IZVORNI NAUNI RAD

35

Dimitrije erani*

SVOJERUNI TESTAMENT

SAETAK
U radu se govori o svojerunom testamentu kao jednom od najeih oblika zavjetanja. Autor navodi veinu nedoumica koje se pojavljuju u teoriji i praksi u vezi sa formom olografskog testamenta. Primjenom naunih metoda, kritiki su analizirani stavovi vie pravnih teoretiara, zakonodavstva drava nastalih na tlu SFRJ, kao i normativna rjeenja nekoliko evropskih zemalja i SAD. U zakljuku, autor naglaava da bi trebalo reformisati pravne propise kojima se ureuje ova oblast u zemljama nastalim na prostoru bive Jugoslavije. Izmeu ostalog, trebalo bi preciznije regulisati pojam, uslove i postupak sainjavanja, kao i potpisivanje i datiranje svojerunog testamenta. Takoe, autor zakljuuje da se u teoriji i praksi mora praviti razlika izmeu sastavljanja i sainjavanja zavjetanja, odnosno svojerunog pisanja i unoenja teksta. Kljune rijei: olografski testament, pisanje testamenta, potpis i datum na testamentu. *Mr.sc., Pravni fakultet Univerziteta u Istonom Sarajevu

36

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

1. UVOD
U Republici Srpskoj, poetkom 2009. godine stupio je na snagu Zakon o nasljeivanju.1 U Federaciji BiH i Brko Distriktu BiH i dalje se primjenjuje Zakon o nasljeivanju SR BiH.2 Svojeruni testament je razliito regulisan u ovim zakonima. U Republici Srpskoj, datum je obavezan elemenat forme, za razliku od Federacije i Brko Distrikta. U pogledu sastavljanja, potpisivanja i datiranja olografskog testamenta postoje znaajne razlike u zakonodavstvima mnogih drava. Primjenom uporednopravnog, normativnog i istorijskog metoda analizirali smo pozitivno pravo zemalja nastalih na tlu SFRJ3, kao i prava nekoliko stranih drava.4 Nastojali smo da kritiki ocijenimo postojea teorijska saznanja, te da damo sistematian pregled najvanijih pitanja u vezi sa ovim oblikom zavjetanja. Cilj nam je da radom utiemo na zakonopisce i zakonodavce kako bi unaprijedili normativna rjeenja, ali i da pomognemo pravnicima praktiarima u tumaenju i primjeni zakonskih normi.

2. POJAM SVOJERUNOG TESTAMENTA

Svojeruni testament (testamentum holographum5) je redovan, privatni i pisani6 oblik zavjetanja. Zavjetalac ga moe sainiti u bilo koje vrijeme, vai neogranieno, u postupku sainjavanja ne uestvuje organ sa javnim ovlaenjima, a zavjetanje se sastavlja u pisanom obliku. Olografski testament je regulisan u veini pravnih sistema.7 Porijeklo vodi od rimskog priviZakon o nasljeivanju Republike Srpske ZON RS, Slubeni glasnik RS, br. 1/09. Zakon o nasljeivanju SR BiH ZON SR BiH, Slubeni glasnik SR BiH, br. 7/80, 15/80. 3 Zakon o nasleivanju Srbije ZON Srbije, Slubeni glasnik R. Srbije, br 46/95, 101/03; Zakon o nasljeivanju Hrvatske ZON Hrvatske, Narodne novine R. Hrvatske, br. 48/03, 163/03; Zakon o nasljeivanju Crne Gore ZON CG, Slubeni list R. Crne Gore, br. 74/08; Zakon o dedovanju Slovenije ZON Slovenije, Uradni list SR Slovenije, br. 15/76, 23/78 i Uradni list R. Slovenije, br. 17/91, 13/94, 40/94, 82/94, 117/00, 67/01; ZON Makedonije, . , br. 47/96. 4 Njemaki graanski zakonik, Brgerliches Gesetzbuch BGB, http://bundesrecht.juris.de/bundesrecht/ bgb/, 28. mart 2010; Austrijski graanski zakonik, Allgemeines Brgerliches Gesetzbuch ABGB, http:// ibiblio.org/ais/abgb1.htm, 28. mart 2010; Francuski graanski zakonik, Civil Code CCF, http://www. lexinter.net/ENGLISH/civil_code.htm, 28. mart 2010; englesko nasljedno pravo, Wills Act 1837; Wills Act Amendment Act 1852; Administration of Justice Act 1982, http://www.opsi.gov.uk/legislation/about_legislation, 28. mart 2010; Jednoobrazni zakon o nasljeivanju SAD, Uniform Probate Code, http://www.law. upenn.edu/bll/archives/ulc/upc/final2005.htm, 28. mart 2010. 5 Naziv potie od latinskog testamentum testament, i grkog holographus, holos sav, potpun, cio, i grafein pisati, napisati. A. Romac, Rjenik rimskog prava, Informator, Zagreb 1975, 565. 6 S obzirom na to da se ova vrsta testamenta ne mora sainiti u vidu pismena, ispravnije je rei da je to pisani, a ne pismeni oblik. 7 Olografski testament je predvien u skoro svim savremenim pravima. U erijatskom pravu (koje i danas vai u nekim dravama svijeta) ne postoji forma svojerunog zavjetanja. Takvo zavjetanje je nitavo. Navedeno prema: A. Silajdi, Testament u erijatskom pravu, Dravna tiskarna, Sarajevo 1941, 108.
1 2

D. erani: Svojeruni testament

37

legovanog zavjetanja (testamentum parentis inter liberos).8 Na naim prostorima se odavno primjenjuje i postoji mnotvo pisanih tragova o njemu.9 Zavjetalac koji zna da ita i pie, svoju posljednju volju moe izraziti tako to e svojeruno napisati i potpisati zavjetanje.10 Za punovanost ovakvog testamenta u nekim pravima se zahtijeva oznaenje datuma sainjavanja. U pojedinim zakonodavstvima, datiranje nije obavezno, dok se u nekima preporuuje. Poslije alografskog i sudskog, olografski testament je najei oblik zavjetanja u naoj praksi.11 Svako zavjetajno sposobno lice koje je pismeno moe ga sainiti u bilo koje doba. Nikakvi dodatni uslovi nisu potrebni. Pismenost se cijeni u smislu poznavanja pisanih slova azbuke kojom se slui ostavilac, jer zavjetanje sainjeno tampanim (tehnikim) slovima nije punovano. U tampanim slovima se ne ogleda autentinost zavjetaoevog rukopisa, a lice koje zna samo tehniko pismo i umije da se potpie nije pismeno. U nekim pravnim sistemima, izriito se naglaava da testator mora da zna da ita i pie da bi sainio ovakvo zavjetanje.12 Iako na prvi pogled podsjea na tautologiju, ova jezika konstrukcija ima dublji smisao. Ovakvim normiranjem postie se bolja preciznost zakonskog teksta. U sluaju da je svojeruni testament sainilo slijepo ili slabovido lice, moemo postaviti pitanje punovanosti takvog zavjetanja, s obzirom na to da testator nije mogao proitati sastavljeno pismeno. Pomenutom normom otklanja se svaka sumnja u tom smislu. Kada u zakonu pie da zavjetalac mora da zna da ita, time se trai da on to zna (prim. aut.), ali ne i da to moe da ini u trenutku izjavljivanja posljednje volje.13 Ovim se reguliu svi sluajevi kada testator nije u stanju da proita testament koji je sastavio, to je ponekad

Testament roditelja u korist njegove djece, za iju punovanost nije bilo potrebno prisustvo svjedoka. V.: D. ivojinovi, Sloboda zavetanja u srednjevekovnoj Srbiji, Srpsko pravo nekad i sad, Kragujevac 2007, 2337; M. Miloevi, Testament \ura Crnojevia, PodgoricaCetinje 1994. 10 U engleskom pravu postoji specifian oblik testamenta koji niti je olografski niti alografski, nego sadri elemente i jednog i drugog. ,,A will may, therefore, be handwriten, typed, printed, or be in any combination of these. If it is handwriten, it may be in ink, or pencil, or partly one and partly the other. Vie o tome vidjeti u: A. R. Mellows, The Law of Succession, Butterworths, London 19773, 7093. 11 U periodu od 1997. do 2001. godine, na podruju Optinskog suda u Kragujevcu, svojeruno zavjetanje je inilo 14,68 % svih uzoraka. Navedeno prema: D. ivojinovi, Zavetanje u sudskoj praksi, Pravni ivot, 10/2004, II tom, 304. 12 l. 84 ZON-a Srbije. 13 U srpskom pravu, postoji jasna razlika izmeu sintagmi zna da ita i moe da ita, odnosno je u stanju da ita. V. l. 88, st. 1 ZON-a Srbije i l. 179, st. 1 ZVP-a Srbije. Iz ovoga se vidi da je srpski zakonopisac vodio rauna o razlikama izmeu ovih pojmova. Da je zakonodavac elio da izuzme slijepa i slabovida lica od mogunosti sainjavanja svojerunih zavjetanja, upotrijebio bi se izraz moe da ita, a ne zna da ita.
8 9

38

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

izuzetno vano.14 Iako veina autora ima slino miljenje15, postoje teoretiari koji pod izrazom zavjetalac koji zna da ita i pie, podrazumijevaju mogunost zavjetaoca da ita i pie u vrijeme sainjavanja zavjetanja.16 Treba napomenuti da je bezuslovno raspolaganje za sluaj smrti od strane slijepih lica i ranije bilo dozvoljeno kod nas17, za razliku od raspolaganja za ivota koje je podlijegalo obavezi ovjere potpisa od strane suda.18

3. PREDNOSTI I NEDOSTACI SVOJERUNOG TESTAMENTA

Za punovanost svojerunog testamenta potrebno je da je ono od poetka do kraja napisano zavjetaoevim rukopisom i da je potpisano. Minimalni zahtjevi forme ine ovaj oblik izuzetno dostupnim i prostim za sastavljanje. Njime se omoguuje najvei stepen privatnosti. Svaka pismena i zavjetajno sposobna osoba moe kad god hoe, bez iijeg saznanja o postojanju i njegovoj sadrini, sainiti ovakav testament. U nekim sluajevima, apsolutno zagarantovana tajnost moe biti izuzetno vana za ostavioca. Primjera radi, kako bi izbjegao eventualne prijetnje i pritiske od strane lica koje nije oznaio nasljednicima, ili od strane lica koja imaju interes da se zavjetanje ne saini (nasljednici iz ranijeg zavjetanja, odnosno zakonski nasljednici). Olografskim testamentom postie se krajnja granica slobode zavjetanja, barem kada je u pitanju forma. Nije nebitno i to da ovakav oblik ne iziskuje nikakve trokove. Prednost olografskog zavjetanja je i u tome to se ono moe sastavljati danima, mjesecima, sa prekidanjem kontinuiteta.19 Ovdje moemo postaviti pitanje punovanosti takvog zavjetanja jer je, recimo, pisanje zapoeto u etrnaestoj godini (prije sticanja aktivne zavjetajne sposobnosti), a okonano u esnaestoj godini. Odgovor je vrlo jednostavan. Postojanje aktivne zavjetajne sposobnosti se cijeni u trenutku sainjavanja zavjetanja.20 Testament je sainjen u trenutku potpisivanja i nebitno je to je dio teksta ranije sastavljen. Sve ovo ukazuje na vanost razlikovanja sainjvanja od
Na primjer, kada neko lice u borbi na frontu ostane bez vida i u strahu od iznenadne i objektivno mogue smrti, odlui da saini svojeruno zavjetanje, npr. olovkom na vojnoj mapi koju je imalo pri ruci. 15 V.: L. Markovi, Nasljedno pravo, Beograd 1930, 194; V. Nedeljkovi, Testament nepismenih, Glasnik Advokatske komore Vojvodine (GAKV), 8/1957, 14; B. Blagojevi, Nasledno pravo, Beograd 1960, 240; \. Kre, M. Pavi, Komentar Zakona o nasljeivanju, Zagreb 1984, 203; D. Bago et al., Osnovi nasljednog prava, Sarajevo 1991, 77. 16 V.: I. Babi, Nasledno pravo, Slubeni list SRJ, Beograd 20072, 113. 17 429 SGZ-a. 18 52, t. 5 Zakona o javnim belenicima, od 11. 9. 1930. god., kao i l. 103 Zakona o mjenici, od 12. 12. 1946. god. Navedeno prema: V. Nedeljkovi, 14. 19 Slino, v.: S. Svorcan, Nasledno pravo, Kragujevac 20065, 206. 20 O nitavosti zavjetanja zbog odsustva aktivne zavjetajne sposobnosti, vie vidjeti u: D. \urevi, Apsolutna nitavost zavetanja, doktorska disertacija, odbranjena na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2004, 243272.
14

D. erani: Svojeruni testament

39

sastavljanja testamenta (prim. aut.).21 Zbog toga, mislimo da bi zakonopisci trebalo vie rauna da povedu o terminologiji kojom se slue. Pored pomenutih prednosti, ova forma testamenta ima i izvijesne nedostatke. S obzirom na to da u postupku sainjavanja ne uestvuju ni svjedoci ni organi sa javnim ovlaenjima, mogui su nedozvoljeni uticaji na zavjetaoca (mane volje) od strane treih lica.22 Takoe, mogue je da se zbog pravnikog neobrazovanja, to je najei sluaj, testator neprecizno izrazio pa se njegova stvarna volja nije mogla ostvariti. Iste pravne posljedice postoje i u sluaju da se usljed neitkog rukopisa testament nije mogao proitati. Nedostatak je i to to se olografski testament moe lako falsifikovati jer nema svjedoka o njegovom sainjavanju. Isto tako, nisu rijetki sluajevi i kada se se za testament nikada nije saznalo jer niko nije znao da je sainjeno, ni gdje je ostavljeno.23 U nekim pravima, olografski testament mogu sainjavati samo punoljetna lica. Za punovano raspolaganje mortis causa, maloljetna zavjetajno sposobna lica moraju se koristiti javnim oblicima zavjetanja.24 Pojedini autori smatraju da bi i u naim pravima trebalo prihvatiti ovakvu koncepciju, obrazlaui to pomirenjem dviju suprotstavljenih tenji: slobode zavjetajnog raspolaganja i pravne sigurnosti.25 ini nam se, da bi prije uvoenja ovog ogranienja, trebalo razmisliti o njegovom stvarnom domaaju. Testamentarno raspolaganje je ionako rijetko u naoj pravnoj praksi, pogotovo kada je rije o maloljetnicima. Pomenuto zakonsko rjeenje u stranim pravima postoji odranije i nastalo je u vremenu i poretku razliitom od naeg dananjeg. Propisivanjem obaveze odlaska maloljetnika pred neki ovlaeni organ, mogli bismo sprijeiti nastanak i ono malo zavjetanja koja sainjavaju takve osobe. Mnogo formalizma bi ih moglo odgovoriti od zavjetajnog raspolaganja. Takoe, ta bismo sa sluajevima iznenadne ivotne ugroenosti u kojima je realno oekivati sainjvanje svojerunog testamenta od strane maloljetnika.

V.: D. erani, Sudski testament u ZON-u i ZVP-u Republike Srpske, Pravna rije, 20/2009, 360361. Uvijek treba voditi rauna o tome koliki su dozvoljeni uticaji treih lica na zavjetaoca prilikom sainjavanja testamenta. Okolnost da je jedan od testamentarnih naslednika (...) tampanim slovima prepisao testament treeg lica kao obrazac, govorei zavetaocu da treba da na slian nain unese svoje podatke, ne oduzima spornom testamentu autentinost svojerunog zavetanja... Odluka Vrhovnog suda Vojvodine, Rev. 276/82. Navedeno prema: N. Stojanovi, Praktikum za nasledno pravo, Pravni fakultet, Ni 2004, 90. 23 Isto, v.: N. Stojanovi, Oblici zavetanja u srpskom pravu nekada i sada, Srpsko pravo nekad i sad, Kragujevac 2007, 47. 24 U njemakom pravu, maloljetnici ne mogu sainjavati svojeruno zavjetanje, nego neki od javnih oblika izuzev testamenta koji se u vidu zatvorenog pismena predaje notaru. V. 2247 st. 4 i 2232 i 2233 st. 1 BGB-a. 25 V.: L. Markovi, 193; D. \urevi, 254.
21 22

40

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

4. PISANJE TESTAMENTA
Svojeruno zavjetanje, kao to smo rekli, mora da bude od poetka do kraja napisano zavjetaoevim rukopisom. Prilikom pisanja, testator nekim sredstvom prenosi pokrete ruke na materijal na koji se zapisuje tekst zavjetanja. To mogu biti razliita sredstva: olovka, pero, kist, kreda i sl. Pritom, autentinost testatorovog rukopisa ne smije se dovesti u pitanje. Korienje mehanikih sredstava kojima bi se unosio tekst, a ne ispisivao tekst ima za posljedicu nevanost zavjetanja. Sluenje nekim sredstvom kojim se pie je dozvoljeno, ali korienje sredstvom kojim se unosi tekst nije. To zato, jer se time gubi vjernost zavjetaoevog rukopisa. Ukoliko je zavjetanje nainjeno, npr. na kucaoj maini, tampau, putem ablona i sl., nee biti punovano. Naravno, ukoliko bi bili ispunjeni drugi uslovi, takav testament bio bi punovaan kao neki drugi oblik (konverzija formi).26 Pojedini pravni teoretiari smatraju da je zakonsko rjeenje neprecizno jer se njime dozvoljava da svojeruni testament bude napisan i mehanikim sredstvom poput pisae maine jer se i tada zavjetalac koristi svojom rukom.27 Mislimo da ovi autori nisu u pravu jer obraaju panju na dio zakonske odredbe. U zakonima se pominje svojerunost, ali se ujedno trai i da je testament napisan. Pod pojmom napisan ne podrazumijeva se unoenje teksta putem mehanikog sredstva. Kucanje, tampanje, unoenje teksta putem ablona ne predstavlja pisanje. injenica da se zavjetalac redovno sluio nekim mehanikim pomagalom (npr., proteza), kako bi prevladao nedostatak nekog dijela tijela, ne vodi nevanosti svojerunog zavjetanja sainjenog putem takvih pomagala. Isto tako, pod zakonskim izrazom svojom rukom, ne podrazumijeva se samo ruka zavjetaoca. To zato, to postoje lica koja u redovnom pravnom prometu piu i potpisuju se nogom, ustima ili nekim drugim dijelom tijela jer nisu u mogunosti da se slue rukom. U pravima nekih zemalja, kao to su pojedine drave SAD-a, svojeruno zavjetanje ne mora u potpunosti da bude ispisano rukom testatora. Trai se samo da materijalna sadrina zavjetanja bude napisana svojeruno.28 Kada je u pitanju materijal na kome je sainjeno zavjetanje, treba rei da u tom pogledu nema nikakvih ogranienja. Ipak, treba voditi rauna o okolnostima u kojima je zavjetalac zapisivao posljednju volju. Najee
26 O konverziji, vie vidjeti u: O. Stankovi, V. Vodineli, Uvod u graansko pravo, Nomos, Beograd 1996, 172. 27 V.: M. Miti, Svojeruni testament, Pravni ivot, 3-4/1960, 4; N. Stojanovi (2007), 48. 28 Uniform Probate Code Section 2502(b) only requires that material portions of the document be in the testators handwriting. L. H. Averill, Wills, Trusts, and Future Interests, West Group, St. Paul, Minn. 2000, 208.

D. erani: Svojeruni testament

41

se testament sastavlja na hartiji. U odreenim sluajevima, punovano je i zavjetanje koje je ispisano na podu, platnu, kamenu, drvetu, limu, stolu, staklu... S obzirom na savremena dostignua nauke i tehnologije, broj i vrste ovih materijala se svakim danom poveavaju, te je neopravdano ograniavanje na hartiju ili pergament. Zapis koji ostaje kao trag saoptavanja posljednje volje, takoe je nebitan, uz voenje rauna o okolnostima u kojima je dolo do sainjavanja zavjetanja.29 U redovnim prilikama, to e biti zapis od tinte, grafita, ili neke sline supstance koju sadre sredstva za pisanje (grafitna ili hemijska olovka, naliv pero i sl.). Zavjetanje e biti punovano i ako je ispisano temperama, ugljenom, kredom, vodenim bojama, krvlju itd. Testament moe biti zapisan i u vidu traga u nekom tvrdom materijalu, poput uklesanog teksta na kamenu ili drvetu, zaparotine na staklu ili metalu, traga u pijesku ili na zemlji i sl. Sve ovo, pod uslovom da se bez sumnje moe ustanoviti zavjetaoeva namjera za sainjavanje zavjetanja i da nema sumnje u ozbiljnost i slobodu njegove izjavljene volje i njegovu sposobnost za rasuivanje. Ukoliko je zavjetalac pronaen mrtav u kancelariji sa hartijom i olovkom ispred sebe, a zavjetanje je urezano na stolu, postojanje animus-a testandi i sposobnosti za rasuivanje je veoma sporno. Takoe, ovdje bi se moglo postaviti i pitanje da li je to uopte on uinio, ili neko drugi.30 Zavjetanje koje je testator, npr. napisao krvlju na podu, bie punovano samo ako su postojale vanredne prilike u kojima se to dogodilo. Primjera radi, ako mu je iznenada pozlilo zbog pada ili povienja eera u krvi, udario je grom u kuu i sl. Ako je ostavilac pronaen mrtav na obali nakon brodoloma sa prstom zarivenim u pijesak u kome je ispisao zavjetanje i potpisao se, takvo zavjetanje bie punovano pod uslovom da se moe ustanoviti autentinost njegovog rukopisa i potpisa.31 U teoriji se raspravljalo da li zavjetanje treba da bude od poetka do kraja napisano istim sredstvom i na istom materijalu. Neki teoretiari smatraju da su ovakva zavjetanja punovana.32 Iako se naelno slaemo sa ovakvim miljenjem, neto bismo jo dodali. Takvi testamenti e biti punovani pod uslovom da okolnosti sluaja ne dovode u sumnju postojanje animus-a i sposobnosti za rasuivanje. Ako je, recimo, u testatorovom depu pronaena olovka kojom je prvi dio testamenta ispisan, a njome se i dalje moe sluiti (ispravna je), dok je drugi dio testamenta napisan drugim sredstvom,
29 Zavjetanje moe biti ispisano i nevidljivim (bijelim, tajnim) mastilom. Naravno, pod uslovom da ga neko nekada na valjan nain proita. 30 Slino, v.: O. Anti, Nasledno pravo, Beograd 20098, 285. 31 I, naravno, pod uslovom da se priroda (plimni talasi i vjetar) nije poigrala sa pravom (tragom u pijesku). Ma koliko se trudili, uvijek e fakticitet biti kreativniji od prava. 32 V.: S. Svorcan, Komentar Zakona o nasleivanju Srbije, Kragujevac 2004, 206.

42

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

postoji sumnja u autentinost takvog pismena, animus testandi i aktivnu zavjetajnu sposobnost. Neki autori predlau da se zbog masovne upotrebe tehnikih sredstava kojima se olakava pisanje, predvidi i podoblik olografskog testamenta koji bi nastajao korienjem raunara, uz obavezan svojeruni potpis i navoenje linih podataka.33 Mislimo, da ovaj prijedlog nije dobar jer bi se njime uinilo vie tete nego koristi. Svojeruni testament je zbog pristupanosti i jednostavnosti izuzetno podloan zloupotrebama. Dodatno liberalizovanje zakonskih rjeenja to bi samo pogoralo. Savremena tehnoloka dostignua omoguuju da se vjetaenjem utvrdi porijeklo papira, otiska tampaa, pa u krajnjem sluaju i raunara na kome je testament sainjen, ali sve ovo ne utie na sigurnost pravnog prometa kao jedno od osnovnih naela na kome poiva pravni sistem. Pored ovih razloga, moramo primijetiti da je bilo kakvo restrukturiranje zahtjeva kod olografskog testamenta u vidu podoblika, praktino nemogue. Svaka izmjena, u sutini vodi nekom novom obliku, bitno razliitom u odnosu na postojei. Kada je rije o jeziku na kome je saoptena posljednja volja, treba rei da je on potpuno nebitan. Jedini uslov, je to da se zavjetalac tim jezikom aktivno sluio u trenutku sainjavanja zavjetanja, kao i da je kod zavjetaoca postojala namjera sainjavanja takvog testamenta. injenica da je posljednja volja saoptena na jeziku kojim se zavjetalac nije redovno sluio moe poveati sumnju u zavjetaoev animus testandi. Primjera radi, zavjetanje je moglo biti sainjeno u ali.34 Zapisivanje testamenta na stranom jeziku omoguuje veu tajnost i privatnost. Posljednja volja moe biti izraena i na mrtvim jezicima latinskom, starogrkom, sve pod uslovom da se zavjetalac njima zaista sluio. U teoriji i praksi postavilo se pitanje punovanosti zavjetanja koje je stenografski napisano. S obzirom na cilj stenografskog biljeenja (brzo pisanje), miljenja smo da, u naelu, ovako sastavljena pismena treba smatrati nacrtima zavjetanja (kojima nedostaje namjera za sainjavanje zavjetanja da bi proizvodila pravna dejstva), a ne zavrenim zavjetanjima.35 Okolnosti u kojima se preduzima ovakvo biljeenje mogu da upute na postojanje animus-a testandi, to bi imalo za posljedicu punovanost takvih pismena kao svojerunih zavjetanja. Na primjer, zavjetalac je u strahu od skore smrti odluio ubrzati pisanje zavjetanja tako to ga je stenografski zabiljeio. Takoe, nisu rijetke ni situacije u kojima je ostavilac elio sprijeiti saznanje prisutnih lica o sadrini zavjetanja pa ga je stenografski zapisao.
N. Stojanovi (2007), 48. Isto, v.: O. Anti, Z. Balinovac, Komentar Zakona o nasleivanju, Nomos, Beograd 1996, 322. 35 Isto, v.: O. Anti (2009), 284.
33 34

D. erani: Svojeruni testament

43

Neki teoretiari se opredjeljuju za nekritiko prihvatanje potpisane stenografske zabiljeke kojom se vri raspolaganje imovinom za sluaj smrti kao olografskog zavjetanja svaki stenogram nosi lino obeleje svoga autora.36 Mislimo, da iznijeto stanovite po kome treba voditi rauna da li je u pitanju nacrt ili gotovo zavjetanje daje potpuniji i taniji odgovor. Nasuprot ovakvim miljenjima o prihvatanju ili uslovnom prihvatanju mogunosti stenografskog zapisivanja zavjetanja, pojedini teoretiari smatraju da se testament ni u kom sluaju ne moe stenografski zabiljeiti.37 Ovi autori istiu da se u stenografskim znacima ne moe prepoznati autentinost testatorevog rukopisa i uporeuju to sa upotrebom tampanih slova. Slaemo se sa konstatacijom ovih pravnih pisaca da u sluaju spora oko autentinosti rukopisa treba utvrivati injeniko stanje, ali to nije ni u kakvoj vezi sa stenografisanjem. Pitanje autentinosti rukopisa je jedno, a stenografsko biljeenje je neto sasvim drugo. U praksi se postavljalo pitanje da li svojeruni testament treba da nosi oznaku da je to zavjetanje. I u teoriji, i pred sudovima zauzet je stav da se posljednja volja moe izjaviti u vidu pisma upuenog treim licima, ako sadrina pisma upuuje na to da se radi o testamentu.38 U pogledu sitnijih (obinih) izmjena, dopuna i popravki teksta zavjetanja (ispravljanje greaka u pisanju, precrtavanje slova i sl.), vai pravilo da su punovani ukoliko nije dolo do bitnijih promjena zavjetajnog raspolaganja. Pitanje trenutka unoenja promjena je bitno. Ukoliko su promjene uinjene prilikom prvobitnog sainjavanja zavjetanja, nije nita sporno. Meutim, ukoliko su promjene injene kasnije, treba cijeniti zavjetajnu sposobnost u tim trenucima. U svakom sluaju, poeljno je da svaku intervenciju u tekstu, testator posebno potpie ili barem parafira. Ako su izvrene znaajnije izmjene, takve ispravke se obavezno moraju potpisati. U francuskom pravu sve kasnije izmjene, dopune, ili pojanjenja uinjena na marginama ili izmeu redova nisu punovana ukoliko nisu svojeruno potpisana i datirana od strane zavjetaoca.39 Kada ve govorimo o ovome, moemo postaviti pitanje pravnih dejstava reenica ili rijei koje su umetnute u tekst zavjetanja u vidu tampanih ili otkucanih slova i sl. Ovakve umetnute odredbe su nitave. Meutim, njihova nevanost ne povlai za sobom nitavost cijelog testamenta ako on moe
V.: L. Markovi, 194; B. Blagojevi, 240; I. Babi, 113; D. Bago et. al., 77. V.: S. Svorcan (2004), 206. 38 Nije nuno da testament sadri oznaku da se radi o posljednjoj volji ostavioca. Nije bitno to pismo ne sadri u tekstu i rije testament, s obzirom na to da sadrina pisma jasno ukazuje da se radi o posljednjoj volji zavjetaoca. Presuda Vrhovnog suda Srbije, Rev. br. 1277/04, od 23. 12. 2004, Bilten Okrunog suda u Beogradu, 74/2006, 100. 39 I. Babi (1996), 202.
36 37

44

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

opstati bez nitave odredbe, ili ako ta odredba nije bila odluujua pobuda zbog koje je zavetanje sainjeno.40 Na kraju, ipak, da napomenemo da se originalnim zavjetanjem moe smatrati samo zavjetanje koje je napisano i potpisano od strane zavjetaoca, a ne i kopija tog testamenta.41 Naravno, ovim se ne dira u pravila o dokazivanju sluajno unitenog, izgubljenog ili sakrivenog zavjetanja.

5. POTPISIVANJE TESTAMENTA
Zavjetalac je obavezan da sainjeni olografski testament svojeruno potpie. U suprotnom, zavjetanje je nevano. Zavjetaoev potpis, u principu, ini njegovo lino ime (ime i prezime), a moe to biti i potpis kojim se zavjetalac sluio u pravnom prometu, kao i pseudonim. Sve to, pod uslovom postojanja namjere testatora za sainjavanjem testamenta. Pod potpisom se ne mogu smatrati inicijali zavjetaoca.42 U pojedinim pravima, dozvoljeno je potpisivanje inicijalima ako se iz toga vidi oigledna namjera da se time eljelo sainiti zavjetanje.43 Svojeruno zavjetanje se ne moe potpisati faksimilom, svejedno to se testator njime koristio u redovnom pravnom prometu.44 To zato, jer se moe desiti da je tekst pismena autentian, ali zavjetalac nije elio potpisati pismeno jer nije htio da mu d svojstvo zavjetanja, pa je neko naknadno stavio faksimil njegovog potpisa. Kada je svojeruno zavjetanje sainjeno u vidu oprotajnog pisma45 (upuenog nasljednicima ili treim licima), ono e biti punovano i ako se na kraju, umjesto imena i prezimena, zavjetalac potpisao tako to je oznaio svoj odnos prema licima kojima je upueno oprotajno pismo, ali samo pod uslovom da je na poetku (mada ne mora biti uvijek na poetku) pisma naveo svoje ime i prezime. Primjera radi: Ja, Marko Markovi, oficir u penziji ... u potpisu: Va otac!46
l. 158 ZON-a Srbije. V. odluku Okrunog suda u Splitu, G 1959/86, od 19. 9. 1986, Pregled sudske prakse, 32/1987, 116. 42 Na istom stanovitu je i francuska doktrina i praksa, mada je bilo sluajeva kada je u praksi priznavano zavjetanje koje je bilo potpisano inicijalima zavjetaoca. Vidjeti: primjer Massillion, naveden u: I. Babi, Svojeruni testament u francuskom pravu, Strani pravni ivot, 1-3/1996, 203. 43 A testator may sign just his initials, or part of his signature, provided in every case that the actual mark he did make was intended to be his signature. A. R. Mellows, 73. 44 Slino, v.: L. Markovi, 196. 45 Punovaan je testament sainjen u obliku pisma zavetaoca bez obzira to ono ne sadri oznaku da se radi o testamentu, ako sadrina pisma jasno ukazuje da je re o poslednjoj volji zavetaoca. V. Presudu Vrhovnog suda Srbije, Rev. br. 1227/04, od 23. 12. 2004. god., Bilten Okrunog suda u Beogradu, br. 74/2006, 100. 46 O. Anti, Z. Balinovac, 322323.
40 41

D. erani: Svojeruni testament

45

Ako se zavjetanje sastoji od vie listova, poeljno je da zavjetalac potpie ili parafira svaki od njih, kako bi se izbjegli eventualni sporovi oko sadrine zavjetanja i kako bi se nesavjesna lica odgovorila od pokuaja naknadnog umetanja teksta u zavjetanje. Meutim, to nije obaveza testatora i zavjetanje e biti punovano i ako je potpisano samo na kraju. U sluaju da zbog starosti, ili iznemoglosti ili neke druge fizike nemogunosti, ostavilac nije u stanju da sam, bez pridravanja stavi potpis47, dozvoljeno je pridravanje njegove ruke od strane drugog lica.48 Ovako se izjanjavala i naa starija doktrina.49 Potpis treba da stoji na kraju zavjetanja i sve to je napisano ispod potpisa nema pravnog dejstva. Samo se datum i mjesto sainjavanja zavjetanja mogu nalaziti ispod potpisa. U Engleskoj je dugo voena rasprava u vezi sa poloajem zavjetaoevog potpisa.50 Prvobitna odredba, predviena u s. 9 Wills Act-a 183751, prvo se pokuala pojasniti amandmanima iz Wills Act Amendment Act-a 185252, da bi na kraju bila zamijenjena normom iz Administration of Justice Act-a 1982.53 Danas, u engleskom pravu, testator mora potpisati zavjetanje tako da se u tome ogleda njegova namjera da time sainjava zavjetanje. Neki autori smatraju da se moe priznati pravna valjanost odredbama u testamentu koje se nalaze ispod potpisa. To, pod uslovom da se autentinost rukopisa ne dovodi u pitanje, i da odredbe po sadrini predstavljaju dopunu zavjetanja. Meutim, ukoliko se ovim odredbama opoziva dio ili cijelo zavjetanje, onda se one smatraju nevaeim jer im nedostaje bitan elemenat forme potpis.54 Mislimo, da ovakvo shvatanje i pored svoje pragmatinosti nije u skladu sa pravom. Sadrinu zavjetanja ini samo ono to je napisano iznad potpisa. U pojedinim sluajevima moe se ak postaviti i pitanje vanosti datuma koji se nalazi ispod potpisa, a nekamoli odredaba kojima se dopunjava testament.
Testament voene ruke fr. testament main quide. Na pravovaljanost svojerune oporuke ne utie okolnost to je prilikom pisanja testamenta tree lice dralo ruku testatora, ako se radilo samo o pomoi testatoru da oporuku napie. Vidjeti odluku Vieg suda u Subotici, G 715/81. Navedeno prema: R. osi, T. Krsmanovi, Aktuelna sudska praksa iz graanskog materijalnog prava, Poslovni biro, Beograd 2000, 200. 49 V.: A. Runov, Tuma Obemu austrijskomu graanskomu zakoniku, knjiga druga, Zagreb 1891, 50. 50 Vie o reformi pozitivnog prava u Engleskoj u vezi sa potpisivanjem testamenta od strane testatora, vidjeti u: A. Borkowski, Textbook on Succession, Oxford University Press, second edition, New York 2002, 98123. 51 At the foot or end of the will. 52 Testators signature was valid if it shall be so placed at or after, or following, or under, or beside, or opposite to the End of the Will, that it shall be apparent on the Face of the Will that the Testator intented to give Effect by such his signature to the Writing signed as his Will. 53 It appears that the testator intended by his signature to give effect to the will. 54 S. Svorcan (2006), 207208.
47 48

46

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

U teoriji su iznesena miljenja da ako je zavjetanje pisano u vidu deklaracije (primjera radi: Ja, Marko Markovi...), onda nije neophodno da se potpis stavlja ispod teksta jer potpis postoji ve u samom tekstu.55 Mislimo, da potpis ili naznaenje nekog svojstva (npr., tvoj suprug, va djed, zavjetalac i sl.) mora postojati na kraju testamenta. To zato, jer nepostojanje neke vrste zakljuivanja teksta upuuje na to da je testament nedovren, a samim tim animus se dovodi u pitanje. Moda je testator elio vjebati pisanje testamenta, ili je u posljednjem trenutku odustao od njega pa ga nije potpisao. Na ove razloge ukazuju ak i autori koji zagovaraju mogunost nepotpisivanja testamenta na kraju.56 Na obavezu stavljanja potpisa na kraj testamenta upuuje se i u zakonskim odredbama. Redoslijed rijei je nedvosmislen prvo treba napisati testament pa ga tek onda potpisati. Umjesto potpisa, zavjetalac na testament ne moe da stavi rukoznak ili neki drugi znak (krsti, zvjezdicu i sl.). U suprotnom, zavjetanje e biti nevaee. Ukoliko se na pismenu nazvanom testament ne nalazi potpis zavjetaoca, i u sluaju da se neka od stranaka u ostavinskom postupku poziva na autentinost takvog zavjetanja, sud nee prekidati postupak i to lice nee upuivati na parnicu jer se punovanost, odnosno nepunovanost zavjetanja moe procijeniti na osnovu same isprave.57 Ne postoji nikakva prepreka da ostavilac svoj potpis na svojerunom zavjetanju ovjeri u sudu pred sudskim slubenikom, s tim da se tako ne mijenja privatni karakter svojerunog zavjetanja. Jedina prednost ovakvog ovjeravanja jeste u spreavanju eventualnih sporova u vezi sa autentinosti zavjetaoevog rukopisa i potpisa.58 S istim ciljem, pojedini teoretiari predlau da zavjetalac pored potpisa navede i podatke sadrane u linoj ispravi.59 Neki autori su iznijeli miljenje da postoje sluajevi kada svojeruno zavjetanje ne mora biti potpisano. Iako se ne slaemo sa njihovim stavovima, zbog zanimljive argumentacije, zasluuju da ih napomenemo.60 Jednom prilikom, zavjetalac je pred dvojicom sinova sastavljao svojeruno zavjetanje, saoptivi im ta ini. Odjednom, zavjetalac je uz krike povikao da umire i da nee uspjeti da potpie testament, to se nekoliko trenutaka kasnije i dogodilo. Jedan od sinova, koji je u pismenu naslovIbid., 207. Ibid. 57 Isto, v.: B. Kaelan, Odnos parninog i ostavinskog postupka, magistarski rad, odbranjen na Pravnom fakultetu Univerziteta u Begradu, 2005, 85. 58 Isto, v.: O. Anti (2009), 285. 59 N. Stojanovi (2007), 48. 60 V.: D. P. Mii, Da li okolnosti mogu zamenuti potpis na testamentu, GAKV, 12/1956, 1317.
55 56

D. erani: Svojeruni testament

47

ljenom zavjetanje bio oznaen kao nasljednik manjeg dijela ostavioeve imovine, istakao je prigovor nepunovanosti testamenta. Ostavinski sud je prihvatio prigovor i drugog sina je uputio na parnicu da dokazuje punovanost zavjetanja. Ne znamo kako se pomenuti sluaj okonao pred sreskim sudom, ali znamo argumentaciju naeg autora. On je tvrdio da je Zakon o nasljeivanju u osnovi elastian pa svojeruno zavjetanje moe nastati i bez potpisa ukoliko postoje drugi dokazi da bi zavjetalac testament potpisao da ga samrtnike muke nisu omele u tome. Ostavioeva posljednja volja ne moe se promijeniti u tako kratkom vremenu i njenom zaokruivanju samo nedostaje potpis. Argument u odbrani ovakvog stava je pronaen i u pravljenju paralele sa pravilima koja vae za sluajno uniteno, izgubljeno ili sakriveno zavjetanje. Za dokazivanje ovakvog testamenta potrebni su dokazi manje snage nego to postoje u konkretnom sluaju. Poreenje je injeno i sa pretpostavljenom formom svojerunog zavjetanja za koje nije potreban potpis ukoliko je napisano pred svjedocima. U sluaju da negdje u svijetu postoji ovakva forma testamenta, takvo zavjetanje stranog dravljanina bi bilo punovano za razliku od istog zavjetanja naeg dravljanina, a to nije pravedno. Kao protivargument tvrdnji da je ZON elastian i da se ne treba strogo drati slova Zakona, treba samo rei sudovi sude i presuuju na osnovu ustava i zakona. to je svima jasno, tumaa ne treba. Razlika izmeu pismena, koje autor naziva zavjetanjem, i sluajno unitenog, izgubljenog ili sakrivenog testamenta jeste u tome to se u drugom sluaju moe utvrditi da je testament nekada nastao. U prvom sluaju, zavjetanje nikada nije sainjeno nedostaje mu potpis kao bitan elemenat. Tvrdnja da u nekoj stranoj dravi pod navedenim uslovima moe nastati testament, nita nam ne znai. Takvih sluajeva moe biti nebrojeno mnogo. Svaki pravni poredak obiljeavaju i odreene karakteristike, koje ga ine takvim kakav jeste. Pod javnim poretkom, prinudnim propisima i dobrim obiajima podrazumijeva se razliita sadrina u vremenu i prostoru, i za razliite situacije vezuju se i razliite pravne posljedice.

6. DATUM SAINJAVANJA TESTAMENTA

U pravu Republike Srpske i nekim pravnim sistemima, datum na olografskom testamentu je obavezan elemenat forme.61 Isto normativno rjeenje postojalo je u starom srpskom pravu.62 U pojedinim pravima datum nije
61 62

l. 68 ZON-a RS; l. 970 CCF-a; 2247(1) BGB-a; l. 602 IGZ-a. 430 SGZ-a. O datumu sainjavanja zavjetanja u srpskom pravu, vidjeti u: K. \etvai, Pismo bez datuma kao testament, GAKV, 12/1953, 49.

48

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

neophodan63, dok u nekima takoe nije neophodan, ali je poeljan.64 U veini zakonodavstava sa prostora SFRJ, sa izuzetkom RS, kao i u nekim stranim pravima ne trai se oznaenje datuma na svojerunom zavjetanju. ini nam se, da je obaveza navoenja datuma bolje normativno rjeenje zbog nekoliko razloga.65 Olografski testament je najprivatniji oblik zavjetanja jer ga bez iijeg uea sainjava sam zavjetalac. Zavjetajna sposobnost se cijeni u trenucima nastanka testamenta. Godine ivota i sposobnost za rasuivanje ne mogu se tano utvrditi ukoliko se ne zna momenat sainjavanja. Takoe, odsustvo datiranja, uzrok je oteanom utvrivanju stvarne volje ostavioca. U sluaju kolizije vie testamenata, ne zna se koji je od njih nastao kasnije i time opozvao raniji. Oznaenje datuma na zavjetanju pomae nam i u sluajevima kada postoji sumnja da li je odreeno pismeno posljednja volja zavjetaoca, ili koncept posljednje volje.66 Svi ovi razlozi su bili dovoljni da zakonopisac u Republici Srpskoj propie obavezu unoenja datuma u olografski testament. Meutim, pitanje je koliko je dobar nain na koji je to uinjeno. U prelaznim i zavrnim odredbama Zakona o nasljeivanju Republike Srpske, reeno je da se na zavjetanja67 koja su sainjena do dana stupanja na snagu zakona68, primjenjuju propisi koji su vaili u vrijeme njihovog sainjavanja.69 To znai, da olografski testamenti u kojima nije naveden datum, a koji su nastali prije 13. januara 2009. god., proizvode pravna dejstva, dok su kasnija nedatirana svojeruna zavjetanja nitava.
l. 63, st. 2 ZON-a Slovenije. l. 66, st. 2 ZON-a SR BiH; l. 84, st. 2 ZON-a Srbije; l. 66, st. 2 ZON-a Makedonije; l. 30, st. 2 ZON-a Hrvatske; l. 66, st. 2 ZON-a CG; 578 ABGB-a. Jednoobraznim zakonom o nasljeivanju SAD, datum nije predvien kao uslov punovanosti svojerunog testamenta. Zakonima nekih drava datiranje se ipak zahtijeva: Some statutes require the will to be dated, this requierement has been found to be for juxtapose purposes only and the date need not be valid. L. H. Averill, 209. 65 Isto, v.: L. Markovi, 196198; O. Anti (2009), 283. 66 Isto, v.: L. Markovi, 196198; O. Anti, Z. Balinovac, 323. 67 Iako smo zagovornici prioritetne upotrebe pojma zavjetanje u odnosu na pojam testament, moramo istai da je zakonopisac u Republici Srpskoj napravio nomotehniku greku kada se u prelaznim odredbama posluio terminom zavjetanje. S obzirom na to da se u zakonu iskljuivo pominje testament, ovaj termin se morao koristiti i u zavrnim odredbama. 68 U l. 172 ZON-a RS, kae se da stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da vai Zakon o nasljeivanju SR BiH. O (be)smislu i domaaju ove sistemske norme, muno je govoriti jer se tie elementarnih nomotehnikih znanja. Zakon o nasljeivanju SR BiH se primjenjivao u Republici Srpskoj na osnovu l. 12 Ustavnog zakona za sprovoenje Ustava Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, br. 3/92), pa bi trebalo navesti da ZON SR BiH prestaje da se primjenjuje, a ne da prestaje da vai. Narodna skuptina Republike Srpske niti je usvojila ZON SR BiH, niti moe da ga ukida. Uostalom, ZON SR BiH i dalje se primjenjuje u Federaciji BiH i Brko Distriktu BiH. Meutim, ovakve pravno-sistemske greke nisu nita novo, tavie! O nedostacima zakonskog rjeenja predvienog u Ustavnom zakonu, vie vidjeti u: I. Babi, Graansko zakonodavstvo u RS de lege lata i de lege ferenda, Izgradnja i funkcionisanje pravnog sistema Republike Srpske, Banja Luka 1997, 239248. 69 l. 171, st. 2 ZON-a RS.
63 64

D. erani: Svojeruni testament

49

Neki razlozi koje smo naveli kao argumente za uvoenje obaveze datiranja svojerunog zavjetanja, mogu se navesti i kao argument za osporavanje naina na koji je to uinio zakonopisac u RS. Kao to se ne moe znati koji testament je ranije, a koji kasnije sainjen, isto tako se ne moe znati koja zavjetanja su nastala prije stupanja na snagu zakona, a koja poslije ukoliko nema datuma na njima. Prilikom izrade Nacrta Zakona o nasleivanju Srbije iz 1995. god., identino pitanje se postavljalo pred lanovima zakonodavne komisije. Pojedini lanovi (sudije, praktiari), smatrali su da bi unoenje datuma kao bitnog elementa kod svojerunog zavetanja dovelo do njegove nitavosti u brojnim sluajevima.70 Nasuprot njima, neki lanovi komisije (profesori, teoretiari), zagovarali su obavezno datiranje. Pravna sigurnost je jedno od osnovnih naela na kojima se temelji svaki pravni sistem. Kao to smo vidjeli, nepostojanje obaveze navoenja datuma kod olografskih testamenata moe dovesti do primjene nekih zavjetanja koja su nevaea. Isto tako, obaveza stavljanja datuma moe biti uzrok pogrene predstave o nitavosti zavjetanja koja su u stvari punovana. Izlaz iz ovog pravno-sistemskog problema mogao bi se iznai u konstituisanju pravne pretpostavke o punovanosti. U zakonu bi se mogla propisati norma u kojoj bi se reklo da u sluaju postojanja sumnje u vezi sa trenutkom nastanka nedatiranog zavjetanja (da li je ono nastalo prije ili poslije stupanja na snagu zakona kojim se datiranje zahtijeva), treba smatrati da je ono sainjeno prije stupanja na snagu zakona.71 Ovim bi se postigla vea pravna sigurnost jer bi se obezbijedila punovanost zavjetanja koja su ranije nastala, a time se ne bi diralo u obavezu datiranja buduih olografskih testamenata. S obzirom na to da je obaveza navoenja datuma na svojerunim testamentima u francuskom pravu odavno prisutna, iskustva iz njihove teorije i prakse mogu nam itekako posluiti. U francuskoj doktrini i praksi, smatra se da datum mora ispunjavati tri pretpostavke kako bi zavjetanje bilo punovano.72 Dan sainjavanja testamenta mora biti odreen ili odrediv. U sluaju potpunog ili djeliminog proputanja datiranja, zavjetanje nije punovano. Izuzetak postoji u sluaju da je datum odrediv na osnovu unutranjih ili spoljanih elemenata zavjetanja. Drugi zahtjev tie se ispisivanja datuma. Zavjetalac mora svojeruno obaviti datiranje i to u cjelosti. U slu70 O. Anti, Prvi Zakon o nasleivanju Republike Srpske, Zbornik radova Pravnog fakulteta Univerziteta u Istonom Sarajevu, Pale 2009, 28. 71 Ovim se ne dira u pravila u vezi sa testamentarnom sposobnosti. Ukoliko zavjetalac u trenutku stupanja na snagu zakona nije imao najmanje onoliko godina koliko se trai kao donja granica za sticanje aktivne zavjetajne sposobnosti, jasno je da nema nikakve sumnje oko punovanosti testamenta. Zavjetanje je nitavo. 72 O stavovima u francuskoj doktrini i praksi u vezi sa datumom na olografskom testamentu, vie vidjeti u: I. Babi (1996), 204206.

50

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

aju da to bilo ko drugi uini, testament je nitav. Na kraju, navedeni datum se mora podudarati sa stvarnim danom sainjavanja testamenta. Netaan datum uzrokuje nevanost zavjetanja, s tim da je dozvoljeno utvrivanje tanog datuma, pod uslovom da nije postojala namjera u navoenju pogrenog datuma.73 Mislimo, da bi se mutatis mutandis, sve navedeno moglo primijeniti i u naem pravu.

7. ZAKLJUAK
Svojeruni testament kao redovan, privatni i pisani oblik je jedan od najkorienijih oblika testamenta u naoj pravnoj praksi. O njemu se mnogo pisalo, kako u domaoj, tako i u stranoj literaturi iz prostog razloga to je regulisan u skoro svim pravnim sistemima dananjice. Meutim, i danas postoje mnoge nedoumice u vezi sa ovom formom izjavljivanja posljednje volje. Analizirajui dostupnu pravnu grau, doli smo do nekoliko zakljuaka koji bi se mogli primijeniti u naoj zakonodavnoj i sudskoj praksi. U pogledu odreivanja pojma olografskog testamenta, miljenja smo da ne bi bilo loe kada bi se postojee norme dopunile odrednicom zavjetalac koji zna da ita i pie. Ovakvo zakonsko rjeenje postoji u nekim pravima i omoguuje jednostavniju primjenu na sluajeve u kojima testator zna da ita, ali u trenutku sastavljanja testamenta to nije u stanju da uini. Kada je rije o terminologiji i znaenju upotrijebljenih rijei u zakonu, trebalo bi vie rauna povesti o razgranienju pojmova sastavljanja i sainjavanja, odnosno pisanja i unoenja teksta zavjetanja. Iako postoje razlozi za uvoenje ogranienja mogunosti sainjavanja olografskog testamenta od strane maloljetnih, a zavjetajno sposobnih lica, mislimo da bi se o ovome trebalo jo razmisliti. Prednosti i nedostaci ovog oblika izraavanja posljednje volje (pa i od strane maloljetnika), toliko su brojni da ne dozvoljavaju jednostranu ocjenu. Vezano za sredstva pisanja, materijale na kojima se pie, kao i zapis koji ostaje kao trag testamentarnog raspolaganja, primijetili smo da se njihov broj svakim danom sve vie poveava, to je sasvim opravdano. Predvianje podoblika olografskog testamenta, ini nam se bespotrebnim, ali i strukturalno nemoguim jer bi svako odstupanje od postojeeg modela zadiralo u karakter svojerunog saoptavanja posljednje volje, pa bi to predstavljalo novi oblik, a ne podoblik. Potpisivanje i datiranje svojom rukom sainjenog zavjetanja izaziva mnogo nevolja i u teoriji i u praksi. Smatramo, da se testamentarno raspolaganje mora zakljuiti nekom vrstom potpisa iz koga se moe otkriti animus
73

I. Babi (1996), 202208.

D. erani: Svojeruni testament

51

testandi, ali to ne mora biti uinjeno u vidu navoenja imena i prezimena. Sve to se nalazi ispod potpisa nema nikakvog pravnog znaaja i ne predstavlja dio testamenta. Uvoenje obaveze stavljanja datuma na olografski testament je opravdano. Prilikom propisivanja zakonske obaveze datiranja treba voditi rauna o sistemskom, prostornom i vremenskom vaenju takve pravne norme, o emu nije brinuo zakonopisac u Republici Srpskoj. Sve u svemu, miljenja smo da olografski testament ima svoje mjesto i ulogu u naem pravnom sistemu i treba ga dodatno usavravati. Ipak, trebalo bi vie poraditi na praktinoj primjeni kako ovog oblika zavjetanja, tako uopte testamentarnog raspolaganja koje je neopravdano zapostavljeno.

52

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

Dimitrije erani

HOLOGRAPHIC WILL

SUMMARY
In this paper, the author analyses the procedural provisions for making holographic will. A holographic will is will that is handwritten and signed by the testator. This will are one of the most common form of last will and testament. The author presents and calls attention to the most substantial problems that exist in theory and practice. The author makes a comparative analysis laws in former Yugoslavia, with the laws of Germany, Austria, France, England and the law of UPC. European laws requires all that the will be entirely handwritten, while Uniform Probate Code in the USA only requires that material portions of the document be in the testators handwritting. After analysis, the author concluded that the inheritance laws in the states of the former Yugoslavia must be reformed. The author especially criticizes imprecise rules about writing, signing and dating the will. Key words: holographic will, writing, testators signature, date of the will.