RELIGIJA, KULTURA I DRU?

TVENI SISTEM KAO OSNOV OBRAZOVANJA Kao to je svoja prva saznanja o sebi covjek razvijao u kontaktu sa drugim ljudima, tako je teklo i njegovo osmi ljavanje vlastitog porijekla koje je vezivao za misticne sile i religijska obja njenja. U istoriji su neodvojive kulture od religija. Cak su i kulture koje nisu imale dodira kroz istoriju razvijale vlastite religije, vlastita vjerovanja. Takav je primjer sa Inkama, Majama i Astecima koji su prije dolaska Evropljana imali svoja vjerovanja i svoja bo?anstva kao to su i Evropljani imali svoja. To dokazuje da se kultura i religija pro?imaju u svim dru tvenim sistemima. Uticaj kulture i religije na obrazovanje je nesporan. Mogli bismo reci da su to prve kolijevke obrazovanja. Obrazovanje kao tanana nit ?ivota spaja pro lost i sada njost te osmi ljava buducnost svake kulture i religije, vezuje kulture i religije medusobno i donosi nova sagledavanja covjeku, cini ga slobodnijim. RELIGIJA Kao istorijski i dru tveni fenomen religija izmice svim poku ajima definisanja. Ne ?eleci ovdje da se posebno bavimo problemom definisanja, smatramo da je najprihvatljivije jedno uop teno odredenje ovog pojma: religija je svako vjerovanje u apsolutnu i misticnu moc ( u njic, 1998). Postoje brojne i vrlo razlicite definicije religije kao i izvori o tome (Kuburic, 2001, str. 138). Tipicna svojstva religije su: 1) ona ima svoju filozofiju ili ucenje, 2) predstavlja covjekovo posebno iskustvo, 3) svaka religija ima svoje obrede, 4) ima svoje simbole, 5) ima svoje vrijednosti, 6) ima svoju organizaciju koja okuplja vjernike i institucije. U okviru navedenih, svaka religija ima cetiri svojstva vezana za njen nastanak. To su: animizam, totemizam, feti izam i magija. Ovdje cemo razjasniti prvo ova cetiri svojstva a zatim est gore navedenih. Animizam predstavlja vjerovanje da duh predaka ?ivi nakon smrti, a u nekim religijama se vjeruje da taj duh bdije nad ?ivima. Kod pojedinih religija postoji vjerovanje da se duh pretka mo?e preseliti u covjeka ili ?ivotinju te tako nastaviti djelovanje na ovozemaljskom svijetu. U hri?canstvu kao modernoj objavljenoj religiji postoji ucenje o Svetom duhu koji predstavlja bo?anski um koji sve vidi i sve zna. 266 Totemizam se sastoji u vjerovanju da totem ili za titni znak titi vjernike od zlih sila i da predstavlja svojevrsnu vezu sa bo?anstvom kao olicenjem op te moci i razuma. Totem mo?e biti odslikan na posebnim predmetima kao to je totemski stub kod indijanskih plemena. Kod hri?cana totemsku moc ima krst a kod islamista polumjesec i zvijezda. Feti?izam predstavlja vjerovanje da postoje predmeti koji imaju feti ku moc, koji covjeka cuvaju od zlih sila i donose srecu ili covjeku daju moc, tite ga od bolesti i slicno. U islamskoj vjeri feti ku moc ima Kuran i niz obrednih predmeta a kod hri?cana je to Biblija, ikone, kandilo, oltar i niz drugih obrednih predmeta. Magija se sastoji u tome da ljudi vjeruju da ce odredenim radnjama uspostaviti vezu sa vi im misticnim silama, pa i sa bogom. U primitivnim plemenima mag ili vrac je izvodio odredene obredne radnje kako bi prizvao ki u te je na taj nacin pripisivao sebi moc uspostavljanja veze sa vi im silama ili bo?anstvom. Kod Srba se magija prepoznaje u kultnom

tovanju badnjaka ili bo?icnog drveta. Filozofija religije ili religijsko ucenje prati sve religije. U pravilu se ova ucenja vezuju za mitove. Mit je manje ili vi e mistifikovana prica o bogovima, herojima ili dogadajima koji imaju nadljudska obilje?ja i koji su radikalno uticali na ?ivot ljudi. Mitovi i legende kao osnova religijskih ucenja su olak avali irenje vjere, ljudi su lak e vjerovali prateci mitove. Ono to su u primitivnim religijama bili mitovi, savremena religija je pretvorila u dogme i doktrine. Mitovi su se prenosili usmeno, a dogme i doktrine se prenose pismeno preko svetih ili religijskih knjiga. U objavljenim religijama postoje vrhunske svete knjige, kao to je Biblija u hri?canstvu ili Kuran u islamu. Religija predstavlja posebno iskustvo, sadr?ano u covjekovoj potrebi da osmisli svoju egzistenciju, da kognitivno apstrahuje sile univerzuma, da shvati sile stvaranja i razaranja. Poseban vid vjerskog iskustva je emocionalni do?ivljaj pri susretu covjeka sa bogom ili svecima, sa apsolutnom ili misticnom moci. Poseban vid iskustva je iskustvo preobracenja koje se zasniva na osjecaju krivice i njegovom preokretanju u osjecaj ponosa i pripadanja, u vjerovanje ili u nadu i optimizam. Zasniva se na volji i odluci covjeka da donese bezuslovnu odluku o promjeni u svome ?ivotu, o pribli?avanju bo?jim zakonima i volji. Obredi prate sve religije. Oni predstavljaju rituale ili uhodane vidove pona anja koji vezuju covjeka za njegovu religiju ali i za druge ljude s kojima stupa u kontakt pri obredima. U hri?canstvu su to obredi kr tenja, vjencanja, sahrane, kumstva i drugi. Primitivne religije su poznate po obredima ?rtvovanja u kojima se bogovima prinose ?rtve bilo da 267 se ?rtvuju ?ivotinje ili ljudi. Ritual i kult su posebne vrste obrednih radnji. Ritual je skup obreda koji se izvode u skladu sa vjerovanjem u odredenim situacijama i po uhodanom redosljedu, s ciljem da vjernici iska?u i odr?e svoju vjersku tradiciju i uvjerenja. Kult je obredni vid pona anja u kome se na simbolican nacin iskazuje obo?avanje ili po tovanje odredene stvari ili licnosti kojima se pridaju misticne moci i vrijednosti. Dva su kulta najfrekventnija u svim vjerovanjima: a) kult prirode i b) kult predaka. Kult prirode se odnosi na kultni obred posvecen predmetima ili bicima iz prirode. Kult predaka se odnosi na kosti ili mo ti umrlih, na relikvije ili grobove predaka kao i obo?avanje du a predaka. Kult prirode i kult predaka su povezani. Kod Srba se na Badnje vece u kucu unosi badnjak ili bo?icno drvce u kome po vjerovanju borave duhovi predaka. Pri odlasku na zadu nice Srbi odaju pocast du ama umrlih predaka paljenjem svijeca i obrednom molitvom. Simboli vjere (simvol) predstavljaju ifre i tajne koje imaju moc da prodiru do podsvjesnog, oni rastavljaju i sastavljaju ljude u vjeri i odanosti ili posvecenosti. Postoje mrtvi i ?ivi simboli. Mrtvi simboli pripadaju pro losti i tradiciji dok ?ivi imaju snagu i moc. ?ivi je svaki simbol koji se u vjeri koristi ili upotrebljava. Krst je u hri?canstvu predstavljao simbol srama jer je razapinjanje na krst nekada bilo dio vjerskog obreda ka?njavanja, ali je krst danas i simbol spasenja i iskupljenja jer se uz krst vr i obred kr tenja, moli slava, daju zavjeti i oprosti.

Religijske vrijednosti i norme predstavljaju skup etickih polazi ta i moralnih instrukcija za svakodnevni ?ivot ljudi. U hri?canstvu i drugim objavljenim religijama ove norme propisuju nacin ?ivljenja, s ciljem da covjeku koji ih se pridr?ava obezbijedi zagrobni ?ivot u raju, kr enje tih normi vodi u pakao. Tabui su prve religijske zabrane koje su slu?ile kao nastojanje da se moralni poredak uvede u ljudsku zajednicu. Tabui se mogu odnositi na ljude, predmete, mjesta, aktivnosti ili rijeci. Moralnim normama su prethodili tabui kao raznovrsni vidovi zabrana kojima obiluju primitivne religije. Kasnije su tabui prerasli u vjerske norme koje proizilaze iz etike i vrijednosti. U hri?canstvu je ljubav jedna od najvi ih vrijednosti, otuda je izvedena biblijska norma: Ljubi bli?njeg svojega kao sebe samoga (Matej 22:39; Leviti 19:18). Ljudski vrijednosni sistemi imaju svoje ishodi te u tabuima i prvim vjerskim normama. Vrijednosni sistem predstavlja najznacajniji faktor integracije dru tvene zajednice koji daje smisao i orijentaciju (Kuburic, 2001, str. 141). 268 Vjerske organizacije i institucije podrazumijevaju odredeni broj vjernika i njihovo rukovodstvo, sakralne objekte kao to su crkve ili d?amije odnosno manastiri, imovinu kao to je zemlji te, slu?beno crkveno osoblje, obrazovne institucije, izdavacku djelatnost, propagandu i slicno. Pretpostavlja se da je ljudsko dru tvo u toku svoje istorije imalo preko 100.000 razlicitih religija i oko 200.000 kultova. Danas je Rimokatolicka crkva najveca nedr?avna birokratska organizacija na svijetu, sa skoro dva miliona profesionalno zaposlenih slu?benika, sa centralizovanim institucijama i Vatikanom kao jednim centrom ove vjere u cijelom svijetu. Pravoslavlje i budizam nemaju jedan administrativni centar za cijeli svijet i pretpostavlja se da je to ogromna komparativna prednost Rimokatolicke crkve. Obrazovne institucije koje financiraju ili organizuju razlicite vjerske organizacije i institucije, se bave svjetovnim i vjerskim obrazovanjem. Ove obrazovne institucije znatno uticu na odnose medu ljudima ireci etiku i moral u skladu sa vjerskim ucenjem religije kojoj pripadaju. Rezimirajuci osnovne pojmove o religiji nu?no je istaci da je za sociologiju obrazovanja va?no da analizira uticaj religije na dru tvo i uticaj religije na obrazovanje. Naravno, ova analiza nije moguca bez pojmovnih razgranicenja. To je osnovni razlog izvodenja i preciziranja osnovnih pojmova koje smo ovdje dali a koje cemo koristiti u daljoj analizi. Ne namjeravajuci da iscrpimo sva bitna pitanja odnosa religije, dru tva i obrazovanja, ovdje smo kao bitna izdvojili sljedeca pitanja: 1) religija, dru tvene promjene i obrazovanje, 2) poistovjecivanje religijskog i nacionalnog, 3) religija i dr?ava, 4) klerikalizam i sekte, 5) religija, obrazovanje i globalizacija. Religija, dru?tvene promjene i obrazovanje su, po marksistickoj teoriji, u uzajamnoj vezi tako to promjene u ekonomskoj bazi uzrokuju promjene u sferi nadgradnje, a to znaci u religiji i obrazovanju. Ovu jednosmjernost odbacuje Maks Veber. On prihvata mogucnost da ekonomija u datim okolnostim i u odredenoj mjeri mo?e determinisati obrazovanje i religijske poglede, ali smatra da postoji i obratan uticaj. Veber smatra da ljudskim akcijama upravljaju znacenja i simboli koje je covjek usvojio. Pojedinac svoje pona anje usagla ava sa svojim shvatanjem svijeta iz koga izvodi

znacenja, ciljeve i motive. Religija cesto znatno determini e shvatanje svijeta. Na taj nacin religija mo?e da utice na obrazovanje i ekonomiju (Veber, 1969b). U svome poznatom djelu Protestantska etika i duh kapitalizma Veber traga za duhom kapitalizma koji ilustruje poznatom maksimom Bend?amina Frenklina Upamti da je vrijeme novac . On uocava da vrijeme nije nacin da se zaradi novac vec da ova maksima odra?ava duh 269 kapitalizma, a da je ovaj duh irom svijeta determinisan religijom. On nalazi da je kalvinizam ili ideja naci sebe u du?nosti ili pozivu vezan za protestantsku etiku. Ovaj pravac se razvio u Zapadnoj Evropi u XVII vijeku. Gotovo fanaticno se posvetiti pozivu znaci steci milost bo?iju, a zaradivanje novca je mjera posvecenosti pozivu. Protestantska crkva je propovijedala tednju i odricanje od seksualnog i drugih zadovoljstava. Obrazovanje je po bo?ijoj volji jer unapreduje du?nost. Veber tvrdi da je asketski protestantizam znatno uticao na razvitak duha kapitalizma (Ibidem). Iz kalvinistickog duha asketskog protestantizma razvila se poslovna etika savremenog biznismena, smatra Veber. Neumoran, trajan, sistematski rad u nekom svjetovnom pozivu zacijelo je bio najsna?nija zamisliva poluga za ekspanziju duha kapitalizma , pi e Veber (Vidi: Haralambos, 1989, str. 446). Veber dokazuje kako je asketski protestantizam prethodio rastu zapadnog kapitalizma (Ibidem, str. 446). Crkva kao zvanicna teritorijalna institucija modernih religija bitno utice na obrazovanje. Prvo, ona regrutuje svoje ucenike iz naj irih narodnih masa. Drugo, ona u pravilu prihvata pravila i norme dr?ave i cesto podr?ava aktuelne strukture na vlasti. Trece, crkva je duboko integrisana u dr?avni sistem, po tuje zakone date dr?ave i najce?ce predstavlja svojevrsnog cuvara dr?avnog sistema. Cetvrto, ona strogo cuva svoje pravo na vjersku istinu. U srednjem vijeku crkva je koristila dijelektiku da obracuna sa jeretickim ucenjima. Rimokatolicka crkva se koristila inkvizicijom da bi iskorijenila jeretike. Peto, ona se u pravilu miri sa drugim vjerama i crkvama a cesto i saraduje s njima. Sve u svemu, crkva je znatno prisutna u savremenom dru tvu i bitno utice na obrazovanje. Javnim djelovanjem i irenjem etike vjerskog ucenja, crkva bitno determini e ?ivot savremenog covjeka. Poistovjecivanje religijskog i nacionalnog je karakteristicno za neke narode i istorijske epohe. Vjera je u pravilu sastavni dio nacionalnog identiteta. Postavlja se pitanje da li vjere produkuju nove nacije ili nacije prihvataju nove vjere. Ova dva pitanja su komplementarna. Poznato je da su mnogi africki narodi prihvatili rimokatolicku vjeru napu tajuci svoje prethodne religije. Isto tako, Balkan je primjer gdje se vjera javlja kao osnov strukturisanja novog nacionalnog identiteta Bo njaka. Nije sporno da su sve nacije nastale u odredenom istorijskom trenutku. Takav slucaj je i sa bo njackom nacijom cija geneza je vezana za petovjekovnu vladavinu Otomanske imperije na Balkanu. Vjera se u istoriji javljala i kao snaga koja se nastoji emancipovati od nacija i biti iznad nacionalnog okvira. Takav slucaj je sa hri?canstvom za koje su Rimljani tvrdili da je iznad Jevreja i Grka jer su sada, kada je Rim preuzeo hri?canstvo, svi jedno u Hristu (Turjacanin, 1993, str. 74).