Rijeka rezolucija je dogovor hrvatskih oporbenih zastupnika o temeljnim smjernicama hrvatske politike, postignut je 3. listopada 1905.

, u Narodnoj itaonici u Rijeci. U njoj hrvatski zastupnici podravaju Maarsku u borbi protiv Austrije i izraavaju nadu da de se ukloniti meusobni sukobi. Uvjet za suradnju je ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije i uvoenje ustavnih sloboda u Hrvatsku odnosno ruenje maarskog reima.U Rezoluciji je posebno naglaeno da se "trajni sporazum izmeu naroda hrvatskog i ugarskog moe postidi najprije strogim i tonim vrenjem prava hrvatskih, sadranih u postojedoj hrvatsko-ugarskoj nagodbi, te promjenom odnosa to spadaju u podruje posla, koji su danas zajedniki sa Ugarskom i zapadnim dijeolom Monarhije na nain, da hrvatskomu narodu bude omogucen samostalni politiki, kulturni, financijski i opde gospodarstveni opstanak i napredak". Mirko Lenac ( 1919 - 1956 ) Dunosti Politiki komesar 2. brigade 13. Divizije Politiki komesar 13. primorsko-goranske divizije Politiki komesar 35. like divizije Politiki komesar 43. istarske divizije Predsjednik kontrolne komisije Vojne uprave JA u Istri Zapovjednik Vojne uprave JA u Zoni B Slobodne Teritorije Trsta Glavni instruktor u Glavnoj politikoj upravi DSNO Gradski toranj Rijeka je do pred kraj 18. stoljeda bila opasana bedemima, unutar kojih se odvijao cjelokupni javni, kulturni i privredni gradski ivot. U Rijeku se ulazilo ispod "Vrata od mora" i "Gornjih vrata", do kojih se dolazilo preko drvenog mosta iznad rova napunjenog vodom. U 17. stoljedu toranj je povien, a na njega je postavljen sat, te se udomadio naziv Satni toranj, Torre d` orologio. Graani Rijeke zakazivali su sastanke "sotto la torre" ili "pod uriloj". Toranj je takoer bio ukraen natpisima, grbovima i bistama habsburkih vladara. Tako je nad ulaznim vratima habsburki dvoglavi orao i natpis iz 1695. godine. Na arhitravu su natpisi, od kojih jedan evocira uspomenu na Leopolda I.. On je Rijeci 6. lipnja 1659. godine odobrio grb dvoglavog orla, s obje glave okrenute na istu stranu, kako stoji na posudi iz koje tee voda. Ispod grba je deviza INDEFICIENTER (znai nepresuivo). Taj je grb takoer na tornju. Drugi natpis evocira uspomenu na dolazak Karla VI. u Rijeku, 1728. godine. Kada je 1750. Rijeku zadesio katastrofalni potres, Marija Terezija dodijelila je gradu sredstva za obnovu, ali je ujedno odobrila generalni urbanistiki plan izgradnje novoga grada (civitas nova), s tim da Stari grad ostane nepromijenjen. Pred gradom je na nasutom terenu izgraena moderna gradska etvrt. U okviru te obnove gradski je toranj dobio monumentalni portal na ije je krunite rijeki kipar Antonio Michelazzi postavio reljefna poprsja careva. Gradsko vijede kupilo je 1784. kod "najboljeg ljubljanskog urara" satove za sve etiri strane. Satovi su funkcionirali sve do 1873. godine, kada su zamjenjeni satnim mehanizmom koji je pokazivao vrijeme u Beu na meunarodnoj izlobi. Taj je sat i danas u funkciji. Po projektu arhitekta Antuna Gnamba, toranj je oko 1801. obnovljen, dodan mu je tambur i kupola. Gradski toranj jedan od simbola grada Rijeke. Godine 1890. arhitekt Filibert Bazarig podario mu je novo ruho historicizma i pokrio ga sadanjom kupolom. Gradski toranj je kao znaajan spomenik kulture obnovljen i konzerviran 1983. godine. Spomenik palim borcima Veice u drugom svjetskom ratu 24. travnja ove godine, na 63.godinjicu osloboenja Podveice (i cijelog Suaka) podsjetili smo se na one koji su su pali u NOB-u (1941. - 1945.).Ispred spomenika palim borcima Veice stoje prekrasni

stihovi Drage Gervaisa: "Kraj je ovo gdje kamen na kamenu raste ljudi na kamenu ive i za nj umiru", poloeno je cvijede i upaljene su svijede ispred Saveza antifaistikih boraca.