POVIJEST IC TERMOGRAFIJE

Za otkrie infracrvenog (IC)zraenja zasluan je fiziar Sir William Herschel (1738.-1822.). On je godine 1800-te ve bio poznat zbog svog otkria planeta Urana, koji je bio prvi planet otkriven pomou teleskopa. Herschel je zapazio kako svijetlo koje prolazi kroz razliito obojene filtere razliito zagrijava stvari, pa je odluio napraviti eksperiment kako bi testirao svoje zapaanje. Upotrijebio je prizmu da razlui bijelu svijetlost u boje spektra.

Termometar je stavio na jednu od razluenih boja spektra, dok su ostali termometri bili bez utjecaja svjetla. Oni su mu sluili kao kontroleri eksperimenta. Mjereno u jednakim vremenskim intervalima primjetio je da su dobivene vrijednosti sve vee kako ide prema crvenoj svijetlosti, npr. zelena svjetlost inila je termometar toplijim nego plava svjetlost, uta svjetlost inila je termometar toplijim nego zelena svjetlost, dok je crvena svjetlost uinila termometar najtoplijim. Zainteresiran tim rezultatom odluio je postaviti termometar izvan razluenog spektra odmah uz crvenu boju. Postavljeni termometar postigao je maximalnu vrijednost, a Herschel je zakljuio da postoji jo neko zraenje izvan oku vidljivog spektra, kojemu su priroda i svojstva jednake svjetlosti, i nazvao ga infracrveno zraenje.

INFRACRVENO ZRAENJE Infracrveno (IC) zraenje dio je elektromagnetskog spektra i poinje ispod vidljivog dijela spektra na valnim duljinama 0.75 m, a protee se do preko 200 m, kada IC zraenje prelazi u mikrovalno podruje koje je gornji nivo radio valova. Za praktinu primjenu u termografiji IC spektar je prihvatljiv u podruju 2m do 13 m.

Kao to vrijedi za vidljivi dio spektra, i IC zraenje se pokorava osnovnim zakonima koji vrijede za elektromagnetsko zraenje. Ono se razlikuje samo po valnoj duljini i frekvenciji. Kako IC zraenje nije vidljivo, za praktinu primjenu mora se pretvoriti u neki drugi oblik energije: elektrinu, mehaniku ili kemijsku. Ta pretvorba odvija se u posebnim IC ureajima uz upotrijebu detektora koji pak ukljuuju termoparove, termometre, bolometre, fotografske ploe ili fotoelije. Za korisnika je svakako primjena od primarnog interesa, a nain konverzije je sporedan. Danas proizvedeni ureaji za detekciju IC zraenja svrstavaju se u dvije kategorije: one za mjerenje temperature (radiometrija) i one za snimanje raspodjele temperature na povrini objekata (termografija). UREAJI ZA DETEKCIJU IC ZRAENJA (IC KAMERE) Primjena infracrvenog zraenja, tkzv. infracrvena tehnika poela se znaajnije razvijati tek u drugom svjetskom ratu. Posebno se razvila primjena u vojne svrhe, za snimanje terena iz aviona ili umjetnih satelita, te za industrijsku kontrolu. Od sredine 60-ih godina postoje na komercijalnom tritu razni tipovi kamera. Poetni tipovi kamera bili su vrlo spori, dok se dananji tipovi kamera kvalitetom slike mogu izjednaiti sa TV-om. Svi tipovi kamera koriste tkzv. optomehaniko skeniranje, te se zovu jo i IC skeneri (u poetku su bili skeneri dio IC sistema, kao i dio za pohranu slike, raunalo ili procesor). Dananje kamere ujedinjuju sve funkcije u sebi. U drugoj polovici 80-ih javljaju se za razliku od ranijih tipova koji imaju samo jedan detektor i gdje se slika stvara mehaniki, tkzv. kamere koje koriste vie detektora. Naime slika sa objektom prenosi se preko optike na matricu detektora koja se sastoji od stotinu linija, a svaka linija od stotinu detektorskih elemenata koji pokrivaju itavu povrinu na koju se projecira slika. Takav tip detektora zove se FPA (Focal Plane Array). To stvaranje slike mehaniki, tkzv. tehnologijom rotirajuih prizmi, zahtijevalo je posebno hlaenje ureaja tekuim duikom to je ograniavalo dodatnu mobilnost ureaja, pa se ic kamere upotrebljavaju laboratorijski. Tek daljnji razvoj tehnologije hlaenja detektora omoguio je da i IC kamere budu pokretne poput klasine video kamere. Slike prikazuju tehnoloki razvoj IC ureaja.

Pioniri infracrvenog snimanja: 1958-63 vedske kompanije AGA i Bofors razvile su prvi infracrveni pogled za vojne potrebe

1966 - 68 Prvi komercijalni sistem uz hlaenje tekuim duikom

1986 Prvi sistem visokih perfomansi sa termoelektrinim hlaenjem

1988 Prva prijenosna akumulatorom napajana kamera

1997 Prva nehlaena runa kamera za mjerenje IC zraenja