Haruki Murakami - Norveška Šuma

ao norve ka uma DOSAD OBJAVLJENO U PRIJEVODU NA HRVATSKI Ju no od granice, zapadno od Sunca Moj slatki Sputnik nakon potresa Haruki
Murakami roen je u Kjotu 1949. godine. Odrastao je u Kobeu, a sada ivi u blizini Tokija. Autor je romana L ov na divlju ovcu, Tvrdokuhana zemlja udesa i Kraj svijeta, Norve ka uma, Ple i ple i pl e i, Ljetopis Ptice--navijalice, Ju no od granice, zapadno od Sunca, Moj slatki Sput nik, Kafka na obali; publicistike knjige Podzemlje: napad plinom u Tokiju i japan ska psiha, te zbirki pria Slon nestaje i nakon potresa. Dobitnik je mnogih knji evn ih priznanja, ukljuujui odnedavno i uglednu nagradu Jomimuri. Djela su mu preveden a na dvadeset i sedam jezika. norve ka uma haruki murakami prevela maja tanik vukovi 6 runji ZAGREB * 2004. VUKOVI & RUNJI 10 090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com Urednica Milana Vukovi Runji Korektura Ozren Milat Dizajn Boris Runji Tisak i uvez Tiskara Krati Naslov izvornika Noruwei no mori Nonvegian wood 1987 by Haruki Murakami English translation 2000 by Haruki Murakami Prevedeno prema autoriziranom engleskom prijevodu Jaya Rubina. Prijevod na hrvatski Maja Tanik, 2004. Sva prava pridr ana. Fotografija autora Marion Ettlinger Pri transkripciji japanskih rijeci preuzeta je tzv. popularna transkripcija, a g lasovi su u japanskom po meunarodnoj transkripciji: =ts, =sh, =ch, d/d =j, j=y, v=w. Za pomo u kulturalnim, filolo kim itd. nedoumicama prevoditeljica zahvaljuje ponajp rije Gigi Graan, te Klari Gonc-Moaanin, Vladimiru hiru, Tomislavu Pisku i Nenadu S aviu. Ozrenu Milatu pak zahvaljujem za upozorenja koja su, nadi av i uvrije enu predod bu 0 funkciji korektora, pripomogla prijevodnom tekstu. ISBN 953-6791-60-9 CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica Zagreb UDK 821 . 521 31 = 163 . 42 = 03 . 111 MURAKAMI, Haruki Norve ka uma / Haruki Murakami ; prevela Maja Tanik. - Zagreb : Vukovi & Rur Prevedeno prema: Nonvegian wood; izv. stv. naslov: Noruwei no mori. ISBN 953-6791-60-9 441028073 Za mnoge fetes Imao sam 37 godina i bio sam pojasom svezan za sjedalo dok je golemi 747 ponirao kroz gust oblani pokrov pribli avaj ui se hambur koj zranoj luci. Hladne ki e, svojstvene mjesecu studenome, natapale su z emlju i sve obavijale sumornom atmosferom flamanskog ulja na platnu: slu benike zr ane luke u kabanicama, zastavu navrh niske aerodromske zgrade, reklamni plakat BM W-a. Dakle evo opet Njemake. im se zrakoplov spustio, iz zvunika na stropu poela se raz-lijegati tiha glazba: mi lozvuna instrumentalna obrada Norve ke ume1 od Beatlesa. Od te bih melodije uvijek d uboko uzdrhtao, ali ovoga puta potresla me jae nego ikad. Nagnuo sam se naprijed i zagnjurio lice u ake da mi se lubanja ne raspukne. Ubrzo mi je pri la jedna od njemakih stjuardesa i na engleskom me upitala jesam li boles tan. Nisam rekao sam samo mi se vrti. Sigurni ste? Jesam, hvala. Nasmije ila se i oti la, a glazba se promijenila: sad je sviralo ne to od Bilh/ja Joel a. Uspravio sam se i pogledao kroz prozor u 1 Prevoditeljiine napomene se nalaze na str. 343-347. tamne oblake koji su visjeli nad Sjevernim morem, mislei na sve ono to sam u ivotu
izgubio: zauvijek pro la vremena, prijatelje koji su umrli ili nestali, osjeaje koj e nikad vi e neu pro ivjeti. Zrakoplov je stigao do ulaza. Ljudi su poeli otkopavati poja-seve i vaditi prtljag u iz pretinaca, a ja sam se sve to vrijeme nalazio na livadi. Osjeao sam miris tr ave, utio vjetar na licu, uo krik ptica. Jesen 1969., a meni se pribli ava dvadeseta . Stjuardesa je opet do la provjeriti kako sam. Ovoga puta sjela je kraj mene i pita la me jesam li dobro. Dobro sam, hvala rekao sam smije ei se. Samo me uhvatila neka sjeta. Potpuno vas razumijem rekla je. I meni se to dogaa, dosta esto. Ustala je i uputila mi prekrasan osmijeh. Pa, dakle, elim vam sretan put. AufWied ersehen. AufWiedersehen. Osamnaest je godina pro lo od toga dana na livadi, a ja jo mogu u sjeanje prizvati s vaku njegovu pojedinost. Vi ednevna blaga ki a isprala je ljetnu pra inu i zaodjenula gore dubokim, blistavim zelenilom. Vlati bjelasaste trave sezale su do visine gl ave i lelujale se tamo-amo na listopadskom povjetarcu. Dugi trak oblaka lebdio j e posred ledenoplaviastog svoda. Pogled na to visoko nebo gotovo je nanosio bol. Da ak vjetra pirnuo je preko livade i puhnuo kroz njenu kosu, da bi se odmah potom izgubio u umi, umorei u kro njama i donosei nam na mahove udaljene glasove lave a - nej asan, mutan zvuk, koji kao da je dopirao s dveri nekoga drugog svijeta. Druge zv ukove nismo uli. Druge ljude nismo sreli. Ugledali smo tek dvije jarkocrvene ptic e kad su prepla ene prhnule uvis usred livade i odmaglile u umu. Dok smo tako lunja li, Naoko mi je govorila o bunarima. Pamenje je udna stvar. Dok sam se nalazio na samom mjestu dogaaja, nisam na njega o braao ni najmanju pozornost. Nijednom mi nije palo na pamet da e on na mene ostaviti tako dugotrajan dojam, a po gotovo nisam sanjao da u ga se r8 godina poslije sjeati do u tanine. Toga dana ivo m i se fukalo za krajobraz. Mislio sam o sebi. Mislio sam o prelijepoj djevojci koj a hoda kraj mene. Mislio sam o nama dvoma zajedno, pa onda opet o sebi. Bile su to te godine, to ivotno doba kad mi se svaka slika, svaki osjeaj, svaka misao vraal a poput bumeranga. I to je jo gore, bio sam zaljubljen. Zaljubljen u komplikacije. Krajobraz mi nije bio ni na kraj pameti. Sada mi se, meutim, u sjeanje prvi vraa taj prizor s livade. Miris trave, pomalo pr ohladan vjetar, obris bre uljaka, lave psa: to su mi prva sjeanja, i vraaju mi se sa savr enom bistrinom. Imam dojam da mogu pru iti ruku i vr kom prsta pratiti njihove ko nture. No iako taj prizor vidim posve jasno, u njemu nema nikoga. Nikoga. Nema N aoko, a ni mene. Kamo li smo samo nestali? Kako se to moglo dogoditi? Sve to mi s e tada inilo va nim - Naoko, ovjek koji sam tada bio, svijet koji sam tada imao: kamo li je sve moglo nestati? Istina je, ne mogu joj se prisjetiti ni lica -bar ne iz prve. Ostala m i je tek pozadina, sam okoli , bez ljudi u prvom planu. Istina, s vremenom joj se sjetim lica. Ponem spajati predod be - njezina siu na, hladna ruka; njena ravna crna kosa, na opip tako glatka i mirna; nje na, obla usna resica i odmah pod njom mikroskopski sitan made ; kaput od kamelh ara koji je nosila zimi; njezin obiaj da mi gleda ravno u oi kad me ne to pita; laga ni drhtaj koji bi joj se katkad uvukao u glas (kao da govori na vjetrovitu vrhun cu) - i najednom vidim njezino lice, najprije uvijek iz profila, jer smo Naoko i ja uvijek bili negdje vani i hodali, jedno uz drugo. A onda se ona okree prema m eni, smije i se, jedva primjetno krivi glavu u stranu i progovara, gledajui me u oi kao da u njima eli ugledati odraz bjelice koja je sijevnula bazeniem kristalno istog vrela. Treba vremena da se pojavi Naokino lice. A s godinama to traje sve dulje. Tu na je istina da mi je za ono ega sam se mogao sjetiti za 5 sekunda ubrzo trebalo 10, pa 30, pa onda puna minuta - kao sjene koje se u suton izdu uju. Jednoga e dana, pretpostavljam, moje sjene progutati tama. To je ne izbje no: moje pamenje sve se vi e udaljava od mjesta na kojemu je Naoko neko stajala - na kojemu sam stajao onaj stari ja. Vraa mi se tek krajolik, pogled na onu liva du u listopadu, stalno iznova, poput simboline scene u nekom filmu. Svaki put kad se pojavi, kao da zada udarac nekom dijelu mog uma. Probudi se, ka e. Jo sam tu. P
robudi se i razmisli o tome. Razmisli za to sam jo tu. Ti me udarci ne bole. Uope ne osjeam bol. Samo uplji zvuk koji odjekne sa svakim udarcem. A i on jednoga dana m ora izblijedjeti. Ali u hambur koj zranoj luci udarci su bili dulji i jai nego inae. I upravo zato pi em ovu knjigu. Da razmislim. Da shvatim. Jednostavno zato to sam t akav. Da bih osjetio kako sam ne to do kraja razumio, moram to zapisati. Dakle, da vidimo, o emu je Naoko toga dana govorila? Naravno: o "poljskom bunaru". Nemam pojma je li takav bunar postojao. To je mo da bila tek slika ili simbol koji je postojao samo unutar Naoko, poput svih onih dr ugih stvari koje je tih mranih dana znala u svom umu najednom o ivjeti. No kad mi g a je jednom opisala, nikad vi e nisam mogao zamisliti tu livadu bez bunara. Od tog a dana slika neega to nikad nisam svojim oima ugledao ostala je neraskidivo povezan a sa stvarnim prizorom polja koje se prostiralo preda mnom. Taj bunar znam opisa ti do najsitnijih detalja. Nalazio se tono na granici izmeu livade i ume - mraan otv or u zemlji, irok jedan metar, skriven ispod trave. Na njegovu rubu nije bilo nik dkve oznake - ni ograde, ni kamena oboda (bar ni ta vi e od razine tla). Bila je to obina rupa, razjapljeno zjalo. Njegovo kameno okno nagrizlo je vrijeme, a kamenje je poprimilo udnovatu muljevitobijelu boju. Bilo je napuklo, nedostajali su neki blokovi, a u jedan od raspuklih spojeva spuznuo je mali zeleni gu ter. Mogao si s e nagnuti preko ruba i tako zuriti u ni tavilo. Ja sam o tom bunaru znao samo da je zastra ujue dubok. Bio je bezdano dubok i prepun tame, kao da su se sve tame svi jeta sabile u njega i nepovratno zgusnule. On je jako, jako dubok rekla je Naoko, pa ljivo birajui rijei. Znala je tako govori ti, usporila bi da pronae tono onu rije koju tra i. Ali nitko ne zna gdje je nastavil a je. Znam samo da je negdje ovdje, u blizini. Ruku duboko zabijenih u d epove jaknice od tvida, nasmije ila mi se kao da eli rei: "I stina je!" Onda je iznimno opasan rekao sam ja. Tako dubok bunar, a nitko ne zna gdje je. Upadne i to je kraj. Kraj. Aaaaaaaa! Pljus! Gotovo. Sigurno se dogaaju takve stvari. Dogaaju, tu i tamo. Mo da jednom u dvije-tri godine. Netko odjednom nestane, ne m ogu ga nai. Onda ovda nji ljudi ka u: "Aha, pao je u poljski bunar." To nije ba lijepa smrt rekoh. Nije, to je grozna smrt rekla je Naoko, stresajui grumen sjemenki trave s jakne. Najbolje bi bilo da slomi vrat, ali vjerojatno bi slomio samo nogu i onda ne bi mogao ni ta. Vie iz svega glasa, ali nitko te ne uje, ne mo e oekivati da e te itko na tebi pu u stonoge i pauci, svuda oko tebe kosti stradalih, mrak, vlaga, a visoko nad glavom vidi malecki kolut svjetla nalik na zimski Mjesec. I tako polako umire , na tome mjestu, sasvim sam. Fuj, od same pomisli je i mi se ko a rekao sam. Taj bi bunar trebalo nai i ograditi zidom. Ali nitko ga ne mo e nai. Zato pazi da ne skrene sa staze. Bez brige, neu. Naoko je izvadila lijevu ruku iz d epa i stisnula moju. Ni ta se ti ne brini rekla j e. Ni ta ti nee biti. Da tri ovuda usred noi, nikad ne bi upao u bunar. A dok se dr im ebe, ni ja neu. Nikad? Nikad! Za to si tako sigurna? Jednostavno znam rekla je, stegnula mi jae ruku i za u-tjela. Ja znam takve stvari . Uvijek imam pravo. To nema veze s logikom: ja to jednostavno osjeam. Recimo, ka d sam ti jako blizu, kao sad, nimalo se ne bojim. Ne mo e me namamiti ni ta mrano ni zlo. E pa onda imamo rje enje rekao sam. Samo stalno mora biti ovako sa mnom. Ti to stvarno misli ? Naravno. Naoko je stala kao ukopana. A i ja. Stavila mi je ruke na ramena i zagledala se u moje oi. U dubini njenih zjenica kovitlala se gusta crna tekuina ispisujui udnovat e vrtlo ne are. Njezine prekrasne oi dugo su, dugo bile zagledane u mene. Onda se is
pru ila koliko je duga i ovla prislonila svoj obraz uz moj. Bila je to udesna, topla gesta od koje je moje srce nakratko prestalo kucati. Hvala. Nema na emu odgovorio sam. Tako sam sretna to si to rekao. Jako sretna rekla je tu no se smije ei. Ali to je ne ogue. Nemogue? Za to? To ne bi bilo u redu. To bi bilo stra no. To Naoko je stisnula usnice i krenula dalje. Vidio sam da joj se kroz glavu vitlaju svakojake misli i nisam je htio ometati, pa sam utio i hodao kraj nje. To ne bi bilo u redu - ni prema tebi, ni prema meni rekla je nakon duge utnje. Kako ne bi bilo u redu? promrmljao sam. Zar ne vidi ? Jednostavno nije mogue da jedna osoba zauvijek uva drugu. Evo, zamisl i da se vjenamo. Ti bi preko dana morao raditi. Tko e me uvati dok tebe nema? Ili a ko ode na slu beni put, tko e me onda uvati? Mogu li cijeli ivot stalno biti slijeplje na s tobom? Kakva bi to bila jednakost? Kakav bi to bio odnos? Kad-tad bih ti do sadila. Pitao bi se to radi od svog ivota, i za to provodi sve svoje vrijeme dadiljajui tu enu. Ja to ne bih mogla podnije ti. To ne bi bilo rje enje mojih problema. Ali nee cijeli ivot imati problema rekao sam, dotaknuv i joj lea. S vremenom e ne . A kad nestanu, onda emo razmisliti kako dalje. Mo da e ti morati pomoi meni. Ne ivimo ivot prema nekom proraunu. Ako me treba , iskoristi me. Zar ne vidi ? Za to si tako kru ta? Opusti se, prestani se bojati. Sva si napeta pa uvijek oekuje najgore. Opusti tijelo, pa e se cijela razvedriti. Kako to mo e rei? upitala me glasom potpuno li enim osjeaja. Naokin glas upozorio me da sam mo da rekao ne to to nisam smio. Reci mi kako to mo e kazati rekla je, zurei u tlo pod svojim nogama. Nisi mi rekao ni ta to i sama ne znam. "Opusti tijelo, pa e se cijela razvedriti." Za to mi to govori ? Da sada opustim tijelo, raspala bih se. Uvijek sam ovako ivjela, jedino tako zna m ivjeti. Da se na trenutak opustim, nikad se ne bih znala vratiti. Razbila bih s e u komade, koje bi odnio vjetar. Za to ti to ne vidi ? Kako mo e rei da e me paziti ako o ne vidi ? Nisam odgovorio. Zbunjena sam. Jako zbunjena. I to je mnogo dublje nego to misli . Dublje...mranije. ..hladnije. Ali reci mi, kako si onaj put mogao spavati sa mnom? Kako si to moga o uiniti? Za to me nisi ostavio na miru? Upravo smo hodali kroz zastra ujue tihu borovu umu. Sasu- ena trupla cvraka koji su ugi nuli krajem ljeta le ala su ra trkana po povr ini staze i drobila se pod na im cipelama. Kao da tragamo za neim to smo izgubili, Naoko i ja lagano smo kroili stazom. Oprosti rekla je, uzimajui me pod ruku i odmahujui glavom. Nisam te htjela povrij editi. Nemoj da te to to sam rekla zabrinjava. Zbilja, ao mi je. Samo sam bila lju ta na samu sebe. Valjda te jo ne razumijem potpuno rekao sam. Nisam ba tako pametan. Treba mi vrem ena da ne to shvatim. Ali ako budem imao vremena, na kraju u te shvatiti - bolje od ikoga na svijetu. Zaustavili smo se u tihoj umi, oslu kujui. Ja sam vr kom cipele prevrtao e ere i cvrke, a onda podigoh pogled prema komadiima neba koje je provirivalo kroz borove grane. N aoko je stajala s rukama u d epovima i razmi ljala, oiju uprtih ni u to posebno. Ka i mi ne to, Toru ree. Voli li me? Zna da te volim. Hoe li mi uiniti dvije stvari? Mo ete dobiti do tri elje, madam. Naoko se nasmije ila i odmahnula glavom. Ne, dvije je dovoljno. Jedna je da shvati kako sam ti zahvalna to si me do ao vidjeti ovamo. Nadam se da razumije koliko si me razveselio. Ako me i ta spasi, to e biti to. Mo da ja to ne pokazujem, ali istina je . Opet u ti doi rekao sam. A druga elja? elim da me se uvijek sjea . Hoe li se sjeati da sam postojala, i da sam ovdje ovako s ajala uz tebe? Uvijek rekao sam. Uvijek u se sjeati.
Nastavila je dalje hodati u ti ini. Jesenja svjetlost probijala se kroz granje i p oigravala na ramenima njezine jakne. Opet je za-lajao pas, bli e nego prije. Naoko se popela na maleno uzvi enje, izi la iz ume i pohitala niz blagu padinu. Ja sam i ao dva-tri koraka iza nje. Doi ovamo doviknuo sam joj slea. Bunar bi mogao biti u blizini. Naoko je zastala, nasmije ila se i uzela me za ruku. Ostatak puta pre li smo hodajui jedno kraj drugog a. Zaista obeava da me nikad nee zaboraviti? pitala je gotovo aptom. Nikad te neu zaboraviti rekao sam. Nikad te ne bih mogao zaboraviti. Pa ipak, moje pamenje postaje sve mutnije, i ve sam zaboravio itav niz stvari. Dok ovako pi em prema sjeanju, esto osjetim alac zebnje. Sto ako sam zaboravio najva niju s tvar? to ako negdje u meni postoji mrani ponor u kojemu su nagomilana sva uistinu va na sjeanja, i sada se polako pretvaraju u mulj? Bilo kako bilo, to je jedini materijal koji imam. Privinuv i ta izblijedjela, sve bljea, nesavr ena sjeanja na grudi, pi em dalje ovu knjigu s oajnikim arom izgladnjela eka koji si e kosti. Ne znam za drugi nain da odr im obeanje koje sam dao Naoko. Jednom davno, dok sam jo bio mlad, kad su sjeanja bila mnogo ivlja nego to su sada, poku avao sam pisati o njoj. Ali nisam mogao napisati ni retka. Znao sam, kad bi d o ao taj prvi redak, ostatak bi sam potekao na papir, ali nisam uspijevao. Sve je bilo odvi e o tro i jasno, pa nikad nisam znao odakle poeti -kao to karta koja ima pre vi e detalja zna biti beskorisna. Ali sada shvaam da sve to mogu povjeriti nesavr enu mediju pisanja jesu nesavr ena sjeanja i nesavr ene misli. Kako sjeanja na Naoko u men i sve vi e blijede, sve je dublje razumijem. Znam i za to je od mene tra ila da je ne zaboravim. To je, naravno, znala i Naoko. Znala je da e moja sjeanja na nju izblij edjeti. Upravo me zato i molila da je nikada ne zaboravim, da se sjeam kako je po stojala. Ta me pomisao ispunja gotovo neizdr ivom tugom. Jer Naoko me nikad nije voljela. J. I EDNOM DAVNO, PRIJE MNOGO GODINA - zapravo, tek prije dvadeset - ivio sam u studentskom domu. Imao sam 18 i bio sa m bruco . ivot u Tokiju bio mi je novost, kao i samaki ivot, pa su moji bri ni roditelj i prona li privatni dom u kojemu u ivjeti, umjesto jednokrevetne sobe, kakvu je uzim ala veina studenata. Dom je nudio obroke i druge pogodnosti, i vjerojatno e njihov u nevjestu sinu pomoi da pre ivi. A trebalo je misliti i na tro ak. Dom je stajao kud ikamo manje nego privatna soba. Dok god sam imao posteljinu i lampu, nije trebal o kupovati previ e pokustva. to se mene tie, ja bih vi e volio unajmiti stan i ivjeti u udobnoj samoi, ali znajui koliko su moji roditelji potro ili na upisninu i kolarinu n a privatnom sveuili tu koje sam pohaao, nisam bio u polo aju da i ta zahtijevam. Na kraj u krajeva, i nije mi bilo va no gdje ivim. Smje ten na brdu usred grada s kojega se pogled sterao na sve strane, domski kompl eks nasadio se na veliko etverokutno dvori te ograeno betonskim zidom. Gorostasno, m ono drvo japanskog brijesta stajalo je odmah iza ulaznih vrata. Ljudi su govorili da je staro najmanje 150 godina. Kad biste stali u podno je i pogledali gore, od njegove guste i lisnate zelene kro nje ne biste vidjeli ni traak neba. Poploena staza koja je vodila od ulaza obilazila je drvo i nastavila se protezati ravno preko irokog dvori ta, a sa svake strane stajala joj je po jedna betonska tr okatnica. Bile su to velike zgrade, s mno tvom prozora, i odavale su dojam stanova prenamijenjenih u zatvorske elije, ili zatvorskih elija prenamijenjenih u stanove . No nisu se doimale nimalo prljavo, niti su djelovale mrano. Kroz otvorene prozo re dopirali su zvui radija, a svi prozori imali su jednake zastore boje bijele ka ve koji nisu blijedjeli na suncu. Nakon dviju spavaonica staza je vodila do ulaza u zajedniku dvokatnicu, u kojoj j e na prvom katu bila blagovaonica i kupaonice, a na drugom dvorana, prostorije z a sastanke, ak i sobe za goste, iju namjenu nikad nisam mogao dokuiti. Odmah do zaj ednike zgrade stajala je trea spavaonica, takoer na tri kata. Posvuda su bili prost rani zeleni travnjaci, a kru ne prskalice vrtjele su se i presijavale na suncu. Iz a zajednike zgrade bila je poljana za bejzbol i nogomet, te est teniskih terena. K ompleks je imao sve to bi ovjek mogao po eljeti. Postojao je samo jedan problem: mjesto je zaudaralo na politiku. Ustanovom je up ravljala nekakva sumnjiva zaklada koja se vrtjela oko nekakvog desniarskog ekstre
mista, a u nainu na koji su njome upravljali bilo je - ako mene pitate - neega sil no udnog. To se vidjelo u bro uri koju su davali novim studentima, kao i u kunom red u. Tako se progla avalo da je "temeljna ideja vodilja" doma "te iti stvaranju ljudsk ih resursa koji e slu iti naciji posljednjim dostignuima u osnovnim odgojnim naelima" , i mnogi financijski lideri koji su prigrlili tu "ideju vodilju" prilo ili su svo j osobni doprinos gradnji ustanove. To je bilo njezino javno lice, a iza toga le a lo je ne to krajnje mutno. Neki su govorili da je to tos za izbjegavanje poreza, dr ugi su projekt smatrali reklamnim trikom da bi se privukli sponzori, a trei da je gradnja studentskog doma samo izlika da se na prijevaru doepaju prvoklasnog javn og graevinskog zemlji ta. No jedno je bilo sigurno: u kompleksu je postojao privile girani klub sastavljen od elitnih studenata s razliitih sveuili ta. Imali su "kru oke" koji su se nekoliko puta na mjesec, a meu njima su bili i neki od jitelja. Svaki lan kluba mo gao je biti siguran da e nakon Tplome dobiti dobar posao. Nisam imao pojma koja j e od tih teorija tona, i je li ijedna, ali sve ih je povezivala pretpostavka da j e tu "ne to sumnjivo". Bilo kako bilo, u tom sam "sumnjivom" domu proveo dvije godine - od proljea 1968. do proljea 1970. Za to sam ga tako dugo trpio, ne znam rei. Sto se tie svakodnevnog i vota, bilo mi je praktiki svejedno je li ustanova desniarska, ljeviarska ili ne to tr ee. Svaki dan zapoinjao je sveanim dizanjem zastave. Naravno, svirali su i dr avnu himnu . Jedno bez drugoga ne ide. Koplje je stajalo u samom sredi tu kompleksa, kako bi se vidjelo sa svakog prozora svih triju spavaonica. Za zastavu je bio zadu en upravitelj istonog paviljona (moje zgrade). Bio je to vis ok ovjek orlovskog pogleda, od kojih pedeset-- ezdeset godina. ekinjasta kosa bila m u je pro arana sjedinama, a na suncem opaljenom vratu imao je dugaak o iljak. Saptalo se da je zavr io ratnu pijunsku kolu u Nakanu, ali nitko nije u to bio siguran. Kra j njega bi stajao student kojega je uzeo za pomonika. Ni tog tipa nitko nije dobr o poznavao. Imao je najkrau je frizuru na svijetu i uvijek je nosio mornarski modr u studentsku odoru. Nisam znao kako se zove ni u kojoj sobi ivi, nikad ga nisam v iao u blagovaonici ni pod tu evima. Nisam ak ni siguran da je bio student, iako je m orao biti, s obzirom na uniformu - a to mu je ubrzo postao i nadimak. Za razliku od g. Nakana, "Uniforma" je bio nizak, zdepast i nezdravo bljedolik. Svakoga ju tra u est taj odvratni par dizao je zastavu Izlazeeg sunca. Kad sam tek stigao u dom, sama neobinost takve manifestacije esto bi me navela da rano ustanem i promatram taj domoljubni ritual. Njih dvojica pojavili bi se u dv ori tu u gotovo istom asu kad bi radio poeo pi tati signal da je est. Uniforma je, nara vno, nosio svoju uniformu, s crnim ko natim cipelama, a Nakano kratku jaknu i bijele tenisice. Uniforma je dr ao ceremonijalnu kutiju od nelakira nog drva paulovnije, a Nakano je o boku nosio Sonvjev kasetofon. Njega bi spusti o na postolje stijega, dok je Uniforma otvarao kutiju u kojoj bi se ukazao uredn o smotan barjak. Njega bi sa strahopo tovanjem proslijedio Nakanu, koji bi ga poto m prikvaio na u e koplja, i ukazao bi se arkocrveni krug Izlazeeg sunca na djevianski bijelom polju. Uniforma bi tada pritisnuo prekida za sviranje himne. "Nek' vlast na eg gospodara..." I zastava bi se poela penjati. "Dok obluci ne postanu gromade..." Tu bi ve stigla do polovice koplja. "I ne prekrije ih mahovina." Sad je bila na vrhu. Njih dvojica stajali su u stavu pozor, ukoeni, pogleda uprto g u zastavu, koja je pru ala krasan prizor za vedrih dana, kad bi puhao vjetar. Spu tanje zastave u predveerje obavljalo se uz istu takvu ceremonijalnu pompu, ali obrnutim slijedom. Barjak bi se najprije spustio, a onda bi se smjestio u kutiju . Nacionalna zastava nou se nije vijorila. Nisam shvaao za to se zastava nou spu ta. Nacija je postojala i u mraku, a mnogo ljudi radilo je po cijele noi - graditelji eljeznikih pruga, taksisti, hostese u barovim a, vatrogasci, noni uvari: djelovalo mi je nepravedno da takvim ljudima bude uskrae na za tita to je pru a zastava. Ili mo da to i nije bilo tako va no, mo da nikome i nije bi lo stalo - osim meni. Ne da je meni bilo ne to posebno stalo. Samo mi je ta ideja pala na um.
Prema pravilima o smje taju studenti prve i druge godine spavali su u dvokrevetnim , a tree i zavr ne u jednokrevetnim sobama. Dvokrevetne sobe bile su malo du e i u e od tri sa etiri, u zidu nasuprot vratima bio je prozor s aluminijskim okvirom, a kr aj prozora dva pisaa stola postavljena tako da stanari mogu uiti leima okrenuti jed an drugome. S lijeve strane vrata stajao je elini krevet na kat. Pokustvo je bilo vrsto i jednostavno, a sastojalo se od dva garderobna ormaria, malenog ajnog stolia i ugraenih polica. ak i najdobrodu niji promat ra te ko da bi ovakav ugoaj bio mogao nazvati idilinim. U veini soba na policama su st ajali predmeti poput tranzistora, su ila za kosu, elektrinih ajnika i kuhala, instan t kave, ajnih vreica, kocki eera, te obinih lonaca i zdjela za pripravu instant ramen 2. Na zidovima su stajali posteri iz mu kih asopisa ili ukradeni plakati za porno f ilmove. Jedan tip imao je fotografiju svinja koje se pare, ali to je bio ekstrem an primjer u moru uobiajenih golih ena, pop pjevaica i glumica. Na policama za knji ge na pisaim stolovima bili su ud benici, rjenici i romani. Prljav tina koja je vladala u ovim mu kim sobama bila je u a-savajua. Na dnu ko ara za sm ee lijepile su se pljesnive kore mandarina. Prazne konzerve koje su slu ile umjesto pepeljara bile su vrhom pune opu aka, a kad bi se ovi poeli pu iti, prelili bi ih ka vom ili pivom i ostavili da se kisele. Sve zdjele i lonci na policama bili su ul ijepljeni crnkastim naslagama neistoe i neke neodreene tvari, a po podu su le ali omo ti instant ramena, prazne pivske konzerve te kojekakvi odbaeni poklopci. Nitko se nikad ne bi sjetio pomesti i pobacati sve to u smee. Ako bi kroz sobu zapuhao vj etar ili propuh, podigli bi se oblaci pra ine. Svaka soba imala je vlastiti grozom oran smrad, ali njegovi su sastavni dijelovi bili isti: znoj, tjelesne izluevine i otpaci. Pod krevetom se nagomilavalo prljavo rublje, a kako se nitko nije trud io redovito prozraivati madrace, iz tih znojem natopljenih ulo aka irio se oajan vonj . Gledano unatrag, nevjerojatno je to te kenjare nisu postale leglom neke smrtono sne epidemije. No u mojoj sobi vladala je higijena dostojna mrtvanice. Pod i prozor bili su besp rijekorno blistavi, madraci su se zraili svakoga tjedna, sve olovke stajale su u odgovarajuim stalcima, ak su se i zastori prali svakog mjeseca. Moj cimer bio je b olesno uredan. Nitko u paviljonu nije mi vjerovao kad sam im rekao za zastore. N isu znali da se zastori uope mogu prati. Mislili su da su oni neki polutrajan sastavni dio prozora. S tim ovjekom ne to nije u redu govorili bi, naziv ajui ga nacistom ili smeeko ulja em. Mi ak nismo imali ni goli ave postere. Ne, mi smo imali fotografiju nekog kanala u Amsterdamu. Ja sam bio objesio jednu goli avu sliku, ali moj cimer ju je skinuo. S lu aj, Vatanabe rekao mi je ja, ja ti nisam ba za te stvari i na zidu je osvanula s lika kanala. Goli avica mi nije bila ne to posebno prirasla srcu, pa se nisam bunio. Koji vam je to vrag? To je bila sveopa reakcija na Amsterdam kad bi netko od deki do ao u moju sobu. Ma Smeeko ulja ti na to drka rekao bih. Ja sam to govorio kao alu, ali svi su me ozbiljno shvatili - i to toliko ozbiljno da sam na kraju i sam u to poeo vjerovati. Svi su me sa alijevali to imam Smeeko ulja a za cimera, ali mene to i nije toliko diralo . Nije me gnjavio dok god sam odr avao istou u svom dijelu sobe, a takav cimer zapra vo mi je i olak ao ivot, u mnogo pogleda. Sam je sve istio, vodio brigu da se madrac i sunaju i provjetravaju, bacao smee. Katkad bi me omi-risao i posavjetovao da se okupam ako ja za to nekoliko dana ne bih na ao vremena. ak mi je znao rei kako je vr ijeme da odem na i anje ili potkre em dlake u nosu. Smetalo mi je jedino to bi poeo pric ati tone insekticida ako bi u sobu u la jedna jedina muha, jer sam se ja onda mora o sklanjati u susjednu kenjaru. Smeeko ulja je studirao zemljopis na dr avnom fakultetu. Kad smo se upoznali, rekao mi je Ja studiram z-z-zemljo-vide. Voli zemljovide? pitao sam. Aha. Kada diplomiram, radit u u Geodetskom uredu i izraivati z-z-zemljovide. Bio sam pod dojmom raznolikosti snova i ciljeva koje je nudio ivot. Bio je to jed an od prvih dojmova koji su me obuzeli kada sam stigao u Tokio. Sinulo mi je da dru tvo zbilja treba nekoliko ljudi - ne mnogo - koje zanima, koje ak odu evljava izr ada zemljovida. Ali udno je, ipak, bilo to to netko tko eli raditi za vladin Geodetski ured zamuca svaki put kad izgovori rije "zemljovid". Smeeko ulja e
sto uope nije mucao, osim kad bi izgovarao rije "zemljovid", a tu nikad ne bi prom a io. - to ti studira ? pitao me. Dramsku umjetnost rekao sam. Re irate predstave? Ma ne, samo itamo scenarije i pi emo referate. Raine, Io-nesco, Shakespeare, te for e. Rekao je da je za Shakespearea uo, ali za ove druge nije. Ni ja nisam o njima zna o bogzna to, samo sam im vidio imena u materijalima za predavanja. Voli dramu? pitao je. Pa i ne ne to posebno. To ga je zbunilo, a kad bi se zbunio, mucanje bi mu se pogor alo. Bilo mi je ao to m u to inim. Mogao sam izabrati i druge stvari rekao sam. Etnologiju, azijsku povijest. Ali sluajno sam izabrao dramu, i to je to a to ba i nije bilo posebno uvjerljivo obja njenje. Ne razumijem rekao je, a na licu mu se vidjelo da zbilja ne razumije. Ja volim z-z-zemljovide, pa sam odluio doi u Tokio i rekao sam roditeljima da mi p-po alju no vac pa da mogu studirati z-z-zemljovide. Ali ti si drukiji, je li? Njegova logika imala je vi e smisla od moje. Nisam se vi e trudio i ta mu obja njavati. Onda smo izvlaili drijeb ( ibice) za krevete. On je dobio kat. Onako visok, kratko pod i ane kose i visokih jagodica, uvijek je nosio istu odjevnu kombinaciju: bijelu ko ulju, crne hlae, crne cipele, mornarsko modri d emper. Kad bi i ao na fakultet, dopunio bi to jo jaknom od uniforme i crnom aktovkom: tipian desnia rski student. Zato su ga i zvali Smeeko ulja . Ali njega politika zapravo uope nije za nimala. Odoru je nosio jer mu se nije dalo birati odjeu. Njega su zanimale promje ne na morskoj obali ili zavr etak novog eljeznikog tunela. Drugo ni ta. Kad bi poeo o nekoj takvoj temi, mogao je govoriti satima, dok mu sugovornik ne bi po bjegao ili zaspao. Svako jutro u est budili bi ga zvui "Nek' vlast na eg gospodara". Sto je znailo da ta j pompozni ritual dizanja zastave nije bio posve beskoristan. Odjenuo bi se i ot i ao u kupaonicu da se umije i opere zube - a to je trajalo cijelu vjenost. Katkad sam imao dojam da vadi i pere zub po zub. Kad bi se vratio u sobu, izgladio bi n abore na runiku i rasprostro ga na radijator da se osu i, a onda bi vratio etkicu i sapun na policu. Na kraju svega obavio bi jutarnju tjelovje bu uz radio, zajedno s ostatkom nacije. Ja sam imao naviku itati do kasno u no i spavati do osam, pa ne bih do ao k sebi ni kad bi se on poeo motati po sobi i vje bati - sve do onoga dijela kad bi poeo s posk ocima. Poskoke je shvaao ozbiljno, i svaki put kad bi udario u pod krevet bi se z atresao. Trpio sam to tri dana jer nam je reeno da zajedniki ivot zahtijeva i stano vitu spremnost na odstupanje od svojih navika, ali etvrto jutro vi e nisam mogao iz dr ati. Hej, mo e ti to negdje na krovu ili na nekom drugom mjestu? rekao sam. Ne da mi da spavam. Ali ve je pola sedam! rekao bi, razjapljenih usta. Da, znam da je pola sedam. Ja u to doba jo spavam. Ne znam kako da ti objasnim, ali kod mene je tako. Svejedno, na krov ne mogu. alili bi se oni s treeg kata. Ovdje je ispod nas sklad i te. Onda idi u dvori te. Na travnjak. Ne mogu ni to. Nemam tranzistor. Moram ga ukopati. A radio gimnastika se ne mo e v je bati bez glazbe. Da, zbilja je imao neko staro smee od radija bez baterija. Ja sam imao portabl tr anzistor, ali samo FM, za glazbu. Dobro, idemo onda nai kompromis rekao sam. Radi gimnastiku, ali izbaci poskoke. Buno je ko sam vrag. Mo e? P-poskoke? Sto je to? Poskoci su poskoci. Kad skae gore-dolje. Ali toga nema. Sad me ve poela boljeti glava. Do lo mi je da odustanem, ali htio sam istjerati svoj
e. Ustao sam iz kreveta i poeo skakati gore-dolje i pjevati uvodnu melodiju emisi je za jutarnju tjelovje bu radija. Na ovo sam mislio kazao sam. Aha, to. Pa da, ima pravo. Nisam ni primijetio. Eto, vidi sad? rekao sam, sjedajui na rub kreveta. To izbaci. Ostalo u izdr ati. Pr stani skakati i pusti me da spavam. Ali to nije mogue rekao je on kao da iznosi neku injenicu. Ni ta ne mogu preskoiti. Ve deset godina svaki dan radim isto, i kad ponem, nesvjesno izvedem cijelu kombin aciju. Da ne to ispustim, ne bih mogao nastaviti. Tu vi e nisam imao to rei. to sam mogao rei? Najbr i nain da to zaustavim bio je da eka ok ne ode iz sobe, pa da onda bacim njegov vra ji radio kroz vra ji prozor, ali znao sam da bi onda nastala gadna dreka. Smeeko ulja je sve svoje stvari uvao kao oi u gla vi. Kad me je vidio kako sjedim na krevetu ne znajui to da ka em, poku ao me utje iti. Slu aj, Vatanabe, a za to fino ne bi ustao i vje bao sa mnom? I oti ao je na doruak. Naoko se kikotala kad sam joj priao o Smeeko ulja u i njegovoj radio gimnastici. Nisam to inio s namjerom da je razveselim, ali na kraju sam se i sam poeo smijati. Iako je njezin smije ak uas nestao, bilo mi je drago to se prvi put poslije dugo vremena nasmijala. Iza li smo iz vlaka u Jotsuji i sad smo hodali etali tem uz postaju. Bila je nedjelja popodne, sredina svibnja. Kratkotrajni pljuskovi koji su padali i prestajali ci jelo jutro ra istili su se do podneva, a ju ina je otpuhala niske oblake. Blistavo ze leno li e tre anja treperilo je na povjetarcu, rasipajui sunane zrake na sve strane. Bi o je to jedan od prvih ljetnih dana. Prolaznici su nosili d empere i jakne preko r amena ili u rukama. Na toplom suncu nedjeljnog popodneva svi su djelovali sretno. Mladii koji su igrali tenis n a terenima s druge strane etali ta svukli su se u kratke hlaice. Ljetna svjetlost ka o da nije doprla samo do dvije redovnice u zimskim habitima koje su sjedile i ra zgovarale na klupi, ali obje su izgledale zadovoljno dok su veselo avrljale na suncu. Petnaest minuta etnje i ja sam se dovoljno oznojio da skinem debelu pamunu ko ulju i ostanem u majici kratkih rukava. Naoko je do lakata zavrnula rukave svoje svije tlosive majice. Imala je lijepu izblijedjelu boju, kao da je ve mnogo puta oprana . Imao sam dojam da sam je davno vidio u toj majici. To je bio samo moj osjeaj, n e jasno sjeanje. Tada jo nisam imao toliko sjeanja o Naoko. Kako ti se svia ivot u zajednici? pitala je. Je li zabavno ivjeti s mnogo drugih l judi? Ne znam, tek sam mjesec dana ondje. Nije stra no, izdr avam nekako. Zastala je kod esme i srknula malo vode, te obrisala usta bijelim rupiem koji je iz vadila iz d epa na hlaama. Onda se sagnula i pomno iznova svezala vezice na cipelam a. Misli da bih i ja to mogla? Sto? ivjeti u studentskom domu? M-hm. Pa, to je valjda pitanje stava. ovjek bi se mogao ivcirati oko mnogo stvari - zbo g pravila, zbog idiota koji misle da su face, cimera koji u pola sedam ujutro ra di gimnastiku. Ali slino je kamo god da ode , snae se. Pa valjda rekla je ona i kimnula. inilo mi se da ne to premee po glavi. Onda me pog ledala ravno u oi, kao da prouava neki neobian predmet. Tada sam vidio da su joj oi tako duboke i bistre da mi je srce poelo sna no lupati. Shvatio sam da nikad dotad nisam imao priliku ovako joj gledati u oi. Bilo je to prvi put da smo zajedno iza l i u etnju ili dugo razgovarali. Razmi lja da ode u studentski dom? pitao sam. A-a rekla je. Samo me zanimalo kako je ivjeti s drugima. I... Kao da se trudila a nije uspijevala - nai tonu rije ili izraz. A onda je uzdahnula i spustila pogled . Ma ne znam. Nema veze. To je bio kraj razgovora. Ona je nastavila hodati prema istoku, a ja sam je u ko rak pratio. Ve gotovo godinu dana nisam vidio Naoko, i za to vrijeme toliko je smr avjela da mi je izgledala kao druga osoba. Bucmasti obrazi po kojima je bila prepoznatljiva sad su nestali, a vrat joj je postao tanan i vitak. No nije postala ko ata ili nezd rava izgleda: u nainu na koji je smr avjela bilo je neega prirodnog i nepomuenog, kao
da se skrivala u nekom dugom, uskom prostoru sve dok i sama nije postala duga i uska. I mnogo ljep a nego to sam je pamtio. Htio sam joj to rei, ali nisam znao kak o da se lijepo izrazim. Nismo dogovorili sastanak, naletjeli smo jedno na drugo na prigradskoj liniji uo. Ona je odluila sama otii u kino, a ja sam bio krenuo obii knji are u Kandi - ni ta hit no u oba sluaja. Predlo ila je da siemo s vlaka, a sluajno smo si li ba u Jotsuji, gdje postoji ugodno etali te obraslo zelenilom kraj starog anca uz dvorac. Sad kad smo os tali sami nismo imali o emu previ e razgovarati, i nije mi ba bilo jasno za to je Naok o predlo ila da siemo s vlaka. Nikad i nismo imali jedno drugome mnogo to rei. Naoko je poela hodati im smo stupili na ulicu, a ja sam urno hodao za njom, nekolik o koraka iza. Mogao sam je stii, ali ne to me spreavalo. Hodao sam oiju uperenih u nj ezina ramena i njenu ravnu crnu kosu. Nosila je veliku smeu kopu za kosu, i kad je okrenula glavu naas sam ugledao jedno malo, bijelo uho. Tu i tamo bi se osvrnula da ne to ka e. Katkad bi to bila opaska na koju sam mogao odgovoriti, a katkad opet ne to na to nisam imao pojma kako bih reagirao. A neki put jednostavno ne bih uo to je rekla. No njoj kao da i nije bilo stalo. Kad bi izrekla to to je htjela rei, op et bi se okrenula prema naprijed i nastavila hodati. No, i tako mi je svejedno, rekao sam sebi, lijep je dan za etnj u. Ali za Naoko to nije bila tek etnja, sudei prema njezinu hodu. Kod Iidaba ija je skr enula desno, izbila kraj anca, pre la kri anje kod D inboa, popela se na brdo kod Oanomiz ua i izbila na Hongo. Dalje je slijedila tramvajsku prugu do Komagomea. Bila je to naporna ruta. Dok smo stigli do Komagomea, Sunce je ve zapadalo i dan se pretv orio u blagu proljetnu veer. Gdje smo? pitala je Naoko, kao da prvi put opa a svijet oko nas. U Komagomeu rekao sam. Nisi primijetila? Napravili smo veliki krug. Za to smo ovamo do li? Ti si nas dovela. Ja sam samo i ao za tobom. Oti li smo u zalogajnicu kraj postaje na porciju rezanaca. Bio sam edan, pa sam sam popio cijelo pivo. Nijedno od nas nije progovorilo ni rijei otkako smo naruili pa sve dok nismo pojeli. Iscrpla me etnja, a ona je sjedila s rukama na stolu i ope t o neemu mozgala. Toga toplog nedjeljnog dana sva su izleti ta bila prepuna, govor ili su na TV vijestima. A mi smo prohodali od Jotsuje do Komagomea, rekao sam u sebi. Pa, ti zbilja ima kondicije rekao sam kad sam pojeo rezance. Iznenadio si se? -Aha. U koli sam bila dugopruga ica, tako da zna . Trala sam na 10.000 metara. A tata me ne djeljom vodio na planinarenje otkako znam za sebe. Zna na u kuu - odmah do planine. Uvijek sam imala jake noge. Ne vidi se. Znam odgovorila je. Svi misle da sam neka nje na curica. Ali knjiga se ne sudi po koricama. Na to se kratko nasmije ila. A to vrijedi i za mene rekao sam. Mrtav sam. Ooo, oprosti, cijeli dan te vuem naokolo. Ali drago mi je to smo porazgovarali. Nikad prije nismo, nasamo rekao sam, poku av ajui se prisjetiti o emu smo zapravo razgovarali. Ona je ne to petljala s pepeljarom na stolu. Nego, ne znam... poela je bi li imao to protiv.. .hou rei, ako ti to nije gnjava a Misli da bismo se mogli opet vidjeti? Znam da te nemam nikakvo pravo to pitati. Pravo? Kako to misli ? Zarumenjela se. Mo da sam malo prenaglo reagirao na njezinu molbu. Ne znam... Ne mogu to objasniti rekla je, navlaei rukave majice preko lakata i o pet dolje. Meke dlaice na njezinim podlakticama zlatasto su se sjajile pod svjetl ima zalogajnice. Nisam htjela rei "pravo". Nisam znala kako da se izrazim. Nalakena na stol, netre mice je gledala u kalendar na zidu, kao da se nada kako e ondje pronai pravi izraz. Nije ga bilo, pa je uzdahnula, skl opila oi i poela se poigravati kopom. Nema veze rekao sam. Mislim da znam to eli rei. Ni ja ne znam kako bih to rekao. Nikad se ne mogu tono izraziti nastavila je Naoko. I to ve neko vrijeme. Ne to elim
rei, ali dolaze mi samo pogre ne rijei - pogre ne ili tono suprotne od onoga to mislim. Onda se poku am ispraviti, ali samo sve pogor am. Sasvim izgubim vezu s onim to sam n a poetku htjela rei. Kao da sam podijeljena na-dvoje i sama se sa sobom igram lovi ce. Jedna polovica lovi drugu oko velikog debelog stupa. Ona druga "ja" ima prav e rijei, ali ova "ja" ne mo e je uhvatiti. Podigla je glavu i pogledala me u oi. Razumije o emu govorim? Svima je do neke mjere tako rekao sam. Svi se poku avaju izraziti i smeta im kad ne mogu. Naoko kao da je razoarao moj odgovor. Ne, ni to nisam htjela rei rekla je ne obja nj avajui dalje. No, rado u se opet nai s tobom rekao sam. Nedjeljom sam uvijek slobodan, a etnja e mi goditi. Ukrcali smo se na liniju Jamanote, a Naoko je u Sind ukuu presjela na liniju uo. ivj ela je u staniu daleko u zapadnom predgrau Kokubund i. Ka i mi kazala je kad smo se rastajali. Je li se moj nain govora promijenio? Mislim da jest rekao sam ali nisam tono siguran kako. Da ti pravo ka em, znam da s mo se onda esto viali, ali ne sjeam se da smo mnogo razgovarali. To je istina rekla je. No, uglavnom, mogu li te nazvati u subotu? Samo nazovi. ekat u tvoj poziv. Prvi put sam upoznao Naoko u estom razredu. I ona je i la u esti razred mondene djev ojake kole koju je vodila neka kr anska misija. Ta kola bila je tako fina da su onoga tko je previ e uio smatrali prostakom. Naoko je bila djevojka moga najboljeg (i jed inog) prijatelja Kizukija. Dru ili su se gotovo od roenja, jer su im kue bile udalje ne jedva dvjesto metara. Kao to je sluaj s veinom parova koji su zajedno od djetinjstva, i njihov je odnos b io opu ten i otvoren, i rijetko su imali potrebu biti nasamo. Stalno su jedno drug ome odlazili u posjet, ruali ili igrali ma-d ong sa svojim obiteljima. Nebrojeno pu ta izlazio sam s njima na dvostruki spoj. Naoko bi povela neku prijateljicu za m ene, pa bismo nas etvero oti li do zoolo kog vrta, na bazen ili u kino. Uvijek je dov odila lijepe djevojke, ali malo odvi e fine za moj ukus. Bolje sam se slagao s ne to grubljim djevojkama iz moje dr avne kole, s kojima se moglo lak e razgovarati. Nikad nisam znao to se dogaa u glavama lijepih djevojaka koje je Naoko dovodila, a vjer ojatno ni one mene nisu razumjele. Nakon nekog vremena Kizuki je odustao od tra enja cura za mene, pa smo umjesto tog a poeli izlaziti nas troje, Kizuki, Naoko i ja: udno, ali takva nam je kombinacija bila najugodnija. Uvoenje etvrte osobe u takvo na e dru tvo uvijek bi unijelo neku nelagodu. Bili smo nalik na televizijsk i talk show, u kojemu sam ja bio gost, Kizuki svestrani domain, a Naoko njegova p omonica. Tu je sredi nju ulogu dobro obavljao. Istina, imao je neku sarkastinu stran u koja se ljudima esto inila bahatom, ali zapravo je bio obzirna i nepristrana oso ba. Ravnomjerno bi rasporeivao svoje komentare i ale na Naoko i mene, pazei da se n i ona ni ja ne osjetimo zapostavljenima. Ako bi jedno od nas predugo utjelo, usmj erio bi razgovor u tom pravcu i naveo tu osobu da progovori. Vjerojatno je djelo valo te e nego to je doista bilo: on je znao kako treba nadzirati i prilagoavati atm osferu oko sebe u svakom trenutku. Usto je imao rijedak dar da u neijim poglavito nezanimljivim komentarima pronae zanimljive dijelove, tako da ste se razgovarajui s njim osjeali kao iznimno zanimljiva osoba s iznimno zanimljivim ivotom. No unato tome on nije bio nimalo dru tven. Ja sam mu u koli bio jedini pravi prijate lj. Nikad nisam shvaao za to se tako bistar i sposoban govornik ne posveti irem svij etu oko sebe, nego se zadovoljava time da se koncentrira samo na na u malu trojku. A nisam shvaao ni za to je za prijatelja odabrao ba mene. Ja sam bio obian djeak koji voli itati knjige i slu ati glazbu, i nisam se isticao ni na koji nain koji bi neko ga kao Kizuki naveo da obrati pozornost na mene. No ipak smo se od samog poetka s lo ili. Otac mu je bio zubar, poznat po svojoj strunosti i visokim cijenama. Hoe da u nedjelju izaemo u etvero? pitao me tek to smo se upoznali. Moja cura ide djevojaku kolu, povest e neku zgodnu curu za tebe. Mo e rekao sam, i tako sam upoznao Naoko. Nas troje provodili smo mnogo vremena zajedno, ali kad god bi Kizuki izi ao iz sob e, Naoko i ja zapeli smo u razgovoru. Nikad nismo znali o emu razgovarati. Doista
, nismo imali nijednu zajedniku temu. Umjesto da razgovaramo, pili bismo vodu ili petljali po neemu na stolu i ekali da se Kizuki vrati i opet zapone razgovor. Naoko nije bila osobito priljiva, a meni je bolje i lo slu anje nego govorenje, pa mi je b ilo neugodno biti nasamo s njom. Ne da smo bili nespojivih karaktera: jednostavn o nismo imali o emu razgovarati. Naoko i ja vidjeli smo se samo jednom nakon Kizukijeva sprovoda. Dva tjedna nako n toga dogaaja na li smo se u kavani da se dogovorimo oko neke sitnice, a kad smo t o obavili, vi e nismo znali to rei. Ja sam poku ao zapodjenuti razgovor o nekoliko raz liitih tema, ali nijedna nas nikamo nije odvela. A kad bi Naoko i progovorila, u njezinu glasu ula se neka o trina. Kao da se srdila na mene, ali nisam imao pojma z a to. Poslije se vi e nismo vidjeli, sve dok se toga dana jednu godinu kasnije nismo sluajno sreli na liniji uo u Tokiju. Naoko se mo da srdila na mene jer sam ja, a ne ona, posljednji vidio Kizukija. To mo da nije najbolja formulacija, ali ja sam manje-vi e shvaao kako joj je. Da sam mog ao, zamijenio bih se s njom, ali naposljetku, to je bilo, bilo je, i ja tu ni ta ni sam mogao. Bilo je to jednog lijepog svibanjskog popodneva. Nakon ruka Kizuki je predlo io da odemo s nastave na biljar ili ne to slino. Popodnevni sati nisu me posebno zanimali , pa smo zajedno oti li iz kole, laganim korakom spustili se nizbrdo do dvorane za biljar u luci, i odigrali etiri partije. Kad sam dobio prvu, opu tenu partiju, uozb iljio se i zaredao pobjede u idue tri. To je prema na em obiaju znailo da ja plaam. Ki zuki se tijekom igre nijednom nije na alio, to je bilo vrlo udno. Poslije smo pu ili. emu takva ozbiljnost? pitao sam. Danas nisam htio izgubiti rekao je Kizuki sa zadovoljnim osmijehom. Te je noi preminuo u svojoj gara i. Sproveo je gumeno crijevo s auspuha svoje Honde N-36o? do prozora, ljepljivom trakom zatvorio rupu u prozoru, i turirao motor. Nemam pojma koliko je trajalo dok nije umro. Roditelji su mu bili oti li u posjet nekom bolesnom roaku, i kad su otvorili gara u da utjeraju auto, ve je bio mrtav. Radio je svirao, a ispod brisaa je bio zataknut raun za benzin. Kizuki nije ostavio nikakvu poruku, i nitko nije mogao zamisliti to ga je nagnalo da poini samoubojstvo. Kako sam ga ja posljednji vidio, policija me pozvala da d am iskaz. Rekao sam detektivu da Kizuki nije niim nagovijestio to kani uiniti, da j e bio potpuno isti kao i uvijek. Policajac je oito stvorio dosta lo e mi ljenje o Kiz ukiju i meni, kao da je savr eno normalno da osoba koja markira iz kole i igra bilj ar poini samoubojstvo. Sve je okonano laniem u novinama. Kizukijevi roditelji prodali su njegov crveni N-360. Neko je vrijeme na njegovoj klupi u koli stajao jedan bi jeli cvijet. Tijekom onih deset mjeseci koji su protekli izmeu Kizukijeve smrti i mojih ispita nisam se mogao snai u svijetu oko sebe. Poeo sam spavati s jednom od djevojaka iz kole, ali to nije potrajalo ni est mjeseci. Ni ta na njoj nije me dublje zaintrigir alo. Prijavio sam se na privatni fakultet u Tokiju, i to takav s prijamnim ispit om za koji nisam morao mnogo uiti, i polo io sam ga bez ikakva ushienja. Djevojka me zamolila da ne idem u Tokio. To je 800 kilometara odavde! preklinjala me - ali morao sam se po svaku cijenu maknuti iz Kobea. Htio sam poeti novi ivot negdje gdj e nisam poznavao nikoga ivog. Sad kad si spavao sa mnom vi e ti ni ta ne znaim rekla je, plaui. Nije tako uvjeravao sam je. Samo se moram maknuti iz ovoga grada. Ali ona me ni je bila spremna shvatiti. Pa smo se rastali. Razmi ljajui o svemu onome zbog ega je bila toliko bolja od drugih djevojaka, sjedio sam u superbrzom vlaku4 za Tokio i stra no se grizao zbog onoga to sam uinio, ali vi e to nisam mogao popraviti. Poku at u je zaboraviti. Kad sam zapoeo novi ivot u studentskom domu, na meni je bilo da uinim samo jedno: d a prestanem sve shvaati tako ozbiljno; da postavim dovoljnu distancu izmeu sebe i svega drugoga. Da zaboravim na biljarske stolove od zelene ohe, na crvene N-360 i bijele cvjetove na kolskim k lupama; na dim koji se di e iz visokih dimnjaka krematorija, i na glomazne pritisk ivae za papir u policijskim sobama za obavijesne razgovore. Isprva se inilo da fun kcionira. Uporno sam se trudio zaboraviti, ali u meni je ostao nekakav neodreeni zrani uzao. Kako je vrijeme prolazilo, vor je poeo poprimati jasne i jednostavne ob
rise, obrise koje mogu iskazati rijeima, ovako: Smrt postoji, ne kao suprotnost ivotu, nego kao njegov sastavni dio. To je kli ej izreen rijeima, ali u to doba nisam ih utio kao rijei, nego kao taj zrani uzao u svojoj nutrini. Smrt postoji - u pritiskivau za papir, u etiri crvene i bij ele kugle na biljarskom stolu - i mi ivimo i udi emo je u plua kao finu pra inu. Do tog vremena smrt sam shvaao kao ne to u potpunosti odvojeno i neovisno o ivotu. R uka smrti kad-tad e nas uzeti, osjeao sam, ali do dana kad posegne za nama ostavit e nas na miru. To mi se inilo kao jednostavna, logina istina. ivot je tu, smrt negd je ondje. Ja sam ovdje, ne negdje ondje. No te veeri kad je Kizuki umro, izgubio sam sposobnost da smrt (i ivot) promatram u tako jednostavnim okvirima. Smrt nije ne to suprotno ivotu. Ona je ve tu, unutar m oga bia, uvijek je bila tu, i nikakva mi borba nee dopustiti da to zaboravim. Kad je te svibanjske veeri k sebi uzela sedamnaestogodi njeg Kizukija, uzela je i mene. Pro ivio sam idue ljeto, u osamnaestoj, s tim vorom zraka u prsima, ali sve sam se v rijeme borio da ne postanem ozbiljan. Postati ozbiljan nije isto to i pribli iti se istini, utio sam, makar maglovito. No smrt je bila injenica, ozbiljna injenica, ka ko god je ovjek shvatio. Zarobljen unutar tog protuslovlja koje me gu ilo, vrtio sa m se u krugu bez izlaza. Bili su to udni dani, sad kad ih se prisjetim. Usred ivot a sve se vrtjelo oko smrti. 3 Idue subote nazvala me Naoko, i te nedjelje oti li smo na spoj. To bi se vjerojatno moglo nazvati spojem. Bolje rijei se ne mogu sjetiti. Kao i pro li put, etali smo ulicama. Sjeli smo na kavu, jo malo etali, naveer oti li na veeru, te se oprostili. Opet je govorila u intervalima, ali to kao da joj nije sm etalo, a ja se nisam posebno trudio odr ati razgovor. Razgovarali smo o svemu to na m je palo na um - o svojim dnevnim obvezama, svojim fakultetima; svi ti mali fra gmenti nisu vodili nikamo. Pro lost uope nismo spominjali. Uglavnom smo hodali - i hodali, i hodali. Sreom, Tokio je tako velik grad da ga nikad nismo mogli cijelog a prehodati. Tako smo nastavili hodati gotovo svaki vikend. Ona bi vodila, a ja bih i ao tik iz a nje. Naoko je imala raznorazne kope za kosu i uvijek ih je nosila tako da bi jo j desno uho bilo otkriveno. Tako je se najjasnije sjeam, s lea. Kad god bi joj zbo g neega bilo neugodno, prevrtala bi kopu po prstima. I vjeito je tapkala rupiem po us tima. To bi inila kad god bi ne to htjela rei. Sto sam vi e promatrao te njezine navik e, vi e mi se poinjala sviati. Naoko je pohaala djevojaki fakultet na ruralnom zapadnom rubu Tokija, zgodnu malen u ustanovu poznatu po nastavi engleskoga. U blizini se nalazio uski kanal za nav odnjavanje s istom, bistrom vodom, te bismo Naoko i ja esto etali uz njegovu obalu. Katkad bi me pozva la u svoj stan i ne to skuhala. Kao da je nikad nije zabrinulo to smo nas dvoje tak o bliski. Soba je bila malena i uredna, i toliko li ena bilo kakvih ukrasnih drang ulija da su samo arape koje su se su ile u kutu kraj prozora davale naslutiti ,da t u ivi enska osoba. Vodila je tur, jednostavan ivot, gotovo bez ijednog prijatelja. N itko od njezinih kolega iz kole ne bi je mogao zamisliti ovakvu. Tada se odijeval a veoma pomno i bila okru ena gomilom prijatelja. Kad sam vidio njezinu sobu, shva tio sam da je i ona, ba kao i ja, eljela otii nekamo na studij i poeti novi ivot dale ko od svih koje poznaje. Zna za to sam izabrala ovaj fakultet? rekla je s osmijehom. Jer nitko doma nije i ao ovamo. Od svih nas se oekivalo da odemo na neko elitnije mjesto. Ku i ? Moj odnos s Naoko, meutim, nije tapkao u mjestu. Malo pomalo navikavala se na men e, a i ja na nju. Kad su zavr ili ljetni praznici i poeo novi semestar, Naoko je poe la hodati kraj mene, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Sad me smatral a prijateljem, zakljuio sam, a hodati uz tako lijepu djevojku nije mi bilo nimalo te ko. I dalje smo hodali po cijelom Tokiju onako krivudajui, penjali se uz brda, prelazili rijeke i eljeznike tranice, etali i etali bez ikakva cilja. Stremili smo ra vno naprijed, kao da je na a etnja vjerski obred koji e zacijeliti na e ranjene du e. Ak o bi padala ki a, uzeli bismo ki obrane, ali etali bismo bez obzira na sve. A onda je do la jesen, i tlo studentskog doma prekrilo je li e japanskog brijesta. Mi ris novoga godi njeg doba stigao je kad sam obukao prvi d emper. Bio sam iznosio jed
an par cipela pa sam kupio nove, od antilopa. Ne uspijevam se sjetiti o emu smo tada razgovarali. Pretpostavljam ni o emu posebn ome. I dalje uope nismo spominjali pro lost, i rijetko smo govorili o Kizukiju. Umj eli smo sjediti jedno nasuprot drugome uz alicu kave u potpunoj ti ini. Naoko je voljela da joj priam o Smeeko ulja u. Jednom je oti ao na spoj s kolegicom (cura je bila sa zemljopisa, naravno), ali vratio se ra no, smrknuta lica. Reci mi, V-V-Vatanabe, o emu ti razgovara s c-c-curama? Ne sjeam se kako sam mu odgovorio, ali pitao je pogre noga. U srpnju je netko iz doma skin uo Smeeko ulja ev pejza s amsterdamskim kanalom i umjesto njega objesio fotografiju Go lden Gatea. Rekao mi je da ga zanima mo e li Smeeko ulja masturbirati na Golden Gate. - Odu evio se - izvijestio sam ja poslije, to je nekoga drugog navelo da objesi sli ku gleera. Svaki put kad bi se u njegovoj odsutnosti slika promijenila, Smeeko ulja b i se uzrujao. T-t-tko to radi, koji im je vrag? pitao je. I ja se pitam rekao sam. Ali nema veze. Sve su to lijepe slike. Trebao bi im bi ti zahvalan. Dobro, mo da, ali udno je. Moje prie o Smeeko ulja u uvijek bi nasmijale Naoko. Nju je malo toga moglo nasmijati, pa sam esto govorio o njemu, iako se ba nisam ponosio sam sobom to ga na taj nain i skori tavam. On je samo bio najmlai sin u ne ba imunoj obitelji koji je odrastao u ma lo ozbiljniju osobu nego to je to za njega bilo zdravo. Izrada zemljovida bio je jedini mali san u njegovu malom ivotu. Tko ga zbog toga ima pravo ismijavati? No vicevi o Smeeko ulja u ve su postali nezaobilazno vrelo pria iz studentskog doma, i vi e to nikako nisam mogao popraviti. Osim toga, pogled na Naokino nasmije eno lice ve mi je postao vrlo poseban izvor zadovoljstva. Tako da sam nastavio sve snabdij evati novim priama. Naoko me jednom pitala samo jedanput imam li neku curu koja mi se svia. Rekao sam joj za onu koju sam ostavio u Kobeu. Bila je draga rekao sam bilo mi je lijepo s njom spavati, katkad mi nedostaje, ali ipak me nije dirnula u srce. Ne znam, k atkad mi se ini da u srcu imam nekakvu tvrdu ko ticu, pa u njega ne mo e ui ba mnogo. P itam se mogu li uope nekoga stvarno voljeti. Jesi li ikada bio zaljubljen? pitala je Naoko. Nikad rekao sam. Vi e od toga nije me pitala. Kad je pro la jesen i kad su gradom poeli ibati hladni vjetrovi, Naoko bi esto hodala sti ui se uz moju nadlakticu. Kroz debeli tof njezina kaputa osjeao sam kako di e. Prov ukla bi ruku ispod moje, ili zabila ruku u moj d ep, ili bi se, kad je zbilja bilo hladno, vrsto privila uz moju nadlakticu, dr ui. To nije znailo ni ta posebno. Ja bih s amo nastavio hodati, s rukama u d epovima. Na e cipele s gumenim potplatima jedva da su proizvodile ikakav zvuk na ploniku, osim suhog pucketanja kad bismo gazili po irokom, sme uranom li u platane. Kad god bih zauo taj zvuk, sa alio bih se nad Naoko. Ni je ona trebala moju ruku, nego neiju drugu. Nije trebala moju toplinu, nego neiju drugu. Gotovo da sam se osjeao krivim to sam onaj koji jesam. Kako je zima jaala, prozirna bistrina Naokinih oiju kao da se poveavala. Bila je to bistrina koja nije znala kamo bi po la. Katkad bi se Naoko iz ista mira netremice zagledala u mene. inilo se kao da ne to tra i, a u meni bi to pobudilo nekakav udan os jeaj usamljenosti i nemoi. Pitao sam se poku ava li mi ona time ne to rei, ne to to ne mo e izraziti rijeima - ne to rije od rijei to ne zna u sebi dokuiti, i za to stoga nije bilo nade da e se ikad pre toiti u rijei. Umjesto toga petljala bi ne to oko kope za kosu, rupiem tapkala oko kraj iaka usta, ili me gledala onim pogledom li enim znaenja. Kad bi to inila, do lo bi mi d a je vrsto zagrlim, ali onda bih se pokolebao i odustao. Bojao sam se da je ne po vrijedim. I tako smo nas dvoje nastavili hodati tokijskim ulicama, a Naoko je i dalje tra ila rijei u prostoru. Deki u domu uvijek bi me zafrkavali kad bi me nazvala Naoko ili kad sam nedjeljom ujutro izlazio. Pretpostavljali su, jasno, da sam na ao djevojku. Nisam im mogao obja njavati kako zbilja stoje stvari, a za to nije ni bilo potrebe, pa sam ih pus tio da misle to god ele. Naveer bih morao izdr ati salvu glupih pitanja - U kojem smo se polo aju? K akva joj je? Koje je boje rublje danas imala? Odgovarao sam im ono to su htjeli ut i.
I tako sam iz osamnaeste pre ao u devetnaestu. Svakoga dana Sunce je izlazilo i za lazilo, zastava se dizala i spu tala. Svake nedjelje i ao sam na spoj s djevojkom sv oga mrtvog prijatelja. Nisam imao pojma to inim ili to u uiniti. Za seminare sam itao Claudela, Racinea i Eisensteina, ali nisu mi znaili gotovo ni ta. Na predavanjima n isam na ao prijatelje, a u domu nisam poznavao gotovo nikoga. Drugi su u domu misl ili da elim postati pisac jer sam uvijek bio sam s nekom knjigom, ali ja takve am bicije nisam imao. Nisam elio biti ba ni ta. Poku ao sam o tom osjeaju razgovarati s Naoko. Ona e, mislio sam, bar donekle preciz no moi shvatiti kako se osjeam. Ali nikad nisam mogao nai prave rijei. Kao da sam se zarazio njezinom bole u nepronala enja rijei. Subotom naveer sjedio bih kraj telefona u predvorju i ekao da nazove Naoko. Drugi su uglavnom bili vani, pa je predvorje bilo pusto. Zurio bih u mrvice svjetlosti to su lebdjele u tom prostoru punom ti ine, trsei se da proniknem u vlastito srce. Sto elim? I to drugi ele od mene? Ali nikad ne bih prona ao odgovore. Katkad bih pru io ruku da dosegnem estice svjetlosti, ali prsti su mi zahvaali u prazno. Mnogo sam itao, ali ne mnogo razliitih knjiga: volio sam stalno iznova i itavati svoj e omiljene pisce. Tada su to bili Truman Ca-pote, John Updike, F. Scott Fitzgera ld, Ravmond Chandler, ali nisam vidio da itko na mojim predavanjima ili u domu it a takve pisce. Oni su voljeli autore kao to su Kazumi Takaha i, Kenza-buro Oe, Juki o Mi ima5, ili suvremene francuske romanopisce, pa je to bio jo jedan razlog to ni s kim nisam imao bogzna to razgovarati, nego sam se dr ao svojih knjiga. Sklopio bih oi, dotaknuo neku meni poznatu knjigu i duboko udahnuo njezin miris. To mi je bilo d ovoljno za sreu. U osamnaestoj godini omiljena knjiga bio mi je Centaur Johna Updikea, ali nakon t o sam je nekoliko puta proitao, poela je za mene gubiti onaj nekada nji ar i ustupila primat Velikom Gats-byju. Gatsby je dugo nakon nje ostao na prvome mjestu. Skin uo bih ga s police kad bih zapao u takvo raspolo enje, i nasumce proitao neki odlom ak. Nijednom me nije razoarao. U cijeloj knjizi nije bilo ni jedne jedine dosadne stranice. Htio sam svima rei kako je to divan roman, ali nitko oko mene nije itao Velikog Gatsbyja, a nije ni namjeravao. Nagovarati druge da itaju F. Scotta Fitz geralda, premda ne ba reakcionarni in, nije bilo preporuljivo 1968. Kad sam napokon upoznao jedinog ovjeka u svome svijetu koji je proitao Gatsbyja, t o je bio razlog da se sprijateljimo. Zvao se Nagasava. Bio je dvije godine stari ji od mene, a kako je studirao pravo na presti nom Tokijskom sveuili tu, bio je predo dreen da postane jedan od voa nacije. ivjeli smo u istom paviljonu i znali se iz vie nja, sve do jednoga dana kad sam ja sjedio na suncu u blagovaonici i itao Gatsbyj a. Sjeo je kraj mene i pitao me to itam. Kad sam mu rekao, pitao me svia li mi se. Ovo mi je trei put rekao sam i svaki put naem ne to novo to mi se svia jo vi e nego odni. Ovaj ovjek ka e da je triput proitao Velikog Gatsbyja rekao je kao da govori sam sa sobom. Pa, Gatsbvjev prijatelj i moj je prijatelj. I tako smo postali prijatelji. Bilo je to u listopadu. Sto sam bolje upoznavao Nagasavu, to mi se inio udnijim. U ivotu sam upoznao mnogo ekscentrika, ali nitko nije bio takav udak kao Nagasava. Gutao je knjige mnogo po hlepnije od mene, ali imao je pravilo da nikad ne pipne knjigu autora koji nije umro prije bar trideset godina. Samo takvim knjigama vjerujem rekao je. Nije da ne vjerujem u suvremenu knji evnost dodao je ali ne elim gubiti svoje drag ocjeno vrijeme na neku knjigu koja nije pro la test vremena. ivot je prekratak za to. A kakve autore ti voli ? pitao sam, glasom punim po tovanja prema ovome ovjeku koji je bio dvije godine preda mnom. Balzaca, Dantea, Josepha Conrada, Dickensa odgovorio je smjesta. Nisu ba moderni. Zato ih i itam. Ako ita samo knjige koje svi itaju, mislit e samo ono to svi misle. je svijet provincijalaca i mediokriteta. Pravi ljudi trebali bi se sramiti to to ine. Zar ti to nisi primijetio, Vatanabe? Ti i ja smo jedini pravi u ovom domu. Ostali deki su debili. Tome se nisam nadao. Kako to mo e rei? Jer je istina. Znam ja. Vidim. To ti je kao da imamo ig na elu. A osim toga, itali
smo Velikog Gatsbyja. Ne to sam nabrzinu preraunavao. Ali Fitzgerald je umro tek prije 28 godina rekao sa m. Pa to onda? Dvije godine? Fitzgerald je napredan. Nitko drugi u domu nije znao da je Nagasava prikriveni itatelj klasika, a i da su znali, ne bi im bilo va no. Nagasava je bio na glasu kao pametnjakovi. Bez pol muk e upao je na Tokijsko sveuili te, dobivao dobre ocjene, polo it e Ispit za dr avnu slu bu, zaposliti se u Ministarstvu vanjskih poslova i postati diplomat. Potjecao je iz imune obitelji. Otac mu je imao veliku bolnicu u Nagoji, a i brat mu je diplomir ao na Tokijskom, da bi se zatim upisao na medicinu, kako bi jednoga dana naslije dio bolnicu. Nagasava je uvijek imao mnogo novca u d epovima, i vladao se veoma do stojanstveno. Ljudi su se prema njemu odnosili s po tovanjem, ak i upravitelj doma. Kad bi od nekoga zatra io da ne to uini, ovaj bi to obavio bez pogovora. Tu se nije imalo to misliti. Nagasava je imao stanovitu uroenu crtu koja je privlaila ljude da ga slijede. Znao je kako povesti masu, procijeniti situaciju, dati precizne i taktine upute kojim a e se drugi pokoriti. Nad glavom mu je lebdjela aura koja je koja je otkrivala njegove moi kao aneoska aureola, i p ri samom pogledu na nju ovjeka bi obuzelo strahopo tovanje prema tom vi em biu. Stoga su svi ostali u oku kad je Nagasava za prijatelja od povjerenja izabrao mene, oso bu bez ikakvih posebnih odlika. Zbog toga su mi ljudi koje jedva da sam poznavao poeli ukazivati stanovito po tovanje, ali kao da nisu shvaali kako sam odabran iz v rlo jednostavnog razloga: to se Nagasavi nisam ulagivao kao svi ostali. Bez daljn jega, zanimale su me udnovate, kompleksne strane njegove naravi, ali ne i ovo dru go: njegove dobre ocjene, aura, izgled - ni ta me od toga nije impresioniralo. A t o je za njega oito bilo ne to novo. Neke strane Nagasavina karaktera meusobno su se kosile do krajnosti. Njegova ljub aznost katkad bi dirnula ak i mene, ali znao je isto tako biti zloban i okrutan. Bio je istodobno utjelovljenje izvanredne uzvi enosti i okorjeli propalica. Umio j e nadirati naprijed, kao pravi optimistini voa, ak i dok mu se srce grilo od oaja i u samljenosti. Te sam njegove protuslovne osobine uvidio od samog poetka, i nikad n isam mogao shvatiti za to i drugima nisu bile jednako tako oite. On je ivio u nekakv u vlastitom paklu. No ipak mislim da sam ga uvijek znao promatrati u najboljem svjetlu. Njegova naj vea vrlina bila je po tenje. Ne samo da nikad nije lagao, nego je i uvijek priznava o svoje nedostatke. Nikad nije poku avao sakriti stvari koje bi ga mogle osramotit i. A prema meni je uvijek bio ljubazan i pun razumijevanja. Da nije, moj ivot u s tudentskom domu bio bi mnogo manje ugodan. No ipak mu nikad nisam otvorio srce, i u tom je smislu moj odnos s Nagasavom bio stubokom drukiji od onoga s Kizukijem . Kad sam prvi put vidio Nagasavu pijanoga kako dodijava nekoj curi, obeao sam se bi da mu se nikad, ni pod kojim okolnostima, neu povjeriti. Domom je kru ilo nekoliko "legendi o Nagasavi". Prema jednoj, navodno je nekom pri godom pojeo tri pu a golaa. Druga je glasila da ima u asno velik penis i da je spavao s vi e od sto cura. Ono o golaima bila je istina. Sam mi je to rekao. Tri komada, a bili su veliki, m ajku im rekao mi je. Cijele sam ih gutnuo. A za to, koji ti je bio vrag? Pa, to ti je bilo prve godine, kad sam tek do ao u dom rekao je. Nastalo je neko sranje izmeu bruco a i tree godine. Poelo je u travnju, a u rujnu je napokon eskalira lo. Kao predstavnik prve godine oti ao sam izgladiti stvari s treom. Kakvi su to bi li desniarski debili. Imali su drvene kendo maeve, oito im uope nije bilo do nekog " izglaivanja". Pa sam im rekao: "Dobro, idemo ovo rije iti jednom za svagda. Meni na pravite to god hoete, ali druge deke pustite na miru." A oni su rekli: "OK, sad e pro gutati par pu eva." "Mo e," rekao sam, "samo dajte." Kreteni su oti li van i donijeli tri u asno velika pu a. Pa sam ih progutao. I kako je bilo? Kako je bilo? Progutaj jednog pa e vidjeti. Klizi ti niz grlo i u eludac... Hladan je i ostane ti odvratan okus.. .bljak, naje im se kad se samo sjetim. Htio sam po vratiti, ali suzdr avao sam se. Hou rei, da sam ih povratio, morao bih ih gutati isp oetka. Pa sam ih probavio. Sva tri.
I to je onda bilo? Oti ao sam u svoju sobu i popio kanticu slane vode. A to sam drugo mogao? Da, valjda. Ali nakon toga nitko mi ni ta nije smio rei. ak ni trea godina. Ja sam jedini frajer ovdje koji mo e progutati tri pu a golaa. To sigurno. to se tie veliine penisa, to je bilo lako. Jednostavno sam s njim oti ao na tu iranje u domsku zajedniku kupaonicu. Imao je velikoga, to je istina. Ali ono o sto cura, to je vjerojatno bilo pretjerano. Mo da 75 rekao je. Ne sjeam ih se svih, ali sigur an sam da ih je najmanje 70. Kad sam mu rekao da sam ja spavao samo s jednom, kazao mi je Ma to se lako mo e srediti. Idui put ide sa mno m. Bez pol frke u ti nai jednu. Nisam mu vjerovao, ali ispalo je da ima pravo. Bilo je lako. Gotovo odvi e lako, i uzbudljivo otprilike kao ishlapjelo pivo. Oti li smo u nekakav bar u ibuji ili ind uk uu (on je imao svoja omiljena mjesta), na li par cura (svijet je bio pun cura u pa rovima), razgovarali s njima, pili, oti li u hotel, te se poseksali. On je znao sj ajno voditi razgovor. Ne da je imao bogzna to rei, ali cure bi se zanijele dok su g a slu ale, previ e bi popile i zavr ile s njim u krevetu. Valjda im je bilo lijepo to s u s nekime tko je tako pristojan, zgodan i pametan. A najnevjerojatnije je bilo to to sam im i ja, samo zato to sam s njim, oito postao jednako tako fascinantan. N agasava bi me tjerao da razgovaram, a cure bi mi uzvraale istim osmjesima divljen ja kakve su slale njemu. Pleo je svoje ini, i taj me se njegov dar svaki put dojm io. U usporedbi s Nagasavom, Kizukijeve konverzacijske vje tine bile su igra za ma lu djecu. Ovo je bila sasvim druga razina darovitosti. No iako sam pao pod Nagas avin magini utjecaj, i dalje mi je nedostajao Kizuki. Poeo sam mu se na nov nain di viti zbog njegove iskrenosti. Sve je svoje talente dijelio s Naoko i sa mnom, do k je Nagasava svoje nezanemarive sposobnosti tro io na sve oko sebe. Ne da je umir ao od elje da spava s curama koje bi na ao: za njega je to bila samo igra. Ja nisam bio previ e lud za tim da spavam s nepoznatim curama. Naravno, to je bio lak nain da zadovoljim svoj seksualni nagon, i bilo mi je lijepo sve ono grljenje i dodirivanje, ali mrzio sam jutro poslije. Probudio bih se, kraj mene bi spava la neka nepoznata djevojka, soba bi zaudarala na alkohol, krevet, rasvjeta i zas tori odisali su onom posebnom napadno u "hotela za jednu no", a meni bi glava plival a u mamurnoj izmaglici. Onda bi se cura probudila i poela okolo pipkati tra ei gaice, i dok bi oblaila arape rekla bi ne to tipa: "Nadam se da si sino imao za titu. Bio mi je najgori mogui dan u mjesecu." Onda bi sjela pred zrcalo i poela mrmljati da je boli glava ili joj minka pravi probleme i istod obno nanosila ru ili lijepila la ne trepavice. Meni bi bilo dra e da s njima nisam mo rao ostajati cijelu no, ali ovjek ne mo e misliti na rok za izlazak do ponoi dok zavo di ene ( to se, uostalom, protivi zakonima fizike), pa sam izlazio s propusnicom za preko noi. To je znailo da moram ostati do ujutro i vraati se u dom pun gaenja prem a sebi i razoaran, dok mi je sunce bolo oi, u ustima kripao pijesak, a moja glava k ao da je pripadala nekome drugom. Kad sam tako spavao s tri-etiri cure, pitao sam Nagasavu Kad ovo napravi sedamdeset puta, zar ne postane nekako besmisleno? To samo pokazuje da si ovjek na mjestu rekao je. estitam. Apsolutno ni ta ne dobiva spavajui s jednom nepoznatom enom za drugom. To te samo umara i tjera da se pone gaditi sam sebi. Tako je i meni. I koga vraga onda nastavlja s time? Te ko je to rei. Hej, zna ono to je Dostojevski napisao o kockanju? Tako je i ovo. K ad si okru en mogunostima, jedna od najte ih stvari jest propustiti ih. Razumije ? Recimo. Gledaj. Sunce zae. Cure izau piti. Lunjaju okolo i ne to tra e. Ja im to ne to mogu dat i. To je najlak a stvar na svijetu, lako ko pero. Jo nisu ni sku ile, a ja sam ih ve o brlatio. To one i oekuju. To ja zovem mogunostima. Ima ih posvuda oko tebe. Kako d a ih ignorira ? Ima nekakvu sposobnost i priliku da je upotrijebi : mo e li utjeti i pust iti da proe? Ne znam. Nikad nisam bio u takvoj situaciji rekao sam s osmijehom. Ne mogu zami sliti kako je to. Budi sretan da je tako rekao je Nagasava. Zenskarenje je bilo razlog to je Nagas
ava unato bogatstvu svoje obitelji ivio u studentskom domu. Zbog brige da Nagasava nee raditi ni ta drug o bude li mu dopustio da u Tokiju ivi sam, otac ga je primorao da sve etiri godine fakulteta ivi u domu. Ne da je to Nagasavi smetalo. On nije dopu tao da ga ometaju neka tamo pravila. Kad god bi mu se proht jelo nabavio bi propusnicu za preko noi i oti ao u potragu za curama, ili prespavao u stanu svoje djevojke. Takve propusnice nije bilo lako nabaviti, ali za njega to je bilo poput obinih propusnica - a i za mene, dokle god ih je on tra io. Nagasava je imao stalnu curu, s kojom je hodao od svoje prve godine. Zvala se Ha tsumi i bila je njegova vr njakinja. Nekoliko puta sam je sreo i uinila mi se vrlo ugodnom. Nije bila od onih koje svojim izgledom smjesta privuku pozornost, zapra vo, bila je tako obina da sam se, kad sam je upoznao, morao zapitati za to Nagasava nije na ao neku bolju, ali tko god bi s njom progovorio, smjesta bi je zavolio. P ovuena, inteligentna, duhovita, nje na, uvijek se odijevala besprijekorno ukusno. M eni se veoma sviala i znao sam da kad bih ja imao djevojku kao to je Hatsumi, ne b ih spavao okolo s nekakvim lakim metama. I ja sam se njoj sviao, i silno se trudi la da mi namjesti neku bruco icu iz svoga kluba pa da mo emo izlaziti u etvero, ali s talno sam se izvlaio kako ne bih ponovio pogre ke iz pro losti. Hatsumi je i la na apso lutno najbolji enski fakultet u zemlji, i ja ni pod razno ne bih znao razgovarati s nekom od tih superbogatih princeza. Hatsumi je nasluivala da je Nagasava naveliko vara, ali nikad mu nije prigovorila . Bila je ozbiljno zaljubljena u njega, ali nikad nije postavljala zahtjeve. Ne zaslu ujem curu kao to je Hatsumi jednom mi je rekao Nagasava. Morao sam se slo it i s njim. Te zime prona ao sam honorarni posao u maloj prodavaonici ploa u Sind ukuu. Nisu mnog o plaali, ali posao je bio lagan -samo sam trebao tri veeri u tjednu paziti na lok al - a davali su mi popust na ploe. Za Bo i sam kupio Naoko album Henrvja Mancinija na kojemu je bila njezina omiljena Dear Heart. Sam sam ga umotao i vezao jarkocrvenom vrpcom. Ona je meni darovala par vunenih ruka vica koje je sama isplela. Palci su mi bili malo prekratki, ali dobro su mi grij ale ruke. Joj, ao mi je rekla je, pocrvenjev i. Kako sam to lo e napravila! Bez brige, dobra je veliina rekao sam, ispru iv i prema njoj ruke u rukavicama. Pa, bar nee morati dr ati ruke u d epovima. Naoko tijekom zimskih ferija nije oti la kui u Kobe. I ja sam ostao u Tokiju jer sa m radio u prodavaonici ploa sve do kraja godine. U Kobeu nisam imao to zanimljivo raditi, a ni ikoga koga sam htio vidjeti. Studentska menza preko blagdana je bil a zatvorena, pa sam i ao jesti u Naokin stan. Na Novu godinu jeli smo kuglice od r i e i juhu kao i svi . Potkraj sijenja i u veljai te godine to ta se dogodilo. Krajem sijenja Smeeko ulja je pao u krevet s visokom temperaturom. To je znailo da tog a dana moram otkazati sastanak s Naoko. Dosta sam se namuio dok nisam nabavio bes platne karte za koncert. Bilo joj je silno stalo da idemo jer je orkestar svirao jednu od njezinih omiljenih skladbi, Brahmsovu etvrtu simfoniju. Ali kako se Smee ko ulja prevrtao po krevetu kao da e svaki as umrijeti u mukama, nisam ga mogao tek t ako ostaviti, a nisam uspio nai nikoga dovoljno glupoga tko e ga umjesto mene njeg ovati. Kupio sam leda i privezao mu ga za elo uz pomo nekoliko slojeva plastinih vr eica, brisao mu znoj s ela hladnim runicima, svaki sat mu mjerio temperaturu, ak sam ga i presvlaio. Cijeli dan vruica nije padala, ali idueg jutra skoio je iz kreveta i poeo vje bati kao da se ni ta nije dogodilo. Temperatura mu je bila potpuno normaln a. Bilo je te ko povjerovati da je ljudsko bie. udno rekao je Smeeko ulja . Nikad u ivotu nisam imao temperaturu. Zvualo je goto da mene okrivljuje. Na to sam poludio. Ali imao si temperaturu navalio sam ja na njega, pokazujui mu dvije propale karte. Sva srea da su bile besplatne rekao je. Do lo mi je da mu zgrabim radio i bacim ga kroz prozor, ali nisam, nego sam se vratio u krevet s glavoboljom. U veljai je nekoliko puta pao snijeg. Pred kraj mjeseca upustio sam se u glupu svau s jednim s tree godine s moga kata i udario ga. Lupio je glavom o betonski zid, ali nije se te e ozlijedio, a Nagasava
je sve izgladio. No svejedno su me pozvali u upraviteljev ured i ukorili, nakon ega mi je postajalo sve neugodnije ivjeti u domu. Akademska godina zavr ila je u o ujku, ali meni je nedostajalo nekoliko studijskih b odova. Imao sam osrednje ocjene -uglavnom trojke i dvojke, te nekoliko etvorki. N aoko je postigla potreban prosjek da se upi e u proljetni semestar druge godine. J edan smo ciklus godi njih doba priveli kraju. Oko polovice travnja Naoko je napunila dvadeset. Bila je sedam mjeseci starija o d mene, budui da je moj roendan u studenome. Bilo je nekako udno to je napunila dvad esetu. Osjeao sam da bi, kako za Naoko, tako i za mene, sve imalo smisla jedino k ad bismo se kretali naprijed-natrag izmeu osamnaeste i devetnaeste. Nakon osamnae ste do la bi devetnaesta, a nakon devetnaeste, naravno, osamnaesta. Ali ona je nap unila dvadesetu. A u jesen u i ja. Samo mrtvi zauvijek imaju sedamnaest. Na njezin roendan padala je ki a. Nakon predavanja u blizini sam kupio tortu i tram vajem oti ao do njezina stana. Trebali bismo proslaviti rekao sam. Da je bilo obra tno, vjerojatno bih i ja to htio. Sigurno je te ko sam provesti dvadeseti roendan. Tramvaj je bio krcat i tako se estoko drmusao da je kad sam stigao u Naokinu sobu torta sliila rimskom Koloseju, a ne torti. No kad sam uspio zataknuti dvadeset s vijea koje sam donio, upaliti ih, navui zastore i ugasiti svjetla, imali smo sve p reduvjete za roendansku proslavu. Naoko je otvorila bocu vina. Pili smo, jeli tor tu i s u itkom pojeli jednostavnu veeru. Ne znam, nekako je glupo imati dvadeset re kla je. Jednostavno nisam za to spremna. udno mi je. Kao da me netko otraga gura. Ja imam sedam mjeseci za pripremu rekao sam smijui se. Blago tebi! Jo ima devetnaest! rekla je Naoko s mrvicom zavisti u glasu. Dok smo jeli ispriao sam joj za Smeeko ulja ev novi d emper. Dotad je imao samo jedan, t amno modri pulover, tako da mu je ovaj drugi bio velik korak. Sam d emper bio je l ijep, crveno-crni s upletenim motivom jelena, ali kad je bio na njemu, sve je ive nasmijavao. On nije mogao shvatiti za to. - to je tako smije no, Vatanabe? pitao je, sjedei kraj mene u blagovaonici. Imam ne na elu? Ni ta rekao sam, trudei se ostati ozbiljan. Ni ta nije smije no. Lijep ti je d emper. Hvala rekao je on, sav ozaren. Naoko se pria jako svidjela. Ja ga moram vidjeti rekla je. Samo jednom. Nema anse rekao sam. Nasmijala bi mu se u lice. Misli ? Dam se kladiti. Ja ga viam svaki dan, pa ipak ne izdr im a da mu se tu i tamo ne n asmijem. Pospremili smo stol i sjeli na pod da slu amo glazbu i popijemo vino do kraja. Dok sam ja ispijao svoju a u, ona je popila dvije. Naoko je te veeri bila neobino razgovorljiva. Priala mi je o svome djetinjstvu, koli , obitelji. Svaka epizoda bila je dugaka, prepriana u najsitnije detalje, poput mi nijature. Zadivila me snaga njezina sjeanja, ali dok sam sjedio i slu ao sinulo mi je da ne to nije u redu s nainom na koji ona pria te prie: bilo je tu neega udnog, ak n stranog. Svaka pria imala je svoju unutarnju logiku, ali bile su povezane na neob ian nain. ovjek ne bi ni primijetio, a pria A pretvorila bi se u priu B, koja je bila sadr ana u prii A, a onda bi iz neega u prii B uslijedila pria C, i tako unedogled. I sprva sam iznosio svoje komentare, ali nakon nekog vremena prestao sam se truditi. Stavio sam plou, a kad je do la do kraja podi gao sam iglu i stavio drugu. Kad je zavr ila i posljednja stavio sam prvu. Imala j e samo est. Ciklus je poinjao sa Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, a zavr avao s Waltz for Debbie Billa Evansa. Ki a je padala uz prozor. Vrijeme je polako odmic alo. Naoko je i dalje govorila sama sebi. Napokon mi je sinulo to nije u redu: dok je govorila, Naoko se silno trudila da s e nekih stvari ne dotakne. Jedna od tih stvari bio je, naravno, Kizuki, ali bilo je tu vi e od Kizukija. I premda je neke teme odluila izbjegavati, beskonano se i n evjerojatno detaljno raspriala o najbanalnijim, najispraznijim stvarima. Nikad je prije nisam uo da govori s takvim arom, pa je nisam prekidao. No kad je sat odbio jedanaest, postao sam nervozan. Bez prestanka je priala vi e od etiri sata. Brinuo sam se da ne propustim posljednji vlak i ne doem iza ponoi, kad su vrata doma ve bila zakljuana. Kad sam dobio priliku, upao sam.
Pa, vojska mora na spavanje rekao sam, gledajui na sat. Sti e zadnji vlak. Moje rijei kao da nisu doprle do nje. Ili, ako jesu, nije ih bila u stanju shvati ti. Na djeli sekunde zaklopila je usta, a onda nastavila s priom. Odustao sam od s vega i smjestio se u udobniji polo aj, te popio vino koje je ostalo u drugoj boci. Mislio sam da je bolje ako je pustim da sama prestane priati. Domska pravila i p osljednji vlak nisu vi e bili moja briga. No ona nije priala jo dugo. Nakon nekog vremena najednom je za utjela. Iskrzani rub posljednje rijei koju je izgovorila kao da je lebdio u zraku, ondje gdje ga je ot rgnula. Nije ni zavr ila ono to je govorila. Rijei su joj jednostavno isparile. Poku a la je nastaviti, ali nije imala to. Ne to je sad bilo nestalo, a to ne to vjerojatno sam uni tio ja. Mo da su moje rijei napokon stigle do nje, nakon to ih je polako razab irala, i sad su zatrle tu nekakvu energiju koja ju je tako dugo dr ala. Lagano ras tvorenih usnica, svratila je svoje napola fokusirane oi na moje. Izgledala je kao nekakav stroj koji je zvrjao sve dok netko nije izvukao utinicu iz zida. Oi su joj bile nekako zamuene, kao prekrivene nekom tananom, prozranom opnom. Oprosti to te prekidam rekao sam ali ve je kasno, pa... Iz oka joj je kanula jedna krupna suza, skotrljala joj se niz obraz i rasprsnula se o omot ploe. Jednom kad se otkinula ta prva suza, ostale su potekle nezadr ivo, bujicom. Naoko se nagnula na pod na sve etiri i, upirui se dlanovima o prostirku, poela plakati silinom kao kad ovjek povraa. Nikad jo u ivotu nisam vidio nekoga da p lae s takvom estinom. Pru io sam ruku i spustio je na njezino uzdrhtalo rame. Onda s am je, gotovo instinktivno, zagrlio. Privijena uz mene, dok joj je cijelo tijelo drhtalo, nastavila je plakati bez glasa. Ko ulja mi je postala vla na - a onda i po sve promoena - od njezinih suza i vrelog daha. Uskoro je prstima poela prelaziti p reko mojih lea kao da ne to tra i, neku va nu stvar koja je uvijek bila ondje. Dok sam je lijevom rukom pridr avao, desnom sam joj milovao meku, ravnu kosu. I ekao sam. U tom polo aju, ekao sam da Naoko prestane plakati. ekao sam i ekao. Ali Naokino plaka nje nije prestalo. Te sam noi spavao s Naoko. Je li to bilo ispravno? Ne mogu rei. ak ni sada, gotovo dvadeset godina poslije, nisam u to siguran. Vjerojatno nikad i neu znati. Ali ta da nisam mogao drukije. Bila je u stanju povi ene napetosti i zbunjenosti, i jasno mi je dala do znanja da od mene tra i olak anje. Ugasio sam svjetlo i poeo joj, komad po komad, to sam nje nije mogao, skidati odjeu. Onda sam se i ja svukao. Bilo je do sta toplo te ki ovite travanjske veeri, pa smo mogli goli stajati pripijeni jedno u z drugo bez osjeaja studeni. Istra ivali smo tijelo onoga drugog u mraku, bez rijei. Ljubio sam je i dr ao njezine meke grudi u rukama. Ona je stiskala moj nabrekli u d. Njezin otvor bio je topao, vla an i podatan. No ipak, kad sam u ao u nju, Naoko se zgrila od boli. Je li joj ovo prvi put, pitao sam, a ona je kimnula glavom. Sad je na mene bio red da se z bunim. Pretpostavljao sam da je Naoko sve vrijeme spavala s Kizukijem. U ao sam ko liko sam mogao i dugo ostao nepomian, grlei Naoko. A onda, kad se naoko smirila, u sudio sam se pokrenuti, i dugo sam odgaao vrhunac, kreui se polaganim, nje nim pokret ima. Njezine ruke stegnule su me na kraju, kad je napokon prekinula utnju. Njezin krik bio je najtu niji zvuk orgazma koji sam ikad uo. Kad je sve bilo gotovo, pitao sam Naoko za to nije spavala s Kizukijem. To je bila pogre ka. im sam postavio to pitanje, pustila me i opet poela bezglasno plakati. Iz vadio sam njezinu posteljinu iz ormara, rasprostro je na prostirku na podu, i sm jestio je izmeu plahti. A onda sam zapalio cigaretu i stao promatrati beskrajnu t ravanjsku ki u kako pada s druge strane prozora. Ki a je s jutrom prestala. Naoko je spavala leima okrenuta prema meni. Ili mo da uope nije spavala. Bilo da je bila budna ili ne, s njezinih usnica sad su nestale sve rijei, a tijelo joj je bilo ukoeno, gotovo zaleeno. Nekoliko puta poku ao sam joj se obratiti, ali nije odgovarala niti se micala. Dugo sam zurio u njeno golo rame, ali na kraju sam izgubio svaku nadu da u iz nje izvui neki odgovor i odluio ustati . Po podu su jo bili razbacani omoti ploa, a e, vinske boce i pepeljara koju sam upotre bljavao. Na stolu je ostalo pola uru ene torte. Izgledalo je kao da je vrijeme sta lo. Pokupio sam stvari s poda i oti ao do sudopera te popio dvije a e vode. Na Naokin u stolu stajao je rjenik i tablica francuskih glagola. Na zidu iznad stola visio je kalendar, bez ikakvih ilustracija ili fotografija, samo s brojevima datuma. K
raj datuma nije bilo nikakvih bilje ki ni oznaka. Pokupio sam odjeu i obukao se. Prednjica moje ko ulje jo je bila vla na i hladna. Miri sala je na Naoko. Na notesu na stolu napisao sam: Volio bih s tobom lijepo i nad ugako porazgovarati jednom kad se smiri . Molim te, brzo me nazovi. Sretan roendan. Bacio sam jo jedan pogled na Naokino rame, izi ao i tiho zatvorio vrata. Ni nakon to je pro ao cijeli tjedan poziv nije stizao. Naokina zgrada nije imala su stav nazivanja, pa sam u nedjelju ujutro vlakom oti ao u Kokubund i. Nije je bilo, a s vrata je bilo uklonjeno njezino ime. Prozori i aluzine bili su vrsto zatvoreni. Upravitelj mi je rekao da se Naoko prije tri dana iselila. Nije imao pojma kamo je oti la. Vratio sam se u dom i napisao Naoko dugako pismo na njezinu kunu adresu u Kobeu. G dje god bila, oni e joj ga valjda proslijediti. Iskreno sam joj iznio svoje osjeaje. to ta jo nisam razumio, napisao sam joj, i premd a se silno trudim da shvatim, trebat e vremena. Gdje u biti jednom kada to vrijeme proe, sad ne mogu rei, i zato joj ne mogu ni ta obeati niti od nje i ta tra iti, kao ni pisati joj laskave rijei. Kao prvo, premalo toga znamo jedno o drugome. No ako mi ona bude dala to vrijeme, dat u sve od sebe i nas dvoje emo se bolje upoznati. U svakom sluaju, elim je opet vidjeti i s njom nadugako razgovarati. Kad sam izgubio Kizukija, izgubio sam jedinu osobu kojoj sam mogao otvoreno govoriti o svojim os jeajima, pa pretpostavljam da je i njoj bilo tako. Ona i ja trebamo jedno drugo v i e nego to smo toga bili svjesni. A to je nesumnjivo i razlog to je na odnos skrenuo u sasvim drugom smjeru i, na neki nain, zastranio. Vjerojatno nisam trebao uiniti to to sam uinio, pa ipak vjerujem da drukije nisam mogao. Toplinu i bliskost koju sam u tom trenutku osjeao prema tebi nikad dotad nisam iskusio. Mora mi odgovoriti na ovo pismo. Kakav god taj odgovor bio, moram ga dobiti. Odgovor nije do ao. Ne to se u meni uru ilo, i ni ta nije u lo da popuni tu praznu duplju. Moje tijelo popri milo je nekakvu abnormalnu lakou, a zvui su do mene dopirali nekako uplje, s jekom. Na predavanja sam i ao predanije nego ikad. Bila su dosadna, i nikad nisam razgovarao s kolegama, ali nisam imao to drugo raditi. U predavaonici sam sjedio sam u prvom redu, ni s kim nisam razgovarao, jeo sam sam. Prestao sam pu iti. Krajem svibnja poeo je studentski trajk. Sru imo sveuili te! galamili su svi. Hajde, s mo dajte, mislio sam. Sru ite ga. Uni tite. Razbijte. Briga me. To bi bio da ak svje eg zraka. Ja sam spreman na sve. Pomoi u vam ako treba. Samo dajte. Sad kad je kampus bio pod blokadom i predavanja su bila otkazana, poeo sam raditi za dostavljaku tvrtku. Sjedio sam s vozaem, tovario i istovarivao kamione, takve stvari. Bilo je te e nego to sam mislio. Isprva sam ujutro od bolova jedva mogao us tati iz kreveta. Ali plaa je bila dobra, i dokle god sam bio u pokretu mogao sam zaboraviti na prazninu iznutra. Na kamionima sam radio pet dana u tjednu, a tri veeri i dalje sam odlazio u prodavaonicu ploa. Slobodne veeri provodio sam s viskij em i knjigama. Smeeko ulja viski nije htio ni okusiti i u asno mu je smrdio, pa je dok sam ja le ao izvaljen na krevetu i cugao on kukao da zbog isparenja ne mo e uiti i t ra io da iznesem bocu van. Ti se nosi van re ao sam. Ali ti zna da je piti u domu p-p-protiv pravila. Zaboli me. Ti izai. Prestao je kukati, ali sad sam se ja i ivcirao. Oti ao sam na krov i nastavio piti s am. U lipnju sam Naoko napisao jo jedno dugako pismo, opet na kunu adresu u Kobeu. U nj emu je pisalo otprilike isto to i u prvome, ali na kraju sam dodao: ekati na tvoj odgovor mi je jedno od najbolnijih iskustava koje sam pro ivio. Bar mi javi jesam li te povrijedio ili nisam. Kad sam ga poslao, osjeao sam se kao da je duplja u m eni opet narasla. U lipnju sam opet dvaput iza ao s Nagasavom da bih spavao s curama. Oba puta bilo je lako. Prva cura u asno se opirala kad sam je poku ao svui i navesti da legne u hot elski krevet, ali kad sam sam poeo itati jer mi se vi e jednostavno nije dalo gnjavi ti, pri la mi je i poela se gnijezditi uz mene. A nakon to sam to obavio s drugom, poela mi je postavljati svakakva intimna pitanja -S koliko sam cura spavao? Odakle sam? Na koji fakultet idem? Kakvu glazbu volim? Jesam li itao ne to od Osamua Dazaija7? Kad bih mogao putovati van, kamo bih volio ii? Mislim li da
ima prevelike bradavice? Smislio sam neke odgovore i zaspao, ali idueg jutra rekl a je da eli sa mnom dorukovati, i nastavila s bujicom pitanja dok smo jeli bezukus na jaja, tost i kavu. Kakvim se poslom bavi moj otac? Imam li dobre ocjene? U ko jem sam mjesecu roen? Jesam li ikad jeo abe? Od nje me poela boljeti glava, pa sam brzo zavr io s jelom i rekao da moram na posao. Hou li te ikad opet vidjeti? pitala me, tu no gledajui. Ma, sigurno emo se negdje sresti, vrlo skoro rekao sam i oti ao. Sto ja to radim, kvragu? To sam se poeo pitati im sam ostao sam, gadei se sam sebi. No drugo nisam m ogao. Moje tijelo udjelo je za enama. Sve vrijeme dok sam spavao s tim curama misl io sam na Naoko: na bijeli obris njezina golog tijela u tami, njezine uzdahe, zv uk ki e. to sam vi e mislio na sve to, tjelesna se glad poveavala. Popeo sam se na kro v s viskijem i zapitao kamo sve to vodi. Poetkom srpnja napokon je stiglo pismo od Naoko. Kratko pismo. Molim te oprosti mi to ti nisam odgovorila ranije. Ali poku aj me shvatiti. Dugo uo pe nisam bila u stanju da i ta napi em, a ovo sam pismo poinjala bar deset puta. Pisan je je za mene bolan proces. Poet u od zakljuka. Odluila sam pauzirati godinu na fakultetu. Slu beno sam upisala pa uzu, ali slutim da se nikad neu vratiti. Tebe e to sigurno iznenaditi, ali ja sam zapravo o tome ve dugo razmi ljala. Nekoliko puta sam ti poku ala spomenuti, ali nika d se nisam znala natjerati da ponem. Bojala sam se i izgovoriti te rijei. Poku aj se ne uzrujavati toliko oko svega. to god da se dogodilo - ili nije - krajn ji rezultat bio bi isti. Mo da ovo nije najljep e reeno, i ao mi je ako sam te povrijedila. Hou rei, ne elim da sebe krivi za o o to se dogodilo sa mnom. To je ne to za to sam kriva samo ja. Odgaala sam to vi e od g odinu dana, i na kraju sam ti sve veoma ote ala. Sad vjerojatno vi e to ne mogu odgaa ti. Kad sam se iselila iz stana, vratila sam se kui u Kobe i neko vrijeme i la doktoru. On mi ka e da u brdima kod Kjota postoji mjesto koje bi za mene bilo savr eno, i ra zmi ljam da odem tamo na neko vrijeme. To nije prava bolnica, vi e nekakav sanatorij s mnogo slobodnijim re imom. Detalje u ostaviti za idue pismo. Sad moram odmoriti iv ce na nekom tihom mjestu odsjeenom od svijeta. Na svoj nain sam ti zahvalna za godinu dru enja koju si mi darovao. Molim te, vjeru j bar to, ako ni u to drugo ne vjeruje . Nisi me ti povrijedio. Ja sam to sama uinil a. To je doista ono to osjeam. Zasad te, meutim, nisam spremna vidjeti. Nije da te ne elim vidjeti: jednostavno n isam spremna. im se osjetim spremnom, pisat u ti. Mo da se onda mo emo bolje upoznati. Kako ti ka e , to je vjerojatno ono to sad moramo: bolje se upoznati. Zbogom. itao sam i itao Naokino pismo, i svaki put ispunila bi me ista ona nepodno ljiva tug a koju sam osjeao kad god bi se sama Naoko zagledala u moje oi. Nisam se znao s nj om nositi, nisam je imao kamo odnijeti ni sakriti. Poput vjetra koji mi prelazi tijelom, ona nije imala ni oblik, ni te inu, niti sam se njome mogao obaviti. Obje kti iz okoline klizili su kraj mene, ali njihove rijei nikad ne bi doprle do moji h u iju. Subotnje veeri i dalje sam provodio sjedei u hodniku. Nije bilo nade da e poziv stii , ali nisam znao kako potro iti to vrijeme. Prebacio bih na bejzbolsku utakmicu i pretvarao se da je gledam dok sam prazan prostor izmeu sebe i televizora rezao napola, pa onda svaku polovicu opet napola, i tako dalje, sve dok nisam stvorio prostor dovoljno malen da mi stane u ruku. U deset bih ugasio televizor, vratio se u sobu i zaspao. Krajem mjeseca Smeeko ulja mi je darovao krijesnicu. Bila je u staklenki od instant kave, na poklopcu su bile probu ene rupe za zrak, a unutra je bilo nekoliko vlati trave i malo vode. U osvijetljenoj sobi krijesnica je izgledala kao neki obian cr ni kukac koji se mo e nai kraj neke bare, ali Smeeko ulja me uvjeravao da je prava. Val jda umijem prepoznati krijesnicu rekao je, a ja nisam imao razloga ni osnove da mu ne bih vjerovao. Dobro rekao sam krijesnica je. Lice joj je bilo nekako pospano, ali stalno se p oku avala popeti skliskim staklenim stijenkama i padala. Na ao sam je u dvori tu rekao je. Ovdje? Blizu doma?
Aha. Zna onaj hotel u ulici? Oni pu taju krijesnice u vrt za ljetne goste. Ova je doletjela ovamo. Dok je govorio, Smeeko ulja je trpao odjeu i bilje nice u crnu torbu s rukama. Ljetni praznici poeli su prije nekoliko tjedana, i nas dvojica gotovo da smo jedi ni ostali u domu. Radije nego da idem u Kobe, nastavio sam raditi, a on je ostao zbog seminara iz praktine obuke. Sad kad je obuka zavr ila, vraao se u planine Jama na ija. Daj je curi rekao je. Sigurno e se odu eviti. Hvala rekao sam. Nakon sumraka dom bi utihnuo i postao nalik na ru evinu. Zastava je bila spu tena, a u prozorima blagovaonice rumenjela su se svjetla. Sad kad je ostalo tako malo s tudenata palili su samo polovicu svjetiljki, pa je desna polovica bila u mraku, a lijeva osvijetljena. No do mene je ipak dopirao miris veere - nekakva krem-juha . Odnio sam svoju fla iranu krijesnicu na krov. Gore nije bilo nikoga. Na triku je vi sjela bijela vesta koju je netko zaboravio unijeti, i na veernjem se povjetarcu vijorila nalik na odbaenu lju turu nekoga golem og kukca. Popeo sam se elinim ljestvama u kutu krova na vrh domske cisterne za vod u. Cisterna je jo bila zgrijana od sunca koje je upila tijekom dana. Sjedio sam u skuenom prostoru nad cisternom, naslonjen na ipku dr aa, licem u lice s gotovo punim bijelim mjesecom. Zdesna su se blistala svjetla ind ukua, slijeva Ikebukura. Farov i automobila pritjecali su u svjetlosnim bujicama, iz jednog mjesta okupanog svj etlom do drugog. Nad gradom se poput oblaka nadvijala potmula huka zbrkanih zvuk ova. Krijesnica se blago arila na dnu staklenke, sjaj joj je bio odvi e slaba an, boja pre blijeda. Godinama nisam bio vidio krijesnicu, ali one kojih sam se sjeao isijaval e su mnogo jaom svjetlo u u ljetnoj tami, i ta blistava, u arena sliica stalno me prati la. Mo da je ova krijesnica na pragu smrti. Malo sam protresao staklenku. Krijesnica j e bubnula o staklenu stijenku i poku ala poletjeti, ali sjaj joj je i dalje bio za muen. Poku ao sam se sjetiti kad sam posljednji put vidio krijesnice, i gdje je to moglo biti. Pred oima sam imao sliku, ali nisam se mogao sjetiti kad je to bilo ni gdj e. uo sam um vode u tami i vidio starinsku zapornicu od opeke. Imala je dr ku ijim se okretanjem ustava otvarala i zatvarala. Potok koji je regulirala bio je tako ma len da se nije vidio od trave na obali. No je bila mrana, tako mrana da kad sam isk ljuio bateriju vi e nisam vidio vlastite noge. Stotine krijesnica lebdjele su nad v odenom masom to ju je zadr avala ustava, a njihov vrui ar odsijevao je u vodi nalik n a ki u iskrica. Sklopio sam oi i uronio u tu davnu tamu. S neobinom sam jasnoom uo vjetar. Oko mene je pirkao lagani povjetarac, a za njim su u mraku ostajali udnovati blistavi repo vi. Otvorio sam oi i shvatio da je tama ljetne noi jo za nekoliko stupnjeva dublja nego to je bila. Odvrnuo sam poklopac staklenke i izvadio krijesnicu, te je polo io na petcentimeta rski rub cisterne. inilo se da ne mo e razabrati svoj novi okoli . Poela je posrtati oko poklopca elinog epa, a no ice su joj s e hvatale u ukovrane ljuske boje. Kretala se nadesno dok nije do la do zapreke, a o nda je okru ila nalijevo. Naposljetku se popentrala na ep i neko vrijeme ondje osta la uati, nepomina, kao da je na izdisaju. Jo naslonjen na ipku, promatrao sam krijesnicu. Ni ja ni ona dugo se nismo ni poma knuli. Vjetar je i dalje brisao oko nas, a u tami su u tali nebrojeni listii japansk og brijesta. ekao sam cijelu vjenost. Tek mnogo kasnije krijesnica se vinula u zrak. Kao da se najednom neega sjetila, ra irila je krila, i ve u iduem trenu proletjela je kraj ograde i otplovila u blijed u tamu. Hitro je opisala luk oko cisterne kao da eli vratiti izgubljeni interval vremena. A onda, nakon to je nekoliko sekunda lebdjela ondje kao da promatra kako se zakrivljena svjetlosna crta stapa s vjetrom, napokon je odletjela na istok. Dugo nakon to je krijesnica nestala, u meni je ostao trag njezine svjetlosti, a n jezin blijed, slaba an sjaj ostao je lebdjeti u gustoj tmini iza mojih kapaka nali
k na izgubljenu du u. Vi e sam puta poku ao ispru iti ruku u mrak. Moji prsti niega se nisu doticali. Slaba an sjaj je ostao, tik izvan moga doma aja. 4 J.IJEKOM LJETNIH PRAZNIKA SVEUIli te je pozvalo interventnu policiju da suzbije nerede. Probili su barikade i uhi tili studente koji su bili unutra. To nije bilo ni ta novo. Svi studenti stalno su to radili. Sveuili ta nije bilo tako lako "sru iti". U njih su ulo ene goleme svote no vca, i nisu se namjeravala rasformirati samo zato to je hrpica studenata poela div ljati. Zapravo, studenti koji su blokirali kampus nisu ni eljeli sru iti sveuili te. S amo su htjeli promijeniti strukture moi unutar samoga sveuili ta, za to je mene bilo briga kao za lanjski snijeg. Stoga, kad je trajk na kraju propao, ja nisam osjeao ni ta. U rujnu sam oti ao na kampus oekujui da u ondje zatei nered. Sve je bilo u najboljem r edu. Knjige nisu bile odvezene iz knji nica, nastavniki uredi nisu bili demolirani, studentska referada nije bila spaljena do temelja. Bio sam kao gromom pogoen. Ko ga su vraga onda radili iza tih barikada? Kad je trajk neutraliziran i kad su pod policijskom opsadom opet poela predavanja, prvi su u klupe sjeli kreteni koji su vodili trajk. Kao da se ni ta nije dogodilo, sjedili su i hvatali bilje ke, te na prozivanje odgovarali s "nazoan". Meni je to bilo nevjerojatno. Na kraju krajeva, trajk je jo bio na snazi. Nije bilo nikakve o bjave da je zavr en. Jedino je sveuili te pozvalo policiju i sru ilo barikade, ali sam trajk i dalje je bio u tijeku. Kreteni su u vrijeme traj ka galamili kao ludi, prokazujui studente koji su mu se protivili (ili su samo iz razili sumnju), a tu i tamo ak bi ih poku ali privesti pred svoje lakrdija ke sudove. Namjerno sam posjeivao te biv e predvodnike i pitao za to pohaaju predavanja umjesto da trajkaju, ali nisu mi znali dati izravan odgovor. to su i mogli rei? Da se boje kako e zbog nepohaanja nastave izgubiti ocjene? Kad ovjek samo pomisli da su ti idi oti urlali neka se sveuili te sru i! Dobar vic. Vjetar je zapuhao u drugom pravcu, i njihovi povici postali su apat. Hej, Kizuki, mislio sam, nisi propustio ama ba ni ta. Svijet je ivo sranje. Kreteni dobivaju dobre ocjene i sudjeluju u stvaranju dru tva na vlastitu ogavnu sliku i p riliku. Neko vrijeme pohaao sam nastavu, ali nisam se htio javiti kad su prozivali. Znam da je to bila besmislena gesta, ali bilo mi je tako lo e da nisam imao izbora. Tim e sam se samo jo vi e izolirao od drugih studenata. utei kad bi me prozvali, kod svih sam na nekoliko sekunda stvarao nelagodu. Nitko od drugih studenata nije razgov arao sa mnom, a ni ja s njima. Do drugog tjedna rujna do ao sam do zakljuka da fakultetska naobrazba nema smisla. Odluio sam je shvatiti kao razdoblje obuke u vje tini svladavanja dosade. Nisam ima o nikakvu dru tvenu misiju zbog koje bih odmah morao napustiti studij, pa sam nast avio svaki dan pohaati nastavu, hvatati bilje ke, a u slobodno vrijeme sjedio sam u knji nici i itao ili tra io podatke. I premda je ve pro ao taj drugi tjedan rujna, od Smeeko ulja a nije bilo ni traga. Takav razvoj dogaaja nije bio samo neobian, nego epohalan. Fakultet je poeo, i bilo je n ezamislivo da Smee -ko ulja propusti predavanja. Njegov stol i radio prekrio je tana k sloj pra ine. Njegova plastina alica i etkica za zube, limenka s ajem, insekticidni sprej i ostalo stajali su uredno poredani na njegovoj polici. Dok ga nije bilo odr avao sam istou u sobi. U proteklih godinu i pol stekao sam navi ku urednosti, a kako nije bilo njega da posprema sobu, za to sam se morao brinut i ja. Svaki dan meo sam pod, svaki trei prao prozor, madrac sam prozraivao jednom tjedno, i ekao da se vrati kako bi me pohvalio. Ali nije se vratio. Jednoga dana do ao sam s predavanja, a sve njegove stvari bile su odnesene i s vrata je bila skinuta ploica s njegovim imenom. Oti ao sam u uprav iteljev ured i pitao to se dogodilo. Napustio je dom rekao je. Zasad ete biti sami u sobi. Nisam ga uspio nagovoriti da mi ka e za to je Smeeko ulja nestao. Tome ovjeku najvea je s ea u ivotu bila sve imati pod kontrolom i druge dr ati u mraku. Smeeko ulja ev poster s ledenjakom neko je vrijeme ostao na zidu, ali na kraju sam ga skinuo i stavio Jima Morrisona i Milesa Davisa. Sad mi je soba na neki nain vi e d
jelovala kao da je moja. Novcem koji sam u tedio od plae kupio sam mali stereo. Nou bih sam pio i slu ao glazbu. Tu i tamo sjetio bih se Smeeko ulja a, ali u ivao sam u samo tnjakom ivotu. Jednog ponedjeljka u pola dvanaest, nakon predavanja o Euripidu na Povijesti dra me, odvojio sam deset minuta da se pro eem do obli njeg restorania, gdje sam ruao omlet i salatu. Lokal se nalazio u tihoj zabaenoj uliici i bio je ne to skuplji od student ske menze, ali mogao si se opustiti, a ti ljudi znali su kako se pravi omlet. "L judi" su bili brani par koji je rijetko meusobno razgovarao, plus jedna konobarica za ispomo. Dok sam sjedio kraj prozora i jeo, u la je skupina od etvero studenata, dva studenta i dvije studentice, svi prilino lijepo odjeveni. Sjeli su za stol kr aj vrata, te neko vrijeme prouavali meni i razgovarali o jelima, a onda je jedno od njih konobarici referiralo za to su se odluili. Nije pro lo dugo kad sam primijetio da jedna od djevojaka neprestano gleda u mom p ravcu. Imala je u asno kratku kosu, tamne naoale i bijelu pamunu mini-haljinu. Nisam imao pojma tko bi to bio, pa sam nastavio jesti, ali ubrzo je spuznula iz stolca i pri la mi. Polo iv i ruku na rub moga stola, rekla je Ti si Vatanabe, zar ne? Podigao sam glavu i bolje je pogledao. I dalje se nisam mogao sjetiti da sam je ikad vidio. Bila je od onih djevojaka koje ovjek primijeti, pa da sam je ikad pri je sreo, morao sam je se odmah sjetiti, a na mojem fakultetu nije me ba mnogo lju di znalo po imenu. Slobodno sjednem? pitala je. Ili nekoga eka ? I dalje mozgajui, odmahnuo sam glavom. Ne, nitko nee doi. Izvoli. Uz kloparanje drva o pod odmaknula je stolac i sjela prekoputa mene, gledajui me netremice kroz sunane naoale, a onda je bacila pogled na moj tanjur. Dobro izgleda rekla je. Dobro je. Omlet s gljivama i salata od gra ka. K vragu rekla je. No dobro, to u uzeti drugi put. Ve sam naruila ne to drugo. to? Makarone sa sirom. Ni makaroni sa sirom im nisu lo i rekao sam. Nego, poznajemo li se mi? Ne sjeam se ... Euripid rekla je. Elektra. "Nijedan bog ne uje izgubljene Elektre glas." Zna - pr edavanje od maloprije. Zagledao sam se u nju. Skinula je sunane naoale. Napokon sam je se sjetio - bruco ic a koju sam viao na Povijesti drame. Razlog to je nisam prepoznao bila je drastina p romjena frizure. Aha rekao sam, pokazujui rukom visinu nekoliko pedalja ispod svog ramena kosa ti je prije ljeta bila dovde. Ima pravo rekla je. Ljetos sam stavila trajnu i ispala je jezivo. Htjela sam se ubiti. Izgledala sam kao truplo na pla i kojemu su se po glavi zalijepile travulji ne. Pa sam odluila, kad mi ve vi e nije do ivota, mogu se isto tako i o i ati. Bar je lje ti praktino. Provukla je prstima kroz frizuricu i nasmije ila mi se. Ali dobro ti stoji rekao sam, i dalje vaui omlet. Da vidim iz profila. Okrenula se i nekoliko sekundi ostala u toj pozi. Da, i mislio sam. Stvarno ti dobro stoji. Ima lijep oblik glave. I lijepe u i, sad kad se vide. Dakle, ipak nisam luda! Kad sam sve odrezala, i meni se uinilo da izgledam dobro . Ali nijednom deku se ne svia. Svi mi ka u da izgledam kao da sam stigla iz konclog ora. Za to su deki ludi za curama s dugom kosom? Najobiniji fa isti! Za to svi deki misle da su cure s dugom kosom najfinije, najslae, naj enstvenije? Hou rei, samo ja znam b ar 250 cura s dugom kosom koju uope nisu fine! Stvarno. Meni sad izgleda bolje nego prije rekao sam. A to sam i mislio. Koliko sam se sj eao, s dugom kosom bila je obina zgou na studentica. A iz djevojke koja je sada sjedi la preda mnom izbijala je krepka, opipljiva ivotna snaga. Bila je nalik na ivotinj icu koja je s dolaskom proljea stigla na svijet. Oi su joj se kretale kao da su i same samostalan organizam koji uti radost, smijeh, ljutnju, uenje i oaj. Tako ivo i i zra ajno lice nisam vidio odavno, i u ivao sam gledati kako ivi i mie se. Stvarno tako misli ? pitala je. Kimnuo sam glavom, i dalje vaui salatu. Ona je stavila naoale i stala me gledati iza stakala.
Ne la e , zar ne? Volim se smatrati iskrenim ovjekom rekao sam. Ludnica. Nego, reci, za to nosi tako tamne naoale? Kad mi je kosa tako naglo postala kratka, osjetila sam se ranjivo. Kao da me ne tko golu bacio usred neke gu ve. Ima smisla rekao sam, dovr avajui omlet. Gledala me sa ivim zanimanjem. Ne mora se vratiti k njima? pitao sam, pokazujui na njezino troje prijatelja. Ma kakvi. Ii u kada donesu jelo. Prekidam te u ruku? Nema vi e u emu rekao sam, a kad nije pokazala namjeru da ode, naruio sam kavu. Gazd ina supruga je odnijela tanjure, te donijela mlijeko i eer. A sada ti reci meni rekla je. Za to se nisi javio danas kad su prozivali? Ti jesi Vatanabe, zar ne? Toru Vatanabe? Taj sam. Za to se onda nisi javio? Danas mi nije bilo do toga. Opet je skinula naoale, spustila ih na stol, i pogledala me kao da gleda u kavez neke rijetke ivotinje u zoolo kom vrtu. "Danas mi nije bilo do toga." Zvui kao Humphr ev Bogart. Hladnokrvno. Opasno. Ne budi smije na. Ja sam obian deko, kao i svi drugi. ena mi je donijela kavu i stav ila je na stol. Otpio sam ne dodav i eer i mlijeko. Pogledaj ti to. Pije sasvim crnu. Nema to veze s Humphrevjem Bogartom strpljivo sam objasnio. Jednostavno nisam z a slatko. Mislim da si me sasvim pogre no procijenila. Kako to da si tako pocrnio? Protekla dva tjedna sam planinario. S ruksakom. I vreom za spavanje. Gdje si bio? Kanazava. Poluotok Noto. Sve do Niigate. Sam? Sam rekao sam. Tu i tamo bih na ao neko dru tvo. Romantino dru tvo? Nove ene u dalekim krajevima? Romantino? Sad znam da si me pogre no procijenila. Kako e deko s vreom za spavanje na leima i sav neobrijan nai neku romansu? Ti uvijek tako putuje sam? A-ha. Voli samou? pitala me, naslanjajui obraz na aku. Putuje sam, jede sam, sam sjedi u predavaonici... Nitko ba toliko ne voli biti sam. Ja samo ne elim sebe iznevjeriti da naem prijate lje, to je sve. To vodi u razoaranje. Zataknuv i ruku naoala meu usnice, promumljala je "Nitko ne voli biti sam. Ja samo mr zim razoaranje." Tu reenicu mo e upotrijebiti ako ikad bude pisao autobiografiju. Hvala rekao sam. Voli zeleno? Za to pita ? Ima zelenu ko ulju. Ne ba . Svejedno mi je to u obui. "Ne ba . Svejedno mi je to u obui." Super mi je kako govori . Kao da razmazuje gips, s e fino i glatko. Je li ti netko to ve kazao? Nitko rekao sam. Ja sam Midori rekla je. "Zelena". Ali zeleno mi grozno stoji. udno, zar ne? Kao da sam ukleta, to ka e ? A sestra mi se zove Momoko: "Breskva-djevojka". Stoji li njoj dobro ru iasto? Stoji joj fantastino*. Ona je roena za ru iasto. To uope nije fer. Za Midorin stol stiglo je jelo, pa joj je deko u jakni od raa-drasa doviknuo Hej, Midori, doi, navali! Mahnula mu je kao da eli rei: "Znam." Reci kazala je hvata li ti bilje ke? Iz Drame? Hvatam. Neugodno mi je pitati, ali mo e li mi ih posuditi? Dvaput sam izostala, a ne pozna jem nikoga u razredu. Nema problema rekao sam, izvlaei bilje nicu iz torbe. Provjeriv i da nisam unutra nap
isao ni ta privatno, pru io sam je Midori. Hvala rekla je. Dolazi prekosutra na predavanje? -Aha. Mo emo se nai ovdje u podne. Vratit u ti bilje nicu i astim te rukom. Osim...ako te, r cimo, kad ne jede sam pone boljeti eludac. Ne pone rekao sam. Ali ne mora me astiti rukom samo zato to sam ti posudio bilje Bez brige rekla je. Ja volim astiti ljude rukom. Nego, a da nekamo to zapi e ? Nee raviti? Neu. Prekosutra. U dvanaest. Midori. Zelena. S drugog stola netko je povikao Br e, Midori, ohladit e ti se jelo! Ne obraajui pozornost na dozivanje, pitala me Jesi li uvijek tako govorio? Mislim da jesam rekao sam. Nikad prije nisam primijetio. I doista, nitko mi nik ad nije rekao da govorim drukije. Nekoliko sekunda inilo se da o neemu mozga. Onda je ustala, nasmije ila se i vratila za svoj stol. Mahnula mi je dok sam prolazio kraj njihova stola, ali ostalo tro je jedva da su me pogledali. U srijedu u podne u restoranu nije bilo ni traga od Midori. Namjeravao sam popit i pivo dok je ekam, ali restoran se poeo puniti im je stiglo moje pie, pa sam naruio ruak i poeo jesti sam. Zavr io sam u 12.35, ali Midori niotkuda. Plativ i raun, izi ao sa m i oti ao do malenog sveti ta na drugoj strani ulice, gdje sam sjeo na kamene stube i ekao da mi se glava razbistri i da Midori doe. U jedan sat sam odustao i oti ao u knji nicu itati. U dva sam oti ao na predavanje iz njemakoga. Kad je zavr ilo, po ao sam do studentske referade i potra io Midorino ime na popisu st udenata Povijesti drame. Jedina Midori u grupi bila je Midori Kobaja i. Zatim sam prelistao kartice studentskih dosjea i prona ao adresu i telefonski broj Midori Ko baja i koja se upisala na fakultet 1969. ivjela je u sjeverozapadnom predgrau To ima, s obitelji. U ao sam u telefonsku govornicu i okrenuo taj broj. Javio se neki ovjek. Knji ara Kobaja i. Knji ara Kobaja i? Oprostite na smetnji rekao sam ali je li Midori mo da doma? Nije rekao je. Mislite da je mo da na fakultetu? Hmm, ne, vjerojatno je u bolnici. Tko je treba, molim? Umjesto da odgovorim, za hvalio sam mu i spustio slu alicu. Bolnici? Da se nije ozlijedila, ili razboljela? Ali ovjek je to rekao bez i najma njeg znaka zabrinutosti. "Vjerojatno je u bolnici", rekao je, bezbri no kao da je rekao: "U ribarnici je." Razmatrao sam nekoliko drugih mogunosti dok mi i samo ra zmi ljanje nije postalo previ e problematino, a onda sam se vratio u dom i ispru io na krevet da itam Lorda Jima, kojega sam posudio od Nagasave. Kad sam proitao, oti ao s am u njegovu sobu da mu ga vratim. Nagasava je upravo bio krenuo u menzu, pa sam s njim oti ao na veeru. Kako su pro li ispiti? pitao sam. U kolovozu je odr an drugi krug ispita vi eg stupnj a za Ministarstvo vanjskih poslova. Isto kao i uvijek rekao je Nagasava kao da to nije ni ta. Ode , polo i . Grupne raspra e, razgovori...ko kad evi ensku. Drugim rijeima, lako rekao sam. Kad e vas obavijestiti? Poetkom listopada. Ako proem, idemo na veliku veeru. I reci, kakvi deki stignu do drugog kruga? Sve superstarovi kao ti? Ne budi glup. Sve sami idioti. Idioti ili udaci. Ja bih rekao da 95% deki koji ele biti birokrati ne vrijede ni golo govno. Ne alim se. Jedva znaju itati. Za to ti onda hoe raditi u Ministarstvu vanjskih? Ima puno razloga rekao je Nagasava. Za poetak, fora mi je raditi vani. Ali najvi e zato da testiram svoje sposobnosti. A ako sebe elim testirati, onda u to uiniti u najveoj moguoj areni - nacionalnoj. Zanim a me koliko se visoko mogu popeti, koliko moi mogu osvojiti u tom luaki velikom bir okratskom sustavu. Ku i ? Zvui kao neka igra. To i jest igra. Briga mene za mo i novac kao takve. Zbilja, briga me. Mo da sam se binjak i gad, ali takva sranja meni su posve ravna. Mogao bih biti zen sveenik. Al i ono to imam jest radoznalost. elim vidjeti to mogu postii u velikom opasnom svijet u. A "ideali" te ne zanimaju, pretpostavljam?
Nimalo. ivot ne tra i ideale. Tra i standarde pona anja. Ali mo e se ivjeti i na mnogo drugih naina, zar ne? pitao sam. Tebi se svia moj nain ivota, zar ne? To sad nema veze rekao sam. Ja nikad ne bih mogao upisati Tokijsko sveuili te; ne mogu spavati s kojom god curom po elim kad god mi doe; ne znam razgovarati; ljudi m i se ne dive; nemam curu; i nee mi se otvoriti svijet kada dobijem diplomu iz knj i evnosti na drugorazrednom privatnom fakultetu. Kakve ima veze to mi se svia tvoj n ain ivota? Hoe rei da mi zavidi na mom nainu ivota? Ne zavidim rekao sam. Navikao sam se biti ovo to jesam. I zapravo me boli neka s tvar za Tokijsko sveuili te ili Ministarstvo vanjskih poslova. Zavidim ti jedino to ima takvu gala curu kao to je Hatsumi. Nagasava je u utio i nastavio jesti. Kad smo veerali, rekao je Zna , Vatanabe, imam d ojam da emo se, mo da deset-dvade-set godina nakon to odavde iziemo, opet negdje sres ti. I mislim da emo na neki nain biti povezani. Zvui kao Dickens rekao sam s osmijehom. Pa, malo da rekao je, uzvraajui mi osmijeh. Ali mene predosjeaj obino ne prevari. Izi li smo iz blagovaonice i oti li van u bar. Ondje smo pili do poslije devet. Reci, Nagasava pitao sam to je u tvom ivotu "standard pona anja"? Smijat e se ako ti ka em rekao je. Neu. Dobro rekao je. Biti gospodin. Nisam se nasmijao, ali zamalo sam pao sa stolca. Biti gospodin? Gospodin? uo si me. Sto to znai "biti gospodin"? Kako ti to definira ? Gospodin je onaj tko ne ini ono to bi htio, nego ono to treba uiniti. Ti si najudniji tip kojega sam ikad upoznao rekao sam. A ti si najnormalniji tip kojega sam ja ikad upoznao rekao je on. I platio za ob ojicu. I idui tjedan oti ao sam na predavanje iz drame, ali i dalje ni traga od Midori Kob aja i. Nakon to sam brzo pogledom prele-tio po prostoriji i uvjerio se da je nema, kao i obino sjeo sam u prvu klupu i poeo pisati pismo Naoko dok sam ekao da doe prof esor. Pisao sam o svojim putovanjima preko ljeta - cestama po kojima sam hodao, gradovima kroz koje sam prolazio, ljudima koje sam upoznao. I svake noi mislio sa m na tebe. Sad kad te vi e ne mogu viati, shvaam koliko mi treba . Fakultet je neopisi vo dosadan, ali radi samodiscipline idem na sva predavanja i radim sve propisane zadae. Sve mi se ini bez smisla otkako si oti la. Volio bih s tobom lijepo i dugo p opriati. Ako je mogue, volio bih te posjetiti u sanatoriju, da se vidimo na nekoli ko sati. I, ako je mogue, volio bih da pro eemo, jedno kraj drugoga, onako kako smo neko etali. Molim te, poku aj odgovoriti na ovo pismo - makar samo kratkom porukom. Nee mi smetati. Ispisao sam etiri lista, savio ih, umetnuo u omotnicu i adresi-rao na Naoko, prek o obitelji. Profesor je ve bio stigao i sad je brisao znoj s ela dok nas je prozivao. Bio je t o nizak ovjek alobna izgleda, a hodao je uz pomo metalnog tapa. Premda ne ba zabavna, predavanja su na njegovu kolegiju uvijek bila dobro pripremljena i korisna. Nak on to je komentirao kako je vrijeme u asno vrue, poeo je govoriti 0 uporabi deus ex machina kod Euripida i objasnio kako je pojam "boga" kod Euri pida bio drukiji nego kod Eshila i Sofokla. Govorio je nekih petnaest minuta, kad su se najednom otvorila vrata predavaonice i u la je Midori. Na sebi je imala tam noplavu sportsku majicu, be pamune hlae i svoje uobiajene sunane naoale. Nakon to je p ofesoru dobacila neku vrstu isprinog pogleda, sjela je kraj mene. Onda je iz torb e uzela bilje nicu - moju bilje nicu - i pru ila mi je. Unutra sam na ao poruku: Oprosti za srijedu. Ljuti li se? Pro lo je pola predavanja i profesor je upravo na ploi crtao shemu grke pozornice, k ad su se opet otvorila vrata i u la su dva studenata s kacigama. Izgledali su kao neki par komedija a, jedan visok, mr av i blijed, a drugi nizak, debelju kast i crnoma njast, s dugom bradom koja mu nije dobro pristajala. Onaj visoki imao je pune ru ke politiko-propagandnih letaka. Niski je pri ao profesoru i rekao, prilino pristojn o, da ele drugu polovicu njegova predavanja iskoristiti za politiku raspravu, i na
daju se da e suraivati, dodav i Svijet je pun problema koji su mnogo aktualniji 1 relevantniji od grke tragedije. Bila je to vi e objava nego molba. Profesor je o dgovorio Cisto sumnjam da u svijetu postoje problemi koji bi bili mnogo aktualni ji i relevantniji od grke tragedije, ali vi me neete slu ati, pa prema tome inite kak o elite. Uhvativ i se za rub stola, spustio je noge na pod, uzeo tap i epajui izi ao iz uionice. Dok je visoki student dijelio letke, onaj debelju kasti popeo se na podij i poeo dr a ti prodiku. Letci su bili puni uobiajenih slogana za naivine: "sru imo la ne izbore za fakultetskog predsjednika!" "zbijmo redove za novi svefakultetski trajk!" "uni ti mo imperijalno-obrazovno-industrijski kompleks!" Ono to su govorili nije mi smetalo, ali pisanje im je bilo problematino . U sloganima nije bilo niega to bi pobudilo povjerenje niti uzbudilo strasti. A i debeljkov govor bio je jednako lo stara pjesma s drukijim rijeima. Pravi neprijate lj ove ekipe nije bila dr avna vlast, nego nedostatak ma te. Idemo odavde rekla je Midori. Kimnuo sam i ustao, te smo krenuli prema vratima. Debeljko mi je u tom trenutku ne to rekao, ali nisam ga razumio. Midori mu je mahnula i rekla Vidimo se. Hej, jesmo li mi kontrarevolucionari? pitala me Midori kad smo izi li. Hoe li nas objesiti na telefonske stupove ako revolucija uspije? Idemo prvo ruati, za svaki sluaj. Dobro. elim te odvesti u jedan restoran. Ali malo je daleko. Ima vremena? Aha. Slobodan sam do predavanja u dva. Midori me autobusom odvela u Jotsuju i uvela u fini restoran gdje su kao specija litet slu ili ruak u kutijama, na zaklonjenome mjestu odmah iza postaje. im smo sjel i, poslu ili su nam juhu i dnevni meni u etvrtastim, crveno lakiranim kutijama. Za ovakav je ruak vrijedilo sjesti na bus. Odlina hrana rekao sam. I jeftina. Dolazim ovamo jo od kole. Moja biv a kola je tu blizu, u ulici. Bili su j ako strogi, morali smo bje ati da doemo ovamo. Ako bi te uhvatili da jede vani, dobi o bi ukor. Bez naoala su Midorine oi izgledale malo pospanije nego pro li put. Kad se nije poig ravala uskom srebrnom narukvicom na lijevoj ruci, trljala je krajiak oka vrhom ma log prsta. Umorna si? pitao sam. Malo. Ne spavam dovoljno. Ali dobro sam, ne brini se rekla je. Oprosti za ono n eki dan. Iskrsnulo mi je ne to va no i nisam se mogla izvui. Odjednom, ujutro. Htjela sam te nazvati u restoran, ali nisam se sjeala imena, a nisam znala tvoj kuni bro j. Jesi li dugo ekao? Nije problem. Imam ja puno vremena. Puno? Daleko vi e nego to mi treba. Kad bih ti bar mogao dati malo da se naspava . Midori je naslonila obraz na ruku i nasmije ila mi se. Kako si dobar. Nisam dobar. Samo imam vremena na bacanje rekao sam. Nego, taj dan sam te zvao kui i rekli su mi da si u bolnici. Ne to nije u redu? Zvao si me doma? pitala je, a izmeu obrva joj se stvorila tanka boria. Odakle ti moj broj? Na ao sam ga u studentskoj referadi. To se mo e. Kimnula je jednom-dvaput i poela se opet poigravati narukvicom. Ja se toga nikad ne bih sjetila. Vjerojatno sam i ja mogla pronai tvoj. Nego, za bolnicu u ti rei dr ugi put. Sad mi se ne da. Oprosti. Nema veze. Nisam htio biti znati eljan. Nisi. Samo sam malo umorna. Kao majmun na ki i. Zar ne bi trebala onda poi kui da malo odspava ? Ne sad. Idemo. Odvela me do svoje biv e kole, nekoliko minuta hoda od Jotsuje. Kad smo prolazili kraj postaje, pomislio sam na Naoko i na e beskrajne etnje. Sve j e tu poelo. Shvatio sam, da nisam te svibanjske nedjelje naletio na Naoko u vlaku , moj ivot bio bi posve drukiji nego to je sad. Ali onda sam se predomislio: ne, ak i da se toga dana nismo sreli, moj ivot mo da uope ne bi bio drukiji. Morali smo se s resti. Ako ne tada, onda neki drugi put. Nisam imao nikakve osnove da tako misli
m: to je bio samo osjeaj. Midori Kobaja i i ja sjedili smo u parku na klupi i gledali njezinu biv u kolu. Po zi dovima se penjao br ljan, a pod strehama su se skupljali golubovi, odmarajui krila. Bila je to lijepa stara graevina s duhom. Na igrali tu je stajao veliki hrast, a o dmah kraj njega dizao se stup bijelog dima. U ljetnom sumraku dim je djelovao meko i mutno. Zna li od ega je taj dim? pitala me Midori iznenada. Nemam pojma rekao sam. Pale higijenske ulo ke. Stvarno? nisam znao to drugo rei. Ulo ke, tampone, takve stvari rekla je s osmijehom. To je ipak enska kola. Stari ku pazitelj ih kupi iz svih posebnih kanti i pali u pei. Odatle dim. Uau. Da, to bih i ja rekla sama sebi kad god bih iz uionice kroz prozor vidjela da se di e dim. "Uau." Samo razmisli: u koli je bilo gotovo tisuu djevojaka. Recimo da ih je 900 ve dobilo menstruaciju, i mo da ih petina u svako doba ima krvarenje: 180 d jevojaka. Dakle, svaki dan u kantama ima ulo aka od sveukupno 180 djevojaka. Valjda - ali nisam ba siguran za raun. No, puno je. 180 cura. Sto misli , kako je to skupljati i paliti toliko tih stvar i? Ne mogu zamisliti rekao sam. Kako sam mogao zamisliti kako je tome starcu? Mido ri i ja nastavili smo gledati dim. Zapravo nisam htjela ii u ovu kolu rekla je Midori. Malo je zatresla glavom. Htje la sam ii u sasvim normalnu dr avnu kolu s normalnim ljudima gdje bih se mogla opust iti i zabaviti kao svaki normalan tinejd er. Ali moji roditelji su mislili da e fin o djelovati ako budem i la u otmjenu kolu. Oni su me ovamo uvalili. Zna ve: tako ti j e to kad se iska e u osnovnoj. Nastavnica ka e roditeljima: "S takvim ocjenama morala bi ii tu i tu." I tako sam zavr ila ovdje. I la sam tu est godina, i nikad mi se nije svialo. Stalno sam mislila kako u otii. A zna , imam pohvalnice to nikad nisam zakasn ila ni izostala ni dana iz kole. Toliko sam je mrzila. Shvaa ? Ne, ne shvaam. Zato to sam je toliko mrzila. Nisam htjela pustiti da me pobijedi. Da sam jednom pustila da me sredi, bila bih gotova. Bojala sam se da u onda padati sve ni e i ni e . Znala sam se odvui u kolu s temperaturom 39,5. Nastavnica me pitala jesam li bol esna, a ja bih rekla ne. Kad sam zavr avala, dali su mi pohvalnicu za besprijekorn o pohaanje nastave i tonost, i jo francuski rjenik. Zato sam sad upisala njemaki. Nis am htjela ovoj koli dugovati ni ta. Ne alim se. Za to si je toliko mrzila? Jesi li ti volio svoju kolu? Pa, nisam, ali nisam je ni ne to posebno mrzio. Ja sam i ao u normalnu dr avnu kolu, a li nikad o njoj nisam mislio ni ta posebno. E pa u ovoj koli rekla je Midori, e ui krajiak oka malim prstom bile su sve same d ojice iz vi e klase - blizu tisuu cura s pedigreom i dobrim ocjenama. Bogate cure. M orale su biti bogate da bi pre ivjele. Visoke kolarine, vjeiti prilozi, skupe ekskur zije. Recimo, ako bismo i li u Kjoto, smjestili bi nas u najelitniju gostionicu i poslu ili nam obred aja na lakiranim stolovima, a jednom godi nje vodili su nas u n ajskuplji hotel u Tokiju da uimo pona anje za stolom. Hou rei, ovo nije bila obina kola . Od 160 cura s moje godine ja sam jedina bila iz graanske etvrti kao to je To ima. J ednom sam pogledala u kolsku matinu knjigu da vidim gdje ive druge, i sve do jedne i vjele su u nekom bogata kom naselju. No, ne, jedna cura je bila ak iz Cibe, poljodj elski kraj, pa sam se s njom na neki nain sprijateljila. I bila je stvarno draga. Pozvala me k sebi doma, ali ispriavala se to sam do nje morala tako dugo putovati . I la sam i bilo je nevjerojatno, golem komad zemlje, petnaest minuta je trebalo da ga pje ice obie . Imali su fantastian vrt i dva psa velika kao osrednji auto, a hra nili su ih odrescima. Ali ta cura svejedno se sramila to ivi ak u Cibi. I to cura k oju je kad bi kasnila u kolu dovozio Mercedes Benz! Sa oferom! Ba kao u Zelenom oba du9: kapa, bijele rukavice, sve kompletno. A ona je svejedno imala kompleks manje vrijednos ti. Zamisli! Mo e li ti to vjerovati? Odmahnuo sam glavom.
Ja sam jedina u cijeloj koli ivjela u mjestu kao to je Kita--Otsuka To ima. I pod "z animanje roditelja" pisalo je "vlasnik knji are". Svi s moje godine mislili su da je to ba super: "Joj, blago tebi, mo e itati koju god knjigu eli " i sve tako. Naravno, oni su u glavi imali neku grdosiju od knji are kao to je Kinokunija10. Nikad ne bi mogli zamisliti sirotinjsku malu Knji aru Kobaja i. Vrata kripe kad se otvaraju i vid e se samo asopisi. Najbolje se prodaju enske revije s ilustriranim dodacima 0 najn ovijim seksualnim tehnikama. Lokalne kuanice ih kupe, sjednu za kuhinjski stol i proitaju od korica do korica, a onda isku aju savjete kad im mu evi dou doma. A kakve samo polo aje imaju! Je li to kuanicama po cijele dane na pameti? Dalje, dobro se p rodaju stripovi: Magazin, Nedjelja, Skok. I naravno tjednici. Dakle, ta "knji ara" prodaje gotovo iskljuivo asopise. No, ima i ne to knjiga, d epnih, detektivskih, pust olovnih, ljubica. To je sve to se prodaje. I one knjige s uputama: kako pobijedit i u gou, kako uzgojiti bonsai, kako odr ati govor na vjenanju, kako voditi ljubav, kako prestati pu iti, nema to nema. Prodajemo ak i pisai pribor - kraj kase imamo gom ilu kemijskih i grafitnih olovaka i bilje nica. Ali to je sve. Nema Rata i mira, n ema Kenzabura Oea, nema Lovca u itu. To je Knji ara Kobaja i. Eto kako mi je "blago". Misli li ti da mi je blago? Mogu tono zamisliti. Ku i . Dolaze nam svi susjedi, neki ve godinama, a i isporuujemo na kunu adresu. Posao ide dobro, vi e nego dovoljno dobro da se prehrani etverolana obitelj; nemamo dugov a, dvije keri su na fakultetu, ali to je sve. Nema vi ka za dodatne potrebe. Nisu m e smjeli poslati u tu kolu. Stalno smo do ivljavali okove. Morala sam ih slu ati kako mi gunaju svaki put kad bi kola tra ila prilog, i uvijek sam bila u smrtnom strahu d a e mi nestati novca kad sam izlazila sa kolskim kolegicama i one su htjele jesti na nek om skupom mjestu. Bijedan je to ivot. Jesu li tvoji bogati? Moji? Ne, roditelji su mi obini radni ljudi, ni bogati ni siroma ni. Znam da im ni je lako plaati moj privatni fakultet u Tokiju, ali jedinac sam pa nije tako stra no . Ne daju mi veliki d eparac pa imam honorarni posao. ivimo u standardnoj kui s mali m vrtom i imamo Tovotu Corollu. Kakav posao ima ? Radim tri veeri na tjedan, u prodavaonici ploa u Sind u-kuu. Lako je. Samo sjedim i uvam duan. ali se? rekla je Midori. Ne znam, kad te pogledam ne bih rekla da si ikad bio u s tisci. Istina je. I nisam. Ali nemam ni hrpu love. Ba kao i veina ljudi. Pa, "veina ljudi" u mojoj koli bili su bogata i rekla je Midori, polo iv i dlanove na rilo. U tome i jest bio problem. A sad e imati prilika koliko hoe da vidi svijet bez tog problema. I vi e nego to bi la, mo da. Hej, reci, to misli , to je najbolje kad si bogat? Ne znam. Mo e rei ako nema novca. Recimo, kad bih ja predlo ila nekoj kolegici da nekamo odemo, ona je mogla rei: "Zao mi je, nemam novca." to ja nikad ne bih mogla rei u obrnuto m sluaju. Ako bih ja rekla "nemam novca", to bi stvarno znailo "nemam novca". Tu no. Ili, recimo, ako zgodna cura ka e "Danas izgledam oajno, ne ide mi se van", to je u redu, ali ako to isto ka e ru na cura, ljudi joj se smiju. Tako mi je bilo. est godina, sve do pro le godine. Preboljet e ti to. Nadam se. Fakultet mi je donio takvo olak anje! Pun je normalnih ljudi. Nasmije ila se jedva primjetno podigav i usnicu i pogladila kratku kosu dlanom. Ima li ti posao? pitao sam. Aha, pi em bilje ke uz mape. Zna one bro urice koje dobije uz mape? S opisima raznih et rti i brojem stanovnika i gradskim znamenitostima. Tu imate tu-i-tu planinarsku stazu, a tu takvu-i-takvu legendu, ili neki zanimljiv cvijet ili pticu. Ja pi em t e tekstove. U asno je lako! Gotovo je za tren oka. Za samo jedan dan to naem podatke u knji nici mogu napisati cijelu knji icu. Samo treba svladati nekoliko tajni i pone dobivati svakakve poslove. Kakvih tajni? Recimo, ubaci ne to to nitko drugi nije napisao, i ljudi iz tvrtke za mape misle da
si mali genijalac, pa ti po alju jo posla. Ne mora biti ni ta veliko, neka sitnica. Recimo, kad su u nekoj dolini izgradili branu, voda je prekrila selo, ali i dalj e svakog proljea s juga dolaze ptice koje se mogu vidjeti kako nadlijeu jezero. Ub aci jednu takvu epizodicu i ljudi se odu eve, jer je tako slikovita i sentimentalna . Prosjeni honorarac ne gnjavi se s takvim stvarima, ali ja od onoga to pi em mogu d obro zaraditi. Da, ali mora nai takve "epizode". Tono rekla je Midori nakriviv i glavu. Ali ako ih tra i , obino ih i nae . A ako ih uvijek mo e izmisliti ne to bezopasno. -Aha! Mir rekla je Midori. Rekla je da je zanima moj dom, pa sam joj ispriao uobiajene prie o dizanju zastave i Smeeko ulja evoj jutarnjoj gimnastici. Smeeko ulja je posebno nasmijao Midori, kao, uos talom, i sve druge. Rekla je da bi bilo zabavno obii dom. Nema tamo niega zabavnog , rekao sam joj Samo nekoliko stotina deki u zama-zanim sobama koji piju i drkaju . To ukljuuje i tebe? Ukljuuje svakog mu karca na licu Zemlje objasnio sam. Cure imaju menstruaciju a dek i drkaju. Svi. ak i oni s curama? Mislim, seksualnim partnericama. To s tim nema veze. Student s Keia11, moj susjed, drka prije svakog spoja. Ka e d a ga to opu ta. Ja ne znam ba puno o tome. Dugo sam bila u enskoj koli. A enske revije u to ne ulaze. Nikako! rekla je, smijui se. Uglavnom, Vatanabe, ima li malo vremena u nedjelju ? Jesi li slobodan? Slobodan sam svake nedjelje. Bar do est. Onda idem raditi. Doi me posjetiti. U Knji aru Kobaja i. Knji ara e biti zatvorena, ali moram tamo biti sama cijeli dan. ekam va an telefonski poziv. Jesi li za ruak? Skuhat u ti ne to. To bi bilo lijepo rekao sam. Midori je istrgnula list iz bilje nice i detaljno mi nacrtala kako doi do njezine k ue. Crvenom olovkom ucrtala je veliko X na mjestu kue. Ne mo e proma iti. Ima velik natpis "Knji ara Kobaja i". Doi u podne. Ruak e biti goto Zahvalio sam joj i stavio kartu u d ep. Moram se vratiti na kampus rekao sam. Njem aki mi poinje u dva. Midori je rekla da nekamo mora ii i sjela na vlak iz Jotsuje. U nedjelju sam ustao u devet, obrijao se, oprao rublje i objesio odjeu na krov. D an je bio prekrasan. U zraku se osjeao miris jeseni. Po dvori tu su se razletjeli c rveni vilini konjici, a za njima su jurila djeca iz susjedstva, zamahujui mre ama. Kako nije bilo vjetra, zastava Izlazeeg sunca mlitavo je visjela na motki. Obukao sam svje e izglaanu ko ulju i iz doma krenuo pje ice na tramvajsku postaju. Studentska etvrt nedjeljom prijepodne: ulice prazne, praktiki puste, veina duana zatvorena. On o malo zvukova odjekivali su posebnom jasnoom. Neka djevojka u klompama tapkala j e asfaltnim kolnikom, a kraj kuice na tramvajskoj postaji etvero-petero djece gaali su kamenjem niz poredanih praznih konzervi. Cvjearnica je bila otvorena, pa sam u ao i kupio sunovrate. Sunovrati u jesen: udno. Ali uvijek mi se sviao taj cvijet. Tri stare ene bile su jedini putnici u tramvaju tog nedjeljnog jutra. Sve su gled ale mene i moje cvijee. Jedna mi se nasmije ila. Uzvratio sam joj osmijeh. Sjeo sam na stra nje sjedalo i gledao kako kraj prozora promiu stare kue. Tramvaj gotovo da se doticao njihovih nadnesenih streha. Na gornjoj terasi jedne kue bilo je deset stabljika rajice u loncima, a kraj njih se na suncu ispru ila velika crna maka. U vr tu druge kue djevojica je puhala balone od sapunice. Odnekle je dopirala pjesma Aj umi I ide12, ak i miris currvja koji se negdje kuhao. Tramvaj je vijugao kroz taj p rivatni svijet stra njih dvori ta. Usput je na postajama u lo jo ne to putnika, ali tri s tarice i dalje su usrdno o neemu razgovarale, okrenute jedna drugoj. Si ao sam blizu postaje Otsuka i slijedio Midorinu mapu krenuv i irokom ulicom u kojo j se nije imalo bogzna to vidjeti. Nijednom od duana kraj kojih sam prolazio, inilo se, ne ide ba dobro, budui da su se smjestili u starim zgradama sa sumornim interi jerima, a na nekima od natpisa slova su ve izblijedjela. Sudei prema starosti i st ilu gradnje, ovaj dio bio je po teen tijekom ratnih bombardiranja, i cijeli blokovi ostali su netaknuti. Neka mjesta bila su potpuno novoizgraena, ali gotovo sve je
bilo pro ireno ili na mjestima popravljano, i upravo ti dodaci uglavnom su izgled ali otrcanije nego stare zgrade. U cijelom naselju vladalo je ozraje iz kojega se dalo naslutiti da su veini prvobi tnih stanara dosadili auti, prljav zrak, buka i visoke stanarine, pa su se prese lili u predgrae, a ostali su samo jeftini stanovi, poslovni apartmani, duani koji se nisu mogli prodati i nekolicina tvrdoglavih ljudi koji nisu dali staru obitel jsku imovinu. Sve je djelovalo mutno i musavo, kao umotano u suma-glicu ispu nih p linova. Nakon deset minuta hoda ovom ulicom stigao sam do benzinske postaje na uglu, gdj e sam skrenuo desno u blok prodavaonica, usred kojega je visio natpis Knji are Kob aja i. Istina, nije bila velika, ali ni tako malena kako sam iz Midorina opisa pom islio. Bila je to obina kvartovska knji ara, ista onakva u kakvu sam i sam trao na dan kad bi izlazio strip za deke. Dok sam stajao pred njom, obuzelo me nos talgino raspolo enje. Cijelo proelje bilo je zatvoreno velikom metalnom roletom na kojoj je bio oglas z a asopis: "tjedni bun un kupite ovdje svakog etvrtka". Do podneva sam imao jo petnaes t minuta, ali nisam htio ubijati vrijeme lutajui naseljem s buketom sunovrata, pa sam pozvonio na zvono kraj rolete i odmaknuo se nekoliko koraka unatrag da priek am. Petnaest sekunda nitko nije odgovarao, i ba sam sa sobom raspravljao trebam l i opet pozvoniti kad sam uo kako se iznad mene uz tropot otvara prozor. Pogledao s am gore i vidio Midori kako se naginje van i ma e. Ui povikala je. Podigni roletu. Je li u redu? Malo sam uranio doviknuo sam joj. Nema problema. Doi gore. Zauzeta sam u kuhinji. Zatvorila je prozor. Roleta je u asno strugala dok sam je dizao pola metra od zemlje, provlaio se ispod i opet spu tao. U knji ari je bilo mrano kao u rogu. Uspio sam nekako napipati put do stra njeg stubi ta, spotiui se o uvezane hrpe asopisa. Odrije io sam cipele i popeo se s tubama do stambenog prostora. Unutra njost kue bila je mrana i sumorna. Stube su vod ile u jednostavan dnevni boravak s kauem i naslonjaima. Bila je to mala soba, a kr oz prozor je dopiralo slabo svjetlo, to me podsjetilo na stare poljske filmove. S lijeva je bilo nekakvo spremi te i vrata koja kao da su vodila u kupaonicu. Morao sam se oprezno popeti strmim stubi tem da doem na drugi kat, ali kad sam tamo stiga o, bilo je toliko svjetlije nego na prvom da sam osjetio veliko olak anje. Tu sam zauo sam Midorin glas. Nadesno od stuba bilo je ne to nalik na blagovaonicu, a iza nje kuhinja. Sama kua bila je stara, ali kuhinja kao da je nedavno bila ob novljena i opremljena novim elementima sa sjajnim, blistavim sudoperom i slavina ma. Midori je spremala jelo. U loncu se ne to krkalo, a zrak je bio zasien mirisom r ibe s ro tilja. U hladnjaku ima piva rekla je baciv i pogled u mom pravcu. Sjedni dok ja zavr im. Uzeo sam konzervu i sjeo za kuhinjski stol. Pivo je bilo hladno kao da je u hladnjaku stajalo dobar dio godine. Na stolu je bila ma lena bijela pepeljara, novine i dozica za sojin umak. Bili su tu i notes i olovk a, s telefonskim brojem i nekim brojkama koji su oito bili izrauni za kupnju. Trebala bih zavr iti za deset minuta rekla je. Mo e izdr ati? Naravno da mogu rekao sam ja. Onda se nabrusi. Spremila sam sva ta. Pijuckao sam pivo i gledao Midori dok je kuhala leima okrenuta meni. Radila je br zim, ustrim pokretima, odjednom obavijajui ni manje ni vi e nego etiri kuharske proce dure. Najprije je ku ala jelo na pari, a ve idue sekunde bila je kraj daske, rezucka jui, onda je ne to izvadila iz hladnjaka i istresla u zdjelu, a prije nego sam se s na ao ve je oprala lonac koji je upotrijebila. Otraga je podsjeala na indijskog udar aljka a - zazvoni u zvono, lupni o blok, udri u bivolju kost, svaki pokret bio joj je precizan i ekonomian, savr eno odmjeren. Zadivljeno sam je gledao. Reci ako ti to mogu pomoi rekao sam, za svaki sluaj. Ne treba rekla je Midori nasmije iv i se prema meni. Navikla sam sve obaviti sama. Na sebi je imala uske plave traperice i tamno modru majicu kratkih rukava. Gotovo cijela lea majice pokrivao je znak Apple Recordsa. Imala je iznimno uske bokove, kao da je nekako preskoila pubertet u kojemu se bokovi zaobljuju, i zbog toga je izgledala mnogo mu kobanjast ije nego veina cura u uskim trapericama. Na svjetlu koje je dopiralo iz kuhinje o
brisi njezina stasa djelovali su nekako nejasno. Stvarno nisi morala spremati takvu gozbu rekao sam. Nije gozba odgovorila je Midori ne okrenuv i se prema meni. Juer nisam imala vreme na ii u pravu kupnju. Sad sam samo smije ala ono to sam imala u hladnjaku. Stvarno, ne brini se. Osim toga, mi Kobaja iji imamo obiteljsku tradiciju da lijepo doekamo goste. Ne znam za to, ali mi volimo primati goste. To je uroeno: kao neka bolest. N e da smo ne to posebno ljubazni niti nas ljudi vole ili ne to tako, ali ako netko doe, moramo ga dobro ugostiti, po svaku cijenu. Svi imamo istu tu manu, bilo to dobro ili lo e. Evo, uzmi na primje r mog oca. Jedva da ikad i ta popije, ali kua je uvijek puna alkohola. Za to? Da se i ma to poslu iti gostima! Zato se ne srami: pij koliko god piva hoe . Hvala rekao sam. Najednom mi je sinulo da sam sunovrate ostavio dolje. Odlo io sam ih dok sam odvez ivao cipele. Vratio sam se dolje i na ao deset jarkih cvjetova kako le e u tmini. Mi dori je iz ormaria uzela visoku, tanku a u i u nju rasporedila cvijee. Obo avam sunovrate rekla je Midori. Jednom sam na kolskom natjecanju pjevala Sedam sunovrata. Zna tu pjesmu? Naravno. Imali smo folklornu skupinu. Ja sam svirala gitaru. Dok je servirala hranu na tanjure, pjevu ila je Sedam sunovrata. Midori je kuhala mnogo bolje nego to sam oekivao: bio je to nevjerojatan izbor poh anih, ukiseljenih, kuhanih i peenih jela s jajima, sku om, svje im lisnatim povrem, pl avim patlid anom, gljivama, rotkvicama i sezamovim sjemenkama, spravljenih u profi njenom stilu Kjota. Ovo je super rekao sam punih usta. Dobro, a sad mi reci istinu rekla je Midori. Nisi oekivao da u tako dobro kuhati, zar ne - sudei prema mome izgledu? Pa i nisam rekao sam iskreno. Ti si iz regije Kansai, pa voli ovakve bla e okuse, zar ne? Nemoj mi rei da si posebno zbog mene mijenjala svoj nain kuhanja? Ne budi smije an! Ne bih se ba toliko trudila. Ne, mi uvijek ovako jedemo. Dakle tvoja mama - ili tata - je iz Kansaija? Ne. Tata mi je roen u Tokiju, a mama je iz Fuku ime. Nitko od mojih roaka nije iz Kansaija. Svi smo iz Tokija ili sjevernog Kanta. Ne razumijem rekao sam. Kako onda zna kuhati sto-posto autentina kansajska jela? Netko te nauio? Pa, duga je to pria rekla je, jedui komad peenog jaja. Mama je mrzila sve kune pos ove i gotovo nikad ni ta nije kuhala. I uvijek smo morali misliti na posao, pa je uvijek bilo "Danas imamo toliko posla, naruit emo dostavu", ili "Idemo samo kupiti krokete kod mesara", i tako dalje. To sam mrzila jo kao mala, skuhali bismo veli ki lonac currvja i onda ga jeli tri dana. I tako sam jednoga dana - bila sam u p etom razredu - odluila da u ja kuhati za obitelj, i to propisno. Oti la sam u veliku Kinoku-niju u Sind ukuu i kupila najveu, najljep u kuharicu koju sam na la, i svladala sam je od korica do korica: kako odabrati dasku za rezanje, kako o triti no eve, ka ko oistiti ribu od kosti, kako izrezati plo ke svje e palamide, sve. Pokazalo se da j e autor knjige iz Kansaija, tako da su sva moja jela u tom stilu. Hoe rei da si sve ovo nauila kuhati iz knjige?! Stedjela sam novac i i la jesti u pravim restoranima. Tako sam nauila baratati zain ima. Imam dosta dobru intuiciju. Ali kao logiki mislilac ja sam beznadan sluaj. Nevjerojatno je da si sama ovako nauila kuhati, a nisi imala nikoga da ti poka e. Nije bilo lako rekla je Midori s uzdahom odrastati u kui u kojoj nikoga nije bil o briga za hranu. Rekla bih im da hou kupiti no eve i lonce koji ne to vrijede, a oni mi ne bi htjeli dati novac. "I ovo to sad imamo je dobro", rekli bi, ali ja sam im rekla da je to suludo, ne mo e oistiti ribu od kosti s onakvim traljavim no evima k akve smo mi doma imali, a oni bi onda rekli: "A koga vraga bi uope istila ribu od kosti?" S njima se nije dalo razgovarati. Ste djela sam d eparac i kupila prave profesionalne no eve, lonce, cjedila i ostalo. Mo e l i ti to povjerovati? Petnaestogodi njakinja tedi svaki novi da bi kupila cjedilo i brus i posude za tempuru1', a druge cure u koli dobivaju goleme d e-parce i kupuju si divne haljine i cipele. Z
ar me ne ali ? Kimnuo sam, gutajui licu bistre juhe sa svje im listovima d unsaija. U estom razredu morala sam nabaviti peka za jaja - dugaku usku tavu za spravi janj e jaja a la da imaki14, ovakva kakva sad jedemo. Kupila sam ga od novca za koji sa m trebala kupiti novi grudnjak. Tri mjeseca ivjela sam s jednim grudnjakom. Mo e li ti to vjerovati? Naveer bih ga oprala, luaki se trudila da ga osu im, i idui dan bih g a obukla. A ako se nije dobro osu io, to je bila tragedija. Nema nieg tu nijeg nego n ositi vla an grudnjak. Hodala sam okolo a iz oiju su mi curile suze. Kad samo pomis lim da sam se toliko napatila zbog pekaa za jaja! Razumijem te rekao sam smijui se. Znam da ovo ne bih smjela rei, ali zapravo mi je na neki nain laknulo kad mi je m ama umrla. Onda sam mogla voditi obiteljski bud et na svoj nain. Mogla sam kupovati to se meni svia. Tako da sad imam relativno kompletnu garnituru kuhinjskog pribor a. Tata nema pojma o bud etu. Kad ti je mama umrla? Prije dvije godine. Od raka. Tumor na mozgu. Godinu i pol je bila u bolnici. Bi lo je grozno. Od poetka do kraja je patila. Na kraju je izgubila razum; stalno je morala biti drogirana, a nije mogla umrijeti, ali na kraju je to praktiki bila e utanazija. To je najgora vrsta smrti - bolesnik je u agoniji, a obitelj ivi u pak lu. Potro ili smo i zadnji jen. Hou rei, davali su joj neke injekcije - bum, bum, 20 .000 jena po dozi, i morala je imati danononu njegu. Imala sam toliko posla s njom da nisam mogla uiti, morala sam na godinu da na odgoditi fakultet. I kao da sve to nije bilo dovoljno... Zastala je usred reen ice, spustila tapie i uzdahnula. Kako smo do li na ovako mrane teme? Poelo je s grudnjacima rekao sam. Uglavnom, jedi jaja i razmi ljaj o onome to sam ti upravo ispriala rekla je Midori s ozbiljnim izrazom na licu. Pojev i svoj dio zasitio sam se, ali Midori je jela mnogo manje. Kuhanje mi upropa sti apetit rekla je. Raspremila je stol, stresla mrvice, donijela kutiju Maribor a, stavila cigaretu u usta i zapalila je ibicom. Uzev i u ruke a u sa sunovratima, nek o je vrijeme prouavala njihove cvasti. Mislim da ih neu staviti u vazu rekla je. Ako ih ostavim ovako, bit e kao da sam ih ubrala kraj nekog ribnjaka i ubacila u prvo to mi je bilo pri ruci. Ja ih i jesam ubrao kraj ribnjaka kod postaje Otsuka rekao sam. Zakikotala se. Zbilja si udak. ali se, a lice ti je smrtno ozbiljno. Osloniv i se bradom na ruku, popu ila je pola cigarete, a onda ju je zgnjeila u pepel jari. Protrljala je oi kao da je pecka dim. Cure bi trebale biti malo elegantnije kad gase cigarete. Ti si to napravila kao drvosjea. Ne smije je tako gnjeiti u pepeljari, nego je lagano pritisne oko rubova pepela. Onda se nee sva iskriviti. I cure nikad ne bi smjele puhati dim kroz nos. A veina cura ne bi govorila kako su isti grudnjak nosile tri mjeseca dok nasamo jedu s mu karcem. Ja jesam drvosjea rekla je Midori, e ui se kraj nosa. Nikad ne uspijevam biti ik. kad poku am iz vica, ali nikako mi ne ide. Ima li jo kakvu kritiku za mene? Cure ne pu e Marlboro rekao sam. Za to ne bi? Sve imaju jednako gadan okus. Poela je prevrtati crvenu kutiju Maribo ra po rukama. Poela sam pu iti pro li mjesec. Nije da sam umirala od elje za duhanom i li tako ne to. Samo mi je do lo. A za to? pitao sam. Skupila je ruke i polo ila ih na stol, te se zamislila. Za to ne? Ti ne pu i ? Prestao sam u lipnju rekao sam. Kako to? Bila mi je gnjava a. Mrzim kad ostanem bez duhana usred noi. Ne volim da me ne to ta ko kontrolira. Ti jasno zna to voli a to ne voli rekla je. Mo da rekao sam. Mo da zato ljudi ne vole mene. Nikad i nisu. To je zato to ti to pokazuje rekla je. Svima jasno daje do znanja da ti je svejedn o vole li te ljudi ili ne. To neke ljuti.
Govorila je gotovo mumljajui, s bradom u ruci. Ali ja volim razgovarati s tobom. Ti tako neobino govori . "Ne volim da me ne to tako kontrolira." Pomogao sam joj da opere sue. Stojei kraj nje, brisao sam ono to je prala i sve sla gao na radnu plohu. Onda rekao sam obitelj ti je danas iza la? Mama je u grobu. Umrla je prije dvije godine. Da, taj dio sam uo. Sestra mi je oti la na spoj sa zarunikom. Vjerojatno se voze. Deko joj radi za neku automobilsku tvrtku. Obo ava aute. Ja ne obo avam aute. Midori je za utjela i nastavila s pranjem. I ja sam za utio i nastavio s brisanjem. A imam i oca rekla je nakon nekog vremena. Dobro rekao sam. On je u lipnju pro le godine oti ao u Urugvaj i otada je ondje. Urugvaj?! Za to u Urugvaj? Razmi ljao je da se tamo preseli, vjerovao ili ne. Neki njegov stari kolega iz vo jske ondje ima farmu. I tako moj otac iz vedra neba objavi da ide i on, da ga on dje ekaju nesluene mogunosti, sjedne na avion, i to je to. Dale smo sve od sebe da ga odgovorimo, kao: "Za to bi i ao na takvo mjesto? Ne govori jezik, jedva da si ikad bio izvan Tokija." Ali nije slu ao. Bio mu je stra an ok kad je izgubio ma mu. Hou rei, kao da je malo skrenuo. Toliko ju je volio. Stvarno. Na to nisam ba imao to odgovoriti. Zurio sam u Midori otvorenih usta. to misli , to je rekao sestri i meni kad je mama umrla? "Mnogo bih vi e volio da sam izgubio vas dvije nego nju." Mene je to ostavilo bez daha. Nisam mogla rei jednu rije. Razumije ? Takva stvar se ne go vori. OK, izgubio je enu koju je volio, svoju ivotnu partnericu. Ja razumijem tu b ol, tugu, jad. alim ga. Ali ne mo e rei kerima koje si zaeo: "Trebale ste vi umrijeti u mjesto nje." Hou rei, to je prestra no. Zar se ne sla e ? Da, vidim to hoe rei. Ta rana nikad nee zacijeliti rekla je, odmahujui glavom. Ali u mojoj obitelji svi su malo drukiji. Svi smo pomalo udaci. I meni se ini rekao sam. Pa ipak, divno je kad se dvoje ljudi vole, zar ne? Hou rei, kad ovjek toliko voli svoju enu da mo e kerima rei da su one trebale umrijeti umjesto nje...! Mo da, sad kad tako ka e . A onda nas ostavi same i pobjegne u Urugvaj. Nisam ni ta odgovorio, nego sam obrisao jo jednu posudu. Na kraju je Midori sve slo i la natrag u ormari. A je li ti se otac javljao? pitao sam. Jednom razglednicom. U o ujku. I to je napisao? "Ovdje je vrue" ili "Voe nije ukusno kao to sam oekivao". Takve stvari. Mislim, daj molim te! Jednu glupu sliku magarc a! Potpuno je pro vikao! Nije napisao ak ni je li se sastao s tim tipom - tim svoji m prijateljem, ili to mu je ve. Dodu e, pred kraj je dodao da e kad se sredi poslati po mene i sestru, ali odonda ni rijei. I nikad nam ne odgovara na pisma. to bi uinila kad bi ti otac rekao "Doi u Urugvaj"? Oti la bih bar da malo vidim kako je. Mo da bi bilo zabavno. Sestra ka e da bi ona ap solutno odbila. Ne podnosi prljave stvari i prljava mjesta. A Urugvaj je prljav? Tko to zna? Ona misli da jest. Kao, ceste su pune magareih govana i sve vrvi od muha, zahodi ne rade, a posvuda plaze gu teri i korpioni. Mo da je gledala neki takav film. Ne trpi ni muhe. Njoj je samo do vo nje kroz slikovite krajolike u skupim a utima. Nije valjda. Hou rei, to fali Urugvaju? Ja bih i la. A tko vodi knji aru? Sestra, ali to joj je grozno. Imamo strica u susjedstvu, on poma e i vr i isporuke. I ja pomognem kad imam vremena. Knji ara nije neka robija, pa se snalazimo. Ako n am postane prete ko, prodat emo je. Voli li oca? Midori je odmahnula glavom. Ne ba . Za to bi onda po la za njim u Urugvaj?
Vjerujem u njega. Vjeruje u njega? Aha, nisam ba luda za njim, ali vjerujem u njega. Kako da ne vjerujem u ovjeka ko ji ostavi kuu, djecu, posao, i ode u Urugvaj zbog oka to je izgubio enu? Razumije to h ou rei? Uzdahnuo sam. Recimo, ali ne ba . Midori se nasmijala i potap ala me po leima. Nema veze rekla je. Zbilja nije va no. Tog nedjeljnog popodneva dogodila se sva sila udnih stvari. Blizu Midorine kue izb io je po ar, a kad smo se penjali na trei kat da gledamo, pao je nekakav poljubac. Zvui glupo kada to tako ka em, ali tako je ispalo. Nakon ruka pili smo kavu i razgovarali o fakultetu, a onda smo zauli sirene. Posta jale su sve glasnije, a i brojnije. Kraj knji are je protralo mnogo ljudi, neki su ne to vikali. Midori je oti la u sobu koja gl eda na ulicu, otvorila prozor i pogledala dolje. ekaj tu minutu rekla je i nestal a; zatim sam zauo topot nogu koje su se penjale stubama. Sjedio sam, pio kavu i poku avao se sjetiti gdje je Urugvaj. Da vidimo, Brazil je tu, Venezuela tu, a Kolumbija negdje ovamo, ali nisam se mogao sjetiti gdje je t ono Urugvaj. Nekoliko minuta kasnije Midori je si la i rekla mi da brzo doem s njom. Slijedio sam je do kraja hodnika i popeo se strmim, uskim stubi tem do drvene ter ase s motkama za ve od bambusa. Terasa je bila vi a od veine okolnih krovova, i s nj e se pru ao dobar pogled na cijelo susjedstvo. Tri ili etiri kue dalje dizali su se golemi oblaci crnog dima, i s povjetarcem plovili prema glavnoj ulici. Zrak je b io pun mirisa paljevine. To gori kod Sakamota rekla je Midori, naginjui se na ogradu. Izraivali su tradici onalne okvire za vrata i slino. Ali nedavno su zatvorili biznis. Nagnuo sam se preko ograde i upeo da vidim to se dogaa. Pogled na vatru zaklanjala nam je neka trokatnica, ali inilo nam se da po ar gase tri-etiri vatrogasna vozila. U usku uliicu u kojoj je gorjela kua moglo se ugurati samo dva, a ostala su staja la na glavnoj ulici. Kako to ve biva, sve je bilo puno zablenutih promatraa. Hej, mo da bi trebala skupiti sve dragocjenosti i spremiti se za evakuaciju rekao sam Midori. Vjetar sad pu e u drugom smjeru, ali svaki as se mo e okrenuti, a blizu ti je benzinska postaja. Pomoi u ti da sve spakira . Kakve dragocjenosti? rekla je Midori. Pa, sigurno ima ne to to eli spasiti - bankovne knjige, peate, pravne dokumente, takv stvari. Gotovinu iz priuve. Nikako. Neu pobjei. Ni ako se kua zapali? uo si me. Neka umrem. Pogledao sam je u oi; gledala je ravno u mene. Nisam mogao odrediti je li ozbiljna ili se ali. Neko vrijeme tako smo se gledali, i ubrzo sam se prestao brinuti. Dobro rekao sam. Shvatio sam. Ostat u s tobom. Umrijet e sa mnom? pitala me Midori blistavih oiju. Nema anse rekao sam. Pobjei u ako postane opasno. Ako ti se umire, umri sama. Gade bezosjeajni! Neu umrijeti s tobom samo zato to si mi skuhala ruak. No da je bila veera... Okej... Dobro, ostanimo tu pa emo malo gledati. Mo emo pjevati pjesme. A ako se do godi ne to lo e, onda emo o tome razmi ljati. Pjevati pjesme? Midori je odozdo donijela dva podna jastuka, etiri konzerve piva i gitaru. Pili s mo i gledali kako se di e crni dim. Ona je pre-birala po gitari i pjevala. Pitao s am je ne misli li da bi to moglo naljutiti susjede. Piti pivo i pjevati dok s go rnje terase gleda kako u susjedstvu ne to gori - to mi se nije inilo ba najpohvalniji m pona anjem. Ma pusti to rekla je. Mi se nikad ne brinemo to susjedi misle. Otpjevala je nekoliko narodnih pjesama koje je izvodila sa svojom grupom. Te ko bi h mogao rei da je bila dobra, ali inilo se da u iva u muziciranju. Pro la je sve stare standarde - Lemon Tree, Puff (The Mdgic Dragon), Five Hundred Miles, Where Have Ali the Flowers Gone?, Michael, Row the Boat Ashore. Isprva me poku avala nagovor iti da pjevam bas pratnju, ali bio sam tako lo da je odustala i dalje pjevala sam
a, za svoj gust. Ja sam se bacio na ispijanje pive i slu ao je kako pjeva, te motr io vatru. Nekoliko puta se rasplamsavala i zamirala. Ljudi su galamili i izdaval i naredbe. Novinarski helikopter kloparao nam je nad glavama, fotografirao i ond a odletio. Brinuo sam se da bismo i mi mogli biti na slici. Policajac je kroz ra zglas vikao da se promatrai odmaknu. Neko dijete plakalo je i tra ilo mamu. Negdje se raspr io staklo. Ubrzo je vjetar poeo nepredvidljivo mijenjati smjer, bijele ljuskice pepela poele su nas zasipati iz zraka, ali Midori je i dalje pijuckala i pjevala. Nakon to je pre la s ve pjesme koje je znala, otpjevala je nekakvu udnu, za koju je rekla da ju je nap isala sama: Skuhala bih ti juhu, AV lonca nemam ja. Isplela bih ti al, AV vune nemam ja. Pisala bih ti pjesmu, AV olovke nemam ja. Zove, se Nemam ni ta izvijestila me Midori. Pjesma je bila zbilja grozna, kako ri jei, tako i melodija. Slu ao sam tu glazbenu papazjaniju i razmi ljao da e kuu raz-nijeti eksplozija ako se zapali benzinska postaja. Kad se umorila od pjevanja, Midori je spustila gitaru i klonula na moje rame, kao maka na suncu. Kako ti se svidjela moja pjesma? pitala je. Oprezno sam odgovorio Jedinstvena je, originalna i vrlo dobro oslikava tvoju oso bnost. Hvala rekla je. Tema je da nemam ni ta. Da, to sam i mislio. Zna rekla je kad mi je mama umrla... Da? Nisam bila nimalo tu na. Joj. A nisam bila tu na ni kad mi je tata oti ao. Stvarno? Istina je. Zar nisam grozna? Bez srca? Sigurno ima razloga za to. Razloga. Hmm. U ovoj kui situacija je bila prilino komplicirana. Ali uvijek sam m islila, hou rei, to su moji mama i tata, naravno da bih bila tu na kad bi umrli ili kad ih nikad vi e ne bih vidjela. Ali nije tako bilo. Ni ta nisam osjeala. Ni tugu, ni usamljenost. Jedv a da ih se ikad sjetim. Ali tu i tamo ih sanjam. Katkad me mama bijesno gleda iz mraka i optu uje me da sam sretna to je umrla. Ali ja nisam sretna to je umrla. Sam o nisam jako tu na. A iskreno reeno, nisam prolila ni jednu jedinu suzu. A kad mi j e maka uginula plakala sam cijelu no, kad sam bila mala. Odakle toliko dima, pitao sam se. Plamen nisam vidio, a vatra kao da se nije iril a. Samo se taj stup dima vijugavo dizao u nebo. Sto li tako dugo gori? Ali nisam samo ja kriva nastavila je Midori. Istina je da sam po prirodi malo h ladna. To priznajem. Ali da su me oni -tata i mama - malo vi e voljeli, i ja bih b ila u stanju imati dublje osjeaje - osjeati, recimo, pravu tugu. Misli da nisi dobila dovoljno ljubavi? Nakrivila je glavu i pogledala me. Onda je kratko, odsjeno kimnula. Negdje izmeu " ne dovoljno" i "nimalo". Uvijek sam bila gladna ljubavi. Bar jednom, bar jednom sam htjela saznati kako je to kada dobije koliko ti treba - kad ti daju toliko lj ubavi da vi e ne mo e primiti. Bar jednom. Ali nikad mi je nisu dali. Nikad, nijednom . Kad bih im se poku ala sklupati u krilo da ih ne to zamolim, odgurnuli bi me i izde rali se na mene. "Ne! Preskupo je!" Samo sam to slu ala. Tako da sam odluila kako u nai nekoga tko e me bezuvjetno voljeti 365 dana godi nje. Tada sam jo bila u osnovnoj koli, ali odluila sam to za sva vremena. Uau rekao sam. I je li ti se potraga isplatila? Tu nastupaju te koe rekla je Midori. Neko je vrijeme gledala dim kako se di e i razm i ljala. Valjda sam toliko dugo ekala na ljubav da sada tra im savr enstvo. Zato je te ko . ekati savr enu ljubav? Ne, ak i ja znam da to ne postoji. Ja tra im sebinost. Savr enu sebinost. Recimo, ka em
ti da mi se jede kola s jagodama. I ti prekine sve to radi , izjuri i kupi mi ga. I vra ti se sav zadihan, klekne na koljena i pru i mi kola s jagodama. A ja ka em da mi se vi e ne jede i bac im ga kroz prozor. To ja tra im. Nisam siguran da to ima ikakve veze s ljubavlju rekao sam, malo zaprepa teno. Ima rekla je. Ti to samo ne zna . U ivotu jedne djevojke ima trenutaka kad su takv e stvari nevjerojatno va ne. Stvari kao to su bacanje keksa s jagodama kroz prozor? Ba tako. A kad ja to uinim, elim da mi se mu karac ispria. "Sad shvaam, Midori. Ba bio budala! Trebao sam znati da e te proi elja za keksom s jagodama. Inteligentan sam i osjeajan kao magaree govno. Da ti se iskupim, idem ti kupiti ne to drugo. Sto bi htjela? Pjenu od okolade? Tortu od sira?" I onda? I onda bih mu ja dala svu ljubav koju zaslu uje zbog onoga to je uinio. Meni to zvui a avo. Pa, meni je to prava ljubav. Ali nitko me ne razumije. Midori je malo odmahnula glavom naslonjenom na moje rame. Za neke ljude ljubav poinje od neega sitnog ili luckastog. Od neega takvog, ili uo pe ne pone. Nikad nisam upoznao curu koja razmi lja kao ti. To mi mnogi ka u rekla je, cupkajui ko icu oko nokta. Ali ja jedino tako znam razmi ljati. Ozbiljno. Samo ti govorim ono to vjerujem. Ni kad mi nije palo na pamet da razmi ljam drukije od drugih ljudi. Ne trudim se biti drukija. Ali kad iskreno ne to ka em, svi misle da se alim ili da ne to glumim. Kad se t o dogodi, osjeam kako mi je sve u asno te ko! I doe ti da pogine u po aru? A, ne, to je drukije. To je samo pitanje znati elje. Sto? Poginuti u po aru? Ne, samo sam htjela vidjeti kako e reagirati rekla je Midori. Ali ne bojim se smr ti. Stvarno. Kao recimo ovdje, jednostavno bi me obavio dim, onesvijestila bih s e i umrla prije nego to bih i ta shvatila. To me uope ne pla i, u usporedbi s onim kako sam vidjela da su umrli moja mama i neki roaci. Svi moji roaci umiru u mukama od neke u asne boles ti. To nam je u krvi, valjda. To je uvijek dugaak, dugaak proces, i na kraju gotov o da se vi e ne vidi je li ta osoba iva ili mrtva. Ostane samo bol i patnja. Midori je zataknula Marlboro izmeu usnica i zapalila. Takva me smrt pla i. Sjenka smrti polako, polako nagriza sferu ivota, i ni ne snae s e a ve je sve mrano, ne vidi , a ljudi oko tebe do ivljavaju te kao mrtvaca, a ne kao i vog ovjeka. To mrzim. To ne bih mogla podnijeti. Za pola sata po ar je bio uga en. Oito su ga uspjeli staviti pod kontrolu i pobrinuli se da nitko ne strada. Sva su se vatrogasna vozila vratila u bazu osim jednoga, a gomila se razi la, amorei. Jedan policijski automobil ostao je regulirati promet, a na krovu mu se vrtjela plava svjetiljka. Na obli njim rasvjetnim stupovima smje stile su se dvije vrane i promatrale u urbana dogaanja ispod sebe. Iz Midori kao da je istekla sva energija. Klonulo se zagledala u nebo i jedva da je i ta govorila. Umorna si? pitao sam. Ne ba rekla je. Samo sam si dopustila da se opustim i odlutam. Prvi put nakon du go vremena. Zagledala se u moje oi, i ja u njezine. Zagrlio sam je i poljubio. Ramena su joj se na asak ukoila, a onda se opustila i na nekoliko sekunda sklopila oi. Rano jesen sko sunce bacalo je sjenu njezinih trepavica na obraz, i vidio sam kako njihova silueta podrhtava. Bio je to nje an i blag poljubac, koji nas nije trebao odvesti dalje. Vjerojatno t oga dana ne bih poljubio Midori da nismo proveli popodne na gornjoj terasi, na s uncu, pijui pivo i promatrajui po ar, a i ona je nesumnjivo osjeala isto to. Nakon to smo dugo gledali blistave krovove, dim, crvene viline konjice i druge stvari, osjetili smo ne to toplo i blisko, i vjerojatno smo oboje, napola svjesno, na neki nain eljeli sauvati to raspolo enje. Bio je to takav poljubac. Ali kao u svakom polj upcu, i u ovome je postojao element opasnosti.
Prva je progovorila Midori. Uhvatila me za ruku i rekla mi, a to joj je naizgled pomalo te ko palo, da se via s nekim. Rekao sam da sam to nasluivao. Ima li ti neku curu koja ti se svia? pitala je. Imam rekao sam. Ali nedjeljom si uvijek slobodan, zar ne? To je jako komplicirano rekao sam. Tada sam shvatio da se kratka arolija toga ranojesenskog popo-dneva raspr ila. U pet sam rekao da moram na posao i predlo io Midori da poe sa mnom na u inu. Rekla j e da mora ostati kod kue ako zazvoni telefon. Mrzim po cijeli dan kod kue ekati poziv. Kada dan provedem sama, osjeam kao da mi meso malo-pomalo trune - trune i topi se, i na kraju ostane samo zelena lokvica koju upije zemlja. Ostane samo moja odjea. Tako mi je kad cijeli dan ekam u kui. Ja u ti praviti dru tvo kad idui put bude morala ekati poziv rekao sam. Ali samo a je u ponudu ukljuen i ruak. Odlino rekla je. A ja u za desert opet urediti da plane po ar. Midori iduega dana nije do la na predavanje iz Povijesti drame. Poslije sam oti ao u kafeteriju i sam pojeo hladan, bezukusan ruak. Onda sam sjeo na sunce i promatrao dogaanja na kampusu. Dvije studentice kraj mene vodile su dug razgovor, sve vrij eme na nogama. Jedna je na grudi privila teniski reket nje no i s ljubavlju kao da grli dijete, a druga je dr ala neke knjige i LP Leonarda Bernsteina. Obje su bile lijepe i oito su u ivale u diskusiji. Iz pravca studentskog kluba dopirao je zvuk basa koji je vje bao ljestvice. Naokolo s u stajale grupice od etiri-pet studenata koji su ba izra avali svoja trenutana mi ljenj a, smijali se i ne to jedni drugima dovikivali. Na parkirali tu su vozili skateboard e. Preko parkirali ta pre ao je neki profesor s ko natom aktovkom u ruci, zaobilazei ih . Na dvori tu je neka studentica pod kacigom kleala na zemlji i ispisivala krupne z nakove na neki natpis, ne to o amerikom imperijalizmu koji prijeti Aziji. Bio je to uobiajen podnevni fakultetski prizor, ali dok sam sjedio i promatrao ga s ponovn o probuenom pozorno u, postao sam svjestan neega. Svi koje sam vidio pred sobom na sv oj su nain izgledali sretno. Jesu li zaista bili sretni ili su tako samo izgledal i, to nisam mogao odrediti. Ali izgledali su sretni tog ugodnog ranog popodneva krajem rujna, i zbog toga sam osjetio neku osamljenost koja mi je bila nova, kao da sam jedini koji se ne uklapa u tu sredinu. Kad bolje razmislim, u koju sam se sredinu uklopio posljednjih godina? Posljednj a koje sam se mogao sjetiti bila je dvorana za biljar blizu luke, gdje smo Kizuk i i ja zajedno igrali biljar u duhu pravog prijateljstva. Kizuki je te veeri prem inuo, i otada se izmeu mene i svijeta uvukao hladan, jak vjetar. Taj mladi Kizuki: to mi je njegovo postojanje znailo? Na to pitanje nisam znao odgovor. Znao sam sa mo i to s posvema njom sigurno u - da mi je Kizukijeva smrt zauvijek ukrala jedan dio mladosti. Ali to to znai, i kako e to zavr iti, to je bilo daleko izvan moje moi shvaa nja. Dugo sam tako sjedio i gledao kampus i prolaznike, i nadao se, takoer, da u vidjet i Midori. Ali nije se pojavila, i kad je zavr io podnevni odmor, oti ao sam u knji nic u da se pripremim za predavanje iz njemakoga. Te subote popodne Nagasava je do ao u moju sobu i predlo io da te veeri opet odemo va n. On e mi urediti propusnicu preko noi. Rekao sam da u ii. Cijeli tjedan u glavi mi je bila neka udna zbrka, i bio sam spreman spavati s bilo kim. Kasno popodne istu irao sam se, obrijao i obukao istu odjeu -polo majicu i pamunu jak nu - a onda smo Nagasava i ja veerali u blagovaonici, pa smo autobusom oti li u Sin d uku. Malo smo etali ulicama punim ivota, a onda smo oti li u jedan od na ih barova i s jeli, ekajui da se pojavi par kandidatkinja. Cure su u taj bar uglavnom dolazile u parovima - osim ba te veeri. Bili smo ondje gotovo dva sata i pijuckali viski-sod u, ali polako da bismo ostali trijezni. Napokon su za ank sjele dvije simpatine cu re, te naruile d us-votku i margaritu. Nagasava im je odmah pri ao, ali rekle su da ek aju svoje deke. Svejedno smo s njima ugodno popriali dok im nisu do li mladii. Nagasava me odveo da oku amo sreu u drugi bar, maleni lokal u nekakvoj slijepoj uli ci, u kojemu je veina gostiju ve bila pijana i glasna. Za stolom otraga sjedile su tri djevojke. Pridru ili smo im se i upustili se u kratki razgovor u petero, i at mosfera je uskoro postala opu tena, ali kad je Nagasava predlo io da poemo nekamo dru
gamo na pie, cure su rekle da se moraju vratiti u studentski dom jer im se uskoro zakljuavaju vrata. Toliko o na oj "srei". Poku ali smo jo na jednome mjestu s istim re zultatom. Iz nekog razloga nikako nismo mogli nai cure. U pola dvanaest Nagasava je odustao. Oprosti to sam te bez veze vukao naokolo rek ao je. Nema problema rekao sam. Vrijedilo je bar vidjeti da i ti katkad ima lo dan. Mo da jednom godi nje priznao je. Zapravo, vi e mi nije bilo do eve. Dok sam te bune subotnje veeri lutao Sind ukuom i pr omatrao tajanstvenu energiju na-stalu iz mje avine seksa i alkohola, poeo sam osjeat i da je moja vlastita seksualna elja ne to bijedno i triavo. Sto e sad, Vatanabe? Mo da u u non-stop kino rekao sam. Sto godina nisam pogledao film. Ja onda idem k Hatsumi rekao je Nagasava. Ne ljuti se? Jasno da ne rekao sam. Za to bih se ljutio? Ako hoe , mogu te upoznati s curom koja e te pustiti da prespava . Ma ne, ba mi se gleda film. Oprosti rekao je Nagasava. Iskupit u ti se za ovo jednom. I nestao je u gu vi. Ot i ao sam u fast food na cheese-burger i kavu da se malo istrijeznim, a onda sam ot i ao u neku staru kinodvoranu pogledati Diplomca. Nije mi se ba jako svidio, ali ni sam imao to drugo raditi, pa sam ostao i pogledao ga jo jednom. Kad sam u etiri uju tro izi ao iz kina, krenuo sam lutati prohladnim ulicama Sind ukua, zadubljen u misl i. Kad sam se umorio od etnje, u ao sam u non-stop kafi i sjeo uz knjigu i alicu kave eka ti prvi jutarnji vlak. Ubrzo se kafi napunio ljudima koji su kao i ja ekali prve v lakove. Pri ao mi je konobar i uz ispriku pitao smije li staviti jo nekoga za moj s tol. Rekao sam da nema problema. Nije mi bilo bitno tko sjedi preko-puta mene: it ao sam knjigu. Pokazalo se da su mi se za stolom pridru ile dvije djevojke. inilo mi se da smo vr nj aci. Nijedna nije bila neka ljepotica, ali nisu bile lo e. Obje su bile diskretno odjevene i na minkane: nipo to tip cure koja u pet ujutro luta ind ukuom. Nagaao sam da su sluajno zakasnile na posljednji vlak. Kao da im je odlanulo to sjede sa mnom: b io sam uredno odjeven, naveer sam se obrijao, i kao kruna svega zadubio sam se u a robni brijeg Thomasa Manna. Jedna od njih bila je malo krupnija. Bila je odjevena u sivu komandosicu i bijel e traperice, nosila je veliku plastinu lisnicu, a na u ima je imala velike nau nice u obliku koljke. Prijateljica joj je bila sitna cura s naoalama. Ona je imala plavi d emper na kopanje preko karirane ko ulje, i prsten s tirkizom. Manja je stalno skid ala naoale i prstima trljala oi. Obje djevojke naruile su kavu s mlijekom i kola, i dugo su to konzumirale jer su b ile zadubljene u, kako se inilo, neku povjerljivu i ozbiljnu diskusiju. Krupna dj evojka nekoliko je puna nakrivila glavu, a mala je jednako esto odmahivala svojom. Nisam razabirao to govore jer je iz stereoureaja glasno svirao Marvin Gaye ili Bee Gees ili ne to slino, ali i nilo se da je niska cura ljuta ili uzrujana, a krupna ju je tje ila. Naizmjence sa m i itavao pasuse u knjizi i pogledavao u njihovu smjeru. vrsto stisnuv i torbicu na grudi, manja djevojka je oti la u zahod, a njena prijatelj ica mi se u tom asu obratila. Oprosti to ometam, ali zna li mo da za neki bar tu blizu koji jo slu i pia? Zateen, odlo io sam knjigu i upitao Poslije pet ujutro? Da... Ako mene pita , u 5.20 ujutro veina ljudi ide doma da se otrijezni i legne. Da, znam rekla je, malo posramljeno ali moja prijateljica ka e da mora ne to popiti . Va no je. Onda ti nema druge nego da odete doma i ne to popijete. Ali ja moram uloviti vlak u 7.30 za Nagano. Naite onda automat i neko lijepo mjesto gdje ete sjesti. To je sve to mo ete. Znam da mnogo tra im, ali bi li po ao s nama? Dvije same cure tako ne to ba i ne mogu uiniti. U Sind ukuu sam ve do ivio svakakva udna iskustva, ali nikad me jo u 5.20 ujutro dvije nepoznate cure nisu pozvale na pie. Nije mi se gnjavilo s odbijanjem, a vremena s
am imao, pa sam iz obli njeg automata kupio pune ruke sakea i grickalica, i tako s mo nas troje oti li na prazno parkirali te kraj zapadnog izlaza iz postaje i odr ali i mproviziranu pijanku. Cure su mi rekle da su se sprijateljile radei u putnikoj agenciji. Obje su te godi ne diplomirale i dobile prvi posao. Manja je imala deka s kojim se viala godinu da na, ali nedavno je otkrila da spava s drugom, i te ko je to primila. Krupnija je s ino trebala otputovati u planine Nagana na bratovo vjenanje, ali odluila je provest i no s poti tenom prijateljicom i sjesti na prvi ekspres vlak u nedjelju ujutro. ao mi je to kroz to mora prolaziti rekao sam sitnijoj ali kako si otkrila da ti deko spava s drugom? Polako pijuckajui ake, cura je nogom satirala neki korov. Nisam ni ta morala shvaati rekla je. Otvorila sam vrata i vidjela ga kako to radi. Kad je to bilo? Preksino. Nevjerojatno. Vrata su bila otkljuana? Da. Za to ih nije zakljuao? Kako bih ja to trebala znati? Da, kako bi njoj sada trebalo biti? rekla je krupnija, koja je oito bila iskreno zabrinuta za prijateljicu. Kakav joj je to samo ok bio. Zar nije to grozno? Ne bih znao rei odgovorio sam. Trebala bi dobro porazgovarati s dekom. A onda je pitanje hoe li mu oprostiti ili ne. Nitko ne zna kako mi je obrecnula se mala, i dalje gazei travku. Sa zapada se pojavilo jato vrana i preletjelo preko velike robne kue. Ve je svanul o. Vlak za Nagano ubrzo je trebao stii, pa smo ostatak sakea dali beskuniku na zap adnom izlazu, kupili peronske karte i oti li otpratiti krupniju curu. Nakon to je v lak nestao iz vida, malena i ja nekako smo zavr ili u obli njem hotelu. Nijedno od n as nije ba umiralo od elje da spava s onim drugim, ali bilo je nekako nu no stvari p rivesti kraju. Ja sam se prvi svukao i sjeo u kadu estoko se baciv i na pivo. Ona je u la sa mnom i uinila isto, pa smo se ispru ili i tako bez rijei cugali pivo. Ali nikako se nismo m ogli napiti, a ni jednom ni drugom nije se spavalo. Ko a joj je bila vrlo svijetla i glatka, i imala je prekrasne noge. Dao sam joj kompliment za noge, ali jedva da je progunala "Hvala". Ali kad smo legli u krevet, postala je druga osoba. Uzvraala je na najmanji dodir mojih ruku, izvijala se i stenjala. Kad sam u ao u nju zarila mi je nokte u lea, a dok joj se orgazam pribli avao tono esnaest puta uz viknula je ime drugog mu karca. Koncentrirao sam se na brojanje kako bih odgodio v lastiti orgazam. Onda smo oboje zaspali. Kad sam se u pola jedan probudio, nje nije bilo. Nisam na ao nikakvu poruku. Jedna strana glave bila mi je neobino ote ala od pijenja u tako udne sate. Istu irao sam se da se razbudim, obrijao i sjeo u stolac, gol, te stao piti sok iz boce u hladnj aku i redom razmatrati dogaaje od prethodne noi. Svaki prizor inio mi se nestvarnim i neobino dalekim, kao da ga gledam kroz dva-tri sloja stakla, ali nije bilo sum nje da mi se sve to dogodilo. Pivske a e jo su bile na stolu, a kraj umivaonika je l e ala upotrijebljena etkica za zube. Pojeo sam lagani ruak u Sind ukuu i oti ao do telefonske govornice da nazovem Midori Kobaja i, nadajui se da mo da opet sama kod kue eka telefonski poziv. Pustio sam da odz voni petnaest puta, ali nitko se nije javljao. Dvadeset minuta poslije opet sam poku ao, ali rezultat je bio isti. Onda sam sjeo na autobus i vratio se u dom. U s anduiu kraj ulaza ekalo me preporueno pismo. Bilo je od Naoko. 5 Ova/a ti za pismo, pisala je Naoko. Obitelj joj ga je poslala ovamo, rekla je. Ono je nipo to nije uznemirilo, nego ve oma razveselilo, a upravo mi se i sama spremala pisati. Proitav i samo to, otvorio sam prozor, skinuo jaknu i sjeo na krevet. Iz obli nje kuic e za ptice uo sam gukanje golubova. Lahor je mre kao zavjese. Dr ei sedam ispisanih li stova od Naoko, prepustio sam se beskonanoj bujici osjeaja. Osjeao sam se kao da su boje stvarnog svijeta oko mene poele blijedjeti samo zato to sam proitao nekoliko njezinih reenica. Sklopio sam oi i dugo vremena sreivao misli. A onda, duboko udahn
uv i, nastavio sam itati. Pro lo je ve gotovo etiri mjeseca otkako sam stigla ovamo, pisala je dalje. Otada sam mnogo mislila na tebe. Sto vi e mislim, sve vi e osjeam da sam prema tebi b ila nepravedna. Vjerojatno sam trebala biti bolja, pravednija osoba i drukije se ponijeti prema tebi. Ovo, meutim, mo da nije najnormalniji nain promatranja stvari. Cure mojih godina nik ad ne rabe rije "pravedno". Obinim mladim curama poput mene uglavnom je svejedno je li ne to pravedno ili ne. N jima glavno pitanje nije je li ne to pravedno, nego je li ili nije lijepo, ili hoe li ih usreiti. "Pravedno" je mu ka rije, da, ali ne mogu se oteti dojmu da je u ovom trenutku to tono ona rije koja mi treba. A kako su pitanja ljepote i sree sada za mene postala tako te ki i zamr eni problemi, kako mi se ini, umjesto toga se dr im drug ih mjerila - recimo, je li ne to pravedno, po teno ili openito istinito. U svakom sluaju, vjerujem da prema tebi nisam bila pravedna i da sam te zbog toga zavlaila i duboko povrijedila. Meutim, time sam istodobno i sebe zavlaila i jednak o tako duboko povrijedila. To ne ka em kao izliku ili opravdanje, nego zato to je i stina. Ako sam u tebi ostavila ranu, to nije samo tvoja, nego i moja rana. Zato me, molim te, nemoj mrziti. Ja sam nesavr eno ljudsko bie - mnogo nesavr enije nego to ti misli . Upravo zato ne elim da me mrzi . Jer kad bi me mrzio, onda bih stvarno bi la potpuno shrvana. Ja ne mogu postupiti kao ti: ne mogu se uvui u svoju lju turu i ekati da sve to proe. Ne znam zasigurno da si ti takav, ali katkad o tebi imam ta kav dojam. esto ti na tome zavidim, zato sam te mo da toliko i zavlaila. Ovo je mo da previ e analitiki nain gledanja na stvari, zar ne? Terapija koju ovdje pr akticiraju svakako nije previ e analitika, ali kad si nekoliko mjeseci pod tretmano m kao to sam ja, htio ti to ili ne postaje manje ili vi e analitiki nastrojen. "Razlo g ovome je ovo, a ovo znai ovo, zbog toga i toga." Tako. Ne mogu odrediti poku ava li takva analiza pojednostavniti svijet ili ga zakomplicirati. U svakom sluaju, ini mi se da sam mnogo bli e oporavku nego to sam bila, a i ljudi mi ovdje govore da je tako. Ovo je prvi put nakon dugo vremena da sam uspjela sjes ti i mirno napisati pismo. Ono koje sam ti napisala u srpnju morala sam cijediti iz sebe (premda, da ti pravo ka em, i ne sjeam se vi e to sam napisala - je li bilo grozno?), ali ovaj put sam vrlo, vrlo smirena. isti zrak, spokoj i izolacija, dnevni raspored ivotnih aktivnosti, redovi ta tjelovje ba: to mi je trebalo, ini mi se. Kako je divno moi nekome napisati pismo ! eljeti nekome prenijeti svoje misli, sjesti za svoj stol i uzeti olovku, ovako pretoiti misli u rijei, to je doista velianstveno. Naravno, jednom kad ih uspijem s taviti na papir, otkrijem da mogu izraziti samo djeli onoga to elim rei, ali nema ve ze. Sretna sam to sam u stanju osjeati da nekome elim pisati. I tako ti evo pi em. Sa d je pola osam naveer, veerala sam i upravo se okupala. Kua je tiha, a vani je mrkl i mrak. Kroz prozor ne vidim ni jedno svjetlo. Obino odavde dobro vidim zvijezde, ali ne danas, oblano je. Ovdje svi mnogo znaju o zvijezdama, i ka u mi: "To je Dje vica" ili "To je Strijelac". Vjerojatno naue htjeli-ne htjeli, jer ovdje se jedno m kad zae Sunce nema to raditi. Zato znaju i tolike stvari o pticama, cvijeu i kukc ima. Kad razgovaram s njima, shvatim kolika sam neznalica bila kad su te stvari u pitanju, to je nekako lijepo. Ovdje ivi sedamdesetak ljudi. Osim njih, osoblja (doktora, sestara, uredskog osob lja itd.) ima ne to malo vi e od dvadeset. Ovo je tako prostrano i otvoreno mjesto d a to uope nisu veliki brojevi. Daleko od toga: bilo bi tonije rei da je imanje polu prazno. Veliko je i pro eto prirodom, i svi ive tiho - tako tiho da katkad ovjek ima osjeaj da je ovo normalan, stvarni svijet, ali naravno nije. Ovdje nam je tako j er ivimo po nekakvim pravilima. Igram tenis i ko arku. Ko arka ke ekipe sastavljene su od osoblja i (mrzim tu rije, ali ne mo e se izbjei) pacijenata. No kad se udubim u igru zaboravim tko su pacijenti, a tko osoblje. To je malo udno. Znam da e ti ovo zvuati udno, ali kad tijekom utakm ice pogledam ljude oko sebe, svi mi izgledaju jednako deformirani. Jednoga dana rekla sam to doktoru koji je zadu en za moj sluaj, i rekao mi je da, na neki nain, imam pravo, i da nismo tu kako bismo poprav ili deformaciju, nego se na nju navikli: da je jedan od na ih problema to to ne mo em o prepoznati i prihvatiti vlastite deformitete. Kao to svaki ovjek ima osebujan nai n na koji hoda, ljudi takoer misle, osjeaju i shvaaju na osebujne naine, i premda ih
mo da elimo ispraviti, to se ne dogaa preko noi, a ako poku amo u neemu silom djelovati , ne to drugo se mo e po emeriti. Naravno, on je to meni vrlo pojednostavljeno objasni o, i to je samo mali dio na ih problema, ali mislim da shvaam to je htio rei. Mo da se zbilja nikad ne mo emo u potpunosti prilagoditi svojim deformitetima. Kad ne znamo to initi s istinskom boli i patnjom koje izazivaju ti deformiteti, dolazimo ovamo da od njih pobjegnemo. Dok smo ovdje, uspijevamo ivjeti a da ne nanosimo bol dru gima niti oni nama, jer znamo da smo "deformirani". Po tome smo drukiji od izvanj skoga svijeta: veina ljudi ivi ivot nesvjesna svojih deformiteta, dok su u ovome na e m malenom svijetu upravo deformiteti preduvjet. Kao to Indijanci na glavi nose pe rje kako bi pokazali kojem plemenu pripadaju, mi iznosimo svoje deformitete na v idjelo. I ivimo tiho, da jedni druge ne povrijedimo. Osim to se bavimo sportom, svi uzgajamo voe i povre: rajice, patlid ane, krastavce, lu benice, jagode, mladi luk, kupus, daikon rotkvice15, i tako dalje, i tako dalje. Uzgajamo gotovo sve. Imamo i staklenike. Ovdje ljudi znaju mnogo o uzgoju voa i povra, i u to ula u mnogo energije. itaju knjige u toj temi i pozivaju strunjake, te od jutra do mraka razgovaraju o odgovarajuem gnojivu, pripremljenosti zemlje i sl inim stvarima. Zavoljela sam uzgoj voa i povra. Fantastino je gledati razliito voe i p ovre kako svaki dan sve vi e raste. Jesi li ikad uzgajao lubenice? Rastu naoigled, k ao neke male ivotinjice. Svaki dan jedemo svje e ubrano voe i povre. Naravno, slu e nam i meso i ribu, ali kad ivi ovdje sve ti je manje do takvog jela, jer je po vre toliko svje e i ukusno. Katkad idemo van skupljati divlje raslinje i gljive. Im amo strunjake za to (sad kad razmislim, ovdje je sve puno strunjaka), koji nam gov ore koje biljke treba brati a koje izbjegavati. Zbog svega toga otkako sam do la d obila sam preko tri kilograma. Kila a mi je gotovo savr ena, zahvaljujui tjelovje bi te redovitim i zdravim obrocima. Kad se ne bavimo poljodjelstvom, itamo, slu amo glazbu ili pletemo. Nemamo televizi ju ni radio, ali imamo vrlo pristojnu knji nicu s knjigama i ploama. U zbirci ploa i mamo sve, od Mahlerovih simfonija do Beatlesa, i stalno posuujem ploe koje onda sl u am u sobi. Jedini je problem to jednom kada doe , vi e ne eli otii - ili se boji otii. Dok smo ov osjeamo se smireno i spokojno. Na i deformiteti ine se prirodnima. Mislimo da smo se oporavili. Ali nikad ne mo emo biti sigurni da e nas i vanjski svijet isto tako pr ihvatiti. Moj doktor ka e kako je vrijeme da ponem kontaktirati s "ljudima vani" - to znai s no rmalnim ljudima u normalnom svijetu. Kada to ka e, ja vidim jedino tvoje lice. Da ti iskreno ka em, ne elim vidjeti roditelje. Previ e se brinu za mene, pa se oneraspo lo im kad ih vidim. Osim toga, neke ti stvari moram objasniti. Nisam sigurna da ih mogu dobro objasniti, ali to su va ne stvari i ne mogu ih vi e izbjegavati. Pa ipak, ne elim te optereivati. Zbilja nikome ne elim biti na teret. Osjeam da mi el i dobro. To me usreuje. U ovom pismu elim ti samo prenijeti tu sreu. Te tvoje dobre e lje vjerojatno su upravo ono to meni sada treba. Molim te, oprosti mi ako te i ta to sam ovdje napisala uznemirilo. Kao to sam ve rekla, mnogo sam nesavr enija nego to t i misli . Katkad se pitam: DA smo se ti i ja sreli pod sasvim normalnim okolnostima, i DA smo se jedno drugome svidjeli, to bi se dogodilo? DA SAM JA bila normalna i da si ti bio normalan ( to ti naravno jesi), i da nije bilo Kizukija, to bi se dogodilo? Naravno, to "DA" je puno preve liko. Jako se trudim bar biti pravedna i po tena. To je sve to sada mogu. Nadam se da u ti na ovaj nain uspjeti prenijeti bar mali dio onoga to osjeam. Za razliku od obinih bolnica, ovdje imamo slobodne sate posjeta. Ako nazove dan pr ije, mo e doi kad god eli . Mo e ak i jesti sa mnom, a ima i gdje prespavati. Molim te, i u posjet kada ti bude zgodno. Jedva ekam da te vidim. Prilazem i mapu. Oprosti t o je ovo pismo ispalo tako dugako. Proitao sam Naokino pismo do kraja, a onda jo jednom. Nakon toga si ao sam u prizeml je, kupio Colu iz automata, i pio je dok sam jo jednom itao pismo. Vratio sam seda m ispisanih stranica u omotnicu i stavio je na stol. Na ru iastoj omotnici moje ime i adresa bili su ispisani savr enim, siu nim znakovima koji su bili tek mrvicu odvi e pravilni za jednu djevojku. Sjeo sam za stol i stao prouavati omotnicu. Adresa po i ljatelja otraga bila je Hostel Ami. udno ime. Nekoliko minuta razmi ljao sam o njem
u, i zakljuio da je ono "ami" sigurno od francuske rijei "prijatelj". Nakon to sam stavio pismo u ladicu stola, presvukao sam se i izi ao. Bojao sam se d a u ako ostanem blizu proitavati pismo deset, dvadeset, tko zna koliko puta? Hodao sam ulicama Tokija te nedjelje bez ikakva cilja, kao to sam to uvijek inio s Naok o. Lutao sam od ulice do ulice, prisjeajui se njezina pisma od retka do retka, i p remetao svaku reenicu po mislima to sam bolje mogao. Kad je Sunce za lo, vratio sam se u dom i nazvao meugradsku, Hostel Ami. Javila se ena na recepciji i pitala me k ojim poslom zovem. Pitao sam mogu li sutra popodne posjetiti Naoko. Ostavio sam ime i ona je rekla da nazovem za pola sata. Kad sam nazvao poslije veere, javila mi se ista ta ena. Da, mogu posjetiti Naoko, rekla je. Zahvalio sam joj, spustio slu alicu, i u ruksak stavio istu odjeu i toaletni pribor. Onda sam opet uzeo arobni brijeg, t e ga poeo itati i pijuckati konjak, ekajui da mi se prispava. No svejedno nisam zasp ao sve do poslije jedan ujutro. PONEDJELJAK UJUTRO U SEDAM, im sam se probudio, umio sam se, obrijao i ne dorukovav i oti ao ravno u ured upravite lja doma da mu ka em kako odlazim na dvodnevno planinarenje. Ve je bio navikao da u slobodno vrijeme odlazim na krae izlete, pa se nije iznenadio. Prepunim prigrads kim vlakom oti ao sam do glavnog kolodvora i kupio kartu za superbrzi vlak za Kjot o, doslovce uskoiv i na prvi Hikari ekspres koji je kretao. Zadovoljio sam se kavom i sendviem za doruak i odrijemao sat vremena. U Kjoto sam stigao nekoliko minuta prije jedanaest. Prema Naokinim uputama grads kim autobusom odvezao sam se do malenog terminala za sjeverna predgraa. Sljedei au tobus i ao mi je tek u 11.35, kazali su mi, a vozi ne to vi e od sata. Kupio sam kartu i oti ao u knji aru preko ceste da kupim mapu. Vrativ i se u ekaonicu, prostudirao sam mapu da vidim mogu li pronai tonu lokaciju Hostela Ami. Pokazalo se da je smje ten mnogo dublje u planinama nego to sam zami ljao. Autobus e na svom pohodu prema sjeve ru morati prijei nekoliko brda, a onda se na kraju slijepog kanjona okrenuti i vr atiti u grad. Ja u sii pred sam kraj rute. Naoko je rekla da e kraj postaje biti pj e aka staza, po kojoj u nakon dvadeset minuta hoda stii do Hostela Ami. Nije ni udo to je tako tiho i mirno ako se nalazi tako duboko u brdima! Autobus je krenuo s dvadesetak putnika, uz rijeku Kamo kroz sjeverni dio Kjota. Gusto naikane gradske ulice zamijenile su prorijeene kue, a onda polja i prazni pred jeli. Krovovi od crnih ploica i plastenici privlaili su zrake jesenskog sunca koje su se zasljepljujue odbijale od njih. Kad je autobus u ao u kanjon, voza je poeo okr etati upravlja ovamo-onamo pratei zavoje i okuke na cesti, i meni je postalo slabo u elucu. Jo sam osjeao okus kave koju sam jutros popio. Kad se broj zavoja poeo sma njivati toliko da mi je postalo malo lak e, autobus je uronio u sumornu cedrovu umu . Stabla su po svemu sudei bila vrlo stara, izdizala su se visoko nad cestom, zak lanjala sunevu svjetlost i na sve bacala mrane sjene. Vjetri koji je pirkao kroz ot vorene prozore autobusa najednom je postao vrlo hladan, a njegova vlaga ibala je ko u. Cesta kroz dolinu dr ala se rijene obale, a kroz drvee je vodila tako dugo da se ve poelo initi kako je cijeli svijet zauvijek zakopan u cedrovoj umi - no u tom tre nu uma je zavr ila, i na li smo se na otvorenom platou okru enom planinskim vrhovima. S vud oko nas prostirale su se iroke zelene oranice, a rijeka kraj ceste djelovala je bistro i isto. U daljini se nazirao tanki koni bijelog dima. U nekim kuama na sun cu se su ilo rublje, a psi su zavijali. Pred svakim gazdinstvom drva za ogrjev bil a su naslagana sve do strehe, a negdje na hrpi obino je le ala maka. Neko vrijeme uz cestu su se nizale takve kue, ali nisam vidio ni ive du e. Takav se raspored u krajoliku ponovio bezbroj puta. Autobus bi u ao u cedrovu umu, izronio u selo, a onda opet u umu. U selima bi ljudi izlazili, ali nitko se nije ukrcavao. etrdeset minuta nakon odlaska iz grada autobus je stigao do planinskog prijevoja s kojega je nadaleko pucao pogled. Voza je zaustavio autobus i objavio da emo tu priekati pet- est minuta: tko eli mo e izii. U autobusu je sad ostalo samo etv ro putnika, ukljuujui i mene. Svi smo izi li da se protegnemo ili zapalimo, promatra jui daleko ispod sebe panoramu Kjota. Voza je oti ao na stranu da obavi malu nu du. Prepl anuli mu karac pedesetih godina koji je u ao u autobus nosei veliku kartonsku kutiju vezanu pagom pitao me idem li planinariti. Da ne kompliciram, odgovorio sam potvr dno.
S drugog kraja prijevoja nai ao je drugi autobus i stao kraj na ega. Voza je izi ao, kr atko porazgovarao s na im, a onda su se obojica popela natrag u svoje autobuse. Na s etvero vratili smo se na svoja sjedala, i autobusi su krenuli svaki na svoju st ranu. Nije mi odmah bilo jasno za to je na autobus morao ekati onaj drugi, ali nedal eko odatle niz drugu stranu planine cesta se najednom suzila. Dva velika autobus a nikad se ne bi mogla mimoii na cesti, ak je i pri prolasku kraj obinih automobila iz suprotnog smjera trebalo dosta manevrirati, i uvijek se jedno ili drugo vozi lo moralo ukloniti i uvui u izboinu zavoja. Sela uz cestu sad su bila daleko manja, a obraene ravne povr ine jo u e. Planina je bi la strmija, a stranice su joj se primaknute prozorima autobusa. Ali inilo se da n emaju ni ta manje pasa nego u ostalim mjestima, pa je prolazak autobusa izazivao p ravo natjecanje u zavijanju. Kod moje postaje nije bilo niega - ni kua, ni polja, samo znak za autobusnu postaj u, potoi i poetak planinske staze. Objesio sam ruksak preko ramena i uputio se pute ljkom. Potok je tekao uz lijevu stranu staze, a na desnoj se pru ala uma bjelogoric e. Uspinjao sam se blagom padinom nekih petnaest minuta, a onda sam stigao do pu ta koji je vodio u umu s desne strane; prolaz je bio jedva dovoljno irok da kroz n jega proe auto. Na natpisu kraj ceste pisalo je: hostel ami. privatni posjed, pro laz zabranjen. Na cesti koja je vodila kroz stabla bili su o tro urezani tragovi guma. U umi bi se povremeno zauo lepet krila. Zvuk je do mene dopirao neobino jasno, kao da je pojaa n u odnosu na druge umske glasove. Jednom sam izdaleka zauo ne to to je sliilo pucnju pu ke, ali bio je to slab, prigu en zvuk, kao da je pro ao kroz nekoliko filtara. Na kraju ume nai ao sam na bijeli kameni zid. Nije bio vi i od mene, a kako na vrhu n ije imao dodatnih zapreka, bilo bi mi ga lako preskoiti. eljezna crna kapija djelo vala je dosta vrsto, ali bila je irom otvorena, a u stra arnici nije bilo nikoga. Kr aj kapije je stajao isti natpis: hostel ami. privatni posjed, prolaz zabranjen. Nekoliko sitnica ukazivalo je na to da je stra ar do maloprije bio tu: u pepeljari su bila tri opu ka, tu je bila i poluprazna alica aja, na polici je stajao tranzist or, a sat na zidu otkucavao je vrijeme uz trpko tiktakanje. Malo sam priekao da s e ovjek vrati, ali kad se to nije dogodilo, nekoliko puta sam pritisnuo ne to to je sliilo zvoncu. Odmah iza kapije bilo je parkirali te. U njemu je stajao minibus, La nd Cruiser s pogonom na sva etiri kotaa, te tamnoplavi Volvo. Na parkirali te je mog lo stati tridesetak auta, ali sad su ondje bila parkirana samo ta tri. Pro le su dvije-tri minute, a onda se na umskom puteljku pojavio uvar u mornarski mo droj odori na utom biciklu. Bio je to visok ovjek u ranim ezdesetima, prorijeene kos e. Naslonio je uti bicikl na stra arsku kuicu i rekao ao mi je to ste morali ekati a nije zvuao kao da mu je ao. Na blatobranu bicikla bijelom je bojom bio napisan bro j 32. Kad sam mu rekao ime, podigao je slu alicu i dvaput ga ponovio nekome s drug e strane, odgovorio "Da, a-ha, dobro" i spustio. Idite u glavnu zgradu, molim vas, i tra ite dr. I ida rekao mi je. Idete ovom stazom kroz drvee do kru nog toka. Onda skrenite drugi izlaz ulijevo - jeste li zapamtili ? Drugi nalijevo -iz kru nog toka. Vidjet ete staru kuu. Skrenite desno i proite kroz jo jedan umarak do betonske zgrade. To je glavna zgrada. Lako je, samo pazite na putokaze. Skrenuo sam na drugi izlaz slijeva iz kru nog toka kako mi je rekao, a na kraju st aze nai ao sam na zanimljivu staru zgradu koja je neko oito bila neija kua za odmor. I mala je njegovan vrt s lijepo oblikovanim stijenama i kamenim fenjerom. To je si gurno bilo ladanje. Skreui desno kroz drvee, ugledao sam betonsku trokatnicu. Staja la je u izdubljenom terenu pa njezina tri kata nisu djelovala napadno. Bila je jednostavno projektirana i odavala sna an dojam ist oe. Ulaz je bio na drugom katu. Popeo sam se stubama i u ao kroz velika staklena vrata , da bih na recepciji zatekao mladu enu u crvenoj haljini. Rekao sam joj svoje im e i kazao da su me uputili na dr. I ida. Nasmije ila se i pokazala mi na smei kau, tih im glasom predla ui da ondje priekam. Onda je okrenula neki broj. Spustio sam ruksak s lea, zavalio se u duboke jastuke na kauu i stao promatrati oko sebe. Predvorje je bilo isto i ugodno, s ukrasnim lonanicama, ukusnim apstraktnim slikama i ula teni m podom. Dok sam ekao, nisam skidao pogled s odraza svojih cipela na podu. U jednom trenutku ena na recepciji obratila mi se da me umiri Doktorica e odmah doi
. Kimnuo sam glavom. Kakvo tiho mjesto, nevjerojatno! Nije bilo nikakvih zvukova . Kao da su svi na popodnevnom odmoru. Ljudi, ivotinje, insekti, biljke, svi zaci jelo vrsto spavaju, pomislio sam, kad je tako tiho. No nije pro lo dugo kad sam zauo meko tapkanje gumenih potplata, i pojavila se zrel a ena ekinjaste kose. Hitro je pro la predvorjem, sjela kraj mene, prekri ila noge i u zela me za ruku. Umjesto da je stisne, okrenula mi je aku i stala promatrati njez inu prednju i stra nju stranu. Ni ta niste svirali, bar ne posljednjih nekoliko godina, zar ne? bile su prve rij ei koje sam zauo iz njezinih usta. Ne rekao sam, zateen. Imate pravo. Vidim to po va im rukama rekla je nasmije iv i se. Iz te je ene izbijala nekakva tajanstvenost. Na licu je imala mnogo bora. To je o dmah upadalo u oi, ali nije zbog njih izgledala staro. Naprotiv, one su u njoj na gla avale nekakvu mladost koja nije imala veze s godinama. Borama je ondje bilo mj esto, kao da su od roenja stajale na njezinu licu. Kad bi se nasmije ila, i bore su se smije ile s njom; kad se mr tila, mr tile su se i bore. A kad se nije ni smije ila n i mr tila, bore su preko njezina lica bile razmje tene na neki udno topao, ironian nain . Bila je to ena u kasnim tridesetima koja, kako se inilo, nije bila samo dobar ovjek, nego je njez ina dobrota jednostavno privlaila. Svidjela mi se im sam je ugledao. Onako neukrotivo pod i ana, kosa joj je str ila u pramenovima, a preko ela su joj nakri vo stajale i ke, ali takva joj je frizura savr eno pristajala. Imala je plavu radnu k o ulju preko bijele majice kratkih rukava, iroke be pamune hlae i tenisice. Visoka i m r ava, gotovo uope nije imala grudi. Usnice su joj se neprekidno pomicale ustranu k rivei se pomalo ironino, a borie u kutovima oiju lagano su joj se trzale. Podsjeala j e na drvosjeicu: blagu, vje tu, ali pomalo umornu od ivota. Uvuene brade i napuenih usta, neko me je vrijeme prelazila pogledom od glave do pe te. Zami ljao sam da e svakog asa isukati krojaki metar i poeti me sveg premjeravati. Znate li svirati neki instrument? pitala je. Na alost, ne rekao sam. teta rekla je. Bilo bi zabavno. Valjda rekao sam. emu sva ta pria o instrumentima? Iz d epa na prsima izvukla je paket cigareta Seven Stars, stavila jednu u usta, za palila je upaljaem i poela puckati. Vidjelo se da u tome u iva. Palo mi je na pamet da bih vam morala rei ne to o ovoj ustanovi, gospodine - Vatan abe, je li tako? - prije nego to vidite Naoko. Pa sam uredila da malo porazgovara mo. Hostel Ami pomalo je neobian - to bi vas moglo zbuniti ako nemate nikakvo pre dznanje. Imam pravo kad pretpostavljam da ne znate ni ta o njemu, zar ne? Gotovo ni ta. Pa, kao prvo... poela je, a onda pucnula prstima. Nego, jeste li ruali? Sigu rno ste gladni. Imate pravo, jesam. Doite onda sa mnom. Mo emo razgovarati dok jedemo u menzi. Vrijeme ruka je pro lo, al i ako sada odemo, mogu nam ne to spremiti. Po urila se preda mnom niz hodnik i stubi te do blagovaonice na prvom katu. Bila je to velika prostorija u koju je moglo stati mo da dvjestotinjak ljudi, ali samo je jedna polovica bila u funkciji, a druga je bila pregraena, kao neki hotel izvan s ezone. Na dnevnom meniju bili su navedeni varivo od krumpira s rezancima, salata , naranin sok i kruh. Pokazalo se da je povre ukusno ba kako je napisala Naoko, pa sam pojeo sve s tanjura. Vi oito u ivate u hrani! rekla je moja pratilja. Izvrsno je rekao sam. A i jedva da sam cijeli dan i ta pojeo. Ako elite, slobodno uzmite i moje. Ja sam sita. Evo, samo izvolite. Hou, ako zbilja neete. Imam mali eludac. Ne stane puno. Ali sve to propustim nadoknadim cigaretama. Zapa lila je jo jednu iz paketa Seven Stars. Nego, mo ete me zvati Reiko. Svi me zovu im enom. Reiko je oito silno u ivala gledajui me kako jedem krumpi-rovo varivo koje je ona je dva naela i vaem njezin kruh.
Vi ste Naokina doktorica? pitao sam. Ja?! Naokina doktorica?! Napravila je facu. Za to mislite da sam doktorica? Rekli su mi da tra im dr. I ida. Aha, sad razumijem. Ne ne ne, ja ovdje predajem glazbu. To je nekim pacijentima terapija, pa me iz tosa zovu "Doktorica za glazbu" a katkad i "Doktorica I ida". Al i ja sam i sama pacijent. Tu sam sedam godina. Radim kao nastavnica glazbe i pom a em u uredu, pa je sad ve te ko rei jesam li pacijentica ili zaposlenica. Zar vam Nao ko nije govorila o meni? Odmahnuo sam glavom. To je udno rekla je Reiko. Ja sam njezina cimerica. Svia mi se ivjeti s njom. Razg ovaramo o svemu. I o vama. to o meni? Pa, najprije vam moram rei ne to o ovoj ustanovi rekla je Reiko, ignorirajui moje p itanje. Prvo morate znati da ovo nije obina "bolnica". Ona ne slu i toliko lijeenju koliko oporavku. Imamo, naravno, nekol iko doktora, neprestano odr avaju seanse, ali oni samo provjeravaju u kakvom su lj udi stanju, mjere im temperaturu i slino, ne provode "terapiju" kao u obinim bolni cama. Ovdje nema re etki na prozorima, a kapija je uvijek irom otvorena. Ljudi slob odno ulaze i izlaze. Da bi vas uope ovamo primili, morate biti spremni na takvu v rstu oporavka. U nekim sluajevima ljudi koji trebaju specijaliziranu terapiju na kraju odu u specijalizirane bolnice. Je li dosad sve jasno? Mislim da jest rekao sam. Ali od ega se sastoji taj "oporavak"? Mo ete li mi dati neki konkretan primjer? Reiko je otpuhnula oblai dima i popila ostatak soka od narane. Ve sam ivot ovdje jest oporavak rekla je. Pravilan raspored aktivnosti, vje ba, izolacija od vanjskog sv ijeta, ist zrak, mir. Na imanju imamo praktiki sve: ne treba nam televizija ni rad io. Mi smo kao one komune o kojima se toliko uje. Naravno, od komune se razlikuje mo utoliko to za dolazak ovamo treba hrpa love. Hrpa? Pa, nije ba nenormalno skupo, ali nije ni jeftino. Pogledajte samo sve te uvjete . Imamo mnogo zemlje, malo pacijenata, veliko osoblje, a ja sam recimo ovdje ve d ugo. Tono, sad sam ve gotovo i sama zaposlenik, pa dobivam popuste, ali svejedno.. . Jeste li sad za kavu? Rekao sam da bih rado popio jednu. Ugasila je cigaretu i oti la do anka, gdje je iz termosice natoila dvije alice i donijela ih do na eg stola. U svoju je stavila eer, p romije ala, namr tila se i srknula. Znate rekla je ovaj sanatorij nije profitna ustanova, tako da nam ne naplauju on oliko koliko bi inae. Zemlju su dobili kao donaciju. U tu su svrhu utemeljili kor poraciju. Prije dvadesetak godina ovo je bio donatorov ljetnikovac. Vidjeli ste staru kuu? Rekao sam da jesam. To je bila jedina graevina na imanju. Ondje su provodili grupnu terapiju. Tako j e sve poelo. Donatorov sin bio je sklon du evnim bolestima pa mu je specijalist pre poruio grupnu terapiju. Doktor je imao teoriju da kad bi skupina pacijenata ivjela na selu, poma ui jedni drugima u fizikom poslu i kad bi im pri ruci bio doktor da i h savjetuje i pregleda, time bi se mogle izlijeiti neke bolesti. Poku ali su, pa se ta operacija pro irila i registrirala, poeli su obraivati jo vi e zemlje, a prije pet godina podigli su i glavnu zgradu. Sto znai da je terapija bila uspje na. Pa, ne za sve. Mnogi se ne oporave. Ali ima i mnogo ljudi kojima nitko nije mog ao pomoi, a ovdje su se uspjeli potpuno oporaviti. Ovdje je najbolje to svi poma u s vima. Svi znaju da imaju neku manu, pa poku avaju jedni drugima pomoi. Na drugim mj estima to tako ne ide, na alost. Doktori su doktori, a pacijenti pacijenti: pacije nt tra i pomo od doktora, a doktor pru a pomo pacijentu. Ali ovdje svi poma emo svima. S vi smo jedni drugima zrcala, i doktori su ravnopravni s nama. Promatraju nas sa strane i pritjeu nam u pomo ako vide da nam ne to treba, ali katkad se dogodi da mi poma emo njima. Katkad smo mi u neemu bolji od njih. Recimo, ja jednog doktora uim s virati glasovir, a jedan drugi pacijent bolniarku ui francuski. Takve stvari. Paci jenti s problemima poput na ih esto su obdareni specijalnim sposobnostima. Dakle, o vdje su svi jednaki - pacijenti, osoblje - i vi. Dok ste ovdje, vi ste jedan od
nas, pa u ja pomoi vama i vi meni. Reiko se nasmije ila, blago mre kajui svaku boriu na licu. Vi poma ete Naoko i Naoko poma e vama. Sto bih ja, onda, trebao? Dajte mi neki primjer. Najprije odluite da elite pomoi i da vama treba pomo te druge osobe. Tada ste posve iskreni. Neete lagati, neete ni ta uljep avati, neete zata kavati ni ta to bi za vas mog biti neugodno. To je sve to treba. ^ Poku at u rekao sam. Ali recite, Reiko, za to ste tu ve sedam godina? Kad ovako s va a razgovaram, ne mogu vjerovati da s vama ne to nije u redu. Ne dok Sunce ija rekla je mrano. Ali kada padne no, ponem sliniti i valjati se po odu. Zbilja? Ne budite smije ni, alim se rekla je, odmahujui prije-zirno glavom. Sasvim sam dobr o - bar zasad. Ostala sam ovdje jer volim pomagati ljudima da se oporave, pouavat i glazbu, uzgajati povre. Ovdje mi se svia. Svi smo manje-vi e prijatelji. U uspored bi s tim, to imam u vanjskom svijetu? Meni je 38 godina, pribli ava mi se etrdeseta. Nisam kao Naoko. Nitko me ne eka da izaem, nemam obitelj kojoj se mogu vratiti. N emam nikakav konkretan posao, gotovo nijednog prijatelja. A nakon sedam godina i ne znam to se vani dogaa. Dobro, tu i tamo proitam novine u knji nici, ali sve to vr ijeme nisam nogom kroila van. Ne znam to bih radila da odem. Ali mo da bi vam se otvorio novi svijet rekao sam. Vrijedi poku ati, zar ne? Hmm, mo da ste u pravu rekla je, prevrui po rukama upalja. Ali imam i ja svoje prob eme. Jednom vam mogu priati, ako budete htjeli. Kimnuo sam u znak odgovora. A Naoko rekao sam je li njoj bolje? Hmm, mislimo da jest. Na poetku je bila dosta zbunjena, i neko vrijeme smo dvoji li, ali sad se smirila i do te joj je mjere bolje da se mo e verbalno izra avati. De finitivno ide u pravom smjeru. Ali mnogo je ranije trebala doi na lijeenje. Simpto mi su bili oiti jo od vremena kad se ubio onaj njezin deko, Kizuki. Obitelj je to t rebala uoiti, a i ona je sama trebala shvatiti da ne to nije u redu. Naravno, i kod kue je imala problema... Problema? ispalio sam. Niste znali? Reiko kao da se iznenadila vi e od mene. Odmahnuo sam glavom. Onda neka vam radije to ka e Naoko. Spremna je za iskren razgovor s vama. Reiko j e opet promije ala kavu i otpila. Jo ne to morate znati rekla je. Prema ovda njim prav lima, vi i Naoko neete smjeti biti sami. Gosti ne smiju ostati sami s pacijentima . Uvijek mora biti prisutan promatra - a u ovom sluaju to sam ja. Zao mi je, ali m orat ete me trpjeti. U redu? - U redu rekao sam ja sa smije kom. Ali svejedno rekla je vas dvoje mo ete razgovarati o emu god elite. Zaboravite da s am ja ondje. Ja ve znam gotovo sve o vama i Naoko: Sve? Gotovo sve. Imamo grupne terapije, znate. Tako da mnogo saznamo jedni o drugima . Usto, Naoko i ja razgovaramo o svemu. Mi ovdje nemamo mnogo tajni. Pogledao sam Reiko otpijajui kavu. Da vam istinu ka em rekao sam zbunjen sam. Jo ne znam je li ono to sam u To-kiju uinio Naoko bilo ispravno ili ne. Sve ovo vrijeme razmi ljam o tome, ali jo ne znam. Ne znam ni ja rekla je Reiko. A ni Naoko. To ete sami morati odluiti. Shvaate? to od da se dogodilo, vas dvoje to mo ete okrenuti u pravom smjeru - ako se uspijete nekako dogovoriti. Mo da ete se jednom kada to rije ite moi vratiti i razmisliti je li ono to se dogodilo bilo ispravno ili nije. to ka ete? Kimnuo sam. Mislim da nas troje mo emo jedno drugome pomoi - vi i Naoko i ja - ako to zbilja el imo, i ako budemo zbilja iskreni. Kad se troje ljudi tako potrudi, to mo e biti ja ko uinkovito. Koliko dugo mo ete ostati? Pa, volio bih biti u Tokiju preksutra, rano predveer. Moram raditi, a u etvrtak i mam ispit iz njemakoga. Dobro rekla je. Mo ete spavati kod nas. Tako ni ta neete plaati, a i moi ete razgo i bez brige o vremenu. Kod vas? pitao sam. Kod Naoko i mene, naravno rekla je Reiko. Imamo
odvojenu spavau sobu, a u dnevnom boravku je kau na razvlaenje, pa ete moi dobro spav ati. Bez brige. To je dopu teno? pitao sam. Zar mu karac smije biti u enskoj sobi? Neete nas valjda usred noi silovati? Gluposti. Onda nema problema. Smjestite se kod nas pa emo se lijepo narazgovarati. To bi b ilo najbolje. Onda emo doista jedni druge shvatiti. A ja vam mogu svirati gitaru. Dobra sam, znate. Sigurno vam neu smetati? Reiko je stavila treu cigaretu u usta i zapalila, nakriviv i kut usnica. Naoko i ja smo ve razgovarale. Zajedno vas pozivamo da budete kod nas. Zar ne mi slite kako bi bilo pristojno da prihvatite poziv? Naravno, sa zadovoljstvom. Reiko je produbila bore u kutovima oiju i zagledala se u mene. Smije no govorite re kla je. Nemojte mi rei da opona ate onog deka iz Lovca u itu? Nipo to! rekao sam sa smije kom. I Reiko se nasmije ila, s cigaretom u ustima. Ali zbilja ste dobar ovjek. To vidim i m vas pogledam. Nakon to sam sedam godina gledala ljude kako ovamo dolaze i odlaz e, nauila sam takve stvari: neki ljudi mogu otvoriti srce, neki ne mogu. Vi ste m eu onima koji mogu. Ili, da budemo precizniji, mo ete ako to elite. Sto se dogodi kad ljudi otvore srce? Reiko je sklopila ruke na stolu, a meu usnicama joj se klatila cigareta. U ivala je u ovome. Postanu bolji rekla je. Pepeo je pao na stol, ali ona kao da nije prim ijetila. Reiko i ja izi li smo iz glavne zgrade, pre li preko brda, i pro li kraj bazena, tenis kih terena i ko arka kog igrali ta. Na teniskom terenu bila su dvojica mu karaca - jedan mr av, srednjih godina, a drugi mlad i debeo. Obojica su se dobro slu ila reketima, ali za mene igra koju su igrali nije bila tenis. inilo se kao da ih obojicu posebno zanima skakutanje t eniskih loptica, pa na tom podruju provode istra ivanje. Udarali su lopticu naprije d-natrag s neobinom koncentracijom. Obojica su bila do ko e mokri od znoja. Mladi, k oji se nalazio na kraju igrali ta bli e nama, primijetio je Reiko i pri ao nam. Izmije nili su nekoliko rijei, smije ei se. Blizu terena neki ovjek bezizra ajna lica kosio je travu velikom kosilicom. Krenuv i dalje, nai li smo na umarak, u kojemu se smjestilo 15-20 urednih kuica, malo razmaknutih. Na ulazu u gotovo svaku stajao je isti onakav uti bicikl kakav je vo zio stra ar. Tu ive zaposlenici i njihove obitelji rekla je Reiko. Imamo gotovo sve to nam treba, uope ne moramo ii u grad rekla je dok smo hodali. K ad je rije o hrani, kao to sam rekla, proizvodimo gotovo sve. Jaja dobivamo iz vla stita koko- arnika. Imamo knjige i ploe i dvorane za tjelesni, svoj minimar-ket, a svaki tjedan dolaze nam frizeri i kozmetiari. Vikendom ak imamo filmove. Ako treba mo i ta drugo, mo emo zamoliti nekoga od osoblja da nam to kupi u gradu. Odjeu naruuje mo preko kataloga. Ovdje uope nije problem ivjeti. Ali ne smijete u grad? Ne, to ne smijemo. Naravno, ako je neka posebna situacija, recimo ako moramo zu baru, to je ne to drugo, ali u pravilu ne smijemo u grad. Svatko mo e otii odavde kad god hoe, ali ako ode, vi e se ne smije vratiti. Poru i sve mostove za sobom. Ne mo e te k tako na nekoliko dana otii u grad i onda oekivati da e se vratiti. Ali to je i log ino. Svi bi stalno i li i vraali se. Na kraju umarka nai li smo na blagu padinu du koje su se u nepravilnim razmacima niz ale drvene dvokatnice; sve su bile nekako udne. Te ko je rei za to, ali to sam osjetio im sam ih vidio. Moja reakcija bila je slina osjeaju koji imamo kad vidimo lijepo naslikano ne to nestvarno. Palo mi je na pamet da bi ovako izgledalo kad bi Walt D isnev stvorio animiranu verziju Munchove slike. Sve kue bile su identinog oblika i boje, gotovo kockaste, savr eno vertik alno simetrine, s velikim ulaznim vratima i mno tvom prozora. Put je vijugao izmeu n jih nalik na poligon neke auto kole. Ispred svake kue bilo je lijepo oblikovano ukr asno grmlje u cvatu. Sve je bilo pusto, a na svim prozorima bile su navuene zavje se. Ovo se zove Zona C. Tu ive ene. Mi! Ima deset kua, u svakoj su etiri stana, po dvoj
e u stanu. To je sveukupno osamdeset ljudi, ali trenutano nas je samo 32. Ba je tiho. Pa, sad nema nikoga rekla je Reiko. Ja sam dobila posebno dopu tenje da se ovako slobodno kreem, ali svi drugi su na svojim aktivnostima. Neki vje baju, neki rade u vrtu, neki su na grupnoj terapiji, neki skupljaju umske biljke. Svatko sam sebi odreuje raspored. Da vidimo, to Naoko sada radi? Mislim da je trebala raditi na lie nju i postavljanju tapeta. Zaboravila sam. Ima nekoliko takvih poslova koji ne z avr avaju do pet. Reiko je u la u zgradu s oznakom "C-7", popela se stubama do kraja hodnika i otvor ila vrata zdesna, nezakljuana. Pokazala mi je stan, ugodnu, premda jednostavnu st ambenu jedinicu: dnevni boravak, spavaa soba, kuhinja i kupaonica. Nije imao nika kav dodatni namje taj ni nepotrebne ukrase, ali nije bio ni ogoljen. Na njemu nije bilo ni ta posebno, ali tu sam se osjeao kao s Reiko: mogao sam se opustiti i izba citi napetost iz tijela. U dnevnom boravku bio je kau, stol i stolac za ljuljanje . U kuhinji je bio jo jedan stol. Na oba stola bile su velike pepeljare. U spavaoj sobi bila su dva kreveta, dva pisaa stola i ormar. Izmeu kreveta stajao je noni or mari na kojemu je bila lampa za itanje i d epna knjiga okrenuta licem nadolje. U kuh inji je bio mali elektrini tednjak koji se slagao s hladnjakom i bio pogodan za ku hanje jednostavnijih jela. Nema kade, samo tu , ali prilino je dojmljivo, zar ne? Kupelji i praonice rublja s u zajednike. Gotovo i previ e dojmljivo. Moja soba u domu ima strop i prozor. E, ali niste vidjeli kakve su ovdje zime rekla je Reiko, lagano me gurnuv i prema kauu i sjedajui kraj mene. Zime su duge i o tre. Kamo god pogleda , samo snijeg, snij eg i opet snijeg. Velika je vlaga, hladnoa prodire do kosti. Zimu provodimo odgrui snijeg. Uglavnom sjedimo unutra na toplome, slu amo glazbu i razgovaramo ili plete mo. Da nemamo ovoliko prostora, ugu ili bismo se. Vidjet ete ako nam doete zimi. Reiko je duboko uzdahnula zami ljajui zimu, a onda je skupila ruke na koljena. Ovo e biti va krevet rekla je, potap av i kau. Mi emo spavati u spavaoj sobi, a v . Odgovara vam, zar ne? Sigurno da odgovara. Onda smo se dogovorili rekla je Reiko. Vraamo se oko pet. Naoko i ja do onda mor amo zavr avati poslove. Nije vam problem ostati sam? Nimalo. Uit u njemaki. Kad je Reiko oti la, ispru io sam se na kau i sklopio oi. Le ao sam tako i uranjao u ti in u, kad sam se najednom, iz ista mira, sjetio onog dana kad smo se Kizuki i ja i li provozati motorom. I tada je bila jesen, shvatio sam. Jesen prije koliko godina? Da, etiri. Sjetio sam se mirisa Kizukijeve ko nate jakne i brujanja one crvene Yam ahe od 125 kubika. Odvezli smo se daleko na obalu i vratili se iste veeri, iscrpl jeni. Usput se nije dogodilo ni ta posebno, ali dobro sam se sjeao svega. U u ima mi je zavijao o tar jesenji vjetar, a dok sam gledao u nebo sti ui Kizukijevu jaknu, osjea o sam se kao da sam izbaen u svemir. Dugo sam ondje le ao, dok mi je um lutao od sjeanja do sjeanja. Iz nekog udnog razlog a le ei u ovoj sobi prisjeao sam se starih uspomena na koje sam rijetko, ako uope, ik ad prije mislio. Neke od njih bile su ugodne, ali u drugima se nazirao traak tuge . Koliko je to trajalo? Toliko sam se udubio u tu bujicu uspomena (a to je zbilja bila bujica, nalik na izvor koji kulja iz stijenja) da nisam primijetio kad je N aoko tiho otvorila vrata i u la. Otvorio sam oi i ugledao je. Podigao sam glavu i n eko je vrijeme gledao u oi. Sjedila je na naslonu kaua i gledala u mene. Isprva sa m pomislio da je i ona privienje koje mi je priredilo sjeanje. Ali to je bila stva rna Naoko. Spava ? pro aptala je. Ne rekao sam samo razmi ljam. Ustao sam i upitao - Kako si? Dobro rekla je, sa smije kom nalik na blijed, udaljen krajolik. Ali nemam mnogo v remena. Sad ne bih smjela biti ovdje. Izi la sam samo na minutu i odmah se moram v ratiti. Nije li mi frizura grozna? Nimalo rekao sam. Ba je slatka. Frizura joj je bila jednostavna, kao u kolarke, a na jednoj strani pridr avala ju je kopa kakvu je neko imala. Dobro joj je pristajal a, kao da je uvijek takvu nosila. Izgledala je kao jedna od onih lijepih djevojic
a koje se mogu vidjeti na drvorezima iz srednjeg vijeka. To mi je velika gnjava a, Reiko me i a. Stvarno misli da je slatko? Stvarno. Mami je grozno. Otkopala je kopu, pustila kosu, zagla-dila je prstima i opet privr stila kopu. Bila je u obliku leptira. Htjela sam te vidjeti nasamo prije nego to se nas troje naemo. Nije da sam ti ima la ne to posebno rei. Samo sam ti htjela vidjeti lice kako bih se naviknula da si t u. Inae bi mi bilo te ko, opet bih te morala upoznavati. U asna sam s ljudima. Onda? pitao sam. Funkcionira li? Donekle rekla je, opet dodirujui kopu. Ali vrijeme je isteklo. Moram ii. Kimnuo sam. Toru poela je stvarno ti elim zahvaliti to si me do ao posjetiti. Jako sam sretna zb g toga. Ali ako ti je teret biti tu, mora mi odmah rei. Ovo je posebno mjesto, ima poseban sustav, i neki ljudi ne se mog u uklopiti. Dakle, ako se tako bude osjeao, molim te budi iskren i reci mi. Nee me to shrvati. Mi smo ovdje jedni prema drugima iskreni. Govorimo jedni drugima sva kakve stvari, potpuno iskreno. Rei u ti rekao sam. Bit u iskren. Naoko je sjela na kau i naslonila se na mene. Kad sam je obgrlio rukom, naslonila je glavu na moje rame i priljubila lice uz moj vrat. Neko je vrijeme ostala tak o, gotovo kao da mi mjeri temperaturu. Dok sam je tako dr ao, osjeao sam neku topli nu u prsima. Nakon nekog vremena ustala je ne rekav i ni rije i izi la kroz vrata, je dnako tiho kao to je u la. Kad je Naoko oti la, zaspao sam na kauu. Nisam namjeravao, ali utonuo sam u dubok s an kakvim dugo nisam spavao, osjeajui da je Naoko svuda oko mene. U kuhinji su bil e posude koje Naoko upotrebljava, u kupaonici njezina etkica za zube, a u spavaoj sobi krevet na kojemu Naoko spava. Dok sam spavao vrstim snom u tom njezinom stan u, iz svake sam stanice svoga tijela iscijedio umor, kap po kap. Sanjao sam lept ira kako ple e na polusvjetlu. Kad sam se opet probudio, kazaljke na mome satu pokazivale su 16.35. Svjetlo se promijenilo, vjetar je zamro, oblaci su imali drukiji oblik. Preznojio sam se u s nu, pa sam otro lice runii-em iz ruksaka i obukao istu majicu. U av i u kuhinju, popio s am malo vode i pogledao kroz prozor nad sudoperom. Pred sobom sam vidio prozor n a zgradi prekoputa, u kojemu je visjelo nekoliko papirnatih izrezanih likova - p tica, oblak, krava, maka, vidio sam njihove jasno oblikovane obrise spojene u jed no. Kao i prije, nigdje nije bilo nikoga, a nisu se uli ni ikakvi umovi. Osjeao sam se kao da ivim sam u izvanredno odr avanoj ru evini. U Zonu C ljudi su poeli pristizati malo poslije pet. Gledajui kroz kuhinjski prozo r, vidio sam tri ene kako prolaze ispod. Sve su imale e ire od kojih nisam mogao odr editi koliko imaju godina, ali prema njihovim glasovima reklo bi se da nisu bile ba mlade. Ubrzo su ne stale iza ugla, a iz istog smjera pojavile su se jo etiri ene, te su i one, kao i o na prva skupina, nestale iza istog ugla. Nad svime je lebdjela veernja atmosfera. S prozora spavae sobe vidio sam drvee i liniju bre uljaka. Nad brdskim lancem poigr avale su blijede zrake sunca. Naoko i Reiko vratile su se zajedno u pola est. Naoko i ja pozdravili smo se kao da se vidimo prvi put. Djelovala je kao da joj je zbilja neugodno. Reiko je prim ijetila moju knjiga i pitala to itam. arobni brijeg Thomasa Manna, rekao sam joj. Kako si mogao ovamo donijeti takvu knjigu? pitala je. Naravno, imala je pravo. Reiko je onda skuhala kavu za nas troje. Rekao sam Naoko da je Smeeko ulja naglo nes tao, i kako mi je posljednjega dana dao krijesnicu. Ba mi je ao to je oti ao rekla je. Htjela sam da mi jo pria o njemu. Reiko je o je Smeeko ulja , pa sam joj ispriao o njegovim ludorijama i izmamio iz nje salve smi jeha. Svijet je bio miran i pun smijeha dok god se priaju prie o Sme-eko ulja u. U est smo oti li u glavnu zgradu na veeru. Naoko i ja jeli smo pohanu ribu sa zeleno m salatom, kuhano povre, ri u i miso juhu. Reiko se ograniila na salatu od tjestenin e i kavu, te jo jednu cigaretu. S godinama ovjek vi e ne jede mnogo rekla je kao da eli objasniti. U blagovaonici je bilo jo dvadesetak ljudi. Dok smo jeli, stiglo ih je jo nekoliko , a nekolicina je oti la. Osim to je tu bilo ljudi svih dobi, cijeli prizor djelova
o je vrlo slino kao veera u mome domu. Razlikovao se tek po jednolinoj glasnoi razgo vora. Nije bilo bunih glasova ni apata, nitko se nije glasno smijao niti okirano uz vikivao, nitko nije galamio i pretjerano gestikulirao; uli su se tek tihi razgovo ri, svi jednakog intenziteta. Ljudi su jeli u skupinama od tri do pet, i u svako j je bio samo jedan govornik, kojega su drugi slu ali kimajui glavom i zainteresirano mumljajui, a kad bi ta osoba zavr ila, razgovor bi povela idua. Nisam uo to govore, ali nain njihova govora podsjea o me na udnu partiju tenisa koju sam vidio u podne. Pitao sam se govori li i Naok o tako kad je s njima, i, zaudo, osjetio sam alac usamljenosti pomije an s ljubomoro m. Za stolom iza mene neki proelavi ovjek u bijelom koji je izgledao kao pravi doktor dr ao je govor mladom ovjeku nervozna izgleda s naoalama i nekoj sredovjenoj eni vjev erijeg lica, o uincima beste inskog stanja na izluivanje eluanih sokova. Slu ali su ga p vremeno komentirajui: "Bo e moj!" ili "Zbilja?" ali to sam du e slu ao kako proelavi ovje govori, sve sam manje bio siguran da je doista lijenik, unato bijelom ogrtau. Nitko u blagovaonici nije obratio posebnu pozornost na mene. Nitko se nije zagle dao, pa ak ni primijetio da sam ondje. Moja prisutnost kao da je bila posve norma lan dogaaj. Samo se jednom ovjek u bijelome okrenuo i pitao me Koliko ostajete? Dvije noi rekao sam. Odlazim u srijedu. Lijepo je ovdje u ovo doba godine, zar ne? Ali doite nam opet u zimu. Kad je sve bijelo, onda je osobito lijepo. Naoko e mo da ve izii dok zasnije i rekla mu je Reiko. Tono, ali svejedno, zima je vrlo lijepa ponovio je on mrko. Bio sam sve nesigurn iji je li doktor ili nije. O emu vi ovdje razgovarate? pitao sam Reiko, koja kao da me nije posve shvaala. O emu razgovaramo? O obinim stvarima. to se toga dana dogodilo, ili koje knjige ita mo, ili kakvo e sutra biti vrijeme, znate ve. Nemojte mi rei da se pitate skau li lj udi na noge i viu li ne to kao: "Sutra e pasti ki a ako veeras polarni medvjed pojede z vijezde!" Ne, ne, naravno da ne rekao sam. Samo se pitam o emu su svi ti tihi razgovori. Ovo je tiho mjesto, pa i ljudi govore tiho rekla je Naoko. Skupila je riblje ko sti u kraj tanjura na urednu hrpicu i potapkala usta rupiem. Ovdje nema potrebe di zati glas. Nikoga ni u to ne mora uvjeravati, niti mora privlaiti neiju pozornost. Valjda rekao sam, ali dok sam jeo u tom tihom okru enju, iznenaeno sam shvatio da mi nedostaje amor ljudi. Po elio sam uti smijeh i ljude koji bez razloga viu i govore pretjerane stvari. Od takve sam buke proteklih mjeseci bio umoran, ali dok sam sjedio i jeo ribu u toj neprirodno tihoj prostoriji, nisam se mogao opustiti. Bl agovaonica je odisala ozrajem specijaliziranog sajma za alatne strojeve. Ljudi ko je silno zanima neko specijalizirano podruje okupljaju se na odreenome mjestu i ra zmjenjuju informacije koje razumiju samo oni. Kad sam se nakon veere vratio u sobu, Naoko i Reiko objavile su da e otii u zajednik u kupaonicu Zone C i da se, ako nemam ni ta protiv tu a, mogu istu irati u njihovoj ku paonici. Tako u uiniti, rekao sam, i nakon to su oti le svukao sam se, istu irao i opra o kosu. U ormaru za knjige na ao sam plou Billa Evansa i upravo sam su io kosu i slu ao je kad sam shvatio da je to ploa koju smo slu ali u Naokinoj sobi na njezin roendan , one noi kad je plakala i ja sam je zagrlio. Bilo je to prije samo est mjeseci, a li inilo mi se da pripada mnogo davnijoj pro losti. Mo da se tako inilo jer sam o tome tako esto mislio - preesto, toliko da je moje poimanje vremena ve bilo iskrivljeno . Mjesec je bio tako sjajan da sam ugasio svjetla i ispru io se na kauu da poslu am gla sovir Billa Evansa. Navirui kroz prozor, mjeseina je bacala duge sjene i zapljuski vala zidove nijansama razbla ena tu a. Iz ruksaka sam izvadio tanku limenu plo ku, pus tio da mi se usta napune konjakom iz nje, osjetio kako toplina lagano klizi moji m grlom sve do eluca, a odatle se iri dalje po svim udovima. Nakon posljednjeg gut ljaja zatvorio sam plo ku i vratio je u ruksak. Sad kao da se i mjeseina ljuljala u ritmu glazbe. Dvadeset minuta kasnije Naoko i Reiko vratile su se s kupanja. O! Ovdje je bilo tako mrano da smo pomislile kako si se spakirao i vratio u Toki o! uzviknula je Reiko.
Nema anse rekao sam. Ovako sjajan Mjesec nisam vidio godinama. Htio sam ga gleda ti uz uga eno svjetlo. Ba je lijepo rekla je Naoko. Reiko, imamo li jo one svijee od zadnje redukcije? Vjerojatno, u ladici u kuhinji. Naoko je iz kuhinje donijela veliku bijelu svijeu. Ja sam je zapalio, nakapao mal o voska u tanjur i zalijepio. Reiko je na njezinu plamenu zapalila cigaretu. Dok smo tako sjedili uz svjetlost svijee usred nepomuene ti ine, poelo mi se initi kao da smo ostali sami na nekom dalekom rubu svijeta. Spokojne mjeseeve sjene i lelujav e sjene svijee susretale su se i stapale na bijelim zidovima stana. Naoko i ja sj edili smo jedno uz drugo na kauu, a Reiko se smjestila u stolac za ljuljanje sueli ce nama. Jesi li za malo vina? pitala me Reiko. Smijete piti? pitao sam donekle iznenaeno. Pa, ba i ne rekla je Reiko, e ui usku s primjesom neugode. Ali uglavnom nam gledaju kroz prste. Ako je samo vino ili pivo i ako ne pijemo previ e. Moj prijatelj koji radi ovdje tu i tamo mi pone to kupi. Mi prireujemo vlastite pijanke rekla je Naoko nesta no. Samo nas dvije. Lijepo rekao sam. Reiko je iz hladnjaka uzela bocu bijelog vina, otvorila je vadiepom i donijela tr i a e. Vino je bilo pitko i ukusno, kao da je domae. Kad je ploa zavr ila, Reiko je isp od kreveta izvadila gitaru, i nakon to ju je ugodila nje no je promatrajui, poela je svirati polaganu Bachovu fugu. Svako malo proma ila bi neku notu, ali bio je to pr avi Bach, s pravim osjeajem topao, intiman, i pun radosti muziciranja. Ovdje sam poela svirati gitaru rekla je Reiko. U sobama nema glasovira, naravno. Samouka sam i nemam prste za gitaru, pa nikad neu biti jako dobra, ali obo avam taj instrument. Malen je, jednos tavan i lagan, ne to kao mala topla sobica. Odsvirala je jo jednu kratku Baehovu skladbu, ne to iz neke suite. Dok su mi oi poiva le na plamenu svijee, pijuckao sam vino i slu ao Reikinog Bacha te osjeao kako napet ost u meni polako nestaje. Kad je Reiko zavr ila s Bachom, Naoko ju je zamolila da svira ne to od Beatlesa. Vrijeme je za glazbene elje rekla je Reiko, namigujui mi. Svaki dan me tjera da s viram Beatlese, ja sam joj glazbeni rob. Unato prosvjedu, Reiko je odsvirala sasvim pristojnu Michelle. Ta je dobra rekla je. Tu pjesmu stvarno volim. Otpila je gutljaj vina i odbila d im cigarete. Osjeam se kao da sam na velikoj livadi dok pada blaga ki a. Onda je odsvirala Nowhere Man i Juliju. Dok je svirala, tu i tamo bi sklopila oi i poela mahati glavom. Nakon pjesme vratila bi se vinu i cigaretama. Sviraj Norve ku umu rekla je Naoko. Reiko je iz kuhinje donijela porculansku macu koja moli. Bila je to ka ica, i Naok o je iz novanika izvadila novi od 100 jena te ga ubacila kroz prorez. to sve ovo znai? pitao sam. To je pravilo rekla je Naoko. Kad zatra im Norve ku umu, moram staviti 100 jena u ka cu. Ta mi je omiljena, pa zato volim platiti za nju. Tra im je kad mi se jako slu a. A ja tako zaraujem za cigarete! rekla je Reiko. Reiko je dobro razgibala prste, a onda je odsvirala Norve ku umu. Opet je svirala o sjeajno, ali nije se prepu tala sentimentalnosti. I ja sam iz d epa izvadio novi od 100 jena i ubacio ga u ka icu. Hvala rekla je Reiko s dra esnim osmijehom. Ta pjesma zna me tako rastu iti rekla je Naoko. Ne znam, valjda zami ljam sebe kako lutam nekom dubokom umom. Sama sam, hladno je i mrano, i nitko me ne dolazi spasiti. Zato je Reiko nik ad ne svira osim ako zatra im. To zvui kao Casablancal rekla je Reiko smijui se. Nak on Norve ke ume odsvirala je nekoliko bossa nova, a ja nisam skidao oiju s Naoko. Ka o to je napisala u pismu, izgledala je zdravije nego prije, onako preplanula, tij ela vrstog od tjelovje be i rada na otvorenom. Oi su joj i dalje bile kao dva duboka , bistra jezera, a njene malene usnice jo su stidljivo podrhtavale, ali sve u sve mu njezina se ljepota poela prometati u ljepotu zrele ene. Onaj o tar rub - studena o trina tanke o trice - koja bi se katkad mogla nazrijeti u sjenama njezine ljepote sad je gotovo nestala, a umjesto toga nad njom je sada lebdio neki neobino bla en,
tih spokoj. Ganula me ta njezina nova, nje na ljepota, i zaprepastila pomisao da s e ena mo e toliko promijeniti u samo pola godine. Osjetio sam da me privlai jednako kao i uvijek, mo da ak i vi e nego prije, ali pomisao na ono to je u meuvremenu izgubil a takoer me ra alostila. Nikad vi e nee je krasiti ona ljepota, zaokupljena samo sobom , koja kao da hodi vlastitim, neovisnim putem, samo u mladih djevojaka i nigdje vi e. Naoko je rekla da je zanima kako provodim dane. Priao sam joj o studentskom trajku i o Nagasavi. Bilo je to prvi put da sam joj ga spomenuo. Bio mi je pravi izazo v tono joj opisati njegovu udnovatu ljudskost, jedinstvenu filozofiju, te njegovu neusredo-toenu etiku, ali inilo se da je Naoko napokon shvatila to joj elim rei. Zata jio sam injenicu da s njim idem u lov na cure, te joj otkrio samo to da je taj ne obini mladi jedina osoba u domu s kojom se dru im. Sve to vrijeme Reiko je vje bala Ba ehovu fugu koju je ve odsvirala, povremeno uzimajui stanku da otpije vino i popu i c igaretu. Djeluje mi kao udna osoba rekla je Naoko. I jest udan rekao sam. Ali tebi se svia? Nisam siguran rekao sam. Mislim da ne mogu rei kako mi se ba svia. Nagasava ti se ne mo e svidjeti ili ne svidjeti. On se ne trudi svidjeti. U tom smislu vrlo je po ten, ak stoik. Nikoga se ne trudi zavarati. Stoik koji spava sa svim tim curama? E, to je zbilja udno rekla je Naoko, smijui se. S koliko je cura spavao? Mislim da je ve do lo do osamdeset rekao sam. Ali u njegovu sluaju, to je brojka ve svaki in sve mu manje znai. to i mislim da eli postii. I ti to zove stoikim? Za njega jest. Naoko je neko vrijeme razmi ljala o mojim rijeima. Ja mislim da je on mnogo bolesni ji u glavu nego ja rekla je. I ja isto rekao sam. Ali on je u stanju sve svoje nastrane osobine uklopiti u n eki logiki sustav. Genijalan je. Da ga ovamo dovede , iza ao bi za dva dana. "Ma da, sve ja to znam", rekao bi. "Razumijem sve to vi tu radite." Takav je on tip. Takv e ljudi po tuju. A ja sam valjda sasvim negenijalna rekla je Naoko. Ja uope ne razumijem to oni ov dje rade - ba kao to ne razumijem ni sebe. Nije to zato to nisi pametna rekao sam. Normalna si ti. Ja imam tone stvari koje ne razumijem o sebi. Oboje smo normalni: obini. Naoko je podigla noge na rub kaua i naslonila bradu na koljena. Htjela bih znati vi e o tebi. Ja sam obian deko - imam obinu obitelj, obian odgoj, obino lice, obine ocjene, obin isli u glavi. Ti obo ava Scotta Fitzgeralda... Nije li on rekao da ne treba vjerovati onome tko s ebe naziva obinim ovjekom? Ti si mi posudio tu knjigu! rekla je Naoko s nesta nim os mijehom. Tono rekao sam. Ali ovo nije afektacija. Ja doista duboko u sebi vjerujem da sam obian. Vidi li ti u meni ne to to nije obino? Naravno da vidim! rekla je Naoko pomalo razdra eno. Zar ne shvaa ? to misli , za to sam spavala s tobom? Jer sam bila previ e pijana pa bih pavala s bilo kim? Ne, naravno da to ne mislim rekao sam. Naoko je dugo utjela, gledajui u svoje no ne prste. Ne znajui to da ka em, otpio sam vin o. S koliko si ti cura spavao, Toru? pitala je Naoko siu nim glasiem, kao da joj je ta misao upravo pala na pamet. Osam-devet odgovorio sam iskreno. Reiko je gitara ispala u krilo. A nema jo ni dvadeset! rekla je. Kakav ti to ivot v odi ? Naoko je i dalje utjela i promatrala me svojim bistrim oima. Ispriao sam Reiko o pr voj djevojci s kojom sam spavao i kako smo raskinuti. Nisam je mogao zavoljeti, objasnio sam. Onda sam joj ispriao kako sam pod Nagasavinim mentorstvom spavao sa svim onim curama.
Ne opravdavam se, ali bio sam u agoniji rekao sam Naoko. Viao sam te gotovo svaki tjedan, razgovarali smo, a znao sam da u srcu nosi samo Kizukija. To me je boljelo. Jako me boljelo. Mislim da sam zato spavao s nepozna tim curama. Naoko je nekoliko trenutaka odmahivala glavom, a onda je podigla glavu i pogleda la me. Onaj put si me pitao za to nisam spavala s Kizukijem, zar ne? Zanima li te jo ? Mislim da to zbilja moram znati rekao sam. I ja mislim rekla je Naoko. Mrtvi e uvijek biti mrtvi, a mi moramo ivjeti dalje. Kimnuo sam. Reiko je stalno iznova svirala onaj komplicirani dio, poku avajui ga na uiti. Bila sam spremna spavati s njim rekla je Naoko, otkopavajui pangu i raspu tajui kosu Po rukama je premetala tu stvaricu leptirova oblika. I naravno, on je htio spava ti sa mnom. Pa smo poku ali. Puno smo poku avali. Ali nikad nije uspjelo. Nismo mogl i. Tada nisam znala za to, i jo ne znam. Voljela sam ga, i nisam se brinula zbog gu bitka nevinosti. Rado bih uinila sve to je tra io od mene. Ali nikad nismo uspjeli. Naoko je opet podigla raspu tenu kosu i privrstila je kopom. Nisam se mogla navla iti rekla je siu nim glasiem. Nikad mu se nisam otvorila. Tako da je uvijek boljelo. Bila sam previ e suha, previ e je boljelo. Poku ali smo sa svim i svaim -kremicama i tako to - a li i dalje me boljelo. Pa sam se koristila prstima, ili ustima. Uvijek bih mu to tako uinila. Zna to elim rei. utke sam kimao. Naoko je upravila pogled kroz prozor, u Mjesec, koji je sada izgledao vei i sjajn iji nego ikad prije. Nikad nisam htjela govoriti o ovome rekla je. Htjela sam to zatvoriti u srcu. Da bar jo mogu. Ali moram govoriti o tome. Ne znam odgovor. Hou rei, bila sam dosta mokra onoga puta kad sam spavala s tobom, zar ne? A-ha rekao sam. Bila sam mokra od trenutka kad si u ao u moj stan na moj dvadeseti roendan. Htjela sam da me grli . Htjela sam da me svue , da me dira posvuda i da ue u mene. Nikad se pr ije nisam tako osjeala. Za to? Za to se sve tako dogaa? Hou rei, njega sam stvarno volje la. A mene ne rekao sam. Zanima te za to si to osjeala prema meni, iako me nisi voljel a? Oprosti rekla je Naoko. Ne elim te povrijediti, ali toliko mora shvatiti: Kizuki i ja imali smo odnos koji je bio uistinu poseban. Bili smo zajedno od svoje tree godine. Tako smo odrastali: stalno smo bili zajedno, stalno smo razgovarali, sav r eno smo se razumjeli. Kad smo se prvi put poljubili - u prvom razredu srednje bilo je jednostavno prekrasno. Kad sam dobila prvu mjesenicu, otrala sam k njemu i rasplakala se kao malo dijete. Tako smo bili bliski. Nakon to je umro, nisam zna la kako se odnositi prema drugim ljudima. Nisam znala to znai voljeti nekoga drugo g. Posegnula je za a om vina na stolu, ali uspjela ju je samo prevrnuti i proliti vino na sag. Kleknuo sam i dohvatio a u, te je vratio na stol. eli li jo malo popiti? pitao sam. Naoko je neko vrijeme utjela, a onda je najednom briznula u pla, sva uzdrhtala. Klonuv i, zarila je lice u ake i poe la jecati bez daha, s istom onom silinom kao one noi sa mnom. Reiko je odlo ila git aru i sjela kraj Naoko, milujui joj lea. Kad ju je obgrlila rukom, Naoko je zagnju rila lice na njezine grudi poput djete ca. Zna rekla mi je Reiko mo da bi bilo dobro da se malo ode pro etati. Mo da na dvadeset nuta. Oprosti, ali mislim da bi joj to pomoglo. Kimnuo sam glavom i ustao, navlaei d emper preko ko ulje. Hvala to ste uskoili rekao Reiko. Nema na emu rekla je ona namignuv i mi. Nisi ti kriv. Bez brige, kad se vrati bit e dobro. Noge su me odnijele niz cestu, koja je bila rasvijetljena udnovato nestvarnom mje seinom, i dalje u umu. Na takvoj mjeseini svi zvui poprimili su neki neobian odjek. up lji zvuk mojih koraka kao da je dolazio iz drugoga smjera, kao da slu am nekoga ka ko hoda po dnu mora. Iza sebe bih svako malo zauo neko krc-kanje ili u tanje. Nad umo m je lebdjela te ka koprena, kao da none ivotinje zadr avaju dah i ekaju da proem.
Na mjestu gdje se puteljak strmo uspinjao meu drvee sjeo sam i pogledao prema zgra di u kojoj je ivjela Naoko. Bilo je lako pogoditi koja je njezina soba. Samo sam trebao pronai jedini prozor u kojemu je podrhtavalo slabo svjetlo. Dugo, dugo sam gledao u tu osvijetljenu toku. Podsjetila me na ne to poput posljednjeg otkucaja u mirueg ara neke du e. Htio sam skupiti ruke nad onim to je ostalo da ga odr im na ivotu. Gledao sam i gledao onako kako je Jay Gatsbv noima gledao siu no svjetlo na suprotn oj obali. Kad sam se pola sata kasnije vratio na prednji ulaz zgrade, uo sam kako Reiko vje b a gitaru. Tiho sam se uspeo stubama i kucnuo na vrata stana. Unutra nije bilo ni traga od Naoko. Reiko je sama sjedila na sagu i svirala gitaru. Prstom je pokaz ala na vrata spavae sobe da mi ka e kako je Naoko ondje. Onda je spustila gitaru na pod i sjela na kau, pozivajui me da sjednem kraj nje i rasporeujui ostatak vina na na e dvije a e. Naoko je dobro rekla je, dotiui mi koljeno. Bez brige, samo se mora malo odmoriti . Smirit e se. Malo se uzrujala. Hoe u meuvremenu pro etati sa mnom? Mo e rekao sam. Reiko i ja polagano smo se uputili stazom osvijetljenom ulinim lampama. Kad smo s tigli do teniskih i ko arka kih terena, sjeli smo na klupu. Ona je ispod klupe dohva tila ko arka u loptu i poela je prevrtati po rukama. Onda me zapitala igram li tenis. Znam igrati, rekao sam, ali nisam dobar. A ko arku? Nije mi taj sport jaa strana rekao sam. A koji ti je sport jaa strana? pitala je Reiko, a krajici oka naborali su joj se u osmijeh. Osim spavanja s curama. Ni u tome nisam ba dobar rekao sam, a njezine su me rijei zapekle. Samo se alim rekla je. Ne ljuti se. Ali zbilja, reci, to ti dobro ide? Ni ta posebno. Imam stvari koje volim raditi. Recimo? Planinarenje. Plivanje. itanje. Dakle, voli sve raditi sam? Valjda. Nikad me ne bi mogle uzbuditi igre koje se igraju s drugim ljudima. U n jih se ne mogu u ivjeti. Izgubim interes. Onda mora doi na zimu. Idemo na skija ko tranje. To bi ti se sigurno svidjelo, cijel i dan tapka naokolo po snijegu, dobro se oznoji . Pod svjetlom uline svjetiljke Reik o je promatrala svoju ruku kao da prouava neko antikno glazbalo. Je li Naoko esto takva? pitao sam. Tu i tamo rekla je Reiko, gledajui sad u lijevu ruku. Svako malo se uzruja i tak o rasplae. Ali to je u redu. Daje odu ka osjeajima. Stra no je kada to ne mo e . Kad ti se osjeaji nakupe unutra, stvrdnu i odumr u, onda si u velikoj gabuli. Jesam li ja rekao ne to to nisam smio? Ba ni ta. Ne brini se. Samo iskreno govori to misli . To je najbolje. Mo da katkad malo boli, i netko se mo e uznemiriti kao Naoko, ali dugorono je to najbolje. Tako se m ora pona ati ako zbilja eli da Naoko ozdravi. Kao to sam ti na poetku rekla, ne smije t liko misliti da joj eli pomoi, nego se mora eljeti sam oporaviti tako to e njoj pomo se oporavi. Tako se to ovdje radi. Dakle, mora biti iskren i rei sve to ti padne na pamet, bar dok si tu. To vani nitko ne radi, zar ne? Mislim da ne rekao sam. Svojedobno sam viala svakakve ljude kako dolaze i odlaze odavde rekla je mo da ak p revi e ljudi. Tako da obino im nekoga vidim znam hoe li mu biti bolje ili nee, gotovo instinktivno. Ali u Naokinu sluaju nisam sigurna. Uope nemam pojma to e biti s njom. Koliko se meni ini, mo e se stopostotno oporaviti ve idueg mjeseca, ili ovako mo e nas taviti jo godinama. Dakle, stvarno vam ne mogu rei to da inite, osim onog najopenitij eg savjeta: budite iskreni i poma ite jedno drugome. Za to vam je tako te ko rei to e biti s Naoko? Vjerojatno zato to je toliko volim. Mislim da mi osjeaji smetaju pa je ne vidim j asno. Hou rei, zbilja je volim. Ali osim toga, ona ima gomilu drugih problema koji su svi jedni s drugima upetljani, pa je te ko razrije iti samo jedan. Mo da e dugo tre bati da se svi razmrse, ali ne to bi ih moglo potaknuti da se razrije e svi odjednom . To je tako. I zato u svezi s njom nisam sigurna.
Opet je uzela loptu, zavrtjela je u rukama i odbila o zemlju. Najva nije je ne dopustiti sebi da izgubi strpljenje rekla je Reiko. To je jo jedan savjet koji ti mogu dati: ne budi nestrpljiv. ak i ako je sve tako zamr eno da ne mo e ni ta, ne oajavaj, nemoj da ti pukne film pa da pone cimati jedan koni prije nego to se da odrije iti. Mora shvatiti da e taj proces biti dugaak i da ete pola ko rje avati stvari, jednu po jednu. Misli da e moi? Mogu poku ati rekao sam. Mo da e dugo trajati, zna , a ak i onda mo da se nee potpuno oporaviti. Jesi li mislio a to? Kimnuo sam glavom. Te ko je ekati rekla je, udarajui loptom o zemlju. Posebice kad si u toj dobi. Samo sjedi i ekaj da se oporavi. Bez rokova, bez jamstava. Misli da e moi? Voli li je toli ko? Nisam siguran rekao sam iskreno. Kao ni Naoko, ni ja nisam siguran to tono znai ne koga voljeti. Premda je ona to malo drukije mislila. Ali ja elim dati sve od sebe. Moram, inae neu znati kamo. Kao to ste rekli, Naoko i ja moramo spasiti jedno drug o. To je jedini nain da ijedno bude spa eno. A hoe li nastaviti spavati s curama koje sretne ? Ne znam ni to s time da radim rekao sam. to mislite? Da ekam i masturbiram? Ni tu ba nemam kontrolu nad situacijom. Reiko je spustila loptu na zemlju i potap ala me po koljenu. Slu aj rekla je neu ti r ei da prestane spavati s curama. Ako tebi to ne smeta, onda je u redu. To je ipak tvoj ivot, to ti mora odluiti. Ja samo ka em da se ne bi smio tro iti na neki nepriroda n nain. Razumije to elim rei? To bi bila velika teta. Devetnaesta i dvadeseta godina p redstavljaju kljunu etapu u sazrijevanju karaktera, i ako dopusti sebi da postane i zopaen u toj dobi, to e ti u kasnijim godinama priinjavati bol. Istina je. Zato dob ro o tom razmisli. Ako se eli brinuti za Naoko, brini se za sebe. Rekao sam da u razmisliti o tome. I ja sam jednom imala dvadeset. Jednom davno. Mo e li vjerovati? Naravno da vjerujem. U srcu? U srcu rekao sam nasmije iv i se. A bila sam i zgodna. Ne kao Naoko, ali bogme dosta zgodna. Nisam imala sve ove bore. Rekao sam da mi se njezine bore jako sviaju. Zahvalila mi je. Ali nikad nijednoj drugoj eni nemoj rei da ti se sviaju njene bore dodala je. Ja t o volim uti, ali ja sam iznimka. Bit u oprezan rekao sam. Izvukla je novanik iz d epa na hlaama i pru ila mi fotografiju iz pretinca za kartice. Bila je to kolor fotografija slatke djevojice od desetak godina na skijama u aren om skija kom odijelu, koja je stajala na snijegu i dra esno se smijala u kameru. Nije li lijepa? Moja ki rekla je Reiko. Poslala mi ju je u sijenju. Sad joj je koliko? - devet godina. Ima va osmijeh rekao sam, vraajui sliku. Reiko je stavila novanik u d ep, te, mrcnu zatakla cigaretu meu usnice i zapalila je. Trebala sam biti koncertna pijanistica rekla je. Imala sam talenta, i ljudi su to prepoznali i radili strku oko mene dok sam odrastala. Pobjeivala sam na natjec anjima i imala najvi e ocjene na konzervatoriju, a nakon diplome trebala sam studi rati u Njemakoj. Nijednog oblaka na vidiku. Sve je i lo savr eno, a kad i nije, uvijek je postojao netko tko e to popraviti. Ali onda se jednoga dana ne to dogodilo, i s ve se raspalo. Bila sam na posljednjoj godini konzervatorija, i primicalo se dos ta va no natjecanje. Stalno sam vje bala za njega, ali onda mi se najednom mali prst na ruci prestao micati. Ne znam za to, ali jednostavno je prestao. Poku ala sam ga masirati, namakati u vruoj vodi, nekoliko dana pauzirati od vje banja: ni ta nije pom agalo. Onda sam se upla ila i oti la doktoru. Proveli su sve mogue pretrage, ali ni ta nisu na li. Sa samim prstom je sve bilo u redu, i ivci su bili u redu, tako su rekl i: nije bilo razloga da se prestane micati. Problem je morao biti psihike prirode . Onda sam oti la psihijatru, ali ni on nije znao to mi je. Vjerojatno stres pred n atjecanje, rekao je, i savjetovao mi da se na neko vrijeme maknem od glasovira.
** ** * Reiko je duboko udahnula i ispuhnula dim. Onda je nekoliko puta istegnula vrat n a stranu. I tako sam se oti la oporaviti baki na obalu Izua1 . Mislila sam da u zaboraviti n a to natjecanje i istinski se opustiti, provesti nekoliko tjedana daleko od glas ovira i initi to mi doe. Ali bilo je beznadno. Mislila sam samo o glasoviru. Mo da vi e nikad neu moi pomaknuti prst. Kako u ivjeti ako se to dogodi? Po mozgu su mi se sta lno vrtjele iste misli. A nije ni udo: do tada je glasovir bio cijeli moj ivot. Poe la sam svirati s etiri godine, i dok sam odrastala mislila sam samo na glasovir, ni na to drugo. Nikad nisam obavljala kuanske poslove da ne ozlijedim prste. Ljudi su obraali pozornost na mene samo zbog jednoga: mog dara za sviranje. Uzmite gla sovir djevojci koja je tako odrastala, i to ostane? A onda, kljocl U glavi mi je n astala potpuna zbrka. Sve se smrailo. Bacila je cigaretu na zemlju i ugasila je nogom, a onda jo nekoliko puta nakrivil a vrat. To je bio kraj moga sna o pijanistikoj karijeri. Provela sam dva mjeseca u bolni ci. Poela sam micati prstom ubrzo nakon to sam stigla, pa sam se vratila na konzer vatorij i diplomirala, ali neega je u meni nestalo. Neki dragulj energije ili ne to takvo nestalo je - ishlapjelo - iz moga tijela. Doktor je rekao kako nemam dovo ljno umne snage da bih postala profesionalni pijanist, pa mi je savjetovao da na to zaboravim. I tako sam nakon diplome pouavala uenike kod kue. Ali razdirala me s tra na bol. Bilo mi je kao da mi vi e nema ivota. Imala sam tek malo vi e od dvadeset, a najbolji dio ivota bio je iza mene. Shvaa li kako je to u asno? Preda mnom su bile tolike mogunosti, a onda sam se jednoga dana probudila i toga vi e nije bilo. Gotov o je s pljeskom, nitko vi e nee oko mene raditi strku, nitko mi nee govoriti kako sa m nevjerojatna. Dan za danom provodila sam u kui pouavajui susjedsku djecu Beverovi m vje bama17 i sonatinama. Bila sam toliko jadna, stalno sam plakala. Sto li sam s ve propustila! Slu ala sam kako ljudi mnogo manje daroviti od mene osvajaju druga mjesta na natjecanjima ili dr e recital u toj i toj dvorani, i suze bi mi potekle potokom. Moji roditelji hodali su oko mene na prstima da me neim ne povrijede. Ali znala sam koliko su razoarani. Njihova ki, kojom su se tako ponosili, najednom je postal a biv i du evni bolesnik. Ne mogu me ak niti udati. Kad ivi s nekim, osjea to misle, i mi je bilo grozno. Bojala sam se izii, bojala sam se da me susjedi ogovaraju. I o nda, kljocl Opet isto - zbrka, mrak. To mi se dogodilo u dvadeset etvrtoj, i taj p ut u sanatoriju sam provela sedam mjeseci. Ne u ovom: u pravoj ludnici s visokim zidovima i zakljuanim kapijama. Bila je to prljava ustanova bez glasovira. Nisam znala to u sa sobom. Samo sam znala da elim to prije izii, pa sam se oajniki trudila poraviti. Sedam mjeseci: dugih sedam mjeseci. Tad su mi se poele pojavljivati bor e. Reiko se nasmije ila, a usnice su joj se iroko razvukle. Nedugo nakon to sam izi la iz bolnice upoznala sam nekoga i udala se. Bio je godin u dana mlai od mene, in enjer, radio je u tvornici zrakoplova, ja sam ga pouavala. D obar ovjek. Nije mnogo govorio, ali bio je srdaan i iskren. Uzimao je satove kod m ene est mjeseci, a onda me najednom zaprosio. Tek tako - jednoga dana dok smo pos lije sata pili aj. Vjeruje li ti to? Nikad nismo izlazili niti se dr ali za ruke. Uh vatio me posve nespremnu. Rekla sam mu da se ne mogu udati. Rekla sam da mi je d rag i svia mi se kao osoba, ali iz nekih se razloga ne mogu udati za njega. Htio je znati iz kojih, pa sam mu sve sasvim otvoreno objasnila - da sam dvaput bila u bolnici zbog sloma ivaca. Rekla sam mu sve - to je bio uzrok, u kakvu sam stanju , i kako postoji mogunost da se to ponovi. Kazao je da mora malo razmisliti, a ja sam mu rekla neka samo razmi lja, koliko god mu vremena treba. Ali kad je idueg tj edna do ao na sat, rekao je da me i dalje eli za enu. Zamolila sam ga da prieka tri m jeseca. Mo emo se viati ta tri mjeseca, rekla sam, i ako onda jo bude htio da se vje namo, opet emo razgovarati. Tijekom ta tri mjeseca izlazili smo jednom tjedno. I li smo posvuda, razgovarali o svemu, i poeo mi se jako sviati. Kad sam bila s njim, osjeal a sam kao da mi se ivot napokon vratio. Kad bih bila nasamo s njim, osjeala sam ve liko olak anje: mogla sam zaboraviti na sve grozne stvari koje su mi se dogodile. Pa to onda ako nisam uspjela postati koncertna pijanistica? Pa to onda ako sam mor
ala boraviti u mentalnoj ustanovi? Moj ivot nije zavr io. ivot je i dalje prepun div nih stvari koje dotad nisam iskusila. Ako ni zbog ega drugoga, bila sam mu silno zahvalna to je u meni probudio te osjeaje. Kad su pro la tri mjeseca, opet me zapros io. I evo to sam mu rekla: "Ako eli spavati sa mnom, nemam ni ta protiv. Ni s kim jo n isam spavala, a ti si mi vrlo drag, pa ako eli da vodimo ljubav, nemam ba ni ta proti v. Ali udaja je ne to sasvim drugo. Ako se o eni mnome, preuzet e sve moje probleme, a oni su mnogo gori nego to mo e zamisliti." Rekao je da ga nije briga, da ne eli samo spavati sa mnom, eli se o eniti, dijeliti sve ono to imam u sebi. I to je zbilja mislio. Bio je ovjek koji e rei samo ono to s tvarno misli, i uiniti sve to je rekao. Pa sam pristala na udaju. Drugo nisam mogl a. Vjenali smo se, da vidimo, etiri mjeseca kasnije, mislim da je tako bilo. Posvaa o se s roditeljima zbog mene pa su ga se odrekli. Bio je iz stare obitelji iz ru ralnog dijela Sikokua. Raspitali su se o meni i saznali da sam dvaput bila u bol nici. Nije ni udo to su se protivili tom braku. Uglavnom, nismo imali vjenani obred . Samo smo oti li matiaru, registrirali se i otputovali u Hakone na dvije noi. To na m je bilo dovoljno: bili smo sretni. Napokon, do dana vjenanja ostala sam djevica . Bilo mi je 25 godina! Vjeruje li ti to? Reiko je uzdahnula i opet podigla ko arka ku loptu. Mislila sam da e dok god sam s njim sve biti u redu nastavila je. Dok god sam s njim, problema nee biti. To je najva nije za ovakve bolesti kakve mi imamo: osjeaj p ovjerenja. Ako se predam u ruke toj osobi, bit u dobro. Ako se moje stanje pone i mrvicu pogor avati - ako mi se od arafi i jedna daska u glavi - on e odmah primijetit i, pa e to neopisivo bri no i strpljivo popraviti, on e opet za arafiti ono to se razlabavilo, poslagat e sve upetljane ko nce. Ako imamo taj osjeaj povjerenja, bolest se nee vratiti. Nema vi e kljocl Bila sa m tako sretna! ivot je bio divan! Osjeala sam se kao da me netko izvukao iz hladno g, uzburkanog mora, umotao u deku i polo io u topli krevet. Dvije godine nakon vje nanja rodila sam dijete, i onda sam imala zbilja pune ruke posla! Praktiki sam zab oravila na bolest. Ujutro bih ustala i obavila kuanske poslove, te se brinula o d jetetu i kuhala mu u ruak kad bi do ao s posla. Svaki dan isto, ali ja sam bila sretn a. Bilo je to vjerojatno najsretnije razdoblje u mom ivotu. Koliko je trajalo, pi tam se? Bar do moje trideset i prve. A onda, odjednom, kljocl Opet se dogodilo. R aspala sam se. Reiko je zapalila cigaretu. Vjetar je zamro. Dim se dizao u ravnoj crti i nestaj ao u tami noi. Tek tada primijetio sam da se nebo napunilo zvijezdama. Ne to se dogodilo? pitao sam. Jest rekla je ne to vrlo udno, kao da su mi postavili klopku. ak i sad me proe jeza kad se toga sjetim. Reiko je slobodnom rukom protrljala sljepoonicu. Oprosti to te silim da sve ovo slu a . Do ao si vidjeti Naoko, ne slu ati moju priu. Ali zbilja bih je volio uti rekao sam. Ako nemate ni ta protiv, rado bih uo sve do k raja. Pa poela je Reiko kad nam je ki krenula u vrti, opet sam poela svirati, malo pomal . Ne za druge ljude, samo za sebe. Poela sam s kratkim skladbama Bacha, Mozarta, Scar-lattija. Nakon tako dugog razdoblja praznine, naravno, nije mi se odmah vra tio osjeaj za glazbu. I prsti mi se nisu htjeli micati kao neko. Ali bila sam pres retna to opet sviram glasovir. Dr ei ruke na tipkama, shvatila sam koliko sam voljel a glazbu - i udim za njom. Moi svirati sam sebi, to je divna stvar. Kao to sam ve rekla, svirala sam od svoje etvrte godine, ali palo mi je na pamet d a nikad nisam svirala samo za sebe. Uvijek sam se trudila polo iti neki ispit ili uvje bati zadanu skladbu da nekoga impresioniram. Sve su to, naravno, va ne stvari a ko kani svladati neki instrument. Ali kad zade u odreene godine, mora poeti svirati sebi. To je prava bit glazbe. Da bih to napokon shvatila, morala sam izii iz elitnog dru tv a i prijei trideset prvi roendan. Poslala bih dijete u vrti i brzo posvr avala sve po kui, a onda bih sat ili dva provela svirajui omiljenu glazbu. Dosad jo sve u redu, zar ne? Kimnuo sam glavom. A onda mi je jednoga dana do la u posjet gospoa iz susjedstva, koju sam poznavala iz vienja na ulici, i zamolila me da njezinoj keri dr im sate glasovira. Nisam pozna vala njezinu ker - iako smo ivjeli u istoj etvrti, kue su nam bile dosta daleko
- ali prema eninim rijeima mala je prolazila kraj moje kue i svidjelo joj se kako sviram. Jednom me je i vidjela, i sada gnjavi majku da joj dajem sate. Bila je u etvrtom razredu, i ve je uzimala satove od mnogih uitelja, ali uvijek bi ne to po lo p o zlu, i sad nije imala nikoga. Odbila sam je. Imala sam rupu od nekoliko godina, i mo da bi imalo smisla uzeti a psolutnog poetnika, ali nisam mogla hvatati korak s nekim tko je ve godinama odlaz io na sate. Osim toga, imala sam previ e posla oko svoje keri, i premda to nisam eni rekla, nitko ne mo e s djetetom koje stalno mijenja uitelje. Onda me ena zamolila d a bar uinim njezinoj keri uslugu i jednom se s njom upoznam. Bila je prilino nasrtl jiva, i vidjela sam da me nee tek tako pustiti na miru, pa sam pristala upoznati se s djevojicom - ali samo upoznati. Tri dana kasnije djevojica je sama do la k meni . Bila je pravi aneo, posjedovala je neku istu, dra esnu, prozranu ljepotu. Imala je dugu sjajnu kosu, crnu kao svje e zamije an tu , vitke, graciozne ruke i noge, bistre oi i nje na usta ca koja su izgledala kao da ih je netko isklesao. Kad sam je ugledal a, ostala sam bez rijei. Sjedei na mojem kauu pretvorila je moj dnevni boravak u ot mjeni salon. Od izravna pogleda na nju zaboljele su me oi: morala sam za kiljiti. U glavnom, takva je bila. I sad je jasno vidim. Reiko je suzila oi kao da u tom asu zami lja djevojicu. Razgovarale smo cijeli sat uz kavu - o svemu i svaemu: glazbi, njezinoj koli, ba sv emu. Odmah sam vidjela da je pametna. Znala je voditi razgovor: imala je jasna, o troumna razmi ljanja i uroeni dar da iz drugoga izmami mi ljenje. To je bilo gotovo z astra ujue. Tad jo nisam mogla odrediti to je ini tako zastra ujuom. Samo sam primijetil kako je zastra ujue inteligentna. Ali pred njom sam izgubila svu normalnu mo rasuiva nja koju sam mo da imala. Njezina ljepota i mladost toliko me se dojmila da sam se be poela promatrati kao ni e bie, nezgrapni primjerak ljudske vrste koji o njoj misl i sve najgore zbog vlastita izopaenog i pokvarenog uma. Reiko je nekoliko puta odmahnula glavom. Da sam lijepa i pametna kao ona, bila bih normalno ljudsko bie. to ti jo treba ako si tako pametan i tako lijep? Za to bi muio i gazio one slabije i manje vrijedne o d sebe ako te svi tako vole? Kakvog je razloga moglo biti za takvo pona anje? Je li vam uinila ne to stra no? Pa, samo da ka em kako je mala bila patolo ka la ljivica. Jednostavno reeno, bila je b olesno la ljiva. Sve je izmi ljala. A dok bi izmi ljala sve te prie, i sama bi u njih p ovjerovala. A onda bi sve oko sebe promijenila kako bi se uklopilo u njezinu priu . Um joj je radio tako brzo da je stalno bila korak ispred tebe i ra i avala stvari ko je bi se tebi inae uinile udnima, pa ti nikad ne bi palo na pamet da la e. Kao prvo, nitko nikad ne bi posumnjao da bi takva lijepa djevojica lagala o najobinijim stva rima. ]a u svakom sluaju ne. est mjeseci govorila mi je hrpe la i prije nego sam i i zdaleka naslutila da ne to nije u redu. Lagala je o svemu, a ja nikad nisam posumn jala. Znam da zvui blesavo. O emu je lagala? Kad ka em o svemu, mislim ba o svemu. Reiko se sarkastino nasmijala. Kad ljudi ne to sla u, moraju izmisliti gomilu drugih la i kojima e potkrijepiti prvu. To se zove "mi tomanija". Kad prosjeni mitoman la e, obino je rije o bezazlenim primjercima pa veina ljudi primijeti. Ali ta djevojica ne. Da bi sebe za titila, i ne trepnuv i je bila u stanju izrei najopakiju la . Zlorabila je sve t o je mogla. A lagala je manje ili vi e ovisno o tome s kim je razgovarala. Majci i li bliskim prijateljima koji bi odmah primijetili rijetko je lagala, a ako je mo rala, bila je jako, jako pa ljiva i izmi ljala la i koje ne bi procurile. Ili ako bi p ro-curile, na la bi neko opravdanje ili bi se ispriala onim svojim planim glasiem, a iz lijepih okica curile bi joj suze. Pa se vi e nitko nije mogao ljutiti na nju. Jo ne znam za to je izabrala mene. Jesam li joj ja bila samo jo jedna rtva, ili izvo r spasa? Jednostavno ne znam. Naravno, to sada i nije va no. Sad kad je sve gotovo . Sad kad sam ovakva. Uslijedila je kratka ti ina. Ponovila je ono to mi je rekla njezina majka, da ju je dirnulo moje sviranje dok je prolazila kraj kue. Nekoliko puta me vidjela na ulici i poela je prema meni ga jiti obo avanje. Upotrijebila je upravo tu rije: "obo avanje". Od toga sam jarko pocr venjela. Hou rei, da te "obo ava" takva prekrasna lutkica! Ali ne mislim da je u tom e sasvim lagala. Ve sam bila za la u tridesete, i nikad nisam mogla biti tako lijep
a i pametna kao ona, a nisam ni imala nikakav poseban dar, ali oito sam imala ne to to ju je privuklo k meni, ne to to joj je nedostajalo, pretpostavljam da je bilo ta ko. Zacijelo ju je to isprva zainteresiralo. Kad se sada toga sjetim, ini mi se d a je bilo tako. I ne hvalim se. Ne, znam to hoete rei. Donijela je sa sobom neke note i pitala smije li mi ne to odsvirati. Pa sam joj d opustila. Bila je to jedna od Bachovih invencija. Izvedba joj je bila...zanimlji va. Ili da ka em udna? Jednostavno, nije bila uobiajena. Naravno da nije bila dotjer ana. Ona nije i la u pravu kolu, a ono malo satova to je uzimala bilo je neredovito; uglavnom je bila samouka. Zvuk joj je bio neizvje -ban. Na audiciji za glazbenu ko lu odmah bi je odbili. Ali ona je to o ivjela. Premda je 90% bilo grozno, preostal ih 10% bilo je tu: pod njezinim je prstima propjevalo: bila je to glazba. I to B achova invencija! Pa me zainteresirala. Po eljela sam saznati vi e o njoj. L Ne treba rei da je svijet pun djece koja sviraju Bacha mnogo bolje od nje. Dvades et puta bolje. Ali veina njihovih izvedbi u sebi ne bi imala ni ta. Bile bi uplje, p razne. Ova mala imala je lo u tehniku, ali imala je malo onoga neeg to ljude privlai -ili bar mene - da se u ive u njezinu izvedbu. Pa sam odluila da bi je mo da vrijedil o poduavati. Naravno, nije dolazilo u obzir da je ponem pouavati ispoetka, tako da p ostane profesionalka. Ali osjeala sam da od nje mo da mogu stvoriti sretnu pijanist icu kao to sam ja tada bila - i jo jesam - nekoga tko u iva muzicirati samo za svoju du u. Ali pokazalo se da je to bila la na nada. Ona nije bila od ljudi koji bi nena metljivo inili stvari za svoju du u. To dijete detaljno je proraunavalo sva sredstva koja su mu bila na raspolaganju kako bi zadivilo druge. Znala je tono to treba uin iti kako bi je ljudi cijenili i hvalili. I tono je znala kakvom e izvedbom namamit i mene. Sve je proraunala, sigurna sam, i dala sve od sebe da uvje ba najva nije odlo mke specijalno za mene. Tono je mogu zamisliti kako to radi. No ipak, ak i sad, nakon to mi je sve to postalo jasno, ja mislim da je to bila p rekrasna izvedba, i da je opet ujem, isti bi me trnci pro eli. I sad kad znam sve o njenim manama, lukav- tinama i la ima, i dalje bih se naje ila. Ka em ti, ima na svijet u takvih stvari. Reiko se suho i grubo naka ljala i za utjela. I, jeste li je uzeli za uenicu? pitao sam. Jesam. Jedan sat na tjedan. Subotom ujutro. Subotom nije i la u kolu. Nijednom nij e izostala sa sata, nijednom nije zakasnila, bila je idealna uenica. Uvijek je vj e bala za sat. Nakon svakog sata pojele bismo kola i malo avrljale. U tom trenu Reiko je pogledala na sat kao da se najednom neega sjetila. Zar se ne bismo trebali vratiti u sobu? Malo se brinem za Naoko. Nisi valjda ti sada na nju zaboravio? Naravno da nisam nasmijao sam se. Samo sam se udubio u va u priu. Ako eli uti ostatak, sutra u ti ispriati. To je duga pria, preduga da se ispria odj nput. Vi ste prava eherezada. Znam rekla je, smijui se sa mnom. Nikad se nee vratiti u Tokio. Vratili smo se istim putem po umskoj stazi i stigli do stana. Svijee su bile utrnu te, svjetla u dnevnoj sobi poga ena. Vrata spavae sobe bila su otvorena, a u dnevni boravak dopiralo je svjetlo svjetiljke na nonom stoliu. Naoko je sjedila sama na kauu, u polumraku. Presvukla se u komotnu plavu spavaicu, iji je ovratnik vrsto steg nula oko vrata, a noge podvila pod sebe na kau. Reiko joj je pri la i polo ila joj ru ku na tjeme. Sad si dobro? Jesam. Oprosti odgovorila je Naoko slabim glasiem. Onda se okrenula meni i pono vila ispriku. Sigurno sam te upla ila. Malo rekao sam s osmijehom. Doi rekla je. Kad sam sjeo kraj nje, Naoko se nagnula prema meni, i dalje podvij enih nogu, sve dok joj lice nije gotovo doticalo moje uho, kao da e mi otkriti ne ku tajnu. Onda me ovla poljubila kraj uha. Oprosti rekla je jo jednom, ovaj put ra vno u moje uho, uti anim glasom. A onda se odmaknula od mene. Katkad sam tako zbrkana rekla je da ne znam to se dogaa. To se i meni stalno dogaa rekao sam. Naoko se nasmije ila i pogledala me.
Ako bi htjela rekao sam volio bih da mi jo pria o sebi. Kako ivi tu. Sto radi sv an. O ljudima koje susree . Naoko mi je govorila o svome dnevnom rasporedu, izra avajui se kratkim, ali kristal no jasnim reenicama. Buenje u est ujutro. Doruak u stanu. i enje ptinjaka. Zatim uobi poljodjelski poslovi. Ona je vodila brigu o povru. Prije ili poslije ruka imala j e ili jednosatnu sesiju s doktorom ili grupnu raspravu. Popodne je mogla birati neki teaj koji je zanima, posao u polju ili spo rt. I la je na nekoliko teajeva: francuski, pletenje, glasovir, povijest starog vij eka. Reiko me ui svirati glasovir rekla je. Poduava i gitaru. Svi se izmjenjujemo kao uenici i nastavnici. Netko tko teno govori francuski poduava francuski, jedna osoba koja se bavila sociologijom poduava povijest, druga koja dobro plete poduava plet enje: imamo zbilja impresivnu kolu. Na alost, ja nemam ne to to bih mogla poduavati. Ni ja rekao sam. Ovdje u uenje ula em mnogo vi e energije nego na fakultetu. Puno radim i u ivam zbilja . Sto radi poslije veere? Razgovaram s Reiko, itam, slu am ploe, idem drugima u goste pa igramo igrice, takve stvari. Ja vje bam gitaru i pi em autobiografiju rekla je Reiko. Autobiografiju? Ma alim se nasmijala se Reiko. Idemo spavati oko deset. Zbilja zdrav ivot, zar ne ? Spavamo kao mala djeca. Pogledao sam na sat. Bilo je nekoliko minuta do devet. Onda e vam se vjerojatno u skoro prispavati. U redu je. Danas mo emo du e ostati budne rekla je Naoko. Dugo te nisam vidjela, eli m jo razgovarati. Priaj. Kad sam maloprije bio sam, odjednom sam poeo misliti na pro lost rekao sam. Sjea li se kad smo ti Kizuki i ja do li u bolnicu u posjet? Onu na moru. Mislim da je to b ilo u prvom srednje. Kad sam operirala plua rekla je Naoko s osmijehom. Naravno, sjeam se. Ti i Kizuk i do li ste motorom. Donio si mi bombonijeru, i sve su se okoladice bile rastopile. Bilo ih je u asno te ko jesti! Ne znam, to mi djeluje kao da je bilo jako davno. Da, stvarno. Mislim da si tada pisala pjesmu, neku dugaku. Sve cure u tim godinama pi u pjesme zakikotala se Naoko. Sto te na to odjednom po dsjetilo? I ja se pitam. Miris morskog vjetra, oleandri: najednom mi se pojavilo pred oima . Je li te Kizuki esto posjeivao u bolnici? Ma kakvi! Poslije smo se oko toga stra no posvaali. Do ao je jednom, i onda poslije s tobom, i to je bilo to. Bio je grozan. A onaj prvi put nije mogao sjediti na m iru pa je ostao samo desetak minuta. Donio mi je narane i mumljao ne to to nisam raz umjela, onda mi je ogulio naranu i ne to dalje mumljao, a onda je oti ao. Rekao je da je alergian na bolnice. Naoko se nasmijala. Kad su te stvari bile u pitanju, uvi jek je bio kao dijete. Hou rei, nitko ne voli bolnice, zar ne? Zato ljudi i posjeuj u bolesnike, da im bude bolje, da ih malo obodre i tako to. Ali Kizuki to nije s hvaao. Ali nije se lo e pona ao kad smo te nas dvojica do li posjetiti. Bio je normalan. Jer si ti bio s njim rekla je Naoko. Uvijek je bio takav s tobom. Trudio se sak riti svoje slabosti. Sigurna sam da si mu bio veoma drag. Bilo mu je stalo da vi di samo njegovu najbolju stranu. Sa mnom nije bio takav. Iskljuio bi obrambene meh anizme. Znao je biti vrlo udljiv. Jednog trena bi brbljao, a onda bi pao u depres iju. To se stalno dogaalo. Takav je bio od malih nogu. Ali trudio se promijeniti, pobolj ati. Naoko je ponovno prekri ila noge na kauu. Silno se trudio, ali nije pomagalo, pa bi se zbog toga jako naljutio ili rastu io . Imao je mnogo dobrih i lijepih osobina, ali nikad nije mogao zadobiti samopouz danje koje mu je trebalo. "Moram uiniti ovo, moram promijeniti ono", stalno je tako mislio, sve do samoga k raja. Jadan Kizuki. Pa ipak rekao sam ja ako se uvijek trudio pokazati mi najbolju stranu, rekao bi
h da je uspio. Ja sam i vidio samo njegovu najbolju stranu. Naoko se nasmije ila. Bio bi presretan kad bi te sad mogao uti. Bio si mu jedini pr ijatelj. I on meni rekao sam. Nikad nikoga drugog nisam mogao nazvati pravim prijateljem , ni prije ni poslije njega. Zato mi je bilo tako lijepo s vama dvojicom. Onda sam i ja vidjela samo njegovu najbolju stranu. Kad smo nas troje bili zajedno, mogla sam se opustiti i zabora viti na brige. To su mi bili najdra i trenuci. Ne znam kako je tebi bilo. Ja sam se brinuo to ti misli rekao sam, odmahnuv i glavom. Problem je bio to to nije moglo trajati dovijeka rekla je Naoko. Nemogue je odr ati takve savr ene male kru oke. Kizuki je to znao, a i ja, a i ti. Zar ne? Kimnuo sam glavom. Ali da ti pravo ka em nastavila je Naoko ja sam voljela i njegovu slabu stranu. V oljela sam je kao to sam voljela njegovu dobru stranu. U njemu nije bilo ba niega z lobnog ni podmuklog. Bio je slab, to je sve. Poku ala sam mu to rei, ali nije mi vj erovao. Stalno mi je govorio da je to zato to smo zajedno od tree godine. Govorio mi je da ga predobro poznajem: da ne vidim razliku izmeu njegovih jakih strana i mana, da su mi one sve iste. Ali nije me mogao natjerati da promijenim mi ljenje. I dalje sam ga jednako voljela, i nikad me nije zanimao nitko drugi. Naoko me pogledala s tu nim osmijehom. I dok smo bili samo djeca, imali smo zaista neobian odnos. Kao da smo bili spoje nim nekom tjelesnom vezom. Ako bismo bili razdvojeni, neka specijalna gravitacij ska sila opet bi nas spojila. Kad smo postali cura i deko, to je bila najprirodni ja stvar na svijetu. Nismo o tome morali razmi ljati ni odluivati. Poeli smo se ljub iti u dvanaestoj a dirati u trinaestoj. Ja bih oti la u njegovu sobu ili on u moju , i onda bih ga dovela do kraja rukama. Nikad mi nije palo na pamet da smo preur anili. To se dogodilo normalno. Ako se htio igrati s mojim grudima ili picom, uo pe mi nije smetalo, ili ako je htio svr iti, nisam imala ni ta protiv da mu pomognem u tome. Sigurna sam da bismo se oboje okirali kad bi nas netko optu io da smo ne to s krivili. Jer nismo. Samo smo inili ono to smo trebali. Oduvijek smo jedno drugome pokazivali sve dijelove tijela, lb je bilo gotovo kao da nam na a tijela zajedniki pripadaju. Ali isprva smo se trudili ne ii dalje od toga. Bojali smo se da ne zatrudnim, a tada jo nismo imali pojma kako se to sprjeava... Uglavnom, tako smo Kizuki i ja rasli zajedno, s rukom u ruci, kao nerazdvojan par. Gotovo da n ismo osjeali pritisak seksa ni tjeskobu koja nastaje kada djeci u pubertetu naglo naraste ego. Sto se tie seksa bili smo potpuno otvoreni, a to se tie na ih ega, budui da smo ih meusobno upijali i dijelili, nismo ih bili jako svjesni. Shvaa to hou rei? Valjda rekao sam. Nismo mogli podnijeti razdvojenost. Da je Kizuki po ivio, sigurno bismo bili zaje dno, i voljeli se, a onda bismo polako postali nesretni. Nesretni? Za to? Naoko je nekoliko puta pro la prstima kroz kosu, zae ljavajui je. Skinula je kopu, pa j oj je kosa pala preko lica kad je nagnula glavu. Jer bismo morali svijetu vratiti sve dugove rekla je, podi ui oi u razinu s mojima. Bol odrastanja. Nismo platili kad smo trebali, pa su nam rauni do li na naplatu. Z ato je Kizuki to uinio, i zato sam ja ovdje. Bili smo kao djeca koja odrastaju go la na pustom otoku. Kad bismo ogladnjeli, jednostavno bismo ubrali bananu; kad b ismo osjetili usamljenost, zaspali bismo jedno drugome u naruju. Ali takve stvari ne traju zauvijek. Brzo smo odrasli i morali smo ui u dru tvo. Zato si nam ti bio tako va an. Ti si bio karika koja nas je povezivala s vanjskim svijetom. Preko teb e smo se poku avali uklopiti u vanjski svijet to smo bolje mogli. No na kraju, nara vno, nismo uspjeli. Kimnuo sam glavom. Ali nemoj misliti da smo te iskori tavali. Kizuki te stvarno volio. Jednostavno s e tako dogodilo da je na a veza s tobom bila na a prva veza s bilo kim drugim. I jo j e. Kizuki je mo da mrtav, ali ti si jo moja jedina veza sa svijetom vani. I kao to t e Kizuki volio, i ja te volim. Nikad te nismo htjeli povrijediti, ali vjerojatno jesmo; vjerojatno smo u tvome srcu ostavili duboku ranu. Nikad nam nije palo na pamet da bi se takvo to moglo dogoditi. Naoko je opet spustila glavu i za utjela. Hej, jesmo li za alicu kakaa? ponudila je Reiko.
Mo e. Ba mi se pije rekla je Naoko. A ja bih popio malo konjaka koji sam donio, ako vam ne smeta rekao sam. Samo izvoli rekla je Reiko. Mogu i ja malo gucnuti? Naravno rekao sam smijui se. Reiko je donijela dvije a e pa smo nazdravili. Onda je oti la u kuhinju skuhati kakao . Mo emo li razgovarati o neemu malo veselijem? pitala je Naoko. Ja nisam imao nikakvu veselu temu. Pomislio sam, da je bar Smeeko ulja jo tu! Taj tip znao je nadahnuti cijeli niz pria. Nekoliko takvih pria sve bi oraspolo ilo. Nisam mogao ni ta drugo doli na iroko prepriavati kako su deki u domu odvratni. Bilo mi je m uka od same prie o neemu tako odurnom, ali Naoko i Reiko su se praktiki previjale o d smijeha, njima je sve to bilo tako novo. Zatim je Reiko opona ala du evne bolesnik e. I to je bilo vrlo zabavno. Naoko je poslije jedanaest postala pospana, pa je Reiko razvukla kau i dala mi jastuk, posteljinu i deke. Ako ti usred noi doe da nekoga siluje , nemoj zgrabiti krivu rekla je. Nenaborano t ijelo na lijevom krevetu, to ti je Naoko. La e ! Ja spavam na desnome rekla je Naoko. Reiko je dodala Inae, uredila sam da sutra preskoimo dio popodnevnih obveza. Mogli bismo nas troje otii na mali izlet. Znam lijepo mjesta ce tu u blizini. Dobra ideja rekao sam. ene su naizmjence oprale zube i povukle se u spavau sobu. Ja sam natoio konjak i is pru io se na kauu, prevrui u glavi dnevne dogaaje od jutra do veeri. inilo mi se da je an bio u asno dug. Soba se i dalje bjelasala na mjeseini. Osim to bi tu i tamo tiho za kripio krevet, iz spavae sobe u kojoj su le ale Naoko i Reiko jedva da se uo zvuk. Kad sam sklopio oi, kroz tamu kao da su poeli plutati siu ni dijagramski oblici, i moje u i os jetile su u zraku zaostale vibracije Reikine gitare, ali ni jedno ni drugo nije potrajalo. Stigao je san i ponio me u hrpu toplog mulja. Sanjao sam o alosnim vrb ama. S obje strane planinskog puteljka nizale su se alosne vrbe. Nevjerojatna kol iina vrba. Puhao je prilino o tar vjetri, ali grane vrba nisu se ni zanjihale. Za to je tako? pitao sam se, a onda sam vidio da se za svaku granu svakog stabla dr e siu ne ptiice. Njihova te ina dr ala je grane nepominima. Dograbio sam tap i njime udario obli n ju granu, nadajui se da u otjerati ptice i omoguiti grani da se zanji e. Ali nisu htj ele otii. Umjesto da odlete, pretvorile su se u pticolike metalne komade koji su s trijeskom pali na zemlju. Kad sam otvorio oi, inilo mi se da gledam nastavak svog sna. Mjeseina je punila sob u istom mekom bijelom svjetlo u. Nagonski, uspravio sam se u krevetu i poeo tra iti me talne ptice, kojih, naravno, nije bilo. Umjesto toga u dnu kreveta vidio sam Nao ko kako sjedi, nepomino, sama, zagledana kroz prozor. Na skupljena koljena naslon ila je bradu, podsjeala je na gladno siroe. Potra io sam sat koji sam ostavio kraj k reveta, ali nije bio ondje gdje je trebao biti. Iz kuta pod kojim je padala mjes eina nagaao sam da mora biti oko dva ili tri ujutro. Osjetio sam kako me mori e, ali odluio sam ostati nepomian i gledati Naoko. Imala je istu onu plavu spavaicu u koj oj sam je vidio ranije, a na jednoj strani kosu joj je pridr avala kopa u obliku le ptira, otkrivajui ljepotu njezina lica na mjeseini. udno, pomislio sam, prije nego je legla skinula je kopu. Naoko je ostala ukoeno sjediti, nalik na malu nonu ivotinjicu koju je mjeseina izmam ila van. Smjer svjetla prenaglasio je siluetu njezinih usnica. Naizgled silno kr hka i ranjiva, silueta je gotovo neprimjetno pulsirala u ritmu njezina srca ili gibanja njezina unutarnjeg srca, kao da ape bezglasne rijei upuene tami. Progutao sam slinu ne bih li tako ubla io e, ali u nonome miru taj se um uinio silnim. Kao da joj je to bio znak, Naoko je ustala i tiho krenula prema uzglavlju moga k reveta, uz jedva ujno u tanje spavaice. Kleknula je na pod kraj moga jastuka, oiju pri kovanih za moje. Uzvratio sam joj pogled, ali njezine mi oi ni ta nisu govorile. Ne obino prozirne, sliile su prozorima u neki drugi svijet, ali koliko god da sam zur io u njihove dubine, nisam vidio ni ta. Izmeu na ih lica bilo je tek desetak pedalja, ali ona je od mene bila udaljena svjetlosnim godinama. Pru io sam ruku da je dotaknem, ali Naoko je ustuknula, a usnice su joj blago zadr htale. Trenutak kasnije podigla je ruke i polako poela otkopavati dugmad na spavaic
i. Bilo ih je sveukupno sedam. Osjeao sam kao da i dalje sanjam dok sam gledao nj ezine tanane, dra esne prste kako otkopavaju dugme po dugme, odozgo nadolje. Sedam malih bijelih dugmeta: kad ih je sve otkopala, Naoko je svukla haljetak preko ram ena i posve ga zbacila, kao kukac koji odbacuje svoju oklop. Ispod njega nije no sila ni ta. Na sebi je sad imala samo kopu s leptirom. Onako gola, kleala je kraj kr eveta i gledala me. Okupano blagom mjeseinom, Naokino tijelo sjalo se poput novor oene puti i svojim sjajem diralo u srce. Kad bi se pomaknula - a njezine su kretn je bile gotovo neprimjetne - igra svjetlosti i sjene profinjeno bi za-titrala. N abujale obline njezinih grudi, njezine siu ne bradavice, urez njezina pupka, njezin e bedrene kosti i stidne dlaice, svi su oni bacali zrnate sjene, iji su se oblici mijenjali poput valia to mre kaju mirnu povr inu jezera. Kakva savr ena put! pomislio sam. Otkad Naoko ima takvo savr eno tijelo? Sto se dogo dilo s tijelom koje sam proljetos dr ao u naruju? One noi dok sam je nje no svlaio uplakanu, Naokino tijelo ostavilo je na mene dojam nesavr enosti. Grudi su joj djelovale tvrdo, bradavice na udan nain ispupene, kukovi neobino ukoeni. Bez daljnjega, bila je lijepa djevojka, a tijelo joj je bilo divno i zamamno. One me noi uzbudilo i pon ijelo golemom silinom. No ipak, dok sam grlio, milovao i ljubio njezinu golu put , bio sam udno i mono svjestan neravnote e i nezgrapnosti ljudskoga tijela. Dok sam dr ao Naoko u naruju, elio sam joj objasniti: "]a s tobom vodim ljubav. U tebi sam. Ali to zapravo nije ni ta. Nema veze. To je samo zdru ivanje dvaju tijela. Mi samo j edno drugome govorimo stvari koje se mogu izrei samo trljanjem dvaju nesavr enih ko mada puti. Na taj nain dijelimo svoju nesavr enost." Ali naravno, nikad tako ne to ne bih mogao rei i nadati se da u biti shvaen. Zato sam je samo nastavio vrsto grliti. I dok sam je grlio, u njezinu sam tijelu utio nekakvo kamenito strano tijelo, ne ki dodatak kojemu se nikad ne bih mogao primaknuti. A taj osjeaj istodobno je isp unjavao moje srce osjeajima prema Naoko i mojoj erekciji podario zastra ujuu o trinu. No tijelo koje mi je Naoko sad iznijela na vidjelo nije bilo ni nalik onome koje sam te noi grlio. Ova put pro la je kroz brojne promjene ne bi li se ponovno rodil a u svom svojemu savr enstvu pod svjetlom Mjeseca. Od Kizukijeve smrti nestao je s vaki znak djevojake puna nosti, a zamijenila ju je put zrele ene. Naokina tjelesna l jepota sada je bila tako savr ena da u meni nije budila nikakvu spolnu elju. Sve to sam mogao bilo je netremice gledati, prenera eno, u te dra esne obline struka i boko va, u zaobljenu rasko grudi, u vitak trbuh koji se nje no gibao sa svakim udahom, t e meku, crnu pubinu sjenu podno njega. Na taj mi je nain podastirala svoju golotinju mo da pet minuta, sve dok se naposlje tku opet nije umotala u spavaicu i zakopala je odozgo nadolje. im je posljednje dug me bilo na mjestu, ustala je i tiho kliznula prema spavaoj sobi, neujno otvorila v rata i nestala. Dugo sam ostao le ati kao ukopan, sve dok mi nije palo na pamet da ustanem iz krev eta. Na ao sam sat koji je bio pao na pod i okrenuo ga naspram svjetlosti Mjeseca. Bilo je 3.40. Oti ao sam u kuhinju i popio nekoliko a a vode, da bih se opet ispru io u krevet, ali san mi nije dolazio na oi sve dok jutarnje sunce nije zavirilo u svaki kutak sobe i rastjeralo i poslje dnji traak blijeda mjeseeva sjaja. Bio sam na rubu sna kad je u la Reiko i pljesnula me po obrazu, viui: "Dobro jutro! Dobro jutro!" Dok je Reiko slagala kau, Naoko je oti la u kuhinju i poela pripremati doruak. Nasmij e ila mi se i po eljela mi dobro jutro. Dobro jutro odgovorio sam. Stajao sam po strani i gledao je dok je stavljala vo du da zavrije i rezala kruh na kri ke, sve vrijeme pjevu ei, ali u njezinu dr anju nisa m mogao naslutiti ni ta to bi ukazivalo da mi je prethodne noi pokazala svoje golo t ijelo. Oi su ti crvene rekla mi je dok je nalijevala kavu. Jesi li dobro? Probudio sam se usred noi i nisam vi e mogao zaspati. Sigurno smo hrkale rekla je Reiko. Nimalo rekao sam. Dobro onda rekla je Naoko. To ka e samo zato to je pristojan rekla je Reiko zijevajui. Isprva sam pomislio da se Naoko srami ili da glumi nevina ce zbog Reiko, ali njezi no pona anje nije se promijenilo ni kad je Reiko na trenutak izi la iz sobe, a oi su
joj bile uobiajeno prozrane. Kako si ti spavala? pitao sam Naoko. Kao top odgovorila mi je s lakoom. Imala je jednostavnu iglu za kosu, bez ikakva ukrasa. Nisam znao kako to protumaiti, i za sve vrijeme doruka osjeao sam se isto. Dok sam mazao maslac na kruh ili lju tio jaje, stalno sam dobacivao poglede Naoko, tra ei nek i znak. Za to me stalno tako gleda ? pitala je s osmijehom. Mislim da je zaljubljen u nekoga rekla je Reiko. I L. Jesi li zaljubljen u nekoga? pitala me Naoko. Mo e biti rekao sam ja, uzvraajui joj osmijeh. Kad su se njih dvije poele aliti na m j raun, odustao sam od razmi ljanja 0 onome to se te noi dogodilo i usredotoio se na kruh i kavu. Nakon doruka, Reiko i Naoko rekle su da idu hraniti ptice u ptinjaku. Ponudio sam se da poem s njima. Presvukle su se u traperice i radne ko ulj e, te bijele gumene izme. Smje ten u malenom parku iza teniskih terena, ptinjak je b io opskrbljen svim vrstama peradi, od koko i i golubova do pauna i papiga, a oko n jega su bile lijehe s cvijeem, ukrasno grmlje i klupe. Dvojica mu karaca etrdesetih godina, po svemu sudei takoer pacijenti sanatorija, grabljali su li e koje je opalo p o stazama. ene su im pri le da im po ele dobro jutro, a Reiko ih je nasmijala jo jedno m svojom alom. U cvjetnim lijehama cvjetale su kozmeje, a ukrasno grmlje bilo je izvanredno dobro njegovano. Ugledav i Reiko, ptice su poele agoriti i letjeti unutar kaveza. Ona je u la u kuicu kraj kaveza i izi la nosei torbu s hranom 1 vrtno crijevo. Naoko je privrstila crijevo na slavinu i odvrnula vodu. Pazei da im koja ptica ne pobjegne, obje su hitro u le u kavez; Naoko je mlazom vode istila prljav tinu a Reiko ribala dno kaveza partvi om. Sitne kapljice vode presijavale su se pod blje tavim zrakama jutarnjeg sunca. Paunovi su lepr ali po kavezu kako ih ne bi poprskala voda. Jedna purica digla je glavu i pogledala me mrko poput nekakv a mu iavog starca, a papiga na preki iznad mene izrazila je svoje negodovanje krianje m i lepe-tanjem krila. Reiko je mijauknula papigi, koja se nato pokunjeno od uljal a u najdalji kut, ali ubrzo je poela dozivati Hvala! Ludo! Seronja! Pitam se tko ga je nauio takve izraze? rekla je Naoko s uzdahom. Ja nisam rekla je Reiko. Ja to nikad ne bih. Opet je poela mijaukati, i papiga j e umuknula. Smijui se, Reiko je objasnila Frajer se jednom namjerio na maku. Sad ih se smrtno boji. Kad su zavr ile s i enjem, odlo ile su orue i poele puniti hranilice. ljapkajui po lokv na podu, purica se zajurila prema svojoj hranilici i zabila glavu unutra, previ e zaokupljena hranom da bi se obazirala na Naokino tupkanje po repu. Svako jutro ovo radi ? pitao sam Naoko. Svako jutro! rekla je. Ovaj posao obino daju novim enama. Tako je lak. Hoe vidjeti zeeve? Mo e rekao sam. Kuninjak je bio iza ptinjaka. Unutra je le alo desetak zeeva; spavali su na slami. Naoko je poistila njihov izmet, stavila im hranu u kutiju i podigla jedno mladune, trljajui ga o obraz. Nije li presladak? ushieno je rekla. Dala mi je da ga dr im. Topla krznena loptica uurila se u mojim rukama, trza-jui nosiem. Ne brini se, nee ti ni ta rekla je ona zecu, gladei ga po glavi prstom i smije ei mi e. Bio je to tako blistav osmijeh, bez i jednog traka tuge, da sam se morao i sam nasmije iti. A to je znailo ono noas s Naoko? pitao sam se. Zasigurno sam znao da je to bila prava Naoko, a ne san: nedvojbeno se svukla i pokazala mi svoje golo ti jelo. Reiko je zvi dala neku simpatinu verziju Proud Mary dok je trpala sakupljen otpad u plastinu vreicu i vezivala je pri vrhu. Pomogao sam im da ponesu orue i vreu s hran om do kuice. Jutro je moje omiljeno doba dana rekla je Naoko. Kao da sve poinje iznova, sve i spoetka. Oko podneva postanem tu na, a mrzim kad zalazi Sunce. Dan za danom pro ivlja
vam te osjeaje. I dok pro ivljavate te osjeaje, vi mlaarija starite poput mene rekla je Reiko s os mijehom. Mislite o tome kako je sada jutro ili no, i jo se ne okrenete, a ve ste st ari. Ali ti voli starjeti rekla je Naoko. Ba i ne rekla je Reiko. Ali svakako ne bih htjela opet biti mlada. Za to? pitao sam. Jer je to takva gnjava a! rekla je. Onda je ubacila metlu u kuicu i zatvorila vrat a, sve vrijeme zvi duui Proud Mary. U stanu su ene izule izme i obule tenisice, te rekle da idu na farmu. Reiko je pre dlo ila da ostanem itati ili ne to slino, jer mi ne bi bilo zanimljivo gledati kako ra de, a oni to rade u skupini. A dok eka , mo e oprati hrpu prljavog rublja koje smo ost avile kraj umivaonika dodala je. alite se rekao sam, zateen. Naravno da se alim nasmijala se. Ba si sladak. Zar ne, Naoko? Stvarno jest rekla je Naoko. Uit u njemaki rekao sam s uzdahom. Da, radi zadau, budi dobar rekla je Reiko. Vratit emo se prije ruka. Izi le su kikoui se. uo sam korake i glasove mno tva ljudi koji su prolazili dolje. U ao sam u kupaonicu i opet se umio, a onda posudio gric-kalicu i podrezao nokte. Za kupaonicu kojom se koriste dvije ene, prostorija je bila nevjerojatno jednosta vna. Osim uredno poslaganih boica krema za i enje, balzama za usta i krema za sunanje, u njoj nije bilo gotovo niega to bi se moglo nazvati kozmetikom. Kad sam zavr io s rezanjem noktiju, napravio sam si kavu i popio je za kuhinjskim stolom, nad otvo renom knjigom iz njemakoga. Skinuv i se u majicu kratkih rukava u suncem ispunjenoj kuhinji, dao sam se na memoriranje svih oblika iz gramatike tablice, a onda me o buzeo udan osjeaj. Uinilo mi se da nepravilne njemake glagole od ovog kuhinjskog sto la razdvaja najvea zamisliva razdaljina. Dvije ene vratile su se s farme u pola dvanaest, naizmjence se istu irale i presvuk le u istu odjeu. Svi troje krenuli smo na ruak u blagovaonicu, a onda od etali do ula za. Ovaj put u stra- arskoj kuici bio je slu benik na du nosti. Sjedio je za stolom i j eo ruak koji su mu vjerojatno donijeli iz menze. S tranzistora na polici ula se stara sentimentalna pop melodija. Prijateljski nam je mahnuo u znak pozdrava dok smo se pribli avali, i mi smo otpozdravili njemu. Reiko mu je objasnila da idemo pro etati izvan kruga ustanove i da emo se vratiti z a tri sata. Ba fino rekao je. Imate sree s vremenom. Ali klonite se ceste kroz dolinu. Blato je od onog pljuska. Sve drugo je u redu. Reiko je upisala svoje i Naokino ime u knjigu, kao i datum i vrijeme. Lijepo se provedite rekao je stra ar. I uvajte se. Fin ovjek rekao sam. Nije mu ovdje sve u redu rekla je Reiko, pokazujui na glavu. Sto se tie vremena, meutim, imao je pravo. Nebo je bilo svje e isprano i plavo, a na nebeskom svodu dr ao se tek trag bijelog oblaka nalik na tanku prugu slikarske boj e. Neko vrijeme hodali smo kraj niskog kamenog zida Hostela Ami, a onda smo se o dmakli i poeli penjati strmom, uskom stazicom, hodajui u koloni. Reiko je i la prva, Naoko u sredini, a ja sam bio na zaelju. Reiko se uspinjala sigurnim korakom, ka o ena koja poznaje svaki kutak svake planine u okolici. Koncentrirali smo se na h odanje, jedva razmjenjujui pokoju rije. Naoko je imala tamnoplave traperice i bije lu bluzu, a jaknu je nosila u ruci. Gledao sam njezinu dugu ravnu kosu kako se n ji e lijevo-desno na spoju s ramenima. Svako malo bi se osvrnula i dobacila mi pog led, smije ei se kad bi nam se oi susrele. Staza se penjala tako visoko da me ve goto vo hvatala vrtoglavica, ali Reiko nije usporavala korak. Naoko je urila da odr i ko rak s njom, bri ui znoj s lica. Kako se ve dulje vremena nisam upu tao u takve aktivno sti u prirodi, ubrzo sam se zadihao. Vi ovo esto radite? pitao sam Naoko. Mo da jednom na tjedan odgovorila je. Mui se? Malo rekao sam. Jo malo i stigli smo rekla je Reiko. Ovo su dvije treine puta. Hajde, deko si, nis i?
Da, ali nisam u formi. Stalno se igra s curicama promrmljala je Naoko, kao sebi u bradu. Htio sam joj odgovoriti, ali bio sam previ e zapuhan da bih govorio. Svako malo cr vene ptice s kukmama na glavi prhnule bi preko na e staze, blistajui se nasuprot pl avetnilu neba. Polja oko nas bila su puna bijelog, plavog i utog cvijea, i posvuda su zujale pele. Kreui se korak po korak, nisam mislio ni na to drugo osim na prizor koji mi je bio pred oima. Nakon jo deset minuta nagib se smanjio i stigli smo do neke visoravni. Ondje smo se odmorili, otrli znoj, do li do daha i popili vode iz boca. Reiko je prona la neki list i od njega napravila zvi daljku. Za av i meu visok ustalasan gusti , staza se poela lagano spu tati. Hodali smo jo nekih pe naest minuta, a onda pro li kroz selo. Tu od ljudi nije bilo ni traga, a svih dese tak kua bile su u razliitim stadijima propadanja. Meu kuama je rasla trava koja je d opirala ak do struka, a suhe bijele grudice golubljeg izmeta lijepile su se za ru pe u zidu. Na jednoj ru evnoj graevini pre ivjeli su samo stupovi, dok su druge djelo vale kao da se u njima mo e ivjeti im se otvore aluzine. Te mrtve, tihe kue tiskale su se s obje strane ceste dok smo prolazili. Ljudi su do prije sedam-osam godina jo ivjeli u ovom selu obavijestila me Reiko. Tu okolo bile su oranice. Ali svi se pokupili. ivot je jednostavno bio prete ak. Kad bi snijeg zimi zapadao, bili su u k lopci. A zemlja nije ba naroito plodna. U gradu bolje ive. Kakva teta rekao sam. Neke kue izgledaju savr eno upotrebljivo. Jedno vrijeme tu su poku ali ivjeti neki hipiji, ali odustali su. Zime su im bile preo tre. Malo dalje od sela nai li smo na veliko ograeno podruje koje je nalikovalo pa njaku. D aleko na drugoj strani ugledao sam nekoliko konja kako pasu. I li smo du linije ogr ade, kadli je do nas dotrao veliki pas, ma ui repom. Stao je na stra nje noge i naslon io se na Reiko, nju kajui joj lice, a onda je zaigrano skoio na Naoko. Zazvi dao sam p a je pri ao meni i poeo mi lizati ruku svojim dugim jezikom. Naoko je potap ala psa po glavi i objasnila da pripada pa njaku. Kladim se da ima ve dvadesetak godina rekla je. Zubi su mu tako lo i da ne mo e gristi ni ta tvrdo. Cijeli dan spava pred duanom, a kad uje korake, dotri. Reiko je iz ruksaka izvadila ostatak sira. Nanju iv i ga, pas je doskoio do nje i sta o mljaskati. Ovog momka neemo jo dugo moi gledati rekla je Reiko, tap ui psa po glavi. Sredinom stopada potrpaju konje i krave u kamione i odvedu ih dolje u staju. Pu taju ih da pasu jedino ljeti, kad se otvara nekakva kavana za turiste. "Turiste"! Mo da dvade set planinara dnevno. Hej, idemo ne to popiti? Dobra ideja rekao sam. Pas nas je poveo do kavane, male bijele kue koja je sprijeda imala trijem, a sa s trehe joj je visio izblijedjeli natpis u obliku kavene alice. Odveo nas je uza st ube i ispru io se na trijemu, kiljei. Kad smo posjedali oko stola, izi la je djevojka s konjskim repom, odjevena u gornji dio trenirke i bijele traperice, i pozdravil a Reiko i Naoko kao da su stare prijateljice. Ovo je Naokin prijatelj rekla je Reiko predstavljajui me. Drago mi je rekla je ona. I meni odgovorio sam. Dok su tri ene razmjenjivale neobvezne komentare, ja sam ispod stola milovao psa po vratu. Imao je tvrd, ilav vrat od starosti. Kad sam ga poe ao po kvrgavim mjestim a, pas je zatvorio oi i uzdahnuo od zadovoljstva. Kako se zove? pitao sam djevojku. Pepe rekla je. Zdravo, Pepe rekao sam psu, ali nije se ni maknuo s mjesta. Nagluh je rekla je djevojka. Mora mu glasnije govoriti ili te nee uti. Pepe! povikao sam. Pas je otvorio oi i smjesta se pozorno osvrnuo oko sebe, zala jav i. Ni ta nije, Pepe rekla je djevojka. Samo ti spavaj da du e ivi . Pepe je opet kljok kraj mojih nogu. Naoko i Reiko naruile su a u hladnog mlijeka, a ja sam zatra io pivo. Idemo slu ati radio rekla je Reiko. Djevojka je ukljuila pojaalo i na la neku FM radi
opostaju. Pjevali su Blood, Sweat and Tears, pjesmu Spinning Wheel. Reiko se na licu vidjelo zadovoljstvo. Eto, zato smo ovdje! U sobi nemamo radio, pa ako s vremena na vrijeme ne doemo ovamo, ja nemam blage veze to se vani slu a! Ti ovdje spava ? pitao sam djevojku. Ma kakvi! nasmijala se ona. Umrla bih od usamljenosti da ovdje prenoim. Slu benik iz ispa e me vozi u grad, a ujutro doem natrag. Pokazala je na kamionet s pogonom n a sva etiri, parkiran ispred obli njeg ureda za ispa u. Ubrzo e na godi nji, zar ne? pitala je Reiko. Da, uskoro emo zatvoriti rekla je djevojka. Reiko joj je ponudila cigaretu pa su zapalile. Nedostajat e mi rekla je Reiko. Ali vraam se u svibnju rekla je djevojka smijui se. Na radiju su krenuli Cream s pjesmom White Room. Nakon promid bene poruke, do ao je red na Simona i Garfunkela i Scarborough Fair. Ova mi se svia rekla je Reiko kad je pjesma zavr ila. Gledao sam film rekao sam. Tko glumi? Dustin Hoffman. Ne znam tko je to rekla je, tu no odmahnuv i glavom. Svijet se mijenja kao lud, a j a ne znam to se dogaa. Zamolila je djevojku da joj donese gitaru. Odmah rekla je djevojka, ugasila radi o i donijela neku staru gitaru. Pas je podigao glavu i onju io je. To se ne jede rekla je Reiko, tobo e strogo. Pred nama su se prostirale planine, a njihovo grebenje o tro je upiralo u nebo. Ovo je kao neki prizor iz Moje pjesme, moji snovi rekao sam Reiko dok se ona u ti mavala. Sto je to? upitala je. Prebirala je po icama tra ei prvi akord za Scarborough Fair. Oito je prvi put svirala tu pjesmu, ali nakon nekoliko neuspje nih poetaka odsvirala ju je do kraja, bez za stajanja. Do treeg puta imala ju je u prstima, i ak je poela improvizirati. Dobro u ho rekla mi je, namigujui. Ako ne to ujem tri puta, obino to mogu i odsvirati. Tiho pjevu ei melodiju, odsvirala je cijeli Scarborough Fair. Zapljeskali smo joj, a Reiko je uzvratila naklonom glave, kako i dolikuje. Za Mozartov koncert dobivala sam vi e aplauza rekla je. Ako odsvira Here Comes th e Sun od Beatlesa, kua je asti mlijekom, rekla je djevojka. Reiko je u znak odobravanja podigla palac i zapjeva la. Glas joj nije bio pun, od previ e pu enja postao je pomalo hrapav, ali bio je to lijep glas koji je naprosto plijenio. Gotovo da sam osjetio kako doista ponovno izlazi Sunce dok sam ondje sjedio, pio pivo i gledao planine. Bio je to nje an, t opao osjeaj. Reiko je vratila gitaru i zamolila da opet puste radio. Onda je predlo ila Naoko i meni da se sat vremena nasamo pro eemo oko jezera. Ja bih jo malo slu ala radio i dru ila se s njom. Ako se vratite do tri, to je u red u. Zar smijemo tako dugo biti zajedno sami? Pa, to je zapravo protiv pravila, ali k vragu sve. Nisam ja gart ;, dedama. I meni treba odmor. A ti si do ao ak iz Tokija, sigurno imate hrpu stvari o kojima elite razgovarati. Dok je govorila, Reiko je pripalila novu cigaretu. Idemo rekla je Naoko i ustala. Po ao sam za njom. Pas se probudio i neko vrijeme i ao za nama, ali ubrzo mu je dosa dilo pa se vratio na trijem. Polako smo se zaputili ravnom stazom uz ogradu pa nja ka. Naoko bi me svako malo uhvatila za ruku ili pod ruku. Ovo je slino kao nekada, zar ne? rekla je. Nije to bilo "nekada"! nasmijao sam se. To je bilo proljetos! Ako je to "nekada ", onda je ono otprije deset godina prapovijest! I djeluje mi kao prapovijest rekla je Naoko. Nego, oprosti za ono sino. Ne znam, bila sam sva ivana. Stvarno nisam to trebala uiniti nakon to si do ao ak iz Tokija. Nema veze rekao sam. Oboje imamo mnogo osjeaja koje moramo otvoreno izraziti. Da kle, ako eli nekoga odalamiti tim osjeajima, odalami mene. Onda emo jedno drugo bolj
e shvaati. I ako me bolje shvati , to onda? Ne razumije , zar ne? rekao sam. Nije bitno to e onda biti. Neki ljudi u ivaju u it u eljeznikih rasporeda i samo to rade po cijele dane. Neki od ibica izrauju goleme m akete brodova. Za to onda na svijetu ne bi postojao ovjek koji te poku ava shvatiti i u tome u iva? Ne to kao hobi? rekla je ona zainteresirano. Pa da, to bi se moglo nazvati hobijem. Veina normalnih ljudi nazvali bi to prija teljstvom ili ljubavlju ili tako ne to, ali ako ti to eli zvati hobijem, i to je u r edu. Reci kazala je Naoko i tebi se sviao Kizuki, zar ne? . Naravno rekao sam. A Reiko? Jako mi se svia rekao sam. Zbilja je draga. Kako to da ti se uvijek sviaju takvi ljudi - hou rei, ljudi kao mi? Svi smo udni, uvrnuti, utapamo se - i ja, i Kizuki, i Reiko. Za to ti se ne sviaju normalniji ljudi? Jer ja vas tako ne vidim rekao sam nakon kraeg razmi ljanja. Ja tebe, Kizukija i R eiko ne smatram ni u kom smislu "uvrnutima". Za mene su uvrnuti oni vani, oni koji jure okolo. Ali mi jesmo uvrnuti rekla je Naoko. Ja to vidim. Hodali smo utke. Staza se odma knula od ograde i uvela nas u kru no travnato polje obrubljeno drveem, nalik na jezerce. Katkad se usred noi probudim stra no upla ena rekla je Naoko, sti ui se uz moju ruku. jim se da nikad vi e neu biti dobro. Da u uvijek ostati ovako uvrnuta, da u ovdje ost arjeti i uvenuti. Spopadne me takva jeza da se sva iznutra sledim. U asno je.. .tako hlad no... Obgrlio sam je rukom i privukao bli e. ini mi se kao da me Kizuki iz tame doziva i pru a mi ruku: "Hej, Naoko, ne mo emo vi e biti ovako razdvojeni." Kad ga ujem da to govori, ne znam to uiniti. I to onda ini ? Pa...ali nemoj ovo krivo shvatiti. Dobro, neu. Ka em Reiko da me zagrli. Probudim je, uvueni joj se u krevet i u naruje. I plaem. O nda me ona miluje dok se taj led ne otopi i dok se opet ne zgrijem. Misli da je t o perverzno? Nije. Ali volio bih da te ja mogu grliti rekao sam. Pa grli me onda. Sada. Tu. Sjeli smo na suhu travu livade i zagrlili se. Oko nas je bila visoka trava, i ni smo vidjeli ni ta osim neba i oblaka iznad nas. Nje no sam polegnuo Naoko i uzeo je u naruje. Bila je meka i topla, i njezine su me ruke prigrlile. Poljubili smo se istinski osjeajno. Reci mi ne to, Toru pro aptala mi je Naoko u uho. to? pitao sam. eli li spavati sa mnom? Naravno da elim rekao sam. Mo e li ekati? Naravno da mogu. Prije nego to opet uinimo, elim se malo oporaviti. elim postati osoba koja e biti v rednija toga tvog hobija. Hoe li me priekati? Naravno da u priekati. Je li ti se sada digao? Misli na moj taban? Blesane zakikotala se Naoko. Ako me pita imam li erekciju, naravno da imam. Daj budi ljubazan i prestani govoriti "naravno". Dobro, prestat u. Je li to te ko? to? Kada ti se tako digne.
Te ko? Mislim, pati li se? Ovisi kako gleda na to. Hoe da ti pomognem da ti bude lak e? Rukom? A-ha. Da ti iskreno ka em rekla je Naoko bode me otkako smo legli. Boli. Odmaknuo sam kukove. Bolje? Hvala. Zna to? rekao sam. to? Hajde ipak. Dobro rekla je s blagim osmijehom. Onda mi je otkopala zatvara na hlaama i uzela m oj kruti penis u ruku. Topao je rekla je. Poela je micati rukom, ali ja sam je zaustavio i otkopao joj bluzu, te posegnuo ot raga da joj otkopam grudnjak. Poljubio sam njezine meke ru iaste bradavice. Zatvoril a je oi i polako poela micati prstima. Hej, dobro ti to ide rekao sam. Daj budi dobar i zaepi rekla je Naoko. Nakon to sam svr io, zagrlio sam je i opet poljubio. Naoko je zakopala grudnjak i bl uzu, a ja zatvara. Hoe li ti sada biti lak e hodati? pitala je. Za sve si ti zaslu na. Pa, onda, mladi gospodine, ako vam je po volji, hoemo li jo malo pro etati? Dapae. Zaputili smo se smo preko livade, kroz komad neposjeene ume, te preko jo jedne liva de. Naoko je govorila o svojoj pokojnoj sestri, objasniv i mi da je to malo kome s pomenula, ali osjea da bi meni morala ispriati. Bila je est godina starija od mene, po karakteru smo bile sasvim razliite, ali sv ejedno smo bile vrlo bliske. Nikad se nismo posvaale, nijednom. Istina je. Naravn o, uz tako veliku razliku u godinama, nismo ni imale oko ega. Njezina sestra bila je jedna od onih djevojaka uspje nih u svemu - superstudentica , supersporta ica, omiljena, probitana, ljubazna, izravna, voljeli su je deki, volje li su je nastavnici, zidovi su joj bili puni pohvalnica. U svakoj koli postoji ta kva djevojka. Ne govorim ovo zato to mi je sestra, ali ona nikad nije dopustila d a je to pokvari, da postane umi ljena ili da se pone praviti va na. Jednostavno, to go d si joj dao da uini, ona bi to prirodnom sposobno u uinila bolje od svih drugih. I zato sam kad sam bila mala odluila da u ja biti slatka curica. Dok je govorila, Naoko je frkala vlat sladorovca. Hou rei, razumije , cijelo djetinjstvo slu ala sam k ako je ona pametna, kako joj dobro idu sportovi, kako je omiljena. Naravno da sa m pretpostavila kako se nikad neu moi mjeriti s njom. Ali kako sam bar u licu bila malo ljep a od nje, mama i tata su valjda odluili kako e me odgojiti da budem slatk a. Od samog poetka upisali su me u takvu kolu. Odijevali su mi bar unaste haljinice, bluzice s volanima, lakirane cipelice, vodili na satove glasovira i balet. Zbog toga je sestra bila jo lua za mnom - zna ve: ja sam bila njezina presl atka sestrica. Davala mi je preslatke darove, vodila me svuda sa sobom, pomagala mi sa zadaom. ak me vodila na sastanke s dekima. Bolju stariju sestru nitko ne bi mogao po eljeti. Nitko nije znao za to se ubila. Isto kao i Kizuki. Potpuno isto. I njoj je bilo s edamnaest, i nikad nije ni najmanjim znakom dala nasluti da e poiniti samoubojstvo . Nije ostavila ni poruku. Zbilja, sve isto, zar ne? Tako zvui. Svi su govorili da je bila previ e pametna ili da je proitala previ e knjiga. Ona je zaista puno itala. Imala je tone knjiga. Nakon njezine smrti i ja sam ih gomilu proitala, bilo je tako tu no. Na marginama su bile njezine zabilje ke, izmeu listova p re ano cvijee, pisma od mladia, i kad god bih na tako ne to nai la rasplakala bih se. Pu no sam plakala. Naoko je na nekoliko trenutaka za utjela i opet poela frkati travu. Uvijek je sve obavljala sama. Nikad ni od koga nije tra ila savjet ni pomo. Mislim da to nije bila stvar ponosa. Jednostavno je postupala onako kako joj se inilo p
rirodno. Mama i tata navikli su se na to i mislili su da e biti dobro ako je pust e na miru. Ja sam se za savjete obraala sestri i ona bi mi uvijek pomogla, ali sa ma se nikome nije obraala. Uvijek bi uinila ono to treba, i to sama. Nikad nije bil a ljuta ili neraspolo ena. Bilo je ba tako, ka em ti, ne pretjerujem. Veina cura kad i maju menstruaciju ili ne to drugo postanu mrzovoljne i istresaju se na drugima, al i ona nije inila ak ni to. Umjesto da postane zlovoljna, jako bi se smirila. To jo j se dogaalo mo da jednom u dva-tri mjeseca: zatvorila bi se u sobu i ostala u krev etu, ne bi oti la u kolu, jedva da je i ta jela, pogasila bi svjetla i iskljuila se. A li nije bila mrzovoljna. Kad bih se vratila iz kole, pozvala bi me u svoju sobu, posjela kraj sebe i pitala kako sam provela dan. Ja bih joj ispriala svaku sitnic u - recimo, to sam se sve igrala s prijateljicama, ili I to je rekla uiteljica, ili kakve sam dobila ocjene, takve stvari. Ona bi pomno slu a la, davala bi komentare i prijedloge, ali im bih ja oti la - igrati se s prijatelji com, ili na sat baleta - opet bi se iskljuila. Nakon dva dana iz ista mira bi se t rgnula i oti la u kolu. To je trajalo mo da etiri godine. Mama i tata isprva su se bri nuli, mislim da su i li lijeniku tra iti savjet, ali, hou rei, ona bi poslije dva dana bila sasvim dobro, pa su mislili da e proi samo od sebe ako je puste na miru, bila je tako vedra, uravnote ena djevojica. No nakon njezine smrti ula sam roditelje kako razgovaraju o tatinom mlaem bratu k oji je preminuo prije mnogo godina. I on je bio vedar i bistar, ali zatvorio se u kuu na etiri godine - od svoje sedamnaeste do dvadeset i prve godine. A onda je najednom jednoga dana oti ao od doma i skoio pod vlak. Tata je rekao: "Mo da nam je to u krvi s moje strane." Dok je Naoko govorila, prsti su joj nesvjesno ehali perjanicu sladorovca, rasipaj ui vlakanca u vjetar. Kad je peteljka ostala gola, omotala ju je oko prsta. Ja sam na la sestru mrtvu nastavila je. Ujesen, kad sam bila u prvom razredu. U s tudenome. Bio je tmuran, ki ovit dan. Sestra je tada bila u estom razredu. Vratila sam se doma sa sata glasovira u pola sedam, mama je spremala veeru. Rekla mi je n eka ka em sestri da je gotova. Oti la sam gore, pokucala na vrata i viknula: "Veera j e gotova!" ali nije bilo odgovora. U sobi joj je vladala potpuna ti ina. To mi se uinilo udnim, pa sam opet pokucala, otvorila vrata i povirila. Mislila sam da valj da spava. Ali nije bila u krevetu. Stajala je kraj prozora i gledala van, a vrat joj je bio nakrivljen, ovako, kao da misli. Soba je bila u mraku, svjetlo je bi lo uga eno, ni ta se nije vidjelo. " to radi ?" pitala sam je. "Gotova je veera." Tada sa m primijetila da izgleda vi a nego inae. Sto se dogaa? pitala sam se: stra no udno! Zar je obula pete? Stoji li na neemu? Pri la sam bli e i ba sam joj se opet htjela obrati ti kad sam vidjela: nad glavom joj je bilo u e. Spu talo se ravno s grede u stropu hou rei, bilo je nevjerojatno ravno, kao da je netko u prostoru povukao crtu ravnalom. Sestra je na sebi imala bijelu bluzu - da, jednostavnu bijelu bluzu ba kao ova - i sivu suknju, a prsti su joj bili upereni u pod, kao u balerine, osim to je izmeu vrhova prstiju i poda bilo mo da sedam-osam pedalja praznog prostora. Upila sam svaki detalj. I nj ezino lice. Pogledala sam joj lice. Nisam se mogla suzdr ati. Pomislila sam: moram odmah ii dolje i rei mami. Moram vri tati. Ali tijelo me ignoriralo. Kretalo se sam o od sebe, odvojeno od moga svjesnog uma. Poku alo ju je skinuti s u eta, a um mi je govorio da potrim dolje. Naravno, tako mala djevojica nije raspolagala s dovoljno snage, pa sam samo stajala i iskljuila se, na mo da pet- est minuta, potpuno tupa, k ao da je ne to u meni umrlo. Ostala sam tako sa sestrom, u toj hladnoj, mranoj sobi , sve dok nije do la mama da vidi to je. Naoko je odmahnula glavom. Nakon toga tri dana nisam mogla govoriti. Samo sam le ala u krevetu kao mrtva, iro ko otvorenih oiju, i gledala u prazno. Nisam znala to se dogaa. Naoko se stisnula u z moju ruku. Napisala sam ti u pismu, zar ne? Ja sam daleko nesavr enije ljudsko bie nego to ti p retpostavlja . Moja bolest mnogo je gora nego to misli : ima mnogo dublje korijene. I zato elim da ide dalje, ako mo e . Ne ekaj me. Spavaj s drugim curama ako hoe . Nemoj da te sputavaju misli o meni. ini ono to hoe . Inae u te mo da povui za sobom, a to zbilja elim. Ne elim ti se mije ati u ivot. Ne elim se nikome mije ati u ivot. Kao to sam ve a, elim da me svako malo doe posjetiti, i da me se uvijek sjea . To je sve to elim. Ali to nije sve to ja elim rekao sam.
Tro i ivot petljajui se sa mnom. Ni ta ne tro im. Ali ja se mo da nikad neu oporaviti. Zar e me zauvijek ekati? Mo e li ekati deset il deset godina? , Previ e se stvari boji rekao sam. Mraka, stra nih snova, mrtvih i njihovih moi. Mora ih zaboraviti. Sigurno e ozdraviti ako ih zaboravi . Ako uspijem rekla je Naoko, odmahujui glavom. Ako uspije izii odavde, hoe li ivjeti sa mnom? pitao sam. Onda u te moi tititi i stra nih snova. Onda u te grliti ja, a ne Reiko, kada ti postane te ko. Naoko se jo jae stisnula uz mene. To bi bilo divno rekla je. Vratili smo se u kavanu malo prije tri. Reiko je itala knjigu i na radiju slu ala B rahmsov Drugi koncert za glasovir. Bilo je nekako posebno lijepo slu ati Brahmsa n a rubu travnate livade, dok naokolo, koliko god pogled dose e, nema nikoga. Reiko je zvi dukala uz dionicu ela kojom poinje trei stavak. Backhaus i Bohml8 rekla je. Jednom mi se ta ploa izlizala, jednom davno. Doslovc e. Utori su se izlizali jer sam je neprestano slu ala, svaku notu. Isisala sam gla zbu iz nje. Naoko i ja naruili smo kavu. Jeste li se narazgovarali? pitala je Reiko. I te kako rekla je Naoko. Rei e mi sve o njegovu, mmm, zna ve, poslije. To nismo radili rekla je Naoko, porurnenjev i. Ba nimalo? pitala me Reiko. Ni ta? Ni ta rekao sam. Do-o-osadno! rekla je, a na licu joj je bio izraz dosade. Tako je rekao sam, pijuckajui kavu. Prizor u blagovaonici bio je isti kao dan ranije - atmosfera, glasovi, lica. Sam o se jelovnik promijenio. Proelavi ovjek u bijelome, koji je juer govorio o izluivan ju eluanih sokova u uvjetima beste inskog stanja, sjeo je za stol s nama trima i dug o govorio o suodnosu veliine mozga i inteligencije. Dok smo jeli sojine pljeskavi ce, uli smo sve o obujmu Bismarckova mozga, kao i Napoleonova. Odgurnuo je tanjur na stranu te nam kemijskom olovkom na list ovnom papiru stao crtati skice mozga. Poeo bi crtati, objavio: "Ne, nije dobro", i poeo iznova. To se ponovilo nekoliko puta. Kad je zavr io, pa ljivo je spremio preo stali papir u d ep na prsima, u kojemu je dr ao sveukupno tri kemijske olovke, te ne t o obinih i ravnalo. Zavr iv i s jelom, ponovio je ono to je meni rekao dan prije Zime su ovdje zbilja lijepe. Morate nam opet doi kad bude zima i izi ao iz blagovaonice. Je li on lijenik ili pacijent? pitao sam Reiko. A to misli ? Zbilja ne mogu odrediti. U svakom sluaju ne djeluje ba normalno. Lijenik je rekla je Naoko. Doktor Mijata. Da rekla je Reiko ali dam se kladiti da je najlui od svih ovdje. G. Omura, stra ar, i on je dosta lud odgovorila je Naoko. Tono rekla je Reiko, kimajui glavom dok je nabadala brokule. Svako jutro radi gim nastiku kao mahnit, i iz svega glasa izvikuje budala tine. A prije nego to si ti do l a, Naoko, u uredu je radila djevojka, gica Kino ita, koja se poku ala ubiti. A pro le g odine otpustili su bolniara Toku imu koji je imao groznih problema s alkoholizmom. Reklo bi se da bi pacijenti i zaposlenici trebali zamijeniti mjesta rekao sam. I to odmah rekla je Reiko, ma ui vilicom. Napokon si shvatio kako ovdje stvari fun kcioniraju. Valjda jesam. Najnormalnije se osjeamo rekla je Reiko kad znamo da nismo normalni. Po povratku u sobu Naoko i ja igrali smo karte, a Reiko je vje bala Bacha na gitar i. Kada sutra odlazi ? pitala me Reiko kad je zastala da zapali cigaretu. Odmah poslije doruka rekao sam. Autobus dolazi u devet. Moram naveer stii na posao . teta. Bilo bi lijepo da mo e du e ostati. Kad bih ostao predugo, mo da bih poeo ivjeti ovdje rekao sam, smijui se.
Mo da i bi rekla je Reiko. A onda se obratila Naoko Nego, da, moram ii Oki po gro e. Sasvim sam zaboravila. Da idem s tobom? pitala je Naoko. A da mi posudi svoga mladog g. Vatanabea? Mo e rekla je Naoko. Dobro. Onda nas dvoje idemo u jo jednu nonu etnju rekla je Reiko, uzimajui me za ruku. Juer je bilo zamalo. Veeras idemo do kraja. Dobro rekla je Naoko, kikoui se. inite to vas je volja. Noni zrak bio je prohladan. Reiko je preko ko ulje imala blijedoplavi d emper na kopan je, i hodala je ruku zabijenih u d epove traperica. Podi ui pogled prema nebu, onju ila je zrak poput psa. Miri e na ki u rekla je. I ja sam ga onju io, ali ni ta nisam osjeti o. Zaista, na nebu je mno tvo oblaka skrivalo Mjesec. Ako si ovdje dovoljno dugo, naui pogoditi vrijeme po mirisu zraka rekla je Reiko. U li smo na po umljen teren na kojemu su stajale kue zaposlenika. Reiko mi je rekla d a malo priekam, pri la ulaznim vratima jedne kue i pozvonila. Otvorila joj je neka en a - nesumnjivo domaica - i poela na pragu avrljati i smijuljiti se s Reiko. Onda je skoknula unutra i vratila se s velikom plastinom vreicom. Reiko joj je zahvalila i po eljela laku no, a onda se vratila k meni. Vidi rekla je, otvarajui vreicu. U njoj je bila hrpa gro a. Voli gro e? Obo avam. Pru ila mi je grozd s vrha. Mo e jesti. Oprano je. Hodali smo i jeli gro e, pijuckajui l uske i ko tice na zemlju. Bilo je svje e i veoma ukusno. Tu i tamo dajem njenom sinu sate glasovira, pa mi sva ta daju. Ono vino koje smo pili bilo je njihovo. Katkad ih zamolim da mi ne to kupe u gradu. Volio bih uti ostatak prie od juer rekao sam. Dobro rekla je Reiko. Ali budemo li se stalno vraali doma kasno, Naoko e postati sumnjiava. Spreman sam na taj rizik. Dobro onda. Ali ja bih nekamo pod krov. Veeras je malo prohladno. Kad smo se pribli ili teniskim terenima, skrenula je nalijevo. Si li smo uskim stubi t em i izbili pred nekoliko skladi ta u nizu. Reiko je otvorila vrata prvoga, u la i u palila svjetlo. Ui rekla je. Premda se nema ba to vidjeti. U skladi tu su stajale uredno poslagane skije, izme i tapovi, a na podu je bila hrpa opreme za i enje snijega i vree kamene soli. Neko sam stalno dolazila ovamo vje bati gitaru - kad sam htjela biti sama. Ugodno je, zar ne? Reiko je sjela na vreu kamene soli i pozvala me da sjednem kraj nje. Uinio sam to m i je reeno. Nije ba prozrano, ali hoe li ti smetati ako zapalim? Slobodno rekao sam. To je jedina navika koje nikako da se rije im rekla je mr tei se, ali pripalila je s oitim u itkom. Nema ba mnogo ljudi koji u duhanu u ivaju kao to je u ivala Reiko. Ja sam jeo gro e, pomno gulei zrno po zrno, a ljuske i ko tice bacao sam u limenku koja je s lu ila kao kanta za smee. Da vidimo onda, dokle smo stigli sino? pitala je Reiko. No je bila olujna i mrana, a vi se penjete uz strmu liticu ne biste li dohvatili ptije gnijezdo. Nevjerojatan si, kako se samo ali , a mrtav si ozbiljan rekla je Reiko. Da vidimo, mislim da smo stigli do onoga da sam svake subote ujutr o davala djevojici satove glasovira. Tako je. Pod pretpostavkom da sve ljude na svijetu podijelimo na dvije skupine - one koj i znaju pouavati i one koji ne znaju - ja bih rekla da uglavnom pripadam prvoj gr upi rekla je Reiko. Kad sam bila mlada nisam tako mislila, i pretpostavljam da n isam tako o sebi ni htjela misliti, ali kad sam za la u stanovite godine i do neke mjere upoznala sebe, shvatila sam da je ipak tako: ide mi pouavanje. Zbilja mi i de. Siguran sam da je tako. Prema drugima imam mnogo vi e strpljenja nego prema sebi, i mnogo lak e izvlaim ono
najbolje iz drugih nego iz sebe. Takva sam. Ja sam kao ono hrapavo na stranici k utije ibica. Ali meni to odgovara. Uope mi ne smeta. Bolje biti prvorazredna kutij a ibica nego drugorazredna ibica. Rekla bih da sam s tim ra istila nakon to sam poela p ouavati tu malu. Dok sam bila mlaa imala sam nekoliko uenika, strogo kao dodatna ak tivnost, a nisam shvaala da imam tu osobinu. Tek kad sam nju poela pouavati, poela s am o sebi razmi ljati na taj nain. Hej - pa meni ide pouavanje. Tako su dobro funkci onirali ti sati. Kao to sam juer rekla, njezina tehnika nije bila ni ta posebno, i nije bilo ni govo ra o tome da postane profesionalna glazbenica, pa sam mogla raditi neoptereeno. U sto je i la u ensku kolu iz koje svatko s iole pristojnim ocjenama automatski upada na fakultet, to je znailo da se ne mora ubijati od uenja, a i njezina majka svesrdn o se zalagala za to da idemo lagano. Pa je nisam ni na to tjerala. Cim sam je vid jela, shvatila sam da takvu djevojicu nije mogue ni na to natjerati, da e takvo dije te biti milo i drago, govoriti "Da, da", ali ni u kom sluaju nee uiniti ni ta to joj s e ne da. Pa bih joj prvo dopustila da odsvira skladbu koju je sama htjela - sto posto u svom stilu. Onda bih joj ja istu skladbu odsvirala na nekoliko razliitih naina, pa bismo razgovarale koji je najbolji ili koji joj se najvi e svia. Onda bih joj rekla da je opet odsvira, i izvedba bi joj tada bila deset puta bolja nego prvi put. S ama bi uvidjela to najbolje zvui pa bi to upotrijebila u vlastitoj izvedbi. Reiko je na trenutak zastala, promatrajui u areni krajiak cigarete. Ja sam bez rijei jeo gro e. Znam da imam dosta dobar smisao za glazbu, ali ona je bila bolja od mene. Misli la sam, kakva teta! Mislila sam: "Da je bar poela raditi s dobrim uiteljem, da je d obila pravu obuku, koliko bi uznapredovala!" Ali pogrije ila sam. Ona nije bila di jete koje mo e podnijeti pravu obuku. Takvih ljudi ima. Bog im je dao udesan talent , ali ne mogu se potruditi da ga usustave. Na kraju ga potrate, raspu ga na sve strane. Nagledala sam se takvih ljudi. Isprva ti se ini da su nevjerojatni. Ravno iz nota odsviraju neku u asno te ku stvar, i to od poetka do kraja, savr eno. Gleda ih i ne mo e doi k sebi. Misli : "Ja to nikad ne bih mogla." Ali dalje ne ide. Oni vi e ne mogu? A za to? Jer ne ele ulo iti dovoljno truda. Nisu im usadili disciplinu. Razmazi li su ih. Dovoljno su daroviti pa su u stanju svirati bez ikakva napora, i ljudi im od rane dobi govore kako su izvrsni, pa im izgleda glupo truditi se i raditi . Uzmu neku skladbu koju bi neko drugo dijete moralo vje bati tri tjedna, svr e s nj om u pola sata, pa nastavnik povjeruje da su u nju ulo ili dovoljno truda i pusti ih da prijeu na iduu stvar. A oni i to naprave u pola sata i prijeu na iduu skladbu. Nikad ne saznaju to znai kad te nastavnik goni ne bi li ti ne to utuvio; tako ostaj u li eni kljunog elementa potrebnog za gradnju karaktera. To je tragedija. I ja sam bila tome sklona, ali sreom sam imala vrlo strogog uitelja, pa sam takve sklonost i obuzdala. Uglavnom, bio mi je u itak pouavati je. Ne to kao da vozi autocestom u monom sportskom automobilu koji reagira na najmanji tvoj dodir - katkad i prebrzo. S takvom dje com trik je u tome to ih ne smije previ e hvaliti. Ona su toliko navikla na hvalu da im to ni ta ne znai. To treba mudro i tedljivo rasporediti. I ni ta im ne mo e nametnuti . Mora ih pustiti da sami odlue. I ne smije ih pustiti da jure s jedne stvari na dr ugu, nego ih natjerati da stanu i razmisle. Ali to je sve. Ako sve to uini , rezultati e biti dobri. Reiko je bacila opu ak na pod i zgazila ga. Onda je duboko uzdahnula kao da se eli smiriti. Poslije sata popile bismo aj i razgovarale. Katkad bih joj pokazivala neke jazz stilove - recimo, ovo je Bud Powell, a ovo Thelonious Monk. Ali uglavnom je govo rila ona. I kako je samo znala govoriti! Smjesta bi te uvukla u razgovor. Kao to sam ti juer rekla, mislim da je veina onoga to je govorila bilo izmi ljeno, ali bilo je zanimljivo. Imala je dar zapa anja, precizno se slu ila jezikom, bila je o tra na j eziku i duhovita. Znala je pobuditi emocije. Da, zbilja, to joj je i lo tako dobro znala je ovjeku pobuditi emocije, ganuti te. I znala je da ima tu mo. Koristila s e njome to je vje tije i djelotvornije mogla. Bila je u stanju ovjeka navesti da osj ea tono ono to je htjela - ljutnju, tugu, suut, razoaranje, sreu. Manipulirala je ljud skim osjeajima samo kako bi isku ala vlastitu mo. Naravno, to bi ovjek shvatio tek po
slije. U tom trenutku nisam pojma imala to mi radi. Reiko je odmahnula glavom i pojela nekoliko zrna gro a. Bila je to bolest rekla je. Mala je bila bolesna. Bila je kao trula jabuka koja kvari druge jabuke. I nitko je nije mogao izlijeiti. Tu bolest imat e do dana svo je smrti. U tom smislu ona je jadno malo stvorenje. I ja bih je alila da nisam bi la jedna od njezinih rtvi. I ja bih nju smatrala rtvom. Reiko je pojela jo nekoliko zrna gro a. inilo se da razmi lja kako najbolje nastaviti s priom. Pa, uglavnom, u ivala sam u toj podui dobrih est mjeseci. Katkad bi me ne to to je rek la malo iznenadilo ili zaudilo. Ili bi ne to govorila, i mene bi preplavio u as kad b ih shvatila kojom silinom mrzi nekoga, posve iracionalno, ili bi mi palo na pame t da je jednostavno previ e pametna, pa bih se pitala to zapravo misli. Ali, napoko n, svi imaju svoje mane, zar ne? I, na kraju krajeva, za to bih ja propitivala nje zinu osobnost ili karakter? Ja sam joj bila samo nastavnica glasovira. Moja je z adaa bila samo pobrinuti se da vje ba. A osim toga, prava je istina bila da mi se sviala. Veoma mi se sviala. Pa ipak, pazila sam da joj ne ka em ni ta odvi e osobno o sebi. Imala sam neki predos jeaj kako je bolje da o takvim stvarima ne govorim. Postavljala mi je stotine pit anja - umirala je od elje da sazna vi e o meni - ali ja sam joj govorila samo najbe zazlenije podatke, sitnice iz djetinjstva, u koju sam kolu i la, takve stvari. Rekl a je da eli znati vi e o meni, ali ja sam joj rekla da nema to: imam dosadan ivot, ob inog mu a, obino dijete, i tonu kuanskih poslova. "Ali vi se meni tako sviate", rekla bi ona i pogledala me ravno u oi, onako plaljivo. Kad bi to uinila, mene bi pro eli t rnci - ali ugodni trnci. No ipak joj nikad nisam rekla vi e nego to sam morala. A onda, jednoga dana - mislim da je bio svibanj - usred sata je rekla da joj je lo e. Vidjela sam da je blijeda, da se znoji, pa sam je pitala eli li ii doma, ali rekla je da e joj mo da biti bolje ako malo prilegne. Pa sam je odvela - gotovo odn ijela - u spavau sobu. Imali smo stra no malen kau, i mogla je lei jedino na krevet. Ispriala se to mi priinja neugodnosti, ali ja sam je umirivala govorei da uope nema p roblema i pitala eli li to popiti. Rekla je ne, samo eli da budem kraj nje, to sam r ado uinila. Nekoliko minuta kasnije zamolila me da joj izmasiram lea. Glas joj je zvuao kao d a joj je zbilja te ko, i luaki se znojila, pa sam je poela svojski masirati. Onda se ispriala i pitala me bih li joj skinula grudnjak, kao da je sti e. Pa sam joj ga, et o, skinula. Imala je pripijenu bluzu, pa sam joj je morala otkopati i zavui ruku o traga da joj otkopam kvaice na grudnjaku. Imala je velike grudi za trinaestogodi nja kinju. Dvaput vee od mojih. I nije nosila neki prvi grudnjak za curice, nego mode l za odrasle, i to skup. Naravno, ja na to tada nisam obraala pozornost, nego sam joj kao glupaa i dalje masirala lea. Ona se i dalje ispriavala svojim alobnim glasie m, kao da joj je zbilja ao, a ja sam joj stalno govorila u redu je u redu je. Reiko je otresla pepeo cigarete na pod. Ja vi e nisam jeo gro e, nego sam svu pozorno st usmjerio na njezinu priu. Nedugo zatim poela je jecati. " to ti je?" pitala sam je. "Ni ta", rekla je. "Oito je ne to", rekla sam ja. "Reci mi istinu. Sto te mui?" A ona mi ka e: "Katkad mi ovako doe. Ne znam to bih onda. Stra no sam usam ljena i tu na, i ni s kim ne mogu razgovarati, i nikoga nije briga za mene. A stra n o patim kad mi je tako. Ne mogu nou spavati, ne jede mi se, i veselim se jedino to u doi ovamo na sat." Na to sam joj rekla: "Sa mnom mo e razgovarati. Reci mi za to ti t ako doe." "Imam problema kod kue", ka e ona. Ne mo e voljeti roditelje, a ni oni ne vo le nju. Otac joj se via s drugom enom i gotovo ga nikad nema doma, a mama zbog tog a ludi pa se i ivljava na njoj; tue je gotovo svaki dan, pa mrzi ii doma. Mala je sa d ve doslovce ridala, oi su joj bile pune suza, one njene prekrasne oi. Od tog priz ora i bog bi se rasplakao. Ka em ja njoj, ako ti je tako grozno ii doma, mo e doi k men i kad god hoe . Kad je to ula, baci se ona meni u naruje i ka e: "Joj, stra no mi je ao, li da nemam vas ne znam to bih. Molim vas, nemojte mi okrenuti lea. Ako mi okrenet e lea, neu imati kamo." Pa sam joj, ne znam, zagrlila glavu, i milujem je i govorim: "Dobro je, dobro j e", a ona grli mene i gladi me po leima, i odjednom meni postane jako udno, cijelim tijelom prolazi mi neka vruina. Hou rei, kr
aj mene je ta mala, lijepa kao slika, na krevetu sam s njom, grlimo se, njene ru ke glade me po leima, nevjerojatno senzualno, moj mu nikad ne bi znao ni slino, i s vaki put kad me dotakne osjeam kako mi se sve spone u tijelu kidaju, i jo nisam ni svjesna, a ona mi je ve skinula bluzu i grudnjak i gladi mi grudi. I tad mi je n apokon palo na pamet da je mala ista zadrta lezbijka. Jednom mi se to ve bilo dogo dilo, u koli, s jednom od cura iz estog razreda. I onda sam joj rekla da prestane. "O, molim vas", govori ona, "samo jo malo. Tako sam usamljena, tako sam usamljena, molim vas, vjerujte mi, imam samo vas, o, molim v as, ne okreite mi lea", i uzme moju ruku i stavi je sebi na dojku - vrlo lijepu pr avilnu dojku, i jasno, ja sam ensko, ali kroz mene proe neka struja svaki put kad mi ruka doe u doticaj s njezinom ko om. Nemam pojma to bih. Samo ponavljam ne ne ne ne ne, kao idiot. Osjeam se kao da sam paralizirana, ne mogu se pomaknuti. Uspjel a sam odgurnuti onu djevojku u koli, ali sad ne mogu ni ta. Moje tijelo ne slu a. Ona mi dr i desnu ruku na sebi svojom lijevom, dok mi ljubi i li e bradavice, a desnom rukom mi miluje lea, bok, stra njicu. I eto mene u spavaoj sobi, s navuenim zastorima , a djevojica od trinaest godina praktiki me svukla do gola - sve mi je vrijeme ne kako uspjela skidati komad po komad odjee - i posvuda me dira, i ja se sva izvija m od u itka. Kad se sada toga sjetim, djeluje mi nevjerojatno. Hou rei, to je suludo , zar ne? Ali tada kao da me zaarala. Reiko je za utjela da odbije dim cigarete. Zna , ovo je prvi put da sam ovo rekla nekom mu karcu rekla je gledajui me. Govorim ti to jer mislim da bih trebala, ali zbilja mi je neugodno. Zao mi je rekao sam, jer nisam znao to drugo rei. To se tako nastavilo neko vrijeme, a onda se njezina desna ruka poela spu tati ni e, i poela me dirati preko gaica. Tada sam ve bila sva mokra. Sramim se rei, ali tako mokra nisam bila nikad, ni prije ni poslije. Uvijek sam sebe smatrala nekako rav nodu nom prema seksu, pa sam se prenerazila to me to tako uzbuuje. A onda mi je gurn ula one svoje vitke, meke prste u gaice, i...pa, zna ve, ne mogu se natjerati da to ka em. Hou rei, bilo je sasvim drukije nego kad te mu karac ondje dira svojim nespretn im rukama. Zbilja. Nalik na perje, ili paperje. Mislila sam da e mi u glavi sve e ksplodirati. No ipak, negdje u mom posve zamuenom mozgu, pala mi je na pamet misa o da to moram prekinuti. Ako dopustim da se jednom dogodi, nikad neu prestati, a budem li morala ivjeti s tom tajnom, u glavi e mi opet zavladati potpuna zbrka. Pomislila sam i na svoju ker. to da me ona ovako vidi? Su botom je obino do tri bila kod mojih roditelja, ali to ako se ne to dogodi, pa se ne oekivano vrati kui? To mi je pomoglo da skupim snagu i pridignem se na krevetu. "P restani sada, molim te prestani!" povikala sam. Ali ona nije htjela prestati. Umjesto da prestane, strgnula mi je gaice i poela s e koristiti jezikom. To sam rijetko dopu tala i mu u, bilo mi je jako neugodno, a sa d me je lizala trinaestogodi- njakinja. Jednostavno sam odustala. Mogla sam samo p lakati. I bilo je bo anstveno. "Prestani!" vrisnula sam jo jednom i pljusnula je po obrazu to sam jae mogla. Napo kon je prestala, digla se i pogledala me u oi. Obje smo bile gole golcate, na kol jenima, na krevetu, i netremice smo se gledale. Njoj je bilo trinaest godina, me ni trideset i jedna, ali, ne znam, dok sam gledala to njezino tijelo, bila sam i zvan sebe od divljenja. Ta mi je slika jo ivo pred oima. Jedva sam mogla vjerovati da gledam tijelo trinaestogodi nje djevojice, i jo ne mogu vjerovati. U usporedbi s njom, moje je tijelo bilo da se rasplae od jada. Vjeruj mi. Ni ta nisam mogao rei, pa i nisam. " to nije u redu?" ka e ona meni. "Ovo vam se svia, zar ne? Znala sam im sam vas upoz nala. Znam da vam se svia. Mnogo je bolje nego s mu karcem - zar ne? Pogledajte kak o ste mokri. Sa mnom vam mo e biti jo bolje ako mi dopustite. Istina je. Rasto-pit e te se od u itka. Vi to elite, zar ne?" I imala je pravo. Bila je mnogo bolja od mog a mu a. I ja sam zbilja htjela da nastavi. Ali nisam mogla dopustiti da se to dogo di. "Idemo to initi jednom tjedno", rekla je. "Samo jednom tjedno. Nitko nee otkri ti. To e biti na a mala tajna." Ali ja sam ustala iz kreveta i obukla kunu haljinu, te sam joj rekla da odlazi i da se vi e ne vraa. Samo me pogledala. Oi su joj bile potpuno tupe. Nikad ih jo takve nisam vidjela. Izgledale su kao nacrtane na kartonu. Uope nisu imale dubinu. Nak on to je neko vrijeme zurila u mene, bez rijei je pokupila odjeu i
to je polaganije mogla, kao da je to neka predstava, stala oblaiti komad po komad, jedan po jedan. Onda se vratila u sobu s glasovirom i iz torbe izvadila etku. Poe l jala se i rupiem obrisala krv s usnica, obula se i oti la. Dok je izlazila, rekla je : "Znate, vi ste lezbijka. Istina je. Mo ete to skrivati, ali do smrti ete biti lez bijka." Je li istina? pitao sam. Reiko je napuila usnice i dala se na razmi ljanje. Pa, i jest i nije. S njom mi je definitivno bilo bolje nego s mu em. To je injenica. Neko sam se vrijeme doista muil a oko tog pitanja. Mo da sam i lezbijka, ali dotad nisam primijetila. Ali vi e tako ne mislim. to ne znai da nemam sklonosti. Vjerojatno ih imam. Ali nisam lezbijka u pravom smislu te rijei. Nikad ne osjeam spolnu elju kad gledam neku enu. Razumije ? Kimnuo sam. Postoji vrsta djevojaka koje reagiraju na mene, i ja osjetim kad se to dogodi. Jedino se tada to manifestira u meni. Ali, dok, recimo, grlim Naoko, ne osjeam ni t a posebno. Kad je vrue, hodamo po stanu praktiki gole, zajedno se kupamo, katkad ak spavamo u istom krevetu, ali ne dogaa se ni ta. Ni ta ne osjeam. Vidim da ima lijepo tijelo, ali to je sve. Zapravo, Naoko i ja jednom smo igrale igricu. Pretvarale smo se da smo lezbijke. Zanima te? Nego to. Recite mi. Kad sam joj ispriala ovu priu - mi jedna drugoj sve govorimo, zna - Naoko je poku al a izvesti eksperiment. Skinule smo se i ona me poku ala milovati, ali uope nije i lo. Samo me kakljalo. Mislila sam da u umrijeti od smijeha. Kad se samo sjetim toga, sve me zasvrbi. Bila je tako nespretna! Kladim se da ti je drago to uti. Jest, da ti pravo ka em. Pa, uglavnom, to bi bilo to rekla je Reiko, e ui se kraj obrve vr kom malog prsta. K d je mala oti la iz moje kue, na la sam stolac i sjela, te pustila da mi misli odluta ju, pitajui se to da uinim. Duboko u sebi ula sam kako mi srce tupo udara. Osjeala sam da mi ruke i noge te e cijelu tonu, a u ustima mi je bio okus kao da sam pojela nekog moljca, tako su mi bila suha. Ali uspjela sam se odvui do kupaonice, znajui da e mi se ki br zo vratiti. Htjela sam oistiti ona mjesta na kojima me mala dirala i lizala. Izri bala sam se sapunom, ribala sam i ribala, ali nikako se nisam mogla rije iti sluza vog osjeaja koji mi je ostavila. Znala sam da vjerojatno umi ljam, ali nije pomagal o. Te noi sam tra ila od mu a da vodimo ljubav, gotovo kao da se elim rije iti te ljage. Naravno, ni ta mu nisam rekla - nisam mogla. Rekla sam mu samo neka ide polako, s porije nego inae. I i ao je. Koncentrirao se na svaki detalji, zaista je i ao jako, jak o sporo, i kako sam te noi svr ila, o da, tako ne to nikad prije nisam do ivjela, nikad otkako smo se uzeli. A to misli , za to? Jer je u mome tijelu jo zaostao dodir njezin ih prstiju. Samo zato. O, Bo e, kako je ovo neugodno! Pogledaj, preznojila sam se! Ne mogu vjerovati da sve to govorim - on je sa mnom "vodio ljubav", "svr ila" sam! Reiko se nasmije ila, a usnice su joj se opet napuile. Ali ak ni to nije pomoglo. Pro la su dva dana, pa t ri, no njen dodir je jo bio ondje. A njene posljednje rijei neprestano su mi odzva njale u glavi. Idue subote nije do la. Srce mi je cijeli dan tuklo dok sam ekala i pitala se to u ui iti ako se pojavi. Ni na to se nisam mogla koncentrirati. Ali nije do la. Naravno. Bila je ponosno stvorenje, a sa mnom je na kraju podbacila. Nije do la ni idui tjed an, ni tjedan nakon toga, i ubrzo je ve pro ao cijeli mjesec. Odluila sam da u uspjet i zaboraviti to se dogodilo kada proe dovoljno vremena, ali nisam mogla zaboraviti . Kad bih bila sama u kui, osjeala sam njenu nazonost i bila na rubu ivaca. Nisam mo gla svirati glasovir, nisam mogla misliti, ni ta nisam mogla raditi tih prvih mjes ec dana. A onda sam jednoga dana shvatila da svaki put kad iziem iz kue ne to nije u redu. Susjedi su me udno gledali. U njihovim oima vidjela sam neku novu distancu. Pozdravljali su me pristojno kao i uvijek, ali u tonu njihova glasa bilo je neega drukijeg, kao i u pona anju prema meni. Moja prva susjeda, koja mi je prije katkad znala doi u posjet, sad me izbjegavala. Ali poku ala sam se ne obazira ti na te stvari. Pone li primjeivati takve stvari, ima prve simptome bolesti. A onda me jednog dana posjetila druga domaica s kojom sam bila dobra. Bile smo i stih godina, na e majke bile su prijateljice, a dijete joj je i lo u isti vrti kao mo je pa smo bile dosta bliske. Jednoga dana nenadano se pojavila i pitala me znam
li da o meni kru i grozan tra. "Kakav tra?" pitala sam. "Gotovo da to ne mogu izgovo riti, toliko je grozno", rekla je. "E pa kad si ovo rekla, sad mi mora rei sve do kraja." I dalje mi nije htjela rei, ali napokon sam sve izvukla iz nje. Hou rei, i do la je samo zato da mi ka e to je ula, pa naravno da je na kraju sve izbrbljala. Prema njez inoj prii, ljudi su govorili da sam zagri ena lezbijka i da sam zbog toga stalno u du evnim bolnicama. Govorili su da sam svukla svoju uenicu glasovira i poku ala joj s va ta raditi, a kad se ona opirala, onda sam je tako jako pljusnula da joj je nate klo cijelo lice. Naravno, okrenuli su priu naglavce, to je ve samo po sebi bilo lo e, ali najvi e me okiralo to to su ljudi znali da sam bila u bolnici. Moja prijateljica svima je govorila da me poznaje cijelu vjenost i da nisam tak va, ali djevojini roditelji povjerovali su u njenu verziju i sad su je irili po su sjedstvu. Uza sve to, jo su se raspitali o meni i tako su saznali da sam doista i mala mentalnih problema. Verzija koju je moja prijateljica ula bila je da je djevojica jednoga dana do la kui sa sata - onoga dana, naravno - a lice joj je bilo naduto, usnica rasjeena i krv ava, s bluze joj je nedostajalo nekoliko dugmeta, ak joj i donji ve bio razderan. Mo e li ti to vjerovati? Sve je to, naravno, uinila da uini vjerodostojnom svoju priu, koju je mama morala iz nje izvlaiti klije tima. Tono je vidim kako to ini - ma e krv n a bluzu, kida dugmad, dere ipku na grudnjaku, tjera samu sebe da plae sve dok joj se oi ne zacrvene, ra upava kosu i onda majci pria cijelu tu hrpu la i. Nije da krivim ljude to su joj vjerovali. I ja bih joj vjerovala, toj lijepoj lu tkici avolja jezika. Doe doma plaui, odbija govoriti jer ju je previ e sram, a onda sv e provali iz nje. Naravno da e joj ljudi vjerovati. A da sve bude jo gore, to je t ono, ja sam zbilja bila u bolnicama zbog mentalnih poremeaja, zbilja je jesam udar ila po licu to sam jae mogla. Tko e meni povjerovati? Vjerojatno samo moj mu . Pro lo je jo nekoliko dana dok sam se borila s dilemom hou li mu rei ili ne, ali kad sam mu rekla, vjerovao mi je. Naravno. Ispriala sam mu sve to se toga dana dogodi lo - kakve mi je sve lezbijske stvari radila, kako sam je pljusnula. Naravno, ni sam mu rekla to sam osjetila. To mu nisam mogla rei. I uglavnom, bio je izvan sebe od bijesa i uporno govorio da e otii ravno njezinoj obitelji. Rekao je: "Ti si ip ak udana ena. Udana si za mene. I majka si. Nema anse da si lezbijka. Kakav vic!" Ali ja ga nisam pustila da ide. Time bi samo sve pogor ao. Ja sam znala. Ja sam zn ala da je ona bolesna. Vidjela sam na stotine bolesnih ljudi, pa sam znala. Mala je bila trula iznutra. Oguli li sloj one prekrasne ko e, ispod bi na ao samo gnjilo meso. Znam da je to stra no rei, ali istina je. I znala sam da normalni ljudi nikad ne bi shvatili kakva je zapravo, da mi tu ne mo emo izii kao pobjednici. Bila je s trunjak za manipuliranje osjeajima odraslih ljudi oko sebe, a mi nismo imali dokaz e. Kao prvo, tko bi povjerovao da je trinaestogodi nja djevojka namamila u homosek sualnu stupicu enu u tridesetima? to god mi rekli, ljudi bi vjerovali to hoe. to bism o se vi e borili, bili bismo u ranjivijoj poziciji. Mogli smo samo jedno: odseliti se. Da sam ostala u toj etvrti, stres bi me slomi o: ne to bi mi u glavi opet kljocnulo. A taj je proces ve poeo. Morali smo otii odatle , nekamo daleko gdje me nitko ne poznaje. Ali moj mu nije bio spreman ii. Njemu jo nije bilo posve jasno u kolikoj sam krizi. A trenutak nije mogao biti gori: voli o je svoj posao, napokon nam je uspio kupiti vlastitu kuu ( ivjeli smo u monta noj kui ci), a keri je bilo lijepo u vrtiu. "ekaj malo," rekao je, "ne mo emo tek tako dii sid ro i otii. Ja ne mogu tako lako nai posao. Morali bismo prodati kuu, nai novi vrti. Treb at e mi bar dva mjeseca." "Ja ne mogu ekati dva mjeseca", rekla sam mu. "Ovo e me zauvijek dokrajiti. Ne alim se. Vjeruj mi, znam to govorim." Simptomi su se ve poeli pojavljivati: zvonilo mi je u u ima, ula sam glasove, nisam mogla spavati. Predlo io je da ja odem prva, da ne kamo sama otputujem, a on e doi kad sve obavi. "Ne," rekla sam, "ne elim ii sama. Raspast u se ako ne budem imala tebe. Trebam te . Molim te, ne ostavljaj me." Zagrlio me i poeo preklinjati da izdr im samo jo malo. Samo jedan mjesec, rekao je. On e se za sve pobrinuti - napustit e posao, prodati kuu, urediti sve u vrtiu, nai novi posao. Mo da mo e dobiti mjesto u Australiji, rekao je. Samo je tra io da priekam mjesec dana, i sve e biti u redu. Sto sam na to mogla rei? Da sam se usprotivila, to bi me samo jo vi e izoliralo.
Reiko je uzdahnula i pogledala u arulju na stropu. Ali nisam mogla izdr ati mjesec dana. Jednoga dana to se opet dogodilo: kljoc\ I o vaj put bilo je stvarno lo e. Uzela sam pilule za spavanje i odvrnula plin. Probud ila sam se u bolnici, i to je bio kraj. Tek za nekoliko mjeseci smirila sam se t oliko da bih mogla razmi ljati, i onda sam zamolila mu a neka mi da razvod. Rekao je da se nema namjeru rastavljati. "Mo emo poeti iznova", rekao je. "Mo emo otii na neko novo mjesto, samo nas troje, i poeti sve ispoetka." "Sad je prekasno", rekla sam mu. "Sve je zavr ilo kad si tra io da priekam mjesec dana. Ako si stvarno elio poeti iz nova, nisi mi to trebao rei. Sada kamo god da odemo, koliko god se daleko odselim o, stalno e se dogaati isto. I ja u od tebe tra iti isto, i patit e zbog mene. To vi e n elim." Pa smo se rastavili. Ili bolje reeno, ja sam se rastavila od njega. Ali za dvije godine opet se o enio. Jo mi je drago to sam ga natjerala da me ostavi. Zbilja. Zna la sam da u biti ovakva do kraja ivota, a nikoga nisam htjela povui za sobom. Nisam nikoga htjela siliti da ivi u stalnom strahu kako u svaki as opet izgubiti razum. Bio je divan prema meni: idealan mu , vjeran, sna an i strpljiv, netko kome sam mo gla u potpunosti vjerovati. Uinio je sve to je mogao ne bi li me izlijeio, i ja sam uinila sve to sam mogla da se izlijeim, i zbog njega i zbog na e keri. I vjerovala sa m u oporavak. est godina sam bila sretna, od dana vjenanja. Pomogao mi je 99%, ali onaj jedan posto je podivljao. kljocl Sru ilo se sve to smo izgradili. U djeliu seku nde sve se pretvorilo u ni ta. I to zbog te male. Reiko je pokupila opu ke koje je zgazila i bacila ih u limenu kantu. Grozna pria. Toliko smo se trudili, stra no, gradili smo svoj svijet opeku po opek u. A sru io se u jednom trenu. Nismo se ni sna li, a ve vi e niega nije bilo. Ustala je i zabila ruke u d epove. Idemo natrag. Kasno je. Nebo se smrailo, sloj oblaka bio je deblji nego prije, Mjesec se nije vidio. Shva tio sam da sada osjeam miris ki e, kao Reiko. A s njim je bio pomije an miris svje eg g ro a u njezinoj vreici. Zato ne mogu otii odavde rekla je. Bojim se stupiti u izvanjski svijet. Bojim se upoznati nove ljude i osjetiti nove osjeaje. Shvaam rekao sam. Ali ja mislim da vi to mo ete. Mislim da mo ete izii i da ete usp i. Reiko se nasmije ila, ali nije odgovorila. Naoko je sjedila na kauu s knjigom. Noge su joj bile prekri ene, a dok je itala, ruk u je prislonila na sljepooicu. inilo se kao da se prstima dotie svake rijei koja joj je ulazila u glavu i tako je opipava. Po krovu su poele tapkati raspr ene kapljice ki e. Bila je obavijena svjetlo u lampe koja je oko nje lebdjela poput fine pra ine. N akon dugog razgovora s Reiko Naokina mladolikost dojmila me se na nov nain. Oprosti to smo se toliko zadr ali rekla je Reiko, tap ui Naoko po glavi. Je li vam bilo lijepo? pitala je Naoko, podi ui pogled. Naravno rekla je Reiko. to ste radili pitala me Naoko tako nasamo? Nisam slobodan rei, gospoice odgovorio sam. Naoko se zakikotala i spustila knjigu. Onda smo svi troje jeli gro e uz zvuke ki e. Kad ovako pada ki a rekla je Naoko osjeam se kao da smo sami na svijetu. Da bar na stavi padati, pa da nas troje ostanemo zajedno. Ma jasno rekla je Reiko a kad biste se vas dvoje bacili na posao, ja bih vas va ljda hladila lepezom ili svirala glazbu za ugoaj na gitari, kao neka glupa gej a? N e, hvala! Ma, ja bih ti ga tu i tamo posudila rekla je Naoko, smijui se. Okej, onda sam za rekla je Reiko. Hajde, ki o, pljusni! Ki a je doista pljusnula, i nastavila plju tati. S vremena na vrijeme udario bi grom . Kad smo pojeli gro e, Reiko se vratila cigaretama i izvukla gitaru ispod kreveta, te poela svirati: najprije Desafinado i Djevojku iz Ipaneme, onda malo Bacharach a i nekoliko pjesama Lennona i McCartnevja. Reiko i ja opet smo pijuckali vino, a kad ga je nestalo podijelili smo preostali konjak iz moje plo ke. Dok smo tako d ugo u no razgovarali, obuzelo nas je toplo, prisno raspolo enje, pa sam zajedno s N aoko poeo eljeti da ki a nastavi padati. Hoe li me opet doi vidjeti? pitala je, gledajui me.
Naravno da hou rekao sam. A hoe li mi pisati? Svaki tjedan. A hoe li dodati i nekoliko redaka za mene? pitala je Reiko. Nego to rekao sam vrlo rado. U jedanaest je Reiko razvukla kau i spremila mi krevet kao i no prije. Po eljeli smo jedni drugima laku no i ugasili svjetlo. Kako nisam mogao zaspati, uzeo sam arobn i brijeg i bateriju iz ruksaka i neko vrijeme itao. Ne to prije ponoi od krinula su se vrata spavae sobe i Nao ko se uvukla u krevet kraj mene. Za razliku od prethodne noi, sad se pona ala norma lno. Oi su joj bile fokusirane, pokreti ustri. Prisloniv i usta na moje uho, pro- apta la je Ne znam, ne mogu spavati. Ni ja rekao sam. Spustio sam knjigu i ugasio bateriju, te sam je zagrlio i polj ubio. Posvuda oko nas bila je tama i zvui ki e. A Reiko? Bez brige, zaspala je. A kad ona spava, onda zbilja spava. A onda je Naoko upit ala Hoe li mi zbilja opet doi? Naravno da hou. ak i ako ti ne budem mogla ni ta dati? Kimnuo sam u mraku. Osjeao sam njezine pune dojke. Dlanom sam pogladio obris njez ina tijela kroz spavaicu. Od ramena preko lea do bokova, stalno sam iznova prelazi o rukom preko nje, utiskujui liniju i mekou njezina tijela u mozak. Nakon to smo ne ko vrijeme le ali u tom nje nom zagrljaju, Naoko mi je prislonila usnice o elo i usta la iz kreveta. Njezina blijedoplava spavaica bljesnula je u tami, nalik na ribu. Zbogom rekla mi je slaba nim glasom. Slu ajui ki u, utonuo sam u spokojan san. Idueg jutra jo je ki ilo - sipila je sitna, gotovo nevidljiva jesenja ki ica, nimalo n alik na juera nju provalu oblaka. Vidjelo se da ki i samo po mre kanju lokvica i kapanj u koje se ulo sa streha. Kad sam se probudio, ugledao sam mlijenobijelu maglu kako okru uje prozor, ali kako se Sunce dizalo, vjetri ju je otpuhao, pa su iz nje izro nile okolne ume i bre uljci. Kao i dan prije, dorukovali smo i oti li poistiti ptinjak. Naoko i Reiko obukle su ute plastine kabanice s kapuljaama. Ja sam navukao d emper i nepropusnu vjetrovku. Vani je zrak bio vla an i studen. I ptice su se sklonile s ki e, pa su se zbile u dno ka veza. Ovdje je dosta hladno kad pada ki a, zar ne? rekao sam Reiko. Sad e sa svakom ki om postajati sve hladnije, dok ne padne prvi snijeg rekla je. O blaci iz Japanskog mora ovdje ispu taju tone snijega. to se zimi radi s pticama? Unesemo ih unutra, naravno. to bismo drugo - da ih zaleene iskopamo iz snijega? I onda ih odmrznemo, o ivimo i povi-emo: OK, navali narode! upnuo sam ianu mre icu, a papiga je zalepetala krilima i zakrije tala: "Seronja!" "Hval a!" "Ludo!" E njega bih ja rado zamrznula rekla je Naoko sjetno. Mislim da u stvarno poludj eti ako to budem morala slu ati svako jutro. Kad smo oistili ptinjak, vratili smo se u stan. Dok sam se pakirao, ene su odjenule radnu odjeu. Zajedno smo izi li iz zgrade i rastali se kraj teniskih terena. One s u skrenule desno, a ja sam nastavio ravno. Dovikivali smo pozdrave i ja sam obeao da u opet doi. Naoko se blago nasmije ila i nestala iza ugla. Na putu do kapije sreo sam nekoliko ljudi, sve u utim kabanicama kakve su imale N aoko i Reiko, i svi su imali nataknute kapuljae. Po ki i su sve boje bile neobino ja rke: tlo je bilo intenzivno crno, borove grane blistavo zelene, a ljudi omotani u tom djelovali su kao prikaze s onog svijeta koje smiju hoditi zemljom samo za ki o vitih jutara. Lebdjeli su nad tlom u ti ini, nosei poljodjelske alatke, ko are i vree. uvar se sjetio moga imena i oznaio ga na listi posjetitelja dok sam izlazio. Vidim da ste do li iz Tokija rekao je stari. I ja sam jednom bio ondje. Samo jednom. Sv injetina im je famozna. Je li? pitao sam, ne znajui to da mu odgovorim. pP
Nije mi se ba sviala hrana u Tokiju, ali svinjetina je bila da prste poli e . Vjeroja tno ih uzgajaju na neki poseban nain. Rekao sam da ne znam, sad sam prvi put tako ne to uo. A kad ste to bili u Tokiju? Hmm, da vidimo rekao je, nakriviv i glavu je li to bilo kad se o enio Njegovo Velian stvo krunski princ? Moj sin je bio u Tokiju, pa sam rekao, morao bih bar jednom i to vidjeti. Sigurno je to bilo 1959. E, tako davno je svinjetina u Tokiju sigurno bila dobra rekao sam. A danas? pitao je. Nisam siguran, rekao sam, ali nisam ba uo da je ne to posebno. To kao da ga je razoar alo. Po svemu sudei, htio je nastaviti razgovor, ali rekao sam mu da moram stii na autobus i krenuo prema cesti. Nad stazom uz potok mjestimice su jo lebdjele krpe izmaglice, ali vjetri ih je odnosio prema strmim obroncima obli nje planine. Svako malo zaustavio bih se u hodu, okrenuo, i bez ikakva posebnog razloga duboko uzd ahnuo. Osjeao sam se kao da sam do ao na planet na kojemu vlada malo drukija sila te e . Pa naravno, rekao sam sebi tu no: sad sam u izvanjskom svijetu. Vrativ i se u dom oko pola pet, smjesta sam se presvukao i oti ao u prodavaonicu ploa u Sind uku da odradim svoje radno vrijeme. Ja sam pazio na prodavaonicu od est do pola jedanaest, ne to malo bih i prodao, ali uglavnom sam sjedio kao o amuen i gledao nevjerojatno aroliko mno tvo ljudi kako promie vani. Bilo je obitelji, parova, pija naca, mafija a, ivahnih djevojaka u kratkim suknjama, bradatih hipija i barskih hos tesa, te nekih nedefiniranih tipova. Kad god bih pustio estoki rock, hipiji i odb jegla mlaarija okupili bi se vani, plesali i udisali razrjeiva, ili bi samo sjeli n a zemlju i besposliarili. Kad bih stavio Tonvja Bennetta, nestali bi. Odmah pokraj nalazila se prodavaonica u kojoj je neki sredovjeni ovjek pospanih oij u prodavao "igrake za odrasle". Ja nisam mogao zamisliti za to bi itko htio kupiti raznorazna seksi pomagala koja je dr ao, ali inilo se da mu prodaja ide kao luda. U uliici koja se na lazila dijagonalno nasuprot prodavaonici ploa vidio sam pijanog studenta kako pov raa. U igraonici preko-puta nas u drugom smjeru kuhar iz lokalnog restorana provo dio je pauzu igrajui tombolu uz novane oklade. Ispod streha prodavaonice koja je p reko noi bila zatvorena uao je neki garavi beskunik, ne miui se. U prodavaonicu je u la djevojica ne starija od dvanaest, trinaest godina, namazana blijedoru iastim ru em, i zamolila me da stavim Jumpin ]ack Flash od Rolling Stonesa. Kad sam prona ao plou i pustio joj je, poela je puckati prstima u ritmu i drmati kukovima, te stala ples ati po duanu. Onda me zatra ila cigaretu. Dao sam joj jednu od poslovoinih, koju je zahvalno popu ila, a kad je ploa zavr ila, oti la je bez ijednog "hvala". Svakih petnae stak minuta zauo bih sirenu hitne pomoi ili policije. Nai la su tri pijana direktora u odijelima i kravatama, smijui se iz svega glasa i dovikujui "Dobra guzica!" lij epoj dugokosoj djevojci u telefonskoj kabini. to sam dulje gledao, postajao sam sve zbunjeniji. emu sve to, k vragu? Sto sve to zapravo znai? Poslovoa se vratio s veere i rekao mi Hej, zna to, Vata-nabe? Preksino sam povalio ma lu iz butika. Ve prije nekog vremena bacio je oko na djevojku koja je radila u ob li njem butiku, i svako malo odnio bi joj plou na dar. Bravo rekao sam mu, na to mi je on ispriao sve o svom podvigu, u detalje. Ako oe po eviti ensku, evo to ti je initi poeo je, sav pun sebe. Prvo, mora joj rove. Onda je mora napit. Ono, ba napit. I onda obavi poso. Lak e ne mo e bit. Ku i ? Zbunjeniji nego ikad, ukrcao sam se na putniki vlak i vratio u dom. Navukao sam z astore, ugasio svjetla, ispru io se u krevet, i obuzeo me osjeaj da bi se Naoko sva ki as mogla uvui kraj mene u krevet. Sklopiv i oi, osjeao sam kako joj se grudi meko n adimlju o moja prsa, uo njezin apat, i osjetio obrise njezina tijela u svome naruju . U tami sam se vratio u njezin mali svijet. Osjetio sam miris livadske trave, uo nonu ki u. Mislio sam na nju golu, kakvu sam je vidio na mjeseini, i zami ljao je kako isti ptinjak i gaji povre, a njezino meko, lij epo tijelo bilo je umotano u onu utu kabanicu. Sti ui svoj nabrekli penis, mislio sam na Naoko dok nisam svr io. To kao da mi je malo razbistrilo mozak, ali nije mi po moglo da zaspim. Osjeao sam se iscrpljeno, oajniki sam elio zaspati, ali san mi jedn ostavno nije htio doi na oi. Ustao sam iz kreveta i stao kraj prozora, a moje oi odlutale su prema stijegu. Sa d kad na njoj nije bio nacionalne zastave, motka je sliila divovskoj bijeloj kost
i koja je str ila uvis u nonu tamu. to li Naoko sada radi, pitao sam se. Naravno, si gurno spava, spava dubokim snom, ogrnuta tamom u onom svome udnovatom malom svije tu. Uhvatio sam se kako mislim: neka od tjeskobe bude sigurna bar u snovima. 7 1 DUEG JUTRA, U ETVRTAK, NA SATU tjelesnoga nekoliko sam puta preplivao olimpijski bazen. Od takve energine tjelov je be glava mi se jo malo razbistrila pa sam ogladnio. Nakon to sam pojeo obilan ruak u studentskom restoranu poznatom po svojim obilnim rukovima, krenuo sam u knji nic u odsjeka za knji evnost pronai neke podatke, kadli sam naletio na Midori Kobaja i. S njom je bila neka sitna i graciozna djevojka s naoalama, ali kad me je ugledala, pri la mi je sama. Kamo ide ? pitala me. Na knji evnost, u knji nicu rekao sam. Daj pusti to i hajde na ruak sa mnom. Ve sam jeo. Pa to onda? Mo e opet. Na kraju smo oti li u obli nju kavanu, gdje je ona pojela tanjur currvja a ja sam po pio kavu. Imala je bijelu ko ulju dugih rukava ispod ute vunene veste s uzorkom rib lje kosti, usku zlatnu ogrlicu i Disnevjev sat. Curry joj se oito sviao, a popila je i tri a e vode. Gdje si bio? pitala je Midori. Zvala sam te ne znam koliko puta. Ne to si me htjela pitati? Ni ta posebno. Samo sam zvala. Razumijem. Sto razumije ? Ni ta. Samo "razumijem" rekao sam. Onda, je li bilo novih po ara? Ba je bilo zabavno, zar ne? teta nije velika, ali zbog onoli-kog dima sve je djel ovalo kao pravo. Super stvar. Midori je is-kapila jo jednu a u vode, udahnula i stal a promatrati moje lice. Hej, to je tebi? pitala me. Izgleda kao odsutan duhom. Oi ti nisu fokusirane. Dobro sam rekao sam. Vratio sam se s puta pa sam umoran. Izgleda kao da si upravo vidio duha. Tako dakle. Hej, ima danas popodne predavanja? Njemaki i vjeronauk. Mo e to preskoiti? Njemaki ne mogu. Danas imam test. Kad zavr ava? U dva. Okej. Hoe da poslije odemo u grad na pie? U dva popodne?! Malo za promjenu, za to ne? Izgleda totalno odsutno. Hajde, doi piti sa mnom, da se malo vrati u ivot. To i ja elim -piti s tobom da se malo vratim u ivot. Sto veli ? Dobro, mo e rekao sam uzdi ui. Potra it u te u knji evnom traktu u dva. Nakon njemakoga sjeli smo na bus za ind uku i oti li u neki avangardni bar po imenu DU G, iza knji are Kinokunija. Oboje smo za poetak uzeli votku-tonik. Ja katkad svratim ovamo rekla je. Kod njih ti nije neugodno ako popodne pije . A ti esto pije popodne? Katkad rekla je, zveckajui ledom u a i. Katkad, kad svijet postane prete ak za ivot oem ovamo na votku-tonik. Zar svijet katkad postane prete ak za ivot? Katkad rekla je Midori. I ja imam svoje problemie. Kakve? S obitelji, dekima, neredovitim menstruacijama. Tako to. Onda popij jo jednu. I hou. Mahnuo sam konobaru i naruio jo dvije votke-tonik. Sjea se kako si me u nedjelju poljubio? pitala je Midori. Mislila sam na to. Bilo je lijepo. Ba je bilo lijepo. To je lijepo.
"To je lijepo" ponovila je za mnom. Kako udno govori ! Da? No, razmi ljala sam o tome. Razmi ljala sam kako bi bilo lijepo da je to bilo prvi put da me je neki deko poljubio. Kad bih mogla promijeniti redoslijed dogaaja u ivo tu, definitivno bih htjela da mi to bude prvi poljubac, definitivno. A onda bih cijeli ivot mislila ne to kao: Hej, to li se dogodilo s onim malim Va-tanabeom s koj im sam se prvi put poljubila, na gornjoj terasi, sad mu je negdje 58? Zar to ne bi bilo super? Da, stvarno rekao sam, krkajui pistaciju. Hej, ma to je tebi? Za to si tako odsutan? Jo mi nisi ni odgovorio. Vjerojatno se jo nisam priviknuo na svijet rekao sam nakon kraeg razmi ljanja. Ne z nam, osjeam se kao da ovo nije stvarni svijet. Ti ljudi, taj okoli : jednostavno mi ne djeluju stvarno. Midori je naslonila lakat na ank i pogledala me. U nekoj pjesmi Jima Morrisona bi lo je ne to takvo, gotovo sam sigurna. Ljudi su strani kad si stranac. Mir rekla je Midori. Mir rekao sam ja. Stvarno bi trebao sa mnom u Urugvaj rekla je Midori, jo nalakena na ank. Cura, obi telj, fakultet - daj sve to lijepo nogiraj. Ideja nije lo a rekao sam smijui se. Zar ne misli da bi bilo divno kad bismo se rije ili svega i svih i oti li nekamo gdje nikoga ivog ne poznajemo? Katkad mi doe da to uinim. Zbilja, zbilja mi doe da to uin im. Recimo, ti me odvede nekamo daleko, daleko, a ja bih ti rodila puno djece, ila ve kao mali bikii. I ivjeli bismo sretni do kraja ivota, i valjali se po podu. Nasmijao sam se i popio treu votku-tonik. Ali ti vjerojatno jo ne eli puno djece ilave kao bikii rekla je Midori. Zaintrigirala si me rekao sam. Volio bih vidjeti kako izgledaju. To je u redu, ne mora ih eljeti rekla je Midori jedui pistaciju. A ja evo pijem po podne i govorim togod mi padne na pamet: "Ja bih sve nogirala i pobjegla." emu ii u Urugvaj? Tamo imaju samo magarea govna. Mo da ima pravo. Posvuda samo magarea govna. Govno tu, govno tamo, cijeli svijet je od magareih go vana. Hej, ovu ne mogu otvoriti. Evo ti je. Midori mi je pru ila pistaciju. Namuio sam se dok je nisam otvorio. Ali kako mi je u nedjelju laknulo] I la sam s tobom n a gornju terasu, gledali smo po ar, pili pivo, pjevali pjesme. Ne znam kad sam zad nji put osjetila takvo potpuno olak anje. Ljudi me stalno na ne to prisiljavaju. im m e vide, ponu mi govoriti to da inim. Ti me bar ni na to ne prisiljava . Ne poznajem te dovoljno da bih te na i ta prisiljavao. Hoe rei, da me bolje poznaje , i ti bi me prisiljavao, kao i svi drugi? Mogue rekao sam. Tako ljudi ive u stvarnome svijetu: stalno jedni druge na ne to pr isiljavaju. Ti ne bi. Ja znam. Strunjak sam kad treba nekoga prisiljavati i kad tebe netko prisiljava. Nisi ti taj tip. Zato se s tobom i mogu opustiti. I ma li ti uope pojma koliko na svijetu ima ljudi koji vole druge prisiljavati, a i da njih drugi na ne to prisiljavaju? Hr-petinal A onda oko toga prave veliku frku, kao, "Ja sam je prisilio", "Ti si me prisilio!" To vole. Ali ja to ne volim. Ja to inim samo zato to moram. A na to ti prisiljava druge ili drugi tebe? Midori je stavila kocku leda u usta i poela je sisati. eli me bolje upoznati? pitala je. Aha, recimo. Hej, slu aj, upravo sam te pitala: " eli li me bolje upoznati?" Kakav ti je to odgov or? Da, Midori, volio bih te bolje upoznati rekao sam. Zbilja? Da, zbilja. ak i ako bi morao odvratiti oi od onoga to ugleda ? Tako si lo a? Pa, na neki nain rekla je Midori mr tei se. Hou jo jedno pie.
Pozvao sam konobara i naruio etvrtu rundu pia. Dok nisu stigla, Midori je podboila b radu rukom, jo nalakena na bar. Ja sam utio i slu ao Theloniousa Monka kako svira Hon eysuckle Rose. U lokalu je bilo jo pet- est mu terija, ali jedino smo mi pili alkohol . Jak miris kave unosio je atmosferu prisnosti u sumornu unutra njost. Jesi li slobodan ovu nedjelju? pitala je Midori. Mislim da sam ti ve rekao, nedjeljom sam uvijek slobodan. Do est, kad moram na po sao. Dobro onda, hoemo li se ove nedjelje dru iti? Mo e rekao sam. Doi u po tebe u dom u nedjelju ujutro. Ali ne znam jo kad. Je li to u redu? Mo e rekao sam. Nema problema. A sada da te pitam: mo e li pogoditi to mi se sada radi? Ne mogu ni zamisliti. Pa, kao prvo, elim lei na velik, irok, paperjast krevet. elim se udobno raskomotit i, napiti, i da nigdje u blizini nema magareeg govna, i da ti le i kraj mene. A onda , malo pomalo, skidao bi mi odjeu. Jaaako nje no. Onako kako majka svlai malo dijete . Jaaako polako. Hmm... I onda se ja iskljuim i ugodno mi je, a onda najednom shvatim to se dogaa i poviem: "Prestani, Vatanabe!" A onda ka em: "Ti mi se stvarno svia , Vatanabe, ali viam se s drugim. Ne mogu ovo. Konzervativna sam to se tie ovakvih stvari, vjerovao ti ili ne, zato molim te prestani." Ali ti ne prestaje . Ali ja bih prestao rekao sam. Znam da bi. Nema veze, to je samo moja fantazija rekla je Midori. I onda mi ga p oka e . Svoju stvar. Kako str i nagore. Ja naravno smjesta zatvorim oi, ali ve sam ga na trenutak vidjela. Pa ka em: "Prestani! Ne ini to! Ne elim ne to tako veliko i tvrdo!" Nije tako veliki. Obian je. Nema veze, to je obina fantazija. I onda se ti jako rastu i , i meni te bude ao pa te poku avam utje iti. No, no, jadniak mali. I ka e da ti se to sada radi? Ba tako. A joj. Oti li smo iz bara nakon pet rundi votke-tonika. Kad sam poku ao platiti, Midori me pljesnula po ruci i platila u tavom novanicom od 10.000 jena koju je izvadila iz nova nika. U redu je rekla je. Upravo su mi platili, a ja sam zvala tebe. Naravno, ako si zadrti fa ist pa ne dopu ta da ti ena plati pie... Ne, ne, u redu je. A i nisam ti pustila da mi ga stavi . Jer je tako velik i tvrd rekao sam. Tako je rekla je Midori. Jer je tako velik i tvrd. Onako pripita, Midori je proma ila jednu stubu, pa smo zamalo pali niza stubi te. Sl oj oblaka koji je zastirao nebo sad se povukao, i kasnopopodnevno sunce nje nom je svjetlo u kupalo gradske ulice. Midori i ja neko smo vrijeme tumarali naokolo. Rek la je da bi se rado popela na drvo, ali na alost u Sind ukuu nije bilo za penjanje p ogodnih stabala, a Carski vrtovi su se zatvarali. Ba teta rekla je Midori. Obo avam se penjati na drvee. Nastavili smo hodati i gledati izloge, i ubrzo su mi gradski prizori postali stv arniji nego prije. Drago mi je to sam naletio na tebe rekao sam. Mislim da sam se sad malo vi e privi knuo na svijet. Midori je stala kao ukopana i zapiljila se u mene. Istina je rekla je. Oi su ti s ad mnogo fokusiranije nego prije. Vidi ? Godi ti dru enje sa mnom. U to uope nema sumnje rekao sam. U pola est Midori je rekla da mora doma spremiti veeru. Rekao sam da u se autobusom vratiti u dom i otpratio je do postaje. Zna to mi se sada radi? pitala me Midori dok sam odlazio.
Nemam pojma na to sada misli rekao sam. elim da mene i tebe zarobe gusari. Onda bi nas svukli i svezali jedno uz drugo, licem u lice, gole, onim u adima. Za to bi to napravili? To su perverzni gusari rekla je. Ti si perverzna rekao sam. I onda nas zakljuaju u teretni prostor i ka u: "Za sat vremena bacit emo vas u more , pa se dotle zabavite." I...? I mi onda sat vremena u ivamo, i valjamo se naokolo isprepletenih tijela. I to je glavna stvar koja ti se sada radi? Tako je. A joj rekao sam ja, odmahujui glavom. Midori je do la po mene u nedjelju ujutro u pola deset. Upravo sam se bio probudio i jo se nisam ni umio. Netko mi je poeo udarati na vrata i vikati: "Hej, Vatanabe , neka enska!" Si ao sam u predvorje i zatekao Midori kako sjedi prekri enih nogu u n evjerojatno kratkoj traper suknji, zijevajui. Svaki student na putu za doruak uspo rio je i zabuljio se u njene duge, vitke noge. Imala je zbilja lijepe noge. Jesam li do la prerano? pitala je. Sigurno si se tek probudio. Mo e priekati petnaest minuta? Da se umijem i obrijem. Mogu ekati, ali svi mi deki bulje u noge. A to si mislila, kad si do la u mu ki paviljon u tako kratkoj suknji? Naravno da bul je. No dobro, nema veze. Danas imam stvarno slatke gaice -sasvim su ru iaste, na volanie i ipkice. Tim gore rekao sam, uzdi ui. Vratio sam se u sobu, umio i obrijao to sam br e mogao, o djenuo plavu ko ulju s ovratnikom na kopanje i sivu sportsku jaknu od tvida, a onda sam se vratio i izveo Midori van kroz kapiju. Oblijevao me hladan znoj. Reci, Vatanabe rekla je Midori, gledajui u paviljonske zgrade ovdje svi deki drka ju - cap-ca-rap? Vjerojatno rekao sam. Misle li deki na cure kada to rade? Valjda. Sumnjam da itko dok drka misli na burzu ili spreza-nje glagola ili Sues ki kanal. Ne, prilino sam siguran da gotovo svi misle na cure. Sueski kanal? Na primjer. Dakle, oni valjda misle na neku odreenu curu, je li tako? A za to to ne pita deka? rekao sam. Za to bih ti ja tako ne to obja njavao nedjeljom ro? Samo me zanimalo rekla je. Osim toga, on bi se naljutio da ga tako ne to pitam. R ekao bi da djevojke ne smiju postavljati takva pitanja. to je sasvim logian stav. Ali mene zanima. To je ista znati elja. Misle li deki na neku odreenu curu dok drkaj u? Odustao sam od izbjegavanja odgovora. Pa, ja da. Za druge ne znam. Jesi li ikad mislio na mene dok si to radio? Reci mi istinu. Neu se ljutiti. Ne, nisam, da ti pravo ka em odgovorio sam iskreno. Za to? Nisam ti dosta zgodna? Ma, zgodna si ti. Slatka si, i super ti stoje seksi kompletii. Za to onda ne misli na mene? Pa, kao prvo, tebe smatram prijateljicom, pa te ne elim uvlaiti u svoje seksualne ma tarije, a kao drugo... Ima neku drugu na koju mora misliti. To bi otprilike bilo tono rekao sam. Pristojan si ak i kad je o ovako neemu rije rekla je Midori. To mi se kod tebe svi . Pa ipak, ne bi li me pripustio samo na kratko? elim biti u nekoj od tvojih seks ualnih ma tarija ili sanjarija ili kako god ih ve zove . Molim te to jer smo prijatel ji. Koga drugog mogu tako ne to moliti? Ne mogu tek tako nekome prii i rei: "Kad veer as bude drkao, mo e li molim te jednu sekundu misliti na mene?" To te molim ba zato to te smatram prijateljem. I elim da mi poslije ka e kako je bilo. Zna , to si radio i ta
ko to. Pobjegao mi je uzdah. Ali ne mo e mi ga metnuti. Jer smo samo prijatelji. Zar ne? Dok god mi ga ne metne , mo e raditi to god hoe , misliti to god hoe . Ne znam, nikad to jo nisam radio s tolikim ogranienjima rekao sam. Hoe li samo misliti na mene? Dobro, mislit u na tebe. Zna , Vatanabe, ne elim da dobije pogre an dojam da sam nimfomanka ili da sam isfrust rirana ili da te izazivam. Mene te stvari jednostavno zanimaju. elim znati kako j e to. Odrasla sam okru ena samim djevojkama u djevojakoj koli, to zna . elim znati to de i misle i kako su im ustrojena tijela. I to ne samo iz dodataka enskim asopisima, nego iz pravih praktinih analiza. Praktinih analiza? progunao sam. Ali moj deko ne voli kad mene zanimaju stvari ili kad hou ne to poku ati. Naljuti se, zove me nimfaom ili ludaom. Ne dopu ta ak ni da mu popu im. E, to je jedna od stvari k oje umirem od elje prouiti. A-ha. I ti mrzi kad ti netko pu i? Ne, ne ba , ne mrzim. Bi li se moglo rei da voli ? Da, moglo bi se. Ali mo emo li o tome drugi put? Gledaj, pred nama je lijepo nedj eljno jutro, i ne elim ga upropastiti priama o drkanju i pu enju. Idemo razgovarati o neemu drugom. Je li tvoj deko na istom fakultetu kao mi? Ne, on ide na drugi, naravno. Upoznali smo se u koli, na sekciji. Ja sam bila u djevojakoj koli, a on u mu koj, i zna kako to rade, zajedniki koncerti i tako to. Ali ozbiljno smo prohodali poslije ispita. Hej, Vatanabe. to je? Samo jednom to uini. Misli na mene, dobro? Dobro, poku at u, idui put rekao sam, predajui se. Sjeli smo na putniki vlak za Oanomizu. Kad smo u ind ukuu presjedali, na postaji sam kupio tanki sendvi sa tanda kako bih nadoknadio propu teni doruak. Kava koju sam uz to popio imala je okus po kuhano j tinti. Nedjeljni jutarnji vlakovi bili su puni parova i obitelji koji su krenu li na izlete. Skupina djeaka s bejzbolskim palicama i jednakim dresovima jurili s u po vagonu. Nekoliko djevojaka u vlaku imale su kratke suknje, ali nijedna tako kratku kao Midori. Midori je svako malo povlaila svoju nadolje. Neki mu karci bulj ili su u njezina bedra, zbog ega mi je bilo neugodno, ali njoj to kao da nije sme talo. Zna to bih sada voljela raditi? pro aptala je kad smo ve neko vrijeme putovali. Pojma nemam rekao sam. Ali molim te, nemoj sada o tome. Netko e te uti. teta. Imala sam ludu ideju rekla je Midori, naoigled razoarana. Nego, za to idemo u Oanomizu? Vidjet e . Kako se oko postaje Oanomizu nalazilo mno tvo dopunskih kola19, nedjeljom je taj dio bio pun kolaraca koji su krenuli na nastavu ili pripremu za ispit. Midori se gur ala kroz gu vu jednom rukom vrsto sti ui remen torbice, a drugom moju ruku. Bez ikakva upozorenja, upitala me Hej, Vatanabe, zna li ti razliku izmeu konjunkti va sada njeg i pro log u engleskome? Mislim da znam rekao sam. Da te onda pitam, emu takve stvari slu e u svakodnevnom ivotu, molim te lijepo? Ba niemu rekao sam. Mo da nemaju nikakvu konkretnu svrhu, ali zbilja te ue da neke penite stvari pone shvaati sustavnije. Midori je na trenutak ozbiljno o tome promislila. Nevjerojatan si rekla je. To m eni nikad nije palo na pamet. Ja sam stvari kao to su konjunktiv, diferencijalni raun i kemijski simboli uvijek smatrala posve beskorisnima. Totalnom gnjava om. Pa sam ih uvijek ignorirala. A sad se moram zapitati je li moj cijeli ivot proma en. Ignorirala si ih? Aha. Ono, za mene ne postoje. Nemam blagog pojma to znai "sinus" i "kosinus". Nevjerojatno! Kako si onda polo ila ispite? Kako si se upisala na fakultet? Ne budi smije an rekla je Midori. Da bi pro ao na pri-jamnome ne mora znati ni ta! Sa
o ti treba malo intuicije - a ja imam sjajnu intuiciju. "Odaberite toan odgovor o d ponuena tri." Ja odmah znam koji je toan. Moja intuicija nije dobra kao tvoja, pa do neke mjere moram biti sistematian. Ka o svraka koja skuplja komadie stakla u upljinu stabla. Ima li to neku svrhu? I ja se pitam. Vjerojatno je tako lak e obavljati neke stvari. Kakve stvari? Daj mi primjer. Recimo metafiziko razmi ljanje. Svladavanje nekoliko jezika. Kakve koristi od toga? Ovisi o osobi koja to ini. Nekima koristi, nekima ne. Ali to je uglavnom vje banje . Drugo je pitanje ima li neku svrhu ili nema. Kao to sam rekao. Hmm rekla je Midori, naizgled impresionirana. Povela me za ruku nizbrdo. Zna , Va tanabe, ti zbilja dobro zna obja njavati. Ne znam ba rekao sam. Istina je. Stotinu sam ljudi pitala emu slu i konjunktiv u engleskome, i nitko mi nije dao dobar i jasan odgovor kao ti. ak ni nastavnici engleskoga. Ili se zbune , ili naljute, ili se samo nasmiju. Nitko mi nije dao iole pristojan odgovor. Da sam imala nekoga kao to si ti kad sam postavljala to pitanje, da mi je to tako l ogino obja njeno, mo da bi ak i mene zainteresirao konjunktiv. K vragu! Hmm rekao sam. Jesi li ikad itao Kapital? Aha. Ne cijeli, naravno, ali neke dijelove jesam, kao i veina ljudi. Jesi li ga shvatio? Neke dijelove sam shvatio, a druge nisam. Da bi itala knjigu kao to je Kapital mo ra usvojiti neku osnovnu intelektualnu aparaturu. Ali mislim da razumijem osnovnu ideju marksizma. Misli da student prve godine koji nije itao takve knjige mo e razumjeti Kapital na prvo itanje? To je gotovo pa nemogue, rekao bih. Kad sam ja i la na fakultet, ulanila sam se u sekciju narodne glazbe. Samo sam htj ela pjevati pjesme. Ali drugi lanovi bili su obini prevaranti. Naje im se kad ih se samo sjetim. Kad se ulani , prvo ti ka u da mora itati Marxa. "Za idui put proitajte od tranice te i te do stranice te i te." Netko je dr ao predavanje o tome kako narodn e pjesme moraju biti istinski povezane s dru tvom i radikalnim pokretom. Pa kvragu sve, oti la sam doma i zbilja se potrudila to itati, ali ni ta ivo nisam razumjela. B ilo je gore od konjunktiva. Nakon tri stranice sam odustala. Onda sam kao dobra mala pionirka oti la na idui sastanak i rekla da sam itala, ali nisam razumjela. Od tada pa nadalje odnosili su se prema meni kao da sam idiot. Nemam kritiku svijest o klasnoj borbi, rekli su, ja sam dru tveni bogalj. Hou rei, bili su stvarno ozbilj ni. I sve to zato to sam rekla da ne razumijem neki tekst. Zar nisu bili grozni? A-ha rekao sam. A i njihove takozvane diskusije bile su grozne. Svi su govorili velike rijei i p retvarali se da znaju o emu se govori. Ali ja bih postavila pitanje kad god ne to n isam razumjela. " to znai ta imperijalistika eksploatacija o kojoj govorite? Ima li to neke veze s Istonoindijskom kompanijom?" "Znai li razaranje obrazovno-industrij skog kompleksa da nakon diplome ne smijemo raditi za neku tvrtku?" I sline stvari . Ali nitko mi ni ta nije htio objasniti. Ma kakvi - u asno bi se naljutili. Mo e li ti to vjerovati? Da, mogu rekao sam. Jedan se proderao na mene: "Glupao, kako ivi kad uope nema mozga?" E pa onda mi je b ilo dosta. To nisam bila spremna trpjeti. Dobro, nisam jako pametna. Iz radnike s am klase. Ali radnika klasa dr i svijet u pogonu, i radniku klasu izrabljuju. Kakva je to revolucija kad se samo razbacuje velikim rijeima koje ljudi iz radnike klase ne razumiju? Kakvo je to sranje od socijalne revolucije? Hou rei, i ja bih rado p obolj ala svijet. Ako nekoga stvarno izrabljuju, moramo to zaustaviti. U to ja vje rujem, i zato postavljam pitanja. Zar nemam pravo? Ima pravo. I onda mi je sinulo. Sve su to la njaci. Na pameti im je samo da impresioniraju n ove lanice svojim velikim rijeima kojima se tako ponose, pa da im mogu zavui ruku p od suknju. A kada diplomiraju, o i aju se na kratko i naprijed u Mitsubishi, IBM ili
Fuji Bank. Nau lijepe supruge koje nikad nisu itale Marxa, dobiju djecu i daju im mondena nova imena od kojih ti se povraa. Koji e obrazovno-industrijski kompleks oni razoriti? Daj me nemoj nasmijavati! A ni novi lanovi nisu bili ni ta bolji. Ni oni ni ta ivo nisu razumjeli, ali pretvarali su se da razumiju i smijali su mi se. Nakon sastanka bi mi rekli: "Ne budi blesava! Pa to onda ako ne razumije ? Samo se slo i sa svime to ka u." Hej, Vatanabe, imam ja stvari od kojih sam znala jo vi e poludj eti. Hoe uti? Naravno, za to ne? Pa, jednom su sazvali kasnononi politiki sastanak, i svakoj djevojci su rekli da napravi dvadeset ri inih kuglica za zakusku. Hou rei, zamisli ti tu spolnu diskrimin aciju! Ja sam odluila da u za promjenu utjeti, pa sam poslu no do la sa svojih dvadeset ri inih kuglica, sve po propisu, unutra umebo i, izvana nori20. I to misli da sam dob ila za svoj trud? Ljudi su se poslije alili jer su moje kuglice iznutra imale sam o umebo i, i nisam donijela ni ta uz njih! Druge djevojke napunile su svoje kuglice ikrom ba-kalara i lososom, i jo su donijele lijepe debele kri ke pr enih jaja. Tako s am se razbjesnjela da nisam mogla govoriti! Sto si umi ljaju ti raspaivai "revolucije", s kojim vra jim pravom rade frku oko ri inih kuglica? Neka budu sretni to su dobili i umebo i i nori! Neka se sjete da u Indiji djeca umiru od gladi! Nasmijao sam se. I to je dalje bilo sa sekcijom? U lipnju sam se ispisala, toliko sam bila ljuta rekla je Mi-dori. Veina tih stud entskih tipova su totalni foliranti. Umiru od straha da e netko otkriti kako ne to ne znaju. Svi itaju iste knjige, svi prosipaju iste slogane, i obo avaju slu ati John a Coltra-nea i gledati Pasolinijeve filmove. Tebi je to "revolucija"? Hej, mene nemoj pitati, ja revoluciju nikad nisam vidio. Pa, ako je to revolucija, nek si je metnu zna kamo. Mene bi vjerojatno strijelja li to sam stavila umebo i u ri ine kuglice. I tebe bi strijeljali, jer razumije konjun ktiv. Moglo bi se dogoditi. Vjeruj mi, znam to govorim. Ja sam iz radnike klase. S revolucijom ili bez revolu cije, radnika klasa i dalje e jedva spajati kraj s krajem i ivjeti u istim svinjcim a kao i prije. A to je zapravo revolucija? Sigurno nije samo mijenjanje imena na gradskoj vijenici. Ali ti frajeri to ne znaju - oni samo znaju svoje velike rijei. Reci mi, Vatanabe, jesi li ikad vidio poreznika? Nikad. E pa ja jesam. Puno puta. Upadnu ti u kuu i ponu se praviti va ni. "A za to vam slu i ova knjiga poslovanja?" "Hej, dosta su vam traljavo voene te knjige." "Ovo vi zov ete poslovnim izdatkom?" "Poka ite mi sve svoje raune i to odmah." Mi dotle uimo u ku tu i kada doe vrijeme veeri moramo ih poastiti su ijem deluxe - dostava u kuu. E pa da ti ka em, moj otac nijednom nije utajio porez. Takav je on, po tenjak iz stare gard e. Ali daj ti to reci porezniku. On samo kopa i kopa i kopa i kopa. "Prihod vam je ovdje malo nizak, zar ne?" Pa naravno da je nizak kad ne zarauje ! Do lo mi je da vri tim: "Idite kontrolirati one koji imaju novca!" Mis li da bi se poreznici drukije pona ali da doe do revolucije? Malo vjerojatno, malo vjerojatno. E pa eto onda. Ne elim vjerovati ni u kakvu vra ju revoluciju. Vjerovat u samo u lj ubav. Mir rekao sam. Mir rekla je Midori. Hej, kamo mi idemo? U bolnicu rekla je. Tata mi je ondje. Danas je na mene red da budem s njim cije li dan. Tata?! Mislio sam da je u Urugvaju! To sam lagala rekla je Midori slu benim tonom. Cijeli ivot galami da bi u Urugvaj, ali nikad nije uspio. Jedva da mo e iz Tokija. Koliko je bolestan? pitao sam. Samo je pitanje vremena rekla je. Nastavili smo hodati u ti ini. Znam to govorim. To je isto imala i mama. Tumor na mozgu. Mo e li ti to zamisliti? Jedva su pro le dvije godine otkako je umrla od tumora na mozgu, a sad ga je i on dobio.
Hodnici Sveuili ne bolnice bili su buni i puni vikend-posjeti-telja i pacijenata s m anje te kim simptomima, posvuda je lebdio onaj posebni miris bolnice, oblak de zinfekcijskog sredstva i buketa cvijea koje su donijeli posjetitelji, te urina i madraca, a sestre su jurile tamo-amo uz resko kloparanje potpetica. Midorin otac bio je u poluprivatnoj sobi, u krevetu do vrata. Onako opru en, izgle dao je kao neko siu no stvorenje s kobnom ranom. Le ao je postrance, mlitavo, klonula lijeva ruka bila mu je nepomina, a u nju je bila zabodena intravenozna igla. Bio je to malen, goljav ovjek koji je djelovao kao da e se jo vi e smanjiti i stanjiti. O ko glave bio mu je omotan bijeli zavoj, a nezdravo bijele ruke bile su istokane r upicama od injekcija i intravenoznih dripova. Njegove poluotvorene oi zurile su u prazno, u neku fiksiranu toku, nalik na dvije podlivene kugle koje su se nekontrolirano trznule u na em smjeru kad smo u li u sobu. Fiksirale su n as nekih deset sekunda, a onda su opet polako odlutale u prazno. Od samog pogleda na te oi bilo je jasno da e uskoro umrijeti. Na njegovoj puti nij e bilo znakova ivota, tek blijedi traak neega to je neko bilo ivot. Tijelo mu je bilo nalik na oronulu staru kuu iz koje su odstranjene sve instalacije, i sada eka da b ude do temelja sru ena. Oko njegovih suhih usnica nicali su bu-senii brkova, nalik n a korov. Dakle, pomislio sam, ak i nakon to iz tijela nestane toliko ivotne snage, brada i dalje raste. Midori je pozdravila debeljka u krevetu kraj prozora. On joj je kimnuo i nasmije i o se, oito nesposoban da i ta ka e. Nekoliko se puta naka ljao te, nakon to je iz a e kraj jastuka otpio nekoliko gutljaja vode, premjestio je te inu i prevrnuo se na bok, o kreui se prema prozoru. Kroz prozor se vidio samo rasvjetni stup i nekoliko strujn ih kablova, ni ta vi e, ak ni oblaak na nebu. Kako se osjea , tata? rekla je Midori, govorei ocu u uho kao da isku ava mikrofon. K ko si danas? Njezin otac pomaknuo je usnice. 'Ne dobro', rekao je; umjesto da izgovori te rij ei, on kao da ih je oblikovao iz suhog zraka u dnu grla. 'Glava', rekao je. Ima glavobolju? pitala je Midori. 'Je', rekao je on. Oito nije bio u stanju u jednom dahu izgovoriti vi e od jednog-d va sloga. Pa, nije ni udo rekla je ona ba su ti je rezali. Naravno da te boli. Zao mi je, a li budi hrabar. Ovo je moj prijatelj Vata-nabe. Drago mi je rekao sam. Midorin otac dopola je rastvorio usnice, a onda ih opet zatvorio. Midori je rukom pokazala na plastini stolac kraj podno ja kreveta i ponudila mi da sjednem. Poslu ao sam je. Midori je ocu dala da popije vode i pitala bi li pojeo n eko voe ili voni ele. 'Ne', rekao je, a kad je Midori poela navaljivati da ne to pojed e, rekao je: 'Jeo sam.' Na nonom stoliu kraj uzglavlja stajala je boca s vodom, a a, zdjelica i maleni sat. M idori je iz velike papirnate vree ispod stola izvadila istu pid amu, donje rublje i druge stvari, poravnala ih i slo ila u ormari kraj vrata. Na dnu vreice bila je hran a za pacijenta: dva grejpfruta, voni ele i tri krastavca. Krastavci? to oni tu rade? pitala je Midori. Nemam pojma to je do lo mojoj sestri. Na telefon sam joj rekla tono to da kupi, a sigurna sam da krastavce nisam spominj ala! Trebala je donijeti kivi. Mo da te nije dobro razumjela rekao sam. Da, mo da, ali da je promislila, shvatila bi da nisu krastavci. Hou rei, to e pacijen t s njima? Da sjedi na krevetu i vae sirove krastavce? Hej, tata, hoe krastavac? 'Ne', rekao je Midorin otac. Midori je sjela kraj uzglavlja i poela ocu priati svakakve novosti od kue. Slika na televizoru postala je mutna pa je zvala servis; teta iz Takaida za nekoliko dan a dolazi u posjet; ljekarnik g. Mijavaki pao je s bicikla: takve stvari. Otac jo j je odgovarao mrmljajui. Sigurno nee ni ta jesti? 'Ne', odgovorio je njezin otac. A ti, Vatanabe? Hoe grejpfrut? Ne odgovorio sam. Nekoliko minuta kasnije Midori me odvela u televizijsku dvoranu i sjela na kau po pu iti cigaretu. Tri pacijenta u pid amama takoer su pu ili i gledali nekakvu politiku d iskusiju.
Hej pro aptala je Midori, a oi su joj se zasjajile. Onaj stari sa takama gleda mi u noge otkako smo u li. Onaj s naoalama u plavoj pid ami. A to si oekivala kad nosi takvu suknju? Ali to je lijepo. Sigurno im je svima dosadno. Vjerojatno im ovo koristi. Mo da i m uzbuenje pomogne da se br e oporave. Samo da ne proizvede suprotan uinak. Midori se zagledala u dim koji joj se dizao iz cigarete. Zna rekla je moj tata nije tako lo . Katkad se naljutim na njega jer ka e grozne stv ari, ali u du i je po ten i istinski je volio mamu. Na svoj nain je pro ivio ivot to je d ublje mogao. Mo da je malo slab, i uope nema glavu za posao, i ljudi ga ba ne vole, ali mnogo je bolji od la ljivaca i varalica koji stalno ne to izglauju jer su tako sl atkorjeivi. Ja nisam ni ta bolja od njega, jednom kad ne to ka em ni ja vi e ne popu tam, t ako da se stalno svaamo, ali on zapravo nije lo . Midori mi je uzela ruku kao da podi e ne to baeno na ulici i stavila je sebi na krilo . Pola moje ruke le alo joj je na suknji, a pola dodirivalo njezino bedro. Neko me vrijeme gledala u oi. Oprosti to sam te dovela na ovakvo mjesto rekla je ali bi li jo malo ostao sa mno m? Ostat u s tobom cijeli dan ako hoe rekao sam. Do pet. Volim biti s tobom, a nemam nikakva drugog posla. Kako obino provodi nedjelju? Perem ve rekao sam. I glaam. Vjerojatno mi ne eli priati o njoj...o svojoj curi? Ne ba . Komplicirano je, i ja, nekako, ne bih to mogao dobro objasniti. U redu. Ne mora mi ni ta obja njavati rekla je Midori. Ali smijem li ti rei to ja m im da se tu dogaa? Smije . Imam dojam da e sve to ti izmisli biti zanimljivo. Mislim da je udana. Zbilja? Da, ima negdje trideset i dvije, trideset tri, bogata je i lijepa, nosi bunde i cipele Charles Jourdan21, svileno donje rublje, gladna je seksa, i voli raditi sve neke bljak stvari. Vas dvoje nalazite se radnim danima popodne i onda gutate jedno drugo. Ali nedjeljom je njezin mu doma pa se ne mo e viati s tobom. Je li tak o? Vrlo, vrlo zanimljivo. Tra i od tebe da je ve e i da joj ve e oi, pa onda li e svaki centimetar njezina tijel da te tjera da joj sva ta gura , i zauzima nevjerojatne poze, kao ena od gume, a ti je slika polaroid fotoaparatom. Zvui dosta zabavno. Sve vrijeme umire od elje za seksom, pa ini sve to joj padne na pamet. I svaki dan misli na to. Slobodna je sve vrijeme, pa stalno planira: Hmm, idui put kada doe V atanabe, radit emo ovo, ili radit emo ono. Legnete u krevet i ona poludi, isprobav a sve te polo aje, i u svakom svr i triput. I ka e ti: "Zar nemam fantastino tijelo? Ml ade cure vi e te ne mogu zadovoljiti. Mlade cure ti ovo nee initi, zar ne? Ni ovo. J e li ti dobro? Ali nemoj jo svr iti!" Ti si gledala previ e pornia rekao sam smijui se. Misli ? Malo sam se brinula zbog toga. Ali pornie obo avam. Idui put mora me odvesti d a pogledamo neki, vrijedi? Dobro rekao sam. Idui put kad bude slobodna. Zbilja? Jedva ekam. Ii emo na pravi sado-mazo, s bievima, i, ono, kad curu tjeraju da pi ki pred svima. To najvi e volim. Ii emo. Zna to mi se najvi e svia u porno kinima? Ne mogu ni zamisliti. Kad god pone neka seksi scena, uje se onaj zvuk "Gut!" kad svi odjednom progutaju knedlu rekla je Midori. Super mi je taj "Gut!" Tako slatko! Kad smo se vratili u bolniku sobu, Midori je opet stala oca bombardirati reenicama , a on je u znak odgovora ne to mrmljao ili bi samo utio. Oko jedanaest supruga ovje ka u drugom krevetu do la je mu u presvui pid amu, oguliti voe i ostalo. Imala je okrugl o lice i izgledala dobroudno, i dugo je avrljala s Midori. Onda je do la bolniarka s
novim intravenoznim dripom i prije nego je oti la jo malo je porazgovarala s Midori i onom enom. Meni su oi lutale po prostoriji i kroz prozor do strujnih kablova. S vako malo pojavili bi se vrapci i sletjeli na njih. Midori je razgovarala s ocem i brisala mu znoj s ela, pomagala mu da ispljune sluz u rupi i avrljal a sa suprugom njegova cimera i bolniarkom, a povremeno bi i meni uputila pokoju r eenicu i provjeravala intravenoznu napravu. Oko pola dvanaest lijenik je stigao u vizitu, pa smo Midori i ja iza li u hodnik da priekamo. Kad je lijenik iza ao, Midori ga je pitala kako je njezinu ocu. Pa, tek smo operirali, dr imo ga na analgeticima, pa je zato dosta izmo den rekao j e lijenik. Trebat e mi jo dva-tri dana da procijenim rezultat operacije. Ako je usp jela, bit e u redu, a ako nije, onda emo morati donijeti neke odluke. Neete mu vi e otvarati glavu, zar ne? To doista ne mogu rei dok za to ne doe vrijeme rekao je lijenik. Uau, kako kratku suknju imate! Nije li zgodna? A to radite na stubama? pitao je doktor. Ni ta posebno. Pustim da mi sve visi rekla je Midori. Bolniarka iza doktora zakiko tala se. Nevjerojatno. Morate nam jednom doi da otvorimo va u glavu pa da vidimo to ondje im a. Lijepo bih vas molio, dok ste u bolnici, idite dizalom. Ne treba mi jo pacijen ata. I ovako imam posla preko glave. Ubrzo nakon vizite do lo je vrijeme ruku. Bolniarka je krenula od sobe do sobe, gura jui kolica puna obroka. Midorin otac dobio je gustu juhu od mesa i povra, voe, kuha nu ribu oi enu od kosti, te povre ispasirano u nekakvu ka icu. Midori ga je okrenula na lea i podigla okreui ruku u podno ju kreveta. Poela ga je hraniti juhom. Nakon pet- est ica okrenuo je glavu na stranu i rekao: 'Vi e ne.' Mora pojesti bar jo toliko rekla je Midori. 'Poslije', rekao je on. Nemogu si - ako ne jede kako treba, nikad nee vratiti snagu rekla je. Jo ne mora i? 'Ne', rekao je on. Hej, Vatanabe, idemo dolje u kantinu. Pristao sam, ali zapravo mi se i nije jelo. Kantina je bila puna doktora, sestri i posjetitelja. Dugi nizovi stolaca i stolova ispunjali su golemu podzemnu pilju bez prozora u kojoj kao da su sva usta jela ili govorila - nesumnjivo o bolesti ma, a glasovi su odzvanjali i vraali se kao u tunelu. Tu i tamo kroz jeku bi se p robila neka interna obavijest lijenicima i sestrama. Dok sam ja zauzimao stol, Mi dori je kupila dva standardna obroka i donijela ih na aluminijskom pladnju. Krok eti u umaku od vrhnja, krumpir-salata, sjeckano zelje, povre na pari, ri a i miso j uha22: sve je to bilo naslagano na pladnju u istim onakvim bijelim plastinim posu -dicama kakve su davali i pacijentima. Pojeo sam pola, a ostalo ostavio. Midori kao da je u ivala u jelu, i pojela je sve do zadnjeg zalogaja. Nisi gladan? pitala je, pijuckajui vrui aj. Pa i nisam rekao sam. To je zbog bolnice rekla je, prelazei pogledom po kantini. To se dogaa kad ljudi n isu navikli na ovo mjesto. Zbog mirisa, zvukova, ustajalog zraka, lica pacijenat a, stresa, razdra enosti, razoaranja, boli, umora to te dokraji. Ne to te stegne u eluc u i ubije ti apetit. Ali kad se jednom navikne , uope nije problem. Osim toga, ne mo e s e dobro brinuti za bolesnika ako sam dobro ne jede . To je istina. Znam to govorim jer mi se to dogodilo s djedom, bakom, mamom, a sad i s tatom. Nikad ne zna hoe li propustiti idui obrok, pa je va no jesti kad mo e . Vidim to hoe rei rekao sam. Roaci dou u posjet, pa siu sa mnom ovamo na ruak, i uvijek pola ostave, ba kao ti. I uvijek ka u: "Joj, Midori, ba lijepo to ima tako dobar tek. Ja sam previ e uzrujana da bih jela." Daj se uozbilji, ja se tu brinem za pacijenta! Oni samo navrate i po ka u malo suuti. Ja bri em govna i skupljam sluz i otirem znoj. Da je za i enje govana po trebna samo suut, imala bih pedeset puta vi e suuti nego svi drugi! Umjesto toga oni vide kako jedem i onda me pogledaj u i ka u: "Joj, Midori, ima tako dobar tek!" Sto misle da sam ja, magarac koji vue z apregu? Imaju dovoljno godina da znaju kako svijet funkcionira, za to su onda tako
glupi? Lako je izgovarati velike rijei, ali va no je hoe li ili nee oistiti govna. I m ne ne to zna zaboljeti, zna . I ja se iscrpim kao i svi drugi. I meni doe da se raspl aem od muke. Hou rei, daj ti poku aj gledati hrpu doktora kako se skupljaju na gomilu i nekome otvaraju glavu, a nema nade da ga spase, i onda ne to unutra prkaju, pa j o jednom, pa jo jednom, i svaki put je ovjeku sve gore, sve je lui, pa da vidim kako e se tebi to svidjeti! I povrh svega u teevina se topi. Ne znam hou li moi nastaviti s fakultetom jo tri i pol godine, a nema anse da e moja sestra, ako se ovako nastav i, moi platiti vjenanje. Koliko dana u tjednu dolazi ? pitao sam. Obino etiri rekla je Midori. Ova bolnica navodno nudi kompletnu njegu, i sestre s u divne, ali jednostavno imaju previ e posla. Dobro je da neki lan obitelji malo us koi. Sestra pazi na knji aru a ja moram studirati. Ali svejedno stigne doi tri dana na tjedan, a ja doem etiri. I jo tu i tamo svratimo. Vjeruj mi, kompletno radno vri jeme! Kako se stigne dru iti sa mnom ako si tako zauzeta? Volim se dru iti s tobom rekla je Midori, vrtei plastinu a u. Idi se pro eci na nekoliko sati rekao sam. Ja u paziti na tvog oca. Za to? Mora se maknuti iz bolnice i opustiti, nasamo - ni s kim ne razgovarati, samo ra zbistriti glavu. Midori je oko minutu razmi ljala o tome, a onda je kimnula. Hmm, mo da ima pravo. Ali zna li to treba raditi? Kako e se brinuti o njemu? Gledao sam. Uglavnom sam shvatio. Provjeri ono intravenozno, da mu vode, obri e znoj i pomogne mu da iska lje sluz. Guska je ispod kreveta, a ako ogladni dat u mu ono to je ostalo od ruka. to god ne b udem znao, pitat u sestru. Mislim da e to biti dovoljno rekla je Midori smije ei se. Ali ima jo ne to. Poinje ubiti, pa zna rei udne stvari -koje nitko ne razumije. Nemoj se brinuti ako se to dogodi. Snai u se rekao sam. Kad smo se vratili u sobu, Midori je rekla ocu da mora ne to obaviti i da u ga dotl e ja paziti. inilo se da on na to nema to rei. Mo da mu to ni ta i nije znailo. Samo je le ao na leima i zurio u strop. Da nije svako malo trepnuo, netko bi pomislio da je mrtav. Njegove oi bile su podlivene krvlju kao da je pio, i svaki put kad bi dub oko udahnuo nosnice bi mu se malo ra irile. Osim toga, nije pomaknuo ni mi i, i uope s e nije trudio odgovoriti Midori. Nisam mogao ni zamisliti to misli ili osjea u tma stim dubinama svijesti. Kad je Midori oti la, pomislio sam da bih mogao poku ati s njim razgovarati, ali nis am imao pojma to ni kako bih mu rekao, pa sam samo utio. Ubrzo je sklopio oi i zasp ao. Sjeo sam na stoli kraj uzglavlja i promatrao kako mu se povremeno trza nos, s ve vrijeme u nadi da nee ba sada umrijeti. Kako bi to udno bilo, mislio sam, kad bi ovaj ovjek izdahnuo dok sam ja kraj njega. Na kraju krajeva, vidim ga prvi put u ivotu, a ve e nas samo Midori, djevojka koju sluajno poznajem s predavanja iz Povij esti drame. Ali nije umirao, samo je spokojno spavao. Pribli iv i uho njegovu licu, uo sam njegov o slaba no disanje. Opustio sam se i poeo avrljati sa enom pacijenta u susjednom krev etu. Nije prestajala govoriti o Midori, mislei da sam joj ja deko. Divna je to djevojka rekla je. Krasno se brine o ocu; dobra je, nje na, osjeajna i vrsta, i jo je lijepa. Budi dobar prema njoj. Nemoj je pustiti da ode. Drugu takv u nee nai. Bit u dobar prema njoj rekao sam ne ulazei u diskusiju. Ja doma imam sina i ker. Njemu je 17, njoj 21, i nijednome od njih ne padne na p amet da doe u bolnicu. im im zavr i kola, odu na surfanje ili spoj ili ve ne to. U asni su. Izmuzu iz mene d eparac i nestan u. U pola dva oti la je u kupnju. Obojica mu karaca vrsto su spavali. Soba je bila okupa na blagim zrakama popodnevnog sunca, i ja sam se osjeao kao da bih i ja svaki tre n mogao zadrijemati onako nasaen na stolac. ute i bijele krizanteme u vazi na stol u kraj prozora podsjeale su da je jesen. U zraku je lebdio slatkast miris kuhane ribe od ruka. Sestre su i dalje klaparale hodnikom, razgovarajui istim, prodornim g
lasovima. Svako malo povirile bi u sobu i iroko mi se nasmije ile kad su vidjele da oba pacijenta spavaju. Bilo bi mi drago da imam to za itanje, ali u sobi nije bil o knjiga, asopisa ni novina, samo kalendar na zidu. Mislio sam na Naoko. Mislio sam na nju golu, samo s kopom za kosu na sebi. Mislio sam na krivulju njezina struka i tamnu sjenu stidnih dlaica. Za to mi se tako poka zala? Zar je hodala u snu? Ili je to bila samo moja ma ta? Kako je vrijeme prolazi lo i taj maleni svijet nestajao u daljini, postajao sam sve manje siguran da su dogaaji te noi bili stvarni. Ako bih sebi rekao da su bili stvarni, vjerovao sam d a jesu, a ako bih si rekao da su bili ma ta, izgledali su mi kao ma ta. Bili su odvi e jasni i detaljni da bi bili ma ta, i odvi e zaokru eni i prelijepi da bi bili stvarno st: Naokino tijelo i mjeseina. Midorin otac najednom se probudio i poeo ka ljati, te tako prekinuo moje sanjarenje . Pomogao sam mu da iska lje sluz u rupi i runikom mu obrisao znoj s ela. Hoete li popiti vode? pitao sam, na to je kimnuo po-maknuv i glavu oko etiri milimet ra. Pridr ao sam mu staklenu boicu za vodu kako bi mogao malo pomalo pijuckati, dok su mu suhe usnice podrhtavale a grlo se trzalo. Popio je i zadnju kap mlake vod e iz boce. Hoete da vam dam jo malo? pitao sam. Uinilo mi se da mi ne to hoe rei, pa sam pribl uho. 'Dosta je', rekao je tihim, suhim glasom - glas mu je bio ak ti i i su i nego prije. Za to ne biste ne to pojeli? Sigurno ste gladni. Odgovorio mi je laganim kimanjem g lave. Po uzoru na Midori, podigao sam mu krevet i poeo ga naizmjence hraniti licam a povrtne ka ice i kuhane ribe. Neizmjerno dugo trebalo mu je da pojede polovicu h rane, a onda je malo odmahnuo glavom da mi signalizira kako mu je dosta. Ta kret nja bila je gotovo neprimjetna; oito ga je boljelo ako bi se jae pomaknuo. A malo voa? pitao sam ga. 'Ne', rekao je. Obrisao sam mu krajike usnica runikom i ponovno polegao krevet, a onda sam iznio posue u hodnik. Je li bilo fino? pitao sam. 'U as', odgovorio je. Da rekao sam smije ei se. I izgledalo je gadno. Midorin otac kao da se nije mogao odluiti hoe li jae otvoriti oi ili ih zatvoriti, pa je samo utke le ao i gledao me. Pit ao sam se zna li tko sam ja. Djelovao je opu tenije sa mnom nego kad je tu bila i Midori. Vjerojatno me zamijenio s nekim. Ili sam ja bar tako htio misliti. Ba je lijep dan rekao sam, balansirajui na stolcu prekri enih nogu. Jesen je, nedje lja, vrijeme je divno, kamo god odete, svugdje gu va. Najljep e je na ovako lijep da n odmoriti se negdje unutra. Naporno je s tim gu vama. A i zrak je lo . Ja nedjeljom uglavnom perem ve - ujutro ga operem, objesim na krov paviljona, skinem ga prije zalaska Sunca, dobro ga izglaam. Glaanje mi uope nije problem. Posebno je zadovolj stvo kad izravna ne to to je bilo naborano. A i dobro mi ide. Naravno, isprva mi nik ako nije i lo. Sve sam gu vao. Ali nakon mjesec dana prakse ve sam znao to radim. I ta ko mi je nedjelja postala dan za pranje i glaanje. Danas, jasno, nisam stigao. tet a: propade jedan savr en dan za pranje ve a. Ali nema veze. Sutra u ustati ranije da to obavim. Bez brige. Nedjeljom nemam dr ugog posla. Kad sutra ujutro sredim rublje i objesim ga da se su i, otii u na predavanje u dese t. Samo na to idem zajedno s Midori: Povijest drame. Radim na Euripidu. On je bio stari Grk jedan od velike trojke grk ih tragiara, zajedno s Eshilom i Sofoklom. Navodno je umro u Makedoniji, od ugriz a psa, ali u to ne vjeruju svi. Uglavnom, to je taj Euripid. Meni se vi e svia Sofo klo, ali to je valjda stvar ukusa. Stvarno ne mogu rei koji je bolji. Njegove drame odlikuju se nainom na koji se sve tako zapetlja da likovi padnu u klopku. Razumijete? Pojavljuje se mnogo raznih ljudi, svi imaju svoje probleme, razloge i opravdanja, i svaki ide za svojom idejom pravde ili sree. A posljedica svega jest da nitko ni ta ne mo e. Sto je i oito. Hou rei, praktiki je nemogue da pobije i svaija pravda i trijumfira svaija srea, pa nastupa kaos. I to mislite, to se onda d ogodi? Jednostavno -na kraju se pojavi neki bog i pone usmjeravati promet. "Ti iz voli tamo, ti doi ovamo, ti se nai s njom, a ti sjedi i ekaj malo." Samo tako. On j e tu da sve popravi, na kraju se sve sredi. To zovu "deus ex machina". Kod Euripida gotovo uvijek imamo deus ex machina, i upravo to je podijelilo kritiare.
Ali razmislite malo - to bi bilo da u stvarnom ivotu postoji deus ex machina? Sve bi bilo tako lako! Kad ti je te ko ili se osjeti uhvaen u stupicu, odozgo se spusti neki bog i rije i ti sve probleme. Ima li to lak e? Uglavnom, to je Povijest drame. Na fakultetu radimo manje-vi e takve stvari. Midorin otac nije govorio ni ta, ali sve vrijeme dok sam govorio nije skidao svoje prazne oi s mene. Naravno, ja u tim oima nisam mogao vidjeti razumije li i ta od on oga to mu govorim. Mir rekao sam. Nakon tolike govorancije obuzela me stra na glad. Za doruak nisam jeo gotovo ni ta, a ruak sam pojeo samo dopola. Sad mi je bilo ao to za tim rukom nisam jeo vi e, ali alje nje mi nije pomagalo. Pogledao sam u ormari ima li to za jelo, ali na ao sam samo ko nzervu norija, pastile protiv ka lja Vicks i sojin umak. Bila je tu i ona papirnat a vreica s krastavcima i grejpfrutom. Ja bih pojeo malo krastavaca, ako smijem rekao sam Midorinu ocu. Nije mi odgovorio. Oprao sam krastavce u umivaoniku i u zdjelu nak apao malo sojina umaka. Onda sam umotao krastavac u nori, umoio ga u sojin umak i pohlepno sa vakao. Mmm, to je fino! rekao sam Midorinu ocu. Svje e, jednostavno, miri i na pravo. Stvar no dobri krastavci. Mnogo bolja hrana od kivija. Smazao sam jedan krastavac i bacio se na drugi. Bolesnika soba odjekivala je od m oga mljackanja. Tek nakon to sam pojeo cijeli drugi krastavac mogao sam odahnuti. Na plinskom re ou u hodniku pristavio sam vodu za aj. Pije li vam se togod? Voda? Sok? pitao sam Midorina oca. 'Krastavac', rekao je. Super rekao sam ja osmjehujui se. S norijem? Kratko je kimnuo. Opet sam pridig ao krevet. Onda sam odrezao jedan zalogaj krastavca, umotao ga u plo ku norija, sve zajedno nabo na akal icu, umoio u sojin umak i ubacio u pacijentova nestrpljiva usta. Gotovo ne promij eniv i izraz lica Midorin otac vakao je i vakao komadi krastavca, da bi ga na kraju p rogutao. Kakvo je? Fino, zar ne? 'Fino', rekao je. Dobro je kad je ovjeku hrana ukusna rekao sam. To je kao neki dokaz da si iv. Jeo je dok nije pojeo cijeli krastavac. Kad ga je pojeo, tra io je vode, pa sam mu dao iz boce. Nekoliko minuta kasnije rekao je da mora pi kiti, pa sam ispod kreve ta uzeo staklenku za urin i pribli io je vrhu njegova penisa. Onda sam ispraznio s taklenku u zahod i isprao je. Zatim sam se vratio u bolesniku sobu i popio aj do k raja. Kako se osjeate? pitao sam. 'Moja.. .glava', rekao je. Boli? 'Malo', rekao je, lagano se mr tei. Pa, nije ni udo, upravo su vas operirali. Mene, naravno, nikad nisu, pa ne znam kako je to. 'Karta', rekao je. Karta? Koja karta? 'Midori', rekao je. 'Karta.' Nisam imao pojma o emu govori, pa sam utio. I on je na neko vrijeme za utio. A onda mi se uinilo da govori 'Molim'. Sirom je otvorio oi i upro ih u mene. Naslutio sam da mi ne to eli rei, ali nisam imao ni najbla u ideju to. 'Ueno', rekao je. 'Midori.' Postaja Ueno? Kratko je kimnuo. Poku ao sam rezimirati da vidim na to cilja: "Karta, Midori, molim, postaja Ueno", ali nisam imao pojma to mu to znai. Pretpostavio sam da mu u glavi vlada zbrka, al i za razliku od prije oi su mu sad bile strahovito bistre. Podigao je ruku za koj u nije bila prikvaena intravenozna naprava i ispru io je prema meni. To mu je vjero jatno predstavljalo golem napor, jer se vidjelo kako mu ruka dr e u zraku. Ustao sa m i stisnuo tu slabunjavu, naboranu ruku. Uzvratio mi je stisak s onoliko snage koliko je uspio prikupiti i opet rekao: 'Molim.' Ne brinite se rekao sam. Ja u se pobrinuti za kartu i Midori. Pustio je da mu ru ka padne na krevet i zatvorio oi. A onda, glasno udahnuv i, pao je u san. Uvjerio s am se da je jo iv, a onda iza ao da stavim jo vode za aj. Dok sam srkao vruu tekuinu, s vatio sam da sam na neki nain zavolio tog malenog ovjeka na rubu smrti.
ena drugog pacijenta vratila se za nekoliko minuta i pitala je li sve u redu. Umi rio sam je i rekao da jest. I njezin mu vrsto je spavao i duboko disao. Midori se vratila poslije tri. Bila sam u parku, potpuno sam se iskljuila rekla je. Uinila sam ono to si mi rekao, ni s kim nisam razgovarala, pustila sam mozak na pa u . Kako je bilo? Hvala, sad mi je mnogo bolje. Jo imam onaj osjeaj tromosti i zamora, ali tijelo m i je mnogo laganije nego prije. Valjda sam bila umornija nego to sam mislila. Kako joj je otac vrsto spavao, nismo imali to raditi, pa smo kupili kavu iz automa ta i popili je u televizijskoj dvorani. Prijavio sam Midori sve to se dogodilo do k je nije bilo - da joj je otac lijepo odspavao, onda se probudio i pojeo malo o noga to mu je ostalo od ruka, onda je vidio mene kako jedem krastavac pa je i on t ra io, da je pojeo cijeli i pi kio. Vatanabe, nevjerojatan si rekla je Midori. Mi ga svi kao ludi poku avamo natjerati da bilo to pojede, a tebi je pojeo cijeli krastavac! Nevjerojatno! Ne znam, mislim da me samo vidio kako s apetitom jedem svoj. Ili ti mo da jednostavno zna ljude navesti da se opuste. Nema anse rekao sam smijui se. Mnogi e ti rei da je upravo suprotno. to misli o mome ocu? Svia mi se. Ne da smo si bogzna to imali rei. Ali ne znam, djeluje mi kao dobar ovj ek. Je li utio? Stalno. Trebao si ga vidjeti prije tjedan dana. Bio je grozan rekla je Midori, odmahujui glavom. Kao da je potpuno skrenuo i podivljao. Gaao me a om, vikao grozote: "Dabogd a crkla, kravo glupa!" Od te bolesti ljudi znaju podivljati. Ne zna se za to, ali ljudi najednom postanu stra no pakosni. Isto je bilo i s mamom. Sto misli , to mi je rekla? "Nisi ti moja ki! Mrzim te iz dna du e!" Kad je to rekla, na sekundu mi se s ve zamrailo. Ali takve stvari sastavni su dio ove bolesti. Ne to pritisne neki dio mozga pa ljudi govore svakakve gadarije. ovjek zna da je to zbog bolesti, ali svejedno zaboli. A to oekuje ? Ja se tu ubijam od posla zbog njih, a oni mi govo re grozote. Razumijem te rekao sam. Onda sam se sjetio udnih fragmenata koje mi je promrmlja o Midorin otac. Karta? Postaja Ueno? rekla je Midori. Pitam se to mu je to znailo. A onda je rekao Molim i Midori. Molim te brini se za Midori? Ili mo da eli da ode u Ueno i kupi kartu. Red rijei je zbrkan, tko zna to je htio re Znai li ti ne to postaja Ueno? Hmm, postaja Ueno. Midori je neko vrijeme razmi ljala. Jedino se sjeam da sam dvap ut bje ala od kue, kad mi je bilo osam i deset godina. Oba puta sjela sam na vlak iz Uena do Fuku- ime. Karte sam ku pila novcem koji sam uzela iz blagajne. Netko me doma jako naljutio, pa sam se h tjela osvetiti. Imala sam tetu u Fuku imi, dosta mi se sviala, pa sam oti la k njoj. Tata me vratio doma. Do ao je po mene ak u Fuku imu - sto pedeset kilometara! U vlaku do Uena jeli smo ruak iz kutije23. Tata mi je priao sva ta dok smo putovali, sitnic e izmeu kojih bi bio dug razmak. Recimo, o velikom potresu iz 1923.24 ili o ratu ili o vremenu kad sam se rodila, stvari o kakvima obino nije govorio. Kad sad pom islim, jedino smo se ta dva puta tata i ja lijepo narazgovarali, samo nas dvoje. Hej, mo e li ti to vjerovati? - tata je bio usred Tokija za vrijeme jednog od najv eih potresa u povijesti, a nije ga ni primijetio! Ma nemoj mi rei! Istina je! Vozio je bicikl s prikolicom kroz Koi ikavu i ni ta nije osjetio! Kad je stigao kui, s krovova u susjedstvu otpali su svi crjepovi, i svi u obitelji grli li su stupove i tresli se od straha. Njemu jo ni ta nije bilo jasno, pa je, ka e, upi tao: "Koji vam je svima vrag?" To je "draga uspomena" mog oca na Veliki potres u Kantu! Midori se nasmijala. Takve su sve njegove prie iz starih dana. Drame ni o d korova. Samo su malo pomaknute. Ne znam, kad ih on pria, nekako dobije dojam da se u Japanu ve
pedeset- ezdeset godina nije dogodilo ni ta va no. Ustanak mladih asnika iz 1936., rat za Pacifik, njemu je sve to nekako: "A, da, sad kad si spomenuo, mislim da se ta ko ne to dogodilo." Stra no smije no! I uglavnom onda mi je u vlaku priao sve te prie, djelie pria, dok smo se vozili iz Fuku ime do Uena. A na kraju bi svaki put rekao: " to znai, Midori, da je sve isto ka mo god da ode ." A ja sam bila dovoljno mala pa me to impresioniralo. Dakle, to je tvoja "ugodna uspomena" na postaju Ueno? pitao sam. Aha rekla je Midori. Jesi li ti kad pobjegao od kue, Vatanabe? Nikad. Za to? Nisam imao dovoljno ma te. Nije mi palo na pamet da pobjegnem. U asno si udanl rekla je Midori, krivei glavu kao da je istinski impresionirana. Pitam se rekao sam. No, uglavnom, mislim da je tata htio rei neka se brine za mene. Zbilja? Zbilja! Ja takve stvari razumijem. Intuitivno. Reci mi, dakle, to si mu odgovori o? Pa, nisam razumio to govori, pa sam samo rekao OK, ne brinite se, ja u se pobrinu ti i za tebe i za kartu. To si mu obeao? Rekao si da e se brinuti za mene? pogledala me ravno u oi, sa smrtn o ozbiljnim izrazom lica. Ne to brzo sam je ispravio. Stvarno nisam znao to govori, pa... Bez brige, alim se rekla je ona sa smije kom. To mi je super kod tebe. Midori i ja popili smo kavu i vratili se u sobu. Njezin otac jo je vrsto spavao. I zbliza se ulo kako ravnomjerno di e. Dok je popodne odmicalo, svjetlost na bolnikom prozoru bojila se prigu enim, blagim tonovima jeseni. Na elektrinoj ici otpoinulo je jato ptica, a onda su odletjele dalje. Mido ri i ja sjedili smo u kutu sobe i sve vrijeme tiho razgovarali. itala mi je iz dl ana i prorekla da u do ivjeti sto i petu, triput se eniti i poginuti u prometnoj nes rei. Nije lo ivot rekao sam. Kad joj se ne to nakon etiri probudio otac, Midori je sjela kraj njegova jastuka, o brisala mu znoj s ela, dala vode i pitala boli li ga jo glava. Do la je sestra da mu izmjeri temperaturu, zabilje ila koliko je puta urinirao i provjerila intravenozn u aparaturu. Ja sam oti ao u televizijsku dvoranu i malo gledao nogomet. U pet sam rekao Midori da idem. Njezinu ocu sam objasnio Sad moram na posao. Prodajem ploe u Sind ukuu, od est do pola jedanaest. Svratio je pogled na mene i kratko kimnuo. Hej, Vatanabe, ne znam kako da ti ovo ka em, ali zbilja sam ti zahvalna za ovo da nas rekla mi je Midori kad me otpratila do prijamnog altera. Nisam bogzna to uinio rekao sam. Ali ako ti jo mogu pomoi, doi u i drugi tjedan. bih opet vidjeti tvog oca. Zbilja? Pa, u domu ba nemam to raditi, a ako doem ovamo opet u dobiti krastavac. Midori je prekri ila ruke i peticom stala tapkati po linoleumu. Voljela bih da opet idemo piti rekla je, lagano nakriviv i glavu. A pornii? Prvo emo to a onda idemo piti. I razgovarat emo o gadostima, kao i inae. Nisam ja taj koji razgovara o gadostima pobunio sam se. Nego ti. Uglavnom, razgovarat emo o takvim stvarima, napiti se i otii u krevet. A to e se onda dogoditi, zna rekao sam, uzdahnuv i. Ja u poku ati, a ti mi nee d i tako? Nasmijala se kroz nos. Uglavnom rekao sam doi opet po mene u nedjelju ujutro. Doi emo ovamo zajedno. Da odjenem malo dulju suknju? To svakako rekao sam. No idue nedjelje ipak nisam oti ao u bolnicu. Midorin otac umro je u petak ujutro. Nazvala me u pola sedam ujutro da mi to ka e. Ukljuila se zujalica za signalizaciju telefonskog poziva pa sam potrao dolje u predvorje, prebaciv i samo d emper preko pi d ame. Padala je tiha, hladna ki a.
Maloprije mi je umro otac rekla je Midori slaba nim, tihim glasom. Pitao sam je m ogu li joj ja kako pomoi. Hvala rekla je. Zbilja ne mo e . Navikli smo na sprovode. Samo sam ti htjela javiti. S usnica joj se otkinulo ne to nalik na uzdah. Nemoj dolaziti na sprovod. Mrzim takve stvari. Ne elim te ondje vidjeti. Razumijem rekao sam. Stvarno e me odvesti na porni? Naravno da hou. Neki stvarno odvratan. Dobro u se raspitati. Fino. Nazvat u te rekla je i spustila slu alicu. Pro ao je tjedan dana, a od Midori ni rijei. Nije nazvala, a u predavaonici joj nij e bilo ni traga. Kad god bih se vratio u dom, nadao sam se da e me zatei poruka od nje, ali nikad ih nije bilo. Jedne noi poku ao sam odr ati obeanje tako to sam mislio na nju dok sam masturbirao, ali nije i lo. Nekoliko puta poku a sao sam se prebaciti na Naoko, ali taj put ak ni Naokino lice nije pomagalo. Bilo mi je t ako besmisleno da sam odustao. Potegnuo sam viski, oprao zube i oti ao u krevet. U nedjelju ujutro napisao sam Naoko pismo. Ispriao sam joj za Midorina oca. I ao sa m u bolnicu posjetiti oca kolegice s predavanja, i jeo sam krastavce kod njega u sobi. Kad je uo kako mljackam, i njemu su se prijeli, pa je i on pojeo jedan ist o tako mljackajui. Ali pet dana kasnije je umro. ]o se ivo sjeam kako je tiho mljack ao dok je vakao komadie krastavca. Ljudi nakon smrti za sobom ostavljaju udnovata m ala sjeanja. U pismu je dalje pisalo: Kad se ujutro probudim, le im u krevetu i mislim na tebe i Reiko u ptinjaku. Mislim na pauna i golubove i papige i pu-rice - i na zeeve. Sjeam se utih kabanica s kapu ljaama koje ste ti i Reiko nosile onoga ki nog jutra. Ugodno mi je misliti na tebe dok le im u toplom krevetu. Osjeam se kao da ti vrsto spava sklupana kraj mene. I razm i ljam kako bi bilo divno da je tako. Katkad mi u asno nedostaje , ali uglavnom ivim dalje, s onoliko energije koliko uspij em skupiti. Kao to se ti svako jutro brine za ptice i njive, i ja svako jutro navi jam vlastitu oprugu. Dok ustanem, operem zube, obrijem se, doruku-jem, presvuem, o dem iz doma i stignem na fakultet, ve sam je jedno 36 puta dobro navinuo. Samome sebi ka em: "OK, neka mi ovo bude dobar dan." Prije nisam primjeivao, ali ka u mi da ovih dana esto razgovaram sa sobom. Vjerojatno mumljam ne to sebi u bradu dok navij am oprugu. Te ko mi je to te ne mogu vidjeti, ali moj ivot u Tokiju bio bi mnogo gori da nema t ebe. Upravo zato to ujutro u krevetu mislim na tebe uspijevam navinuti oprugu i s amome sebi rei da moram pro ivjeti jo jedan dobar dan. Znam da ovdje moram dati sve od sebe, ba kao ti ondje. Ali danas je nedjelja, a toga dana ne navijam oprugu. Oprao sam rublje, i sad sam u sobi i pi em ti. Kad zavr im ovo pismo, zalijepim mark u i ubacim ga u po tanski sandui, neu vi e imati to raditi sve dok Sunce ne zae. Nedjelj m ni ne uim. Radnim danima dosta uim u knji nici izmeu predavanja, pa mi za nedjelju ne ostane ni ta. Nedjeljna popodneva su tiha i mirna, i za mene usamljena. itam knj ige ili slu am glazbu. Katkad se sjetim razliitih ruta kojima smo nedjeljom etali po Tokiju. Dosta si jasno mogu predoiti i to si na kojoj od etnja imala na sebi. Nedj eljom popodne sjeam se svakakvih stvari. Pozdravi Reiko. Naveer mi veoma nedostaje njena gitara. Kad sam zavr io pismo, od etao sam se nekoliko ulica dalje do po tanskog sanduia, a onda sam u obli njoj pekarnici kupio sendvi s jajima i Colu. Pojeo sam to za ruak dok sa m sjedio na klupi i gledao neke deke kako na mjesnom igrali tu igraju bejzbol. Kako je jesen odmicala, nebu je podarila intenzivnije plavetnilo i veu dubinu. Podiga o sam pogled i ugledao kako prema zapadu teku dva dimna traga, savr eno paralelna, ba poput tramvajskih tranica. Do mene se dokotrljala neispravna lopta, a kad sam im je dobacio, mladi igrai skinuli su kape uz pristojno "Hvala, gospodine". Kao i inae u juniorskom bejzbolu, bilo je mnogo slobodnih i ukradenih baza. Kad je pro lo podne vratio sam se u svoju sobu i krenuo itati, ali nisam se mogao k oncentrirati. Umjesto toga zatekao sam se kako zurim u strop i mislim na Midori. Pitao sam se je li me njezin otac zbilja poku avao zamoliti da se brinem na nju k
ad njega ne bude, ali nisam mogao znati to mu je bilo na pameti. Vjerojatno me za mijenio s nekim. U svakom sluaju, umro je u petak ujutro, dok je padala hladna ki a , i sad vi e nije bilo mogue saznati istinu. Zami ljao sam da se nakon smrti skvrio i postao jo sitniji nego prije. A onda su ga spalili u pei, pa je postao sam prah. A to je ostalo iza njega? Ne bogznakakva knji ara u ne bogznakakvoj etvrti i dvije keri, od kojih je bar jedna bila vi e nego malo udna. Kakav je to bio ivot, pitao sam se. Dok je le ao u bolnikom krevetu s razrezanom glavom i zbrkanim mozgom, to li mu je bilo na umu dok me gledao? Dok sam tako razmi ljao o Midorinu ocu, obuzeo me takav jad da sam morao skinuti r ublje s krova i prije nego se potpuno osu ilo, i krenuti u Sind uku da se pro eem po ul icama i tako ubijem vrijeme. Nedjeljne gu ve donijele su mi djelomino olak anje. Knji a ra Kinokunija bila je natrpana ba kao vlak u vrijeme pice. Kupio sam primjerak Fau lknerove Svjetlosti u kolovozu i oti ao u najbuniji jazz kafi kojega sam se mogao sj etiti, te stao itati knjigu slu ajui Ornettea Colemana i Buda Povvella, i popio vruu, gustu kavu neugodna okusa. U pola est zatvorio sam knjigu, iza ao i oti ao na laganu veeru. Koliko jo takvih nedjelja koliko jo stotina nedjelja - le i preda mnom? "Tihi h, mirnih i usamljenih", rekao sam glasno sam sebi. Nedjeljom nisam navijao opru gu. 8 O, 'KO SREDINE TJEDNA USPIO SAM porezati dlan na komadi razbijenog stakla. Nisam pri mijetio da je jedna od staklenih pregrada na polici s ploama napukla. Nisam mogao vjerovati koliko je krvi pokuljalo iz mene, toliko da je pod kraj mojih nogu po stao jarkocrven. Poslovoa je prona ao neke krpe i vrsto ih vezao oko moje rane. Onda je nazvao Hitnu pomo. Inae od njega nije bilo bogznakakve koristi, ali sad je rea girao iznenaujue uinkovito. Bolnica je, sreom, bila u blizini, ali dok sam stigao kr pe su ve bile natopljene crvenilom, a krv koju nisu mogle upiti kapala je po asfa ltu. Ljudi su mi se hitro micali s puta. inilo se da misle kako sam stradao u tunj avi. Nisam osjeao nikakvu posebnu bol, ali krv nije prestajala curiti. Doktor je hladnokrvno odmotao krvlju natopljene krpe, zaustavio krvarenje podvez av i mi zglob, dezinficirao i za io ranu, te mi rekao da doem sutradan. Kad sam se vr atio u prodavaonicu poslovoa mi je rekao da idem kui: napisat e da sam odradio smje nu. Autobusom sam oti ao do doma i krenuo ravno u Naga-savinu sobu. Bio sam napet zbog porezotine pa sam s nekim htio razgovarati, a Nagasavu ve dugo nisam vidio. Na ao sam ga u sobi. Pio je konzervu piva i na televiziji gledao emisiju za uenje pa njolskoga. A koji se vrag tebi dogodio? pitao je kad je vidio moj zavoj. Rekao sam mu da sam se pore-zao, ali da nije st ra no. Ponudio me pivom, ali odbio sam. Priekaj malo. Ovo e za minutu biti gotovo rekao je Nagasava i nastavio vje bati panj olski izgovor. Ja sam stavio vodu da zavri i skuhao si aj iz vreice. Neka panjolka recitirala je reenice za vje bu: "Nikad nisam vidio tako stra nu ki u!", "U Barceloni j e poplava odnijela mnoge mostove." Nagasava je naglas itao tekst na panjolskome. K akve grozne reenice! rekao je. Stalno nam daju takva sranja. Kad je emisija zavr ila, iskljuio je TV i iz malenog hladnjaka uzeo jo jedno pivo. Sigurno ti ne smetam? pitao sam. Jasno da ne. Poludio sam od dosade. Sigurno nee pivo? Ne, neu, zbilja rekao sam. E, da, neki dan su izvjesili rezultate ispita. Pro ao sam! Ispit za Ministarstvo vanjskih? Tako je. Slu beno se to zove "Ispit za slu benike prvog razreda dr avne slu be za vanjs ke poslove". Kakav vic! estitam! rekao sam i pru io mu lijevu ruku. Hvala. Naravno, ja se uope ne udim to si ti pro ao. Ne, ni ja nasmijao se Nagasava. Ali lijepo je kada to dobije slu beno. Misli da e jednom kad upadne ii van? Ma ne, najprije te godinu dana obuavaju. Onda te na neko vrijeme po alju van. Pijuckao sam aj, a on je s oitim u itkom ispijao pivo. Kad odem, ako hoe dat u ti ovaj hladnjak rekao je Nagasava. Volio bi ga imati, zar ne? Super je za pivo.
Aha, volio bih, ali zar nee tebi trebati? ivjet e u nekom stanu, zar ne? Ne budi glup! Kad izaem odavde, kupit u si veliki hladnjak. ivjet u na visokoj nozi ! Bilo mi je dovoljno etiri godine u ovoj \ kenjari. Ne elim vi e ni vidjeti ne to ime sam se ovdje slu io. Samo reci, sve u ti dati - televizor, termosicu, radio... Uzet u sve to mi da rekao sam. Uzeo sam ud benik iz panjolskoga s njegova stola i za uljio se u njega. Uit e panjolski? Aha. to vi e jezika zna , tim bolje. A ja imam dara. Sam sam nauio francuski, i to go tovo savr eno. Jezici su kao igra. Naui pravila jednoga, i svi rade na istom naelu. K ao i ene. Aha, misaoni ivot! rekao sam, a u tonu mi je bila sarkastina o trica. Nego, vodit ute na veeru. Misli , u lov na ene? Ne, pravu veeru. Ti, ja i Hatsumi - ii emo u neki dobar restoran. Da proslavimo mo j novi posao. Stari plaa, pa emo otii u neki zbilja skup. Zar ne bi trebao voditi samo Hatsumi? Ne, bit e bolje ako i ti doe . Bit e mi ugodnije, a i Hatsumi. O, ne, opet Kizuki, Naoko i ja, sve ispoetka. Ja u poslije prespavati kod Hatsumi, a tebe pozivamo samo na veeru. OK, ako to zbilja oboje elite rekao sam. Ali to e s Hatsumi? Kada ti zavr i obuka, emjestit e te van, i vjerojatno te godinama nee biti. Sto e biti s njom? To je njen problem. Ne razumijem rekao sam. Digav i noge na stol, Nagasava je nategnuo pivo i zijevnuo. Slu aj, ne planiram se eniti. To sam Hatsumi jasno rekao. Ako se eli za nekoga udat i, neka samo izvoli. Ja je neu spreavati. Ako me eli ekati, neka eka. To elim rei. Mustra si, moram ti priznati rekao sam. Misli da sam govno, zar ne? Mislim. Slu aj, svijet je sam po sebi nepravedno mjesto. Ja nisam napisao pravila. Uvijek je takav bio. Nikad nisam zavaravao Hat-sumi. Ona zna da sam ja govno i da me m o e ostaviti kad god odlui da joj je dosta. To sam joj rekao jo na poetku. Nagasava je popio pivo i zapalio. Zar tebe ni ta u ivotu ne pla i? pitao sam. Hej, nisam ja potpuni kreten rekao je Nagasava. Naravno da me ivot katkad pla i. A li nije mi to polazna pretpostavka za sve drugo. Dat u mu sto posto od sebe i ii to dalje mogu. Uzet u to elim i ostaviti ono to ne elim. Tako namjeravam ivjeti, a ako p oe po zlu, onda u zastati i zamisliti se. Ako razmisli , nepravedno dru tvo je ono dru t vo koje ti dopu ta da svoje mogunosti iskoristi do krajnosti. Meni to zvui kao prilino samo iv nain ivljenja rekao sam. Mo da, ali ja ne ekam da mi i ta padne u tanjur. Ja naporno radim na vlastiti nain. T rudim se deset puta vi e nego ti. To je vjerojatno istina rekao sam. Katkad se osvrnem oko sebe i zgadi mi se u elucu. Za to, kvragu, ti gadovi ne to ne rade?, pitam se. ivo im se jebe za sve, a onda kukaju. Zaprepa ten o trinom njegova tona, pogledao sam Nagasavu. Meni se ini da se ljudi tru de. Ubijaju se od posla. Ili ja pogre no gledam na stvari? Nije to trud. To je obian fiziki rad rekao je Nagasava odsjeno. "Trud" o kojem ja govorim vi e je usmjeren na sebe i ima vi e svrhe. Hoe rei, kao to ti ui panjolski dok se svi drugi odmaraju? Tako je. Do proljea u svladati panjolski. Engleski, njemaki i francuski imam u malo m prstu, a i talijanski u ubrzo. Misli da se takvo to dogaa bez truda? Nagasava je odbio dim, a ja sam mislio na Midorina oca. On vjerojatno nikad nije ni pomislio da pone uiti panjolski preko televizije. Vjerojatno nikad nije ni razmi ljao o razlici izmeu truda i fizikog rada . Vjerojatno je bio prezauzet da bi mislio o takvim stvarima - zauzet poslom, i dovoenjem odbjegle keri iz Fuku ime. Dakle, ta na a veera rekao je Nagasava. Odgovara ti u subotu?
Mo e rekao sam. Nagasava je odabrao otmjen francuski restoran u tihoj sporednoj uliici u Azabuu. Na vratima je rekao svoje ime pa su nas dvojicu odveli u odijeljenu privatnu pro storiju. Na zidovima malene odaje visjelo je nekih petnaest slika. Dok smo ekali da doe Hatsumi, Nagasava i ja pijuckali smo neko fino vino i avrljali o romanima J osepha Conrada. On je na sebi imao naizgled skupo sivo odijelo. Ja sam imao obian plavi blejzer. Hatsumi je stigla petnaest minuta kasnije. Bila je pomno na minkana, imala je zlat ne nau nice, prekrasnu tamnoplavu haljinu, te ukusne crvene salonke. Kad sam joj k omplimentirao na boji haljine, rekla je da se ta boja zove ponono plava. Kakav otmjen restoran! rekla je. Moj stari tu jede kad god doe u Tokio rekao je Nagasava. Jednom je i mene vodio. Ja nisam ba lud za ovakvim snobovskim mjestima. Ne kodi tu i tamo otii na ovakvo mjesto rekla je Hatsumi. Okrenuv i se meni, upital a me Zar ne? Valjda. Glavno da ne plaam ja. Moj stari ovamo obino dovodi ljubavnicu rekao je Nagasava. Ima ljubavnicu u Toki ju, zna . Zbilja? pitala je Hatsumi. Otpio sam gutljaj vina, kao da ni ta nisam uo. Ubrzo je do ao konobar pa smo naruili. Nakon to smo izabrali predjela i juhu, Nagasa va je naruio patku, a Hatsumi i ja kirnju. Hrana je stizala bez urbe, pa smo polak o u ivali u vinu i razgovoru. Nagasava je najprije govorio o ispitu za Ministarstv o vanjskih poslova. Veina ispitanika su smee, koje treba baciti u jamu bez dna, reka o je, premda je mogue da u cijeloj toj hrpi ima i nekoliko pristojnih momaka. Pit ao sam ga misli li da je omjer kvalitetnih momaka naprama smeu vi i ili ni i nego u ir em dru tvu. Isti je rekao je. Naravno. - Svugdje je isto, dodao je: to je nepromjenjiva zak onitost. Nagasava je naruio drugu bocu vina, te za sebe jo dupli Scotch. Hatsumi je poela govoriti o djevojci s kojom me htjela spojiti. To je izmeu nas bi la vjena tema. Stalno mi je govorila o nekoj "slatkoj curi iz kluba", a ja sam st alno bje ao. Ali zbilja je dobra, i zbilja zgodna. Idui put u je dovesti. Trebao bi razgovarat i s njom. Sigurno e ti se svidjeti. Gubitak vremena, Hatsumi rekao sam. Ja sam previ e siroma an da bih izlazio s curam a s tvog fakulteta. Ne znam s njima razgovarati. Ne budi a av rekla je. Ova cura je jednostavna, prirodna i neizvje taena. Hajde, Vatanabe rekao je Nagasava. Samo se upoznaj s njom. Ne mora je eviti. To svakako ne! rekla je Hatsumi. Djevica je. Kao to si i ti bila rekao je Nagasava. Tono rekla je Hatsumi s blistavim osmijehom. Kao to sam i ja bila. Ali zbilja rek la je obraajui se meni nemoj ti meni prodavati te fore da si "previ e siroma an". To s tim nema veze. Tono, na svakoj godini ima nekoliko superuobra enih cura, ali mi os tale smo sasvim normalne. Ruamo u fakultetskoj kantini za 250 jena... ekaj samo malo, Hatsumi rekao sam, prekidajui je. Na mojem fakultetu imamo tri ruk a: A, B i C. Ruak A stoji 120 jena, ruak B 100 jena, a ruak C 80 jena. Mene svi gle daju ispod oka kad uzmem ruak A, a onaj tko si ne mo e priu titi ruak C jede rezance za 60 jena. Na takav fakultet ja idem. Misli li jo da mogu razgovarat i s curama s tvoga? Hatsumi se nije mogla prestati smijati. Kako je to jeftinol rekla je. Mo da bih ja trebala tamo na ruak! Ali Toru, ti si zbilja tako divan deko, sigurno bi se dobro slagao s ovom curom. Mo da joj se ak svidi tvoj ruak za 120 jena. Nema anse rekao sam, smijui se. Nitko to ne jede jer mu se svia; jedu jer si drugo ne mogu platiti. Uglavnom, ne sudi o knjizi prema koricama. Tono je da idemo na taj napuhani faks , ali ima nas mnogo ozbiljnih ljudi koji ozbiljno razmi ljamo o ivotu. Ne tra e svi d eka sa sportskim autom. To znam rekao sam.
Vatanabe ima curu. Zaljubljen je rekao je Nagasava. Ali ni ta nee rei o njoj. Ni ta a ne mo e natjerati da progovori. On je zagonetka obavijena enigmom.25 Zbilja? pitala me Hatsumi. Zbilja rekao sam. Ali ovdje nema zagonetke. Samo je komplicirano i te ko je o tom e govoriti. Zabranjena ljubav? Ooo! Meni sve mo e rei! Otpio sam gutljaj vina da izbjegnem odgo vor. Vidi to sam htio rei? rekao je Nagasava, ve na treem viskiju. Ne progovara. Kad o dlui da ne to nee rei, nitko to iz njega ne mo e izvui. Kakva teta rekla je Hatsumi, re ui kri kicu terine i prinosei je ustima. Da ste se o ili, mogli smo izlaziti u etvero. Da, mogli smo se napiti i malo se mijenjati rekao je Nagasava. Dosta je bilo takvih pria rekla je Hatsumi. Kakvih pria? Vatanabe je bacio oko na tebe rekao je Nagasava. To nema veze s ovim o emu govorim promrmljala je Hatsumi. Nije on takav ovjek. Ozbiljan je i bri an. Ja to vidim. Zato mu i poku avam nai djevojku. Ma da, ba je ozbiljan. Kao onaj put kad smo zamijenili enske, ono davno. Sjea se, V atanabe? Nagasava je to izrekao s blazirariin\ izrazom lica, a onda slistio osta tak viskija i naruio jo jedan. Hatsumi je spustila no i vilicu i obrisala usta ubrusom. Onda me pogledala i rekl a Toru, jesi li to zbilja uinio? Nisam znao kako joj odgovoriti pa nisam rekao ni t a. Reci joj rekao je Nagasava. K vragu sve. Atmosfera je postajala otu na. Nagasava je znao biti zloban kad se napije, ali veeras je njegova zloa bila uperena prema H atsumi, ne prema meni. To sam znao, pa mi je tim te e bilo dalje ondje sjediti. Ba bih voljela uti rekla je Hatsumi. Zvui jako interesantno! Bili smo pijani rekao sam. U redu je, Toru. Ne krivim te. Samo me zanima to se dogodilo. Pili smo u nekom baru u Sibuji, i upoznali s dvjema curama. I le su na neki fakul tet i takoer su bile mrtve pijane. Uglavnom, ovaj...oti li smo u hotel i spavali s njima. Bili smo soba do sobe. Usred noi Nagasava mi je pokucao na vrata i rekao d a se zamijenimo za cure, pa sam ja oti ao u njegovu sobu, a on u moju. Curama nije smetalo? Ne, i one su bile pijane. Uglavnom, imao sam dobar razlog za to rekao je Nagasava. Dobar razlog? Pa, cure su bile drukije. Jedna je bila stvarno zgodna, ali druga je bila ru na ko pas. inilo mi se da je to nepravedno. Ja sam dobio zgodnu, ali Vatanabea je zapa la ona druga. Zato smo se zamijenili. Zar ne, Vatanabe? Da, valjda rekao sam. Ali meni se zapravo sviala ona koja nije bila lijepa. Bila je ugodna u razgovoru i draga. Nakon seksa ugodno smo razgovarali u krevetu, a onda se pojavio Nagasava i predlo io da se zam ijenimo za partnerice. Pitao sam curu ima li to protiv, a ona je rekla da nema ak o mi tako elimo. Vjerojatno je mislila da ja elim povaliti ljepoticu. I je li bilo zabavno? pitala me Hatsumi. Misli , zamjena? Cijela stvar. Ba i nije. To se samo obavi. Tako spavati s curama i nije ne to. Za to to onda radi ? Zbog mene rekao je Nagasava. Pitam Toma Hatsumi se otresla na Nagasavu. Za to ini takve stvari? Jer me tu i tamo obuzme silna elja da spavam s nekim. Ako si u nekoga zaljubljen, zar ne mo e nekako s njom? pitala je Hatsumi nakon krae g razmi ljanja. Komplicirano je. Hatsumi je uzdahnula. U tom trenutku otvorila su se vrata i stigla je hrana. Nagasavi je servirana nje gova peena patka, a Hatsumi ja dobili smo kirnju. Konobari su na na e tanjure slo ili hrpu svje e pripremljenog povra i prelili ga umakom, a onda su se povukli i ostavi li nas same. Nagasava je odrezao komad patke i s u itkom ga pojeo, te zalio viskij
em. Ja sam uzeo zalogaj pinata. Hatsumi nije ni taknula hranu. Zna , Toru rekla je ne znam za to je tvoj polo aj tako "kompliciran", ali zbilja misl im da to to si mi upravo ispriao nije dobro za tebe. Ti nisi takav ovjek. to ti misli ? Spustila je ruke na stol i pogleda la me ravno u oi. Pa rekao sam i meni se katkad tako ini. Za to onda ne prestane ? Jer katkad imam potrebu za ljudskom toplinom iskreno sam odgovorio. Katkad, ako ne osjetim ne to poput topline enske ko e, obuzme me nepodno ljiva usamljenost. Evo, dajte da ja rezimiram u emu je po mome mi ljenju stvar upao je Nagasava. Vata nabeu se svia ta cura, ali zbog nekih kompliciranih razloga oni ne mogu u krevet. Pa on sebi ka e: "Seks je samo seks", i tu potrebu zadovolji s nekom drugom. to tu nije u redu? Sve ima savr enog smisla. Ne mo e sve vrijeme sjediti u sobi i natezat i maloga, zar ne? Ali ako je zbilja voli , Toru, zar se ne bi mogao kontrolirati? Mo da rekao sam, stavljajui u usta komadi kirnje u umaku od vrhnja. Ti ne razumije mu ke spolne potrebe rekao je Nagasava Hatsumi. Evo, pogledaj mene. S tobom sam tri godine, i za to vrijeme spavao sam s mnogo ena. Ali uope ih se ne sjeam. Ne sjeam im se imena, ne sjeam im se lica. Sa svakom sam spavao tono jednom. Upoznam se, obavim to, zbogom. To je to. Sto tu nije u redu? Ja zbilja ne trpim tu tvoju bahatost rekla je Hatsumi tiho. Nije sad bitno spava li s drugima ili ne. Ja se nikad nisam stvarno ljutila na t ebe to me vara , zar ne? To se ak i ne mo e nazvati varanjem. To je samo igra. Nitko nikome ne nanosi bol re kao je Nagasava. Mene to boli rekla je Hatsumi. Za to ti ja nisam dovoljna? Nagasava je utio i mukao viski u a i. Nije da mi nisi dovoljna. To je druga faza, dru go pitanje. U meni jednostavno postoji ta glad. Ako sam te povrijedio, ao mi je. Ali nije stvar u tome jesi li mi dovoljna ili nisi. Ja mogu samo ivjeti s tom gla di. Takav sam ovjek. To je ono to me ini onim koji jesam. Ja tu ni ta ne mogu, zar ne shvaa ? Hatsumi je napokon uzela jedai pribor u ruke i poela jesti ribu. Ali bar ne bi mor ao uvlaiti Torua u svoje "igre". Ali Vatanabe i ja, mi smo ti vrlo slini rekao je Nagasava. Ni jednoga ni drugoga u biti ne zanima i ta osim sebe. Okej, ja sam bahat a on ni je, ali ni jedan od nas nije u stanju brinuti se za i ta drugo osim vlastitih misl i, osjeaja ili postupaka. Zato mo emo razmi ljati o stvarima na nain koji je sasvim drukiji od bilo ijega. To volim ko d njega. Jedina je razlika da on to jo o sebi ne zna, pa zato oklijeva i osjea se povrijeenim. Koji ovjek ne oklijeva i ne osjea se povrijeenim? insistirala je Hatsumi. Hoe re ti nikad te stvari nisi osjetio? Naravno da jesam, ali ja sam sebe disciplinirao tako da ih svedeni na najmanju moguu mjeru. ak e i takor odabrati najmanje bolan put ako ga dovoljno okira . Ali takori se ne zaljubljuju. " takori se ne zaljubljuju." Nagasava me pogledao. To je super. Za ovo nam treba popratna glazba - cijeli orkestar s dvije harfe i... Ne rugaj mi se. Ozbiljno govorim. Jedemo rekao je Nagasava. As nama je Vatanabe. Mo da bi bilo uljudnije od nas da " ozbiljne" razgovore ostavimo za neku drugu prigodu. Mogu ja otii rekao sam. Nemoj rekla je Hatsumi. Molim te, ostani. Bolje je kad si ti tu. Pojedi bar desert rekao je Nagasava. Svejedno mi je, zbilja. Svi troje nastavili smo neko vrijeme jesti u ti ini. Ja sam pojeo ribu. Hatsumi je pola ostavila. Nagasava je ve mnogo prije sma-zao patku i sad se sasvim posvetio viskiju. Kirnja je bila izvrsna poku ao sam ja, ali nitko se nije nadovezao. Bilo je to ka o da sam bacio kamen u dubok bunar. Konobari su odnijeli tanjure i donijeli ledenu kremu od limuna i espresso. Nagas
ava je jedva taknuo desert i kavu, te je odmah pre ao na cigarete. Hatsumi je igno rirala kremu. "A joj", mislio sam ja dok sam zavr avao s jelom. Hatsumi je zurila u svoje ruke polo ene na stol. Kao i sva njezina odjea, i ruke su joj izgledale ik, elegantno i skupo. Pomislio sam na Naoko i Reiko. to li one sada rade, pitao sam se. Naoko mo da le i na kauu i ita neku knjigu, a Reiko mo da na gitari svira Norve ku umu Osjetio sam sna nu elju da opet odem u njihovu sobu. to, k vragu, uope radim ovdje? Vatanabe i ja slini smo po tome jer nas ivo zaboli to nas nitko ne razumije rekao j e Nagasava. Po tome smo drukiji od drugih. Svi se brinu hoe li ih ljudi oko njih r azumjeti. Ali ja ne, a ni Vatanabe. Nas lagano zaboli. ovjek nema veze s drugima. Je li to istina? pitala me Hatsumi. _ Nije rekao sam. Nisam ja tako sna an. Ne mislim da je u redu ako me nitko ne raz umije. Imam ljude koje elim razumjeti i za koje elim da razumiju mene. Ali osim ti h nekoliko ljudi, pa, nekako imam dojam da tu nema nade. Ne sla em se s Nagasavom. Mene jest briga hoe li me ljudi razumjeti ili ne. To je praktiki isto ono to sam ja rekao rekao je Nagasava, uzimajui u ruku kavenu l iicu. To je isto! To je kao razlika izmeu kasnog doruka i ranog ruka. Isto vrijeme, ista hrana, drugo ime. Sad se Hatsumi obratila Nagasavi. Zar te nije briga razumijem li te ja ili ne? Ti zbilja ne ku i , zar ne? Osoba A razumije osobu B jer je pravi trenutak da se to dogodi, a ne zato to osoba B eli da je razumije osoba A. Dakle, pogre no je to ja elim da me netko razumije recimo ti? Ne, nije pogre no odgovorio je Nagasava. Veina ljudi bi to nazvala ljubavlju, ako misli da me eli razumjeti. Moj ivotni sustav mnogo je drukiji od tuih ivotnih sustava. Dakle, hoe rei da ti mene ne voli , zar ne? Pa, moj i tvoj sustav... Nosite se i ti i tvoj jebeni sustav! uzviknula je Hatsumi. To je bilo prvi i po sljednji put da sam je uo kako vie. Nagasava je pritisnuo gumb kraj stola i konobar je donio raun. Nagasava mu je pru i o kreditnu karticu. Oprosti zbog ovoga, Vatanabe rekao je Nagasava. Ot-pratit u Hatsumi. Ti se sam v rati u dom, mo e? Ne mora mi se ispriavati. Veera je bila sjajna rekao sam, ali nitko mi ni ta nije od govorio. Konobar je donio karticu, a Nagasava je provjerio iznos i potpisao se kemijskom olovkom. Ustali smo i iza li van. Nagasava je upravo htio zaustaviti taksi kad ga je Hatsumi sprijeila u tome. Hvala, ali danas mi se vi e ne da bitHtobom. Ne mora me pratiti doma. Hvala na veer i. Okej rekao je Nagasava. elim da me Toru otprati. Okej rekao je Nagasava. Ali Vatanabe ti je praktiki isti kao ja. Mo da je drag deko , ali u dubini du e ne mo e voljeti nikoga. U njemu uvijek postoji dio koji je ostaj e budan i na distanci. On jednostavno ima tu glad koja ne prolazi. Vjeruj mi, zn am o emu govorim. Mahnuo sam taksiju i pustio Hatsumi da ue prva. No dobro rekao sam Nagasavi pobri nut u se da doe doma. Oprosti to sam ti ovo priu tio rekao je Nagasava, ali vidio sam da ve misli na ne to drugo. Kad smo u li u taksi, pitao sam Hatsumi Kamo ti se ide? Natrag u Ebisu? Stan joj j e bio u Ebisuu. Odmahnula je glavom. Dobro. Hoe da ne to popijemo? Da rekla je kimajui glavom. Sibuja rekao sam vozau. Prekri iv i ruke i sklopiv i oi, Hatsumi se zavalila u kut sjedala. Njezine malene zlat ne nau nice svjetlucale su dok se taksi ljuljao. Njena ponono plava haljina kao da je bila sa ivena da se uklopi u tamnu unutra njost taksija. Svako malo njene ovla na mi nkane, lijepo oblikovane usnice lagano bi zadrhtale kao da se u zadnji tren suzd r ala da ne progovori sama sa sobom. Dok sam je gledao, shvaao sam za to ju je Nagasa va odabrao da mu bude posebna dru ica. Bilo je mnogo ljep ih ena od Hatsumi, i Nagasa
va je mogao osvojiti bilo koju. Ali Hatsumi je imala neko svojstvo od kojega bi vam srce ustreptalo. Nije to bilo ni ta silovito. Njezina je snaga bila profinjena, ali izazivala je duboke titraje. Gledao sam je cijelim pu tem do ibuje i pitao se, premda nisam na ao odgovor, kakve to emocionalne vibracije osjeam. Nekih desetak godina kasnije napokon mi je svanulo. Bio sam u Santa Feu zbog int ervjua s nekim slikarom i ba sam sjedio u mjesnoj pizzeriji, pio pivo i jeo pizzu , te promatrao udesno lijep zalazak Sunca. Sve je bilo pro eto blistavim crvenilom - moja ruka, tanjur, stol, cijeli svijet - kao da je sve zapljusnuo neki poseban voni sok. Usred takva velianstvenog zalaza kroz glavu mi je sijevnula slika Hatsu mi, i u tom trenutku shvatio sam to je znailo ono treperenje srca. Bila je to neka vrst djetinje e nje koja je zauvijek ostala - i zauvijek e ostati - neispunjena. Za boravio sam da postoje takve nevine, gotovo igosane udnje: dugi niz godina zaborav io sam da su takvi osjeaji u meni ikad postojali. Hatsumi je u meni probudila dio mojega "ja" koji je odavno le ao uspavan. A kad sam to shvatio, to je saznanje u meni pobudilo takvu tugu da sam gotovo briznuo u pla. Bila je to apsolutno posebn a ena. Netko je trebao uiniti ne to - bilo to - da je spasi. Ali ni Nagasava ni ja to nismo uspjeli. Kao to su uinili i toliko drugi koje sam p oznavao, Hatsumi je do la do odreene toke u ivotu i odluila - gotovo impulzivno - da e ga zavr iti. Dvije godine nakon to je Nagasava oti ao u Njemaku ona se udala, a dvije godine nakon toga prerezala je vene iletom. Tu vijest javio mi je, naravno, Nagasava. U njegovu pismu iz Bonna pisalo je: "H atsumina smrt u meni je ne to ugasila. Ovo je nepodno ljivo tu no i bolno, ak i za mene ." Razderao sam njegovo pismo na komadie i bacio ga. Nikad mu vi e nisam pisao. Hatsumi i ja oti li smo u mali bar i strusili nekoliko pia. Nismo mnogo govorili. K ao neki izdosaen stari brani par, sjedili smo jedno prekoputa drugog, utke pili i g rickali kikiriki. Kad se bar poeo puniti, iza li smo u etnju. Hatsumi je rekla da e o na platiti raun, ali ja sam insistirao da platim jer sam je ja pozvao na pie. U nonom zraku lebdjela je neka duboka studen. Dobro omotana blijedosivim d emperom na kopanje, Hatsumi je utke hodala kraj mene. Ruku zabijenih u d epove, nisam na umu imao nikakvo odredi te pa smo samo lutali nonim ulicama. Ovo je ba kao etnja s Naoko , palo mi je na pamet. Zna li nejco mjesto u blizini gdje bismo mogli igrati biljar? pitala me Hatsumi najednom. Biljar? Ti zna igrati? Aha, i to dosta dobro. A ti? Igram pomalo. Nisam ba dobar. Dobro onda. Idemo. U blizini smo prona li dvoranu za biljar i u li. Bio je to malen lokal na samom kraj u zabaene uliice. Oboje smo odudarali od prljave dvorane za biljar - Hatsumi u ele gantnoj haljini a ja u plavom blejzeru i vojnikoj kravati - ali Hatsumi kao da to uope nije zabrinjavalo dok je birala tap i kiksala ga. Iz torbe je izvadila kopu i privrstila kosu na sljepooici da joj ne smeta pri igri. Odigrali smo dvije partije. Hatsumi je bila dobra ba kao to je i rekla, a meni je smetao debeli zavoj koji sam jo imao preko porezane ruke. Uni tila me. Izvrsna si rekao sam, divei se. Hoe rei da izgled vara? pitala me dok je odmjeravala udarac, smije ei se. Gdje si nauila tako igrati? Moj djed - tatin tata - bio je stari plejboj. U kui je imao biljarski stol. Igra la sam s bratom iz zabave, a kad sam malo narasla, djed me nauio pravim potezima. Bio je sjajan ovjek - elegantan, naoit. Ali umro je. Uvijek se hvalio kako je jed nom u New Yorku upoznao Deannu Durbin26. Ubacila je tri za redom, a onda etvrtu proma ila. Ja sam uspio ugurati jednu, a ond a proma io lak udarac. To je zbog zavoja rekla je Hatsumi da me utje i. Ne, to je zato to dugo nisam igrao rekao sam. Dvije godine i pet mjeseci. Kako to da tono zna ? No nakon to smo odigrali posljednju partiju preminuo je moj prijatelj rekao sam. Pa si prestao igrati?
Ne, zapravo ne rekao sam nakon to sam malo razmislio. Samo vi e nisam imao priliku igrati. To je sve. Kako ti je umro prijatelj? U prometnoj nesrei. Odigrala je jo nekoliko poteza, ciljajui kugle smrtno ozbiljna lica i precizno odm jeravajui jainu udarca. Dok sam je gledao u akciji - njezinu kosu pomno zadignutu tako da joj ne upada u oi, sjaj njezinih zlatnih nau nica, salonke vrsto polo ene na p od, njezine lijepe vitke prste uprte u zelenu ohu dok je ciljala - osjeao sam kao da se njezina strana prljave dvorane za biljar pretvorila u dio nekog otmjenog dru tvenog dogaaja. Nikad prije nisam s njom bio sam, i bilo mi je to udesno iskustvo, kao da me netko uzdignuo u vi u sferu ivota. Poslije tree partije - u kojoj me, naravno, opet uni tila - rana mi je poela pulsirati, pa smo prestali . / Oprosti rekla je, i inilo se da se zaista brine. Nisam ovo smjela predlo iti. U redu je rekao sam. Nisam se jako porezao, i u ivao sam u biljaru. Stvarno. Dok smo izlazili iz dvorane, mr ava ena, vlasnica lokala, rekla je Hatsumi Ima dobro oko, sestro. Hatsumi joj se ljupko nasmije ila, zahvalila i platila raun. Boli li te? pitala je kad smo iza li. Ne jako rekao sam. Misli da se otvorila? Ne, vjerojatno je u redu. Znam! Trebao bi doi k meni. Ja u ti promijeniti zavoj. Imam dezinfekcijsko sredst vo i sve. Hajde, tu sam blizu. Rekao sam neka se ne brine, da u biti dobro, ali insistirala je da moramo provjer iti je li se rana otvorila ili ne. Ili mo da ne voli biti sa mnom? eli se to prije vratiti u svoju sobu, je li to? rekl je s vragoljastim osmijehom. Ni sluajno rekao sam. Dobro onda. Pusti sad protokol. Brzo emo stii pje ice. Hatsumin stan nalazio se pet naest minuta hoda od Sibuje prema Ebisuu. Iako nije bila glamurozna, zgrada je bila i vi e nego pristojna, s l ijepim predvorjem i dizalom. Hatsumi me posjela za kuhinjski stol i oti la se pres vui u spavau sobu. Vratila se u gornjem dijelu Princetonove trenirke s kapuljaom i pamunim hlaama - i bez zlatnih nau nica. Stavila je kutiju s prvom pomoi na stol, odv ezala mi zavoj, provjerila je li rana jo zatvorena, nanijela malo sredstva za dez infekciju i povezala novi zavoj preko posjekotine. Sve je to izvela kao pravi st runjak. Kako to da si dobra u toliko stvari? pitao sam je. Volontirala sam u bolnici. Ne to kao kad se igra medicinske sestre. Tako sam nauila . Kad je Hatsumi stavila zavoj, donijela je iz hladnjaka dvije konzerve piva. Popi la je pola svoga, a ja svoje i jo njezinu preostalu polovicu. Onda mi je pokazala slike drugih cura iz kluba. Imala je pravo: neke su bile zgodne. Kad bude htio djevojku, doi k meni rekla je. Ja u ti je odmah nai. Na zapovijed. Dobro, Toru, a sad mi reci istinu. Misli da sam stara svodnica, zar ne? Donekle rekao sam iskreno, ali sa smije kom. I Hatsumi se nasmije ila. Lijepo se sm ijala. Reci mi jo ne to, Toru rekla je. to misli o Nagasavi i meni? Kako to ja mislim? O emu? to misli da bih trebala raditi. Odsad pa nadalje. Nema veze to ja mislim rekao sam, otpiv i velik gutljaj hladnog piva. Sve je u redu. Samo mi reci to misli . Pa, da sam na tvome mjestu, ostavio bih ga. Na ao bih nekoga s normalnijim shvaan jima i ivio sretno do kraja ivota. Nema anse da s njim bude sretna. Kako on ivi, nika d mu ne padne na pamet da usrei sebe ili druge. Ostane li s njim, samo e ti propast i ivci. Meni je ve pravo udo to si ostala s njim tri godine. Naravno, meni je on vrl o drag, na svoj nain. Zabavan je, ima mnogo dobrih osobina. Ima jake strane i spo sobnosti kakve ja nikad neu imati. Ali na kraju krajeva njegove ideje i nain ivota nisu normalni. Katkad, kad razgovaram s njim, ini mi se kao da se stalno kreem u k rugu. Proces koji njega odvodi sve vi e mene vrti u krugu. Osjeam se tako prazno! N
aposljetku, i sami na i sustavi potpuno su razliiti. Shvaa to hou rei? Shvaam rekla je Hatsumi i donijela mi jo jedno pivo iz hladnjaka. Usto, kad se zaposli u Ministarstvu vanjskih poslova i zavr i godinu obuke, otii e u inozemstvo. to e ti dotle raditi? ekat e ga? On se nema namjeru eniti. I to znam. Eto, nemam vi e to rei. Tako dakle rekla je Hatsumi. Polako sam napunio a u pivom. Zna , dok smo maloprije igrali biljar, neio mi je palo na pamet rekao sam. Bio sam jedinac, ali u djetinjstvu se nikad nisam osjetio zakinuto, nikad nisam po elio i mati brau i sestre. Bio sam sretan to sam sam. Ali najednom, dok sam s tobom igrao biljar, spopao me osjeaj da elim imati stariju sestru kao to si ti -tako ik i lijep u u ponono plavoj haljini, sa zlatnim nau nicama, i majstoricu s biljarskim tapom. Hatsumi mi je uputila blistav, sretan osmijeh. To je najljep a stvar koju mi je it ko u posljednjih godinu dana rekao rekla je. Zbilja. Ja ti samo elim rekao sam, zacrvenjev i se da bude sretna. Ali to je zbilja suludo. Izgleda mi kao osoba koja bi mogla biti sretna s bilo kim, pa kako si onda zavr il a ba s Nagasavom? Takve se stvari jednostavno dogode. Tu se ba i ne mo e mnogo uiniti. U mom sluaju to je svakako istina. Naravno, Na-gasava bi rekao da sam za to sama odgovorna, a n e on. Sigurno bi. Ali Toru, nisam ni ja najpametnija cura na svijetu. U svakom sluaju sam malo prig lupa, i staromodna. Za "sustave" i "odgovornost" uope me nije briga. Ja se samo el im udati i da me mu karac kojega volim svake noi dr i u naruju i da radimo djecu. To j e meni dovoljno. To je sve to elim od ivota. A ono to eli Nagasava s tim nema veze. Ali ljudi se mijenjaju, zar ne? pitala me Hatsumi. Hoe rei, odu van u svijet, dobiju po nosu i odrastu? Aha. A ako dugo vremena bude daleko od mene, mo da se njegovi osjeaji prema meni p romijene, zar ne? Mo da i bi, da je obian ovjek rekao sam. Ali on je drukiji. Ima u asno jaku volju nego to ti i ja mo emo zamisliti. I svaki dan sve je sna niji. Ako ga ne to udari, on se potrudi jo ojaati. Radije e gutati pu eve golae nego da pred ikim poklekne. to oekuj od takva ovjeka? Ali meni ne preostaje ni ta drugo nego da ga ekam rekla je Hatsumi, podboiv i bradu ru kom. Toliko ga voli ? Volim odgovorila je ona nakon kraeg oklijevanja. A joj rekao sam ja uzdi ui i popio pivo do kraja. Zacijelo je divno kad si tako si gurna da nekoga voli . Ja sam glupa staromodna djevojka rekla je. Jesi li za jo jedno pivo? Ne, hvala, moram ii. Hvala na zavoju i pivu. Dok sam stajao u hodniku i obuvao se, zazvonio je telefon. Hatsumi je pogledala mene, zatim telefon, a onda opet mene. Laku no rekao sam, izlazei. Dok sam zatvarao vrata, ugledao sam Hatsumi kako di e s lu alicu. Vi e je nikad nisam vidio. Kad sam se vratio u dom, bilo je pola dvanaest. Oti ao sam ravno u Nagasavinu sobu i pokucao mu na vrata. Nakon desetog poku aja palo mi je na pamet da je subota na veer. Nagasava je subotom naveer uvijek imao nonu propusnicu, pod izlikom da e presp avati kod roaka. Vratio sam se u svoju sobu, skinuo kravatu, stavio jaknu i hlae na vje alicu, obuka o pid amu i oprao zube. O, ne, pomislio sam, sutra je opet nedjelja! Nedjelja kao da je stizala svaka etiri dana. Jo dvije nedjelje i bit e mi dvadeset godina. Ispru i o sam se na krevetu i zagledao u kalendar, dok su me preplavljivali mrani osjeaji. Sjeo sam za stol da kao i obino u nedjelju ujutro napi em pismo Naoko. Pio sam kavu iz velike alice i slu ao stare albume Milesa Davisa. Vani je padala sitna ki ica, a u mojoj sobi bilo je ledeno kao u akvariju. Iz debelog d empera koji sam upravo iz vadio iz kutije za skladi tenje irio se miris kuglica protiv moljaca. Visoko gore n a prozorskom staklu nepomino se prilijepila golema debela muha. Bez imalo povjeta rca, zastava Izlazeeg sunca mlitavo je visjela na koplju nalik na togu rimskog se
natora. Mr av smei pas plaha izgleda dolunjao je u dvori te i nju kao svaki cvijet u cv jetnoj lijehi. Nikako mi nije bilo jasno za to bi bilo koji pas po ki i hodao naokol o i nju kao cvijee. Moje pismo bilo je dugo, i kad god bi me porezan desni dlan zabolio od olovke, p ustio bih da mi pogled odluta na ki ovito dvori te. Prvo sam pisao Naoko kako sam gadno porezao desnu ruku na poslu u prodavaonici ploa, a onda sam joj napisao kako smo sino Nagasava, Hatsu mi i ja proslavili to to je Nagasava polo io ispit za Ministarstvo vanjskih poslova . Opisao sam joj restoran i hranu. Hrana je bila sjajna, pisao sam, ali na pola veeri atmosfera je postala neugodna. Pitao sam se trebam li pisati o Kizukiju u svezi s tim da sam s Hatsumi igrao bi ljar, no odluio sam da hou. Osjeao sam da bih o tome trebao pisati. Jo se sjeam posljednjeg Kizukijeva poteza toga dana -onoga dana kad je preminuo. B io je to te ak potez iskosa i nisam oekivao da e pogoditi. Ali inilo se da ga prati s rea: udarac je bio savr en, i bijela i crvena lopta jedva da su ispustile ikakav um kad su se okrznule na zelenoj ohi u posljednjem poenu toga dana. Potez je bio pre krasan, i dandanas ga se ivo sjeam. Gotovo dvije i pol godine nakon toga nisam ni taknuo biljarski tap. Ali te veeri kad sam igrao s Hatsumi nisam pomislio na Kizukija sve do kraja prve partije, i to me istinski okiralo. Uvijek sam pretpostavljao da u se, kad god igr am biljar, sjetiti Kizukija. Ali sjetio sam ga se tek kad je zavr ila prva partija , kad sam kupio Pepsi iz automata i poeo ga piti. Bilo je to zbog automata za Pep si: u biljarskoj dvorani u kojoj smo igrali stajao je jedan takav, i esto smo igr ali u sok. Osjeao sam se krivim to odmah nisam pomislio na Kizukija, kao da sam ga u neku ruk u iznevjerio. No kad sam se vratio u sobu, poeo sam o tome misliti ovako: otkako se to dogodilo pro le su dvije i pol godine, i Kizukiju je jo sedamnaest godina. St o ne znai da su moje uspomene na njega izblijedjele. Posljedice koje je izazvala njegova smrt jo su tu, u meni, jasno ih vidim, neke od njih ak jasnije nego kad su bile svje e. elim rei sljedee: ja u uskoro napuniti dvadesetu. Dio stvari koje smo Ki zuki i ja dijelili kad nam je bilo esnaest ili sedamnaest ve su i eznule, i koliko go d plaem neu ih vratiti. To ne mogu objasniti na bolji nain nego ovako, ali mislim da vjero jatno razumije to sam osjeao i to ti elim rei. Zapravo, ti si vjerojatno jedina na svi jetu koja to mo e shvatiti. Sada mislim na tebe vi e nego ikad. Danas pada ki a. Ki ovite nedjelje te ko mi padaju. Kad pada ki a, ne mogu prati rublje, to znai da ne mogu ni glaati. Ne mogu u etnju, a ne mogu ni le ati na krovu. Sve to otprilike mogu jest staviti gramofon na automats ko ponavljanje i stalno slu ati Kind ofBlue dok gledam ki u kako pada u dvori tu. Kao t o sam ti ve napisao, nedjeljom ne navijam oprugu. Zato je ovo vra je pismo tako dug ako. Sad u zavr iti. Idem u blagovaonicu na ruak. Do vienja. INI I IDUEGA DANA NA PREDAVANJU nije bilo ni traga od Midori. to joj se dogodilo? Pro lo je deset dana otkako smo s e posljednji put uli telefonom. Pomislio sam je nazvati, ali odluio sam da neu. Rek la je da e ona zvati mene. Toga etvrtka u blagovaonici sam sreo Nagasavu. Sjeo je kraj mene s punim pladnjem hrane i ispriao se to je zbog njega na a "proslava" bila tako neugodna. Nema veze rekao sam. Zahvalan sam ti na tako finoj veeri. Ali moram priznati, uda n nain da ovjek proslavi svoj prvi posao. Itekako udan. Pro lo je nekoliko minuta; jeli smo u ti ini. Pomirio sam se s Hatsumi rekao je. Ne udim se. A koliko se sjeam, bio sam o tar i prema tebi. Otkud toliko ispriavanje? pitao sam. Jesi li bolestan? Mo da rekao je, kimnuv i nekoliko puta. Hatsumi mi ka e kako si joj rekao da me ostav i. To je jedino logino rekao sam. Da, valjda rekao je Nagasava.
Ona je divna cura rekao sam, srui miso juhu. Znam rekao je on s uzdahom. Malo previ e divna za mene. Spavao sam kao zaklan kad je zazvonila zujalica za telefonski poziv. To me dozva lo iz najdubljeg sna i bio sam potpuno zbunjen. Osjeao sam se kao da sam spavao g lave natopljene u vodi sve dok mi mozak nije nabubrio. Na satu je pisalo da je es t i petnaest, ali ja nisam imao pojma je li jutro ili veer, a nisam se sjeao ni ko ji je dan. Pogledao sam kroz prozor i shvatio da na koplju nema zastave. Vjeroja tno je veer. Dakle, zastava ipak neemu slu i. Hej, Vatanabe, jesi li sada slobodan? pitala je Midori. Ne znam, koji je dan? Petak. Jutro ili veer? Pa veer! Kako si udan! Da vidimo, Sad je, mmm, est sati i osamnaest minuta naveer. Dakle, ipak je veer! Pa da, le ao sam na krevetu i itao knjigu kad sam zadrijemao. P etak. Mozak mi se pokrenuo. Petkom ne moram u prodavaonicu ploa. Da, slobodan sam . Gdje si? Na postaji Ueno. Hajde da se naemo u ind ukuu. Sad kreem. Dogovorili smo vrijeme i mjesto i prekinuli vezu. Kad sam stigao do DUG-a, Midori je sjedila na samom kraju anka s piem. Imala je po ludugi bijeli izgu vani mu ki kaput, tanki uti d emper, tamnoplave traperice i dvije na rukvice na jednoj ruci. to pije ? pitao sam. Tom Collins. Ja sam naruio viski-sodu, a onda shvatio da kraj Midorinih nogu stoji veliki putn i koveg. Nije me bilo rekla je. Upravo sam se vratila. Kamo si i la? Na jug do Nare i sjeverno do Aomorija. Na istom putovanju?! Ne budi glnp. Mo da sam udakinja, ali ne mogu istodobno putovati na sjever i na ju g. S dekom sam i la u Naru, a onda u Aomori sama. Pijuckao sam viski-sodu, a onda kresnuo ibicu da Midori pripalim Marlboro koji je dr ala meu usnicama. Sigurno ti je bilo grozno zbog sprovoda i svega. Ma kakvi, sprovod je maji ka alj. Ve smo se ispraksirali. Obue crni kimono i sjedi ka dama, a drugi obavljaju sve to treba - stric, susjed, tako to. Donesu ake, narue s u i, govore utje ne stvari, plau, prenema u se, dijele stvari za uspomenu. To je lako. Prava ala. U usporedbi s danononom njegom bolesnika, to je zbilja prava ala. Sestra i ja bile smo izmo dene. Nismo mogle ak ni plakati. Nije nam ostalo suza. Ozbiljno . Ali onda za tobom ponu aptati: "Te cure su hladne ko led." Pa to onda, mi nikad n eemo plakati, takve smo nas dvije. Znam da smo mogle odglumiti, ali mi to nikad n e bismo uinile. Gadovi! Sto su nas vi e htjeli vidjeti da plaemo, to smo mi bile odl unije da im neemo priu titi to zadovoljstvo. Sestra i ja smo sasvim drukiji tipovi, a li kad je u pitanju ne to takvo, posve smo usklaene. Midorine narukvice zveckale su joj na ruci dok je mahala konobaru da narui jo jeda n Tom Collins i zdjelicu pistacija. I onda je sprovod zavr io i svi su oti li doma, a nas dvije pile smo ake do sutona. Dokusurile smo veliku dvolitrenku, i jo pola nove, i sve vrijeme smo astile sve ive - ovaj je idiot, ovaj seronja, ovaj izgleda kao ugav pas, onaj je svinja, onaj l icemjer, onaj prevarant. Nema pojma kako je to bio dobar osjeaj! Mogu zamisliti. Naroljale smo se i oti le u krevet - obje smo bile mrtve pijane. Spavale smo sati ma, a ako bi zazvonio telefon, samo smo ga pustile. Bile smo kao mrtve za cijeli svijet. Napokon, kad smo se probudile, naruile smo su i i razgovarale to emo. Odluile smo na neko vrijeme zatvoriti knji aru i u ivati. Mjesecima smo se ubijale od posla i zaslu ile smo odmor. Moja sestra samo je htjela malo biti s dekom, a ja sam odluila da u povesti svoga na piit na nekoliko dana pa emo se jebati kao ludi. Midori je naglo zaklopila usta i protrljala u i. Ups, oprosti. U redu je rekao sam. Pa ste oti li u Naru. Da. Uvijek mi se ondje svialo. Hramovi, park s jelenima. I jebali ste se kao ludi?
Ne, uope, ak nijednom rekla je s uzdahom. im smo u li u hotelsku sobu i bacili torb , dobila sam mjesenicu. Pravi potop. Morao sam se nasmijati. Hej, nije smije no. Uranila mi je tjedan dana! Kad mi se to dogodilo, nisam mogla prestati plakati. Mislim da mi je to bilo od stresa. Deko mi se uuu asno naljutio. Takav je: odmah se naljuti. A nisam ja bila kriva. Nije da sam ja htjela dobiti mjesenicu. Osim toga, meni one ionako te ko padaju. Prvih dan-dva nije mi ni do ega . Pazi da me se tih dana kloni . Volio bih, ali kako u znati? pitao sam. Dobro, nosit u e ir nekoliko prvih dana kad mi pone mjesenica. Crveni. To bi trebalo upaliti rekla je smijui se. Ako me vidi na ulici u crvenom e iru, ne razgovaraj sa m nom, samo bje i. Super. Kad bi bar sve cure tako rekao sam. I to ste radili u Nari? A to smo drugo mogli? Hranili smo jelene i etali naokolo. Bilo je grozno! Stra no s mo se posvaali, i nisam ga vidjela otkako smo se vratili. Nekoliko dana sam se mo tala tu, a onda sam odluila da u lijepo sama otii na put. Pa sam oti la u Aomori. Prv e dvije noi bila sam kod prijateljice u Hirosakiju, a onda sam poela putovati okol o - Simokita, Tappi, takva mjesta. Lijepo je. Jednom sam pisala bro uru za kartu t og podruja. Jesi li bio ondje? Nikad. Uglavnom rekla je Midori, otpila Tom Collins, a onda razvalila pistaciju sve vrijeme dok sam putovala sama mislila sam na tebe. Misli la sam kako bi bilo lijepo da si sa mnom. Kako to? Kako to?! Midori je pogledala kroz mene. Kako to misli "Kako to"?! Ba tako. Kako to da si mislila na mene? Mo da zato to mi se svia , eto kako! Za to bih inae mislila na tebe? Tko bi ikad razmi o da eli biti s nekim tko mu se ne svia? Ali ti ima deka rekao sam. Ne mora misliti na mene. Polako sam otpio gutljaj viski sode. Hoe rei, ne smijem misliti na tebe ako imam deka? Ne, nije to, samo... Neka ti jedna stvar bude jasna, Vatanabe rekla je Midori, upirui prstom u mene. Upozoravam te, u meni se nakupilo mjesec dana jada i bijede, i samo to nisam eksp lodirala. Zato pazi to mi govori . Nastavi li tako, suzama u poplaviti lokal. Jednom kad ponem, mogu cijelu no. Jesi li spreman na to? Kad ponem plakati, pretvorim se u zvijer, nema veze gdje sam! Ne alim se. Kimnuo sam i u utio. Naruio sam drugu viski-sodu i pojeo nekoliko pistacija. Negdje onkraj pljuskanja ejkera, zveckanja a a i struganja ledomata arah Vaughan pjevala je starinsku ljubavnu pjesmu. Izmeu mene i deka stvari ne timaju jo od incidenta s tamponom. Incidenta s tamponom? Aha, prije mjesec dana bila sam na piu s njim i nekoliko njegovih prijatelja, pa sam im ispriala priu o eni iz mog susjedstva kojoj je izletio tampon kad je kihnul a. Smije no, zar ne? To zbilja jest smije no rekao sam, smijui se. Da, i svima drugima je bilo. Ali on je poludio i rekao da ne bih smjela priati o takvim gadarijama. Kakav hladan tu ! Uau. Divan je deko, ali kad je rije o takvim stvarima, zna biti u asno uskogrudan rekla je Midori. Recimo, naljuti se ako odjenem rublje koje nije bijele boje. Zar ne m isli da je to uskogrudno? Mo da rekao sam ali to je samo stvar ukusa. Meni je djelovalo nevjerojatno da tak av tip eli curu kao to je Midori, ali tu misao zadr ao sam za sebe. A to si ti radio? pitala me. Ni ta. Isto kao i uvijek rekao sam, ali onda sam se sjetio poku aja da masturbiram mislei na Midori kao to sam obeao. Rekao sam joj to tihim glasom kako drugi oko nas ne bi uli.
Midorine oi su se razvedrile i pucnula je prstima. I kako je bilo? Dobro? Ma kakvi, na pola puta mi je postalo neugodno pa sam prestao. Hoe rei, izgubio si erekciju? Tako nekako. K vragu rekla je ona i o inula me zlovoljnim pogledom. Ne smije dopustiti da ti po stane neugodno. Misli na ne to stvarno seksi. Smije , dajem ti dopu tenje. Hej, znam to! Idui put u te nazvati: "O, o, to je super... O, osjeam to... Prestani, svr it u... O, nemojl" Govorit u ti takve s tvari dok to radi . Telefon u domu stoji u predvorju kraj ulaznih vrata, ljudi stalno ulaze i izlaz e objasnio sam. Upravitelj doma zadavio bi me golim rukama da me vidi kako drkam na takvom mjestu. Joj, ba teta. Nema veze rekao sam. Opet u poku ati sam, ovih dana. Daj se potrudi rekla je Midori. Hou rekao sam. Pitam se je li stvar u meni rekla je. Mo da jednostavno nisam seksi. Priroeno. Nije to razuvjerio sam je. To je vi e pitanje stava. Zna rekla mi je imam jako osjetljiva leda. Kad mi lagano prstima prijee preko lea. .mmmmm. Imat u to na umu. Hej, idemo sad na porni! predlo ila je Midori. Neki odvratan sado-mazo. Iz bara smo oti li u jeguljarnicu27, a onda u jedno od najzapu- tenijih kina za odra sle u ind ukuu na trostruku predstavu. U novinama nismo na li drugo kino koje bi prik azivalo sado-mazo filmove. Unutra njost kina odisala je nekim nedefiniranim vo-nje m. Dobro smo tempirali: dok smo sjedali na mjesta, upravo je poeo sado-mazo film. Bila je to pria o tajnici i njezinoj sestri kolarki koje otme skupina mu karaca i p odvrgne sadistikoj torturi. Mu karci su stariju tjerali da radi svakakve grozne stv ari pod prijetnjom da e joj silovati sestru, ali uskoro se starija sestra pretvor i u pomahnitalu mazohisticu, a mlaa se zapali od gledanja svih akrobacija na koje je tjeraju. Film je bio tako sumoran i repetitivan da mi je vrlo brzo dosadio. Da sam ja mlaa sestra, ja se ne bih tako lako zapalila rekla je Midori. Ja bih j o gledala. Siguran sam da bi rekao sam. Uostalom, zar ti se ne ini da su joj bradavice malo pretamne za kolarku i djevicu ? Svakako. Midorine oi bile su prikovane za platno. Bio sam impresioniran: onome tko se s ta kvom estinom zadubi u film karta se i vi e nego isplatila. Stalno mi je prenosila s voje misli: "O, Bo e, daj ti to pogledaj!" ili "Trojica odjednom! Razvalit e je" il i "Ja bih to na nekome isku ala, Vatanabe." U ivao sam u Midori mnogo vi e nego u film u. Kad su se tijekom pauze upalila svjetla, shvatio sam da u cijelom kinu nema nije dne druge ene. Neki mladi koji je sjedio blizu nas - vjerojatno student - pogledao je Midori i oti ao sjesti ak na drugi kraj. Reci, Vatanabe, digne li ti se kad gleda ovakve stvari? Pa, da, katkad rekao sam. Zato ih i snimaju. Dakle, svaki put kad pone neka takva scena, svakom mu karcu u kinu stvar se digne u stav pozor? Njih trideset-etrdeset svi odjednom u vis? To je zbilja udno, ako ovj ek razmisli, zar ner Da, valjda, sad kad si spomenula. Drugi film bio je prilino normalan porni, dakle jo dosadniji nego prvi. U njemu je bilo mnogo scena oralnog seksa, i svaki put kad bi poeli s felacijom ili kunilink tusom ili pozom ezdeset i devet, cijelim kinom razlegli bi se glasni zvuni efekti sisanja i srkanja s vrpce. Dok sam ih slu ao, na neki udan nain me ganulo to provodim ivot na ovom na em bizarnom planetu. Tko li se samo sjeti ovih zvukova rekao sam Midori. Meni su super\ rekla je ona. Bio je tu i zvuk penisa koji ulazi i izlazi iz vagine. Nikad prije nisam primije
tio da takvi zvui postoje. Mu karac je stalno dahtao, a ena je govorila uobiajene izr aze: "To!" i "Jo !" - dok se grila ispod njega. ulo se i kripanje kreveta. Takvi su s e prizori nastavljali unedogled. inilo se da Midori isprva u njima u iva, ali ak je i njoj nakon nekog vremena dosadilo pa je predlo ila da odemo. Iza li smo i nekoliko puta duboko udahnuli. Prvi put u ivotu uinilo mi se da je zrak u Sind ukuu ist i zdr av. Ba je bilo zabavno rekla je Midori. Mo emo jednom opet. Stalno rade iste stvari rekao sam. Pa, to drugo mogu? Svi mi stalno radimo iste stvari. Tu je imala pravo. Prona li smo jo jedan bar i naruili pie. Ja sam opet pio viski, a Midori je popila tr i-etiri koktela neke nedefinirane vrste. Kad smo opet iza li, Midori je rekla da jo j se penje na drvo. Ovdje ba nema drvea rekao sam. A ak i da ima, previ e si nesigurna na nogama da bi e sad penjala. Ti si uvijek tako razuman, k vragu, sve upropasti . Pijana sam jer elim biti pijana. to tome fali? A ako i jesam pijana, svejedno se mogu penjati na drvo. K vragu, popet u se na sam vrh velikog, debelog, visokog stabla i pi kit u po svima! Da ti se mo da ne ide na zahod? Aha. Odveo sam Midori u zahod na postaju ind uku, ubacio novi u otvor i ugurao je unutra, a onda sam na obli njem tandu kupio veernje novine i itao dok sam je ekao da izae. Ali nije izlazila. Nakon petnaest minuta sam se zabrinuo, pa sam ve htio ui i vidjeti t o je s njom, ali onda je napokon iza la, blijeda u licu. Oprosti rekla je. Zaspala sam. Jesi li dobro? pitao sam, ogrui je svojim kaputom. Ba i nisam rekla je. Vodim te doma. Samo treba otii doma, prirediti si lijepu dugu kupku i otii u kreve t. Iscrpljena si. Neu ii doma. Za to bih? Doma nema nikoga. Ne elim spavati sama na takvome mjestu. Ba super rekao sam. Nego to e ? Idemo u neki hotel za jednu no pa u spavati dok me ti cijelu no grli . Kao top. Sutr a ujutro negdje emo dorukovati pa emo zajedno na predavanja. To si sve vrijeme planirala, zar ne? Zato si me i nazvala. Naravno. Trebala si zvati deka, ne mene. To je jedino logino. Zato slu e deki. Ali ja elim biti s tobom. Ne mo e biti sa mnom rekao sam. Kao prvo, do ponoi se moram vratiti u dom. Inae u asniti. Jednom kad sam to napravio imao sam stra nu frku. A kao drugo, ako odem s nekom curom u krevet, htjet u spavati s njom, i nikako ne elim le ati i suzdr avati se . Ne alim se. Na kraju bih te mogao prisiliti na ne to. Hoe rei, udario bi me, svezao i silovao otraga? Hej, ja se ne alim. Ali tako sam usamljena! elim biti s nekim! Znam da ti radim grozote, postavljam zahtjeve a ni ta ti ne dajem zauzvrat, govorim to mi god padne na pamet, izvlaim te iz sobe i tjeram da me vodi naokolo, ali ti si jedini kojemu takve stvari mogu ra diti! Nikad ni s kim nisam mogla istjerati svoje, nijednom u ovih dvadeset godin a ivota. Tata, mama, oni na mene nikad nisu obraali ni najmanju pozornost, a moj d eko, pa, on jednostavno nije takav tip. On se naljuti ako ja hou da bude po mome. Pa se posvaamo. Ti si jedini kome mogu govoriti takve stvari. A sad sam stvarno, stvarno, stvarno umorna, i elim zaspati dok slu am kako mi netko govori koliko mu s e sviam i kako sam lijepa i tako to. Samo to elim. A kad se probudim, bit u puna en ergije i nikad vi e neu postavljati takve sebine zahtjeve. Kunem se. Bit u dobra. Razumijem te, ali ja tu ne mogu ni ta. Hajde, molim te! Inae u sad sjesti na zemlju i cijelu no plakati ko ki na godina. I spavat u s prvim koji mi se obrati. To je upalilo. Nazvao sam studentski dom i tra io Nagasavu. Kad je do ao na telefon, pitao sam ga mo e li urediti da izgleda kao da sam se vratio. Sa enskom sam, objas nio sam. Dobro rekao je. Svrha je plemenita. Bit e mi drago da ti mogu pomoi. Samo u okrenu
ti ploicu s tvojim imenom na "u sobi". Bez brige. Samo ti ostani koliko god hoe . Ujutro mo e ui kroz moj prozor. Hvala. Du nik sam ti rekao sam i spustio slu alicu. Sreeno? pitala je Midori. Uglavnom rekao sam ja s uzdahom. Sjajno, idemo u disko, jo je rano. ekaj malo, mislio sam da si umorna. Za ovako ne to nisam. -A joj. I imala je pravo. Oti li smo u disko, i dok smo plesali energija joj se malo pomalo vraala. Popila je dvije viski-kole i nije silazila s podija dok jo j elo nije bilo okupano znojem. Kako je ovo zabavnol uzviknula je kad smo sjeli za stol da se odmorimo. Ovako n isam plesala ve sto godina. Nemam pojma, kad pokree tijelo, na neki nain ti se duh o slobaa. Tvoj duh je uvijek osloboen, rekao bih ja. A, ne rekla je ona odmahujui glavom i smije ei se. No, sad kad mi je bolje, umirem od gladi! Idemo na pizzu. Odveo sam je u pizzer iju za koju sam znao i naruio toeno pivo te pizzu s inunima. Ja nisam bio previ e gladan pa sam pojeo samo etiri od dvan aest kri ki. Midori je pojela ostalo. Ti si se bogme brzo oporavila rekao sam. Jo maloprije si bila blijeda i nesigurn a na nogama. Zato to je netko saslu ao moje sebine zahtjeve odgovorila je. To me oslobodilo. Uau , kako je dobra ova pizza! Ali reci mi, doma ti zbilja nema nikoga? Nema. Sestra mi je kod prijateljice. E, ta se zbilja boji svoje sjene. Ne usudi se sama spavati u kui ako mene nema. Hajde da onda zaboravimo tu glupost s hotelom za jednu no. Ondje se ovjek samo os jea jeftino. Idemo k tebi doma. Sigurno ima posteljinu i za mene. Midori je razmi ljala o tome oko minutu, a onda kimnula. Dobro, provest emo no kod mene. Sjeli smo na liniju Jamanote do Otsuke, i ubrzo smo dizali metalnu roletu koja j e titila izlog Knji are Kobaja i. Na roleti je stajao papirnati natpis: privremeno za tvoreno. U mranoj knji ari osjeao se jak miris starog papira, kao da roleta ve dugo n ije otvarana. Pola polica bilo je prazno, a veina asopisa stajali su u zave ljajima za remitendu. Onaj osjeaj praznine i jeze koji me obuzeo pri prvom posjetu sad se samo produbio. Prostorija je izgledala kao napu tena brodska olupina. Ne planirate opet otvoriti? pitao sam. Ma kakvi, prodat emo je rekla je Midori. Podijelit emo novac i neko vrijeme ivjeti same, bez iije "za tite". Sestra mi se idue godine udaje, a ja imam jo tri godine fakulteta. Trebale bismo dobiti d ovoljno da izdr imo bar toliko. A ja u i dalje raditi honorarno. Kad jednom prodamo knji aru, neko vrijeme ivjet u sa sestrom u stanu. Misli da e je netko htjeti kupiti? Vjerojatno. Znam enu koja tu hoe otvoriti predionicu vune. Nedavno me pitala hou li prodati lokal. Jadni tata. Toliko se muio da otvori knji aru, malo pomalo je otp laivao zajam, a na kraju jedva da mu je i ta ostalo. Sve se otopilo, kao pjena na r ijeci. Ali imao je tebe rekao sam. Mene? nasmijala se Midori. Duboko je udahnula i izdahnula. Idemo gore. Tu dolje je hladno. Gore me posjela za kuhinjski stol i oti la ugrijati vodu za kupanje. Dok se bavila time, ja sam pristavio kotli za aj. Dok smo ekali da se rezervoar zagrije, sjedili smo suelice za kuhinjskim stolom i pili aj. Brade naslonjene na ruku, dugo me net remice promatrala. ulo se samo otkucavanje sata i zujanje motora hladnjaka koji s e ukljuivao i iskljuivao usporedo s termostatom. Sat je pokazivao da se brzo primie pono. Zna , Vatanabe, kad te ovjek bolje pogleda, ima dosta zanimljivo lice. Misli ? pitao sam, malo povrijeen. Kod mene ti lijepo lice mo e puno postii rekla je. A tvoje.. .pa, to ga vi e gledam,
sve vi e mislim: "Nije ni tako lo ." I ja isto rekao sam. Svako malo sam sebi ka em: "Ma k vragu, nisam ni tako lo ." Hej, nisam mislila ni ta lo e. Ne znam ti ja ba dobro izraziti osjeaje. Zato me ljudi pogre no shvate. Samo hou rei da mi se svia . Jesam li ti to ve rekla? Jesi rekao sam. Hou rei, nije samo meni te ko shvatiti mu karce. Ali shvatit u ja na kraju, malo-pomal o. Midori je donijela kutiju Maribora i zapalila. Kad pone od nule, mora mnogo nauiti. Ni ta udno. Joj, zamalo sam zaboravila! Hoe upaliti tapi tamjana za mog oca? Po ao sam za Midori u sobu s budistikim oltarom, zapalio tapi tamjana pred fotografij om njezina oca i sklopio ruke. Zna to sam neki dan radila? pitala me Midori. Skinula sam se do gola pred tatinom slikom. Skinula sam sve do zadnje krpice da me dobro pogleda. Kao u nekom polo aj u iz joge. Ono, "Evo, tata, ovo su ti moje cice, a ovo pika." Koji ti je vrag bio da to napravi ? pitao sam. Ne znam, samo sam mu htjela pokazati. Hou rei, pola mene nastalo je iz njegove sp erme, zar ne? Za to mu ne bih pokazala? "Evo keri koju si napravio." Bila jesam mal o pijana. Vjerojatno je to djelomice bio razlog. Vjerojatno. U la je moja sestra i zamalo se sru ila. Ja stojim pred tatinim spomen-portretom go la, ra irenih nogu. I ti bi se malo iznenadio. Mislim da bih. Objasnila sam joj za to to radim i rekla: "Dakle, Momo (zove se Momo), skini se i ti, sjedni kraj mene i poka i mu", ali nije htjela. Oti la je sva u oku. Ona ti je m alo konzervativna. Drugim rijeima, relativno je normalna, hoe rei. Reci, Vatanabe, kako se tebi svidio moj otac? Ne znam se ba pona ati kad nekoga tek upoznam, ali nisam imao ni ta protiv da ostane m sam s njim. Bilo mi je ba ugodno. Razgovarali smo o svemu i svaemu. O emu? O Euripidu rekao sam. Midori se glasno nasmijala. Kakav si ti udakl Nitko ne razgovara o Euripidu s ovje kom na samrti kojega je tek upoznao! Pa, nitko takoer ne sjedi pred spomen-portretom svoga oca ra irenih nogu! Midori se zakikotala i zazvonila u zvonce na oltaru. Pa-pa, tatice. Mi se sad id emo malo zabaviti, a ti se ne brini i lijepo spavaj. Vi e se ne pati , je li tako? M rtav si, dobro? Sigurna sam da se ne pati . Ako se pati , idi se aliti bogovima. Reci im da je to okrutno. Nadam se da e sresti mamu i da ete se pohvatati. Vidjela sam ti pimpek kad sam ti pomagala da se popi ki . Stvarno je impresivan! Dakle, samo nav ali. Laku no. Naizmjence smo se okupali i presvukli u pid ame. Ja sam dobio novu pid amu njezina o ca. Bila mi je malo tijesna, ali bolja nego nikakva. Midori je za mene stavila m adrac na pod oltarne odaje. Ne boji se spavati pred oltarom? Uope. Ni ta nisam skrivio rekao sam, smije ei se. Ali bit e sa mnom i grlit e me dok ne zaspim, je li tako? Tako je rekao sam. Praktiki visei s ruba Midorina malenog kreveta, dr ao sam je u naruju. Nos mi je prit isnula o prsa a ruke stavila na moje bokove. Desnu ruku obavio sam oko njezinih lea, a lijevom rukom dr ao sam se za okvir kreveta da ne padnem. Situacija nije bil a previ e seksualno poticajna. Moj nos poivao je na njezinoj glavi, pa me njena kra tka kosa svako malo za kakljala. Hajde, reci mi ne to rekla je Midori, lica zagnjurenog u moja prsa. to eli da ka em? Bilo to. Ne to to e me oraspolo iti. Stvarno si zgodna rekao sam. "Midori" rekla je. Reci moje ime. Stvarno si zgodna, Midori ispravio sam se. to ti to znai, stvarno zgodna?
Tako zgodna da je tvoja ljepota u stanju uru iti planine i isu iti oceane. Midori je podigla glavu i pogledala me. Ti zbilja zna s rijeima. Kada to ka e , srce mi se smek a kazao sam s osmijehom. Reci ne to jo ljep e. Stvarno mi se svia , Midori. Puno. Koliko puno? Kao proljetni medvjedi rekao sam. Proljetni medvjedi? Midori je opet podigla glavu. to ti sad pak to znai? Proljetni medvjedi. Jednoga proljetnog dana ee sam umom, i odjednom naie slatko malo mladune medvjeda s bar unastim krznom i sjajnim okicama. I ka e ti: "Zdravo, mala damice. Hoe da se valja mo?" I onda se ti i medvjedi cijeli dan grlite i valjate po brda cu punom djeteline . Lijepo, zar ne? Da. Jako lijepo. Eto, toliko mi se svia . To je najbolja stvar koju sam ikad ula rekla je Midori, privinuv i se uz mene. Ako ti se toliko sviam, uinit e to god ti ka em, zar ne? Nee se naljutiti, je li tako? Naravno da neu. I uvijek e se brinuti za mene, zauvijek. Naravno da hou rekao sam, milujui njezinu kratku, meku, djeaku kosu. Ne brini se, ve e biti u redu. Ali ja se bojim rekla je. Nje no sam je grlio, i ubrzo su se njezina ramena poela dizati i spu tati, i zauo sam kako pravilno di e u snu. Iskrao sam se iz kreveta i oti ao u kuhinju, gdje sam popi o pivo. Nimalo mi se nije spavalo, pa sam pomislio da bih mogao itati knjigu, ali u blizini nisam mogao nai ni ta vrijedno truda. Palo mi je na pamet da se vratim u Midorinu sobu i potra im neku knjigu, ali nisam htio preturati okolo da je ne pro budim. Neko vrijeme sam sjedio i gledao u prazno, pijuckajui pivo, a onda sam se sjetio da sam u knji ari. Si ao sam, upalio svjetlo i poeo tra iti po pol icama s bro iranim izdanjima. Nije bilo mnogo meni zanimljivih knjiga, a i one koj e su bile uglavnom sam ve proitao, ali morao sam nai ne to za itanje, bilo to. Odabrao sam izblijedjeli primjerak U rvnju Hermanna Hessea koji je vjerojatno ve dugo staj ao neprodan u knji ari, i ostavio novac kraj blagajne. Bio je to moj mali doprinos smanjenju dugova Knji are Kobaja i. Sjedio sam tako za kuhinjskim stolom, pijuckao pivo i itao U rvnju. Taj sam roman prvi put proitao kad sam se upisao u kolu. A sada, oko osam godina kasnije, itao sa m istu tu knjigu u kuhinji neke djevojke, u tijesnoj pid ami njezina preminulog oc a. Smije no. Da nije bilo svih tih udnih okolnosti, vjerojatno nikad ne bih ponovno proitao U rvnju. Knjiga je na trenutke bila zastarjela, ali kao roman nije bila lo a. Polako sam je i itavao i u ivao u svakom retku, dok sam usred noi sjedio u tihoj knji ari. Na polici u kuhinji stajala je pra njava boca konjaka. Natoio sam si malo u kavenu alicu i sta o pijuckati. Zgrijao me, ali ni od njega mi se nije prispavalo. Malo poslije tri oti ao sam provjeriti kako je Midori, ali ona je vrsto spavala. Vj erojatno je bila mrtva umorna. Kroz prozor je iz bloka duana dopiralo meko bijelo svjetlo nalik na mjeseinu i punilo sobu. Midori je spavala leima okrenuta svjetlu . Le ala je potpuno nepomina, kao zaleena. Nagnuv i se nad nju, zauo sam njezino disanj e. Spavala je isto kao njezin otac. Kraj kreveta je stajao koveg s njenih netom zavr enih putovanja. Preko stolca je bi o prebaen njen bijeli kaput. Pisai stol bio joj je uredan, a na zidu nad njim visi o je kalendar sa Snoopvjem. Gurnuo sam zastor u stranu i bacio pogled na opustje le duane. Svi su bili zatvoreni, sa spu tenim metalnim roletama, a jedino to je djel ovalo kao da eka zoru bio je automat za prodaju koji se grbio ispred prodavaonice alkoholnih pia. Svako malo zrak bi protrnuo od cviljenja kamionskih guma. Vratio sam se u kuhinju, natoio si jo jedan konjak, i nastavio itati U rvnju. Kad sam zavr io, na nebu se ve razdanjivalo. Napravio sam si instant kavu, na stolu prona ao malo papira i kemijsku olovku, te Midori napisao poruku: Popio sam ti ma lo konjaka. Kupio sam knjigu U rvnju. Vani je svanulo, pa idem doma. Do vienja. A onda, nakon kraeg oklijevanja, napisao sam: Ba si slatka kad spava . Oprao sam alicu
od kave, ugasio svjetlo u kuhinji, si ao, tiho digao roletu i iza ao. Brinuo sam se da u biti sumnjiv nekom susjedu, ali u pet i pedeset i ne to ujutro na ulici nije b ilo nikoga. Samo su vrane uale na krovu i smrknuto promatrale ulicu. Pogledao sam blijedoru iaste zastore na Midorinu prozoru, otpje aio do tramvajske postaje, odvezao se do kraja linije i od etao se do doma. Usput sam prona ao kafi koji je bio otvoren pa sam dorukovao ri u i miso juhu, ukiseljeno povre i peena jaja. Obi ao sam dom i kucn uo otraga na prozor Nagasavine sobe u prizemlju. Odmah mi je otvorio. Kavu? pitao me. Ma ne. Zahvalio sam mu, oti ao u svoju sobu, oprao zube, skinuo hlae, uvukao se u krevet i vrsto stisnuo oi. Naposljetku se nada mnom sklopio san bez snova, nalik na te ke ol ovne dveri. Svaki tjedan pisao sam Naoko, i ona bi mi esto otpisala. Pisma joj nikad nisu bil a odvi e duga. Ubrzo su se u njima poela spominjati hladna jutra i veeri mjeseca stu denog. Vratio si se u Tokio ba kad se jesensko vrijeme ustaljivalo, pa neko vrijeme nisa m znala rei je li se u meni otvorila praznina jer te nema ili zbog promjene godi nj eg doba. Reiko i ja stalno razgovaramo o tebi. Ka e da te svakako pozdravim. Dobra je prema meni kao i uvijek. Mislim da bez nje ne bih podnijela boravak ovdje. K ad sam usamljena, plaem. Reiko ka e da je dobro to mogu plakati. Ali usamljenost zbi lja boli. Kad sam nou usamljena, iz tame mi se javljaju ljudi. Njihov je govor na lik na cviljenje stabala na nonom vjetru. Kizuki; moja sestra: stalno mi tako govore. I oni su usamljeni, i tra e nekoga s kim e razg ovarati. Kad sam nou usamljena i trpim bol, esto itam tvoja pisma. Zbunjuju me mnoge stvari izvana, ali tvoji opisi svijeta oko tebe donose mi divno olak anje. Stra no udno! Pit am se, za to je tako? Pa ih stalno iznova itam, a i Reiko ih ita. Onda razgovaramo o stvarima o kojima pi e . Jako mi se svidjelo ono o ocu te cure Midori. Svakoga tjed na veselimo se dolasku tvoga pisma, to nam je jedna od malobrojnih razonoda da, na ovakvu mjestu pisma su nam razonoda. Trudim se svaki tjedan odvojiti vrijeme da ti pi em, ali kad jednom sjednem pred p razan list papira, osjetim depresiju. I ovo pismo se zbilja silim napisati. Reik o galami na mene da ti odgovorim. Ali nemoj me krivo shvatiti. Imam gomilu stvar i o kojima s tobom elim razgovarati, za koje ti elim rei. Samo mi je te ko sve to izr aziti rijeima. Zato mi je tako te ko pisati pisma. Kad smo kod Midori, zvui mi kao zanimljiva osoba. Iz tvog pisma stekla sam dojam da je mo da zaljubljena u tebe. Kad sam to kazala Reiko, ona mi je rekla: "Pa nara vno da je zaljubljena! ak sam i ja zaljubljena u Vatanabea!" Svaki dan beremo glj ive, skupljamo kestenje i jedemo ih. I to doista svaki dan: ri u s kestenjem, ri u s gljivama matsutake , ali tako su ukusni da ih se nikad ne zasitimo. Ali Reiko n e jede mnogo. I dalje pu i cigaretu za cigaretom. Ptice i zeevi su dobro. Do vienja. Tri dana nakon moga dvadesetog roendana stigao mi je paket od Naoko. U njemu sam na ao bordo pulover okruglog izreza i pismo. Sretan roendan! Nadam se da e ti ova dvadeseta godina biti lijepa. Meni e po svemu sudei dvadeseta godina zavr iti jadno, ali tebi elim da bude sretan kao ti i ja zajedno. Doista. Reiko i ja z ajedniki smo ti isplele ovaj d emper. Da sam ga plela sama, ne bi bio gotov do idueg Valentinova. Dobra polovica je Reikina, a lo a moja. Reiko sve radi izvrsno, pa k atkad gledajui nju mrzim samu sebe. Hou rei, ja ni u jednoj jedinoj stvari nisam ba jako dobra! Do vienja. Budi dobro. U paketu je bila i poruka od Reiko. Kako si? Za tebe je Naoko mo da vrhunac sree, ali meni je ona obina eprtljavica. Ali ipak smo ti uspjele dovr iti d emper do roendana. Ba je lijep, je li? Same smo izabral e boju i kroj. Sretan roendan. IO JN.AD SE SADA SJETIM 1969. GODINE,
pred oima mi je samo movara - duboko, ljepljivo treseti te koje kao da e mi usisati c ipelu kad god koraknem. Izmoren hodam kroz mulj. Ispred i iza sebe ne vidim ni ta, samo nepreglednu movarnu tamu. I vrijeme je sporo klipsalo u ritmu s mojim teturavim koracima. Ljudi oko mene o davno su krenuli dalje, a moje vrijeme i ja jo smo zaostajali, probijajui se kroz mulj. Svijet oko mene stajao je na rubu velike promjene. Smrt je ve odnijela John a Coltranea, kojemu su se sada pridru ili i toliki drugi. Ljudi su vri tali da e nast upiti revolucionarni obrati - koji su, inilo se, uvijek bili tu negdje iza ugla. Ali "obrati" koji su nastupili bili su obine dvo-dimenzionalne kulise, pozadine b ez sadr aja i znaenja. Povlaio sam se od dana do dana, rijetko podi ui glavu, oiju priko vanih za beskonanu movaru koja je le ala preda mnom, spu tao desnu nogu, dizao lijevu, spu tao lijevu, dizao desnu, nikad ne znajui gdje sam tono, nikad ne znajui kreem li se u pravom smjeru, znajui samo da moram nastaviti, korak po korak. Napunio sam dvadesetu, jesen je ustupila mjesto zimi, ali u mome ivotu ni ta se bit no nije promijenilo. Posve ravnodu an, i ao sam na predavanja, tri veeri na tjedan ra dio u prodavaonici ploa, tu i tamo itao Velikog Gatsbyja, a nedjeljom bih prao rublje i pisao Naoko d uga pisma. Katkad bih iza ao s Midori na ruak, u zoolo ki vrt ili kino. Prodaja Knji ar e Kobaja i protekla je po planu, pa su se Midori i njena sestra preselile u trosob ni stan blizu Miogadanija, u malo elitniju etvrt. Kad se sestra uda, rekla je Mid ori, ona e unajmiti vlastiti stan. U meuvremenu me jednom pozvala na ruak u njihov novi stan. Bio je to sunan, lijep stan, i Midori se oito daleko vi e svialo ivjeti tu nego nad Knji arom Kobaja i. Svako malo Nagasava bi predlo io da odemo na neku od na ih ekskurzija, ali ja bih uv ijek imao drugog posla. Jednostavno mi se nije dalo gnjaviti. Ne da mi spavanje s curama nije bilo privlano: ali kad bih pomislio na cijelu proceduru - pie u grad u, tra enje pravih kandidatkinja, razgovor, odlazak u hotel - bilo je to previ e tru da. Jo sam se vi e divio Nagasavi jer je nastavljao dalje s tim ritualom a da mu ni kad nije dosadio. Mo da je ono to mi je rekla Hatsumi imalo uinka: mogao sam sebe na vesti da budem daleko sretniji samo mislei na Naoko nego da spavam s nekom glupom bezimenom djevojkom. U meni je jo ivjelo sjeanje na Naokine prste koji me dovode d o vrhunca usred travnatog polja. Poetkom prosinca pisao sam joj i pitao smijem li je posjetiti tijekom blagdana. R eiko mi je odgovorila da e me rado ugostiti. Objasnila mi je da Naoko ima problem a s pisanjem i da zato ona odgovara umjesto nje. Ne moram misliti da je Naoko po sebno lo e: neka se ne brinem. To dolazi u valovima. Kad su stigli blagdani, potrpao sam stvari u ruksak, obukao izme za snijeg i kren uo put Kjota. Onaj udni doktor imao je pravo: zimske planine zastrte snijegom bil e su nevjerojatno lijepe. Kao i prvi put, dvije sam noi spavao u stanu s Naoko i Reiko, te s njima proveo tri dana radei uglavnom isto to i prije. Kad bi za lo Sunce , Reiko je svirala gitaru, a mi smo sjedili i razgovarali. Umjesto na izlet, oti l i smo na skijanje. Poslije sat vremena nabadanja po planinama na skijama ostali smo bez daha i sasvim se oznojili. Kad smo imali vremena, pomagali smo stanarima i osoblju u odgrtanju snijega. Doktor Mijata za veerom je skoio do na eg stola da obja sni za to je srednji prst du i od ka iprsta, a kod no nih prstiju je drukije. Stra ar Omura opet mi je govorio 0 tokijskoj svinjetini. Reiko su se svidjele ploe koje sam donio iz grada. Skinul a je nekoliko melodija i vje bala ih na gitari. Naoko je bila jo manje priljiva nego jesenas. Kad smo svi troje bili zajedno, sjed ila je na kauu i smije ila se, ali jedva da je i ta govorila. Reiko je brbljala kao d a eli to nadoknaditi. Ali ne brini se rekla mi je Naoko. Takvo mi je razdoblje do l o. Mnogo mi je zabavnije slu ati vas dvoje nego da sama govorim. Reiko je samoj sebi zadala neke poslove kako bi se maknula iz kue da bismo Naoko i ja mogli otii u krevet. Ljubio sam joj vrat, ramena i grudi, a ona me je rukom dovela do klimaksa kao 1 prije. Dok sam je poslije grlio, rekao sam joj kako sam svih ovih mjeseci osjea o njezin dodir, i da sam mislio na nju dok sam masturbirao. Ni s kim drugim nisi spavao? pitala je Naoko. Nijednom rekao sam.
Dobro onda, evo ti jo ne to to e pamtiti. Skliznula je nadolje i poljubila mi penis, a onda ga obuhvatila svojim toplim ustima i poela prelaziti jezikom preko njega, a sa svakim pokretom usnica njezina duga ravna kosa zanjihala bi se preko moga t rbuha i prepona, sve dok nisam drugi put svr io. Hoe li to pamtiti? pitala je. Naravno da hou rekao sam. Uvijek u to pamtiti. vrsto sam je zagrlio i zavukao joj ruku u gaice, dotaknuv i njezinu jo suhu rodnicu. Naoko je odmahnula glavom i maknula mi ruku. Neko smo se vrijeme utke grlili. Na kraju semestra planiram se iseliti iz doma i potra iti stan rekao sam. Dosta m i je domskog ivota. Ako nastavim honorarno raditi, moi u si pokriti tro kove. Bi li d o la u Tokio pa da ivimo zajedno, kao to sam ti ve predlagao? O, Toru, hvala ti. Tako sam sretna to si me to pitao! Ne ka em ja da ovdje nije lijepo rekao sam. Tiho je, okolina je savr ena, a Reiko je divna osoba. Ali nije to mjesto na kojemu bi ovjek mogao dugo ostati. Za to je previ e specijalizirano. to si du e tu, to ti je te e otii, siguran sam. Umjesto da odgovori, Naoko je upravila pogled prema van. Kroz prozor se nije vid jelo ni ta osim snijega. Te ki snje ni oblaci visjeli su nisko na nebu, a izmeu njih i snijegom prekrivene zemlje utisnuo se najmanji mogui razmak. Dobro razmisli o tome, bez urbe rekao sam. to god se dogodilo, ja u se do kraja o u ka preseliti. Kad god odlui , mo e doi. Naoko je kimnula glavom. Obavio sam je rukama oprezno kao da dr im neko umjetniko d jelo satkano od krhka stakla. Obgrlila me rukama oko vrata. Bio sam gol, a ona j e na sebi imala naj-oskudnije mogue bijelo donje rublje. Tijelo joj je bilo tako lijepo da sam ga s u ivanjem mogao gledati cijeli dan. Za to se ne mogu navla iti? promrmljala je Naoko. To se dogodilo samo onaj put. Na moj dvadeseti roendan, u travnju. One noi kad si me dr ao u naruju. to nije u redu sa mnom? To je isto psiholo ki, siguran san rekao sam. Samo polako. Nema urbe. Svi moji problemi su isto psiholo ki rekla je Naoko. to ako se nikad ne oporavim? t ako do kraja ivota ne budem sposobna za seks? Hoe li me ti svejedno voljeti? Hoe li ti ruke i usta uvijek biti dovoljni? Ili e rje avati problem seksa spavajui s drugim djevojka ma? Ja sam roeni optimist rekao sam. Naoko se uspravila u krevetu i navukla majicu kratkih rukava. Preko toga je obuk la flanelsku ko ulju i spuznula u traperice. I ja sam se odjenuo. Pusti me da promislim rekla je Naoko. A promisli i ti. Hou rekao sam. A kad smo kod usta, ono to si sad radila bilo je super. Lagano se zacrvenjela i blago nasmije ila. I Kizukiju se svialo. On i ja imali smo otprilike isti ukus i shvaanja rekao sam ja sa smije kom. Sjeli smo za kuhinjski stol jedno nasuprot drugome, te popili kavu i razgovarali o starim danima. Sad je ve vi e govorila o Kizukiju. Znala je zastati da pomno oda bere rijei. Svako malo poeo bi padati snijeg. Nebo se nije razvedrilo sva tri dana to sam bio ondje. Mislim da u u o ujku opet moi doi rekao sam na odlasku. Posljednji put zabundano sam je zagrlio odjeven u zimski kaput, i poljubio sam je u usta. Do vienja rekla je. Do la je i 1970. godina koja je donijela neke sasvim nove glasove, i to je stavilo toku na moje tinejd erske godine. Sad sam mogao zakoraiti u sasvim novu movaru. Onda je do lo vrijeme ispitima, koje sam polo io relativno lako. Ako nema to drugo raditi pa sve vrijeme provodi na predavanjima, nije potrebna neka posebna sposobnost da proe zavr ne ispite. U domu su se, meutim, pojavili problemi. Neki mladii aktivni u jednoj od politikih struja zadr ali su kacige i eljezne ipke i skrili ih u svojim sobama. Imali su okr aj s nekim bejzbola ima, upraviteljevim tienicima, te su dvojica od njih ozlijeeni, a est orica izbaeni. Dugo nakon incidenta osjeao se ok, te su se gotovo svakoga dana dogaa li manji obrauni. U domu je vladala te ka atmosfera, i svi su bili na rubu ivaca. I mene je zamalo premlatio neki bejzbola , ali umije ao se Nagasava i uspio izgladiti situaciju. U svakom sluaju, bilo je vrijeme da odem.
Jednom kad sam poistio veinu ispita, poeo sam ozbiljno tra iti stan. Nakon tjedan dan a tra enja na ao sam odgovarajui stan ak u predgrau Kiid od i. Lokacija nije ba bila pov , ali bila je to kua: samostojea kua - pravo blago. Izgraena kao vrtna kuica ili ve ne ka koliba, stajala je odvojeno na uglu povelike okunice, a izmeu nje i glavne kue s terao se velik, zapu ten vrt. Gazda e se slu iti glavnim ulazom, a ja stra njim, pa u ta ko imati svoj mir. Imala je jednu poveliku sobu, malu kuhinju i kupaonicu, te nezamislivo veliku garderobu. Imala je ak i verandu s pogledom na vrt . Kuu je izdavao ugodan stari brani par, i to daleko ispod tr i ne cijene, pod uvjetom da se stanar bude spreman iseliti dogodine ako se njihov unuk odlui doseliti u T okio. Uvjeravali su me da u tu moi ivjeti sasvim po svojoj volji; oni nee postavljat i nikakve zahtjeve. Nagasava mi je pomogao pri selidbi. Uspio je na posudbu dobiti kombi za prijevoz mojih stvari, te mi darovao obeani hladnjak, televizor i veliku termosicu. Njemu mo da vi e nisu trebali, ali meni su bili savr eni. I on sam trebao se iseliti za dva dana, u stan u etvrti Mita. Pa, sad se vjerojatno dugo neemo vidjeti rekao mi je na odlasku zato se uvaj. Jo s am siguran da emo se nakon mnogo godina sresti na nekom udnom mjestu. Ve jedva ekam rekao sam. A onaj put kad smo zamijenili cure ona ru njikava je bila daleko bolja. Nego to rekao sam ja, smijui se. Nego, Nagasava, brini se za Hatsumi. Tako dobru curu te ko je nai. I mnogo je ranjivija nego to izgleda. Da, znam rekao je, kimajui glavom. Zato sam se nadao da e je ti uzeti kad meni dos adi. Vas dvoje bili biste sjajan par. Ba ! rekao sam. Samo se alim rekao je Nagasava. Uglavnom, budi sretan. Nekako mi se ini da e do iv i jo mnoga sranja, ali tvrdoglava si ti faca, sigurno e se snai. Mogu li ti dati jed an savjet? Samo daj. Ne sa alijevaj se rekao je. To rade samo pizdeki. Imat u to na umu rekao sam. Rukovali smo se i po li svatko na svoju stranu, on u s voj novi svijet, a ja natrag u movaru. Tri dana nakon selidbe pisao sam Naoko. Opisao sam joj svoju novu kuu i koliko mi je laknulo to sam se maknuo od idiota u domu i svih njihovih kretenarija. Sad mo gu poeti novi ivot, s novim razmi ljanjima. Moj prozor gleda na veliki vrt, koji svim makama u susjedstvu slu i kao sastajali te. Volim se ispru iti na verandi i promatrati ih. Nisam siguran koliko ih se okupi, ali to je pravi maji opor. Sunaju se u skupinama. Mislim da im nije previ e drago to s am se ja tu naselio, ali kad sam jednom iznio komad starog sira, doplazilo ih je nekoliko i malo su gricnule. Vjerojatno emo se uskoro sprijateljiti. U oporu je i jedan prugasti maak napola izgrizenih u iju. Nevjerojatno je koliko slii mom biv em u pravitelju u domu. Samo ekam da pone dizati zastavu. Fakultet mi je malo daleko, ali kad mi pone trea godina, neu imati puno jutarnjih p redavanja, pa i nee biti tako stra no. Mo da je i bolje jer u u vlaku imati vremena za itanje. Sad samo moram ovdje nai neki lagan posao koji mogu raditi tri-etiri dana u tjednu. Onda se mogu vratiti svom ivotu i navijanju opruga. Ne elim te po urivati, ali travanj je dobro vrijeme za nove poetke, i stalno mi se in i da bi za nas bilo najbolje kad bismo tada poeli ivjeti zajedno. I ti bi se mogla vratiti na fakultet, ako sve bude dobro. Ako ti bude problem ivjeti sa mnom, mog u ti nai stan negdje blizu. Najva nije nam je da uvijek budemo blizu. Ne mora to bi ti sad u proljee, naravno. Ako ti misli da je bolje u ljeto, i to mi odgovara. Sam o mi javi to misli . Dobro? Planiram neko vrijeme raditi prekovremeno. Da pokrijem tro kove selidbe. Trebat e m i dosta novca za razne potrep tine kad jednom ponem ivjeti sam: tave, lonce, posue, t akve stvari. U o ujku u biti slobodan, i svakako te elim doi vidjeti. Koji ti datum najbolje odgovara? Onda u isplanirati put u Kjoto. Vese lim se to u te vidjeti i jedva ekam da mi odgovori . Iduih nekoliko dana kupovao sam potrebne stvari u obli njoj oping etvrti u Kiid od iju, i poeo sam sam sebi spremati jednostavna jela. U obli njem skladi tu kupio sam ne to dasa ka i dao ih izrezati da si napravim pisai stol. Mislio sam da bih na njemu mogao uiti, a zasad i jesti. Napravio sam police i opskrbio se lijepom zalihom zaina. Bi
jela maka od nekih est mjeseci odluila je da joj se sviam, pa je poela jesti kod mene . Nazvao sam je Galebica. Jednom kad sam donekle sredio stan, oti ao sam u grad i na ao honorarni posao kao po monik u slikarskom atelijeru. Tako sam radio dva solidna tjedna. Plaa je bila dobr a, ali posao je bio ubitaan, a od isparavanja mi se vrtjelo u glavi. Svaki dan na kon posla jeo sam u jeftinom restoranu, zalio sve pivom, oti ao doma i poigrao se s makom, a onda zaspao kao zaklan. Od Naoko sve to vrijeme nije stizao odgovor. Upravo sam bio usred slikanja kad mi je na pamet pala Midori. S njom nisam bio u kontaktu ve gotovo tri tjedna, shvatio sam, i nisam joj ak ni rekao da sam se pre selio. Spomenuo sam joj da planiram selidbu, i rekla je: "O, je li?" Tada smo po sljednji put razgovarali. Oti ao sam do govornice i okrenuo njezin broj. ena koja se javila vjerojatno je bil a njena sestra. Kad sam rekao svoje ime, rekla je Samo malo ali Midori se nije j avila. A onda se sestra, ili tko god je to ve bio, vratila na liniju. Midori ka e da je pr evi e bijesna da bi razgovarala s tobom. Preselio si se a da njoj to nisi ni spome nuo, je li? Nestao si tek tako i nisi joj ni rekao kamo ide , je li? E, pa sad je ljuta ko ris. A kad ona poludi, nema pomoi. Pretvori se u zvijer. Molim vas, mo ete li mi je dati? Objasnit u joj. Ka e da je ne zanimaju tvoja obja njenja. Mogu li onda vama objasniti? Jako mi je ao to vam ovo prireujem, ali biste li me s amo saslu ali i prenijeli joj? A, ne! Morat e to sam. Kakav si ti to mu karac? To je tvoja odgovornost, ti to uini, i uini to kako treba! Nije bilo nade. Zahvalio sam joj i spustio slu alicu. Nisam se mogao ljutiti na Mi dori to je bijesna. Dok sam se selio, useljavao i zaraivao novac za dodatne tro kove , nisam je se ni sjetio. Za to vrijeme ak mi ni Naoko nije pala na pamet. To kod mene nije bilo neobino. Kad god bih se neim poeo baviti, sve drugo bih iskljuio. Ali onda sam poeo misliti kako bi meni bilo da je situacija bila obratna i da se Midori nekamo preselila, a da mi nije rekla niti mi se javila tri tjedna. Bio bi h povrijeen - i to jako, bez sumnje. Ne, mi nismo ljubavnici, ali na neki nain otv orili smo se jedno drugome dublje nego ljubavnici. Ta pomisao nanijela mi je vel iki jad. Kako je samo stra no raniti nekoga do koga ti je zaista stalo -i to nesvj esno. im sam se vratio s posla, sjeo sam za svoj novi stol i poeo pisati Midori. Napisao sam joj kako se osjeam, to sam iskrenije mogao. Ispriao sam se, bez obja njenja i op ravdanja, to sam bio tako bezobziran i be utan. Nedostaje mi, napisao sam. elim te vid jeti to prije. elim da vidi moju novu kuu. Molim te, pi i mi, napisao sam, i poslao pi smo preporuenom po tom. Odgovor nije stigao. Poinjalo je neko udno proljee. Cijele blagdane proveo sam ekajui pisma. Nisam mogao n a putovanje, nisam mogao doma roditeljima. ak se nisam mogao ni honorarno zaposli ti, jer nisam mogao znati kad e stii pismo od Naoko, u kojemu e pisati neka doem na taj i taj datum. Popodneva sam provodio u obli njoj oping etvrti u Kiid od iju, gledajui vostruke projekcije ili itajui u jazz kafeu. Ni s kim se nisam viao, gotovo ni s ki m razgovarao. Jednom na tjedan pisao bih Naoko. Nikad joj nisam spomenuo da eljno i ekujem odgovor. Nisam je htio ni na koji nain optereivati. Pisao sam joj o svome poslu kod slikara, o Galebici, o r ascvjetanoj breskvi u vrtu, o dragoj staroj gospoi koja prodaje tofu, o opakoj st aroj gospoi u obli njem restoranu, o jelima koje sam spremam. No ona nije otpisala. Kad god bi mi dojadilo itanje ili slu anje ploa, malo bih radio u vrtu. Od gazde sam posudio grablje, metlu i vrtlarske kare, pa sam vrijeme provodio upajui korov i ob rezujui grmlje. Nije trebalo mnogo pa da vrt postane lijep. Jednom me vlasnik poz vao na aj, pa smo na verandi velike kue ispijali zeleni aj, vakali ri ine krekere i avr ljali. Nakon umirovljenja dobio je posao u nekoj osiguravajuoj tvrtki, kazao je, ali i odatle je oti ao poslije nekoliko godina, i sad se odmara. Kua i zemlji te ve su dugo u obitelji, djeca su mu odrasla i osamostalila se, pa mo e pod stare dane ud obno ivjeti ne radei ni ta. Zato on i njegova ena stalno zajedno putuju. To je lijepo rekao sam. Nije rekao je on. Putovanja uope nisu zabavna. Ja bih mnogo radije radio.
Zapustio je vrt, rekao je, jer nigdje u blizini nije bilo pristojnog vrtlara i j er je dobio razne alergije zbog kojih nije mogao sam raditi. Od ko enja trave poeo bi kihati. Kad smo popili aj, pokazao mi je kuicu koja je slu ila kao skladi te i rekao da mogu u zeti to god unutra naem, manje-vi e kako bi mi zahvalio to sam uredio vrt. Nama ne tr eba ni ta od toga rekao je stoga slobodno uzmi. Kuica je bila prepuna svakakvih stvari - bio je tu stari drveni abar, djeji bazen, bejzbolske palice. Na ao sam stari bicikl, blagovaoniki stol praktine veliine s dva s tolca, zrcalo i gitaru. Ovo bih posudio, ako nemate ni ta protiv. Slobodno uzmi rekao je on opet. Cijeli dan zabavljao sam se s biciklom: istio sam hru, podmazivao le ajeve, pumpao g ume, pode avao brzine, a na kraju sam ga odnio u radionicu za popravak kako bi mu ugradili novu sajlu mjenjaa brzina. Kad je bilo gotovo, izgledao je kao nov. Sa s tola sam oistio debeli sloj pra ine i ponovno ga prelakirao. Zamijenio sam ice na gitari i zalijepio dio trupa koji je otpadao. icom sam sastrugao hru na vijcima i podesio ih. Nije to bila neka gitara, ali bar sam uspio odr ati melodiju. Shvatio sam da gitaru nisam imao u rukama jo od kole. Sjeo sam na trijem i polako stao svirati Up on the Roof od Driftersa. Zaprepastio sam se kad sam shvatio da se jo sjeam veine akorda. Zatim sam uzeo nekoliko drvenih dasaka i izradio si etvrtasti sandui za pisma. Oboj io sam ga u crveno, napisao na njega svoje ime i postavio ga pred vrata. Sve do treeg travnja u moj je sandui od po te stiglo jedino ne to to su mi proslijedili iz doma : obavijest odbora za proslavu godi njice mature iz moje kole. Proslava godi njice ma ture bila je zadnje u to sam se htio upu tati. U tom sam razredu bio s Kizukijem. B acio sam ga u ko . Popodne etvrtog travnja u sanduiu sam na ao pismo. Na poleini je pisao Reiko I ida. kara a sam lijepo i uredno prore-zao peat i iza ao na trijem da ga proitam. Imao sam doja m da vijesti nisu dobre, a tako je i bilo. Najprije se Reiko ispriala to sam tako dugo ekao na odgovor. Naoko se upinjala da m i pi e, rekla je, ali nikako nije uspijevala napisati pismo do kraja. Ponudila sam se da ti ja pi em umjesto nje, ali svaki put kad sam joj ukazala na t o da nije u redu to ti ne odgovara, odgovarala je da je stvar previ e osobna, da e t i pisati sama, i zato ti nisam pisala ranije. Zao mi je, zbilja. Nadam se da e mi oprostiti. Znam da ti je zacijelo bilo te ko dok si cijeli mjesec ekao odgovor, ali vjeruj mi, i Naoko je ovaj mjesec bio jednako tako te ak. Molim te, shvati kroza to prolazi. Stanje joj nije dobro, moram najiskrenije rei. Dala je sve od sebe da stane na sv oje noge, ali zasad rezultati nisu dobri. Gledano unatrag, sada vidim da je prvi simptom njezina problema bio gubitak sposobnosti da pi e pisma. To se dogodilo pred kraj studenoga ili poetkom prosinca. Onda je poela uti glasove. Kad god bi poku ala ne to napisati, ul a bi ljude kako joj ne to govore, i zato nije mogla pisati. Glasovi bi joj smetali da odabere rijei. Nije bilo tako stra no sve do tvoga drugog posjeta, pa ja to nis am ozbiljno shvaala. Svima nama koji smo ovdje ti simptomi dolaze u ciklusima, ma nje-vi e. U njenom sluaju nakon tvoga odlaska jako su se pogor ali. Sad joj je te ko i voditi obian razgovor. Ne mo e nai rijei, i to je u asno zbunjuje - zbunjuje i pla i. A " stvari" koje uje postaju sve gore. Svaki dan imamo sastanak sa specijalistom. Naoko, doktor i ja sjedimo i razgovar amo, te poku avamo locirati to se to tono u njoj slomilo. Meni je palo na pamet da b i bilo dobro ukljuiti i tebe u neku od na ih sesija, ako je to mogue, i doktor se sl o io, ali Naoko je bila protiv. Mogu ti rei tono koje je bilo obrazlo enje: " elim da se moje tijelo oisti od svega ovoga kad se susretnem s njim." Nije u tome problem, rekla sam joj ja; sada joj treba pomoi da se to prije oporavi, i navalila sam na n ju sa svih strana, ali nije se predomislila. Mislim da sam ti jednom objasnila kako ovo nije specijalizirana bolnica. Imamo m edicinske strunjake, naravno, i oni pru aju djelotvorne tretmane, ali koncentrirana terapija je ne to drugo. Svrha ovoga mjesta jest stvoriti blagotvorno okru enje u k ojemu e pacijent izlijeiti sam sebe, a to ne ukljuuje pravi medicinski tretman. to z nai da ako se Na-okino stanje jo pogor a, vjerojatno e je morati prebaciti u neku dru
gu bolnicu ili medicinsku ustanovu, ili ve ne to. Meni bi to bilo jako bolno, ali t o bismo morali uiniti. to ne znai da se ne bi mogla vratiti ovamo na nekakav privre meni "dopust". Ili, jo bolje, mogla bi se izlijeiti i sasvim zavr iti s bolnicama. U svakom sluaju, inimo sve to mo emo, i Naoko ini sve to mo e. U meuvremenu se jedino mo ati njezinu oporavku, i alji joj i dalje ta pisma. Pismo je bilo datirano 31. o ujka. Kad sam ga proitao, ostao sam na trijemu i pusti o da mi pogled odluta u vrt, koji je sada sav bujao od svje ine proljea. Bila je tu i stara tre nja, a njezini pupoljci bili su u punom cvatu. Puhao je blag povjetar ac, a dnevna svjetlost sve je bojila neobino zamuenim, zagasitim bojama. Galebica je odnekud dolunjala, i nakon to se neko vrijeme e ala o ogradu verande, ispru ila se kraj mene i zaspala. Znao sam da bih morao ozbiljno razmisliti, ali nisam imao pojma kako. A, da iskr eno ka em, uope mi nije bilo do razmi ljanja. Uskoro e doi vrijeme kad vi e neu imati izb ra, a kada doe to vrijeme, dobro u o svemu promisliti. Ali ne sada. Ne sada. Cijeli dan zurio sam u vrt naslonjen na stup i milovao Gale-bicu. Osjeao sam se p otpuno iscijeeno. Popodne je odmaklo, pribli io se sumrak, a vrt su zaogrnule plavia ste sjene. Galebica je nestala, ali ja sam i dalje zurio u cvjetove tre nje. U pro ljetnoj polutami izgledali su kao meso koje se rascvalo kroz ko u nad zagnojenim r anama. Vrt se napunio slatkastim, te kim smradom trulog mesa. I onda sam pomislio na Naokinu put. Naokina prelijepa put le ala je preda mnom u tami, kroz ko u su joj praskali bezbrojni pupoljci, zeleni i uzdrhtali na gotovo neprimjetnom lahoru. Z a to tako lijepo tijelo mora biti tako bolesno, pitao sam se. Za to ne ostave Naoko na miru? U ao sam i navukao zavjese, ali ak ni unutra nisam mogao pobjei od mirisa proljea. Is punjao je sve, od tla navi e. Ali meni je miris proljea sada u glavu prizivao jedin o onaj gnjili smrad. Zatvoren iza zastora, osjeao sam estoko gnu anje prema proljeu. Mrzio sam ono to e mi proljee donijeti; mrzio sam tupu, pulsirajuu bol koju je budil o u meni. Nikad u ivotu nisam ni ta mrzio takvom silinom. Puna tri dana nakon toga proveo sam kao da se budim na dnu mora. Jedva da sam uo t o mi ljudi govore, a i njima je bilo jednako te ko razumjeti mene. Cijelo tijelo k ao da mi je bilo umotano u neku vrstu membrane, koja je spreavala izravan dodir izmeu mene i v anjskoga svijeta. Ja nisam mogao dotaknuti "njih", a "oni" nisu mogli do mene. B io sam posve nemoan, i dokle god sam bio u takvu stanju, "oni" nisu mogli doprije ti do mene. Sjedio sam naslonjen na zid i zurio u strop. Kad bih ogladnio, okusio bih prvo to mi je palo pod ruku, popio malo vode, a kad bi me dotukla tuga, ubio bih se u v iskiju. Nisam se kupao, nisam se brijao. Tako su pro la ta tri dana. estog travnja stiglo je pismo od Midori. Pozvala me da se naemo na kampusu i ruamo, desetoga kad smo imali upise na predavanja. Odugovlaila sam s pisanjem to sam du e mogla, to znai da smo kvit, pa hajde da se pomirimo. Moram priznati, nedo-staje mi. itao sam pismo, ukupno etiri puta, i opet nisam shvaao to mi eli rei. Sto to mo e zna ? Mozak mi je bio tako smeten da nisam vidio vezu izmeu reenica. Kako emo postati " kvit" ako se naemo na dan upisa? Za to je htjela da odemo na "ruak"? Polako sam se g ubio. Um mi je postao mlitav, poput ras-kva enog korijenja neke podzemne biljke. A li nekako sam znao da se moram iz toga trgnuti. A onda su mi na pamet pale one N agasavine rijei: "Ne sa alijevaj se. To rade samo pizdeki." Dobro, Nagasava. Nego to uo sam sebe kako mislim. Uzdahnuo sam i ustao na noge. Prvi put u nekoliko tjedana oprao sam rublje, oti ao u javnu kupaonicu i obrijao s e, oistio kuu, nakupovao hranu i za promjenu skuhao pristojan obrok, nahranio izgl adnjelu Galebicu, pio samo pivo, i trideset minuta vje bao. Dok sam se brijao, u z rcalu sam otkrio da postajem suhonjav. Oi su mi bile izbuljene. Jedva sam sebe pr epoznao. Idueg jutra oti ao sam na podugaku vo nju biciklom, a nakon to sam doma ruao, jo jednom am proitao Reikino pismo. Zatim sam ozbiljno promislio to sljedee uiniti. Glavni raz log zbog kojega sam tako te ko primio Reikino pismo bio je taj to je ono uzdrmalo m oju optimistinu vjeru da se Naoko oporavlja. Sama Naoko jednom mi je rekla: "Moja bolest mnogo je gora nego to misl i : ima mnogo dublje korijene." A Reiko me upozorila da se ne mo e znati to e se dogod iti. Pa ipak, dvaput sam vidio Naoko i dobio dojam da je na putu oporavka. Bio s
am pretpostavio da je jedini problem hoe li skupiti hrabrost da se vrati u stvarn i svijet, i da emo ako to uspije nas dvoje udru iti snage i poku ati zajedno. Reikino pismo sru ilo je imaginarnu kulu koju sam izgradio na toj lomnoj pretposta vci, a za njom je ostala samo poravnana povr ina li ena osjeaja. Morat u nekako vratit i upori te. Naokin oporavak vjerojatno e trajati dugo. A ak i onda zacijelo e biti jo slabija i imat e manje samopouzdanja nego ikad. Morat u se prilagoditi takvoj novo j situaciji. No koliko god sna an postanem, to nee rije iti sve probleme. To sam znao . Ali ni ta drugo nisam mogao: morao sam dr ati glavu gore i ekati da se oporavi. Hej, Kizuki, mislio sam. Za razliku od tebe, ja sam odluio ivjeti - i to najbolje t o znam. Znam, bilo ti je te ko. K vragu, te ko je i meni. Zbilja te ko. A sve zato to s i se ti ubio i ostavio Naoko. Ali ja to nikad neu. Nikad, nikad joj neu okrenuti l ea. Kao prvo, zato to je volim, i zato to sam sna niji od nje. I postat u jo sna niji. S zrijet u. Odrasti. Jer moram. Uvijek sam mislio da bih volio zauvijek imati sedam naest ili osamnaest, kad bih mogao. Ali vi e ne. Vi e nisam tinejd er. Sad imam osjeaj odgovornosti. Nisam vi e onaj isti koji sam bio kad smo se dru ili. Sad imam dvadese t. I moram platiti cijenu da bih nastavio ivjeti. K vragu, Vatanabe, a to je tebi bilo? pitala je Midori. Pa ti si gola kost i ko a! Tako lo e izgledam, je li? Previ e znamo ve ega s onom tvojom udanom curom, dam se kladiti. Nasmije io sam se i odmahnuo glavom. Ni s kim nisam spavao od poetka listopada. Fju! Nemogue. To ti je est mjeseci! ula si me. Nego kako si onda izgubio toliko kila? Odrastanjem rekao sam. Midori mi je stavila ruke na ramena i pogledala me udnovato mrko, ali ubrzo joj s e licem razlijegao nje an osmijeh. Istina je rekla je. Ne to je drukije. Promijenio s i se. Rekao sam ti, odrastao sam. Sad sam odrastao ovjek. Fantastian si, kako ti samo radi mozak rekla je kao da sam je zbilja impresionir ao. Idemo jesti. Umirem od gladi. Oti li smo u restorani iza odsjeka za knji evnost. Naruio sam specijalitet dana, pa je i ona. Hej, Vatanabe, ti se ljuti na mene? Za to bih? Sto ti nisam odgovorila, samo da ti vratim. Misli da nisam smjela? Hou rei, ispriao si se i sve to. Da, ali ja sam bio kriv. Tako to ide. Sestra mi ka e da nisam smjela. Da sam bila previ e nepopustljiva i djetinjasta. Da, ali bilo ti je bolje, zar ne, kad si mi tako vratila? -Aha. Dobro onda, to je to. Ti zbilja zna oprostiti, zar ne? rekla je Midori. Ali reci mi istinu, Vatanabe, zbilja se nisi seksao est mjeseci? Nijednom. Dakle, onda kad si me stavio na spavanje, sigurno ti je bilo gadno. Da, mislim da jest. Ali nisi, zar ne? Slu aj, ti si mi sada najbolja prijateljica rekao sam. Ne elim te izgubiti. Zna , da si me tada poku ao na ne to prisiliti, ne bih ti se mogla oduprijeti. Bila s am previ e iscrpljena. Ali bio mi je prevelik i pretvrd rekao sam. Midori se nasmije ila i dotaknula moje zape e. Malo prije toga odluila sam da u ti vjerovati. Sto posto. Tako sam uspjela onako zaspati, sas vim spokojno. Znala sam da e sve biti dobro, da sam s tobom sigurna. I zbilja sam spavala kao top, zar ne? Nego to. S druge strane, da si mi rekao: "Midori, idemo to obaviti. Onda e sve biti super ", ja bih to vjerojatno napravila. Nemoj sad misliti da te hou zavesti ili da te dra im. Samo ti ka em to mislim, totalno iskreno. Znam, znam. Dok smo ruali, pokazali smo jedno drugome upisne knji ice i otkrili da smo se upisa
li na dva ista kolegija. Sto je znailo da u je viati najmanje dvaput tjedno. Kad sm o to rije ili, Midori mi je ispriala kako ivi. Isprva se ni ona ni sestra nisu mogle naviknuti na ivot u stanu - jer je prelako, rekla je. Navikle su po cijeli dan t rati naokolo kao lude, njegovati bolesnike, pomagati u knji ari, ili ve to drugo. Ali napokon se navikavamo rekla je. Ovako smo stalno trebale ivjeti - ne brinuti se za tue potrebe, nego se pru ati kamo god nam je volja. U poetku smo obje bile ivane , kao da nam tijelo lebdi nekoliko pedalja od zemlje. Nije nam se to inilo stvarn im, kao da stvarni ivot ne mo e biti takav. Obje smo bile napete, kao da e se sve sv akog asa sru iti. Dvije bri nice rekao sam s osmijehom. Pa, ivot je dosad prema nama bio okrutan rekla je Midori. Ali to je u redu. Dobi t emo sve to nam je ostao du an. Siguran sam u to rekao sam poznajui tebe. Ali reci mi, to ti sestra sada radi? Prijateljica joj je nedavno otvorila minkerski butik s modnim dodacima. Sestra joj tamo poma e triput tjedno. Inae studira kulinarstvo, nalazi se sa zarunikom, ide u kino, dr i sve etiri u zraku, i jednostavno u iva u ivotu. Midori me onda pitala kako ja sada ivim. Opisao sam joj kuu, te veliki vrt i maku G alebicu, kao i gazdu. Je li ti lijepo? pitala je. Dosta rekao sam ja. Tko bi rekao rekla je Midori. Da, a i proljee je rekao sam. A ti nosi taj fora pulover koji ti je djevojka isplela. okiran, spustio sam pogle d na bordo d emper. Kako si znala? Stvarno si po tenjaina rekla je Midori. Nagaam, naravno! Uglavnom, to ti je? Ne znam. Poku avam skupiti malo entuzijazma. Ne zaboravi, ivot je bombonijera. Odmahnuo sam glavom nekoliko puta i pogledao je. Mo da nisam ba pametan, ali katkad nemam pojma o emu govori . Zna , u bombonijeri ima sortirane okolade, i neke ti se sviaju, a neke ne? I onda po jede one koje ti se sviaju, pa ti ostanu samo one koje ti se ba ne sviaju? Uvijek mi slim na to kad mi se dogodi ne to tu no. "Sad samo da ove sma em, i sve e biti u redu." ivot je bombonijera. Pa, nekakva filozofija jest. Ali istina je. Znam iz iskustva. Ba smo pili kavu kad su u le dvije djevojke. inilo se da ih Midori poznaje s fakulte ta. Njih tri usporedile su upisne knji ice i pretresle milijun tema: "Sto si dobil a iz njemakog?" "Taj i taj je stradao u fakultetskim nemirima." "Super cipele, gd je si ih kupila?" Napola sam slu ao, ali osjeao sam kao da njihove opaske dolaze s one strane svijeta. Pijuckao sam kavu i gledao prizor pred izlogom. Bio je to ti pian proljetni fakultetski prizor na poetku nove godine: na nebu je visjela izmagl ica, tre nje su cvale, novi studenti (to se odmah vidjelo) nosili su pune ruke knj iga. Osjeao sam da sam malo odlutao i pomislio kako Naoko ove godine opet ne mo e n astaviti studij. Kraj prozora je stajala a ica puna anemona. Kad su se dvije djevojke vratile za svoj stol, Midori i ja oti li smo se pro etati p o okolici. U li smo u nekoliko antikvarijata, kupili ne to knjiga, oti li u drugi kafi na jo jednu kavu, odigrali fliper u igraonici , i sjeli na klupu u park te razgovarali zapravo, govorila je Midori, a ja sam u glavnom ne to gunao u znak odgovora. Kad je rekla da je edna, otrao sam do kioska i k upio nam dvije Cole. Kad sam se vratio, zatekao sam je da ne to brzo kraba kemijsko m olovkom na papiru s linijama. to je to? pitao sam. Ni ta rekla je. Moram ii obavijestila me u pola etiri. Moram se nai sa sestrom u Ginzi. Otpje aili smo do postaje metroa i razi li se. Na odlasku mi je Midori u d ep gurnula k omad papira, etverostruko presavijenog. Proitaj ovo kada doe kui rekla mi je. Proit sam u vlaku. Pi em ti ovo pismo dok ti kupuje sok. Ovo mi je prvi put u ivotu da pi em pismo nekome tko sjedi kraj mene na klupi, ali osjeam da jedino tako mogu doprijeti do tebe.
Hou rei, uope me ne slu a . Zar ne? Shvaa li da si mi danas uinio groznu stvar? Nisi ni primijetio da imam drukiju frizu ru, zar ne? Cijelu vjenost trudim se oko nje, poku avam pustiti kosu, i krajem pro lo g tjedna napokon sam je uspjela urediti tako da se ve mo e nazvati djevojakom, a ti nisi ni primijetio. Izgledalo je dosta dobro, pa sam mislila da u te malo okirati kad me vidi prvi put nakon tako dugog vremena, ali ti to nisi ni registrirao. Zar ne misli da je to u asno? Sigurna sam da se ne sjea ni to sam danas imala na sebi. He j, ja sam ensko! Pa to onda ako te ne to mui? Mo e me bar jednom pristojno pogledati! Da si samo rekao: "Zgodna frizura", oprostila bih ti to si utonuo u milijun misli, ali ne! Zato u ti slagati. Nije istina da se idem nai sa sestrom u Ginzi. Planirala sam pr espavati kod tebe. ak sam ponijela i pid amu. Istina je. U torbi imam pid amu i etkicu za zube. Kakva sam ja glupaa! Hou rei, ak me nisi ni pozvao da vidim tvoju kuu. No, dobro, kvr agu sve, oito eli biti sam, pa u te pustiti na miru. Idi, razmi ljaj, koliko ti srce el i! Ali nemoj me krivo shvatiti. Nisam sasvim ljuta na tebe. Samo sam tu na. Bio si ta ko dobar prema meni kad sam ja imala problema, a sad kad ih ti ima , ja kao da ti nikako ne mogu pomoi. Zatvorio si se u taj svoj mali svijet, i kad ja poku am pokuc ati na vrata, ti samo na sekundu podigne pogled i isti as se vrati unutra. Sada te vidim kako nosi sokove - hoda i misli . Nadala sam se da e se spotaknuti, ali nisi. Sad sjedi kraj mene i pije Colu. Gajila sam jo tu zadnju nadu da e primijetiti i rei: "Hej, frizura ti je drukija!" ali ne. Da jesi, poderala bih ovaj papir i re kla: "Idemo k tebi. Skuhat u ti finu veeru. A poslije se mo emo maziti u krevetu." A li ti si osjeajan kao elina ploa. Zbogom. P.S. Molim te, ne obraaj mi se kad se idui put sretnemo. Nazvao sam Midorin stan s postaje kad sam si ao s vlaka u Ki-id od iju, ali nitko se ni je javljao. Kako nisam imao to drugo raditi, lutao sam po etvrti i tra io neki honor arni posao koji bih mogao poeti raditi kad ponu predavanja. Bit u slobodan cijelu s ubotu i nedjelju, a mogao sam raditi i ponedjeljkom, srijedom i etvrtkom poslije pet; ali uope nije bilo lako pronai posao koji bi odgovarao takvom rasporedu. Odus tao sam i oti ao doma. Kad sam iza ao kupiti namirnice za veeru, opet sam nazvao Mido rin stan. Njezina sestra rekla mi je da Midori jo nije do la doma, i da nema pojma kada e se vratiti. Zahvalio sam joj i spustio slu alicu. Nakon to sam pojeo, poku ao sam pisati Midori, ali nakon nekoliko neuspje nih poku aja odustao sam i umjesto toga krenuo pisati Naoko. Proljee je stiglo, pisao sam, i poinje nova akademska godina. Rekao sam joj da mi nedostaje, da se nadam kako emo se ve na neki nain uspjeti sastati i razgovarati. U svakom sluaju, pisao sam, odluio sam ojaa ti. Koliko ja vidim, to je jedino to mogu. I jo ne to. Mo da to ima veze samo sa mnom, i tebi to mo da nee biti va no, ali vi e ni s k m ne spavam. To je zato to ne elim zaboraviti posljednji put kad si me dotaknula. To mi je znailo mnogo vi e nego to mo e zamisliti. Stalno na to mislim. Stavio sam pismo u omotnicu, zalijepio marku i dugo sjedio za stolom zurei u njeg a. Bilo je to mnogo krae pismo nego inae, ali imao sam dojam da e me Naoko tako mo da bolje razumjeti. Natoio sam si palac i pol viskija, popio ga u dva gutljaja i ot i ao spavati. Sutradan sam blizu postaje Kiid od i na ao posao koji sam mogao raditi subotom i nedjel jom: bit u konobar u malecnom talijanskom restoranu. Uvjeti su bili dosta slabi, ali bili su ukljueni tro kovi prijevoza i topli obrok. A kad god netko iz popodnevn e smjene ponedjeljkom, srijedom ili etvrtkom uzme slobodan dan (a to se dogaalo est o), ja u ga zamijeniti. To mi je savr eno odgovaralo. Poslovoa je rekao da e mi nakon tri mjeseca povisiti plau, i htjeli su da ponem raditi odmah u subotu. Bio je to mnogo pristojniji ovjek od idiota koji je vodio prodavaonicu ploa u ind ukuu. Opet sam poku ao nazvati Midorin stan, i opet joj se javila sestra. Midori se od j uer nije vratila, rekla je, umornim glasom, i sad se ve i ona brine: imam li pojma kamo je oti la? Ja sam znao samo da Midori u torbi ima pid amu i etkicu za zube. Na predavanju u srijedu vidio sam Midori. Na sebi je imala tamnozeleni pulover i tamne naoale koje je onoga ljeta esto nosila. Sjedila je u posljednjem redu i raz govarala s mr avom
djevojkom s naoalama koju sam ve jednom vidio. Pri ao sam joj i rekao da poslije elim s njom razgovarati. Prvo me pogledala djevojka s naoalama, a onda i Midori. Friz ura joj je, zaista, bila ne to enstvenija nego prije: zrelija. Nalazim se s nekim rekla je, lagano krivei glavu. Neu te dugo zadr ati rekao sam. Pet minuta. Midori je skinula naoale i za kiljila u ene. Izgledala je kao da promatra ru evnu, napu tenu kuu stotinjak metara dalje. Ne elim razgovarati s tobom. alim rekla je. Djevojka s naoalama me pogledala, a oi su joj govorile: Ka e da ne eli razgovarati s tobom. alim. Sjeo sam u desni kraj prvog reda (predavanje je bilo o djelima Tennesseeja Willi amsa i njihovu mjestu u amerikoj knji evnosti), a kad je zavr ilo, polako sam izbroji o do tri i okrenuo se. Midori nije bilo. Travanj je bio odvi e samotan mjesec da bi ga ovjek proveo sasvim sam. U travnju su svi oko mene izgledali sretno. Ljudi su zbacivali kapute i u ivali u dru tvu na sun cu - razgovarali su, igrali lovice, dr ali se za ruke. Ali ja sam uvijek bio sam. Naoko, Midori, Nagasava: svi su oti li od mene. Sad nisam imao nikoga da mu ka em "D obro jutro" ili "Ugodan dan". Nedostajao mi je ak i Smeeko ulja . Cijeli mjesec proveo sam s tim osjeajem beznaa i samoe. Nekoliko puta poku ao sam razgovarati s Midori, a li uvijek bih od nje dobio isti odgovor: "Sad ne elim razgovarati s tobom", a iz tona njezina glasa znao sam da tako i misli. Stalno je bila s onom curom s naoala ma, ili bih je viao s nekim visokim mladiem kratke kose. Imao je nevjerojatno duge noge i uvijek je bio u bijelim tenisicama. Travanj je do ao kraju i stigao je svibanj, ali svibanj je bio jo gori od travnja. U sve dubljem svibanjskom proljeu nisam imao izbora morao sam prepoznati treperen je svoga srca. To se obino dogaalo na zalasku Sunca. U blijedom veernjem sumraku, d ok je u zraku lebdio blag miris magnolije, moje srce bez upozorenja bi se poelo n adimati, i treperiti, i trnuti od boli. Poku avao sam vrsto zatvoriti oi i stisnuti zube, te ekao da proe. I pro lo bi - ali polako, bez urbe, a za sobom bi ostavilo tupu bol. U takvim trenucima pisao sam Naoko. U svojim pismima opisivao bih samo dirljive, ugodne i lijepe stvari: miomirise raznih trava, nje ni dodir proljetnog lahora, s vjetlost Mjeseca, film koji sam gledao, pjesmu koja mi se svidjela, knjigu koja me ganula. I samog bi me utje ila ta pisma kad sam ih pregledavao. I sam sam osjeao da je svijet u kojemu ivim lijep. Napisao sam bezbroj takvih pisama, ali od Naok o i Reiko ni glasa. U restoranu u kojemu sam radio upoznao sam studenta mojih godina po imenu Itoh. Dugo je potrajalo dok taj krotki, povueni student s odsjeka za ulja na platnu nek og umjetnikog fakulteta nije sa mnom stupio u razgovor, ali na kraju smo poeli pos lije posla odlaziti u obli nji kafi i razgovarati o svemu i svaemu. I on je volio ita ti i slu ati glazbu, pa bismo obino razgovarali o knjigama i ploama koje nam se sviaj u. Bio je to mr av, zgodan deko s mnogo kraom kosom i daleko i om odjeom nego to je uob no u studenata likovnjaka. Nikad nije govorio mnogo, ali imao je tono definiran u kus i stavove. Volio je francuske romane, posebice Georgesa Bataillea i Borisa V iana29. Sto se tie glazbe, najdra i su mu bili Mozart i Ravel. Ba poput mene, i on j e tra io prijatelja s kojim e moi razgovarati o takvim stvarima. Itoh me jednom pozvao u stan. Nije bio tako zabaen kao moj: bila je to udna jednok atnica iza parka Inoka ira. Njegova soba bila je prepuna slikarskog pribora i plat na. Zamolio sam ga da mi poka e svoje radove, ali rekao je da mu je neugodno i ta mi pokazivati. Pili smo Chivas Regal koji je otuio iz oeva stana, pr ili gavune na pei na ugljen, i slu ali kako Robert Casadesus^0 izvodi Mozartov koncert za glasovir. Itoh je bio iz Nagasakija. Imao je djevojku s kojom je spavao kad god bi oti ao do ma, rekao je, ali u posljednje vrijeme veza im ba nije timala. Zna kakve su cure rekao je. Kad napune dvadeset ili dvadeset i jednu, najednom ih spopadnu svakakve ideje. Postanu superrealistine. A kad se to dogodi, sve to je na njima nekada izgledalo slatko i dra esno, sad pone izgledati obino i depresivno. Kad se sad naem s njom, nakon to to o bavimo ona me pone ispitivati: "Sto e nakon diplome?" I, to e nakon diplome? pitao sam ga. vaui zalogaj gavuna, odmahnuo je glavom. A to mogu? Studiram slikarstvo! Ako se ovjek
pone oko toga brinuti, nitko vi e nee studirati slikarstvo! To se ne radi za novac. I dakle ona ka e, ono: "Za to se ne bi vratio u Nagasaki i radio kao nastavnik liko vnog?" Ona planira biti nastavnica engleskog. Vi e nisi ba lud za njom, zar ne? Pa, ukratko priznao je Itoh. I tko, zaboga, eli biti nastavnik likovnog? Neu cije li jebeni ivot uiti tinejd ersku stoku kako se crta! To s tim nema veze rekao sam ja. Zar ne misli da bi trebao prekinuti s njom? I z bog nje i zbog sebe. Naravno da bih trebao. Ali ne znam kako bih joj to rekao. Ona planira cijeli ivo t provesti sa mnom. Kako joj, kvragu, mogu rei: "Hej, trebali bismo prekinuti. Vi e te ne volim"? Pili smo Chivas bez leda, a kad nam je nestalo gavuna, narezali smo krastavce i celer i umakali ih u miso. Dok su mi meu zubima hrskale kri ke krastavca, sjetio sa m se Midorina oca, a to me podsjetilo kako mi je ivot jednolian i bljutav bez Mido ri, pa sam se gadno oneraspolo io. Nisam ni shvatio, a ona mi je postala silno va na . Ima ti curu? pitao je Itoh. Aha rekao sam, a nakon pauze dodao ali sad ne mogu biti s njom. Ali razumijete se, zar ne? Nadam se. emu inae sve? rekao sam ja i nacerio se. Itoh je uti anim glasom govorio o Mozartovoj veliini. Mozarta je znao napamet, onako kako djeak sa sela poznaje brdske staze. Njegov otac obo ava o je glazbu i od najmlaeg ga je djetinjstva okru io njome. Ja nisam toliko znao o k lasinoj glazbi, ali slu ajui ovaj Mozartov koncert uz Itohove inteligentne i osjeajne komentare ("To - taj dio", "A ovo?"), osjeao sam kako me obuzima mir, prvi put nakon tako dugo vremena . Gledali smo polumjesec kako visi nad parkom Inoka ira i popili Chivas Regal do p osljednje kapljice. Fantastian viski. Itoh je rekao da mogu prespavati, ali ja sam mu rekao da imam nekog posla, zahva lio na viskiju i oti ao od njega prije devet. Na putu kui iz govornice sam nazvao M idori. Na moje veliko iznenaenje ovaj se put javila. alim rekla je ali ne elim sad s tobom razgovarati. Znam, znam. Ali ja ne elim da na odnos ovako zavr i. Ti si mi jedna od malobrojnih prijatelja, i boli me to te ne mogu vidjeti. Kad u moi razgovarati s tobom? Bar mi to reci. Kad se meni bude razgovaralo s tobom rekla je. Kako si? pitao sam. Dobro rekla je i spustila slu alicu. Sredinom svibnja stiglo mi je pismo od Reiko. Hvala to tako esto pi e . Naoko vesele tvoja pisma. A i mene. Ne ljuti se to ih itam, za ne? Oprosti to ti tako dugo nisam mogla odgovoriti. Da iskreno ka em, bila sam malo isc rpljena, a nema ni dobrih vijesti. Naoko nije dobro. Neki dan do la joj je mama iz Kobea. Nas etvero - ona, Naoko, doktor i ja - dugo smo razgovarali, i do li do zak ljuka da Naoko neko vrijeme mora boraviti u pravoj bolnici, na intenzivnom tretma nu, a onda e se mo da vratiti ovamo, ovisno o rezultatima. Naoko ka e da bi, ako je m ogue, voljela ostati tu i sama sebe izlijeiti, i znam da e mi nedostajati i brinut u se za nju, ali injenica je da ju je ovdje sve te e dr ati pod kontrolom. Uglavnom je dobro, ali katkad joj osjeaji postanu iznimno nestabilni, a kad se to dogodi, ne smijemo oka skidati s nje. Nitko ne mo e znati to je kadra uiniti. Kad joj ponu te intenzivne epizode s glasovima, posve se zatvori u sebe i samuje. Zbog ega se i sama sla em kako je za Naoko najbolje da se neko vrijeme lijei u pravo j ustanovi. Mrzim to to moram rei, ali to je sve to mo emo. Kao to sam ti ve jednom rek la, strpljenje je najva nije. Moramo raspetljavati te zamr ene konce jedan po jedan, ne gubei nadu. Bez obzira kako beznadno njezino stanje mo da izgleda, prije ili ka snije nai emo taj razmotani koni. Ako se nalazi u mrklom mraku, mo e samo sjediti dok t se oi ne priviknu na tamu. Dok ti ovo primi , Naoko e ve biti u drugoj bolnici. ao mi je to ti javljam kad je odl uka ve donesena, ali sve se dogodilo brzo. Nova bolnica je vrlo dobra, s dobrim d
oktorima. Dolje u ti napisati adresu: molim te, pi i joj tamo. I meni e javljati kak o napreduje, pa u ti javiti to saznam. Nadam se da e vijesti biti dobre. Znam da e t i ovo biti te ko, ali ne gubi nadu. I premda Naoko vi e nije tu, molim te, pi i katkad i meni. Do vienja. Toga proljea napisao sam gomilu pisama: svaki tjedan jedno za Naoko, nekoliko za Reiko, i jo nekoliko za Midori. Pisao sam pisma u predavaonici, pisao sam pisma z a stolom kod kue, s Ga-lebicom u krilu, pisao sam pisma za praznim stolovima tije kom stanke u talijanskom restoranu. Osjeao sam se kao da pisanjem pisama dr im na o kupu komadie svoga raspadnutog ivota. Midori sam pisao: Travanj i svibanj su za mene bili bolni, osamljeni mjeseci jer nisam mogao razgovarati s tobom. Nisam imao pojma da proljee mo e biti tako bolno i osamljeno. Bolje imati tri veljae nego ovakvo proljee. Znam kako je sada prekasn o da to ka em, ali super ti stoji nova frizura. Stvarno je slatka. Sad radim u tal ijanskom restoranu, i kuhar me nauio praviti izvrsne pagete. Volio bih ti ih uskor o skuhati. Svaki dan i ao sam na fakultet, radio u restoranu dva ili tri puta tjedno, s Itoho m razgovarao o knjigama i glazbi, proitao nekoliko romana Borisa Viana koje mi je posudio, pisao pisma, igrao se s Galebicom, kuhao pagete, radio u vrtu, masturbi rao mislei na Naoko, i pogledao puno filmova. Bila je ve gotovo polovica lipnja kad je Midori poela razgovarati sa mnom. Dva mje seca jedno drugome nismo rekli ni rije. Poslije jednog predavanja sjela je kraj m ene, naslonila bradu na ruku i ostala tako sjediti, ni ta ne govorei. S druge stran e prozora je ki ilo - bio je to pravi pljusak, kao u ki noj sezoni, plju tao je bez im alo vjetra, i namakao sve pod sobom. Dugo nakon to su drugi studenti izmiljeli iz predavaonice Midori je ostala sjediti kraj mene bez rijei. Onda je iz d epa na tra pericama uzela cigaretu Maribora, stavila je u usta i pru ila mi ibice. Kresnuo sam ibicu i pripalio joj cigaretu. Midori je napuila usnice i nje no mi puhnula oblak d ima u lice. Je li mi dobra frizura? pitala je. Fantastina je. Koliko fantastina? Toliko da bi se od njene ljepote sru ila sva stabla u svim umama svijeta. Zbilja tako misli ? Zbilja tako mislim. Neko vrijeme nije skidala oiju s mojih, a onda mi je pru ila desnu ruku. Primio sam je. Izgledala je kao da joj je laknulo ak i vi e nego meni. Otresla je pepeo na po d i digla se na noge. Idemo jesti. Umirem od gladi rekla je. Kamo hoe da idemo? pitao sam. U restoran robne kue Taka imaja u Nihonba iju. Za to ba tamo? Tamo katkad volim otii, to je sve. Pa smo podzemnom oti li do Nihonba ija. Sve je bilo gotovo pusto, mo da zato to je cije log jutra ki ilo. Miris ki e ispunio je cijelu veliku, prostranu robnu kuu, i svi zaposlenici na licima su imali izraz ti pa "A to emo sad?" Midori i ja oti li smo u restoran u podrumu, i nakon to smo pomno pregledali plastinu hranu u izlogu, oboje smo se odluili za klasinu hladnu platu s ri om, ukiseljenim povrem, ribom na aru, tempurom i piletinom terijaki31. Unutra je bila sve samo ne gu va, iako je bila sredina dana. Bo e, kad li sam zadnji put ruao u restoranu robne kue pitao sam se naglas, pijui ze leni aj iz jedne od onih dopadljivih bijelih alica kakve se mogu nai samo u restora nima robnih kua. Ja volim raditi ovakve stvari rekla je Midori. Ne znam, onda se osjeam kao da ra dim ne to posebno. Vjerojatno me to podsjea na djetinjstvo. Roditelji me gotovo nik ad nisu vodili u robne kue. A ja potajno sumnjam da moji ni ta drugo i nisu radili. Moja mama bila je luda za robnim kuama. Blago tebi! O emu ti to? Ja ba ne volim ii u robne kue.
Ne, hou rei da ti je blago to im je bilo stalo do tebe pa su te svugdje vodili. Pa, bio sam dijete rekao sam. Kad sam ja bila mala, sanjala sam o tome da u kad odrastem sama otii u restoran u robnoj kui i jesti to god po elim. Kakav isprazan san! Zar je zabavno natrpati puna usta ri e na ovakvome mjestu ako si sam? Hrana i nije tako sjajna, restoran je sa mo velik, prepun, zagu ljiv i buan. No svejedno svako malo pomislim kako u doi ovamo. Bio sam stra no usamljen ova dva mjeseca rekao sam. Da, znam. Pisao si mi u pismima rekla je Midori ravnim glasom. Nego, idemo jest i. Sad ne mogu ni o emu drugome misliti. Pojeli smo sve pr ene, peene i ukiseljene stvarice u odvojenim odjeljcima ukusnih la kiranih kutija u obliku polumjeseca, popili bistru juhu iz lakiranih zdjela, te zeleni aj iz onih bijelih alica. Midori je nakon ruka zapalila cigaretu. Kad je popu ila, bez rijei je ustala i uzela ki obra n. I ja sam ustao i uzeo svoj. Kamo sad eli ii? pitao sam. Na krov, naravno. To je idui korak nakon ruka u restoranu robne kue. Na krovu po ki i nije bilo nikoga, na odjelu za kune ljubimce nije bilo prodavaa, a na kioscima i kuici za prodaju karata za djeji zabavni park rolete su bile zatvore ne. Otvorili smo ki obrane i poeli lutati meu mokrim drvenim konjima, vrtnim stolcim a i tandovima. Bilo mi je nevjerojatno da u Tokiju postoji tako pusto mjesto. Mid ori je rekla da eli pogledati kroz teleskop, pa sam ubacio novi i pridr ao joj ki obran dok je ona kiljila kroz okular. U jednom kutu krova bio je natkriveni prostor za igru s nizom atrakcija za djecu . Midori i ja sjeli smo jedno kraj drugoga na nekakvu platformu i promatrali kak o pada ki a. Reci, dakle kazala je Midori. Ne to mi eli rei, znam. Neu se opravdavati rekao sam ali onaj put bio sam zbilja poti ten. Mozak mi je bio posve smuen. Ni ta nisam registrirao. Ali kada te vi e nisam mogao viati, jedna stvar postala mi je kristalno jasna. Shvatio sam da sam do tada uspio pre ivjeti jedino zato to sam u ivotu imao tebe. Kad sam izgubio tebe, bol i samoa zbilja su me dotu kli. Zar nema pojma kako su meni ova dva mjeseca bila bolna i usamljena bez tebe? Ovo me sasvim zateklo. Ne rekao sam. To mi nikad nije palo na pamet. Mislio sam da si ljuta na mene i da me ne eli vidjeti. Kako mo e biti takav idiot? Naravno da sam te eljela vidjeti! Rekla sam ti koliko m i se svia ! Kad se meni netko svia, onda mi se zbilja svia. Kod mene ti to ne ide tak o, as mi se svia , as ne. Zar ni to ne zna o meni? Ma, da, ali... Zato sam bila tako ljuta na tebe! Htjela sam te dobro utnuti nogom u guzicu. Hou rei, tako se dugo nismo vidjeli, a ti si bio tako odsutan jer si mislio na tu dru gu curu da mene nisi ni pogledaol Kako se ne bih naljutila? Ali osim svega toga, dugo sam imala dojam da bi za mene bilo bolje kad bih te se neko vrijeme klonil a. Da ra istim neke stvari u glavi. Kakve stvari? Na odnos, naravno. Do lo je dotle da mi je u dru tvu s tobom bilo mnogo ljep e nego s njim. Hou rei, zar ti to nije udno? I komplicirano? Naravno da mi se on jo svia. Malo je samo iv i uskogrudan i donekle fa ist, ali ima mnogo dobrih strana, i on je prvi mu karac za kojega sam se ozbiljno zainteresirala. Ali ti, no, ti mi znai ne to poseb no. Kad sam s tobom osjeam da je sve onako kako treba biti. Vjerujem u tebe. Svia m i se. Ne elim te pustiti. Postajala sam sve zbunjenija, pa sam oti la k njemu i pit ala ga to da uinim. Rekao mi je da se prestanem viati s tobom. Rekao je, ako se kan im viati s tobom, neka onda raskinem s njim. I to si uinila? Raskinula sam s njim. Samo tako. Midori je stavila cigaretu Maribora u usta, za klonila je rukom i zapalila, te uvukla dim. Za to? Za to?! vrisnula je. Jesi li ti lud? Zna engleski ko-njunktiv, razumije trigonometr iju, mo e itati Marxa, a ne zna odgovor na tako jednostavno pitanje? Za to uope mora pit ti? Za to prisiljava djevojku da takvo to ka e? Ti mi se svia vi e nego on, to je sve. Vo
jela bih da sam se zaljubila u nekoga malo zgodnijeg, naravno. Ali nisam. Zaljub ila sam se u tebel Poku ao sam ne to rei, ali osjeao sam kako mi rijei zastaju u grlu. Midori je bacila cigaretu u lokvicu. Daj molim te makni taj izraz s lica! Raspla kat e me. Ne brini se, ja znam da ti voli drugu. Ni ta ne oekujem od tebe. Ali bar me mo e zagrliti. Ova dva mjeseca bilo mi je gadno. Otvorio sam ki obran pa smo oti li iza igraonice i vrsto se zagrlili. Na a tijela uprla su se jedno o drugo, i usnice su nam se spojile. Miris ki e lijepio se za njezinu kosu i traper jaknu. Djevojaka tijela tako su meka i topla! Osjeao sam kako se nj ezine grudi tiskaju o moja prsa kroz odjeu. Kad sam posljednji put osjetio tjeles ni dodir nekog ljudskog bia? Onaj dan kad sam te posljednji put vidjela, te veeri sam razgovarala s njim i pr ekinuli smo rekla je Midori. Volim te rekao sam joj. Iz dna du e. Nikad te vi e ne elim pustiti. Ali ja tu ne mog u ni ta. Ne mogu napraviti taj potez. Zbog nje? Kimnuo sam glavom. Reci mi, jesi li spavao s njom? Jednom. Prije godinu dana. I od onda je nisi vidio? Jesam, dvaput. Ali ni ta nismo radili. Za to? Zar te ne voli? Te ko je to rei rekao sam. Vrlo je komplicirano. I zbrkano. I traje ve jako dugo. N e znam vi e to je to. A ne zna ni ona. Samo znam da imam odgovornost kao ovjek, i ne mogu joj okrenuti lea. Tako mi se bar sada ini. ak i ako me ona ne voli. Daj da ti samo jedno ka em, Vatanabe rekla je Midori, prislanjajui obraz uz moj vr at. Ja sam prava, iva djevojka, u ilama mi kola prava, topla krv. Ti me dr i u naruju, i ja ti govorim da te volim. Spremna sam uiniti sve to mi ti ka e . Mo da sam malo luda , ali dobra sam cura, i po tena, i marljiva, i prilino sam zgodna, imam lijepe cice , dobro kuham, a otac mi je ostavio zakladu. Hou rei, sjajna sam prilika, zar ne? Ako me ti ne uzme , na kraju u otii nekamo drugamo. Treba mi vremena rekao sam. Treba mi vremena da promislim i sve poslo im u glavi, da donesem odluku. Oprosti, ali to je sve to sada mogu rei. Da, ali ti mene zbilja voli iz dna du e, zar ne? I nikad me vi e ne eli pustiti, zar n e? To sam rekao i to mislim. Midori se odmaknula od mene s osmijehom na licu. Dobro, ekat u! Vjerujem ti rekla je. Ali kad me uzme , uzet e samo mene. I kad me dr i u naruju, mislit e samo na mene li to jasno? Savr eno sam razumio. Briga me to e mi uiniti, ali ne elim da me povrijedi . Toga mi je u ivotu bilo dosta i e nego dosta. Sada elim biti sretna. Privukao sam je bli e i poljubio u usta. Baci taj prokleti ki obran i zagrli me objema rukama - vrsto! rekla je. Ali bit emo mokri do gole ko e! Pa to onda? Prestani razmi ljati i vrsto me zagrli! Puna dva mjeseca ekam na ovo! Spustio sam ki obran i zagrlio je na ki i. Jednolian um guma s autoceste omotao nas je poput magle. Ki a je padala bez prestanka, bez zvuka, natapajui njezinu i moju kos u, i poput suza tekla niz na e obraze, po njezinoj traper jakni i mojoj utoj najlon skoj vjetrovci, te se irila u tamnim mrljama. A da se vratimo pod krov? pitao sam. Doi k meni. Nikoga nema doma. Ovako emo se oboje prehladiti. Istina je. Ovo je kao da smo upravo preplivali rijeku rekla je Midori, smije ei se. Kakav dob ar osjeaj! Na odjelu rublja kupili smo povelik runik i naizmjence oti li u zahod obrisati kosu . Onda smo sjeli na podzemnu, i doplativ i karte oti li do njezina stana u Miogadani ju. Pustila me da se istu- iram prvi, a onda je oti la i ona. Dok se moja odjea su ila, Mi-
dori mi je posudila da odjenem kupai ogrta, a ona se presvukla u polo majicu i suk nju. Sjeli smo za kuhinjski stol popiti kavu. Priaj mi o sebi rekla je Midori. to o sebi? Hmm, ne znam, to mrzi ? Piletinu i spolne bolesti i brijae koji previ e govore. to jo ? Samotne travanjske noi i ipkaste tabletie za telefon. to jo ? Odmahnuo sam glavom. Niega se vi e ne mogu sjetiti. Moj deko - hou rei, moj biv i deko - imao je gomilu stvari koje je mrzio. Recimo, kad ja nosim prekratke suknje, ili kad pu im, ili to se prebrzo napijem, ili kad govor im gadosti, ili kada kritiziram njegove prijatelje. Dakle, ako ti se i ta na meni ne svia, samo reci, pa u vidjeti to mogu. Niega se ne mogu sjetiti rekao sam nakon kraeg razmi ljanja. Nema niega. Zbilja? Svia mi se sve to obue , i svia mi se to ini i govori i kako hoda i kako se napij Hoe rei, zbilja sam u redu ovakva kakva sam? Ne znam kako bi se mogla promijeniti, pa si valjda dobra takva. Koliko me voli ? pitala je Midori. Dovoljno da se svi tigrovi na svijetu otope i postanu kao maslac rekao sam. Ludnica rekla je ona s notom zadovoljstva u glasu. Bi li me opet zagrlio? Legli smo u njezin krevet i zagrlili se, ljubei se dok nam je zvuk ki e punio u i. On da smo razgovarali o svemu i svaemu, od nastanka svemira do vlastitih sklonosti k ad je rije o tvrdoi kuhanih jaja. Pitam se to mravi rade kad pada ki a rekla je Midori. Nemam pojma rekao sam. Oni su marljivi, pa vjerojatno tada iste kuu ili rade inve nturu. Ako su tako marljivi, za to ne evoluiraju? Isti su od pamtivijeka. Ne znam rekao sam. Mo da im tjelesna graa nije pogodna za evoluciju - za razliku o d, recimo, majmuna. Hej, Vatanabe, puno ti stvari ne zna . Ja sam mislila da zna sve. Svijet je velik rekao sam. Planine su visoke, a mora duboka rekla je Midori. Gurnula mi je ruku ispod kupae g ogrtaa i napipala moj nabrekli penis. Progutav i knedlu, rekla je Hej, Vatanabe, alu na stranu, ovo nee ii. Ja nikad ne bih mogla primiti ovakvu veliku, tvrdu stva r. Nema anse. ali se rekao sam s uzdahom. Aha rekla je ona, kikoui se. Ne brini se. Sve e biti u redu. Sigurno e ui. Ovaj, m li pogledati? Samo izvoli. Midori se zavukla ispod pokrivaa i sveg me isprepipala, nategnula ko u mog penisa, odvagnula te inu mojih testisa na dlanu. Onda je provirila van i uzdahnula. Savr eno ! rekla je. Ne laskam ti! Stvarno mi je savr en! Hvala rekao sam osjeajui istu zahvalnost. Ali zbilja, Vatanabe, ti to ne eli raditi sa mnom, zar ne -dok sve to ne rije i ? Nema anse da ne elim s tobom rekao sam. Toliko to elim da u poludjeti. Ali to jedn stavno ne bi bilo u redu. Kako si tvrdoglav! Da sam ja na tvome mjestu, jednostavno bih to uinila - a onda bih poslije razmi ljala. Je li? Samo se alim rekla je Midori slaba nim glasiem. Vjerojatno ne bih ni ja, da sam na tvome mjestu. I to volim kod tebe. To stvarno volim kod tebe. Koliko me voli ? pitao sam, ali nije odgovorila. Umjesto toga stisnula se uz mene , prislonila mi usnice na bradavicu i poela micati ruku kojom mi je obujmila peni s. Prvo to mi je palo na pamet bilo je kako to ini sasvim drukije nego Naoko. Obje su bile nje ne i divne, ali ne to je tu bilo drukije, pa je ovo djelovalo kao posve d rukije iskustvo. Hej, Vatanabe, kladim se da misli na onu drugu curu. Ne mislim slagao sam.
Zbilja? Zbilja. Jer to bi mi zbilja bilo grozno. Ja ne mogu misliti ni na koga drugog rekao sam. Hoe mi dirati grudi, ili dolje? pitala je Midori. O, volio bih, ali radije ne. Ako uinimo sve to odjednom, bit e mi previ e. Midori je kimnula glavom i poela ne to u kati pod pokrivaem, te svukla gaice i prislonil a ih uz vr ak mog penisa. Mo e svr iti u njih rekla je. Ali uprljat u ih. Daj prestani! Rasplakat e me rekla je Midori, kao da je na rubu suza. Samo ih tre bam oprati. Zato se nemoj suzdr avati, svr i kad god hoe . Ako se brine za moje gaice, ku pi mi nove. Ili nee moi svr iti jer su moje? Ma kakvi rekao sam. Hajde onda, idemo. Kad sam svr io, Midori je pa ljivo razgledala moju spermu. Uau, koliko toga ima! Previ e? Ma ne, ludice, u redu je. Samo ti svr avaj koliko hoe rekla je s osmijehom. Onda me poljubila. Naveer je Midori oti la u kupnju i skuhala veeru. Jeli smo za kuhinjskim stolom, tem puru i ri u s gra kom, i sve zalili pivom. Jedi puno da ima puno sperme rekla je Midori. Onda u ja biti ljubazna i pomoi u ti da je se rije i . Hvala lijepa rekao sam. Znam ja svakakve naine. Uila sam iz enskih asopisa dok smo jo imali knji aru. Jednom u imali specijalno izdanje o tome kako se brinuti oko mu a da te ne bi varao dok s i trudna i ne mo e se seksati. Ima gomila naina. Hoe da isku amo? Jedva ekam rekao sam. Nakon to sam se rastao od Midori, na postaji sam kupio novine, ali kad sam ih u v laku otvorio, shvatio sam da nemam ama ba nikakvu elju da ih itam, i zapravo nisam ni shvaao to pi e. Samo sam bio u stanju zuriti u nerazumljivu tiskanu stranicu i pi tati se to e mi se sada dogoditi, i kako e se stvari oko mene promijeniti. Osjeao sa m kako svijet svako malo podrhtava. Duboko sam uzdahnuo i za mirio. to se tie onoga t o sam toga dana uinio, ni najmanje se nisam kajao; zasigurno sam znao da, kad bih sve morao ispoetka, ovaj bih dan pro ivio na posve isti nain. vrsto bih grlio Midori na ki nom krovu; smoio bih se s njom do gole ko e; i dopustio bih da me u krevetu pr stima dovede do vrhunca. U to nisam sumnjao. Volio sam Midori, i bio sam sretan t o mi se vratila. Nas dvoje mo emo uspjeti, to je bilo sigurno. Kao to je sama Midor i rekla, ona je prava, iva djevojka kojoj ilama tee krv, i svoje je toplo tijelo pr edavala mome naruju. To je bilo sve to sam mogao uiniti kako bih potisnuo sna nu elju da je skinem do gola, raskrilim njezino tijelo i utonem u njezinu toplinu. Nikak o se nisam mogao natjerati da je zaustavim jednom kad mi je uhvatila penis i poel a micati ruku. Htio sam da mi to ini, ona je to htjela, i bili smo zaljubljeni. T ko je to mogao sprijeiti? Bila je to istina: volio sam Midori. I vjerojatno sam t o ve neko vrijeme znao. Samo sam jako dugo izbjegavao taj zakljuak. Problem je bio u tome to takav razvoj dogaaja nikako nisam mogao objasniti Naoko. To bi u svakom asu bilo dovoljno te ko, ali sad kad je bila u ovakvom stanju, nikak o joj nisam mogao rei da sam se zaljubio u drugu djevojku. A osim toga, ja sam jo volio Naoko. Koliko g od uvrnuta ta ljubav bila, volio sam je. Negdje u sebi jo sam uvao iroko, otvoreno prostranstvo, nedirnuto, samo za Naoko. Mogao sam jedino napisati Reiko pismo i sve priznati, potpuno iskreno. Kod kue sa m sjeo na verandu, promatrao kako nona ki a lije na vrt, i slagao reenice u glavi. O nda sam oti ao do stola i napisao pismo. Gotovo mi je nepodno ljivo to ti sada moram pisati ovakvo pismo, poeo sam. Ukratko sam opisao svoj odnos s Midori i objasnio t o se toga dana dogodilo. Uvijek sam volio Naoko, i jo je volim. Ali ovo to postoji izmeu Midori i mene na ne ki je nain odlueno i konano. To ima neku neodoljivu snagu koja me vue u budunost. Pre ma Naoko osjeam silno mirnu, nje nu i istu ljubav, ali ono to osjeam prema Midori posv e je drukiji osjeaj. On samostalno stoji i hoda, ivi i di e, vibrira i drma same teme
lje moga bia. Ne znam to u. Zbunjen sam. Ne elim se opravdavati, ali vjerujem da sam ivio to sam iskrenije mogao. Nikad nikome nisam lagao, i godinama sam se trudio n e povrijediti ljude. No ipak sam se sada na ao u ovom labirintu koji me baca tamoamo. Kako je to mogue? Ne mogu to objasniti. Ne znam to da uinim. Mo e li mi ti rei, Re iko? Samo se tebi mogu obratiti za savjet. Te veeri poslao sam pismo preporuenom po tom. Reikin odgovor stigao je pet dana kasnije, s datumom 17. lipnja. Da ponem s dobrim vijestima. Naoko se oporavlja mnogo br e nego to je itko mogao oeki vati. Jednom sam s njom razgovarala telefonom, i govorila je krajnje lucidno. Mo d a e se ak ubrzo ovamo vratiti. A sad o tebi. Mislim da sve shvaa preozbiljno. Divno je to voli nekoga, i ako je ta ljubav iskrena , nitko se nee gubiti u labirintu. Mora imati vi e vjere u sebe. Moj savjet vrlo je jednostavan. Kao prvo, ako te ta Midori tako sna no privlai, pri rodno je da si se u nju zaljubio. To mo e zavr iti dobro, a i ne mora. Ali takva je ljubav. Kad se zaljubi , prirodno je da se preda . Tako ja mislim. To je jednostavno oblik iskrenosti. Kao drugo, to se tie pitanja treba li spavati s Midori ili ne, to sam mora odluiti. J a tu ni ta ne mogu rei. Razgovaraj s Midori i doi do vlastitog zakljuka, onako kako s e tebi ini najbolje. Kao tree, nemoj to rei Naoko. Ako se stvari razviju do te mjere da joj svakako bud e morao rei, onda emo ti i ja zajedno smisliti neki dobar plan. Zasad samo uti. Prep usti to meni. etvrta stvar koju moram rei jest da si za Naoko bio takav izvor snage da ak i ako p rema njoj vi e ne gaji ljubavne osjeaje, jo joj umnogome mo e pomoi. Dakle, ne mozgaj o ome i ne razbijaj glavu na taj svoj superozbiljan nain. Svi mi (a pod time mislim svi, i normalni i ne tako normalni) nesavr ena smo ljudska bia koja ive u nesavr enu svijetu. Ne ivimo s mehanikom precizno u bankovnog rauna niti mjerimo svoje linije i k utove ravnalima i kutomjerima. Imam li pravo? Meni se ini da je ta Midori sjajna cura. Ve iz tvog pisma razumijem za to te privukl a. A razumijem i za to te privlai Naoko. U tome nema niega gre nog. Takve se stvari st alno dogaaju u ovom na em velikom svijetu. To je kao da amcem isplovi na prekrasno je zero po divnom danu, i misli kako su i nebo i jezero divni. Dakle, prestani se gr isti. Stvari e se razviti onako kako se moraju razviti ako im dopusti da idu svoji m prirodnim tokom. Koliko god se ti trudio, ljudi e biti povrijeeni kada za to doe vrijeme. Takav je ivot. Znam da zvuim kao da govorim s propovjedaonice, ali vrijeme je da naui tako ivjeti. Previ e se trudi prilagoditi ivot svojim idejama. Ako ne eli zavr iti u ludnici, mora se malo vi e otvoriti i prepustiti se prirodnom toku ivota. Ja sam obina nemona i nesavr e na ena, ali svejedno katkad pomislim kako ivot mo e biti prekrasan! Vjeruj mi, to je istina! Dakle, prestani s time to sada radi i budi sretan. Potrudi se da bude sret an! Ne moram ni rei da mi je ao to ti i Naoko niste doekali sretan kraj. Ali tko mo e rei t je najbolje? Zato treba zgrabiti svaku ansu za sreu koja se uka e, i ne brinuti se previ e za druge. Iskustvo mi govori da u ivotu ne dobijemo vi e od dvije-tri takve an se, i ako ih propustimo, kajat emo se do kraja ivota. Svaki dan sviram gitaru, ni za koga posebno. ini mi se malo besmisleno. Ne volim ni mrane, ki ne noi. Nadam se da u opet imati priliku svirati gitaru i jesti gro e u sob i s tobom i Naoko. No, dobro, do tada... Reiko I ida 11 IVeiko mi je pisala nekoliko puta nakon Naokine smrti. Nisam ja kriv, rekla je. Nitko nije kriv, kao to se nikoga n e mo e kriviti ni za ki u. Ali nisam joj odgovorio. to sam mogao rei? emu bi to slu ilo? Naoko vi e nije bilo na ovome svijetu; postala je tek aica pepela. Naoko je pokopana krajem kolovoza u Kobeu, u krugu obitelji, a kad je sprovod za vr io, vratio sam se u Tokio. Stanodavcu sam rekao da me neko vrijeme nee biti, a ef u u talijanskom restoranu da se neu vraati na posao. Midori sam napisao kratku por uku: zasad joj ni ta ne mogu rei, ali nadam se da e me jo malo ekati. Idua tri dana pro veo sam u kinima, a kad sam pogledao sve nove filmove u Tokiju, spakirao sam ruk sak, uzeo iz banke svu u teevinu, oti ao na postaju ind uku i sjeo na prvi ekspresni vla
k koji je odlazio iz grada. Kamo sam sve putovao ne mogu se sjetiti. Dosta se jasno sjeam prizora, zvukova i mirisa, ali imena gradova nekamo su nestala, kao i svako poimanje redoslijeda u kojemu sam putovao od mjesta do mjesta. I ao bih od grada do grada vlakom ili auto busom, ili bih stopirao kamione, vreu za spavanje irio sam na praznim parkirali tima , postajama, parkovima, na obali rijeka ili mora. Jednom sam ih nagovorio neka me puste da prespavam u kutu mjesne policijsk e postaje, a drugi put spavao sam kraj groblja. Nisam mario gdje spavam, dokle g od nikome nisam smetao i dok sam u vrei za spavanje mogao ostati koliko elim. Iscr pljen od hoda, upuzao bih u nju, sasuo u grlo malo jeftinog viskija i vrsto zaspa o. U ljubaznim gradovima ljudi su mi davali hranu i tablete protiv komaraca, a u ne tako ljubaznim pozvali bi policiju da me najuri iz parka. Meni je bilo sveje dno. Samo sam htio spavati u nepoznatim gradovima. Kad bi mi ponestalo novca, nekoliko bih dana radio kao nadniar dok ne bih zaradio koliko mi treba. Za mene je uvijek bilo posla. I ao sam od grada do grada, bez ik akva odredi ta na umu. Svijet je bio velik, pun udnih stvari i neobinih ljudi. Jedno m sam nazvao Midori jer sam joj morao uti glas. Semestar je odavno poeo, zna rekla je. Na nekim kolegijima ve tra e eseje. to kani vaa li da te nema ve cijela tri tjedna? Gdje si? Sto radi ? Oprosti, ali ne mogu se vratiti u Tokio. Ne jo . I to je sve to e mi rei? Sada ti zbilja nemam vi e to rei. Mo da u listopadu... Midori je poklopila bez rijei. Nastavio sam putovati. Svako malo odsjeo bih u nekom jeftinom prenoi tu da se okupa m i obrijem. Ono to sam vidio u zrcalu izgledalo je stra no. Sunce mi je isu ilo ko u, oi su mi bile upale, na obrazima sam imao mrlje i posjekotine. Izgledao sam kao d a sam upravo ispuzao iz neke pilje, ali to sam ipak bio ja. To sam bio ja. Tada sam ve putovao obalom, to sam dalje mogao od Tokija - mo da sam bio u Totoriju ili na skrivenoj strani Hjoga. Bilo je lako sam hodati obalom mora. Uvijek sam u pijesku mogao nai udobno mjesto za spavanje. Zapalio bih vatru od naplavljenog d rva i ispekao malo suhe ribe koju bih kupio od mjesnog ribara. Onda bih progutao malo viskija i slu ao valove, mislei na Naoko. Bilo je previ e udno misliti da je mrt va i vi e nije dio ovoga svijeta. Nisam mogao usvojiti tu istinu. Nisam to mogao povjerovati. uo sam kako se u poklopac njezina lijesa zabijaju avli, ali jo se nisam priviknuo na pomisao da s e vratila u ni tavilo. Ne, njezina slika jo je bila previ e iva u mome sjeanju. Jo sam je vidio kako ustima o buhvaa moj penis, kako joj kosa pada po mome trbuhu. Jo sam osjeao njezinu toplinu, njezin dah, i onaj bespomoni trenutak kad nisam mogao ni ta drugo nego svr iti. Sveg a sam se toga sjeao jasno kao da se dogodilo prije pet minuta, i bio sam siguran da je Naoko jo kraj mene, da mogu samo ispru iti ruku i opipati je. Ali ne, ona nij e bila ondje; njezina put na ovome svijetu vi e nije postojala. Onih noi kad nisam mogao spavati pred oi su mi se vraali prizori s Naoko. Nikako ih nisam mogao potisnuti. U meni se naguralo previ e uspomena na nju, i im bi jedna o d njih prona la i najmanju pukotinu, ostale bi nezadr ivo pokuljale van, nalik na ne zaustavljivu bujicu: Naoko u utoj kabanici kako onoga ki nog jutra isti ptinjak i nos i vreu s hranom; uru ena roendanska torta i onaj osjeaj kad su Naokine suze promoile m oju ko ulju (da, i tada je ki ilo); Naoko kako hoda kraj mene u zimskom kaputu od ka melhara; Naoko kako dira kopu za kosu koju je uvijek nosila; Naoko kako me netrem ice gleda onim svojim nevjerojatno bistrim oima; Naoko kako sjedi na kauu, nogu po dvuenih ispod plave spavaice, brade naslonjene na koljena. Uspomene bi me estoko preplavile nalik na valove nadolazee plime, i otplavile moje tijelo na neko nepoznato novo mjesto -mjesto gdje ive mrtvi. Ondje je ivjela Naok o, pa sam mogao s njom razgovarati i dr ati je u naruju. Na tome mjestu smrt nije b ila presudni element kojim je zavr avao ivot. Ondje je smrt bila tek jedan od mnogi h elemenata od kojih se sastojao ivot. Ondje je Naoko ivjela sa smrti unutar sebe. A meni je rekla: "Ne brini se, to je samo smrt. Nemoj da ti smeta." Na tome udnom mjestu nisam osjeao tugu. Smrt je bila smrt, a Naoko Naoko. "U emu je problem?" pitala me s plahim osmijehom. "Ja sam tu, zar nisam?" Njezine dobro p oznate male kretnje bla ile su moje srce nalik na iscjeljujui balzam. "Ako je ovo smrt," pomisl
io sam, "onda smrt i nije tako lo a." "Istina je," rekla je Naoko, "smrt nije bogz na to. To je samo smrt. Ovdje mi je sve tako lako." Naoko mi je govorila u interv alima izmeu udara tamnih valova. No na kraju bi se plima povukla, a ja bih ostao na pla i sam, bespomoan, nisam moga o ii nikamo; tuga bi me obavila dubokom tamom, a onda bi potekle i suze. Manje sa m osjeao da plaem, a vi e da iz mene suze cure same, nalik na znoj. Iz Kizukijeve smrti nauio sam jedno, i vjerovao sam da je ta spoznaja postala dio mene u obliku filozofije: "Smrt postoji, ne kao suprotnost ivotu, nego kao njego v sastavni dio." ivei svoj ivot mi hranimo smrt. Premda istina, bila je to samo jedna od istina koje moramo nauiti. Iz Naokine smrti nauio sam ovo: nijedna istina ne mo e izlijeiti tugu koju osjeamo kad izgubimo voljenu osobu. Nikakva istina, nikakva iskrenost, nika kva snaga, nikakva ljubaznost tu tugu ne mogu izlijeiti. Samo mo emo do kraja izdr at i tu tugu, i ne to iz nje nauiti, ali ono to nauimo nee nam pomoi da se suoimo s iduom gom koja e nas zadesiti bez upozorenja. Slu ajui nou valove, oslu kujui um vjetra, dan z danom ja sam mislio takve misli. S naprtnjaom na leima i pijeskom u kosi, kretao sam se sve dalje na zapad, ivei od viskija, kruha i vode. Jedne vjetrovite veeri, dok sam le ao umotan u vreu za spavanje, i plakao, uz neku b rodsku olupinu, kraj mene je pro ao mladi ribar i ponudio mi cigaretu. Primio sam je i prvi put zapalio u vi e od godinu dana. Pitao me za to plaem, i gotovo refleksno rekao sam mu da mi je umrla mati. Ne mogu podnijeti tu tugu, rekao sam mu, pa s am krenuo na put. Izrazio mi je duboku suut i iz kue donio veliku bocu sakea, te d vije a e. Vjetar je brisao preko pjeskovite pla e, a mi smo sjedili i pili. Rekao mi je da j e i sam u esnaestoj godini izgubio majku. Nikad zdrava, iscrpla se radei od jutra do mraka. Slu ao sam ga samo napola, pijuckajui ake i svako malo protisnuv i ne to u znak odgovora. Osjeao sam se ka o da slu am priu iz nekog dalekog svijeta. Sto on to govori, k vragu, pitao sam se, i najednom me preplavio estoki gnjev: do lo mi je da ga zadavim. Koga briga za tvo ju majku? Ja sam izgubio Naoko! Njezina prekrasna put sad je nestala s ovog svij eta! Kog mi vraga govori o svojoj jebenoj majci?! Ali moj gnjev nestao je jednako brzo kako se razbuktao. Sklopio sam oi i nastavio odsutno slu ati beskrajnu ribarevu priu. Naposljetku me upitao jesam li jeo. Nisam , rekao sam, ali u ruksaku imam kruha i sira, jednu rajicu i komadi okolade. Sto sa m ruao, pitao me. Kruh i sir, rajicu i okoladu, odgovorio sam. ekaj tu rekao je on i otrao. Poku ao sam ga zaustaviti, ali odjurio je u mrak ne osvrui se. Mogao sam samo nastaviti piti ake. Po obali su bili razbacani komadii papira od pe tardi koje je netko ispalio na pijesku, a valovi su udarali o alo uz divlju riku. Ma ui repom, pri ao mi je mr av pas i stao nju kati oko moje logorske vatrice ne bi li n a ao to za jelo, ali na kraju je odustao i oti ao dalje. Mladi ribar vratio se pola sata kasnije s dvije kutije su ija i novom bocom sakea. Gornju kutiju neka pojedem odmah jer u njoj ima ribe, a u donjoj su samo rolice norija i pr ene opne tofua^2, pa e potrajati cijeli dan sutra. Napunio nam je a e sak eom iz nove boce. Zahvalio sam mu i sam pojeo sve iz gornje kutije, premda je tu bilo i vi e nego dovoljno hrane za dvojicu. Kad vi e nismo mogli piti ake, ponudio m i je da prespavam kod njega, ali kad sam rekao da bih radije spavao sam na obali , nije navaljivao. Ustajui, iz d epa je izvadio smotanu novanicu od 5.000 jena i gur nuo mi je u d ep na ko ulji. Uzmi rekao je kupi si ne to zdravo za jelo. Izgleda grozn . Rekao sam da je za mene uinio i vi e nego dovoljno i da ne mogu primiti jo i novac , ali nije ga htio uzeti natrag. Nije to novac rekao je to su moji osjeaji. Ne mi sli previ e o tome, samo uzmi. Mogao sam mu samo zahvaliti i primiti novac. Kad je oti ao, najednom sam se sjetio svoje nekada nje djevojke, one s kojom sam prv i put spavao u zavr nom razredu srednje kole. Pro li su me trnci kad sam shvatio kako sam se ru no ponio prema njoj. Jedva da sam i pomislio na njezine misli i osjeaje, ili na bol koju sam joj nanio. Bila je tako draga i blaga, ali ja sam tada njez inu dobrotu uzeo zdravo za gotovo, i uope nisam o tome dalje razmi ljao. Sto li ona sada radi, pitao sam se. I je li mi oprostila? Preplavio me val munine, i povraao sam kraj starog broda. Glava me boljela od prev i e sakea, i osjeao sam se lo e jer sam lagao ribaru i uzeo njegov novac. Vrijeme mi je da odem u To-kio, odluio sam; ne mogu ovako dovijeka. Ugurao sam vreu za spavan
je u ruksak, provukao ruke kroz remene i otpje aio do mjesne eljeznike postaje. ovjeku na blagajni rekao sam da elim to prije stii u Tokio. Provjerio je red vo nje i rekao da ujutro mogu stii do Osake ako budem presjedao s jednog nonog vlaka na drugi, a odatle mogu superbrzim vlakom. Zahvalio sam mu i novanicom od 5.000 jena koju mi je dao ribar kupio kartu za Tokio. Dok sam ekao vlak, kupio sam novine i provjer io koji je datum: 2. listopada 1970. Dakle, putovao sam cijeli mjesec. Znao sam da je vrijeme za povratak u stvarni svijet. Mjesec dana putovanja nije me ni obodrilo, niti ubla ilo udarac koji mi je nanijel a Naokina smrt. U Tokio sam stigao u pribli no istom stanju kao to sam i oti ao. Nisa m se ak ni mogao natjerati da nazovem Midori. Sto sam joj mogao rei? Kako bih poeo? "Sad je sve gotovo, ti i ja mo emo biti sretni zajedno"? Ne, to nije dolazilo u o bzir. No kako god ja to izrekao, injenice su bile iste: Naoko je mrtva, a Midori je jo tu. Naoko je sada bila hrpica bijelog pepela, a Midori ljudsko bie koje ivi i di e. Preplavio me osjeaj da sam ne to oskvrnuo. Premda sam se vratio u Tokio, danima sam bio zatvoren u svojoj sobi. Pamenje mi je i dalje bilo prikovano za mrtve, a ne za ive. Sobe koje sam u njemu odvojio za Naoko bile su zamraene, pokustvo prekriven o bijelim prevlakama, prozorske daske pra njave. Vei dio dana provodio bih u tim sobama. I mislio sam na Kizukija. "Dakle, napokon si uzeo Naoko", uo sam sebe kako mu govorim. "No, dobro, ionako je bila tvoja. Sad je mo da ondje gdje joj je mjesto. Ali na ovome svijetu, na ovome nesavr enom svijet u koji pripada ivima, ja sam za nju uinio sve to sam mogao. Poku ao sam izgraditi nov i ivot za nas dvoje. Ali pusti sada to, Kizuki. Dajem ti je. Tebe je, ipak, izabr ala. Objesila se u umi mranoj kao dubine njezina srca. Jednom davno ti si u svijet mrtvih odvukao dio mene, a sad je Naoko u taj svijet odvukla jo jedan dio mene. Katkad se osjeam kao kustos u muzeju - u golemom, praznom muzeju, u koji nitko ni kada ne zalazi, a ja ga uvam, ni za koga osim za sebe." etvrti dan po mome povratku u Tokio dobio sam pismo od Re-iko. Preporueno. Bila je to jednostavna poruka: Ve tjednima ne mogu stupiti u kontakt s tobom, pa se brin em. Molim te nazovi me. U devet ujutro i devet naveer ekat u kraj telefona. Nazvao sam je te veeri u devet. Reiko se javila im je prvi put odzvonilo. Jesi li dobro? pitala je. Manje-vi e rekao sam. Smijem li te prekosutra posjetiti? Posjetiti? Misli , ovdje u Tokiju? Upravo tako. elim da porazgovaramo. Odlazi iz sanatorija? Jedino tako te mogu posjetiti, zar ne? U svakom sluaju, i vrijeme mi je da odem. Ovdje sam ipak ve osam godina. Budu li me jo dr ali, poet u trunuti. Bilo mi je te ko progovoriti. Nakon krae utnje Reiko je nastavila Bit u u superbrzom vlaku u 15.20, prekosutra. Hoe li me doekati na postaji? Jo se sjea kako izgledam? Ili te vi e ne zanimam sad kad je Naoko mrtva? Ni govora rekao sam. Vidimo se na postaji u Tokiju prekosutra u 15.20. Lako e me prepoznati. Ja u biti stara gospoa koja nosi kutiju za gitaru. Takvih nema ba mnogo. I doista, lako sam u gu vi uoio Reiko. Imala je mu ki sako od tvida, bijele hlae i crv ene tenisice. Kosa joj je bila kratka kao i uvijek, a okolo su joj kao i obino st r ili uperci. U desnoj ruci imala je smei ko nati koveg, a u lijevoj crnu kutiju za git aru. im me ugledala srdano mi se i naborano nasmije ila, i ja sam se zatekao kako jo j uzvraam irokim osmijehom. Uzeo sam njezin koveg pa smo otpje aili do vlaka za zapadn a predgraa. Hej, Vatanabe, koliko ve ima tu stra nu facu? Ili se to danas u Tokiju tako nosi? Malo sam putovao, stalno sam jeo smee rekao sam. Kako ti se svidio superbrzi vl ak? U asan je! rekla je. Ne mo e otvoriti prozore. Htjela sam kupiti lunch-paket u nekom bifeu na postaji. Prodaju ih u vlaku, zna . Da, bezobrazno skupe plastine sendvie. To ne bi pojeo ni pas s maslom. Meni su se uvijek sviali rukovi na postaji Go-tenba. Nekada davno, prije superbrzog vlaka.
Pa, i ja potjeem iz davnina otprije superbrzog vlaka! U vlaku za Kiid od i Reiko je kroz prozor promatrala krajolik Musa ina zainteresirano k ao turist. Je li se jako promijenilo u ovih osam godina? pitao sam. Ti ne zna to ja sada osjeam, zar ne, Vatanabe? Ne, ne znam. Bojim se rekla je. Toliko se bojim da bih mogla isti as poludjeti. Ne znam to bih trebala uiniti ovako izbaena van u svijet, sama. Zastala je. Slu aj, "isti as poludj eti". Zgodan izraz, zar ne? Nasmije io sam se i primio je za ruku. Ne brini se rekao sam. Bit e ti dobro. I dovd e te dovela vlastita snaga. Nije me moja snaga izvukla odande rekla je Reiko. Nego Naoko i ti. Nisam mogla izdr ati bez Naoko, i morala sam doi u Tokio kako bih razgovarala s tobom. To je sv e. Da se ni ta nije dogodilo, vjerojatno bih cijeli ivot provela ondje. Kimnuo sam. to namjerava raditi odsad pa nadalje? pitao sam Reiko. Idem u Asahikavu rekla je. Gore, u divljinu Hokaida! Moja stara prijateljica s fakulteta ondje ima glazbenu kolu, i ve dvije-tri godine me moli da joj pomognem. Rekla sam joj da je ondje prehladno za mene. Hou rei, napokon izaem na slobodu, i s ad bih trebala ii u Asahikavu? Te ko se uzbuditi oko takvog mjesta - to je neka rup a. Nije tako stra no rekao sam ja, smijui se. Bio sam ondje. Nije lo gradi. Ima posebn atmosferu. Siguran si? Apsolutno. Mnogo bolje nego da ostane u Tokiju. No, dobro rekla je. Ionako nemam kamo, a stvari sam ve poslala. Hej, Vatanabe, o beaj da e me doi posjetiti u Asahikavu. Naravno da hou. Ali mora li ii odmah? Ne mo e malo ostati u Tokiju? Voljela bih se zadr ati koji dan, ako mogu. Mogu prespavati kod tebe? Neu ti smeta ti. Nema problema rekao sam. Imam veliku garderobu u kojoj mogu spavati, u vrei za s pavanje. Ne mogu ti to uiniti. Ne, zbilja. Garderoba je golema. Reiko je ritmino tapkala po kutiji za gitaru koju je dr ala meu nogama. Vjerojatno u se morati malo prilagoditi prije nego odem u Asahikavu. Jednostavno nisam navikn uta na vanjski svijet. Mnogo stvari ne razumijem pa sam napeta. Mo e li mi malo pom oi? Samo tebe mogu pitati. Uinit u sve to mogu da ti pomognem rekao sam. Nadam se da ti ne ometam planove rekla je. Nemam nikakve planove koje ti mo e omesti rekao sam. Pogledala me i blago iskrivila krajeve usnice u osmijeh, ali nije rekla ni ta. Ostatak puta do postaje Kiid od i govorili smo malo, kao i u autobusu do moje kue. Raz mijenili smo nekoliko nasuminih komentara o promjenama u Tokiju, Reikinu boravku na Glazbenoj akademiji i mojem putu u Asahikavu, ali o Naoko nismo govorili. Pro l o je deset mjeseci otkako sam posljednji put vidio Reiko, ali dok sam hodao kraj nje osjeao sam se neobino smiren i utje en. Poznat mi je taj osjeaj, mislio sam, a o nda mi je palo na pamet da sam se tako osjeao dok sam hodao ulicama Tokija s Naok o. I kao to smo Naoko i ja dijelili mrtvog Kizukija, Reiko i ja dijelili smo mrtv u Naoko. Zbog te pomisli nisam mogao dalje razgovarati. Reiko je jo neko vrijeme govorila, ali kad je shvatila da ja ni ta ne govorim, i ona je u utjela. U autobusu nismo progovorili ni rije. Bilo je to jedno od onih ranih jesenskih popodneva kad je svjetlost o tra i jasna, ba kakva je bila godinu dana ranije, kad sam posjetio Naoko u Kjotu. Oblaci su b ili bijeli i uski kao kosti, nebo prostrano i visoko. Miris povjetarca, dubina s vjetla, siu ni cvjetii u travi, fina jeka koja je pratila zvukove: sve mi je to govo rilo da je jesen opet tu, i da se razdaljina izmeu mene i mrtvih sa svakim ciklus om godi njih doba poveava. Kizukiju je jo bilo sedamnaest, a Naoko dvadeset i jedna: zauvijek. O, koliko mi je lak e kad sam na ovakvu mjestu! rekla je Reiko, osvrui se oko sebe k
ad smo si li s autobusa. Jer nema niega rekao sam. Dok sam je kroz stra nja vrata i vrt vodio do svoje kuice, Reiko se dojmilo sve to b i ugledala. Ovo je fantastino! rekla je. Sam si izradio te police i stol? Aha rekao sam, nalijevajui nam aj. Oito si vje t s rukama. I kako ti je sve uredno! Smeeko ulja ev utjecaj rekao sam. Pretvorio me u manijaka. Ali gazda se ne ali. Joj, tvoj gazda! Trebala bih mu se predstaviti. Ono je njegova kua, na drugoj st rani vrta? Predstaviti? Za to? Kako to misli "za to"? Neka stara udakinja pojavi se kod tebe i pone svirati gitaru, to e ovjek misliti? Bolje odmah poeti ispravno. ak sam mu donijela kutiju slatki a. Vrlo lukavo rekao sam. Ta ti mudrost dolazi s godinama. Rei u mu da sam ti teta s majine strane, da sam t e do la posjetiti iz Kjota, zato mi ne proturjei. U ovakvim sluajevima razlika u god inama dobro doe. Nitko nee posumnjati. Reiko je iz torbe uzela kutiju slatki a i smjerno se oti la upoznati. Ja sam sjedio na verandi, ispijao jo jednu alicu aja i igrao se s makom. Pro lo je dvadeset minuta, a kad se Reiko napokon vratila, iz torbe je izvukla limenku ri inih krekera i rekl a da je to dar za mene. O emu ste tako dugo razgovarali? pitao sam, vaui kreker. O tebi, naravno rekla je Reiko, grlei maku i trljajui obraz o nju. Ka e da si vrlo ristojan mladi, ozbiljan student. Sigurna si da je mislio na mene? Ni najmanje ne sumnjam da je mislio na tebe rekla je, smijui se. A onda je uoila moju gitaru, uzela je, u timala, i odsvirala Desafinado Antonija Carlosa Jobima. V e mjesecima nisam uo Reikinu gitaru, pa me preplavio onaj stari osjeaj topline. Vje ba gitaru? pitala je. Le ala je u gazdinom spremi tu pa sam je posudio, i svako malo ne to drndam po njoj. To je sve. Poslije u te poduiti. Potpuno besplatno. Reiko je spustila gitaru i skinula sako od tvida. Sjedila je naslonjena na stup verande i pu ila cigaretu. Na sebi je imal a kariranu ko ulju od madrasa kratkih rukava. Lijepa ko ulja, zar ne? pitala je. Lijepa je rekao sam. Ko ulja je zbilja bila zgodna, sa zanimljivim uzorkom. Naokina je rekla je Reiko. Sigurno nisi znao da nosimo istu veliinu. Posebice ka d je tek do la u sanatorij. Poslije se malo udebljala, ali jo smo nosile otprilike isti broj: bluze, hlae, cipele, e ire. Nismo mogle dijeliti jedino grudnjake. Ja nem am praktiki ni ta. Pa smo uvijek razmjenjivale odjeu. Zapravo, to je bilo vi e kao zaj ednika imovina. Sad kad je to spomenula, uvidio sam da je Reiko graena gotovo identino kao Naoko. Zbog oblika njezina lica i njenih tankih ruku i nogu uvijek sam imao dojam da je sitnija i mr avija nego Naoko, ali zapravo je bila iznenaujue vrste grae. I sako i hlae su njeni rekla je Reiko. Sve je njeno. Smeta ti to me vidi u njenim stvarima? Nimalo rekao sam. Siguran sam da bi Naoko bilo drago da netko nosi njezinu odjeu - posebice ti. udno je to rekla je Reiko, pucnuv i tiho prstima. Naoko nije ostavila nikakvu opor uku - osim za odjeu. Na krabala je reenicu na notesu na stolu. "Neka svu moju odjeu d obije Reiko." Ba je bila udna, zar ne? Za to bi se brinula ba za odjeu dok se spremala umrijeti? Koga briga za odjeu? Sigurno je imala gomilu drugih stvari koje je htj ela rei. Mo da nije rekao sam. Odbijajui dim cigarete, Reiko kao da je utonula u misli. A onda je rekla eli uti cij elu priu, od poetka do kraja, zar ne? elim rekao sam. Molim te, reci mi sve. Pretrage u bolnici u Osaki pokazale su da se Naokino stanje popravlja, ali da bi trebala ondje ostati malo dulje kako bi mogli nastaviti s intenzivnom terapijom , u cilju dugoronog oporavka. To sam ti rekla i u pismu - onome koje sam ti posla
la oko desetog kolovoza. Da. Proitao sam to pismo. Pa, 24. kolovoza nazvala me Naokina majka i pitala smije li me Naoko posjetiti u sanatoriju. Naoko je htjela spakirati stvari koje je ostavila kod mene, i kako me neko vrijeme nee moi viati, htjela je sa mnom razgovarati, mo da ak i prespavati u na em stanu. Rekla sam da mo e. J ja sam nju jako htjela vidjeti i razgovarati s nj om. I tako su idueg dana, dvadeset i petog, stigle Naoko i njena majka, taksijem. Nas tri zajedno smo radile, pakirale Naokine stvari i brbljale. Kasnije popodne Naoko je rekla da mama mo e ii doma, ona je dobro, pa su pozvali taksi i mama je o ti la. Uope se nismo brinuli jer je Naoko bila izvrsno raspolo ena. Zapravo, dotad sa m bila jako zabrinuta. Oekivala sam da e biti poti tena, iscrpljena, mr ava. Hou rei, zn am koliko pretrage, terapija i ostalo u takvim bolnicama znaju izmoriti ovjeka, p a sam zbilja dvojila kako e proi posjet. Ali im sam je ugledala, odmah sam se uvjer ila da je dobro. Izgledala je mnogo zdravije nego to sam oekivala, smijala se, alil a i govorila mnogo normalnije nego kad smo je posljednji put vidjeli. Bila je ko d frizera i sad se hvalila novom frizurom. Pa sam pomislila da nema mjesta brizi , ak i ako joj mama ode i ostavi nas same. Naoko mi je rekla kako e ovaj put dopus titi tim bolnikim doktorima da je jednom zauvijek izlijee, a ja sam rekla da bi to vjerojatno bilo najbolje. I tako smo nas dvije iza le u etnju, i sve smo vrijeme r azgovarale, uglavnom o budunosti. Naoko mi je rekla kako bi jako voljela da nas d vije izaemo iz sanatorija i negdje zajedno ivimo. Da zajedno ivite? Ti i Naoko? Tako je rekla je Reiko slegnuv i ramenima. Ja sam joj rekla da meni to odgovara, ali to s Vatanabeom? A ona je rekla: "Ne brini se, ja u s njim sve urediti." To je sve. Onda je govorila gdje emo ivjeti i to emo raditi, takve stvari. Nakon toga oti le smo u ptinjak i igrale se s pticama . Uzeo sam pivo iz hladnjaka i otvorio ga. Reiko je zapalila jo jednu cigaretu, a n a krilu joj je mirno spavala maka. Ta cura sve je bila smislila. Sigurna sam da je zato bila puna energije, nasmij e ena i onako ila. Moralo joj je to biti silno olak anje kad je smislila to e tono uinit . Zavr ile smo s pretresanjem njenih stvari, a ono to joj nije trebalo spalile smo u metalnoj bavi u vrtu: bilje nicu koja joj je slu ila kao dnevnik i sva pisma koja j e primala. I tvoja pisma. To mi je bilo malo udno, pa sam je pitala za to pali takv e stvari. Hou rei, uvijek je pomno spremala tvoja pisma na sigurno mjesto i stalno ih itala. Rekla je: "Rje avam se svega iz pro losti da se mogu ponovno roditi u budun osti." Pa, ja sam joj povjerovala na rije. A to je u neku ruku i logino. Sjeam se d a sam pomislila koliko elim da ozdravi i bude sretna. Toga dana bila je tako dra es na i ljupka: da si je samo vidio! Kad je to bilo gotovo, oti le smo u blagovaonicu na veeru, ba kao neko. Onda smo se okupale, a ja sam otvorila bocu dobrog vina koje sam uvala za posebne prilike kao to je ta, pa smo pile, a ja sam svirala gitaru. Beatlese, kao i uvijek, Norve ku um u, Michelle, njezine omiljene pjesme. Obje smo se osjeale dosta dobro. Ugasile sm o svjetlo, skinule se i legle u krevet. No je bila u asno sparna. Prozori su nam bi li irom otvoreni, ali nije bilo ni da ka vjetra. Vani je bilo mrano kao u rogu, skak avci su kriali, a miris ljetne noi bio je tako te ak da je u sobi bilo te ko disati. A onda je najednom Naoko poela govoriti o tebi - o onoj noi kad je spavala s tobom. Do u najsitnije detalje. Kako si joj skinuo odjeu, kako si je dirao, kako je osj etila da je vla na, kako si u ao u nju, kako je bilo divno: sve mi je to ivo i detalj no opisala. Pa sam je pitala: za to mi to sada govori , odjednom? Hou rei, do tada mi nikad nije otvoreno govorila o seksu. Naravno, imale smo otvorene razgovore o seksu u okviru terapije, ali bilo joj je neugodno ii u d etalje. A sad je nisam mogla zaustaviti. Bila sam okirana. Rekla mi je: "Ne znam, jednostavno mi se o tom razgovara. Prestat u ako ti se ne slu a." "Ne", rekla sam, u redu je. "Ako o neemu mora govoriti, najbolje je da sve istrese . Slu at u to god mi eli rei." Tako da je nastavila s priom: "Kad je u ao u mene, nisam mogla vjerovati koliko bo li. To mi je ipak bilo prvi put. Bila sam tako vla na da je odmah skliznuo unutra, ali svejedno mi se u mozgu zamrailo - toliko je boljelo. Gurnuo ga je to je dublj e mogao, mislila sam, ali onda mi je digao noge i u ao jo dublje. Od toga su mi cij
elim tijelom pro li srsi, kao da se namaem u ledenoj vodi. Ruke i noge su mi utrnul e, a kroz mene je pro ao val hladnoe. Nisam znala to se dogaa. Mislila sam da u toga as a umrijeti, ali bilo mi je svejedno. Ali on je shvatio da me boli, pa se prestao micati, i dok je jo bio duboko u meni poeo me posvuda ljubiti - kosu, vrat, grudi - i to dugo, dugo. Malo pomalo u moje tijelo vratila se toplina, i onda se vrlo polako poeo micati. O, Reiko, bilo je tako divno! inilo mi se da e mi se mozak ras topiti. Htjela sam zauvijek tako ostati, zauvijek le ati u njegovu naruju, do kraja ivota. Tako je bilo prekrasno." Pa sam je onda pitala: "Ako je bilo tako prekrasno, za to nisi ostala s Vatanabeo m i nastavila to initi svaki dan?" Ali ona je rekla: "Ne, Reiko, znala sam da se to vi e nikad nee dogoditi. Znala sam da je to ne to to e mi doi jednom, i otii, i nikad se nee vratiti. To se dogaa jednom u ivotu. Nikad prije nisam osjetila tako ne to, a ni ikad poslije. Nikad nisam osjetila da to elim ponovno raditi, i nikad vi e nisam bila tako vla na." Ja sam joj, naravno, objasnila da se to esto dogaa mladim enama i da u veini sluajev a proe s godinama. Napokon, taj put je uspjelo: nema mjesta brizi da nee opet. I s ama sam imala svakakve probleme kad sam se tek udala. Ali ona je rekla: "Ne, nije to, Reiko. To me uope ne zabrinjava. Samo ne elim da itko ikada vi e ue u mene. Ne elim da me netko na taj nain oskvrne - nitko." Popio sam pivo, a Reiko je popu ila drugu cigaretu. Maka se protegnula na Reikinu k rilu, prona la novi polo aj i opet zaspala. Reiko kao da nije znala kako nastaviti s ve dok nije zapalila treu cigaretu. Nakon toga Naoko je poela jecati. Ja sam sjela na rub njezina kreveta i poela je milovati po kosi. "Ne brini se," rekla sam joj, "sve e biti u redu. Lijepa mlada djevojka kao to si ti mora imati mu karca da je grli i usreuje." S Naoko su se cijed ili znoj i suze. Uzela sam veliki runik i obrisala joj lice i tijelo. ak su joj i gaice bile posve mokre, pa sam joj pomogla da ih skine - e sad samo malo, ne umi ljaj nikakv e gluposti, nije tu bilo niega kakljivog. Stalno smo se kupale zajedno. Bila mi je kao mlaa sestra. Znam, znam rekao sam. E pa uglavnom, Naoko je htjela da je zagrlim. Rekla sam da je daleko prevrue za grljenje, ali rekla je da je to posljednji put to se vidimo, pa sam je zagrlila. Samo malo. Izmeu nas sam stavila runik kako se na a znojna tijela ne bi lijepila. A kad se smirila, opet sam je obrisala, obukla joj spavaicu i smjestila u krevet. O dmah je vrsto zaspala. Ili se mo da samo pretvarala da spava. Bilo kako bilo, te je noi izgledala tako dra esno i ljupko, lice joj je bilo kao u trinaest- ili etrnaest ogodi njakinje kojoj nitko od roenja nije uinio ni ta na ao. Vidjela sam taj izraz na nj ezinu licu i znala da mirna srca mogu zaspati. Kad sam se u est ujutro probudila, nije je bilo. Spavaica joj je bila ondje, gdje ju je bacila na pod, ali odjee, tenisica i baterije koju sam uvijek dr ala kraj kr eveta nije bilo. Odmah sam znala da ne to nije u redu. Hou rei, ve i samo to to je uze la bateriju znailo je da je oti la po noi. Za svaki sluaj pregledala sam njezin stol i na la poruku: Neka svu moju odjeu dobije Reiko. Smjesta sam sve probudila pa smo je krenuli tra iti na sve strane. Pretra ili smo svaki pedalj imanja, od spavaonica do okolne ume. Trebalo nam je pet sati da je naemo. ak je ponijela svoje u e. Reiko je uzdahnula i pogladila maku. Hoe aja? pitao sam. Hou, hvala rekla je Reiko. Stavio sam vodu da zavri i donio kotli aja na verandu. Pribli avao se zalazak Sunca. Dnevno svjetlo je oslabilo, a duge sjene stabala protezale su se ak do na ih nogu. Pijuckao sam aj i promatrao udnovato nepravilan vrt s neobinom mje avinom utih planini ca, ru iastih azaleja i visokih zelenih nandina. Onda su do li bolniari i odnijeli Naoko, a policija me poela ispitivati. Ne da je t u bilo mjesta sumnji. Postojala je ta neka opro tajna poruka, i bilo je oito da je rije o samoubojstvu, a oni su kao normalno prihvatili da je samoubojstvo jedna od stvari koje du evni bolesnici rade. Tako da je sve bilo prilino pro forma. im su ot i li, ja sam ti brzojavila. Kakav je to bio tu an mali sprovod rekao sam. Njezinu obitelj oito je uznemiravalo to ja znam da je Naoko preminula. Sigurno nisu htjeli da ljudi saznaju kako je t
o bilo samoubojstvo. Vjerojatno nisam smio ni otii. Zbog ega mi je bilo jo gore. im sam se vratio, dignuo sam sidro i krenuo na put. Hej, Vatanabe, idemo u etnju. Mo emo kupiti i ne to za veeru. Umirem od gladi. Mo e. Jede li ti se ne to posebno? Sukijaki rekla je. Godinama to nisam jela. Sanjala sam o sukijakiju - kako se n atrpavam govedinom, mladim lukom, rezancima, pr enim tofuom i povrem. Naravno, to emo kupiti, ali nemam tavu za sukijaki. Prepusti to meni. Ja u je posuditi od tvoga gazde. Otrala je do glavne kue i vrati la se s povelikom tavom, plinskim re oom i gumenim crijevom. Nije lo e, ha? Nije lo e! Kupili smo sve sastojke u obli njim duaniima - govedinu, jaja, povre, tofu. Ja sam izabrao dosta pristojno bijelo vino. Htio sam platiti, ali Reiko je insistirala na tome da plati sve. Zamisli samo kako bi mi se obitelj smijala kad bi uli kako sam neaku dopustila da plati hranu! rekla je Reiko. Osim toga, imam sa sobom dosta gotovine. Zato se n e brini. Nisam iz sanatorija iza la bez novia. Reiko je oprala ri u i stavila je da se kuha, a ja sam na verandi poslo io sve za ku hanje. Kad je sve bilo spremno, Reiko je izvadila svoju gitaru i isku ala je svira jui laganu Bachovu fugu. Kod te kih dijelova namjerno bi usporila ili ubrzala, poela svirati uzdr ano ili pak sentimentalno, oito u ivajui u raznolikosti zvukova koje je izvlaila iz glazbala. Kad je svirala gitaru, Reiko je izgledala kao sedamnaestogo di njakinja koja u iva u novoj haljini. Oi su joj se blistale, i puila je usnice u lag ani smije ak. Kad je zavr ila, naslonila se na stup i zagledala u nebo, kao da je ut onula u misli. Smijem li te ne to pitati? pitao sam. Naravno rekla je. Samo sam razmi ljala kako sam gladna. Zar ne planira vidjeti mu a ili ker dok si tu? Sigurno su negdje u Tokiju. Blizu, u Jokohami. Ali ne, ne planiram ih vidjeti. Sigurno sam ti ve rekla: bolj e je za njih ako nemaju vi e veze sa mnom. Poeli su novi ivot. A i meni bi bilo stra n o da ih vidim. Ne, najbolje je da ih se klonim. Zgu vala je praznu kutiju cigareta Seven Stars i iz kovega izvadila novu. Potrgala je markicu i stavila cigaretu u usta, ali nije zapalila. Kao ovjeku meni vi e nema pomoi rekla je. Ti gleda u blijedo sjeanje na ono to sa o bila. Najva niji dio mene, ono to je bilo unutra, odavno je umro, i sad funkcionir am samo preko automemorije. Ali ti se meni sada svia , Reiko, ovakva kakva si, bila ti blijedo sjeanje ili ne. I mo da moje mi ljenje nije bitno, ali zbilja mi je drago to nosi Naokinu odjeu. Reiko se nasmije ila i zapalila cigaretu upaljaem. Za tako mladog mu karca doista zna kako usreiti enu. Osjetio sam kako crvenim. Samo govorim ono to stvarno mislim. Da, znam rekla je Reiko smije ei se. Kad je ubrzo nakon toga bila gotova ri a, nauljio sam tavu i poslo io u nju sastojke za sukijaki. Reci mi da ovo nije san rekla je Reiko, nju ei zrak. Ne, ovo je stopostotno stvaran sukijaki rekao sam. Empirijski govorei, naravno. Umjesto da razgovaramo, bacili smo se na sukijaki uz pomo tapia, popili puno piva, i zavr ili s ri om. Privuena mirisom, pojavila se i Galebica, pa smo s njom podijelil i obrok. Kad smo se dosita najeli, naslonili smo se na stupove trijema i tako sj edili promatrajui mjeseinu. Jesi li sad zadovoljna? pitao sam. Sasvim progunala je. Nikad u ivotu nisam toliko jela. Sto sad eli raditi? Popu iti cigaretu i otii u javnu kupaonicu. Kosa mi je katastrofa. Moram je oprati . Nema problema. U ulici imamo jednu. Reci, Vatanabe, ako smijem pitati, jesi li spavao s tom curom Midori? Misli , je li bilo seksa? Ne jo . Odluili smo da neemo dok se situacija ne sredi. Pa sad se sredila, zar ne?
Odmahnuo sam glavom. Misli , sad kad je Naoko mrtva? Ne, ne to. Ti si donio odluku davno prije nego je Naoko umrla - da nikad nee napu stiti Midori. Bila Naoko mrtva ili iva, to nema veze s tvojom odlukom. Odabrao si Midori. Naoko je odabrala smrt. Sad si odrastao, pa mora preuzeti odgovornost za svoje odluke. Inae e sve upropastiti. Ali ja je ne mogu zaboraviti rekao sam. Kazao sam Naoko da u je ekati, ali nisam uspio. Na kraju sam joj okrenuo lea. Ne ka em da je itko kriv za to: to je samo moj problem. Mislim da bi se sve tako zavr ilo i da joj nisam okrenuo lea. Naoko je sv e vrijeme birala smrt. Ali to nema veze s ovim. Ne mogu oprostiti sam sebi. Ti m i ka e da se ni ta ne mo e uiniti kad se osjeaji promijene, da je to prirodno, ali moj od nos s Naoko nije bio tako jednostavan. Ako razmisli , ona i ja bili smo zdru eni na granici izmeu ivota i smrti. Tako je bilo od samog poetka. Ako osjea bol zbog Naokine smrti, savjetovala bih ti da zadr i tu bol do kraja ivota. A ako iz toga mo e ne to nauiti, naui. Ali isto tako, nevezano s tim, mora biti sretan s Midori. Tvoja bol nema veze s va im odnosom. Povrijedi li je jo vi e, rana e biti pre duboka i nee to vi e moi popraviti. Dakle, koliko god ti bilo te ko, mora biti jak. Mora jo vi e odrasti, postati pravi odrastao ovjek. Oti la sam iz sanatorija i do la ak u Toki o da ti to ka em - cijelim putem u onom lijesu od vlaka. Shvaam to mi govori rekao sam Reiko ali ja jo nisam spreman krenuti dalje. Hou re io je to tako tu an mali sprovod! Nitko tako ne bi smio umrijeti. Reiko je ispru ila ruku i pogladila me po glavi. Svi emo jednom tako morati umrijet i. I ja, a i ti. Otpje aili smo kraj obale rijeke do pet minuta hoda udaljene javne kupaonice, i dom a smo se vratili osvje eni. Otvorio sam bocu vina pa smo sjeli na verandu i pili. Hej, Vatanabe, mo e donijeti jo jednu a u? Naravno rekao sam. Ali za to? Priredit emo svoj sprovod za Naoko, samo nas dvoje. I nee biti tako tu an. Kad sam joj pru io a u, Reiko ju je do vrha napunila i polo ila na kamenu svjetiljku u vrtu. Onda je sjela na verandu, naslonila se na stup s gi tarom u rukama, i zapalila cigaretu. A sada donesi kutiju ibica. Najveu koju nae . Donio sam veliki paket kuhinjskih ibica za domainstvo i sjeo kraj nje. A sada elim da stavi jednu ibicu na zemlju svaki put kad odsviram neku pjesmu, sam o ih posla i u nizu. Ja u svirati sve pjesme kojih se sjetim. Prvo je odsvirala nje nu, prekrasnu verziju Dragog srca Henrvja Mancinija. Darovao si Naoko tu plou, zar ne? pitala je. Jesam. Za pretpro li Bo i. Tu pjesmu je jako voljela. I ja je volim rekla je Reiko. Tako je nje na i lijepa... Odsvirala je jo nekoliko dionica iste melodije prije nego je otpila vino. Pitam se koliko pjesama mogu odsvirati prije nego to se potpuno napi jem. Bit e ovo lijep sprovod, zar ne - ne tako tu an? Reiko je pre la na Beatlese, te odsvirala Norve ku umu, Yes-terday, Michelle, i Somet hing. Otpjevala je Here Comes the Sun, a onda odsvirala The Fool on the HM. Ja s am nanizao sedam ibica. Sedam pjesama rekla je Reiko, otpiv i jo vina i zapaliv i novu cigaretu. Ti deki zbi ja su znali to je ivotna tuga, i blagost. Pod "ti deki" Reiko je, naravno, mislila na Johna Lennona, Paula McCartnevja i Ge orgea Harrisona. Nakon kratkog predaha, Reiko je zgnjeila cigaretu i opet uzela g itaru. Odsvirala je Penny Lane, Blackbird, Juliju, When Vm 64, Nowhere Man, And I Love Her i Hey ]ude. Koliko je to pjesama? etrnaest rekao sam. Uzdahnula je i upitala me A ti? Zna li ti ne to odsvirati -mo da jednu pjesmu? Nema anse. U asan sam. Onda sviraj u asno. Donio sam svoju gitaru i poeo nabadati Vp on the Roof. Reiko se odmarala uz vino i cigarete. Kad sam zavr io, zapljeskala je. Onda je odsvirala gitarsku obradu Ravelove Pavane za preminulu infantkinju te pr ekrasno istu izvedbu Debussvjeve Mjeseine.
Obje sam usavr ila nakon to je Naoko umrla rekla je Reiko. Njen glazbeni ukus do s amoga kraja nije se uzdigao iznad sentimentalnoga. Zatim je odsvirala nekoliko Bacharachovih pjesama: Close to You, Raindrops Keep Falling on my Head, Walk on By, Wedding Bell Blues. Dvadeset rekao sam. Ja sam ena-d uboks! uzviknula je Reiko. Moji profesori onesvijestili bi se da me s ada vide. Nastavila je pijuckati, odbijati dimove i svirati: nekoliko bossa nova, Rogersa i Harta, Gershvvina, Boba Dvlana, Raya Charlesa, Carole King, Beach Boyse, Stevi eja Wondera, Sukiyaki Song od Kjua Sakamota33, Blue Velvet, Green Fields. Katkad bi sklopila oi i kimanjem pratila melodiju ili tiho pjevu ila. Kad smo popili vino, pre li smo na viski. Vino iz a e u vrtu prolio sam po kamenoj sv jetiljci, te nalio viski. Kako stojimo brojano? pitala je Reiko. etrdeset i osam rekao sam. Kao na u etrdeset i devetu pjesmu Reiko je odsvirala Eleanor Rigby, a pedeseta je b ila repriza Norve ke ume. Nakon toga odmorila je ruke i otpila malo viskija. Mo da je to dosta rekla je. I jest odgovorio sam. udesno. Reiko me pogledala u oi i rekla Slu aj me sad, Vatanabe. elim da zaboravi na onaj tu an mali sprovod koji si vidio. Zapamti samo ovaj divni na . Kimnuo sam. A evo jo jedna prie rekla je, i kao pedeset i prvu skladbu odsvirala svoju omiljen u Bachovu fugu. Kad je zavr ila, rekla je glasom koji je bio tek malo ujniji od apta A da to obavi sa mnom, Vatanabe? udno rekao sam. I ja sam upravo na to mislio. U li smo unutra i navukli zastore. A onda, u zamraenoj sobi, Reiko i ja pali smo je dno drugom u zagrljaj kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Skinuo sam jo j bluzu i hlae, a onda i donje rublje. Imala sam udan ivot rekla je Reiko ali nikad nisam mislila da e mi gaice skidati m arac devetnaest godina mladi od mene. Hoe ih radije sama svui? Ne, samo daj. Ali nemoj da te okiraju sve moje bore. Volim tvoje bore. Rasplakat e me pro aptala je. Posvuda sam je izljubio, posebno pazei da jezikom prijeem preko svih naboranih mje sta. Imala je grudi kao curica. Milovao sam ih i grickao bradavice zubima, a ond a sam zavukao prst u njenu toplu, vla nu rodnicu i poeo ga pomicati. Krivo mjesto, Vatanabe pro aptala mi je Reiko u uho. To je samo bora. Ne mogu vjerovati da se u ovakvom asu ali ! Oprosti rekla je. Bojim se. Nisam ovo radila godinama. Osjeam se kao sedamnaesto godi nja curica: do la sam deku u njegovu sobu, i odjednom sam gola. Da ti pravo ka em, i ja se osjeam kao da nasrem na sedamnaestogodi nju curicu. Dr ei prst u njenoj "bori", pomicao sam joj usnice uz vrat sve do uha i prstima dr ao bradavicu. Kad joj se disanje pojaalo i grlo poelo podrhtavati, ra irio sam njene d uge vitke noge i lagano u ao u nju. Pazit e da ne zatrudnim, zar ne? Vodi brigu? promr-mljala mi je Reiko u uho. Bilo bi mi stra no neugodno da u ovim godinama zatrudnim. Bez brige rekao sam. Samo se opusti. Kad sam u ao do kraja, zadrhtala je i ispustila uzdah. Gladei je po leima micao sam se u njoj, a onda najednom, bez upozorenja, svr io. Bila je to silovita, nezadr iva ejakulacija. Grevito sam je stisnuo dok je moja sperma ritmino brizgala u njezinu toplinu. Oprosti rekao sam. Nisam se mogao zaustaviti. Ne budi smije an rekla je Reiko, pljesnuv i me po kri ima. Za to se ne mora brinuti. ar ti je to uvijek na pameti kad to radi s curama? Da, uglavnom. E pa sa mnom ne mora na to misliti. Zaboravi. Samo se prepusti, koliko god hoe . Je li bilo dobro?
Fantastino. Zato se i nisam mogao suzdr ati. Nije vrijeme za suzdr avanje. U redu je. I meni je bilo divno. Zna , Reiko rekao sam. to? Trebala bi opet nai ljubavnika. Sjajna si. Ovo je stra na teta. Pa, razmislit u rekla je. Ali pitam se imaju li u Asahi-kavi ljudi ljubavnike i tako to. Kad mi se nakon nekoliko minuta opet digao, u ao sam u nju. Reiko je zadr ala dah i izvila se ispod mene. Micao sam se polako i bez rijei, grlio je, i razgovarali sm o. Bilo je divno tako razgovarati. Ako bih rekao ne to duhovito to ju je nasmijalo, njezini drhtaji kroz penis su pre li na mene. Dugo smo se tako grlili. O, ovo je divno rekla je Reiko. Nije ni micanje lo e rekao sam. Hajde. Poku aj. Podigao sam joj bokove i u ao to sam dublje mogao, a onda sam stao u ivati u osjeaju kru enja sve dok naposljetku, kad sam se do kraja nau ivao, nisam svr io. Sve u svemu te smo noi etiri puta zdru ili tijela. Na kraju svakog puta Reiko mi je le ala u naruju, blago uzdrhtala, sklopljenih oiju, i duboko uzdisala. Nikad vi e ovo ne moram raditi rekla je Reiko do kraja ivota. O, molim te, Vatanab e, reci da je istina. Reci da se sada mogu opustiti jer sam ovo radila dovoljno za cijeli ivot. To ti nitko ne mo e kazati rekao sam. Ne mo emo znati. Poku ao sam uvjeriti Reiko da bi putovanje zrakoplovom bilo br e i lak e, ali ona je i nsistirala da u Asahikavu poe vlakom. Volim trajekt do Hokaida. I nemam elju letjeti zrakom rekla je. Otpratio sam je na postaju Ueno. Nosila je gitaru, a ja njezin koveg. Sjeli smo na klupu na peronu da priekamo vlak. Reiko je na sebi imal a isti sako od tvida i bijele hlae koje je nosila kad je stigla u Tokio. Zbilja misli da Asahikava nije tako lo a? pitala je. Lijep je to grad. Ubrzo u te doi posjetiti. Zbilja? Kimnuo sam. I pisat u ti. Obo avam tvoja pisma. Naoko je spalila sva ona koja si joj poslao. A bila su tako dobra! Pisma su samo listovi papira rekao sam. Spali li ih, ono to je u tvom srcu ostaje ; zadr i li ih, ono to nestaje nestat e. Zna , Vatanabe, zapravo se bojim sama ii u Asahikavu. Zato mi svakako pi i. Kad god itam tvoja pisma, osjeam da si sa mnom. Ako to eli , stalno u ti pisati. Ali ne brini se. Poznajem ja tebe: dobro e ti biti kamo god da ode . I jo ne to. Imam dojam da je u meni ne to zapelo. Da ne umi ljam? Samo blijedo sjeanje rekao sam i nasmije io se. I Reiko se nasmije ila. Ne zaboravi na mene rekla je. Neu te zaboraviti rekao sam. Nikad. Mo da se vi e nikad neemo vidjeti, ali kamo god da odem, uvijek u pamtiti tebe i Naok o. Vidio sam da plae. Prije nego to sam shvatio to inim, ve sam je stao ljubiti. Drugi l judi na peronu zurili su u nas, ali to mi vi e nije bilo va no. Bili smo ivi, ona i j a. I samo smo morali misliti na to kako emo nastaviti ivjeti. Budi sretan rekla mi je Reiko dok se ukrcavala na vlak. Savjetovala sam ti sve t o sam mogla. Vi e ti nemam to rei. Samo da bude sretan. Uzmi moj dio sree i Naokin, i spoji ih u jedno za sebe. Uhvatili smo se za ruke, a onda se rastali. Telefonirao sam Midori. Moram razgovarati s tobom rekao sam. Imam milijun stvari o kojima moram s tobom razgovarati. Milijun stvari o kojima moramo razgovarati. Na ovom svijetu elim sa mo tebe. elim te vidjeti pa da razgovaramo. elim da ponemo ispoetka. Midori mi je uzvratila dugom, dugom ti inom - ti inom nalik na sve magliaste ki e svije ta koje padaju na sve netom poko ene livade svijeta. ela pritisnutog o staklo, sklo
pio sam oi i ekao. Napokon je ti inu prekinuo Midorin tihi glas Gdje si sada? Gdje sam sada? vrsto epav i slu alicu, podigao sam glavu i okrenuo se da vidim to se nalazi izvan telef onske govornice. Gdje sam? Nisam imao pojma. Ni najbla eg pojma. Gdje je ovo? Pred oima su mi promicali samo bezbrojni obrisi ljudi koji su odlazili u ni ta. I opet sam iznova stao zazivati Midori iz samog sredi ta ovoga mjesta zakopana u ni tavilu. Prevoditeljiine napomene 1. Prema konvenciji na hrvatskoj glazbenoj sceni, naslovi glazbenih brojeva os tavljeni su u izvorniku, osim u sluaju skladbe koja je i naslov knjige, te ope pri hvaenih prijevodnih ekvivalenata. 2. Kamen je tipino japansko jelo, rezanci obino poslu eni u juhi s mesom ili povrem . 3. Honda je 1967. godine lansirala N-360, svoj prvi mini-auto, duljine samo 3 m. Ovaj model ubrzo je osvojio tr i te i postao kultni statusni simbol medu mladima. 4. Tzv. bullet train (vlak-metak) jest superbrzi japanski putniki vlak. 5. Japanski knji evnici. Kenzaburo Oe (r. 1935) u svojim se romanima bavi uglavn om odnosom mita, povijesti i suvremenog japanskog dru tva; dobitnik Nobelove nagra de za knji evnost 1994-(najpoznatije djelo Tihi pla). Jukio Mi ima (Yukio Mishima) (1 925-70) pi e o srazu tradicionalnih japanskih vrednota i duhovnog siroma tva dana njic e; zavr io ivot harakirijem. 6. Ri ine kuglice (moi) tradicionalno su jelo koje Japanci jedu za Novu godinu, o bino u miso juhi, ali i kao dodatak drugim jelima. Toan postupak izrade propisan j e tradicijom, a prave se od posebne vrste ri e i vrlo su ljepljive, te se svake go dine nakon novogodi njeg slavlja u medijima pojavljuje podatak o tome koliko se ljudi zagu ilo je dui taj specijalitet. 7. Osamu Dazai (1909-48.) japanski knji evnik (najpoznatiji roman Sunce na zalaz u); nekoliko se puta poku avao ubiti, da bi na kraju i uspio poiniv i dvostruko samou bojstvo zajedno s ljubavnicom. 8. Obred aja tradicionalni je japanski ritual koji simbolizira slogu, mir, istou i po tovanje prema gostu. Obred aja odr ava se u prostoriji koja slu i samo za tu prigo du, a svaki pozvani gost (obino ih je etiri) ima u tom ritualu svoju ulogu. Sastoj i se od tono utvrenih etapa i mo e trajati do etiri sata, a osim nekoliko vrsta aja sl u i se i bogat obrok od tradicijom propisanih jela, od kojih svako ima svoju simbo liku. 9. Zeleni obad je kultna kriminalistika televizijska serija prikazivana 1966-7. , slavna prvenstveno zbog borilakih sekvenci u kojima nastupa Bruce Lee kao Kato, vjerni pratitelj glavnog junaka. 10. Kinokunija je najvei lanac knji ara u Japanu. 11. Sveuili te Keio najstarije je japansko sveuili te, osnovano 1858. g., a od njega je presti nije tek dr avno Tokijsko sveuili te. 12. Ajumi I ida (Ayumi Ishida) je japanska pjevaica koja je 1968. objavila jedan od najpopularnijih japanskih evergrina Blue Light Yokohama. 13. Tempura je tradicionalno japansko jelo od komadia morskih plodova, povra i voa pohanih u dubokom ulju. pri14. D unsai je biljka iz porodice lopoa koja se u Japanu rabi za pravu raznih jela; jaja da imaki japansko je jelo slino rolanom zapeenom omletu. 15. Daikon rotkvice su divovske japanske rotkvice oblika nalik na veliku mrkvu (duge 20-35 cm> promjera do 10 cm), blagog okusa i bijele boje, neizostavni sast ojak mnogih japanskih jela. 16. Izu je poluotok zapadno od Tokija, rekreacijsko sredi te poznato po mineralnim vrelima. 17. Ferdinand Beyer (1803-63) autor je prve poetnice za uenike glasovira. Njegova tradicionalna metoda, premda zastarjela, i danas je najpopularnija u Japanu, ze mlji napredne tehnologije, gdje je uenje glasovira dobilo maha 1950-ih kao metoda mentalnog oporavka od ratnih strahota. 18. Wilhelm Backhaus (1884-1969), njemaki pijanist i Karl Bohm (1894-1981) austri jski dirigent. 19. Dopunske kole (japanski d uku) specijalizirane su ustanove koje poma u uenicima
da se pripreme za polaganje prijamnih i drugih ispita, ali i da bolje svladaju neke predmete. U Japanu i drugim istonoazijskim zemljama ovakva mre a dopunskih kola toliko je razgranata da one praktiki tvore paralelni obrazovni sustav. 20. Umebo i je ukiseljena japanska marelica, tradicionalni japanski specijalitet k oji se esto jede s ri om te takvo jelo podsjea na japansku zastavu (crveni krug na b ijelom polju), a stavlja se i u sredinu ri ine kuglice. Nori su listovi morskih al gi koji se obino omataju oko ri inih kuglica, ali rabe se i u mnogim drugim jelima. 21. Charles Jourdan, slavni francuski proizvoa cipela, sinonim za luksuz. Njegove cipele nosila je izmeu ostaloga i Brigitte Bardot, a proslavio se po tome to je s vaka njegova kolekcija cipela imala ogranien broj modela, ali svi su se oni proiz vodili u preko dvadeset boja i svim veliinama, te tri irine. 22. Miso juha je tradicionalna japanska slatkasto-slana juha iji su glavni sasto jci riba, morske alge i soja. Sadr i aktivne mikroorganizme i dio je tradicionalno g japanskog doruka, a obino se slu i u lakiranim zdjelicama s poklopcem i pije se iz ravno iz zdjele. 23. Japanski bento, ili ruak iz kutije, tradicionalni je obrok koji se jede izvan kue, a svaka japanska domaica posebno se dii vje tinom spravljanja takve ukusne i za oko privlane porcije jela. Obino se sastoji od ri e, ribe ili mesa i komada ukiseljenog ili kuhanog povra, a tradicionalno se p akira u lakiranu kutiju. Takvi rukovi prodavali su se i na eljeznikim postajama, a u japanskim kolama dugo nisu postojale menze pa je rasko an bento postao statusni s imbol meu uenicima. 24. Dana 1. rujna 1923. ravnicu Kanto pogodio je potres jaine 7,9 stupnjeva Richt erove ljestvice, koji je potpuno uni tio grad Joko-hamu i okolicu. U njemu je ivot izgubilo oko 150.000 ljudi. 25. Izraz "a riddle wrapped up in an enigma" prvi je put upotrijebio Winston Chu rchill 1939. da njime oznai nemogunost predvianja ruskih postupaka, i otada je u ao u jezik. 26. Deanna Durbin (r. 1921.), kanadska glumica i pjevaica iz zlatnoga doba Hollyw ooda. Premda najbolje plaena glumica svoga doba, u dobi od 28 godina zbog udaje s e povukla i oti la ivjeti u Francusku. 27. Restorani u kojima se prodaju raznorazni specijaliteti od jegulja rasprostra njeni su u Japanu. 28. Gljive matsutake va an su sastojak tradicionalne japanske kuhinje, veoma skupe jer se te ko uzgajaju, a postoji i tradicija darivanja ovih gljiva koja se odr ala a k i u moderno doba meu japanskim poslovnim ljudima. 29. Georges Bataille (1897-1962.), francuski knji evnik i filozof; Boris Vian (192 0-59.), francuski romanopisac. Obojica su se bavila temama seksualnosti, nasilja i smrti. 30. Robert Casadesus (1899-1972.), francuski pijanist i skladatelj. 31. Terijaki je tradicionalni japanski nain pripremanja jela, pri kojemu se p eeni ili kuhani komadii mesa namau u slatkoj marinadi od sojina umaka, ri ina vina, s akea i eera. 32. Tijekom proizvodnje tofua (sojinog sira) na povr ini se skupljaju debele opne, koje se skupljaju i su e, te rabe pri pripremi raznih jela. 33. Kju Sakamoto (1941-85.), japanski pjeva iji je najvei hit Sukiyaki Song 1963. dospio na prvo mjesto amerike top-liste. Premda se u pjesmi ne govori o jelu sukijaki, nego o autorovoj nesretnoj ljubavi, na Zapadu joj je nadjenuto takvo, "tipino japansko" ime " radi lak e pamtljivosti. Kju Sakamoto je poginuo u zrakoplovnoj nesrei. O prevoditeljici Maja Tanik roena je 1974. u Zagrebu, a djetinjstvo je provela u Novom Slankamenu (Srijem), to ju je uvelike formiralo kulturalno i jezino. Diplomirala je engleski i panjolski jezik i knji evnost na Filo zofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao mlai asistent na Katedri za englesku knji evn ost toga fakulteta. Dosad objavila sljedee prijevode: romani Taxi Anne Davi - (Hen a-com, Zagreb, 2002), Bijes Salmana Rushdieja (Vukovi & Runji, Zagreb, 2002 Godi nja nagrada Dru tva hrvatskih knji evnih prevodilaca za najbolji prijevod proze), Te ko j e nai dobra ovjeka Flannerv O'Connor (AGM, Zagreb, 2003), Po uda Josephine Hart (Mir
akul, Zagreb, 2003), Misli... Davida Lodgea (Vukovi & Runji, Zagreb, 2004). Za Zag rebaku nakladu prevodi integralnu strip-ediciju Harolda Fostera Princ Valiant. Na Treem programu Hrvatskoga radija te u knji evnim asopisima objavila je prijevode ni za fikcionalnih i nefikcional-nih tekstova. Prevodi i za televiziju. Knji nica Zelina 540019755

Haruki Murakami - Norveška Šuma

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Haruki Murakami - Norveška Šuma

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ao norve ka uma DOSAD OBJAVLJENO U PRIJEVODU NA HRVATSKI Ju no od granice, zapadno od Sunca Moj slatki Sputnik nakon potresa Haruki

You might also like