Ekologija i zatita okolia

Vjeba 14. Vodeni ekosustavi

14. VODENI EKOSUSTAVI*

Velik je broj ekosustava podijeljen u dvije velike grupe: 1. kopneni ekosustavi => skup ekosustava gdje je zrak okoli 2. vodeni ekosustavi => skup ekosustava gdje je voda okoli a) slatkovodni ekosustavi b) morske vode

14.1. Kopnene vode Kopnene vode dijele se u tri osnovne grupe: stajaice: jezera, bare, lokve tekuice: izvori, potoci, rijeke podzemne vode. Izvori mogu biti reokreni u njima voda iz podzemlja izlazi u mlazu i odmah formira tekuicu (Sava bohinjka) ili limnokreni u kojima voda izvire na dnu jezerca (Sava dolinka). Za podzemne vode je karakteristino da imaju relativno nisku temperaturu koja odgovara prosjenoj godinjoj temperaturi kraja u kojem se nalazi. U njima nema primarnih proizvoaa, uglavnom su siromane kisikom, a vie je ugljinog dioksida. Podzemne vode su takoer relativno siromane ivim biima zbog male koliine raspoloive hrane i zbog stalnih uvjeta. Prouavanjem kopnenih voda bavi se posebna znanstvena disciplina limnologija. 14.1.1. Obiljeja kopnenih voda Kopnene vode su relativno mlade vode nastale za vrijeme ili neposredno nakon glacijacije. Nekoliko je starih voda na Zemlji: najstarije jezero na Zemlji Bajkalsko jezero (35 milijuna godina), jezero Tanjgunika, Ohridsko jezero (2 milijuna godina). Budui da dugo opstaju ova su jezera izolirana i stoga obiluju endemima i reliktima.
1

Ekologija i zatita okolia

Vjeba 14. Vodeni ekosustavi

Kopnene vode otro su odvojene jedne od drugih. Tako su jezera izolirana, ali i rijeke takoer. Svaka rijeka je zasebna npr. Krka, Zrmanja, Neretva. Na podruju Hrvatske jedne rijeke odvode vodu u Crno, a druge u Jadransko more. Ta dva sliva su otro izdvojena. Kopnene vode su povrinski male. Najvee jezero je Kaspijsko (iako se zove jezero ima sva obiljeja mora = veliko je i slano). Sva ostala jezera su povrinski mala. U Hrvatskoj je najvee Vransko jezero kod Biograda (35 km2). Kopnene vode su relativno plitke. Bajkalsko jezero je duboko 1640 m, a Tanjganika 1400 m. U Hrvatskoj Vransko jezero na Cresu ima dubinu 73 m, a najdublje je Crveno jezero kod Imotskog koje ima dubinu 200-300 m, ovisno o koliini vode, ali ono moe i presuiti. U kopnenim vodama dominiraju karbonati. Meke vode imaju malu koliinu CaCO3, a tvrde veliku koliinu CaCO3. Granica je ~ 300 mg soli na litru te je to prosjena koliina karbonata u kopnenim vodama. Vode koje sadre 12 g/L CaCO3 su mineralne (podzemne) vode. Neka jezera sadre veliku koliinu soli, najvie Mrtvo more koje sadri ~240 g/L soli. To je ujedno i najdublja depresija na svijetu (1240 m ispod razine mora). Prosjeno se u morima nalazi 35-38 g/L soli (35-38). Ta vrijednost se naziva salinitet. 14.1.2. Razlike izmeu slatkovodnih i morskih ivotinja ivot je vjerojatno nastao u moru i tek se tada proirio na kopnene (slatke) vode. Ti organizmi nastali su u izotoninoj otopini. Da bi preli u hipotonine otopine morali su razviti neke prilagodbe za izbacivanje vika vode. U kopnenim vodama ive organizmi koji su sekundarno postali vodeni organizmi. To su: liinke kukaca (Pleoptera, Ephemeroptera, Trichoptera, Odonata); kornjai (Colleoptera izlaze iz vode samo kod razmnoavanja); vodozemci, kornjae i zmije. U moru takoer ive organizmi koji su sekundarno postali vodeni. To su kitovi, pingvini i tuljani.

Ekologija i zatita okolia

Vjeba 14. Vodeni ekosustavi

U kopnenim vodama ivotinje produciraju velika jaja bogata hranjivim tvarima jer se razvoj mladog odvija unutar jajne opne. Za razliku od kopneno-vodnih ivotinja, razvoj mladih kod morskih ivotinja odvija se izvan jaja jer je more bogato hranjivim tvarima. Velika jaja imaju i veliki, debeli ovoj koji spreava ulazak vode. Liinke mogu preivjeti nepovoljne uvijete u stadiju trajnih jaja ili posebnih gemula (nakupine stanica) te u obliku cista. U obliku cista liinke dugoivaca u suhom stanju preivljavaju i nekoliko godina. Uvjeti u moru su stabilniji i jednoliniji pa ovakvih stanja u morima nema. U kopnenim vodama je malo sjedalakih organizama: spuve: 6-7 vrsta u Europi, arnjaci hidra, mahovnjaci Briozoa, koljkai Dressenia. U moru je veliki broj sjedalakih organizama iz gotovo svih skupina (hrana sama pada i dolazi na dno). Neke grupe ivotinja nedostaju u kopnenim vodama: bodljikai (zvijezdae, trpovi), arnjaci (ima ih samo malo: hidra, slatkovodna meduza), nema glavonoaca, ramenonoaca, platenjaka. U kopnenim vodama dominiraju liinke kukaca, raii i koljnjaci. Za razliku, u moru nema vodozemaca, Midiapoda (stonoge), malo je kukaca. 14.1.3. Jezera Jezera se dijele: 1. po veliini: lokve, bare, jezera 2. po postanku: glacijalna jezera (nastala aktivnou ledenjaka) vulkanska jezera (krateri se mogu ispuniti vodom) tektonska jezera (nastaju izdizanjem tla, rasjedima velika jezera u Africi) rijena jezera (razliiti nastanci npr. meandri - rijeke meadnriraju i meandar se moe odvojiti ili rijena jezera mogu nastati izdizanjem sedrenih barijera 16 jezera na Plitvicama). umjetna jezera (za navodnjavanje, termoelektrane) 3. po produktivnosti: oligotrofna (slaboproduktivna) eutrofna (jako produktivna) meusobno se oligotrofna i eutrifna jezera mogu dobro razlikovati i to :
3

Ekologija i zatita okolia

Vjeba 14. Vodeni ekosustavi

a) po boji oligotrofno je svijetle boje (plavkasto) a eutrofno je smekasto, tamne boje, neprozirno b) po dubini kod oligotrofnog jezera je fotiki sloj mali u odnosu na cijeli volumen jezera (duboko jezero). Eutrofno jezero je plitko pa je fotiki sloj vei u odnosu na cijeli volumen jezera c) izgled obala oliotrofno jezero ima strme obale i mali litoral, a eutrofno jezero ima plitke obale i veliki litoral (trske, a, lopoi) d) temperatura distrofna jezera (bare, movare) Distrofna jezera su zadnji stadij u sukcesiji jezera. Karakteristika im je da su kisela (niski pH bakterije ne mogu vriti svoju funkciju), slaba je razgradnja organskih tvari voda je bistra, a pri dnu se jako taloe uginuli organizmi = tresetita. Ovakva jezera su karakteristika sjeverne Europe, u Hrvatskoj ih ima malo, oko Karlovca, na Velebitu, jezero Dubravice kraj Zapreia.

14.2. More Karakteristika morskog ekosustava je slanost morske vode. Slanost se mijenja na povrini za razliku od dubljih slojeva. Ako padne kia slanost povrinskog dijela je manja, ako puu vjetrovi vee je isparavanje s povrine mora pa je salinitet vei. Salinitet se mijenja i promjenom temperature. Kolebanja u temperaturi su najvea u umjerenom pojasu (ljeti 24, a zimi 12,7C). 85% soli u moru otpada na NaCl, ima 7,5% sulfata, 3,6% magnezijevih soli i 1,6% karbonata. Ostatak ine fosfor, duik, silicij, eljezo i drugi elementi. More se ledi na -2,4C, a gustoa mu je najvea na 2,8C.

Ekologija i zatita okolia

Vjeba 14. Vodeni ekosustavi

14.2.1. Razine mora Gledajui vertikalno razlikuje se vie razina u moru: 1. Obalno podruje ili litoral (zona zapljuskivanja valova) jako je slano podruje, esto suho i moe biti vrlo toplo (na suhom) ili hladno (kad ga zapljuskuje more). U litoralu se razlikuju: supralitoral (mriica, raii, puii), zona plime i oseke (dva puta dnevno je pod vodom a dva puta na suhom; kod nas na jugu je granica ~ 30 cm, a na sjeveru ~ 70 cm, dok je npr. u Normandiji 17 m), mediolitoral (priljepci, crvena moruzgva, ogrci, dagnje). 2. Kontinentalni slaz (700 3000 m) 3. Abisalna ravnica (3000 6000 m) 4. kotline ili jarci 14.2.2. Morska stanita ivotinje u moru ive ili u bentalu te one ine bentos (sjedilake ivotinje), ili u pelagijalu te ovisno o dubini ine epitalas ili hipotalas.

14.3. Kopneni ekosustavi Biom je skup ekosustava odreene klimatske oblasti. 1. Najsjeverniji biom je tundra. Zbog niskih temperatura nema drvea, vegetacijsko razdoblje je kratko, kroz to vrijeme Sunce je stalno iznad horizonta pa je razvoj organizama relativno brz. Za vrijeme tog kratkog ljeta otopi se malo tla (20-30 cm). To je podruje pokriveno plitkom vodom u njemu ivi fito i zooplankton i komarci. Na kopnenom dijelu dosta je biljaka: liajevi, ranunkulus, trave, aevi, puzajua vrba, puzajua breza. Od viih ivotinja ovaj biom naseljavaju sobovi, losovi, voluharice, mievi, grabeljivci (vuk, medvjed, sjeverna bijela lisica), velik je broj ptica. 2. Vazdazelene igliaste ume (euroazijske tajge bor, jela, smreka). 3. irokolisne ume (umjereni pojas, najnaseljenije podruje) 4. Vazdazelene mediteranske ume (prvi biom koji se javlja na junoj hemisferi). 5. Visoke planine (Kilimanjaro, Himalaja, Alpe, Dinaridi, Ande).
5

Ekologija i zatita okolia

Vjeba 14. Vodeni ekosustavi

6. Pustinjska podruja tople i hladne pustinje 7. Tropske kine ume (vazdazelene) 8. Travnjaci prerije (Sjeverna Amerika), savane (Afrika), stepe (Europa), pampasi (Juna Amerika).

Vjeba je napisana na osnovu predavanja prof. sc. M. Kerovca, redovitog profesora na PMF-u u Zagrebu.