Ivan imatovi i Stjepan Gjurinek

OVJEK I NLO
"Dolazimo u miru!"

"Dolazimo u miru!" - poruka preuzeta za podnaslov knjige - plod je osobito dojmljivog i znakovitog bliskog susreta s nlo koji se zbio u 5.mj. 1972, godine u junoj rusiji. Petorica ljudi vozila su se osobnim automobilom nedaleko Volgograda. Odjednom se motor ugasio a automobil se zaustavio i svi su izali da vide ta se zbilo. Pogledavi uokolo, sva petorica su ugledali nedaleko iza automobila neko metalno srebrnasto tijelo (NLO) koje je usporeno, gotovo lebdei,na maloj visini letjelo prema njima, samo trenutak kasnije u svojoj su svijesti jasno uli neki unutranji glas koji im, je kazao: "Dolazimo u miru - ne bojte nas se!" NLO im se pribliavao u niskom letu, a kad im se primakao poeo se lagano sputati kao da e sletjeti. " Uinilo im se da e udariti u njih pa su se u hipu instiktivno sagnuli, a NLO je preletio povrh njih. Potom je, poveavajui brzinu, ubrzo nestao iz njihovog vidokruga. Tokim odvojenog ispitivanja sva petorica oevidaca bila su jedinstvena i nepokolebiva u svojim iskazima. Nisu ni najmanje sumnjali u realnost tog dogaaja. Takoer su jednoduno potvrdili da u tim odsudnim trenucima nisu osjeali nikakav strah,premda je u takvim okolnostima - kako je u svom pisanom izvjetaju o provedenoj istrazi naglasila dr.med. Volkova - on morao biti neizostavna reakcija . Copyright Ivan imatovi, Stjepan Gjurinek --- Zagreb, 2005 .

"Danas je vrlo teko dokazati postojanje NLO-a, a sutra e biti jo tee to tajiti."
Werner von Braun, sredinom XX. stoljea

Zahvala

oristimo priliku da najtoplije zahvalimo svima koji su nam su nam na bilo koji nain pruali ohrabrenje, pomo i podrku ti jekom pisanja knjige. To su prvenstveno:

Darko Imenjak, neovisni znanstveni novinar, koji nas je potaknuo da napiemo knjigu o NLO-fenomenu i spremno se prihvatio njezina izdavanja u dolinoj opremi; Kreimir Miak, urednik u redakciji znanstveno-obrazovnog pro grama HTV-a, koji je s velikim interesom pomno proitao itav tekst, dao nam niz korisnih prijedloga za njegovo poboljanje i napisao nada hnut predgovor knjizi; mr. sci. Cvjetko Le, dr. med., specijalist patolog, voditelj Odjela za patologiju i citologiju Ope bolnice Zabok, koji nam je pedantnim strunim prijevodom teksta zapisnika o obdukciji jednog od roswelskih izvanzemaljaca te prateim komentarima medicinske problematike mnogo pomogao; pilot Dobroslav Deba koji je u nesebino ustupljenom intervjuu djelomino objavljenom u dokumentarnom filmu HTV-a Nebo NLO-a odvano dao otvoreni iskaz o dramatinom bliskom susretu civilnog i vojnih aviona s NLO-om te svi kolege, prijatelji i znanci koje pojedinano ne navodimo, a koji su nas svojim miljenjima, prijedlozima i poticajnim diskusijama bodrili i podravali tijekom rada na knjizi.

PREDGOVOR

proteklih stotinjak godina napisan je velik broj znanstveno-fan tastinih novela i romana, a u nekim je razdobljima u poslje dnjem pedesetljeu i u filmskoj industriji Science fiction (SF) bio omiljen i veoma unosan anr. Mnogo - ako ne i veina - tih filmova obrauje izazovnu temu susreta s pripadnicima izvanzemaljske civilizacije na ma nje ili vie (ne)ozbiljan nain. To uope nije udno budui da je rije o veoma popularnoj temi. Ta nije li samo po sebi, bez obzira na fabulu, izuzetno uzbudljivo zamisliti susret s izvanzemaljcima? Kako izgledaju? Odakle dolaze? Kako preva ljuju ogromna svemirska prostranstva? - izazovna su pitanja koja se redaju bez kraja. Zamislite sada situaciju da nad cijelim planetom gotovo svakodne vno ponegdje proleti pokoja izvanzemaljska letjelica te da ih godinje vidi nekoliko desetaka tisua ljudi. Krenite korak dalje pa zamislite da one to ine ve moda desecima ili ak stotinama tisua godina. Nije li to odlian temelj za napet SF-film? Ili barem za uzbudljiv SF-roman pre pun neobinih zapleta i moguih odgovora na neka velika pitanja poput: Mjesto i uloga ovjeanstva u kolosalnom kozmikom poretku? Stvarnost se jo jednom pokazala fantastinijom od svakog SF-filma jer niti u jednom scenariju kojega bi zamislio bilo koji holivudski mogul nije se dogodilo - da se nije ba nita dogodilo. A ipak, ini se da se stvari oko nas ba tako (ne) odvijaju. Ova knjiga se zove: ovjek i NLO. Prvo "ovjek", pa tek onda "NLO". Smisao naslova je bitno razlikuje od desetaka drugih knjiga koje se bave istom temom na znatno leerniji nain jer ona prvenstveno promi lja znaenje NLO-a za ovjeka juer, danas i sutra. Suvremena ufologija u mnogim aspektima ima obiljeja nekog za tvorenog kluba istomiljenika. Prosjeni puk pak, pritijenjen grubom

svakodnevnicom, o NLO-ima ne razmilja esto ili ak uope ne, smatra ih tek mistinom matarijom suvremenog doba koju nalazi na strani cama onih istih "utih" asopisa koji se bave parapsiholokim temama, duhovima ili donose opirne horoskope. I sve se uvijek svodi na vjeno i besmisleno pitanje: "Vjeruje li u NLO-e?" Kao da NLO-i ne postoje i nee letjeti naim nebom ako mi u njih ne vjerujemo i ne odravamo ih u svojim mislima. I kao da Carl Sagan u knjizi Znanost - svijea u mraku nije napisao kojim bismo pitanjem trebali zamijeniti spomenuto. Ono glasi: "Postoje li dokazi o postojanju NLO-a?" Postoje! Zato i udi da o problematici NLO-a jo uvijek uglavnom gotovo nita ne znamo. Valja istai da je NLO-fenomen nemjerljivo iri pojam od uobia jenog ili tradicionalnog gledanja na dnevno-informativne ili revijske komentare zabiljeenih NLO-pojava. On obuhvaa raspon od same pojavnosti (vienja i svjedoenja o NLO-aktivnostima) do sustava vrednovanja NLO-pojava na razini strukovnih udruga (ufolozi i drugi strunjaci) te, na kraju, zamren i vieznaan sustav reakcija formalnih i neformalnih drutvenih mehanizama; pozitivnih i negativnih, javnih i skrivenih, prijetvornih, karikiranih, reiranih, spontanih ili smiljenih, itd. Ulog je golem, ili je barem pregolema iluzija odranja i nezadrivog globalnog irenja moi. Moemo oekivati da se "prirodno" pojavljuju samozvani "zatitnici i uvari" viih interesa kojima bi trebala biti po dreena i istina o NLO-pojavama. Upravo su to autori knjige vrlo dobro uoili i istakli stavljajui neobina NLO-zbivanja na naem nebu u iri drutveni kontekst aktualnih odnosa moi, globalistikih nakana i kon zerviranja homocentrizma (ovjekocentrinosti) radi odranja profitocentrizma i prepredenjaki nametnutog konzumerizma (potroakog ludila) po svaku cijenu. Autori dosljedno zastupaju stav da je NLO-pojavnost u svojoj biti veoma sloen i mnogoslojan drutveni fenomen te argumentirano doka zuju da je njegovo percipiranje i tumaenje izrazito ovisno o aktualnim drutvenim odnosima i zakulisnim interesima svjetskih sredita moi. Stoga se, dre autori, NLO-fenomen naprosto ne moe odvojiti od tog konteksta i promatrati izolirano. Takva strastvena urologija veoma je nalik nekoj neobinoj vrsti filatelije. Tijekom vremena ovjek se navikne na injenicu da pripada neobinom klubu ufolokih istomiljenika-entuzijasta koji nailazi na

dobrohotno odobravanje, ali ne i istinsko prihvaanje nove dalekosene paradigme koja tvrdi da nismo sami ak niti u najbliem svemirskom susjedstvu, a kamoli u svemiru. Malo pomalo gubi se iz vida fascinantnost tih dogaanja koja bi se mogla saeti u usklik: "Ljudi, pa izvanzemaljci su ve odavno ovdje!" No, ova po pristupu NLO-fenomenu u mnogo emu jedinstvena i originalna knjiga, nije podlegla toj zamci. Ambiciozno je zamiljena da itatelja gotovo enciklopedijskom ozbiljnou sustavno provede kroz sve kljune toke NLO-tematike u uem smislu, ali i suvremenih drutvenih, politikih i gospodarskih odnosa u kojima se ona neizbjeno odraava, prelama i "filtrira". Svjedoim da je u tome posve uspjela. Do prije koju godinu o NLO-ima nisam mislio nita niti sam o njima imao bilo kakav stav. Bio sam pripadnik gomile koja je tek ula neto o "leteim tanjurima". Dodue, jo kao djeak sam proitao knjigu Franka Edwardsa Letei tanjuri - ozbiljno pitanje, ali sam je upamtio ak kao do sadnu zbog pukog nizanja velikog broja opisanih susreta s NLO-ima od strane raznih zrakoplovaca ili tako neto. Tek prije nepune dvije godine, zahvaljujui jednoj televizijskoj emisiji koju sam radio, odjednom sam se opet susreo s "vruom" tematikom NLO-a. Ubrzo sam uvidio koliko ona prti od ozbiljnih materijala, fotogra fija, video-zapisa, objelodanjenih slubenih istraivanja NLO-tematike, poput francuske studije COMETA iz 1999. godine koju su izradili umi rovljeni francuski generali za potrebe sigurnosti zrakoplovnog prometa. Odmah po dovrenju ona se ak nala na stolu predsjednika Francuske. Veoma me iznenadilo kad sam saznao da u ileu postoji od strane vlade imenovana organizacija koja se bavi NLO-ima, a vodi ju jedan general. Upoznavi se potom s mnogim starovjekovnim i srednjovje kovnim zapisima i kronikama, s viestoljetnim opaajima neobinih povremenih svjetlosnih pojava na Mjesecu, otkriima vie pravilnih struktura na orbitalnim snimcima povrine Mjeseca i Marsa, kao i s im presivnim svjedoanstvima sudionika amerike konferencije Disclosure (Razotkrivanje) odrane u proljee 2001. godine u Washingtonu, koji su ak traili pokretanje kongresne istrage o NLO-ima - vidjevi sve to, i mnogo drugoga - ostao sam zapanjen. Ne zbog toga to su izvanzemaljci ve vrlo dugo ovdje, ve ponajvie zato to mi i dalje ivimo i ponaamo se kao da ih uope nema. Je li takva reakcija (ravnodunost) spontana i prirodna? Istini za volju, ne moe se rei niti da oni pokazuju osobit interes za time da, primjerice, NLO-om slete pred zgradu UN-a u New Yorku i ru-

kuju se s nama. No, isto tako, mi ne poznajemo niti prepoznajemo bitna etika i sigurnosna ogranienja koja stoje na tom putu. U istom razdoblju sam za potrebe dokumentarnog filma Nebo NLOa, snimljenog u lipnju 2003. godine za potrebe HTV-a, zabiljeio svje doenja dvojice hrvatskih civilnih pilota i drugih svjedoka o susretima s NLO-ima. Time je cijela stvar postala jo fascinantnijom. Moe se slo bodno rei da NLO-a zaista ima svugdje, oni ne lete samo iznad SAD-a, biveg SSSR-a, Meksika ili June Amerike! Knjiga koju drite u ruci rezultat je viegodinjeg sveobuhvatnog kritiko-analitikog pristupa autora vrlo sloenoj NLO-problematici, a ne puko gomilanje i nabrajanje niza NLO-dogaaja da bi se popunile stranice. Ona obuhvaa kljuna NLO-zbivanja u razdoblju od nekoliko desetaka tisua godina na Zemlji i najznaajnija zbivanja u posljednjih tridesetak godina u svemirskom prostoru na relaciji Zemlja-MjesecMars te time NLO-fenomenu daje bitno novu dimenziju i kvalitetu. NLO-i nisu vie tek tajnovite ultrabrze letjelice koje su se poetkom ljeta 1947. godine odjednom niotkuda pojavile na nebu iznad SAD-a, a Zemlja u naem poimanju napokon postaje ono to i jest - tek jedan siuan planet u svemirskom beskraju kojim, nama jo nedohvatnim tehnologijama, od pamtivijeka lete razna inteligentna bia iz drugih svjetova. Treba li uditi to su neka od njih u svojim svemirskim istraivakim misijama jo davno otkrila Zemlju? Ne govori li opeprihvaena Drakeova formula da bi samo u naoj galaktici trebalo biti od najmanje desetak tisua do ak milijun civilizacija? Rezultat te procjene ima toliko irok raspon zbog velikog broja nepoznatih faktora iju pobliu vrijednost, naalost, nije mogue poblie odrediti, ve samo grubo procijeniti. No, ve i pesimistika procjena od najmanje desetak tisua civiliza cija jo uvijek je vie nego fascinantna. Zato ne bi pripadnici jedne od njih, ili dvije, ili tri, ili moda etiri ponekad letjeli u svojim NLO-ima nad ovim naim izuzetno slikovitim usamljenim svemirskim otoiem koji egzistira ve nekoliko milijardi godina na periferiji naeg blistavog spiralnog galaktikog velegrada? Nakon sustavnog upoznavanja s obiljem prvorazredne grae i mno tvom odlino prokomentiranih prateih slika koje e vam ova izvanre dna knjiga pruiti, moda se i vama ukae prizor koji se ukazao meni - NLO kao Boeing koji na svojoj ruti nadlijee neki zabaeni pacifiki otok. Uroenici vide zrakoplov koji im je, ne obazirui se na njih, preletio nekoliko tisua metara iznad glava - i to je to. Pilotu ne pada ni na

kraj pameti da se spusti na taj zagubljeni bezimeni egzotini otok, on ide dalje svojim poslom. Ubrzo zatim i uroenici zaboravljaju zrakoplov te ine isto tako. A kad doete do kraja ovog zanimljivog teksta domaeg autorskog dvojca Gjurinek-imatovi, naoj itateljskoj javnosti ve dobro znanog po zapaenoj knjizi-uspjenici ...Homo X - Tragom ovjeka i pradrevnih kultura, koji o objektivnoj stvarnosti NLO-a pria mjestimino na sinte tiki, a mjestimino na analitiki nain, i vi ete se moda zapitati - kako to da jedan od najvanijih i najdalekosenijih dogaaja u povijesti ljud skog roda ostaje, u najboljem sluaju, tek mala, kratkoivua marginalna vijest na revijskim stranicama dnevnih novina? Moda e vas zadovoljiti odgovori koje nude autori knjige, a mo da nee. Uostalom to na kraju uope nee biti vano. Kad je paljivo proitate stei ete dovoljno spoznaja i primjerenu razinu kritinosti da o NLO-ima i daljnjim zbivanjima u vezi s njima moete samostalno kritiki razmiljati i donositi vlastite zakljuke, a to je najvrjednije to vam ova knjiga, za razliku od mnogih drugih napisanih na temu NLO-a, moe dati. Po kvaliteti, originalnosti pristupa, analitinosti te odlunosti i smio nosti autora da, kao neovisni istraivai u rubnim podrujima znanosti, posve otvoreno iznesu svoje poglede, stavove i uvjerenja o toj znanstve no i drutveno veoma osjetljivoj te ve vie od pola stoljea tendencio zno marginaliziranoj i potisnutoj temi, ta po mnogo emu jedinstvena, primjereno ilustrirana i dobro usklaena dvodijelna knjiga nadmauje veinu naizgled slinih izdanja koja se na vrlo bogatom i probirljivom svjetskom tritu bave problematikom NLO-a. Zato i ne bi? Pa i "svijet" znai samo "neko drugo mjesto" i nita vie. Za razliku od mnogih drugih knjiga na temu NLO-a, drim da e biti podjednako prihvatljiva i zanimljiva kako "pristaama" tako i "protivnici ma" NLO-fenomena. Uvjeren sam da vas nikako nee ostaviti ravnodu nim, ak ako se za tu problematiku do sada uope niste zanimali. A kad jednoga dana na nekom fakultetu bude otvorena katedra za ufologiju i paleokontakte bit u vrlo iznenaen ako knjiga koju drite u ruci ne postane dio obvezne literature, ako ne i jedan od udbenika. Kreimir Miak - urednik u redakciji znanstveno-obrazovnog programa HTV-a

UVOD
"Nismo sami!"- moto kultnog Spielbergova filma Bliski susreti tree vrste

oavanje nepoznatih pojava na nebu te vie ili manje bliski susreti s neidentificiranim leteim objektima (NLO-ima) po najprije su, zbog svoje velike zagonetnosti koja se protee sve do krajnjih granica nae mate i posve prirodne ljudske znatielje, zahvalna i neiscr pna tema za revijalni i popularni tisak, znanstvenu fantastiku, filmsku produkciju te za svakim danom sve brojnije manje ili vie (ne)ozbiljne web-stranice. U modernom obliku NLO-fenomen je nastao s onu stranu Atlantika u godinama nakon svretka Drugoga svjetskog rata. Otada NLO-tematika, uz blisku joj ET-hipotezu (pretpostavku o rairenosti izvanzemalj skog ivota) ne izlazi iz arita interesa najire svjetske javnosti. Njezino mjesto danas je, podjednako u urnalistici, publicistici i opoj periodici, postavljeno u rasponu od ufolokog vrednovanja konkretnih NLO-pojava sve do multidisciplinarne vojno-civilne znanstvene rasprave i dnevno-informativnog pristupa. Prvo kvalificirano vienje NLO-a u suvremeno doba, o kojem je vijest munjevitom brzinom obila svijet, zbilo se krajem lipnja 1947. go dine u SAD-u, u amerikoj saveznoj dravi Washington. Tada je poslovni ovjek i pilot Kenneth Arnold iz svog izviakog zrakoplova ugledao flotu od devet blistavih NLO-a u nadzvunom letu. Samo desetak dana kasnije zbio se i nikad razjanjen roswelski NLO-incident. Tim dvama kljunim NLO-dogaajima, koji danas predstavljaju najpoznatije kame ne temeljce urologije, zapoinje vrlo burna te u mnogo emu proturje na moderna NLO-era. Rezultati istraivanja velikog broja neovisnih istraivaa jasno upu uju da NLO-fenomen ima veoma dugu prolost te da je vjerojatno zapo eo jo u (barem po naim mjerilima) davno prohujalom starijem kame-

nom dobu (paleolitiku). Vienja NLO-a razliita oblika prvi su zabiljeili kromanjonci na brojnim piljskim slikarijama u gorskim masivima jugo zapadne Europe jo prije tridesetak tisua godina. Sline crtee i gravure NLO-a te neobino odjevenih ovjekolikih bia (izvanzemaljaca!?) na stijenama peina ostavili su prije desetak tisua godina i pripadnici vie pretpovijesnih i protopovijesnih kultura rasprenih diljem svijeta. Otada pa sve do danas izvanzemaljski NLO-i i pretpostavljene inteli gentne posade, koje od vremena do vremena njima dolijeu u atmosferu Zemlje odnekud iz nedokuivih svemirskih daljina, neprekinuta su "cr vena nit" koja se provlai kroz cijelu nau prolost. Zahvaljujui silnom tehniko-tehnolokom napretku tijekom XX. stoljea tek smo u novije vrijeme u mogunosti jasno prepoznati niz tehnogenih elemenata koje sadre brojni mitovi, predaje i legende te neki tekstovi unutar svetih spi sa raznih kultura. Uz prvotno pretpostavljenu ulogu NLO-a i njihovih posada kao istraivaa pretpovijesne Zemlje povezuje se i njihov izravni odgojni utjecaj na jo mladi ljudski rod. Ulogu istraivaa i ranih uitelja kasni je su zamijenili ulogom obazrivog nadziratelja te, naposljetku, tihog ali znakovitog i, upornog prosvjednika iznad velikih vojnih baza svjetskih sila, iznad njihovih poligona, arsenala nuklearnog oruja te podzemnih silosa sa stratekim projektilima. To se preteito dogaa na podruju SAD-a od svretka Drugog svjetskog rata pa sve do naih dana, a SAD u broju zabiljeenih NLO-dogaaja oekivano slijedi Rusija, druga (supar nika) svjetska nuklearna velesila. Gledanje na NLO-pojave tijekom povijesti imalo je svoje osobite kutove i svojevrstan evolutivan tijek. Ipak, postoji prilino slinosti izmeu tisuama godina starih izvjea o vienjima: "leteih zmajeva", "nebeskih laa", "nebeskih koija", "vatrenih obrua", "goruih titova", "pti ca koje grme", "oblaka koji govore" i tome slino te suvremenih izvjea o neobinim pojavama koje popularno, i najee krivo, zovemo "leteim tanjurima". Budui da u jezicima drevnih kultura, izuzev vedske, nije bilo prikla dnih tehnikih izraza za opis svemirskih letjelica, zrakoplova, astronauta i pilota koristili su se svima poznati opi izrazi i zorne usporedbe poput prethodno navedenih. Nebeski doljaci (astronauti i piloti) opisivani su ili prikazivani na crteima esto kao krilati ljudi, ime se eljelo dati na znanje da su (svojim letjelicama) kadri letjeti poput ptica. Mnogi povijesni izvori, zatim tradicije nekoliko ranopovijesnih kul tura te sveti spisi (vede, neke starozavjetne biblijske knjige i apokrifi) do-

nose naizgled raznovrsne, ali u biti gotovo istovjetne opise plodonosnih susreta naih predaka s NLO-ima te njihovim dobronamjernim uenim nebeskim putnicima. Oni su se od vremena do vremena u svojim bli stavim letjelicama sputali na Zemlju te su, istraujui je, uspostavljali kontakte s (pra)ljudima. Uz "zaglunu buku nalik grmljavini" ili "naletu olujnog vjetra" iz njihovih letjelica su nerijetko izbijala bljetava svjetla i silni treperavi plameni jezici - nesvakidanje pojave koje su se veoma duboko i neizbrisivo urezale u pamenje sviju koji su ih vidjeli. Tek moderno znanstveno-tehnoloko doba pruilo nam je mogu nost da te drevne mitoloke motive prepune simbolike iznova kritiki promotrimo i preispitamo u prikladnijoj optici. Arhaini i nezgrapni opisi govore o raznim tehnogenim pojavama koje su nam danas, bez mnogo muke i dvoumljenja, jasno raspoznatljive. Prevedu li se ti pra stari mitoloki opisi odgovarajuim nainom na moderan jezik stie se do posve novih i daleko loginijih komplementarnih pogleda na davno prohujale dogaaje i nau najstariju prolost od onih "umivenih", ope prihvaenih ili konvencionalnih, u ijem duhu smo bili ablonski poua vani tijekom kolovanja. Nebrojene rasprave i podgrijavanje dilema na teme: "Jesmo li sami u svemiru?" i "Postoje li izvanzemaljski NLO-i?" danas su sa statistikog, kozmolokog i egzobiolokog gledita podjednako deplasirane kao to je u XVIII. stoljeu bila vrlo burna rasprava o podrijetlu meteorita. Nju su 1769. godine u Francuskoj kraljevskoj akademiji vodili eminentni znan stvenici toga doba, a slavodobitno je okonana uvenim autoritativnim stavom velikog prirodoznanstvenika Antoinea Laurent de Lavoisiera (1743.-1794.) koji je u svojoj diskusiji kazao: "Samo seljaci mogu vjerovati da kamenje pada s neba, jer (znamo da, op. aut.) na nebu nema kamenja" Brojna vienja NLO-a upamena ili zabiljeena tijekom duge prolo sti ovjeanstva upuuju na zakljuak da netko ili "neto" izvanzemaljsko neprestance potajice budno motri to se zbiva na naem nevelikom, nemirnom i sve uzburkanijem planetu na kojem se sukob "udomio" kao sredinja sastavnica ivota, a vrlo esto izbijaju estoki ratni poari. Oni svakoga asa mogu prerasti u globalni ratni sukob nesagledivih poslje dica, fatalan ne samo za ljudski rod ve i za sudbinu cijelog planeta - pa i njegova planetskog okruja. Moemo razmatrati mogunost da bi moderan ovjek svojim nepri mjerenim ponaanjem, neodgovornim postupcima i oitim teritorijal nim pretenzijama mogao na susjednim nebeskim tijelima unijeti nered ili ak kaos u nama jo uvijek nedostupnom i nepoznatom poretku

zajednice svemirskih nacija. Oito je da, uz dominirajuu paradigmu dananjice koja preutno odobrava bezobzirno materijalno zgrtanje i pustoenje, jo nismo etiki, socijalno i duhovno dovoljno zreli da bu demo prihvaeni kao ravnopravna, kreativna i suodgovorna planetarna lanica pretpostavljenog Saveza svemirskih nacija. Pred javnou se NLO-sluajeve slubeno jo uvijek ne priznaje te ih se i dalje energino i uporno osporava, bez obzira na vrstou i uvjerlji vost velikog broja podastrijetih dokaza. No, u posljednjim desetljeima postaje sve oitije da oni imaju svoju stvarnu podlogu. Treba istai da meu evidentiranim NLO-vienjima neosporno ima na tisue naivnih, izmiljenih, ali i naruenih, tj. tendenciozno manje ili vie vjeto iskon struiranih "sluajeva". Po procjenama kompetentnih ufologa, takvih je vjerojatno ak vie od 3/4 (75%) ukupnog broja prijavljenih NLO-vienja. Zanimljivo je pogledati kako su NLO-pojave interpretirane od stra ne leksikografskih strunjaka u nekoliko velikih svjetskih enciklopedija. Nailazi li se u leksikim jedinicama o toj izrazito nepoeljnoj i kakljivoj tabu-temi na jasan i konzistentan stav ili su to tek pedantno probrani te pomno "destilirani" derivati medijski forsiranih vojnih izvjea? Valja primijetiti da u enciklopedijskoj grai NLO-pojave, bez obzira na karakter njihove dosadanje objektivne provjere i pouzdanost izvora, nalaze svoje mjesto samo formalno ili tek na relativno skromnoj i jedno stranoj interpretativnoj razini. Tako, primjerice, kultna multimedijska Encyclopaedia Britannica 2001 i 2005 - jedna od najuglednijih iz niza velikih - formalno posveuje relativno velik prostor pojmu UFO, ali bez ijedne jedine slike. No, nakon veoma preglednih uvodnih pojmovnih odreenja nastoji se u toj enciklopedijskoj jedinici oslikati tek osnovne konture UFO-fenomena. Pri tome se, naalost, jo uvijek polazi od deplasiranih zakljunih stavova slubenih autoritativnih izvora obilno prekrivenih polustoljetnom vojnom i obavjetajnom prainom, kao to su, primjerice, ameriki projekt Plava knjiga iz 1952. godine te izvjee Condonove komisije iz 1969. godine. Nita novije, dokumentiranije, sintetinije i konkretnije se o toj problematici ne navodi, to (tendenciozno) ostavlja u iroj javnosti posve krivi dojam da otad na tom podruju nije bilo nikakvih novih saznanja ni bitnih pomaka. Istini za volju valja priznati - to je kvalitativno neoekivano velik pomak u odnosu na prijanja izdanja te i slinih tradicionalno konzer vativno orijentiranih enciklopedija - da se u zakljunom dijelu teksta

o UFO-u izriito navodi: "Velik dio puanstva u SAD te neki znanstve nici i inenjeri podravaju ekstraterestriku UFO-hipotezu. Jedna skupina znanstvenika dri da mogunost izvanzemaljskih posjeta, premda nevelika, opravdava nastavak istraivanja, dok preostala skupina znanstvenika daje prednost istraivanjima koja bi UFO-izvjea usmjerila prema sociopsiholokim projektima." Oito je da "vrui" NLO-fenomen na uzorku od sedam enciklopedija i leksikona koje smo, piui knjigu, pregledali niti u jednoj nije prikazan primjereno suvremenim saznanjima na tome podruju. U nekima je ak ta natuknica izostavljena. Stoga nedovoljno upueni itatelj koji u svojoj znatielji posegne za enciklopedijom ili leksikonom moe o NLOfenomenu stei posve krivi dojam, ili ak zakljuiti, da je to jedna od mnotva "beskorisnih" tema na razmei stvarnosti i mate na koju nitko ozbiljan ne bi trebao tratiti dragocjeno vrijeme. Stoga se teko oteti doj mu da ta veoma osjetljiva problematika zbog neijih "viih interesa" nije podvrgnuta diskretnoj urednikoj cenzuri. Prema onome to se danas objektivno znade - zahvaljujui pr venstveno brojnim struno kompetentnim neovisnim istraivaima, a napose ufolozima i njihovim udrugama - vie nema mjesta sumnji u postojanje velikog broja vjerodostojno verificiranih NLO-dogaaja. No, unato tome, NLO-tematika je za mnoge strunjake i laike jo uvijek jako upitna, ili ak predstavlja tabu-temu. Glavni razlog tome jest mno tvo proturjenih, zbunjujuih pa i apsurdnih (dez)informacija koje o njoj ve nekoliko desetljea uporno krue u javnosti. Djelomino je rije o raznovrsnim medijskim izmiljotinama i podvalama. No, veoma zbunjujua narav NLO-fenomena, koja bitno odskae od naih svakodnevnih iskustava i predodbi, ne pomae puno prihvaanju postojanja NLO-a kao neosporne materijalne injenice. Stoga ne udi da je britanski maral zrakoplovstva sir Victor Goddard prije 50-ak godina, u vrijeme kad se o NLO-fenomenu jo veoma malo znalo i u vojnim krugovima, na temelju vlastitih slutnji odvie ishitreno ustvrdio "da je materijalnost NLO-a parafizika." Takvo ekstremno miljenje dijeli i Amerikanka Lynn Catoe koja je u to vrijeme za veliku Kongresnu knjinicu u Washingtonu sastavljala bibliografiju NLO-literature. Ona je dola do zaista bizarnoga stava da je ta literatura "uglavnom blisko povezana s misticizmom i metafizikim pojavama" i stekla je dojam da "navodni NLO-dogaaji neobino slie de monskoj opsjednutosti i parapsiholokim fenomenima".

Stoga je, Po njezinu miljenju, "posve mogue da su neki susreti s NLOima okultne manifestacije poput fenomena materijalizacije kod spiritizma ili demonske aktivnosti". Tim je subjektivnim vienjem NLO-dogaaje ishitreno svrstala u nestvarne pojave koje ne podlijeu racionalnom rasuivanju. No, za razliku od konzervativnog V. Goddarda i L. Catoe, dr. sci. J. Allen Hynek (1910.-1986.), poznati ameriki astronom, a u drugoj po lovici XX. stoljea jedan od vodeih istraivaa kontroverznog i estoko osporavanog NLO-fenomena iz redova slobodoumnih znanstvenika, e sto je u svojim javnim istupima i intervjuima isticao: "Ne bih proveo niti jedan jedini trenutak istraujui NLO-vienja da nisam istinski uvjeren da se radi o stvarnom fenomenu. Vjerujem da napori uloeni u istraivanje i shvaanje te, na kraju, i rjeenje ove problematike mogu stvoriti uzvieni uinak, pa ak i ostvariti uvjete za novu revoluciju ovjekova pogleda na sebe samog i svoje mjestu u svemiru." Porazna je i zabrinjavajua injenica da ve pedesetak godina ogro mna veina ljudi, ni uz najbolju volju, ne moe doi do bilo kakvih konzistentnih suvislih stavova i zakljuaka o tom veoma sloenom vi eslojnom fenomenu, premda on svojom dalekosenou i znaenjem dotie prioritete budunosti ovjeka. Moda i meudjeluje s njima, a takoer i s perspektivnim multikulturalnim i multireligijskim ustrojem nae civilizacije utemeljenom na izvornim humanistikim naelima i toleranciji. Stoga ne udi da se u takvim okolnostima u jednom dijelu najire javnosti formira negativan pa ak i odbojan stav, ne samo o dosadanjim NLO-sluajevima (kvalificirano osobno ili masovno vienje odnosno bliski ili udaljeni susret) nego i o vjerodostojno verificiranim NLO-dogaajima (viestrano i/ili objektivno fotografijama odnosno filmskim ili video zapisima potvrena vienja NLO-a), bez obzira na njihovu dokumentiranost. Pri tom se NLO-tematika kao svojevrsna tabu-tema ve desetljeima uporno i tendenciozno svrstava u podruje znanstvene fantastike, jeftinog urnalistikog senzacionalizma, halucinacija dokonih pojedinaca ili ak paualno etiketira kao pseudoznanost, a nerijetko se i javno izruguje. Ne pribojavaju li se moda odve oholi svjetski vlastodrci i elita mo nika da bi objektivno informiranje javnosti o postojanju inteligentnog izvanzemaljskog entiteta i njegovih relativno uestalih posjeta Zemlji, poevi jo od prapovijesnog doba sve do naih dana, izazvalo paniku globalnih razmjera. Vie su nego opravdane sumnje da oni o svemu

tome ve dulje vrijeme znadu mnogo vie nego to javnost smije znati ili ak nasluivati. Povijesno je, naalost, odvie dobro poznato da onaj tko vie znade ima veu mo. Tko se domogne moi prvo e je zaogrnuti debelim platem pogubne i zarazne "situacijske etike", proizale iz veoma "rastezlji vih" pseudoetikih normi formuliranih i prilagoenih prema vlastitim trenutnim potrebama. Taj e okvir potom iskoristiti prvenstveno za ostvarenje svojih sebinih interesa i privilegija te bezobzirnog bogaenja uz istovremeno neopravdano drastino osiromaenje ogromne veine svjetskog puanstva. U nastojanju da donekle popunimo i/ili ispunimo barem poneku od vie kroninih tematskih praznina te makar djelomino prevladamo ne malu metodoloku zbrku koja ve desetljeima programirano postoji na tom osjetljivom podruju isprva smo bili zaokupljeni idejom da o NLOtematici pripremimo nekoliko lanaka za neki od asopisa ili reviju. No, ubrzo smo uvidjeli da na planu rasvjetljavanja veoma dugotraj nog i slojevitog odnosa ovjeka te raznovrsnih povijesnih i suvremenih NLO-zbivanja lanci, bez obzira na njihovu potencijalnu kvalitetu, ne mogu u pravoj mjeri odraziti punou i svu sloenost NLO-fenomena. Stoga je, kao jedino prihvatljivo rjeenje, pred nama ostao izazov pro irenog istraivanja tog interaktivnog fenomena kojim bi ovu tematski raznovrsnu, rasprenu i dobrano zamagljenu problematiku pokuali to bolje kritiki osmisliti i zaokruiti. Zato smo se, umjesto poetne ideje o seriji lanaka, odluili na opse gom nevelik no nadasve sloen, zahtjevan i, drimo, primjereno ilustri ran istraivako-spisateljski projekt sadran u ovoj knjizi. Na njemu smo, ne slijedei nikakav uzor i postavivi ovjeka - a ne NLO - u sredite zbivanja, radili gotovo tri godine. On je napokon pred vama da ga pro itate i prosudite. Naa sredinja preokupacija je bila da, u okviru raspoloivih mogu nosti, pokuamo kritiki rasvijetliti, sistematizirati i proanalizirati broj na verificirana NLO-dogaanja kao stvaran, znaajan i dalekosean inte raktivan fenomen. Nije nam bila namjera beskrajno redati i tematizirati nebrojene suvremene NLO-sluajeve u manje ili vie senzacionalistikoj ili navijakoj maniri - od nekritiki-afirmativnog sve do nekonstruktivno-skeptinog. To je, naalost, glavno obiljeje veine lanaka i knjiga na temu NLO-problematike objavljenih unazad pedesetak godina. Naa su nastojanja bila i ostala kritiko traenje drutvenih, politi kih, gospodarskih i etikih implikacija novog kodeksa, novog vremena

i novog savjesnijeg ovjeka to mnogi neupitni NLO -dogaaji moebi tno donose. Drimo da kljuno pitanje glasi: "Koliko smo pripremljeni za sudbonosan in prelaenja kozmikog Rubikona?" Dijelimo duboko uvjerenje brojnih neovisnih istraivaa NLO-fenomena da e do njega prije ili kasnije neizostavno doi. Imamo li dovoljno osobnih i drutvenih poticaja da nametnutu i slubeno branjenu bespogovornu narcisoidno obojenu tezu o ovjekocentrizmu ili naoj svemirskoj rasnoj nedostinosti u dogledno vrijeme unaprijedimo do ideje produhovljene, tolerantne i miroljubive galaktike koegzistencije ili ak hipotetskog svemirskog bratstva? Snivaju li u nama potrebni mentalni, duhovni i moralni resursi nuni za takav dale kosean epohalan iskorak u kozmiku budunost? Kako je strukturirana naa opsegom nevelika knjiga? U njezinu pr vom dijelu nastojimo nizom karakteristinih primjera dokumentarno uobliiti mozaik veoma dugotrajnog povijesnog kontinuiteta NLO-fe nomena i plodonosnih susreta s inteligentnim nebeskim doljacima na raznim prostorno i vremenski meusobno veoma udaljenim zemaljskim adresama. Drimo da je upravo povijesni kontinuitet NLO-fenomena presudan za njegovo razumijevanje i ispravno vrednovanje. Drugi dio knjige usmjerili smo na suvremenu NLO-eru te kritiku analizu NLO-fenomena koji moe imati znaajne, pa ak i sudbonosne posljedice na etikom, kulturoloko-religijskom, znanstvenom, gospo darskom i vojno-politikom planu. Nastojali smo identificirati, ralaniti te razotkriti dugo i sustavno graene metode tendenciozne obmane naj ire javnosti u pogledu realnosti NLO-fenomena u veoma dugom (pret povijesnom kontinuitetu te njegova uporna zatakavanja i negiranja. Naom knjigom prvenstveno elimo kritiki informirati, zainteresi rati i pokrenuti javnost da napokon sazna i shvati s kojom se ozbiljnou danas posvuda u svijetu pristupa vrlo sloenoj NLO-tematici, koja je ti jesno i neraskidivo svezana s postojanjem inteligentnog izvanzemaljskog entiteta, te zato su njome ve desetljeima, u najstrooj tajnosti, toliko intenzivno zaokupljene visoke vojne, obavjetajne i civilne strukture mnogih drava na svim kontinentima. Namjera nam je bila itatelja takoer poblie upoznati s odgovara juim mjerilima koja e mu omoguiti samostalnu prosudbu i uspjeno snalaenje u oduvijek aktualnoj te nadasve osjetljivoj i nerijetko zbunjujuoj NLO-problematici u snanoj interakciji s aktualnim drutveno-politikim i gospodarskim odnosima u svijetu u kojem je pravo, naalost, uvijek bilo i sve do danas jest na strani jaeg.

Nije li dananjem odvie birokratiziranom aparatu vlasti vodeih zemalja svijeta moda jedini nedodirljiv prikriven strateki cilj postao to dulje odravanje i daljnje "unaprjeenje" postojee razine okotalih hegemonistikih odnosa raspodjele moi na Zemlji? Nevelik planet na kojem ivimo razapet je svakim danom sve vie bezobzirno nametnutom globalizacijskom mreom multinacionalnih korporacijskih probitaka. On ve godinama bespomono stenje pod tekim bremenom takva neumoljiva pritiska, umjesto da se drutvena energija korisno usmjeri u traenje i promiljeno kreativno trasiranje putova prema to ovjenijoj, sadrajno bogatijoj i socijalno pravednijoj sutranjici. U neumoljivom naletu procesa globalizacije, koja je u biti proces legalizacije drsko nametnutog zakona sile vodeih zemalja svijeta i nji hovih multinacionalnih kompanija "ostatku svijeta", puanstvo je svakog dana sve vie sapeto sivilom forsiranja etiki i ekoloki pogubnog profitno-potroakog modela koji estoko nagriza i velikom brzinom elimi nira moral sa svim njegovim zabrinjavajuim posljedicama - masovnom emocionalnom otupjelou i hladnoom, mentalnom uniformiranou i inferiornou te dramatinom duhovnom i moralnom degradacijom ogromnih masa ljudi koji u nametnutoj bespotednoj trci s vremenom vie za nita pametno nemaju vremena. Uporno inzistiranje na takvom nehumanom i neetikom gospo darskom modelu i drutvenom okruju, kojeg obiljeava ekonomija nasilja, bezobzirno zgrtanje basnoslovnih profita i destruktivna antro pologija, ostaje svjetskim sreditima krupnog kapitala i eliti vodeih politiara, krae reeno globalizacijskoj megaoligarhiji, jedino jamstvo ouvanja nametnutih, a ne steenih pozicija te postojee razine moi kao i mogunosti njezina daljnjeg i nezaustavljivog irenja u svjetskim razmjerima. No, takve podmukle nakane i u svojoj biti totalitarne opcije nisu, sre om, ostale bez ozbiljnih kontraindikacija. U dogledivom horizontu tih krugova sve su prisutnije eruptivne zone zebnji, nonih mora i strahova pred sve oitijom realnou NLO-fenomena kao nezaobilaznog i neuklonjivog imbenika te neoekivanih i nepredvidljivih moguih reakcija puanstva. Na sreu svekolikog ovjeanstva, on nije niti vojno dohvatljiv, niti potkupljiv, niti ucjenjiv. Niti uz najbolju volju uznemirene aice superbogatih zemaljskih megamonika izvorno izvanzemaljski NLOfenomen nije mogue podvrgnuti interesnoj dominaciji niti bilo kakvoj

manipulaciji njihovim svedosenim "nevidljivim rukama" utjecaja i sebi nih interesa. Moe li se, meutim, ipak govoriti o postupnom nestajanju proizve dene iluzije svijesti o naoj svemirskoj iskljuivosti i jedinstvenosti na koju je tako esto ukazivao svjetski poznati fiziar i nobelovac Albert Einstein (1879.-1955.)? Je li ona ve uzela toliko maha da je opravdano uskoro oekivati, kao prirodnu reakciju, aktiviranje kozmikih spona naeg okruja? Mogu li takvu pokretaku silu proizvesti uporni, dostojanstveni i strpljivi NLO-prosvjednici koji e u prikladnom (kritinom) trenutku neizravnim putem ubrzati zapoeti proces prema presudnoj temeljitoj moralno-duhovnoj obnovi ovjeka na Zemlji? Moe li to dovesti do uzleta ovjeka prema novim transverzalama vie svijesti - do njegova istinskog pomirenja s ljudskou na tragu dostojanstvenog Homo futurusa - produhovljenog ovjeka budunosti, otvorena srca i iezlih tenzija sukoba, do njegove uzviene, plodonosnije, spoznajno slobodnije, humanije i tolerantnije (ne samo) terestrike budunosti? Ova je nevelika knjiga, dakako, napisana bez pretenzija da ponudi bespogovorne i nedodirljive teze i konane odgovore na nagomilana mnogobrojna i teka stoljetna pitanja vezana uz vrlo sloen i vieslojan odnos ovjeka i NLO-dogaaja u ogromnom vremenskom rasponu koji se protee od paleolitika do danas; od dojmljivih peinskih slikanja do prvorazrednog i, ini se, sudbonosnog politikog pitanja u suvremenim uvjetima.

Prvi dio Povijesni kontinuitet NLO-pojava

Autor: Ivan imatovi

U DUBINAMA PRETPOVIJESNOG DOBA

Motivi NLO-a na peinskim slikarijama

vaeni francuski sveuilini profesor Andre Leroi-Gourhan (1911.-1986.) u znanstvenim je krugovima upamen kao jedan od najboljih strunjaka za ranu pretpovijesnu umjetnost Zapada. Budui da je tijekom svog radnog vijeka nebrojene dane proveo strpljivo sjedei ili uei pogrbljen u mranim, vlanim i prohladnim piljama gorskih masiva june i jugozapadne Francuske te sjeverne panjolske (Altamira, Cognac, Lascaux, Niaux, Pech-Merle itd.), njegovi su ga kolege, u argo nu, obiavali nazivati "piljskim ovjekom". Glavna preokupacija njegova plodnog znanstveno-istraivakog rada bile su brojne pretpovijesne piljske slikarije. Njih su prije nekoliko desetaka tisua godina nainili svojim vjetim rukama (pra)ljudi (kromanjonci) koji su se, nakon znanstveno jo uvijek neobjanjena nestan ka europskih starosjedilaca neandertalaca, nastanili u tim krajevima. Sustavnim obilaskom velikog broja pilja u tom gorskom podruju neumorni profesor Gourhan otkrio je niz fascinantnih crtea sa ivo pisnim prizorima iz svakodnevnog ivota drevnih stanovnika Pirineja. Brojni nalazi pretpovijesnih piljskih slikarija upuuju da je tamo jo u mlaem paleolitiku postojala neka napredna (lovaka) kultura koja je imala mnoge nadarene umjetnike. U vrlo dugom vremenskom rasponu od dvadesetak tisuljea, koji zapoinje oko tridesetog, a zavrava oko desetog tisuljea pr. Kr., pra stanovnici tih krajeva nacrtali su u raznim tehnikama, po dananjim umjetnikim kriterijima, mnogobrojne izuzetne zidne i stropne slikarije. Za mnoge od njih moe se bez ikakva ustruavanja rei da su umjetni ka remek-djela neprolazne vrijednosti. Svi motivi na tim dojmljivim

pretpovijesnim slikarijama prikazani su vrlo realistino, plastino i uvjerljivo. Na brojnim piljskim i peinskim slikarijama iz kamenog doba, izra enim neobino vjetim rukama nepoznatih pretpovijesnih umjetnika, tematski tijesno vezanim uz svakodnevan ivot tadanjih (pra)ljudi, vrlo su ivopisno, dinamino i uvjerljivo prikazani raznovrsni motivi ivoti nja, lova, ratovanja te neki magijski obredi. Te motivima veoma bogate zadivljujue pretpovijesne slikarije nedvojbeno su najstarija sauvana svjedoanstva naprednog likovnog izraavanja u dosad znanoj prolosti ljudskog roda. Te drevne i plastine likovne realizacije izraene su kao crtei ureza ni u ivu stijenu (reljefi i gravure), kao grafiti, plastika ili kao ivopisne slike u bojama. Na njima prevladavaju ili se posebno istiu pojedinani ili skupni prikazi raznih ivotinja (bizoni, sobovi, jeleni, divlji konji, divlje svinje itd.) u mirovanju ili u pokretu. Mnogi elementi na tim drevnim slikarijama upuuju da su njihovi nepoznati autori posjedovali izuzetan dar zapaanja niza karakteristinih detalja i imali neobino vi sok smisao za karakterizaciju likova. Moe se s punim pravom rei da su bili dosljedni naturalisti u punom smislu rijei. Entuzijastini profesor Gourhan dugi je niz godina ustrajno proua vao i s neizmjernom panjom detaljno precrtavao i fotografirao brojne piljske slikarije pomno pazei da mu to ne promakne. ak i danas, go dinama nakon njegove smrti, mnogi pedantni nacrti i gotovo fotografski vjerne reprodukcije velikog broja piljskih crtea koje je nainio svojom vjetom rukom sve do danas pobuuju veliku pozornost i istinsko di vljenje u svijetu znanosti. Jedna slikarija iz teko pristupanog sredinjeg dijela pilje Lascaux (u junoj francuskoj) na kojoj je nacrtan bik, ovjek-ptica neobina izgleda (astronaut!?) te neka ptica na tapu pobudila je svojevremeno veliku pozornost znanstvenika, a posebice astronoma i matematiara te, u novije vrijeme, istraivaa paleokontakata. Pretpostavlja se da oko bika, oko ovjeka-ptice i oko ptice na tapu predstavljaju tri najsjajnije zvijezde vidljive za proljetnih i ljetnih noi sa sjeverne hemisfere. Prije 17.000 godina, koliko je procijenjena starost te izuzetno dojmljive peinske slikarije, te tri sjajne zvijezde bile su za vedra vremena vidljive od mraka do zore, jer zbog tadanjeg bitno drukijeg poloaja Zemljine osi rotacije nisu zalazile za horizont kao u nae doba. To otkrie upuuje da su kromanjonci na svojim peinskim slikarija ma vjerojatno prikazivali zoomorfne karte zvjezdanog neba, a ne motive

iz lova kako se prvotno dralo. Tome u prilog rjeito govore sljedee injenice: da su rijetko prikazivane one ivotinje koje je vjeti lovac iz kamenog doba lovio da bi prehranio obitelj (antilope, sobovi, divlje svinje i zeevi) te da su na razliitim crteima iste ivotinje (simboli zvijea?) uvijek prikazane u gotovo istovjetnom meusobnom rasporedu. Sredinom 60-ih godina XX. stoljea crtei i reprodukcije drevnog piljskog slikarstva iz Altamire, Lascauxa, Niauxa, Pech-Merlea te iz jo petnaestak drugih, iroj javnosti manje poznatih pilja, koje je svoje vremeno veoma pedantno izradio profesor Gourhan, dospjeli su u ruke uvaenom francuskom ufologu i publicistu Aime Michelu (1919.-1992.). Prikazani su ga motivi duboko impresionirali izraajnou i uvjerljivou te ivo zainteresirali. Pomno razgledavajui crtee i fotografije peinskih slikarija bio je veoma iznenaen i zbunjen kad je na nekima od njih, uz niz realistinih prizora iz svakodnevnog ivota, uoio i neke jasno raspoznatljive letee objekte kruna ili vretenasta oblika koje danas poistovjeujemo s NLOima. Neki od njih nacrtani su kako se sputaju na tlo te se ini kao da iz njih, nakon slijetanja, izlaze neka ovjekolika bia. U pilji kod gradia Niauxa u junofrancuskoj provinciji Arige na jednom je crteu kao po pratni motiv prikazan NLO u letu koji iza sebe ostavlja dimni trag poput neke moderne letjelice s mlaznim ili raketnim motorom. Osobitu panju pronicljivog i otroumnog A. Michela ubrzo su zaoku pili upravo ti rijetki i neobini popratni elementi koji su na drevnim pilj skim slikarijama zasigurno prikazane podjednako realistino kao i glavni motivi. Po uvrijeenoj pozitivistikoj logici koja jo uvijek suvereno vlada u svijetu znanosti, tijekom srednjeg i mlaeg mezolitika, kada su nainjene te zadivljujue peinske slikarije, nisu mogle ili, bolje reeno, nisu smjele postojati nikakve letjelice, a ponajmanje NLO-i izvanzemaljaca. Slobodoumni A. Michel, sreom, nije podlegao tom apriornom i, ini se, posve neutemeljenom stavu "pravovjernih" pripadnika znanstvenih krugova koji se veoma pribojavaju svih novih pogleda i saznanja koja nisu u skladu s postojeom paradigmom. On je, kao neovisan istrai va neoptereen oficijelnim znanstvenim pogledima, logino zakljuio da su na nekim peinskim i piljskim slikarijama iz srednjeg i mlaeg mezolitika, pored glavnih motiva, vrlo realistino prikazani NLO-i koji

se u posljednjem pedesetljeu, zbog uestalog pojavljivanja po itavom svijetu, nalaze u sreditu pozornosti najire svjetske javnosti, a posebice strunih, vojno-obavjetajnih i visokih politikih krugova. Na temelju pomne kritike analize tih neobinih popratnih motiva, koji su, osim u jugozapadnoj Europi, takoer bili otkriveni na mnogim peinskim slikarijama diljem svijeta, A. Michel je postavio smionu hi potezu da su jo tijekom kamenog doba na Zemlji bili vie puta vieni NLO-i te da oni zasigurno u nekim podrujima svijeta nisu bili rijetkost u to, po naim mjerilima, vrlo drevno i jo uvijek premalo poznato ve oma dugotrajno prapovijesno doba koje je gotovo potpuno obavijeno gustom koprenom tame. U tom je pogledu A. Michel, na temelju svojih viegodinjih istrai vanja, 1969. godine odluno ustvrdio sljedee: "Realistino prikazivanje ljudi i ivotinja dovodi do neizbjene pretpostavke da i pri ovim neobjanji vim objektima susreemo stvarnu pojavu. Na piljskim je crteima prika zano ak 40 razliitih vrsta leteih objekata - 'teliesa' - iji oblici napadno slie objektima koje danas poznajemo pod nazivom NLO-i." A. Michel se, kao dobro informiran i iskusan ufolog, s punim pravom upitao mogu li ti neobini, realistino nacrtani popratni motivi NLO-a biti tek plod puke sluajnosti, bujne inspirativne mate ili halucinacija posve neukih ali nadarenih drevnih slikara. Njegov odgovor na to pi tanje je sljedei: "Ako je dananji NLO, kako dre neki skeptici, izmiljen zbog nekoliko zanesenjaka koji su proitali previe SF-pripovijetki i roma na, moramo priznati da ovjek kamenog doba o tome nije mogao proitati mnogo literature. Kako je onda mogao doi na ideju da na svojim slikarija ma s tolikom nevjerojatnom realistinou prikae NLO-e?" Danas meu strunjacima za povijest umjetnosti openito prevla dava stav da su anonimni drevni umjetnici srednjeg i mlaeg kamenog doba, koji su prije 20-ak tisuljea nastavali jugozapadnu Europu, bili naturalisti, to znai da su na peinskim slikarijama prikazivali u raznim tehnikama samo one motive koje su doista viali. Ti su motivi, dakle, uvijek bili vjerno oblikovani prema stvarnim predlocima iz svakodne vnog ivota, a ne iz mate. Stoga je umjesno postaviti pitanje: "to je dalo povoda drevnim peinskim umjetnicima da na nekim svojim slikari jama i gravurama tako realistino prikazuju razne letjelice i neobina lebdea bia u skafanderima?" Primjerice, ako je neki posve neuk nadareni peinski slikar iz ka menog doba naslikao neobina ovjekolika bia odjevena u skafander s antenama ili s kacigom na glavi, tada je - dri Michel - posve logino

zakljuiti da ih je zaista vidio. To su za njega zasigurno bili neobini i nesvakidanji, ali nedvojbeno stvarni motivi iz ivota, duboko urezani u njegovo pamenje, a ne plod njegove bujne i leprave futuristike mate. Sve je oitije da je duboko uvrijeen te odvie uskovidan pozitivisti ki stav "pravovjernih" znanstvenika koji se bave prapovijeu ljudskog roda - prema kojem jo uvijek nema mjesta pretpostavci da su neko da vno Zemlju mogli povremeno posjeivati inteligentni doljaci iz svemira (paleoposjetitelji) te kontaktirati s (pra)ljudima (paleokontakti) - posve proizvoljan te da nema nikakvo vrsto znanstveno uporite. On je oda vno dotrajao i vie naprosto "ne dri vodu". Niz komparativnih kritikih istraivanja brojnih drevnih peinskih slikarija i gravura provedenih u posljednjim desetljeima diljem svijeta jasno upuuje da se prilino uestali motivi NLO-a i moderno odjeve nih lebdeih ovjekolikih bia ne nalaze kao lokalna osobitost samo na nekim drevnim piljskim slikarijama u relativno nam bliskim gorskim masivima june Francuske i sjeverne panjolske, ve takoer i na mno gim drugim, meusobno veoma udaljenim mjestima rasprenim po svim kontinentima. Jesu li moda njihovi autori krajem kamenog doba odravali "ljetne kole" i na nekoj od njih dogovorili da diljem svijeta svi crtaju manje-vie iste futuristike motive u namjeri da njima zavedu na krivi trag neke daleke budue narataje? Tako je, primjerice, na jednom drevnom peinskom crteu nedaleko od gradia Cape Alava koji se nalazi na pacifikoj obali u amerikoj sa veznoj dravi Washington prikazan NLO koji leti ili lebdi iznad valovite morske povrine, a ispod njega se nalazi neka laa. Slini motivi NLO-a otkriveni su i na pretpovijesnim peinskim crteima u susjednoj kanad skoj provinciji Britanska Kolumbija. Desetak tisua godina star crte na stijeni u dolini Jabbar, koja se nalazi u afrikom gorju Tassili-n-Ajjer u jugoistonom Aliru, gotovo u srcu Sahare, prikazuje neku enu (pastiricu) kako ispruenom rukom pozdravlja tri okrugla NLO-a s kupolom koja nadlijeu stado krava na panjaku. Osim to prikazuje NLO-e taj crte svjedoi da u doba njegova nastanka to podruje nije bilo pustinja kao to je danas, ve predio bogat vodom i vegetacijom, pogodan za ivot.

Zbunjujui prapovijesni crtei u piljama Varzelandije

Slini peinski crtei iz prapovijesnog doba, koji u prvom planu ili u pozadini prikazuju NLO-e, takoer postoje i na vie lokaliteta u Junoj

Americi. U brazilskoj saveznoj dravi Minas Gerrais, podalje od grada Monte Clarosa, u stjenovitim brdima Varzelandije obraslim bujnom i teko prohodnom tropskom praumom, nalazi se velik i sve do 60-ih godina XX. stoljea slabo istraen prostran piljski splet koji se protee duboko u njedra gorskog masiva. U namjeri da detaljnije arheoloki istrai te gotovo nepoznate pilje, dobro opremljena istraivaka ekspedicija predvoena arheologom i speleologom sveuilinim profesorom Hermanom Ebeckenom uspjela je, uz velike napore, zai duboko u njih. Tamo je otkrila dotad nepoznatu veliku peinsku dvoranu u kojoj je bilo davno zaboravljeno pretpovije sno indijansko groblje. Na vlanim stijenama te impresivne podzemne dvorane lanovi ekspedicije su pod snanim svjetlom baterijskih refle ktora ubrzo zapazili i fotografirali velik broj drevnih crtea ve dobrano nagrienih neumoljivim zubom vremena. Na njihovo iznenaenje, na jednom od njih prikazan je neki pravilan kupolasti objekt koji prolijee nebom izmeu Sunca i Mjeseca u pratnji nekog izduenog leteeg objekta oblika cigare. Na drugim slikarijama u toj peini prikazani su neki diskovi koji grupno nadlijeu zemlju, a njihova formacija veoma slii dugakoj zmijolikoj V-formaciji velikog broja NLO-a vienoj i snimljenoj 31. kolovoza 1951. godine kod grada Lubbocka u Texasu. Posebnu pozornost istraivaa, zbunjenih tim posve neoekivanim motivima NLO-a, privukao je jasno raspoznatljiv crte Suneva sustava. Na njemu je, s pravilnim odnosima meusobne veliine te u donekle pravilnom rasporedu prema Suncu, prikazano osam planeta. Deveti planet - Pluton - moda nije bio poznat nepoznatom pretpovijesnom slikaru ili je njegov prikaz uniten neumoljivim zubom vremena. Kad je sa svojim suradnicima paljivije razgledao te drevne piljske crtee s motivima NLO-a i Suneva sustava, profesor Ebecken je bio vi dljivo iznenaen i zbunjen. U prvi as je pomislio da je vjerojatno prije njegova istraivakog tima ve netko bio ovdje i sve to nacrtao u namjeri da zbuni budue istraivae i navede ih na krivi trag. Da provjeri vje rodostojnost i poblie utvrdi starost tih fascinantnih peinskih slikarija, profesor Ebecken je s njih na vie mjesta uzeo uzorke boja i nakon zavr etka terenskog istraivanja proslijedio ih je na rutinsko laboratorijsko ispitivanje na Sveuilite u Rio de Janeiro. Rezultati provedenih laboratorijskih ispitivanja pokazali su da je ri je o organskim bojama prirodna podrijetla ija starost metodom odre ivanja koncentracije izotopa C-14 nije mogla biti poblie odreena.

Strunjaci koji su ispitivali te uzorke drevnih boja dre da je njihova vje rojatna starost oko 11.500 godina!!! Stoga u autentinost tih pretpovije snih peinskih crtea ne treba sumnjati. Oni su, po svemu sudei, izvorni i vjerodostojni, a potvruje ih i jedna drevna indijanska predaja. Potomci pretpovijesnog indijanskog plemena koje je neko nastanji valo to podruje u svojoj tradiciji spominju neke uene ljude obdarene udesnim moima i znanjima. Ti su ljudi neko vrlo davno na okruglim blistavim letjelicama s neba dolazili u njihov kraj. Posjeivali su njihove pretke u srcu brazilske praume, dulje vrijeme ivjeli meu njima te ih ustrajno poduavali mnogim korisnim vjetinama i znanjima. I u tisuama kilometara udaljenoj meksikoj saveznoj dravi Queretaro na jednoj je stijeni otkriven drevni crte koji prikazuje neki velik sjajan letei objekt, nalik disku s kupolom i prozorima, kako se sputa na tlo. Skupina ljudi tamo ga uzdignutih ruku srdano doekuje i klikui radosno pozdravlja. Da su njime dolazili svirepi svemirski barbari zasi gurno ih ne bi tako radosno doekivali, ve bi odmah pobjegli glavom bez obzira u siguran zaklon. Starost tog znakovitog prapovijesnog pein skog crtea koji prikazuje slijetanje NLO-a strunjaci procjenjuju na oko sedam tisua godina.

Znaajno arheoloko otkrie na obalama jezera Dongting

Prema dostupnim i obzirom na vrijeme dogaanja djelomino pro turjenim informacijama jedno od najveih otkria graditeljskih ostata ka neke nepoznate i tehniki vrlo napredne pradrevne kulture zbilo se, kako stoji u turim i djelomino proturjenim podacima navedenim u dostupnim izvorima, poetkom ljeta 1957. ili 1961. godine u jugoisto noj Kini, u provinciji Hunan, zapadno od grada Yuanjianga, na junim obalama Dongtinga, velikog jezera veoma razvedene obale i udljiva vodostaja. U Dolini kamenja na (polu)otoku Jotou profesor arheologi je i etnologije Chi Pen-Lai sa Sveuilita u Pekingu, sa asistentom Hui Chutingom i dr. sci. Wu To-Waijem, izvodio je arheoloka iskapanja neke davno sruene velike stoaste (unjaste) graevine krune osnovice pro mjera oko 300 metara koja do tada nije bila istraena. Tijekom iskapanja u blizini ostataka te graevine arheolozi su naili na neke zatrpane podzemne hodnike (tunele) koji se sputaju duboko u tlo ispod razine jezera. Ti tuneli, izbueni u vrlo tvrdom stjenovitom masivu, imali su ujednaen i pravilan profil te gotovo posve glatke i mje-

stimino ostakljene ravne zidove. Svima je otimah bilo jasno da ne mogu biti prirodna tvorba. Tim profesora Chi Pen-Laija nastavio je njihovo istraivanje te je, uz pomo dvaju ronilaca, duboko u tlu, ispod razine jezera, otkrio davno potopljen velik simetrian splet podzemnih hodni ka vjeto izbuenih na nepoznat nain u ivoj stijeni. U sklopu tog zadivljujueg potopljenog tunelskog spleta glatkih i, ini se, ocakljenih zidova, koji svojom topolokom sloenou i velii nom podsjea na labirint, na dubini od tridesetak metara ispod razine jezera otkrivena je prostrana podzemna dvorana koja predstavlja kriite nekoliko hodnika. Paljivim razgledavanjem njezinih glatkih zidova pod svjetlom reflektora kineski su istraivai ubrzo na njima uoili broj ne precizno ugravirane crtee. Profesor Chi Pen-Lai i njegovi suradnici procijenili su starost osno vice stoaste graevine i tog davno izraenog potopljenog tunelskog kompleksa nepoznata podrijetla i namjene na fantastinih 45.000 godi na!? Prema strunom miljenju geologa, prije otprilike pet tisua godina na tom se izrazito trusnom podruju zbio katastrofalan razoran potres. Tuneli i ostaci velebne stoaste graevine bili su tada, uslijed velikih po micanja i uruavanja tla, potopljeni i preputeni zaboravu. Profesoru Chi Pen-Laiju i njegovim suradnicima bilo je odmah jasno da su i drevni tunelski splet i dobro uuvane pretpovijesne gravure na izuzetno tvrdim, glatkim i ostakljenim stijenama podzemne dvorane mogli biti tako savreno izraeni jedino uporabom specijalnih alata i naprava nainjenih iz veoma tvrdih kovina kojih, po svim "pozitivnim" znanstvenim saznanjima, tada jo nikako nije moglo (niti smjelo) biti. Posebno ih se dojmila uglaanost i mjestimina ostakljenost ravnih stijena tunela i podzemne dvorane. Nita manje zadivljujua nije bila ni izraajnost i tehnika savrenost gravura na kojima bi nepoznatim pre tpovijesnim majstorima zasigurno mogli pozavidjeti i mnogi dananji umjetnici. Uoeni tragovi ostakljenja stijena upuuju da su ti drevni tu neli i dvorana vjerojatno bili izraivani ili Analizirani uz primjenu nekih ureaja, ili ak sofisticiranih strojeva, koji su u svome radu koristili vrlo visoku temperaturu od oko 1.500-2.000 C, pri kojoj se topi kamen. No, najvee iznenaenje za istraivaki tim profesora Chi Pen-Laija tek je uslijedilo. Razgledavajui brojne motive iz lova ugravirane na sti jenama podzemne dvorane, na nekima od njih uoili su jasno prepozna tljive motive NLO-a koji se nikako ne mogu uklopiti u nau ukalupljenu pozitivistiku predodbu o mukotrpnom nomadskom ivotu te posve manjoj tehnikoj i astronomskoj neukosti ljudi kamenog doba.

Na jednom crteu ugraviranom na stijeni potopljene podzemne dvorane prikazana je kugla oko koje se, kao oko sredinjeg tijela, nalazi rasporeeno deset manjih kugli na razliitim udaljenostima. Kineskim istraivaima nije bilo teko zakljuiti da ta drevna gravura oito zorno predouje shematizirani prikaz Suneva sustava koji, prema dananjim astronomskim saznanjima, ima devet, a ne deset planeta. Posljednja tri planeta - Uran Neptun i Pluton - nisu vidljiva ni najo trijim golim okom. Stoga ta neolitika gravura nepogreivo navodi na jedino mogui "heretiki" zakljuak da su njezini drevni autori, jo prije priblino 45.000 godina, odnekud znali za sve planete Suneva sustava, ukljuujui i nama danas jo nepoznat deseti planet. Prvi kandidat za nedostajui deseti planet na toj nepojmljivo staroj pretpovijesnoj gravuri mogao bi biti hipotetski planet Faeton ija se pu tanja vjerojatno nalazila izmeu Marsa i Jupitera, u dananjem podruju planetoidnog pojasa. Pretpostavlja se da se Faeton jo neko vrlo davno raspao uslijed neke kozmike kataklizme. Drugi kandidat mogao bi biti tajanstveni planet Nibiru (hipotetski planet X) kojeg - kao domovinu bogova Anunnaka - gospodara kozmi kog ivota i kreatora modernog ovjeka, na glinenim ploicama ispisa nim klinastim pismom prvi spominju Sumerani, najstariji i najkulturniji povijesno potvren narod june i srednje Mezopotamije. Na toj zadivljujuoj peinskoj gravuri kompletnog Suneva sustava posebno je zanimljiv detalj da su trea i etvrta kugla po redu gledano od Sunca, koje oito predouju Zemlju i Mars, meusobno povezane nekom zmijolikom tokastom krivuljom. To je ozbiljna indicija da su ta dva susjedna planeta u neko veoma davno pretpovijesno doba bila u nekom naroitom odnosu. Pri tome se ne bi smjela iskljuiti niti mogunost postojanja pradrevnih meucivilizacijskih veza pa ni mogunost meuplanetarnih putovanja izmeu tih dvaju susjednih svjetova Suneva sustava koji su, ovisno o trenutnom poloaju na njihovim orbitama, meusobno udalje ni najmanje nekoliko desetaka ili ak koju stotinu milijuna kilometara. Na jednoj od brojnih gravura s motivima iz lova na stijeni podzemne dvorane, za koju se s punim pravom moe rei da predstavlja neolitiku Sikstinsku kapelu, prikazane su ivotinje sline srnama kako panino bjee u jednom smjeru pred tradicionalno kineski odjevenim goniima koji u ruci dre koplje te vikom plae i istjeruju divlja iz zaklona. No, na toj prastaroj gravuri su kudikamo najinteresantniji futuristiki motivi na njezinu gornjem dijelu, iznad tih prestravljenih ivotinja.

Tamo su prikazane dvije relativno male i ornamentima bogato ukra ene letee platforme, izgledom nalik nekom velikom okruglom pladnju. Na svakoj od njih sjedi korpulentan ovjek koji u rukama dri neko oruje slino puci te njime cilja ivotinje koje, uplaene vikom gonia, panino bjee ispod letjelica. Posebice upada u oi da su ljudi na leteim platformama posve suvremeno odjeveni te da veoma slie modernim lovcima. Taj zbunjujui drevni motiv NLO-a sa suvremeno naoruanim i moderno odjevenim lovcima, koji se vjerojatno nalaze na safariju, vrlo rjeito i uvjerljivo govori da bi to mogli biti posjetitelji iz neke tehniki visokorazvijene pretpovijesne zemaljske civilizacije (Zemlja Mu, Atlantida) ili ak neki inteligentni doljaci iz svemira, izgledom veoma nalik modernim ljudima. Oni su neko davno pohodili to podruje ili su tamo obitavali kao utemeljitelji i mentori tamonje visoke pretpovijesne kul ture o kojoj se danas nita nezna. To znaajno i dalekoseno arheoloko otkrie na junoj obali udlji va Dongtinga nepobitno svjedoi da je jo u prapovijesno doba, koje znanstvenici poistovjeuju s mezolitikom, na tom podruju vjerojatno postojala neka nepoznata visoka pradrevna kultura. Ona je oito koristila letjelice, bila je kadra nekom nama nedokuivom visokom tehnologijom probijati dugake tunele u veoma tvrdom granitnom masivu te je podi zala velebne kamene graevine vee od najveih egipatskih piramida.

Peinski crtei upuuju na pradavnu vezu Zemlje s Marsom i Venerom

U sjeverozapadnoj Australiji, na rijetko nastanjenom prostranom stjenovitom ravnjaku Kimberley, otkriven je, meu brojnim peinskim crteima, pretpovijesni prikaz Suneva sustava ugraviran u stijenu. Na njemu se izmeu tree i etvrte kuglice, koje oito predstavljaju Zemlju i Mars, nalazi ugraviran bumerang - tradicionalno letee oruje koje je za australske domoroce - Aboriane - simbol povezanosti. Ne moe se iskljuiti niti mogunost da na toj drevnoj gravuri bumerang, koji se nakon pravilnog bacanja nepogreivo vraa svome vlasniku, simbolizira svemirsku letjelicu koja je u neko davno prohujalo pretpovijesno doba vjerojatno prometovala izmeu Marsa i Zemlje. Na taj nain je nepoznati praaustralski umjetnik, kao i njegov mnogo stariji "kolega" s oko 6.000 kilometara udaljenih obala kineskog jezera

Dongting, vjerojatno elio zorno ovjekovjeiti veoma vanu injenicu da su neko davno, jo tijekom po naem uvrijeenom miljenju kame nog doba, izmeu pradrevnih civilizacija na Zemlji i susjednom Marsu postojale neke veze, a moda i svemirski letovi. Malo je vjerojatno da bi takva podudarnost motiva pradrevne povezanosti Zemlje s Marsom s tih dviju prostorno i vremenski veoma udaljenih lokacija mogla biti tek plod puke sluajnosti ili daleko manje vjerojatne istovjetne SF-inspiracije nepoznatih drevnih umjetnika. U negostoljubivom planinskom spletu afganistanske pokrajine Kohistan, sjeveroistono od glavnog grada Kabula, na stijeni jedne pilje otkrivena je starodrevna gravura koja prilino vjerodostojno prikazuje meusoban prividni poloaj zvijea na nebeskom svodu kakav je, s obzirom na poloaj osi precesije Zemlje, bio vidljiv iz tih krajeva prije desetak tisua godina. Na njemu je takoer nezgrapno ali prepoznatljivo prikazan relativan poloaj prema Suncu nekoliko planeta vidljivih golim okom. Zanimljivo je da su na toj prastaroj gravuri Zemlja i njoj susjedna Venera meusobno povezane nekim crtama izgledom nalik uadi. U svezi s tom neobinom kohistanskom pretpovijesnom peinskom gravurom zanimljivo je napomenuti da je, prema drevnoj legendi, sau vanoj u slinom obliku u najstarijoj afganistanskoj i hindustanskoj pre daji, jo u veoma davno prapovijesno doba postojala tijesna veza izmeu Zemlje i Marsa te Zemlje i Venere. Prema toj bajkovitoj legendi punoj simbolike na uspavanu Zemlju se prije otprilike 18 milijuna godina "na sjajnoj zraci svjetlosti" spustila velika letjelica. Na njoj je bila posada od "tri puta trideset i pet savrenih ljudskih bia." Oni su, kako kazuje legen da, bili prvi stanovnici Zemlje, jer na njoj jo tada nije bilo civiliziranih ljudi. Drimo da nama danas jasno raspoznatljivi motivi pradrevne po vezanosti Zemlje s Marsom i Venerom na tim trima lokacijama, meu sobno udaljenim tisuama kilometara, zasigurno nisu plod sluajnosti. Oni nedvosmisleno upuuju da je u neko davno prohujalo prapovijesno doba izmeu Zemlje i njezinih prvih planetskih susjeda postojala neka osobita veza za koju su nepoznati autori tih drevnih peinskih crtea zasigurno odnekud znali. Stoga su ju, kao veoma vanu informaciju za neke daleke budue narataje, koji e ju biti kadri razumjeti, tako zorno ovjekovjeili gravurama u tvrdoj stijeni, koje su mnogo postojanije i otpornije na zub vremena od crtea koje, u pravilu, prilino brzo izjede vlaga i erozija. U prilog realnosti te mogunosti jasno govore i drevni vedski spisi u

kojima se na vie mjesta govori o posjetima polubogova (inteligentnih doljaka) iz drugih svjetova. U tradiciji nekih drevnih kultura NLO-ima se vjerojatno pripisivala nadnaravna, magijsko-ritualna ili vjerska simbolika, a izvanzemaljci koji su njima dolazili u istraivake posjete prapovijesnoj Zemlji nerijetko su u pretpovijesnim i ranopovijesnim kulturama bili doivljavani i aeni kao bogovi ili aneli (glasnici ili poslanici) iji se dolazak radosno oekivao, a odlazak nije mogao prealiti. Nerijetko se tijekom brojnih narataja gajila nepokolebljiva nada da e se jednom vratiti, kao to su pri odlasku vrsto obeali. Veoma zanimljiv pretpovijesni peinski crte, ija se starost procje njuje na oko sedam tisua godina, otkrio je prije 40-ak godina ruski ar heolog i filolog profesor dr. sci. Vjaeslav Zajcev nedaleko od grada Fergane u junom Turkistanu. Taj impresivan drevni crte prikazuje osobu koja ima na glavi neobinu kacigu (skafander) s nekakvim ureajem za disanje, a u rukama, na koje su navuene grube rukavice, dri neki disk izgledom i veliinom nalik LP-gramofonskoj ploi ili nekom velikom kompaktnom disku (CD-u). U pozadini crtea prikazano je diskoliko letee tijelo (NLO) iznad planina iz kojeg odozdo izbijaju snani platne ni jezici obavijeni gustim oblacima dima. Ispod njega, na tlu, nalazi se osoba s kacigom na kojoj je uvreno neto nalik tapnim antenama ili senzorima. Oito je da brojne peinske slikarije i gravure otkrivene na svim kontinentima svojom izraajnou nama danas jasno prepoznatljivih tehnogenih motiva svjedoe da NLO-fenomen i izvanzemaljci-astronauti nisu izvoran produkt naeg zahuktalog modernog doba u kojem smo ponosito kroili u svemirsku eru. Sudei po nekim veoma prastarim peinskim slikarijama njegovo uestalo opaanje i biljeenje kao veoma znaajnog dogaaja, koji nikako ne smije pasti u zaborav, zapoelo je jo u jeku kamenog doba, prije gotovo tridesetak tisua godina. Tada jo, sreom, nije bilo osiljenih monika, njihovih "viih intere sa", neumoljive cenzure i tajnih slubi koje bi to onemoguavale. Stoga se moe rei da je to u stanovitom smislu bilo, unato surovim uvjetima ivljenja, neponovljivo "zlatno vrijeme" pune slobode misli i njezina ne ometanog izraavanja koje tada nisu, kao u nae vrijeme, "iz pozadine" bezobzirno pobijala mona i pomno kontrolirana sredstva javnih (dez)informacija.

BAYAN KARA UL - K I N E S K I ROSWELL KAMENOG DOBA

Zagonetni arheoloki nalazi u piljama Bayan Kara Ula

edno od najveih i najuvjerljivijih arheolokih otkria koje snano podupire hipotezu o nepoznatim inteligentnim doljacima koji su neko davno odnekud iz zvjezdanih dubina svojim "zranim brodom" sletjeli na pretpovijesnu Zemlju i o tome ostavili opseno svjedoanstvo u neobinom obliku zbilo se krajem tridesetih godina XX. stoljea, uoi izbijanja Drugog svjetskog rata. Dogodilo se to u zabaenom planin skom masivu koji se protee u graninom podruju kineskih provincija Sichuan i Quinghai te sjeveroistonog Tibeta. To visoko, teko pristupano, prostrano i veoma rijetko naseljeno planinsko podruje povrine stotinjak tisua kvadratnih kilometara ispresijecano je ogromnim gorskim lancima iji najvii vrhovi doseu i do pet tisua metara. Duboke i slikovite rijene doline izmeu planin skih lanaca tajnovitog Bayan Kara Ula nalaze se na prosjenoj nadmor skoj visini od oko dvije tisue metara i izvorita su triju velikih junoazijskih rijeka - Mekonga, Yalonga i Yangtzea. Tamo je 1937. i 1938. godine tim kineskih arheologa, predvoen pro fesorom Chi Pu-Teiom s pekinke Akademije za pretpovijest, izvodio detaljan rutinski pregled meusobno povezanog spleta planinskih pilja koje su neko bile nastanjene. Navodno je jedan dio tih pilja bio izraen nekom nepoznatom tehnologijom, pa je vie sliio sloenom tunelskom spletu ili podzemnim skladitima nepoznate namjene. Njihovi su zidovi mjestimino bili ravni i ostakljeni, to upuuje da su one vjerojatno bile izdubljene ili finalizirane uz vrlo visoku tempe raturu koja moe rastaliti tvrdu planinsku stijenu. Tehnologija njihove izrade je vjerojatno bila slina ili moda ak istovjetna onoj kojom je pri-

je otprilike 45.000 godina bio izraen veliki tunelski splet i gravurama bogato oslikana podzemna dvorana na obalama junokineskog jezera Dongting. Osnovni zadatak istraivanja tog teko dostupnog i visoko smjete nog spleta planinskih pilja bio je iskapanje nizova pravilno rasporee nih drevnih grobova koji su prije toga u njima otkriveni. U njima su se nalazili neobino mali kosturi ovjekolikih bia neprirodno vretenasta tijela s neproporcionalno velikim i prerazvijenim lubanjama. Njihova prosjena tjelesna visina iznosila je samo 130 centimetara, dok im je opseg lubanje bio neobino velik - iznosio je ak 55 centimetara. Prilikom iskapanja piljskih grobova i razgledavanja malenih kostura neobinih proporcija jedan lan istraivakog tima se u polumraku pilje spotaknuo na ovei, napola zakopan ploasti komad kamena koji je dje lomino virio iz pijeska. Kad ga je otkopao, izvadio, oistio od pijeska i praine te paljivije razgledao odmah je uoio da to nije plosnati komad prirodno odlomljene granitne stijene ve vrlo neobian i briljivo izra en ploasti artefakt savreno kruna oblika i vjerojatno velike starosti. Bio je to veoma pravilan i ravan plosnati zagasito-sivi granitni ka meni disk promjera oko 23 centimetra i debljine oko dva centimetra, s precizno izraenom krunom rupom promjera oko etiri centimetra u njegovu sreditu. Veliinom i izgledom veoma je nalikovao velikoj gra mofonskoj LP-ploi ili suvremenom kompaktnom disku (CD-u). Paljivim razgledavanjem njegove dobro uglaane povrine kineski istraivai su odmah uoili da se na njoj od sredinje rupe prema obodu diska u obliku spirale protee gust i vrlo sitan dvotrani siuan brazdasti zapis na nepoznatom pismu. Nitko od lanova tima nije ga mogao iden tificirati niti proitati pa se, zbog preih poslova na iskapanju grobova, arheolozi vie nisu njime bavili. Disk je nakon rutinskog preliminarnog pregleda odloen, oznaen na uobiajeni nain, evidentiran te, zajedno s ostalim arheolokim nalazima s tog veoma udaljenog egzotinog planin skog lokaliteta, otpremljen u Peking na daljnja istraivanja. Godine 1938. uslijedilo je naknadno temeljito pregledavanje te dalj nja arheoloka iskapanja u teko dostupnim piljama surovog Bayan Kara Ula. Tada je otkriveno jo 715 takvih precizno izraenih kamenih diskova s manje ili vie oteenim spiralnim zapisom. Svi su oni takoer oznaeni, evidentirani te otpremljeni u Peking. S izuzetkom nekoliko diskova poslanih na sloena laboratorijska ispitivanja, cijela je ta velika zbirka od 716 neobinih kamenih diskova iz pretpovijesnog doba sve do danas, vjerojatno, pohranjena daleko od oiju javnosti, u bogatoj

kolekciji znanstveno nerazjanjivih i neklasificiranih arheolokih nalaza pekinke Akademije za pretpovijest. Prilikom tih arheolokih iskapanja, na stijenama nekih pilja u planinskom masivu Bayan Kara Ula, na nekoliko mjesta su otkriveni i dobro uuvani, grubo ugravirani crtei koji prikazuju izlazee Sunce, Mjesec i Zemlju te neke neidentificirane zvijezde meusobno povezane crtama od gusto urezanih udubljenja veliine zrna graka. Na nekima od tih nezgrapnih drevnih peinskih gravura prikazana su i ovjekolika bia niska rasta s oblim ljemom na glavi. Starost tih drevnih piljskih gravura, masivnih kamenih diskova i malenih kostura izvaenih iz gro bova procijenjena je na oko 10-12 tisua godina i nije sporna. Prilikom iskapanja tih pretpovijesnih peinskih grobova poredanih u pravilne nizove istraivae je posebno zbunjivalo to to su pronaeni kosturi (rastom izrazito malenih ovjekolikih bia neprirodno vretenasta tijela) redom imali neproporcionalno velike lubanje u odnosu na skromnu razvijenost i veliinu tijela. Tu neobinu i u mnogoemu zagonetnu zbirku arheolokih nalaza nitko od kineskih znanstvenika nije mogao suvislo protumaiti. Ona je ozbiljno je uzdrmala sve dotadanje opeprihvaene antropoloke predodbe i klasifikacije. Relativno velike i iroke lubanje ni uz najbolju volju nisu se mogle "nasaditi" na relativno niske (ali prosjeno dvade setak centimetara vie!) i bolje razvijene kosture pripadnika tamonjih primitivnih polupiljskih plemena Dropa i Kama. Ta egzotina gortaka plemena, iji su pripadnici izrazito niska rasta, od davnina ive gotovo posve izolirano u pustom, zabaenom, negostoljubivom i tajnovitom planinskom podruju Bayan Kara Ula. Jo je u vrijeme kada je profesor Chi Pu-Tei tamo zapoeo arheoloka istra ivanja manji broj pripadnika tih autohtonih planinskih plemena ivio na tradicionalan nain u malobrojnim zabaenim planinskim naseljima i u lake dostupnim piljama. Hipoteza da bi naeni kosturi neproporcionalno velikih lubanja mogli potjecati od drevnih pripadnika primitivnih plemena Dropa ili Kama naprosto nije bila odriva. Kineskim arheolozima i antropolozi ma bilo je dobro poznato da su pripadnici tih malobrojnih, izoliranih i nekomunikativnih gortakih plemena, koji od pamtivijeka obitavaju u surovim klimatskim uvjetima, bili neobina izgleda, izrazito niska rasta i slabana tijela, ali skladnih proporcija. Oni nisu imali ni priblino tako neproporcionalno velike glave kao zagonetni maleni kosturi izvaeni iz piljskih grobova na Bayan Kara Ulu.

Prosjena visina pripadnika plemena Dropa i Kama iznosi oko 150 centimetara, dakle dvadesetak centimetara vie od visine neobino ma lih vretenastih kostura izvaenih iz drevnih piljskih grobova s vrleti Bayan Kara Ula. Zanimljivo je da pripadnici tih dvaju egzotinih pla ninskih plemena u tjelesnoj grai nemaju nikakve slinosti s tipinim Tibetancima, Kinezima i Mongolima koji su, u odnosu na njih, mnogo korpulentniji. Bilo je vie nego oito da neobini maleni kosturi velikih i irokih lubanjama nikako nisu mogli potjecati od pripadnika tih drevnih pla ninskih plemena, ve od nekih drugih, do tada znanstvenicima posve nepoznatih ovjekolikih bia vretenasta tijela. U pokuaju da razrijei tu teku zagonetku koja je tada ve gotovo tri godine morila kineske znan stvenike, profesor Chi Pu-Tei je 1940. godine, na temelju miljenja je dnog od svojih asistenata, ishitreno postavio hipotezu da maleni kosturi potjeu od neke nepoznate, davno izumrle vrste planinskih majmuna. Na preac postavljenu i nedovoljno promiljenu hipotezu profeso ra Chi Pu-Teija kineski su znanstvenici odmah kategoriki odbacili i ismijali. Bila je u potpunoj suprotnosti s notornom injenicom da niti jedna poznata vrsta majmuna nikada nije sahranjivala uginule lanove svoga opora. Obiaj sahranjivanja mrtvih, a posebice sahranjivanje u tipizirane, pravilne poredane grobove, svojstven je samo koliko-toliko civiliziranim (pra)ljudskim zajednicama, a nikako posve nehominiziranim majmunima. Time je itavo dotadanje istraivanje neobinih skeleta i nita manje zagonetne kolekcije drevnih kamenih diskova s Bayan Kara Ula dospjelo u slijepu ulicu, a ubrzo zatim svi sporni nalazi i izvjetaji pohranjeni su u veliku arheoloku zbirku i arhivu znanstveno nerazjanjivih antropoloko-arheolokih nalaza. Na ope zadovoljstvo mnogih znanstvenika, koji ih nikako nisu mogli protumaiti i uklopiti u svoje unaprijed sloene "neupitne" sheme, ubrzo su pali u zaborav. Unato tome ti neobini nalazi, a osobito krajnje zagonetni masi vni kameni diskovi s gustim spiralno rasporeenim zapisom, punih su dvadesetak godina poticali znatielju veeg broja kineskih znanstvenika, a posebice filologa i lingvista koji su ih na sve mogue naine pokua vali odgonetnuti i proitati. Njihovi dugogodinji istraivaki napori da pronau klju za deifriranje zagonetnih znakova, jasno vidljivih tek uz pomo poveala, nisu urodili plodom. Tek dvadesetak godina kasnije to je uspjelo entuzijastinom profe soru Tsum Um-Nuiju s pekinke Akademije za prapovijest. On je 1960.

godine, nakon mukotrpnog dugogodinjeg rada i mnogih neuspjelih po kuaja, uz pomo etvorice svojih suradnika napokon uspio otkriti klju za djelomino deifriranje zagonetnih spiralno rasporeenih zapisa ugraviranih na plohi kamenih diskova. Oni su, nakon mnogih tisuljea provedenih ispod pijeska i praine u mranim i vlanim planinskim pi ljama, rjeito "progovorili" i ustrajnim kineskim istraivaima napokon otkrili najvanije dijelove dugo uvane poruke. U djelomino proitanim zapisima s kamenih diskova saeto je prepriana surova ivotna drama drevnih nebeskih mornara koja se odigrala prije otprilike dvanaest tisua godina u divljim i negostoljubivim vrletima Bayan Kara Ula. U jednom od proitanih zapisa stoji da se vea skupina Dropa, kako u tekstu sebe nazivaju ti inteligentni doljaci iz svemira, uputila prema "treem planetu" naeg planetskog sustava. Zbog kvara na njihovu "zranom brodu" nisu mogli normalno sletjeti na predvienom mjestu. Umjesto na planirano odredite, uz velike napore posade, "zrani brod" se jedne noi prisilno spustio u zabaenom i kraj nje negostoljubivom planinskom podruju Bayan Kara Ula. Nije bilo naina niti materijalnih mogunosti da se pri slijetanju te ko oteen "zrani brod" popravi i osposobi za let, a jo manje da se izra di novi kojim bi se dobronamjerni Dropi mogli vratiti na matini sve mirski brod ili svoj daleki planet. Stoga nesretnim doljacima iz svemira koji su preivjeli udes "zranog broda" nije preostalo nita drugo ve da doivotno ostanu na Zemlji kojom je tada, prema slubenim znanstve nim gleditima i saznanjima, posvuda carevalo surovo kameno doba. Prva strana no koju su doljaci proveli u krajnje surovom ambijen tu Bayan Kara Ula opisana je na jednom od tih granitnih diskova otprili ke ovako: "Dropi su se spustili iz oblaka svojim zranim brodom. Prije nego to je izalo sunce nai mukarci, ene i djeca bjeali su pred Kamama i sakrivali su se deset puta u pilje. Tek tada su oni shvatili znakove i uvidjeli da Dropi imaju miroljubive namjere" Iz tog je slobodno prevedenog i suvremeno stiliziranog (pra)drevnog zapisa oito da su miroljubivi svemirski doljaci uporno pokua vali uspostaviti dobre odnose s tamonjim poludivljim i neprijateljski raspoloenim pripadnicima planinskog plemena Kam, koji su ivjeli u oblinjim piljama. Njihove miroljubive namjere prilino dugo nisu bile shvaene. Primitivni i surovi domoroci su nesretne Drope, zbog njihova neobina tjelesna izgleda (a moda i straha da e ubudue s njima morati dijeliti krajnje oskudne uvjete ivota u veoma negostoljubivom planin skom kraju) isprva nemilice proganjali i ubijali poput ivotinja.

Svirepi progoni i bezduno ubijanje miroljubivih Dropa potrajali su sve dok poludivlji pripadnici planinskog plemena Kam konano nisu shvatili da ti doljaci udna izgleda, koji su se stjecajem nesretnih okolnosti iznenada pojavili u njihovu zabaenom i veoma siromanom planinskom kraju, prema njima zaista nemaju nikakvih neprijateljskih namjera. Tek tada su malobrojne Drope koji su preivjeli dugotrajni progon napokon prihvatili u svoju sredinu. Tijekom vremena s njima su se i bioloki stopili. Drope su svoje mrtve pokapali izdvojeno u spletu planinskih pi lja u pravilno poredane grobove. Prije nego to su izumrli odluili su ostaviti na velikoj kolekciji precizno izraenih kamenih diskova za pisano opseno svjedoanstvo za neke vrlo daleke budue narataje o svome podrijetlu, misiji, udesu "zranog broda" te traginom usudu u surovoj sredini kamenog doba u koju su, na "treem planetu", neo ekivano zapali. Grub i djelomian prijevod zapisa s kamenih diskova prvo je priopen uem krugu kineskih znanstvenika. Bio je toliko zaprepaujui i "nepravovjeran" da je pekinka Akademija za pretpovijest do daljnjega strogo zabranila profesoru Tsum Um-Nuiju i njegovim suradnicima objavljivanje rezultata dugogodinjih istraivanja u znanstvenim aso pisima. Zabranjeno im je ak i davanje bilo kakvih usmenih priopenja o njima. Ta tragina birokratska odluka nije pokolebala entuzijastinog i upornog profesora Tsum Um-Nuija da nastavi i okona davno zapoeto istraivanje, premda je bio duboko ogoren krutim stavovima svojih odvie konformistiki orijentiranih kolega koji nisu marili za znanstve nu istinu utemeljenu na injenicama. Unato tome nastavio je neumor no raditi na fascinantnom i epohalnom arheolokom nalazu, ali ovaj put u svojevrsnoj izolaciji. Ona se, naime, u sve kontroliranijem svijetu znanosti esto primjenjuje kao djelotvorna zatitna mjera za sve slobo doumne istraivae i znanstvenike koji se drznu razmiljati i istraivati izvan uhodanih koloteina aktualne paradigme. Profesoru Tsum Um-Nuiju je u daljnjem istraivakom radu napo kon polo za rukom da uvjerljivo dokae da gusti brazdasti zapisi na kamenim diskovima nisu niija neukusna ala ili krivotvorina, ve da su zaista vrlo stari i autentini. Uz pomo ruskih geologa, kemiara i fizia ra koji su 1961. godine u Moskvi, na uglednom Sveuilitu Lomonosov, laboratorijski temeljito ispitali nekoliko kamenih diskova s Bayan Kara Ula, bilo je napokon znanstveno dokazano:

 da oni sadre znatne primjese kobalta i aluminija u relativnim koliinama neuobiajeno visokim za prirodnu granitnu stijenu sa ireg podruja Bayan Kara Ula; da je tvrdoa materijala od kojeg su izraeni usporediva samo s dioritom - prirodnim crnim kamenom eruptivnog podrijetla izuzetno visoke tvrdoe koja je priblina tvrdoi dijamanta te da oni prilikom rotacije kod odreene kutne brzine poinju neobino snano vibrirati i zujati visokom frekvencijom, kao da kroz njih protjee snana elektrina struja, to upuuje na zakljuak da su prilikom izrade vjerojatno bili obraivani specijalnim postupkom u vrlo jakom elektromagnetskom polju koje je konsolidiralo njihovu kristalnu strukturu. Iz navedenih rezultata opsenih laboratorijskih istraivanja ruskih znanstvenika moe se sa sigurnou zakljuiti da kameni diskovi, a po sebice spiralno rasporeeni siuan brazdasti zapis na njihovoj glatkoj povrini, nisu bili izraeni runo dugotrajnim i munim izrezivanjem, klesanjem, glaanjem i grebanjem prirodnog kamena primitivnim i grubim kamenim oruem onog doba, ve, najvjerojatnije, nekom nama nepoznatom specijalnom tehnikom lijevanja. Ruski filolozi koji su na dostavljenim primjercima kamenih diskova s Bayan Kara Ula istraivali brazdaste zapise potvrdili su vjerodostojnost deifriranja znakova i djelomino proitanih segmenata teksta prema kljuu kojeg su iznali marljivi i uporni kineski znanstvenici. Tek nakon rigoroznih laboratorijskih i filolokih ispitivanja kamenih diskova u Moskvi nekoliko uvaenih kineskih znanstvenika napokon je oprezno podralo rezultate dugogodinjeg ustrajnog istraivakog rada profesora Tsum Um-Nuija i njegovih vjernih suradnika. Ohrabren dugo oekivanom skromnom podrkom on ih je, unato krutom birokratskom stavu uprave pekinke Akademije za pretpovijest da se ti rezultati ne objavljuju, odluio javno publicirati. Za to je, zahva ljujui prvenstveno svojoj ogromnoj upornosti, napokon uspio dobiti traeno odobrenje. Prvo priopenje strunoj javnosti o rezultatima istra ivanja zapisa na granitnim diskovima s Bayan Kara Ula podnio je na Meunarodnoj konferenciji arheologa odranoj 1962. godine u Japanu. No, istinoljubivi Tsum Um Nui je odluio otii i korak dalje, pa je o rezultatima istraivanja tih drevnih zapisa 1965. godine objavio publi kaciju na engleskom jeziku pod izazovnim naslovom The Grooved Script concerning Space-ships which, as recorded on the Discs, landed on Earth

12.000 years ago. Ona je u svjetskim znanstvenim krugovima, to se i moglo oekivati, primljena vrlo hladno, s mnogo rezervi, protivljenja pa ak i poruga, jer je bila posve oprena s vaeim "pravovjernim" pogle dima i interesima znanstvenog establishmenta. Mnogi uvaeni zapadni znanstvenici nisu tu publikaciju profesora Tsum Um-Nuija i njegovih suradnika, unato iznesenim uvjerljivim argumentima, drali ozbiljnom niti je smatrali vrijednom bilo kakvih razmatranja. Impresivni rezultati proizali iz dvadesetak godina ustrajnog i preda nog znanstveno-istraivakog rada profesora Tsum Um-Nuija i njegovih odanih suradnika imali su takvu dokaznu snagu da su iz temelja snano potresali i ozbiljno dovodili u pitanje neke temeljne, opeprihvaene i, dakako, "neupitne" znanstvene stavove s podruja antropologije i najsta rije prolosti ovjeanstva. Stoga je razumljivo zato svi pokuaji i napori Tsum Um-Nuijevog tima da poblie upoznaju znanstvenike u domovini i svijetu s tim zadivljujuim epohalnim otkriem nisu urodili oekiva nim rezultatima. Njihove iskrene napore je ubrzo prekrio debeo veo omalovaavanja i zaborava. Umoran i duboko razoaran, profesor Tsum Um-Nui je, nakon svega to je doivio od nezainteresiranih konformistiki raspoloenih kolega iz svijeta znanosti te veoma zabrinut tadanjim pogubnim poli tikim stanjem u Kini, koje je nezadrivo srljalo u zloglasnu "kulturnu revoluciju" posve nesklonu slobodoumnim intelektualcima i znanstve nicima, ubrzo emigrirao u Japan. Tamo je poetkom 70-ih godina XX. stoljea, gotovo posve zaboravljen od sviju, umro i sahranjen. Njegovi cjelokupni izvjetaji o istraivanju i odgonetanju zapisa s drevnih kamenih diskova iz pilja vrletnog Bayan Kara Ula danas su, po svemu sudei, vjerojatno pohranjeni (bunkerirani) u pekinkoj Akademiji za pretpovijest te, prema nekim informacijama, vjerojatno i u Povijesnom arhivu u Taipeiu, glavnom gradu velikog junokineskog otoka Tajvana. Drugi znaajan pokuaj da se barem najvaniji rezultati dugogodi njih istraivanja neobinih arheolokih nalaza s Bayan Kara Ula objave iroj javnosti uinio je uvaeni ruski profesor filologije Vjaeslav Zajcev. On je o tome u visokonakladnom ruskom magazinu Sputnjik (broj 1/ 1968) objavio saet lanak pod naslovom Znanost ili mata? Nakon toga su drevni kameni diskovi s Bayan Kara Ula, koji svjedoe o traginom usudu miroljubivih svemirskih doljaka, jo jednom na krae vrijeme pobudili pozornost svjetskih znanstvenih krugova i medija, da bi ubrzo zatim sve opet palo u najdeblji zaborav.

Ono po emu se ti arheoloki nalazi bitno razlikuju od svih ostalih potencijalnih tragova paleo i postpaleokontakata jest injenica da fasci nantan fundus, koji sadri vie od sedam stotina relativno tankih kame nih diskova sa spiralno rasporeenim gustim brazdastim zapisima, nije djelo vjetih ruku (pra)ovjeka kamenog doba, ve visokosofisticirani proizvod inteligentnih doljaka iz svemira - miroljubivih Dropa - koji su, nakon prinudnog prizemljenja svoje pokvarene letjelice, uz velike rtve dugotrajnog pogroma, jedva uspjeli preivjeti u krajnje surovim i negostoljubivim planinskim bespuima Bayan Kara Ula. Po karakteru i dramatinosti pretpovijesnih zbivanja na Bayan Kara Ulu i tendencioznom bezobzirnom negiranju i prikrivanju tog epohal nog otkria moe se slobodno rei da ona predstavljaju kineski Roswell kamenog doba. Valja istai da su egzotini spiralno rasporeeni gusti dvotrani brazdasti zapisi na bogatoj kolekciji koja broji vie od 700 ka menih diskova zasigurno najstariji poznati, ali u "pravovjernom" svijetu znanosti, naalost, jo uvijek nepriznati, pisani spomenici na svijetu.

Rezultati istraivanja Karyla Robin-Evansa

Djelomino proitane zapise s kamenih diskova podupire i drevna legenda gortakih plemena Dropa koju je svojevremeno zabiljeio en gleski znanstvenik dr. sci. Karyl Robin-Evans. U njoj se spominju neka egzotina malena utoputa bia vretenasta tijela, ogromne iroke glave i runa izgleda koja su neko davno "sila s oblaka." Ubrzo nakon svretka Drugog svjetskog rata poljski profesor arheo logije i etnologije Sergej Lolladhoff (1903.-1949.) pokazao je Karylu Robin-Evansu neobian leasti disk od jadeita (rijetke vrste ada, minerala iz skupine alkalnih piroksena) s poveom krunom rupom u njegovu sreditu, kojeg je svojedobno kupio na sajmu u podhimalajskom gradu Mussoorieu u sjevernoj Indiji. Profesor Lolladhoff je smatrao da taj u dni disk od ada potjee od pripadnika tajanstvenog naroda Dropa koji su ga koristili kao relikviju prilikom religijskih obreda. Poznato je da su takvi diskovi, koji se zbog karakteristina leasta oblika ve na prvi pogled razlikuju od elegantnih plosnatih kamenih diskova s Bayan Kara Ula, bili kasnije esto izraivani u religiozno-ritualne svrhe kao manje ili vie nezgrapne replike oko 12 tisuljea starih elegantnih izvornih diskova Dropa.

Neobian jadeitni disk i zagonetni gortaci Dropi toliko su zain teresirali i zaokupili Karyla Robin-Evansa da je 1947. godine odluio otputovati u njihovu daleku i tajanstvenu planinsku postojbinu da bi tamo istraio njihovo tajnovito podrijetlo i obiaje. Put ga je iz Indije vodio preko glavnog tibetanskog grada Lhase, gdje mu je, navodno, bila odobrena audijencija kod etrnaestog dalaj lame. Na daljnjem putu kroz istoni Tibet, prema teko pristupanom planinskom podruju Bayan Kara Ula, odvanog engleskog znanstvenika ubrzo su napustili unaj mljeni tibetanski prijevoznici i nosai koji su se, iz njemu nedokuivih razloga, silno plaili surove i tajanstvene divljine vrleti Bayan Kara Ula. Unato tome uporni je Karyl Robin-Evans, uz nadljudske napore, nakon tisuama kilometara duga i tegobna puta ispunjena brojnim opa snostima napokon stigao na eljeno odredite. Nakon to je postupno zadobio povjerenje tamonjih bojaljivih i nepovjerljivih itelja nena viklih na strance, unajmio je uitelja koji ga je neko vrijeme poduavao osnovama drevnog jezika Dropa. Nauivi donekle taj primitivni gortaki jezik, Karyl Robin-Evans je od Lurgan-Laja, sveenika Dropa, uo i zabiljeio niz zanimljivih podataka o njihovu neobinom podrijetlu i prolosti. Prema kazivanju Lurgan-Laja, drevni preci njegova naroda prispjeli su neko vrlo davno na Zemlju s jednog od planeta iz nama susjednog zvjezdanog sustava Sirijusa. Miroljubivi Dropi su poduzeli dvije istrai vake ekspedicije na Zemlju - jednu prije dvadesetak tisua godina, a drugu prije otprilike tisuu godina. Njihova druga ekspedicija doivjela je pri sputanju letjelice na na planet nesreu u planinskim vrletima Ba yan Kara Ula. Po naem raunanju vremena to se vjerojatno zbilo 1014. godine. Preivjeli lanovi ekspedicije vie nisu mogli osposobiti teko oteen "zrani brod" i njime napustiti na planet. Jedino se taj dio kazivanja Lurgan-Laja vremenski ne podudara s procijenjenom starou kamenih diskova s Bayan Kara Ula. Na temelju te procjene zakljuuje se da se drevna nesrea "zranog broda" (NLO-a) Dropa vjerojatno zbila prije dvanaest tisuljea, a ne prije jednog tisu ljea kako je Karylu Robin-Evansu ispripovijedao Lurgan-La. Mogue je da se u tisuljetnoj predaji, koja vjerojatno nikad nije bila zapisana ili se njezin zapis moda jo neko davno izgubio, dogodila promjena izvornog podatka, kako to, naalost, vrlo esto biva.

U STAROVJEKIM KULTURAMA
"Priaj mi o prolosti da bih mogao spoznati budunost." Konfucije

Zapisi drevnih naroda Dalekog istoka i Tibeta

a periferiji gradia Yamaga na velikom junojapanskom otoku Kyushu, koji se nalazi oko 25 kilometara sjeverno od grada Kumamotoa, otkriven je oko etiri tisue godina star kneevski grob boga to ukraen razliitim zidnim crteima. Jedan od njih prikazuje kneza ili kralja s krunom na glavi koji dizanjem ruke pozdravlja na nebu sedam leteih diskova iz kojih izbija neka neobina svjetlost. Takav tip ranopovijesnog groba poznat je u Japanu pod nazivom Chip-San, to u narjeju starosjedilakog plemena Ainu sa sjevernojapanskog otoka Hokkaido oznaava "mjesto na kojem se nalazi sunce" Japanski arheolog dr. sci. Yoshiyuki Tange dri da ti motivi "sunca" prikazani na zidnim u nekoliko tisuljea starim grobovima vjerojatno simboliziraju NLO-e. U drevnim legendama japanskog plemena Ainu, iji pripadnici imaju vie europidne nego mongoloidne crte lica, spominju se i neka "tjelesa koja svijetle" pod izvornim nazivom shinta, to u prijevodu znai kolijevka. Jedna od tih legendi kae da je neko davno u jednoj takvoj "kolijevci" s neba na Zemlju siao bog Okikurumi-Kami. Profesor Tange je prilikom arheolokih iskapanja na sjevernojapanskom otoku Hokkaidu otkrio oko etiri tisuljea star grob sa zidnim crteom na kojem je prikazana skupina ljudi kako pogledom prati spiralnu putanju nekog leteeg objekta nalik kolijevci (shinti). I u nekim srednjovjekovnim japanskim ljetopisima spominju se "va trena sunca"- pod ime se podrazumijevaju neki gorui ili uareni letei objekti. Tako, primjerice, jedan srednjovjekovni japanski crte izraen krajem IX. stoljea prikazuje neobian vatreni objekt nalik titu iji let

nebom netremice promatraju dva sveenika, dok nedaleko od njih po tlu

poskakuje neobian krilati mukarac kojeg, ini se, ne primjeuju. Zanimljivo je da i neke starovjeke kineske legende takoer spomi nju "letee zmajeve" kojima na Zemlju dolaze "sinovi nebesa". Tako se, primjerice, u kineskoj provinciji Yunnan u jednoj legendi spominju neobina "letea zvona" koja su se u davnim vremenima pojavljivala na nebu, brzo letjela i iznenada nestajala. Ona u letu nisu proizvodila nika kve zvukove. Zanimljivo je da su upravo takve zvonolike beumne letee objekte nevjerojatnih manevarskih sposobnosti esto uoavali tijekom moderne NLO-ere brojni vidioci NLO-a diljem svijeta. Neki od njih su ak i snimljeni. U pogledu bliskog susreta s NLO-om napose je dojmljiv izvadak iz legende o drevnom kineskom junaku Huang Diu. Tu legendu u svojim Povijesnim biljekama navodi Si-ma Qian, otac kineske historiografije kojeg neki autori dre "kineskim Herodotom". On u tom opsenom kroniarskom djelu tvrdi da su zabiljeene legende o drevnom junaku Huang Diu, koji je ivio i vladao Kinom oko 2600. godine pr. Kr., "bliske istini". Zanimljivo je da Huang Di svojim znanjem, sposobnostima i na inom ivota ima podosta slinosti sa sumerskim bogovima Anunnacima. Drimo da ta slinost ne moe biti tek plod puke sluajnosti. Jedna od zabiljeenih zgoda iz ivota slavnog Huang Dia, esto spo minjanog u kineskim mitovima i legendama, kazuje sljedee: "Kada je otkrio bakar u gori Shan Shan, Huang Di dao je odliti tronoac u samom podnoju brda Jin Shan. Kada je tronoac bio gotov iza Huang Dia spustio se zmaj s objeenim brkovima. Huang Di se po njima uspeo na zmaja, a za njim su krenuli svi njegovi pomonici s obiteljima. Na zmaja se popelo vie od sedamdeset ljudi. A svi preostali podanici koji se nisu uspjeli popeti na zmaja prihvatili su se zmajevih brkova. Brkovi su otpali, a ljudi popadali (na tlo, op. aut.)". Valja istai da se u drevnim kineskim legendama i kronikama u pravilu spominju "letei zmajevi" koji iz drijela rigaju silnu vatru i gusti dim ili "ptice koje grme", a vrlo rijetko neki drugi letei objekti. Razlog tome vjerojatno treba potraiti u injenici da je u kineskoj tradiciji od pamtivijeka zmaj bio simbol boanskog, nedostinog i nepobjedivog. Prema nekim zapisima u najstarijim kineskim kronikama razvidno je da su starovjeki Kinezi, po svoj prilici, poznavali rendgen, amfibijska vozila (lebdjelice), hibernaciju, genetsko inenjerstvo, svemirske letove te neka druga sofisticirana tehniko-tehnoloka dostignua za koja odvie sa mouvjereno drimo da su iskljuivo tekovina i simboli naeg vremena.

Pretpovijesne letjelice spominju na nekoliko mjesta i tibetanske svete knjige Tantyua i Kantyua. U njima se one opisuju kao udesni "nebeski biseri" o kojima se nije smjelo nita govoriti obinom puku. U pomno uvanu tajnu "nebeskih bisera" i njihovo izvanzemaljsko podrijetlo bili su upueni samo visokorangirani budistiki sveenici (lame). Prema nekim spisima pronaenim na Tibetu zapisano ja da je Bhima, jedan od junaka opsenog povijesnog epskog spjeva Mahabharate, "letio u svojim kolima bljetavim poput sunca i glasnim poput groma. Ona su nalikovala plamenu na nonom ljetnom nebu. Kretala su se poput kome ta i izgledalo je kao da sjaje dva sunca. A onda se letea koija podigla jo vie i cijelo je nebo zasjalo".

Fascinantni opisi letjelica u vedskim spisima

to se tie opisa NLO-a i bliskih susreta s izvanzemaljcima, klasina vedska knjievnost, pisana izvorno na sanskrtu, mnogo je bogatija i da leko preciznija od mitologije i svetih spisa zapadnog naslijea. Ona pru a mnogo iri uvid u vrlo sloenu problematiku NLO-fenomena te na vie mjesta detaljno opisuje pretpovijesne veze ljudi iz visokorazvijenog pretpovijesnog brahmanskog drutva s pripadnicima izvanzemaljskih civilizacija koji su ih esto posjeivali. U vie drevnih djela raskone vedske knjievnosti do sitnica se opi suju raznovrsne letjelice kojima su se sluili bogovi, polubogovi, demoni i kraljevi za daleka putovanja ili za ratne operacije. Tako, primjerice, veliki junaki ep Ramayana, koji sadri oko 24.000 dvostiha od po 32 sloga podijeljenih u sedam knjiga, donosi vrlo detaljne opise vimana - "nebeskih koija" ili leteih strojeva ije pogonske motore pokree neka bijelo-ukasta tekuina, vjerojatno neka vrsta benzina ili goriva na bazi ive. Ima naznaka da su neke vrste vimana koristile ak, za nas jo nedo stinu, antigravitacijsku propulziju. Veliina vimana bila je zadivljujua. U povijesnom epu Ramayani i Drona-parvanu - sedmoj knjizi velikog junakog epskog spjeva Mahab harate - vimana je opisana kao letei stroj kupolasta oblika velik poput kue. Ona je bila srebrnaste boje, imala je tri palube (etae), malene prozore uvrene biserima i kupolu sa iljkom koji je vjerojatno bio an tena. Vimane su mogle letjeti odozdo prema gore i odozgo prema dolje te naprijed i natrag, ovisno o poloaju mlaznog motora koji je proizvo dio snaan "pogonski vjetar". Prema njihovu izgledu bili su, kako stoji u

vedskom spisu Natya-sastra, izgraeni brojni kupolasti hramovi na tlu Indije. Te su udesne pretpovijesne letjelice, koje se samo u Mahabharati spominju ak etrdesetak puta, imale zavidne manevarske mogunosti. Mogle su letjeti na velikim visinama te u kratkom vremenu prevaljivati ogromne udaljenosti. Po potrebi, mogle su i mirovati (lebdjeti) u zraku. Vimane su u letu sjajile "poput sunca", a pri polijetanju i slijetanju stvara le su "stranu tutnjavu nalik jakoj grmljavini." One su mogle letjeti "brzinom vjetra", a neke ak i "brzinom uma". U letu na veoj visini isputale su ravnomjeran "melodian zvuk" i "pravile su glasnu buku u vrijeme odmora". Prilikom kretanja po tlu njihovi su kotai ostavljali tragove. Vimane su se uvale u posebno graenim pro stranim graevinama (hangarima) zvanim na sanskrtu vimana-griha. Upravljanje vimanama bilo je vrlo sloeno i zahtijevalo je veliko zna nje i umijee koje se stjecalo dugotrajnom obukom. Vimana je, upravlja na vjetim rukama pilota, mogla putovati na manjim visinama "slijedei trag ptica", nebeskim svodom "visoko iznad oblaka", ali i na znatno veim nebeskim visinama po "nebeskim stazama kojima su putovali polubogo vi". S njih su se golema oceanska prostranstva doimala tek kao "malene udubine ispunjene vodom". S tih (svemirskih) visina moglo se iz vimana vidjeti kopno oko oceana te razaznati ua velikih rijeka. U vedskom spisu Samsara-sutradhari, koji ima tehniko-znanstveni karakter, detaljno su opisani razliiti naini putovanja vimanama. Taj u tehnikom smislu fascinantan drevni spis sadri ak 230 toaka u koji ma je u bitnim crtama obraena gradnja vimana, letenje njima te naini njihova slijetanja (normalno i prinudno). U vedskom spisu Vaimana-shastri, kojeg je oko 400. godine pr. Kr. napisao indijski svetac Bharadvaja i koji sadri osam poglavlja, takoer je opisano kako se upravlja vimanama te se navode osnovni podaci o njihovim izvanrednim manevarskim mogunostima. Uz to su prikazane neophodne mjere opreza prilikom duljih letova vimanama, njihova za tita od oluja, nain prebacivanja njihove antigravitacijske propulzije na napajanje sunevom energijom te niz drugih tehnikih pojedinosti. U velikom povijesno-junakom epskom spjevu Ramayani zapisano je o letu vimana sljedee: "Na Raminu zapovijed podigla se velianstvena nebeska koija uz strahovitu tutnjavu prema ogromnom oblaku..."

Na jednom drugom mjestu u tom spjevu pie sljedee: "Bhima je letio svojom vimanom na nekoj golemoj zraci koja je sjajila poput sunca i stvarala buku poput strane grmljavine za oluje." Ti izuzetno ivopisni drevni opisi leta vimana u vedskim spjevovima paljivoga itatelja neodoljivo e podsjetiti na danas svima dobro poznat prizor uzleta i leta suvremenih mlaznih i raketnih letjelica. U Sabha-parvanu, iroj javnosti manje poznatom vedskom spisu, uz vimane opisuju se i ogromni sjajni "letei gradovi" koji lakoom elegan tno plove nebom. Sjajili su poput srebra, a u njima je bilo mnogo hrane, vode, raznovrsnih pia i svih ostalih ivotnih potreptina te razliitog obrambenog oruja velike razorne moi. U njih se moglo udobno smje stiti i do tisuu osoba. I u Mahabharati se takoer nalaze slini opisi "leteih gradova" koji su se sami mogli pokretati, letjeti i podizati visoko u nebo te sputati na zemlju. Na njima su bila ogromna vrata kroz koja su mogle ulijetati i izlijetati manje letjelice (vimane). Vrlo je plastian i danas svakome posve razumljiv ivopisan opis asurskog "leteeg grada" iz Mahabharate, koji veoma podsjea na neke suvremene opise ogromnih NLO-a: "A na povratku preda mnom se stvori predivan grad koji sebe sama pokree. Bljetav i sjajan poput vatre i sunca, prepun dobara raznolikih, prepun sree, bez tuge i bolesti... Lebdei grad, sjajan i blistav poput sunca, kretao se uvijek u eljenom smjeru. Uspjeno se branio zahvaljujui darovima od sinova Ditinih dobive nim. as je nestajao u njedrima Zemljinim, as se skrivao u daljinama nebeskim, as je dolazio postrance, as bi nestajao u vodu uronjen. Napokon ga strijele moje eljezne i otre razbie u komadie, i ruevine tog grada asurskog na zemlju popadae." Iz tog i vie njemu slinih dojmljivih opisa u starodrevnim vedskim tekstovima nije teko zakljuiti da se u njima arhainim jezikom opisu ju ogromne orbitalne svemirske stanice ili vrlo veliki matini brodovi nekih tehniki vrlo naprednih civilizacija. Oni bi, oblijeui Zemlju,

nestajali iz vidokruga iza horizonta da bi se, obletjevi Zemlju, nakon nekog vremena izdigli iznad horizonta te opet postali vidljivi, kako je to slikovito opisao nepoznati autor tih ivopisnih drevnih stihova. Brojne istraivae mitologije starovjekih kultura ve desetljeima naj vie zauuje i zbunjuje tvrdokorna injenica da se vrlo slini opisi leta, polijetanja i sputanja nekih nepoznatih pretpovijesnih letjelica - poput ovih u navedenim klasinim vedskim djelima - takoer mogu nai u ma nje ili vie nezgrapnom obliku, u legendama, predajama i svetim spisima drevnih kultura koje su meusobno bile udaljene tisuama kilometara i/ili godina te nisu mogle komunicirati niti ita znati jedna o drugoj. Zanimljivo je da se i u predajama, svetim spisima i kronikama vie starovjekih kultura na irem podruju Sredozemlja takoer nalaze fa scinantni opisi silaska "bogova" s neba praenog snanim plamenim jezicima, gustim dimom i zastraujuom tutnjavom nalik jakoj grmlja vinskoj oluji. Danas je zaista teko i naivno povjerovati te nekritiki prihvatiti neutemeljen paualan stav da su svi ti starovjeki opisi, prepuni dananjim ljudima jasno prepoznatljivim tehnogenim detaljima iz su vremene zrakoplovne i raketne tehnike, samo puka sluajnost, pjesnika simbolika ili plod bujne futuristike mate njihovih drevnih autora.

"Vatreni obrui" u drevnom Egiptu

Dobro je poznato da su starovjeki Egipani, kao i njihovi manje poznati veoma napredni pretpovijesni preci Kemiani, nepokolebljivo vjerovali da bogovi "nebeskim laama" putuju "nebeskim Nilom" - Mli jenom stazom - te da odande redovito navraaju na Zemlju. Egipani od pamtivijeka takoer vrsto vjeruju i to da su njihovi vladari (faraoni) zemaljski potomci nebeskih bogova te da se oni poslije smrti na "nebe skim barkama" vraaju u svoj vjeni "nebeski dom". Profesor Alberto Tulli, ravnatelj Egipatskog muzeja u Vatikanu, u XIX. stoljeu je prilikom arheolokih iskapanja u Tebi (dananjem Luxoru) otkrio dio prilino oteenog papirusa iz takozvanih Tanunijevih Anala. Tanuni je bio pisar, arhivar i vojni zapovjednik kralja Tutmozisa III. (1504.-1450. pr. Kr.) iz 18. dinastije. Zbog njegovih velikih vojnih osvajanja na ogromnom prostoru od Eufrata do Nubije povjesniari su Tutmozisa III. u argonu prozvali "Napoleonom drevnog Egipta". Iz zapisa na tom djelomino neitljivom papirusu moe se, uz ostalo, proitati sljedee:

"U dvadeset drugoj godini (vladavine Tutmozisa III., op. aut.), u treem mjesecu zime, estog sata dana pisari Kue ivota ustanovili su da je s neba dospio vatreni obru. Nije imao glavu. Iz njegovih usta irio se teak zadah. Njegovo je tijelo bilo jedan rod (oko 5 metara) dugako i jedan rod iroko. Nije isputalo nikakve glasove. Srca pisara bila su prestraena i zbunjena i oni polijegae potrbuke. Izvijestili su kralja. Njegovo je velianstvo razmiljalo o dogaaju. Kada je prolo nekoliko dana broj ovih stvari na nebu bio je brojniji nego ikada. Sjali su poput Sunca i protezali su se do etiriju potpornja nebesa. Moan je bio ratniki poloaj na nebu tih pet obrua. Kralje va vojska zajedno s njim gledala ih je. To je bilo poslije veere. Tih pet obrua vinulo se prema jugu uvis u nebo i nestalo. Ribe, krilate ivotinje i ptice pale su s neba. Bio je to udesan dogaaj nikad pri je vien, od osnutka ove zemlje. Kralj je to shvatio kao znak bogova da treba uspostaviti mir na zemlji. Naredio je da sve to se zbilo bude zapisano u anale Kue ivota da bi ostalo zauvijek upameno!' Nakon dramatinog viednevnog suoavanja s tajanstvenom flotom "vatrenih obrua", kralj Tutmozis III. je, kao mudar vladar, shvatio da su mu bogovi eljeli na taj nain znakovito poruiti da je njegova zemlja iscrpljena i izmorena brojnim ratovima te da njome napokon treba za vladati mir. Zakljuio je da bogovi ele da on odustane od namjeravanog vojnog pohoda jer bi njime nanio mnoga zla pa stoga za njega nema opravdanja. Naredio je svom pisaru i vojnom zapovjedniku Tanuniju da se sve to pomno zabiljei "kako se nikada ne bi zaboravilo".

NLO-i nadlijeu Rimsko Carstvo

I u Rimskom Carstvu tijekom III., II. i I. stoljea pr. Kr. takoer je zabiljeeno vie vienja neobinih pojava i letjelica na nebu. Tako jedan zapis iz III. stoljea pr. Kr. spominje vienje "oltara" i nekih blistavih leteih tijela na nebu. Prema jednom drugom sauvanom zapisu mnogi stanovnici Lanopiuma, mjesta na Apijskoj cesti (Via Apia) udaljenog dvadesetak kilometara od Rima, vidjeli su 170. godine pr. Kr. "nevjeroja tan spektakl flote blistavih brodova (NLO-a, op. aut.) na nebu". U blizini Arbisa, mjesta koje se nalazi oko 200 kilometara jugoisto no od Rima, visoko na nebu primijeeni su sjajni letei objekti. U zapisu

koji izvjeuje o tom nesvakidanjem dogaaju kojeg su vidjeli brojni oevici stoji "da su sliili brodovima koji plove nebom". Takoer je zabilje eno da je u to doba i nedaleko Apulije vien neki okrugao blistavi "tit" koji prelijee nebom. Ugledan rimski dravnik, govornik i pisac Gaj Plinije Mlai zabilje io je sljedei dogaaj: "U vrijeme konzula Lucija i Gaja Valerija (vladali oko 100. godine pr. Kr, op. aut.) 'gorui tit' letio je u predveerje nebom od istoka prema zapadu bacajui iskre!' Julije Obsekvent, rimski pisac i povjesniar koji je ivio u IV. stoljeu, u knjizi Prodigiorum liber (Knjiga o udesnim znamenjima) opisao je vi enje NLO-a koji je usred dana prelijetao Rim ovako: "Neto poput oru ja za bacanje nalik rozeti podiglo se uz veliku buku s tla i vinulo u nebo" U toj knjizi on opisuje neobine dogaaje (udesna znamenja) koji su se, kako tvrdi na temelju zapisa velikog rimskog povjesniara Livija Tita (50. pr. Kr.-12. n. Kr.), zbili na irem podruju Rima u relativno kratkom razdoblju od 249. do 212. godine pr. Kr. Zanimljivo je da se u to vrijeme, prema procjeni akademika Zecharia Sitchina, unutar Suneva sustava relativno blizu Zemlji nalazio planet Nibiru - nebeska domovina sumerskih bogova Anunnaka, gospodara kozmikog ivota. Vie uvaenih rimskih pisaca (Kasije, Ciceron, Seneka) takoer je u svojim djelima, manje ili vie plastino, arhainim jezikom opisalo vie nja nekih udesnih pojava na nebeskom svodu za koje u njihovo doba nije bilo racionalnog objanjenja. Tek danas postaje razvidno da su sve to zapravo nezgrapni starovjeki opisi vienja NLO-a koji su ve tada uestalo nadlijetali ire podruje Sredozemlja.

 T O SE KRIJE U STAROZAVJETNIM KNJIGAMA I APOKRIFIMA?

Jahvin silazak na Sinajsku goru
akon dramatina izlaska osloboenih Hebreja iz Egipta i nji hova dugotrajna lutanja pustinjom, a prije njihova dolaska u obeani Kanaan, zbilo se uveno starozavjetno bogojavljenje na Sinaju (Horebu). Tada se na vrhu Sinajske gore u vrlo neobinim (tehnogenim) okolnostima pojavio sam bog Jahve. Prije toga je Mojsiju, kao predsta vniku Hebreja, dao vrlo jasne upute bezopasnosti za narod da tko ne bi, nesmotreno se pribliivi, stradao prilikom njegova spektakularna silaska s neba na zemlju. Zanimljivo je pogledati i kritiki proanalizirati opis tog sredinjeg starozavjetnog dogaaja u optici suvremenih dostignua na podruju raketne tehnike. U biblijskoj Knjizi Izlaska, 19,16-21, zapisano je kako se Jahve preko Mojsija objavio njegovim sunarodnjacima: "A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje sijevae, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajea truba, zadrhta sav puk koji bijae u taboru. Mojsije povede puk iz naroda Bogu. Stadoe na podnoju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jahve u obliku ognja siao na nj. Dizao se dim kao dim iz pei. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jai. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Jahve side na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. Sad Jahve ree Mojsiju: Sii i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo" Danas je svakome dobro poznata osnovna sigurnosna mjera prema kojoj je na svim aerodromima i raketodromima izriito zabranjeno da se bilo tko nalazi na pisti ili odvie blizu lansirnoj rampi prilikom slijetanja ili uzlijetanja zrakoplova na mlazni pogon odnosno lansiranja rakete.

Oito je da je tu uobiajenu modernu sigurnosnu mjeru prilikom spu tanja svoje mone nebeske letjelice s raketnim koenjem na Sinajsku goru primijenio i Jahve. Nakon to je Jahve na Sinaju pred Mojsijem izgovorio svojih vele bnih Deset zapovijedi, prema Knjizi Izlaska, 20,18-21, slijedi dramatian opis daljnjih zbivanja: "Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi ue zvuk trube i vidjee kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoe Mojsiju: Ti nam govori, a mi emo sluati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo. Ne bojte se - ree Mojsije narodu. Bog je doao da vas samo isku a; da strah pred njim ostane s vama da ne grijeite. Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio" Kao to je vidljivo iz navedenih citata, spektakularan Jahvin silazak s nebeskih visina na Sinajsku goru bio je praen zaglunom grmljavinom, snanim sijevanjem munja, jakim potresanjem brda, silnim ognjem, dimom i gustim oblacima. Ti karakteristini znaci, po tradicionalnoj egzegetskoj interpretaciji, imaju simbolino znaenje dolaska i nazo nosti Boga te vidljivog oitovanja njegove silne moi. No, po suvre menim saznanjima, za njih postoji daleko loginije i mnogo uvjerljivije komplementarno tumaenje. Oni su, naime, tipini za slijetanje velike letjelice s raketnim koe njem pa se stoga mogu smatrati prvenstveno oitovanjem Jahvine silne tehnike, a ne boanske moi. Takvim sofisticiranim letjelicama slue se, sukladno vedskom nauku, samo smrtna bia koja, zbog ogranienih mogunosti svojih materijalnih tijela, ne mogu snagom uma lakoom putovati kamo i kuda ele poput vjenog i svemogueg Boga za kojeg u tom pogledu ne postoje nikakva ogranienja. Stoga mu, kao apsolutnom nestvorenom i vjenom transcendentnom duhovnom biu, ne trebaju nikakve letjelice niti bilo kakva materijalna pomagala. To je kljuan kriterij po kojem se pri istraivanjima svetih spisa, mi tovi i predaja u optici paleokonatakata moe valjano prosuditi radi li se zaista o pravome Bogu ili o nekom ili nekim inteligentnim, manje ili vie dugovjenim i po sposobnostima ogranienim tjelesnim biima, koja, poput nas smrtnih ljudi, koriste pri svome djelovanju neka materijalna pomagala ili sofisticirana tehnika sredstva. Da se u tom nesvakidanjem, veoma dojmljivom i stravinom prizo ru spektakularna Jahvina silaska na Sinajsku goru zaista radilo o nekoj monoj letjelici (NLO-u) s raketnim koenjem, ije slijetanje moe biti

pogubno za promatrae koji bi se nesmotreno zatekli u blizini, u navede nim citatima iz biblijske Knjige Izlaska vrlo jasno upuuje: prethodno Jahvino upozorenje dano Mojsiju da se mjestu njegova silaska (slijetanja) nitko od ljudi ne pribliava da ne bi poginuo; silazei oganj i gusti dim koji je obavio mjesto Jahvina sputanja te zagluna buka konih raketnih motora od koje se silno treslo tlo posvuda oko mjesta slijetanja. Danas je dobro poznato da prilikom sijevanja munja, koje su ekstre mno jako elektrino izbijanje u atmosferi, kao popratni fenomen nastaje grmljavina, ali nikada ne nastaju gusti oblaci dima. Oni se razvijaju samo uz intenzivan proces gorenja, odnosno izgaranja goriva. Da spektakularno bogojavljenje na Sinaju po svojim tehnogenim ele mentima nije nikakav izuzetak rjeito govori impozantan prizor Jahvina leta nebom koji je takoer praen jakim sijevanjem, estokom grmlja vinom i gustim dimom. Njegov je let bio vrlo stravian i pogibeljan, ne samo za ljude ve i za ivotinje. To je u Psalmu 29(28),5-9 opisano veoma jasno i ivopisno sljedeim stihovima: uj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, i Liban skakue poput teleta, a Sirion kao mlado bivole! uj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! uj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadekom! uj! Od straha se mlade koute, prerano se mlade koute umske. uj! Bog velianstveni zagrmje... Takoer su u pogledu opisa Jahvine silne boanske ili, tonije reeno, neviene tehnike moi izvanredno znakoviti slikoviti stihovi Psalma 18(17),8-15. U njima stoji: I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmae se temelji gora,

pokrenue se, jer On gnjevom planu. Iz nosnica mu dim se die, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje ivo od njega plamsa. On nagnu nebesa i side, pod nogama oblaci mu mrani. Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, od blijeska pred licem njegovim uga se ugljevlje plameno. Jahve s neba zagrmje, Svevinjega glas se ori. Odape strijele i dumane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. Iz ovih se zanosnih stihova, koji odiu modernim ljudima jasno prepoznatljivim tehnogenim prizorima, moe lako nazrijeti da se odve estoki i ratoborni Jahve prilikom svojih estih borbenih intervencija na Zemlji oito veoma vjeto sluio nekom monom raketnom ili mla znom letjelicom iz koje je nadmono vodio estoku bitku orujima tipa zrak-zemlja. Sve to vrlo jasno upuuje na njegovu tipino ljudsku narav i vojniki poziv, jer pravi Bog - vjeni Stvoritelj i Svedritelj svemira apso lutno duhovno bie koje nitko nikad nije vidio - ne zamee i ne vodi ratove, ne koristi letjelice i razorna oruja niti ljudima daje bilo kakav poticaj, upute i podrku za njihovo voenje. Po Jahvinu izrazito neboanskom ponaanju, tipino vojnikom nainu razmiljanja i djelovanja te lapidarnim stilom odluno izreenih Deset zapovijedi nije teko zakljuiti da je on najvjerojatnije bio energi an i prilino ratoborno raspoloen vrhovni zapovjednik misije inteli gentnih doljaka na Zemlji koji su u protopovijesno doba, nakon opeg potopa, ponekad prisiljeni koristiti i grubu silu, civilizirali preivjele lju de te su s mnogo truda tisuljeima uspostavljali prve velike starovjeke kulture na Bliskom istoku (Sumer i Egipat) te u Novom svijetu (Azteki, Inke, Maye i njihovi prethodnici). U prilog hipotezi da je estoki i osvetoljubivi hebrejski bog Jahve, opisan u nekoliko prvih starozavjetnih knjiga, modernim rjenikom reeno vjerojatno bio vrhovni zapovjednik neke davne izvanzemaljske

misije ije je sjedite bilo u velikoj blistavoj orbitalnoj stanici govori i opsena apokrifna Knjiga Henokova o kojoj e biti vie rijei kasnije. Stoga je danas ljudima sklonim kritikom razmiljanju vrlo teko pri hvatiti duboko uvrijeena tradicionalna miljenja judeo-kranskih egzegeta, teologa i istraivaa mitova, da su pisci nekih biblijskih knjiga u nizu karakteristinih detalja mogli tako zorno i realistino opisivati ono to nikad nisu vidjeli niti doivjeli oni sami ili oevici dostojni povjerenja. Jo je tee povjerovati da su ranopovijesni Semiti, koji po svom su rovom nomadskom ivotu i mentalitetu nisu bili nimalo skloni bujnoj mati i izmiljanju, bili kadri, bez vrsta uporita, stvoriti tako realistinu predodbu slijetanja i leta mone Jahvine raketne letjelice koja obilato riga ognjene jezike i iri guste oblake dima, proizvodi zaglunu tutnjavu snanu poput strane grmljavine, silovito potresa brda, arom ognja koji iz nje izbija spaljuje neprijatelje te topi kamenita brda (povrinu stijena) ispod sebe poput voska, kako to stoji u ivopisnim stihovima Psalma 97(96),3-5: Oganj ide pred njim i saie okolo dumane njegove. Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi. Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve. Na dananjem stupnju razvitka znanosti i tehnike teko je bespogovorno prihvatiti tradicionalno tumaenje teologa da su to tek nadahnuti mitopejski i pjesniki opisi Jahvine silne boanske moi. Uvjereni smo da su sve to starovjeki Semiti ili njihovi preci neko zaista vidjeli. Neza boravni dojmovi o Jahvinom spektakularnom silasku na Sinajsku goru i njegove spektakularne borbene akcije duboko su im se urezale u pame nje pa su ih stoga i mogli tako realistino ispriati u nizu karakteristinih "izdajnikih" pojedinosti. Svojim arhainim jezikom u kojem nije bilo suvremenih tehnikih izraza slikovito su i precizno uspjeli opisati vie tehnogenih detalja, jasno prepoznatljivih i razumljivih tek ljudima modernog svemirskog doba. Uvjereni smo da ti ivopisni stihovi iz triju psalama zasigurno nisu samo puki knjievni primjeri poetske hiperbole stvorene bujnom i razigranom nadahnutom pjesnikovom matom. Oni zasigurno imaju "debelo" pokrie u davno prohujaloj ranopovijesnoj zbilji starovjekih Semita.

Silna mo Jahvine superiorne tehnike (naoruani zrakoplov ili NLO s raketnim, odnosno mlaznim pogonom) koju su drevni itelji Bliskog istoka viali u raznim okolnostima oito ih je strahovito uplaila i toliko duboko dojmila da ih je navela na njima jedini logian zakljuak - da je Jahve zaista sam svemogui Bog koji je siao na Zemlju, jer sve to u svojoj nomadskoj neukosti nisu mogli nikako drukije pojmiti niti ra cionalno protumaiti. Na takvom im razmiljanju i zakljuku, s pozicija dananjih tehniko-tehnolokih dostignua i saznanja, zaista nitko ne moe nita prigovoriti niti bilo to zamjeriti.

Ezekielovo vienje slijetanja "Jahvinih kola"

Na vie mjesta u hebrejskim svetim knjigama spominju se aneli, "Boji sinovi" ili divovi (Nefili) - snana ovjekolika bia visoka rasta koja su na pretpotopnu Zemlju prispjela s neba u blistavim letjelicama iz ijih su raketnih motora, uz zaglunu buku, sukljali snani plameni jezici i gusti oblaci dima. Malobrojni te u pravilu posve neobrazovani starovjeki oevici, koji su u to doba imali prilike izbliza doivjeti vrlo buno slijetanje i uzlijetanje tih letjelica, bili su tim impozantnim prizorom smrtno uplaeni, posve zbunjeni i najvjerojatnije duboko frustrirani. Za njih je takav nesvakidanji stravian prizor bunog slijetanja veli ke blistave nebeske lae (NLO-a) obavijene gustim dimom i treperavim plamenim jezicima mogao biti protumaen, u okviru njihovih vie nego skromnih tehnikih znanja, jedino kao silazak Boga iz svog nebeskog obitavalita na zemlju. U njihovu oskudnom obrazovanju i veoma ogra nienom poimanju za njih nikakve druge mogunosti razumijevanja i tu maenja takvih nesvakidanjih vienja naprosto nije moglo biti. Oni ni uz najbolju volju nisu bili kadri dokuiti i shvatiti o emu je zapravo rije. No, zasigurno je meu oevicima moralo biti i takvih koji su, unato vidljivoj poetnoj ustraenosti izazvanoj slijetanjem velike letjelice, ipak uspjeli sauvati prisebnost duha te su svoje vienje mogli sabrano perci pirati, upamtiti te kasnije u mnogim bitnim detaljima gotovo reporterski vjerno reinterpretirati i vjerodostojno zabiljeiti. Jedan od takvih izuze tno sabranih i nadarenih oevidaca, kojem je sve to izvanredno dobro polo za rukom, bio je veliki hebrejski prorok Ezekiel. Vrijedi paljivo proitati to je on kao oevidac zapisao o jednom takvom neobinom dogaaju koji se, po svoj prilici, zbio oko 590. godi ne pr. Kr. Tada je mladi i za ono vrijeme vrlo obrazovan prorok Ezekiel

ivio sa svojim brojnim sunarodnjacima u progonstvu u oblasti Tel Abib u Babiloniji. Jednog je dana, dok je bio u posjetu hebrejskim prognanici ma u pokrajini Kaldeji u jugoistonoj Mezopotamiji (oni su ivjeli pored irigacionog kanala Kebar u blizini velike mezopotamske rijeke Eufrata, nedaleko drevnih sumerskih gradova Nippura i Ura), izbliza vidio slije tanje na zemlju "Jahvinih kola". Svoje neobino vienje je kasnije detalj no opisao (Ezekiel, 1,1-28) ovako: "Godine tridesete, etvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvorile se nebesa, i ja ugledah boan ska vienja. Petoga dana istog mjeseca - godine pete otkako odvedoe u izgnanstvo kralja Joakima - rije Jahvina doe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveeniku u zemlji kaldeskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, buktei oganj obavljen sjajem; usred njega, usred ognja, neto nalik na sjaj nu kovinu. Usred toga neto kao etiri bia, oblijem slina ovjeku; svako od njih s etiri obraza, u svakoga etiri krila. Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. Ispod krila imahu na sve etiri strane ruke ovjeje. I svako od njih etvero imae svoj obraz i svoja krila. Krila im se spajahu jedno s drugim. Idui ne okre tahu se: svako se naprijed kretale. I u sva etiri bijae lice ovjeje; u sva etiri zdesna lice lavlje; u sva etiri s lijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva etiri. Krila im bija hu gore raskriljena. Svako imae dva krila to se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. I svako iae samo naprijed. A iahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idui. A posred tih bia vidjelo se kao neko uareno ugljevlje, kao gorue zublje koje se meu njima kretahu; iz ognja sijevae, i munje bljeskahu. Bia trahu i opet se vraahu poput munje. Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od etiri bia po jedan toak. Tokovi bijahu slini krizolitu, sva etiri istog oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan toak u drugome. U kretanju mogli su ii u sva etiri smjera, a nisu se morali okretati. Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune oiju. Kad bi bia krenula, krenuli bi s njima i tokovi; kad bi se bia sa tla podigla, i tokovi se podizahu. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i tokovi

podizali, jer duh bia bijae u kotaima. Pa kad su bia krenula, i tokovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i tokovi; kad se ona sa tla dizahu, i tokovi se s njima podizahu, jer duh bia bijae u tokovima. Nad glavama bia bijae neto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. uh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bia zaustavila, spustila bi krila. Sa svoda nad njihovim glavama ula se grmljavina. Ispod svoda nad njihovim glavama bijae neto kao kamen safir, po put prijestolja: na tom prijestolju, gore na njemu, kao neki ovjek. I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bo kova navie i od njegovih bokova nanie neto poput ognja i blijeska na sve strane. Taj blijesak na sve strane bijae poput duge to se za kinih dana javlja u oblaku. To bijae neto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh niice i uh glas koji mi govorae." Taj izuzetno slikovit i ivopisan drevni Ezekielov opis u krugovima biblijskih egzegeta i teologa tradicionalno se interpretira kao njegovo nadahnuto vienje Boga koji se, kao u nekoj silnoj oluji, u svojoj velian stvenoj nebeskoj lai - "Jahvinim kolima" - lagano i elegantno sputa na zemlju. Ezekielov detaljan opis neobinog i nesvakidanjeg prizora sputa nja "Jahvinih kola" s nebeskih visina nedokuivih starovjekom ovjeku na tlo obiluje nizom zanimljivih tehnikih pojedinosti jasno prepozna tljivim i razumljivim tek ljudima naeg vremena. Zato je svojevremeno zainteresirao i zaintrigirao poznatog zrakoplovnog inenjera i vrsnog konstruktora svemirskih letjelica - Austrijanca Josefa F. Blumricha (1913.-?), nekadanjeg voditelja odjela za projektiranje konstrukcija Amerike agencije za nevojna svemirska istraivanja (NASA). Pomno analizirajui taj drevni biblijski zapis rije po rije on je, kao vrhunski projektant i konstruktor raznovrsnih letjelica, ubrzo zakljuio da taj tekst donosi u slikovitom obliku tehniki nevjet i prilino deta ljan opis sofisticirane letjelice s raketnim motorima, kotaima i sklopi vim helikopterskim elisama. Ta se letjelica oko 590. godine pr. Kr. lagano spustila na tlo nedaleko od veoma iznenaenog, ali i pribranog, mladog proroka Ezekiela, da bi nakon nekog vremena opet uzletjela na nebo.

Pronicljivi i domiljati inenjer Blumrich tvrdi da se pravi klju za tumaenje Ezekielova opisa, prepunog niza tehnogenih detalja nepri mjerenih tadanjem vremenu, krije upravo u detaljnoj tehnikoj ana lizi slikovito i zadivljujue precizno opisanih vanjskih dijelova letjelice. Njihova je funkcija prepoznatljiva tek na temelju dananjih saznanja i dostignua suvremene zrakoplovne i raketne tehnike. On, naravno, ne zamjera niti bilo to predbacuje biblijskim egzegetima i teolozima to sve do naih dana nisu bili kadri nainiti kompleksnu tehniku analizu Ezekielovih vienja "Jahvinih kola". No, kao vrstan zna lac svoje struke, energino se protivi uhodanoj praksi da oni jo i danas, usporedno sa sustavnim ignoriranjem ili ak negiranjem suvremenih tehnikih i tehnolokih znanja i dostignua, jo uvijek pokuavaju na turiti posve deplasirana i neuvjerljiva srednjovjekovna tumaenja kao "posljednju rije" teoloke znanosti. Blumrich je nekoliko godina pomno analizirao podatke tehnike naravi sadrane u tom arhainom i tehniki nezgrapno sroenom Ezeki elovu opisu slijetanja "Jahvinih kola". Potom je odluio, sukladno sazna njima i dostignuima zrakoplovne i raketne tehnike s kraja 60-ih godina XX. stoljea, u bitnim elementima rekonstruirati letjelicu koju je mladi prorok Ezekiel oito vidio izbliza i zauujue dobro opisao, premda nije imao nikakva tehnika znanja primjerena naem dobu. Svoj je rad zapoeo s namjerom da argumentirano demantira na prvi pogled "neodrive" Danikenove tvrdnje o Ezekielovu vienju NLO-a u knjizi Sjeanja na budunost na njemu svojstven povran i senzacionalistiki nain. Umjesto toga, polo mu je za rukom da zauujue dobro i cjelovito rekonstruira letjelicu iz Ezekielova opisa u optici aeronautikog i raketnog inenjerstva kojim se aktivno bavio. Nije, dodue, uspio u pr votnoj nakani, ali je njegov viegodinji trud posve neoekivano urodio obilnim plodom. Cjelokupan Ezekielov zapis o vienju slijetanja "Jahvinih kola", koji sadri niz zanimljivih tehnikih detalja, otroumni i pronicljivi inenjer Blumrich preveo je rije po rije studiozno, elegantno i uvjerljivo na je zik suvremene tehnologije zranih i raketnih svemirskih letjelica. Pomno kritiki analizirajui svaku rije on je postupno razradio idejno rjeenje konstrukcije zrano-svemirske letjelice sa svim tehnikim parametrima i bitnim konstrukcijskim elementima. Kritikom analizom potkrijepljenom proraunima inenjer Blumrich je kao vrhunski strunjak na tome podruju uspio nepobitno dokazati da je neobina i izazovno koncipirana starovjeka letjelica nepoznatih vlasnika

vrlo racionalna i u dogledno vrijeme za nas posve tehniki izvediva. Pre ma njegovoj ekspertizi njome je zaista mogue letjeti i vjeto manevrirati, kako u atmosferi tako i u svemiru. Ona je u kabinu mogla primiti tri osobe i bila je u vezi s daleko veim svemirskim matinim brodom u orbiti oko Zemlje. Na temelju tehniki nezgrapna ali detaljna Ezekielova opisa neobi nih kotaa "Jahvinih kola", koji se mogu kretati u svim smjerovima, a da se prethodno ne moraju zakretati poput prednjih kotaa na automo bilima, inenjer Blumrich je izradio i podnio patentnu prijavu koju je, kao veoma uspjelu, ubrzo prihvatio Ameriki patentni ured. Njegovo tehniko rjeenje sloenih segmentiranih kotaa inspirirano slikovitim Ezekielovim opisom ve dulje vrijeme uspjeno koristi agencija NASA u svojim programima istraivanja oblinjih svemirskih tijela. Blumrich dri da je mladi prorok Ezekiel imao zadivljujuu sposo bnost zapaanja i izvanredno, gotovo fotografsko pamenje. Nedvojbeno je da je on, unato skromnim tehnikim znanjima onog doba, zaista bio - modernim rjenikom reeno - vrlo snalaljiv i pedantan reporter. Smogao je dovoljno hrabrosti i snage da hladnokrvno i sabrano proma tra, memorira u svim bitnim detaljima te kasnije slikovito i plastino po drobno opie, dodue na tehniki nezgrapan nain, za njegovo vrijeme zastraujui prizor sputanja i uzlijetanja svemirske letjelice. Drimo da je Blumrichova detaljna kritika analiza Ezekielova zapi sa, koja je 1973. godine objavljena u knjizi pod naslovom Otvorila se ne besa, izuzetno uspjena sinteza modernih znanja i dostignua s podruja zrakoplovne i raketne tehnike te drevnih biblijskih prizora. Ta briljantna ve 30-ak godina planetarno poznata knjiga, koja je zapravo iscrpna i vrlo ozbiljna tehnika studija, nepobitno je potvrdila da u nekim sta rozavjetnim i apokrifnim tekstovima te u sadrajima mnogih drevnih predaja i legendi zaista postoje opisi niza stvarnih tehnogenih elemenata primjerenih i prepoznatljivih tek naem dobu. Stoga se, zakljuuje inenjer Blumrich, ne moe dalje olako i neargu mentirano - "ex cathedra" - ustvrditi da je sve to nije odmah jasno ili to djeluje neobino, neuvjerljivo pa ak i fantastino, samo plod bujne i razigrane ljudske mate ljudi davno prohujalog doba. Drugim rijeima reeno, pojedini dijelovi svetih spisa, mitova i legen di tehniki manje ili vie nezgrapno, ali nerijetko vrlo rjeito i slikovito, govore u prilog "heretikoj" hipotezi da su nae pretke jo u pretpovije sno i ranopovijesno doba posjeivali predstavnici neke tehniki visoko razvijene kulture. Oni su oito, bez obzira na njihovo (izvan)zemaljsko

podrijetlo, vrlo uspjeno ovladali izuzetno sloenom tehnologijom leta u atmosferi i u svemiru - kojom je ovjeanstvo dananjice tekom mu kom ovladalo tek u relativno skromnom opsegu. Nakon objavljivanja zanimljive i dobro argumentirane Blumrichove knjige, koja je ubrzo postala bestselerom u mnogim zemljama, postalo je oito da je tradicionalno "neupitno" miljenje biblijskih egzegeta, prema kojem je veliki hebrejski prorok Ezekiel na rijeci Kebar imao "boanska vienja", ozbiljno uzdrmano u samim temeljima jer su ona, gledana u dananjoj optici, jo samo puka teoretska mogunost. Drimo da e Blumrichova knjiga, unato tome to je svojevreme no veoma uznemirila mnoge konzervativno-konformistiki orijentira ne znanstvenike i teologe koji se i dalje uporno dre utabanih naela, ostati trajno zabiljeena kao jedan od najfascinantnijih doprinosa u rasvjetljavanju realnosti dramatinog susreta priprostih i tehniki ne ukih ljudi drevne prolosti s inteligentnim doljacima iz svemira i nji hovom naprednom tehnikom. Danas postaje sve oitije da su ti bliski susreti diljem svijeta bili brojni, a skriveni su najee u alegorinom obliku u tehniki nezgrapnim i matovitim opisima unutar legendi, mitova i religija raznih kultura. Rezultate svojih istraivanja Ezekielova vienja "Jahvinih kola" rezi mirao je inenjer Blumrich na sljedei nain: "Dobiveni rezultati pokazu ju nam svemirsku letjelicu koja je nesumnjivo ne samo tehniki mogua, ve je za svoju misiju i po funkcijama vrlo svrsishodno zamiljena. Iznenaeni smo to nalazimo stupanj tehnike razvijenosti koji nije nimalo fantastian, ve je u krajnjem sluaju gotovo u rasponu naih dananjih mogunosti, dakle samo neznatno ispred naeg vremena. Rezultati su pokazali da je taj svemirski brod bio upotrijebljen u vezi s nekim velikim matinim brodom koji je kruio u putanji oko Zemlje. Fantastino je samo to da je takav sve mirski brod ve prije 2.600 godina bio opipljiva stvarnost. Iz Ezekielova izvjea moe se razabrati opi izgled svemirskog broda kojeg je opisao. Inenjer moe, sasvim neovisno o izvjeu, proraunati i rekonstruirati letjelicu takvih karakteristika. Kada se, zatim, ustanovi da konstrukcija nije samo tehniki mogua ve da je u svakom pogledu svrsi shodna i dobro promiljena, a kasnije se u Ezekielovu izvjeu nau opisani detalji i zbivanja koja se potpuno slau s tehnikim rezultatima, vie se ne moe govoriti samo o indicijama. Ustanovio sam da svemirski brod koji je vidio Ezekiel ima vrlo logine dimenzije" I, na samom kraju, inenjer Blumrich vizionarski zakljuuje svoju interesantnu knjigu rijeima: "Napretku ne vodi poricanje, ve istraiva-

nje, ne uskogrudnost, ve snoljivost, ne izdvajanje, ve suradnja. Nije nam zadatak da ustanovimo nemogunosti, ve da pronaemo mogunosti"

"Kua od kristalnog kamenja" u Knjizi Henokovoj

U dananji biblijski kanon - popis vjeroobvezatnih knjiga koje kranske crkve smatraju nadahnutim i slubenim - nije uvrtena po zamana Knjiga Henokova koja sadri 108 poglavlja i najvea je staro zavjetna apokrifna ili pseudoepigrafska knjiga. Ona se neko nalazila u ranim prijepisima Starog zavjeta prije Knjige o Jobu i bila je u europskoj kranskoj crkvi tovana sve do kraja IV. stoljea. Tada ju je crkveno uiteljstvo ocijenilo evaneoski nedovoljno nadahnutom i religijski gotovo bezvrijednom za krane. Stoga ju je diskre ditiralo, proglasilo apokrifom, izbacilo iz Biblije i bezobzirno prepustilo zaboravu. ak je tijekom srednjeg vijeka u crkvenim krugovima bilo i ekstremnih miljenja da je ona toliko mrana i bogohulna da bi mogla dovesti u opasnost duu kranina koji bi ju itao. Otada se odbaena pseudoreligijska Knjiga Henokova u ranokran skoj crkvi u Europi, sjevernoj Africi i na Bliskom istoku vie nije koristila u liturgiji niti prepisivala. Bila bi zauvijek izgubljena da nije ostala sau vana u kanonu Etiopske ortodoksne ("pretpravoslavne") kranske crkve. Ta je drevna hebrejska sveta knjiga oko 500. godine bila prevedena na etiopski jezik s ranijeg grkog prijevoda nainjenog prema izvorniku za pisanom u II. stoljeu pr. Kr. djelomino starohebrejskim, a djelomino aramejskim jezikom. Taj izvornik do danas nije pronaen. U doba helenizma ta se pseudoepigrafska knjiga irila prepisivanjem u helenistikoj, kranskoj i idovskoj verziji. U ranom srednjem vijeku, u VII. stoljeu, nainjen je staroslavenski prijevod Henokove knjige tajni s grkog jezika koji je sauvan u ruskim irilskim i glagoljskim rukopisi ma. On je danas poznat kao Druga Knjiga Henokova. Prva vijest o biblijskom kanonu Etiopske crkve i ve davno zabora vljenoj Knjizi Henokovoj, za koju se u crkvenim krugovima dralo da je zauvijek izgubljena, doprla je do kranske Europe tek u prvoj polovici XVII. stoljea. Jedan primjerak te knjige donio je 1773. godine iz tada daleke i egzotine Etiopije u Englesku veliki istraiva Afrike, pustolovni i ekscentrini kot James Bruce (1730.-1794.). Otkada je opsena apokrifna Knjiga Henokova u drugoj polovici XVIII. stoljea donesena iz Etiopije u Europu, zadavala je u mnogim

elementima velike glavobolje brojnim prevoditeljima i biblijskim egzegetima. Oni su pred njom, kao i njihovi prethodnici iz prvih stoljea kranstva, bili posve zbunjeni. Nemono su stajali pred nizom nedo kuivih astronomskih podataka, sloenim opisima kretanja nebeskih tijela, trajanja dana i noi te pravilima tvorbe kalendara. Stoga su prijevodi te u mnogo emu crkvenim strunjacima nejasne i zbunjujue apokrifne knjige bili krcati opirnim tumaenjima i proizvoljnim nebuloznim komentarima od kojih nije bilo vee koristi ni za teologiju ni za znanost. U Egiptu su 1886. godine takoer otkriveni odlomci jednog vrlo ra nog grkog prijepisa Knjige Henokove. Usporedba cjelovitog etiopskog teksta s odlomcima grkog teksta naenim u Egiptu, pokazala je da su oba teksta uvelike podudarna, pa se stoga openito dri da je etiopski prijevod Knjige Henokove, koji je jedini cjelovit, vjerodostojan. Henok (Enoh) je sedmi po redu patrijarh u nizu koji zapoinje Adamom i Evom - biblijskim prvim ljudima. U starozavjetnoj Knjizi Postanka, 5,18-24, o pretpotopnom patrijarhu Henoku, sinu Jeredovu i ocu dugovjena Metualaha, zapisano je sljedee: "Kad je Jeredu bilo sto i ezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. Po roenju Henokovu Jered je ivio osam stotina godina, te mu se rodilo jo sinova i keri, jered poivje u svemu devet stotina ezdeset i dvije godine. Kad je Henoku bilo ezdeset i pet godina, rodi mu se Metualah. Henok je hodio s Bogom. Po roenju Metualahovu Henok je ivio trista godina, te mu se rodilo jo sinova i keri. Henok poivje u svemu trista ezdeset i pet godina. Henok je hodio s Bogom, potom ieznu; Bog ga uze". U tom turom biblijskom zapisu, u kome se ak dva puta istie da je mudri i kreposni Henok (hebrejski hanak: posveen) "hodio s Bogom", odmah upada u oi neobian detalj. On, naime, nije umro, ve ga je Bog kao svojeg odanog prijatelja i pravednika, jo za ivota, u dobi od 365 godina, uzeo k sebi u nebesa gdje mu se zauvijek zameo trag. Henok je naprosto misteriozno "ieznuo" sa Zemlje. Zanimljivo je napomenuti da je i njegov slavni praunuk - patrijarh Noa, u ije se vrijeme zbio drama tian opi potop, takoer "hodio s Bogom". Rije hanoch moe se s hebrejskog jezika prevesti i kao "pronalaza". Po drevnim hebrejskim predajama zabiljeenim u Palestini, pretpoto pni patrijarh Henok bio je veliki arobnjak (mag) ili dananjim rije ima reeno - vrlo uen ovjek. On je bio visoka stasa pa je izgledom sliio na diva (Nefila?). Bio je jedan od rijetkih ljudi svoga doba koji je poznavao umijee pisanja, znanost i boansku mudrost. Henok je ljudi-

ma, nakon svojih plodonosnih druenja s Bogom, protumaio "znakove neba" u suglasju s vremenom po mjesecima te ih je zapisao da se ne zaborave. Otada su "sinovi ljudski znali tono dijeliti godinja doba po mjesecima". U prvih pet poglavlja Knjige Henokove, koja je za kranske teologe i egzegete oduvijek bila vrlo proturjena i teko razumljiva, navjeuje se "veliki sud." U "dan velikog suda" Bog e napustiti svoje nebesko pre bivalite i pojaviti e se s vojskom anela - "uvara neba" - na Zemlji da pravedno sudi svim naratajima grjenih ljudi. U poglavljima 6-16 opisuje se sudbina posrnulih anela (drevnih svemirskih mornara) koji su bili samovoljni i nepokorni Bogu, odnosno - suvremenim rjenikom reeno - zapovjedniku misije ije je sjedite bilo u velikom matinom svemirskom brodu koji je u pretpotopno vri jeme vjerojatno stoljeima ili ak tisuljeima dostojanstveno orbitirao oko Zemlje. U poglavljima 17-36 opisuju se Henokova fantastina putovanja u pratnji dvojice "uvara neba" (anela) u razne svjetove po dalekim ne beskim prostranstvima (svodovima). Poglavlja 37-71 sadre takozvane "slikovite razgovore" koji predstavljaju razna alegorijska kazivanja (metaporuke) to ih je Henok uo od Boga i njegovih uenih "uvara neba" U poglavljima 72-82 zabiljeeni su zauujue toni podaci o privi dnim putanjama Sunca i Mjeseca, o prijestupnim danima te zvijezdama i nebeskoj mehanici. Poglavlja 83-108 opisuju Henokove razgovore s njegovim sinom Metualahom, poslovino poznatim po dugovjenosti, u kojima mu Henok najavljuje predstojei neizbjean opi potop koji e uskoro zahvatiti grjenu Zemlju. Na kraju se opisuje kako pravednik Henok odlazi u nebo k Bogu koji ga je zauvijek uzeo k sebi. O udesnom Henokovu uznesenju na nebo govore brojne prastare legende. Prema starohebrejskoj mitologiji on je tamo bio Boji pisar. Opsena Knjiga Henokova koju rani europski kranski oci, ne naav i u njoj evaneosko nadahnue, prije vie od 1.600 godina kao religijski bezvrijednu i nepoudnu tako slono odbacie kao apokrif, danas ini "kamen zaglavni" za sve istraivae paleokontakata i NLO-fenomena. U njoj postoji nekoliko opisa koji, prema dananjim saznanjima, nedvosmisleno upuuju da su Zemlju u posljednjim stoljeima ili ak tisuljeima prije opeg potopa (koji se vjerojatno zbio prije otprilike 12.000 godina) pohodili inteligentni predstavnici tehniki visokorazvi jene izvanzemaljske civilizacije i na njoj su se, u svojoj istraivako-edukativnoj misiji, vjerojatno zadrali dulje vrijeme.

U sedmom poglavlju Knjige Henokove opisano je kako su se jednog dana brojni aneli - "djeca neba" - zaljubivi se u ljupke i lijepe "keri ljudske", spustili s neba na Zemlju na Ardisu, vrhu planine Armon (vje rojatno dananji vrh Hermon visine 2814 m koji lei 40-ak kilometara jugozapadno od Damaska na libanonsko-sirijskoj granici). Taj nesvaki danji dogaaj opisan je ovako: "A bilo ih je u svemu dvije stotine koji sioe u dane Jeredove na vrh brda Armona, a oni ga zvahu brdo Armon, jer na njem prisegnue na me usobnu zakletvu. Ovo su bila njihova imena: Samjaza, njihov voa, Arakiba, Rameel, Kokabiel, Tamiel, Ramiel, Danel, Ezeqeel, Baraqijal, Asael, Armaros, Batarel, Ananel, Zaqiel, Samsapeel, Satarel, Turel, Jomjael, Sariel. To bijahu njihovi poglavari." Neizvorna semitizirana imena njihovih voa (desetara) i poglavara (zapovjednika) upuuju da su ti nebeski doljaci bili stranci te da su pripadali nekom timu po organizaciji nalik vojnom. to se dalje zbivalo nakon njihova silaska na Zemlju moe se proitati u estom poglavlju starozavjetne Knjige Postanka u kojoj je na samom poetku saeto i i vopisno opisana pohotljivost "sinova Bojih" na sljedei nain: "Kad su se ljudi poeli iriti po zemlji i keri im se narodile, opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli!' Neto dalje, u etvrtom retku istog poglavlja te knjige stoji: "U ona su vremena - a i kasnije - na Zemlji bili Nefili, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi" "Boji sinovi" koji se u Knjizi Henokovoj nazivaju "uvarima neba" i "djecom neba" bili su, po svemu sudei, snani i stasiti ljudi kromanjonskog tipa. Oni su se ubrzo nakon silaska na Zemlju poeli svojevoljno druiti sa "ljudskim kerima" koje su im raale djecu. Oito je da su "Boji sinovi" iz Knjige Postanka i "uvari neba" iz Knjige Henokove bili smrtna tjelesna bia po naravi i tjelesnom izgledu posve nalik modernim lju dima. Oni se ni u kom sluaju ne smiju poistovjetiti s pravim anelima koji su ista i plemenita besmrtna duhovna bia posve odana Bogu. Crkveni nauk tradicionalno tumai prvi ovjekov grijeh kao pad Adama i Eve zbog njihove neposlunosti Bogu. No, u posljednjim dese tljeima sve vie neovisnih istraivaa drevnih bliskoistonih tekstova, ali i liberalnih biblijskih teologa sklonih slobodoumnijem kritikom razmiljanju, dri da "prvi grijeh" nisu poinili Adam i Eva ve odbaeni "Boji sinovi" ili "djeca neba" koji su protivno "volji Bojoj" ili - moder nim jezikom jasnije reeno - protivno izriitoj zapovijedi svog vrhovnog

zapovjednika, nedoputeno opili s "kerima ljudskim" i svojevoljno ih uzimali sebi za ene. Zbog njihova okorjela neposluha se "bog", odnosno zapovjednik misije ije je sjedite bilo u velikom matinom svemirskom brodu - or bitalnoj stanici koja je kruila oko Zemlje - na njih strahovito razljutio i energino ih prognao od sebe. Radi njihova neobuzdana i nepopravljiva pohotna ponaanja naumio ih je u progonstvu na Zemlji unititi zaje dno s itavim grjenim ljudskim rodom u skoranjem opem potopu. U 14. poglavlju Knjige Henokove stoji da su Henoka jednog dana posjetila dva veoma korpulentna ovjeka kakva nikada prije nije vidio. Oni su s njime razgovarali i naposljetku su ga pozvali da "ide u nebo k Bogu" da bi kod njega za njih posredovao. Zatim su dvojica tajanstvenih doljaka povela Henoka u "kuu od kristalnog kamenja" iz koje su po vremeno sukljali treperavi plameni jezici. Kada su njome stigli visoko u nebo, odveli su ga u drugu mnogo veu blistavu "kuu od kristalnog kamenja", takoer obavijenu silnim plamenim jezicima i munjama, u kojoj je stolovao sam Bog. Taj vrlo ivopisan arhaian opis Henokova leta u nebo i susreta s Bogom u njegovom blistavom nebeskom prebivalitu nalazi se u 14. i na poetku 15. poglavlja Knjige Henokove te u slobodnom prijevodu s engleskog jezika [4] glasi ovako: "Ugledah u viziji kako me oblaci i magla prizivlju, a putanje zvijezda i munja pouruju. Vjetrovi u viziji ponesoe me i podizahu poput plimnog vala u nebo. I stigoh u blizinu nekog zida sazdanog od kristalnog kamenja i okruenog titrajuim plamenim jezicima. Od toga me poe obuzimati silan strah. Udoh medu titrajue plamene jezike i pribliih se velikoj kui (prebivalitu) sazdanoj od kristalnog kamenja. Zidovi te kue sliili su podu poploanom kristalima. I pod joj bijae od kristala. Njezin strop bijae nalik putanjama zvijezda i munja, a izmeu poda i stropa bijae plameni kerubin. Njezino nebo bijae prozirno poput vode. Gorua vatra okruivala je zidove, a njezina vrata gorjela su od ognja. Udoh u kuu, bijae (izvana) vrua kao vatra i (iznutra) hla dna kao led. Tamo nije bilo znakova ivota. Obuzeo me silan strah i poeh drhtati. Koliko sam se tresao i drhtao osjetih na licu. I ugledah viziju. Bila je to druga kua, mnogo vea od prijanje. Njezina vrata bijahu irom otvorena ispred mene i izgledahu kao da su sazdana od vatre. Ona tako velianstveno blistae i bijae tako velika da ti

ne mogu opisali. Njezin pod (dno) bijae sazdan od vatre, a iznad njega bijahu putanje zvijezda i sijevahu munje. Njezin svod bijae kao gorua vatra. Pogledah unutra i vidjeh tamo velianstveno prijestolje. Njegova pojava bijae poput kristala, a njegovi tokovi blistahu kao sunce. Tamo bijae vizija kerubina. Ispod trona izbijahu plameni jezici tako da ne mogah vidjeti tko je na njemu. Na njemu sjedae Velika Slava (Bog), a njezina (njegova) odjea bijae sjajnija od sunca i bjelja od snijega. Nitko od anela ne mogae ui i gledati njegovo lice zbog ve likog sjaja i slave. Nitko od ljudi ne moe u nj gledati. Okruivae ga gorua vatra, a velika vatra stajae pred njim. Nitko mu se ne mogae pribliiti. Deset puta deset tisua anela stajae pred njim. On nije trebao sa vjetnika. Jedan od najsvetijih koji stajae blizu Njega nije se ni nou udaljavao od Njega. I dok sam drui oborio svoje lice Gospodin me pozva ustima svojim i ree mi: 'Doi ovamo, Henoe, i uj moju rije.' Jedan od anela doe k meni i prodrma me. On me podigne i priblii vratima te mi prigne glavu". Iz navedenog teksta je, prema dananjim tehnikim saznanjima, re eno modernim jezikom, razvidno da su Henoka njegovi tajnoviti stasiti pratitelji prebacili manjom blistavom raketnom svemirskom letjelicom sa Zemlje do velikog orbitalnog svemirskog broda na kojem je bilo sjedi te istraivake misije neke izvanzemaljske civilizacije koja je u Jeredovo i Henokovo vrijeme posjetila Zemlju. Oba svemirska broda bila su, oito, izraena od sjajnog poliranog metala s visokim koeficijentom refleksije pa su stoga na strani okrenu toj prema Suncu njihove plohe intenzivno reflektirale svjetlost. Njihova blistava povrina obasjana suncem doimala se Henoku, koji zasigurno nikad prije nije vidio visokopolirani metal, poput "zida sazdanog od mnotva kristala". Ustraenog i veoma zbunjenog Henoka takoer su veoma fascinirali bljetavo-sjajni treperavi plameni impulsi iz sapnica raketnih motora pri likom koenja i manevriranja manjeg svemirskog broda kojim je prispio sa Zemlje kada je ovaj pristajao uz znatno vei matini (orbitalni) sve mirski brod. Tajnoviti pratitelji su ga zatim odveli do svog zapovjednika kojeg je posve ustraeni Henok, vidjevi ga odjevena u blistavo zatitno odijelo (skafander) iz kojeg na sve strane reflektira zasljepljujue jaka svjetlost, drao za samoga Boga, to mu se nikako ne moe zamjeriti.

Zapovjednik je odmah pozvao ustraenog Henoka da sjedne uz njega, smirio ga je i zatim je s njime razgovarao. Tijekom poduljeg ra zgovora upozorio je Henoka na predstojei neizbjean opi potop koji e uskoro zadesiti svu Zemlju zbog njezinih grjenih itelja,. Na kraju razgovora je zatraio od Henoka da sve to je od njega uo dobro upamti i zapie da bi sve to mogli proitati neki vrlo daleki budui narataji, jer njegovi priprosti i neuki suvremenici oito nisu bili kadri shvatiti niti upamtiti teko razumljive pojmove i odnose iz astronomije, nebeske me hanike i teorije kalendara - sloenih znanstvenih disciplina koje poznaje tek nae doba. Mnogi opisi i navodi zapisani arhainim jezikom u toj apokrifnoj biblijskoj knjizi, stoljeima teko razumljivi teolozima, tek su tijekom posljednjih nekoliko desetljea postali raspoznatljivi astronomima i in enjerima zahvaljujui ogromnom napretku na tim podrujima tijekom XX. stoljea. Stoga ne udi da je opsena apokrifna Knjiga Henokova, za koju se bez pretjerivanja moe rei da je zasigurno najznanstveniji starohebrejski sveti spis, zajedno s nekoliko starozavjetnih knjiga (Postanak, Izlazak, Ezekiel, etvrta knjiga Ezrina), gotovo preko noi, dospjela i ostala u sreditu interesa mnogih ozbiljnih istraivaa NLO-fenomena i paleokontakata.

M O D E R N E LETJELICE U STAROVJEKOM EGIPTU?!

Napokon odgonetnuta tajna "sakarske ptice"!

odine 1898., prilikom iskopavanja jednog starovjekog groba nedaleko stepenaste Zoserove piramide kod Sakkare, tim fran cuskih arheologa predvoen profesorom Lauretom izvadio je, uz vei broj razliitih artefakata, i jedan malen predmet izraen od lakog i vrlo tvrdog drveta sikomore (egiptske divlje smokve). Predmet je na prvi pogled sliio nekoj nepoznatoj ptici u letu s posve rairenim ravnim krilima i uvuenim nogama. Duina te drvene ptice od vrha kljuna do kraja repa iznosi 14,2 cen timetara, a raspon krila joj je 18,0 centimetara. Njezina masa je svega 39,12 grama. Na desnoj strani glave ima ugravirano jedno simbolino svevidee Horusovo oko, na donjoj strani krila nalaze se dvije kratke crte, a na tijelu nema noge. Ponukani poetnim dojmom o njezinu ptijem izgledu francuski arheolozi su taj pticoliki predmet prozvali "kipiem ptice" i datirali su je oko 200. godine pr. Kr. Zajedno s ostalim nalazima iz tog groba predali su je na daljnje prouavanje i uvanje velikom Egipatskom muzeju sta rina u Kairu, kojeg je 1858. godine u Bulaqu osnovao francuski arheolog i egiptolog Auguste Mariette (1821.-1881.). Tamo je "sakarska ptica" bila rutinski zavedena pod katalokim brojem 6347 i potom pridruena ve poveoj zbirci od vie stotina razliitih ptica. Taj skroman arheoloki nalaz niim nije pobuivao posebnu pozor nost punih sedamdeset godina. Nitko od egiptologa njime se nije pose bno bavio niti mu pridavao neku veu vanost. Do velikog iznenaenja i prekretnice u vezi davno zaboravljenog nalaza dolo je tek 1969. godine. Tada je dr. sci. Khalil Messiha, egipatski fiziar, arheolog, aeromodelar

i vrstan istraiva u nekoliko podruja znanosti, prilikom prouavanja velike muzejske zbirke razliitih ptica odmah uoio da "sakarska ptica", za razliku od veine ostalih ptica u toj zbirci, nema noge, da ima posve ravna krila te, za ptiji rod atipian, vertikalno usmjeren ravan rep poput ribe odnosno aviona. Na toj starovjekoj drvenoj ptici neobina izgleda, kakva nikad nije bila viena u prirodi ni u Egiptu niti igdje na Srednjem istoku, K. Messiha je uoio i fino ugraviran hijeroglifski znak kojim je zapisano da je to "Amonov dar". Nakon pomnog razgledavanja, premjeravanja i utvriva nja proporcija tijela i krila "sakarske ptice" on je, kao iskusan aeromodelar i fiziar, doao do iznenaujueg zakljuka - da su njezina glava, tijelo i krila veoma skladno aerodinamino oblikovani!? Takoer je uoio da joj je rep slomljen te da mu nedostaje jedan povei dio - horizontalni stabilizator kakav imaju avioni! Veoma zapanjujua Messihina hipoteza da drevni artefakt iz doba vladavine Ptolomejaca toliko napadno slii suvremenom avionu bio je dovoljan razlog da je poetkom 1970. godine okupljen interdisciplinarni tim strunjaka sa zadatkom da provjeri valjanost te matovite hipoteze. Oni su pedantno proveli opseno istraivanje "sakarske ptice" koje je detaljno elaborirano. Time je slubeno potvreno da je njezino tijelo u aerodinaminom smislu zaista odlino oblikovano te da izgledom i pro porcijama napadno slii besprijekorno izraenom modelu suvremenog aviona. Da se taj senzacionalan zakljuak ekspertnog tima i eksperimentalno provjeri odlueno je da se izradi vjerna kopija "sakarske ptice" iz balzovine - vrlo lakog i mekog tropskog drveta - te da joj se na repu dogradi davno izgubljen horizontalni stabilizator. Naposljetku je cjelovita replika "sakarske ptice" bila podvrgnuta posljednjem kljunom testu - slobo dnom letu - koji je uvjerljivo potvrdio da se ona, nakon to bi bila bae na rukom, zbog izvanrednih aerodinaminih svojstava lakoom vinula u zrak i zatim elegantno nastavila letjeti - poput neke suvremene sportske jedrilice - lagano se sputajui prema tlu. Na temelju provedenih ekspertiza i uspjelog zavrnog ispitivanja sposobnosti letenja replike "sakarske ptice" multidisciplinarni tim stru njaka je jednoglasno zakljuio da je ona zaista vrlo uspjeno izraen model neijeg starovjekog zrakoplova s blago sputenim krilima. Taj je dobro fundiran zakljuak ekspertnog tima, dakako, bio posve neprihvatljiv za brojne konformistiki raspoloene "pravovjerno" orijen tirane znanstvenike koji se nikako ne mogu pomiriti sa oficijelno "nepri-

hvatljivom" injenicom da su drevni Egipani i njihovi preddinastijski preci Kemiani na nebu i na tlu svoje domovine nerijetko viali moder ne letjelice razliitih izvedbi kojima su putovali njihovi "bogovi". Stoga su egiptolozi, pribojavajui se moguih posljedica nesagledivih razmjera, udruili snage i uloili mnogo truda da se izdajnika "sakarska ptica", kao "tvrdoglavi" (apokrifni) arheoloki nalaz koji se nikako ne moe uklopiti u unaprijed zadane i dogovorne opeprihvaene okvire, "ubije" pod izgovorom da je to neki udan, pojedinaan i krivo protu maen atipian artefakt koji nikako ne pristaje u "neupitan" pozitivistiki mozaik povijesne istine. No, unato svim oajnikim nastojanjima monih i utjecajnih kon formistiki raspoloenih pripadnika svijeta znanosti da na brzinu poto-poto obezvrijede "sakarsku pticu" kao kljuan arheoloki nalaz koji bi mogao izazvati veliku prekretnicu u egiptologiji, ona je ipak ostala nepobitan vrst dokaz postojanja ili jo ivog sjeanja na neiju vrlo naprednu zrakoplovnu tehniku oito vienu na podruju starovjekog Egipta, jo oko 2.100 godina prije prvog povijesnog leta brae Wright izvedenog krajem 1903. godine. Oduevljen i ohrabren tim neoekivanim senzacionalnim znanstve nim otkriem, tadanji egipatski ministar kulture dr. sci. Mohamed Gamal el-Din Muhtar imenovao je krajem 1971. godine drugi interdiscipli narni tim strunjaka sa zadatkom da pomno pregleda bogatu zbirku pti ca Egipatskog muzeja u Kairu i iz nje izdvoji ostale atipine "ptice" koje bi svojim izgledom takoer mogle predstavljati modele zrakoplova. Ekspertni je tim zduno prionuo poslu i za neto manje od mjesec dana uspjeno obavio povjereni mu zadatak. Ve sredinom sijenja 1972. godine bila je u velebnom Egipatskom muzeju starina otvorena opse gom mala, ali vrlo impresivna tematska izloba razliitih modela letjelica iz drevnog Egipta koja je pobudila veliku pozornost strunjaka i novi nara. Tom je prilikom javnosti bilo predstavljeno ak etrnaest staroegipatskih zrakoplovnih modela koji su na temelju svog aerodinaminog izgleda i proporcija bili identificirani kao zalutali tehnogeni primjerci u vrlo bogatoj zbirci razliitih ptica velikog kairskog muzeja starina. Uspjeno razotkrivanje tajne "sakarske ptice" jedan je od istaknutih primjera u svijetu znanosti koji jasno pokazuje da moderni znanstveni ci koritenjem sve rafiniranijih metoda i interdisciplinarnih ekspertnih istraivanja mogu proniknuti i odgonetnuti neke jo donedavno nedoku ive tajne koje tisuljeima kriju brojni zagonetni i/ili sporni arheoloki nalazi koje prije nije bilo mogue, ili se zbog interesnih razloga utjecajnih

znanstvenih lobija nije eljelo, odgovarajue klasificirati, interpretirati i vrednovati. Neko je "sakarska ptica" godinama bila izloena u staklenoj vitrini u prostranoj prizemnoj hali blizu glavnog ulaza u velebnu zgradu Egi patskog muzeja starina. Tamo je, godinama prije epohalnog Messihina otkria, svakodnevno zbunjivala brojne posjetitelje, jer ih je svojim ne obinim izgledom znatno vie podsjeala na maketu modernog zrako plova nego na pticu. Stoga su mnogi od njih, ve na prvi pogled zateeni njezinim jasno prepoznatljivim avionskim izgledom, svakodnevno po stavljali turistikim vodiima i osoblju muzeja brojna nezgodna pitanja na koja, u okvirima klasine egiptologije, nisu mogli dobiti uvjerljive odgovore. To je ponukalo upravu muzeja da odve izazovnu "sakarsku pticu" kao nezgodan "apokrifni" arheoloki nalaz s udarne pozicije ukloni u podrum - da tisue posjetitelja koji dnevno prou muzejom vie ne bi uznemirivala svojim odvie sugestivnim avionskim izgledom. Taj je birokratski in uprave muzeja bio, dakako, veoma dobro prihvaen u krugovima "pravovjernih" pripadnika svijeta znanosti koje je "sakarska ptica", napokon ispravno protumaena, odvie uznemirivala i sablanjavala. No, taj mir i zadovoljstvo nisu dugo potrajali.

Neobino otkrie u hramu Setija I. u Abidu

Abid (Abydos, Abtu, Abot) jedan je od najstarijih gradova gornjeg Egipta u kojem je bio roen Oziris, bog Sunca i plodnosti te zatitnik mrtvih. Od davnine je poznat kao sjedite glavnog Ozirisova svetita i kao nekropola vladara iz 1. i 2. dinastije. Arheoloki lokalitet Abid nalazi se desetak kilometara zapadno od lijeve obale velike okuke Nila, nedale ko od gradia Al-Ballyana, udaljenog oko 450 kilometara juno od Kaira. Na tom bogatom i znaajnom egipatskom arheolokom lokalitetu neko se ponosno koilo ak devet hramova, pa je drevni Abid u pravom smi slu rijei bio staroegipatski sveti grad kojeg je barem jednom u ivotu trebao, kao hodoasnik, pohoditi svaki estit Egipanin. Danas se na tom lokalitetu, uz grobnice vladara i katakombe, nalaze samo koliko-toliko uuvani ostaci tek nekoliko hramova. Meu njima je najbolje ouvan velebni kenotafni hram kralja Setija I. (1291.-1278. pr. Kr.), slavnog egipatskog vladara iz 19. dinastije. Taj je impozantan hram sa sedam kapela glavnih boanstava potkraj XIII. stoljea pr. Kr. zapoeo

podizati Seli I, a dovrio ga je njegov drugi sin - slavni faraon Ramzes II. Iza tog monumentalnog hrama, na udaljenosti od samo osam metara, nalazi se Ozirion - neko nadsvoen, a danas posve razvaljen i podze mnim vodama djelomino potopljen podzemni kompleks koji je neko vjerojatno bio kenotaf (spomen grob) kralja Setija I. U sklopu prostranog hramskog kompleksa Setija I., na bonoj plo hi jedne od masivnih granitnih stropnih greda koja nosi teki kameni svod, uoila je izmeu dva stupa jo 1987. godine dr. sci. Ruth McKinleyHover iz Arizone neobine slikovne znakove isklesane u obliku ispupena reljefa. Oni se, zbog vrlo jasne i nedvojbene raspoznatljivosti motiva koje predouju, nikako ne mogu ubrojiti u hijeroglifske znakove niti u tradicionalnu egipatsku simboliku u kojoj je do danas sistematizirano i katalogizirano oko 4.800 raznih simbola, hijeroglifskih znakova i kartua. Meu njima nisu naeni izgledom ni priblino slini motivi. Zanimljivo je da se za te neosporne tehnogene motive nije nita znalo u javnosti sve dok s granitne grede na kojoj su isklesani nije otpa la reljefna gipsana buka kojom su dotad bili godinama prekriveni. To upuuje da ih je vjerojatno netko od arheologa ili egiptologa ve godina ma prije otkrio prilikom sanacije hrama te ih je, kao posve neprihvatljive i potencijalno veoma opasne za tradicionalnu egiptologiju, odmah vjeto zamaskirao nabaenom bukom. Ve na prvi pogled svakome je jasno da oni vrlo realistino pre douju tri moderne letjelice; helikopter, lebdjelicu na zranom jastuku (hovercraft) te, po svoj prilici, neki vei zrani ili svemirski brod koji izgledom veoma slii onima koje ve desetljeima viamo u brojnim stripovima i SF-filmovima. etvrti objekt izduena oblika s kupolom iz koje izlazi podulja ravno poloena cijev svojim izgledom napadno slii modernom tenku ili podmornici. Taj drevni "apokrifan" slikovni zapis koji, po procjeni egiptologa, potjee iz razdoblja Novog kraljevstva (XII. stoljee pr. Kr.) snimio je i objavio krajem 1992. godine turist Bruce Rawles. Njegove fotografije tog senzacionalnog nalaza starog vie od tri tisuljea uzvitlale su ubrzo mnoge oblake praine u znanstvenim krugovima ve dobrano uznemi renim "sakarskom pticom". Ne treba ni spominjati da je taj nalaz, nakon samo dvadesetak godina, ponovno u samim temeljima snano uzdrmao tradicionalne postavke egiptologa. Jasnoom i prepoznatljivou motiva, slika tog detalja stropne grede naprosto je zapanjila brojne znanstvenike. Posebno se to odnosi na egiptologe i arheologe koji i dalje uporno zastupaju krut aprioran stav da je

mogunost postojanja bilo kakvih letjelica, a pogotovo onih suvremena izgleda, u to drevno doba posve nemogua te da je tako neto ista be smislica o kojoj ne vrijedi raspravljati. No, na njihovu veliku alost, protiv tako jasnih injenica kao to je fascinantan nalaz motiva modernih letjelica isklesanih na kamenoj stropnoj gredi u drevnom Abidu nema ba nikakvih uvjerljivih protuargumenata kojima bi se to epohalno otkrie s potencijalno vrlo daleko senim posljedicama moglo na bilo koji nain osporiti. Ti se "izdajniki" motivi, stariji oko 1.000 godina od "sakarske ptice", nalaze na visini od preko osam metara pa se stoga iskljuuje mogunost falsifikata - na to se u grevitom traenju slamke spasa u prvi as pomiljalo u tim otkri em veoma uznemirenim "pravovjernim" znanstvenim krugovima. Valja istai da je jo prije tridesetak godina eminentni ameriki arhe olog i orijentalist svjetskog glasa - akademik Zecharia Sitchin - na vie sumerskih glinenih ploica otkrio jasno prepoznatljive crtee raketa. Na jednoj ploici naao je ak jasno raspoznatljiv nezgrapan crte lebdjelice na zranom jastuku izgledom veoma nalik onoj isklesanoj na stropnoj gredi velebna Setijeva hrama. Ta dalekosena Sitchinova otkria u junoj Mezopotamiji dodatno podupiru vjerodostojnost veoma uznemirujueg nalaza motiva modernih letjelica u oko 1.300 kilometara udaljenom Abidu. Senzacionalno otkrie realistinog prikaza triju modernih letjelica i vozila nalik suvremenom tenku ili podmornici u hramu u Abidu krunski je dokaz da su i drevne Egipane (uz Sumerane) takoer pohodili neki inteligentni doljaci koji su posjedovali visoka znanja i vrlo naprednu tehniku primjerenu naem vremenu. Drimo da je nepoznati klesar, koji je prije vie od tri tisuljea svojim vjetim rukama ukraavao stropnu gredu, takve letjelice vjerojatno negdje vidio u naravi ili se sluio njiho vim vjerno izraenim maketama kao predlocima. Taj epohalan nalaz motiva modernih letjelica, koji je svojom vizu alnom jasnoom i karakteristinim detaljima zapanjio i ostavio gotovo bez rijei mnoge znanstvenike i ustalasao najiru svjetsku javnost, po tvruje da je dugo uvana tajna "sakarske ptice", kao i jo desetak drugih atipinih ptica iz bogate kolekcije velikog Egipatskog muzeja u Kairu, napokon zaista uspjeno i vjerodostojno odgonetnuta u duhu modernih tehnikih i znanstvenih dostignua. Oito je da su drevni Egipani na toj masivnoj kamenoj stropnoj gredi realistino ovjekovjeili ono to su u idilinoj smaragdno-zelenoj nilskoj dolini sami viali (ili moda njihovi mnogo stariji pretpovijesni

preci Kemiani u neto zapadnijoj i prostranijoj prenilskoj dolini) kada su ih povremeno posjeivali "bogovi" koji su s nebeskih visina dolazili i vraali se u njih na udesnim blistavim "nebeskim laama". Reljefni motivi suvremenih letjelica isklesani prije vie od tri tisue godina, iju autentinost mnogi "pravovjerni" egiptolozi i arheolozi jo uvijek nastoje svim silama osporiti, svojom jasnoom nepobitno svjedo e da naa suvremena civilizacija ni u kom sluaju nije prva tehnoloki visokorazvijena civilizacija na Zemlji koja posjeduje moderne letjelice. To je jasan znak da e povijest starovjekog Egipta, kao i povijest ne kih drugih visokih drevnih kultura, ijim su nebom jo prije nekoliko tisuljea oito letjeli raznovrsni izgledom moderni zrakoplovi i svemir ski brodovi ("nebeske lae") u kojima su putovali "bogovi", uskoro trebati interdisciplinarno kritiki preispitati u duhu mnogih novih otkria i sa znanja te sve aktualnije hipoteze o paleokontaktima i iznova je napisati na posve drukijim polaznim osnovama koje bitno odudaraju od tradi cionalne odve uskovidne te u mnogo emu ve odavno dotrajale ali jo udesno ilave "pravovjerne" pozitivistike paradigme.

M O D E R N A NLO-ERA

Kenneth Arnold via flotu "leteih tanjura"

ljuan dogaaj kojim zapoinje moderna NLO-era zbio se 24. lipnja 1947. godine u amerikoj saveznoj dravi Washington, na krajnjem sjeverozapadu SAD-a u planinskom lancu Cascade koji se pro tee priblino pravcem sjever-jug u duljini od 1.130 kilometara na uda ljenosti od oko 150-200 kilometara istono od pacifike obale. Njegov protagonist je 32-godinji poslovni ovjek i pilot Kenneth Arnold, tada uposlen kao vatrogasni inenjer u jedinici za kontrolu umskih poara u gradiu Boiseu, savezna drava Idaho. Tog je dana trebao obaviti neki posao na uzletitu kod gradia Chehalisa u dravi Washington. Budui da je sve obavio gotovo sat ranije nego to je planirao krenuo je svojim malim izviakim avionom ubrzo nakon 14 sati po mjesnom vremenu prema Boiseu. Imao je dovoljno vremena za povratak pa je odluio krenuti u usputnu potragu za ostaci ma mornarikog transportnog aviona C-46 koji je pao jo u sijenju ne gdje u teko dostupnom umskom podruju jugozapadno od planinskog masiva Rainier iji impozantan unjasti vrh stalno obavijen zaleenim snijegom dostie visinu od 4.392 metra. Na tu potragu se odluio jer je bila raspisana primamljiva nagrada od 5.000 dolara onome tko pronae ostatke zrakoplova. Stabilan, sunan i posve vedar dan omoguavao je odlinu vidljivost pa se Arnold uputio na izviaki let u pravcu sjeveroistoka, prema pro stranom planinskom umskom podruju nad kojim dominira slikoviti ugasli vulkanski masiv Mount Rainiera. Budui da u prvom nadlijetanju nije pronaao ostatke palog zrakoplova odluio je nainiti jo jedan krug u podruju zapadno od gradia Minerala.

Pri kraju drugog kruga, letei sa suncem za leima na nadmorskoj visini od oko 3.000 metara u pravcu sjeveroistoka povrh golemog pla ninskog umskog kompleksa, odjednom je oko 15 sati neki snaan plaviastobijeli bljesak zaparao nebom i nakratko sablasno osvijetlio kabinu njegova aviona. Zbunjen tim iznenadnim bljeskom prvo je pomislio da se neki vojni zrakoplov u briuem letu obruio u njegovoj blizini te da ga je pri mimoilaenju pogodio odraz suneve svjetlosti s njegovih krila. Pogledao je odmah posvuda uokolo, ali nije vidio nikakav zrakoplov. Samo as kasnije opet ga je isti prodorni bljesak na tren zaslijepio i zbu nio. Instinktivno je pogledao s lijeve strane zrakoplova prema Mount Bakeru odakle je prispio tajnoviti bljesak. Sa sjeverne strane Mount Rainiera, na udaljenosti od oko 37 kilometara od svog aviona, jasno je uoio dijagonalnu formaciju od devet velikih sjajnih leteih objekata na visini od oko 3.000 metara. Oni su se jasno ocrtavali na blistavoj snjenoj planinskoj padini Mo unt Bakera. Odozgo su bile srebrnasti, a odozdo tamni. Njihova metalna oplata, sjajna poput zrcala obasjana suncem, bila je izvor tih snanih bljeskova. Da bolje vidi te nevjerojatno brze letjelice i procijeni njihovu brzinu Arnold je otvorio prozor na letakoj kabini. Imale su oblik bume ranga, nisu imale vertikalan rep uobiajen za avione, a prema njegovoj procjeni raspon krila bio im je najmanje 30 metara. Letjele su du planinskog lanca Cascade prilino neujednaeno i skakutavo prema jugu u pravcu 3.742 metra visokog Mount Adamsa takoer stalno obavijenog zaleenim snijegom. Kao iskusan pilot-izvia Arnold je znao da niti jedan tadanji vojni avion ne moe tako stre lovito brzo letjeti niti manevrirati. Nakon susreta s flotom nepoznatih letjelica (NLO-a) on je odmah prekinuo potragu za ostacima aviona, preletio je planinskom udolinom juno od Mount Rainiera preko oblinjeg indijanskog rezervata te je, zbog tankiranja goriva, sletio na aerodrom kod grada Yakime s istone strane planinskog lanca Cascade, udaljenom oko 200 kilometara zrane linije od Chehalisa. Tamo je odmah kontroli leta dao iskaz o svome vie nju jer se pribojavao da je moda ugledao eskadrilu nepoznatih sovjet skih letjelica koje su kriomice upale u strogo nadzirani i uvani zrani prostor SAD-a. Nakon toga je svojim izviakim zrakoplovom odletio u Pendleton, savezna drava Oregon. Na tamonjem uzletitu ve ga je nestrpljivo ekala skupina znatielj nika koji su saznali da je tog poslijepodneva vidio neto neobino. im

je sletio odmah su ga poeli salijetati brojnim pitanjima. Nesvakidanja vijest o Arnoldovu vienju neobinih letjelica ostala je u lokalnim okvi rima sve dok jedan od mjesnih novinara nije za nju saznao i obavijestio svoje kolege. Nakon toga sazvana je konferencija za tisak koja je zbog velikog interesa novinara potrajala ak tri dana. ef mjesnog dopisnitva UPI-a (United Press International) tom je prilikom upitao Arnolda kako su ti neobini objekti letjeli. Arnold je tada kazao okupljenim novinarima da su se ti sjajni objekti, letei u istom smjeru u dijagonalnoj formaciji dugakoj oko devet kilometara, "ritmiki kretali gore-dolje poput baena tanjura koji odskae od povrine vode. Samo te su stvari vraki brzo ile." Na temelju tog na brzinu slikovito sroena Arnoldova opisa njihova leta, koji se veoma svidio novinarima, te su neidentincirane letjelice u medijima odmah dobile popularan naziv "letei tanjuri" koji se za NLOe svih oblika proirio i zadrao u iroj javnosti sve do danas, premda se Arnold kasnije jasno i energino ograivao da je tako opisao sam nain leta, a ne i izgled letjelica koje je vidio. U intervjuu kojeg je povodom vienja formacije NLO-a u podruju planinskog lanca Cascade dao novinarima uglednog lista Chicago Daily Tribune stoji sljedee: "Prvo to sam primijetio bila je serija bljeskova, kao da se od zrcala odbija suneva svjetlost u moje oi. Vidio sam da ti bljeskovi dolaze od vie objekata koji su letjeli nevjerojatnom brzinom. Bili su srebrno-sjajni i izgledom su sliili bumerangu. Nabrojio sam ih devet prije nego to su nestali iza masiva Mount Rainiera. Njihova brzina je bila toliko velika da sam je odluio izmjeriti. Izvadio sam depni sat i ustanovio da su im bile potrebne samo 102 sekunde da prelete od Mount Rainiera do (oko 75 kilometara udaljenog, op. aut.) masiva Mount Adamsa. Ti letei objekti bili su u mom vidokrugu manje od dvije minute od trenutka kada sam ih opazio. Vidio sam ono to nije mogue, ali oni su zaista bili tamo. Moram vjerovati svojim oima!' Na temelju Arnoldovih podataka moe se lako izraunati prosjena brzina leta te formacije NLO-a na promatranoj dionici: 75 km 102 sek x 3600 sek 1 sat = 2647 km/sat

To je otprilike dvostruko bre od brzine irenja zvuka. U to je vri jeme ta fantastina brzina za amerike vojne avione bila samo tehniki neostvariv san. Tek je sredinom listopada 1947. godine, nekoliko mjeseci nakon Arnoldova historijskog vienja NLO-a, pokusna letjelica Bell X-1, kojom je pilotirao kapetan Chuck Jaeger, nakon viekratnih neuspjelih prethodnih pokuaja, napokon uspjela dostii i kratkotrajno "probiti" dotad nedostian "zvuni zid". Arnoldovo vienje formacije NLO-a na istom kursu i u isto vrijeme potvrdilo je iduih dana, neovisno o njegovoj izjavi, i vie svjedoka koji su se nalazili na tlu. Zanimljivo je da je u posljednjih dvadesetak godina u teko dostupnim kanjonima i planinama velikog indijanskog rezervata Yakima, istono od Mount Adamsa, evidentirano vie od dvije stotine vienja neobjanjivih sjajnih svjetala na nonom nebu te vie NLO-a vi enih danju. Stoga u realnost danas ve pomalo legendarnog Arnoldova vienja ne treba sumnjati. Valja istai da Arnoldovu izjavu novinarima o vienju flote NLO-a tada nitko iz vladinih slubi i vojnih krugova nije pokuao demantirati niti je na bilo koji nain tendenciozno nadomjestiti drukijim "uvjerljivi jim razumnim obrazloenjem". Bilo je to prvo vienje NLO-a u moderno poslijeratno doba od strane struno kompetentne osobe. Za NLO-e su se odmah ivo zainteresirale amerika vojska i obavjetajne slube USAF-a, jer je u prvim poslijeratnim godinama u SAD-u prevladavala paranoidna bojazan da bi to mogli biti novi sovjetski vojni zrakoplovi koji su odnekuda iznenada prodrli u strogo kontrolirani ameriki zrani prostor. Tada se, naime, ve razmahao dugotrajan hladni rat izmeu Istoka i Zapada koji je okonan tek oko 1990. Na temelju Arnoldova vienja flote NLO-a, te nekih prijanjih predratnih vienja koja nisu zadobila vei publicitet u medijima, amerikim vojnim strunjacima i zapovje dnicima je napokon postalo posve jasno "da neto nepoznato leti ameri kim zranim prostorom". Ta ih je neugodna injenica veoma uznemirila i zabrinula te zaokupila njihovu pozornost. Odmah je ivo zainteresirala i mone vojne obavjetajne slube. Krajem lipnja i poetkom srpnja te godine na mnogim mjestima diljem SAD-a bili su vieni NLO-i. U takvom ozraju je 7. 07. 1947. godine u Pentagonu, u uredu brigadnog generala Roberta Schulgena (tadanjeg zapovjednika Amerikih zranih snaga), odran tajni sasta nak visokih vojnih dunosnika. Na njemu je donesena strogo povjerljiva odluka prema kojoj se ubudue sva izvjea o vienju NLO-a trebaju

pomno biljeiti i razvrstavati za budua istraivanja u okviru obavjetaj ne slube USAF-a. Pri tome posebnu pozornost valja pridati izvjeima struno kvali ficiranih opaaa kao to su, primjerice, piloti, kontrolori leta, radaristi, pomorci te policajci. Otada se u vojnim i obavjetajnim krugovima u SAD-u pojave NLO-a sustavno tretiraju, daleko od oiju javnosti i novi nara, kao samostalan fiziki fenomen (entitet) od prvorazrednog intere sa za nacionalnu sigurnost. Arnoldovo izvjee bilo je jedno od prvih meu vie od 850 slinih iz vjea zabiljeenih u amerikim sredstvima javnog priopavanja do kraja srpnja 1947. godine. Izmeu njih je ak oko 150 izvjea o vienju NLO-a od strane struno kvalificiranih opaaa ulo u tajne dosjee obavjetajne slube USAF-a. Danas su ti dokumenti, kao prilozi, nalaze u sklopu ve likog istraivakog projekta amerike vlade poznatog pod nazivom Blue Book (Plava knjiga) pohranjenog ve tridesetak godina u Nacionalnoj arhivi u College Parku u gradu Marylandu, savezna drava New York. U nae vrijeme je poznato da je zadatak tog skupog projekta iz 50-ih godina netom prohujalog XX. stoljea zapravo bio da iroj javnosti za magli te razvodni aktualan, veoma znaajan i dalekosean NLO-fenomen te na taj nain smanji i odvrati interes za njegovo praenje i istraivanje. U tom tendenciozno voenom i namjetenom istraivakom projektu NLO-fenomen je, u cilju obmane odve ljubopitljive javnosti, tretiran kao posve nedokazan i nepostojei, unato tome to se mnoga nepobitna vienja NLO-a nisu mogla nikako drukije racionalno protumaiti. Mora se priznati da je taj NLO-projekt zaista bio vjeto voen. Obja vljenim "rezultatima" provedenih istraivanja najira amerika i svjetska javnost bila je za dulje vrijeme obmanuta i tendenciozno zavedena u pogledu prave istine o NLO-ima i njihovu izvanzemaljskom podrijetlu. Zato i u ijem interesu?

Pad NLO-a kod Roswella - prepredeno reiran misterij!?

Drugi kljuni NLO-dogaaj, koji je prije gotovo ezdesetak godina uzvitlao mnoge oblake praine i poput kamena-meaa obiljeio pom pozan poetak vrlo burne moderne NLO-ere, zbio se u jugoistonom dijelu amerike savezne drave New Mexico, u slabo nastanjenom po druje zapadno od gradia Roswella, sjedita okruga Chaves, samo de setak dana nakon Arnoldova vienja formacije NLO-a u nadzvunom

letu. Za ta dva kljuna dogaaja moderne NLO ere moe se rei da su najpoznatiji simboli ufologije. Kod Roswella se jo od Drugog svjetskog rata nalazi velika zrako plovna baza elitne 509. bombarderske jedinice amerikih vojnih zranih snaga (Roswell AAF ili RAAF) koja je u svome sastavu imala velike zrakoplove B-29 poznatije u iroj javnosti po popularnom nazivu "le tee tvrave". Iz njih su u kolovozu 1945. godine bile baene nuklearne bombe na japanske gradove-muenike Hiroimu i Nagasaki koje su ih, eksplodiravi u nioj atmosferi, u trenu pretvorile u zlokobne radioakti vne ruevine s desecima tisua nedunih ljudskih rtava. Unato naknadno prikupljenim iskazima oevidaca davno prohujalog roswellskog NLO-dogaaja, naalost najee s velikim zaka njenjima, nizu praznina u njihovim sjeanjima te turim i oprenim slubenim izvjeima, taj je NLO-incident jo uvijek nerazjanjen. No, za razliku od mnogih kasnijih NLO-incidenata, kako se to pokazalo tek sredinom 90-ih godina XX. stoljea, on je do danas fotografski i filmski, ini se, najbolje dokumentiran. Postoji vie fragmentarnih te u nizu pojedinosti manje ili vie pro turjenih verzija izvjea i raznih pokuaja rekonstrukcije niza dogaaja koji su se zbivali, gotovo filmskom brzinom, poetkom srpnja 1947. go dine u Roswelu i njegovoj iroj okolici. Stoga je, ak i u okviru zasebne knjige, teko dati cjelovit i vjerodostojan prikaz dramatinih zbivanja i naglih obrata izvedenih pod vjetim vodstvom te po naknadno razrae nom scenariju monih vojnih obavjetajnih slubi. Nedvojbeno je da niti jedan kasniji NLO-incident nije bio tako iscrpno istraivan, diskutiran, opovrgavan, medijski eksploatiran pa i tendenciozno ismijavan kao danas ve pomalo legendarni "roswellski incident". Unato svemu smatramo da je on ipak u mnogo emu pouan i kljuan za razumijevanje NLO-fenomena ije se sustavno ignoriranje i prikrivanje u posljednjem pedesetljeu zbiva u veoma sloenoj optici suvremenih drutvenih odnosa i zakulisnih interesa svjetskih monika. Stoga taj antologijski NLO-incident, koji se smatra prekretnicom u ufologiji, donosimo u saetom prikazu, kao kolski primjer usklaenog djelovanja vojnih obavjetajnih slubi u cilju tendenciozne obmane ja vnosti u svezi prikrivanja stvarnih NLO-dogaaja. Da bismo, uz duan oprez, koliko-toliko sastavili kljune elemente mozaika roswellskog NLO-incidenta, bez ikakvih pretenzija da emo ga bolje rasvijetliti ili razrijeiti, poimo kronolokim redom dostupnim tragovima tih davno prohujalih dramatinih zbivanja.

Srijeda 2. srpnja 1947. Gospoa White i gospodin Sam White, ugledni roswellski graani i vlasnici trgovine metalnom robom, sjedili su naveer pod trijemom ispred svoje kue. Oko 21.50 sati zapazili su kako se na nebu iz smjera jugoistoka velikom brzinom pribliava neki diskoliki svjetlei objekt. U svome iskazu su, kao oevici, naveli da su njegov munjevit prelet ne bom u pravcu sjeverozapada pratili 40-50 sekundi. Po njihovoj gruboj procjeni visina leta tog usijanog objekta bila je oko 500 metara, a brzina 600-800 kilometara na sat. Zapaanje gospoe i gospodina White potvrdio je svojim iskazom brani par Wilmot. Gospodin Wilmot je procijenio da je uareno tijelo ovalna oblika promjera oko 8 metara, koje je nalikovalo na dva spojena tanjura licem okrenuta jedan prema drugom, letjelo brzinom izmeu 750-900 kilometara na sat. Taj neobian svjetlei objekt im je ubrzo nestao iz vidokruga zamakavi iza vrhova drvea desetak kilometara udaljenog breuljka. Oevidac William Woody, koji se te veeri sa svojim ocem zatekao izvan kue istono od Roswella, u svojoj izjavi je kazao da se odjednom na nonom nebu pojavio briljantno sjajan okrugao letei objekt koji se kretao velikom brzinom od jugoistoka prema sjeverozapadu. Naglo je gu bio visinu. Za nekoliko desetaka sekundi je, kako stoji u njihovu iskazu, vjerojatno pao negdje u daljini sjeverozapadno od Roswella. Navodno je te veeri na radarskom zaslonu tamonje velike vojne zrakoplovne baze bio takoer primijeen veoma brzi nepoznati letei objekt koji je, po procjeni radarista, prisilno sletio ili pao negdje sjevero zapadno od Roswella u veoma rijetko nastanjenom sredinjem podru ju New Mexica na zranoj udaljenosti od stotinjak kilometara. Tamo je tada bilo olujno kiovito nevrijeme praeno uestalim jakim sijevanjem munja i estokom grmljavinom. etvrtak 3. srpnja 1947. U toj nonoj oluji je William Mac Brazel, predradnik na velikom Fosterovom ranu (povrine od oko 3.240 hektara, udaljenom oko 48 kilometara od mjestanca Corone koje na nalazi na dravnoj cesti i elje znikoj pruzi nekih 140 kilometara sjeverozapadno od Roswella), unato uestaloj snanoj grmljavini, razgovijetno je uo i neki jak prasak koji je upuivao da je negdje u blizini neto eksplodiralo. Slijedeeg je jutra osedlao konja i zajedno s Deeom, sedmogodinjim sinom svojih najbliih susjeda Floyda i Lorette Proctor, ija je kua bila

petnaestak kilometara udaljena od njegove, izjahao u polje da vidi to se to sino dogodilo te da potrai izgubljene ovce koje su se, uplaene sinonjim sijevanjem munja i jakom ljetnom grmljavinom, posvuda razbjeale s neograena panjaka. Lagano jaui prostranom ravnicom u potrazi za odbjeglim ovcama Mac Brazel je desetak kilometara od svoje kue opazio da je velik dio po lja ispred njega zasut mnotvom nekakvih krhotina. Kad je dojahao blie uoio je u tlu raskvaenom kiom svjee utisnut ravan plitak jarak irine oko tri metra i dugaak vie od stotinu metara. Odmah je shvatio da je ovdje za sinonjeg olujna nevremena velikom brzinom pala i klizei po blatnjavu tlu posve se razbila neka letjelica iji su neprepoznatljivi ostaci bili lepezasto rasuti poljem u duljini od oko jednog kilometra i irini veoj od stotinjak metara. Iznenaen neoekivanim prizorom sjahao je s konja i nasumce po kupio vie krhotina da bi ih paljivije razgledao. Ve je na prvi pogled uoio da je rije o nekom sjajnom, mutno-sivom, veoma tankom te u desno vrstom nepoznatom metalu lakom poput balzovine i izuzetnih mehanikih svojstava. On bi se nakon presavijanja i guvanja u aci po put eline opruge besprijekorno izravnao bez ikakvih tragova deforma cije. Unato neznatnoj debljini i masi taj je tanki metal bio toliko vrst da ga nije mogao poderati rukama niti zarezati noem. Nekoliko metalnih krhotina natovario je na konja da ih pokae svojoj djeci i susjedima. Floyd i Lorette Proctor su odmah uoili da krhotine, zbog neobinih mehanikih svojstava, zasigurno nisu ostaci razbijenog konvencionalnog aviona niti meteorolokog balona. Zakljuili su da se na ranu protekle olujne noi vjerojatno sruila neka javnosti nepoznata probna vojna letjelica ili moda ak izvanzemaljski "letei disk". Savjeto vali su Brazela da o naenim ostacima pale letjelice to prije obavijesti podrunog erifa da tijekom predstojee istrage ne bi imali neprilike zbog nepravovremenog prijavljivanja tajnovitog nonog udesa. Nedjelja 6. srpnja 1947. Budui da na ranu tada nije bilo telefona Mac Brazel nije mogao odmah izvijestiti erifa. Tek se tri dana kasnije, u nedjelju ujutro, zapu tio malenim teretnim automobilom, s nekoliko naenih krhotina kao dokaznim materijalom, preko mjestanca Corone u prilino udaljeno pokrajinsko sredite - mirni gradi Roswell. Tamo je o padu nepoznate letjelice izvijestio Georga Wilcoxa, erifa okruga Chaves i predao mu je naene krhotine.

Budui da tih dana u tom podruju nije bio zabiljeen niti jedan ne stanak niti pad civilne letjelice erif je pretpostavio da je tijekom olujne noi 273. srpnja na ranu kod Corone vjerojatno pala neka vojna letje lica. O tome je odmah telefonom obavijestio bojnika Marcela A. Jessea, deurnog obavjetajnog asnika tamonje 509. bombarderske jedinice amerikih zranih snaga (USAF-a) nadlene za sve zrakoplovne inci dente na tome podruju. Ve za nekoliko minuta bojnik M. Jesse uputio se dipom iz vojne baze do erifova ureda u Roswell. Tamo je paljivo razgledao donijete primjerke krhotina nepoznate letjelice te se, nakon kraeg razgovora sa erifom i Mac Brazelom, brzo vratio u bazu da bi o tome izvijestio njezi na komandanta - pukovnika Williama Blancharda. Odmah potom po njegovoj je naredbi u erifov ured upuena patrola vojne policije koja je preuzela (konfiscirala) krhotine letjelice i odnijela ih je u Blanchardov ured. On ih je paljivo razgledao i o udesu nepoznate letjelice na Fosterovu ranu kod Corone odmah obavijestio stoer osme zrane brigade u Fort Worthu (dananja velika vojna zrana baza Wright Patterson) kod Daytona, savezna drava Ohio. Po Blanchardovoj naredbi su ubrzo potom bojnik Jesse i satnik She ridan Covitt, asnik obavjetajne slube, predvoeni Mac Brazelom, kre nuli svojim dipovima lokalnom cestom prema dvjestotinjak kilometara udaljenom Fosterovu ranu da bi obavili uviaj na mjestu pada. Na ran su, umorni od duga puta, prispjeli tek kasno naveer. Odsjeli su u Mac Brazelovoj kui gdje su, prije odlaska na spavanje, pregledali jednu veli ku metalnu krhotinu koju je prije nekoliko dana njihov domain donio s panjaka. Ponedjeljak 7. srpnja 1947. Nakon doruka asnici i njihov domain uputili su se vojnim di povima na uviaj u polje gdje su jo posvuda leali nedirnuti ostaci smrskane letjelice. Prvo su pomno razgledali itavo podruje razbacanih metalnih krhotina raznih veliina. Prema nekoliko stotina metara duga koj ravnoj brazdi utisnutoj u tlo i prema rasprenosti krhotina odredili su smjer njezina doleta. Nakon to je sa satnikom Covittom paljivo razgledao teren, bojnik M. Jesse je bio vrsto uvjeren "da je neto eksplodiralo povrh tla i zatim palo!" No, nigdje u polju, posvuda zasutom mutno-sivim krhotinama debljine aluminijske folije, nisu nali tijela poginulih. Takav neobian prizor bojnik nije nikada prije imao priliku vidjeti na uviajima prili-

kom pada vojnih zrakoplova i raketa iju je konstrukciju vrlo dobro po znavao. Zateen onim to je vidio M. Jesse nije mogao dokuiti o emu je rije, ali je bio posve siguran da te udne krhotine razbacane poljem ne mogu potjecati od zrakoplova niti od meteorolokog ili pokusnog balona (aerostata) kakvi su tada bili u vojnoj i civilnoj uporabi iju je konstrukciju veoma dobro poznavao. Nakon paljivog strunog razgledavanja mjesta nesree prionuli su skupljanju razasutih krhotina. Meu njima su nali i nekoliko fra gmenata ravnih limenih komada nalik I-profilu koji su bili laki poput balzovine. Oni su, unato malenoj debljini i neznatnoj masi, bili toliko vrsti da se rukama nisu mogli niti savinuti niti slomiti. Detaljnije ih ra zgledavajui uoili su da su na njihovoj iroj stranici svijetloljubiastom bojom otisnuti dijelovi nekog natpisa ispisani znakovima nepoznatog pisma koje, kako je tek kasnije bilo utvreno, nalikuje starovjekom gr kom alfabetu. Nakon to su krhotinama natovarili prvi dip, bojnik M. Jesse nare dio je satniku Covittu da se njime odmah vrati u Roswell, a on e se jo neko vrijeme zadrati da bi detaljnije razgledao mjesto i prikupio jo krhotina. Dogovorili su se da e se sutradan ujutro sresti u zrakoplovnoj vojnoj bazi. Potom je bojnik krhotinama nakrcao i svoj dip te, lagano vozei, krenuo prema Roswellu. Utorak 8. srpnja 1947. Bojnik Marcel Jesse je prispio u poprilino udaljeni Roswell tek oko dva sata nakon ponoi. Zaustavio je dip kod svoje kue gdje je namje ravao prenoiti. Neobine fragmente odmah je s neskrivenim uzbue njem pokazao supruzi i 11-godinjem istoimenom sinu Marcelu koje je probudio iz duboka sna. Izmoren od duga puta, u kratkom razgovoru s njima je kazao: "Ne znam to smo sakupili. Zaista ne znam to je to bilo. To ne moe biti dio zrakoplova niti dio bilo koje vrste meteorolokog ili pokusnog balona. Vidio sam prije ostatke raketa na ispitnom poligonu kod White Sandsa. To definitivno nisu dijelovi zrakoplova, projektila ili rakete. Uvjeren sam da oni nisu sa Zemlje!' Ujutro su se, prema dogovoru, bojnik Jesse i satnik Covitt dovezli svojim dipovima krcatim krhotinama u roswellsku vojnu zranu bazu. O svemu to su vidjeli i nali prilikom uviaja na Fosterovu ranu de taljno su izvijestili pukovnika W. Blancharda. Na temelju njihova izvjea i pozamane hrpe dovezenih krhotina nepoznate letjelice on je naredio Walteru Hautu, asniku zaduenom za odnose s javnou, neka odmah

sastavi kratko preliminarno priopenje za redakcije mjesnih radio-postaja i novina da je njegova vojna jedinica nala i prikupila ostatke palog 'leteeg tanjura". Porunik W. Haut je napisao sljedee priopenje: "Glasine o leteim tanjurima obistinile su se juer kad je obavjetajni ured 509. bombarderske jedinice iz vojne zrane baze kod Roswella, u suradnji s lokalnim ranerima i serijskim uredom okruga Chaves uspio doi u posjed ostataka leteeg di ska" Tu je turu senzacionalnu vijest oko 11 sati porunik W. Haut odnio Froshu Joyceu, uredniku vijesti mjesne radiopostaje KGFL. Kada se Haut nakon poduljeg zadravanja u gradu vratio u vojnu bazu, Joyce ga je, prema dogovoru, nazvao da bi mu Haut i slubeno potvrdio tu nesvakidanju udarnu vijest da bi je potom, kao provjerenu i vjerodostojnu, mogao odaslati saveznoj novinskoj agenciji. Porunik W. Haut mu je, dakako, potvrdio njezinu istinitost pozvavi se pritom ponovno na jasnu naredbu i autoritet pukovnika Blancharda. Kratka i zaprepaujua vijest o padu leteeg tanjura kod Roswella odaslana je teleprinterom u 14.26 sati. U amerikim medijima i iroj ja vnosti neutaivo eljnoj senzacija za samo nekoliko sati odjeknula je po put bombe. Ve idueg dana ta je udarna vijest bila objavljena u mnogim amerikim novinama. U dotad gotovo nepoznat mirni gradi Roswell zapljutali su telefonski pozivi sa svih strana SAD-a, pa ak i iz Engle ske, Njemake i Japana. No, samo nekoliko sati kasnije, po naknadnom scenariju i reiji monih vojnih obavjetajnih slubi koje su kontrolu energino preuzele u svoje ruke, zbio se iznenadan obrat. Jo dok se tura preliminarna vijest putem medija munjevitom brzi nom irila SAD-om i svijetom prikupljeni ostaci smrskane letjelice bili su iz dipova pretovareni u sanduke te zatim utovareni u transportni avion B-29 kojim je M. Jesse, po naredbi pukovnika Blancharda, odmah odletio u veliku vojnu zrakoplovnu bazu USAF-a u Fort Worth, savezna drava Texas. Njome je tada zapovijedao brigadni general Roger Ramey. Ubrzo nakon toga uslijedila je detaljna pretraga izviakim vojnim avionima ireg rijetko nastanjenog podruja na potezu od Roswella do Socorroa. Samo nekoliko sati nakon to je vijest o padu "leteeg tanjura" lan sirana u amerike medije, zazvonio je telefon u stoeru osme zrane brigade u Fort Worthu. Slualicu je podigao pukovnik Thomas DuBose, naelnik stoera. Njegov sugovornik s druge strane bio je general Clemence McMullen iz Washingtona koji mu je odrjeito naredio neka izvijesti generala Rameya da u interesu nacionalne sigurnosti hitno opo vrgne ve objavljenu vijest o padu leteeg tanjura.

Stoga e general Ramey, zapovjednik 8. zrakoplovnog korpusa, odmah sroiti drugu dovoljno uvjerljivu zamjensku priu (cover story) kojom e prvotnu vijest, koja se nezadrivo brzo irila medijima u SADu i svijetu, uvjerljivo opovri. General McMullen je takoer zatraio da se prikupljeni ostaci leteeg tanjura odmah poalju iz Fort Wortha u Washington radi detaljnog ispitivanja. Na temelju hitne naredbe iz Washingtona general Ramey je u svo me uredu u zrakoplovnoj bazi kod Fort Wortha sazvao konferenciju za novinare. Kad je bojnik M. Jesse transportnim zrakoplovom sa strogo povjerljivim teretom sletio na pistu, Ramey je njega i lanove posade odmah po izlasku iz zrakoplova otro upozorio da okupljenim novina rima prije sazvane konferencije nita ne govore. Svi naeni dijelovi pale letjelice odmah su bili istovareni i spremljeni u tamonji hangar. U generalovu uredu M. Jesse je doneseni primjerak neobine mutnosive metalne krhotine stavio na njegov radni stol. Budui da je generala Rameya zanimalo tono mjesto pada nepoznate letjelice obojica su se uputili niz dugaki hodnik u sobu s vojnim kartama. Kada su se vratili u Rameyev ured, ostavljene krhotine tamo vie nije bilo, a umjesto nje na podu su bili raireni ostaci meteorolokog balona uz koje je bojnik Charles A. Cashon fotografirao M. Jessea vidljivo zbunjenog tom neoe kivanom postavom koju nije smio komentirati. Na poetku konferencije general Ramey je malobrojnim novina rima kazao da je, naalost, zbog urbe, dolo do nesporazuma u svezi incidenta kod Roswella. Tamo, naime, nije pao nikakav letei tanjur, kao to je prije nekoliko sati bilo objavljeno, ve se, vjerojatno pogoen jakim udarom munje, rasprsnuo vojni meteoroloki balon s radarskim reflektorom ije su krhotine noene olujnim vjetrom zatim popadale po panjaku Fosterova rana kod Corone. Da bi ta na brzinu sklepana zamjenska pria djelovala to uvjerljivije, major M. Jesse bio je oito prinuen, po prethodno dobivenoj direktivi od generala R. Rameya, prikazati novinarima na podu njegove kance larije ve pripremljene ostatke nekog pokidanog meteorolokog balona koji izgledom i mehanikim svojstvima nisu nimalo sliili naenim osta cima letjelice na Fosterovu ranu. On je, u novoj interpretaciji tog doga aja, takoer morao izriito naglasiti da je prvo slubeno priopenje o padu leteeg diska bilo ishitreno i netono zbog pogrene identifikacije naenih ostataka. Taj je na brzinu vjeto smiljen jednostavan trik, zaudo, odlino uspio. Prisutni novinari su, bez i najmanjeg traka sumnje, posve po-

vjerovali onome to su uli i to im je bilo, kao opipljiv dokaz o palom balonu, tendenciozno pokazano u uredu generala Rameya. Ve je idueg dana u amerikom tisku bilo buno objavljeno da je roswellski misterij juer uspjeno rijeen i okonan, jer tamo oito nije pao nikakav letei tanjur, kao to je prethodno bilo priopeno, ve ostaci rasprslog poku snog vojnog meteorolokog balona MOGUL. Nakon tog na brzinu sroenog demantija, koji je za novinare i ja vnost djelovao veoma logino i uvjerljivo, ubrzo je posve splasnuo dotad nezapamen interes za taj dogaaj. On je vrlo brzo, na ope zadovoljstvo amerikih vojnih i obavjetajnih krugova, pao u potpuni zaborav za idu ih tridesetak godina. Otprilike u isto vrijeme kad je odrana konferencija za novinare u Rameyevom uredu u bazi kod Fort Wortha, lokalna radiostanica u Albuquerqueu, najveem gradu New Mexica, tijekom emitiranja sada ve demantirane vijesti o naenim ostacima leteeg tanjura na ranu kod Corone dobila je naredbu od vojne obavjetajne slube o trenutnom prekidu zapoete emisije uz izriitu napomenu da je u pitanju nacional na sigurnost. Istog dana poslije podne, tri asnika 509. bombarderske jedinice "ot pratila" su Mac Brazela u redakciju mjesnih novina Roswell Daily Record da promijeni svoj prvotni iskaz dan erifu G. Wilcoxu Ovaj puta je pred svojim vojnim pratiteljima izjavio novinarima da je krhotine naao jo 14. lipnja, ali da se isprva na njih nije obazirao sve dok nije saznao da se uvelike pria o padu leteeg tanjura. Nakon toga Mac Brazel je po nalogu i pod budnim okom svojih pratitelja otiao i na lokalnu radiopo staju KGFL gdje je izjavio da je na panjaku kod Corone zapravo naao ostatke rasprslog vojnog meteorolokog balona. Tom je prilikom u razgovoru s radijskim voditeljem F. Joyceom, poku avajui mu objasniti zato je odluio promijeniti prvotni iskaz, u jednom trenutku kazao da sada svi priaju o malim zelenim ljudima. No oni nisu zeleni. - potiho je prokomentirao Mac Brazel. Taj dio razgovora koji je prethodno snimljen nije bio emitiran, a F. Joyce je pokuavao prije odla ska uvjeriti svog vidljivo uplaenog sugovornika da mu ne prijeti nikakva opasnost od pripadnika vojnih krugova, to mu on nije povjerovao. Nakon tih naknadnih prinudnih izjava za lokalne novine i radiopo staju Mac Brazel je napustio Roswell u pratnji pripadnika vojne policije, a na ran kod Corone vratio se tek 15. 07. Nikad nikome nije htio rei gdje je bio tih tjedan dana nakon odlaska iz grada. Zanimljivo je da su iduih dana civilni svjedoci koji su imali priliku vidjeti krhotine

pale letjelice navodno bili iznenada preseljeni u nepoznato, a u roswellsku vojnu-zranu bazu, u koju je tjednima bio zabranjen ulaz civilima, uslijedila je serija tajnovitih posjeta visokih asnika iz Washingtona te pripadnika raznih vojnih obavjetajnih slubi. Tih su dana erifu Georgu Wilcoxu i graanima Roswella, oevicima pada leteeg tanjura, kojeg se svim silama nastojalo prikriti, od strane pripadnika vojnih i obavjetajnih krugova bila upuena otra usmena upozorenja i prijetnje kojima je bio cilj da ih uvjere kako im je najbo lje da to prije zaborave sve to su vidjeli i uli. Pretpostavlja se da je tijekom tjedan dana od odlaska iz Roswella do povratka na ran u tom smislu bio posebno obraivan Mac Brazel koji je, kao krunski svjedok, kudikamo najvie znao i vidio o onom to ira javnost ne smije niti na slutiti da postoji. Srijeda 9. srpnja 1947. Ve je rano ujutro, nakon to je prethodnog dana izviakim vojnim avionima detaljno pretraeno ire podruje zapadno od Roswella, vojna policija blokirala Fosterov ran na kojemu su jo uvijek leali ostatci nepoznate letjelice. ira okolica rana sve do Corone i nekoliko lokalnih cesta bili su posve zatvoreni za novinare i ostale znatieljnike sve dok brojni vojnici iz roswellske zrakoplovne vojne baze nisu detaljno pretra ili itav teren te pedantno pokupili s panjaka i natovarili u kamione i posljednji komadi krhotine. Prilikom opsene pretrage ireg podruja oko rana, nekih 5-6 kilo metara zapadnije od panjaka posutog metalnim krhotinama, navodno je pronaen i teko oteen sredinji dio diskolikog NLO. Jo 2-3 kilo metara dalje od njega vojnici su navodno pronali - kako uporno tvrde ufolozi - i nekoliko malenih ovjekolikih tijela stradalih izvanzemaljaca. Pria se da je jedan od njih, unato zadobivenim tekim ranama prili kom pada letjelice, naen jo iv te da je preminuo tek nakon dva tjedna u vojnoj bolnici. O zagonetnom udesu nepoznate izvanzemaljske letjelice koji se za olujne ljetne noi ovdje zbio nekoliko dana ranije nitko od oficira za duenih za tu tajnu vojnu operaciju nije elio okupljenim novinarima i znatieljnicima dati bilo kakvu informaciju ili priopenje. Oevici kau da je to bila jedna od najveih mirnodopskih tajnih vojnih akcija ameri ke vojske nakon Drugog svjetskog rata na tlu SAD-a. Detaljnom pretragom terena iz izviakih aviona navodno je, po je dnoj novijoj ufolokoj verziji, otkriven i drugi relativno neoteen disk

koji je, vjerojatno poetkom srpnja, nezamijeeno pao na Brutonov ran u veoma rijetko nastanjenom ravniarskom podruju izmeu gradia Socorroa i Magdalene. Mjesto pada tog NLO-a nalazi se, prema nakna dno dobivenim izjavama malobrojnih oevidaca, na sjevernom dijelu korita isuenog jezerca koje se nalazi na kraju malog kanjona u podno ju velikog brdskog masiva Magdalena na udaljenosti 20-ak kilometara sjeverozapadno od Socorroa. Toga je jutra na pali i naopake okrenuti diskoliki NLO bez krila sluajno naiao graevinski inenjer Grady Barnett, uposlen u slubi za odravanje kakvoe tla, koji je tamo bio na izletu. On je, vidljivo uzbu en tim neoekivanim prizorom, poeo izbliza razgledavati mutno-sivi teko oteen pali disk promjera oko 8-9 metara. Tada je terenskim automobilom naila i skupina arheologa sa Sveu ilita Pennsylvania koja je nekoliko kilometara juno bila angairana na iskapanju ostataka nekog drevnog indijanskog naselja. Oni su mu se odmah pridruili u razgledavanju sruenog NLO-a. Pored njega je lealo tijelo jednog poginulog lana posade odjevenog u jednodjelnu nepro pusnu odjeu sive boje bez vidljivih zatvaraa i dugmadi. U NLO-u su, navodno, bila jo dva ili tri tekim ranama unakaena tijela poginulih izvanzemaljaca. Tek prije desetak godina danim iskazima prema sjeanju tada jo malobrojnih ivih bliskih Barnettovih prijatelja kojima je on sve to je poetkom 7.mj. 1947. godine sluajno vidio na Brutonovu ranu, u povjerenju, ispriao jo davne 1950. godine, izvanzemaljci su izgledali poput ljudi, ali su bili znatno nieg rasta, prosjene visine oko 130 cen timetara. Glave su im, u odnosu na tijelo, bile neproporcionalno velike, krukolike i bez kose. Imali su krupne, koso poloene i prilino razma knute crne oi. Koa im je bila ruiasto-sivkasta. No, ubrzo potom je na mjesto udesa NLO-a terenskim vozilima prispjela specijalna vojna jedinica zranih snaga i odmah blokirala ire podruje oko mjesta pada. Njezin zapovjednik je G. Barnettu i arheolo zima odmah energino naredio da se odavde smjesta udalje te da nikad nikome ne kau ni rijei o onome to su ovdje vidjeli, jer je to njihova patriotska dunost, uz prijetnju da bi u protivnom njih i lanove njiho vih obitelji mogle snai vrlo otre kazne, pa ak i likvidacija. Toga je dana rano poslijepodne mladi mrtvozornik Glenn Dennis u svome uredu u Roswellu primio neobian telefonski poziv iz mrtvani ce tamonje vojne zrane baze. asnik zaduen za pogrebe zatraio je hitnu dostavu nekoliko malih limenih lijesova koji se mogu hermetiki

zatvorili. Takoer se, kako u svome iskazu tvrdi G. Dennis, jo raspitivao kako se mogu sauvati leevi koji su bili nekoliko dana izloeni jakom ljetnom suncu i visokim temperaturama, a da se ne raspadnu i postanu potencijalnim izvorom zaraze. G. Dennis je pribavio traene limene lijesove te ih je predveer do vezao u bolnicu vojne zrane baze. Tamo je, kako kae, kriomice uspio izbliza vidjeti nekoliko veih ostataka NLO-a poslaganih uz stranji zid vojne ambulante. U svome iskazu je naveo da je na nekima od njih uoio i povee natpise na nepoznatom pismu. Zatim je uao u bolnicu vojne baze u namjeri da porazgovara sa svojom znanicom koja je tamo radila kao medicinska sestra, ali ga je u tome sprijeila vojna policija koja mu je energino naredila da odmah izae. etvrtak 10. srpnja 1947. Glenn Dennis je kasno poslije podne u Roswellu sreo svoju znanicu s kojom prethodnog dana nije mogao razgovarati u bolnici. Ona je, kako je naveo u svojoj izjavi, djelovala prilino ustraeno i povjerila mu da su juer tamo bila kriomice dopremljena tri tijela izvanzemaljaca ija se le tjelica prije tjedan dana sruila negdje kod Roswella. Kazala mu je da su tijela dvaju izvanzemaljaca bila jako unakaena ozljedama, dok je tijelo treeg bio prilino uuvano. Zbog visokih ljetnih temperatura njihovi naduti leevi su se ve dobrano nalazili u stanju raspadanja i veoma su zaudarali. Na njima je tim vojnih lijenika odmah obavio obdukciju ko joj je ona asistirala. Na Glennovo pitanje kako su ti izvanzemaljci izgledali odgovorila mu je da su nalik Kinezima, niska rasta, slabe tjelesne grae i da nemaju kose. Ui su im male i neizraajne, nosovi nisu istaknuti, a oi su krupne i nakoene te lee prilino duboko. ak mu je na papiru za recepte ski cirala izgled njihova tijela. Zanimljivo je istai da je samo nekoliko dana kasnije ona bila - po potrebi slube - hitno premjetena u neku ameriku vojnu jedinicu u Englesku gdje joj se ubrzo zauvijek gubi svaki trag. Navodno je nekoliko mjeseci kasnije poginula u (namjetenoj?) automobilskoj nesrei. Pria se da je Glennu bila izreena otra prijetnja u stilu: da e mu kosti bli jedjeti na pustinjskom suncu ako o svemu to je vidio i uo ne bude utio kao zaliven.

Pronaen film o palom NLO-u i obdukciji izvanzemaljaca!?

Unato zavjeri utnje i skandaloznoj igri bez granica koju, ini se, ve pedesetak godina kriomice reiraju te vjeto i koordinirano vode amerike vojne obavjetajne slube prema naredbama elite monika, po etkom 1995. godine je preko mladog britanskog videoproducenta Raya Santillija posve neoekivano u javnost dospio 16-milimetarski crno-bijeli dokumentarni nijemi film u trajanju od 15-ak minuta o naenim ostacima palog NLO-a kod Roswella, pored kojeg lei tijelo ovjekolika izvanzemaljca, i obdukciji izvanzemaljca. Taj senzacionalni, dotad javnosti nepoznat filmski zapis unio je zna tno vie svjetla u jo uvijek nerazjanjen i ve gotovo posve zaboravljen roswellski NLO-incident. Otprilike istovremeno s otkriem tog filmskog zapisa u javnost je odnekud procurio i zapisnik o obdukciji jednog izvanzemaljca koji je, kao strogo povjerljiv vojni dokument, svojevremeno bio upuen komandantu glavnog stoera USAF-a - brigadnom generalu Georgeu Schulgenu. Taj zapisnik dajemo usporedno u engleskom izvorniku i u hrvatskom prijevodu (Prilog 1). Preputamo itatelju da ga paljivo pro ita te sam kritiki prosudi njegovu utemeljenost i vjerodostojnost. U zapisniku se opisuje obdukcija tijela mukog spola, a na slikama iz filma u Santillijevu posjedu vidljivo je mrtvo tijelo enskog spola i tijelo drugog izvanzemaljca, poneto razliitog izgleda oiju, uiju, nosa te broja prstiju po aci/stopalu, vjerojatno mukog spola. ini se da ima mjesta pretpostavci da su prilikom pada NLO-a kod Corone i Socorroa (mjesta u irem podruju sjeverozapadno od Roswella) bila naena tije la dvije vrste ovjekolikih izvanzemaljaca niska rasta i donekle razliita izgleda. Strunjaci tvrtke KODAK iz Washingtona i Bea pomno su pregle dali filmsku vrpcu i izjavili da je ona autentina te da zaista potjee iz 1947. godine. Unato mnogim estokim osporavanjima njezine autenti nosti, koja su ubrzo uslijedila, Santilli energino tvrdi da je to izvoran i veoma znaajan vojni filmski dokument u iju istinitost ne bi trebalo sumnjati. Lijenici-patolozi koji su pomno pregledali film dijele miljenje da svaki kadar obdukcije izvanzemaljca ostavlja dojam uvjerljivosti te stoga dre da film vjerojatno nije lairan. Taj dojmljiv, ali i prilino nejasan crno-bijeli filmski zapis ubrzo je uzvitlao velike oblake praine u ufolokim krugovima koji se jo nisu

slegli te je to do danas jedna od najpomnije istraivanih filmskih vrpci na svijetu. Film ima veoma mnogo pristaa, ali i mnogo osporavatelja koji se jo uvijek estoko prepiru o njegovoj autentinosti. Po miljenju nekih strunjaka, nisu sporni samo kadrovi zabiljeeni na tom filmu ve i mrtva tijela izvanzemaljaca za koje, bez valjanih argumenata, dre da su vjeto izraene lutke podmetnute da bi se lairanom obdukcijom ten denciozno obmanule sovjetske obavjetajne slube. Unato brojnim viegodinjim polemikama dviju otro suprotstavljenih strana, neprijeporna je injenica da do danas nikome nije polo za rukom ni uvjerljivo dokazati niti argumentirano osporiti autentinost tog filma, jer su podjednako jaki dokazi i za i protiv. U tom se smislu do sada nisu izjasnili niti veoma dobro upueni pripadnici amerikih vojnih i obavjetajnih krugova. U njima jo uvijek vlada posvemanji zavjet utnje o davno prohujalim dramatinim roswellskim zbivanjima. Stoga je kadrove iz tog spornog filmskog zapisa, po miljenju vie ozbilj nih ufologa, uputno uzimati samo s primjerenom rezervom.

to o roswellskom incidentu kazuje vojna dokumentacija?

Nakon svega to je izneseno u ovom pokuaju saete rekonstrukcije jo uvijek nedovoljno osvijetljenog roswellskog NLO-incidenta ostaje i dalje otvoreno pitanje - "to se tamo poetkom srpnja 1947. godine za ista zbilo?" Brojni istraivai NLO-fenomena i pripadnici zrakoplovstva (USAF-a) suglasni su danas jedino u tome da je tijekom olujne ljetne noi 273. srpnja zaista neto palo zapadno od Roswella. No, unato svim dosadanjim maratonskim istraivanjima tog raomonskog sluaja jo uvijek nije razjanjeno to je palo - NLO ili ostaci rasprslog vojnog meteorolokog balona, kako stoji u slubenoj verziji? Druga neosporna injenica koju ufolozi istiu ve godinama jest da su pripadnici obavjetajnih slubi USAF-a vrlo brzo i profesionalno rea girali na taj dogaaj. U najstrooj tajnosti organizirali su brzo i temeljito sakupljanje svih ostataka onoga to je palo. Te su slube prema javnosti itav dogaaj odmah energino ogradile neprobojnim zidom utnje te zastrle nizom obmana i zatakavanja, koje traju sve do danas. Oito je da za to postoje razlozi poznati samo visokim vojnim, obavjetajnim i politikim krugovima. Roswellski NLO-incident ostao je zatvoren za iru javnost i ufologe sve do 1979. godine kad je ve odavno umirovljeni asnik USAF-a

- negdanji bojnik Marcel Jesse - odluio prekriti nametnuti mu du gogodinji zavjet utnje te ispriati svoju ulogu u njemu. Pretpostavlja se da se na to odluio jer nije htio ui u povijest kao neznalica koja ne umije razlikovati ostatke rasprslog vojnog meteorolokog balona od ostata ka NLO-a. Ubrzo nakon toga zapoela je ufolokim krugovima prava euforija na istraivanju i rasvjetljavanju tog ve gotovo posve zabora vljenog NLO-incidenta koji je za kratko vrijeme dospio u samo sredite medijskog interesa. Prije desetak godina brojni ufolozi i istraivai tog intrigantnog NLO-incidenta naivno su pomislili da bi se objavljivanjem tajno arhiviranih izvornih vojnih dokumenata USAF-a, uz pretpostavku da oni jo uope postoje, napokon moglo saznati to se poetkom ljeta davne 1947. godine stvarno zbilo u iroj okolici Roswella. Tada se, naime, s velikom sigurnou u tim krugovima oekivalo da e strogo povjerljivi dokumenti koji o tome govore - nakon isteka zakonom propisanog roka 50-godinjeg bunkeriranja - napokon izai na vidjelo. Ta se oekivanja, naalost, nisu ispunila. Budui da se o roswelskom NLO-incidentu tijekom 80-ih i poe tkom 90-ih godina prolog stoljea mnogo govorilo i pisalo za njega se ivo zainteresirao tadanji republikanski senator Steven Schiff iz New Mexica. U namjeri da se taj incident napokon razjasni on je jo 1994. godine pokrenuo slubenu istragu, jer je tada administracija predsjedni ka Clintona liberalizirala pristup tajnim vojnim dokumentima. Schiff je prvo poslao slubeni upit Ministarstvu obrane, ali ga je ono obavijestilo da za to nije nadleno i uputilo ga u Nacionalni arhiv u Washingtonu. Tamo su mu pak lakonski odgovorili da ne raspolau nikakvim doku mentima o roswellskom incidentu. Nakon toga je uporni senator Schiff opet uputio dopis Ministarstvu obrane koje ga je ponovo uputilo na Nacionalni arhiv. Shvativi da ga birokracija lukavo ee u zatvorenom krugu pokrenuo je o roswelskom NLO-incidentu kongresnu istragu o nainu na koji se vodio sluaj Roswell. Ona je trajala devet mjeseci, a po njezinu zakljuenju uslijedilo je skandalozno izvjee na dvadesetak stranica. U njemu, uz ostalo, stoji da u temeljitoj pretrazi dokumentacije nije pronaeno nita to bi na bilo koji nain upuivalo na pad NLO-a ili nalaz tijela izvanzemaljskih bia kod Roswella. Ta istraga je pokazala da su svi vojni dokumenti iz 1947. godine uniteni ili nekamo uklonjeni, ali nije utvreno tko je to, po ijem nare enju i kada uinio. Ameriko zrakoplovstvo (USAF) je tijekom istrage

ustrajalo na slubenoj verziji izreenoj jo na konferenciji za novinare odranoj 8. 07. 1947. godine u uredu generala Rameya u kojoj stoji da su kod Roswella tada naeni ostaci rasprslog tajnog pokusnog vojnog meteorolokog balona MOGUL. Ima mjesta sumnji da je sva strogo povjerljiva dokumentacija o roswellskom NLO-incidentu iz dobro uvane arhive USAF-a vjerojatno bila po neijem nalogu uklonjena ili moda unitena znatno prije nego to je, po isteku 50-godinjeg zakonskog roka, mogla postati dostupna zainteresiranim NLO-istraivaima. Time veoma zamrena i posve netransparentna pria o roswellskom NLO-incidentu nije ni izdaleka zavrena. Unato svemu brojni entuzijasti jo uvijek neumorno trae do danas ve posve izblijedjele kamenie tog davno rasturenog mozaika gajei nadu da e ga jednog dana, usprkos dosadanjim mnogobrojnim neuspjelim pokuajima, napokon ipak uspjeti koliko-toliko cjelovito re konstruirati i razrijeiti. Nekoliko specijalista za digitalnu fotografiju je 1999. godine po mou nove tehnike visokorezolucijskog skeniranja i uveanja istrailo fotografije snimljene na konferenciji za novinare u uredu generala Ra meya. Na jednoj od njih on u lijevoj ruci dri presavijeni papir (memo randum) na kojem se, zahvaljujui toj sofisticiranoj tehnici, navodno uspjelo proitati rijei: rtve iz olupine, poslano u Ft. Worth, Tex., strogo povjerljive operacije. Ufolozi ushieni tim nalazom dre da tih nekoliko proitanih segmenata iz vojnog dokumenta potvruje da su u roswellskom NLO-incidentu zaista postojale rtve, krhotine i strogo uvana vojna tajna. Kakvo stanje ve desetljeima vlada na veoma osjetljivom podruju razjanjavanja NLO-incidenata u intervjuima za novine i TV veoma ja sno se oitovao dr. sci. Edgar D. Mitchell, astronaut misije Apollo-14 po duzete poetkom 1971. godine. U pogledu upornog zatakavanja NLOdogaaja pred javnou on je posve otvoreno kazao neugodnu istinu: "Smatram da u mnogim znanstvenim i politikim institucijama odgovorne pojedince vie zanima ouvanje vlastitih povlastica nego istina." Posebno je ogorenje izrazio u pogledu uloge vlade SAD u susta vnom zaustavljanju protoka svih objektivnih informacija o zabiljeenim NLO-dogaajima. Kao oit primjer za to navodi iroj javnosti ope poznat roswellski NLO-incident iz srpnja 1947. godine te kae:"Sve to morate uiniti da biste to uvidjeli jest da zatraite neku informaciju na te melju 'Zakona o slobodi informiranja'. Kao odgovor dobit ete cenzurirane stranice. Drukije reeno, elite li o tom NLO-incidentu saznati neto vie

od turog slubenog objanjenja dobit ete samo unaprijed sroene cenzuri rane otrcane odgovore" U intervjuu u emisiji Date Line na televiziji NBC istinoljubivi astro naut Michell se u razgovoru s voditeljem podrugljivo nasmijao slu benom objanjenju USAF-a na brzinu sroenom u uredu generala R. Rameya prema kojem je kod Roswella pao rasprsli vojni meteoroloki balon i odmah je odrjeito nadovezao: "Ljudi koji su tada bili ondje kau daje to notorna besmislica!" Poetkom 2003. godine je poznata amerika kabelska televizija SciFi Channel angairala skupinu arheologa sa Sveuilita u New Mexicu da na mjestu pada NLO-a potrae preostale tragove izvanzemaljskog metala u tlu. Pomnim pregledom terena arheolozi su, navodno, otkrili komadie nekog neobinog metala, ali se jo ekaju rezultati laborato rijskog nalaza. Roswellski NLO-incident, kojeg ufolozi i novinari nerijetko zovu i svemirskim Watergateom, postao je s vremenom dio mitologije (post)moderne amerike kulture i nepresuno vrelo ideja kako na lak nain zaraditi novac na NLO-tematici. No, unato tome taj incident upuuje na velik broj vrstih indicija koje rjeito govore da se poetkom srpnja 1947. godine tamo zaista sruio barem jedan NLO. No, Amerika ne bi bila Amerika da se u Roswellu ve niz godina poetkom srpnja ne odrava komercijalni NLO-festival koji okuplja na tisue ufologa, tovatelja izvanzemaljaca i znatieljnika ne samo iz SAD-a ve i iz mnogih zemalja sa svih kontinenata. Nedavno su ak i predstavnici vlasti savezne drave New Mexico predloili da se popisu dravnih praznika pridoda i jedan novi - Dan izvanzemaljaca. On bi se, kao pomian praznik, slavio svake godine drugog etvrtka u veljai "u poast svih prolih, sadanjih i buduih izvanzemaljaca koji su pohodili ili e pohoditi New Mexico".

Umjesto zakljuka o roswellskom incidentu

ini se prilino vjerodostojnom hipoteza da je prikrivanjem kljunih injenica i smiljenim manipulacijama pripadnika nedodirljivih vojnih obavjetajnih slubi ostvarena lako zamisliva tajna naredba pentagonskih monika prema kojoj naeni ostaci palih leteih diskova (NLO-a) izvanzemaljskog podrijetla nipoto ne smiju postati tekovina ovjean stva ve moraju ostati najstroe uvana tajna monog i utjecajnog voj-

no-industrijskog kompleksa SAD-a. Time se drsko sprjeava bilo kakav prijenos do javnosti moguih naprednih tehniko-tehnolokih saznanja o diskolikim letjelicama izvanzemaljskog podrijetla i nepobitnih dokaza o postojanju izvanzemaljaca koji obazrivo pohode na planet. Prema izjavi Leonarda Stringfielda, biveg asnika zaposlenog u obavjetajnoj slubi USAF-a, ve planetarno poznati roswellski NLO-incident nije usamljen sluaj. On tvrdi da je do njegova umirovljenja samo u SAD-u evidentirano najmanje 40-ak slinih sluajeva meu kojima ih je nekoliko koji po stratekoj vanosti nalaza i dobivenim spoznajama o izvanzemaljcima i njihovoj naprednoj tehnologiji uvelike nadilaze u tom pogledu relativno skromni roswellski NLO-incident. Ti se incidenti u monim vojno-obavjetajnim i najviim politikim krugovima SAD-a ve godinama tretiraju kao najstroe povjerljivi do gaaji od posebnog interesa za nacionalnu sigurnost. Stoga o njima ira javnost, kojoj se o toj vruoj temi na sve mogue naine neprestance baca pijesak u oi, ne smije nita znati pa ak niti nasluivati. Stjee se dojam da se pri tome ne biraju ni sredstva ni metode pa je u tom pogledu danas ve pomalo legendarni roswellski NLO-incident tek svojevrsna osnovna kola u kojoj su pripadnici amerikih vojnih obavjetajnih slubi stekli prva dragocjena saznanja i iskustva nuna da u realnom vremenu razrade i u praksi provjere taktiku djelotvornog zatakavanja NLO-incidenata te sloenu strategiju dugotrajne uspjene obmane javnosti i vjetog manipuliranja javnog mnijenja u eljenom smjeru. Vie nije tajna da velike svjetske sile ve desetljeima raspolau spe cijaliziranim i posebno opremljenim tajnim vojnim jedinicama iji je zadatak traganje za palim NLO-ima i prikupljanje njihovih ostataka, ne samo na svojem teritoriju ve i diljem svijeta. Na to upuuje uspjeno izvedena tajna akcija specijalaca SAAF-a (South Africa Air Force) u sredinjem dijelu junoafrike pustinje Kalahari. Tamo su, navodno, 7. svibnja 1989, godine, oko 14 sati po mjesnom vremenu, dva junoafrika lovca Mirage, naoruana monim laserskim topovima THOR-2 oborila radarski uoen izvanzemaljski NLO koji je velikom brzinom prelijetao tim podrujem. Pripadnici SAAF-a su oboreni NLO i dva preivjela lana posade u supertajnoj operaciji nazvanoj Black Horse (Crni konj) otpremili u veli ku junoafriku zrakoplovnu vojnu bazu Valhalla. Mjesto pada NLO-a (krater promjera oko 150 metara i dubine 12 metara) su zatrpali i zatim okoli doveli u prvobitno stanje. im su obavjetajne slube USAF-a do-

znale za junoafriki NLO-incident s tako bogatim nalazom, Junoafri koj Republici je, navodno, bilo smjesta tajnim diplomatskim kanalima ponueno najmodernije oruje u zamjenu za oboreni NLO i zarobljene izvanzemaljce za koje se pria da su bili prilino agresivni i nekomunikativni. Takvo protestno ponaanje zarobljenika SAAF-a moe se razumjeti. Ono je vjerojatno bilo posljedica njihova duboka ogorenja zbog drskog obaranja njihove letjelice - koja nije pokazivala nikakve agresivne na mjere - pulsnim laserskim orujem te njihovim bezobzirnim uhienjem i zatoenjem nakon njezina pada. Junoafrika vlada je, kako tvrde ufolozi upueni u taj NLO-incident, ubrzo pristala na primamljivu ponudu pa su 23. lipnja 1989. godine spe cijalci USAF-a u operaciji nazvanoj Silver diamond (Srebrni dijamant) deponirani NLO duine oko 18 metara, visine oko 8,5 metara i teine oko 50 tona te dva preivjela lana posade, u najstrooj tajnosti, prebacili velikim transportnim zrakoplovom iz Valhalle u veliku ameriku vojnu zranu bazu Wright Petterson kod Daytona na daljnja ispitivanja. Pred svjetskom javnou je i taj vjeto zatajeni NLO-incident od, ini se, prvorazrednog stratekog znaaja, o kojem se tek naknado neto proulo zahvaljujui uvijek budnim urofokim krugovima, takoer bio na ve uobiajen nain djelotvorno zatakan. Radi niza podudarnosti s prethodno prilino detaljno prikazanim slijedom zbivanja prilikom roswelskog NLO-incidenta drimo da se taj junoafriki NLO-incident s punim pravom moe nazvati afrikim Roswellom te da nije nita manje zanimljiv, ilustrativan i pouan od davne roswellske praizvedbe gotovo besprijekorno izvedene, bez ijedne prethodne probe, pod energinim ravnanjem dirigentske palice generala USAF-a.

IZNENAUJUA OTKRIA NA MJESECU I M A R S U

Neoekivan ishod istraivanja Mjeseca

edini i relativno (pre)velik Zemljin prirodni satelit Mjesec ima promjer 3.476 kilometara, to je neto vie od etvrtine Zemljina promjera, i krui oko nje oko zajednikog teita masa na srednjoj uda ljenosti od 384.403 kilometara. Zbog premale mase i slabane gravitacij ske sile, koja je na njegovoj povrini oko est puta manja nego na Zemlji, on, praktino uzevi, nema atmosfere. Posve razmrvljena Mjeseeva sivo-pranjava povrina koju na nama vidljivoj polutci prekriva 14 bezvodnih "mora" i jedan "ocean", nebro jeni krateri te malobrojni planinski lanci izloena je velikim ciklikim promjenama temperature u rasponu od -173C pa sve do +127C te neprekidnom izravnom snanom zraenju Sunca i svemira. Stoga na njoj ne postoje uvjeti za spontan razvitak ivota i njegov opstanak ak niti na razini najotpornijih mikroorganizama. Ona je, kako su pokazala laboratorijska istraivanja prikupljenih uzoraka Mjeseeva tla tijekom Apollo-misija prije 30-ak godina, posve sterilna. Unato tome, poevi od sredine XVI. stoljea pa do naih dana, na povrini Mjeseca i u njegovoj neposrednoj blizini opaene su - prvo golim okom, a kasnije sve monijim dalekozorima i teleskopima te su vremenim astronomskim metodama snimanja - mnogobrojne neobine svjetlosne pojave (anomalije). Mnoge od njih se, ni uz najbolju volju, ne mogu znanstveno objasniti prirodnim procesima kao to su, primjerice, vulkanske erupcije, pad veih meteorita ili planetoida, izbijanje plinova iz tla nakon tektonskih poremeaja i tome slino. Njihovo uestalo opaanje upuuje na jedino mogu "heretiki" zakljuak da se na Mjesecu vjerojatno ve dulje vrijeme zbivaju neke

tehnogene pojave velikih razmjera koje se mogu uvjerljivo protumaiti samo hipotezom o prisutnosti ili postojanju inteligentnog oblika ivota i njegovim aktivnostima kojih tamo, po "neupitnim" slubenim glediti ma, nikako ne bi smjelo biti. "Heretika" ideja o postojanju inteligentnog ivota na Mjesecu nije nova. Jo je legendarni Orfej, nenadmani pjeva i svira na liri iz grke mitologije, koji je svojim zanosnim pjevanjem i sviranjem oaravao ljude, ivotinje, drvee, vodu i kamenje, svojom pjesmom kazivao da je Mjesec osebujan svijet na kojem, kao i na Zemlji, postoje brda i brjegovi, prostrana polja, kue i gradovi te arene i stadioni. Zanimljivo je da su i meu domorocima u Africi, koji nikad nisu uli Orfejevo pjevanje, za biljeene neke sline starodrevne predaje koje spominju ljude koji ive na Mjesecu. Starovjekim Grcima je bilo poznato, zahvaljujui "bogovima" s Olim pa koji su, kako kazuju prastare predaje, neko vrlo davno ivjeli s lju dima i pouavali ih raznim vjetinama i znanjima, da Zemlja ima oblik kugle blago spljotene na polovima. Taj teko dokuiv podatak kojeg su im jo neko vrlo davno priopili "bogovi" znanstveno je potvren tek temeljem preciznih mjerenja Zemlje izvedenih u XX. stoljeu. Zahvaljujui nauavanju atenskog povjesniara, filozofa i pisca Ksenofonta (V./IV. st. pr. Kr.), Sokratova uenika, Grci su smatrali da je Mje sec upalj te da usred kuglaste upljine u njegovoj unutranjosti postoji svijet poput naeg sazdan od kopna i mora. Nastavaju ga inteligentna bia i "bogovi" koji svojim laama putuju nebom. Na temelju tih starogrkih mitolokih pogleda o postojanju inte ligentnog ivota na Mjesecu, Nikola Kopernik (1473.-1543.), poljski astronom i utemeljitelj moderne astronomije i heliocentrinog sustava, napisao je fantastinu novelu Somnium (San) na latinskom jeziku. Ona je stotinjak godina kasnije toliko oarala i nadahnula engleskog biskupa i znanstvenika Johna Wilkinsa da je 1644. godine napisao opsenu ra spravu Discovery of a New World (Otkrie novog svijeta) u kojoj zanosno razrauje pretpostavku o nastanjenosti unutranjosti Mjeseca inteligen tnim humanoidnim biima - Selenitima ili Mjeseanima. U sklopu opsenih pripremnih radova za ambiciozno istraivanje povrine Mjeseca letjelicama s ljudskom posadom u okviru velebnog amerikog programa Apollo, zapoetog davne 1961. godine, amerika agencija NASA je, uz niz studija i elaborata, u srpnju 1968. godine za interne potrebe izradila tehniki izvjetaj evidentiran pod brojem TR R-277. On nosi naslov Chronological Catalogue of Reported Lunar Events

(Kronoloki katalog izvjea o dogaajima na Mjesecu). Njegovi autori su istaknuti ameriki strunjaci i znanstvenici: Barbara M. Middlehurss, Sveuilite u Arizoni; Jaylee M. Burley, Goddardov centar za svemirske letove; Patrick Moore, Armaki planetarij te Barbara L. Welther, Smithsonski astrofiziki opservatorij.

Taj opsegom nevelik izvjetaj sadri pomno odabran izbor podataka nainjen na temelju kritikog prosijavanja oko 800 provjerenih izvjea o uoenim neobinim svjetlosnim pojavama na Mjeseevoj povrini po evi od 1540. do zakljuno 1967. godine. One se okvirno mogu svrstati u sljedee kategorije: snane svjetlosne bljeskove i "munje"; svjetlee oblake koji se kreu manjom ili veom brzinom; brzo pokretna svjetla te nepoznate objekte koji brzo prelijeu povrh njegove povrine.

Statistika pokazuje da su te tajanstvene neprirodne svjetlosne pojave osobite uestale na nama vidljivoj sjevernoj polutki Mjeseca, a posebice u njezinu sjeverozapadnom (desnom gornjem) kvadrantu, u podruju Mora tiine (Mare Tranquillitatis) te na prostranoj krunoj kraterolikoj ravnici Platon promjera stotinjak kilometara. Slina studija po uzoru na Nasinu izraena je 1970. godine i u SSSRu, u Ukrajinskom institutu za istraivanje anomalnih pojava. U njoj je kritiki obraeno 150-ak vienja pokretnih objekata, svjetala i promje njivih formacija na Mjeseevoj povrini. U nekima od njih opaene su, ili ak snimljene, neke sporo-pokretne bijele mrlje, a u drugima sporopomine svijetle toke. Engleski znanstvenici koji su takoer pomno istraivali te neobine pojave nazvali su ih "Transient Lunar Phenomena" (TLP), to se moe prevesti kao "prijelazni Mjeseevi fenomeni". Pod tim pojmom, koji je ve dulje od jednog stoljea predmet broj nih otrih polemika meu astronomima koje jo uvije traju, podrazumi jeva se sve to je opaeno na povrini Mjeseca, a na njemu ne bi smjelo biti i/ili se zbivati u skladu sa opeprihvaenim "neupitnim" slubenim gleditem da je on u geolokom smislu mrtav, a njegova povrina nepro mjenjiva, pusta i nenastanjena.

Tipini primjeri uoenih TLP-a jesu: svjetla promjenjiva intenziteta ili bljeskovi vieni u kraterima Aristarchus, Bessel, Carlini, Kepler, Marius i Plato te u Mare Crisium; pojava crnih mrlji u kraterima Copernicus, Litrow i Plinius; dvije otre svjetlosne linije razdvojene tamnim pojasom prekrivenim svijetlim tokama u zapadnom dijelu krateraMessier; tanke svjetlosne linije koje se poput svjetleeg kabla proteu du kratera Eudoxus te slian svjetlosni fenomen vien u krateru Aristarchus; tajnoviti "crni zid" u krateru Aristillus; blistavi trokut vien u krateru Plato; pojava novog objekta zvanog "Hyginus N" u krateru Hyginus koji je kasnije nestao; pojava oblaka crvene magle kruna oblika u kraterima Cassini, Hercules i Plato itd. U knjizi New Lands (Nove zemlje) Amerikanca Charlesa Hoya Forta (1874.-1932.), "oca" modernog fenomenalizma, napisanoj prije 70-ak godina stoje sljedei podaci: "Do travnja 1871. godine selenografi su zabi ljeili oko 1.600 opaanja svjetlosnih fluktuacija u krateru Plato i nacrtali su 37 skica uoenih pojedinanih svjetala. Sve skice i ostale zapise o tome pohranio je W. R. Birt u knjinicu Kraljevskog astronomskog drutva gdje se vjerojatno i danas nalaze." Nakon to je sam pomno kritiki ispitao ogroman broj evidentiranih vienja prijelaznih i pokretnih svjetala, dr. sci. Morris K. Jessup (1900.1959.), poznati ameriki astronom, astrofiziar i profesor na Sveuilitu Drake u saveznoj dravi Iowa, logiki je zakljuio da se na Mjeseevoj kraterolikoj ravnici Platon ve dulje vrijeme vjerojatno nalazi i aktivnodjeluje sredinja istraivaka baza i veliki svemirski centar pripadnika nekog inteligentnog izvanzemaljskog entiteta s kojeg na Zemlju lakoom dolaze njihove svemirske letjelice (NLO-i). Svoje smione poglede i razmiljanja o tome Jessup je otvoreno i ar gumentirano iznio u knjigama: The Case for the UFO (Sluaj UFO) i The Expanding Case for the UFO (Proirenje sluaja UFO) objavljenim 1955. i 1957. godine. U njima sredinje mjesto zauzima tada u teorijskoj fizici ve oma aktualna problematika teorije ujedinjenog polja i NLO-propulzija te njegova hipoteza o postojanju aktivnih izvanzemaljskih baza na Mjesecu.

Tu odvanu i otvorenu Jessupovu "heretiku" pretpostavku danas prihvaa i podrava sve vie strunjaka i znanstvenika. Oni dre da, su kladno toj pretpostavci - koja u mitolokom obliku potjee jo iz starovjeke Grke - inteligentni itelji ili, moda bolje reeno, korisnici Mjese ca imaju svoja obitavalita izgraena uglavnom ispod njegove povrine jer zbog velikih ciklikih promjena povrinske temperature, snanog kozmikog zraenja te relativno uestalih udara meteorita i asteroida povrina Mjeseca nije nipoto pogodna za ivot i podizanje graevina. Objektivno uzevi "na" Mjesec je gotovo idealno nebesko tijelo za podizanje baza izvanzemaljaca u cilju istraivanja aktivnosti Sunca te unutranjih planeta Suneva sustava (Merkur, Venera, Zemlja i Mars) i planetoidnog pojasa. On nema atmosferu niti jaku gravitacijsku silu pa je stoga veoma pogodan za slijetanje i uzlijetanje velikih svemirskih bro dova. Za precizna radioastronomska osmatranja posebno je prikladna nama nevidljiva polutka Mjeseca do koje ne dopire iz godine u godinu sve gui ometajui elektromagnetski smog iz svakim danom sve brojni jih i jaih emitera na Zemlji. Obje Jessupove knjige bile su veoma dobro prihvaene u amerikoj javnosti, a posebice meu ufolozima koji su se njegovim dalekosenim idejama godinama nadahnjivali. Njegova smiona "heretika" hipoteza o postojanju velikih baza izvanzemaljaca na Mjesecu te moguem spora zumnom supertajnom transferu strateki vanih visokih tehnologija i NLO-propulzija amerikoj vojsci temeljem ugovora kojeg je, navodno, u najstrooj tajnosti i u veoma dramatinim okolnostima 20. veljae 1954. godine sklopio i potpisao tadanji predsjednik SAD general Dwight D. Eisenhower (1890.-1969.) u velikoj vojnoj zrakoplovnoj bazi Muroc (dananji Edwards) u Kaliforniji izmeu vlade SAD i predstavnika Uje dinjenih svemirskih nacija. Jessupovo posve otvoreno iznoenje takvih delikatnih hipoteza i mo ebitnih najstroe uvanih podataka bilo je, dakako, veoma nezgodno i neugodno za sve amerike zakulisne centre moi koji su se godinama svojski trudili da u javnosti poto-poto zatakaju, obezvrijede te ismiju sva neovisna istraivanja vezana uz NLO-problematiku i postojanje izvanzemaljskog entiteta. Stoga ne treba uditi da je ubrzo, kao reakcija na njegove javno izne sene stavove, uslijedio perfidan niz ciljanih estokih protuudara iz veo ma mone i nedodirljive obavjetajne sfere. Po ve prokuanom receptu, koji se tada uvelike uspjeno primjenjivao, Jessup je prvo bio bezobzirno ismijan u javnosti i strunim krugovima. Nakon toga je uslijedilo postu-

pno potkopavanje njegova znanstvenog ugleda, pa ak i drsko negiranje njegova svekolikog strunog rada. To je, naalost, bio tek dramatian poetak neizbjena kraja njegove dotad veoma uspjene i zapaene znanstvene karijere. U daljnjoj bezo bzirnoj prljavoj kampanji koja mjesecima nije gubila na estini Jessupove su knjige, kao nepoudne za elitu monika, vrlo brzo, kao vjetrom pometene, nestale s polica amerikih knjiara i knjinica. U noi 20. travnja 1959. godine Jessup je, u zagonetnim i nikad razjanjenim okolnostima, naen mrtav za volanom svog parkiranog automobila. U slubenom i ne ba uvjerljivom turom policijskom pri openju je stajalo "da je u alkoholiziranom stanju poinio samoubojstvo ispunim plinovima automobilskog motora." Zanimljivo je da Jessup nije ostavio oprotajno pismo niti je ikome od svojih znanaca i prijatelja na bilo koji nain dao do znanja da tako neto namjerava uiniti. Stoga ima mjesta sumnji da je vjerojatno bio muki likvidiran jer je oito "previe znao" i, to je pogotovo neoprostivo, o tome je posve otvoreno javno argumentirano govorio i pisao. U jednom intervjuu u svezi s predstojeim Nasinim programom istraivanja Mjeseca svemirskim letjelicama s posadom ili bez posade, zacrtanim jo sredinom 50-ih godina, Jessup je izjavio kako mu je do bro poznato da mnoge informacije do kojih e se na taj nain doi nisu za javnost. Takoer je proroanski smiono kazao "da NASA na Mjesecu oito traga za neim posve odreenim" Pod time je vjerojatno mislio na diskretno: traganje za znakovima prisutnosti i aktivnostima izvanzemaljaca na Mjesecu te istraivanje mogunosti njegove militarizacije (podizanje amerikih vojnih baza). Prvi nagovjetaj da je Jessup bio u pravu u svojim vizionarskim po gledima o tome to se krije na Mjesecu uslijedio je 20. studenog 1966., sedam i pol godina nakon njegove tajnovite smrti. Tada je, naime, ame rika automatska istraivaka sonda Lunar Orbiter-2 u podruju Mora tiine (Mare Tranquillitatis) s visine od pedesetak kilometara visokorezolucijskom kozmokamerom snimila neke neobine kupolaste tvorbe napadno pravilna oblika. Taj je senzacionalan orbitalni snimak ubrzo objavio ugledni The Los Angeles Times. U blizini tih kupolastih tvorbi, koje se pravilnou izgle-

da ne doimaju kao prirodne, protee se neki ogroman ravan rov. On upuuje da se na tom mjestu neko vjerojatno nalazila neka gorostasna graevina nepoznate namjene koja je sruena. Na ostalim orbitalnim panoramskim snimcima tog podruja Mje seeve povrine nainjenih s manje visine uoeno je, prema izjavama strunjaka koji su ih imali priliku vidjeti, vie pravilnih geometrijskih struktura te vei broj ravnih ili pravilno zakrivljenih linija na pjeanim povrinama veoma nalik dobro nam znanim tragovima vozila na pje anu tlu. Ti visokorezulucijski snimci na kojima su uoljivi "nezgodni" detalji koji upuuju na naputenu ili postojeu djelatnu infrastrukturu nekih dijelova Mjeseca ve desetljeima se pomno i uporno krije pred znanstvenom i irom javnou. Samo poneki od njih "procurili" su u javnost. Po njihovu miljenju, te neobine tvorbe pravilna izgleda nikako ne mogu biti rezultat dugotrajnog spontanog djelovanja prirodnih sila i intenzivnih destruktivnih erozivnih procesa na Mjeseevoj povrini. Stoga ne treba uditi zato je za povijesno prvo slijetanje na Mjesec lunarnog modula misije Apollo-11 s dva astronauta 20. 07. 1969. godine bilo ciljano odabrano pogodno mjesto u Moru tiine relativno blizu ta janstvenih kupolastih tvorbi neprirodna oblika koje su bile prethodno snimljene iz orbite. Prema procjeni Farouka el-Baza, Nasinog geologa koji je analizirao i struno prokomentirao snimljene tvorbe na Mjeseevoj povrini, one svojom veliinom uvelike nadmauju nae najvee monumentalne gra evine. Na temelju uoenih razlika u nijansi boje materijala od kojih su sazdane i okolnog terena ustvrdio je "da je za njihovo podizanje koriten graevinski materijal koji ne potjee iz predjela Mora tiine" Njegovo miljenje da nije rije o prirodnim tvorbama takoer dijele dr. sci. William Blair, antropolog i arheolog zaposlen u Boeingovom in stitutu za biotehnologiju te dr. sci. Aleksandar Abramov, uvaeni ruski strunjak za svemirske letove. On je analizom tih snimaka doao do za kljuka da neobini objekti neprirodna izgleda u Moru tiine lee na vr hovima takozvanog "egipatskog trokuta", odnosno da imaju meusobni razmjetaj slian dispoziciji triju velikih piramida na Gizakom platou. Te je orbitalne snimke u svome glasniku ubrzo objavila velika ame rika kompanija Boeing, specijalizirana za proizvodnju civilnih i vojnih zrakoplova te svemirskih letjelica. Otada su ti "nezgodni" snimci netra gom nestali iz vidokruga javnosti, a od Nase se o misiji Lunar Orbiter-2 mogu dobiti samo pomno prosijani "bezopasni" turi opi podaci od ko-

jih nema vee koristi. S tim u svezi je bivi suradnik Nase Art Rosenblum izjavio da je posve razumljivo zato su mnogi strateki vani podaci do biveni analizom velikog broja orbitalnih snimaka Mjeseeve povrine vjeto skriveni pred javnou. Da na povrini Mjeseca zaista postoje neke neobine formacije izra zito pravilna izgleda i pojave koje otro proturjee duboko uvrijeenoj "neupitnoj" znanstvenoj pretpostavci o njegovoj beivotnosti i nenastanjenosti neizravno potvruje vidna zbunjenost i krajnja suzdranost u izjavama za javnost astronauta prvih misija Apollo-programa. U tom je pogledu posebno znakovit primjer astronauta Franka Bormana, zapo vjednika trolane misije Apollo-8 koja je krajem prosinca 1968. godine izvela prvi povijesni let ljudi oko Mjeseca u deset orbita. Njega se taj let, a posebice ono to je sa svojim kolegama J. A. Lovellom mlaim i W. Andersom tada vidio i vjerojatno snimio na nama ne vidljivoj Mjeseevoj polutci, unato opsenoj edukaciji i viegodinjim pripremama za tu misiju, toliko duboko dojmio da je ubrzo nakon po vratka na Zemlju korjenito promijenio svoje poglede na ivot i svijet u kojem ivimo. Otada je postao duboko religiozan. Glenn i Fred Steckling su u knjizi We discovered Alien Basis on the Moon (Otkrili smo bazu izvanzemaljaca na Mjesecu) objavili i struno prokomentirali vei broj orbitalnih snimaka Mjeseeve povrine. Na njima se vide neke geoloke formacije pravilna izgleda koje, ni uz naj bolju volju, nije mogue objasniti djelovanjem prirodnih procesa. To su prvenstveno neki kilometrima dugaki krivudavi tragovi nalik jarcima na pranjavoj Mjeseevoj povrini kakve za sobom ostavljaju pokretni objekti (teka terenska vozila ili mehanizacija!?). Na nekoliko orbitalnih snimaka razaznaju se neke trokutaste geoloke formacije i tvorevine upadljivo pravilna izgleda koje takoer nikako nisu mogle nastati pri rodnim putem. Tijekom misije Apollo-16 godine 1972. godine snimljen je iz orbite neki izrazito visok "toranj" i njegova dugaka sjena na unutarnjoj padini prstenastog gorskog vijenca kratera Lobaevski koji se nalazi na nama ne vidljivoj strani Mjeseca. Iz tog snimka je oito da je vrlo malo vjerojatno da je to neka geoloka formacija, a prilino vjerojatno da bi to mogla biti gorostasna, oko 800-1.000 metara visoka, tehnogena tvorba (graevina). Da su na Mjeseevoj povrini zaista uoeni brojni tragovi povreme ne ili stalne prisutnosti izvanzemaljskog inteligentnog ivota upuuje i kratka vijest amerike novinske agencije UPI objavljena 14. veljae 1973. godine. U njoj stoji da je sovjetski Lunohod-2 prilikom "etnje" krateroli-

kom dolinom Littrow u Mjeseevu gorskom lancu Taurus (Monies Tau rus), koji se protee priblino u smjeru sjever-jug s istone strane Mora vedrine (Mare Serenitatis), snimio neki uspravan vitak monolit (obelisk) pravilna oblika koji ne djeluje prirodno. On izgledom donekle podsjea na onaj iz kultnog Kubrickova SF-filma 2001. - Odiseja u svemiru snimljenog 1968. godine prema noveli The Sentinel (Straar) svjetski poznatog engleskog znanstvenog publicista i SF-pisca Arthura C. Clarkea (1917.-) koji ve pedesetak godina ivi na otoku Sri Lanki (Ceylonu). Zanimljivo je istai da je i lunarni modul Apolla-17, posljednje istraivake misije na Mjesecu s dvolanom posadom, alunirao 11. prosinca 1972. godine, samo dva mjeseca prije Lunohoda-2, upravo u tome podruju. Teko je povjerovati da je ta koincidencija izbora mjesta slijetanja (aluniranja) bila sluajna. Oito je da je u obje misije bila rije o prikrivenom ciljanom istraivanju izbliza "neega" veoma zanimljivog to je tamo ve prije uoeno pomnom analizom fundusa od tridesetak tisua visokorezolucijskih orbitalnih snimaka jo u mnogo emu veoma tajnovite Mjeseeve povrine. Ekspedicijom Apollo-17 okonan je Nasin basnoslovno skup spekta kularan program istraivanja Mjeseca kojim su SAD postigle neosporan i do danas neupitan svjetski primat u istraivanju svemira letjelicama s posadom ili bez nje. Danas je sve rairenije miljenje da je Nasin projekt Apollo u osnovi bio vojni. Njime se, pod vjeto nabaenim platem ci vilnih istraivanja, zapravo eljelo potajice istraiti pogodnost Mjeseca u vojne svrhe. Da ta pretpostavka nije bez osnove upuuju procjene strunjaka upuenih u tu problematiku prema kojima su najmanje 2/3, a moda ak i 3/4, programa istraivanja svemira koje realizira NASA strogo tajni projekti amerike vojske. Njihov je cilj koritenje oblinjih nebeskih tijela i svemira u vojne svrhe. To je u sijenju 2004. godine ak eksplicitno potvrdio u vrijeme pisanja nae knjige aktualni ameriki predsjednik George W. Bush mlai (1946.-) izjavom da u "presretanju" kineske, japanske, europske i druge konkurencije SAD trebaju najhitnije poraditi na instaliranju dvije ili tri vojne baze na Mjesecu. Bravo!!! Svakako treba proklamiranu ameriku "kulturu" nasilja i pomno pla niranih ratnih sukoba to prije proiriti i izvan naeg planeta ne bi li se rezerviralo moebitno novo "lovno" podruje za ve ionako materijalno prebogati soj aice bezobzirnih svjetskih monika.

Svoje vienje o tim tajnim vojnim istraivanjima svemira dao je u intervjuu za magazin The Spectrum u svibnju 2003. godine kontroverzni ameriki astrofiziar James Mac Caney sljedeim rijeima: "O Nasi obi no mislimo kao o skupini znanstvenika i inenjera koji grade svemirske letjelice i tome slino. Meutim, NASA je vlasnitvo i njome upravlja NSA (National Security Agency; Agencija za nacionalnu sigurnost). Dakle iznad znanstvenika postoji sloj koji kontrolira cijelu organizaciju. Daniel Goldwin, koji je u Nasu doao poetkom 90-ih, stigao je iz agencije CIA. Njegov je zadatak bio prikrivati otkria ili ih cenzurirati. Prvo to je uinio po svom dolasku bilo je prinuditi sve zaposlene - one na vrhu, na dnu i na rubovima Nasine strukture - da potpiu NSA-ugovor o neodavanju podataka" Nakon misije Apolla-17 SAD vie nisu planirale niti poduzimale nikakva istraivanja Mjeseca svemirskim letjelicama s posadom, pa ak niti automatskim letjelicama. Odjednom je neoekivano naglo splasnuo i svaki interes za podizanje bilo kakvih amerikih i/ili meunarodnih istraivakih baza na Mjesecu o kojima se krajem 50-ih i tijekom 60-ih godina XX. stoljea uvelike i zanosno govorilo u medijima te nairoko pisalo u brojnim popularno-znanstvenim edicijama. Zato je odjednom dolo do potpunog zastoja u (nevojnom) istra ivanju Mjeseca svemirskim letjelicama? Je li tome razlog samo toliko isticana tednja budetskih sredstava? Djelomino da, ali drimo da to zasigurno nije bilo presudno za takvu drastinu odluku. Vjerojatno je presudan razlog za nju, po ve ustaljenom obiaju preuen javnosti, bio taj to su poduzeta orbitalna i izravna istraivanja Mjeseeve povrine te brojni davno prije uoeni tajanstveni svjetlosni fenomeni jasno pokazali i potvrdili da na tajnoviti satelit nije posve beivotan sivo-pranjav svi jet kao to se kroz teleskope na prvi pogled doima. Premda je izostalo bilo kakvo slubeno priznanje, dosadanja istrai vanja Mjeseca su zasigurno potvrdila utemeljenost Jessupove vizionar ske hipoteze da na njemu vjerojatno ve dulje vrijeme, moda desecima ili ak stotinama tisua godina, postoje i, po svemu sudei, jo uvijek aktivno djeluju velike povrinske i potpovrinske istraivake baze te svemirski centri nama nepoznatog inteligentnog izvanzemaljskog enti teta. Njegovi su pripadnici, kako tvrde neki ameriki astronauti i ufolozi, izbliza (protestno) pratili i pomno nadzirali aktivnosti orbitalnih letjeli ca i lunarnih modula te posebice aktivnosti astronauta misija Apollo na Mjeseevoj povrini. Tom oitom neagresivnom znakovitom protestnom gestom vjeroja tno su eljeli jasno dati na znanje odve oholim zemaljskim monicima

da na Mjesec vjerojatno jo odavno pripada njima pa stoga na njemu, kao kozmiki nepoudna vrsta agresivno-posesivnih hominida, nismo nimalo poeljni niti na njemu, kao takvi, imamo to traiti, a ponajmanje ga drsko svojatati za sebe primitivnim inom zabijanja svojih zastava na njegovoj pranjavoj povrini. On nije i ne moe biti niije vlasnitvo. Na njega, kao i na sva ostala autohtono nenastanjena nebeska tijela, svi inteligentni entiteti u svemiru imaju jednako pravo mirnodopskog ko ritenja. Vjerojatno su upravo zbog tog gorkog saznanja frustriranih zemalj skih monika nenaviklih na uzmak, koje je bilo posve zatajeno pred ja vnou, prije 30-ak godina, gotovo preko noi, bila obustavljena daljnja bliska istraivanja Mjeseca. Jedini izuzetak koji potvruje pravilo ini ameriki satelit Lunar Prospector. On je, nakon 25-godinje stanke i bez mnogo pompe, 1998. godine bio lansiran u Mjeseevu polarnu orbitu radi istraivanja njegovih rudnih bogatstava i otkrivanja pretpostavlje nih povrinskih vodnih leita u zaleenom stanju u blizini polova. Otada se u sreditu istraivanja automatskim letjelicama razne na mjene, umjesto Mjeseca o kojem su odjednom svi zautjeli kao zaliveni, veoma brzo naao nama susjedni planet Mars. Monici koji naruuju te iz prorauna i drugih izvora usmjeravaju financiranje takvih basnoslo vno skupih svemirskih istraivanja vjerojatno su potajice gajili nadu da je tajanstveni susjedni nam Crveni planet moda ipak bolja i dugoro no perspektivnija opcija. Za razliku od relativno bliskog nam Mjeseca, vjerojatno je jo nezauzet pa e stoga u doglednoj budunosti na njemu moi nesmetano, korak po korak, ostvariti svoje zakulisne osvajake ambicije i interese prekrivene vjeto nabaenim plastom nevojnih znan stvenih istraivanja "od najireg javnog znaenja".

Tajnoviti udes sovjetske sonde Fobos-2 u orbiti oko Marsa

Ljeti 1988. godine se planet Mars, sablasno svjetlucajui crvenkastonaranastom svjetlou na nonom nebu, nalazio u opoziciji, relativno blizu Zemlji. Stoga su prema njemu u prvoj polovici srpnja iz tadanjeg Sovjetskog Saveza, u razmaku od samo pet dana, pomou snanih raketa Proton-K s velikog kozmodroma Bajkonur, izgraenog 1950. godine u junom Kazahstanu, lansirane ak dvije svemirske sonde-blizanke na zvane Fobos-1 i Fobos-2. Svaka od njih bila je krcata raznovrsnom opre mom za sloena znanstvena istraivanja i teila je nekoliko tona.

U realizaciji misija tih dviju basnoslovno skupih svemirskih sondi sudjelovalo je znaajnim sredstvima i opremom 13 europskih zemalja te Europska svemirska agencija (ESA). Zadaa sondi Fobos je bila: istraivanje planetskog prostora izmeu Zemlje i Marsa; praenje aktivnosti Sunca; mjerenje karakteristika plazme Suneva vjetra u blizini Marsa i njegova slabanog magnetskog polja; ispitivanje atmosfere te intenzivno snimanje povrine Marsa i njegova satelita Fobosa optikom i infracrvenom kozmokamerom (termoscan) te detaljna istraivanja povrine Fobosa s pomou dviju malenih sletnih sekcija (landera). Svemirska sonda Fobos-1, koja je bila lansirana 7. srpnja 1988. go dine, na prvom dijelu svog nekoliko stotina milijuna kilometara dugog puta prema tajanstvenom Crvenom planetu je normalno funkcionirala i redovno je odravala radio-vezu s kontrolnim centrom na Zemlji sve do 2. rujna, kad je zauvijek utihnula. Putem slubene sovjetske novinske agencije TASS o tome je za ja vnost dano tek turo priopenje. U njemu je stajalo da je tri dana prije prekida radio-veze operator iz kontrolnog centra u Kalinjingradu Fobosu-1 nehotino odaslao, uz velik broj ispravnih naredbi, i neke krive naredbe. Njima su bili nepovratno deaktivirani raketni servomotori za odravanje usmjerenosti svemirske sonde, elektrini servomotori veli kih fotonaponskih solarnih panela koji trebaju uvijek biti okrenuti pre ma Suncu i servomotori okretnih antena za odravanje njihove stalne usmjerenosti prema Zemlji. Zbog poremeene Fobosove orijentacije i njegova nekontrolirana okretanja, kako su tada tvrdili slubeni sovjetski izvori, fotonaponski paneli nisu bili stalno okrenuti prema Suncu. Stoga je nedopustivo dugo prekinuto napajanje elektrinih baterija koje su se ubrzo ispraznile. Ta koer su se okrenule od Zemlje Fobosove prijemne i emisione antene pa je stoga s njime 2. 09. 1988. godine, jo znatno prije nego to su se baterije ispraznile, bila posve izgubljena radio-veza i time svaka mogu nost intervencije kojom bi se uklonila uinjena pogreka. Tom nesmotrenou operatera Fobos-1 je jo u poetku svoje misije postao funkcionalno doslovce mrtav i zauvijek izgubljen za znanstve nike koji su od njega mnogo oekivali. Iznenadni gubitak sonde krcate

skupocjenom opremom izazvan grubom ljudskom pogrekom posijao je na Zapadu ogorenje i nevjericu u ruske strunjake i tehnologiju. Sonda-blizanka Fobos-2, koja je bila lansirana 12. 07. 1988. go dine, sreom je i dalje normalno funkcionirala te se, precizno sljedei zacrtanu putanju, svakim danom sve vie pribliavala svome dalekom cilju. No, nakon neto manje od etiri mjeseca i ona je zapala u nepre dviene tekoe. Kada se Fobos-2 krajem 12.mj. 1988. godine napo kon poeo pribliavati tajnovitom Marsu odjednom je bilo prekinuto dotad stabilno emitiranje slike na dva od ukupno tri televizijska kanala. Zbog toga je iz kontrolnog centra na Zemlji morao biti aktiviran njegov rezervni televizijski odailja manjeg prijenosnog kapaciteta i emisijske snage. Nedugo zatim na Fobosu-2 bili su oteeni sloeni ureaji za mje renje karakteristika plazme Suneva vjetra, pa su zbog toga planirana istraivanja prekinuta gotovo pred samim ciljem. Ti iznenadni kvarovi dvaju televizijskih odailjaa i sofisticiranih mjernih sustava bili su pre ko TASS-a turo objanjeni kao posljedica udara mikrometeora. Takvo slubeno priopenje struna je javnost prihvatila s nevjericom jer je dobro poznato da su mikrometeori u meuplanetarnom prostoru izmeu Zemlje i Marsa vrlo rijetki pa je stoga vjerojatnost da neki od njih udari u sondu i ozbiljnije je oteti gotovo zanemariva. Vjerojatnost njihovih uzastopnih udara jo je mnogo manja i zato ne djeluje nimalo uvjerljivo. Unato tim ozbiljnim oteenjima Fobos-2 je nastavio zacrtani put prema Marsu u iju blizinu je napokon dospio 29. 01. 1989. godine. Sonda je uspjeno obavila vrlo sloeni zavrni manevar te napokon ula u planiranu putanju oko Crvenog planeta pozicioniranu izmeu gotovo ekvatorijalnih orbita njegovih malenih satelita Fobosa (Strah) i Deimosa (Uas). Oba relativno majuna i neobino bliska Marsova satelita otkrio je jo 1877. godine ameriki astronom Asaph Hall (1825.-1907.). S te gotovo krune putanje sonda je mogla u treoj fazi svoje misije izbliza pratiti vei, blii i u mnogo emu tajnoviti Marsov satelit Fobos, obavljati predviena istraivanja te snimati optikom i infracrvenom kozmo-kamerom njegovu neobino izbrazdanu povrinu prekrivenu debelim slojem praine, kao i dijelove tada jo slabo poznate povrine Crvenog planeta. Satelit Fobos je nepravilna krumpirasta gromada (planetoid) osnih dimenzija oko 27x22x18 kilometara koja veoma brzo orbitira oko Mar sa gotovo savrenom krunom ekvatorijalnom putanjom, okreui mu

uvijek istu stranu, na srednjoj udaljenosti od njegove povrine od svega 5.981 kilometara! Zbog izrazito niske orbite njegovo ophodno vrijeme je samo 7 sati i 39 minuta pa obie Mars 3,22 puta u jednome "danu" (solu) koji na Crvenom planetu traje 24 sata i 37 minuta. Stoga Fobos izlazi na zapadnom i zalazi na istonom horizontu, a zbog niske ekvatorijalne putanje nije vidljiv iz polarnih podruja Marsa. Zbog svoje izrazito niske putanje postoje miljenja da on nije pri rodan Marsov satelit, ve lutajui planetoid koji je, stjecajem okolnosti, bio jo neko davno zarobljen njegovim relativno jakim gravitacijskim poljem. ak postoje i miljenja da je on moda bio uhvaen i doveden u nisku orbitu oko Marsa posve atipinu za prirodne satelite ostalih pla neta Suneva sustava. Budui da je prosjena gustoa Fobosa (oko 1.900 kg/m3) relativno malena u odnosu na gustou Marsa (3.933 kg/m3) i gustou njemu srodnih planetoida, ameriki astronom i svjetski poznati popularizator znanosti Carl E. Sagan (1934.-1996.) te vie uvaenih astronoma pretpo stavljaju da je Fobos porozan ili moda ak djelomino upalj!? Oni dre da je mogua pretpostavka da je njegova stjenovita unutra njost vjerojatno izbuena (tunelima povezane prostorije) i prilagoena za neiju prirodno dobro zatienu svemirsku stanicu koja je moda jo uvijek aktivna. Ne moe se iskljuiti ni mogunost da se u njegovoj unu tranjosti moda nalazi depozitorij davno iezle (hipotetske) pradrevne visokorazvijene Marsovske civilizacije koju je vjerojatno dokrajila neka planetarna ili kozmika kataklizma. Dr. sci. Stanton Friedman, ameriki nuklearni fiziar je temeljem analize spektrograma Deimosa i Fobosa takoer iznio smionu pretpo stavku da su oba majuna Marsova satelita vjerojatno uplja te da su, po svoj prilici, nainjena od nekog veoma vrstog metala. Njihova hipotet ska gorostasna metalna konstrukcija je zatim, zbog djelotvorne zatite od prodora snanog kozmikog zraenja, pada meteorita i toplinske izolacije, prekrivena debelom naslagom tla. Unato zadobivenim ozbiljnim oteenjima tijekom prve faze misije na veoma dugom putu do Marsa, Fobos-2 je, na sveopu radost tehni kog osoblja u velikom kontrolnom centru za praenje svemirskih le tova u Kalinjingradu i velikog broja znanstvenika diljem svijeta koji su pozorno pratili njegovu misiju, u nekoliko sljedeih tjedana preciznim kozmo-kamerama nainio i odaslao rezervnom radio-vezom na Zemlju 37 vrlo uspjelih snimaka dotad izbliza neviene te u mnogo emu prili no zagonetne Fobosove povrine.

No, radost znanstvenika zbog uspjene druge faze Fobosove misije u orbiti oko Marsa nije dugo potrajala. Ve krajem oujka 1989. godine pomutio ju je posve neoekivan slijed dramatinih zbivanja koja su se odvijala filmskom brzinom. Fobos-2 je, na sveope zaprepatenje osoblja u kontrolnom centru i brojnih znanstvenika, iznenada i zauvijek preki nuo dotad stabilno emitiranje radio-signala upuenih prema Zemlji. To se zbilo dok se nalazio u zavrnoj i najsloenijoj treoj fazi svoje misije, u blizini Fobosa na kojega je trebao lansirati dva malena landera za de taljno ispitivanje njegove tajnovito izbrazdane povrine. "to se to odjednom zbilo s Fobosom-2?" - bilo je muno pitanje na koje tih dana neutaivo znatieljna javnost iz slubenih sovjetskih izvora nije mogla dobiti vjerodostojan odgovor. Sva priopenja TASS-a o nje govu zagonetnom utihnuu bila su, kao i obino, odvie tura i prilino konfuzna pa se iz njih nije moglo gotovo nita decidirano zakljuiti. Sve se svodilo na razne pretpostavke i naklapanja, ali pravog odgovora o mi sterioznoj sudbini Fobosa-2 niotkuda nije bilo vie od tri mjeseca. Zaprepaujui odgovor o vjerojatnoj Fobosovoj sudbini, uvjerljivo potkrijepljen orbitalnim fotografijama, dospio je u javnost posve neo ekivano, poput munje iz vedra neba, tek poetkom ljeta 1989. godine. Tada je, naime, u sklopu dnevnika na nekim TV-postajama u zapadno europskim zemljama i u Kanadi bio nenajavljeno emitiran kratak prilog koji je sadravao neke od orbitalnih snimaka s posve neoekivanim motivima koje je teko oteen Fobos-2 snimio i odaslao na Zemlju u posljednjim danima i minutama u zavrnici svoje sloene istraivake misije u orbiti oko Crvenog planeta. U tom vrlo efektnom TV-prilogu bile su posebno istaknuti snimci dviju neobinih pojava iz Fobosove orbite na pustoj i beivotnoj Marsovoj povrini. Prvi od njih bio je snimak neke ogromne mreaste struktu re koju ini mnotvo nejednako dugih ravnih linija ujednaenih irina, koje se prostiru negdje u Marsovu ekvatorijalnom pojasu. Snimak je bio nainjen osjetljivom infracrvenom kozmo-kamerom. Neke od tih toplih linija su tanke, neke deblje, a neke ak toliko debele i pravilne da slie izduenim pravokutnicima. Znanstvenici koji su pomno proanalizirali taj infracrveni orbital ni snimak procijenili su da se zagonetna mrea toplih linija, naizgled utisnuta u devastiranu povrinu "Crvenog planeta", protee na golemoj povrini od oko 600 kvadratnih kilometara koja priblino odgovara ve liini kalifornijskog velegrada Los Angelesa. Ve na prvi pogled bilo je jasno da ta mrea usporednih ravnih linija i izduenih pravokutnika na

pustoj Marsovoj povrini ne moe biti nikakav prirodni fenomen kao to je, primjerice, toplinski odraz velikog podzemnog leita tople vode ili radioaktivnog geolokog sloja koji se zagrijava zbog spontanog nukle arnog raspada nestabilnih elemenata. Stoga su logiki zakljuili da taj gotovo savren geometrijski uzorak moe biti samo povrinski toplinski odraz neke ogromne geometrijski pravilne tehnogene strukture koja se protee u duini koja se mjeri de setima kilometara na relativno maloj dubini ispod devastirane povrine "Crvenog planeta". Osnovanost te hipoteze potvruje snimak istog dijela Marsove povrine nainjen istovremeno optikom kozmokamerom na kojem se ne razaznaje nikakva pravilna geoloka formacija mreasta izgleda. Taj kratki TV-prilog struno je komentirao dr. sci. John Becklake iz londonskog Znanstvenog muzeja, ali nije mogao objasniti to bi ta pravilna struktura, nevidljiva za optiku kameru, mogla predstavljati. Postoje pretpostavke (nagaanja) da ta mrea usporednih ravnih linija razliite irine na Marsovoj povrini upuuje na mogunost postojanja neijeg velikog podzemnog postrojenja nepoznate namjene ili ogro mne farme za proizvodnju hrane. Ne moe se iskljuiti ni prihvatljivo vjerojatna mogunost da je rije o neijoj velikoj podzemnoj bazi ili ak o veoma sloenom, dobro zatienom i urbaniziranom podze mnom kompleksu. Druga slika prikazana u tom TV-prilogu, koju je iz orbite oko Marsa odaslao Fobos-2 kada se 27. 03. 1989. godine polako pribliavao isto imenom satelitu na kojeg je trebao lansirati dva manja landera, bila je mnogo okantnija. Na njoj se na povrini Marsa veoma jasno vidi neka ogromna tamna vretenasta sjena izrazito pravilna osno-simetrina obli ka. Ta golema i veoma izduena sablasna vretenasta sjena svojim je izgle dom nalik suenoj zjenici majeg oka. Njezine dimenzije du glavnih osi procijenjene su na oko 28x5,5 kilometara. To je, naalost, vjerojatno bio posljednji Fobosov orbitalni snimak koji je prispio u kontrolni centar na Zemlju. Ta se misteriozna gorostasna sjena gotovo savrena vretenasta izgle da strogom pravilnou rubova, besprijekornom dvoosnom simetrijom te izrazito pravilnim oblikom bitno razlikuje od umjereno eleipsoidne sjene krumpirasta Marsova satelita Fobosa koju je jo 1971. godine na povrini Marsa efektno snimila amerika svemirska sonda Mariner-9. Tu je krajnje zagonetnu izduenu sjenu pravilna oblika, zbog neto nie povrinske temperature Marsova tla po kojem je lagano klizila, takoer

istovremeno jasno snimila i veoma osjetljiva Fobosova infracrvena kozmokamera. Time je otklonjena mogunost bilo kakve sumnje da se radi o pogreci ili optikoj varci. Zaprepatenim znanstvenicima je odmah bilo jasno da to nikako ne moe biti sjena niti jednog od dvaju majunih Marsovih satelita - veeg i blieg Fobosa te gotovo upola manjeg i znatno udaljenijeg Deimosa - koji su posve nepravilna gromadna oblika, poput planetoida. Stoga su se priklonili jedinoj loginoj heretikoj pretpostavci da je to najvjeroja tnije sjena neijeg gorostasnog svemirskog broda vretenasta ili diskolika oblika kolosalne veliine oko 25-30 kilometara!? Prema naknadno prispjelim turim podacima iz inae veoma rezer viranih sovjetskih izvora, dva dana prije snimljena je na nekoliko kadro va dugaka i uska ravna sjena slina tapu duljine oko 26-30 kilometara koja je takoer elegantno klizila povrinom Marsa. Oito je da ona ne moe potjecati od bilo kojeg nebeskog tijela, ve samo od nekog ogro mnog svemirskog broda veoma izduena valjkasta (tapna) oblika. Po svemu sudei Fobos-2 je u posljednjim danima i minutama svoje neoekivano teke i dramatine misije na povrini "Crvenog planeta" sluajno nekoliko puta snimio ono to moda nije smio - sjenu gorosta snog svemirskog broda-krstarice, moebitnog nadziratelja i uvara pla neta, neke visokorazvijene izvanzemaljske civilizacije kakav je slikovito opisan arhainim jezikom u apokrifnoj Knjizi Henokovoj kao ogromna nebeska kua sazdana od "kristalnog kamenja". Ta misteriozna svemir ska krstarica nepojmljive veliine neke nama nepoznate tehniki veoma napredne izvanzemaljske civilizacije, tko zna od kada, neprimjetno plovi nepreglednim prostranstvima Suneva sustava ili moda u njega povre meno navraa odnekud iz nedokuivih nebeskih daljina i obavlja nama nepoznatu misiju. Fobos-2 je 27. 03. 1989. godine, pratei iz udaljenosti od samo 50ak kilometara istoimeni Marsov satelit, odjednom prekinuo emitiranje radiosignala prema Zemlji. Da se tada s njime zaista zbilo neto posve neoekivano neizravno govori tada jo neobjavljen, strogo povjerljiv snimak nainjen infracrvenom kozmokamerom kojeg je nesretna sve mirska sonda odaslala na Zemlju dva dana prije nego to je iznenada zauvijek utihnula. Uz veoma malo vjerojatnu teoretsku mogunost da je Fobos-2 upravo u tim presudnim trenucima bio oteen udarom nekog manjeg meteora ili mogunost da se sudario s oblinjim gorostasnim NLO-om koji mu se moda u tim sudbonosnim trenucima naao i preprijeio na putanji,

ima mjesta sumnji da je netko ili neto na veoma tajnovitom Marsovu satelitu Fobosu planirani pokuaj sputanja malenih lendera na njegovu povrinu shvatio kao in agresije te je stoga vjerojatno projektilom ili visokouinskim snopom mikrovalova onesposobio preostale pomone radijske veze Fobosa-2 sa Zemljom. to taj strogo povjerljiv Fobosov snimak nainjen 25. 03. 1989. godine infracrvenom kozmokamerom sadri saznalo se tek dvije godine kasnije zahvaljujui ruskoj pukovnici dr. sci. Marini Popovi, vojnom pilotu i astronautu, koja se godinama profesionalno bavila strogo po vjerljivim istraivanjima NLO-fenomena u bivem SSSR-u. Ona ju je 22. 11. 1991. godine pokazala na meunarodnoj UFO-konferenciji odranoj u San Franciscu u Kaliforniji. Na njoj se jasno vidi neka debela ravna crta sa zaobljenim krajevima u neposrednoj blizini Marsova sa telita Fobosa. Ona slii nekom golemom ravnom tapu valjkasta oblika duljine oko 28 kilometara i usmjerena je prema Fobosu. Taj se infracrveni snimak nainjen uz ekspoziciju od 8 sekundi, na kojem se ne razaznaju detalji, kao najstroe povjerljiva vojno-obavjetajna informacija koja nepobitno svjedoi o (kobnom) susretu Fobosa-2 u orbiti oko Marsa s neijim gorostasnim NLO-om, dotad pomno krio od oiju strune i ire javnosti. O njemu su jo u prosincu 1989. godine na samitu odranom na Malti, sudei po informacijama koje su tada procurile do novinara, navodno razgovarali nekoliko minuta u etiri oka G. Bush (stariji) i M. Gorbaov, tadanji predsjednici SAD-a i SSSR-a, te su zakljuili da se informacije o tom posve neoekivanom dramatinom svemirskom susretu Fobosa-2 s gorostasnim NLO-om ne ire u javnost. Nakon to je pukovnica Marina Popovi na spomenutoj UFO-kon ferenciji objavila i struno prokomentirala dotada strogo uvane poslje dnje Fobosove orbitalne snimke, ubrzo su ih, kao prvorazrednu senzaciju, preuzele gotovo sve svjetske novinske agencije i time su oni napokon postali dostupni iroj javnosti neutaivo eljnoj svih znaajnih otkria u istraivanju svemira, a posebice bliskim istraivanjima oblinjih nebe skih tijela koja upuuju na mogunost postojanja tragova inteligentnog ivota na drugim svjetovima. Zaprepaujuem bliskim susretom Fobosa-2 s gorostasnim NLO-om vjerodostojno zabiljeenim infracrvenom kozmokamerom nagriena je dotad duboko ukorijenjena tradicionalna homocentrina (ovjekocentrina) pretpostavka prema kojoj je moderna ljudska vrsta jedina inteli gentna i tehniki visokorazvijena vrsta u Sunevu planetskom sustavu i njegovom bliem zvjezdanom okoliu. Po svim relevantnim saznanjima

ta pretpostavka oito nije utemeljena i njezina daljnja odrivost je time ozbiljno dovedena u pitanje. Moe se rei da je u tom pogledu danas stanje slino onom od prije nekoliko stoljea kad se, razvitkom astronomije i nebeske mehanike, na pokon spoznalo da Zemlja nije sredite svemira, kako se dotad openito dralo. Tada je u korist Kopernikove heliocentrine hipoteze napokon morala biti naputena proizvoljno nametnuta geocentrina hipoteza koju su veoma dugo zastupali i s dogmatskih pozicija estoko branili crkveni teolozi. Da iznenadno utihnue (ili unitenje) Fobosa-2 u orbiti oko Marsa nije bio tek usamljeni sluaj i izuzetak potvrdila je uskoro nakon toga neizravno i NASA. Njezini predstavnici su diskretno izjavili da je slina sudbina takoer snala i neke amerike svemirske istraivake sonde kada su, nakon duga i rizina puta svemirskim prostranstvom, dospjele u blizinu tajnovita Crvenog planeta. One su takoer odjednom miste riozno zakazale ili su na slian nain naprosto ugaene njihove radio veze kada su se nedopustivo pribliile nekim pozicijama iznad njegove povrine ili njegovim majunim satelitima Fobosu i Deimosu, vjerojatno nepoeljnim za odvie znatieljne i, to je najgore, izrazito osvajaki ra spoloene uljeze s oblinje Zemlje. No, je li danas suvremeni svijet - ukotvljen u svojoj sumornoj globalizacijskoj svakodnevnici - i sve institucije koje je sagradio imalo spremniji na nov kopernikanski obrat nego to je to bio u viestoljetnoj srednjevjekovnoj tami koju su sablasno obasjavali samo pohotni i pro drljivi plameni jezici tisua svetih lomaa zloglasne inkvizicije? Koliko su rizina istraivanja Crvenog planeta automatskim sve mirskim sondama moe se zakljuiti iz sljedeih podataka. Od 1960. do 2003. godine bile su prema njemu upuene u istraivake misije 32 sonde. Od tih misija samo su etiri posve uspjele, etiri su djelomino uspjele, dok ih je ak 24 bilo neuspjeno. Statistika pokazuje da otprilike polovica sondi u neuspjenim ili djelomino uspjenim misijama strada va na dugom putu od Zemlje do Marsa, a polovica nakon to pristignu do svog dalekog odredita. Posebno zabrinjava da je samo u posljednjih 15-ak godina zauvijek utihnulo ili je nestalo pod neobinim, a nerijetko i krajnje zagonetnim okolnostima, nekoliko skupocjenih automatskih istraivakih sondi upuenih prema Marsu ubrzo nakon ulaska u njegovu orbitu ili pri likom slijetanja na njegovu povrinu. Stoga ne udi da je ponajprije u kuloarima strunih krugova, a zatim i u dijelu javnosti bolje upuenom

u te neoekivano prekinute istraivake misije basnoslovno skupih auto matskih sondi, niknula teza da je Crveni planet na neki nain uklet . Ta diskretna kuloarska nagaanja o "prokletstvu Marsa" u nekim elementima podsjeaju na famozno prokletstvo faraona o kojem se tijekom XX. stoljea desetljeima uvelike pisalo i raspravljalo u mediji ma povodom iznenadne misteriozne smrti brojnih istraivaa raskono opremljene Tutankhamonove grobnice u Dolini kraljeva kod Luxora, koji su, izravno ili neizravno, sudjelovali u njezinu iskapanju 1922. go dine. No, unato fami o prokletstvu Marsa koje iznenada uutkava ili ak muki usmruje nae tehnoloki prestine skupocjene istraivake sonde kada se primaknu svome dalekom cilju - tajnovitom Crvenom planetu i njegovim malenim satelitima - ipak prevladava nepokole bljiva nada da emo, uspijemo li ga istraivaki pobijediti, u doglednoj budunosti doi do niza epohalnih otkria i dugo traenih odgovora o svojem tajnovitom podrijetlu i svojoj najdrevnijoj prolosti koja see u nedostupne dubine kamenog doba. Da se od tih iznenaujuih i poprilino okantnih saznanja djelo tvorno odvrati pozornost odve znatieljne ire javnosti na neku manje kakljivu temu vezanu uz orbitalna istraivanja Marsa, punih desetak godina zabavljalo ju se veoma uspjeno vjeto nabaenim pitanjima tipa "Jesu li Vikingove snimke gorostasnog ljudskog lica i niza devastiranih piramidalnih objekata na Marsu nainjene jo davne 1976. godine teko devastirani ostaci neke davno iezle civilizacije, rezultat dugotrajnog spontanog djelovanja prirodnih sila ili tek neke udne igre svjetlosti i sje ne?" - kako su to svojedobno na jednoj tiskovnoj konferenciji odrjeito izjavili znatieljnim novinarima grlati Nasini glasnogovornici. Drimo da financijeri i reiser poznatog amerikog igranog SF-filma Misija na Mars, koji se potkraj 90-ih godina XX. stoljea s velikim uspjehom prikazivao u kinematografima diljem svijeta, zasigurno nisu bez valjana razloga odabrali kao moto na filmskom plakatu diskretno otisnute sljedee poruke: "Stoljeima smo tragali za izvorom ivota na Zemlji. ini se da smo tragali na krivom planetu." , te "Tamo postoji ivot!" Taj komercijalno uspjean holivudski SF-film, zajedno s jo tri manje zapaena filma srodnog anra snimljena tih godina o postojanju inteli-

gentnog oblika ivota na Marsu, zasigurno je mogao biti samo jedan u nizu dobro smiljenih i pomno odmjerenih taktikih poteza politikih i vojnih monika. Tim bi se diskretnim potezima najiru svjetsku javnost trebalo postupno, korak po korak, mentalno pripremiti za dugo oeki vano slubeno objavljivanje sada vie ne toliko iznenaujue spoznaje epohalna znaenja da kao inteligentna vrsta nismo jedini, ne samo u svemiru, ve moda ni u svojem najbliem planetskom susjedstvu. Uvjereni smo da ima mjesta pretpostavci da se na taj nain progra mirano, korak po korak, trasira put, ne za na prvi, ve za ponovni epo halni (javni) susret s predstavnicima visoke miroljubive izvanzemaljske civilizacije koja je vjerojatno ve veoma dugo vrijeme mjereno stotinama tisuama ili moda ak milijunima godina stalno ili povremeno prisutna u Sunevu sustavu. ini nam se da su moda upravo oni bili svjedoci udesne pojave i bljeskovita nezadriva uspona modernog ovjeka (Homo sapiensa), ili ak njegovi (su)kreatori, te utemeljitelji i revni mentori prvih velikih pretpovijesnih i ranopovijesnih kultura i civilizacija na Zemlji koje su udesno brzo i u punom sjaju odjednom izronile iz dugotrajne tame kamenog doba. Taj neosporan fenomen iznenadne i veoma zagonetne pojave zna nja prije znanja i kulture prije kulture ve dulje vrijeme zbunjuje mno ge pripadnike svijeta znanosti koji ga nisu kadri uvjerljivo protumaiti u odve krutim i tijesnim okvirima ve odavno malaksale pravovjerne pozitivistike paradigme koja se, unato svim poduzetim naporima za njezino spaavanje, ipak nezadrivo blii svojem neumitnom zalazu.

Vrtoglav porast NLO-vienja i dogaaja nakon Drugog svjetskog rata

Poevi od kraja 40-ih godina prolog stoljea zabiljeen je vrtoglav porast NLO-dogaaja i vienja, ne samo u SAD-u ve i diljem svijeta. Prema podacima kojima raspolau ufolozi u periodu od 1947. do 1953. godine navodno se na podruju SAD-a zbilo, uz tisue zabiljeenih NLO-pojava, i desetak padova izvanzemaljskih NLO-a koji su, kao naj stroe uvana vojna tajna na naem planetu, od "posebnog interesa za nacionalnu sigurnost", bili posve zatajeni pred svekolikom znanstvenom i irom javnou. Zato?

Kronoloki pregled moguih padova NLO-a tijekom poetka moderne NLO-ere prema evidencijama amerikih ufologa

Datum 2./3. srpnja 1947. 13. veljae 1948. 7. srpnja 1948. 1949. 10. rujna 1950. 14. kolovoza 1952. 18. travnja 1953. 20. svibnja 1953. 19. lipnja 1953. 13. listopada 1953.

Lokacija Savezna drava Roswell New Mexico Aztec New Mexico Mexico La Red Roswell New Mexico New Mexico Albuquerque Ely Nevada jugozapadna Arizona Kingman Arizona Texas Laredo Dutton Montana

Ufolozi tvrde da su naeni ostaci palih NLO-a svaki puta bili u naj strooj tajnosti, do posljednjeg komadia, pokupljeni i otpremljeni u velike vojne baza USAF-a. ak su, kau oni, u tim supertajnim akcijama specijalnih jedinica amerikih oruanih snaga, osim vie leeva izvanzemaljaca, bila pronaena dva ili tri ranjena izvanzemaljaca. Oni su, nakon to im je pruena medicinska pomo, bili doivotno ugoeni i tijekom duljeg vremena ispitivani u nekoj od velikih ame rikih vojnih baza. Na taj nain su o njima i dalekom svijetu iz kojeg dolaze, ako je sve to istina, vjerojatno bili prikupljeni mnogi znanstveno i strateki dragocjeni podaci iz prve ruke. Prema miljenju nekih ufologa-analitiara naglo poveanje broja zamijeenih NLO-pojava u poslijeratnim godinama po itavom svijetu ini se da bi moglo biti je u tijesnoj svezi s neoprostivim uasnim uni tenjem nuklearnim orujem japanskih gradova-muenika Hiroshime i Nagasakija u kolovozu 1945. Oni, naime, dre da su pripadnici izvanzemaljskog entiteta, iji NLOi ve tisuljeima diskretno dolijeu na Zemlju, zasigurno zapazili prve eksplozije nuklearnih bombi i njihove tragine uinke. To zlokobno znanstveno-tehnoloko dostignue modernih sinova Zemlje vjeroja tno ih je veoma iznenadilo, zabrinulo i ponukalo da otada svojim letje licama, kao mirni prosvjednici, ee navraaju u nau atmosferu i, bez ikakva uplitanja, diskretno pomno prate to se zbiva na gospodarski i

vojno kljunim regijama naeg uzavrelog planeta nad kojim se zlokobno nadvila prijetea avet ekolokog i ratnog unitenja. Njihovu uestalu povremenu prisutnost otada primjeuju i prijavlju ju brojni oevici u cijelom svijetu, ali se njihovi iskazi, zbog kojekakvih razloga, kao po dogovoru, sustavno ignoriraju i odbacuju. Stjee se po razan dojam da se, poevi od ve antologijskog "roswellskog incidenta sve do danas, kontinuirano provodi zakulisna politika sustavnog zataji vanja, negiranja i zatakavanja postojanja inteligentnog izvanzemaljskog entiteta i uestalih posjeta njegovih NLO-a Zemlji. Pri tome se, dakako, ne biraju ni sredstva ni metode. U ijem interesu, zato i kako se sve to radilo tijekom posljednjeg pedesetljea sredinja je tema drugog dijela nae knjige.

Drugi dio Suvremeni NLO-fenomen

Autor: Stjepan Gjurinek

TEHNOGENI TRAGOVI I NLO - POJAVE

Istraivaki program "Viking"

bog izrade detaljne karte povrine Marsa i ispitivanja uzoraka tla radi mogueg otkrivanja znakova ivota na njegovoj povri ni, NASA je poetkom 70-ih godina prolog stoljea, nakon iznenadnog zakljuenja prestinog projekta Apollo, isplanirala, ugovorila i uspjeno realizirala novu misiju Viking. Ona je obuhvaala upuivanje do Marsa dvije danas ve gotovo legendarne automatske istraivake letjelice - Viking-1 i Viking-2 - opremljene fotografskim kozmo-kamerama te krcate raznovrsnom istraivakom opremom. One su lansirane ljeti 1975. go dine iz velikog svemirskog centra John F. Kennedy (Cape Canaveral) na Floridi. Prva od njih pristigla je u orbitu oko Marsa u srpnju, a druga u kolovozu 1976. godine. Koncipirane kao vrlo sloeni svemirski laboratoriji koji se sastoje od dva specijalizirana modula - landera i orbitera - one su, prema miljenju glavnine znanstvenika ukljuenih u taj veoma skup, sloen i spektakula ran istraivaki projekt, u kojeg su polagane velike nade, trebale pruiti odgovor na izazovno i teko pitanje o kojem se ve stoljeima spekulira na Zemlji: "Postoji li uistinu ivot ili barem neki tragovi ivota na Marsu?" Odgovor na to pitanje nije uspio pruiti niti jedan zemaljski astro nomski teleskop, a jednako tako ni sva prethodna orbitalna istraivanja kao ni fotodokumentacija prikupljena u okviru prijanjih marsovskih misija. Njih su inili nekoliko manjih i tehniki znatno slabije opremlje nih amerikih satelita serije Mariner te serije sovjetskih meuplanetar nih sondi Mars kojih je nekoliko uspjeno doplovilo u orbitu popularno zvanog Crvenog planeta, promjera upola manjeg od Zemljinog, a povr ine oko etiri puta manje.

Uspjenim sputanjem dviju sletnih sekcija (landera) obje Vikingove sonde-laboratorija na povrinu Marsa pomou ogromnih padobrana - jedne u nizinsko podruje Chryse (Zlatna zemlja), a druge u podru ju nazvano Utopija - ostvareni su, prvi puta u naoj povijesti, osnovni preduvjeti za dugo oekivan epohalan odgovor na to uznemirujue pi tanje. Nakon "mekog" sputanja na predviene lokacije na Marsovoj po vrini automatski laboratoriji Vikinga-1 i Vikinga-2 odmah su prionuli na pomno programirani viemjeseni posao snimanja okolnog terena i analizu povrinskih uzoraka tla. Za to vrijeme njihove orbitalne stanice ekale su spremne za prijem njihovih kodiranih radio-signala koje e pojaati i proslijediti na Zemlju. One su, kruei oko Marsa izduenim eliptinim putanjama, za to vrijeme sloenim sustavom niskorezolucijskih kozmo-kamera snimale i povremeno odailjale prema Zemlji dra gocjenu i opsenu digitalnu fotodokumentaciju o povrinskom statusu tajnovitog Crvenog planeta. Tijekom svoje misije automatski istraivaki laboratoriji Vikinga-1 i Vikinga-2 nisu uspjeli pronai nikakve dokaze o postojanju mikroorga nizama na povrini Marsa. Izostao je toliko eljno oekivani konzistentni odgovor na pitanje o postojanju bilo kakva oblika ivota, ili barem njegovih tragova, na veoma devastiranoj i u mnogo emu jo uvijek tajnovitoj Marsovoj povrini. Dri se da su mogui razlog takvom ishi trenom negativnom odgovoru moda bili vrui plameni jezici i ispuni plinovi iz konih raketnih motora landera, koji su pri njegovu sputanju odvie ugrijali i vjerojatno sterilizirali okolno tlo. Tijekom nekoliko godina orbitalne sekcije letjelica Viking poslale su na Zemlju vie od 60 tisua kadrova Marsove povrine snimljenih s visi ne od oko 1.400-10.000 kilometara. Oni se jo uvijek pomno analiziraju i usporeuju s mnogo kvalitetnijim novijim snimcima visoke rezolucije koje su dvadesetak godina kasnije nainili Mars Observer i Mars Global Surveyor.

Ljudsko lice i gorostasne piramide

Iz te dotad najopsenije fotodokumentacije Marsa, koju ini cijela uma niskorezolucijskih crno-bijelih orbitalnih snimaka, gotovo sluaj no su letiminim preliminarnim pregledavanjem nekih kadrova uoene udnovate antropometrijske proporcije stanovitih geolokih struktura

u podruju zvanom Sidonija. Snimak (okvir) evidentirana pod brojem 35A72, kojeg je nainio orbiter Viking-1 u svojoj tridesetpetoj orbiti oko Crvenog planeta u srpnju davne 1976. godine, zapalio je meu znan stvenicima iskru nade. Nade da su otkrili ne tek dokaz ivota u obliku mikroorganizama ve tragove davno prohujalog inteligentnog ivota na Marsu. Taj snimak niske rezolucije na kojem se ne razaznaju detalji manji od pedesetak metara prikazuje neobinu stjenovitu reljefnu geoloku strukturu Marsa koja napadno slii vodoravno poloenom stiliziranom ovjekolikom licu s kacigom na beivotnoj povrini. Pogled gorostasnog zagonetnog lica opsega oko 5,6 kilometara usmjeren je navie, nekud u nedokuive nebeske daljine. Odmah je ustanovljena i poblia lokacija snimljena lica - sjeverna polutka Marsa u podruju poznatom pod nazivom Sidonija. Zanimlji vo je spomenuti da je to preteito ravniarsko podruje koje se protee izmeu 40 i 50 sjeverne areografske (marsografske) irine ak prvobi tno bilo odabrano kao mjesto sputanja jedna sletne sekcije Vikinga, ali je taj izbor, iz nepoznatih razloga, naknadno bio promijenjen. Nakon tog neoekivanog otkria gorostasna ovjekolika "lica" kilo metarskih dimenzija na posve pustoj Marsovoj povrini koja je, slikovito reeno, sua od Sahare i hladnija od Antarktika, val uzbuenja zaplju snuo je Nasino osoblje zaposleno u Jet Propulsion Laboratory (JPL) u Pasadeni. No, tada je, prema izvjeu Nase, u jednom od slijedeih preleta Viking-orbitera, "samo nekoliko sati kasnije", uslijedio ponovljeni snimak istog podruja. Na tom dodatnom snimku "punom igre svjetla i sjena" nije bilo primijeeno nita neobino, ustvrdili su energino i auto ritativno glasnogovornici Nase znatieljnim novinarima. Tom je lakonskom izjavom o brdovitoj geolokoj strukturi "koja se vidi samo za posebnog poloaja Sunca nad horizontom" i doima se kao neko gorostasno stilizirano ljudsko lice veliine oko 2x1,5 kilometara i visine oko 350 metara za neko vrijeme bio prilino djelotvorno stian golem interes najire amerike i svjetske javnosti za tu tajnovitu homoidnu geoloku strukturu prilino jasno snimljenu iz visoke Vikingove orbite. Kasnijom rekonstrukcijom slijeda tih zbivanja, i naknadnim otkri em jo jednog vrlo jasnog snimka lica u bogatom fundusu orbitalnih fotografija Marsa nainjenih tijekom misije Viking, utvreno je da su tvrdnje Nasinih glasnogovornika, ini se, imale oite manipulacijske namjere. Njima se eljelo po kratkom postupku uutkati sve koji su spo-

minjali lice. Takoer se pokazalo da ti snimci planinske skulpture sti liziranog ljudskog lica unutar Nase nisu utonuli u zaborav kao nevani, kako je to ira javnost u prvi as mogla zakljuiti iz lakonskih, ali vjeto konstruiranih izjava odrjeitih Nasinih glasnogovornika. Nekoliko godina kasnije NASA je, pritijenjena argumentima neo visnih strunjaka koji su pomno analizirali te snimke povrine Marsa, napokon priznala da je njihova prvotna izjava o "ponovljenom snimku 'lica' samo nekoliko sati kasnije" bila ishitrena, neumjesna i netona jer je podruje Sidonije tada ve bilo obuhvaeno nonom tamom pa stoga fotografske kozmo-kamere Viking-orbitera na njemu viu nisu mogle jasno snimiti nikakve detalje. Time se, kao to pokazuje daljnji slijed zbivanja u iduim godinama, oito eljela pred irom javnou drsko prikriti i zatakati prava isti na o tom epohalnom otkriu. Danas je svakome tko je bolje upuen u koritenje nekog od kvalitetnijih programa za obradu digitalnih slika lako otkriti trik kojim su prije objavljivanja, u samo desetak koraka, bile vjeto preraene izvorne orbitalne snimke podruja Sidonije na kojem se nalazi lice tako da se ono na njima nakon tog zahvata vie ne raza znaje i na taj nain argumentirano utia sve bunija ira javnost. Posve neoekivano otkrie gorostasnog zagonetnog lica u ravni arskoj marsovskoj regiji zvanoj Sidonija odmah je potaklo grozniavo traganje za nizom drugih neobinih objekata pravilna oblika koji su se takoer prilino jasno nazirali na kadrovima Marsove povrine u blizini lica. Vijest o tome ubrzo je doprla do uiju javnosti koja je ivnula i energino zahtijevala slubena priopenja. Dr. sci. Michael Carr, specijalist za geologiju Marsa i lan Nasinog strunog tima za analizu orbitalnih snimaka koje je na Zemlju oda slao Viking-orbiter, u intervjuu najveoj amerikoj novinskoj agenciji Associated Press (AP) izjavio je: "Otkrili smo doista neobine tvorbe. Na Marsu se nalaze neke geoloke formacije koje slie graevinama podignutim ljudskom rukom. One su odvie pravilne da bi mogle biti prirodne tvorbe!' Na pitanje kako tim specijalista zaduenih za analizu orbitalnih snimaka tumai te neobine formacije pravilna oblika na povrini Marsa, M. Carr je odgovorio: "Doista vam ne mogu navesti sva mogua objanjenja koja su uzeta u obzir. Meutim, mnogi argumenti govore u prilog tome da je to to je snimljeno vjerojatno nainjeno ljudskom rukom!' Prve strune interpretacije tih objekata neobino pravilna oblika te karakteristinih proporcija "zlatnog reza" dolaze od otkrivaa go rostasne marsovske piramide u podruju Sidonije. Radi se o Nasinim

istraivaima snimljenih kadrova, a kasnije neovisnim znanstvenicima - dr. sci. Vincentu DiPietru, specijalistu za digitalnu fotografiju i dr. sci. Gregu Molenaaru, vrhunskom raunalnom strunjaku sa Sveuilita Lockheed. Otkriu i interpretaciji drugih neobinih objekata pravilne geo metrijske strukture u podruju Sidonije mnogo je pridonio i dr. sci. Richard C. Hoagland, publicist i pisac SF-a te bivi znanstveni savjetnik u Centru za svemirske letove Goddard kod gradia Greenbelta, neda leko Washingtona. On se kao vrstan strunjak od 1983. godine aktivno ukljuio u analizu brojnih Vikingovih orbitalnih snimaka i pronalaenje argumentiranih tumaenja neobinih pravilnih struktura koje su na njima uoene. To su istraivanje niza neobinih detalja pravilna izgleda na brojnim kadrovima Marsove povrine kasnije nastavili dr. sci. Eron Torun i drugi znanstvenici. Hoagland u svojim tumaenjima polazi od argumentacije da niz neobinih objekata na prostranoj Sidonijskoj ravnici u blizini lica i njihov pravilan zakonomjerni razmjetaj (dispozicija) znatno povea vaju vjerojatnost da oni ne mogu biti prirodna geoloka tvorba. Slian Hoaglandovom je stav Toruna i njegovih suradnika koji smatraju da se mogunost postojanja izvanzemaljske (marsovske) inteligencije temelji na statistiki izrazito visokoj nevjerojatnosti uoenih karakteristinih geometrijskih odnosa izmeu pojedinih objekata da bi oni mogli nastati spontano, sluajnim dugotrajnim djelovanjem prirodnih sila i procesa. U te odnose ubrajaju uoenu izravnu vezu izmeu poloaja i usmje renosti ovih objekata s ljetnim solsticijem na Marsu, to se zauujue tono podudara s nekim dobro znanim pretpovijesnim megalitskim kompleksima na Zemlji. Takoer je uoena i slinost s kompleksom triju velikih piramida i sfinge na Gizakom platou. Tu su, nadalje, i sljedei tee oborivi dokazi: stalna pojava odreenih kutova te matematikih konstanti unutar i izmeu pojedinih objekata, kao i njihov karakteristi an odnos prema planetnim sfernim koordinatama koje unutar Suneva sustava nisu samo specifinost Zemlje i Marsa. Kritiari i osporavatelji navedenih stavova naglaavaju da je tu rije o krunom rezoniranju koje "a priori" polazi od neupitnosti tzv. "hipo teze o izvanzemaljskoj inteligenciji". Stoga je, po njihovu uvjerenju, takvo kruno rezoniranje prualo osnovu za pronaene, ali, valja priznati, ipak teko oborive podudarnosti i karakteristine meuodnose otkrivenih pravilnih (ne)prirodnih struktura na danas posve devastiranoj i, kako se ini, beivotnoj Marsovoj povrini.

Di Pietro i Molcnaar daljnjom raunalnom analizom razliitih orbi talnih fotografija Sidonije na snimku evidentiranom pod brojem 35A72 otkrivaju jedan od najznaajnijih objekata - ogromnu piramidalnu stru kturu kilometarskih dimenzija koja ini pravu planinu skladnih propor cija u prostranoj sidonijskoj ravnici. Samo petnaestak kilometara poda lje otkrili su i siluete dviju manjih pravilnih etverostranih piramidnih strukutura. U odnosu na gorostasne piramidne objekte na Marsu, nae najvee piramide i Velika sfinga na Gizakom platou kod Kaira su toliko malene da u usporedbi s njima podsjeaju na kamene igrake pravilno poslagane u zagasito-utom pustinjskom pijesku. Hoagland prvi logiki zakljuuje da je snimljena geoloka struktura pravilna izgleda na snimku broj 35A72 vjerojatno gorostasna peterostrana piramida simetrine strukture koja je, ini se, doivjela znatno udarno oteenje. U znak priznanja za to znaajno otkrie on naziva ovu piramidalnu planinu inicijalima njihova prezimena te se o njoj u sred stvima javnog priopavanja, strunim radovima i na web-stranicama otada govori kao o "D&M piramidi." Oito je - naglaava dalje Hoagland - da je glavna os simetrije te piramidne strukture izravno orijentirana prema licu. Neto kasnije Torun i suradnici, pomno analizirajui geomorfoloke aspekte tog goro stasnog piramidalnog objekta, nadalje zakljuuju da one nisu mogle biti formirane niti jednim danas poznatim geolokim procesom. Na snimku se na istonoj strani te piramide prilino jasno uoava neka duboka u pljina ije dno zbog sjene nije vidljivo, kao i kod veine kratera na orbi talnim snimcima Marsa. Ta osobitost D&M piramide izazvala je ubrzo pravu lavinu razliitih spekulativnih razmiljanja i burnih polemika. Najvei broj istraivaa zagovarao je te i dalje ustrajno zagovara tezu da je ta ogromna upljina posljedica eksplozijske penetracije, to je naravno vrlo logino ako se prihvati stajalite da je dolo do udarnog prodora nekog masivnog tijela (meteorita) i zatim njegove eksplozije ogromnih razornih uinaka unutar masiva piramide. Ta hipoteza, koliko god se na prvi pogled inila matovitom i nestvarnom, ipak ima eleme nata za ozbiljnije promiljanje. Naime, dislokacija okolnog materijala koji je mogao biti izbaen usli jed pretpostavljene snane eksplozije je oigledna, a na snimcima je ona vrlo jasno uoljiva desno od sredita D&M piramide. Na njima se, unato niskoj rezoluciji, takoer prilino dobro naziru velike naslage materijala oko istone i zapadne strane ove ogromne piramidalne strukture kao i naboranost polukrunog dijela na njezinoj najjunijoj prevlaci (faseti).

Valja istai da je posljednjih desetak godina postojanje D&M pira mide, unato prilino dobrim Vikingovim snimcima, i dalje sueljeno s velikim upitnikom. Naime, 1992. godine je prema Marsu bila uspjeno lansirana amerika automatska sonda Mars Observer. Do 21. 08. 1993. g., neposredno prije njezina planiranog ulaska u putanju oko Crvenog planeta, ona je uredno prikupljala razliite podatke s Marsa te je, izmeu ostalog, odailjala i snimke podruja Sidonije. Ubrzo nakon toga Mars Observeru se, slino kao sovjetskom Fobosu-2 krajem oujka 1989. godine, odjednom misteriozno gubi svaki trag. U odnosu na prethodne orbitalne snimke prilino niske rezolucije nainjene Vikingovim kozmokamerama odjednom, na temelju kvalite tnijih Mars Observerovih snimaka, u pogledu D&M piramide dolazi do neobinog i zauujueg obrata. NASA je nakon odreenog vremena objavila da fotografije D&M piramide dobivene od Mars Observera jasno pokazuju da se uope ne radi o piramidalnoj strukturi, ve o ve likom peterostranom krateru!? Objanjenje o nainu nastanka takvog geometrijski pravilnog atipinog kratera koji ak baca dugaku sjenu na uspavanu Sidonijsku ravnicu, dakako, nije dano. to se to zbilo izmeu Vikingovih i Mars Observerovih snimanja? Je li u pitanju vea promjena konfiguracije Marsove povrine izmeu ta dva orbitalna snimanja ili neka optika varka? Nita od svega toga. NASA preko svojih glasnogovornika i dalje uporno tvrdi da su Observerove fotografije piramidalna kratera iz Sidonije jedine vjerodostojne, dok su prijanji Vikingovi snimci zapravo bili posve krivi, tek udne igre svjetlo sti i sjene, i ishitrene interpretacije subjektivne vizualne predodbe. Za sve koji nisu upueni u uobiajenu Nasinu manipulativnu reto riku zaista je vie nego udno i iznenaujue kako se oko 1,4 kilometra visoka peterostrana D&M piramida opsega osnovice oko 7 kilometara, koja baca jasno vidljivu sjenu na tlo, pri boljoj rezoluciji Mars Observe rovih kozmo-kamera odjednom posve uruila te postala velikom udu binom - kraterom piramidna oblika kilometarskih dimenzija. Zakljuak o svemu tome preputamo itatelju uz preporuku da kri tiki prati to e se s tim u svezi dalje zbivati tijekom godina koje slijede. Velika je nada Europska agencija za istraivanje svemira (ESA), a prvi rezultati njezine automatske sonde Mars Express neprocjenjiv su napre dak za civilnu znanost i sveukupni nemilitarizirani i slobodarski svijet. Pri tome valja prvenstveno imati na umu da je NASA vrlo mona dravna organizacija iji je zadatak nevojno istraivanje svemira i po traga za izvanzemaljskim ivotom. Ako u okviru tih istraivanja njeni

znanstvenici naiu na bilo kakve tragove ili naznake izvanzemaljskog ivota, oni te podatke ne smiju javno objaviti. Razlog tome je bojazan da bi takva senzacionalna epohalna otkria mogla ozbiljno uzdrmati pa ak i ugroziti nau prividno monu, modernu te odvie materijalistiki ori jentiranu zapadnu civilizaciju koja poiva na veoma krhkim duhovnim temeljima koji bi, kod iole jaeg potresa, mogli nepopravljivo popucati. Stoga se strogo povjerljiva epohalna otkria istraivanja svemira priopavaju u cijelosti samo odabranoj politikoj eliti i visokim vojnim krugovima vodeih svjetskih sila, dok se iroj javnosti, koja porezima izdano puni javni proraun iz kojeg se ta iznimno skupa istraivanja financiraju, ve godinama sustavno "baca" pijesak u oi te joj se samo povremeno i strogo dozirano serviraju tek beznaajne mrvice da bi ste kla osjeaj da istraivanja svemira napreduju te da golem porezni novac namijenjen tome nije potroen uzalud. Na tim beznaajnim informacij skim mrvicama javnost mora biti duboko zahvalna. R. Hoagland, danas jedan od vodeih neovisnih amerikih znan stvenih opozicionara, dri da su orbitalni snimci navedenih struktura u podruju Sidonije moda jedno od najvanijih otkria u povijesti o vjeanstva. S tim u svezi on je svojevremeno izjavio: "Svojim letjelicama obili smo udaljen svijet kojeg do tada nikada prije nismo vidjeli izbliza i tamo smo ugledali sebe. To je ok koji prodire u srce svih naih predodbi, vjerovanja i religija. Mogunost da se sve to odjednom promijeni prestravila je znanstvenike i oni su o tome odluili utjeti!' Orbitalni snimci lica i D&M piramide u podruju Sidonije - koje je uz znatno veu rezoluciju nainila u travnju 2002. godine orbitalna stanica Mars Odyssey, a sredinom rujna 2003. i Mars Global Surveyor - vjerodostojno su potvrdili ispravnost Torunove i Hoaglandove inter pretacije danas ve povijesnih niskorezolucijskih i, s obzirom na detalje, ne odvie jasnih Vikingovih snimaka. Tim veoma jasnim visokorezolucijskim snimcima novijeg datuma napokon je argumentirano demantirana proizvoljno iskonstruirana hipoteza namijenjena iroj javnosti da su ti neobini pravilni geoloki objekti na povrini Marsa nastali spontano zbog dugotrajnog djelovanja diferencijalne erozije ili erozije uslijed vjetra! Da je to kojim udom isti na bila bi to trijumfalna pobjeda sluajnosti iza koje stoji tek beznaajno malena vjerojatnost. Tom van Vlandern, uvaeni ameriki znanstvenik, autor triju zapa enih knjiga s podruja astronomije i nebeske mehanike te struni su radnik Univerziteta Maryland, na konferenciji odranoj 5. travnja 2001.

godine u National Press Clubu u Washingtonu prikazao je 50-ak dotad iroj javnosti nepoznatih visokorezolucijskih orbitalnih snimaka povr ine Marsa koje je tijekom svoje misije nainio svojim kozmokamerama Mars Global Surveyor. Na njima se, po njegovu uvjerenju, manje ili vie jasno naziru, uz ve spominjano lice i D&M piramidu, neke ogromne artificijelne strukture antropomorfna ili pravilna geometrijska oblika na drugim lokacijama povrine Marsa. On dri da one nisu mogle nastati spontano dugotrajnim djelova njem prirodnih sila i procesa ve da su ih neko vrlo davno, vjerojatno jo prije nekoliko stotina tisua ili ak milijuna godina, nainila neka inteligentna bia koja su obitavala na Marsu i tamo uspostavila svoju visoku civilizaciju kadru za takve velebne graditeljske pothvate. Tom prilikom je pred okupljenim novinarima ustvrdio: Mnogo od onog to je snimljeno na Marsu ima antropomorfni ili zemaljski oblik. Slike s Marsa daju veu vjerojatnost pretpostavkama da je ljudska vrsta presaena na Zemlju! Da bi se otkrila istina o uoenim tragovima ivota treba to hitnije temeljito ispitati sve raspoloive orbitalne snimke povrine Marsa, za kljuio je svoje izlaganje Tom van Vlandern koji ve vie godina angai rano djeluje kao neovisni znanstvenik na temama i sadrajima koji su u suprotnosti sa slubenim astronomskim stajalitima i teorijama. Promatrajui zbunjujue snimke misterioznog ljudskog lica koje moda ve stotinama tisua ili mnogo vie godina sa suzom pod de snim okom netremice zuri u nedokuive svemirske dubine te niza drugih geometrijskih pravilnih objekata to su ih iz orbite oko Marsa snimile i uputile radio-vezom na Zemlju amerike sonde Viking-1 i Viking-2, valja se neizostavno prisjetiti i jednog veoma zagonetnog proroanstva koje je jo sredinom XVIII. stoljea u pisanom obliku dao praki rabin i mistik R. Lowenstein (1702.-1771). U slobodnom prijevodu ono glasi ovako: "Ugledat ete ovjeka gdje ni jedno ljudsko bie ne bi smjelo biti, Ugledat ete grad tamo gdje ga nitko od vas nije izgradio. Stajat ete i razmiljati, ali pravu istinu neete spoznati. I tako ete okamenjeti u tami i neznanju vi koji sve znate!" ini se da je tek epohalno otkrie tih neobinih struktura na danas posve devastiranoj i pustoj povrini Marsa dalo pravi smisao tajnovi tom Lowensteinovu proroanstvu koje je ve gotovo posve utonulo u zaborav.

Dramatina zavrnica leta BA 5061

Naveer 6. sijenja 1995. godine Boeing 737, putniki zrakoplov Brit ish Air Waysa, na letu broj BA 5061 iz Milana za Manchester upravo se nalazio u zavrnoj fazi leta u koridoru povrh junog dijela Peninskog gorja, pripremajui se za sputanje na pistu manchesterske zrane luke Ringway. Unato mranom zimskom vremenu vidljivost je bila dobra i iznosila je desetak kilometara. U 18.48 sati, dok je zrakoplov ponirao - slijedei uobiajeni rutinski protokol slijetanja - i jo se nalazio povrh prostranog vunastog oblanog pokrivaa na visini od oko 4.000 metara, kapetan Roger Wills se izne nada grevito skupio na svojoj pilotskoj stolici, a kopilot Mark Stewart je naglo pognuo glavu nakon to su ugledali kako im neto velikom brzinom juri ususret. Obojica su u trenu instinktivno reagirala na gotovo neizbjean sudar u zraku s nepoznatim leteim objektom udnovata oblika srebrnastosive boje koji im se strelovito pribliavao. Silna grmljavina stravino je tutnjila nebom oko 2-3 sekunde parajui putnicima ui, a samo tren kasnije iznenadan silovit zrani udar doslovce ih je prikovao za naslo ne sjedala zrakoplova. Nepoznati objekt je proletio tako blizu s njihove donje desne strane da se zrakoplov od siline nastalog zranog vrtloga veoma snano zatresao oko uzdune osi. Unato svemu kapetan Wills nije izgubio glavu. Sauvavi prisebnost duha uspio je u tim sudbonosnim trenucima odrati kontrolu nad uzdr manim zrakoplovom i veoma ustraenim putnicima, a odmah zatim i radio-vezom alarmirati kontrolu leta: "Upravo me je velikom brzinom presreo objekt u obliku klina tik pored nae desne strane. Sudar je izbjegnut u posljednji trenutak!" Odmah je uslijedio odgovor kontrolora leta iz manchesterske zrane luke: "Na radarima nema nieg vidljivog! Nije li to zrakoplov?" "Ima svjetla, uope ne nalikuje zrakoplovu, a i prebrz je!" - decidirano je odgovorio kapetan Wills koji je, kao iskusan pilot, veoma dobro po znavao sve tipove civilnih i vojnih zrakoplova. Samo petnaestak minuta kasnije zrakoplov sa ezdeset putnika, koji nisu bili zapravo svjesni ve like opasnosti koja je, sreom, bila izbjegnuta u posljednji tren, sletio je bez tekoa na pistu Ringwaya. Pred istranim povjerenstvom britanskog civilnog zrakoplovstva (Civil Air Authority) zaduenom da detaljno ispita taj zrakoplovni inci dent kopilot Mark Stewart o tom bliskom susretu s NLO-om izjavljuje

sljedee: "Upravo sam se pripremao za sputanje, kad se to dogodilo. In stinktivno sam uhvatio komandu za upravljanje zrakoplova da bih izbjegao sudar. No, nisam je uspio ni pomai, a nepoznata letjelica je ve promijenila smjer leta brzinom i na nain za koji nikad nisam mislio da je mogu" Kapetan Wills u svojoj izjavi istoj komisiji iznosi za naa iskustva neshvatljive momente:"Ta tajanstvena letjelica srebrnaste boje nije imala ni pilotsku kabinu ni prozore. Bili su vidljivi jedino ispuni otvori. Bila je osvijetljena malenim, bijelim svjetlima poput boinog drvca. Na do njem dijelu trupa imala je tamnu prugu." Tijekom istovremenog ispitivanja u odvojenim prostorijama oba su pilota nacrtala gotovo do u detalje identian NLO. Zatim je uslijedila ve lika serija dugotrajnih i temeljitih munih rutinskih ispitivanja u kojima su se nezavisni iskazi obojice pilota potpuno poklapali u svim bitnim detaljima. Oni su, potpuno uvjereni i sigurni u sve to su vidjeli u tim presudnim trenucima, pri svojim iskazima dosljedno ustrajali i nisu e ljeli od njih ni u emu odustati. Opsena istraga o tom neugodnom zrakoplovnom incidentu potra jala je 18 mjeseci. Istrano povjerenstvo, nakon pilota i kopilota, ispitalo je i putnike koji su bili na tom letu. Njihovi iskazi su se takoer malo ili nimalo razlikovali od iskaza pilota i kopilota. Temeljite provjere eviden cija kontrole leta pokazale su da tada u blizini nije bilo nikakvog civilnog ili vojnog zrakoplova. Naposljetku, na sveope iznenaenje javnosti, istrano je povjeren stvo, pritijenjeno vjerodostojnim izjavama obojice pilota i putnika, bilo prinueno zakljuiti da je opasan bliski susret putnikog zrakoplova s NLO-om nadomak manchesterske zrane luke Ringway 6. sijenja 1995. godine na letu broj BA 5061 iz Milana za Manchester doista bio stvaran dogaaj u kojeg se ne treba sumnjati. Ve je godinama dobro poznata alosna injenica da profesionalni piloti vrlo nerado prijavljuju bliske susrete s NLO-ima jer se time ne izbjeno izlau podsmijehu kolega, a nerijetko gube i posao. Prijavom vienja NLO-a oni izvrgavaju sumnji svoje psihike sposobnosti koje su u njihovu zahtjevnom zanimanju presudne te stoga moraju biti bespri jekorne. Kapetan Wills i kopilot Stewart zadrali su nakon provedene istrage svoja radna mjesta prvenstveno zato to niti u jednom trenutku tijekom dugotrajnih ispitivanja nisu imali nikakve dvojbe u ono to su vidjeli te stoga to su taj okantan bliski susret s NLO-om u svim bitnim elemen tima gotovo istovjetno opisali i ispitani putnici njihova Boeinga 737.

Nakon dovrenja maratonske istrage o tom neospornom bliskom susretu zrakoplova s NLO-om londonski list Daily Mail objavio je 5. kolovoza 1996. godine, nakon niza registriranih brojnih bliskih susreta u zranom prostoru Engleske i na njenom teritoriju prije ovog incidenta, turu ali vrlo znaajnu vijest "da je predstavnik Ministarstva zrakoplov stva juer potvrdio postojanje leteih tanjura". Njegova kratka izjava uslijedila je tek nakon snanog pritiska ja vnosti uznemirene tim incidentom i ozbiljno koncipirane TV-emisije o brojnim bliskim susretima s NLO-ima u Engleskoj koji izmiu svakom pokuaju racionalnog objanjenja. List Daily Mail u tom lanku navodi kako ve dulje vrijeme postoji tajni vladin program praenja kretanja NLO-a koji potvruje postojanje takvih letjelica s nevjerojatnim brzi nama leta, ubrzanjima i gotovo nepojmljivim manevarskim sposobno stima. Prema Daily Mailu, sline aktivnosti diskretno provode ve dulje vrijeme i vlade nekih drugih zemalja. "Izgleda da na visokoj vladinoj razini ne postoje osobe koje bi su mnjale u mogunost ivota na drugim planetima. Osim toga, u zapovje dnitvu zrakoplovstva imamo ovjeka posebno zaduenog za tajnovite pojave neidentificiranih letjelica" - dodao je predstavnik britanskog Mi nistarstva zrakoplovstva u svojoj izjavi za tisak. Na kraju valja istai da taj neugodan i potencijalno veoma opasan bliski susret zrakoplova s NLO-om nije jedini koji je vjerodostojno pro vjeren. Do sada je takvih manje ili vie opasnih bliskih susreta diljem svijeta zabiljeeno na desetke. Vie ih je bilo potvreno i putem radarskog odraza pa stoga u nji hovu realnost ne treba sumnjati. Oni se, kad god je i koliko je mogue, skrivaju, zatakavaju i preuuju kako javnost o njima ne bi nita saznala. Pilotima i lanovima posade ak se izriito zabranjuje da o takvim ne zgodnim incidentima u zranom prostoru daju bilo kakve izjave novina rima, uz jasno izreenu prijetnju da bi, u protivnom, mogli lako izgubiti posao.

Izvanzemaljski entitet i NLO-fenomen

U suvremenom civilizacijskom ustroju izraz "izvanzemaljski entitet" (IE) najee se tijesno povezuje, ili ak poistovjeuje, s NLO-dogaajiraa, odnosno vijestima vezanim uz pojavu i zamjedbu neidentinciranih leteih objekata (NLO-a).

U svom cjelovitom znaenju pojam izvanzemaljski entitet, koji podrazumijeva inteligentno bie visokoorganizirane izvanzemaljske zajednice, nadilazi pojam NLO-a. Skraenica IE, ili veoma popularna engleska inaica ET, odnosi se na svaki zamijeeni i registrirani fenomen na zemaljskom tlu i u atmosferi, na tlu oblinjih nebeskih tijela (Mje sec, Mars i njegovi majuni sateliti Fobos i Deimos, Jupiterovi sateliti te Venera) kao i na subjekte IE-a ili bilo kojeg oblika njihove materijalne kulture u svemirskom prostoru. To mogu biti razne graevine ili njihovi ostaci, letjelice, ureaji, intervencije u okoliu, energetske mree, prome tnice, zagonetni bljeskovi i eksplozije te tome slino. Pri tom nije bitno je li rije o tragovima, ostacima, ruevinama, krho tinama ili pak o umjetnoj izraevini koja je u uporabi. Zbog iroke i sve ope rasprostranjenosti uglavnom emo rabiti pojmove NLO-sluajevi i NLO-dogaaji, imajui pri tome u vidu naveden iri smisao potonjeg pojma koji ravnopravno obuhvaa Zemlju i njoj susjedna nebeska tijela te, u najirem smislu, i sam svemirski prostor. Tijekom nama znanog povijesnog doba, a nema bitnog razloga za iskljuivanjem mnogo dugotrajnijeg pretpovijesnog doba, ovjek se na razliitim tokama Zemlje i u razliitim epohama povremeno susretao, ili je barem ivio u takvom uvjerenju, s raznovrsnim oblicima i trago vima izravne ili neizravne prisutnosti izvanzemaljskih entiteta, koje je u svojoj neukosti najee poistovjeivao s bogovima, te njihovih tvore vina. U daljoj ili blioj prolosti ti su se manje ili vie bliski susreti zbi vali preteito na tlu i u nioj atmosferi, a posljednjih tridesetak godina, zahvaljujui silnom napretku u tehnologiji automatskih istraivakih svemirskih sondi i svemirskih letjelica s ljudskom posadom, takoer na tlu i u orbiti dostupnih nam oblinjih nebeskih tijela Suneva sustava (Mjesec i Mars). Dosad prepoznati tragovi i svjedoanstva u kamenu, drvetu, kerami ci i slino naena u piljskim obitavalitima (pra)ovjeka kamenog doba te u ranim nastambama i naseljima pretpovijesnog i ranog povijesnog doba u Europi brojni su i veoma raznoliki. Takvi nalazi s crtanim, iskle sanim ili ugraviranim motivima - koji izgledom neodoljivo podsjeaju na dananje svemirske letjelice, svemirske skafandere i druge elemente svemirske tehnologije - te motivi (bliskih) susreta s humanoidnim ili ak nehumanoidnim izvanzemaljskim biima osobito su brojni u Sre dnjoj i Junoj Americi, Africi, Aziji, Australiji i Oceaniji. Danas sve vie prevladava uvjerenje da sva ta veoma ratrkana, ali i prilino bogata dokumentacija na piljskim stijenama i peinama diljem

svijeta, na mezopotamskim glinenim ploicama, masivnim kamenim ploama i stupovima egipatskih hramova te papirusima nikako ne moe biti rezultat matarija ili fantazmagorinih mitolokih uprizorenja. Komparativnom analizom i kritikim vrednovanjem te i takve ostav tine naih predaka drimo da je ona mogla proizai samo na temelju mnogobrojnih stvarnih vienja NLO-a i susreta s pripadnicima izvan zemaljskog entiteta. ak i kad je rije o sagama, legendama ili o mitskim biima vrijedi se prisjetiti stava uglednog vicarskog psihologa, psihoanalitiara i filozofa Carla Gustava Junga (1875.-1961.) koji o njima kae: "Za mene su mitovi najstariji do nas doprli izvjetaji povijesti ovjeanstva, dakle izvjetaji o nekadanjoj stvarnosti." Kao to je ve reeno, prva medijski zapaena suvremena percepci ja NLO-fenomena zbila se u lipnju 1947. godine kada je, zahvaljujui slavnom svjedoenju amerikog poslovnog ovjeka i pilota Kennetha Arnolda o vienju devet plosnatih, sjajnih poludiskolikih leteih obje kata u pravilnom formacijskom rasporedu, na brzinu skovan danas popularan, posvuda udomaen i neiskorjenjiv medijski naziv letei tanjur. Da bi unaprijed bili iskljueni slini prirodni i optiki fenomeni, kao to su, primjerice, u ruskim izvorima esto spominjane zrane anoma lije - koji se spominju u znatnom broju kod individualnih svjedoenja struno nekompetentnih osoba - termin za NLO ili njegov uvrijeeni popularno-novinarski pandan letei tanjur podrazumijeva inteli gentno voen neidentificirani letei objekt koji u svom oitovanju u atmosferi, ili prizemljen na tlo, ne slii bilo kojem poznatom prirodnom fenomenu ili opepoznatoj ljudskoj tvorevini. Takoer valja imati na umu da NLO-i nuno ne moraju biti izvan zemaljskog podrijetla. To mogu biti i nepoznate (super)tajne pokusne vojne letjelice specifina oblika i namjene te izuzetnih manevarskih sposobnosti za koje je velika veina sluajnih svjedoka koji ih imaju prilike vidjeti ili ak snimiti, najee u blizini vojnih ispitnih poligona, nepokolebljivo uvjerena da su izvanzemaljske letjelice. U drugoj polovini XX. stoljea je za potrebe objektivnog razvrstava nja sve brojnijih bliskih NLO-vienja ili NLO-dogaaja razraen novi pojmovni okvir. On slui objektivnoj klasifikaciji raznovrsnih vidova NLO-fenomena definiranjem pet tipinih kategorija tzv. bliskih susreta (BS). Njihovi toni opisi dani su na kraju knjige u Prilogu 3 pa ih stoga ovdje neemo ponavljati.

Posljednje desetljee XX. stoljea obiluje zapanjujuim brojem zabi ljeenih NLO-dogaaja osobito usredotoenim na neka podruja SAD-a i biveg Sovjetskog Saveza. Po broju vienja odmah iza njih slijede Me ksiko i ile. Gotovo da ne proe dan bez medijskih izvjetaja o spalje noj travi, savrenim krugovima i pravilnim formacijama geometrijskih likova otisnutim u itnim poljima (piktogramima), o vienju formacija trokutastih, diskolikih, elipsoidnih ili vretenastih NLO-a nevjerojatnih manevarskih sposobnosti i zapanjujue brzine leta ili o misterioznim te tehnoloki savrenim kirurkim sekcijama ivotinja na panjacima (uglavnom goveda, teladi i ovaca). Posljednjih godina u tom pogledu vodeu ulogu imaju informacij ski megamediji (globalne komunikacijske mree) koje putem gotovo nepreglednog broja manje ili vie (ne)ozbiljnih web-stranica iznose brojne tvrdnje, svjedoenja i donose snimke o sve uestalijoj zemaljskoj prisutnosti NLO-a ak nekoliko skupina izvanzemaljskih entiteta. Zani mljivo je da ivopisni zapisi o dolascima izvanzemaljaca (deva, asura) i njihovom kontaktiranju s ljudima postoje i u tisuama godinama starim vedskim spisima. Tako se na sanskrtu, veoma sloenom jeziku vedskih spisa, za pripa dnika rase izvanzemaljskih bia koji se tjelesnim izgledom bitno razliku ju od moderne ljudske vrste koristi sloenica kimpurusha. Ona se moe prevesti upitnom reenicom: Je li ovjek?

kim purusha
je li? ovjek Ekstremni ufolozi ve godinama uporno tvrde da jedna ili moda ak dvije skupine izvanzemaljaca ve dulje vrijeme imaju uspostavljene supertajne kontakte s predstavnicima vojnih vlasti SAD-a, gospodarski i vojno najmonije svjetske sile, a moda ak i sklopljen sporazum s taj nom grupom MJ-12, uz pristanak Nacionalnog vijea sigurnosti. Dri se da je tu tajnu grupu jo 1947. godine osnovao tadanji ameriki pred sjednik Harry S. Truman (1884.-1972.) Smatra se da je jedan od njenih voa kasnije bio i karizmatini politiar Henry Kissinger (1923.-), neka danji ministar vanjskih poslova SAD-a i nobelovac. Ne moe se iskljuiti mogunost da su amerike vlasti za takav mo ebitni deal (pogodbu) bile nagraene transferom znanja o veoma sloe nim i osjetljivim tehnologijama proizvodnje i programiranju mikroipa.

To je u samo dvadesetak godina dovelo do enormnog zamaha raunalne tehnologije koji svojom dinamikom i rezultatima posve proturjei dobro poznatoj logici sporohodnih zemaljskih otkria i potrebnog vremena od njihova dozrijevanja do komercijalne primjene. Na drugoj strani, vojne vlasti su za dokazanu kooperativnost i konspirativnost vjerojatno bile od IE-a nagraene transferom nekih kljunih tehniko-tehnolokih znanja koja su omoguila munjevito brzo razvoj i uvoenje u operativne postrojbe jedinstvenog, radarski nevi dljivog (stealth) lovca F-117 i bombardera B-2 te nadzvunog sustava naoruanja poznatog po imenom Joshua. Te tvrdnje proizlaze iz omiljele hipoteze krugova ekstremnih ufologa poznate kao "teorija o tehnolokoj razmjeni izvanzemaljaca i vlade SAD". Moe li se sva ta silina manje ili vie vjerodostojno zabiljeene le peze pretpovijesnih, povijesnih i suvremenih svjedoenja, piljskih i peinskih crtea, fotografskih snimaka, filmskih i video zapisa, na stoti ne zemaljskih i sve vie izvanzemaljskih tragova ili znakova postojanja vrlo vjerojatne dugotrajne prisutnosti izvanzemaljske inteligencije na Zemlji, Mjesecu i Marsu naprosto - zbog neijih uskih sebinih interesa - proglasiti masovnom histerijom? Moe li sve navedeno biti tek rezultat masovne psihoze kao reakcije na sve zahtjevnije, napetije i neizvjesnije uvjete ivljenja pripadnika sve brojnijeg, siromanijeg i duhovno sve dezorijentiranijeg ljudskog roda koji u NLO-ima nalaze spasonosni izlaz za svoje nakupljene konfliktne situacije i frustracije? Popisu moguih psiholokih, fizikih, civilizacijskih i slinih teza te vrste nema kraja. tovie, on se posljednjih godina ak smiljeno proi ruje. Tako se, primjerice, brojnim NLO-svjedoenjima, a posebice vje rodostojnim, uporno suprotstavljaju nedovoljno uvjerljive i ve davno potroene teze o: meteorolokim balonima (aerostatima); vienjima pod nekim udnim kutom Venere, Marsa i sjajnih zvijezda, pa ak i onda kad u trenutku opaanja NLO-a uope nisu bile vidljive; vienju preleta sjajnih umjetnih satelita ili meteora; vienju oblaka neobina oblika i nakupina plinova; vienju kuglastih munja; taktikim manevrima vojnih letjelica praenim posebnim svjetlosnim efektima; tajnim orujima velikih sila;

 neslanim alama i namjernim podvalama pojedinaca i skupina; izmiljotinama radi izlaenja (iskakanja) iskompleksiranih pojedinaca iz mraka anonimnosti te koritenju letjelica dobivenih od izvanzemaljaca itd. U svemu tome, radi pokuaja ispravne evaluacije ove krajnje sloene i teko uhvatljive pojave, moe se postaviti samo jedno sredinje pitanje: "Kakav pristup odabrati u analizi i procjeni jedne medijski inscenirane i/ili realne informacijske eskalacije tema o NLO-ima i njihovim inteli gentnim (izvanzemaljskim) posadama?" Odmah valja istai da ne postoji niti jedan jednostavan kriterij po kojem bi se neki filmski, video ili fotografski snimak odnosno novinski napis, lanak ili ak publikaciju specijaliziranu za NLO problematiku moglo "a priori" ocijeniti vjerodostojnim ili nevjerodostojnim mate rijalom. Uvrijeeno puko nizanje opisa pojedinih sluajeva vienja NLO-fenomena u raznim okolnostima kojima su ve dulje vrijeme (pre)zasieni tiskovni mediji uz uobiajeni redakcijski stav i komentar koji varira u irokom rasponu od "apsolutne vjerodostojnosti" sve do "tragikomine lakrdije" - samo po sebi nita ne rjeava niti nudi iole znaajan kvalitativan pomak u vrednovanju i razrjeavanju tog krajnje sloenog fenomena. U tom pogledu su takoer gotovo posve nekorisne i brojne visokonakladne knjige i knjiice bombastinih naslova objavljene diljem svijeta. U njima se, kao u tiskovnoj crnoj kronici, uglavnom samo redaju te nedovoljno kritiki opisuju brojna vienja NLO-a i agresivnih izvan zemaljaca koji kriomice otimaju ljude, siluju ene ili svirepo sakate ivo tinje na panjacima. Sve to iznosi se bez ikakva dublja kritika zalaenja u samu bit NLO-fenomena i njegova znaenja. Drimo da bi se takve bombastine i senzacionalistiki provokativne prikaze moglo prvenstveno svrstati u tiva razonode i razbibrige, to je moda i vodei ureivaki cilj njihovih stvaratelja. Njima najee nije stalo do traganja za istinom istine kakva jest ve do jeftinog i bunog senzacionalizma te dostizanja ciljne skupine to redovno prati na brzi nu ostvarena dobra zarada prodajom visokih naklada popularno zvanog utog tiska i depnih izdanja knjiica sumnjive kvalitete. U ozbiljnom istraivanju NLO-fenomena neizbjeno se u prvi plan namee definiranje pristupa. On bi prvenstveno trebao metodoloki na dii slabosti ak i pretencioznijeg kvalitativnog razmatranja bilo kojeg izdvojenog ili aktualnog bliskog susreta kojeg ufolozi najee vrednuju

prema nizu od 12 uobiajenih kriterija koje je jo krajem 60-ih godi na prolog stoljea razradio amerikom astronom i uvaeni istraiva NLO-fenomena dr. sci. J. Allen Hynek. U samoj naravi promatrane pojave mogua su raznovrsna meteoro loka, svjetlosna i druga ogranienja, a to, dakako, ne daje mogunost utemeljenja niti uvjerljive indicije, a kamoli tvrdnje ili zakljuka. Drimo da se ovdje kao jedini pravi izlaz pojavljuje kritiko vrednovanje i pre tvaranje NLO-pojava i sluajeva u NLO-dogaaje neposrednom procje nom na najmanje tri razine: kvantitativno-statistikoj; kvalitativno-ekspertnoj te simultana izvjea struno kompetentnih pojedinaca (piloti, radaristi, astronauti, vojno osoblje itd.) te strunih udruga.

to kazuje statistika NLO-pojava?

Poslijeratna 1947. godina u suvremenim NLO-analima dri se kamenom-meaem suvremene NLO problematike prvenstveno zbog svjedoanstva Kennetha Arnolda i, to se smatra jo vanijim, nikad slubeno potvrenog pada NLO-a kod Roswella, o emu ak postoje izvorni (?) filmski snimci i zapisnik o obdukciji izvanzemaljca (Prilog 1). Posebice upada u oi podatak da su Amerike zrakoplovne snage (USAF) do 1965. godine evidentirale vie od 10.000 izvjea o vienju NLO-a. Iz toga slijedi da je u nepunih 18 godina samo u SAD-u prikupljeno toliko izvjea o vienju NLO-a, koji se nerijetko kreu naim nebom brzinama i na nain koji se posve razlikuje od letjelica izraenih ljud skom rukom, da se u prosjeku radi o vie od 1,5 sluaja dnevno. Taj brojani podatak nedvojbeno rjeito govori u prilog verifikacije NLOsluajeva kao realnih fenomena. Mnoga svjedoenja o NLO-pojavama i dogaajima nipoto se ne mogu olako paualno odbaciti kao neosnova na i izmiljena, premda meu njima neosporno ima podosta i takvih. U prilog toj hipotezi rjeito govori sljedei primjer. U namjeri da provjeri koliko su ljudi skloni izmiljanju NLO-vienja, astronom Patrick Moore nainio je neobian eksperiment. Redakciji lokalnih novina poslao je pismo u kojem je lano naveo da je ugledao NLO. Samo nekoliko dana nakon objave njegova pisma ak je dvade-

setak itatelja redakciji pismeno potvrdilo da je u isto vrijeme kad i on takoer vidjelo isti (izmiljeni) NLO! Unato mnogim izmiljenim NLO-vienjima u prilog realnosti NLO-fenomena zabiljeenih u posljednjim desetljeima diljem svijeta nedvojbeno najbolje svjedoi velika baza podataka pod imenom UFOCAT koju vodi Centar za prouavanje NLO sluajeva u Illinoisu. U njoj je tijekom 15 godina (1967.-1981.) bilo, po utvrenim kriterijima, regi strirano oko 60.000 NLO-izvjea iz ak 113 zemalja - dakle prosjeno 4.000 godinje! Premda je ukupan broj evidentiranih vienja NLO-fenomena u svijetu na prvi pogled doista pozamaan i impresivan, on moe lako zavarati te ostaviti dojam nevjerojatne uestalosti i gotovo svakodne vne ope prisutnosti NLO-pojava, to onda moe lako odvesti u krivom smjeru. Da bi se o tom nimalo jednostavnom fenomenu stekao dublji uvid i da bi ga se doslovce "spustilo na zemlju" potrebno je prvo odrediti prosjenu gustou njegova pojavljivanja tijekom godine po kvadratnom kilometru Zemljine povrine. Jednostavan raun pokazuje da je ona izu zetno malena i da iznosi samo = 7,83 10 - 6 /(km 2 god). Uz pretpostavku da je prosjena povrina vidokruga ovjeka-proma2 traa projicirana na tlo u najboljem sluaju 25 km vjerojatnost pojave NLO-fenomena nad tim sektorom tijekom jedne godine iznosi tek ne znatnih 25 k m x 7,83 10 / (km god) = 1,96 10 / god. To znai da se tijekom deset tisua godina u vidokrugu nad tim se ktorom mogu, prosjeno uzevi, oekivati tek dvije registrirane zamjedbe neke od NLO-pojava! Uz vrlo optimistinu pretpostavku da ovjek svakodnevno dva sata ciljano promatra nebo u svom vidokrugu u nadi da e primijetiti neku NLO-pojavu tada je vjerojatnost da tijekom razdoblja od 50 godina (pri mjerice u dobi od svoje 10. do 60. godine) opazi barem jednu od njih jo uvijek porazno malena i iznosi svega
2 -6 2 -4

Jednostavnije i jasnije reeno - od 10.000 stanovnika koji bi svakodnevno intenzivno promatrali nebo potencijalno tek njih osmorica imaju tijekom ivota priliku barem jednom vidjeti neki NLO-fenomen te eventualno o njemu stei kakvo-takvo vlastito (referentno) iskustvo i miljenje. To znai da zbog izuzetne rijetkosti njegova pojavljivanja ogromna veina ljudi nema gotovo nikakvu ansu ikad uivo vidjeti ikakvu NLO-pojavu. Ona za njih ostaje tek neispunjen ivotni san. eli li zainteresirani pojedinac iz te ogromne veine ljudi o NLO-fenomenu neto vie saznati stoji mu na raspolaganju kao izvor informaci ja, uz ture i odve neodreene enciklopedijske lanke, samo neprekidno rastua i danas ve gotovo nepregledna i teko prohodna uma najra znovrsnijih (dez)informacija u medijima, publikacijama te na mnotvu web-stranica. U njoj se i znalcima sve tee snai pa zato svakome nedo voljno upuenom u NLO-problematiku prijeti opasnost da u njoj prije zaluta i izgubi se nego to izrudari pokoju vjerodostojnu, kvalitetnu i neusmjerenu informaciju na koju se moe osloniti. Budui da je mogunost provjere podataka iz tih, po kvaliteti manje ili vie dvojbenih izvora, na temelju vlastitog NLO-iskustva, kako poka zuje prethodna procjena, praktino uzevi beznaajna, otvara se - za u vojno-obavjetajnim i visokim politikim krugovima ve dugo aktualnu i vruu temu o NLO-fenomenu i s njim tijesno svezanim izvanzemalj skim entitetom - ogroman slobodni prostor za kreiranje raznovrsnih tendencioznih manipulacija i obmana ire javnosti te uobliavanje njezi nih stavova u poeljnom smjeru. O tome e biti vie rijei u poglavljima koja slijede. Zanimljivo je, nadalje, pogledati kakva je struktura registriranih NLOizvjea u toj velikoj i dobro sreenoj bazi podataka? Moe li se iz njih izvui jo kakva zanimljiva pravilnost ili tendencija? Drimo da moe! Od oko 60.000 NLO-vienja iz baze podataka UFOCAT njih oko 2.000 ili priblino 3,33%, ini vienje izvanzemaljaca odvojeno ili zaje dno s NLO-om (bliski susreti tree vrste, BS-III), a samo njih 200, ili tek 0,33%, ulaze u skupinu bliskih susreta etvrte vrste (otmice i odvoenja ljudi od strane izvanzemaljskih entiteta, BS-IV). Navodne otmice Zemljana od strane nepoznatih izvanzemaljaca ve godinama su esta i omiljena tema u mnogim tiskovinama i knjiga ma, ali i jedan od vodeih crno-propagandnih instrumenata. Sudei po onome to se veoma buno i na izrazito senzacionalistiki nain o njima uestalo iznosi u medijima, moe se zakljuiti da su (izvan)zemaljske otmice zasigurno najstraviniji i potencijalno najopasniji bliski susreti.

Ne moe se, dakako, bespogovorno iskljuiti mogunost da su se neke od njih zaista zbile, no drimo da ih je veina, a moda i sve, ten denciozno kreirana, napuhana i vjeto plasirana u javnost da bi se u glavama ljudi pobudila snana odbojnost i usadila preventivna duboka mrnja prema pripadnicima potencijalnog izvanzemaljskog entiteta i svemu to moe biti u svezi s njim. Neki istraivai dre da su one samo paravan za prikrivanje supertajnih aktivnosti vlasti na podruju kontro le i manipuliranja svijesti te moebitnih jezivih eksperimenata vojnih znanstvenika u tajnim istraivakim centrima iji je krajnji cilj kreiranje beutnog cybervojnika. Prevladavaju, dakle, to s i moglo oekivati, bliski susreti prve i dru ge vrste (BS-I i BS-II) u ak statistiki znaajnih 96,34% evidentiranih NLO-vienja. To su NLO-i raznih veliina i oblika vieni u donjoj atmo sferi, na tlu ili u blizini promatraa. Valja naglasiti da se danas openito dri da na jedan prijavljeni (evidentirani) udaljeni ili bliski susret dolazi najmanje jedan neprijavljen. To znai da se realno moe raunati sa zapanjujuih vie od 120 tisu a bliskih susreta u samo prvih 14 godina obuhvata datoteke UFOCAT. Statistiki gledano, toliko brojni udaljeni ili bliski susreti ne samo da nisu dvojbeni ve ine jednu od najmarkantnijih i najuestalijih pojava zabiljeenih tijekom druge polovine XX. stoljea - koje nosi neslavan epitet "stoljee ratova i najveih stradanja ovjeka." Trea razina vrednovanja NLO-fenomena, nakon njegove kvalitati vno-kvantitativne statistike procjene, oslanja se na slubene izvjetaje strunih i nadlenih institucija. Ovdje se polazi od oite injenice da, unato nizu administrativnih i drugih barijera osobne i profesionalne naravi, stanovit broj NLO-sluajeva mora ipak biti slubeno registriran. Oni su nepobitan dogaaj za barem dio pripadnika one populacije koja zbog svoje profesije gotovo svakodnevno krstari nebom ili ga na neki nain promatra. To su u prvom redu piloti i posade velikih putnikih zrakoplova, piloti vojnih zrakoplova i helikoptera, pripadnici obalne strae te danas sve brojniji piloti malih privatnih aviona. Njima se pri druuje sve vei broj astronoma i astronauta ija je struna kompeten tnost u tom pogledu takoer neupitna. Ve po logici zakona velikih brojeva, pripadnici te populacije (koju ine ljudi besprijekornih psihofizikih sposobnosti educirani i posebno izvjebani za letove zrakoplovima) morali su, ako su vjerodostojne sta tistike o kojima smo prethodno raspravljali, biti svjedocima barem po nekog vienja NLO-a ili ak bliskog susreta s njim. U tom smislu valja

se jo jednom prisjetiti dramatinih zbivanja u samoj zavrnici leta BA 5061 te veoma tajnovitog udesa sovjetske svemirske sonde Fobos-2 u orbiti oko Marsa.

I S T R A I V A N J A NLO FENOMENA
COMETH - francuska vojna studija o NLO-ima
svojoj izvornoj nakani francuska vojna studija o istraivanjima NLO-pojava trebala je ostati strogo povjerljivo izvjee. No, zahvaljujui upornom i savjesnom francuskom novinaru B. Thouanelu, umjesto da ostane strogo povjerljiv dokument najviih dravnih i voj nih struktura te vladinih strukovnih slubi i institucija, ona je 16. 07. 1999. godine izala pred oi francuske javnosti bez ikakvih usmjeravajuih i dodatnih komentara. Prije nego to je s njome upoznata javnost, poslana je na uvid francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu i tada njem predsjedniku francuske vlade Lionelu Jospinu. U pripremi i izradi ove ozbiljne i znakovite studije zapoete jo sre dinom 1995. godine sudjelovali su paljivo odabrani vrhunski strunjaci i znanstvenici - vojni i civilni znanstveni odlinici francuskog drutva. Uvodniar ovog znaajnog dokumenta opsega 90-ak stranica je Andre Lebeau, bivi ravnatelj CNES-a - Nacionalnog centra za svemirske stu dije (francuska NASA, op. aut.), dok je predgovor napisao Bernard Norlain, umirovljeni general s etiri zvjezdice, bivi zapovjednik francuskog Taktikog zrakoplovstva i vojni savjetnik premijera. Njih dvojica su - uz pridruenog im Denisa Lettyja, generala i vojnog pilota - osnivai Komiteta za napredne studije, poznatog kao COMETA. Taj komitet je struno tijelo koje stoji iza ove vojne studije u medijima najee zvane naprosto samo Studija COMETA ili Izvjee COMETA. U autorskom timu uz njih su jo bili admiral Mare Merlo, general Pierre Bescond, vrhunski strunjak za konstrukciju oruja, Christian Marchal, izvrni direktor Nacionalne agencije za aeronautika istraivanja (ONERA) te vie drugih afirmiranih strunjaka-specijalista za podruja aero nautike i naoruanja.

ime se ta studija bavi i do kakvih je rezultata dovelo poduzeto opseno kritiko istraivanje NLO-fenomena? To je nezaobilazno pita nje koje su neprestance postavljali novinari i neutaivo znatieljna ira javnost. Sadraj studije podijeljen je u tri dijela. To su: injenice i iskazi - prvi dio, Postojea saznanja - drugi dio te NLO-i i obrana - trei dio. Ta znaajna studija obuhvaa 14 poglavlja te sadri sedam priloga. Njezinu okosnicu ini struna analiza pet stotina nedvojbenih NLO-dogaaja evidentiranih preteno u Francuskoj, a manjim dijelom izvan nje. Oni se, u pravilu, mogu svrstati u bliske susrete prve i druge vrste (BS-I i BS-2). Graa za te NLO-dogaaje prikupljena je kritikim odabirom iz najrenomiranijih izvora: evidencija pri vladi, vladinih savjetnika te zrakoplovnih zajednica drugih zemalja. Studija je objavljena u Francuskoj pod naslovom NLO-i I OBRANA - Na to se moramo pripremiti? Rezultat je trogodinjeg intenzivnog i odlino koordiniranog timskog istraivakog rada. Na temelju iscrpnog uvida u 500 pomno odabranih izvjea o ne ospornim udaljenim i bliskim susretima, potvrenih u jednom dijelu radarsko-vizualnom verifikacijom, istraivai su zauzeli ope stajalite da su "brojne NLO-pojave praene od pouzdanih motritelja-svjedoka, te da je dio vienih letjelica vjerojatno izvanzemaljskog podrijetla" Ugledna skupina francuskih vojnih i civilnih strunjaka otvoreno je i decidirano objelodanila stajalite o izravnoj svezanosti NLO-fenomena s izvanzemaljskom hipotezom. Drugim rijeima, ona je jasno iznijela stav da su NLO-i izvanzemaljski objekti koji povremeno ulaze u nau atmo sferu vrlo vjerojatno prisutni na naem nebu ve najmanje 52 godine. Pri tome je kao ishodina godina uzeta 1947. koja je po evidentiranim NLO-vienjima bila veoma plodna. Prvi dio Izvjea COMETA odnosi se na dokumentirano razmatranje svjedoanstava francuskih pilota, profesionalno zacijelo najkompeten tnijih svjedoka kao to su M. Giraud, pilot Miragea IV (1977.), pukovnik Bose, vojni pilot (1976.) te Air France-ov let AF 3532 iz sijenja 1994. godine. Zatim je kritiki obuhvaena serija radarsko-vizualnih opaaja te ostalih bliskih susreta u Francuskoj i drugim zemljama kao to su Iran (1976.), Rusija (1990.), Argentina (1995.) te zamjedbe NLO-a na tlu - kao to je, primjerice, svjedoenje nekoliko svjedoka s ruskog raketnog

poligona (1989.) ili francuskog pilota J. P. Farteka o NLO-u vienom uz samo tlo. Na kraju prvog dijela studije iznose se uvjerljivi primjeri broj nih udaljenih i bliskih susreta koji su se zbili u Francuskoj u posljednjih 35 godina. U drugom dijelu Izvjea COMETA propituje se organizacija prou avanja NLO-fenomena u Francuskoj s obzirom na ak 3000 terenskih izvjea u okviru sporazuma GEPAN i njihove statistike analize sa stajalita uporabljenih metoda i dobivenih rezultata. Osobito su mjesto u studiji zauzele raznovrsne NLO-hipoteze i pokuaji modeliranja ne koliko odabranih radnih hipoteza. Autori iznose i argumentirano obra zlau stav da su iskonstruirane NLO-obmane i podvale (kakvih, dakako, neizostavno ima) strunjacima oigledne i posve ih je lako utvrditi te izdvojiti od vjerodostojnih izvjea. Nadalje, iskuavane su parcijalne simulacije mogue propulzije NLO-a uzimajui u obzir njihovu veliku brzinu leta, neobino gibanje i ogromno ubrzanje te paralizu drugih vozila - najee automobila - u blizini NLO-a. Najbolje rezultate pri tom testiranju pokazao je model magnetohidrodinamike propulzije, dosad ve uspjeno testiran u vodi. Autori studije dre da bi se on tijekom nekoliko iduih desetljea (ovlada li se u tom razdoblju tehnologijom supravodljivih visokotemperaturnih strujnih krugova) takoer mogao uspjeno koristiti i u atmo sferi. Paraliza motornih vozila i osoba u blizini NLO-a pripisana je dje lovanju mikrovalnog oruja odnosno usmjerenog snopa mikrovalnog zraenja koje svojim snanim poljem blokira rad elektrinih ureaja. Od nekoliko postavljenih NLO-hipoteza autori studije priklanjaju se tzv. "globalnoj hipotezi". Oni odbacuju sve neznanstvene hipoteze kao to su primjerice: kolektivna halucinacija, parapsiholoki fenomeni, mani pulacija NLO-pojavama od strane ultramonih interesnih tajnih grupa ili svjesno organizirana opa zavjera. Vie panje od globalne hipoteze dobila je u provedenom istrai vanju samo hipoteza o tajnim orujima i zrakoplovima. No, istraivai u konanici nedvosmisleno ustraju u stavu da i nju valja iskljuiti jer je vjerojatnost za takvo to zanemarivo mala. Naposljetku je preostala jo skupina izvanzemaljskih hipoteza iz koje je, kao najvjerojatnija, prihva ena hipoteza koja se temelji na teoriji svemirskih otoka i suglasna je s dananjim (astro)fizikalnim spoznanjima. (U beskraju svemirskog oce ana svemirski otoci su oekivane, vjerojatne ili neizbjene oaze ivota, dakle planetski sustavi neke zvijezde s inteligentnim i visokoorganiziranim ivotom.)

U treem dijelu Izvjea COMETA obraene su teme koje su bile od kljunog interesa za istraivae. One su bile u rasponu od strategijske perspektive NLO-dogaaja, preko tehnikih implikacija i sigurnosti zranog prometa sve do politikih i religijskih te, na kraju, moguih medijskih posljedica. Otvoreno je iznesen stav, premda do sada nisu dokazane bilo kakve spontane neprijateljske NLO-aktivnosti, da ipak postoje (zasad tako in terpretirane) sporadine akcije koje bi se uvjetno mogle svrstati u neki oblik zastraivanja izazvan nasilnikim ponaanjem naih lovaca-presretaa pri susretu s NLO-ima. Preporuka je autora studije da zbog toga treba nastaviti s razmatranjem takve mogunosti i uplivu tog imbenika na strategijske interese, politiki ivot te na religije i medije javnog pri opavanja. Autori kritiki postavljaju sljedea pitanja: "to ako pretpostavimo da su NLO-i izvanzemaljske letjelice?" te "Moe li se iz njihova dosada njeg ponaanja zakljuiti poneto o njihovim namjerama ili stratekim orijentacijama?" Uestale pojave NLO-a u blizini velikih vojnih baza i poligona sa stratekim nuklearnim projektilima navode na pomisao da bi motiv do laska NLO-a izvanzemaljskih posjetitelja moda mogao biti zatita naeg nemirnog planeta od jo uvijek mogueg izbijanja nuklearnog rata te njegovih dugoronih tekih posljedica za nau civilizaciju i svekoliki ivot u biosferi. U nastavku takvih razmiljanja u Izvjeu COMETA autori izravno istiu i prosvjeduju da su SAD glavni krivac za skrivanje istine o va nom i nezaobilaznom NLO-fenomenu i prosvjeduju protiv toga. Dre da je ve rani sluaj Roswell, koji se zbio poetkom srpnja 1947. godine, ukazuje na veliku mogunost da su veoma mone i utjecajne vojne vlasti SAD jo tada dole u posjed barem jedne sruene izvanzemaljske letjeli ce relativno skromnih tehnikih mogunosti. Stoga autori Izvjea COMETA dre da vjerojatna politika preuiva nja (konspirativnost) i zatakavanja izravno proizlazi iz upornog nastoja nja SAD-a da zadre ili jo vie poveaju svoju vojnu nadmo. Naravno, usporedna s tim je i skrivena namjera SAD-a da posve zataji i sebino prisvoji svaki mogui aspekt tehnoloke prednosti pred ostalim zemlja ma. U tom kontekstu, primjeuju autori studije, postavlja se pitanje te hnolokog dopinga kojeg su SAD mogle na taj nain kriomice ostvariti. Oni energino predlau da se u Francuskoj na najvioj razini, pri vladi, formira struno tijelo kojem bi bila povjerena dogradnja hipoteze

i definiranje moguih strategija pristupa glede NLO-a. Takoer predlau da se to prije sklope odgovarajui sporazumi o suradnji s ostalim ze mljama unutar i izvan Europske unije radi sustavnog praenja i daljnjeg kritikog istraivanja NLO-fenomena. Prema miljenju autora studije, Europska zajednica treba neodgodi vo preuzeti obvezu da odgovarajuim diplomatskim akcijama i pritisci ma ukljui te potakne i navede vladu SAD-a na formiranje zajednike vojno-strateke i politike asocijacije u pogledu sustavnog istraivanja NLO-fenomena. Do zakljuivanja teksta nae knjige na tu inicijativu jo nije zabiljeen nikakav pozitivan preko atlantski pomak ni njegov nagovjetaj. to zakljuiti o ozbiljnom, strunom, vrlo preglednom i smionom Iz vjeu COMETA? Jesu li u pogledu rasvjetljavanja veoma sloene NLOproblematike mjerodavniji takvi vojno-profesionalni i ekspertni stavovi ili tendenciozno smiljena izvjea vladinih glasnogovornika koji, po direktivi nalogodavaca, donose slubeni i toboe pouzdan i istinit stav mjerodavan za javnost? Ponajprije valja primijetiti da je strunim ugledom autora studije, sustavnou istraivanja, analitikom kompetentnou i iznesenim pri jedlozima Izvjea COMETA izazvala u svjetskim razmjerima pravi kopernikanski obrat u pristupu NLO-problematici. Moe se rei da njezina pojava predstavlja zvijezdu Danicu na podruju ozbiljnog istraivanja NLO-fenomena. tovie, to je prva iznimno utemeljena, objektivna i metodoloki korektna studija o aktualnoj NLO-tematici s jasno profi liranim zakljucima i prijedlozima. Ona u samoj zavrnici XX. stoljea izravno upuuje na: kritiko promiljanje i preispitivanje mjesta i uloge ovjeanstva u svemiru te neodgodivu pripremu i planiranje novih iskoraka ovjeanstva u promijenjenoj i kvalitativno novoj konstelaciji odnosa snaga. Francuski istraivai jednoduno naglaavaju da su vojne i civilne vlasti dune osigurati stanoviti oblik kozmikog bdijenja radi prevencije moguih iznenaenja, pogrenih interpretacija i prizemnih manipulacija javnosti u vezi pojave NLO-a. Iz tog nevelikog, ali konstruktivnog i jasnog sroenog izvjea ekspertnog tima otvoreno proizlaze sljedee dvije hipoteze:

 da su NLO-i fizika realnost koju je dalje naprosto smijeno osporavati i/ili ignorirati te da je vrlo vjerojatno da su oni veoma sloen proizvod tehnoloki napredne izvanzemaljske inteligencije. Premda druga hipoteza jo nije formalno dokazana, autori dre da je ona jedini izlaz za racionalno objanjenje NLO-a. Do tog smionog za kljuka oni su doli na temelju kritike analize pomno prikupljenih i su stavno obraenih vojnih podataka o brojnim vjerodostojnim udaljenim i bliskim susretima. Logian zakljuak autora studije, koji se sam po sebi namee, jest da realnost NLO-a neizravno upuuje na postojanje barem jedne izvanzemaljske inteligencije koja ve dulje vrijeme relativno ue stalo diskretno posjeuje na planet. Iako nam ciljevi jo uvijek anonimnih NLO-gostiju ostaju nepoznati - zakljuuje autorski tim Studije COMETA - oni po svaku cijenu moraju postati nezaobilaznom temom u spekulativnoj razradi moguih scenari ja sagledive budunosti naeg planeta sve ugroenijeg gramzljivim turbokapitalizmom i nezadrivom globalizacijom, kao najpodlijem obliku neokolonizacije ostatka svijeta. Stoga autori Studije COMETA u njezinom zavrnom dijelu vizionar ski smiono iznose svoje zavrne preporuke koje idu od apela za oso bnom odgovornou donositelja kljunih odluka, formiranja stratekog tijela za NLO-problematiku na najvioj dravnoj razini, prouavanja i iznalaenja mjera za hitne situacije sve do snanog koordiniranog di plomatskog pritiska na vladu SAD-a za njezinu otvorenu konstruktivnu suradnju oko ovog planetarno vanog pitanja kojeg vie nitko ne moe ignorirati te dalje, naoigled sviju, olako i drsko "turati pod tepih".

Odjeci Studije COMETA u amerikim medijima Valja istai da je francuska vojna Studija COMETA ubrzo nakon obja vljivanja doslovce prenerazila vladine i vojne krugove mnogih drava. Ona je takoer veoma brzo dospjela u samo sredite interesa brojnih ufolokih udruga diljem svijeta. Zahvaljujui njoj NLO-problematika je oito prera sla lokalne okvire i napokon zadobila dugo oekivani globalni status. Nje zinom je pojavom ira francuska i svjetska javnost naprosto ivnula. Na pokon smo doekali toliko dugo eljenu UFO-glasnost globalnih razmjera, no s ve iskazanom namjerom svjetskih kolovoa za njezinu eutanaziju.

Sve do njezina obznanjivanja sredinom 1999. godine vladajue slu beno stajalite u SAD-u, potkrijepljeno rigidnim stavom Condonove komisije, bilo je da NLO-pojave ne predstavljaju nikakav znanstveni niti vojni interes. Izvjee fiziara Edwarda Condona, koji je bio vodi telj istraivanja, napisano je na vie od 1.000 stranica u okviru Colorado UFO-projekta iz 60-ih godina, a financirano je od strane vojnih snaga SAD-a. Meutim jasni i struno utemeljeni stavovi Studije COMETA donose preko noi zakljuke koji su posve opreni paualnim zaklju cima amerike Plave knjige iz 1969. godine namijenjenim prvenstveno obmani ire javnosti. Plava knjiga i njezini nedovoljno utemeljeni zakljuni stavovi o tzv. "zranim anomalijama", pri kojima nastaju iznenadni i neobjanjivi pre kidi rada elektrinih ureaja i instrumenata u zrakoplovima, smetnje u radu motora i tekoe u upravljanju zrakoplovima, kao opem objanje nju za nastanak veine NLO-pojava, naprosto su preko noi doivjeli snanu eroziju, gubitak svakog javnog ugleda i neizbjeno odumiranje. Takvom razvoju dogaaja znatno je pogodovalo stajalite stanfordskog profesora i astronoma Petera Sturrocka i pridruene mu skupine uglednih znanstvenika te znatna panja medija. Prema njima, NLO-fenomen ne samo da nije neznanstvena, tj. pseudoznanstvena tema, ve NLO-pojave - nakon revizije fizikalnih dokaza o nedvojbe nim NLO-tragovima u kontaktu NLO-a s okoliem - jesu nezaobilazan fenomen od prvorazrednog znanstvenog interesa. tovie, oni dre da bi svako daljnje obezvrjeivanje, izrugivanje i negiranje realnosti NLO. fenomena bilo nedopustivo ogranienje prava ire javnosti na cjelovito informiranje te jasno istiu da je takva praksa s civilizacijske toke gle danja vrlo nazadna i dalje nedopustiva. Snano uskovitlana medijska praina ubrzo je poprimila konture pravog medijskog tajfuna odvanim istupom neovisne amerike novi narke Leslie Kean. U visokonakladnom listu Boston Globe ona otvoreno iznosi i otro komentira brojne neprimjerene reakcije politiara, zastu pnika u amerikom Kongresu te kratke, povrne, tipizirane i neuvjerljive komentare iz vidljivo uznemirenih pentagonskih krugova. U uvodu lanka Leslie Kean citira Mishela Algrina, glasnogovornika komiteta COMETA, o tome kako je ta studija predana francuskom pred sjedniku Jacquesu Chiracu te premijeru Lionelu Jospinu. "Odgovor se ne oekuje" - odluno istie Algrin - "nego samo akcija" U tom dokumentu izrijekom se trai od francuske Vlade da energino zahtijeva i podupre pokretanje suradnje s amerikim saveznikom o aktualnoj NLO-tematici.

Edgar D. Michell (ameriki znanstvenik i planetarno slavna osoba, astronaut misije Apollo-14 i jedan od malobrojnih Zemljana ije su noge koraale sivo-pranjavom Mjeseevom povrinom) pohvaljuje dosege autorskog tima Studije COMETA te otvoreno iznosi stav da, prema njegovu uvjerenju, "u vie od 90% sluajeva u svemu tome ima realnosti." Michell u nastavku intervjua naglaava: "Ti su ljudi kopali po dosjeima i godinama istraivali" te dodaje da "jedino to sada nedostaje jest slubeni peat." Premda su se njegovu zahtjevu pridruili admiral Lord Hill-Norton, bivi elni ovjek britanskog Ministarstva obrane te Gordon Cooper, ameriki Mercury astronaut, njegov zahtjev je bio potpuno ignoriran od strane monih i nedodirljivih dunosnika SAD-a. Pri tome je oito bilo posve zanemareno da je Edgar D. Mitchell, astronaut misije Apollo-14, dobitnik predsjednike medalje slobode, a svojedobno mu je bila dodijeljena i USN medalja za istaknute zasluge te Nasino odlikovanje za izuzetna postignua. U svome lanku Leslie Kean iznosi bezuvjetan stav Studije COMETA koji kvalificira vladine i vojne strukture SAD-a kao monolitan i nepro bojan sustav u njihovoj dugogodinjoj utnji oko NLO-tema. Ona ocje njuje da te mone i nedodirljive zakulisne strukture dosljedno slijede ili ak pojaavaju politiku sustavnog dezinformiranja javnosti na tome osjetljivom podruju. Na djelu je oito "impresivan arsenal represije" koji ukljuuje i stroge vojne propise s veoma otrim kaznama za svako javno razotkrivanje NLO-pojava i dogaaja koji su za ameriku javnost oito jo uvijek tabu-tema. Tako se, primjerice, u internom dokumentu US-Air Force Regulator broj 202-2 iz kolovoza 1953. godine pod naslovom Prijave neidentificiranih leteih objekata striktno zabranjuje objavljivanje bilo kakvih izvjea ili podataka u svezi "objekata koji nisu objanjivi" u javnosti i medijima. U tom pogledu jo je restriktivnija famozna odredba u publikaciji Zdru enih mornarikih zrakoplovnih snaga koja izrijekom trai sudski pro gon za pilote, civilne agencije, kapetane trgovakih brodova pa sve do kapetana nekih vrsta ribarskih brodica ako se drznu razotkriti bilo koju injenicu ili podatak o NLO-pojavama koje su "bitne za sigurnost SADa". Dakako, onih nebitnih u ovom kontekstu uope i ne moe biti. U tom pogledu je slino stanje u Velikoj Britaniji i drugim zapadnim dravama koje po pitanju NLO-problematike ve desetljeima potajice tijesno surauju. U njima su takoer doneseni represivni vojni zakoni koji izriito zabranjuju svim pripadnicima oruanih snaga da daju ili da

na bilo koji nain daju ili sudjeluju u objavljivanju bilo kakvih afirmativnih informacija o NLO-pojavama. Unato toliko isticanom i hvaljenom Zakonu o slobodi informiranja u SAD-u je ak i sudskim istraiteljima dosad bio potpuno onemoguen pristup do NLO-dosjea za koje Vlada ve vie od pola stoljea slubeno i dalje uporno tvrdi da ne postoje. Drastian primjer za to je sudski proces iz 1980. godine kojim je pokrenuta tuba u Okrunom sudu Kolumbij skog okruga protiv Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) zbog njezina odbijanja da objavi 156 tajnih dokumenata u svezi NLO-vienja. Nakon primljene strogo povjerljive predstavke NSA koja sadri 21 stranicu teksta, sudac Gerhardt A. Gesell ponitio je podnijetu tubu uz obrazloenje "da je javni interes u predmetnom zahtjevu za razotkrivanje prekoraen i to zbog osjetljive prirode materijala i izravnih uinaka na nacionalnu sigurnost u sluaju objavljivanja te dokumentacije" Pisanu predstavku agencije NSA, izuzev suca Gesella, nitko nije mogao dobiti na uvid, pa ak ni istraitelji ukljueni u ovaj proces. Odvana Leslie Kean dalje navodi kako Willard H. Miller, priuvni ameriki asnik i mornariki zapovjednik (umirovljen jo 1994. godi ne), unato preuzimanju nimalo beznaajnog rizika da bude drastino kanjen, smjelo istupa u javnosti te javno obznanjuje tajne stavove Pen tagona oko sigurnosnih pitanja i vojne politike svezane uz pojavu NLOa. Izmeu ostalog odvani W. H. Miller iznosi kako su NLO-teme tabu u amerikoj vojsci te se stoga prema njoj asnici gotovo nepodijeljeno odnose "na gotovo isti nain kao to se jo uvijek gleda na duevnu bolest. Drimo lude keri skrivene u potkrovlju" Izraavajui svoju zabrinutost u povrnim i nepravilnim saznanjima amerikih asnika o NLO-fenomenu i njegovim realnim dimenzijama on daje snanu podrku odlunim istupima francuskih generala iznije tim u Studiji COMETA te posebice naglaava: "Bez pripreme i planiranja susreta, nagle vojne odluke mogu izazvati zabunu, pogreno aktiviranje snaga te mogu prouzroiti posljedice katastrofalnih razmjera" Tome valja pridodati i zabrinutost koju je u amerikom Kongresu jo davne 1960. godine iskazao Leonard G. Wolf, zastupnik iz savezne drave Iowa, navodei u svome izlaganju upozorenje zrakoplovnog NATO-generala L. M. Chassina koji je kazao: "Nastavimo li daljnjim negiranjem postojanja NLO-a doivjet emo jednog lijepog dana da e ih netko (u zra nom prostoru, op. aut.) zamijeniti za navoene neprijateljske projektile i dogodit e nam se najgore mogue" Zastupnik Wolf je Kongresu takoer predlagao da je neizbjeno to prije izraditi odgovarajui dokument koji

bi obvezao sve nadreene vojne imbenike da sve djelatnike obrane na pokon upoznaju "da su NLO-i stvarni i stoga osoblje treba obuiti da ih pri uoenju, zbog njihovih specifinih manevara i ubrzanja, razlikuju u odnosu na zemaljske zrakoplove i projektile." Amerika javna scena je bez ikakva ustezanja i okolianja priznala francuskim generalima njihovu istinoljubivost, odvanost i neupitno predvodnitvo u kritikom pristupu NLO-temama koje, istini za volju, od vremena do vremena podiu i njihove amerike kolege, no oito ne dovoljno uporno i organizirano. Ameriki generali u osnovi podravaju isticanje kljunog pitanja kojeg postavljaju njihovi francuski kolege te istiu: "Da netko nastoji ignorirati fenomen koji se odnosi na periodike po jave pogonjenih leteih objekata unutar naeg zranog prostora. Ne uinimo li neto, temeljna naela obrane i dojave u zranom prostoru bit e stavljena pod upitnik" Svi ti apeli visokih amerikih asnika zasad su ostali bez ikakva uvaavanja unutar slubenih struktura SAD.

Meunarodna Konferencija razotkrivanja Oslo 2000.

Tajnovita hessdalenska nona svjetla
Hessdalen, slikovita i rijetko nastanjena glacijalna dolina duljine oko 12 kilometara u sredinjoj Norvekoj, do prije dvadesetak godina ni po emu nije bila osobito poznata. Broji svega dvjestotinjak itelja i nalazi se 70-ak kilometara jugoistono od grada Trondheima, u podruju bo gatih leita eljezne i bakrene rudae. Njezino je ime u posljednjih 20ak godina prvenstveno svezano uz fenomen uestale pojave neobinih nonih svjetlosnih objekata razliita oblika ili udnovatih svjetlosnih zmija, uglavnom u utim, uto-bijelim, jarkim uto-naranastim i cr venim tonovima. Tamonje stanovnitvo te brojni oevici i istraivai tvrde da se te brzopokretne svjetlosne pojave koje sablasno paraju nebom (a posve su atipine za polarnu svjetlost) nad Hessdalenom uestalo pojavljuju jo od 1981. godine. Svjetlost tih tajanstvenih pojava ponekad je toliko snana da jasno osvjetljava predjele ili lokacije na samom tlu pa ak i unutranjost malobrojnih kua u dolini. Veina itelja i istraivaa ne sumnja u njihovu realnost te dri da ti neobini svjetlosni fenomeni najvjerojatnije nisu prirodnog podrijetla. Oblici svjetlosnih pojava vienih u 20-ak godina na nonom nebu Hessdalena variraju od krunih do izduenih u obliku cigare, a svega

15% ine varijacije drugih oblika. Te zagonetne neprirodne svjetlosne pojave ponajvie se pojavljuju grupno. Da bi pratili njihov tijek i uesta lost, itelji Hessdalena (kao i brojni sponzori i ufolozi-simpatizeri) finan cirali su pozamane trokove izgradnje promatrake stanice te nabavu i postavu automatskog sustava digitalnih kamera za stalno motrenje neba i snimanje tajnovitih svjetlosnih pojava. Dosadanja viegodinja istraivanja upuuju da se svjetlosni fe nomeni iznad Hessdalena mogu podijeliti u sljedee karakteristine skupine: bljeskovi bijele ili bijelo-plave boje na velikoj visini iznad doline ili povrh planinskih grebena koji rijetko kada traju dulje od minute; (brzo)pokretna uta svjetlost povrh koje je, u pravilu, treperava crvena svjetlost koja zbog pomicanja ostavlja dojam "svjetlosne zmije"; dugotrajna mirna ili sporo pokretna uta ili bijela svjetlost koja se moe vidjeti i dulje od jednog sata. Ponekad se moe i veoma brzo kretati nebom. To je, kako pokazuju statistike, najee vien oblik svjetlosne pojave crni ili tamni letei objekti (NLO-i?) sa svjetlima na krajevima. To je najrjee viena skupina svjetlosnih fenomena. "to se tu zapravo zbiva?"; "Zato ba u Hessdalenskoj dolini?" - pi tanja su koja ve puna dva desetljea zaokupljaju brojne istraivae i znanstvenike raznih struka iz Norveke, susjedne vedske te vie drugih zemalja diljem svijeta. Na temelju detaljnog strunog pregleda mnogo brojnih snimaka i spektralne analize tih tajnovitih svjetlosnih pojava pretpostavlja se da one vjerojatno potjeu od termike plazme nepozna ta podrijetla te da su u tijesnoj vezi s NLO-ima. Istraivai neobinih svjetlosnih fenomena pokuali su jo 1984. godine dati odgovore zato je ba Hessdalen tako zanimljiv lokalitet za, kako sami kau, mogue uestale posjete NLO-a izvanzemaljskog entite ta. Krenuli su od injenice da je u tom podruju najvei rudnik bakra u Europi te su pretpostavili da u tamonjem izobilju rudnih leita bakra, eljeza i sumpora svemirski posjetitelji, zbog nama nepoznata razloga, nalaze poseban interes u okviru terestrike geologije specifine za njih. Valja istai da su slini uestali udaljeni susreti u obliku neobinih svjetlosnih pojava na nonom nebu zabiljeeni takoer i u amerikoj saveznoj dravi New Mexico. Tamonji stanovnici dre da svemirske po-

sjetitelje vjerojatno privlai tzv. rudarski "smei plin" koji obilato izbija iz tla na bogatoj lokaciji rudnih leita. Svjetlosne pojave na nonom nebu Hessdalena istraivao je konzistentno i kompetentno poznati ameriki astronom i eminentni NLOistraiva dr. sci.J. Allen Hynek jo 1985., godinu dana prije svoje smrti. Rezultati njegovih istraivanja u znatnoj su mjeri nekoliko godina kasni je potakli sazivanje meunarodne Konferencije NLO razotkrivanja koja je odrana 29. i 30. sijenja 2000. godine u norvekom glavnom gradu Oslu, u zgradi Sredita narodnog sporazuma. U njezinu radu sudjelovalo je oko 600 sudionika.

O emu je raspravljano na Konferenciji NLO razotkrivanja u Oslu?

Neki uvaeni sudionici te meunarodne konferencije bili su plane tarno popularni Erich von Daniken, gorljivi zastupnik hipoteze o paleokontaktima te Darrell Sims, poznati ameriki lovac na dokaze o posto janju izvanzemaljaca, njihovim otmicama ljudi i usaivanju implantata. Njih su dvojica, premda usredotoeni na razliite aspekte istraiva nja NLO-fenomena, svoju panju uglavnom usmjerili na istraivanje bliskih susreta druge vrste (BS-II) ili - kako bi ih obiavao nazivati J. A. Hynek, otac klasifikacije bliskih susreta - "sluajeve fizikih tragova". On je jo poetkom 70-ih godina XX. stoljea u irem kontekstu obrazloio i poblie definirao bliske susrete druge vrste (BS-II). Pri tome je osobito naglaavao da oni ravnopravno obuhvaaju fizike tragove na ljudima kao i fizike tragove na tlu i okoliu. Daniken i Sims su zagovarali stav da su ekspedicije izvanzemaljskih civilizacija oduvijek posjeivale Zemlju i na njoj ostavljale danas manje ili vie prepoznatljive fizike (materijalne) i nefizike (nematerijalne) tragove. U odnosu na odvie senzacionalistiki i komercijalno orijenti ranog Danikena, Sims je bio znatno suzdraniji u iznoenju tzv. "tekih dokaza". tovie, mnoga pitanja je ostavio otvorena i izravno je prozvao ameriku svemirsku agenciju NASA za seriju neuspjelih projekta koji izazivaju strepnju jer se ve godinama s naim istraivakim svemir skim sondama u meuplanetarnom prostoru zbivaju udni, zbunjujui i uznemirujui dogaaji. Karakteristini primjeri kojima je potkrijepio svoje stavove su zago netan gubitak automatske istraivake sonde Mars Polar Lander, pro-

jekt Cassini te tajanstveno ieznue ili unitenje sonde SOHO koja je istraivala Sunevu aktivnost. "Te basnoslovno skupe istraivake misije automatskih svemirskih sondi koje su iznenada tajnovito prekinute" - kae odlunim glasom Sims - "Nasine su informacijske 'crne toke'." O tim misterioznim udesima, koji su vjeto zatakani, javnosti je bezobzirno uskraena cjelovita i vjerodostojna informacija. Vie sudionika te konferencije - vrhunskih strunjaka za kirurgiju odstranjenja mikroimplantanata (izvan)zemaljskog podrijetla - iznijelo je svoju zabrinutost zbog moguih zlouporaba u suvremenim uvjetima. U tom pogledu, kako je vidljivo uzbuen komentirao dr. sci. Raumi Kilde, postoje ozbiljne indicije u prilog tvrdnji da e budui narataji, bez izuzetka, od roenja do smrti, nositi ugraene nedetektibilne mikroimplantate koje e totalitarnim vladama ve u bliskoj budunosti omogu avati puni nadzor ili ak pretvaranje graana u poslune kibernetski voene podanike. Na istoj crti promiljanja bio je i dr. sci. Richard Boylan, socijalni psiholog i autor zapaene knjige Extraterrestrial Contact and Human Re sponses (Izvanzemaljski kontakt i ljudski odgovori) objavljene 1994. godine. On u njoj ulazi duboko u nau daleku pretpovijest te nadograuje tezu akademika Zecharie Sitchina, jednog od najveih svjetskih autoriteta za drevne bliskoistone jezike i asirologiju, da je izvanzemaljska genetska intervencija izvedena prije otprilike 300 tisua godina na Homo erectusu imala za cilj ubrzavanje i svrsishodnu promjenu prirodnog tijeka nae odve sporohodne i, u posljednje vrijeme, sve osporavanije evolucije. Podsjeajui prisutne na rijei Standinga Elka, poznatog iscjelite lja Lakote Sioux Indijanaca te viziju njihova poglavice White Buffala (Bijelog Bivola), R. Boylan je ustvrdio da zapoinje naa tranzicija iz etverodimenzionalnog (4D) u peterodimenzionalni (5D) svijet u ko jem je podizanje ovjenosti i oovjeenosti temeljna pretpostavka za duhovnost. "Mi se nalazimo" - naglasio je u okvirima te rasprave dr. sci. Wolf -"na evolucijskom raskru. Ne ostavimo li se trajno oruja i ratnih razara nja te najurnije ne zaponemo lijeiti ovaj uistinu bolestan planet unitit emo svoju Zemlju, a time i sebe same. Otvara se proces buenja i uoblie nja nove paradigme!' Joe Firmage, najnovija zvijezda svjetske NLO-scene i vjerojatno najiekivaniji sudionik NLO-konferencije zbog sprijeenosti je sudje lovao u njezinu radu neizravno, putem satelitskog telefona. Taj novope eni mladi milijuna vidi svoju ulogu u podupiranju novih istraivanja,

napose u perspektivnom podruju tzv. "nulte energije". Tijekom svojeg nastupa izriito je naglaavao da je spreman novano poduprijeti svaki znanstveni projekt koji moe dokazati mogunost uozbiljenja zasad jo posve utopijskih meuzvjezdanih putovanja. Roar Kroghus, zamjenik predsjednika NETI-ja (Norveke udruge za prouavanje izvanzemaljske inteligencije) i organizator ove zapaene meunarodne UFO-konferencije, naglasio je da je u modernom svijetu informacija zadobila osobitu mo i snagu te da svi mi (ovjeanstvo) imamo misiju i zadatak koji nas u novom mileniju vodi prema bliskim susretima pete vrste (BS-V), a u daljnjoj perspektivi moda ak i prema danas jo utopijskoj mogunosti putovanja kroz vrijeme. Michael Hessemann, svjetski poznati njemaki istraiva NLO-fenomena, upoznao je brojne sudionike konferencije s izuzetno dojmljivom zbirkom video zapisa i drugih vrstih dokaza koji snano podupiru i ohrabruju daljnja istraivanja tog veoma sloenog vieslojnog fenomena. Nakon njega za govornicom se pojavio meksiki istraiva NLO-a Jaime Mausson. Moe se rei da su njih dvojica dali poseban obol konferenciji - snagu ujedinjenog napora te osobnih i strunih pregnua za dostizanje istine te razotkrivanje perfidnih manipulacija svjetskih sredita moi na tome kljunom podruju. Posljednji sudionik konferencije koji je uzeo rije bio je dr. med. Steven M. Greer, voditelj amerikog Projekta razotkrivanja i CSETI-ja - Centra za prouavanje izvanzemaljske inteligencije. Svoje je izlaganje usmjerio na bliske susrete pete vrste koji se u posljednjih dvadesetak godina uprizoruju puanstvu diljem svijeta preko sve uestalijih NLOdogaaja na Zemlji i u vanjskoj atmosferi. "Nama je oteta budunost!!!" - zagrmio je iz sredita kongresne dvo rane Steven Greer i na to je dometnuo - "Ali to nije ni naa pogreka niti naa sudbina!". Takoer je iznio da u amerikim vladinim slubama "najee ljevica ne zna to radi desnica". On je u svome izlaganju ogore no ustvrdio da ve dulje vrijeme postoje mnogi programi USAPS-a (Neobznanjeni posebni pristupni programi) za ije postojanje predsjednik SAD i kongresnici uope ne znaju. Stoga ih ni na bilo koji nain ne mogu koliko-toliko drati pod nadzorom. Kakva su jamstva za opstojnost ovjeanstva u takvim zabrinjavaju im okolnostima? Jesu li dananje institucije vlasti uope kadre i prikladne za nov, neprofitni iskorak u nau blisku multikulturalnu i multientitetnu geokozmiku budunost? Nije li kvalitetno obrazovan, dobro informiran, kritian, produhovljen i visoko svjestan ovjek sklon slobodoumnom

razmiljanju i otporan na zakulisno dirigirane medijske manipulacije mo da ve odavno postao nona mora i neeljena prepreka na putu ostva renja mranih ciljeva dominirajuih svjetskih sredita moi? To su teka i zabrinjavajua pitanja na koja danas nitko nije kadar dati pravi odgovor.

Vaingtonska konferencija Razotkrivanje 2001.

"Najvea vojna tajna ipak je razotkrivena!"- glasili su brojni komenta ri u sjevernoamerikim medijima. Prema miljenju mnogih promatraa, konferencija za tisak odrana 9. svibnja 2001. godine u vaingtonskom National Press Clubu povijesni je dogaaj. Po procjenama mjerodavnih medijskih strunjaka, bila je vrlo zapaena te je doprla do uiju preko milijarde ljudi diljem naeg planeta. Nezapameno velik interes za njezi no praenje vladao je i na Internetu. Premda je na konferencijsku webstranicu bilo logirano 250-300 tisua raunala, praenje Konferencije ra zotkrivanja preko Interneta bilo je napadno onemoguavano, navodno sofisticiranim ometanjem kojem se, prema priopenju Connect Livea, nije uspjelo ui u trag. U skupo plaenoj dvorani National Press Cluba na toj se dugo ieki vanoj i veoma dinaminoj konferenciji okupilo oko 240 eminentnih su dionika s velikim udjelom predstavnika medija. Na njoj su suvremenom multimedijskom opremom izravno snimljena svjedoenja iz prve ruke desetina kvalificiranih svjedoka NLO-fenomena iz redova amerike vojske, obavjetajnih krugova, vladinih dunosnika i visokorangiranih namjetenika drugih ustanova. Oni su u svojim izlaganjima uvjerljivo i dokumentirano ukazali na nepobitno postojanje NLO-a te su iznijeli vie neospornih primjera registriranih NLO-dogaaja. Brojni prvoklasni svjedoci govorili su otvoreno o: (super)tajnim vladinim projektima u svezi NLO pojava, NLO-ima i izvanzemaljskim dogaajima, programima deponiranja oruja velike razorne moi u svemiru, izvanzemaljskoj inteligenciji te reverzibilnoj energiji i tajnim projektima sustava propulzije letjelica.

U njihovim iskazima bilo je izneseno i vie podataka o nekim vi sokim tehnologijama, navodno izvanzemaljskog podrijetla, koje e biti

postupno predoene javnosti u zacrtanom prijelaznom razdoblju. One, uvjereni su, nude uinkovita rjeenja za ouvanje okolia i daju odgovor na niz urgentnih sigurnosnih pitanja. Prema zavrnim rijeima Stevena M. Greera, direktora Disclosure projecta (Projekta razotkrivanja) i domaina skupa, predstavljena svje doenja poduprta izvornim dokumentima vlade i drugim dokazima ne ostavljaju nikakve dvojbe u realnost NLO-fenomena. On dri da je taj projekt potvrdio da postoji najmanje nekoliko stotina vjerodostojnih svjedoka rasprenih u razliitim vojnim i obavjetajnim slubama kao to su DIA, CIA i NASA u SAD-u te u slinim slubama u Rusiji, Velikoj Britaniji i drugim zemljama diljem svijeta. Na konferenciji je predstavljeno vie od stotinu neospornih NLOdogaaja pohranjenih u obliku filmskih i video-zapisa. Pred kamerama i novinarima spremno je o bliskim susretima - pojavama NLO-a i izvan zemaljskih entiteta - svjedoila skupina od 21 svjedoka, nekadanjih slubenika vojske ili obavjetajnih agencija. Konferencija za novinare potrajala je neto manje od tri sata, a spomenuta skupina sudionika bli skih susreta zatraila je i kongresno sasluanje o tome. Agencija ABC News na svojoj web-stranici je sljedeeg dana objavila povei tekst o konferenciji, a i ugledni Washington Post na svojim strani cama takoer donosi tekst o tome. Vie je nego simptomatino da veoma gledani glavni kanal Nacionalne televizije nije posvetio niti jednu jedinu sekundu ovom znaajnom skupu koji je bio u sreditu ne samo amerike ve i svjetske medijske pozornosti, premda su na njemu bili nazoni te uredno akreditirani i njegovi predstavnici. Da itatelju bar donekle doaramo dojam tih prvorazrednih svje doenja, kao primjer navodimo vanije dijelove izlaganja umirovljenog asnika Harlanda Bentleya, jednog od osobito zanimljivih svjedoka na toj konferenciji. U svome izlaganju on je kazao: "Dobro jutro! Zovem se Harland Bentley. Tijekom 1957. i 1959. godine bio sam u vojsci SAD-a stacioniran u Nike Ajaxu, u Marylandu, u bazi s projektilima. U svibnju 1958. godine, oko est sati ujutro, do mene je izvana doprla buka, neto poput brujanja transformatora. Pogledavi kroz prozor ugledao sam NLO koji je pri sputanju udario o tlo. Oplatni dijelovi broda razletjeti su se na sve strane. Odjednom, brod je ponovno uzletio. Naravno, postoji mnogo vie detalja, ali za njih nemamo vremena. Sljedeu no bio sam na radarskoj dunosti. Uslijedio je telefonski poziv iz baze projektila u Gaithersburgu. Glas s druge strane je rekao: ? 'Hej, vani

imam 12 do 15 NLO-a, lete 50 do 100 stopa (oko 15 do 30m, op. aut.) iznad mene! Odmah sam ga pitao proizvode li kakve zvukove. Odmakao je glavu od mikrofona, otvorio je prozor i rekao: 'Ovdje sam uo juer ujutro isti zvuk, samo je njihov broj bio drukiji. Moj je radar tada bio u poziciji poeka. Odmah sam ga aktivirao i primijetio NLO-e na radarskom zaslonu. A tada, samo nekoliko minuta kasnije, svi su iznenada uzletjeli. U rasponu radarskog odraza njihova brzina leta je iznosila 17.000 milja na sati! (oko 27.350 kilometara na sat, op. aut.). To je bio moj prvi dogaaj. Drugi sam imamo deset godina kasnije, upravo nakon to sam obranio magisterij iz elektrotehnike. Radio sam, naalost ne mogu govoriti detaljnije, negdje u Kaliforniji na specijalnim projektima amerike vojske. O mojim osobitim iskustvima spreman sam svjedoiti pred Kongresom ako se to od mene zatrai. Mogu iscrpno opisati sve te dogaaje. Hvala." Takoer je bilo veoma ivopisno i nadasve uvjerljivo svjedoenje jednog neamerikog graanina, starijeg kontrolora zranog prometa iz Meksika. Prenosimo ga u cjelini: "Dobro jutro. Zovem se Enrique Kolbeck. Oprostite za moj engleski. Ja sam tako uzbuen. Nije mi, naime, ugodno govoriti pred tako velikim sku pom. Ovdje sam kao svjedok koji govori o svom poslu. Radim u Mexico Cityju kao radarski kontrolor u tamonjoj Meunarodnoj zrakoplovnoj luci. e lim vam iznijeti primjere vienja NLO-a koja su se dogaala zadnjih godina u Meksiku. Biljeimo, naalost, velik broj takvih dogaanja u Meksiku. Primjerice 04. oujka 1992. godine otkrili smo ak 15 objekata nekih 15 milja (oko 24km, op. aut.) od Meunarodne zrane luke. Nadalje, 08. lipnja 1994. godine zamalo smo imali sudar s domaim letom AeroMexico 129, kada je dolo do kvara na desnom stajnom trapu. To se dogaalo na veer oko 22.10 sati. Takoer je sljedeeg tjedna prijepodne u 11.30 sati AeroMexicov let 904 gotovo zadesio slian sudar s objektom kojeg smo pratili na radaru. Tijekom sljedeeg tjedna zaprimljeno je vie prijava pilota, a neke od njih detektirali smo i radarom. No 15. rujna 1994. godini imali smo detekciju u trajanju od pet sati upravo na nedavno nabavljeno novoj radarskoj opre mi. Uz nas su bili tehniki strunjaci koji su nadzirali rad opreme. Sve je radilo korektno. Sve je to bilo jako izazovno, bili smo veoma iznenaeni. Sljedeeg dana vidjeli smo formaciju NLO-a koju je komentirao Jaime Maussan (popular-

ni meksiki TV-voditelj, op. aut.). Zatim slijedi dogaaj kojeg je promatra lo mnogo ljudi, a odnosi se na letei tanjur promjera 15-ak metara. Slubeno smo 24. studenog 1994. opremljeni novim radarskim susta vom. Od tada imamo istovjetne informacije (detekcije) gotovo u isto vri jeme kad i piloti koji prijavljuju bliski susret. To je razlog zbog kojega sam ovdje. U mojoj zemlji drimo da je to veoma opasno. Mi smo zabiljeili mnogo takvih sluajeva, no vrijeme za iskaz mi je na izmaku. Napose je vano da ljudi irom svijeta znaju da ti dogaaji mogu biti vrlo opasni u zranom prometu, osobito u mojoj zemlji. Hvala vam lijepa"

Blagonakloni stav Vatikana

Relativno duga, ali znakovita polustoljetna utnja suvremene Rimo katolike crkve o fenomenu NLO-pojava i postojanju izvanzemaljaca - sada je to gotovo oigledno - nije bila tek puko turanje glave u pijesak niti skrivanje pred javnou. ini se da je rije o opreznom i sustavnom promiljanju te viestranom kritikom vrednovanje fenomena o kojem je u Rim desetljeima potiho stizala (te i dalje pristie) obilna provjerena informacijska graa o tome iz vatikanskih nuncijatura (veleposlanstava) diljem svijeta. Sve to, pridodano jamano najbogatijoj i verificiranoj povijesnoj gra i te nadasve bogatom fundusu arheolokih i drugih nalaza, stvorilo je u dubokoj tiini vatikanskih zidina sve potrebne preduvjete za konstrukti van pristup i teoloki odmjeren stav o nedvojbeno paradigmatskoj temi - odnosu prema postojanju inteligentnog i visokoorganiziranog ivota izvan naeg planeta sa zabiljeenim vjerodostojnim tragovima i svjedo enjima o njemu na Zemlji i susjednim nebeskim tijelima juer i danas. Jo od 1997. godine teoloki kompetentni i visokopozicionirani pred stavnici Vatikana - bez ikakvih dilema i ograda - iskazuju spremnost na sudjelovanje u strunim raspravama i konferencijama o moguim sce narijima naeg povijesnog susreta s izvanzemaljskim ivotom bez bilo kakvih pretenzija je li on superinteligentan ili nazadan, visoko duhovno razvijen ili jo nespoznat, bioloki rudimentaran ili veoma napredan. U prilog tome zasigurno najizravnije svjedoi obilna vatikanska donacija od nekoliko milijuna dolara namijenjenih modernizaciji svog opservatorija kod Tucsona u saveznoj dravi Arizona. Time je Vatikan na tome osjetljivom podruju, uz sve primjetnije iskazivanu agilnost pred stavnika drugih velikih religija (napose onih Dalekog i Bliskog istoka),

preuzeo neupitno vodstvo u traenju "otisaka prsta Bojeg" na drugim veoma udaljenim, ali i nama oblinjim svjetovima u svemiru kao mogu im stanitima hipotetinih izvanzemaljskih rasa. Tako je taj iznenau jue afirmativno-konstruktivan stav pape Ivana Pavla II. prokomentirao ugledni britanski tjednik Sunday Times od 14. prosinca 1997. godine. U redoviti rimokatoliki sveeniki rjenik uveden je pojam "UFO" za nepoznatu i neprepoznatu letjelicu udnih manevarskih mogunosti i nedostinih brzina koja moda prethodi tranziciji ratno-profiterskog i ekoloki slamajueg vihora kapitalistike paradigme kad se ta paradi gma jednom nae u dodiru s inteligentnim izvanzemaljskim ivotom visokih osobnih, kolektivnih i ekolokih vrednota. U tom kontekstu nadasve je posljednjih nekoliko godina zapaena nazonost i aktivnost monsinjora Corrada Balduccija - visokog crkve nog dostojanstvenika i uvaene osobe iz najblieg kruga pape Ivana Pavla II. - na Svjetskom UFO-kongresu (Congreso Mundial UFO) odra nom 1999. godine u Acapulcu, mondenom junomeksikom ljetovalitu na pacifikoj obali. Monsinjor Corrado Balducci, uvaeni vatikanski te olog, strunjak za demonologiju i egzorcizam te osobni papin izaslanik, izravno se obratio brojnim sudionicima kongresa. Prenosei im papinski pozdrav i blagoslov, monsinjor Balducci tom je prigodom iznio sljedei stav: "Bilo bi nelogino i prepotentno tvrditi da smo mi jedina bia koja je stvorio Bog." Zatim je nastavio: "Razumno je vjerovati i prihvatiti da postoje izvanzemaljci. Njihovo se postojanje vie ne moe nijekati zato to ima previe dokaza o postojanju izvanzemaljaca i svemirskih brodova!' "Takvo stajalite" - komentira u svome daljnjem izlaganju monsinjor Balducci - "nimalo se ne suprotstavlja kranskoj vjeri" te zakljuuje: "To znai da je sve ono to postoji u svemiru, ukljuujui izvanzemaljce i NLOe, pomirljivo s idejom Boga." Taj posve neoekivani istup uglednog vatikanskog predstavnika na Svjetskom UFO-kongresu u Acapulcu izazvao je u zemljama zapadne hemisfere nemalu pozornost, a u elnim zemljama ak i neizbjenu ne lagodu predstavnika vlasti kojima takav javno izreen afirmativni stav oito ne odgovara. Ovdje se samo po sebi namee pitanje ima li takvih jasnih konstruktivnih tonova i meu predstavnicima drugih velikih svjetskih religija? ini se da ima!

Revija zajednice azijskih vjernika o NLO-ima

U vjerskoj reviji Azijaca pod imenom Contact, koja izlazi u Londonu, nailazi se na opsean i dobro dokumentiran lanak na temu izvanzemaljaca i njihovih NLO-a s, dodue, pretencioznim i neprimjerenim na slovom Napad izvanzemaljaca autora Romea Ferraoa. Nakon iznoenja kratke povijesti bliskih susreta Ferrao se usredotouje na okosnicu svoje prie - neosporni NLO-dogaaj koji se zbio 8. travnja 2000. godine u blizini zrakoplovne baze ruske vojske juno od Moskve. Prenosimo ga preprianog u bitno saetoj inaici. Tog dana, u 9.30 sati, dolazi u zraku, na udaljenosti od jedva 1000 me tara, do susreta NLO-a uoenog na radaru i jednog od najprestinijih lovaca-bombardera dananjice - MIG-a 29 - kojim je letio prekaljeni ruski pilot, kapetan Aleksej Durjev. Nije poznato kakve je taktiko-manevarske radnje u tim presudnim trenucima poduzimao Durjev, no iznenadni usmjereni bljesak (snop) laserske "svjetlosti" koji je u jednom trenutku bio ispaljen s NLO-a pogodio je i zapalio njegov borbeni avion. Na zapovijed koja je odmah potom prispjela iz komande baze on se katapultirao iz gorueg zrakoplova kojeg je ubrzo raznijela eksplozija i za nekoliko minuta padobranom prizemljio bez ozljeda. Pilot aviona koji je na tom letu bio u pratnji kapetana Durjeva sve je to potvrdio u svo me iskazu i, navodno, snimio za vojne potrebe. O tom nesvakidanjem dogaaju za iru je javnost obznanjena samo uobiajena tura slubena verzija o "izriitom incidentu od strane NLO-a" koja je objavljena u najtiranijim ruskim dnevnicima - Pravdi i Izvestiji. Komanda ruskih zrakoplovnih snaga je - kako u svome lanku na vodi Ferraou - ubrzo slubeno potvrdila taj NLO-incident kojeg nije bilo mogue zatajiti i dometnula: "Naalost, NLO je nestao nakon to je unitio na MIG-29. Nismo imali vie u to pucati. Izgleda, meutim, da se i u ovom, kao i u ostalim slinim incidentima, susreemo s misterijem kojeg nismo u stanju rijeiti." Sve je to, oito s jasnom urednikom koncepcijom, preuzeto i obja vljeno u dobro opremljenoj i preglednoj reviji Contact zajednice azijskih vjernika koji ive u Britaniji. Ton Ferraovog lanka u toj religijskoj tisko vini odaje tipine vjerske i kulturne razlike Zapada i Istoka. One e, dr imo, same po sebi sve vie blijedjeti i postupno nestajati, jer neizbjean susret s novim svjetovima i njihovim inteligentnim pripadnicima koji su, kako se s razlogom pretpostavlja, vjerojatno u mnogo emu napre dniji od nas, neodgodivo trai i zahtijeva:

 veliku osobnu i kolektivnu odgovornost; istinski multikulturalan, tolerantan i duboko moralno utemeljen stav te snana i jasna duhovna i etika uporita. Teko je zaobii zamjedbu da ljudskoj zajednici za epohalno otisnue ususret drugim svjetovima nae galaktike i neizbjenom kontaktu s nji hovim inteligentnim iteljima jo uvijek strukturno nedostaje podosta od navedenog. Zato?

Globalne komunikacijske mree i netokracija

Glavnina odgovora na to muno pitanje ponajprije jest u podizanju, uspravljanju i uvrivanju ve dobrano poljuljane i opasno nagnute moralno-etike vertikale ovjeka, a napose pripadnika onih krugova svjetskih monika koji posljednjih 50-ak godina nemilice smiljaju i provode bezobzirnu globalnu sjeu ope-ljudskih naela i temeljnih ljudskih vrednota. Time su ovjeka s poetka XXI. stoljea pretvorili u ogoljelu potroaku jedinicu u beskrupuloznom nastojanju da u na metnutom procesu globalizacije to vie proire legije konzumistikog proletarijata o njima egzistencijalno ovisnog. Postoji li barem traak nade da se sve to pravodobno nekako obuzda i sprijei? Nadamo se da postoji. Drimo da svako ljudsko bie imanen tno nosi u sebi - poput mirisava cvijeta - dragocjeni duhovni nektar koji, unato svemu to se danas zbiva, nije, ne moe niti ikad smije klonuti i odumrijeti. Ako se to ljudsko bie od roenja brino njeguje i omogui mu se nesmetano duhovno pupanje, ono e stasati prekrasnim cvijetom ivota, okrenuti se Suncu, a nebo e mu svojom ljubavlju i po moi obilato uzvratiti. Tada vie nee biti zagonetnih bliskih susreta i obmanjujuih pekulacija na temu postojanja izvanzemaljaca i njihovih tajanstvenih NLO-a. Ta zaboga, to su samo nai dobrohotni susjedi-svemiroplovci koji svojim tihim nebeskim brodovima udesnih tehnikih mogunosti do laze na na planet odnekud iz nedokuivih daljina zajednikog nepre glednog zvjezdanog oceana koji nas oduvijek sve povezuje. Zbog naeg zaaranog kruga narcisoidne bahatosti, prljavih i poniavajuih ratova te kronine opijenosti vladanjem i podjarmljivanjem, oni, ini se, ele opel spremno dati savjel i podrku te biti na pomo u naem presudnom

civilizacijskom pomaku navie - prvo prema uljuenom Homo eticusu te, u konanici, prema posve produhovljenom i kozmikim altruizmom obdarenom Homo spiriticusu. Miljenja smo da taj kvalitativni civilizacijski pomak na dananjem stupnju razvitka punom dubokih unutarnjih drutvenih proturjenosti nee i ne moe razrijeiti pomodni informacionalizam i sladunjavo po nuena netokracijska "slamka spasa". Prema shvaanju Barda i Soderqvista, netokracija je novopeena drutvena elita ija se enormna mo temelji na lukavoj manipulaciji ljudima i neupadljivom praenju njihovih aktivnosti putem globalnih raunalnih komunikacijskih mrea. "Mo je" - kako je svojevremeno ka zao nekadanji ministar vanjskih poslova SAD Henry Kissinger - "naj jai afrodizijak". Istinski pokreta spasonosnog civilizacijskog pomaka s naglaenim etikim eksponentom moe biti samo neposredan kozmiki imbenik duboko svjestan zamki i opasnih grebena koji naem krhkom civili zacijskom sustavu predstoje na tom tegobnom putu koji se u mnogo emu moe usporediti s dugotrajnim Odisejevim lutanjem u potrazi za rodnom Itakom. Unato svemu, nevidljivi prst sudbine i dalje diskretno dotie izbrazdane ljudske dlanove, jer nas pravi uitelj moe samo pou iti kuda treba ii prema cilju, ali ne moe umjesto nas prijei taj put.

Izvanzemaljski ivot i kozmoteologija

uveni belgijski biokemiar Christian de Duve je svu zagonetnost tkanja zvanog ivot saeo u sljedeim recima: "Gledam taj na Univer zum kao osebujno bie stvoreno tako da generira ivot i misao, koje je spre mno raati misaona bia i prepoznati istinu, bie koje zrai ljepotu, osjea ljubav, prepoznaje zlo, bie koje ima sposobnost radovanja i aljenja, koje ima iskustvo misterije kao i mi sami" Kakva je otpornost i pripremljenost dananjih zemaljskih institucija - znanstvenih, politikih, vjerskih, gospodarskih i ostalih - na sam in i mogue posljedice "prvog oka" u svezi s postojanjem inteligentnog izvanzemaljskog ivota i (svakim danom) sve bliim neizbjenim kon taktom s njim? U opsenoj studiji Centra za teologiju i prirodne znanosti iz Berkleya u SAD-u moe se iitati da dananje drutvene institucije u tom pogle du imaju vrlo nizak ili ak nulti mehanizam "povratnog hoda". Tako tvrdi

Ted Peters, kransko-luteranski teolog i voditelj tog istraivanja. Meu tim, on iznosi stav da u teolokim osnovama vodeih religija na Zemlji (kranstvo, islam, vedantizam i budizam), nasuprot tome, ima dovoljno prostora i prilagodljivosti da izdre silovit ok mogueg prvog javnog susreta ljudi s izvanzemaljcima. Budui da pripadnici moderne ljudske vrste ueno zvane Homo sapiens sapiens ne pokazuju niti bioloku niti duhovnu jedinstvenost, logino je prihvatiti - istie Peters - da mi nismo ni po emu zaseban niti poseban entitet u svemiru, odnosno da mi nemamo neku apsolutnu i ekskluzivnu sredinju ulogu ve, poput svih ostalih izvanzemaljskih entiteta, imamo tek svoju relativnu ulogu i vanost u svemiru. Iz tog mo dernog dalekosenog teolokog promiljanja proizlazi sveta nit koja nas na nevidljiv naina povezuje s drugim oblicima ivota u svemiru u svim njegovim oekivanim i neoekivanim inaicama, sa svim misaonim bi ima koja imaju osjeaje, razloge, ulogu i svoje mjesto u svemiru. tovie, biolog Simon Conway Morris sa Sveuilita u Cambridgeu stavlja razvoj vrsta u analogiju s raunalnim programom te iznosi tezu da je ivot na drugim svjetovima moda tek jednu ili vie spona odma knuo od onih oblika ivota koji su prisutni u naoj biolokoj povijesti. Premda je planet Zemlja jedan ne odvie skladan viepolarni multicivilizacijski svijet, Steven Dick (strunjak za povijest ljudskih nagaanja o izvanzemaljskom ivotu i njegovim oblicima) je uvjeren da e naa budunost biti obogaena javno obznanjenim kontaktom s pripadnici ma inteligentnog izvanzemaljskog entiteta. tovie, on ak dri da e se uskoro pokazati potrebnim uvesti novi pojam - kozmoteologiju - disci plinu unutar koje e se moi adekvatno odraziti napredak nae kozmi ke svijesti koju tek trebamo razviti. Nobelovac Albert Einstein (1879.-1955.), jedan od najveih fiziara XX. stoljea, tijekom svog ivota takoer nije zapostavio tu osjetljivu temu koja u posljednje vrijeme postaje sve aktualnijom. U svojim filo zofskim promiljanima odnosa religije i znanosti on definira raspone religijske svijesti unutar pojmova "religije straha" i "moralne religije" te uvodi trei stupanj religijskog doivljavanja kojeg naziva "kozmiki reli gijski osjeaj". Taj se, po njegovu poimanju, odnosi na uzvienost i ude san red koji se svakome tko dublje logiki razmilja postupno razotkriva posvuda u prirodi i svijetu. U svom intervjuu danom listu Berliner Tagesblatt, koji je objavljen 12. 11. 1930. godine, Einstein je o tome kazao sljedee: "Zaeci ko zmike religijske osjeajnosti ve se pojavljuju na ranom stupnju razvoja,

primjerice u Davidovim Psalmima te kod nekih (starozavjetnih, op. aut.) proroka. Jo vie elemenata kozmike religioznosti sadri budizam, to su nam lijepo objasnili Schopenhauerovi spisi. Promatrano u tom svjetlu, ljudi poput Demokrita, Franje Asikog i Spinoze u bliskom su srodstvu." Iz Einsteinovih razmiljanja o toj sloenoj filozofsko-religijskoj temi moe se posve slobodno odrediti sredinja toka njegova prorokog vienja - beskrajnost i ljepota svemira naprosto su nerazdvojive od uni verzalnog kozmikog religijskog osjeaja imanentnog svim misaonim biima koja obitavaju na brojnim svjetovima posijanim diljem svemira i koja su u svojoj duhovnoj evoluciji prela stanovit prag duhovnog na pretka. Pokuamo li navedena promiljanja uglednih teologa i znanstvenika saeti u jedan zakljuni stav on bi mogao glasiti otprilike ovako: Bilo koji visokoorganizirani hipotetini izvanzemaljski sustav inteligentnog i organi ziranog oblika ivota, neovisno o dostignutom stupnju svoga civilizacijskog razvoja, moe s nama istinski dijeliti univerzalni kozmiki religijski osjeaj ak i ako nema ili uope ne poznaje uobiajene oblike religije kao mi Ze mljani.

M O T I V I DOLASKA I DEZINFORMACIJSKA REPRESIJA

Motivi dolaska - nadzor i zatita noosfere
o prije tridesetak godina prve fotografije Zemlje koje je iz orbite oko Mjeseca krajem prosinca 1968. godine nainila posada misije Apollo-8 jasno su pokazale da je naa majka Geja veoma naoit planet koji se obiljem vodenih povrina, koje pokrivaju vie od dvije treine njegove povrine, i neobinim koloritom ve na prvi pogled bitno ra zlikuje od ostalih planeta Suneva sustava. Stoga ne treba uditi da su Zemlju prilikom krstarenja svemirom zasigurno jo u veoma davno pro hujalo pretpovijesno doba primijetile i za jednu od destinacija odabrale svemirske istraivake misije izvanzemaljskih civilizacija. Veoma privlaan izgled Zemlje obavijene gustom atmosferom, obilje vode te zadivljujua prirodna bogatstva zasigurno su bila dovoljan ra zlog da ona privue njihovu pozornost i da ju poblie istrae - prvo iz orbite, a zatim sputanjem na njezinu povrinu. Moe se pretpostaviti da su u podrujima klimatski podesnim za ivot oni ubrzo uspostavili prve istraivake postaje koje su tijekom vremena prerasle u razvijene baze. U drevnom i veoma opsenom vedskom spisu Shrimad-Bhagavatam koji ima 12 pjevanja stoji da je jo od pradavnih vremena Zemlja "inte resna" sfera najmanje dviju duhovno niih, no tehnoloki veoma visoko razvijenih izvanzemaljskih civilizacija koje uporno tee ekspanziji svojih hipertehnolokih civilizacijskih modela na druge svjetove. Za svemirska putovanja do njih pripadnici tih civilizacija koriste jantre - letjelice s visokosofisticiranim pogonskim sustavom. Osim njih, Zemlju takoer povremeno pohode i pripadnici neke du hovno visokorazvijene civilizacije, rase polubogova - deve - koji imaju blistave letilice zvane vimane. One se savreno jednostavno i elegantno

kreu ogromnim svemirskim prostranstvima zahvaljujui dubokom poznavanju i koritenju nama jo uvijek nedovoljno poznatih prirodnih sila te posve drukijem konceptu (hiper)prostora i vremena. Drimo da se iz tog konteksta mogu izvesti moebitni prvotni motivi dolaska i aktivnosti izvanzemaljaca na duboko uspavanoj prapovijesnoj Zemlji. Oni su tijekom uspostave prvih velikih civilizacija pretpotopnog i postpotopnog doba zasigurno evoluirali i danas su vjerojatno drukiji. Stoga se samo po sebi nameu sljedea pitanja: "Koje su i kakve dana nje pobude, te eventualni zadaci ili interesi izvanzemaljskih entiteta za Zemlju?"; "Jesu li oni nama dokuivi i shvatljivi neovisno o stupnju nae osobne i/ili ope prihvatljivosti?" te "Jesu li ti motivi u ikakvoj interakciji s politikim zemaljskim imbenikom ili su oni posve autonomni?" Danas je uglavnom nepodijeljeno miljenje mnogih istraivaa i te oretiara NLO-fenomena da ta i slina pitanja imaju presudno znaenje za daljnju evoluciju ljudskog roda i kljunu ulogu u rasvjetljavanju ve oma sloenog NLO-fenomena. Brojna pojavljivanja NLO-a u proteklih pola stoljea diljem svijeta, a posebice u visokorazvijenim zemljama, te itav niz vjerodostojnih svjedoenja i registriranja udaljenih i bliskih susreta tek su formalna potvrda te pojave. Njen medijski znaaj najee ne traje due od tjedna te ne prua ak niti mogunost nasluivanja o tome tko su izvanzemaljci te zato u nae vrijeme toliko uestalo svojim letjelicama (NLO-ima) dolaze na na planet? Upravo je to pitanje prioritetno za sve povezanije, ali i sve zatvorenije specijalne slube vojnih i civilnih vlasti nekoliko najmonijih zemalja. Stoga je posve razumljiva sustavna i dosljedno provoena iroka akti vnost civilnih i vojnih vlasti svjetskih sila da putem irokog repertoara medijskih aktivnosti smiljeno, a za javnost gotovo neprimjetno, usmje ravaju njezino mnijenje iskljuivo samo na najniu, pojavnu i primitivnu stranu NLO-dogaaja o kojima se, kao na tekuoj vrpci, gotovo svako dnevno lansiraju pomno skrojene "vijesti". Smiljeno usmjeravanje medijske panje samo na pojavnu stranu NLO-dogaaja, prema ocjeni vladinih savjetnika, oito je da najbolji paravan ili dimna zavjesa za neprimjetno uklanjanje pitanja o kljunim aspektima NLO-fenomena, njegovoj svrsi i cilju. Kao to upuuje fran cusko Izvjee COMETA i dvije saeto prikazane meunarodno znaajne Konferencije razotkrivanja, njegovo postojanje je evidentno, neosporno i vjerodostojno dokazano samo se, zbog interesnih razloga klana svjet skih monika, njegova slubena potvrda u iroj javnosti i dalje odgaa, prikriva i iskrivljuje.

Selektivno vrednovanje izvora informacija o stvarnim NLO-pojavama i njihovo kritiko praenje samo po sebi ne daju odgovor na pitanje o razlozima i motivima posjeta izvanzemaljskih entiteta naem planetu. No, ipak je mogue, slijedom induktivne spoznaje i unutarnje logike fenomena, formulirati neke opcije kao odgovor na krucijalno pitanje o pobudama, zadacima i/ili namjerama izvanzemaljskog entiteta: Priprema za koegzistenciju kolonije izvanzemaljskog entiteta - s vjerojatnim stanitem u podzemlju i podmorju - i nas Zemljana u okvi ru dugoronog programa nenasilne ekspanzije na Plavi planet. Takav koegzistencijski model mogao bi biti utemeljen na jednosmjernom tehnolokom transferu, strategiji eliminacije lokalnih i regionalnih kri znih arita, a sve to bez ikakvog formalnog zajednikog politikog tijela. Pri tome nije mogue iskljuiti razliite opcije, ali u pogledu pridolog izvanzemaljskog entiteta uvijek ostaje aktualno pitanje: "Je li stupanj njihove razvijenosti preteito tehnoloko-materijalan ili spiritualnomentalan?" "Nevidljivo" voenje napretka ljudskog roda od prapovijesnih po etaka (koji su danas jo znanstveno potpuno nejasni ili nepoznati) do naih dana. Sadanju bahatu i pogubnu rastronost prirodnih bogatstava materijalistiki orijentirane zapadne civilizacije izvanzemaljski mentori moda ele zamijeniti etikom umjerenog asketizma i planetarnog skla da. U tom pogledu stoje im na raspolaganju razliiti scenariji. Budui da je mnogobrojne pripadnike dananjeg ljudskog roda zbog njihova tvrdokorna mentalna sklopa gotovo nemogue preodgojiti, jedan od najvjerojatnijih scenarija je izvoenje dobro programiranih genetikih korekcija i kreiranje "naprednije" rase Zemljana. Tako bi nastala etiki, moralno i emocionalno promijenjena rasna inaica ili hibrid - izvanzemaljsko-zemaljski mutant. Toj bi "poboljanoj" ljudskoj vrsti mogla biti, po potrebi, izmijenjena i (hiper)reproduktivna osnovica radi smanjenja ekspanzivnosti. Govori se o dosadanjih 65 ciljanih genetikih interven cija u cjelokupnom tijeku kontroliranog razvoja udljivog ljudskog roda. Prema zabiljeenim navodima predstavnika rase graya (sivih), humanoidnog izvanzemaljskog entiteta glatke koe poput delfina, to bi bila 66. genetika intervencija na rodu Homo. U tom scenariju, naalost, postoji visok rizik od opasnog upletanja interesnih prstiju klana zemaljskih monika. Nadzor i zatita kozmiki vrlo vanog planeta Zemlje sve do razine iznenadnog nevojnog i nenasilnog intervencionizma izvanzemaljskog entiteta na ciljane toke na Zemlji. Cilj intervencije bio bi zaustavljanje

rastueg rizika unitenja Zemlje biotehnolokom, ekolokom ili global nom ratnom nuklearnom kataklizmom. Tako bi se uklonili i stabilizirali imbenici mogueg kozmikog katastrofizma koji bi mogao imati jo uvijek nesagledive posljedice za biosferu i noosferu te bi moda ak na ruio krhku stabilnost Suneva sustava. Svaka od navedenih opcija o moguim razlozima i motivima ue stalih izvanzemaljskih posjeta postoji sama za sebe, neovisno od druge dvije. Valja takoer istai da se te opcije meusobno ne iskljuuju ve, vie ili manje, ak meusobno nadopunjuju i proiruju. Primjerice, na dogovoreni planetarni suivot (mogunost 1) mogu se odluiti i moe bitni mentori nae evolucije (mogunost 2). Oni takoer mogu biti do datno motivirani trajnom zatitom nae biosfere i noosfere (mogunost 3) te biti u izvjesnoj kompeticiji s ak nekoliko drugih izvanzemaljskih entiteta koji u pogledu Zemlje takoer imaju jasno uobliene zadae. Pri tome je bitno naglasiti jo jedan dodatni imbenik o kojem izra zito ovisi intenzitet i smjer procesa u pogledu navedenih mogunosti. Radi se o profilu civilizacijskih postignua pojedinih izvanzemaljskih entiteta te stupnju njegove kompatibilnosti s civilizacijskim profilom stanovnika Zemlje. U tom krugu mogua je civilizacijska fuzija, civi lizacijski separatizam ili determinirani (diktirani) razvoj na prividno autonomnoj osnovi. Gubi li se dananja gospodarska i vojna (nad)mo u bilo kojoj od navedenih mogunosti te preostaje li naposljetku tek neki surogat poli tike moi? Predstoji li nova inscenacija svjetske pozornice u kojoj bi dojuera nji nedodirljivi monici mogli postati tek nevani vazali? Imaju li moni elitni krugovi dananjice uope bilo kakav znaajniju pregovaraku snagu ili je njihova stvarna koalicijska pozicija na svjet skoj sceni tek simbolika i protokolarna u posve izmijenjenom novom sustavu vrijednosti? To su tek neke krupnije implikacije u naem moebitnom sudbo nosnom kozmikom civilizacijskom dodiru koji recidivira jo iz davno prohujalog pretpovijesnog (pretpotopnog) doba, a protegao se tijekom protopovijesnog i ranopovijesnog doba. Sloenom i vieslojnom pro blematikom traenja materijalnih i nematerijalnih tragova moguih civilizacijskih dodira ve se dulje vrijeme bave ozbiljni istraivai paleo i postpaleokontakata. No, ona znatno nadilazi tematske okvire ove knjige pa ju stoga ovdje neemo posebno razmatrati.

Tko i zato manipulira istinom?

alosna je injenica da unato enormnom broju dosad prikupljenih vjerodostojnih svjedoanstava o NLO-pojavama koja, poevi od ljeta 1947. godine, neprestance pristiu iz svih dijelova svijeta te ve poza manom broju autentinih fotografija te filmskih i video zapisa kojima raspolau ufoloke udruge i pojedinci jo uvijek izostaje dugo oekivano slubeno priznanje o njihovu postojanju, premda je, formalno uzevi, za to dovoljan samo jedan jedini vjerodostojan NLO-dogaaj. Drimo da postojanje izvanzemaljskog entiteta i njihovih NLO-a ve odavno nije upitno te je stoga svako daljnje dokazivanje te notorne injenice nepotrebno i besmisleno. Ono to se oekuje vie nije beskraj no gomilanje novih dokaza i njihovo podastiranje pred onima koji ih nipoto ne ele uvaiti, ve odve dugo oekivano slubeno priznanje o postojanju izvanzemaljaca i njihovih NLO-a. Istina o tome vie se ne moe unedogled kriti od oiju javnosti zbog sebinih interesa aice svjetskih monika koji uporno falsificiraju stvarnost prema svojim po trebama. Dokle emo jo biti prinueni ivjeti u svijetu krcatom raznim falsifikatima i sve to stoiki podnositi? Zato su za slubene institucije pojmovi "izvanzemaljac" i "NLO" vjeiti tabui? Zato glasnogovornici vodeih gospodarskih i vojnih sila ostaju uporni i dosljedni u omalovaavanju, izrugivanju, negiranju, relativiziranju i zatakavanju NLO-fenomena, usprkos pozamanom broju zabiljeenih i potvrenih NLO-dogaaj a diljem svijeta? Koji su pokretaki motivi vlade SAD-a te vladinih tijela i institucija, poput Amerike agencije za istraivanje svemira (NASA), da desetljeima tako tvrdokorno prikrivaju, tendenciozno izvru i paualno interpretiraju NLO-dogaaje? Neosporno je da te institucije na tome podruju sustavno manipu liraju javnou premda je oigledno da zloporaba strunjaka i izvrtanje injenica pod nominalnim okriljem znanstvenih institucija mogu imati vrlo neugodne i ak nesagledivo krupne gospodarske, drutvene i po litike posljedice. Tko se i zbog kojih razloga ve desetljeima krije iza mone i rastrone scenografije skrivanja i proizvoljnog izvrtanja istine o NLO-fenomenu? Na dananjoj razini poznavanja te problematike valja krenuti od ne pobitne i notorne injenice: Zapadni svijet, kao predvodnik gospodar skog i tehnolokog napretka naeg doba, ve dulje vrijeme nezaustavljivo klizi prema koncentraciji moi te perfidnoj uspostavi totalitarnog nad-

zora nad svim kljunim resursima na naem planetu - koji je gospodar ski i politiki u stanovitom (optimalnom) stupnju moda ak namjerno kaotiziran da bi se ti mrani grabeni ciljevi mogli lake i bre ostvariti. Elite najmonijih svjetskih oligarha (i dravne administracije de setak vodeih svjetskih zemalja koje su im podreene) danas imaju pod gotovo potpunom kontrolom i dominacijom: najznaajnija rudna i naftna nalazita, kljune energetske potencijale, zemaljsku i satelitsku komunikaciju, glavnu prometnu infrastrukturu, napredno genetiko inenjerstvo, nesagledivo monu i utjecajnu vojnu strukturu te izuzetno jak kompleks koncerna vojne industrije. Ostale industrijske grane su vie ili mane ovisne o energetskim resursima i komunikacijskim sredstvima. One obuhvaaju gotovo sve tehnoloki najprofitabilnije gospodarske se ktore ukljuujui i ilu kucavicu svakog razvijenog gospodarstva - bur zu i bankarski sustav. Oigledne i skrivene niti mone administrativne mree sve dublje proimaju gotovo sve sfere ivota i djelovanja na Zemlji, unato vjeto medijski sroenim maskirnim politiko-propagandnim sloganima i atri butima vladajuih stranaka o demokraciji, decentralizaciji, slobodnom tritu i poduzetnitvu ili pak zavodljivim vinjetama u nazivlju pojedi nih vladajuih tijela i struktura. Vie nije tajna da specijalne vladine slube i agencije vodeih svjet skih sila, kao zakulisni centri moi, posjeduju obilje fotografskih i ma terijalnih dokaza (krhotine nepoznatih letjelica, duboko zaleeni leevi te ak hibernirani unesreeni pripadnici izvanzemaljskih entiteta) i te renskih tragova (sagorijevanja vegetacije i tla nama nepoznatim kemizmom, lokalne promjene geomagnetizma, djelovanje neobino snanih mikrovalnih polja na elektrine ureaje i ljude te tome slino). One jo od kraja 40-ih godina XX. stoljea barataju neospornim ma terijalnim dokazima i strogo povjerljivom istinom o izvanzemaljcima i njihovim letjelicama (NLO-ima) kao nepobitnom injenicom koja je na samom poetku moderne NLO-ere postala, i do danas ostala, najstroe uvanom tajnom na planetu Zemlji. O tom dokaznom materijalu nije nikad nita bilo priopeno javnosti jer to sustavno onemoguuje dobro umreena globalna vojno-obavjetajna struktura u kojoj glavnu rije imaju visoko pozicionirani pripadnici amerikih vojno-obavjetajnih i politikih krugova. U pogledu NLO-fenomena to najbolje ilustrira "nulta razina povjer ljivosti" ili najvii prag prioriteta u veoma monoj vojno-obavjetajnoj zajednici kakvu, primjerice, imaju SAD, odnosno najvia razina tajnosti

koja ak nadilazi strategijsko H-oruje. Taj visoki tajni status ujedno naj bolje potvruje utemeljenost i tvrdu realnost NLO-fenomena jer fikcije i rekla-kazala u vojno-obavjetajnom sektoru nikad nisu bila i ne mogu biti predmetom klasifikacija po stupnju povjerljivosti. to bi moglo uslijediti kad bi se pomno uvane tajne arhive i ifrira ne ladice nedodirljivih vojnih obavjetajnih slubi napokon otvorile ili barem odkrinule za javnost? Tko bi time izgubio, a tko bi dobio? U pokuaju da odgovorimo na ta pitanja valja imati na umu da su vlade tih zemalja u svom djelovanju tek prividno (uvjetno) samostalne. Iz pozadine ih nevidljivim rukama - naizgled na demokratski nain - postavlja, odrava i nemilice smjenjuje izvaninstitucionalni konsenzus monih krugova krupnog kapitala. Dioniarski, bankarski i vojnoindustrijski kompleks u tome imaju kljunu ulogu, ali i razni neformalni centri moi koji poivaju na silnim profitima korporacija civilne i vojne industrije, energetike, telekomunikacija, transporta i trgovine. Po njihovoj procjeni, svaka slubeno i/ili javno intonirana potvrdna informacija s najvie razine, koja bi decidirano govorila o postojanju izvanzemaljskog entiteta i njihovih letjelica (NLO-a), vodi prema preneraenju nekih drutvenih skupina. Oni smatraju da bi takva potvrda prvenstveno izazvala opasan val straha, panike te nervoznih i tjeskobnih reakcija veeg broja monih pojedinaca i utjecajnih interesnih skupina, a ne toliko irokih narodnih masa - kako se to nastoji tendenciozno pri kazati u specijalnim izvjeima tajnih slubi. Takvo (realno mogue) kaotino stanje moglo bi stvoriti mete pr venstveno u visokim elitnim krugovima. Nered bi najvjerojatnije kul minirao neizbjenim raspadom noseih stupova monog zapadnog go spodarskog i financijskog sustava. Za kratko vrijeme dolo bi do lanane destrukcije politikih, gospodarskih i financijskih institucija neperspe ktivnog i preivjelog dominantnog kapitalistikog drutveno-ekonomskog modela te svih njegovih povrinskih i kozmetikih modaliteta. To bi potom vodilo uzlazno do naglog i definitivnog sloma izvana vrlo bogate, mone i odvie gorde materijalistiki orijentirane zapadne civilizacije - koja labavo stoji na slabanim i krhkim "duhovnim noga ma". Skupni uinak tih dramatinih zbivanja vjerojatno bi nadilazio po sljedice najveih znanih zemaljskih prirodnih kataklizmi. Od klinike do stvarne smrti osjetljive i krhke zapadne civilizacije vjerojatno bi trebalo malo vremena. Prema takvom katastrofinom scenariju, naglo bi se uruile sve stvarne i glumljene demokratske institucije suvremene drave, a u

oekivanju nekog spasonosnog izvanzemaljskog rjeenja prestali bi djelovati dosadanji motivi za rad. Time bi se dokinule vitalne poluge za daljnje stvaranje i nezasitno gomilanje megaprofita te odranje stee ne globalne megamoi. Dojueranji bogatai, monici i svjetske gazde odjednom postaju ono to stvarno jesu - obini mali ljudi, a njihove nedodirljive institucije moi mukotrpno graene desetljeima, njihov utjecaj i lani faraonski sjaj, nezaustavljivo se tope poput snijega na pro ljetnom suncu. No, u toj globalnoj gospodarsko-drutvenoj kataklizmi ubrzo dola zi do sveopeg civilizacijskog buenja koje, prije svega, zahtijeva novi moralno-etiki kodeks te posve novu negrabenu gospodarsku para digmu. Postojeu profitno-industrijsku paradigmu utemeljenu na danas dominantnoj "situacijskoj etici" u takvim konfuznim gibanjima nije mo gue odrati ak niti uz aktiviranje svih postojeih poluga moi i prisile koje suvremena drava posjeduje. ok ire javnosti mogao bi biti osobito potenciran na psiholokoj razini ako su svemirski doljaci izgledom po sve drukiji od nas ili ako (za nae pojmove) djeluju udovino. Trite - ta nedodirljiva kraljevska institucija u uobiajenom zapa dnom obrascu ivota - opasno se destabilizira i nezadrivo uruava, a na njegovim razvalinama nie neto posve novo i drukije. Neto to je sada teko i zamisliti - ubrzani proces demarketizacije, deurbanizacije i povratka prirodi. Nastali dubok civilizacijski vakuum neumoljivo razara sve tradicionalne institucionalizirane pore drutva i opasno rastae sve razine politike, vojne i gospodarske moi te vodi prema posvemanjem civilizacijskom slomu. Ubrzanim i sveopim atrofiranjem najbogatija ze mlja planeta ubrzo bi mogla postati vojnim, gospodarskim i politikim patuljkom! Sve to vrhuke civilne i vojne vlasti te sredita moi najrazvijenijih zapadnih zemalja ve odavno itekako dobro znadu. Stoeri analitiara su sve to ve odavno temeljito istraili na najnaprednijim raunalima Pentagona, putem pomno prostudiranih simulacijskih modela i scena rija. Stoga putem sustavne obmane i manipuliranja javnou o realnosti izvanzemaljskog entiteta i NLO-fenomena neprestance vjeto kupuju vrijeme neophodno za svoje odranje i izbjegavanje neizbjenog vla stitog (anti)civilizacijskog dokinua. Ono se, u okviru neumoljive evolutivne logike ovjeanstva, jasno nazire analizom moguih scenarija neprofitno-ekolokih modela budunosti te trajnom zamjenom logike stalnog nametanja ratova i grabei logikom globalne suradnje, solidar nosti i ljudskog dostojanstva.

Sline brige ve dulje vrijeme potajice more i voe vjerskih zajednica koji se veoma pribojavaju da bi javna potvrda postojanja izvanzemaljskog entiteta i njihovih NLO-a mogla razotkriti tko u nekim tradicionalnim vjerovanjima ili religijama zapravo stoji iza dogmatski proklamiranog Boga. Ta bi gorka spoznaja neizbjeno izazvala prvo gorko razoaranje, a zatim i stanoviti otpad konfesionalno nedovoljno utemeljenih vjernika, dok bi s druge strane bitno oteala ve ionako odvie skromno te veoma oteano pridobivanje i zadravanje novih vjernika. Bio bi to teko popravljiv udarac za sve prividne religije (pseudoreligije) iji je bogotovni kult, kritiki gledan u optici paleokontakata, najvjerojatnije proizaao iz najteeg oblika idolopoklonstva - tovanja izvanzemaljaca (stvorenih smrtnih bia!!!) kao bogova, odnosno kao samoga Boga. To idolopoklonstvo koje je u nekim religijama tijekom vremena preraslo u tisuljetnu vjersku tradiciju zapoeli su nehotice nai drevni preci jer u svojoj posvemanjoj neukosti nisu mogli, ni uz najbolju volju, dokuiti o kome se zapravo radi. Stoga je implicitno shvatljiv stav dijela struktura nekih vjerskih konfesija da se u javnosti sve rairenije prihvaanje postojanja izvanze maljskog entiteta i NLO-dogaaja, kao neka opasna konkurentska novo nastala pomodna "new age" religija minorizira, vjeto zataka i/ili preu smjeri u neutralno podruje znanstvene fantastike i/ili rubno podruje teologije gdje se te nesvakidanje pojave nastoje vjernicima "protumaiti" kao primjer djelovanja opakih sila neastivog ili ak njegove manifesta cije radi zavoenja ljudi. ini se da pobornici takva stava ne ele shvatiti ni prihvatiti temeljnu injenicu da Bog i opseg njegova stvaranja ne podlijeu niijoj kontroli te da postojanje inteligentnih izvanzemaljskih entiteta samo potvruje neogranienu Boju mo te veliinu i raznovrsnost njegova stvaranja u duhu neupitne naravne objave. Stoga njihovo postojanje ne moe initi nikakvu prijetnju pravoj religiji. Neizbjena spoznaja da ljudski rod nije jedina razumna i najrazvijenija vrsta u svemiru moe uzdrmati i dovesti u pitanje samo institucije prividnih religija. U prilog neizmjernoj Bojoj moi i njegovoj neogranienoj kreaciji nepreglednog mnotva nastanjenih svjetova u neizmjernim svemirskim prostranstvima izravno govori Kur'an asni - sveta knjiga muslimana u kojem na samom poetku njegove prve sure (poglavlja) koje nosi na slov el-Fatiha (Pristup, Otvaranje) stoje sljedei nadahnuti ajeti (reenice ili stihovi):

(1) Hvala (i slava) Bogu (Allahu), Gospodaru svjetova, (2) Sveopem Dobroinitelju, Milostivom (3) Gospodaru Sudnjega dana! Oni veoma jasno i vizionarski upuuju na nepojmljivu veliinu i pluralizam Boje kreacije diljem svemira koju nitko nema pravo proi zvoljno ograniavati samo na planet Zemlju i njezine itelje kao jedina inteligentna stvorenja u svemiru te na manifestirani (pojavni) materijal ni svijet, jedini dostupan naim ulima i instrumentima.

Pomanjkanje i nestajanje autentinih snimaka NLO-a

Svatko tko se pokuao ozbiljnije baviti NLO-fenomenom vjerojatno je ubrzo uoio da se o njemu ve desetljeima posvuda vrlo mnogo pie i pria, ali se u danas ve gotovo nepreglednom mnotvu snimaka NLO-a objavljenih u tisku i na web-stranicama vrlo teko mogu nai kolikotoliko jasni i vjerodostojni fotografski, filmski ili video zapisi kao obje ktivna potvrda njegove realnosti. Tome je uvelike u posljednjih desetak godina doprinijela pojava monih softvera za obradu digitalnih slika i dizajniranje, pa stoga pojedinci bujne mate i falsifikatori danas raspola u monim alatima za izradu lanih snimaka NLO-a ili tendenciznu do radu autentinih koje na razne naine, a ponajvie preko web-stranica, vjeto plasiraju u javnost koju, naalost, nije teko obmanuti. Kad sluajni oevidac ugleda NLO-pojavu u pravilu je zateen i izra zito zbunjen pa mu najee njezino snimanje ni ne padne na um ili ga, ukoliko ima uz sebe fotoaparat ili kameru, naini prekasno kad se NLO ve udaljio te je slabo vidljiv. Budui da se NLO-pojave mogu najlake zapaziti u predveerje ili nou ti su amaterski snimci, u pravilu, potre seni, mutni i nejasni pa je stoga na njima veoma teko identificirati sam NLO i gotovo nemogue na njemu uoiti bilo kakve detalje. Oito je da u javnosti ve desetljeima vlada kronina nestaica dovoljno jasnih i autentinih fotografija te filmskih i video zapisa NLOpojava iz prve ruke, a one kojima raspolau ufolozi najee su proble matine kakvoe. Stoga se samo po sebi namee logino pitanje: "Ako su NLO-pojave zaista tako uestale kao to se to ve punih pola stoljea govori i pie u medijima, kako to da je produkcija objavljenih fotografija, filmova i video-zapisa snimljenih na brzinu amaterskom opremom vie nego

skromna te, uz to, najee nedovoljno uvjerljiva i upitna?" Dri se da su razlozi takva stanja dvostruki. Prvo, preteit dio fotografija NLO-fenomena kao rijetke, kratkotraj ne i iznenadne pojave odnosi se na udaljene, a tek manji broj na bliske susrete prve vrste (BS-I). To za sobom povlai slijedee: zbog snimanja NLO-a na znatnoj udaljenosti u nioj ili vioj atmosferi, neizbjenih atmosferskih smetnji, ionizacijskog plata (treperavo svjetlo, elektrina izbijanja, iskriava maglica) te loih svjetlosnih prilika i slabe vidljivosti (sumrak, no, naoblaka, magla i tome slino) u velikom broju amater skih fotografskih pokuaja nastaju tek skromne, nedovoljno uvjerljive i neatraktivne fotografije na kojima se, u pravilu, gotovo nita jasno ne moe razaznati. Uzimajui u obzir i dodatnu oteavajuu okolnost - vidljivo uzbu enje snimatelja te gotovo neizbjeno podrhtavanje njegovih ruku - donekle je shvatljivo zato su mnogi fotografski, filmski i video zapisi amatera (koji su preteiti sluajni svjedoci iznenadne i najee none pojave NLO-a) u pravilu slabi, nejasni ili ak nikakvi. Zbog svega toga te dodatnog slubenog zahtjeva da izvorno snimljeni materijal verificira te ga pritom, u pravilu, trajno oduzme odgovarajua "priznata" ustanova, osim ogromnog broja verbalnih svjedoanstava o najraznovrsnijim uda ljenim ili bliskim susretima, danas civilne udruge i javnost posjeduju tek neto malo autentino snimljenog i priznatog materijala. Meu malobrojnim i prilino jasnim autentinim filmskim snimci ma NLO-a dostupnim javnosti je i nekoliko kadrova relativno bliskog NLO-a kojeg je snimio profesor George Adamski po danu u veljai 1960. godine u Silver Springsu, SAD, pri dobrim uvjetima vidljivosti. Original na filmska vrpca bila je upuena na ekspertizu u KODAK-ov laboratorij, gdje ju je analizirao fiziar Bill Sherwood, specijalist za optiku i fotogra firanje. On je primjenom sloene tehnike loma svjetlosti osvijetlio sni mljene kadrove NLO-a da bi na njima mogao razaznati detalje. Utvrdio je da NLO ima promjer oko 7 metara, ali ni na koji nain nije mogao osporiti autentinost tog filmskog zapisa. Drugo, istog trena kad se putem razgranate transnacionalne global ne mree formalnih i neformalnih dojava douje da je nekome polo za rukom da snimi atraktivne, dobro kadrirane, pravilno eksponirane i jasne fotografije ili video-zapis NLO-a, oni postaju - kako tvrde ufolozi - predmetom vjetih lovaca specijaliziranih za lov na tu divlja. Ti se unajmljeni dobro plaeni lovci najee koriste metodom ucjene i nagrade te, nakon postizanja dogovora, obilno obeteuju svjedoka-

snimatelja otkupljujui od njega sve fotografije te izvorni filmski ili video-zapis. Na taj nain njihovi nalogodavci "iz sjene" postaju ekskluzivni posjednici gotovo svakog raritetnog kvalitetno snimljenog materijala s NLO-motivima kao i svih prava za njihovu daljnju uporabu. Imajui sve to u vidu postaje jasno zato se kronino pomanjkanje autentinih fotografskih, filmskih ili video zapisa o NLO-pojavama, u opoj poplavi lanih snimaka u medijima i na web-stranicama, ne moe smatrati krunskim dokazom da one ne postoje. Nedovoljno upueni dobronamjernik moda bi mogao pomisliti da sudionici takvog kartela "lovaca" na atraktivne NLO-fotografije, filmove i video-zapise (koji su se dosad iskazali frapantnom brzinom i uinkovi tou akcije u Junoj Africi, Srednjoj i Junoj Americi te drugdje u svije tu) sve to ine u namjeri da bi, uz podrku monih vojno-obavjetajnih krugova vodeih svjetskih sila, u sljedeih nekoliko godina pripremili veliku putujuu svjetsku izlobu pod naslovom Photosession s izvanze maljskim manekenima. Ili e sve to, to je daleko vjerojatnije, kao i do sada, ipak ostati tek uveavanje ve (pre)bogate tajne fotokolekcije u neprobojnim trezorima nalogodavaca dobro plaenih lovaca koji ve desetljeima potajice dje luju u cijelom svijetu. Takvi senzacionalni autentini fotografski, filmski ili video-zapisi koji jasno potvruju realnost postojanja izvanzemaljskih NLO-a ve godinama ozbiljno brinu nalogodavce iz zakulisnih svjetskih centara moi, jer bi njihovo objavljivanje iroj javnosti moglo poremetiti uspostavljeni (nametnuti) svrsishodni model ponaanja puanstva u re alizaciji njihovih unosnih globalistikih poslova. No, tko zna, moda se jednog dana, nakon dovrenja multilateralne globalistike mree, svjetski monici ipak odlue na takvu javnu izlobu dalekosena znaenja - to se, ma koliko to malo vjerojatno bilo, nikako ne moe posve iskljuiti ako to bude u podruju njihova interesa.

Razliite tehnike zatakavanja

Nepobitno je da se u suvremenim razvojnim trendovima najrazvi jenijih zemalja svijeta biljei sve vea koncentracija vojne, gospodarske, tehnoloke i tzv. sigurnosne moi. Ona omoguuje posvemanju kontro lu svake sfere javnog ivota suvremenih drutava kroz sustav izravnog ili dobro razraenog i poznatog neizravnog nadzora. Slikovito reeno, u javnosti je dobro odmjerenom ustrajnom propagandom postupno

stvorena atmosfera u kojoj su stav i uvjerenje kojima barataju pojedinci ili skupine, bez obzira na njihov moralni autoritet ili strune i profesio nalne kompetencije, javno potpuno bezvrijedni ako ih ne blagoslovi ili podupre pozitivan stav odgovarajue slubene institucije. To se ljudima ve desetljeima na sve mogue naine neprestance neizravno utuvljuje u glavu ne bi li se uspjelo u nedovoljno informira noj, sve nekvalitetnije ablonski kolovanoj i stoga nedovoljno kritinoj najiroj javnosti posve udomaiti vrijednosni stav prema kojem su sta vovi dravnih institucija uvijek neupitni, a stavovi pojedinaca ili skupina prihvatljivi samo ako podupiru ili zagovaraju aktualni slubeni stav. U tome se, naalost, iz godine u godinu sve vie uspijeva. itava vojska zaposlenih strunjaka i specijalista u dravnim ili od drave obilno fi nanciranim ustanovama, a posebice onima za tajne poslove i operacije, svakim su danom sve vie podreeni interesima visokih dunosnika dr avne administracije te interesima monih vojnih i gospodarskih lobija. Stoga ne treba uditi da se o mnogim osjetljivim stvarima, a pose bice o NLO-ima i izvanzemaljcima, putem pomno kontroliranih medija govori samo ono to je za javnost prethodno obezbojeno i pomno profiltrirano, odnosno u sutini informacijski periferno i sterilno. Forsirana kvantiteta i medijski dizajn informacija u duhu senzacionalizma nerije tko svode njihovu kvalitetu na tragikomino nisku razinu. Prepreden]aki razraenim sustavom preuivanja, demantija i zata kavanja NLO-dogaaja smiljeno upravljaju zakulisni timovi vrhunskih i provjerenih strunjaka za odnose s javnou. Njihov je zadatak da iz pozadine neprimjetno uobliavaju javno mnijenje i njime manipuliraju u eljenom smjeru po direktivama njihovih nalogodavaca. No, stvarnost NLO-dogaaja jest kakva jest i neovisna je o tome da li ju netko ne pri znaje ili ju osporava. U tom smislu valja se prisjetiti pouna primjera da je naa Zemlja spokojno kruila oko Sunca unato svim estokim osporavanjima auto riteta iz crkvenih krugova tijekom tisugodinje srednjovjekovne tame i svirepih sankcija Inkvizicije koje su ak i velikog talijanskog astronoma, fiziara i matematiara G. Galileja (1564.-1642.) zamalo dole glave. U maniri gotovo savrena pristupa najrazliitijim medijima (ti sak, TV-mrea, radio difuzija, Internet) te putem strune periodike i kontroliranih strunih skupova, zadueni slubenici iz vladinih (ili od vlade formiranih) strunih ustanova koriste precizno razraene metode strune, zdravstvene i intimno-obiteljske diskvalifikacije, etiketiranja, insinuacije i ubacivanje poluistina. Na taj nain u potpunosti zakulisno

kontroliraju izvore i vrste (dez)informacijskih obroka koji se odnose go tovo na sve vrue teme u vezi s aktualnim pojavama NLO-dogaaja i njihovih sluajnih svjedoka. Nakon to krajnje bezobzirno javno diskvalificiraju osobu koja svje doi (posebice ako se radi o afirmiranom i kompetentnom strunjaku u podruju zrakoplovstva, astronautike, astronomije, biologije i slinih oblasti) te ako ona pod njihovim diskretnim pritiskom sama dovoljno uvjerljivo javno ne demantira vlastiti iskaz i ne posipa se pepelom, u pravilu slijedi nadopunjena i struna slubena interpretacija aktualnog NLO-dogaaja koji je u izvornom iskazu svjedoka nepotrebno uzbur kao javnost. Ona se gotovo uvijek svodi na ve otrcanu zamjensku priu (cover story) o: "udesnoj igri svjetla i sjene" (primjer gorostasnog ljudskog lica i D&M piramide u podruju Sidonije na Marsu) ili naivnoj zamjeni sjajnih nebeskih tijela, geostacionarnih satelita, vojnih zrakoplova i/ili aerostata (meteorolokih balona) NLO-om ili pojavi kuglastih munja, odnosno nakupinama plinova u atmosferi (primjer najnovijih termovizijskih snimaka brzog leta flote NLO-a nad junim Meksikom) ili suenju svjesnog rasuivanja svjedoka i njegovih potpuno promaenih percepcija stvarnosti ili pak svjesnog konstruiranja izmiljenih okolnosti i dogaaja. U posljednju skupinu ulaze i teke diskvalifikacije poznatih i struno kompetentnih osoba poput, primjerice, svjetski poznatog amerikog astronauta Jamesa Lowella. Njemu se, kao i nizu profesionalnih civilnih pilota kompetentnih za udaljene ili bliske susrete s NLO-om, bez ikakva ustruavanja, drsko imputira ivana rastrojenost i mentalna nestabil nost. Istodobno se putem medija uporno uvjerava javnost da vieni i/ili snimljeni NLO ne postoji. Repertoar na tom podruju izuzetno je irok, dobro prostudiran te kreiran u skladu s najsuvremenijim komunikolokim i psihologijskim saznanjima. On ve desetljeima ini nepremostivu prepreku za svakog vjerodostojnog svjedoka NLO-dogaaja bez obzira na njegovu osobnu, moralnu i profesionalnu besprijekornost, obrazovnu razinu, strunu i/ili znanstvenu afirmiranost te kompetentnost. Zbog grube osobne diskvalifikacije i bezobzirnog javnog etiketiranja, veina ljudi je danas toliko zbunjena i obeshrabrena da se veoma plai

otvorena razgovora i javnog zauzimanja pozitivna stava o NLO-ima. Mnogi se s razlogom pribojavaju da pred kolegama i javnou ne budu, po dobro razraenom kratkom i efikasnom postupku, proglaeni buda lama i/ili ismijani. Pojedinci, skupine ili ak vie skupina vjerodostojnih oevidaca i svjedoka NLO-fenomena (udaljeni ili bliski susreti) doslovce preko noi postaju javno diskreditirani kao arlatani, totalne nevjee i nesposobnjakovii "koji ak nisu kadri razluiti igru svjetla od stvarne pojave." Cilj te bezobzirne i bezobrazne harange je unoenje pomutnje, nepovjerenja i zabune meu istraivae NLO-fenomena te njegovo posvemanje di skreditiranje u oima javnosti. Zbog bitno poveane uestalosti NLO-dogaaja u posljednjih dese tak godina, posebice u amerikoj saveznoj dravi New Mexico, Meksiku, ileu te na irem podruju tzv. bliskoistonih biblijskih zemalja, navede ni oblici sustavne obmane javnosti, koji su jo donedavno besprijekorno funkcionirali, poeli su ipak pokazivati znakove istroenosti i smanjenja uinkovitosti. Drimo da su se pojedinci ili skupine koje sustavno prate usmjerene (dez)informacije i komentare o NLO-sluajevima ve imali priliku uvje riti u abloniziranost i patvorenost autoritativnih tvrdnji iz slubenih vladinih izvora i njihovu sve veu providnost, ispraznost i olinjalost. Specijalni vladini strunjaci zadueni za praenje uinaka sustavnog zavoenja javnosti aktivnom medijskom obmanom i/ili programiranom utnjom u posljednjih dvadesetak godina su se duboko zabrinuli nad postojeim stanjem sve neuinkovitijih klasinih metoda manipulacije javnou. Bogato financirani vladini i vojni tajni struni tabovi angairani su na toj problematici ve krajem 80-ih godina sa zadatkom da temeljito preispituju, unapreuju i rekonstruiraju dotadanju koncepciju obma ne javnosti, koja je dotad ve ozbiljno malaksala, te da postupno uvode nove djelotvorne taktike i tehnike manipuliranja. Premda su njima pri vremeno podigli kvalitativnu razinu dezinformiranja javnosti time su ujedno evidentno potvrdili svoju zakulisnu aktivnost i neizravno razot krili svoje nalogodavce i njihove skrivene namjere. U krugovima zaduenima za formiranje i usmjeravanje javnog mni jenja oito je bilo dobro ocijenjeno da izravna paualna diskvalifikacija svjedoka bliskih susreta sviju vrsta postaje besmislena. Stoga su se speci jalisti za manipuliranje javnou okrenuli novoj neizravnoj dezinformacijskoj taktici kojoj je krajnji cilj vjeto i neprimjetno pomijeati lonie

javnosti. U toj novoj taktici izbjegava se ve deplasirano bezobzirno blaenje i diskvalifikacija svjedoka NLO-dogaaja, a metodom pomije anih lonia programirano se u javnost unosi to je mogue vea zbrka i konfuzija u svezi s NLO-fenomenom i izvanzemaljcima. Kako i kojim sredstvima se to djelotvorno ostvaruje? Pomijeati lonie javnosti prvenstveno znai putem odabranih medija i propagandnih instrumenata sustavno plasirati odgovarajuu pomno prosijanu, spretno oblikovanu i kontroliranu (dez)informacijsku grau o fiktivnim (izmiljenim) NLO-sluajevima koji svojom senzacionalnou nadilaze sve dosad zabiljeeno i napisano na tu temu. Oni se vjeto upakiraju u naizgled vjerodostojnu ambalau, sve do razine ele menata terenske inscenacije. Pri tome je temeljna komunikoloka idejavodilja - unijeti to veu dodatnu zbrku u javnost glede NLO-dogaaja openito. Cilj je iroj javnosti poremetiti ve relativno dobro definirana, provjerena i samim time opasna mjerila za nepristranu ocjenu vredno vanja vjerodostojnosti sve uestalijih NLO-pojava. Sukladno tome se vjetim baratanjem poluistinama i poluinjenicama o NLO-dogaajima, uz istovremeno negiranje mnogobrojnih evidentiranih udaljenih ili bliskih susreta, nastoji javnost drati u stalnoj napetosti i neizvjesnosti. Povremeno pomno tempirano i dozirano izno enje hipoteza o postojanju inteligentnog izvanzemaljskog entiteta treba pojaati tu napetost i neizvjesnost javnosti kojoj se o NLO-fenomenu na sve mogue naine ve desetljeima sustavno uskrauje nepobitna istina o postojanju inteligentnog izvanzemaljskog entiteta i njegovih NLO-a. U svemu tome ve dulje vrijeme nezamjenjivu ulogu imaju prividno nezavisni - a zapravo dobro kamuflirani te iz pozadine pomno nadgle dani i odlino koordinirani - moni sustavi informiranja i dezinformi ranja javnosti. Krajnji cilj njihove vjeto usklaene i dobro programi rane zakulisne aktivnosti je pravilno doziranje koktela istinitih, poluistinitih i lanih informacija o nekom dogaaju te njihovo serviranje u pravom trenutku radi moderiranja javnog mnijenja prema tekuim potrebama nalogodavaca koji te sustave izdano financiraju i rigorozno kontroliraju. Tom veoma domiljato razraenom strategijom unosi se u javnost zabuna pa stoga ona neke ranije ili sadanje istinite dogaaje, od kojih se eli odvratiti pozornost, percipira kao neprihvatljive i preputa ih zaboravu jer su im takvom strunom doradom tendenciozno dodani izmiljeni elementi i/ili su tako preinaeni (transformirani) da postaju neuvjerljivi.

Da bi se postigao eljeni uinak zamagljivanja i odvraanja pozorno sti ire javnosti od nekog dalekosenog i strateki znaajnog dogaaja ili otkria nerijetko se aktivira i vrlo djelotvorna tehnika ukrienih scenari ja. Tom pomno razraenom tehnikom manipulacije kontrolirani izvori informiranja i dezinformiranja zamijene svoju uloge tako da slubeni sustav informiranja, kojem javnost uglavnom vjeruje, programirano donosi ture nesuvisle vijesti i/ili dezinformacije, dok zakulisni sustav dezinformiranja istodobno plasira koliko-toliko suvisle poluistinite ili ak istinite informacije. Na taj nain nastaje u javnosti potpuna informacijsko-dezinformacijska zbrka. Tipian primjer takve perfidne manipulacije su ture, ne suvisle i najee proturjene senzacionalne vijesti o bliskim susretima i kontaktima s posjetiteljima iz drugih svjetova. Pri tome se anonimni kreatori manipulacija vrsto oslanjaju na naizgled paradoksalnu, ali u praksi ve nebrojeno puta dobro provjerenu injenicu iz psihologije gomila da se vjeto plasirana la u javnosti to lake proguta to je vea i bezonija. Uspjenost ostvarenja takvih sivih informacijskih poslova za htijeva najdublju kamuflanu razinu odnosno rezanje bilo kakve vezanosti tajnih slubi, zaduenih za dezinformiranje i manipuliranje javnou, uz vladajue krugove i zakulisne centre moi. Stoga dravne ustanove formiraju i kriomice izdano financiraju naizgled neovisne komercijalne istraivake ustanove koje zatim, prema direktivama elite monika, kreiraju (dez)informacijsku aktivnost preko slobodnih radio i TV-postaja, dnevnog i revijalnog tiska, izdavake djelatnosti pa do svakodnevno sve veeg broja web-stranica putem kojih neprekidno sa sviju strana bombardiraju javnost novim, ali pomno profiliranim NLO-dogaajima. Vjeto smiljenim senzacionalnim medijskim sadrajima, koji ne rijetko dosiu granice mate i shvatljivih mogunosti, patvorenim, a naizgled izvornim snimcima NLO-a, novim fantastinim potankostima o svemircima i njihovim letjelicama udesnih tehnikih mogunosti te vjeto konstruiranim poluistinama u pogledu NLO-sluajeva oni nena metljivo stvaraju, korak po korak, odgovarajue oblikovanu i obojenu prividnu istinu. Kad u tome uspiju, nastoje tako stvorene (dez)informacijske koncen trine krugove to je mogue dulje odravati da bi posve onemoguili najiroj javnosti, kojoj se na tome osjetljivom podruju ve desetljeima sustavno uskrauju objektivne informacije, kritiko odjeljivanje ita od

kukolja, odnosno razlikovanje stvarnog od istanano izmiljenog i/ili insceniranog NLO-dogaaja. To ubrzava kombiniranje sivih propagandnih poslova s progra miranim pljuskom informacija koji svojom estinom daleko vie do prinosi neinformiranosti i dezinformiranosti javnosti nego ve odavno zabrinjavajue niska kvalitativna razina informiranosti prosjeno ( n e o brazovanog te stoga nedovoljno kritinog ovjeka naeg vremena. emu sve to? U iznalaenju odgovora na to izazovno pitanje danas prevladavaju dva stajalita. Prvo stajalite polazi od nepobitne realnosti postojanja visokorazvi jenih izvanzemaljskih entiteta i tragova njihovih posjeta na Zemlji te na nekim susjednim nebeskim tijelima Suneva sustava. Ono uvaava oitu tehnoloku nadmo povremeno prisutne izvanzemaljske inteligencije koja najvjerojatnije priprema novu misiju na Zemlji. Ta nadmo nuno ne treba biti usmjerena i opredmeena samo u odvie uskovidnim mate rijalistikim znanjima i mjerilima. Drugo stajalite takoer polazi od neupitnosti udaljenih i bliskih susreta. No, ono ih radikalizira tezom o viekratnim bilateralnim tajnim susretima vojnih i civilnih vlasti najbogatije zapadne zemlje s predsta vnicima njima ve dobro znanog izvanzemaljskog entiteta tijekom dru ge polovice XX. stoljea. Sudei po uvodno prikazanim pretpovijesnim i ranopovijesnim izvorima te svjedoanstvima navodnih oevidaca bli skih susreta postoje indicije da nas ve dulje vrijeme povremeno diskre tno nadziru i posjeuju ak tri ili etiri rase izvanzemaljaca. Pretpostavljena (super)tajna koalicija zemaljskih i izvanzemaljskih partnera, prema gleditu ekstremnih ufologa, svjesna je moguih tekih posljedica civilizacijskog oka za razvijene zemlje Zapada ukoliko bi nji hove vojne i civilne vlasti javno objelodanile postojanje svojih izvanze maljskih koalicijskih partnera. Stoga potonji postupno ulaze u tajno sa veznitvo sa svojim zemaljskim partnerima pripremajui, poput dobrog i iskusnog kozmikog savjetnika, stupnjeviti scenarij za maksimalnu ne utralizaciju civilizacijskog oka koji toliko zabrinjava njihove zemaljske partnere. On bi se u toj varijanti sveo samo na oslabljene i sekundarne uinke bez znaajnijih dugoronih tetnih posljedica. U tom svjetlu odabire se strategija postupnog i doziranog (dezinfor miranja javnosti da bi se, glede realnosti NLO-dogaaja, do stanovitog trenutka odrao informacijski status quo. Ne daju se nikakva afirmativna slubena priopenja i stavova ve se uva postojee stanje (ne)informi-

ranosti po ve dobro provjerenoj formuli niti crno - niti bijelo. Tako odnos obinog smrtnika prema NLO-dogaajima ostaje zaglavljen u sferi nepouzdane i promjenjive osobne procjene u kojoj je velikoj veini ljudi o tome vrlo teko zauzeti bilo kakav jasno profiliran i vrst osobni stav. Krajnji strateki cilj zemaljsko-kozmikih koalicijskih partnera bio bi - nakon postupne, dobro planirane globalne psiholoke stabilizacije itelja Zemlje - inscenirati neki krupan kozmiki dogaaj u smislu glo balne prijetnje unitenjem Zemlje kao planeta ili barem unitenja bitnih uvjeta za odranje ivota na njoj. U takvom scenariju se kao sredinji elementi prijetnje globalnom katastrofom mogu pojaviti: ubrzano nestajanje i unitenje ozonskog sloja izuzetno vanog za ivot na Zemlji; nagao porast prosjene globalne temperature, nezadrivo ubrzano otapanje polarnih kapa i time znaajno podizanje razine svjetskih mora u doglednoj budunosti; asteroid ili komet promjera vie desetaka kilometara na nedvojbenoj putanji prema Zemlji iji bi pad mogao prouzroiti unitenje znatno veeg opsega od hipotetinih kataklizmi nestanka legendarne Atlantide, odnosno pacifike Zemlje Mu; nadolazee nagle promjene gravitacijskih sila u Zemljinu okruju zbog pribliavanja nekog masivnijeg lutajueg nebeskog tijela (planet X) i, s tim u svezi, radikalne promjene Zemljine putanje katastrofalne po ivot na Zemlji ili razruenje krhke Zemljine magnetosfere zbog novootkrivene valne fronte zraenja na rubnim dijelovima Suneva sustava ili pojava novog izvora snanog kozmikog zraenja s nesagledivim posljedicama za ivi svijet (pojava zvijezde supernove u naem irem zvjezdanom okoliu). Civilne i vojne vlasti najmonijih zemalja svijeta - prividno podi jeljene kao danas ili deklarativno ujedinjene zbog neke od navedenih prijetnji opstanku ivota na Zemlji - ostati e bez mogunosti njezina djelotvorna uklanjanja zbog nepostojanja odgovarajue razine znanja i nunih tehnikih resursa. Tada e se, kao presudan i jedini mogui izlaz za opstanak ovjeanstva, odjednom pojaviti ruka spasa - "Deus ex machina" - ponuena od, nadajmo se, prijateljski naklonjenog izvanze maljskog entiteta.

"Nita loe ili ba dobro!" - zakljuio bi u prvi tren svaki dobronamjernik koji nije dovoljno upuen u tu problematiku. Dakako, takav stav je dobrodoao, no samo onda ako se zaista radi o istim i plemenitim namjerama koje dolaze od naih istinski moralno i duhovno visoko razvijenih kozmikih susjeda. Ako se iza toga krije bilo koji oblik kori stoljublja ili zakulisni interesi zemaljskih monika, rezultat takve "insce nirane" izvanzemaljske pomoi posve e se izokrenuti. Moebitne civilizacijske posljedice, ak uz opciju izbjegavanja sna nog primarnog civilizacijskog oka, mogle bi za nas Zemljane na dulji rok biti nesagledivo tetne, pa ak i trajne. Pri tome valja ipak naglasiti da bilo koja ozbiljnija prijetnja za ovjeanstvo ni izdaleka toliko ne dolazi od izvanzemaljskih entiteta koliko od neutaivo gramzljivih ze maljskih (izvan)institucionalnih sredita moi koja e po svaku cijenu nastojati zadrati svoj dominantan status, bogatstva i steene privilegije na bezrezervnom pustoenju Zemlje.

Od "Rata svjetova" do "Dana nezavisnosti"

Ujesen 1938. godine, uoi izbijanja Drugog svjetskog rata, u vrijeme prvih politikih napetosti i eskalirajuih kriza, u SAD-u je sve vie maha uzimala predratna psihoza. U takvim napetim okolnostima kad se ve u zraku posvuda osjeao uznemirujui miris predstojeeg svjetskog rata bio je nehotice nainjen neobian i dalekosean medijski "eksperiment". On je, uz druge propagandne instrumente, jasno ukazao na tada jo ne dovoljno istraene mogunosti modernih masovnih medija u brzom i uinkovitom modeliranju javnog mnijenja u eljenom smjeru. Tada je mladi i ambiciozni 23-godinji ameriki glumac i producent Orson Welles (1915.-1985.) adaptirao novelu Rat svjetova vrsnog engle skog SF-pisca H. G. Wellsa (1866.-1946.) u veoma dinaminu i napetu radio-dramu. Ve na samom poetku njezina emitiranja 30. listopada 1938. godine putem radiopostaje CBS (Columbia Broadcasting System), unato izriitoj prethodnoj najavi da se radi o radio-drami, a ne o stvar nom dogaanju, ona je za sluatelje bila toliko reportano realistina da ih je, u samo nekoliko prvih minuta sluanja, na tisue povjeravalo da se doista zbio iznenadan napad odvratnih malenih zelenih Marsijanaca na Zemlju. Da se sprijei izbijanje panike velikih razmjera koju bi bilo teko kontrolirati i obuzdati, emitiranje te majstorski reirane radio-drame ubrzo je moralo biti prekinuto.

Taj nehotino izazvan dramatian dogaaj irokih razmjera poka zao je "in vivo" da vjeto reirana i vrlo uvjerljivo izvedena uzbudljiva radio-drama o izvanzemaljskim inteligentnim akterima - svirepim napadaima na Zemlju - moe biti instrumentalizirana za stvaranje iracionalne i neshvatljivo mone, gotovo blokirajue dimenzije stra hova vezane uz tehniki znatno nadmonije svemirske osvajae. Ti su se manifestirani strahovi kod sluatelja veoma brzo iskazali u visokom intenzitetu. To se objanjava zbrajanjem krivulje strahova od iznenadne agresije zlih izvanzemaljaca s krivuljom jo neizreagiranih dubokih strahova zbog tada ve ozbiljno prijetee opasnosti izbijanja Drugog svjetskog rata. Radio-dramom Rat svjetova, koja je zahvaljujui odlinoj Wellesovoj reiji veoma uvjerljivo govorila o invaziji Marsijanaca na Zemlju i nje zinom bezobzirnom zauzimanju, uoen je ne samo moan mehanizam okiranja javnosti ve i neoekivano brzo podizanje ogromnog vala tjeskobnog straha koji je u samo desetak minuta preplavio dio SAD-a i go tovo paralizirao neke regije. Na temelju tog neugodnog iskustva odmah je bilo upaljeno crveno svjetlo za takve medijske projekte. Ocijenjeno je da bi nesmotrena filmska ekranizacija ove ili sline teme, uz odgovaraju e zvune efekte, mogla proizvesti jo puno vee uinke u javnosti. Zahvaljujui tom dogaaju ubrzo su prostudirani i zabiljeeni svi propagandni elementi i njihov intenzitet za detonaciju paninih stra hova puanstva mahom nekritiki podlonog snanom utjecaju medija. tovie, uspjela filmska ekranizacija Wellsova Rata svjetova snimljena prije pedesetak godina imala je znatno veu uvjerljivost. Intenzitet njene propagandne prodornosti u ameriku i svjetsku javnost bio je puno vei i dalekoseniji. Stoga je puna dva desetljea filmska SF-produkcija takvog anra bila gotovo posve zamrznuta jer se u obavjetajnim vojnim i vladinim stoerima dralo da je za povremenu medijsku prisutnost NLO-pojava i izvanzemaljaca zadovoljavajua razina djelotvornosti uobiajenih pro pagandnih medija i klasinih dezinformacijskih tehnika. Da bi postupno deblokirali rizik gubljenja motivacije za rad od prisjeanja preivjelih strahova izazvanog prvo radio-dramom, a zatim veoma uspjenim SF-filmom Rat svjetova nedodirljivi vladini stoeri potajice su kreirali i potakli 70-ih i 80-ih godina XX. stoljea takozvani softy touch (meki pristup) u pogledu izvanzemaljskog entiteta, pa s holivudskih navoza vrlo brzo silazi kultni film o njenom, zaigranom i nedunom izvanzemaljskom biu-igraci zvanoj ET (Extra Terrestrial).

Rije je o komercijalno veoma uspjenom filmu snimljenog o bliskim susretima koji je skrojen po mjeri tadanjih stratekih dezinformacijskih nakana vladinih stoera za postupno uklanjanje perceptivne slike mnogobrojnih zabiljeenih NLO-sluajeva iz sfere racionalnog u sferu intuitivnog i emotivnog. Na taj su nain, gotovo neprimjetno i bezbolno, udareni dovoljno vrsti temelji takozvanog NLO-mita koji je ve u pr vom naletu djelotvorno prebrisao na stotine tisua energinih zahtjeva za punom istinom o vruoj NLO-problematici diljem zapadne hemisfere. Tim vjeto smiljenim inom NLO-problematika je iz podruja ozbiljnog istraivanja i sve glasnijih zahtjeva za zauzimanjem slubenog stava bila za dulje vrijeme gurnuta u podruje ispovijedanja intimnog pseudoreligioznog svemirskog mita po uvrijeenom otrcanom binar nom obrascu "vjerujem - ne vjerujem". Izvanzemaljci su, zahvaljujui veoma dopadljivo i domiljato animiranom Spielbergovu ET-iju, gotovo preko noi postali maskote i omiljeni kuni ljubimci iz svemirskog su sjedstva. Aktiviranjem dopunskog podupirueg propagandnog instrumenta rija kao to su: Alien-lutke, NLO-igrake, razni amblemi, brojni ET-klubovi, izdavanje novano izdano podravanih NLO-revija te kontroli rano i stabilno odravanje naivnog i sladunjavog NLO-mita putem pri kladno koncipiranih radio i TV-emisija izazvano je diskretno skretanje i izuzetno djelotvorna neutralizacija sve eeg pritiska javnosti za isti nom o izvanzemaljcima i njihovim NLO-ima. Takvo je idilino stanje, na zadovoljstvo elite monika koji su ga uprizorili, uz manje oscilacije, potrajalo sve do prije desetak godina. Tada se idilini NLO-mit odjednom poeo ubrzano i nezadrivo topiti poput snjegovia jer se tijekom vremena istroio i izgubio je po treban dezinformacijski naboj. Javno mnijenje je odvie nepredvidljiva te vrlo dinamina interaktivna varijabla pa stoga niti jedna koara te hnike za njezinu obmanu i uutkavanje nije toliko obilna da bi potrajala dulje vrijeme. Krajem 80-ih i poetkom 90-ih godina XX. stoljea Ze mlju je opet zapljusnuo veoma snaan val NLO-pojava kojeg je posvuda pratila sve vea NLO-glasnost. U javnosti je napokon sazrjela gorka spoznaja da se od slubenih izvora na tome podruju ne moe vie nita korisno oekivati pa sto ga diljem Sjeverne i June Amerike te u Europi dolazi do povezivanja (umreavanja) ufologa. Osnivaju se aktivne i respektabilne NLO-udruge, agencije i sredita koja su, uz mnoge laike-entuzijaste, iz dana u dan okupljala sve vie strunjaka i znanstvenika raznih struka i specijalnosti.

U tome je ogromnu ulogu odigrala pojava Interneta i elektronike pole putem kojih je ostvarena brza globalna razmjena informacija i njihova dostupnost svima zainteresiranima. Bio je to veoma energian i djelotvoran odgovor javnosti ogorene dugotrajnom jalovom utnjom, sustavnim prikrivanjem i izvrtanjem injenica te zatakavanju dokaza o izvanzemaljskom entitetu od strane slubenih institucija i njihovih izvora. Sve brojniji istraivai iz redova strunjaka i znanstvenika koji aktivno djeluju u ufolokim udrugama ra zradili su i formulirali prve objektivne kriterije vrednovanja i klasifika cije NLO-pojava i sluajeva koji ubrzo postaju ope prihvaenima (vidi Prilog 2 i 3). Oni su napokon omoguili da se potvrdi utemeljenost oko 20% od ukupnog broja prijavljenih i/ili zabiljeenih NLO-sluajeva. Stoga su se zakulisni vladini i vojni dezinformativni stoeri opet nali pred novim zidom izazova. to i kako dalje? Kako i ime sada djelo tvorno uutkati i obmanuti uzburkanu javnost koja je progledala? To su bila najea pitanja koja su morila sve zabrinutije efove obavjetajnih stoera i njihove nalogodavce. Prijanja uspjena praksa sustavnog negi ranja i zatakavanja NLO-pojava preko autoriteta slubenih izvora vie nije bila dovoljno djelotvorna. tovie, ak je bila shvaena kao izrugiva nje javnosti eljne istine o NLO-fenomenu i izvanzemaljskom entitetu. U takvim napetim okolnostima asortiman odgovarajue dezinformacijske aktivnosti usmjeren prema javnosti bio je bitno suen i otean. Snaan rast registriranih neospornih NLO-sluajeva i dogaaja di ljem svijeta, metode njihove verifikacije, klasifikacije i priznavanja od strane kompetentnih ufolokih centara, pojava sve veeg broja svjedoka neupitnog strunog i moralnog kredibiliteta i autoriteta napokon su primorali vrhuku vojne i civilne vlasti SAD-a na hitan odabir nove strategije djelotvornog odgovora. Budui da je kategoriko poricanje NLO-pojava i bliskih susreta dotrajalo i preivjelo, budui da su zakazale dotadanje metode obmane i povremena ubacivanja u javnost konstruiranih sadraja te da su isto tako zakazale i druge klasine tehnike sive propagande, uurbano se traio spasonosan izlaz. to je jo preostalo na raspolaganju od neko bogatog asortimana za dezinformiranje i obmanu javnosti? Moda jedi no jo tehnika crne propagande koja bi omoguila daljnje kupovanje vremena. Da, upravo to! Crna propaganda, inovirana novim psiholoko-komunikolokim saznanjima, odjednom je postala grevito traena slamka spasa koja je

pruala nove mogunosti deseminacije. Kreatori crne propagande su ocijenili da ona moe biti jo bolja i djelotvornija ako se domiljato una prijedi sljedeim dvokanalnim uinkom: odvraanjem panje javnosti od NLO-dogaaja promicanjem atmosfere ope ugroenosti od agresivnog i svirepog i inteligentnog izvanzemaljskog entiteta te pobuivanje one specifine palete egzistencijalnih strahova koji e, barem privremeno, usaditi u svijest ljudi duboku odbojnost, pa ak i mrnju, prema svemu to ima NLO-predznak ili mirie na izvanzemaljce; vjetim preusmjeravanjem panje javnosti s rastue gomile nerijeenih zemaljskih problema i strukturne globalne krize ovjeanstva prema svemiru uz postponiranu sugestiju: "To su barbari, oni donose zlo i prokletstvo u nau budunost, a mi sami, tek uz neznatno pojaanje naih humanih napora moemo sve to samostalno rijeiti i odluno krenuti putem velikog napretka prema blagostanju cijele drutvene zajednice." U takvu ozraju valja gledati na nervozno posezanje za suvremenom aktualiziranom inaicom ekranizacije Wellsova Rata svjetova. Zahvalju jui tehnoloki silno uznapredovanoj filmskoj produkciji izdano podu prtoj monim raunalima pri kreiranju zvunih i slikovnih specijalnih efekata, u samoj zavrnici XX. stoljea snimljen je u SAD sadrajno naivan, neinventivan, odvie razvuen i poprilino dosadan, ali zato scenografski raskoan, SF-film Dan nezavisnosti. Njegova bi filmskim jezikom izreena pria trebala u svijesti ire ja vnosti jadne i krajnje zamrene zemaljske odnose premjestiti s povrine naeg nemirnog planeta u svemir te ih vezati uz iznenadnu pojavu pre predene, agresivne i svirepe izvanzemaljske inteligencije koja, poput jata skakavaca u potrazi za hranom, besciljno luta svemirom i naprosto nas eli po svaku cijenu osvojiti i unititi. Umjesto da prosjean ovjek napinje glavu nezgodnim ovozemalj skim pitanjima, kritiki ih promilja te samostalno trai i donosi nepou dan mozaik odgovora, treba ga to vie opteretiti idejom ugroenosti od agresivnog izvanzemaljskog entiteta koji se svakog asa moe pojaviti. Uz buan propagandni pokli: "Dr'te kozmikog barbarina!" valja smiljeno odvratiti pozornost javnosti i skinuti svaku moguu odgovornost za po stojee nezadrivo stanje na Zemlji punoj problema koju halapljivo prodiru razjapljene ralje neutaive zvijeri u avetinjskom liku globalizacije.

Gotovo da se samo jo oekuje retoriki stilizirano pitanje glasnogo vornika neke od monih zemalja: "Da nas ve vie od pola stoljea stalno ne ometaju nezvani svemirski doljaci tko zna koliko bi ve ovjeanstvo uznapredovalo u (platonskom) procesu razoruanja, razumne uporabe ogranienih prirodnih resursa, dostignuima na podruju socijalne pra vde i humanom razvoju tehnologije?" Budui da se nita od navedenog nije zbilo svemu je, dakako, kriva njihova stalna prisutnost na Zemlji i oko nje. Sreom i crna propaganda ima svoj domet i ogranieno trajanje. to onda, kada se i ta strategija novijeg datuma uskoro pokae na svom srednjem registru jalovom i deplasiranom? U kojem smjeru valja tada traiti odgovor? Nije teko pretpostaviti da je nakon iscrpljivanja crne propagande, iji su dani ve odbrojeni, preostao jo samo jedan jedini spasonosan izlaz - to vie ubrzati predatorski proces globalizacije svi jeta da bi se pogoranjem uvjeta ivljenja to dosljednije mogla provesti blokada svake nepoudne vijesti, komentara, tiskovina, skupova te bilo kakvog spominjanja postojanja inteligentnog izvanzemaljskog entiteta i njihovih NLO-a. Tipian tijek razmiljanja sve zabrinutijih manipulatora javnog mni jenja u tom smislu je otprilike sljedei: "Sve te osjetljive teme valja energino zabraniti i vezati uz ugroavanje nacionalne sigurnosti te radnog i stvaralakog mira puanstva. U tom prav cu ve se nazire cijeli repertoar preventivnih mjera i primjerenih sankcija da bi se puanstvo djelotvorno 'zatitilo' od terora sve brojnijih NLO-sluajeva i agresivnih izvanzemaljaca. Ako to ne bude ilo nikako drukije valja posegnuti za provjerenim totalitaristickim metodama zaogrnutim u novo maskirno ruho. Zaboga, ako se javnosti ponudila i uspjela nametnuti inscenirana i sponzorirana zemaljska komponenta terorizma, uz vjeto pridruen pro doran ratni pokli: 'Unitimo ih!', znatno je manji problem to isto uiniti s njegovom nezemaljskom komponentom. Ionako valja ve jednom napraviti konaan 'rez' s tim i takvim uznemirujuim temama koje samo izazivaju nelagodu i strahovanje u javnosti. Naposljetku, to nas se sve to uope tie? Vrlo su vjerojatni tragovi vezani uz pradrevne i drevne kulture koje su neko davno moda posjeivali mudri i ovjekoljubivi 'nebeski uitelji' i po stupno su ih uputili u prve korake civilizacijskog i uljuenog hoda. Stoga su ih nai drevni preci - gle neukih primitivaca! - toliko potovali da su ih ak drali samim bogovima. Nama danas ti inteligentni doljaci iz svemira niti

trebaju niti ih zovemo. tovie, u njihovoj pojavnosti krije se perfidni oblik prikrivenog i prijeteeg kozmikog terorizma protiv kojeg neodlono treba udruiti napore svih zemalja i cijelog ovjeanstva. U proteklih 50-ak godina otkako sustavno pratimo fenomen NLO-a i pripadnike inteligentnog svemirskog entiteta, a o emu nismo eljeli sve do sada nepotrebno uznemirivati nau javnost, zakljuili smo da oni oito ne maju prjeeg posla ve da neprestance smiljaju i vrebaju povoljnu priliku kada e napokon krenuti u svoj konaan pobjedonosni teroristiki pohod na Zemlju. Da nam bezobzirno zaposjednu i otmu sve ono to smo u naem prosperitetnom razvitku gradili i stvarali te tako pravedno i humano raspo djeljivali. Da nau brigu o oceanima i morima, rudnicima, naftnim poljima, vodotocima i jezerima te livadama i oranicama pretvore u teroristiki kaos. Stoga je neodgodiva zadaa svake legalne strukture vlasti na naem ugroenom planetu da u tom pogledu 'osvijesti' svakog pojedinca, da to prije 'informira' svakog Zemljanina da ti opaki kozmiki barbari posjeduju vrlo moderno i razorno nadmono oruje za nae masovno unitenje kojeg se, po naim prosudbama, prilikom predstojee agresije na Zemlju ni u je dnom trenutku nee ustruavati upotrijebiti. Osim toga, ako ih se pravodobno na bilo koji nain energino ne otresemo - jer nas svojom prisutnou neprestance ugroavaju - postoji opravda na bojazan da e uskoro poeti drsko turati svoj nos u dananju zemaljsku raspodjelu bogatstava, politiku koritenja i ouvanja prirodnih resursa, eko logiju te svjetsku politiku. Ne negiramo da u tim podrujima ima ozbiljnih potekoa, ali smatramo da one nisu nerjeive. Oni bi se takoer mogli zainteresirati za megaprojekte koji (nam) svake godine donose milijarde dolara zarade, a u koje smo uloili znatna sredstva. Pretpostavljamo da raspolau i hipermodernom nevojnom tehnologijom te da bi takoer bili kadri potajice zaviriti u podrijetlo golemih (ne)bankovnih prihoda aice najuspjenijih ljudi naeg planeta, koji jesu i ostaju zamanja ci naeg daljnjeg svekolikog tehnolokog i drutvenog napretka i prestia. Stoga ih proglaavamo naim trajnim i zakletim neprijateljima te ovom objavom otvaramo globalnu frontu protiv njih svim institucionalnim i, ako zatreba, neinstitucionalnim putovima. A ve u samom poetku te presudne dugotrajne borbe, isto onako kako smo to do sada uspjeno ve mnogo puta radili s neto manje opasnim teroristima diljem svijeta, zadatak je i obveza svakog svjesnog pojedinca da odmah energino zaustavi svaku i ama ba svaku pozitivno intoniranu, napisanu ili izgovorenu rije o njima i o njiho vim svemirskim brodovima. Ti svirepi kozmiki teroristi nam, to je danas ve zaista svakome posve jasno, najmanje ele dobro!"

ISKORAK U OTVORENU BUDUNOST

Prosvjedi ne jenjavaju
ko se poe od zornog (pret)povijesnog konteksta opsene i slo ene tematike o nebeskim doljacima, tada nedostaje prihva tljiv kritiki kut gledanja za osporavanje povremene prisutnosti i bri nog uiteljskog napora dobrohotnih inteligentnih doljaka iz nebeskih daljina, odnosno onih koji su imali znanje te su ga zasadili i njegovali na Zemlji jo u tami dugotrajnog kamenog doba. Iz te ire perspektive postaje teko ignorirati pionirsku odgojnu ulogu mentora iz ranih etapa civilizacijskog razvoja ovjeanstva. Jesu li nas ti mentori, koje su nai drevni preci tovali kao bogove, zauvijek napustili? Brojni pretpovijesni peinski crtei kromanjonaca posijani diljem svijeta, jo nedavno ive predaje i rituali poevi od amazonskih Kayapoa Indijanaca, sjevernoamerikih Indijanaca do afrikih Dogona i egzotinih azijskih Dropa te iscrpni zapisi s glinenih ploica drevnih Sumerana, Akaana i Babilonaca gotovo istovjetno svjedoe o njihovu vrstom obeanju danom naim drevnim precima, duboko potresenim i oaloenim njihovim odlaskom, da e se jednom vratiti! Stoga se moe na induktivnoj i intuitivnoj razini prihvatiti da nas oni, prema pretpo stavljenim kanonima visoke civilizacijske odgovornosti, nisu zaboravili te nas nipoto nisu ostavili nezbrinute, poput zbunjenih i nes(p)retnih usamljenika na nekom zabaenom otoku, u nama posve nepoznatim galaktikim prostranstvima i virovima ivota. Daleki potomci njihovih drevnih tienika nenadano su i preura njeno - sredinom 40-ih godina XX. stoljea, najkrvavijeg i socijalno najbeutnijeg u znanoj nam povijesti ljudskog roda - razvili oruje svih oruja, nuklearne strategijske bombe dotad neviene razorne moi.

Nesmotreno, u gotovo djejoj iluziji titanske fisijske moi i prvih na znaka budueg kompleksa vojno-globalne nadmoi, svjesnim potiskom pentagonskog obaraa, u kolovozu 1945. godine nuklearnim ezlom pokoeno je neduno puanstvo Hiroshime i Nagasakija - japanskih gradova-muenika. Od tih turobnih dana kojima je tako dramatino okonan Drugi svjetski rat pa sve do prvih godina u osvitu XXI. stoljea primjetna je prisutnost i uestalo pojavljivanje neobinih diskolikih, letno-tehnoloki naprednih te, ini se, ni po emu invazivnih letjelica nepoznata podri jetla (NLO-a). One se relativno uestalo viaju na sjevernoamerikom, ruskom te posebice na meksikom i junoileanskom nebu. Koja je nakana i svrha uestalih manifestacija NLO-a na zemaljskom nebu koje traju ve preko pola stoljea, a poele su s ve antologijskim dogaajima poetkom ljeta 1947. godine opaanjem flote leteih tanju ra iznad planinskog lanca Cascade u amerikoj saveznoj dravi Wa shington te nikad slubeno potvrenim padom NLO-a u iroj okolici Roswella u amerikoj saveznoj dravi New Mexico? U nadasve polariziranim stavovima jedni jo uvijek grevito dre da su NLO-pojave tek fikcija izazvana masovnom histerijom, dok su za druge one bespogovorne pa ak i dokumentirane injenice, premda ne znamo njihovo podrijetlo i namjere. Na temelju kompetentnih ekspertnih procjena danas meu istraivaima NLO-pojava prevladava milje nje da je od ukupnog broja prijava NLO-sluajeva njih najmanje 15% vjerodostojna individualna i/ili grupna vizualna zamjedba, odnosno uprizorenje. Te nepoznate letjelice udesnih manevarskih mogunosti - nespojive s nama poznatom fizikom propulzije - pojavljuju se, u pra vilu, pojedinano, ali ponekad i u formacijama. Glede (pret)povijesnih NLO-namjera drimo razumnim uzeti u obzir samo bliske susrete prve i druge vrste (BS-I i BS-II) te zauzeti donekle konzervativan stav da je NLO-e opisane u drevnim predajama i zapisima odlikovala prvenstveno ranocivilizacijska uiteljska i mnogo kasnija mentorsko-nadzirateljska zadaa. Potonja je vjerojatno uslijedila tek nakon dugotrajnog svestranog istraivakog ciklusa veoma naoitog planeta Zemlje. Meutim, brojni primjeri polustoljetnog svjedoenja civilnih i voj nih pilota, astronauta, radarista, astronoma, politiara, poslovnih ljudi te djece i odraslih o raznovrsnim NLO-fenomenima govore o tihim, periodikim, nenametljivim - ponekad udaljenim, a ponekad i veoma oiglednim - bliskim susretima prve vrste (BS-I). Stjee se dojam kao

da se radi o upornoj manifestaciji mirnog prosvjeda i podsjeanja na ih nadziratelja da su ovdje te da ih zabrinjava to smo na naem putu tijekom proteklih pola stoljea neodgovorno preli dopustivu granicu civilizacijsko-planetske rizinosti. tovie, po njihovoj procjeni, vjerojatno smo sve vea opasnost, ne samo za Zemlju ve i za blie svemirsko okruje. Slikovitije reeno, oni dre da su ishodini parametri davno zacrtane humanistike putanje multikulturalne zemaljske civilizacije - nesporno najvie steevine ovjeanstva - stubokom narueni te ve dulje vrijeme ozbiljno prijete dubokom i nepovratnom civilizacijskom regresijom. tovie, vodei svjetski monici nastavili su svoju strategiju ekspanzi je multinacionalnih megakorporacija svim raspoloivim mehanizmima socijalno rastaueg dioniarskog turbokapitalizma, bespotedne trine dominacije i politiko-vojnog diktata. Pod platem procesa globalizacije perfidno se i bezobzirno namee ostatku svijeta politika ekonomskog nasilja preko tri tipa inenjeringa - financijskog, genetikog i infor matikog te bezduni socijalni darvinizam koji nemilosrdno rastae i devalvira meuljudske odnose. Tako se diljem svijeta nemilice rui i prodire nacionalno, tradicijsko, samosvojno, ekoloko, a najposlije i ono najintimnije - ljudsko i obiteljsko - kao da sve te temeljne civilizacijske vrednote nikad nisu postojale. Duboko etiki i ekoloki ogrezao megakrupni kapital koji tako ba hato gospodari svijetom sve jae pritee na Prokrustovu postelju podre ene mu vlade i njihov politiko-medijski glamur koji nije nita drugo nego alibi za nevjerojatne profitne prinose i izbjegavanja plaanja bilo kojeg od prolih (tekih) grijeha prema ovjeku i/ili prema prirodi. Zato je preutnim (i za javnost nepostojeim) konsenzusom vrhova civilnih i vojnih struktura odabrana djelatna strategija odgovora izvrsno prika zana u francuskoj vojnoj Studiji COMETA. Ona se zasniva na izvaninstitucionalnom financiranju te kamuflanoj organizacijskoj i koncepcijskoj prilagodbi sustava snane dezinformacijske represije svekolike NLO-tematike. Sukladno tome, unutar veoma mone amerike dezinformacijske mree svaki evidentirani stvarni NLO-dogaaj treba prema javnosti obezbojiti autoritativnim obezvreivanjem ili vjeto iznijansiranim bajkovitim izmiljotinama (cover story). U tom duhu treba sve slubene izjave (civilne i/ili vojne) odrati pod striktnim nadzorom vojno-obavjetajne zajednice te na taj nain obezvrijediti i zatakati istinu o NLOpojavama i izvanzemaljskom entitetu.

Za ilustraciju te duboko uvrijeene perfidne prakse navodimo slje dei primjer: 8. 07. 1947. godine je 509. bombarderska pukovnija USAF-a, tada jedina u svijetu sposobna za noenje razornog nuklearnog oruja zrakoplovima, prvo izdala slubeno priopenje za javnost u ko jem se jasno kae da je u okolici Roswella pronaen pali letei disk da bi samo nekoliko sati kasnije tu vijest drsko preoblikovala da su tamo zapravo pronaeni ostaci rasprsnulog vojnog meteorolokog balona. Taj jednostavan drski trik je fantastino upalio. Odmah je za vie od tri desetljea posve odvratio ogroman interes velikog broja novinara te amerike i svjetske javnosti od tog slubeno nikad potvrenog niti ra zjanjenog (NLO) dogaaja. Uz takve manipulacije i vjete akrobacije dokaznim materijalima i svjedocima posve je nagriena objektivna utemeljenost i ozbiljnost NLO-pojava u oima javnosti. Time je "a priori" oduzeta svaka mogu nost da vjerodostojne NLO-pojave postanu predmetom slubenog i nepristranog znanstvenog ispitivanja izvan vojnih krugova. Po srijedi je, oito, bojazan monika da bi se putem neovisnih istraivanja mo glo doi do "neprihvatljivog" i za njih opasnog pozitivnog znanstvenog stava. Posebice onda ako bi se moebitan potvrdan rezultat istraivanja NLO-pojava oteo nadzoru sredita moi. Nakon objavljivanja javnosti on bi mogao uiniti nepopravljivu tetu famoznom "interesu nacionalne sigurnosti". Strogo nadzirana i usmjeravana istraivanja poput projekta Bijele i Plave knjige te kasnijih projekata SIGN, JOINT i njima slinih u svo joj konanici su - zbog smirivanja preglasnog negodovanja javnosti, a unato velikom broju nominalno ukljuenih vrhunskih strunjaka - bez iznimke zavravala stereotipno klieiziranim (naruenim?) za kljukom: "unato vie od nekoliko desetaka pomno ispitanih NLO-pojava prijavljenih USAF-u zasad se niti jedna od tih pojava ne moe objektivno potvrditi jer, kako je utvreno, radilo se ili o atmosferskim anomalijama i meteorolokim balonima (sondama) ili o pogrenim vizualnim zamjenama s izrazito sjajnim nebeskim tijelima poput Venere i Jupitera ili pak njihovim konjunkcijama." U cjelini takve klieizirane dezinformacijske sheme nije zaboravljen ni cilj izuzetno pogodan za emocionalne udare - djeca i sentimentalniji segment ope populacije. Aktualne NLO-pojave sa snanim odjekom u perceptivnoj svijesti tog dijela javnosti pretoene su u beskrajno serij sko redanje naivnih igranih i animiranih SF-filmova. To je kamuflirana zlouporaba dobro smiljene psiholoke formule kojom se NLO-pojave

neprimjetno i bezbolno uklanjaju iz objektivne stvarnosti i postupno pretapaju u emotivnu sferu. Sve je oitije ostvarenje veoma opasne ideje o samozvanom i nepo bjedivom planetskom velmoi kojem bi postupno trebali biti, na privi dno demokratski nain, pokorno predam svi politiki, vojno-sigurnosni, resursni i gospodarsko-razvojni kljuevi naeg planeta iji je krajnji prikriveni cilj uspostavljanje globalnog totalitarnog reima u kojem e vrijednost, a moda i trajanje, ljudskog ivota vrijediti samo onoliko koliko to odredi elita svjetskih monika u skladu sa svojim aktualnim potrebama i prohtjevima. U svemu tome svekolika znanost i kultura preuzele bi tek sporednu ulogu promidbenih maskota koje se povijaju i otklanjaju u ritmu zveeeg novca. Slina je i globalistika politiko-gospodarska mrea koja je idejno skovana u istim inovativnim zakulisnim krugovima, uz cijeli arsenal elemenata kolektivne obmane svjetske javnosti. U suvremenoj konste laciji odnosa u svijetu sve to moe voditi samo prema dekadentnom globalnom apsolutizmu i totalitarizmu te utrnuu davno upaljene zemaljske civilizacijske baklje. Drimo da upravo zato nai ranocivilizacijski mentori, a sada mirni i dostojanstveni prosvjednici-letai koji nas pohode NLO-ima, nisu samo neutralni drevni uitelji ili stalni i diskretni kozmiki uvari. Usuujemo se ustvrditi da su oni danas jo i mnogo vie. ini se da ti veoma diskretni motritelji nae civilizacijske fermen tacije tijekom minulih tisuljea, gotovo nezamjetljivi velikoj veini svjetskog puanstva, od trenutka prve zastraujue uporabe nuklearne poasti protiv ovjeka i prirode krajem Drugog svjetskog rata preuzima ju aktivniju ulogu. Oni su sve primjetniji imbenik snanog moralnog pritiska usmjerenog na bezobzirni globalistiki establishment rodoelnika nuklearnog oruja i predvodnika gomilanja nuklearnih arsenala. Ta predatorski orijentirana elita svjetskih monika odgovorna je i za brzo ireu spiralu siromatva, sramotnu diobu (otimainu) resursa tranzicijskim zemljama, barbarsko troenje neobnovljivih prirodnih resursa te sve ubrzaniji tempo degradacije drutvenih odnosa u pravcu humanistiko-civilizacijskog uruavanja. Sve prisutnija podlonost suvremenog ovjeka perfidno nametnu tom diktatu robnih marki govori ne samo o procesu zabrinjavajueg gubitka tradicionalnog sustava vrijednosti nego i opasnog slamanja sre dinjih uporita osobnog identiteta ovjeka. Postupno se na krilima mul tinacionalnih kompanija stvara mrea polusvjesnih potroakih jedinki

kojima e zagospodariti stavovi izazvani agresivnim i raznobojnim pro pagandnim instrumentima i umjetno nametnutim potrebama. "Cogito - sum" ("Mislim - postojim"), mudra izreka francuskog filo zofa, znanstvenika i matematiara Renea Decartesa (1596.-1650.), koju uzima kao aksiom kojim dokazuje svoje postojanje u kontekstu moder nog ivota, naoigled se posve izobliuje i nezadrivo devalvira. Od te uzviene polazne injenice "oca" moderne filozofije Zapada koja je, na alost, ve odavno gotovo zaboravljena danas vrijedi tek njezina bijedna parafraza: "Emptito - sum" ("Kupujem - postojim"). Dakle, fluid misaonog i misleeg kao bitne odlike koja suvremenog pripadnika roda Homo ini ovjekom pretvoren je u retrogradni su blimat, u "svetost" stalne osobne kupnje i kupovanja te naizgled slobo dnog, a u biti duboko ovisnikog stila ivota kreditima (pre)zaduena i egzistencijalnim brigama (pre)optereena suvremena ovjeka koji je sve manje sklon razmiljanju. Nedodirljiv kult rafinirano sugestivno dirigirane i stalno podgrijavane prekomjerne potronje svega i svaega perfidno podignut na najvaniju statusnu i prestinu razinu zapravo veoma vjeto dokida su verenitet potroaa na putu do konzumerijata. Pod snanim pritiskom svestrane marketinke propagande ogromna veina ljudi srozala se do posvemanjeg idolopoklonstva robnih marki, opasnih stranputica men talne i duhovne regresije, do pukog igranja ivota u kojem se gotovo sve svodi samo na nekritiko mahnito kupovanje i troenje najee posve nepotrebnih roba i usluga. Normalno je da u takvu gotovo posve dehumaniziranom ozraju ne ostaje prosjenom ovjeku vremena da se bavi i zamara iim ozbiljnijim, a posebice ne tekim pitanjima kao to su: "Tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo?"; "Jesmo li jedina inteligentna bia u svemiru obdarena razumom?"; "Postoje li NLO-i?" Upravo ta zarazna i pogubna duhovna otupjelost te posvemanja odgojena nezainteresiranost ogromne veine ljudi za sve to se ne tie svakodnevne koloteine ivota veoma pogoduje svjetskim sreditima moi da tom bezlinom ljudskom masom perfidno i ekskluzivno to lake manipuliraju. Jedan od najveih filozofa modernog gospodarstva, britanski ekono mist John Maynard Keynes (1883.-1946.), u poznatom eseju Economic Possibilities for our Grandchildren (Gospodarske mogunosti za nae unu ke) objavljenom jo 1930. godine, dalekovidno je zakljuio da "gospodar ski problem nije - ako gledamo na budunost - trajan problem ljudske rase" ve da je "pohlepa porok, da je utjerivanje kamata prekraj, da je ljubav

spram novca odvratna." Naposljetku kae: "astit emo one koji nas mogu pouiti kako provesti sat i dan krjeposno i ispravno." Kapitalistiki megamonici naeg planeta ne samo da izokreu ten denciju prema prirodnom poretku stvari ve ju smiljeno opovrgavaju tako da su bezobzirna lihva i neobuzdana pohlepa postali sredinjim vorovima nametnute globalizacijske mree. Duhovno i materijalno sve vie osiromaeno ovjeanstvo joj se u ve etiki opasno erodiranim uvjetima sve tee odupire. Stoga su, ini se, opravdani strahovi da e silnice dosadanjeg sveukupnog civilizacijskog puta ovjeanstva u ne koliko iduih koraka doivjeti slom ostvare li se tajno zacrtane grabene nakane globalizacijskih monika. Premda je prolo tek neto vie od sedam desetljea od Keynesova prognostikog vienja, odgovornost za daljnji civilizacijski tijek, ekolo ku odrivost Zemlje i ope dobro na vrijednosnoj ljestvici ve su oda vno meu "posljednjim stvarima na svijetu". Zato Zemlju, nau umornu i ve dobrano iscrpljenu majku Geju, tre ba neodgodivo i osmiljeno spaavati svim raspoloivim sredstvima, a ne pasivno tolerirati krivotvorenje stanja, globalistiko rastakanje soko va njena izmuena tijela i zatiranje njene duboko izranjavane due. Spas i ozbiljan holistiki program njezina dugotrajnog oporavka na su zavjet i apel upuen doslovce do zvijezda. Sve do udaljenog, skrovitog zvjezda nog kutka naih (pra)drevnih uitelja i mentora koji su nas iz dugotrajne tmice kamenog doba izveli na uzanu stazu civilizacije s koje se, uz malo nesmotrenosti, moe lako skrenuti i pasti u provaliju. Oni su jo u nedokuivim dubinama nae najdrevnije prolosti jasno pokazali da ih, u svjetlu vlastita bia, iskreno nadahnjuje univerzalna radost, dobrota i ljubav prema samosvojnom putu ovjeka. Podupiru sve to stoji nasuprot prizemnim motivima prigrabljivanja tuih prirodnih resursa, megaprofita ili patoloke udnje za moi nad ovjekom i ovje anstvom - porocima koji prevladavaju u megakapitalistikoj fizionomi ji svakidanje materijalne egzistencije.

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

Batina prolosti - Homo futurus

tvorenu raspravu o NLO-fenomenu vie nitko ne moe, na oi gled sviju i u nedogled "nojevski gurati u pijesak" ili bezobzirno inzistirati na slubenom stereotipu odravanja konsenzualne istine zbog matrice surovih i nezajaljivih materijalnih interesa oligarhije svjetskih monika. Njima nipoto ne odgovara niti arhetipska istina o naem po drijetlu i najdrevnijoj prolosti, a jo manje heretika i opasna istina o NLO-ima i povremenim, nadasve obazrivim i dobronamjernim proma tranjima i provjerama stanja nae noosfere. Posebice ih uznemiruju strpljivi, tihi i znakoviti NLO-prosvjedi u blizini velikih vojnih baza i silosa s balistikim projektilima, koji sve vie postaju njihova nerjeiva nona mora. U rasvjetljavanju tog zagonetnog i skrovitog fenomena te svih stvar nih i umjetno stvorenih proturjeja i zabluda koje ga prate valja, unato svemu, ustrajati na formuliranju stanovitih zakljunih stavova. Prije svega, rije je o protopovijesnoj genezi sloene teme koja se ni u suvremenim uvjetima teko moe izuzeti iz sfere najvanijih povijesnih, politolokih i kulturolokih fenomena ljudskog roda. Svojim znaajem i ulogom ona neizbjeno naznauje i oblikuje hipotetini zametak jednog kvalitativno novog i iznimnog no, to je nadasve vano istai, posve prirodnog i oekivanog ope civilizacijskog napretka ljudske zajednice. Nadahnua i nade za ponovno dostizanje - ideologijom i politikom oti manja trajno naruenog - ritma spontanih moralno-etiki prosvijetlje nih skokova kulturne evolucije ovjeka. Veliki vladari i dravnici koji su ujedno bili umni, misaoni i daleko vidni ljudi neizbrisiva su okosnica trajnih poruka i pouka ovjeanstvu.

jedan od takvih bio je, kako vidjesmo u prvom dijelu knjige, i starovjeki egipatski kralj Tutmozis III. (1504.-1450. pr. Kr.), Napoleon drevnog Egi pta. On je jo prije gotovo 3.500 godina proniknuo u bit viednevne neagresivne pojave vatrenih obrua na nebu u okviru naina razmiljanja primjerenom svome vremenu. O tom nesvakidanjem dogaaju ostavio je ne samo vjerodostojno rano svjedoanstvo o viednevnom bliskom susretu s NLO-ima nalik vatrenim obruima ve i dojmljivu poruku ovjetva i mirotvorstva koja nimalo nije izgubila na snazi i aktualnosti tijekom gotovo 3500 godina. Ona je, po njegovu izriitom nalogu danom njegovu osobnom pisaru i vojskovoi Tanuniju, zabiljeena na svitku papirusa s namjerom da se ne nikad ne zaboravi. Jesu li dananji manekenski uglaani svjetski vlastodrci i elitni pri padnici vlasti kadri iz tog drevnog i pounog povijesnog primjera izvui ikakav pozitivan zakljuak? Sudei po njihovim stavovima i politikim odlukama oito je da nisu. Povijest svjedoi da se gotovo puna tri i pol tisuljea nakon Tutmozisa III., jednog od najznaajnijih starovjekih egipatskih vladara, neprestance dogaa upravo suprotno - sve manje tolerancije i suradnje, sve vee zaotravanje meunarodnih odnosa i sve ei ratni sukobi koji su tijekom XX. stoljea (spontano?!) prerasli u ak dva svjetska ratna vihora. Oni su nevienim razaranjima pokosili desetke milijuna nedunih ljudskih dua ostavljajui za sobom ogromno beznae, pusto i duboku duhovnu prazninu. Sustavne viegodinje vojne i neovisne statistike udaljenih te manje ili vie bliskih susreta na razliitim lokacijama naeg globusa, brojna provjerena i pouzdana izvjea kompetentnih strunjaka (bivih zaposlenika na tajnom prouavanju i rekonstruiranju NLO-u slinih objekata), najnovija saznanja egzobiologije i kozmologije u prilog posto janja izvanzemaljskog ivota te pozitivne izjave desetina predstavnika radarskih i vojnih postaja diljem svijeta odbacuju bilo kakvu mogunost paualnog svrstavanja NLO-pojava, odnosno bliskih susreta prve i druge vrste (BS-I i BS-II), u podruje masovne histerije, halucinacija ili razi grane bujne mate dokonih pojedinaca. U svojoj povijesno-injeninoj biti niti najmanje ne stoji toliko upor no rasplamsavana suvremena dilema: NLO-i - da ili ne?! Jedina utemeljena dvojba u tom kontekstu jest: Zato sredita moi suvremenog svijeta - stvarni imbenici oblikovanja svekolikog politi kog, gospodarskog i drutvenog ivota i oficijelnih stavova koji iz toga proizlaze, desetljeima tako uporno potiskuju slubeno suoavanje o-

vjeka dananjice s realnou i ozbiljnou NLO-fenomena i njegovim veoma dugim povijesnim kontinuitetom? Nije teko zakljuiti da bi to suoavanje za njih prvenstveno znailo prihvaanje postojanja izvanzemaljskog entiteta, barem kao razumne pretpostavke. Ona bi neodgodivo zahtijevala javnu raspravu i neizbje no formuliranje dosad ignoriranih interaktivnih civilizacijskih varijabli na relaciji izmeu Zemlje i inteligentnog, visokoorganiziranog svemira. Naposljetku, trebalo bi postaviti nove slubene poglede i mogunosti u osmiljavanju kontura daljnjih putova napretka ljudskog roda, no sada na neprijeporno novim moralnijim i ovjenijim osnovama bez otima nja, sukoba te, povijesno gledano, primitivne i preivjele dominacije oruanom silom? Ima li u dananjem svijetu razapetom globalizacijom za sve to izraene politike volje i otvorenih opcija? Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo neznatnog, ali ipak zna kovitog pomaka. Unato tipiziranog i sadrajno ve davno istroenog slubenog taktiziranja u okviru politike zatakavanja vjerodostojnih kontura NLO-fenomena ipak se naziru prve jasne naznake uobliavanja pozitivnih stajalita. Zasad uglavnom europski vjetrovi donose toliko potrebnu svjeinu jasnih i principijelnih stavova, premda iz razumljivih razloga ne nailaze na potporu prekooceanskih slubenih krugova. ini se da smo se u okretu naeg drutveno-ekonomskog zamanjaka napokon pribliili toki za koju je otac amerike svemirske ere, genijalni njemako-ameriki raketni strunjak Werner von Braun (1912.-1977.), govorei o NLO-ima, vizionarski izjavio: Danas je vrlo teko dokazati postojanje NLO-a, a sutra e biti jo tee to tajiti! Drimo da uporni no tihi i dostojanstveni NLO- prosvjedi upu uju na krucijalnu dilemu - ili e se na Zemlji napokon otvoriti vrata moralnom preporodu ovjeanstva na univerzalnim humanistikim naelima ili e Zemlja - u sutonu institucionalizirala globalizacijske grabei tuih bogatstava, blokiranja svih neprijepornih humanistikih naela globalizacijskom situacijskom etikom te naglo rastueg cinizma megabogatuna i tlaitelja - u dogledno vrijeme postati nekropola ovje anstva, naputeno i beivotno kozmiko odlagalite. Najnoviji plimni val naglo poraslog interesa za kolonizacijom Mjese ca (unutar 5 do 10 godina) i Marsa (unutar 20-30 godina), uz ve dobro iskuane i upoznate svemirske orbitalne postaje - umjesto prirodnog prenoenja ivota na oblinje svjetove - prije svega govore o grozni avom traenju prihvatljivih opcija spasonosnog bijega od rastuom pohlepom prouzroenih i galopirajuih problema na Zemlji.

Naspram NLO-pojava sve je prisutnija koordinirana namjera vojnoobavjetajnih agencija te srodnih i izrazito subordiniranih civilnih pan dana prema eskalaciji ratno-hukakog profiliranja javnosti, odnosno opoj pobudi iskonstruiranog osjeaja ugroenosti od izvanzemaljskog entiteta. Umjesto miroljubive i pozitivne psiholoke pripreme puan stva za to epohalno saznanje te neizbjenog i najveeg iskoraka prema svemirskom zdencu ivota, vodei predstavnici aparata slubene vlasti, mada uz ukoen smijeak, nauenom leernou i dalje samo odmahuju rukom. Ne moe se, meutim, iskljuiti da bi intenzitet prosvjeda, negodo vanja i eklatantnih injenica ipak u jednoj opciji (umirenje javnosti?) mogao voditi prema to skorijem (polu)slubenom i, dakako, selekti vnom otvaranju odgovarajueg tajnog dosjea. Ponajprije o nekom od ostvarenih kontakata s izvanzemaljskim entitetom neizravnim putem (radio-teleskopima u okviru programa SETI i slino) ili kroz bliske su srete u manje ili vie izravnoj formi. U podruju NLO-tematike slobodni novinari su jo uvijek pod stal nom diskreditacijom lakovjernih i deurnih senzacionalista. Znanosti je - zbog cijele plejade markiranih, slobodoumnih i teko kontroliranih znanstvenika i strunjaka razliitih profila - drsko oduzeto temeljno pravo na samostalno istraivanje i nepristran stav. To je uinjeno vjetim manevrima i ucjenama u vidu prestanka financiranja svih nepoudnih znanstvenih istraivanja, odnosno administrativnim stavljanjem NLOtematike izvan kanona. Svi ti i takvi znanstvenici i strunjaci su - prema slubenim ocjena ma i stavovima koji se o njima plasiraju u javnost - jednom "suvie subje ktivni", a drugi puta "ivano rastrojeni" ili "duevno nestabilni" odnosno "odvie nervozni" te su stoga njihovi pozitivni stavovi o NLO-fenomenu "posve nevjerodostojni i najbolje ih je to prije zaboraviti". Sve je vjeto gurnuto u strogo nadzirane ruke birokratiziranog aparata vlasti, blaziranih glasnogovornika i javnosti nevidljivih i ne dodirljivih stoera mone i utjecajne obavjetajno-medijske mainerije odane aparatu vlasti i njegovim sponzorima. No, svi ti procesi i gibanja proizvode duboke i snane impulse tjeskobnih strahova koji sve vie pritiu politiki i vojni establishment vodeih svjetskih zemalja fiksa cijom njihova demisioniranja, a to znai totalne erozije njihove moi i utjecaja. Sve to oni prepredeno izvru u rizik opecivilizacijskog oka, a to je u stvari ista zamjena teza prema onoj narodnoj: "Ne laje pas radi sela".

Slubena potvrda utemeljenosti NLO-dogaaja na javnoj razini bila bi za krugove svjetskih monika brodolom militaristiko-konzumentskog humanizma kojega su sami skrojili i nametnuli poglavito radnom ovjeku zapadne hemisfere. Pod time se prvenstveno podrazumijeva iznenadno uruavanje postojeih tronova njihove neprirodne, a povije sno gledano ipak samo dogledivo kratkotrajne vojne, politike i gospo darske (nad)moi. No, postoji li opravdan rizik da e takve distorzivne i retrogradne vizije nae blie budunosti dosei opasnu toku implozije sviju demo kratskih steevina ovjeanstva zbog strahova elite svjetskih monika o svojoj unaprijed izgubljenoj budunosti? Uvjereni smo, meutim, da se u najiroj populaciji civiliziranih ljudi uzburkane i krajnje zagluene da nanjice, unato svemu, ipak postupno uobliuje rastua svijest o boljoj i istinski humanijoj skoranjoj budunosti ovjeka s neizbjenim partici piranjem Zemlje i njenih itelja u policentrinoj kozmikoj ravnotei. Ako je ivot temeljni smisao postojanja svemira - to je danas sve prihvaenije gledite u svijetu znanosti - a zakon o ekspanziji ivota njegova nedjeljiva sastavnica, onda je barem uputno zapitati se: "Nije li za dananji narataj Zemljana - zbog dugotrajnog atrofiranja prirodnog tijeka kulturne evolucije ljudske zajednice i proizlazee prijelomne ugro ze unitenja vlastita stanita - gotovo neizbjeno ponavljanje (pretpovi jesno utemeljenog (ne)izravnog susreta s inteligentnim izvanzemaljskim uiteljem, neovisno o tome hoe li se to zbiti u predstojeih pet, deset ili pedeset godina?" Rani mentori poput dobrohotnih praaustralskih Wondjina jamano i dalje ive. Stoga generiko ishodite nae blie budunosti i njegovu etikoekoloku protenost u kulturno-antropolokom smislu prvenstveno moemo traiti u meandrima ovjekoljubive, negrabene i viteki asne najdrevnije prolosti. U vrutcima te batine pohranjen je kozmiki gral svih prospektivnih spona ovjeanstva, nedvojben i uzvien put ostva renja misije multikulturalne ili ak kozmiki multirasne budunosti ovjeka. Uzdie se vizija novog produhovljenog i miroljubivog Homo futurusa, osloboenog primitivnih okova samodopadnosti i samodostatnosti, kao svestrano prihvaenog kozmikog imbenika, nadahnutog putnika i suputnika, blistava i mudra graditelja vlastite budunosti. Naposljetku - zato ne - istinski predanog uitelja i prosvjetitelja inih (civilizacijski) nedozrelih oaza organiziranog ivota u beskrajnim dubinama svemir skih prostranstava.

PRILOZI

Prilog 1 - Zapisnik o obdukciji jednog od roswellskih izvanzemaljaca

{ Najprije verzija dokumenta na ENGLESKOM , a nakon nje, prevedena verzija!}

TOP SECRET HEADQUARTERS AIR MATERIEL COMMAND WRIGHT FIELD, DAYTON, OHIO ATTENTION FOLLOWING OFFICE SYMBOL: TSDIN/HMM/ ig/6-1400 SUBJECT: ROSWELL AUTOPSY REPORT #1 (Control Number A-1917) DATE: 17. July 1947. COPY: One of three TO: Commanding General Army Air Forces, Washington 25, D.C. ATTENTION: Brigade General George Schulgen INITIAL FINDINGS UPON EXAMINATION AND AUTOPSY OF THE BODY OF AN APPARENT ALIEN CREATURE 1. External Appearance This body was observed to be in a state of significant deterioration. It had been preserved with formaldehyde solution but not otherwise dissected. The cadaver was 44 inches long with a weight of 27 pounds when the preservative solution had been drained. The external appearance of this cadaver was of a human embryo with an enlarged hairless cranium. Hands and feet ware normal. Finger and toenails had been pared. Fingerprints of a swirl-left pattern were observed and taken. All ten fingers and toes were apparent. There was some vestigial webbing between first and second fingers and toes. Sexual organs appeared to be those of a male. They were in an embryonic state and revealed no evidence of pubescence. Ears were partially formed and showed some evidence of surgical intervention. Folds of skin had been drawn out from the surface of the scalp in an apparent attempt to create the impression of a more fully developed ear than was actually present. Lips were vestigial and the mouth contained no erupted teeth. The nose was also in an incomplete state of growth and had also received surgical intervention, resulting in what appeared to be a very thin and delicate organ.

Eyes were distinguished by extensive surgical intervention. They were almond-shaped and by far the most prominent facial features. The eyeballs were not matured and appeared to have been sutured with opaque artificial lenses of an unknown type. Because of their extremely unusual condition dissection of these eyes was not attempted.

2. Dissection An incision was made from the thorax to the scrotum. The skin was first extended from the fascia and the fascia was observed to be consistent with the appearance of an immature human male. The fascia was then dissected and the internal organs were observed. The position of the heart was observed to be vertical, as would be consistent with a very early fetus, prior to the fourth month. The organ was prominent and was weighed to be l/70th of the mass of the body. When the organ was dissected it was found that there was direct communication between the two auricles through the foramen ovale. The Eustachian valve was observed to be large. A ductus arteriosus was observed to communicate between the pulmonary artery and the descending aorta. This ductus opened into the descending aorta just below the origin of the left subclavian artery. Alterations in the structure of the circulatory system suggested that this body had been surgically corrected to detach it from placental dependence in an artificial manner. The stomach was opened and found to be free of any food substances. The cardiac orifice was apparently atrophied, although the deterioration of the corpus made this difficult to determine. It is possible that this individual did not eat. The liver was prominent and it was clear that the blood of the umbilical vein would traverse it before entering the inferior cava. The umbilical vein itself had been severed of its placental crown and returned to the circulatory system by a means that was beyond the scope of this dissection to establish. The lungs were not developed. There were lateral pouches on either side of the central diverticulum, open through into the pharynx. The larynx was somewhat cartilaginous and the trachea was developed. It is probable that this individual did not breathe. The means of sustaining life is unknown, if he was ever alive in any practical sense. The cranium was dissected and it was found that the skull was formed of exceptionally thin and pliant cartilaginous material, appearing to be bone precursor that had been affected in some manner, making it

more than usually thin and delicate. The brain itself was extensively and surprisingly formed. There was an unknown cortex superimposed on the forebrain and extending as far back as the fissure of Rolando. Because of this extraordinary formation it was decided not to pursue dissection of the brain at this time. The organ was extracted and placed in fluid preservation pending further study. Overall, this corpus presented the appearance of a human embryo of three to four months duration that had been the subject of considerable alteration and modification, some of it obviously surgical. Other modifications, such as that of the brain, were harder to understand. In addition to the alterations, there was the matter of the size of the body and the relatively mature condition of the epidermis and nails. It would appear that this fetus was separated from its mother and brought to a semi-functional state by artificial means.

3. Conclusion This is a human fetus that has been subjected to forced maturation without normal gestation. Its degree of functionality while living if it ever was alive is unknown.

STROGO POVJERLJIVO GLAVNI STOER ZRANIH SNAGA, WRIGHT FIELD, DAYTON, OHIO PANJA NA PRATEI UREDSKI SIMBOL: TSDIN/HMM/ig/61400 PREDMET: IZVJETAJ OBDUKCIJE IZ ROSWELLA #1 (Kontrolni brojA-1917). DATUM: 17. srpnja 1947. KOPIJA: Prva od tri. ZA: General zbora vojnih zranih snaga, Washington 25, D.C. NA PANJU: Brigadni general George Schulgen.

OSNOVNI NALAZI PREGLEDA I OBDUKCIJE TIJELA NAVODNOG IZVANZEMALJSKOG STVORENJA 1. Vanjska obiljeja Tijelo je u stanju zamjetnog raspadanja. Bilo je zatieno otopinom formaldehida, bez drugih vidljivih zahvata. Nakon to je isuena konzervirajua tekuina, le je dugaak 44 ina (112 cm), teak 27 funta (12,25 kg). Vanjskim izgledom le nalikuje ljudskom embriju s poveanom lu banjom, bez kose. Ruke i noge su pravilne. Nokti na rukama i nogama su podrezani. Uzeti su otisci prstiju; otisci su lijevo-spiralnog izgleda. Nalazi se svih deset runih i nonih prstiju. Izmeu prvog i drugog pr sta na rukama i nogama vidljivi su tragovi tkiva nalik opnama. Spolni organi slie mukima u razdoblju embrionalnog sazrijevanja te nema znakova spolne zrelosti. Ui su djelomino formirane. Postoje znako vi ranije obavljene kirurke intervencije kojom su uzeti dijelovi koe oglavka s namjerom stvaranja dojma uha razvijenijeg nego li je ono stvarno razvijeno. Usne su rudimentarne, a u ustima nema izniklih zubi. Nos takoer nije u potpunosti razvijen te su primjetni tragovi ranije obavljenog kirurkog zahvata kojim je on oblikovan da bude vrlo ista njen i gracilan.

Oi su razdvojene opsenom kirurkom intervencijom. Bademastog su izgleda i dominiraju licem. One jabuice nisu sazrjele i ini se da su prekrivene prozirnom umjetnom leom nepoznatog tipa. Zbog krajnje neobinog izgleda oiju nije obavljena njihova sekcija.

2. Obdukcija Nainjen je rez od prsnog koa do monji. Koa je odvojena od fascie koja izgledom odgovara nedozrelom mukom plodu. Zaree se fasciu i pristupi pregledu unutarnjih organa. Srce je u okomitom poloaju, gra om odgovara srcu fetusa mlaeg od etiri mjeseca. Organ je prominen tan i teina mu je 1/70 teine tijela. Sekcijom je ustanovljeno da postoji izravna veza izmeu dvije klijetke kroz ovalni otvor (foramen ovale). Valvula donje uplje vene (valvula Eustacchii) je velika. Ductus arteriosus spaja plunu arteriju i silaznu aortu. Ductus se otvara u silaznu aortu odmah ispod poetka lijeve podkljune arterije (arteria subclavia). Promjene u grai cirkulatornog sustava upuuju na to da je tijelo kirurki korigirano da bi se umjetnim putem odvojilo od posteljice. Otvoren je eludac i u njemu se ne nalazi hrane. Otvor je dnjaka je atrofian, iako je to zbog izraenog raspadanja eluca teko sa sigurnou utvrditi. Postoji mogunost da osoba nije uzimala hranu. Jetra je prominentna te je vidljivo da krv iz pupane vene prolazi kroz nju prije ulaska u donju uplju venu. Pupana vena odrezana je s posteljine krune i ukljuena u krvotok na nain koji ovom sekcijom nije mogue utvrditi. Plua nisu razvijena. S obje strane sredinjeg diverticuluma nalaze se postranine vreice koje se otvaraju u drijelo. Grkljan je dijelom hrskavian, a dunik je razvijen. Vjerojatno je da osoba nije disala. Nain odravanja ivota, ako je osoba ikad bila iva u praktinom smislu, nije poznat. Otvorena je glava te je ustanovljeno da je lubanja graena od vrlo tankog i savitljivog hrskavinog tkiva koje izgleda kao prekursor kosti, a na koje se djelovalo neim to ga ini tanjim i gracilnijim nego to je inae. Mozak je velik i iznenaujue razvijen, prekriven nepoznatom ovojnicom od prednjeg dijela prema straga do Ralandove fissurae. Zbog neobine grae mozga nije obavljena daljnja sekcija, ve je mo zak izvaen i stavljen u konzervirajuu tekuinu radi naknadnog prou avanja. Ukupno, tijelo nalikuje ljudskom embriju starom tri do etiri mjeseca, na kojem su obavljene znaajne promjene i modifikacije - neke oito kirurkim putem. Ostale modifikacije, poput onih na mozgu, teko

je objasniti. Uz spomenute promjene, postavlja se pitanje veliine tijela te relativno zrelog stanja koe i noktiju. Stjee se dojam je da je ovaj fetus bio odvojen od majke i doveden u polufunkcionalno stanje na umjetan nain. 3. Zakljuak Ovo je ljudski fetus koji je bio podvrgnut forsiranom sazrijevanju izvan normalne trudnoe. Stupanj njegove funkcionalnosti dok je ivio, ako je ikad ivio, je nepoznat. Preveo: Mr. sci. Cvjetko Le, dr. med., specijalist patolog Napomena: U zapisniku se opisuje obdukcija tijela mukog spola, a na slikama iz filma u Santillijevu posjedu vidljivo je mrtvo tijelo enskog spola i tijelo pre tpostavljenog drugog tipa izvanzemaljca, ini se poneto razliitog izgleda, vjerojatno mukog spola.

Prilog 2 - Klasifikacija NLO-a prema podrijetlu i obliku

Prema oekivanom podrijetlu NLO-i se mogu, uz pretpostavku da se radi materijalnim objektima, svrstati u dvije kategorije: NLO-i izvanzemaljskog podrijetla - letjelice izvanzemaljskog entiteta (izvanzemaljaca) i NLO-i zemaljskog podrijetla - nepoznate tajne ili pokusne vojne letjelice ili aerostati (meteoroloki baloni i baloni posebne namjene). U pravilu se mogu vidjeti u blizini povrinskih i podzemnih vojnih baza i ispitnih poligona, to ne iskljuuje mogunost da to mogu biti i NLO-i izvanzemaljskog podrijetla. Nerijetko je i strunjacima koji se bave istraivanjem NLO-pojava teko utvrditi u koju od te dvije kategorije spada vieni NLO. Stoga ne treba uditi da mnogi ufolozi, eljni senzacionalizma i publiciteta, ishitreno i nekritiki pripisuju svako vienje NLO-a iskljuivo izvanze maljskom entitetu. Takvo promiljanje izravno vodi prema zakljuku da nije sporna NLO-pojavnost ve da je glavnina proturjeja svezana uz podrijetlo NLO-a i njihovu interpretaciju. Prema obliku NLO-i se mogu podijeliti u sljedee karakteristine skupine: diskolike (klasian "letei tanjur"), kuglaste (sferne), ovalne (elipsoidne), zvonaste, valjkaste (cilindrine), vretenaste ili cigaraste, trokutaste (deltoidne), etverokutne (pravokutne ili kvadratine), "bumerange" ili "letea krila" (vienje Kennetha Arnolda) te neke druge egzotine osno simetrine oblike poput romboidnog, viskolikog, krukolikog itd.

Prilog 3 - Klasifikacija NLO-vienja

Uvaeni ameriki astronom dr. sci. J. Allen Hynek (1910.-1986.), koji se vie od 40 godina intenzivno bavio znanstvenim istraivanjem NLO-fenomena, razradio je originalnu, danas opeprihvaenu i uvaavanu klasifikaciju NLO-vienja i doivljaja koja je ve vie od tridesetak godina nepisani standard za sve NLO-istraivae i ufologe. Mnogobroj na evidentirana izvjea o vienju NLO-a on je prvo podijelio u dvije temeljne kategorije: "udaljeni susreti" - vienja NLO-fenomena na udaljenosti od opaaa veoj od 150 metara te "bliski susreti" - vienja NLO-fenomena na udaljenosti od opaaa manjoj od 150 metara. Udaljene susrete Hynek je dalje razvrstao u sljedee podskupine: "nona svjetla" - nono vienje na nebu svjetala nepoznata podrijetla koja izvode udne manevre, iznenadno mijenjaju brzinu i smjer ili su promjenljive boje i jakosti, a ne mogu se objasniti vienjem svjetala zrakoplova, sjajnih nebeskih tijela ili prirodnim pojavama. Ona su najee crvena, plava, naranasta ili bijela. "danja vienja" - vienja NLO-a raznih oblika pri danjem svijetlu u visokom ili niskom letu, u stanju lebdjenja ili prizemljene te "radarske odraze" koji su, kao neosporno objektivno opaanje, u korelaciji sa subjektivnim zapaanjima vjerodostojnih oevidaca. NLO-vienja ili doivljaje koji su se zbili na udaljenosti manjoj od 150 metara od opaaa ili u samom NLO-u J. A. Hynek je podijelio u pet karakteristinih podskupina:

 "bliski susreti prve vrste" (BS-I) - zamjedba NLO-a u nioj atmosferi pri kojoj nema vidljive interakcije NLO-a s okolicom i/ili oevicem; "bliski susreti druge vrste" (BS-II) - NLO vien u mirovanju prizemljen na tlu ili u nekoj aktivnosti; "bliski susreti tree vrste" (BS-III) - zamjedba izvanzemaljskog entiteta (izvanzemaljca) u prizemljenom NLO-u ili u njegovoj blizini; "bliski susreti etvrte vrste" (BS-IV) - NLO-otmice osoba ili ivotinja za potrebe istraivanja i/ili eksperimentiranja te "bliski susreti pete vrste" (BS-V) - oevici uspostavljaju kontakt s NLO-om ili izvanzemaljskim entitetom pomou signala, govora ili telepatskim putem. To su najrjei i u pravilu najsporniji kontaktni sluajevi koji govore o prijateljskoj vezi nekih Zemljana s (ne)poznatim izvanzemaljskim entitetima i povremenim letovima u njihovoj letjelici ili ak o boravcima na njihovoj domicilnoj planeti. Za utvrivanje vjerodostojnosti bliskih i udaljenih susreta koriste se, uz subjektivno svjedoenje oevidaca, sljedee vrste objektivnih do kaza: fiziki tragovi - zgnjeena, dehidrirana ili sprena vegetacija, slomljene grane drvea, otisci na tlu, spaljeno tlo, beskontaktno djelovanje na elektrine ureaje ili elektroenergetske vodove u vidu smetnji i prekida pogona, ustraene ivotinje i ljudi itd.; medicinski nalazi - opekotine, privremena sljepoa, atipine upale oiju, neobjanjiva pojava ili nestanak roninih bolesti i drugi fizioloki uinci; radarski snimci te fotografije, filmski ili video zapisi.

Prilog 4 - NLO-pojmovnik

ADC: Skraenica za Air Defense Center - Stoer zrane obrane SAD-a. ATIC: Skraenica za Air Technical Intelligence Center - zrakoplovni tehniki obavjetajni centar sa sjeditem u Wright Fieldu kod Daytona, save zna drava Ohio. Bliski susreti: Odnose se na vizualni kontakt oevidaca s NLO-om ili izvanzemalj skim entitetom na udaljenosti manjoj od 150 metara. Prema ameri kom astronomu i uvaenom istraivau NLO-fenomena dr. sci. J. Allenu Hyneku oni mogu biti: "prve vrste" (BS-I) - vienje NLO-a bez interakcije s okoliem; "druge vrste" (BS-II) - vienje prizemljenog NLO-a ili NLO-a u interakciji s okoliem; "tree vrste" (BS-III) - vienje izvanzemaljaca u prizemljenom NLO-u ili pored njega; "etvrte vrste" (BS-IV) - NLO-otmice osoba i ivotinja radi istrai vanja te "pete vrste" (BS-V) - uspostavljanje kontakata s NLO-om ili izvanzemaljcima. CIA: Skraenica za Central Intelligence Agency ('Sredinja obavjetajna agencija). Veoma mona savezna amerika obavjetajna organiza cija osnovana 1947. godine u cilju ouvanja nacionalne sigurnosti. Odgovorna je za obavjetajne i protuobavjetajne djelatnosti izvan SAD.

CUFOS: Skraenica za Center for UFO Studies (Centar za NLO-studije) koji je utemeljio ameriki astronom i istaknuti istraiva NLO-fenomena dr. sci. J. Allen Hynek. Elien: Zajedniki fonetski naziv za izvanzemaljsko bie na vie svjetskih jezika. Potjee od engleske rijei alien (stranac, tuinac). ET: Jedna od najpoznatijih skraenica za ekstraterestriki (izvanzemalj ski) inteligentni bioloki entitet neovisno o njegovu podrijetlu te morfolokim i drugim obiljejima. ETH: Ekstraterestrika hipoteza - bilo koja od pretpostavki o postojanju izvanzemaljskog ivota. Hessdalen: Rijetko nastanjena glacijalna dolina u sredinjoj Norvekoj, jugoi stono od Trondheima, na ijem se nonom nebu ve dvadesetak godina uestalo pojavljuju neobine svjetlosne pojave (polarna svjetlost iskljuena), a koje se, izmeu ostalog, pripisuju i NLOaktivnostima. ILO: Skraenica za "identificirani letei objekt". LITS: Skraenica za Light In The Sky (svjetlost na nebu). MHD: Skraenica za magnetohidrodinamiku - dio moderne fizike koji prouava strujanje ioniziranih vodljivih medija (plazma, rastaljeni metali) u magnetskom polju. Hipotetini pogonski princip nekih izvanzemaljskih NLO-a temelji se vjerojatno na naprednoj magnetohidrodinamici.

MJ-12: Skraenica za Majesty Twelve (Velianstvenih 12) - prvotnu dvana estoricu tajno imenovanih monika privredne, vojne i znanstvene scene SAD 50-ih godina XX. stoljea koji su, kao tajno povjerenstvo predsjednika SAD, zadueni za kontakte s izvanzemaljcima te istrai vanje svih aspekata susreta s njima. Oni su, ini se, kreirali za javnost posve netransparentan pravac moderne NLO-ere. Danas ih u povje renstvu MJ-12, navodno, ve ima 19, a niti jedna odluka ne moe biti donijeta bez suglasnosti njih najmanje 12. Njihovo djelovanje obavijeno je velom najstroe tajne i dri se da je od presudnog znaaja za nacionalnu sigurnost SAD, a moda i same Zemlje. MUFON: Skraenica za Mutual UFO Network, Austin, savezna drava Texas - najvea amerika privatna organizacija za istraivanje NLO-pojava. Ima vie od 6.000 aktivnih lanova. NASA: Skraenica za National Aeronautics and Space Administration - ame riku vladinu agenciju zaduenu za nevojne programe istraivanja svemira i znanstvene studije o svemiru. NICAP: Skraenica za Ameriku nacionalnu udrugu za istraivanje "zranih fenomena". Pojavljuje se kao slijednica NLO-istraivake udruge. Njezin utemeljitelj je Donald E. Keyhoe. NLO: Skraenica za "neidentificirani letei objekt" ili neidentificiranu svje tlosnu pojavu na nebu (NSNN), odnosno u nioj atmosferi ("zrana anomalija") koji u osnovi nisu objanjivi za promatraa, a takoer nisu objanjivi ni tehnikim specijalistima za atmosferu i/ili zrako plovstvo. Pod NLO-om u uem smislu podrazumijeva se letjelica izvanzemaljskog podrijetla. NLO-dogaaj: NLO-pojava vjerodostojno dokumentirana radarskim odrazom ("blipom"), fotografijom, filmskim ili video zapisom i/ili ekspertnom provjerom i/ili neovisnim i meusobno udaljenim oevicima ili skupinama oevidaca.

NLO-pojava: Za NLO-istraivae svako zapaanje vezano uz pojavu jednog ili vie NLO-a u nioj atmosferi, na tlu te u ili na vodi (oceanu, moru ili je zeru, NPO - nepoznati podvodni objekt). NLO-prolost: Kronologija i komentar NLO pojava iz (pret)povijesnog doba, dre vnih anala, gravura na kamenu, peinskih slikarija te drevnih predaja i mitova. NLO-religija: Smiljena namjera vojno-obavjetajnih krugova sa sjevernoamerikog kontinenta da objektivno istraivanje i racionalan sud o NLOtemi potisnu za javnost u sferu kvazikonfesionalnog uvjerenja binar nog tipa "vjerujem" ili "ne vjerujem" u postojanje NLO-a. NPO: Skraenica za "neidentificirani podmorski (podvodni) objekt" ili neidentificiranu svjetlosnu pojavu ispod ili na povrini mora (jezera) koji u osnovi nisu objanjivi za promatraa, a takoer nisu objanjivi ni specijalistima za oceanografiju i/ili pomorstvo. NSA: Skraenica za National Security Agency (Agencija za nacionalnu sigur nost), najmonija tajna sluba u SAD iji je prioritetni zadatak elektro niko osmatranje aktivnosti potencijalnih neprijateljskih drava. Osno vao ju je ujesen 1952. godine tajnom direktivom predsjednik Harry S. Truman. Ona je izuzeta iz svih zakona koje je izglasao Kongres. Prije pedesetak godina kada su na amerikom nebu zaredala brojna vienja NLO-a, od kojih su, kako tvrde ufolozi, neki i pali, jedan od najtajnijih prioritetnih zadataka NSA navodno je bio odgonetanje jezika izvanzemaljaca i iznalaenje naina da se s njima uspostavi kontakt. NSNN: Skraenica za "neidentificirano svjetlo na nebu". OVNI: Skraenica za UFO, odnosno NLO na panjolskom jeziku.

Paleokontakti: Hipoteza o posjetu drevnih astronauta Zemlji i njihovu kontaktira nju s (pra)ljudima. U prilog joj rjeito govore brojni nematerijalni tragovi (mitovi, legende, vjerovanja i rituali) te neki materijalni tra govi iz mezolitika i neolitika (piljske i peinske slikarije te kipii). Tu tezu, koja je nikla jo u srednjem vijeku, zastupaju i intenzivno razvijaju ruski znanstvenici krajem 50-ih i poetkom 60-ih godina XX. stoljea. Danas su njezini najpoznatiji zagovornici vicarac Erich von Daniken i ameriki akademik Zecharia Sitchin. Ona jo nije znanstveno dokazana, ali niti opovrgnuta. "Plava knjiga": Slubena oznaka za poduzeto opseno ameriko istraivanje NLOdogaaja i pojava u razdoblju 1949.-1969. godine pod okriljem Pen tagona. Projekt "Colorado": Znanstveno istraivanje NLO-pojava nainjeno tijekom 1967./68. godine u okviru Colorado sveuilita podrano novanim iznosom od gotovo pola milijuna dolara. Projekt "Razotkrivanje": Neprofitni ameriki istraivaki projekt o izvanzemaljskoj inteligen ciji koji predvodi dr. med. Steven Greer. U njemu se istrauju sagledive gospodarske, drutvene, kulturoloko-religijske i politike posljedice mogueg susreta nae civilizacije s izvanzemaljskom civilizacijom na temelju analiza i simulacija na pretpostavljenim modelima. RAAF: Skraenica za Roswell Army Air Force - roswellsku vojnu zranu je dinicu. Roswell: Grad od etrdesetak tisua stanovnika u jugoistonom dijelu ame rike savezne drave New Mexico u ijoj se okolici poetkom srpnja 1947. godine, navodno, sruio najmanje jedan izvanzemaljski diskoliki letei objekt s izvanzemaljskom posadom.

Studija COMETA: Opseno i kompetentno izvjee vrhunskih francuskih vojnih stru njaka o neupitnoj nazonosti NLO-a na naem nebu i dezinformacijskoj ulozi slubenih krugova SAD. To je zasada najbolja i najvjero dostojnija studija o aktualnoj NLO-problematici. Dovrena je 1999. godine. Njome su ugledni francuski generali i znanstvenici dostojno predstavili svoje stavove o NLO-tematici i njezinoj utemeljenosti. Udaljeni susreti: Vienje NLO-fenomena na udaljenosti veoj od 150 metara. Prema amerikom astronomu i uvaenom istraivau NLO-fenomena dr. sci. J. Allenu Hyneku oni mogu biti: nona svjetla - nono vienje pokretnih svjetala nepoznata podrijetla na nebu; danja vienja - vienja NLO-a raznih oblika u visokom ili niskom letu ili na tlu te radarski odrazi - opaanje NLO-a na radaru. UFO: Skraenica za Unidentified Flying Object (neidentificirani letei objekt - NLO). UFO-istraiva: Osoba koja se bavi kritikim istraivanjem NLO-fenomena na znan stvenoj osnovi, bez natruha senzacionalizma. Ufolog: Osoba koja se bavi evidentiranjem NLO-pojava i pokuajima nji hova tumaenja prema kriterijima udruge kojoj ufolog pripada ili vlastitog prosudbenog modela. Ufolozi, strunjaci raznih struka i po klonici NLO-pojava udruuju se u regionalne i/ili nacionalne udru ge koje izdaju specijalizirane asopise i knjige. Prireuju predavanja na temu NLO-a i posjeta izvanzemaljaca te povremeno odravaju medijski snano poduprte konferencije i kongrese. Ufoloke udruge danas imaju ve velik broj web-stranica i intenzivno razmjenjuju informacije. Iz toga proizlazi da je urologija samostalna disciplina stara tek oko tri desetljea koja se bavi evidentiranjem i tumaenjem ranijih i sadanjih NLO-pojava.

USAF: Skraenica za United State Air Force - Zrane snage SAD. USO: Skraenica za Unidentified Submarine Object (neidentificirani po dmorski objekt - NPO). WPAFB: Skraenica za Wright-Patterson Air Force Base - veliku zranu vojnu bazu Wright-Patterson kod Daytona u amerikoj saveznoj dravi Ohio.

Prilog 5 - Intervju s pilotom Dobroslavom Debom

Razgovor vodio: Kreimir Miak, autor filma Nebo NLO-a

LET U PRATNJI NLO-a Koje godine se zbio dogaaj o kojem razgovaramo? Krajem ljeta 1977. godine, u devetom mjesecu, letio sam na redovitoj nonoj putniko-potanskoj liniji Pan-Adrije, prve hrvatske zrakoplo vne kompanije, na relaciji Zagreb-Beograd. U Beogradu smo se trebali odmoriti, promijeniti putnike i nastaviti let za Titograd. Let do Beograda je bio najnormalniji, ugodan, noni. Zrakoplov Fokker Fairchild 227 ko jim sam upravljao prevozio je 52 putnika. Bio sam kapetan-instruktor jer su se upravo na tom letu kolovali civilni piloti. Osim mene u posadi je bio Miljenko Bartoli, jedan od pilota koji se kolovao, te Tihec Ivan, kao drugi pilot. S nama su putovale dvije stjuardese i na mehaniar koji je stalno pratio avion. U posadi su se nalazili jo neki piloti koji su bili na kolovanju. Letjeli smo na otprilike osam tisua metara i sve je bilo normalno do poetka poniranja, odnosno poetka prilaza za slijetanje u Beograd. To se obino radi desetak minuta prije dolaska. Poeli smo ponirati negdje kod Fruke gore, blizu Rume. Na visini od otprilike osam tisua stopa, za vedre noi s dobrom vidljivosti, s lijeve strane smo primijetili neko svje tlo koje se pojaavalo i koje je pratilo na avion na istoj visini i kretalo se istom brzinom. Svjetlo nas je nastavilo pratiti dok smo se pribliavali aerodromu u Surinu. Polako smo ponirali brzinom od nekih 500 stopa u minuti, to je standardno poniranje putnikog aviona, i odmah sam pitao kontrolu letenja: "Imate li na radaru neki objekt koji leti lijevo pokraj nas?"Odgovo rili su da nita ne vide. Ali svjetlo je postajalo sve jae i jae. Bila je to vrlo

jaka crvena svjetlost koja se teko moe usporediti s neim poznatim. Kao kad bi vam netko iz blizine uperio u lice jarko crveni reflektor. Za nekoliko minuta postavili smo kontroli letenja isto pitanje. Sada se po glasu kontrolora osjetilo da eli neto rei, ali oito ne smije. Bilo je to vrijeme kada je vojska imala snaan utjecaj, bilo je to vrijeme uspore dnih kontrola letova - vojnih i civilnih. Ipak, za koju minutu, kontrolor nam se javio i kazao: "Da, mi na svom radaru vidimo objekt koji leti para lelno s vama, nekoliko milja lijevo, istom brzinom. I ponire istom brzinom kao i vi" U meuvremenu javila se i vojna kontrola. I oni su na radaru imali isti objekt. Mi smo u zrakoplovu osjetili da je na zemlji nastala nekakva pomutnja. Ali neposredno pred slijetanje, nepoznati svjetlei objekt je ostao lijevo iza nas, lebdei iznad Batajnice, velikog vojnog aerodroma na kojem je, kako smo poslije saznali, te veeri, s dva specijalna Boeinga 727, trebao prema Kubi poletjeti predsjednik Tito. Vjerojatno je zato vla dala takva pomutnja. Sletjeli smo bez tekoa. Iz kontrole su nas odmah izvijestili da je u trenutku kada smo dodirnuli zemlju, svjetlo zastalo i ostalo lebdjeti na visini od nekih tristotinjak metara. Izali smo iz zrakoplova i jasno vidjeli odbljesak, svjetlost koja stoji u zraku. Pourili smo u kontrolu letenja gdje je nastala prava strka. Civilna kontrola nas je pozvala u posebnu sobu, ali su nas prvo primili vojni kontrolori i asnici slube sigurnosti, to je tada bila uobiajena procedura u takvim situacijama. Rekli su nam da je situacija u Beogradu malo napeta radi Titova odlaska na Kubu. Priznali su da je nekakav objekt letio zrakom i da se zaustavio iznad aerodroma te da nikada ranije nisu imali takav sluaj. Potom su nas pitali to dalje namjeravamo - ostati u Beogradu ili nastaviti let pre ma Titogradu? Odgovorili smo da vozimo uredno prijavljen putniki zrakoplov i da nismo imali nikakvih problema. U meuvremenu sam nazvao svoju kompaniju, ali oni su odluku o nastavku leta prepustili nama. Kako s leteim svjetlom koje nas je pratilo uistinu nismo imali nikakvih proble ma, osim to je sablasno svijetlilo u naoj blizini, odluili smo nastaviti let. Obavili smo kompletan servis, pustili u zrakoplov nove putnike i za nekih etrdesetak minuta nastavili smo let prema Titogradu. U kontroli letenja su istakli da se u svakom trenutku moemo okrenuti i vratiti te da e nas paljivo pratiti radarima. Sada su svi radari, i vojni i civilni, bili u pripravnosti i radili su za nas. Prilikom uzlijetanja morali smo krenuti prema zapadu, dakle natrag prema nepoznatom svjetlu.

U trenutku kada smo napustili tlo okrenuli smo ulijevo prema Valjevu, a svijetlei objekt nam se odmah pridruio. Opet je bio s nae lijeve strane, ali malo straga. Kontrola sa zemlje je pozorno pratila to se doga a. Javili su nam da nas objekt prati, udaljen nekih sedam milja iza nas. Letio je istom brzinom kao i mi i penjao se istim tempom kao i mi. A nas je put vodio na visinu od dvadeset tisua stopa, u smjeru Titograda. Kada smo doli u blizinu Valjeva, etrdesetak milja juno od Beogra da, civilni slubenik na radarskoj kontroli, kojeg sam osobno poznavao, javio nam je da skrenemo ulijevo radi identifikacije, to je bila uobia jena procedura. U trenutku kada smo posluali nalog i okrenuli ulijevo, svjetlei objekt je ogromnom brzinom jurnuo prema nama. Preao je razdaljinu od sedam milja za tridesetak sekundi i naao se na dvije milje ispred nas. Sada smo ga na naem radaru mogli i mi vidjeti. Kada u zrakoplovu na svom radaru primite odraz drugog zrakoplova to se zove "blip". A taj "blip" je bio ekstremno jak i izuzetno jasan. Bilo nas je petero u kabini i svi smo vidjeli da se neto, to god to bilo, nalazi ispred nas. Tada je i kontrolor na zemlji ustvrdio da se svjetlo pribliava naem zrakoplovu i uzviknuo je: "Okrenite udesno, nazad!". Budui da takvo to nismo mogli napraviti naglo - trideset stupnjeva je maksimalni nagib koji moete napraviti a da se putnici ne uznemire - kontrolor je nastavio vikati: "Okreni, okreni, okreni!!!" U trenutku kada smo uspjeli okrenuti zrakoplov za nekih trideset, etrdeset stupnjeva od tog svjetla, ono je smanjilo brzinu i na istom odstojanju nas je nastavilo slijediti do Valjeva. Tada se naglo zaustavilo i polako se poelo vraati prema Batajnici, pre ma tamonjem vojnom aerodromu. Ubrzo smo sa zemlje, iz kontrole leta, primili udno upozorenje. Vie se nismo smjeli okrenuti i vratiti u Beograd. U sluaju kvara ili neke druge nesree morali bi sletjeti negdje drugdje. Iznenaeno smo upitali zbog ega, jer je beogradski civilni aerodrom kod Surina bio otvoren dvadeset i etiri sata i namijenjen za slijetanje u sluaju nude. Uslijedio je isti odrjeit odgovor - "Ne!" Civilni aerodrom je preuzela vojska i tamo se odvijaju vojne aktivno sti. Bilo nam je jasno da je najpametnije da se to prije udaljimo. Nastavili smo letjeti prema Titogradu, ali smo ostali u stalnom kontaktu s beograd skom kontrolom letenja. Nai civilni kolege su nam pokuavali, naravno u iframa i strunim izrazima nejasnim vojnim asnicima koji su ih nad gledali, objasniti to se kod njih dogaalo. S beogradskog aerodroma su uurbano uzlijetali vojni zrakoplovi. Saznali smo da je situacija uistinu

"vrua", da je zbog guve koja se nije mogla sakriti uznemirena i javnost, te da je slubeno priopenje glasilo da je rije o "velikoj vojnoj vjebi". Mi smo pak bez problema doletjeli i sletjeli na titogradski aerodrom. Odmah sam se uputio u kontrolu letenja i nazvao beogradski aerodrom. Drao sam da je normalno da se odmah javim, jer sam bio pilot zrako plova oko kojeg je cijela pria i zapoela. Ali tamo mi nisu nita htjeli rei, osim fraza kako e sve biti u redu. Prespavali smo no i po svom ranije odreenom planu leta krenuli smo sljedee veeri natrag prema Beogradu. Opet smo imali putnike i u mirnom letu vratili smo se na beogradski aerodrom. Tamo me je ekalo veliko iznenaenje. im smo sletjeli odveli su me u jednu sobu i odrali lekciju punu uputa to smi jem, a to ne smijem raditi u budunosti. Izriito su mi zabranili davati bilo kakve izjave i prijetili raznim kaznama u sluaju da nekome bilo to kaem o dramatinim zbivanjima prethodne noi. I tako su prole godine a da nikada nikome nisam ispriao ovu priu. Sve ovo to sam vam rekao moje je osobno iskustvo iza kojeg stojim. Po prianju vojnih pilota te noi je bilo nesrea, nesrea vojnih zrakoplova. Ali o tome nisam svjedoio i ne mogu procijeniti jesu li te prie istinite, premda sam kasnije jo godinama letio i druio se s nekim vojnim pilo tima, sudionicima tih zbivanja. ak se govorilo da je tada stradao i jedan maarski vojni zrakoplov. No, sa sigurnou mogu tvrditi samo ono to sam osobno vidio. - Po vaoj procjeni na osnovu jakosti svjetla, udaljenosti i slinih podataka koje ste imali, koliko je taj objekt ili to tijelo bilo veliko? - To je takoer bio predmet naih strunih analiza jer se mi kolujemo da bismo pomou radara mogli otkriti neke podatke. Veliina nepozna tog objekta, po naoj slobodnoj procjeni, bila je oko sto dvadeset do sto pedeset metara. - Kada ste se nali oi u oi s objektom koji je naglo ubrzao, jeste li se uplaili ili zadrali hladnokrvnost? Malo smo se uplaili. Da, moram to priznati. Bila je to uistinu neobi na situacija. Kasnije su civilni i vojni kontrolori letenja napravili mjere nja i zakljuili da se nepoznati objekt kretao brzinom koja je ak sedam puta vea od brzine zvuka. - Puno godina kasnije letjeli ste vie puta s kopilotom koji je u vrije me tog incidenta bio vojni pilot i sudjelovao je u dogaanjima te noi.

Je li vam ispriao to se tada uistinu dogodilo? - U igri su uglavnom bili lovci tipa Mig-21. Mislim da je cijelu strku te noi pojaala injenica da je s Batajnice trebao put Kube poletjeti predsjednik Tito. Moj kolega za kojeg pitate uistinu je sudjelovao u dra matinim zbivanjima te noi, ali premda sam ga kasnije nebrojeno puta pokuao navesti na razgovor, nikada nije elio o tome razgovarati. Samo je ponavljao da je tada "bilo grdo". - Je li susret s tim objektom moda zavrio pogubno za jugoslaven ske avione? Je li neki od njih nastradao ili bio sruen? Pria koja krui kae da su te noi neki vojni zrakoplovi nestali. To je samo pria. uo sam da su zrakoplovi nestali, bili srueni. Ali sada ve zalazimo u podruje koje vie nije moje. Ne elim se baviti na gaanjima. vrsto stojim na zemlji i govorim samo ono u to sam sigu ran. Ovo drugo mogu biti samo prie, mogu biti i istinite, ali nisu moje. - A te prie koje nisu vae? Da, bilo je reeno da su te noi neki vojni avioni tada netragom ne stali, da su nastradali. to se s njima uistinu dogodilo - neznam.

LITERATURA

[1] [2] [3] [4]

Cotterell A.: ANCIENT CIVILIZATIONS, "Penguin Books", Tokyo, 1988. Heyneck D. R.: UFO - Mit ili stvarnost, "Zagrebaka naklada", Zagreb, 1998. BIBLIJA, "Stvarnost", Zagreb, 1968. THE BOOK OF ENOCH, From The Apocrypha and Pseudoepigrapha of the Old Testament by R. H. Charles, Volume II., "Oxford Press" Blumrich J. F: OTVORIE SE NEBESA, "Stvarnost", Zagreb, 1974. Sitchin Z.: DVANAESTI PLANET, TELEdisk", Zagreb, 2002. Thompson, Richard L.: ALIEN IDENTITIES - Ancient Insight into Modern UFO Phenomena, "Govardan Hill Publishing", San Diego, 1993. urevi K.: VEDSKA KOZMOLOGIJA - Hijerarhija svemira, "Bhaktivedanta" - Udruga za znanost i religiju, Zagreb, 1999. Gjurinek S.: TRAGOVI VELIKE SIBIRSKE EKSPLOZIJE - Most prema inteligentnim svjetovima nae galaktike, "Izvori", Zagreb, 1993. Gjurinek S, imatovi L: ...Homo X - Tragom ovjeka i pradrevnih kultura, "Izvori" Zagreb, 2001. Mehler S. S.: ZEMLJA OZIRISOVA, "TELEdisk", Zagreb, 2003. Hoagland R.: THE MONUMENTS OF MARS,"North Atlantic Books", Berkeley 1992.

[5] [6] [7]

[8] [9]

[10] [II] [12]

[ 13] [14] [15] [16]

MS ENCARTA REFERENCE LIBRARY 2003,"Microsoft" Redmond, multimedijsko CD izdanje Hill P. R.: UNCONVENTIONAL FLYING OBJECTS: A Scientific Analysis, "Hempton Roads", 1995. Stonehill P.: THE SOVIET UFO FILES - Paranormal Encounters Behind the Iron Curtain, "Cib" 1998. Mannion M.: PROJECT MINDSHIFT - The Re-education of American Public Concerning Extraterrestrial Life 1947. - Present, "MacEvans&Co", 1998. Brown C: COSMIC EXPLORERS - Scientific Remote Viewing, Extraterrestrials and a Message for Mankind,"EP Dutton", 1999. Mack J. E.: PASSPORT TO THE COSMOS - Human Transformation and Alien Encounters, "Crown Pub", 1999. Laszlo E.: WISSENSCHAFT UND WIRKLICHKEIT, "Insel Verlag" 1994. Cazes B.: POVIJEST BUDUNOSTI, "August Cesarec" Zagreb, 1992. Einstein A.: MOJ POGLED NA SVIJET, "Izvori", Zagreb, 1992. Sheehan A.: THE PLANET MARS, The University of Arizona Press, Tucson, 1996. Sagan C: PLAVA TOKA U BESKRAJU - Budunost ovjeka u svemiru, "Sveuilina knjiara", Zagreb, 2002. uljman S.: INOPLANETIANE NAD ROSSIEJ PORAZITELNIE FAKTI I NO VIE HIPOTEZI, Autorsko izdanje, 1983. Chomski N.: NOVI MILITARISTIKI HUMANIZAM, "Adami", Rijeka, 2003. Bard A., Soderqvist J.: NETOKRACIJA - Nova elita moi i ivot poslije kapitalizma, "Differo", Zagreb, 2003. Bajsi V: GRANINA PITANJA RELIGIJE I ZNANOSTI (Studije i lanci),"Kranska sadanjost", Zagreb, 1998. Goldsmith D.: DIE JAGD NACH LEBEN AUF DEM MARS, "Scherz Verlag", Miinchen, 1996.

[17] [18] [19] ' [20] [21] [22] [23] [24]

[25] [26] [27] [28]

[29] [30] [31] [32]

Hynek J. A.: THE UFO EXPERIENCE - A Scientific Inquiry, "Henry Regnery Company", Chicago, 1972. Grupa autora: LEKSIKON ANTIKIH AUTORA, "Matica hrvatska", Zagreb, 1996. Grupa autora: OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, Leksikografski zavod "Miroslav Krlea", Zagreb, 2002. Hancock G., Bauval R., Grigsby J.: TAJNA MARSA - Tajna veza izmeu Zemlje i Crvenog planeta, "Stari grad", Zagreb, 2004.

O AUTORIMA
Stjepan Gjurinek - afirmirani strunjak iz podruja graevinske ke mije, rukovoditelj tvrtke za specijalne zatite i primjene novih materijala CONEL d.o.o. - Zagreb, publicist. Roen krajem 1952. godine u Zagre bu. Djetinjstvo provodi u Zlatar Bistrici, gradiu Hrvatskog Zagorja. ivi u Zagrebu. Od 1971.-1975. godine usporedo studira tehnologiju keramike i vanjsku trgovinu. Magistrirao 1979., a 1985. godine obranio doktorsku disertaciju na Sveuilitu u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagre bu 1982. godine stjee l i c e n c u za sveuilinog predavaa. Kao neovisan istraiva u slobodno vrijeme bavi se tehnikom kul turom starovjekih naroda te uzrocima velikih povijesnih kataklizma. Autor je nekoliko knjiga i veeg broja strunih radova.

Ivan imatovi - roen je poetkom 1944. godine u Zagrebu. Dje tinjstvo provodi u Krapini. Studira na Elektrotehnikom fakultetu u Za grebu i 1967. godine diplomira na Odjelu jake struje. Od 1967. do 1977. godine radio u Elektrotehnikom institutu poduzea RADE KONAR u Zagrebu, gdje je uz rad magistrirao 1975., a 1977. godine i doktorirao na Sveuilitu u Zagrebu. Zaposlen u HEP d.d., DP ELEKTRA - Zabok kao rukovoditelj Odjela razvoja i inenjeringa. ivi u Krapini. Kao neovisan istraiva posljednjih dvadesetak godina u slobodno vrijeme bavi se mitolokom batinom i religijama ranopovijesnih kul tura, paleokontaktima te geopatogenim zraenjima i njihovu uplivu na zdravlje ovjeka. Autor je i koautor niza strunih radova, recenzija i ekspertiza te vie zapaenih napisa u asopisima ZDRAVI IVOT, SVJE TLOST i PRIRODA. Godine 2001. objavio je s koautorom Stjepanom Gjurinekom knjigu ...Homo X - Tragom ovjeka i prapovijesnih kultura koja je rezultat njihova sedmogodinjeg zajednikog rada.

JEDNA SLIKA VRIJEDI 1.000 RIJEI! - KINESKA MUDROST

Dva peinska crtea iz Tanzanije ija se starost procjenjuje na oko 29 tisua godina. Na lijevom crteu (lokalitet Itoto) razaznaju se dva diskolika letea objekta (NLO-a), a na desnom crteu (lokalitet I kolo) prikazana su etiri mrava bia neobina izgleda okupljena oko neke ene koju dre za ruke i pozorno ju promatraju. U uokvirenom dijelu desne slike jedno od tih bia vjerojatno sjedi iza nekog ureaja etvrtasta oblika. Djeluju poput izvanzemaljaca koji su se zatekli u istraivakoj misiji u srcu pretpovijesne Afrike.

Dvije pretpovijesne peinske slikanje iz gorja Tassilli u srcu Sahare na kojima su prikazana neka neobino odjevena bia nalik ljudima. Budui da je desna slika ve veoma nagriena zubom vremena na njoj su, radi bolje raspoznatljivosti glavnog motiva, pojaani prvotni obrisi. Da ta bia nisu domoroci upuuje njihova astronautska odjea (skafander) i diskolike letjelice (NLO-i) prikazane u pozadini desne slike.

Svjetski poznata peinska slikarija iz slikovite alpske doline Camonica u sjevernoj Italiji stara dvadesetak tisua godina na kojoj je nepoznati pretpovijesni umjetnik ovjekovjeio dva lebdea ovjekolika bia odjevena u modernu zatitnu odjeu (skafander) s prozirnom kacigom na glavi. Oba u ruci dre neki predmet nepoznate namjene.

Detalj raskonog peinskog crtea iz pilje Pech Merle, Francuska, nacrtanog vjetom rukom nepoznatog kromanjonskog umjetnika prije otprilike 17-19 tisua godina. Na njemu su u uokvirenom dijelu uveano prikazanom na desnoj slici, uz uobiajene motive iz lova i mnotvo ivotinja, nacrtani jasno raspoznatljivi diskoliki "teliesi" (NLO-i). Mogu li se trezvenim ljudima kamenog doba, od kojih su neki bili vrsni slikari-naturalisti koji su crtali samo ono to su zaista vidjeli, pripisivati halucinogena stanja u kojima su mogli imali tako jasne vizije NLO-a?

Indijanska peinska slikanja iz Sego kanjona u amerikoj saveznoj dravi Utah stara oko 7500 godina. Na njoj su prilino detaljno prikazana ovjekolika bia neobina izgleda koja po odjei i kacigama veoma slie astronautima u skafanderu. Na kacigama se vide ostakljeni otvori za oi i neto nalik antenama ili senzorima.

Peinski crte osam planeta Suneva sustava prikazanih u priblino realnom rasporedu kojeg su u velikoj dvorani slabo istraena piljskog spleta u stjenovitim brdima Varzelandije (Brazil, savezna drava Minas Gerais) prije otprilike 11.500 godina nacrtali pripadnici pretpovijesnog indijanskog plemena. Drevna indijanska predaja zabiljeena na tom podruju govori da su neko davno neki ljudi obdareni udesnim moima svojim blistavim letjelicama pohodili to podruje, nastanili se meu domorocima i godinama su ih ustrajno poduavali mnogim korisnim vjetinama i znanjima da bi im olakali krajnje tegoban ivot.

Raskoan peinski crte otkriven kod Fergane u Uzbekistanu star oko 7 tisua godina prikazuje osobu koja na glavi ima kacigu s nekakvim ureajem za disanje. U rukama, na koje su navuene neke grube rukavice, dri diskoliki predmet koji je izgledom i veliinom nalik LPgramofonskoj ploi ili kompaktnom disku (CD-u). U pozadini je prikazano iznad planina neko ovalno letee tijelo (NLO) iz ijeg donjeg dijela izbija mlaz gusta dima kao iz rakete. Na tlu ispod NLO-a stoji osoba odjevena poput astronauta s kacigom na glavi na kojoj je uvreno neto nalik tapnim antenama.

ivopisne peinske gravure (petroglifi) NLO-a koje su prije nekoliko tisua godina izradili drevni Indijanci s amerikog jugozapada. Prema njihovoj predaji neko davno su se dva sjajna letea objekta sudarila visoko u zraku, a nakon toga se jedan od njih, zbog zadobivenih oteenja, spustio u dananju Dolinu smrti. Ubrzo zatim sletjela su drugom letjelicom neka ovjekolika bia koja su - kako tvrde drevni oevici - popravljala havariranu letjelicu. Na lijevoj slici prikazan je NLO oteenih rubova i donjeg dijela, dok je na desnoj prikazan takav isti ispravan NLO koji mu je pritekao u pomo.

Dva petroglifa iz Perua, lokalitet Toro Muerto (Vrata smrti) ija je starost procijenjena na oko 12-14 tisua godina. Upada u oi da ovjekolika bia odjevena poput astronauta imaju oko glave auru ili im je glava u prozirnoj kacigi. Na prvoj slici nazire se s lijeve strane ovjekolika bia odjevena poput astronauta neki objekt tehnogena izgleda - vjerojatno njihova letjelica. Mnogobrojne peinske slikarije i gravure otkrivene diljem svijeta svojom izraajnou uvjerljivo svjedoe da NLO-i i astronauti nisu produkt naeg zahuktalog modernog doba.

Petroglif star oko sedam tisua godina otkriven 1966. u meksikoj saveznoj dravi Queretaro prikazuje etiri uroenika koji uzdignutih ruku radosno pozdravljaju diskoliki letei objekt (NLO?) iz kojeg zrai svjetlpst ili je okruen nekim oku zamjetnim poljem zraenja. Na njemu su, za razliku od ista Suneva diska, precizno nacrtani i neki jednako veliki pravilno rasporeeni konstrukcijski detalji (okrugli prozori ili otvori!?), to opovrgava mogunost da se radi o ritualnom "pozdravu Sunca"neukih primitivaca.

Jedan od brojnih kipia ovjekolikog bia zoomorfna izgleda glave, vjerojatno nalik inteligentnom vodozemnom biu Oannesu i njegovim pratiteljima. Pronaen je prilikom arheolokih iskapanja u junom Iraku, a star je oko 6.500-7.000 godina. uva se u bogatoj zbirci starovjekih arheolokih nalaza Britanskog muzeja u Londonu.

Kipi nekog neobinog moderno odjevena bia poput "astronauta". Naen je u Ukrajini kod Kijeva. Njegova starost procijenjena je na oko est tisua godina.

Umjetnika reprodukcija peinske gravure stare oko 45 tisua godina otkrivene u davno potopljenom tunelskom spletu na (polu)otoku Jotou na velikom kineskom jezeru Dongting. Uz pomo ronioca otkrio ju je jo u ljeto 1957. ili 1961. godine istraivaki tim arheologa predvoen profesorom arheologije i etnologije Chi Pen-Laijem sa Sveuilita u Pekingu. Na toj starodrevnoj impresivnoj gravuri prepunoj detalja prikazan je motiv lova. Upadaju u oi moderno odjeveni lovci koji sjede u malenim diskolikim leteim platformama i u rukama dre neko cjevasto oruje slino puki.

Drevna peinska slikarija iz okolice grada Novaje Bukhare (Kagana) u uzbekistanskoj pokrajini Turkistan prikazuje ovjekolika bia s ureajima za disanje na glavi te neko simetrino kupolasto tijelo nalik svemirskoj kapsuli iz kojeg, ini se, izbijaju plameni jezici koji vjerojatno razvijaju zaguljive plinove ili neko polje zraenja. Njezina starost procjenjuje se na nekoliko tisua godina i po suvremenim tehnogenim motivima je, po ope prihvaenom gleditu, neprimjerena vremenu iz kojeg potjee.

Drevna peinska slika praaustralaca l===> otkrivena na Kimberley ravnjaku sjevorozapadnoj Australiji. Uz motive ivotinja (zmija i klokan) ona prikazuje i neke moderno odjevene ljude koji zasigurno nisu mitoloka bia. Jedan od njih je, ini se, u skafanderu. Pored njega je s lijeve strane prikazano neko letee tijelo s antenama (NLO?). Sudei po realistinom prikazu velike zmije i klokana moe se pretpostaviti da su vjerojatno podjednako vjerno prikazani i likovi doljaka koji izgledom i modernom odjeom bitno odskau od ope prihvaene pretpovijesne zbilje.

Nekoliko zanimljivih ilustracija iz knjige poznatog istraivaa L. Greya. Dnevnici dviju istraivakih ekspedicija u sjeverozapadnoj i zapadnoj Australiji 1837. te 1838.-1839. godine. Prilikom istraivanja pilja u podruju rijeke Glenelg, oko 300 km zapadno od Melbouma, lanovi njegova tima otkrili su i vjerno precrtali vei broj petroglifa na kojima su prije otprilike tri tisue godina praaustralci (Aboriini) ovjekovjeili Wondjine - ovjeku slina mona mitoloka bia bez ustiju koja su neko davno stvorila svijet i ljude. Na nezemaljsko podrijetlo Wondjina jasno upuuju njihov neobian izgled i moderna odjea veoma nalik astronautskoj.

Jedan od 716 kamenih diskova s Bayan Kara Ula otkrivenih prilikom arheolokih iskapanja tijekom 1937. i 1938. godine u graninom podruju istonog Tibeta i Kine. Na njima se, kao robusnim dugovjekim nosaima informacija, nalazi spiralno rasporeen gust brazdast zapis koji govori o prinudnom slijetanju svemirske letjelice ("zranog broda') i traginoj sudbini pripadnika Dropa - skupine miroljubivih izvanzemaljskih istraivaa - koji su poput nebeskih momara-brodolomaca bili prinueni ostati na pretpovijesnoj Zemlji te preivjeti u krajnje surovim planinskim uvjetima i neprijateljskom okruju. Starost tih diskova procjenjuje se na oko 12 tisua g.

Crte povrine diska s Bayan Kara Ula na kojem se prikazane spiralne brazde. U njima se nalazi gust mikrozapis kao na gramofonskoj ploi ili kompaktnom disku. Pretpostavlja se da su ti pravilni granitni diskovi ujednaene veliine bili izraeni nekom nama nepoznatom tehnikom lijevanja kamena. Oni su gotovo savrena kruna oblika promjera oko 30 cm i debljine priblino 2 cm. U njihovu sreditu nalazi se precizno pozicionirana kruna rupa promjera oko 4 cm. Istraivanje ruskih znanstvenika sa Sveuilita Lomonosov u Moskvi pokazalo je da oni sadre znatne koliine kobalta i aluminija te da je njihova tvrdoa usporediva samo s tvrdoom diorita - prirodnog crnog kamena eruptivnog podrijetla.

Pripadnici malobrojne egzotine planinske skupine plemena Dropa koji su sve do sredine XX. stoljea ivjeli na tradicionalan nain, gotovo posve izolirani od svijeta, u teko dostupnom surovom planinskom podruju Bayan Kara Ula. Oni su niska rasta prosjene visine oko 120 cm. Pretpostavlja se da su oni daleki potomci nastali biolokim mijeanjem tijekom suivota pretpovijesnih pripadnika poludivljeg autohtonog gortakog plemena Kam koje je jo u kameno doba nastavalo tamonje planinske pilje i Dropa - miroljubivih inteligentnih doljaka iz nama oblinjeg zvjezdanog sustava Sirius. Na to upuuje njihova njena tjelesna konstitucija i drevna predaja koju je 1947. godine uo od njihova sveenika i zapisao engleski znanstvenik i istraiva dr. sci. Karyl Robin Evans.

Motiv "letee koije" koju nebom vuku zmajevi. Taj zanimljiv starovjeki crte otkriven je na zidu jednog velikakog groba u kineskoj provinciji Shantung. Potjee iz 147. godine n. Kr.

Crte iz drevne kineske "SF-knjige" napisane prije otprilike 3.400 godina pod naslovom Slikovni prikaz Weirdovih zemalja. U njoj stoji da ljudi iz Ji Gungove domovine umiju izraivati "letee koije" koje mogu putovati vrlo daleko nebom "na vlastitom vjetru".

Crte crvene "vatrene lopte"Viene 28. rujna 1890. godine povrh istonokineskog grada Nanjinga, koju je promatralo vie od stotinu ljudi. Veina oevidaca je taj neobian tajnovit sporoletei kuglasti objekt u svome iskazu opisala kao "jaje koje sjaji".

Srednjovjekovni japanski crte izraen oko 900. godine prikazuje "vatreni kota"koji slijee velikom brzinom. Njegov let pozorno prate dva sveenika. Na tlu veselo poskakuje neki krilati ovjek reptiloidna izgleda lica (izvanzemaljac!?)

Ilustracija iz tibetanskog prijevoda vedskog spisa Prajnaparamita sutra nainjenog u X. stoljeu. Na njoj su prikazane dvije diskolike vimane s kupolom, koje veoma slie NLO-ima. Taj drevni tibetanski sveti spis koji spominje vimane, u ije se nebesko (izvanzemaljskoj podrijetlo bili upueni samo visokopozicionirani sveenici, uva se u japanskom muzeju u Tokiju.

Kameni reljef s jednog indijskog hrama na kojem je u gornjem desnom dijelu prikazana u mitolokom duhu krilata "letea kua"(vimana). U njoj putuju nebom dvije boanske osobe.

Iz vedskog spisa Natya-sastra je poznato da brojni stari hinduistiki i budistiki hramovi podignuti u Indiji i u jugoistonoj Aziji imaju oblik vimana.

Skica poprenog presjeka vee vimane s tri palube nainjena prema opisu u drevnom vedskom spisu. Njezinu propulziju napaja solarni energijski kristal koji proizvodi elektrinu energiju. Vimana moe letjeti u nioj atmosferi poput elisnog aviona.

Fotografija diskolikog NLO-a snimljena poslijepodne 3. srpnja 1964. godine iznad jednog hrama u blizini New Deihija u Indiji. Je li to vimana ili jantra - jedna od udesnih letjelica koje vedski spisi esto spominju i prilino detaljno opisuju jo prije nekoliko tisua godina?

Renesansna vienja NLO u starom rimu koja krasi prepis knjige Prodigiorum liber (Knjiga o udesnim znamenjima) Julija Obsekventa, rimskog povjesniara iz IV. stoljea. On u njoj prema tada nekoliko stoljea starim zapisima Livija Tita, najveeg rimskog historiografa koji je ivio u I. stoljeu pr. Kr., opisuje znamenja i udesa koja su se, navodno, zbila u Rimu i njegovoj iroj okolici izmeu 249. i 212. pr. Kr. Prema Obsekventovu opisu letee tijelo koje se s tla velikom brzinom vinulo u nebo nalikovalo je "titu" ,

"disku za bacanje"ili "rozeti s velikim nosom".

Matovita ilustracija iz srednjovjekovnog spisa Notabilia temporum (Znamenita vremena) kojeg je 1465. godine napisao Angelo de Tummulilis. U njoj se na slikovit nain svojstven tom vremenu spominje neobina pojava nekog uarenog izduenog leteeg tijela nalik ispruenom "vatrenom pojasu" ili "vatrenoj gredi" vienog u veljai te godine na iberijskom nebu za vladavine kralja Enrika IV.

Zadivljujue precizan crte raketolikog NLO-a obavijena gustim oblacima dima viena kako 1479. godine leti nebom iznad Arabije. Potjee iz knjige Prodigorum ac ostentorum chronicon (Kronika znamenja i udesa) Conrada Lycosthenesa (1518.1561.) objavljene 1557. godine u Baselu, koja se uva u zbirci srednjovjekovnih knjiga Australskog muzeja u Sidneyu.

Crte vienja blistavog kuglastog leteeg objekta promjenljiva sjaja i boje na veernjem nebu s velike terase dvorca u Windsoru, 35 km zapadno od Londona. Taj neobian dogaaj zbio se 18. kolovoza 1783. godine u 21.45 sati, a zapazila su ga, paljivo promatrala i detaljno opisala etiri vjerodostojna svjedoka.

Nebrojene rasprave i podgrijavanje dilema na teme: "Jesmo li sami u svemiru?" i "Postoje li izvanzemaljski NLO-i?" danas su podjednako deplasirane kao to je u XVIII. stoljeu bila vrlo burna rasprava o podrijetlu meteorita koju su 1769. godine u Francuskoj kraljevskoj akademiji znanosti vodili eminentni znanstvenici toga doba. Ona je slavodobitno okonana uvenim autoritativnim stavom velikog prirodoznanstvenika Antoinea Laurent de Lavoisiera (1743.-1794.) koji je u svojoj diskusiji kazao: "Samo seljaci mogu vjerovati da kamenje pada s neba, jer (znamo da) na nebu nema kamenja."

Tri skice i umjetniki prikaz Blumrichove rekonstrukcije "Jahvinih kola" iz njegove knjige Otvorie se nebesa. On je uvjerljivo dokazao da je takva letjelica s kombiniranim raketno-elisnim pogonom ne samo mogua ve da ima izuzetno dobre karakteristike za veoma zahtjevan let od matinog svemirskog broda do povrine Zemlje. Prilikom slijetanja i uzlijetanja ona koristi etveroelisni helikopterski pogon, a na velikim visinama i u svemiru raketni pogon. Na njezinu gornjem dijelu je prostor za trolanu posadu prekriven prozirnom kupolom.

Apriorno drei Danikenovu hipotezu o drevnim astronautima koji su posjeivali pretpovijesnu Zemlju i uspostavljali kontakte s ljudima neutemeljenom mitolokom batinom, vrhunski Nasin strunjak za raketnu propulziju i konstrukciju svemirskih letjelica inenjer Joseph Blumrich ostao je zapanjen nakon detaljno provedene kritike analize i rekonstrukcije Ezekielova izvjea o "silasku Jahvinih kola". Oita tehnogena pozadina tog dogaaja, veoma slikovito i detaljno opisanog arhainim jezikom na poetku starozavjetne Knjige Ezekielove, inspirirala ga je na vie uspjenih patentnih prijava u Nasi te ga je potakla na pisanje knjige Otvorie se nebesa koja ubrzo postaje svjetskom uspjenicom. Ona je do danas ostala podjednako aktualna i zanimljiva kao to je bila i prije tridesetak godina kad je napisana.

Pogled na "sakarsku pticu" s bone i stranje strane jasno istie njezin atipian "izdajniki" okomit rep kakav nema niti jedna vrsta ptice koja ivi u Egiptu, dok pogled na nju sprijeda i straga istie blagi nagib njezinih rairenih krila prema dolje, koji je karakteristian za moderne avione. Na njezinu repu je dr. sci Khalil Messiha paljivim pregledom uoio slabo naglaen utor u kojem je neko vjerojatno bio uvren davno izgubljen horizontalni stabilizator.

Dr. sci. Khalil Messiha, egipatski arheolog, fiziar, umjetnik, istraiva u graninim podrujima znanosti i cijenjeni aeromodelar prepoznao je, u dotad punih 70 godina ni po emu zapaenoj "sakarskoj ptici", precizno izraenu maketu suvremena aviona. Tu je smionu hipotezu ubrzo uvjerljivo dokazao replikom "sakarske ptice" izraenom od balzovine koja je, svaki put kad bi bila rukom baena u zrak, elegantno letjela nekoliko metara, sve dok se nije "meko" spustila na tlo. Njegova "nepravovjerna" Interpretacija sakarske ptice veoma je uznemirila brojne pripadnike znanstvenih krugova iji je "neupitan" slubeni stav da u starovjekom Egiptu nije bilo aviona.

"Sakarska ptica" je neko bila izloena u staklenoj vitrini nedaleko glavnog ulaza u veliki Egipatski muzej starina u Kairu. Budui da je svojim oitim "avionskim izgledom" godinama zbunjivala brojne Ijubopitljive posjetitelje odlueno je da se kao "nezgodan arheoloki nalaz" ukloni iz izlobene postave muzeja.

Masivna kamena stropna greda u velebnom hramu faraona Setija I. (1291.-1278. pr. Kr.) podignutom u drevnom egipatskom svetom gradu Abidu tisuljeima je krila tajnu o letjelicama kojima su se neko sluili "bogovi". To sluajno senzacionalno otkrie nainjeno krajem 1992. godine otvara posve nove pogiede na izvorita i najstariju povijest Egipta i nekih visokih drevnih kultura. Pogled na bonu plohu stropne grede na kojoj se ve na prvi pogled jasno razaznaje nekoliko suvremenih tehnogenih motiva koji upuuju na sloene tehnike izraevine kakve u vrijeme njezine izrade prije otprilike 3.300 godina nikako nisu mogle niti smjele postojati.

Tri suvremenom ovjeku odmah jasno raspoznatljiva, a za "pravovjerne" egiptologe atipina, slikovna zapisa (hijeroglifa) isklesana na bonoj plohi masivne kamene stropne grede hipostilne dvorane hrama faraona Setija I. u Abidu ini se da veoma zorno prikazuju: neki veliki zrani i/ili svemirski brod, helikopter i lebdjelicu na zranom jastuku.

Na kamenom zidu hrama podignutom kod staroegipatskih zlatnih rudnika u Kushu (dananja Nubija) prikazan je na reljefnoj slici staroj oko 3.000 g. neki osno simetrian iljasti stup s proirenim donjim dijelom, koji veoma slii modernoj raketi postavljenoj uz lansirnu rampu. Pored njega na tlu stoje dva moderno odjevena ovjeka koji podsjeaju na astronaute spremne za ukrcaj.

"Letjeli su poput baena tanjura koji se odbija od povrine vode"-je pilot Kenneth Arnold okupljenim novinarima slikovito prokomentirao nepojmljivo brz nadzvuan let formacije od devet blistavih objekata vienih iz pilotske kabine njegova izviakog zrakoplova nad planinskim lancem Cascade u saveznoj dravi Washington. Otada je na brzinu sroen opisni izraz "letei tanjur" postao popularan i opeprihvaen medijski sinonim za svaki NLO, neovisno o njegovu stvarnom izgledu i obliku.

Umjetniki prikaz jednog od NLO-a vienih poetkom ljeta 1947. godine nainjen je prema Arnoldovu opisu. Prema njegovu zapaanju oni su, kako je kazao novinarima, imali oblik leteeg krila ili bumeranga.

Morris Jessup, uvaeni astronom i profesor Sveuilita Drake u amerikoj saveznoj dravi Iowa, kritiki je ispitao vie od 1600 neprirodnih prolaznih svjetlosnih pojava (TLP) na Mjeseevoj povrini. Po njihovoj osobitoj uestalosti u velikoj kraterolikoj ravnici Platon zakljuio je da se tamo vjerojatno nalazi velika aktivna baza izvanzemaljaca. Vojne i obavjetajne krugove SAD napose je uznemirio i zabrinuo dobro argumentiranom i javno obznanjenom tvrdnjom da u planiranim istraivanjima Mjeseca "NASA traga za neim posve odreenim". Pod time je vjerojatno mislio na tragove prisutnosti izvanzemaljaca i na mogunost njegove militarizacije.

Orbitalni snimak nainjen iz Apollomodula prikazuje sloenu formaciju vie geometrijski pravilnih i veliinom ujednaenih struktura (graevina?) na nama nevidljivoj strani Mjeseca. Zbog njihove izrazite pravilnosti i povezanosti teko je povjerovati da su one produkt spontanog djelovanja znanih nam prirodnih sila i procesa. Jesu li to velike istraivake baze i/ili svemirski centri iz kojih na Zemlju uestalo dolijeu NLO-i?

Udarna vijest objavljena 08.07.1947. godine u lokalnom listu Roswell Daily Record u ijem naslovu stoji da je "RAAF zarobio letei tanjur na ranu u okolici Roswella". Samo nekoliko sati kasnije ta je senzacionalna vijest, objavljena takoer i u emisiji vijesti lokalne radiopostaje, bila kao ishitrena energino demantirana i dat je njezin ispravak u kojem se naglaava da se kod Corone sruio vojni meteoroloki balon iji su ostaci "u urbi bili krivo identificirani".

Snimka naopake okrenutog palog diskolikog NLO-a kod Roswella pored kojeg lei tijelo izvanzemaljca. Njezina vjerodostojnost je upitna.

Snimka jedne od metalnih krhotina palog NLO-a naene na Fosterovu ranu kod Corone na kojoj se vide dvije kope koje upuuju da je to mogao biti dio sjedala.

Bojnik Marcel Jesse na konferenciji za novinare uprilienoj 8. srpnja 1947. godine u uredu generala Rogera Rameya prikazuje novinarima, umjesto vojnih avionom dovezenih krhotina NLO-a, podmetnute ostatke vojnog meteorolokog balona. Taj je na brzinu smiljen i prilino uvjerljivo izveden bezoan trik odlino upalio i obmanuo novinare koji su, nita ne sumnjajui, odmah diljem SAD i svijeta pronijeli ispravljenu vijest o padu balona, a ne izvanzemaljskog leteeg tanjura 'kako je prvotno bilo objavljeno. Time je ogroman interes javnosti za roswellski incident brzo splasnuo i sve je za iduih nekoliko desetljea utonulo u duboki zaborav.

Fotografija jedne od triju krhotina neobino vrstog metalnog profila naene na Fosterovu ranu kod Corone. Na njoj je uoljiv natpis ispisan znakovima nepoznata pisma. On veoma podsjea na tekst napisan velikim slovima starofenikog odnosno klasinog grkog alfabeta.

Nekoliko kadrova sa sporne Santillijeve 16 milimetarske crno-bijele filmske vrpce na kojoj je nepoznati vojni snimatelj zabiljeio obdukciju roswellskih izvanzemaljaca izvedenu u najstrooj tajnosti u tamonjoj vojnoj bazi. Na njima se vidi tijelo poginule izvanzemaljke s dubokim ranama zadobivenim pri padu letjelice. Na dvije gornje slike na rukama se moe razaznati obrise est prstiju. Pronaena tijela roswellskih izvanzemaljaca u osnovi su izgledom veoma slina ljudskim, a duljina im iznosi oko 130 cm. Glave su im u odnosu na tijelo relativno velike, krukolike i bez kose s istaknutim neurokranijem (gornji dio glave u kojem je smjeten mozak).

Pretpostavljeni drugi tip ovjekolikog izvanzemaljca stradalog u roswellskom NLO-incidentu 1947. godine. Lijeva slika je objavljena u knjizi UFO-Glasnost ruske pukovnice i znanstvenice Marine Popovi, dok su ostale dvije iz filma u Santillijevu posjedu. ini se da taj tip izvanzemaljca ima poneto razliit izgled oiju, uiju, nosa te broj prstiju po aci/stopalu.

ORIJENTACIJSKA KARTA VIDLJIVE STR.MJESECA U ORTOGRAFSKOJ PROJEKCIJI S MEUNARODNO PRIHVAENIM LATINSKIM NAZIVIMA

Crvenim tokama oznaena su mjesta pada sovjetskih letjelica serije Luna, a zelenim mjesta aluniranja Mjeseevih modula misija Apollo 11-17.

Mjesec - na jedini satelit i prvi nebeski susjed. Napose nam je tajnovita njegova tamna strana koju nikad ne moemo vidjeti sa Zemlje. Tako veliko nebesko tijelo promjera oko 3480 km toliko blizu Zemlje u nesuglasju je s opim kozmolokim naelima nastanka nebeskih tijela. Vie uoenih gorostasnih tehnogenih struktura i velik broj zabiljeenih neprirodnih svjetlosnih fluktuacija na njegovoj povrini upuuju da na Mjesec nije, ili barem u dubokoj prolosti nije bio, posve beivotno ili nenastanjeno nebesko tijelo kako se to danas jo uvijek slubeno dri.

NASA interno teh.izvjee o prolaznim svjetlosnim pojavama ( Transient Lunar Phenomena - TLP) uoenim na vidljivoj strani Mjeseca. U njemu je kronoloki katalogizirano oko 570 vjerodostojnih zapaanja TLP-a u razdoblju od 1540. do 1967. godine. Ono je bilo izraeno za potrebe obuke astronauta programa Apollo iji je zadatak bio (ne)vojno istraivanje povrine Mjeseca letjelicama s trolanom posadom. Unato temeljitoj pripremi lanovi posada misija Apollo 817 bili su zaprepateni onim to su vidjeli i snimili na povrini Mjeseca i oko njega, ali o tome nisu smjeli davati nikakve izjave za javnost. Na to ih je striktno obvezivao i jo uvijek obvezuje rigidni Air Force Regulator 200-2 iz kolovoza 1953. godine koji propisuje veoma stroga pravila za javno obznanjivanje NLOsluajeva. O njima smije dati unaprijed sroeno priopenje za javnost samo visoko pozicioniran komandni kadar. Orbitalni snimak nekog snanog bljeska (TLP-a) velikih razmjera na rubu Mjeseeva diska u blizini kratera Kowalski na nama nevidljivoj polutki, kojeg nije mogue protumaiti kao prirodan fenomen.

Iz orbite snimljena naoita osno simetrina gorostasna tornjolika struktura koja se vrlo visoko, vjerojatno kilometrima, sablasno izdie iznad puste Mjeseeve povrine na nama nevidljivoj polutki. "Je li to prirodna geoloka formacija ili moda neija megamonumentalna graevina?" - pitanje je koje ve godinama postavljaju brojni znanstvenici i istraivai.

Fotografija astronauta Neila Armstronga pored modula Orao na povrini Mjeseca koju je na filmsku vrpcu snimio Edwin E. Aldrin (Buzz) 20. 07. 1969. godine u ravniarskom podruju Mora tiine. U pozadini na lijevoj strani slike jasno se vide nad horizontom dva blistava NLO-a koja su se pojavila nepunu minutu nakon aluniranja Orla i lebdei izdaleka su pratila aktivnosti dvojice astronauta misije Apollo-11 na Mjeseevoj povrini. Ta povijesna fotografija s NLO-motivom nije, dakako, bila objavljena u medijima. Ona je tek naknadno "procurila" Iz veoma bogate i javnosti nedostupne Nasine fotografske i filmske arhive istraivanja svemira.

Jasno uoljive formacije izrazito pravilna oblika u dva susjedna Mjeseeva kratera. Ogromne jaruge ujednaene irine i dubine u kraterskoj ravnici vie slie nekim infrastrukturnim graevinama ili povrinskom kopu inteligentnog i tehniki veoma naprednog izvanzemaljskog entiteta nego prirodnim tvorevinama.

Pravilne geoloke strukture nalik ruevinama velikog kompleksa zgrada u ravnici ispred (sredina donjeg dijela slike) i u krateru Kepler (duboki jarak i nasip).

Visok naoit "toranj" koji baca dugaku sjenu koi se na unutarnjoj padini prstenasta gorskog vijenca kratera Lobaevski koji se nalazi na nama nevidljivoj strani Mjeseca. Taj zanimljiv orbitalni snimak koji je uzvitlao mnogo praine nainila je u travnju 1972. godine posada misije Apollo-16. Je li taj tajnovit "toranj" konina vrha procijenjene visine oko 800-1000 metara prirodna formacija?

Niskorezolucijski snimak visokog i vitkog uspravnog kamenog monolita izrazito ravnih bridova i ploha kojeg je nainila poetkom 1973. godine sovjetska automatska sonda Lunohod-2 tijekom etveromjesene etnje kraterolikom dolinom Litrow u podruju Mjeseeva gorskog lanca Taurus Montes. U pustu i bezlinu Mjeseevu krajoliku zbunjuje njegova neprirodna stroga pravilnost.

Na nekoliko orbitalnih snimaka ekvatorijalnog pojasa Mjeseeve povrine, u podruju zvanom Sinus medii, koje se nalazi gotovo u samom sreditu nama vidljive polutke Mjeseca, uoene su neke dugake, gotovo usporedne linije za iji nastanak ne postoji uvjerljivo geoloko tumaenje. One su jasno vidljive pri niskom upadnom kutu sunevih zraka i ostavljaju dojam tragova koje su u prolazu vjerojatno nainila neija velika vozila (transporteri!?). Starost tih sablasnih tragova nije mogue procijeniti. Pretpostavlja se da su novijeg datuma. Teko je povjerovati da su oni rezultat tek puke igre svjetla i sjene.

Orbitalni snimak isprekidanog ravnog traga neijeg velikog vozila (transportera!?) kojeg je 17. 08. 1967. godine nainio ameriki satelit Lunar Orbiter-5 u blizini kratera Vitello. Tajnovito vozilo iza kojeg ostaje trag jasno se vidi na desnoj strani slike. Ono se kree i za sobom ostavlja niz naizmjenino rasporeenih udubina na pranjavoj Mjeseevoj povrini koje se doimaju poput lanca. Vozilo vjerojatno ima oblik spljotenog rotacionog elipsoida, a zbog niska upadna kuta sunevih zraka ono baca dugaku postranu sjenu po tlu. Prema upadnom kutu sunevih zraka i duljini njegove sjene procijenjeno ja da mu je visina oko 2,4 puta manja od promjera. Vjerojatan izgled Mjeseeva vozila prikazan je na desnoj slici.

Naoita visoka stepenasta piramidna struktura koja se poput nekog velikog terasastog dvorca ponosno koi u samom sreditu Mjeseeva kratera Magellan svojim pravilnim izgledom daleko vie podsjea ne neku gorostasnu graevinu nego na prirodnu tvorevinu (sredinja gora u krateru).

KARTA VIDLJIVE POLUTKE MJESECA S NAZNAENIM POZICIJAMA NA KOJIMA SU UOENE PRIJELAZNE SVJETLOSNE POJAVE (TLP)

Poevi od sredine XVI. stoljea pa do naih dana, na povrini nama vidljive polutke Mjeseca i u njegovoj neposrednoj blizini opaene su - prvo golim okom, a kasnije sve monijim dalekozorima i teleskopima te suvremenim astronomskim metodama snimanja - brojne neobine svjetlosne pojave (anomalije). Mnoge od njih se, ni uz najbolju volju, ne mogu znanstveno objasniti prirodnim procesima kao to su, primjerice, vulkanske erupcije, pad veih meteora ili planetoida, izbijanje plinova i tome slino. One su u protivnosti s pretpostavkom o nenastanjenosti Mjeseca. Okvirno se mogu svrstati u sljedee kategorije: snane svjetlosne bljeskove i "munje"; svjetlee oblake koji se kreu manjom ili veom brzinom; brzo pokretna svjetla te nepoznate objekte koji brzo prelijeu povrh njegove povrine. Statistika pokazuje da su te tajanstvene svjetlosne pojave (Transient Lunar Phenomena - TLP) osobite uestale na nama vidljivoj sjevernoj hemisferi Mjeseca u podruju Mora tiine (Mare Tranquillitatis) te na krunoj kraterolikoj ravnici Platon promjera stotinjak kilometara.

Jedna od sovjetskih svemirskih sondi-blizanki tipa Fobos koje su poetkom ljeta 1988. godine bile upuene prema Crvenom planetu i njegovom veoma bliskom tajnovitom pratitelju - satelitu Fobosu - u cilju intenzivnog snimanja njihove povrine optikom i infracrvenom kozmokamerom. Sonda Fobos-1 utihnula je zbog grube ljudske greke za nepuna dva mjeseca nakon lansiranja, dok je Fobos-2, uz znatna oteenja, krajem sijenja 1989. godine prispio u predvienu orbitu oko Marsa i zapoeo zacrtani program istraivanja koji je iznenada bio prekinut u najsloenijoj zavrnoj fazi 27. oujka, u krajnje tajnovitim okolnostima.?

Marsov vei i blii satelit Fobos je nepravilna gromada (planetoid) prekrivena pijeskom i prainom osnih dimenzija oko 27x22x18 km. On veoma brzo orbitira oko Marsa gotovo savreno krunom ekvatorijalnom putanjom na prosjenoj udaljenosti od njegove povrine od oko 5980 km. Zbog njegove izrazito niske orbite posve atipine za prirodne satelite planeta Suneva sustava ophodno vrijeme mu je samo 7 sati i 39 minuta, pa obie Mars 3,22 puta u jednome solu (Marsovu danu).

Zbog izrazito niske ekvatorijalne Fobosove putanje postoje miljenja da on nije prirodan Marsov satelit. Budui da je prosjena gustoe Fobosa relativno malena u odnosu na gustou njemu srodnih planetoida i Marsa ameriki astronom i popularizator znanosti Carl E. Sagan te vie uglednih astronoma pretpostavljaju da je on veoma porozan ili moda ak djelomino upalj. Oni dre da je njegova stjenovita unutranjost moda izbuena i adaptirana za neiju prirodnu dobro zatienu svemirsku stanicu!?

Amerika automatska svemirska sonda Mars Global Surveyor (MGS) snimila je 1998. godine visokorezolucijskom kozmokamerom na Suncem obasjanoj povrini Fobosa pravilnu strukturu (monolit?) visine oko 130 metara i irine osnovice oko 35 metara. Ona veliinom i proporcijama i izgledom odgovara zaobljenoj zgradi od etrdesetak katova!

Orbitalni snimak "krumpiraste" siluete satelita Fobosa iznad ekvatorijalnog pojasa Marsove povrine kojeg je nainila sovjetska automatska sonda Fobos-2 25. 03. 1989. godine. Ona je istog dana svojom optikom i infracrvenom kozmokamerom snimila i ogromnu izduenu sjenu neijeg gorostasnog NLO-a koja se strogo simetrinim izduenim elegantnim izgledom bitno razlikuje od nezgrapne Fobosove siluete, to je jasno vidljivo iz dviju slika na sredini stranice.

Orbitalni snimak Fobosove sjene na Marsovoj povrini pokazuje da ona nije ni priblino toliko izduena niti zailjena kao to je sjena gorostasnog NLO-a koju je snimio Fobos-2.

Dva Fobosova orbitalna snimka gorostasne sjene neijeg NLO-a cigarasta ili diskolika oblika koja sablasno klizi povrinom Marsa. Ona je strogo bisimetrina oblika i podsjea na suenu zjenicu majeg oka. Njezina duljina du vee osi procijenjena je na oko 27 km. Oito je da ta tajnovita vitka sjena ne moe potjecati od Marsovih satelita.

Infracrveni snimak gorostasnog NLO-a dugakog oko 28 km u neposrednoj blizini Marsova satelita Fobosa, kojeg je nainio Fobos2 u posljednjim trenucima svoje misije. On je dospio u javnost tek krajem 1991. godine na Meunarodnoj UFO-konferenciji odranoj u San Franciscu u Kaliforniji zahvaljujui ruskoj pukovnici dr. sci. Marini Popovi koja ga je tada pokazala i struno prokomentirala.

Orbitalni infracrveni snimak guste mree toplih linija na Marsu koja se rasprostire na povrini od oko 600 km2 negdje u njegovu ekvatorijalnom pojasu Po svemu sudei ta neobina toplinska struktura, nevidljiva za Fobosovu optiku kozmokameru, nije prirodan fenomen (podzemno leite tople vode ili radioaktivan geoloki sloj koji se zbog raspadanja nestabilnih elemenata spontano zagrijava), ve vjerojatno povrinski toplinski odraz neke ogromne aktivne tehnogene podzemne megastrukture.

Planet Mars - popularno zvan i Crveni planet etvrti je po redu planet gledano od Sunca. Promjerom je otprilike upola, a povrinom oko etiri puta manji od Zemlje. Ima veoma rijetku atmosferu, a klimatski gledano suhlji je od Sahare i hladniji od Antarktika. Krui oko Sunca po eliptinoj putanji na prosjenoj udaljenosti od oko 230 milijuna km, a ophodno vrijeme mu je 1,9 godina. Ve gotovo stoljee i pol golica matu ljudi sve utemeljenija ideja da na njemu postoje nii oblici ivota te da je neko vrlo davno na njegovoj povrini, u bogatstvu rijeka, jezera i mora, postojao visokoorganiziran ivot.

Sletna sekcija amerike automatske sonde tipa Viking od kojih su 1975. godine dvije bile upuene prema Marsu. Jedna od njih spustila se poetkom ljeta 1976. godine u podruju Chryse Planitia, a druga krajem ljeta u podruju Utopia Planitia.

Orbitalni snimak formacije ljudskog lica u Sidonijskoj ravnici veliine oko 2,5x1,5 km i visine oko 350 m. Ono, tko zna od kada, nijemo zuri u nedokuive nebeske daljine.

Orbitalni snimak goleme peterostrane "D&M piramide" opsega osnovice oko 7 km i procijenjene visine oko 1200 - 1400 m.

Panoramski orbitalni snimak dijela podruja Sidonije koje lei sjeverno od Marsova ekvatora. Na njemu su uoene neke formacije koje ne djeluju prirodno (gorostasno ljudsko lice i peterostrana "D&M piramida').

Viking-1, 1976.

Mars Global Surveyor, 2001.

Mars Odyssey, 2002.

Usporedni prikaz triju podjednako velikih i istovjetno orijentiranih orbitalnih snimaka homoidne formacije u prostranoj Sidonijskoj ravnici na sjevernoj Marsovoj hemisferi nainjenih u periodu od 26 godina u razliitim rezolucijama i uz razliite upadne kutove sunevih zraka. Oni rjeito govore da je zagonetno lice udesno pravilna geoloka ili, to je daleko vjerojatnije, artificijelna struktura, a ne produkt puke "igre svjetla i sjene" kako su to svojevremeno pokuavali "objasniti" novinarima i javnosti Nasini glasnogovornici. Na svim snimcima nazire se na obrazu ispod desnog oka neka kugliasta struktura koja izgledom i poloajem slii suzi.

Orbitalni snimak antropomorfone formacije prozvane Okrunjeno lice u ekvatorijalnom pojasu Marsa, u brdovitom podruju Syrtis Major. Procijenjena duljina lica od vrha brade do vrha krune je oko 27 km, a njegova irina je oko 17 km. Je li to prirodna formacija koja je zbog pogodna izgleda bila naknadno svrsishodno doraena u velianstvenu megaskulpturu vidljivu samo iz velike visine?

Vikingov orbitalni snimak tajnovite antropomorfne formacije kilometarskih dimenzija na sjevernoj hemisferi Marsa u podruju Utopia Planitia. Podosta slii tajnovitom "plauem licu" u Sidoniji.

Skladna etverostrana "kraterska piramida" veliine osnovice oko 600 m. Pretpostavlja se da je ona artificijelna podrijetla te da je podignuta nakon formiranja kratera. Da je kojim sluajem starija unitilo bi ju njegovo formiranje praeno snanom tektonikom izuzetne razorne snage.

Mreolika geoloka formacija na Marsovoj povrini koja pravilnim izgledom veoma podsjea na ostatke neke drevne urbane strukture. Istraivai su joj zbog karakteristina oblika nadjenuli naziv grad Inka. Zbog svoje izrazite urbane pravilnosti doima se daleko vie kao artificijelna struktura nego kao prirodna formacija.

Orbitalni snimci vee skupine pravilnih (ne)prirodnih objekata ujednaene (tipizirane) veliine i izgleda gusto razmjetenih u prostranoj Marsovoj ravnici Elysium. Oni se doimaju poput golemih prastarih trostranih piramida (tetraedara) ili monolita veliine osnovice oko tri kilometra, zaustih tijekom vremena debelim naslagama pijeska i praine. Skladna etverostrana piramida tlocrtne veliine oko 2 km x 2 km u podruju Elysium na poziciji odreenoj areografskim koordinatama (16o36' S, 198o24' Z). Gotovo je desetak puta vea od dviju velikih piramida na Gizakom platou kod Kaira. Je li ona djelo nekih drevnih graditelja ili, to je zbog njezine izrazite pravilnosti veoma malo vjerojatno, prirodna geoloka formacija? Oito je da zagonetni Crveni planet jo krije mnoge tajne od znatieljnih Zemljana. Nekoliko antropomorfnih struktura ljudska lica kilometarskih proporcija - te brojni geometrijski pravilni objekti (piramide) otkriveni na vie lokacija upuuju na nama danas jo posve nepoznatu pradrevnu prolost Marsa.

Da naa Zemlja nije jedini planet u Sunevu sustavu na kojeg povremeno dolijeu izvanzemaljski NLO-i, od kojih vjerojatno poneki i padne, ini se da upuuju uveani detalji s dviju orbitalnih snimaka Marsove povrine na kojima se razaznaje neki simetrian objekt deltoidna oblika (pali NLO!?) veliine oko 100 m prekriven debelim slojem pijeska i praine.

RASPROSTRANJENOST ZAPAANJA NLO-POJAVA U POJEDINIM PODRUJIMA SVIJETA DO 2003.

Istona hemisfera

Zapadna hemisfera

SAD

Europa

Azija

Juna Afrika

RASPROSTRANJENOST ZAPAANJA NLO-POJAVA U POJEDINIM PODRUJIMA SVIJETA DO 2003.

Juna Amerika, Australija i Novi Zeland

KARAKTERISTINI POJAVNI OBLICI NLO-a

Diskoliki NLO

Elipsoidni NLO

Kuglasti NLO

Valjkasti NLO

Cigarasti NLO

Zvonoliki NLO

Trokutasti NLO

Kvadratini NLO

Egzotini NLO

U idilinoj dolini Hessdalen u sredinjoj Norvekoj od 1981. godine uestalo se pojavljuju raznovrsni egzotini svjetlosni oblici na nonom nebu. Oni su objektivna realnost i posve su atipini za uglavnom statinu polarnu svjetlost. Zapaeni su u sljedeim pojavnim oblicima: bljeskovi bijele ili bijeloplave boje na velikoj visini; brzopokretna uta svjetlost povrh koje je esto treperava crvena svjetlost; dugotrajna mirna ili sporo pokretna uta ili bijela svjetlost te crni ili tamni letei objekti s konturnim svjetlima (NLO-i?). Dosadanja viegodinja istraivanja upuuju da ti tajnoviti svjetlosni fenomeni vjerojatno potjeu od termike plazme nepoznata podrijetla. Meu istraivaima prevladava miljenje da te neobine svjetlosne pojave nisu rezultat spontanih prirodnih procesa i skloni su ih povezati s pojavom NLO-a, jer za njih ne postoji nikakvo drugo logino tumaenje.

Fiziar Edward U. Condon (1902.-1974.), voditelj vladine komisije za projekt istraivanja NLO-pojava 60-tih godina XX. stoljea, kojeg su obilato financirale vojne snage SADa. Ona je izradila izvjee poznato pod popularnim naslovom Plava knjiga na preko 1000 stranica. Proteklo vrijeme pokazalo je njezin bijeg od sutine i dobro poznato komisijsko razvodnjavanje problema. Ve tijekom prvih nekoliko minuta emitiranja uzbudljive radio drame Rat svjetova ujesen 1938. godine ameriki glumac i producent Orson Welles (1915.-1985.), unato izriitom prethodnom upozorenju da se ne radi o stvarnom dogaaju, izazvao je masovnu reakciju sluatelja. Mali zeleni Marsijanci iz radio-drame smjesta su posijali strah, paniku i histeriju te je njezino daljnje emitiranje moralo biti odmah prekinuto. Jesmo li mi kolektivnopsiholoki uope pripremljeni za bilo koju razinu povijesno neizbjenog susreta s izvanzemaljskim entitetom?

Allen J. Hynek (1910.1986.), ameriki astronom i jedan od najeminentnijih istraivaa NLO-pojava. Razradio je jasne kriterije za klasifikaciju NLO-vienja, koji su ubrzo postali ope prihvaeni meu istraivaima NLO fenomena i ufolozima.

Prenosei papinski pozdrav i blagoslov brojnim sudionicima svjetskog UFO-kongresa odranog 1999. godine u mondenom junomeksikom ljetovalitu Acapulcu monsinjor Corrado Balducci izmeu ostalog je rekao: "Bilo bi nelogino i prepotentno tvrditi da smo mi jedina bia koja je stvorio Bog. Razumno je vjerovati i prihvatiti da postoje izvanzemaljci. Njihovo se postojanje vie ne moe nijekati zato to ima previe dokaza o postojanju izvanzemaljaca i svemirskih brodova (NLO-a)."

Werhner von Braun (1912.-1977.), jedan od kljunih raketnih strunjaka nacistike Njemake do 1945. godine, a u 60-im godinama XX. stoljea tijelo i dua Nasinog velebnog svemirskog programa Apollo. Genijalni vizionar i nenadmani konstruktor svemirskih letjelica koji nepogreivo sputa prve ljude na Mjesec gajio je jasan pozitivan stav o postojanju izvanzemaljskih letjelica (NLO-a) koje se povremeno pojavljuju na naem nebu. Oito je o njima bio dobro informiran.

Poutjela fotografija Edwarda Plinea nainjena u travnju 1929. godine na umskom radilitu kod gradia Warda, savezna drava Colorado. Ona dolazi iz obiteljskog albuma njegove kerke Hetty koja je tada imala 6 godina. Komentirajui tu staru fotografiju ona je kazala: "Otac nam je govorio o jakom piskutavom zvuku prilikom preleta diskolikog objekta iznad drvosjea". U namjeri da o tom tajnovitom dogaaju neto vie dozna Hetty se kasnije obratila Podrunoj povijesnoj udruzi, ali nije dobila nikakve dodatne informacije jer nitko od oevidaca tog neobinog dogaaja, koji bi mogao neto poblie rei, tada vie nije bio iv - kazala je Hetty.

"Prije svega elim podsjetiti djecu da premda imam dosta godina i dalje sam zdrava uma i vrsta sjeanja. Ponavljam - to se zbilo 1926. ili 1927. godine". Fotografiju je snimio pripadnik dobrovoljne vatrogasne jedinice iz gradia Cave Junctiona, savezna drava Oregon

'To se zbilo 1991. pored aerodroma LAX kod Los Angelesa. Bio sam uzbuen, a moda sam i halucinirao, ali je ipak neto ostalo na filmu. Nije se uo nikakav zvuk, a objekt je nestao za nekoliko sekundi."- kazao je komentirajui fotografiju sluajni oevidac kratkotrajne pojave NLO-a Dorothy Drudge.

Fotografiju je snimio u Rimu, na Forumu kod Saturnova hrama, 18. 07. 1997. godine u 10 sati ujutro turist Drew Wright. On kae: "Uoio sam taj letei objekt jer su djeca koja su se zatekla u blizini vikala Tanjur!, Tanjur! i pokazivala na nebo. Uspio sam napraviti jedan snimak prije nego je netragom iezao."

Trokutasti NLO s jakim svjetlima na vrhovima i u sredini snimljen na filmsku vrpcu u Belgiji 30/31. 03. 1990. godine. U potjeru za njim bila su upuena dva lovca F16, ali mu se nisu mogla pribliiti. Pri tome je jednom od njih odjednom zablokirala sva elektronika za upravljanje naoruanjem.

Formacija NLO-a na veernjem nebu Dva NLO-a nadlijeu rafineriju nafte.

Danas vie nije potrebno dokazivati postojanje NLO-a, a megamonom dezinformacijskom sustavu sve ih je tee negirati i tajiti. Autori knjige