Uvod u meditaciju

Svaki je ovjek svijet u malom, a u razvoju jedinke od roenja do smrti manifestiraju se sve faze nastanka svijeta i evolucije vrste. To potvruje ontogeneza, koja je u biti ponovljena filogeneza. Razvoj fetusa ide prijenosom genetskog zapisa od jednostaninog oblika preko svih faza evolucije ovjeka do roditeljskog genoma i specifine varijante naeg nastanka u obliku jedinstvenog i neponovljivog bia. U djetinjstvu prolazimo spoznajne faze razvoja od prvobitnih ljudi do nas, a nakon zadnjeg izdaha i smrti fiziko tijelo svakog ljudskog organizma raspada se u nie organske i anorganske oblike, jer nema vie ivotne sile koja spreava ovu entropiju. Jedinka je nastala iz "praha" i "prahu" se vratila, ali prije fizikog nestanka svaki je ovjek ostavio neki doprinos kao infinitezimalni trag u kolektivnoj svijesti i kolektivnom nesvjesnom. Slino su povezani i mikro i makro aspekti spoznaje unutar znanosti i njezine primjene putem tehnologije. Koliko znanost vie pronikne u svijet molekula, atoma i subatomskih struktura toliko vie raste spoznaja o svijetu koji nas okruuje, ukljuujui i znanja o tajnama nastanka Svemira, naeg okruenja i nas samih. Koliko ovjek vie i bre ovladava mikro svijetom, a danas ve moemo govoriti i o nanotehnologijama, toliko vie i bre ljudska vrsta proiruje svoju mo i otkriva tajne svemira i njegovih prostranstava. to vie kao pojedinci otkrivamo nesvjesne sadraje svoje psihe to vie osvjetavamo spoznaje o vanjskome svijetu. Kako, meutim, spoznati smisao, svrhu i cilj ovih procesa? Kako ostvarivati eljenu introspekciju? Kod prahistorijskih ljudi i plemena koja nisu jo posve uronila u suvremenu civilizaciju elementarne pojave, drvee, stijene ili ivotinje imaju osobnost, a esto i boanska svojstva. Maloj je djeci svijet bajki i basni jednako stvaran kao njihovim roditeljima dramska serija ili dnevnik na televiziji. Jednako tako umjetnicima i amanima moan svijet simbola i nadahnua predstavlja stvarnost koja lei izvan svjesnog uma, a knjievnost je puna romana koji stoljeima daju ilustrativne primjere koji mogu posluiti naem otkrivanju i razumijevanju nesvjesnog. U Bibliji su aspekti nesvjesnih dijelova psihe prisutni kroz tumaenje snova, koja su zapisana kao isti stvaralaki in proroka koji su prenosili znaajne poruke za iru zajednicu. U grkoj mitologiji nadahnue je dolazilo od Atene, za koju su vjerovali da je boica roena iz Zeusove glave. Sigmund Freud je prvi razjasnio potrebu psihoanalize i razumijevanja nesvjesnog. Dokazao je da nesvjesni dijelovi psihe sadre osobna iskustva i elje koje su bile potisnute iz svjesnih dijelova. Njegov doprinos predstavlja izuzetan pomak u razumijevanju ljudske psihe, ali tek Jungovo otkrie kolektivnog nesvjesnog objanjava zato se nae nesvjesno moe sastojati i od materijala koji nikada prije nisu dotakli nau svijest. Dublje razine uma su za njega objektivne, jer pripadaju cijeloj ljudskoj vrsti, a ne samo osobnom i subjektivnom vlasnitvu neke osobe. Nesvjesne su jer postoje u za nas skrivenom obliku, koji nije dostupan naoj panji. Poput neke ifrirane poruke koja se ne moe izravno razumjeti, najdublje nesvjesne razine ne mogu izravno doi do nae svijesti. Prema Jungovom miljenju kolektivno nesvjesne kao i individualno nesvjesne razine postoje u naoj psihi i posredno se manifestiraju. Metoda introspekcije je za svakog istraivaa psihikih fenomena nezamjenjiva psiholoka metoda, ali je ograniena meusobnim iskljuivanjem svjesnog i nesvjesnog. Kad spavamo nismo svjesni okruenja i tek po sjeanju kada se probudimo analiziramo snove, koje moda nismo dobro zapamtili. Stoga je meditacija korisna kao komplementarna metoda introspekcije koja povezuje neke aspekte budnog stanja i poinka. Bez meditacije i openito zadubljenja kroz kontemplaciju muskulature i koncentraciju panje na mantru koja nas vodi u istraivanje njezinih nesvjesnih sadraja preostalo bi samo indirektno istraivanje kroz analizu snova, asocijacija, simbola i hipnozu.

Trening meditacije stoga je od izuzetne vanosti, jer s jedne strane daje mogunost poniranja u nesvjesne sfere, a s druge strane proiruje nau svijest i ujedno isti podsvijest, koja je kao dio nesvjesnoga dijela psihe ispunjena izmeu ostaloga i stresom iz bliih i ranijih razdoblja ivota. Meditaciju zato definiramo kao zadubljenje uz pomo kontemplacije tijela i koncentracije uma na mantru, koja nas vodi u nesvjesne sfere naega postojanja. Kroz dugi niz stoljea potvrdila se kao metoda, kojom se ovjek viegodinjim prakticiranjem moe osloboditi dominacije lokalnog uma. Ona je ujedno i vrsta introspekcije, koju tisuama godina prakticiraju duhovni tragaoci u razliitim kulturama. Postoji puno tehnika meditacije, autogenog treninga i duhovnih vjebi. Neke od njih su se stoljeima prenosile posebnim procesom inicijacije, ili su bile prezahtjevne za iroke slojeve stanovnitva, koje nije imalo dovoljno obrazovanja i slobodnog vremena za rad na sebi, jer se borilo za puko preivljavanje. Danas moemo rei da smo na pragu Doba nanotehnologija. Njegovi su temelji i materijalna podloga, koja omoguava irenje kvalitetne duhovnosti, razvoj znanosti i novih tehnologija te neemo pogrijeiti, promatrano ire od samog tehnolokog aspekta, ako kaemo da je nalije iste sutine rei da je poelo Doba duhovnosti. Zahvaljujui rastu ivotnog standarda i obrazovanosti, kao i sve brem razvoju sredstava moderne komunikacije, duhovnost je postala dostupna veini ljudi. Hoemo li je, i koliko, razviti zavisi od osobne motivacije. Carl Gustav Jung upozorio je da u stvarnom ivotu veoma rijetko obraamo panju na ono to je iza rijei, na ideje, koje su u njihovoj osnovi. "A ipak, ideja je jedina realnost. Cijeli moj rad je zapravo davanje novih imena tim idejama, tim realnostima", pisao je Jung. Pogledajmo na primjer rije "nesvjesno", upozorio je ovaj veliki istraiva psihikih sadraja inspiriran knjigom jednog kineskog zen-budiste. "Izgleda da mi govorimo o istoj stvari. Jedina je razlika meu nama to smo istu realnost nazvali razliitim imenima. Rije nesvjesno nije vana, ve ono to stoji iza te rijei kao ideja nesvjesnoga". Da bi lake razumjeli pojam, svrhu i smisao meditacije u duhovnom razvoju ovjeka i svakodnevnom ivotu i izbjegli eventualne nesporazume, koji nastaju kada se zaboravlja da razliite pojmove ponekad oznaavaju iste rijei, ili se pak isti pojmovi nazivaju razliitim rijeima, u ovom u uvodu definirati osnovne kategorije s kojima e se itatelj sretati. Iskustvo nas ui da su este situacije u kojima ponekad isto mislimo i drugaije govorimo, a potom se ne razumijemo, jer ne znamo kojim je rijeima kao simbolima misli onaj koji nam neto kazuje definirao svoje misli. Nekome je Bog vrhovno bie njegove vjeroispovijedi, bitno drugaije od vrhovnih bia drugih vjera. Moe se uti i miljenje da ne samo svaka vjera, ve i svaka konfesija i sekta, pa ak i nacija imaju svojega Boga. Neki su se ograniili na povijesnu ili suvremenu karizmatsku linost i pokuavaju sve metafizike nedoumice rijeiti klanjajui se njezinom liku, a ima i onih koji su umislili da su upravo oni sami jedina Boja emanacija. Kako vidimo, postoji dosta razliitih poimanja, a kada ih poblie razmotrimo esto su paradoksalna, kao i injenica da su mnogi od onih koji se prikazuju u svojoj monoteistikoj vjeri, ustvari mitski mnogoboci, koji toga ak nisu ni svjesni. U nedostatku mogunosti cjelovite definicije Boga, poimo od pretpostavke da ovaj pojam predstavlja vjeno i sveobuhvatno duhovno i materijalno-energetski beskonano, nespoznatljivo Jedno, kojim je bez ostatka ispunjen Univerzum. Budui da smatram kako je pojam Boga racionalnim putem nespoznatljiv, ovim se razmatranjima niti dokazuje niti osporava njegovo razliito religijsko poimanje. Uspjena meditacija je dostupna i ateistima i vjernicima, bez obzira na konfesiju, sektu, rasu ili naciju. Pretpostavka uspjeha u njezinoj primjeni je pravilno nastojanje i entuzijazam pojedinca. Ovdje nema odabranog naroda, sloja, profesije ili karizmatskog voe. Svi se mogu osloboditi stresa i proiriti svijest o sebi, a oni koji nastave dugogodinji rad na sebi preobraavaju se u samoostvarene ljude. Svrha vlastitog ivota im postupno postaje jasnija, jer izotravaju intuitivne uvide. Nazvao sam ih prema terminu samoostvarene linosti, koji je u humanistiku psihologiju uveo Abraham Maslow, uvidima ispunjenog ivota samoostvarenih

linosti, koji su u biblijskoj terminologiji "preobraenje", u srednjovjekovnoj literaturi "mistino iskustvo", a u budistikoj tradiciji "osloboenje" i "prosvjetljenje", ali i "samoostvarenje". Problemi nastaju kada neto tvrdimo, a ne znamo dovoljno jasno to podrazumijevamo izgovorenim pojmom, ili krivo pretpostavimo to je netko drugi pod time mislio. Kada znamo to podrazumijevamo pod pojmom Boga, nebitno je hoemo li rei Jahve, Allah, Apsolutni duh, Univerzum, Jedno, priroda, ili emo Boga oznaiti simbolom. Pa ipak, najbolje je ono to ne razumijemo ne spominjati. Nije li i u Bibliji zapisano: "Ne spominji ime moje uzalud"? Neke religije u svom sustavu Boga uope ne spominju. Niti ga osporavaju niti potvruju. Slino lutamo kod znaenja pojma Ja (ego) i znaenja pojma Jastva (Sebstva). Stoga bez obzira kako je to netko drugi obiljeio, u ovoj knjizi ego oznaava ovjeka bez slobode preuzimanja odgovornosti za vlastite odluke, lokalizirani um, odnosno pojedinca otuenog od samoga sebe, prirode i drugih ljudi, koji je ogranien na egocentrian i nedovoljno osvijeteni aspekt njegovih, s okruenjem suboptimalno usklaenih, potencijalnih psihikih sadraja. Jastvo (Sebstvo) nasuprot tome oznaka je za nelokalizirani um, odnosno duhovnim rastom osloboen i s bliim i daljim okruenjem (Univerzumom) usklaen total ovjekovih ukupnih psihikih sadraja samoostvarenja. Jastvo je prema tome utjelovljeni Bog kroz individualno oitovanje u svakom pojedincu. Zbog svoje sveobuhvatnosti, onaj koji je samo mala toka u njegovom beskraju ne moe ga potpuno shvatiti i iskazati rijeima, ve samo spoznati njegovu sutinu kroz vlastito prosvjetljenje, ukoliko je vlastitom "alkemijskom" (27) preobrazbom dotakao razinu iste svijesti. Moemo ga stoga odrediti kao sveproimajui duh koji se, izmeu ostaloga, manifestira i kroz osvijetenu materiju, odnosno osobnost ovjeka. Razliito u sluajevima dominacije nelokaliziranog uma koje vidimo kroz osobnost Sokrata, Buddhe, Konfucija, Isusa, nego kroz osobnost boljih ili loih primjera dominacije lokaliziranog uma, ali se ipak manifestira u svima. Odluka na koji nain e se manifestirati je uz sva zadata ogranienja ljudskog ivota uvijek na samom ovjeku kao jedinstvenom i neponovljivom pojedincu, koji kontinuirano odluuje izmeu dobra i zla i arbitrira to e u svijetu u kojem ivi prihvatiti kao istinu na kojoj gradi svoju spoznaju, a to od onoga to mu se namee odbaciti kao manipulaciju i la. Duhovni razvoj ovjeka ujedno je i evolucija nae vrste, od bia kojemu je zbog egzistencijalnih razloga bilo primarno zadovoljavanje potreba najniega reda, prema samoostvarenom biu. Ovaj proces je zapoeo davno prije vremena u kojem su ivjeli Buddha, Lao Tse, Konfucije i Sokrat. U znak zahvalnosti prema svim ranijim, a danas nepoznatim ljudima kao i prema velikim duhovnim uiteljima, ije zapise i iskustvo u direktnom ili indirektnom obliku posjedujemo, svoju meditaciju s najveim potovanjem uvijek zavravam suptilnom i s puno ljubavi i potovanja izgovorenom sintagmom: "pozdrav uiteljima".

Philosophia perennis
Aldous Huxley poinje uvod u The perenial Philosophy objanjavajui genezu naziva i znaenja sintagme philosophia perennis. "Izraz 'philosophia perennis' skovao je Leibniz; ali predmet na koji se odnosi metafizika, koja priznaje supstancijalnu vanost boanske realnosti za svijet stvari ivota i duha; psihologija, koja u dui nalazi neto slino, ili ak identino s boanskom realnou; etika, koja krajnji cilj ovjeka vidi u spoznaji imanentnog i transcedentalnog dna cjeline bitka ta je tema od pamtivijeka univerzalna." (19) Huxley istie da promjene u fiziolokom ili intelektualnom biu subjekta spoznaje nisu dovoljne za njegovu spoznaju, jer ono to spoznajemo zavisi i od onoga to kao moralna bia izaberemo da i sami postanemo.

Njegov se brat Julian Huxley, biolog i prvi predsjednik UNESCO-a, traei temelj nove prirodne religije zalagao za humanistiku religiju u kojoj e se umjesto o vjenosti razmiljati o smislu trajnosti procesa. (20) Smatra da prirodna religija bez Boga i vjenosti nalazi opravdanje svoga specifinog smisla u mogunosti da transcendira ogranienja ovjekovog sitnog sekularnog ega putem meditacije i introverzije, u povlaenju iz sekularnog poslovnog svijeta radi preporoda u konstruktivnoj cjelini. Navodi Whiteheadovu definiciju koja polazi od "puta proienja", u biti najstarije indijske definicije religije: "Religija je ono to pojedinac ini sa svojom vlastitom osamljenou Takva je religija osamljenost radi zadubljenosti, a ako niste nikad zadubljeni i osamljeni, onda niste nikada ni religiozni", jer je religija snaga uvjerenja koja proiava unutranje dijelove ovjeka. Ova snaga izvire iz prodorne iskrenosti, bez koje nema vjerske vrline. Stoga moemo zakljuiti da je religija mogua i bez spominjanja Boga, najpoznatiji primjer je budizam, ali je besmislena bez iskrenosti. Zen budizam, kao najfiniji derivat mahajana budizma u tom je pogledu jo bolji primjer, jer u svojoj sutini izlazi iz okvira budizma kao religije, iako najbolje predstavlja uenje Buddhe Sakyamunija. Polazei od "povijesne injenice razdoblja velikih linosti, kakvo je bilo od 6. do 4. stoljea u Grkoj, Indiji i Kini" Karl Jaspers (17) u svojem posljednjem i najopsenijem nedovrenom nastojanju dosezanja philosophiae perennis naputa dotadanji europocentristiki stav i pokuava odrediti nove kriterije razvrstavanja velikih filozofa po unutarnjem znaaju njihove misli u svjetskim razmjerima i prevladati nedostatke i predrasude prostorno-vremenskih ogranienja. Na taj nain je otpoela kritika Hegelove filozofije koja je razvojne misli svodila u jednosmjeran tok iji je dijalektiki napon trebalo, prema Hegelovoj Fenomenologiji duha, ograniiti samo na prevladavanje polariteta "poganstva" i "kranstva" dokidanjem prvoga u romantinoj transformaciji drugoga. Uvoenjem philosophiae perennis tri tisue godina povijesti filozofije postaju jedna jedinstvena sadanjost. Radi iskrenog i istinitog sagledavanja smisla trajanja procesa K. Jaspers istie: "Tri tisue godina povijesti filozofije izraava se kao jedna jedinstvena sadanjost. Mnogostrukost vidova koje je izgradila filozofijska misao kriju u sebi jednu istinu. Hegel je prvi nastojao shvatiti jedinstvo tog miljenja, ali je to uinio tako da je sve to je bilo ranije za njega postalo tek prethodnim stupnjem i djelominom istinom u odnosu prema njegovoj vlastitoj filozofiji. Nama je, meutim, vano da savrenstvo koje filozofija dosegne u svakom pojedinom razdoblju usvojimo tako da ostanemo u stalno obnavljanoj vezi s velikim pojavama prolosti, ne kao s nadmaenim, nego kao suvremenim tvorevinama. Samo onda kada je sva filozofija suvremena ona spoznaje svoju sadanju bit kao pojavu iskona, spoznajui neminovnost univerzalne predaje Tada ona u vremenskom prijelazu spoznaje suvremenost i istovremenost bitne istine philosophiae perennis, koja svakom vremenu gasi vremenitost." (21)

Samoostvarenje
Sufistiki aspekt "U ljudskom duhu ne moe postojati elja usmjerena na ve pronaeni predmet; ovjek ne moe zamisliti slinu elju, jer ga privlai novo. Traenje u vezi s ve pronaenim svojstveno je samo Bogu", pisao je u vrijeme procvata sufizma Rumi. "On u svojoj moi ima sve i kada kae: budi, ono ve bude." Rumi, Galalad Din, jedan od velikih u svjetskoj duhovnoj knjievnosti u 13. stoljeu daje tumaenje procesa samo-ostvarenja ovjeka. "O, ovjee, sve dok si u toj prolaznoj potrazi, a ta vremenitost znaajka je ovjeka, daleko si od cilja. Kad se tvoja potraga poniti u potrazi za Bogom i kad potraga to dolazi od Boga prevagne nad tvojom, tada postaje pravi traitelj u potrazi za Bogom. Pravi traga na svom licu nosi znak, a na njegovom elu blista sjajna zraka. Uvijek je prisan, uljudan, pun potovanja, odluan, prema kritiarima popustljiv, potuje istinskog prijatelja. Njegov cilj premauje sve ciljeve. Privrenost obitelji ne odvraa ga od njegovog cilja, koji

premauje sve ciljeve. Takav je traga za Istinom." Na svojem e putu shvatiti da je najbra staza Put srca. Kantov etiki kategoriki imperativ nije, dakle, u svjetskoj duhovnoj riznici nita novo. initi ili ne initi drugome ono to bi htio ili ne bi da drugi ine nama, to je samo produbljena sufistika misao. Ona je pak nastavak Isusova uenja "Ljubi blinjega svoga kao sebe samoga" ili "Tko tebe kamenom, ti njega kruhom". Pet stoljea prije Isusa, slino je govorio Siddhartha Gautama, a preobrazba tog indijskog princa u Buddhu, nije nita drugo nego u Jungovom smislu te rijei alkemijski proces produhovljenja ovjeka, koji je isto govorio, mislio, nauavao i radio. Herman Hesse u "Sidhatri" sjajno opisuje tu preobrazbu kao oslobaanje od potreba nieg reda. Ona ni danas nije uvjetovana konfesijskim pripadnostima i uestalosti u molitvi, premda sve to moe u poetku pripomoi. Najvanije je imati elju doi cilju. im se elja pojavila otvorena su vrata samo-ostvarenju, a to je ve poetak transformacije. Zatim poinju iskuenja. ovjek je duhovno jo nezreo, a opet iznad toga da i dalje samo robuje ivotnoj doktrini u stilu: "u se, na se i poda se". Poinju ga smetati ogovaranja, sitna podmetanja, openito shvaanje ivota kao utakmice. Po prvi puta raspoznaje prave duhovne ljude iz svakodnevnog ivota i literature. Razlikuje ih od licemjera koji prijete, zabranjuju i mau duhovnou kao maem, mislei kako jedino oni imaju pravo tumaiti kako se duhovno napreduje. Zatim bi poput lika iz crtia Linea padali u oaj, depresije, ne bi osjeali niti elementarne ivotne radosti, po kojima su bili poznati iz svojih sirovijih faza. ovjek tada zna da njegovo nastojanje jo nije donijelo oekivani rezultat. Tek kad ovu fazu zavri do kraja i kada mu postane jasno da je zabluda misliti kako je partner Bogu, koji je sveprisutan i time sadran u ovjeku kao i u svim drugim biima, osjeaj radosti prodire u njegovo srce. Otvaraju mu se vrata izvjesnosti, pa se u toj fazi duhovnog razvoja za neko vrijeme prihvaa drskost i ponienja blinjih, koji osjeaju da je njihov prijatelj izbrusio dio ega te esto poput razmaene djece proiruju prostor svojih interesa na njegovu tetu. S njihovog aspekta su odjednom stekli nad njime veliku nenadanu prednost, a on pak zna da je vanije ustrajati nego se vratiti u oklope prijanje relacije nedopustivo neosvijetene faze ivljenja u kojem je robovao lokaliziranom umu. Zato su u svim dijelovima svijeta pojedini ljudi ponekad postajali pustinjaci. Nisu mogli pronai sklad izmeu novoga svjetonazora i onoga staroga iz duhovnog predivota iz kojega su krenuli na put preobrazbe svakodnevnog ivota. Nagrada dolazi, jer je u toj fazi sumnja odstranjena iz ovjekova srca. Ve tada je srana akra potpuno otvorena za ljubav. Jo uvijek su mogui, pa i vrlo esti, konflikti s okruenjem, jer tada ovjek vie ne skriva i ne mistificira svoju ljubav prema Bogu, ve je u ponekim povijesnim primjerima, kao primjerice Isus i Buddha, vrlo uvjerljivo i propovijeda. Tada je ovjeku ve jasno da je to sve ishod Boje volje, a ne njegovog napora. Pa ipak on ne smije odstupiti od pravila igre, jer e se vratiti na poetak najgrublje materijalne razine na koju vie ne eli pasti. Dakle, Bog jest svemogu, ali istovremeno i nije, jer ne moe ovjeka koji mrzi blinjega svoga uiniti blaenim, duhovno probuenim, odnosno preobraenim, onim koji je s desne strane Oca. Tako nedosljedni mogu biti samo ljudi. Stoga je na ovjeku pobijediti iskuenje uvaavanja Boga u blinjima, pa makar blinji ponekad bili i nedostojni toga. Najdraa je ona ovica koja se izgubila, objanjavao je Isus prije dva milenija uglavnom nepismenim ljudima, koji druge metafore ne bi niti shvatili. Sve ostalo u naoj transformaciji uinit e Bog. Slobodna volja i odluka nisu determinirani Bojom voljom, kojom je samo odreen taj dar da sami u svakom trenutku odluujemo. To je dio divne Boje igre u kojoj sudjelujemo. Unato svim datostima i ogranienjima moramo sami nastojanjem doi do toga kako pritisnuti dugme, a Bog e nam poslati prekrasnu muziku svemirskih sfera. On sve moe, osim pritisnuti gumb umjesto nas. To je kao u vicu o krtcu koji se godinama svaku veer molio Bogu da dobije na lutriji. Ve je bio pred mirovinom kada mu se jednog predivnog dana Bog ukazao i rekao: "Odavno sam ti odluio usliati molbu, ali kupi ve jednom tu sreku." Vano je bez straha suoiti se s ivotom. ovjek koji je doao do uvjerenja, a ne samo vjerovanja da je Bog u svakome biu, bez straha se suoava sa svime to se moe dogoditi, ali se ponaa prema

spoznatim pravilima igre Apsolutnog duha. Otvorena su mu vrata, ali sam mora koraati. Uvia da je sve On, da je sve od njega stvoreno, i da je sve Njegovo; da je On svojim stvorenjima dao to samoljublje da nas stavi na kunju. Tako preobraen ovjek eli ono to Bog eli. Na tom stupnju on sagledava svoju bijedu; elje ga naputaju i on postaje slobodan i spokojan. Prvo je nuna djelatnost, zatim spoznaja, kako bi ovjek spoznao da gotovo nita ne zna i nije gotovo nita. To nije lako znati i ne moe se poduavati kako do toga stanja svijesti doi. Proces podeavanja sklada, u sebi i izvan sebe, s Njegovim Planom dar je Boji, nagrada za one koji potuju pravila Njegove igre. Za one koji ele krenuti na taj Put evo savjeta. Vaan je Put srca, a ne rije govora. Govor je poput novca, neophodan, ali grub i nedovoljan za kontemplativno pribliavanje najsuptilnijim Bojim darovima sretnoga ivota i blaenstva. Kada krene Putem srca ovjek zna da nee pobjei od jarma ega nad Jastvom, ako ga do kraja ne oljuti.

Budistiki aspekt Meditacija se u Aziji prakticirala znatno prije roenja Shakyamunija, koji se pod imenom Siddhartha Gautama rodio u malom sjevernoindijskom kraljevstvu Shakaya 560 godina prije Krista. Nakon viegodinjeg traenja prepoznao je u meditaciji prirodu uma i dostigao prosvjetljenje. Narednih 45 godina prenosio je svoje uenje suvremenicima, a umro je kao glasoviti Shakyamuni Buddha 480 godine prije nove ere. Budizam se tada proirio u veini istonoazijskih zemalja, a danas je uz kranstvo, islam i druge religije globalna kulturoloka injenica suvremenog svijeta. Budizam je na Zapadu izvrio veliki utjecaj, naroito nakon osnivanja Teozofskog drutva u New Yorku 1875. godine, a u Europi preko filozofa Schopenhauera (Svijet kao volja i predodba) i Nietzschea, koji u Antikristu reducira bit budizma na borbu protiv boli: "Budizam je doista i po svojoj spoznajnoj teoriji jedina pozitivna religija koju povijest poznaje. On vie ne kae 'bori se protiv grijeha', nego, dajui pravo realnosti, kae 'bori se protiv bola!' Duboko se razlikuje od kranstva po tome to je ve nadmaio zavaravanje samog sebe moralnim pojmovima, pa se, izraeno mojim jezikom, nalazi s onu stranu dobra i zla". Oigledno je da niti obrazovani filozof bez ispravnog zadubljenja nije u stanju shvatiti sutinu ovoga uenja. Buddhino uenje jest antidogmatsko i ne-religijsko, ali svoju okosnicu u dokidanju boli ima upravo u neizmjernom suosjeanju prema patnjama blinjih, to neodoljivo podsjea na kasnije Kristovo uenje: "Ljubi blinjega svoga kao sebe samoga i vjeruj u mene Boga Jedinoga (misli se BOGA JEDNOTE). To je sav Zakon i Proroci". Za Buddhino je uenje takoer karakteristino ukidanje dualnosti. Bog je sveobuhvatna Jednota, a kada shvatimo da smo svi mi njezin dio, shvatit emo i starozavjetno obraanje Jahve Mojsiju koji ga pita tko si :"Ja sam onaj koji Jesam (koji Jest)". To se bez dugogodinje prakse ispravnog zadubljenja i iskustva dugotrajnog duhovnog samorazvoja, logikim zakljuivanjem ne moe shvatiti. Pozitivnu energiju generiramo iz najsuptilnijih dijelova psihe. Buddha je meditirajui shvatio etiri istine, koje navodim neto slobodnije od izvorne interpretacije, primjereno naem vremenu i prostoru: 1. ivot je za ovjeka, koji je zarobljen eljama veim od mogunosti, nemir i patnja. 2. U eljama treba biti umjeren i naroito oprezan, jer neispunjene elje su izvor nemira i patnje. 3. Oslobaanje od pretjeranih elja nain je stjecanja mira, blaenstva i blagostanja.

4. Srednji put je nain kako uskladiti elje i mogunosti. To znai da ovjek smije imati elje, ali ih treba pomno odabirati kako ne bi prelazile njegove mogunosti. Osjeaj sree, zdravlja, mira, blaenstva i blagostanja ovisi stoga vie od te harmonije nego od nae spretnosti u utrci za nadmo nad ljudima i stvarima. Buddha je sasvim jasno i izravno objasnio to je stvarno, a to uvjetovano. Shvaanje toga omoguuje nam proivljavanje trajne sree. U budizmu ne postoje nikakve dogme i svaku tvrdnju je mogue provjeriti. Zahvaljujui meditaciji intelektualno razumijevanje postaje doivljaj. Dodatne metode omoguuju uvrivanje stanja svijesti koja su dostignuta. Cilj Buddhinog uenja potpun je razvoj skrivenih kvaliteta tijela, govora i uma. Karmiko uenje je vaan dio predbudistike tradicije, esto krivo interpretiran u odnosu na izvorno Buddhino uenje. Veoma je primjenljivo u svakodnevnom ivotu i moe koristiti i bez vjerovanja u reinkarnaciju, ako umjesto ulaenja u spekulacije o njoj prihvatimo da karma u naem ivotu izraava uzrok i posljedicu naih djela. Svatko je odgovoran za svoj vlastiti ivot kojim upravlja slobodnom voljom. Ako to shvatimo i dnevno primjenjujemo, imamo mogunost izgraditi u umu tragove koji vode k srei i koji nam omoguavaju izbjegavanje budue patnje. Karmu koja jo nije sazrela kako bi se ispoljila, smatra Rinpoche, moemo ponititi zahvaljujui metodama Dijamantnog puta.(1) U budizmu meditacija znai naprosto mirovanje u tome to je sada i ovdje, mirovanje bez ikakvog truda. To stanje je mogue dostii smirivanjem uma ili radom s unutarnjim energijama i vizualizacijama svjetleih formi. Najuinkovitija metoda je stalna identifikacija s vlastitom prirodom (Buddhinom prirodom, Jastvom) i to ne samo u meditacijama, ve i u svakodnevnom ivotu. Osloboenje je prepoznavanje istine da tijelo, misli i osjeaji podlijeu neprestanim promjenama, to iskljuuje postojanje nekakvog fiksnog i nepromjenjivog "ja". Prestajemo sami sebe promatrati kao metu i tako odstranjujemo uzrok sve patnje. Prosvjetljenje je slijedei i ujedno konani korak duhovnog razvoja. Ovdje je svako iskustvo prosvijetljeno jasnim svjetlom uma. Nestaje bilo kakav osjeaj odvojenosti onoga tko proivljava, od toga to je proivljavano i samog ina proivljavanja. Um u svakom trenutku proivljava svoje savrene osobine. Bez prestanka i bez ikakvog truda je spontan. Buddha je predao uenje trima tipovima ljudi. Onima koji su htjeli izbjei patnju, predao je uenje o uzroku i posljedici (Mali put, sanskrt. Hinajana)(2). Oni koji su htjeli uiniti vie za druge primili su uenje o suosjeanju i mudrosti (Veliki put, sanskrt. Mahajana). Ljude koji su imali jako povjerenje u svoju vlastitu (Buddhinu) prirodu, uio je Dijamantni put (skt. Vadrajana). Pritom se manifestirao u formama slinim hologramima ili je uenicima svoj prosvijetljeni uvid do prirode uma posredovao pomou uenja - Velikog peata (skt. Mahamudra). Dijamantni put nas ui proivljavati svijet bogatim i sebe oslobaajuim pogledom. Vjebanjem Dijamantnog puta budimo duboko unutarnje bogatstvo; ono vodi um k spontanom stanju bez ikakvog pretvaranja. Razvija neustraivost isto kao svaku drugu prosvijetljenu osobinu uma. Put koji vodi do prestanka dukkhe je Plemeniti osmerostruki put koji ine prava spoznaja - ispravno razumijevanje, ispravna odluka, ispravan govor, ispravno djelovanje, ispravan ivot, ispravan napor, ispravna svjesnost i ispravna koncentracija. Prvi korak puta je prava spoznaja, to podrazumijeva prihvaanje etiriju plemenitih istina: ivot je patnja, elje su izvor patnje, odsustvo elja vodi oslobaanju od patnje, srednji put vodi nirvani.

Drugi korak je pravi stav - ispravna odluka, koji znai stav dobre volje, izbjegavanje putenih elja, mrnje i zlobe. Sami donosimo stotine odluka u toku dana, a svaka od njih je nova raskrsnica u naem ivotu. Trei korak je pravi govor, mudar, istinit i usmjeren prema pomirenju. etvrti je pravo djelovanje i obuhvaa svekoliko moralno ponaanje. Peti korak, pravo zanimanje, znai da nain zaraivanja za ivot ne smije biti tetan za druge. esti korak je pravo nastojanje, dakle treba njegovati dobre porive. Sedmi korak je prava pozornost, to znai paljivo promatranje, bez poputanja zapovijedima elje. Osmi korak, pravo dranje, postie se intenzivnom koncentracijom koja oslobaa svetog ovjeka od svega to ga sputava. Prema ideji dharme odbacuje se dakle vjerovanje u "sebe". "Ja" i "moje" su ideje koje nemaju nikakve veze s istinom. ovjek koji to shvati prestaje biti vezan uz svoje prividno "ja", jer upravo taj krivi stav prema ivotu uzrokuje mnoge patnje. To uenje o "ne-sebi" (an-atman) bitno je revolucioniralo religijsku misao u itavom svijetu. S idejom an-atmana povezana je ideja nirvane. Rije nirvana potjee od glagola ugasiti se i oznauje cilj budistikog religioznog nastojanja. Nirvana se shvaa kao dharma, ali je od svih 170, koliko ih budizam priznaje, jedina nepromjenjiva i nezavisna, jer nije stvorena od moi nagona ili elje. Ona ne znai tupu pasivnost i reduciranost intelektualnih sposobnost, ve naprosto zornu spoznaju i doivljaj novoga aspekta postojanja probuenoga ovjeka, koji je konano u stanju odgovoriti na koan: tko sam ja? Za suvremeno objanjenje meditacije, terminoloki nam je najblia tradicija zen budizma. U tom, svakako najmodernijem i modernoj znanosti bliskom pravcu mahajana budizma, osloboenog mitsko-religijske dogme, antidogmatinost dolazi do punog izraaja. ovjek stjee iskustva i razmilja, ali je lokalnim um usmjeren prema svakodnevnim potrebama, nainima kako ih zadovoljiti i planovima za budunost, a psiha je optereena stresom i zadacima za podmirenjem prioritetnih problema. Deepak Chopra smatra da su razlike izmeu lokaliziranog i nelokaliziranog uma u svojoj biti razlike izmeu rutinskog, uobiajenog naina ivota i samoostvarenog, naalost, puno rjeeg i neuobiajenog. Lokalizirani um je osobni i individualni za svakoga od nas. Sadri na ego, samoproglaeni "ja" koji luta svijetom robujui naim navikama. U njegovoj je osnovnoj prirodi da nas razdvaja od cjeline. Postavlja neprobojne, umjetne granice koje smo spremni braniti makar to znailo gubitak pravoga znaenja stvari i povezanosti s univerzumom. ovjek kojim vlada lokalni um je inertan, podloan umoru, previe racionalan i bez poriva za kreativnou. Potrebna mu je stalna panja i odobravanje zbog ega stalno naginje strahu, razoaranju i bolu. "S druge strane, nelokalizirani um je ista dua ili duh poznat kao univerzalna svijest. Vrei svoju aktivnost izvan granica vremena i prostora, to je velianstvena i jedinstvena sila u svemiru, beskonana u svojoj veliini i trajanju. Po svojoj prirodi nelokalizirani um spaja sve stvari jer on i jest sve. Nije mu potrebna energija, panja, odobravanje, ve je u potpunosti neovisan i stoga plijeni ljubav i naklonost. Beskonaan u kreativnosti, mjesto je odakle izviru sve kreacije." (2, str. 74) Oslobaanje od dominacije svojega egoistinog, lokalnog, uma omoguuje nam vidjeti preko granica koje na lokalizirani um postavlja kao krajnje mogue. Ohrabruje nas da razmiljamo izvan zadanih obrazaca i uvjerimo se u postojanje udesne ljepote stvarnosti koju poinjemo otkrivati.

"Mo namjere u nama moemo obnoviti ako se vratimo iskonskom sebi, odnosno ako postignemo samoostvarenje. Oni koji to postignu, ponovno postaju povezani s nelokaliziranim umom. Gube elju za manipulacijom i kontrolom. Imuni su na kritike i dodvoravanja. Ne smatraju se ni od koga potlaeni niti su kome nadreeni. Referentnu toku ne ini vie ego, ve dua. Nestankom ega nestaje i tjeskoba kao neto ime se ego titi. Tjeskoba je stalni neprijatelj spontanosti namjere koja predstavlja nain na koji se duh pretvara u materiju." (2, str.81) Istraivanje nesvjesnog je, stoga, duhovna higijena kojom istimo podsvijest od stresnih naplavina, a rezultanta je irenje svijesti, odnosno njezino povezivanje i harmoniziranje s nesvjesnim razinama Jastva. Tim procesom ne samo da otkrivamo svrhu svojega ivota, ve i ivimo sa svrhom, a samo osvjetavanje uloge nesvjesnog neodvojivi je dio ovog puta. Umjetnici i znanstvenici tvrde da njihove najbolje kreacije proizlaze iz nadahnua i uvida koji lee izvan njihove svjesne kontrole. Wagner je, na primjer, komponirao Das Rheingolda, dok se odmarao nakon viemjesenog mukotrpnog komponiranja nekih manje zapaenih djela, jer je u mati sluao neprekidno ponavljanje umova rijeke Rajne, a osniva kvantne mehanike Werner Heisenberg osnovni je uvid u kvantnu mehaniku dobio nakon etnje i plivanja na odmoru. Nikola Tesla je pak svoja otkria osvjetavao za vrijeme etnje ili nekog drugog naina oputanja te ih je prvo danima do detalja vizualizirao, a zatim je, kada mu je sve bilo kristalno jasno, prelazio u fazu njihove materijalizacije, odnosno raunanja i verifikacije ideje izradom ureaja koji je besprijekorno funkcionirao. Zanimljivo je da nije bilo nikakvih odstupanja od onoga to je prvobitno zamislio kada bi izum potom konstruirao i patentirao.

Razine uma
Mjerenjem titraja mozga poeli su se prikupljati materijalni dokaz uloge zadubljenja na tokove svjesnog i nesvjesnog aspekta psihe. Naa normalna svijest funkcionira na beta valovima od oko trinaest herca navie. Kada u meditaciji umirimo na um, ili kada tonemo u san dolazimo do nivoa alfa valova od oko osam herca. Tu se valovi ritmiki izmjenjuju i imaju pravilne amplitude. Kada smo u dubokoj meditaciji alfa ritam se transformira u theta valove odnosno tetra ritam od etiri herca. Delta valovi od jednog titraja u sekundi svojstveni su dugogodinjim meditantima. Kod izuzetnih majstora elektroencefalogram (EEG) biljei prestanak titraja. To znai da nema valova, koji se mogu izmjeriti EEG. Onima koji su postigli stanje iste svijesti svjesnost je trajno proirena. Dakle, ona ne samo da i nadalje postoji, ve je u svakom pogledu proirenija nego kod drugih ljudi. Stoga ne treba interpretirati rezultate mjerenja kao stanje kada um vie ne radi, ve kao stanje uma poput onoga u stanju ekstaze, mistinog iskustva i slinih kreativnih ispunjenja. akre su planetarnim irenjem i procesom spajanja najsuvremenijih znanstvenih spoznaja i metoda s tradicionalnim tehnikama samorazvoja i prevencije bolesti koritenjem meditacije, postale ope prihvaeni naziv za toke koje se poklapaju s pozicijom pojedinih endokrinih lijezda (lijezda s unutarnjim izluivanjem). U njima su uspavane velike energetske baze koje se ispravnim zadubljenjem pokreu. I. akra: korijen kraljenice; II. akra: ispod pupka u visini spolne lijezde;

III. akra: iznad pupka u predjelu pleksusa solarisa; IV. akra: u predjelu srca; V. akra: u predjelu grla u toki adamove jabuice; VI. akra (tree oko): izmeu obrva. Podudara se sa pozicijom pinealne lijezde koja se nalazi u bazi lubanje i djeluje kao konica hipofize kada ova stimulira rad spolnih lijezda i izuzetno je vana za duhovni razvoj ovjeka; VII. akra (krunska akra): na vrhu tjemena glave ispod koje je pituitarna lijezda (hipofiza), koja daje upute svim ostalim endokrinim lijezdama za njihov rad. Premda znanstvenici pojedinano provode istraivanja na odreenim podrujima i za odreene primjene, nitko jo nema opipljive dokaze je li mozak, ukupan nervni sustav ovjeka ili pak total svih tjelesnih organa i funkcija u ovjeku medij koji spaja materijalni i duhovni aspekt postojanja. Istraivai se pitaju gdje bi mogla biti granica duhovnoga i materijalnog aspekta postojanja. Postavljaju hipoteze i obrazloenja moguih rjeenja, premda je znanost tek poela doticati povrinu spoznaja, koje bi mogle izazvat novi skok znanstveno-tehnolokoga progresa. Studije koje su proveli psihijatri, psiholozi, terapeuti, znanstvenici, sportski treneri, obrazovni radnici, te drugi istraivai, otkrivaju kako se ispravnim nastojanjem i meditativnim treningom u svakodnevnom ivotu on moe uiniti sretnijim, a psihosomatsko stanje ovjeka zdravijim i snanijim. Razvoj novih tehnika meditacije baziranih na starim metodama zadubljenja u posljednjih dvadesetak godina dokazao je kako ljudsko tijelo treba stimulaciju, izazov i duhovnu vjebu kako bi ostalo zdravo, te da njezin izostanak, isto kao i manjak fizike aktivnosti, dovodi do nastanka raznolikih bolesti. Brojna istraivanja mozga pokazuju kako mozak kao i tijelo, treba stimulaciju i izazov kako bi optimalno funkcionirao. Meditacijom moemo nae duhovne sposobnosti bitno ojaati kao to nai miii postaju snaniji od fizikog vjebanja. Dokazi sugeriraju kako duhovna vjeba moe osigurati potrebnu stimulaciju i izazov koji mogu ojaati um, poveati stvarnu veliinu i zdravlje neurona u mozgu, poveati inteligenciju i stvoriti stanje optimalnog osjeaja dobrobiti. Dokazano je da meditacija moe smanjiti razine neurokemikalija povezanih sa stresom, uvelike smanjiti napetost miia, smanjiti visoki krvni tlak, usporiti puls, te brzo stvoriti osjeaj duboke oputenosti. Osnovni je razlog treninga duha putem meditacije poveavanje kvalitete svakodnevnoga ivota. Meditanti postaju tolerantniji u radu i zabavi, uviavniji prema drugim ljudima, korisniji za sebe i lanove vlastite obitelji te openito za sve ljude, koje poinju promatrati uz pojaanu empatiju to generira kvalitetniji nain komunikacije meu ljudima. Um ima dvije razine - individualnu i univerzalnu. Prema Buddhinom uenju, ali i nekim drugim filozofskim i religijskim sustavima, u itavom univerzumu postoji samo jedan um (Apsolutni Duh, Duh Sveti), koji se individualizira na zasebne struje, odnosno manifestira kroz razliita bia. Bez obzira na mitske ili konfesijske razlike i specifinosti, svi ovi religijski i znanstveni sustavi se na kraju svode na injenicu da va um i moj um nisu dva potpuno odvojena uma, ve su kao razliite struje jednoga uma dvije istovrsne, ali razliite i posebne manifestacije. Prema C. G. Jungu(1) ovo moemo objasniti kolektivnom svijeu i kolektivnim nesvjesnim, koji nadopunjavaju nau svijest i nae nesvjesno. Stoga je i na svjesnom i na nesvjesnom aspektu psihe individualni um sastavni dio jednog istorodnog univerzalnog uma. Individualni um uvijek moe biti povezan s univerzalnim

umom ako znamo kako to uiniti. Starogrki filozof Platon, na primjer, smatrao je da se uenjem samo prisjeamo znanja za koje je smatrao da su zaboravljena od strane naih sadanjih inkarnacija i da mudar ovjek moe u sebi razviti svoj unutranji glas. Danas je umjesto teorijom reinkarnacije ove fenomene prihvatljivije tumaiti Jungovom tezom da postoji jedinstveno polje kolektivne svijesti na vie razina. Krajnja razina uma je sveobuhvatni Apsolut (Apsolutni duh). Ove hipoteze trebamo testirati vlastitim iskustvima, jer je to od najvee vanosti za razvoj duhovnosti u naem ivotu. Kad ponemo koristiti mantru, uz pomo nae svijesti stvaramo vibracije u individualnoj i kolektivnoj unutranjosti uma. Kako na um postaje sve mirniji, tii i koncentriraniji, ove vibracije se sve vie prenose s individualnog svjesnog preko individualno nesvjesnoga aspekta nae psihe do univerzalnog podruja uma. Meditacijom se postupno otapaju prepreke izmeu individualnog i univerzalnog uma. Zbog tih su prepreka nai umovi odvojeni jedan od drugog; vi ne znate to ja mislim kao, to ni ja ne znam to vi mislite. Uklonivi prepreke, va um i moj um ne postaju jedan um, ali nam postaje sve lake komunicirati, suosjeati i razumjeti druge ljude. Um je dakle univerzalna matrica, a sastoji se od niih razina kolektivne svijesti i kolektivnog nesvjesnog, pri emu je osnovni element upravo naa psiha koja ima svoj svjesni i nesvjesni aspekt. Cilj duhovnog razvoja nije gubljenje nae osobnosti, ve njezino usklaivanje s Univerzalnim umom. esto se pod umom podrazumijeva proces miljenja, ali prema uenjima drevnih religija i moderne znanosti um nije samo misao. Misli i osjeaji samo su izraaji uma, a ne um sam. Ba kao to su valovi na oceanu manifestacije oceana, a ne sam ocean, tako su misli i emocije samo obrasci uma.(2) Um je stoga istodobno i misao i svijest o misli i materijalna pretpostavka svijesti o misli. Ta svijest je dvojaka - vanjska i unutarnja. Kad neto opazite pomou osjetila, tada znate da je vaa svjesnost okrenuta prema vani. Kada razdvojite um od osjetila, svjesnost postaje unutarnja. Um moemo okrenuti u oba smjera. Kada um postane ekstrovertiran, on doivljava oblik, zvuk, dodir, okus i miris, ravnoteu i orijentaciju pomou naih organa percepcije. Ova osjeajna doivljavanja su igra uma. Kada je um introvertiran, osjetila su pasivna i bez ivota. ovjek tada ne vidi, ne uje, ne osjea miris ili dodir. Kada se um okrene prema unutra, prilazite barijeri i poinjete stjecati uvid u svemir sa svoje infinitezimalne pozicije, to predstavlja jedno beskrajno iskustvo, a ovjek osjea smisao i svrhu i pritom zna da je koristan sebi i drugima.(3) to god ovjek sazna i doivi pomou osjetila, ostaje mu utisnuto u podsvjesnom dijelu. Ovi utisci ili oblija toliko su mnogobrojna da ih nije lako klasificirati. Neki su slabi, nevani, dok drugi imaju snaan utjecaj na karakter, navike i ovjekovu prirodu. Drugi su sluajni ili povremeni, dok su trei stalno uz vas. Jasno je da snane misli poput ljutnje, strasti, zavisti ili straha s vremena na vrijeme ulaze u um, ali za vrijeme meditacije i mnoge nevane misli stalno prolaze kroz um. To se dogaa zato to nismo oistili um od stresnih utisaka ili tvorevina uma. Zbog toga je prvi preduvjet za meditaciju mentalno proienje. Bez ovladavanje tvorevinama uma, za vrijeme meditacije mnotvo misli prolazilo bi kroz um i uzrokovala zbrku. Koritenje mantre jedan je od najboljih naina zadubljenja. Tvorevine uma imaju tri razine: nemir, jedno-usmjerenost i potpunu rasprenost. Prva razina se dogaa kada um stalno skae s jednog mjesta na drugo i nikad nije smiren. Npr. kada ponavljate mantru, a druge misli vam prolaze kroz um. To je prvi nivo utisaka u umu. Druga razina utisaka nastupa kada ste odvojili svoj um od osjetila te nastaje usmjerena svjesnost. Nastaje kada poinjete, bez da ste to eljeli, razmiljati o nekom problemu ili pak imati vizije. Koncentrirali ste se ponavljajui mantru, ili se molite uz brojanicu, meditirate pratei svoj dah ili uz

koncentraciju na plamen svijee i poinjete imati vizije, gledate svoj unutarnji televizor! To su razni izrazi vaih psihikih utisaka i nad njima nemate kontrolu. Pitate se kako ovladati tim utiscima? Misli jednostavno treba pustiti neka teku, a mantru ponavljamo unutar meditacije koliko stignemo. Bez napora, bez gra, potpuno oputenoga tijela i svaki puta kada se prisjetimo mantre nastavljamo je ponavljati. Postoji i trea, vrlo snana tvorevina uma.(4) Nastaje kad ponete meditirati ponavljajui mantru, a zatim ste nakon utisaka koji su vas zaokupljali odjednom u praznini. Nema mantre koju ponavljate, nema ni psihikih utisaka koji izviru iz naega nesvjesnoga dijela psihe, nema ni misli. Nema niega izvana niti iznutra, a vi ste potpuno spokojni i u beskraju nesvjesnih dubina se ne osjeate izgubljeni. To je jako ugodno stanje u kojem vam je sva muskulatura potpuno oputena, a nervni sustav u stanju potpunog mirovanja. Dakle, postoje tri faze meditacije.(5) Oni koji meditiraju znaju da se u jednoj meditaciji od petnaest ili trideset minuta, pa i kraoj od toga, sve ove faze mogu izmjenjivati. Jedno vrijeme ponavljate mantru, zatim imate neke misli, smeta vas neki zvuk izvana, pa opet utonete u neke misli, ponavljate mantru, a zatim ste bez misli, bez mantre, a opet potpuno budni, zatim ponavljate mantru itd. Nije problem niti zaspati za vrijeme meditacije. To se dogaa kada smo previe umorni i kontemplacija miia te koncentracija psihe kroz smirivanje napetosti vodi u ono stanje svijesti koje nam je u tom trenutku najpotrebnije. Miljenje je stoga proces promatranja. Um se ne kree, iako vidite um u dijelovima i zato mislite da se kree. To je varka kao i naa percepcija da se Sunce kree, a Zemlja miruje. Ovo je jedna od najvanijih stvari koju svatko od nas mora razumjeti. Ta ideja je iz yoge, i za nau modernu tehniku JESAM vrlo vana. Ima utjecaj na itavo nae mentalno stanje, poimanje naega postojanja. Osjeamo kako se kreu misli, kako navaljuju podivljale emocije, a strasti nas salijeu, ali znamo da su to naa iskustva i nai osjeaji - to nisu injenice. Univerzalni um je istovrstan; on se ne moe razdijeliti vremenski ni prostorno. Vrijeme i prostor su unutar njegove matrice, a time i mi i na um koji ovo misli. Meditirajui uvijek dobivamo pa i kada se u naem umu pojavljuju stvari vezane uz prolost, sadanjost i budunost. Kad se u umu probude zle i opake misli ili kad dou misli o Bogu i suosjeanju - sve je to dio procesa otapanja naplavina stresa, artikulacije i transformacije nae osobnosti. Za razliku od principa dobra i osjeaja empatije i ljubavi koji nam pomau distancirati se od zla i negativnih emocija, u svakodnevnom ivotu ne moemo unititi ideju zla, jer unititi ideju o zlu znai unititi i ideju o dobru. Ovo je vrlo vana razlika i na njoj zapinje itav proces ivota i evolucije. Ljudi koji su uspjeli transcendirati barijere ivota mogli su to uiniti tek kada su slijedei u svojem ivotu ideju dobra kao vrhovni princip ivota shvatili ovu istinu. Svakodnevni autogeni trening ne slui zaustavljanju ovog vjenog procesa, niti unitavanju osnove sposobnosti i znanja, ve upravo obrnuto, da probudimo u sebi vie uvide i doemo do prosvjetljenja. Unititi osobnost isto je kao i oduzeti ivot, a potiskivanje emocija unitenje je same osnove ambicija i elja. ovjek se stoga za duhovni razvoj koristi cijelim umom u interakcije s drugim biima. Na tom putu samo-ostvarenja nauit e kako transformirati loe u dobro, kako iz neprilike napraviti priliku. Najvea otkria u povijesti, najvee pobjede, najvea likovna djela, kompozicije, ali i bezbrojna mala ostvarenja i neprimjetna ostvarenja, poput ovog eseja primjerice, zajedniki su proizvodi naega uma i kumuliranih doprinosa drugih umova.(6)

Prakticiranje meditacije Jesam

Odluka za inicijacijom procesa osvjeivanje uma vrlo je vaan trenutak u ivotu, posebno zbog utjecaja ovog treninga na nau transformaciju. Bez te odluke i prakticiranja odgovarajuih tehnika vrlo je teko izai na kraj s nedovoljno osvijetenim vlastitim mislima i osjeajima. Ljudi pate od

inferiornosti i krivnje zahvaljujui neshvaenom vlastitom umu, svojem neosvijetenom (neprobuenom) mentalnom ponaanju. Nije presudno koliko dugo moemo sjediti u poloaju lotosa, pa ak ni sjedimo li ili leimo za vrijeme autogenoga treninga. Moe se meditirati godinama, a da se jo uvijek lokalizirani um bori s nelokaliziranim umom. Bitno je nauiti ivjeti u skladu s nelokaliziranim umom, razumjeti ga i koristiti percepcije koje projicira pred naim oima. Time se stvara duhovni mir i spokoj kao pretpostavka skladne veze naega uma i njegova okruenja, ime je obuhvaen cijeli Univerzum. Stoga kad god je va um uznemiren, moramo pronai to je uzrok uznemirenosti koja prekida ovaj sklad - zvuk, osoba, situacija. Ako redovito meditirate, moi ete se nositi sa svojim vlastitim mentalnim problemima i popravit ete nepoeljno mentalno ponaanje. Bit ete svoj vlastiti mentalni doktor. Uz to ete razviti prisan odnos s vaim umom, i time otvoriti sve njegove fantastine sposobnosti. Um ima bezgranine kvalitete i stoga je za svakog od nas vano ispravno ga koristiti. Prakticiranjem meditacije koristei mantru postiemo mir i spokoj, ali to je samo sredstvo, a ne cilj. Ovladavanje tehnikom JESAM znai shvatiti da u ivotu postoji i svijetlo i tama. Nemogue je otkloniti budue nepovoljne ishode i oekivati da e uvijek sve biti kako mi elimo. Cilj je dakle nauiti ivjeti sa stresom. Stres je dio ivota, a sretan i ispunjen ivot je napredovanje u ovom izuzetnom umijeu koje se stalno ui i nadopunjava. Jedna od najljepih pohvala duhovnim vjebama openito dola je od sv. Ignacija Lojolskog, koji je na temelju iskustva ispreplitanja svakodnevnog ivota, molitve i meditacije, ustanovio vlastitu metodu duhovnog razvoja, objavljenu u njegovoj knjizi Duhovne vjebe. U pismu koje je uputio svom nekadanjem ispovjedniku i duhovnom voi pateru Manuelu Mioni sv. Ignacije kae: "Ne vidim u ovom ivotu neto drugo, bolje, ime bih Vam mogao bar djelomino vratiti dug, nego ponuditi Vam da obavite mjesene duhovne vjebe Duhovne su vjebe ono najbolje to u ovom ivotu mogu zamisliti, osjetiti i shvatiti, bilo za osobni napredak pojedinca, bilo za duhovni plod, pomo i korist drugima." (Ignacije Lojolski, 33) Postoje razne tehnike zadubljenja. Preuzimao sam njihove elemente polazei od kriterija efikasnosti, jednostavnosti i praktinosti s obzirom na vrijeme potrebno za svakodnevne obaveze i meditiranje. Tako je nastala tehnika koju sam prema drevnoj mantri "ja sam" (so ham) nazvao "Jesam". Prema Bibliji se Jahve tako predstavio, odgovarajui na pitanje kako e ga zvati . "Ja sam koji jesam", ree Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kai Izraelcima: Ja jesam, posla me k vama." (Izlazak; 2,14) Jedna je od uobiajenih predrasuda pokuaj pamenja Jastva na razini miljenja. Vidjevi da samoostvaren ovjek posjeduje svijest o vlastitom, istinskom unutarnjem Jastvu, mnogi su povjerovali da e pamenjem tog iskustva iz meditacije tijekom ostatka dana, odnosno odravanjem svjesne misli o sebi, razviti tu unutranju svijest. Gurdjieff (34) je takvo nastojanje proglasio jednim od ciljeva svojega uenja. "Oponaamo uinke svijesti" da bi se po njemu "oni u nama zadrali". Njegovi su sljedbenici pokuavali odravati doivljaj Jastva mislei o njemu i nastojei zadrati misao o Jastvu tijekom dnevnih aktivnosti. Meutim, misao koje se sjeamo nikako ne moe biti istinsko Jastvo. Naprotiv, to se vie koncentriramo na nju kako bismo prevladali lokaliziran um, sve vie zasjenjujemo stvarno Jastvo, odnosno nelokalizirani um. Takvom se praksom moe samo postii doivljavanje svjedoenja, ali ne i odravati doivljaj vieg stanja svijesti u obliku kontinuiranog trajanja univerzalne svijesti koje nae Jastvo oslobaa dominacije ega i spaja s nelokaliziranim umom. Moje iskustvo u radu s ljudima koji ele nauiti meditirati jest da jo uvijek veina ne dolazi na teaj zato to eli prevladati dominaciju lokaliziranog uma i postati samo-ostvarene linosti.

Prema anketi koju sam proveo na uzorku od 70 polaznika, samo je 8% poelo meditirati iz tog razloga, a 83% je kao prvi razlog navelo elju rjeavanja nekog od krucijalnih ivotnih problema izazvanog stresnim situacija s kojima se nisu znali nositi, najee bolesti. Devet posto je navelo ostale razloge: radoznalost, posao, moda i slino. Svi su ispitanici smatrali da e im meditacija pomoi u prevladavanju stresa u svakodnevnom ivotu. Stoga sam teaj meditacije Jesam, koji sada vodim u Zagrebakom drutvu za samoostvarenje, nazvao radionicom Anti-stresnog programa. Radimo na slijedei nain: Prva faza: Uenje tehnike meditacije "Jesam" kao vie faze autogenog treninga i anti-stresno programiranje podsvijesti uz individualnu i tjednu grupnu meditaciju u cilju proirenja svijesti i stvaranja, prvo povremenih a zatim i trajnih, razdoblja spokojstva i sree bez euforinih oscilacija, ivota ispunjenog svrhom i ciljem logoterapija, kako bi rekao slavni ameriki znanstvenik, Viktor Frankl, koji je do odlaska u koncentracijski logor bio beki psihoterapeut. U koncentracijskom logoru je silom prilika u najteim moguim uvjetima testirao pretpostavke na kojima se zasniva meditacija "Jesam" i preivio upravo zahvaljujui logoterapiji. Druga faza: Dugogodinji rad na sebi u cilju transformacije u samoostvarenu linost. Ova preobrazba ima za pretpostavku veliko nastojanje i entuzijazam, kojega u ukupnoj populaciji jo uvijek ima tek nekoliko postotaka ljudi, iako treba priznati da je od Starog vijeka do danas na tom podruju ostvaren veliki napredak. U vrijeme koje je prethodilo Novovjekovnom ubrzavanju znanstveno-tehnolokog progresa, za duhovnom preobrazbom i osloboenjem, odnosno samoostvarenjem teili su samo rijetki pojedinci. U ukupnoj su populaciji bili zastupljeni u promilima, ali su njihova iskustva dragocjen temelj na kojemu kroz modernu znanost sagledavamo ovo podruje. Znamo da su upravo oni utemeljili ljudsku spoznaju o duhovnom razvoju, a kada je uz pomo moderne znanosti nadograujemo, u tome uspijevamo, jer stojimo na piramidi sazdanoj od duhovnog naslijea njihova "srca i uma". Iznenauje mnotvo neistina u koje ljudi esto vjeruju, ali ono to fascinira beskraj je istina i prirodnih injenica u koje ne vjerujemo. Odustajanjem od vjerovanja u krive uzore i vrijednosti, duhovna energija poinje tei kroz nas bez sputavanja, koja zatvaraju nae umove i srca. Razvijamo zaboravljenu sposobnost da se uskladimo sa sutinom unutar ljudi i stvari, otapamo strah i ostale negativne emocije koji nas prijee da budemo jednostavni i prirodni. Viktor Frankl takvo pronalaenje svrhe ivota naziva logoterapija, a osniva humanistike psihologije Abraham Maslow je u svojoj studiji "Motivacija i linost" ovjeka koji pronalazi svrhu svojega postojanja u svojem radu i dokolici nazvao samo-ostvarenim ovjekom. Njegova su istraivanja pokazala da je oslobaanje od jarma robovanja potrebama niega reda nuan preduvjet za stvaranje i dominaciju najvie potrebe koju moemo imati potrebe za samo-ostvarenjem. Oslobaanje od potreba nieg reda postie se njihovim zadovoljavanjem, ali to nije dovoljan preduvjet, jer ljudi se esto ne mogu osloboditi dominacije potreba niega reda, makar su ih zadovoljili. Stalno tee za sve veim nagomilavanjem materijalnih dobara, novca i moi zanemarujui potrebu vlastite samo-aktualizacije kroz aktivnosti koje pospjeuju harmonizaciju osobnosti, stiavanje vlastite egocentrinosti kroz realan odnos prema okruenju i zalaganje za harmonizacijom odnosa s drugim ljudima i prirodom, stvarajui pri tome sve tee posljedice uslijed stresa kao posljedice takvih deformacija i ujedno temeljnog katalizatora nastanka psihosomatskih bolesti. Zbog svega navedenoga javlja se sve vea potreba ubrzanja duhovne nadgradnje kroz filozofiju, znanost, religiju i umjetnost, ali i sport i rekreaciju. Meditacija Jesam napredna je tehnika autogenoga treninga, ali i jedan od komplementarnih naina kako u tome uspjeti, neovisno o

injenici imamo li ili nemamo afiniteta i vremena za naprijed navedena podruja. Stoga ona nije zamjena, ve samo poticaj da to prije prepoznamo svrhu i smisao vlastitog postojanja. Tehnika meditacije JESAM vrlo je jednostavna. Prednost je to ovjek ne mora meditirati samo u idealnim uvjetima nekoga prostora, ve moe i voziti automobil i u sebi ponavljati mantru. Ne smeta niti guva u tramvaju, etnja, pa ponekad niti konverzacija s drugom osobom. Ovo u sluaju ako vam "die tlak", ili vas ljuti i optereuje svojim frustracijama. Mantra e trenutno uskladiti poremeenu harmoniju unutar vas i vi ete sve smirenije podnositi sve udare na va nervni sustav. Ova e promjena biti registrirana i u podsvijesti sugovornika, koji e vremenom i sam smanjiti vlastitu napetost. Najbolje je meditirati u idealnim uvjetima, u miru, zatvorenih oiju, priguenu rasvjetu itd., to ne znai da se ne moe meditirati u uvjetima buke, otvorenih oiju, jarkoga svijetla itd. Meditacija u nama ostavlja kratkotrajne i dugotrajne efekte na na psihosomatski sustav. Jedan od dugotrajnih efekata meditacije kumuliranje je psihike energije. U stresnim situacijama, ve samo prisjeanje na mantru vaim psihikim sadrajima trenutno vraa poremeenu harmoniju. Meditaciju moemo usporediti s punjenjem akumulatora (meditacija u idealnim uvjetima ili pak suboptimalnim uvjetima, na primjer ponavljam mantru dok perem sue, eem, vozim se u tramvaju), a primjenu moemo usporediti s trenutkom kada u sebi prizivam mantru (JA SAM ili mantru SUBUD) da bih se othrvao tuim frustracijama, ili pak vlastitom stresu koji nastaje uslijed nekog nepovoljnoga ishoda dogaanja u svakodnevnici. to sam due prakticirao meditaciju to je i sposobnost eliminacije stresa vea. Zato je dobro redovno meditirati dva puta dnevno. Posljedice su dvojake: dnevno odravamo vedrinu duha i spokoj, a dugorono jaamo psihosomatsku sposobnost prevladavanja stresa. Zakljuimo, meditacije je punjenje psihikom energijom, a dnevna aktivnost je troenje energije. Jaki stres emo bre i bezbolnije prevladati, ako odmah po njegovoj manifestaciji koja suava nau svjesnost, reagiramo prizivanjem i ponavljanjem mantre, to proiruje svjesnost izvan bolne sfere problema, koji nas u tom trenutku mui.

Mantra(7)
Mantra je sredstvo koje se moe upotrijebiti za buenje nae spiritualne svijesti o putu preobrazbe naeg egocentrinog Ja u harmoniju Sebstva.(8) Moe se izgovarati glasno, tiho i neujno u mislima. Osnova glasnog izgovaranja mantre (npr. "om") zvuk je koji varira od grubog do suptilnog. Kada je izgovaramo u sebi zvuka nema, ali njegova frekvencija ostaje u naim mislima i pomae nam koncentrirati se samo na misao o njoj uz neujnu frekvencije mantre ("ja sam", "susila", "budhi", "dharma", "subud" itd.). Mantra je bitna kao sredstvo razvoja uma i oslobaanje duhovne energije. U indijskoj tradiciji esto je istovjetna imenu boanstva ili neke osobe, sveta rije ili dio himne. Kada poinjemo ponavljati mantru esto se javljaju razliite misli. To nas ne treba brinuti. Od uma ne zahtijevajte da uvijek kad meditirate bude bistar, zadovoljan ili pasivan. Najvanije je uskladiti se s umom i sagledavati, odnosno osvijesti itav ovaj proces. Kroz Svemir se ire raznovrsni titraji i valovi. Neki su nam zamjetljivi, a neki nisu. Zvuk mantre jedan je od njih, kada je glasno izgovaramo, jer ima razinu frekvencije koju ujemo kao zvuk. Kada

ima viu razinu frekvencije postaje suptilan ujni ili neujni zvuk, a najee samo misao kojom u ritmu disanja djelujemo na nau svijest i na nesvjesne dijelove psihe. Ponavljanje mantre sinkronizirano s disanjem stvara kontinuirane, ritmine valove s velikim rasponom vibracija. Spontano osjeanje i misaono ponavljanje mantre bez zvuka napredniji je oblik meditacije, kao to je meditacija napredniji oblik autogenoga treninga. Misaoni proces ima nama neshvatljivo malu energiju, ali ipak postojeu i bitnu za na svakodnevni ivot. Ona ima svoja kvalitativna i kvantitativna obiljeja, koja sukcesivnim ponavljanjem odreenih stanja svijesti stvaraju trajne fizioloke promjene uma. Svako iskustvo i uenje inicira odgovarajue fizioloke promjena, a odreeni tip iskustva ciljano dovodi upravo do promjena koje elimo postii.

Proces meditacije Jesam

Stoljeima su ljudi prikupljali razliita duhovna iskustva, koja su nas dovela do saznanja da ponavljajui mantru povoljno utjeemo na cijelu psihu. Ovaj proces se esto usporeuje prizorom, koji nastaje kada kamen bacite u mirno jezero. Va impuls kinetike energije ruke je ubacio kamen, a on je potonuo na dno i tamo infinitezimalno promijenio njegov sastav. Na povrinu vode je prenio ovu energiju stvarajui manje valove, koji e formirati koncentrine krugove. Valovi e se iriti koncentrinim krugovima, ovisno o snazi izbaaja i teini kamena. Na isti nain, kad ponavljate mantru, njena se frekvencija prenosi na svjesni i nesvjesni dio psihe stvarajui valove koji pomau umu irenje, odnosno prijelaz lokaliziranog uma k nelokaliziranom. Dolazi i do infinitezimalnih promjena u naem nesvjesnom aspektu psihe. One u poetku nisu vidljive, ali nakon nekoga vremena su oigledne. Koliko brzo ete napredovati ovisi o kvaliteti i intenzitetu meditacije. Pojedina meditacija ne bi trebala biti dua od pola sata, ali dva puta dnevno po dvadesetak minuta za sedam dana daje 280 minuta meditacije. Pojednostavljeno reeno onaj tko meditira dva puta na dan ima za etrnaest puta veu korist od meditacije u odnosu na nekoga tko meditira jedanput na tjedan, iako je poeo meditirati istoga dana kada i on. Drugim rijeima onaj tko redovno meditira postie za jednu godinu napredak za koji bi trebao etrnaest godina meditiranja intenziteta jedanput tjedno. Danas je svima dostupna literatura koja ilustrira korist prakticiranja meditacije u svakodnevnom ivotu, za to nije potrebno pripadati budistikoj niti nekoj drugoj vjerskoj zajednici. Samu tehniku meditacije ipak je potrebno savladavati uz izravnu ili neizravnu pomo onih koju su je ve usvojili. U prvoj fazi usvajanja meditativnog iskustva optimalno je pri ruci imati uitelja meditacije, ali se njegova fizika prisutnost moe nadoknaditi i dopisnim teajevima. Tehnika JESAM (ja sam) jedna je od suvremenih tehnika, ali i mnogo vie od toga. Ona je proces ivota, proces prosvjetljenja i proces konanog osvjetavanja istine o ovjeku kao materiji koja misli, osjea, ivi i postoji u obliku pojedinaca, koji se duhovnim razvojem harmoniziraju unutar Jednote. Potpuno je prilagoena modernom nainu ivota i rada suvremenog ovjeka, a predstavlja na-dogradnju stoljetnih iskustava modernim pristupom i novim istraivakim poticajima. Meditacija (zadubljenje) tjelesna je kontemplacija praena duhovnom koncentracijom na jednu toku, misao, odnosno mantru koja nas uvodi u nae nesvjesne sfere podsvjesnih i nadsvjesnih sadraja. Priprema se sastoji od slijedeih uporinih toaka:

1. Prihvaanje injenice da smo, premda infinitezimalno mali dio Univerzuma, ipak dio osvijetenog Svemira (Jednote), koji je manifestacija (emanacija) Apsolutnog duha. 2. Ljubav je temeljna emocija koju unosimo u meditaciju. Ako smo na nekoga ili sebe bili ljuti ili uvrijeeni, prije meditacije opratamo i tako stjeemo psihiki preduvjet uklanjanja anksioznosti. 3. Potpuno se oputamo i kroz duboko disanje u trajanju pet do deset udisaja i izdisaja vrimo posljednje pripreme za poetak meditacije. 4. Udobno sjedimo, uspravne kraljenice i zatvorenih oiju provjeravamo ima li jo koji mii na naemu tijelu koji nije potpuno oputen. Kontemplaciju nastavljamo laganim disanjem. Ukoliko nismo prehlaeni diemo na nos. Uz svaki udisaj ponavljamo JA, a uz svaki izdisaj ponavljamo SAM. To je mantra JA SAM, a svrha joj je osvijestiti nau spoznaju da JESMO, da smo integralni dio SVEOBUHVATNE JEDNOTE (APSOLUTA) i usmjeriti nau svjesnost unutranjem miru i harmonizaciji odnosa s okruenjem i pripremiti nas za drugu fazu usvajanja tehnike JESAM u kojoj emo koristiti mantru SUBUD. Mantra SUBUD je sintetika mantra koja objedinjava tri mantre: SUSILA, BUDHI i DHARMA. Nakon najmanje tri mjeseca svakodnevnog prakticiranja prve faze uz pomo mantre JA SAM, uenje tehnike JESAM moe se nastaviti prakticiranjem druge faze uenja. Kroz prva tri tjedna usvaja se mantra SUSILA, nakon toga u slijedea tri tjedna mantra BUDHI te nakon toga kroz daljnja tri tjedna mantra DHARMA. Nakon toga nastavlja se meditirati uz mantru SUBUD koja ima sintetiko sinergetsko djelovanje. SUSILA podrazumijeva ljubav prema blinjemu i svim biima, skromnost, ali ne i lanu skromnost i potie nas obuzdavanju naega ega i openito stvara prostor za realnije sagledavanje vlastite uloge u naem okruenju, iroj i uoj zajednici (prirodi i drutvu). BUDHI potie svijest o boanskoj iskri u nama, razvijanje duhovnih sposobnosti i moi djelovanja, proaktivnosti i intuicije. DHARMA nas ui spokojstvu, prihvaanju svega to se dogodilo, jer da je moglo biti drugaije ne bi se dogodilo to to dogodilo. Ovaj pristup nas harmonizira u vremenu i prostoru s nama samima i s drugim ljudima, ali kombiniran u sintetikoj mantri SUBUD uz izrazitu proaktivnost daje idealan spoj svojstava ovjeka koji sam preuzima odgovornost za budunost, ali ne gubi vrijeme na propustima iz prolosti. Meditirati treba po petnaest do trideset minuta dva puta na dan: ujutro, nakon obavljenog jutarnjeg umivanja, tuiranja itd. i predveer. Jedan sat pred meditaciju od cigareta i kave treba apstinirati, ali se smiju konzumirati nakon meditacije. Meditacija pod utjecajem alkohola, droga ili sedativa posve je zabranjena, sve dok se organizam od njih kroz nekoliko dana u potpunosti ne oisti. Osvijestimo u sebi injenicu da naim odustajanjem od vjerovanja u krive uzore i vrijednosti, duhovna energija poinje tei kroz nas bez sputavanja, te da na taj nain razvijamo zaboravljenu sposobnost da se uskladimo sa sutinom unutar ljudi i stvari, otapamo strah i ostale negativne emocije koji nas prijee da budemo jednostavni i prirodni. Kada to dovoljno zorno uoimo spremni smo za koritenje afirmacija, koje ponavljamo na kraju svakodnevnih duhovnih vjebi. Moemo i sami poneku dodati, ali svakako ne treba propustiti slijedee:

Zdravlje Kada meditiramo, ili zavravamo meditaciju, nalazimo se izmeu svjesnog i nesvjesnog dijela psihe. To je idealno stanje za prenoenje onih poruka u nesvjesno za koje smatramo da su poeljne.

Nesvjesno se pak prema Viktoru Franklu (36) sastoji od sva sloja: nesvjesnih nagona (podsvijest) i duhovnog nesvjesnog (nadsvijest). Oba ova sloja su vrlo moni realizatori afirmacija koje namjerno ili nenamjerno unosimo u njih, ali nisu arobni tapii. Nekada mogu dati rezultat koji se ini udesnim, jer pacijent prethodno nije reagirao niti na jednu metodu klasine medicine, ali bi bilo pretenciozno iz toga generalizirati da se uvijek sve razrjeava im dopremo do nesvjesnoga pozitivnim afirmacijama. Postoji puno faktora rizika naruavanja zdravlja, koji istovremeno s naim afirmacijama djeluju na organizam. Ishod se dogaa kao rezultanta svih utjecaja na organizam u nekom vremenskom razdoblju. Ponekad proces lijeenja moe dugo trajati, jer su druge sile jae od ovih pozitivnih utjecaja afirmacija na na organizam. Zato nesvjesnom treba dati vremena i priliku da izvri pozitivne uinke na organizam. Hoe li to uvijek zavriti pobjedom nad bolesti ne treba spekulirati, jer odgovor je negativan. Ali isto tako, ne moemo niti a priori tvrditi da nee pripomoi nekom ozdravljenju. Bolest je ono stanje organizma protiv kojega treba poduzeti sve to je u naoj moi. Za mene je stoga najprihvatljiva definicija zdravlja koju daje Svjetska zdravstvena organizacija, koja zdravlje i zdrav ivot podrazumijeva ne samo kao odsustvo bolesti, ve i kao cjelovito tjelesno, psihiko, socijalno i ekonomsko blagostanje ovjeka. Iz svega proizlazi da afirmacija trenutno djeluje, a ishodi su uvijek pozitivni, premda infinitezimalni i ponekad neprimjetni. Stoga treba puno sati meditacije, kroz svakodnevna ponavljanja afirmacija i trening kroz veliki broj dana da se ponite negativni utjecaji nastali dugogodinjim negativnim programiranjem nae podsvijesti. Samo u rijetkim sluajevima mogue je brzo ozdravljenje, ali iz toga ne moemo stvarati pravilo. Za mene je bitna ve sama injenica da je afirmacija ponekad zaustavila progresiju bolesti ili usporila njezino ubrzavanje. Najbolje je stoga lijeiti fiziku i psihiku dimenziju tijela u zajednikom djelovanju klasinih metoda medicine i komplementarnih metoda pomoi i samopomoi. Izljeenje od karcinoma u nekim najprestinijim amerikim klinikama dobar su primjer. U njima se uz operaciju, zraenje i kemoterapiju, koristi i meditacija kao komplementarna metoda, jer znanstveno je dokazano da to daje bolje rezultate. Njihovi su onkolozi shvatili da bez meditacije i novih afirmacija podsvijesti nesklad u razvoju pojedinih stanica oboljelih od karcinoma ide mimo skladnog razvoja ostaloga tkiva te se kod operiranoga bolesnika bez novih afirmacija moda ne bi zaustavio. Nije problem kada odumre neka naa stanica. Dolaze nove na njezino mjesto. Problem je kada one ponu bujati mimo "programa razvoja" ostaloga tkiva. Stoga je vano to mislimo i govorimo, jer su to ujedno i informacije naem nesvjesnom. Mehanizam je slijedei. Nae tijelo ima takozvanu auru, odnosno biopolje ili ivotnu energiju, koja povratno djeluje na tijelo. Usklaujui biopolja organa unutar nas te meusobno usklaujui biopolja svakoga od nas stvaramo potreban sklad kao pretpostavku ravnotee i zdravlja. Da zavrim primjerom. Afirmacija "kosti i zglobovi su gipki i elastini" blatovorno djeluje na tkivo. Afirmacija "rekao sam 'da' nepuenju" utjee na nae budue ponaanje. Dovoljno je da mi to "srcem i umom" prihvatimo. Ukoliko smo pak sigurni da to nema nikakve veze s naim kostima ili puenjem, tako e i biti. Ono u to smo uvjereni ima veliku potencijalnu energiju i ostvaruje se prve mogue prilike bez obzira svialo se to nama kao ishod ili ne. Primjenjujui ovu spoznaju u svojoj svakodnevnici i uz svakodnevni autogeni trening, moemo se uz pomo tehnike JESAM mijenjati svjesnom akcijom djelovanja na nesvjesno. Dakle, spontano usmjeravamo promjene u poeljnom smjeru. Taj proces ne proturjei naim prihvaanjem potencijalnih prilika mijenjanja pod utjecajem iznenadnih eksternih utjecaja. Pitanje je samo jesmo li u stanju prepoznati kvalitetni vanjski impuls ako nismo prethodno dovoljno oistili naplavine nesvjesnoga dijela psihe.

ivotna radost - srea

Osjeaj ivotne radosti izraava sreu kao smisao i znak da je ovjek pronaao svrhu svojega ivota. Ova je afirmacija komplementarna afirmacijama: mir, spokoj, blaenstvo i blagostanje, koje na kraju svake meditacije ponavljamo da vibracije pozitivnih emocija i misli stvore pozitivnu energiju. Autogeni trening zavravamo na nain da ove fine vibracije psihe iz meditacije prenosimo u ostatak dana. Uvrujemo nae pozitivne emocije i misli u cilju prenoenja suptilnih vibracija psihe u ostatak dana. Na taj se nain oslobaamo od tetnog utjecaja stresa i osvajamo iz dana u dan sve vie trenutaka u kojima osjeamo svoju duhovnu budnost. Za ovjeka koji razmilja o smislu ivota ivotna je radost najprihvatljiviji razlog postojanja. Moe se osjetiti samo u sadanjosti, koja je ograniena trenutkom to upravo protjee i prostorom naega okruenja. Ona je potpuna samo kada je nepomuena prolim i buduim aspektima naih misli i osjeaja za razliku od uitaka, koje moemo osjetiti ak i onda kada znamo da nam donose patnju u budunosti. To znai da trebamo pamtiti sretne aspekte proteklih dogaaja, ali i poduzimati sve to je u naoj moi da nam budunost bude bolja od sadanjosti. ivotna je radost, dakle, osjeaj koji nam svojom energijom u ovom trenutku pomae pamtiti i razvijati pozitivne misli, koje nas ue srei i ispunjenju smislom postojanja te saznanjem da je realno nadati se smislu buduih sretnih trenutaka.

Mir Kada smo prirodni i osloboeni od ogranienih vjerovanja i vrijednosti, pozitivna ivotna energija tee kroz nas i poveava sklad u nama samima, ali i sklad naeg bia u odnosu na okruenje. ivjeti bez sputavanja koja zatvaraju nae umove i srca podrazumijeva da ivot umjesto takmienja postaje koegzistencija. Razvijajui sposobnost da se uskladimo sa sutinom unutar ljudi i stvari, odbacujemo strah i ostale negativne emocije, koje nas sprjeavaju da budemo jednostavni i prirodni, da prevladamo egocentrinost i dopremo do Sebstva (Jastva) kao svoje vie, nedovoljno osvijetene prirode. Posljedica je unutranji i vanjski mir, kao suptilan osjeaj, koji je nadahnut dobronamjernou prema svakom biu u Svemiru.

Spokoj Smirenost donosi spokoj kao stanje psihe koje je najpoeljnije ishodite sabranosti, sagledavanja zbivanja i same aktivnosti u okviru naega okruenja. Neeljeni dogaaji mogu naruiti nae spokoj, to se moe svesti na najmanju mjeru ukoliko prihvatimo injenicu da ni dobri ni loi trenuci ne traju vjeno i da su samo dio naeg ivota. Ispravnim mislima, rijeima i djelima kreiramo umijee da svoju energiju sve vie usmjeravamo u korist pozitivnih emocija. Pozitivne ishode koristimo kao dugotrajni izvor pozitivnih misli, koji ne troimo neobuzdanim manifestacijama. Negativne pak ishode i njihove posljedice nastojimo to vie i bre otkloniti ili relativizirati njihov utjecaj na nas kako bi prekinuli njihov negativni utjecaj na nae misli i emocije. Na taj nain spokoj postaje sve vanije u naem ivotu i njegovom sustavu vrijednosti.

Blagostanje

Prihvaati ljude i situacije znajui da je sada i ovdje sve na pravome mjestu i u pravom trenutku, to znai biti svjestan blagostanja. Blagostanje ne znai veliku koliinu stvari, ve poimanje vrijednosti onoga to imamo. Svakodnevno donosimo na stotine odluka, a svaka od njih je uzrok nekog budueg ishoda, bez obzira osvijestili mi tu injenicu ili ne. Ponekad nam se dogaaju neeljeni ishodi za koje mislimo da ih nismo uvjetovali pa su nas nepravedno zadesili. Kako tada otkriti vrijednost i ljepotu u onome to imamo? Miljenja sam kako i tada treba prihvatiti da je sve to jest, pa i ono nepovoljno po nas, uzrokovano nekim ranijim uzrocima, koji nam se ne bi dogodili da nemaju nikakve veze sa nama. Da je moglo biti povoljnije, bilo bi povoljnije, a ne onako kako jest. Sadanjost i prolost nemogue je promijeniti i treba ih prihvatiti bez negativnih emocija, bez ikakvog utroka energije, koja im daje snagu. Budunost pak kreiramo svojim odlukama. Pretvorimo stoga ispravnim odlukama snagu svojih emocija u pozivnu energiju. Blagostanje je afirmacija kojom zavravamo meditaciju. Zadajemo je na samom kraju meditacije u cilju reprogramiranja svoje podsvijesti u sklopu reenice: "Osjeaj zdravlja, ivotne radosti, sree, mira, spokojstva, blaenstva i blagostanja iz meditacije prenosim u ostatak dana." Koristei afirmacije u sklopu MEDITACIJE JESAM primjenjujemo u svakodnevnom ivotu teorijsku spoznaju da pozitivna energija donosi jasnije vienje i ispravno djelovanje. Na taj nain nam pozitivne misli i osjeaji stvaraju pozitivnu energiju i slue kao medij uvida u prikladniju i ljepu stvarnost. Upravo sada i ovdje ova nas energija vodi najboljim putem, koji je svrha, cilj i odredite. Znaenje sadanjosti, kao jedinog realnog vremena, Gabriel Garcia Marquez objanjava svojim iskustvom: "Nauio sam da svi ele ivjeti na vrhu planine, zaboravljajui da se istinska srea skriva u samom nainu penjanja na vrh."

ZAKLJUAK
Sigmund Freud je prvi razjasnio potrebu psihoanalize i razumijevanja nesvjesnog. Dokazao je da nesvjesni dijelovi psihe sadre osobna iskustva i elje koje su bile potisnute iz svjesnih dijelova. Njegov doprinos predstavlja izuzetan pomak u razumijevanju ljudske psihe, ali tek Jungovo otkrie kolektivnog nesvjesnog objanjava zato se nae nesvjesno moe sastojati i od materijala koji nikada prije nisu dotakli nau svijest. Dublje razine uma za njega su objektivne, jer pripadaju cijeloj ljudskoj vrsti, a ne samo osobnom i subjektivnom vlasnitvu neke osobe. Nesvjesne su jer postoje u za nas skrivenom obliku, koji nije dostupan naoj panji. Poput neke ifrirane poruke koja se ne moe izravno razumjeti, najdublje nesvjesne razine ne mogu izravno doi do nae svijesti. Prema Jungovom miljenju kolektivno nesvjesne kao i individualno nesvjesne razine postoje u naoj psihi i posredno se manifestiraju. Trening meditacije stoga je od izuzetne vanosti, jer s jedne strane daje mogunost poniranja u nesvjesne sfere, a s druge strane proiruje nau svijest i ujedno isti podsvijest, koja je kao dio nesvjesnoga dijela psihe ispunjena izmeu ostaloga i stresom iz bliih i ranijih razdoblja ivota. Meditaciju moemo usporediti s punjenjem akumulatora (meditacija u idealnim uvjetima ili pak suboptimalnim uvjetima, npr. ponavljam mantru dok perem sue, eem, vozim se u tramvaju), a primjenu moemo usporediti s trenutkom kada u sebi prizovem mantru da bih se othrvao tuim frustracijama, ili pak vlastitom stresu koji nastaje uslijed nekog nepovoljnoga ishoda i dogaanja. to due prakticiramo meditaciju, to je i sposobnost eliminacije stresa vea. Zato je dobro redovno meditirati dva puta dnevno. Posljedice su dvojake: dnevno odravamo vedrinu duha i spokoj, a dugorono jaamo psihosomatsku sposobnost prevladavanja stresa.

Zakljuimo, meditacija je punjenje psihikom energijom, a dnevna aktivnost je troenje energije. Jaki stres emo bre i bezbolnije prevladati, ako odmah po njegovoj manifestaciji, koja suava nau svjesnost, reagiramo prizivanjem i ponavljanjem mantre, to proiruje nau svjesnost izvan njezinog bolnog fokusiranja na problem, koji nas u tom trenutku mui.