SVEUILITE U RIJECI TEHNIKI FAKULTET ZAVOD ZATERMODINAMIKU I ENERGETIKU

IZVORI ENERGIJE
(SEMINARSKI RAD)

Rijeka, 05.06.2012.

Ivan Korlevi 006904341

Ivan Korlevi

PREGLED ENERGETSKIH IZVORA U 2010. GODINI PREMA IZVJEU SVJETSKOG ENERGETSKOG VIJEA S POSEBNIM OSVRTOM NA UGLJEN

Sveuilite u Rijeci Tehniki fakultet

Kolegij: Izvori energije Profesor: izv. prof. dr. sc. Kristian Leni Br. indexa autora: 0069043413

Rijeka, 05.06.2012.

UVOD 22. izdanje World Energy Council-ovog (WEC) pregleda izvora energije (SER) je najnovije u nizu izvjea o stanju svjetskih izvora energije. Obuhvaa 15 izvora energije, a daje sveobuhvatnu procjenu resursa i rezervi i druge relevantne informacije. WEC je objavio prvi statistiki ljetopis u 1933. Ve tada je ukljuivao podatke iz vie od 50 zemalja. Gotovo 80 godina kasnije, anketa ostaje jedinstveni globalni dokument i vodea publikacija Svjetskog energetskog savjeta koji je neophodan alat za vlade, industrije, investitore, akademske zajednice i nevladine organizacije.

1. Ugljen
UGLJEN (OPENITO) Ugljen, kao vrsta fosilnog goriva, je crna ili crno-smea, sedimentna stijena, sa sadrajem ugljika od 30% (lignit) do 98% (antracit), pomijeanog s malim koliinama sumpornih i duikovih spojeva. Nastao je raspadanjem i kompakcijom biljne tvari u movarama tijekom milijuna godina. Ugljen se vadi u ugljenokopima, a primarno se upotrebljava kao gorivo. Ugljen je organskog podrjetla, uglavnom biljnog, a u manjoj mjeri ivotinjskog. Razlikujemo dvije faze nastanka ugljena: 1. U prvoj fazi nakupljena organska tvar taloi se u slatkovodnim sredinama i redukcijskim uvjetima. Tada dolazi do truljenja organskih ostataka djelovanjem ograniene koliine kisika i aerobnih bakterija, te gnjiljenja i raspadanja djelovanjem anaerobnih bakterija. Tako organski ostaci postupno prelaze u humusne tvari i treset. 2. Druga faza ili pougljenjivanje zbiva se nakon slijeganja tla i prekrivanja treseta nanosima pijeska i gline, pod utjecajem fizikalnih i kemijskih initelja (povieni tlak i temperatura, djelovanje mineralnih primjesa, kemijski uinak plinova). To je proces redukcije i kompakcije u kojem se i dalje istiskuje voda, a treset poinje pretvorbu u lignit (ili po nekim klasifikacijama u mekani smei ugljen). Nastavkom dehidratacije stvara se (tvrdi) smei, zatim kameni ugljen, a na kraju eventualno antracit. Pri povienoj temperaturi i povienom tlaku moe nastati grafit. PODJELA UGLJENA Ugljen moemo podijeliti na prirodni i umjetni. Prirodni ugljen nastaje milijunima godina procesom koji se zove karbonizacija ili pougljenjivanje. Posebnim postupkom moe se proizvesti i umjetni ugljen tako da se organska materija zagrijava bez prisustva zraka. Taj proces se zove suha destilacija. Pri suhoj destilaciji uz umjetni ugljen kao vrsti proizvod nastaju jo i plinoviti i tekui prizvodi koji se koriste kao sirovine za kemijsku industriju. Koks je najpoznatija vrsta umjetnog ugljena. Ima veliku primjenu u industriji jer je zbog visokog sadraja ugljika kvalitetno gorivo i dobro redukcijsko sredstvo. Drugi esti primjer, koji se ranije puno upotrebljavao u kuanstvima, je drveni ugljen.

S obzirom na sastav ishodine tvari ugljen moe biti humusni, sapropelitni ili liptobiolitni. Na Zemlji ima najvie humusnog ugljena, dok su sapropelitni i liptobiolitni rjei. 1. Humusni ugljen nastaje od ligninsko-celuloznog tkiva viih biljaka. To je ogrjevni ugljen, slojevit, trakaste teksture i ne sadri mnogo bitumena. 2. Sapropelitni ugljen potjee od sapropela, ostataka niih organizama, fitoplanktona i zooplanktona. Ishodine su tvari bile bjelanevine i masti, a nastali proizvod bitumen. Razlikuju se pravi sapropeliti i saprokoliti. U sapropelite spadaju ugljeni kenel i boghed. 3. Liptobiolitni ugljen nastao je od otpornih ostataka viih biljaka. On ne sadri dijelove lingninsko-celuloznih tkiva. Obino je homogen u cijeloj svojoj masi. Postoje smolni i kutikulski liptobioti. Glavni su predstavnici disodil, piropisit i rabdopisit. S obzirom na stupanj karbonizacije razlikuju se dvije velike skupine: kameni ugljen (plameni, plinski, kovaki, koksni, polumasni, mravi, antracit) i smei ugljen (lignit, zemljasti, obini, sjajni) te treset koji se ne smatra pravim ugljenom. Ugljen se moe razlikovati po geolokoj starosti i po primjeni (energetski i tehnoloki). Najmlai je treset, pa smei ugljen. Kameni ugljen je stariji, a antracit je najstarija vrsta ugljena.

REZERVE UGLJENA Jedan od glavnih ciljeva pregleda energetskih izvora je predstaviti kvantifikaciju svjetskih izvora fosilnih goriva, izvora koji su poznati ili se predvia da postoje u zemlji, te njihovih rezervi. Budui da to nije izvedivo u praksi, za Svjetsko energetsko vijee, za procjenu globalnih izvora ugljena ('odozdo prema gore'), od zemlje do zemlje, mogue je slijediti postupak otkrivanja te koritenja nadoknadivih rezervi. Rezultati ovih istraivanja su, kao i obino, subjekti brojnih rezervacija i kvalifikacija. Na toj osnovi, svjetske zalihe ugljena iznose oko 860 milijardi tona, od ega je 405 milijardi (47%) klasificirano kao bitumenski ugljen (ukljuujui antracit), 260 milijardi (30%) kao pod-bitumenski ugljen i 195 milijardi (23%) kao lignit. Zemlje s najveim brojem zabiljeenih zaliha ugljena su: SAD, Rusija i Kina koje ujedno dre prvo mjesto s gotovo 60 % svjetskih zaliha, zatim slijede Australija i Indija koje su takoer u tom rangu. Izvjeeno je da svega 75 zemalja dokazano posjeduje zalihe ugljena, to je za 8 zemalja vie nego u 2007. godini, a to su: Armenija, Banglade, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Laos, Makedonija i Taikistan. U usporedbi s krajem 2005. i rezervi prikupljenih za 2007., utvrena je nova razina globalnih (svjetskih) zaliha, a to je oko 13 milijardi tona ili 1,6 % vie. U tablici 1.1 prikazano je top 10 proizvoaa kamenog ugljena (antracita) u 2008.godini, dok je tablicom 1.2 prikazana primjena ugljena (po zemljama) za dobivanje el. energije.

UPORABA UGLJENA I NJEGOVA POTRANJA Cijeli svijet se koristi i opskrbljuje ugljenom. Ugljen ima veoma vanu ulogu u ekonomskom i gospodarskom razvoju, te u ublaavanju siromatva u svijetu. Pri tome je vrlo znaajan u proizvodnji elektrine struje, elika, aluminija i cementa, a koristi se i kao tekue gorivo. Oko 5,8 milijardi tona kamenog ugljena (antracita) i 953 milijuna tona smeeg ugljena se upotrijebilo (iskoristilo) diljem svijeta 2008. godine. Od 2000., svjetska potronja ugljena raste bre od bilo kojeg drugog goriva- po stopi od 4,9 % godinje. Pet zemalja najveih korisnika ugljena su: Kina, SAD, Indija, Japan i Rusija. One ujedno zauzimaju 72 % od ukupne svjetske potronje (uporabe) ugljena. Potvrene dobivene rezerve ugljena po zemljama u 2008.god.(u milijunima tona) SAD Rusija Kina Australija Indija Juna Afrika Ukrajina Kazahstan Srbija Poljska Ukupno 242,721 157,010 114,500 76,600 56,498 48,000 33,873 31,300 13,885 7,502 860,938

Oekuje se da e do 2030.godine uporaba ugljena porasti za vie od 60 %, to znai da e se u zemljama u razvoju poveati za 97 %. Kina i Indija e same pridonijeti 85 % poveanju potranje ugljena u tom razdoblju.

Razliite vrste ugljena imaju i razliite namjene: parni ugljen, pogodan za parne kotlove (takoer poznat kao toplinski ugljen), uglavnom se koristi za proizvodnju energije, te koksni ugljen ili koks (poznat kao metalurki ugljen) koji se uglavnom koristi za proizvodnju elika. Najvee trite tj. najvei trgovac ugljenom je Azija, koja trenutno zauzima 56 % svjetske potronje ugljena. Kina, te u manjoj mjeri Indija, odgovorne su za znaajan udio. Mnoge zemlje nemaju dovoljno prirodnih izvora energije kako bi udovoljile i pokrile svoje potrebe za energijom, a stoga ju je potrebno uvoziti. Npr. Japan, Tajvan, Kina i republika Koreja uvoze znaajne koliine parnog ugljena za proizvodnju elektrine energije, te koksni ugljen (metalurki) za proizvodnju elika. Unato svjetskoj ekonomskoj krizi od 2008. i 2009. godine, oekuje se da e potranja za primarnom energijom i dalje rasti u narednim desetljeima, u velikoj mjeri potaknuta poveanjem energetske potrebe zemalja u razvoju. Iako je 2009. godina doivjela pad svjetskog koritenja energije, prvi put od 1981. godine, potranja izvora energije je narasla prilino brzo poslijednjih godina. Prema podacima Meunarodne energetske agencije (IEA) oekuje se da e stopa svjetske potranje za energijom rasti za 1,5 % godinje do 2030. godine. Kina i Indija same e iznositi preko 50 % ukupnog poveanja tijekom tog razdoblja. Fosilna goriva trenitno opskrbljuju oko 80 % primarne energije.

Zemlje koje posjeduju velike, autohtone izvore ugljena nastaviti e koristit ove pristupane izvore energije za podizanje razine elektrifikacije. Uostalom, brza elektrifikacija u Junoj Africi, Indiji i Kini bila bi nemogua bez pristupanog ugljena. Ugljen takoer prua znaajan izravan doprinos gospodarskom razvoju na lokalnoj razini, osobito u zemljama u razvoju. Ugljen se trenutno minira i otkopava u preko 50 zemalja, te prua izravnu mogunost zapoljavanja osoblja u domaim zemljama u rasponu od runog rada na vii menadment i tehnike i istraivake pozicije. Velik dio industrije ugljena u zemljama u razvoju je izvozno orijentiran.

Kina i Indija Kina posjeduje svoje autohtone, u izobilju, zalihe ugljena kako bi zadovoljila potranju za energijom. Ukupna proizvodnja antracita i lignita u Kini 2008 godine iznosi 2 782 milijuna tona to je ini najveim svjetskim proizvoaem ugljena. Kina je danas najvei svjetski proizvoa elika, obojenih metala, cementa i raznih drugih materijala koji doprinose izgradnji moderne proizvodne baze i pripadajuih tehnologija, komunikacija i uslunih djelatnosti infrastrukture. Kao rezultat toga, Kina je najvei potroa sirovina u svijetu. Ona proizvodi veinu svoje el. energije iz ugljena (trenutno oko 81 %), te je pokazala kako se ugljen moe koristiti za izvlaenje ljudi iz siromatva i usmjerenje drutva prema viim ivotnim standardima. Isto tako, Indija iri svoje gospodarstvo i laki pristup el. energiji zbog svojih velikih domaih rezervi ugljena. Ugljen je ujudno i zasluan za oko 68 % elektrine energije u Indiji i oekuje se da e njegova uporaba rasti za oko 3,3 % godinje do 2030. godine, to znai da e se vie nego udvostruiti. Nakon eljeznice, industrija ugljena je drugi najvei industrijski poslodavac u Indiji, koja prua zapoljavanje na radnim mjestima za vie od 450 000 ljudi. Zemlja je naglo porasla te je postala trei po veliini proizvoa ugljena s 484 milijuna tona kamenog ugljena u 2008. godini. Indija je danas najvea gospodarska sila u svijetu u smislu kupovne moi, te je ostvarila trend gospodarskog rasta za vie od tri desetljea. TRGOVINA UGLJENOM Trgovina ugljenom je vrlo prostrana te se primjenjuje diljem svijeta. Ugljen se prevozi preko mora od trita do trita. U posljednjih 20 godina prijevoz i trgovina ugljenom morskim putem poveali su se u prosjeku za oko 7% svake godine. Prijevoz i trgovina koksnog ugljena poveana je za 1,6% na godinu. To je znaajna koliina ugljena, ali to je samo 17% od ukupno potroenog ugljena, budui da se najvei dio jo uvijek koristi u zemlji u kojoj se proizvodi. Transportni trokovi ine velik udio u ukupnoj cijeni isporuenog ugljena. Australija Australija je najvei svjetski izvoznik ugljena. U Australiji se u 2008. godini prevezlo i otpremilo preko 261 milijun tona kamenog ugljena, a njegova ukupna proizvodnja bila je 332 milijuna tona. Australija je takoer najvei dobavlja koksnog ugljena, oko 53% svjetskog izvoza.

U tablici 1.4 prikazan je raspored najveih uvoznika ugljena 2008.godine

UGLJEN I ENERGETSKA SIGURNOST Ugljen ima vanu ulogu u zadovoljavanju potranje radi sigurne energetske opskrbljivosti. Ugljen je najekonominije i najobilnije fosilno gorivo. Na temelju dokazanih rezervi krajem 2008.g., ugljena ima u rezervama za 100 godinju proizvodnju, dok taj omjer za prirodni plin iznosi 54, a za naftu 41. Ugljen je takoer povoljan izvor energije. Povijesno, cijene ugljena uvijek su bile nie i stabilnije negoli je to sluaj sa naftom ili plinom, te e ugljen vjerojatno ostati najpovoljnije gorivo u proizvodnji energije u mnogim razvijenim zemljama i zemljama u razvoju jo nekoliko desetaka godina.

EKOLOGIJA I NAINI PROIAVANJA UGLJENA Gledano iz ekolokog aspekta, ugljen je najopasniji izvor energije. Ugljen je, kao i svi fosilni izvori energije, najveim dijelom sainjen od ugljika i vodika. Unutar ugljena zarobljene su i neke neistoe, kao na primjer sumpor i duik. Kad ugljen sagorijeva, te neistoe otputaju se u atmosferu. U atmosferi se te estice spajaju sa parom (na primjer u oblacima) i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao slabe sumporne i duine kiseline kisele kie. Unutar ugljena postoje jo i sitne estice minerala. Te estice ne sagorijevaju i stvaraju pepeo koji ostaje nakon sagorijevanja. Jedan dio tih estica biva uhvaen u vrtlog plinova i, zajedno sa parom, formira dim koji dolazi iz elektrana na ugljen. Neke estice su toliko male da ako ih sloimo 30 u red, red bi bio dug jedva kao irina ljudske kose. Ugljen je najveim dijelom sainjen od ugljika. Kad ugljen sagorijeva ugljik se mijea sa kisikom iz zraka i na taj nain formira ugljini dioksid. Ugljini dioksid je plin bez boje i mirisa, a u atmosferi je jedan od stakleninih plinova. Veina znanstvenika vjeruje da je globalno poveanje temperature uzrokovano upravo otputanjem ugljinog dioksida u atmosferu.

Iz svega nabrojenog ini se da je ugljen vrlo prljav izvor energije. Prije mnogo godina je bio prljav, ali u zadnjih 20 godina znanstvenici su pronali naine da uhvate veliki dio neistoa prije nego mogu pobjei u atmosferu. Danas postoje tehnologije koje mogu proistiti 99% sitnih estica i ukloniti 95% neistoa koje prouzrokuju kisele kie. Takoer postoje tehnologije koje smanjuju emisiju ugljinog dioksida u atmosferu efikasnijim sagorijevanjem ugljena. Veinu tih tehnologija financirale su vlade SAD-a i Kanade zbog velikih problema sa kiselim kiama. Najia primjena ugljena za dobivanje energije je pretvaranje u plin. Unutar velike metalne posude ugljen se zagrije i polije vodom. Na taj nain se dobije smjesa ugljinog monoksida i vodika, a to je plin. Tim postupkom se iz ugljena uklanja veina neistoa, pa prilikom spaljivanja ne dolazi do znatnog oneienja okoline.

CESTA BUDUNOSTI Nema sumnje da e ugljen i dalje imati kljunu ulogu u izbalansiranom globalnom energetskom miksu kao podrka ekonomskom rastu, posebno kada se radi o Kini, Indiji i ostalim zemljama u razvoju. U itavom svijetu razvijaju se i primjenjuju tehnologije za smanjenje emisija staklenikih plinova vezano za vaenje ugljena i proizvodnju energije.

2. Nafta i zemni plin

Dokazane rezerve nafte i zemnog plina i dalje pokazuju znaajanu osnovicu za opskrbu u srednjoronom razdoblju. Globalna razina dokazanih nadoknadivih rezervi, na temelju informacija iz zemalja WEC odbora i dopunskih izvora, iznosi 1 239 milijardi barela (163 milijardi tona) na kraju 2008, nekih 24 milijardi barela (3 milijarde tona) vie nego krajem 2005. godine. Bliski Istok je i dalje glavni poloaj rezervi nafte, sa 61% ukupnih globalnih rezervi. Slijedi Afrika s 11%, Juna Amerika s 10%, Europa (ukljuujui i cijelu Rusku Federaciju) s 8% i Azija i Sjeverna Amerika svaka s oko 5%. Nafta i zemni plin (u milijunima tona) Saudijska Arabija 34 518 Iran 17 329 Irak 15 478 Venezuela 13 997 Kuvajt 13 679 UAE 12 555 Ruska Federacija 10 647 Libija 5 712 Nigerija 4 953 SAD 3 429 Kanada 3 126 Katar 3 094 Kazahstan 2 907 Alir 2 731 Kina 2 466 Ukupno 163 038

3. Naftni kriljevac
Ukupni svjetski resursi naftnog kriljevca procjenjuju se na 2,8 trilijuna barela. Meutim, nafta na bazi petroleja je jeftinija za proizvodnju od naftnog kriljevca zbog dodatnih trokova rudarstva i vaenja energije iz naftnog kriljevca. Neki od depozita naftnog kriljevca su Green River u SAD-u, Tertiary depoziti u Queensland-u u Australiji, depoziti u vedskoj i Estonijii, El-Lajjun depozit u Jordanu i jo nekoliko u Francuskoj, Njemakoj i Brazilu. Od nabrojanih depozita naftnog kriljevca, najvei je Green River u SAD-u za koji se procjenjuje da sadri oko 3 trilijuna barela. Usporedbe radi, procjenjena koliina naftnog kriljevca u cijelom svijetu kree se oko 4.8 trilijuna barela.

4. Prirodni bitumen i ekstra teko ulje

Prirodni bitumen i ekstra teko ulje karakteriziraju visoka gustoa i viskoznost kao i visoka koncentracija duika, kisika, sumpora i tekih metala. Kanada posjeduje 70% svjetskih rezervi prirodnog bitumena, a Venezuela ak 98% svjetskih rezervi ekstra tekog ulja. Iako su depoziti bitumena zabiljeeni na 598 lokacija u 23 zemlje jedini depoziti koji su komercijalno pogodni za eksploataciju su Athabasca, Peace River i Cold Lake u zapadnoj Kanadi koji zajedno sadre 2/3 svjetske rezerve bitumena odnosno 1.73 trilijuna barela. to se tie ekstra tekog ulja, jedini dovoljno velik i komercijalno isplativ depozit je istono-venecuelanski bazen koji predstavlja 20% venecuelanske proizvodnje nafte.

5. Zemni plin
Svjetske zalihe zemnog plina se procjenju na 185.5 trilijuna kubinih metara to je dovoljno za opskrbu cijelog svijeta 54 godine kad bi se zemni plin troio kao u 2008. godini. Zemlje sa najveim zalihama su Rusija, Iran, Katar, Turkmenistan i Saudijska Arabija. Proizvodnja zemnog plina u 2008. (u milijardama kubinih metara)

Procjene pokazuju da e potreba za zemnim plinom, od 2010. do 2030., rasti 1.4% godinje i to ponajprije zbog rasta u potronji u Europi, Africi, Bliskom istoku i Aziji. Proizvodnja ukapljenog zemnog plina je narasla za 50% od 2003. do 2008. godine. U 2010. ta brojka se kree oko 380 milijardi kubinih metara na godinu.

6. Uran i nuklearna energija

Svjetska proizvodnja urana u 2008. godini iznosila je 43 900 tona. Kao zamjena za uran, mogue je i iskoritavanje depozita torija kojeg ima 3 puta vie u zemljinoj kori od urana; vie od 6 milijuna tona. Do kraja 2008. uran se komercijalno proizvodio u 17 zemalja. Najvea 3 proizvoaa imaju ujedno i navie rezervi urana. To su Kanada, Kazahstan i Australija koji zajedno dre 50% svjetskih zaliha. Na poetku 2010. godine, u pogonu su bila 437 nuklearna reaktora koji su proizvodili ukupno 370 GW struje. U 2009. zapoeta je izgradnja 11 novih nuklearnih elektrana, 10 od njih u Aziji. Zbog trenda porasta cijena fosilnih goriva, sve se vie zemalja opredjeljuje za uvoenje nuklearnog programa. Od ukupne svjetske proizvodnje energije u 2009., 14% dolazi od nuklearne energije (2 568 TWh).

7. Hidroenergija
Hidroenergija je za sada najvei obnovljivi izvor energije koji osigurava struju u 160 zemalja. Brazil, Kanada, Kina, Rusija i SAD zasluni su za 50% svjetske proizvodnje hidroenergije. Tehniki potencijal hidroenergije, procjenjen od strane World Atlas-a, je 14 604 GWh na godinu, ali se te brojke trebaju ponovno ispitati jer se oslanjaju na stare studije i specifine lokacije pritom izostavljajui nove potencijalne hidroelektrane kao i nove cijene energenata. Trenutno se u svijetu proizvodi 127 GW struje u hidroelektranama. U 9 zemalja

zapoeta je izgradnja jo 15 hidroelektrana to e poveati ukupni kapacitet za 8.8 GW. Raspon veliina hidroelektrana je od 150 MW pa sve do 1353 MW.

8. Treset
Treset se sastoji od raspadnutog organskog materijala, najee biljnog podrijetla nastao u uvjetima bez kisika, kiselog tla i vlage. To je prijelazni oblik goriva, naprednijeg stadija raspada od biomase, a nedovoljno raspadnut za razliku od ugljena. Treset se jo uvijek formira u raznim dijelovima svijeta pa se smatra donekle obnovljivim izvorom energije. Izvori treseta su ogromni: 3% itave zemljine povrine su tresetita odnosno oko 4 milijuna km2. Glavna nalazita su u Sjevernoj Americi, sjevernim dijelovima Azije te u sjevernim i sredinjim dijelovima Europe i Indonezije. Procjenjuje se da na tresetitima diljem svijeta nalazi 6000 13 800 milijardi m3 treseta. Trenutno su glavni proizvoai i potroai treseta kao goriva Finska, Irska, Bijelorusija, vedska i Rusija. Svjetska potronja treseta se kree oko 17 milijuna tona na godinu, a proizvodi se na vrlo malom prostoru u odnosu na potencijal. Npr. u EU je samo 0.34% tresetita iskoriteno za proizvodnju energije.

9. Bioenergija
9.1 Biogoriva Pod biogoriva spadaju etanol i biodizel koji su sve traeniji zbog visoke cijene sirove nafte. U SAD-u se po prvi puta od 1930. dogodilo da je cijena uvezene nafte premaila cijenu domae proizvedenog kukuruza (od kojeg se dobija etanol). U mnogim je zemljama narastao interes za biogoriva, pogotovo u Brazilu i SAD-u koji su ujedno i najveim dijelom zasluni za svjetsku proizvodnju etanola (37% i 40% respektivno). Etanol dobijen rafiniranjem eerne trske je i do 8 puta efikasniji od onog dobijenog iz kukuruza. Za razliku od etanola koji se dobija od kukuruza ili eerne trske, biodizel se dobija od biljnih ulja, ivotinjske masti i masnoama pomou procesa esterifikacije. Dobijeni se proizvod zatim mijea s konvencionalnim dizelom u proporcijama od 5% do 20%. 9.2 Biomasa Biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka u poljoprivredi (ukljuujui biljne i ivotinjske sastojke), umskoj i srodnim industrijama kao i biorazgradivi dio industrijskoga i kuanskoga komunalnoga otpada. Bioplin nastaje anaerobnom fermentacijom otpada iz poljoprivrede, kuanstava i industrije. Tehnologija koritenja biomase na 3 naina: izgaranje krute biomase u loitima TE postrojenja moe biti samostalno ili suizgaranje s fosilnim gorivima izgaranje bioplina u kotlovima, plinskim motorima i turbinama izgaranje plina nastalog rasplinjavanjem krute biomase Kriterij za izbor tehnologije izgaranja krute biomase ovisi o faktora: veliina postrojenja, znaajke biomase, doputena razina emisija tetnih tvari, opseg i trokovi odravanja. Glavne tehnologije u primjeni su izgaranje na reetki i izgaranje u fluidiziranom sloju. Suvremena postrojenja s izgaranjem na reetki su uobiajeno jeftinija od postrojenja s izgaranjem u fluidiziranom sloju. Izbor sloenije tehnologije izgaranja u fluidiziranom sloju je

opravdan samo u sluaju oekivanog spaljivanja i drugih goriva. Tehnologija izgaranja ne utjee bitno na specifini potroak topline postrojenja (kJ/kWh); vei utjecaj ima konfiguracija i parametri parno turbinskog procesa. Fluidizacija sloja poveava efikasnost izgaranja ali i zahtijeva dodatnu energiju za pogon ventilatora zraka to znai poveanje vlastite potronje postrojenja. U proteklih pet godina u zemljama EU puteno je u pogon vie od 350 postrojenja, kapaciteta veeg od 3000 MWe. Unarednih pet godina oekuje se instalacija jo 2000 Mwe. Udjel biomase u proizvodnji elektrine energije iz obnovljivih izvora u EU vei je od 17%, a u cijelom svijetu 10%. Zakonodavni okvir u RH potaknuo razvoj projekata za postrojenja koja kao gorivo koriste biomasu. U Registru OIEKPP u II/2010. upisano: 22 elektrane na biomasu (ukupno 75 MWe) 17 elektrana na bioplin i 2 elektrane na deponijski plin (ukupno 29 MWe) Kapacitet postrojenja ovisi o koliini biomase koja se na ekonomian nain moe prikupiti i transportirati na lokaciju elektrane zbog ega su u pogonu su postrojenja uglavnom manjeg kapaciteta (tek u rijetkim sluajevima premauju 30 MWe). Elektrina iskoristivost postrojenja loenih krutom biomasom je u pravilu nia od 20 % za postrojenja kapaciteta do 5 MWe, a rijetko premauje 30 % kod veih postrojenja. Via elektrina iskoristivost novijih postrojenja (> 30 %) mogua je zbog primjene usavrenih tehnologija izgaranja, koritenja suhog goriva i viih parametara svjee pare (iznad 100 bar i 500 C).

10. Solarna energija

Sunce je najobilniji i najstabilniji izvor energije. Suneva radijacija koja dospije do Zemlje je 7 500 puta vea od koliine energije koju cijeli svijet potroi u jednoj godini (450 exajoulea). Iako sva mjesta na Zemlji ne dobijaju istu koliinu suneve energije (prosjek 170 W/m2) odabir mjesta za iskoritavanje te energije nije striktno vezan za najsunanija podruja. Postoje 2 tipa ureaja za skupljanje i iskoritavanje suneve energije: solarni termalni kolektori, koji zagrijavaju neki medij (zrak, vodu...) fotonaponski kolektori, koji direktno pretvaraju svjetlost u el. energiju

U prvoj kategoriji, od solarnih termalnih kolektora postoje ravni, koji proizvodi maksimalnu temperaturu do 100C, parabolini, koji proizvodi temperature od 100 500C i centralni koji proizvode temperature do 1000C i vie. Njihova primjena se moe nai u industriji i kuanstvima to uvelike utjee na smanjenje potronje elektrine energije. Npr. kad bi se u SAD-u elektrini grijai za vodu (cca. 100 milijuna) zamjenili solarnima potronja bi pala za 100GW. U drugu kategoriju spadaju fotonaponski kolektori koji su napravljeni od kristalnih ili polikristalnih silikonskih solarnih elija te direktno pretvaraju sunevu svjetlost u el. energiju.

11. Geotermalna energija

Geotermalna energija se moe iskoritavati na 2 naina: proizvodnjom el. energije i direktnom uporabom. Tri od est najveih preraivaa geotermalne energije nalaze se u Centralnoj Americi, gdje je podruje bogato visoko temepraturnim geotermalnim izvorima. Jedna treina direktnih uporaba odnosi se na toplinske crpke koja koristi razliku u temperaturama izmeu tla i geotermalnog izvora. Kod proizvodnje elektrine energije, geotermalna energija se iskoritava tako da para koju proizvodi izvor pokree turbinu. U sluaju da izvor umjesto pare proizvodi vrelu kapljevinu potrebno je dodatno sniziti tlak i ispariti vodu. Glavna prednost geotermalne energije je njena dostupnost 24 sata na dan, 365 dana u godini, a cijeli sustav se gasi samo radi odravanja. Krajem 2008. godine, geotermalnom energijom se proizvodilo 63 000 Gwe na godinu. Direktnom uporabom godinje je dobijeno oko 430 000 TJ toplinske energije to je ekvivalent za oko 120 000 GWh. Godinji rast proizvedene el. energije od 2005. do 2010. iznosio je 3.8% i oko 10% za direktnu uporabu geotermalne energije. Glavni imbenik zasluan za sporiji rast proizvodnje el. energije ovim putem je niska cijena zemnog plina, glavnog konkurenta geotermalnoj energiji.

12. Vjetar
Energija vjetra ima ogroman potencijal, uz to to je ista i obnovljiva. Jedna procjena (Cole, 1992.) sugerira da bi se u sluaju totalne pokrivenosti zemljinih povrina vjetroelektranama dobijalo milijun GW iste energije. Dokazano je da bi se ve sada moglo instalirati toliko vjetroelektrana da pokrivaju 20% svjetske potronje energije. Svjetski kapaciteti proizvodnje el. energije iz vjetra rastu fenomenalnom brzinom, tj. duplaju se svake 3 i pol godine od 1990. Krajem 2008. ukupni kapacitet je iznosio 120 GW, odnosno godinja proizvodnja el. energije iznosila je 227 TWh to je otprilike jednako godinjoj potronji Australije. Najvei kapacitet ima SAD sa 25 GW, ali ako raunamo po glavi stanovnika onda najvei kapacitet ima Danska sa 3 GW, tj. 20% domae potronje. Veina vjetroelektrana se nalazi na obali, ali Kina, Danska, Irska, vedska, Njemaka, Nizozemska i UK planiraju izgradnju i u kontinentalnim podrujima. Kako je rasla potranja za energijom vjetra tako su i turbine postajale sve uinkovitije. Ponajprije su im se poveale dimenzije; s kapacitetom od 3 MW i promjerom od 60 80m na kapacitet od 6 MW i promjer do 126m, i to iz 2 razloga: jeftinije su i proizvode vie energije. Projekcije za budunost variraju. IEA-ina procjena predvia 422 GW instaliranog kapaciteta do 2020.

13. Energija plime i oseke

Postoje dva osnovna principa eksploatacije energije iz plime i oseke: eksploatacija ciklikog rasta i pada razine mora eksploatacija lokalnih plimnih struja

Razna su i mnogobrojna mjesta na kojima je mogue iskoritavanje plime i oseke npr. zaljev Fundy u Kanadi gdje je razlika morske razine i do 10m, ue Severn izmeu Engleske i Walesa gdje je razlika 8m i sjever Francuske gdje je razlika 7m. Princip eksploatacije je uvijek isti. Branom se ograuje zaljev ili ue s velikom razlikom za vrijeme plime i oseke i vodu se puta da tee s jedne strane brane na drugu kroz turbinu. Pri konstruiranju takvih brana mora se pristupati s oprezom jer one sa sobom najee nose i promjenu okolia u kojem se nalaze u obliku umjetnih laguna i jezera.

14. Energija valova

Valovi su jedan oblik Suneve energije koji nastaju zbog polja razliitih temperatura zraka, odnosno vjetra. Solarna se energija tako moe pohraniti u valovima te se od poetne energije Sunca od oko 100 W/m2 moe dobiti vie od 1000 kW po metru duljine brijega vala. Mjesta pogodna za ekploataciju energije iz valova su zapadne obale Amerike i Europe i obale June Afrike, Australije i Novog Zelanda. Za dosadanju tehnologiju, ekonomian izvor energije valova varira izmeu 140 i 750 TWh na godinu, a uz poboljavanje tehnologije ta se brojka moe popesti i na 2000 TWh na godinu. Uz injenicu da je energija valova ista i obnovljiva, ova energija ima jo nekoliko prednosti: izvan tropskih podruja, oluje su intenzivnije (samim tim i valovi) u zimskom razdoblju kad je i potronja energije vea zbog grijanja, rasvjete, itd. (npr. sjeverna Europa, zapadna Kanada i SAD) fiksni trokovi za realizaciju prvog ureaja za eksploataciju valova bi bili visoki, ali sa irenjem i dodavanjem programa trokovi bi znaajno pali

15. Toplinska energija oceana

Pretvorba toplinske energije oceana (OTEC ocean thermal energy conversion) radi na principu razlike temperatura na povrini i otprilike 1000m ispod povrine (dovoljna je razlika od 20C) i to mahom u tropskom i subtropskom podruju to pogoduje otocima i zemljama u razvoju. OTEC elektrane se mogu nalaziti na kopnu ili mogu plutati. Prednost plutajuih OTEC elektrana je kraa cijev za hladnu vodu. Nedostaci su ti da se proizvedena el. energija mora dovesti do kopna, a usidrenje obino mora biti na otprilike 2000m to normalno poveava trokove. OTEC elektrane na kopnu ne trebaju dalekovode i usidrenje, ali im je

cijev za hladnu vodu znatno dua (mora ii du morskog dna do dubine od 1000m) te tu dolazi do gubitaka u vidu zagrijavanja vode zbog trenja i samim tim pada efikasnost. Iako OTEC elektranama treba jo vremena da komercijalno zaive, odlikuje ih jo par vrlo zanimljivih i unikatnih znaajki. Osim za proizvodnju el. energije mogu se koristiti i za proiavanje zraka, farmaceutsku industriju, agrokulturu i marikulturu i proizvodnju pitke vode tj. mogu se iskoristiti sve blagodati koje prua ista, hladna i nutrijentima bogata voda (DOWA deep ocean water applications) to ih ini vrlo pogodnima za komercijalizaciju u skorijoj budunosti.