U REGISTRATURI

Ante Kovai

INFORMACIJA O PISCU: Ante Kovai, knjievnik roen je 6.6.1854. godine u Oplazniku, Marija Gorica kraj Sutle, a umro 10.12.1889. godine u Stenjevcu. Godine 1880. odvjetnik u Glini. Od 1875. pie lirske pjesme, balade, feljtone, pripovjetke i romane. U prvom romanu Baruniina ljubav (1877), kao i u Pripovijesti Ljubljanska katastrofa (1877), jo prevladavaju romantiki elementi. Bezkompromisan Starevianac i pisac snanog temperamenta, Kovai je u svojim kasnijim djelima realist, satirik i kritiar drutva. Godine 1880. izlazi njegova Smrt babe engikinje , travestija Mauranieva epa Smrt Smailage engia. Politiko-satiriki su i njegovi feljtoni Iz Bombaja (izlazili 1879 1884 u Slobodi). Satira se osea i u pripovijestima Bjei-hajka, Ladanjska sekta, Doktor Marko u Kajgani. Satira prevladava u romanu Fikal (1882), a jo vie u nedovrenu romanu Meu abari (1886), koji je izlazio u Balkanu i morao biti obustavljen, jer su se karlovaki malograani osjetili pogoeni. Njegov roman U registraturi (1888), u kojem ima i autobiografskih elemenata, sadrava najbolje stranice hrvatskog realizma. U njemu Kovai iznosi prljave strane tadanjeg drutva. Roman zahvaa veliki vremenski razmak: od feudalizma do Kovaievih dana. Prikazao je tadanje ljude i prilike u Hrvatskoj, s posebnim simpatijama za selo. Izabrane pjesme objavljene su 1908. godine. Srednjokolski i studentski dani nisu bili za Kovaia nimalo laki jer je bio siromaan. I kao pravnika i oca brojne obitelji, pratile su ga kojekakve nevolje, osobito materijalne. Meutim, upornost, borbenost, volja i rad bili su jai od svih nedaa (npr. od neimatine i bolesti). O tome svjedoi bogata knjievna ostavtina: velik broj pjesama, djela u prozi feljton, polemika i lanaka, meu kojima se umjetnikom slikom drutvene stvarnosti Kovaieva vremena istie djelo U registraturi najznaajniji hrvatski roman 19. stoljea. Objavljuje knjievne radove u asopisima i dnevnicima: "Hrvatski dom", "Hrvatska", "Obzor", "Primorac", "Hrvatska lipa", "Vijenac", "Sloboda" i drugi.

TEMA: Odrastanje i sazrijevanje seoskog mladia u gradskoj sredini. MJESTO RADNJE I MJESTO RADNJE: Radnja se zbiva u Hrvatskoj u 19.st.

OSNOVNE MISLI: Gradska sredina negativno mijenja ljude; ljubav nema granica. LIKOVI ROMANA I NJIHOVO STVARALAKO OBLIKOVANJE: Glavni likovi romana pripadaju dvama izrazitim Kovaievim miljeima: seoskoj i gratskoj cjelini. To su seljaci, inteligencija seoskog porijekla, feudalci te raznoliki predstavnici graanskog drutva (trgovci, krmari, poluinteligentni, tzv. kaputai, nadri pjesnici i drugi). Kritika je podijeljena s obzirom na to tko je glavni lik romana U registraturi. Dok se jedni opredjeljuju za Ivicu Kimanovia, drugi to osporavaju tvrdei da Ivica nema ono to karakterizira glavno lice romana, tj. da nije aktivan nosilac svih dogaaja, pokreta radnje, da nema onu volju, samoodlunost, samosvojnost i samosvjesnost koja je potrebna glavnom junaku djela. Ipak, neosporno je da se Ivica Kimanovi namee itatelju kao glavna linost romana, jer se u cijelom romanu osjea njegova prisutnost: Ivica je nit koja povezuje glavnu fabulu romana u cjelinu. to doznajemo o Ivici? Kako ga stvaralaki oblikuje Ante Kovai? Ivica Kimanovi je mlad, perspektivan, razborit, dobroduan i pametan mladi koji, za vrijeme svoga djetinstva sa svojim roditeljima ivi u divnoj seoskoj idili. U svojoj mladosti mnogo je obeavao, s toga ga otac u dogovoru sa uiteljem alje u grad da proiri svoja saznanja. Iz mladog, poletnog, djearca, koji ne shvaa to se dogaa oko njega, koji je na selu mnogo obeavao, u gradu; u okruju pokvarenih, amoralnih linosti, on ne uspjeva, jer za tu sredinu nije dovoljna samo darovitost i bistrina nego i sposobnost, snalaljivost, dvolinost. Odlazak u grad ga mjenja. Prisilno odrasta u rezigniranog ovjeka, rastegnutog na vie strana koji ne pronalazi svoj unutranji mir. Ivicu "guta" vrtlog gradskog ivota: izrasta u lijepog, stasitog mladia ali je rtva sudbine uvjetovane daljnjim okolnostima, tuom voljom i htjenjima, a ne izrazom svjesne aktivnosti, aktivnog odnosa prema ivotu, sredini i sebi. On nema vrsto odreen ivotni cilj, on je "objekt na kome se provodi tua volja" i koji ovisi o ljudima to ih je upoznao u Meceninu domu, u gradu, iako ih prezire i mrzi iz dna due, (kao npr. Mecenu), ismijava i ironizira (kao npr. ora, ajkovskog), voli ali ih se ujedno i boji (kao npr. Lauru) itd. Zato im se pasivno opire, bori protiv njihovih poroka za svoje vlastito mjesto i vlastiti ivot u toj sredini. Neugodna iskustva sa brzim, surovim gradskim ivotom, daju mu uvid kakav treba biti da bi uspio u ivotu. shvaa okolinu, ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar. Ta gradska dvolinost, nemoralnost mu se gade te se vraa u seosku idilu svoga doma da mirno ivi, sa svojom obitelji ali je uhvaen u kotac sa dvije ene, te na kraju zavrava kao nesretni alkoholiar, bez vidljivog cilja na obzoru. ena za koju je mislio da je ostvarenje njegovih ivotnih nadanja i snova do temelja rui njegov ivot, ubija njegove najblie, te on postaje samotan, mrk, strog i ozbiljan. Svatko mu je bio stran kao i on drugima, nije imao ni prijatelja ni neprijatelja, havata ga delirium tremens, alkoholno ludilo, te zavrava tragino. Lik koji uz Ivicu ima vano mjesto u romanu je Laura. U prvom kontaktu s Ivicom otkriva se kao privrena, dobroduna, njena osoba, ali samouvjerena,

a zatim, produbljavanjem odnosa s Ivicom i drugim likovima te njezinim djelovanjem, upoznajemo je kao proraunatu superiornu, ironinu, zloestu i amoralnu linost. Mnogi prouavatelji Kovaieva djela pa, prema tome, i tumai njegovih likova govore o Lauri kao "demonskom" liku, kako s obzirom na sve ono to se s njom zbiva, tako i s obzirom na ono to ona ini. Laura je, za razliku od Ivice pokreta radnje, neobjanjivih postupaka junaka romana, intrigant: ona je lik fatalne ene, ene koja predodreuje i odreuje sudbine ljudi. Laura je lik pun suprotnosti i unutranjeg nesklada. Hrabra je, prevrtljiva i lukava. U romanu se pojavljuje kao tienica milostivog gospodina Mecene, s njim je intimna, a on joj je zapravo otac, rije je o incestu. U oevom domu upoznaje aka Ivicu u kojeg se zaljubljuje. Zbog izvrsnog tjelesnog izgleda, oarala je Mecenu, te u njegov dom dolazi s namjerom da se domogne njegovog bogatstva. Njezin ivotni put pun je razoaranja i ona na kraju ostaje nezadovoljna. Meu ostalim ona je i glumica i to takva koja glumi iz osobne koristi. Laurin lik tipian je primjer jednog upropatenog , nesretnog ivota. Ona je jedna propala linost sklona samounitenju kao i likovi veine realistikih romana. Laura je istovremeno njena osoba, osoba izigranih osjeaja i nesretne ljubavi. Laurino ponaanje granii sa ludilom, sposobna je u jednom trenutku promjeniti nekoliko raspoloenja da bi postigla cilj. Kada je molila Ivicu za oprost i priznala mu svoje zloine ponaala se poput nevina janjeta. Laura je produkt propale sredine, Laura je fatum, ona je degenerirana ivotna sila koja svladava staro i mlado, nosi razor i nesreu, strahotu i zvjerstvo u svom nagnuu vrele krvi, ivotnu strast koja drijema u svakom ovjeku i budi se , sad vie sad manje ostavlja sad veih sad manjih tragova. Djelu je dala neki grozovitiji, bolniji prizvuk. Laura ima motivacijske osnove u svome bijednom djetinstvu i porijeklu iz sluajne porodice. Ohola je i zla osoba te uz Mecenu predstavlja negativni lik u romanu. Ne miri se sa svojom prolou, te u ispunjavanju svoje neograniene elje da posjeduje ogromno bogatstvo bez iti malo grinje savjesti radi razna nemoralna djela, u poetku su to sidne krae, koje prerastaju u sve vee, poinje zagoravati ivot svima onima kojima je bila prirasla srcu (Ivici, Mihi, Ferkonji, Meceniu) te poinje hladnokrvo ubijati, te na kraju postaje hajduica koja sa skupinom razojnika harai, pljaka, ubija po selima. Zavrava tragino, kao veina zloinaca. Izdana je od vlastitih prijatelja te biva ustreljena, pri emu nije pustila niti jednu kap krvi. Laura je zapravo personifikacija neprijateljske sile koja ravna ivotima Kovaievih junaka. Uz Lauru i Ivicu znaajnu ulogu ima i roak Iviinog oca kumordinar or (Juri). Jedan je meu najbolje ostvarenim likovima u romanu. Smatra se jednim od najznaajnijih likova knjievnosti hrvatskog realizma.I on je potekao sa sela te doao u gradsku sredinu gdje se pretvara u slugu, poinje glumiti drugog ovjeka. Slui Meceni, kojem se ulizuje, dodvorava. On je lani lik. Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo Mecenin rob. Pokuava govoriti otmjenim jezikom gospode to stvara brojne komine situacije, izvrui rijei (lustriimu illustrissimus, kut namt guten Abend) On je olienje nesklada izmeu elje i stvarnosti, i pokazuje ovjekovu elju

da se pretvara da bude ono to nije. Kada u selu ljudi ostanu zapanjeni trgivcem Mihom, njegovim odjelom, or postaje ljubomoran te eli osakaiti navedeni predmet, te zakuha najkominiju situaciju u romanu, tunjavu u seoskoj krmi, u kojoj zadovoljtinu nalazi kidanjem Mihinog maarskog odjela. U dui je poten, dobar i odan ovjek. Voli svoju rodnu grudu, oeni se za zlu enu koja ga terorizira, vrijea, ali on to sve trpi, on uvia stvari koje nisu dobre, ali uti te se Pometovski snalazi kroz cijelo djelo. Osim ovih glavnih likova znaajnu ulogu imaju i brojni sporedni likovi koji su podijeljeni u dvije skupine (one koji su ponikli sa sela: Dorica, Zgubidan, Kanonik, Anica, Miho i dr. za koje pisac ima razumijevanja, te one iz grada: Mecena, Laura, Ferkonja, Bombardirovi, Jelua, koje pisac osuuje, i okrivljava za veinu nemoralnih djela nainjenih u djelu). Sporedni likovi su vrlo vani, stoga im pisac posveuje veliku panju, veinu opisije i cijelim odlomcima npr. Kanonik i Zgubidan, Crni Jakov, Baba Huda, Gvan Miho, Konjski trgovac i njgova ki Seoski likovi su predstavnici neeg ljepog dobrog, nevinog, dok gradski likovi predstavljaju nemoralne, pokvarene, ohole likove. Kroz cijeli roman pisac ih osuuje, ruga im se i optuuje grad da kvari ljude. Dok su opisi sela prava idila, opisi gradova prikazuju se kao gnijezdo moralne trulei i runoe. Iako je Kovai bio kritian i pomalo ironian prema selu, grad je uvijek bio prikazivan kao leglo zla u kojem ive lani dobrotvori , krvolona enska bia, propali pjesnici, olienja nemorala i pokvarenonsti. Ipak mada ima razumjevanja za seljake, selo i seljake vidi kao primitivane, praznovjerane i neprosvjeene ljude. Odnosi meu likovima se oituju nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku: nainu ivota feudalaca koji se temelji na preljubu, razvratu (npr. sudbina gizdave vile Dorice kao rtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene): prodoru novih, kapitalistikih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje pljenom novog drutvenog stalea - zelenaa i trgovaca, kojima je jedino mjerilo vrijednosti novac, bogatstvo (predstavnici su tog stalea u romanu npr., zelena Medoni, Kanonikov sin Miha koji se eni Medonievom kerkom Justom ne iz ljubavi nego iz interesa): seljakovu naputanju zemlje i odlaska u grad da slui u gospodarskim kuama (prototip takva "pogospoena" seljaka je kumoordinar or): stvaranju nove inteligencije iz redova seljaka koja u moralno iskvarenoj gratskoj cjelini esto, bez obzira na darovitost, ne uspjeva nego tragino zavrava (poput glavnog lika u romanu - Ivice Kimanovia). LJUBAVNI TROKUTI Vrlo znaajnu ulogu u pokretnaju radnje imaju ljubavni trokuti. Oni su i uzrok veini nemoralnih, runih radnji. Prvi ljubavni trokut ine Ivica-Laura-Mecena, to je Ivici uzrokovalo protjerivanje iz Mecenina doma. Najvie ljubavnih trokuta nalazi se u treem djelu romana. Prvo Laura-Miho-Justa,a nakon Justine smrti, koja mirie na Laurino maslo, stvara se novi trokut Miha-LauraFerkonja. Navedeni se ljubavi trokut rasplie tako da Laura i Ferkonja ubiju Mihu, a zatim Laura ubija Ferkonju. Laura najzad pokuava pridobiti Ivicu no on je odbija opredjeljujui se za Anicu i tako se stvara posljednji ljubavni trokut romana Laura-Ivica-Anica koja zavrava tragino.

KOMPOZICIJA I FABULA ROMANA: Roman je podijeljen na tri dijela. Dogaaji u romanu nisu organizirani i rasporeeni prema vremenskom slijedu. Vremenski kontinuitet dogaaja pisac prekida retrospektivnim epizodama. Takvim pripovijedakim postupkom unosi odreeni "nemir" i dramatinost, usklauje kompozicijska obiljeja cjelokupnom ivotnom sudbinom i psihikim previranjima Ivice Kimanovia. Ve je sam poetak romana retrospektivan - poinje prikazom registrature i spisa koje Kovai oivljuje: oni se meusobno prepiru. Za rije se javlja spis registratora Ivice Kimanovia i zapoinje pripovijedanje: "Znajte, dakle, ja sam vam srce i dua naega registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov sam ivotopis. On me je sam napisao..." To je ujedno i najava fabule koja poinje prikazom djetinstva Ivice Kimanovia. Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski slijed dogaaja, tj. mijenja prostor i vrijeme dogaaja (npr. buenje Ivice Kimanovia u Laurinoj sobi, epizoda o vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinu porijeklu itd.). Mnogi su kritiari osporavali kompozicijske vrijednosti romana U registraturi, njegovu cjelovitost i jedinstvenost, odnosno kompaktnost zbog epizoda koje naruavaju kronoloki slijed dogaaja. Vremenski nepovezano pripovijedanje raspruje fabulu, prekida fabularni tok, to pridonosi labavoj kompoziciji romana. Gledita suvremenijih kritiara ne podudaraju se s takvim miljenjem. Oni misle da su kompozicija i stil romana, odnosno cjelokupni tekst "najvjernija slika Iviine psihe". U prilog tome navode fabularne podatke (npr. dogaaje u vezi s Iviinim psihikim krizama, delirijum tremensu) i jezino- stilske, odnosno pravopisne karakteristike (npr. autentina varijanta teksta iz "Vijenca" krcata je tokicama, upitnicima, usklinicima, crticama). Prema Jeliu, ti pravopisni znakovi imaju svoju stilsku vrijednost, "objanjavaju i tu rastrzanost Kovaieva ("Iviina"), stila i nehomogenost Kovaieve ("Iviine") kompozicije. Fabulu romana pisac gradi tako da prati razvitak glavne linosti romana - Ivice Kimanovia, i to od djetinstva do smrti (Iviina traginog zavretka u poaru koji je zahvatio registraturu). Fabula se temelji na glavnoj radnji, vezanoj za ivotni put Ivice Kimanovia, i sporednim radnjama (npr. Laurin ivot koji nije u vezi s Ivicom, dogaaji vezani za gazdu Medonia, odnosi izmeu Laure, Mihe i Juste te Mihe, Laure i Ferkonje, itd.). Fabula je razgranata tj. sloena i razvijena. Kronoloki niz dogaaja, tj. glavni fabularni tok vezan za ivotni put Ivice Kimanovia, pisac: a) prekida retrospekcijom, nekronolokim dogaajima (npr. opisom registrature, scenom Iviina buenja u Laurinoj sobi, epizodom u registraturi s Ivicom kao ezdesetogodinjakom - registratorom), b) dopunjava sporednim radnjama (npr. u Iviino djetinstvo na selu pisac ukljuuje svoj komentar o djetinstvu, opisuje odnose na selu i dogaaje vezane za seoskog bogataa Medonia i drugo). Okosnicu fabule ine dogaaji koje u prvom dijelu romana pripovijeda glavno lice (Ivica Kimanovi), a zatim (u drugom i treem dijelu romana) ulogu pripovjedaa preuzima pisac. Fabula se temelji na nekoliko osnovnih dogaaja, odnosno radnji. KRATKI SADRAJ: Ovaj veliki roman zapoinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovjesti, kojoj je cilj da razoblii kritiki

hrvatsko drutvo onog vremena u rasponu od osirotjelih seljaka i pogospoenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi je prije svega svjedoanstvo o munom probijanju kroz ivot jednog seljaia, u emu nalazimo istinite i ujedno tipine crte ne samo Kovaieva ivotopisa. Glavno je lice Ivica Kimanovi sin seljaka Joice, veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom "orkestru" seljani nazivali "Zgubidanom". Njihov najblii susjed, zdepasti "Kanonik", imao je ker Anicu i sinove Peru i Mihu a kako su Joiina djeca bila bistrija, razvi se zavist i suparnitvo. Ivica odlino zavri osnovnu kolu i uz pomo Mecene nastavi se kolovati, ivei u kui svoga dobrotvora, kod njegova "kumordinara " ora. Mecena je neenja, bogat, maglovite prolosti: ima na dui ivote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio poto je obeastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navrio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura, njegova roakinja, djevojka udne prolosti i jo udnije budunosti. Meutim, Ivica ustanovi da je ona Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom splete, zbog ega ga Mecena otjera iz svog dvorca. Ivica se vrati kui gdje ga opet doeka zavist obitelji susjeda "Kanonika", kojega je sin Miha bogatom enidbom obogatio. Mecenu je u meuvremenu Laura otrovala i opljakala, saznavi nakom toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a suluda davno obeaena Dora - mati. Laura potrai Ivicu i pomogne Joici da izgradi novu kuu. Seljani su ih ogovarali zgog divljeg braka ali Laura se ne eli liiti slobode pa radije poalje Ivicu natrag da zavri kolovanje, a sama nastavi ivjeti s Mihom, sve dok njegova ena Justa ne preminu u neobjanjivim okolnostima, uz asistenciju Laure. Ivica spozna da je Laura zloinka i eli se vjenati s "Kanonikovim" kerkom Anicom, kojoj nae slubu kod neke gospoe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura u dogovoru sa svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavi i Mihu, pokrade Mihin novac i pobjegne, ali kod podjele plijena ubije i Ferkonju. Hajduica Laura ipak eli ponovo osvojiti Ivicu, a kad je ovaj odbije ona s razbojnicima provali na njegove svatove i pobije ih redom: Iviinu majku, oca Joicu, "Kanonika", otme Anicu te je u umi unakazi tako da joj odree grudi. Ivica je preivio pokolj, pa ranjen svjedoi na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih grudi ne kanu ni kap krvi. Ivica se poinovnii, postane registratorom, ali ubrzo poludi, zapali sve spise i sam izgori u tom plamenu.

STIL I JEZIK Roman u registraturi sastavljen je kao svojevrsna biografija pisca. U registraturi je realistika, polubiografska freska u tri djela u kojoj pronalazimo realistike, romantistike i naturalistike elemente. Romantiki elementi u djelu dolaze do izraaja u crtanju lica crno-bijela tehnika te u patetinom stilu kojeg Kovai upotrebljava. Nalazimo ih i u Iviinom odnosu sa Laurom. Realistiki elementi djela pojavljuju se u socialnopsiholokom motiviranju lica. Roman ima vrstu fabularnu okosnicu i opisi su konkretni i detaljni. I svi dogaaji su realno prikazani, a jojedan znaajan element realizma, je jezik sredine, svaki ovjek govori karakteristino. Sam izbor knjievnog roda i vrste u ovom sluaju roman, koji se uz pripovjetku smatra karakteristikom razdoblja realizma. Naturalistiki elementi dolaze do izraaja u opisvanju zloina koje ini Laura i njena druba. Najei su u zavrnom djelu romana kada se fabula razvija u smjeru fantastike, a scenom dominira Laura.

Prvi dio je pisan u ih formi, Ivica Kimanovi, pripovjeda svoj ivotopis, dok u drugom i treem djelu romana ulogu pripovjedaa preuzima pisac. U sredinji fabularni tok ukljuuju se epizode iz seoskog ivota koje ilustriraju nove drutveno-ekonomske odnose u selu i psihologiju sela. Pisac se ne iscrpljuje samo dogaajima koji se tiu izravno glavnog junaka, ve portretira i sporedne likove. Da bi objasnio njihovo znaenje Kovai prati svoje junake od poetka, daje njihove biografije. Opisi sredine u kojoj su smjeteni junaci su vrlo detaljni i razumljivi. Kovai vrlo dobro oslikava sredinu u koju su vjeto uklopljeni i likovi. Slike seoske idile i nemoralnog gradskog ivota toliko su jake da se itajui djelo u glavi nalazimo na mjestu gdje se odvija radnja. Zbog toga ekranizacija ovog djela nije predstavljala vei problem. U djelu je zastupljen velik broj jezika, ime nam Kovai eli pokazati utjecaj tuinaca na naim prostorima. Gospoda se srame svoga materinjeg jezika pa esto koriste reenice iz drugih europskih jezika posebice njemakog, latinskog, talijanskog Kovai nas poput Kozarca upozorava na neiskoritene resurse koje imamo u Domovini. Tim resursima se koriste tuinci koji zaposjedaju nau zemlju, sijeku nae ume, te rue stoljetnu povijest, nameui svoje jezike i zakone. U radnji nalazimo brojne komine situacije, koje izazivaju smijeh, no ta se komedija daljnjom razradom radnje pretvara u tragediju, koja izaziva zgraanje i osud. Djelo obiluje kontrastima prije svega u opisima seoske sredine i odnosu te sredine prema gardskoj. U cijelo djelo su utakna pieva razmiljanja, upozorenja i sl. eli nas uvjeriti da gradska sredina kvari ljude, to mu je i polo za rukom jer i ja sam se itajui posramio to ivim u gradu. ODABRANI ODLOMAK Groza i uas zaokupio bogate i siromane jer je taj enski stvor u svojim razbojstvima muio i nakazivao ene ubijajui ih na najstraniji nain. Tako pripovjedahu da su ovu ensku nali odrubljene glave, onu iskopanih oiju i odrubljene glave, neku otkinutih udova i vrata prepiljenim pilom. U ovom odlomku zaeta su sva razbojstva i nemoralne ini harambaice Lare