SEMINARSKI RAD

Gerila

http://www.besplatniseminarskiradovi.com
Gerila Saetak
Gerila je oblik oruanog otpora stanovnitva jedne zemlje (podru ja ili teritorija) ili odreenih grupa, u uvjetima apsolutne brojne, materijalne i tehni ke nadmonosti protivnika. U vojnom pogledu, gerilu karakteriziraju operacije malih oruanih grupa i jedinica, vrlo pokretnih i raznoliko naoruanih (najprimitivnijim i suvremenim orujem), uz primjenu raznovrsnih formi borbe: od ilegalnih akcija pojedinaca (u gradovima, uporitima i dr.) do grupnih akcija manjih ili ve ih skupina. Osnovna razlika gerile i terorizma je u odabiru cilja. Dok gerila ve inom bira vojne, terorizam se bazira na odabiru "mekih ciljeva" tj. civila. Gerila i terorizam nisu pojave modernog doba, dokazi o postojanju seu daleko u prolost. Jedna od prvih teroristi kih skupina, o kojoj postoje provjereni povijesni podaci, operirala je na bliskom istoku u prvom stolje u, a njezini pripadnici su bili zeloti, idovski nacionalisti koji su se suprotstavljali rimskoj upravi nad Judejom. Gerilski rat i terorizam, povremeno su se pojavljivali tijekom itave povijesti, ali svoj najjai zamah dobili su u 20. stoljeu emu su kumovale totalitaristike ideologije i bujanje agresivnog nacionalizma.

Kljune rijei: gerila, otpor, terorizam, nacionalizam

Uvod
Gerila je oblik oruanog otpora stanovnitva jedne zemlje (podruja ili teritorija) ili odreenih grupa, u uvjetima apsolutne brojne, materijalne i tehnike nadmonosti protivnika. Neprijatelj, po pravilu, u svojim rukama ima i vlast (zakonodavnu, izvrnu, sudsku, teritorijalno-administrativnu i dr.), a u veoj ili manjoj mjeri kontrolira sve sfere ivota, raspolae organiziranom vojnom silom i organima unutarnjeg poretka. Gerila se javlja kao vie ili manje organiziran oblik otpora i borbe protiv jaeg protivnik, bilo da se radi o osvajau ili postojeim dranim strukturama. Mada je izraz nastao u panjolskoj (gerila - mali rat) u borbi panjolskog naroda protiv Nap oleonove vojske gerilskih oblika borbe bilo je i u ranijim vremenima. U Hrvatskoj je takav nain borbe nazivan hajdukovanje i uskoko ratovanje. (Pertovi 1981.)

1. Podrobnije objanjenje pojma gerile

S obzirom na to da su se javljali u vrlo razliitim povijesnim i drutvenoekonomskim uvjetima, i da su gotovo uvijek imali drugaija obiljeja, oblici gerilskog rata su specifini za svaku zemlju, pa i u istoj zemlji za pojedina podruja i vremenska razdoblja. panjolska gerila je, po Marxu, predstavljala osnovu naoruavanja naroda; hajdukovanje je bio parcijalan, spontan otpor pojedinaca i grupa protiv turske vladavine. U nekim latinskoamerikim zemljama poslije drugog svjetskog rata gerilom se nazivaju oruana, diverzantska i sl. djela pojedinih grupa protiv postoje ih reima u tim zemljama, ak i kad su izrazito teroristikih obiljeja. Meutim, bez obzira na sve specifi nosti, gerila se, po pravilu, uvijek javljala kao spontan pokuaj otpora naroda agresoru i okupatoru, odnosno vladaju oj klasi kada je radila na tetu nevladajuoj. Tako shvaena, gerila najee ima pozitivno i progresivno obiljeje. Motivi otpora mogu biti vrlo razliiti, npr. narodno oslobodilaki, revolucionarni, vjerski, plemenski, borba za opstanak i sl. U vojnom pogledu, gerilu karakteriziraju operacije malih oruanih grupa i jedinica, vrlo pokretnih i raznoliko naoruanih (najprimitivnijim i suvremenim orujem), uz primjenu raznovrsnih formi borbe: od ilegalnih akcija pojedinaca (u gradovima, uporitima i dr.) do grupnih akcija manjih ili veih skupina. Strateki cilj gerilskog ratovanja nije osvajanje i uvanje teritorija pod svaku cijenu, ve stalno razbijanje, unitavanje, deorganiziranje i demoraliziranje protivnika svakodnevnim, sitnim akcijama. U skladu s tim, pripadnici gerile izbjegavaju frontalne sukobe s ja im snagama neprijatelja, djeluju prikriveno, iznenada, esto i nou i u nepovoljnim vremenskim uvjetima, a kao takti ke oblike djelovanja najee primjenjuju zasjede, prepade i diverzije, s tim to poslije akcije brzo i ezavaju ovisno o situaciji, u prirodni zaklon (umu ili dunglu) ili meu lokalno stanovnitvo. Osnovno pravilo je napasti iznenada na mjestu i u vrijeme kad neprijatelj to najmanje o ekuje. Za uspjeh gerile od odluujueg je znaenja kvaliteta boraca, sposobnost voa i to vri oslonac na stanovnitvo. Nadalje, ratno pravo prua meunarodnu pravnu zatitu pripadnicima gerilskih jedinica i izjednauje ih u pravima s pripadnicima oruanih snaga ime podupire ovaj nain suprotstavljanja agresoru.

2. Povijest gerile
Nasuprot uvrijeenu miljenju, gerila i terorizam nisu pojave modernog doba. Dokazi o postojanju takvih vrsta nekonvencionalnog rata seu daleko u prolost. Jedna od prvih teroristi kih skupina, o kojoj postoje provjereni povijesni podaci, operirala je na bliskom istoku ve u prvom stoljeu. Njezini su pripadnici bili zeloti, idovski nacionalisti koji su se suprotstavljali rimskoj upravi nad Judejom. Zeloti su se prvi put pojavili u 6. godini prvog stolje a, a ubrzo nestali u podzemlju i zapoeli teroristike djelatnosti. Po gradovima i selima

Judeje ubijali su Rimljane i idove koji su priznavali rimsku vlast. Poslije su uz teroristiku djelatnost gerilski ratovali u brdima i pustinjama. Teroristiko - gerilski rat zelota trajao je sve do ope idovske pobune 66 godine. Rimljani su se pak s dosta uspjeha suprotstavljali idovski gerilcima. Tako je npr. rimski prokurator Antonus Felix uhvatio i pogubio istaknuta gerilskog vou Eleazara, a namjesnik Cospius Fadus uhvatio i pribio na kri sinove glasovita Jude Galilejca. Nasuprot tomu, potrage za idovskim teroristima najee su

zavravale neuspjehom. Bilo ih je vrlo teko otkriti u mnotvu njihovih sunarodnjaka koji su im pruali potpor u, a pokazali su se kao vrlo ilavi i opasni protivnici. Osobito pogubni postali su napadi idovskih terorista nakon 48. godine, kada su se u njihovim redovima pojavili sicarii (koljai), posebno izvjebane ubojice iz potaje. Njihove su djelatnosti nadopunjavali ostali teroristi otmicama uglednika, prijetnjama Rimu lojalnim idovima i paleom njihovih kua i polja, te ucjenama. Rimljani su u nekoliko navrata popustili pred njihovim ucjenama i pristali na zamjenu otetih uglednika za uhvaene teroriste i geri lce. Teroristiko-gerilske djelatnosti zelota pojaale su se poetkom ezdesetih godina i naposljetku izazvale veliku pobunu protiv rimske vlasti 66.godine. Uslijedio je rat s Rimom, koji je trajao do 70. godine kada su Rimljani osvojili utvrdu Masadu. idovi su pretrpjeli katastrofalan poraz, jer nisu bili dostojan protivnik Rimljanima i eljeznoj stegi, uvjebanosti i logistikim sposobnostima rimskih legija. 67. godine pada Jeruzalem, rimski legionari razaraju Hram, najvee idovsko svetite. Nakon rata koji je zapeatio sudbinu idovske drave za slijedeih 19 stoljea zapoeo je veliki egzodus idova, koji su raseljeni diljem Rimskog carstva.

3. Ponavljanje istih obrazaca

Ve u djelima zelota jasno uoavamo spregu izmeu terorizma i gerilskog rata. Ona e se jo nebrojeno puta ponoviti tijekom povijesti. Isto tako, ako analiziramo teroristiki rad zelota, vidjet emo da je on predlokom i uzorom po kojem se teroristi ponaaju od starog vijeka do danas. Od starog vijeka samo je napredak tehnologije unio izmjene, pa je noeve zamijenio ili dopunio plastini eksploziv, dok su zloinaki postupci terorista i dvojbe pred koje oni stavljaju uljueno drutvo ostali isti. Gerilski rat i terorizam, povremeno su se pojavljivali tijekom itave povijesti, ali svoj najjai zamah dobili su u 20. stoljeu. Tome su kumovale totalitaristike ideologije i bujanje agresivnog nacionalizma, pojave koje naalost obiljeavaju nae

doba. No upravo u 20. stoljeu u kojem su se terorizam i gerila najvie razmahali, do visokog su stupnja uspjenosti razraeni i naini i postupci za borbu protiv njih.

4. Borba protiv gerile i terorizma

Nakon jakih i estih gerilskih i teroristikih sukoba 1938. godine u Palestini, koje snage sigurnosti veinom nisu mogle sprijeiti, britanski general Sir Archibald Wavell, vrhovni zapovjednik britanskih snaga u Palestini, popustio je pred upornim zahtjevima jednog topnikog satnika koji je elio stvoriti posebnu protuteroristiku postrojbu nesputanu krutim vojnikim pravilima, kojoj bi zadaom bio prijenos borbe u teroristiko dvorite. Taj satnik bio je Charles Orde Wingate, budui brigadirni general u Burmi godine 1944. kada je poginuo pri padu vojnog zrakoplova. Charles O. Wingate doista se isticao svojim vrijednostima, bio je sposoban, hrabar i matovit. Njegovi postupci i ideje i danas su uzor za izraelske asnike i vojnike, i to do te mjere da se moe rei kako je cijela izraelska vojska, Zahal, proeta njegovim duhom. Pod njegovim zapovjednitvom osnovana je prva

protuteroristika postrojba na svijetu, Special Night Squads (SNS), jer je postrojba oito trebala kretati u pothvate preteito nou. SNS je inilo devet ophodnji s po dvadesetak lanova. Bio je protkan vrstom unutarnjom stegom i povjerenjem meu lanovima. Od asnika se oekivala najvea briga za podreene i spremnost na najtee napore i odricanja. Njihova taktika se sastojala u tome da se nakon opaanja teroristike grupe pritaje i slijede ih do njihova uporita gdje su krenuli u odlunu borbu protiv njih i njihovih suradnika. Kako su se njihovi pothvati zaredali, teroristi su shvatili da imaju posla s neumoljivim protivnikom i da u svoje none pohode idu sa sve veom nesigurnou. Kao to je arapska pobuna izmeu 1936. i 1939. prauzrok za moderne teroristiko-gerilske djelatnosti tijekom 20. stoljea, tako su ustrojstvo i postupci SNS-a uzor za ustrojstvo i pothvate suvremenih sigurnosnih snaga koje se bore protiv gerile i terorizma. Wingate je kristalno jasno pokazao da protiv gerilaca i terorista treba djelovati odluno i ofenzivno, onemoguavati njihove pothvate i, to je najvanije, napadati i unitavati uporita iz kojih kreu u svoje pohode. (Materljan 1994)

5. Sastav gerilskih grupa

Moe se rei da su sudionici u gerilskim i teroristikim pothvatima najee bili pripadnici mlaih i potlaenih grupa.

Mladi su relativno izdvojena i osobita drutvena grupa koja svoj identitet najjasnije izraava specifinim kulturnim obrascima. Argumentacija za tu

specifinost moe biti u tome to je rije o posebnosti adolescencije kao prijelaznog razdoblja izmeu djetinjstva i odraslog doba, a u funkciji naputanja obiteljskih i usvajanja irih drutvenih normi, do isticanja konfliktnih aspekata omladinskih supkultura, koji se tumae svojevrsnom simbolikom pobunom protiv ustaljenih obrazaca dominantne kulture, a ponekad i vladajuih politikih vrijednosti. (Lali, Bulat 1992) to se tie potlaenih grupa gerila i terorizam su samo jo jedan u nizu od naina otpora vladajuoj eliti. Kako nezadovoljstvo ivotnom situacijom u odreenim grupama sve vie raste, dolazi i do sve ekstremnijih naina otpora gdje se terorizam smatra ekstremnijim od gerile. Obino se kae da je terorizam urbani oblik gerile to nije posve tono. Terorizam se zapravo razlikuje od gerile po neasno i nepravedno odabranom cilju. I umsko-seoska gerila moe se smatrati zloinakom tj. teroristikom, a gradska gerila asnom i pravednom ovisno o cilju.

Zakljuak
Na kraju Gerilski nain ratovanja pojavljuje se u gotovo svim ratovima kao poseban i vrlo uinkovit obrazac potkopavanja moi protivnika. Iako postoje odreene razlike meu gerilama kroz povijest, uvijek se ponavljaju odreene temeljne karakteristike i obrasci. Za gerilu je specifino to to ona predstavlja svojevrsni pokuaj otpora naroda agresoru te je zbog toga esto shvaana pozitivno, ak i romantiarski. Valja razlikovati gerilu od terorizma jer su to dva, iako slina, razliita naina ratovanja gdje je glavna razlika u izboru cilja. Dok teroristi esto biraju prljav nain borbe napadima na civile, gerila naprotiv predstavlja aktivan otpor i bazira se na vojnim ciljevima. Ono to je znaajno za uspjeh rata u cijelosti je potpora naroda, a to se jo vie oituje u gerilskom ratu gdje ta potpora igra presudnu ulogu. To je b ilo pokazano mnogo puta kroz povijest. Gerila i terorizam nisu pojave modernog doba, kako se esto misli, dokazi o postojanju seu daleko u prolost. Jedna od prvih teroristikih skupina, o kojoj imamo provjerene povijesne podatke, operirala je na bliskom istoku u prvom stoljeu, a njezini pripadnici su bili zeloti, idovski nacionalisti koji su se suprotstavljali rimskoj upravi. Kod zelota se uoavaju gotovo isti naini djelovanja kao i kod modernih gerilskih i teroristikih grupa samo je nastupila promjena u tehnologiji pa su noeve zamijenili eksploziv i vatreno oruje.

Gerilski nain ratovanja je postojao kroz cijelu ljudsku povijest ali svoj vrhunac je imao u 20. stoljeu na to su utjecale mnoge okolnosti, a ponajvie totalitaristike ideologije i bujanje agresivnog nacionalizma. Sudei po trendovima jo emo neko vrijeme biti osueni na nemire u svijetu, savreno okruenje za nastanak gerile i terorizma.

Literatura
1. Petrovi, P. (ur.) (1981) Vojni leksikon. Beograd : Vojnoizdavaki zavod. 2. Gaevi, N. (ur.) (1970-1975) Vojna enciklopedija, Beograd, Izdanje redakcije
vojne enciklopedije. 3. Lali, D. i Bulat, N. (1992) Rat i mladi. Zbornik Sociologija i rat. Zagreb : Hrvatsko socioloko drutvo. 4. Materljan, N. (1994) Terorizam i gerila. Dometi. XII, 98-100. 5. Luttwak, E. i Koehl, S. L. (1991) The Dictionary of Modern War. New York: Gramercy Books.