Jean Delumeau: Civilizacija renesanse. Tehnika poslovanja Veliki tehniki napredak u Renesansi.

nsi. Srednjovjekovne korporacije (kao i gildovi i cehovi) jo uvijek snane i usporavaju napredak. Zanatlije predstavljaju novi graanski sloj Ovisno o dravi oni pokuavaju ili ui u vlast ili ju sruiti (14. Stoljee) Pobune zanatlija i u 16. stoljeu velika pobuna 1529. u Lionu, 1539. u Ganu, krajem 16. st. u Parizu neuspijeh zbog nedostatka kordinacije meu gradovima u kojima je narod preuzeo vlast, nerazumijevanje graana za seljake, ujedinjenje buruja itd. Ovo je uzrokovalo to da su vladari ograniili ulogu korporacija iskljuivo na privredu, gdje im je povean utjecaj ali uz veliki svakodnevni nadzor. Vladari i visoko plemstvo stalno je upozoravalo na zanatlije i optuivali su ih za zloupotrebe, zavjere i povlastice. U 16. stoljeu vladari poduzimaju mjere za preustroj zanatlijskog ivota i rada diljem Europe. Gubi se donekle monopol korporacija, a sada drava i drugi uredi izdaju diplome za majstore, a drava ureuje uvjete rada (vie nije sve pod kontrolom korporacije). Ove uredbe ne znae da korporacije opadaju, nego ba suprotno. One se mnoe, ali bivaju pod striktnom upravom vlasti zapravo se govori o ukidanju njihove autonomije i reorganizaciji. Tehniki napredak u Renesansi dogodio se drugdje: u onim sektorima i podrujima koja nisu nadzirana. To su podruje novih industrija koje jo nisu imale uredbe o radu: tiskarstvo, proizvodnja vatrenog oruja, predionice i ivaonice, te podruje krupne trgovine poput bankarstva i raunovodstva. Razvoj tehnike poslovanja izazvao je procvat krupne pomorske trgovine. Jo od kriarskih ratova zapadna se privreda preusmjerila ka moru i proirila svoje vidike i preobrazila metode. ,,Pozajmnice na veliki rizik za pomorsku trgovinu, kao i obrazac osiguranja (cambiun trajectitum pomorska mjenjanica) koriteni su jo i u srednjem vijeku, ali zbog velike kontrole Crkve i drugih faktora ovo jo nije moglo znaajnije utjecati na preobrazbu tehnike poslovanja u to vrijeme.

Krajem 15. stoljea uspostavlja se ugovor o osiguranju poveanje sigurnosti za dobit, ali uz zamagljivanje premije zbog Crkvene kontrole. Ovime nastaju i osiguravajua drutva, koja istovremeno ulau u veliki broj operacija. Premija kroz vrijeme postaje normalna, a ovisila je najvie o politikoj i vojnoj situaciji te od prisustvu gusara u odreenom podruju.

Pored osiguravajue premije, druga jako vana novina u tehnici poslovanja u doba renesanse bilo je dvostruko knjigovodstvo (poznato i pod venecijansko knjienje). Otkriem tiskarstva, ova do tada uglavnom talijanska tajna brzo se irila i dalje, te je nastalo i obrazovanje za knjigovoe koji su postali potreba svakom velikom trgovcu ili drutvu.

Razvoj bankarstva jo je jedan od odlika renesanse. Rije banco je talijanska, a u poetku je oznaavala stalak (banc) koji su mijenjai postavljali na javni trg i runo mijenjali novac, a na stalku je bila knjiga u kojoj su biljeil svoje operacije. Uskoro su oni poeli davati i zajmove, te prebacivati sa jednog na drugi raun. Zbog nedostatka metalnog novca virmanski promet doivljava procvat. ek je u Italiji postojao ve od kraja 14. stoljea.

Uspostava prvih dravnih banaka koje su se bavile mjenjakim poslovima, kopovale dragocijene metale, primale uloge i prosljeivale novac sa rauna, ali se ne bave trgovakim poslovima. Prvi zahtjev za ovim podnesen je u Veneciji 1356., ali je ostvaren tek krajem 16. stoljea. Prva dravna banka na svijetu je Taula de canvi u Barceloni 1401. godine.

Mjenice su jo od poetka 15. stoljea postale neophodni istrument krupne trgovine. Njen pronalzak je u podruju poslovanja bio glavna tehnika novina ovog razdoblja. Crkva je prihvatila zakonitost dobiti pri mijenjanju samo ako postoji kupoprodaja moneta, ako su razliita mjesta pozajmljivanja i vraanja pozajmljenog novca i ako postoji rizik za povjeritelja.

Kreditiranje i mijenjanje novca u renesansi su bili usko povezani. Bankari su davali zajmove stranim vladarima, a dobit su uglavnom dobivali kroz zamjenu valuta pri transakcijama. Teaj je u ovim sluajevima bio uvelike u korist bankara (znatno vii nego to je na standardnom tritu).

Povezanost mijenjanja novca i trgovine mijenice su sve ea platena sredstva. Upravo je se mijenjanjem novca zamagljivalo pravo kreditiranje uz dobit, koje je bilo zabranjeno Crkvenim pravom. Razne pekulacije i
2

trgovinske igre omoguavale su zaobilaenje direktnog kreditiranja uz dobit, a provodili su se po sistemu nestabilne vrijednosti valute u odreenim sreditim. Primjerice, u jednom gradu omjer je 20:1, dok je u drugom 15:1 putovanje mijenica i trgovaca kroz Europu da ostvare dobit. Ovakav sustav mogao je lagano biti uruen intervencijom vladara ili promjenom kursa valute, zato su velike bankarske tvrtke nastojale postaviti svoje ljude u savjete vladar, kako bi ih mogli izvjetavati o njihovim namjerama. Ulog je u 16. stoljeu oznaavao pozajmnice date pojedincima ili kraljevima od jendnog vaara do drugog, dakle, po tromjesenom ritmu i u promjenljivu kamatu, zavisno od trita. Ovo je takoer bila odreena varka za izravno kreditiranje, ali zamaskirana drugaijim imenom i slinim oblikom. Bit je u pozajmljivanju novca na tri mjeseca po stopi od 12% kamata godinje. Ovakvo maskiranje kreditiranja uz profit odraz je jo uvijek snanog skolastikog utjecaja na trgovce, koji su se trudili da umire svoju savjest koristei se licemjernim varkama. Nakon Tridentskog koncila ovakva praksa dola je pod povealo, pa se ponovno uglavnom pribjegava maski mijenjanja novca koje je bilo doputeno u sluaju distantia loci. Sustav kreditiranja bio je kljuan za bankarske i trgovinske krugove, posebno Veneciju i Genovu. Zato su visoki inovnici tih gradova branili te razne sustave od brinog nadzora crkvenih vlasti i nastojali su je opravdati kao nelihvarsku. Argument za lihvarenje u tom kreditiranju dolazio je od injenice da je dobit onoga koji daje novac esto bila i vea od 20% godinje. Talijanski gradovi imali su gotovo apsolutan monopol na tritu novca (jedino su Libek i Konstantinopol bili izuzetci) Krupni kapital je u 16. stoljeu uao i u Englesku, Portugal, Kastilju i Njemaku. Za vladavine Karla V. Antwerpen postaje bankarsko sredite Zapadne Europe. Sustav novane trgovine bio je ogranien iskljuivo na zemlje latinskog kranstva. Prvobitni kapitalizam Sve snaniji opticaj mijenica pretpostavljao je sve guu mreu trgovakih kompanija.
3

I u ovome je prednjaila Italija: commenda i compagnia. Commenda u primorskim gradovima, a compagnia u gradovima unutranjosti. Prve su bile poput dioniarskih drutava vezanih uz pomorsku trgovinu, dok su druge predstavljale zaetak akcijskog drutva.

Commende su se irile i razvijale, a rairen tip bio je comenda in nave implicata: nekom kapetanu broda, koji je esto bio i kormilar, nedostajal su sredstva da opremi brod za put. On bi se obratio pozajmljivaima koji bi ga financirali za opremu i robu. Neophodni kapital je dijeljen na izvjestan broj ulagaa, kojih je esto bilo i vie od 24. Dobit se kasnije dijelila srazmjerno uloenom novcu, a kapetan i posada samo su primali unaprijed dogovorenu plau (a mogli su i sami biti ulagai / dioniari). Ovo je bilo kratkotrajno udruenje, ogranieno na koritenje jednog odreenog broda u toku samo jednog putovanja, te nije imalo kontinuiran karakter poput trgovakih ili bankarskih kompanij.

Compagnia ugovorne strane nisu se povezivale samo zarad jednog putovanja ili jednog posla, ve za due vrijeme esto i do tri godine. Ali mogunost produenja ugovora, prisutnost stalnih ljudi na vodeim pozicijama i glavnih ulagaa, te stabilnih suradnjika davali su ovoj organizaciji dugotrajan karakter unato ogranienoj pravnoj prirodi. Prve compagnie nastale su u Toskani, a posebno su ojaale u doba avinjonskih papa (14.st.) kada su ukinuti templari, a potreba za financijama bila visoka. Oni su prikupljali novac koji je Svetoj stolici pripadao na temelju njenog pravava ovime je Crkva dala svoj doprinost nastanku modernog kapitalizma, jer da bi sluile Svetnoj stolici, plemenske trgovake kue postale su meunarodne banke.

Firenca je gospodarila ekonomskim ivotom Zapada u 14. i 15. stoljeu sa svoja tri narataja krupnih trgovakih kompanija. Nakon 1500. na scenu stupaju i juni Njemci, panjolci i Genovljani, te guraju Firencu u drugi plan. Dva tipa organizacije kompanija u doba renesanse: centralizirana (s podrunicama) i decentralizirana (s filajlama). Firentinske kompanije okupljale su u 14. st. do 25 lanova sa jednakim pravima i obavezama, uz obavezu da nee sudjelovati ni u jednom drugom
4

drutvu. Glavni direktor, u biti glavni ulaga, zamijenjivan je tek nakon smrti. Direktori podrunica bili su inovnici, a mogli su biti i dioniari. Ovakav sustav bio je u centraliziranim kompanijama poput Bardija i Peruija. Decentralizirane kompanije na pravnoj razini nisu inili kompaniju, ve je to bio skup teorijski nezavisnih kompanija, od kojih je svaka imala svoj udio, svoje vlastite knjige i svoj nezavisni kapital. Razliiti ogranci sklapali su poslovne ugovore jedni sa drugima, kao to bi to r adili sa stranim kuama, a efovi filajla, umjesto da budu plaeni i otpustivi inovnici, najee su birani meu manjinskim dioniarima. Ovakav sluaj bio je kod Medicija, koji su za sebe zadrali titule glavnih sudionika, dok su ostali lokalni efovi filajla nosili tutulu guvernera. Ovakav ustroj sliio je holdingu, a njihov sustav usporeen je sa Rockfellerima. U svom vrhuncku 1458., Medici su bili veinski vlasnici u jedanaest razliitih drutava, tako da su oni tehniki u svojoj osobi povezivale sve te pravno samostalne kompanije i tvorili jedan ogroman holding. Lorenzo Velianstveni vie se zanimao za politiku i humanistiku, a manje za svoje financije brzo propadanje njegova finansijckog carstva. U 16. stoljeu cvjetale su kompanije sa filajlama i kompanije sa podrunicama. panjolci i Talijani uglavnom su se opredjeljivali za decentralizirane kompanije, dok su Njemci (primjer Fugeri) vie preferirali krutu strukturu poduzea s podrunicama. Renesansni trgovci bankari uglavnom su istovremeno radili oba ova posla, ali su ponekad bili i krupni industrijalci. Medii su prodavali tkanine koju su sami proizvodili itd. Ali tijekom 16. stoljea bili su uglavnom prisiljeni na specijalizaciju, te tako uglavnom postaju iskljuivo bankari. Fuger je dao 543,585 forinti Karlu da potplati svoj izbor za cara (koji je ukupno kotao 851,981 forinti iliti 1200 kg finog zlata). Ovo je izmijenilo karakter Fugera, od igranja na sigurno preli su u poslove visokog rizika i visoke dobiti te ovisnosi o Habsburzima. Godine 1563. aktiva banke Fuger iznosila je 5 661 493 forinti, a od tog iznosa 4 445 135 forinti bili su dugovi panjolske krune. Brojnim bankrotima panjolske unitena je banka Fugera, a na scenu stupaju Genovljani.
5

U poetku Genovljani su bili financijeri Francuske, a nakon 1527. prelaze Habsburzima. panjolskim bankrotom 1557. izvlae veliku korist zbog opadanja njemaih banka (Fugera). Krajem 16. st. i poetkom 17. st Genovljani su odigrali kljunu ulogu na europskim mijenjanicama. Veliki prihod koji su panjolski kraljevi imali od Amerike bio je u prevelikim razmacima, a njima su trebala sredstva za svakodnevno skupo ratovanje. Bankari su bili ti koji su donekle bili prisiljavani davati im sredstva, a Genova je uivala poseban poloaj unutar ovog sustava i zbog svog poloaja. Preko nje je iao i put istog novca koji su slali kraljevi svojim etama, kao i zarada od kredita. U 17.st. kada je prihod iz Amerika drastiko opao za panjolsku, prihodi Genove su ieznuli.

U Francuskoj je u 16. stoljeu bilo 209 trgovako bankarskih drutava, a od toga 169 u Lionu. Meu njima 143 talijanskih i 15 njemakih i vicarskih. Franjo I. je ovdje posuivao novac koji mu je bio potreban za rat s Habsburzima uz kamatu od 14 16% godinje. Godine 1547., u vrijeme njegove smrti, dug bez pokria iznosio je 6 860 000 talira to je bilo ravno godinjem priljevu u dravnu blagajnu. Njegov nasljednik Henrik II. pokuao je smanjiti te dugove, ali je 1558. bio prisiljen objaviti bankrot usljed duga od 12 200 000 talira.

Ovakav sustav i esti bankroti dva najmonija kraljevstva u Europi zapravo su odraz vremena i civilizacije koja je ivjela iznad svojih mogunosti i obiaja da se i na najmanji znak uzbune povlai ulog iz banke. Banaka je bilo mnogo, ali su rijetke bile pouzdane. Ovo je razlog stvaranju dravnih banaka.

Dravne banke u Veneciji, Mesini, Milanu, Rimu, Amsterdamu. Javni zajmovi u obliku renti ili jurosa bili su donekle novina, a oitovali su se u pozajmljivanju novca kralju u zamjenu za rentu nekog posjeda banci ili kompaniji ili pojedincu, ili pak izdavanju kraljevskih obveznica koje su kupovali obini graani i na taj nain su posuivali kralju uz odreenu dobit.

Vaari su se zato u 16. stoljeu okrenuli najvie financijskoj trgovini to su bila mjesta gdje se plaalo, a ne vie trgovalo robom kao prije. Upravo ovdje nastaju prve igre na sreu klaenja i kocka.
6

Kretanje novca izrazito je pogodovalo je trgovini. A upravo je trgovina pogodovala nastanku najmodernijih udruivanja takvih kojima vie nije gospodarila samo jedna obitelj. Postupno je tekao njihov razoj, a vrhunac je ostvaren u Istonoindijskoj kompaniji u Nizuzemskoj. Kompanije ovakve vrste dobivale su monopole od vladara, a imale su ogroman poetni kapital i veliki broj ulagaa.

to openito rei o kapitalizmu u Renesasni? Moe li se uope govoriti o pravom kapitalizmu? Nekoliko je vienja na ovo, ali openito se moe rei kako je kapitalizam stidljivo ulazio u sve ire pore drutva, a da nije izmiljotina Renesanse, nego se samo proirio na nekoliko sektora. Tipino kapitalistiko poduzee bilo je Jakova Fugera u 16. stoljeu. Njegova tvrtka je svoje bogatstvo temeljila na proizvodnji bakra i srebra, kontrolirao je rudnike u Tirolu i Ugarskoj, koristio je najmodernije metode tog vremena za obradu minerala i stvorio tri tvornice za proiavanje. Takoer zakupio je rudnike ive, koja je neophodna u obradi srebra.

Unato tome, velika industrijka poduzea ostala su rijetka u 16. stoljeu, a glavnina dobiti bila je u financijskom sektoru. U Renesansi sve konstitutivne odlike kapitalizma nisu bile podjednako razvijene, ali proces koji e dovesto do njegova trijumfa ve je poeo djelovati. Izmeu doba trgovakog i financijskog kapitalizma, s jedne strane, i industrijskog, s druge, nije bilo prekida; jedno je pripremilo drugo, a vezu meu njima inio je kapitalistiki duh.

Kapitalistiki duh i mentalitet? On je radikalno drugaiji franjevakom duhovnom nazoru, on posmatra dobit izraenu kroz novac kao cilj po sebi, uveavanje bogatstva kao cilj zemaljskog postojanja, a siromatvo kao nedostatak. Duh aktivizma, koji prezire novac u sanducima i zahtjeva njegovu upotrebu i mnoenje kasnije pronalazimo kod puritanaca. Talijanski trgovac Renesanse bio je preduzimljiv ovjek, hladne glave, vjeruje u iskustvo, u organizaciju, u metodu i u mjeavinu raunanja i rasuivanja Trgovina je stvar raunanja!. Ovaj mentalitet izazvao je trgovinsku revoluciju koja je stvorila nove tehnike poslovanja.

Kapitalistiki duh posebno jasno izrazio se i u zaecima kartela, koji se javljaju sredinom 15. stoljea.
7

Modernost renesanse, koja se ukazuej u dranju poslovnih ljudi iz Genove, te Mediija i Fugera, bila je neodvojiva od sve veeg znaaja koliine. Koliina onda postupno postaje nova dimenzija zapadne civilizacije. Premda moda iznosi kojima su oni upravljali izgleda skromno iz dananje perspektive, za ono vrijeme oni su bili velika novina koja je udarila temelje budunosti. Velike koliine novca i robe kojom su upravljali vodei kapitalisti tog vremena zahtjevale su i veliku logistiku i ogroman broj radnika. Samo za vaenje ruda Fuger je imao zapoljeno desetke tisua ljudi.

Poveanje trokova i prihoda drava prua najbolji dokaz nezaustavljivog poleta koliine u civilizaciji renesanse. Prihodi Firence od 1510. do 1605. porasli su za 360%. Godine 1560. prihodi Kastilje iznosili su 1 600 00 dukata, a trokovi 3 200 000 dukata. Godine 1598. ti iznosi porasli su na 4 800 000 dukata i 7 500 000 dukata. Vidimo poveanje od gotovo 200% na obe strane u 38 godina. Uzrok ovakvog stanja svakako je bio rat, koji je posjpeen napretkom vatrenog oruja, sve vie optereivao dravnu blagajnu i zahtjevao je ogromne koliine novca, do tada nezamislive.

16. stoljee odlikuju iri razmjeri ekonomskih i vojnikih poduhvata (broj vojnika u vojsci je takoer viestruko narastao). Iz temelja je promijenjena meunarodna trgovina poetkom modernog doba, a savez hanzetanskih gradova, koji je u 14. stoljeu predstavljao glavnu europsku organizaciju, postupno je propadao jer nije imalo podrku jedne snane drave.

Unato tome, oni su bili znaajna sila jo 1600. godine, ali su bili ovisni o potpori raznih vladara u njihovim politikim igrama. Openito, Sjeverno je more bilo ivo s trgovinom u 16. stoljeu, ali je prevagu sve vie odnosila Nizuzemska i Engleska.

Trgovina Sredozemljom u 16. stoljeu ostala je iva, premda vie nije uivala iskljuivo nadmo, nego je postupno bila potiskivana u drugi plan. Trgovina s zainima prebaena je iz Venecije u Antwerpen, gdje su se prodavali Portugalski zaini. Sredinom 16. stoljea ponovno je donekle ivnula trgovina Sredozemljem, ali nikada nije povratila svoj prijanji utjecaj. Krajem 16. stoljea u potpunosti je zatvoren Bliski istok za trgovinu, a 1596. Nizuzemci postaju gospodari trgovine s Indijom.
8

Italija je imala najvie gradova s preko 100 000 stanovnika, a teita trgovine polako su se premjetala s istoka prema zapadu. Tako prosperiraju krajem 16. st. Genova i Marseille.

Kraj renesanse doekan je u svjetlu prevlasti sjevernih naroda Englezi, Nizozemci, Njemci, pa ak i Francuzi i Skandinavci postupno su zauzimali mjesto prevlasti od Italije i panjolske u trgovini i ekonomiji, premda moda jo neko vrijeme ne i u politici. Ali to je politika mo bez ekonomskog oslonca? Najbolji primjer je mona panjolska 16. stoljea, koja beznadno tone u 17. stoljeu da bi postala konano drugorazredna sila. Gradovi i sela

Selo

Brojne bune u seoskom svijetu protiv kraljevih skupljaa poreza, feudalaca, manastira i drugih ubiraa desetine, ponekad protiv gradova i stranih doseljenika (pokreti flamanskog sela, bune ekih, transilvanijskih, austrijskih, slovenskih seljaka od 1419. do 1515.; graanski rat u Njemakoj 1524.-1525., kada su seljake trupe na elu s Mincerom nasrnule na gradove itd.)bune vrlo kratke i bezuspjene, nisu dovodile do nikakvog tehnikog napretka i drutvenog poboljanja Francuska u 14. st. je bila prenaseljena i zemlja nije supjela prehraniti sva usta zbog kinih godina i loih etvi, uz to i brojni ratovi i kuga Tragini 14. vijek! Kasnije dolazi do oivljavanjanasljednici obrauju zemlju, uzimaju od vlastelina u zakup po povoljnim uvjetima, vie se proizvodi i hrani se desetkovano stanovnitvo Doseljavaju se ljudi u podruja opustoena kugom i ratomod 1480. ekspanzija (prevaga ita nad proizvodnjom mesa i vune, povean natalitet) zatim slijedi pogoranje stanja koje je nakon 1600. godine dovelo do usporavanja demografske ekspanzije i oteavanja seljakovog poloaja Znaaj ovce u doba renesanse-poznato englesko sukno; u panjolskoj procvat stoarstva i meste - udruivanje vlasnika vie stada, koja se, zatim, povjeravaju zajednikom pastiru. Opadanje stanovnitva izazvanog crnom kugom 1348. godinestoka je, navodno, po selima zamenila nestale ljude. To je ipak netono jer u panjolsku dolazi afrika rasa merino ovce, fine bijele vune koju su donjeli
9

enovljani. Tako Kastilja postaje neka vrsta europske Australije, a vuna kraljenica kastiljske poljoprivrede. Izgradnja kanala u Italiji (Lombardija) - dolazi do uspona poljoprivrede. Venecija takoer isuuje svoje movare izmeu Brente i Pijave. Nizozemci su brzo savladali tehniku isuivanja vode na obali mora i unutranjosti zemlje. Izmeu 1430. i 1460. podignuti su nasipi, pa su tako, poevi od 1435. godine, polako stvarani polderi. Metoda isuivanja i poboljanja zemljita, razraena tijekom 15. stoljea, sastojala se u sljedeem: dizani su nasipi, vii od nivoa mora i rijeka, oko itavog kraja koji je valjalo isuiti; zatim je unutar toga prostora zemljite dijeljeno na kvadrate, a voda izmeu njih kanalima odvoena do nasipa, a odatle vetrenjaama prebacivana u more. Procvat ratarstva istono od Elbe, a intenzivno se obrauje podruje u Flandriji koja je sluila kao uzor itavoj Europi. ume, ledine i movare su pretvarali u obradive povrine, poznato je flamansko gnojivo, izvozili luk i kupus u Englesku, englezi od njih nauili gajiti hmelj, poznata burgundska djetelina, plodna zemlja i dobro uhranjena stoka...Flandrija je vrt kojemu su se svi divili! Italija se vie bavila vrtlarstvomneke vrste preobrazili,a neke prilagodili svom podruju (argarepa(mrkva)-vrlo cjenjena u doba renesanse, eerna repa nastala poboljanjem repe, artioku donjeli Arapi, a u 14. i 15. st. je najcjenjenije povre eur. aristokracije, zelena salata popularna u Francuskoj, jagode se sade u baama, kao i maline i ribizle)poboljanje prehrane, barem kod bogataa Nove biljke donesene na zapad: karfiol; karanfili i cimet donjeo Vasco da Gama, heljda (neka vrsta itarice), bijeli dud iz Kine - renesansni prinevi poticali gajenje svilene bube: Sforze,toskanski veliki vojvode,pape... Ameriki botaniki doprinos Europi (sporan?-nije sigurno to je tono doneseno u Europu iz Amerike): topola, bijeli pasulj (grah), kukuruz, krumpir, paradajz. Isto je i to se tie stoke. Smatra se da je vei znaaj onoga to su Europljani prenjeli u Ameriku nego obrnuto. Seoski svijet tehniki i mentalno zaostao,bez obzira na sve prethodno nabrojano (primjer zaostalosti-sijanje iz ruke koje je sporije i troi se vie sjemena, nego sijanje
10

uz brazdu koje su tek kasnije poeli primjenjivati ili npr. bilo je nedovoljno trave, to znai i manje stoka,manje gnojiva, dakle slaba etva)stagnacija poljoprivrede Neobrazovanost i nepismenost seljaka u to doba Grad

Ranjivost gradova,osobito Rima-najezde razbojnika koji su se sputali iz sela u grad i pljakali potu i robu koja se prevozila, morali zatvarati kapije Rima, ak se morala organizirati prava vojska protiv razbojnika; pomori kuge - od 15. st normalna gradska pojava (London je izmeu 1407. i 1479. doiveo jedanaest pomora kuge, nestajale treine ili etvrtine stanovnika jednog grada,nisu vie imali gdje sahranjivati leeve) Porast gradskog stanovnitva u 16. st. , koji je slijedio nakon opadanja od 1320. do 1450. Samo je pet europskih gradova 1500. godine imalo vie od 100.000 itelja, a 1600. godine ih je bilo jedanaest (ili dvanaest). Veliki europski gradovi: Konstantinopol (250.000), Pariz (moda 200.000), Napulj (150.000), Venecija (oko 105.000), Milano (100.000?). U Francuskoj Ruan i Lion (oko 100 000, ali poslije vjerskih ratova pad broja stanovnika),Marsej je 1583. godine imao oko 80.000 stanovnika. U panjolskoj je najvei grad bio Sevilja, sa 90.000 itelja 1594. godine. Veliki gradovi uglavnom su se nalazili na zapadu izuzev Moskve i Konstantinopola,a prava urbanizacija zapoinje u Italiji. Brojni gradovi su doivjeli i opadanje stanovnitva u 16. st. (demografsko opadanje): Bolonja,Venecija,Antwerpen...,ali zato je demografski rast Londona, Lisabona i Rima bio je zapanjujui. Osim porasta stanovnita, gradovi dobivaju i sve vei znaaj. S Albertijem u 15. st. poinje nauka o pravilnom urbanizmuglavne ulice trabaju biti pravilne, s kuama jednake veliine i poredane po pravilu sa jednakim glavnim ulazima, ali ipak je uvao krivudavost ulica Franesko di oroon prihvaa da se nacrt ulica razlikuje prema poloaju mjesta; u sluaju breuljka, one e moi jednako da se penju spiralno ili koso, kao i da sljede pravu liniju, ili da podlijeu radiokoncentrinom rasporedu Novi njemaki gradovi na sjeveru i istoku zemlje razvijali su se oko trga ispred gradske vjenice i du pravih ulica, koje su se sjekle pod pravim kutom
11

Na drugom kraju Europe, u panjolskoj i Akvitaniji (fran. regija) tvrave, administrativna sredita, ljudske naseobine i gradovi trnice, nadovezivali su se na helenistike i rimske tradicije: ograen prostor, sa etiri kapije i kvadratnim rasporedom i, u sredini, glavnim trgom, kvadratnim ili pravougaonim. Geometrija u gradskom urbanizmu rasprostranila se tek u 16. st. Direr (tal. arhitekt)djelo Vjetina utvrivanja gradova-govori kako se ivot ljudi mora podvrgnuti strogoj disciplini urbanizma. Idealni grad po njemu: etvorostrani prostor, ije je sredite rezervirano za kraljevsku palau, kvadratnog oblika. Izmeu zamka i gradskog podruja, grad je izdjeljen na etrdesetak pravougaonih blokova, ije due strane idu usporedno sa gradskim zidinama. Gradovi s pravougaonim rasporedom:Lima, Nansij, Livurnija, La Valete... Korporacije (obrti) su se u srednjem vijeku nalazile u specijaliziranim ulicama. Isto tako je ostalo i u renesansi, ali ga je renesansa uskladila s novim pojmom higijene.( Alberti savjetuje: U zabaene i slabo posjeivane ulice treba smjestiti smrdljive zanate, kao to su koarski i slini.") Idealni grad Leonadra da Vincija- grad na dva kata, koji su povezani stepenicama, dok je kretanje kola i ivotinja dozvoljeno, odnosno mogue, samo na donjem katu. Idealni grad Direra (detaljnije)-etiri ugla u gradu orijentirana prema glavnim stranama svijeta; jedan ugao(istoni) za crkvu, gdje su ljudi koji mirno ive, nasuprot juni ugao gdje su topionice bakra i bronce, da dim ne smeta ljudima, i tu e ivjeti radnici tih tvornica,jo jedna administrativna etvrt i zelene povrine. Osim to grad treba biti praktian u renesensi, on mora biti i lijep. Alberti zadrava krivudave ulice zbog estetike ljepote jer e zbog njih grad izgledati vei, grad treba imati i prijatna i uljudna mjesta, a ne samo nuni smjetaj. Slina razmiljanja ima i Franesko di ore-(Rasprava o civilnoj i vojnoj arhitekturi)- grad u cjelini i svako njegovo zdanje trebaju odraavati prekrasni raspored ljudskog tjela, poto je ljudsko tijelo bolje organizirano od svakog drugog i savrenije je od ma kojeg zdanja koje se sa njime moe uporediti". Poevi s renesansom svim kraljevima je bilo na pameti da svoje gradove uine lijepima i praktinima (to moemo posebnmo vidjeti kod papa u 15. i 16. st.)

12

Glavni teoretiari renesanse vie su voljeli radiokoncentrini raspored (zvjezdasti oblik grada) od ahovske table, a da ipak nisu u potpunosti uinili nadmonim onaj prvi nad ovim drugim. Ovaj raspored daje vee mogunosti pucanja na neprijatelja koji opsjeda grad. Najuspelija ostvarenja radiokoncentrinog rasporeda u doba renesanse bila dva grada tvrave: Palmanova, u pokrajini Veneciji, i Kevorden u Holandiji. Osim vojnih razloga,ovakav raspored imao je i korijene u filozofskim i estetskim razmiljanjima-Kruni ili mnogougaoni grad ukazuje na krug u koji se upisuje - inio im se, poput Platonovog grada, samom slikom kosmosa, saetim izrazom divote neba, ovaploenjem u zemlji i kamenu sferinog savrenstva svemira. U renesansnim gradovima trg dobiva sve vee znaenjeslagan i oblikovan po mjeri grada u koji se uklapa, ne trebaju biti ni suvie mali da ne stanu svi ljudi, niti suvie veliki da izgledaju pusto,''trg kao dvorite palae uveano do razmjera grada'', treba biti ukraen stautama. Trg svetog Marka u Veneciji je savreni primjer dvorita palae uveanog do gradskih razmera, sveana dvorana grada". Jo jedan poznati trg Vigevano u Francuskoj-izgled: kvadrat, sa zatvorenim uglovima, u koji se ulazi na sredini stranica, sa statuom kralja u sredini,kue sa jednakim proeljima... Pojam urbanizam je ipak dala Italija, zemlja koja je na Zapadu onda imala najvie gradova i koja se nalazila najblie grko-rimskoj prolosti. Za razliku od Italije London, Moskva i Pariz razvijali se na zbrkan nain,bez brige za prostranstvo,red i perspektivu. Nita se ne moe usporeivati s Rimom koji je glavni po preureivanju u renesansi: izgraene i prepravljene 54 crkve, najvanija crkva Sv, Petra, tijekom 16. st. grade se vile, palae, brojni stanovi, podiu se nove etvrti, 10 km novi poploanih cesta, popravljena tri antika akvedukta, popravljene brojne fontane...Rim europski grad predvodnik! Odnos sela i grada-u gradu bili brojn seljaci, koji su drali stoku (svinje koje pasu po rimskim ulicama,krave) Prodiranje grada u selo i nametanje gradske stege prirodinajvei zemljini posjedi oko Pariza bili su u rukama vjerskih ustanova ,u seoski svijet prodiru najbogatiji i najutjecajniji kraljevi ljudi, izgradnja zamkova i ureenih parkova; nestaju seoske naseobine, a priroda postaje ljepa, urbaniziranija, ureenija
13

U renesansi upravo dolazi do irenja parkova(mnogobrojnost), imaju isto pravougaoni oblik, i podijeljeni na manje kvadrate. Najpoznatiji park u vili Tivoli, koju je u drugoj polovini 16. stoljea uredio kardinal Ipolito d' Este-remek djelo renesansnog vrtlarstavaU renesansi dolazi do otkrivanja sela (nestaju borbe izmeu vlastela i pojednih zamkova, selo vie nije toliko strano)umjetnici i bogatai otkrivaju ljepotu sela i u njega unose gradsku rasko (palae,fontane,vrtovi,koncerti...). Utjee i na umjetnike koji poinju crtati pejzae. Zamci na selu su zapravo ogromne palae, vile koje predstavljaju pravi jedan mali grad, samo na selu. U njima radio i ogroman broj ljudi. Poto se na selu elio nastaviti gradski ivot, kretanje dvora, francuskog osobito, postavljalo je u 16.st. sve sloenije probleme preseljenja. U doba renesanse,osobito u 16. st. dolazi do uspona prijestolnica: Pariza, Londona, Moskve, Konstantinopola, a ve i Madrida. (nagli rast stanovnitva u tim gradovima, npr. Konstantinopol oko 1535. imao 400 000stanovnika) Ujedno dolazi i do propasti gradova-drava, uglavnom zbog osvajanja i jaanja veih gradova te njihovog irenja (Slabljenju Genta, Libeka i Novgoroda odgovara opadanje vie gradskih republika, ili kneevina, slavnih: Padove, Vience, Verone, a sve ih je upropastila Venecija, poetkom 15. stoljea; Pizu Firenca ve 1406; Barcelonu, dravu u dravi", pokorio je 1472. Jovan II Aragonski; Grenada je prisjedinjena paniji 1492; u Bolonju je Julije II uao trijumfalno 1506;...) Primjer Pariza-on iri svoj privredni prostor oko okolice Pariza, te ''iskoritava'' okolna podruja za svoje potrebe, ima monopol nad njima, utjee na njihovu drutvenu strukturu...dolazi do poveanja administracije, inovnika Slina situacija i u Rimu, ali ovdje okupljena administracija ima dvostruki zadatak: da upravlja jednom dravom i jednom religijom. Kao posljedica gomilanja administracije javlja se i gradnja ogromnih palaa za njihove potrebe u blizini najvanijih gradova. Ove raskone palae predstavljaju opasnost zbog toga to tada apsolutistiki kraljevi Europe sve manje izlaze iz svojih raskonih palaa i gube dodir sa stvarnosti i svojim narodom. Prednost je ta to privlai krupno plemstvo, koje u doba renesanse postepeno naputa vojniki i seoski nain ivota, kakvim je nekada ivjelo. U Rimu se tako pojavljuju osim starih i neki novi bogatai. Oni u gradovima imaju svoje rezidencijalne etvrti (npr. Pariz) gdje se obini ljudi mogu samo diviti
14

njihovim raskonim kuama. Plemii grade svoje palae u gradovima upravo zbog toga da budu blizu kralja, ali i pod njegovim budnim okom koji ih neprestano promatra, tako su i manje opasni. Oni su manje opasni i zato to je grad skup. Graditi i opremati palae, igrati ulogu mecene, pojavljivati se na dvorskim sveanostima, dati bogati miraz svojim kerima, to je bilo finansijski mogue samo onome koji uiva naklonost gospodara. Drutvena pokretljivost. Bogati i siromani

- u doba humanizma uspon nacionalnih osobnosti i pojaanje trgovine izmeu razliitih zemalja- meusobna proimanja na podruju kulture i umjetnosti - rasporostranjena horizontalna pokretljivost putovanja, hodoaa - tiha i slabo uoljiva seoba prema velikim gradovima zahvaljujui demografskom priljevu seoskog stanovnitva, europski gradovi rastu u doba renesanse, bez obzira na veliku smrtnost stanovnitva, izazvanu epidemijama privlanost samoga grada i njegovog trita rada - smrtonosne kuge pustoe gradove - mogunost vertikalne pokretljivosti u gradovima - zauujui pojedinani uspjesi usponi nekih porodica novi bogatai- npr. Medici su se od bankara pretvorili u velike vojvode Toskane i enidbama se povezali s francuskim kraljevima - brojano poveanje srednje klase tijekom renesanse - umjetniki procvat u 15. i 16. st. - mecenatstvo - sve vea rasko aristokratskog ivota - renesansa je potvrdila i ojaala ranije drutvene strukture, primajui u redove plemstva one koji su bili bogati - preokret drutvenih vrijednosti novi plemii su utjecali da se prihvate vrijednosti koje nisu iz viteke tradicije- ljubav prema gradu, elja za uenjem itd., a oni sami su usvojili vrijednosti plemstva: elju za pokazivanjem, privrenost stjecanju nepokretnih dobara, preziranja rada - obnavljanje plemstva od 14. do 16. st. - drutveno promaknue graanskoga roda
15

- Luj XI. Je 1470. godine proglasio plemiima vlasnike feudalnih doara poetak zlatnog doba robnog plemstva- rast i nasljeivanje inovnikih zvanja - ratovi u Italiji bili su pogubni za mnoge francuske ili talijanske plemie - u Engleskoj je krajem 15. st. ( Tudori na prijestolju) nestalo krupno vojniko plemstvo, koje je dotad imalo premo u unutranjosti zemlje - uvrenje plemstva diljem Europe - veoma iroki raspon prihoda- bogati su postali jo bogatiji, a siromani jo siromaniji - rast cijena i poveanje poreza, plae rastu sporije od cijena - slabljenje poloaja radnika - bogatai okrutni prema siromanima - seljaci bez ikakvih prava, vezani za zemlju i ovisni o gospodarima, plateno nesposobni, gube slobodu, postaju sluge - udaljavanje kraljeva i plemstva od naroda - razliitosti u zabavama bogatih i siromanih - povlaenje povlatenih iz svakodnevnog ivota - prostitucija u gradovima - Leonardov grad na dva kata- moralne, religiozne i drutvene razlike sve vie prisutne i u prostornim izrazima- bogataima gornji dio grad, svje zrak, svjetlost i mir, a sirotinnji donji dio grada i buka prijevoznih sredstava - nastanak rezidencijalnih etvrti - prezire se manualni rad - rasko u odijevanju i uspon mode - odjea povlatenih se razlikuje od odjee obinog naroda - rasko u odijevanju i od tada este promjene u odjei poklapale su se sa usponom zapadne civilizacije moda postaje jedno od uivanja bogatog svijeta, iji je ivot postao manje naporan i manje vojniki nego u prolosti - ekscentinost o odijevanju - neukus?

- narodne mase trpe glad

16

- razlike u prehrani bogatih i siromanih - preobilni objedi u doba renesanse, pretjerana upotreba zaina i slatkia - tek u 17. st. kuhinja se okrenula vie rafiniranosti nego koliini ( francuska Europa) - kuhinja od 15. st. postaje prava umjetnost - naslavniji tal. kuhar 16. stoljea Bartolomeo Scapi

- mnotvo seljaka u gradovima koje su sa sela otjerali vlasnici stada, zakupci zemlje i demografski porast - renesansa je vie trgovala nego to je proizvodila - raste broj nezaposlenih u gradovima - prosjaci - Pariz, 1535., Opa milostinja, ustanova kune pomoi Engleska: Poor Laws (1563.-1601.), workhouses - porast razbojnitva - siromatvo siromanih se pokuavalo ublaiti organiziranjem javne pomoi - katolika reformacija obnova milosra

- umjetnost i knjievnost izraavaju pogoranje drutvenih razlika - commedia dell'arte -sonet, madrigal, mitoloke svetkovine, prikazivanje pastirskog ivota, epopeja, tragedija po antikom uzoru, iji su junaci mogli biti samo velikai - obian ovjek i graanin su zadugo bili odbaeni u komine uloge

17

18