Rekoh li ti, ne rekoh li ti ~Rekoh li ti, ne rekoh li: Prepusti Mi sve svoje zamrene poslove.

Ja sam ti ih namjerice zamrsio, tako da to prije odustane, i Meni ih preda. A kad ti ih vratim odmrene, ne zabuni se, i vie ih ne vodi kao svoje. Znaj, da sam ti samo nakratko dao da dri upravlja letilice, kako bi okusila let bez padova i strahova. Dok ja drim avion u zraku, zrak oko Zemlje, Zemlju oko Sunca, Sunce, zvijezde i bregove zvijezda na Svom dlanu, kao krijesnice, dok Ja sve to tako, i ti e malo tako.~

Ne vrijeaj Moju ljubav, ne volei sebe ~Ne vrijeaj Moju ljubav, ne volei sebe. Zar Ja mogu pogrijeiti, mogu li se zabuniti? Ja te volim, pa kako onda Meni proturjei, sebe prezirui? Zar Ja ne znam to radim? Ako meni ne vjeruje, od koga e se drugoga obavijestiti o sebi,

da bi saznala razloge Moje ljubavi? Ima li netko takav? Rado bih ga sreo.~ Ja sam ove zvijezde i daljine oko vas prosuo ~Ja sam ove zvijezde i daljine oko vas prosuo, iz rukava, toboe nehajno, a savreno promiljeno. Da biste se vazda mogli od triarija otrgnuti, samo jednim pogledom uvis! Oh, kakve oluje vitlaju u praznini, nosei svjetove poput pljeve, toboe sluajno zahvaene, i bezrazlogu zavjetovane. Uloio sam vlastitu preljepotu u ovu igru, toboe neizvjesnu, beznamjernu, naoko nerazumljivu. Da biste, gledajui je, rugobnih se sitnica okanili, i hranili se divotom, toboe nehotino prosutom nad vama. ~ Svaki prolaznik koga jutros bude srela Svaki prolaznik koga jutros bude srela, bilo gdje, u tramvaju, na ulici, u duanu, u kavani, taj je, ta tko drugi, nego Ja. Sve i svatko, to i koga ikada, igdje bude srela okom, uhom, i milju, to je, ta tko bi drugi i mogao biti, Ja. Stoga pazi kako e mu prii, to rei, to milju poslati. Jer Meni je potrebna tvoja njenost sa svih strana, a ne samo s jedne. Zebem tamo gdje se put nekoga mrti, viju ledni vjetri po Mojim leima od povijenih dua. Ogrij Me s te strane s koje cvokoem -ne pregrijavaj me na strani s koje sam zabrinut, i s koje zbrinjavam sve vae vatre.~ to ima na svijetu

~to ima na svijetu, to svojim smije nazvati -osim Moje volje?~

Budi hrabra, i zakorai ~Budi hrabra, i zakorai i vjeruj da sam Ja tlo, na koje e ti se noga spustiti.

to je drugo hrabrost, nego vjera u Mene, umu nezajamenoga? Srce zna svoj posao, i ne da se smetati od svjedoenja osjetila. Budi srana, i zakorai, i znaj, da sam Ja tlo, koje ti oklijevanju izmie, kao i ono, koje ti se iskoraku primie. Budijer jesi.~

Ne trai znakove Moje ljubavi, trai ljubav kao znak ~ Ne trai znakove Moje ljubavi, trai ljubav kao znak. Darovi i elje znaju zakriti prostor primanja, pa Svoju ljubav nemam gdje smjestiti. Daj Mi slobodu da ne pokazujem pred svijetom koliko te volim. Daj Mi slobodu da se naem s tobom nasamo, cio, bez ostatka, onakav kakav sam sa Sobom.~

Zar jo uvijek ne zna, ono to zna? ~ Zar jo uvijek ne zna, ono to zna? Da sam s tobom, u tebi, oko tebe? Da ti aljem vjetri kad je vrelo? Stolicu kad si umorna? Putnu kartu, kad kree na put? Ozdravljenje tijela, kad ga svojim brigama razboli? Da sam uvijek, uvijek, uvijek tu, i da tamo ne postoji? Dokle e ne znati ono, to zna?~

Nosim te u naruju ~Nosim te u naruju, i pokazujem ti umarke i nasade, gredice i edrvane Mojega vrta.

Ti gleda, slua, udie, dodiruje, divi se. Ali ja u biti najsretniji kad vie nee gledati -kada e zaroniti licem u Moje grudi, i ostati tako, usprkos Mojemu mamljenju.~

Kada vam se um preduboko zagrize u ivot ~Kada vam se um preduboko zagrize u ivot, Ja ga ne trgam, i ne upam, Ve stavljam melem na okolno tkivo.~

~ekao sam dok tvoj gr nije popustio, dok tvoji prsti sami nisu posegnuli u stranji dep, gdje si gurnula stvari, koje smatra grijehom i sramotom. Ali to god Meni prui s molbom da uzmem, to vie nije ni grijeh, ni sramota, ve dar, koji te oslobaa. Ja nisam od tebe elio samo ono to si ti naumila dati; elio sam i ono, to si naumila ne dati, to si odvojila kao neist i otrovan otpad. No nema tako dubokoga depa, da ga tvoji prsti ne bi mogli prekopati kad ih zasvrbi vrijeme. To sam ekao da pod Moje sunce iznese mrak, koje si gurnula u stranje pretince sebe, pa da Ja sav radostan odigram s tobom Svoju prisutnost u njemu, u ponuenomu; jer kad sam Ja, onda nije grijeh, kad je sunce, onda nije mrak. ~

~Teko je, zar ne, shvatiti da smo oboje tu, da smo oboje jedno zbog drugoga tu, u ime svega to jest Teko je shvatiti da je sada trenutak,

kojega na trudnim leima iznijee tolike godine.

Pokloni Mi taj as, i ne pitaj vie nita.~

~Od kostiju mnogih tvojih ivota, poploao sam cestu dolaska. Od nebrojenih tvojih uzdaha za Mnom, spleo sam vjetar, koji sad mrsi tvoju i Moju kosu, isti vjetar. Ali samo Me Moja milost nagovorila, da te uzmem u naruje, kad si, trei Mi ususret, posrnula.~

~ Podmeem ti nogu, da bih te doekao na ruke. Sretno padni, i dalje ne brini svaki udarac zovem k Sebi, tebi na milovanje, svaki lom primam na Sebe, tebi na pomilovanje. ~

37. EGA SE BOJI? Sve da sam demon, tvoja ljubav za Mene je Bog. Ono to ti Meni daje, to demon ne moe primiti.

ega se boji? Ako sam demon, ljubav i molitva ostat e tebi. Ako sam Bog, ljubav i ljubav ostat e Nama.

~Svakoga dana Ja ti malo podmetnem nogu, da bi ti vidjela jesi li dovoljno vrsta na nogama, i jesi li prisebna uspravnim duhom. Ne daj se od Mene smesti ne optuuj nikoga, i ne krivi nita Ja u Svojoj nepogreivosti stojim iza svake pogreke, promaaja, i propusta. Razgovaraj sa Mnom o to, kako, i zato a tobonjega poinitelja potom obavijesti o emu smo se sporazumjeli. Ne kloni sitne udarce esto je tee podnijeti nego krupne. Jer um se bavi sitnicama, duh se bavi velikim lomovima. Stoga um ne moe braniti tvoj mir; tvoj te mir mora braniti od prezaposlena uma. ~

iju jo potvrdu trai

iju jo

potvrdu trai, ako sam Ja potvrdio? ije doputenje, ako sam Ja dopustio? ije objanjenje, ako sam Ja objasnio? Iako si od neba, zemlju ne moe zaobii. Morao sam zemljanin postati, da bi ti sila, i sa Mnom prila svojoj zapeaenoj kolibi od blata, pobono, kao da je stan zlatni besmrtni. Ako sam uao s tobom u kolibu pozemljuu, u to se prometnuo njezin temelj i krov? Kakvom je vatrom planulo ognjite, kojom se svjetlou ozarile svjetiljke, a tronoac na koji sam sjeo, u kakvo se prijestolje provrgao? iji se potpis jo eka, i ija potvrda, da je nebo svagdje, ba svagdje kod Svoje kue, gdje sa Svojim ukuanima proslavlja vjeiti neodlazak od Sebe?

Gola pjesma

Dobri Boe, ja nisam pristala na ovu rastavu, Pa makar ta rastava bila san. Dok su mi snove krojili, nisu me pitali Ne bih li vie voljela javu. Dobri Boe, nisam pristala da budem drukija od Tebe. Da itko bude drukiji. Pa makar sve razlike bile priin, kao to mudri vele, Ja nisam pristala na priin, na sebe. Dobri Boe, tako mi se ini. Ali ako Ti zna i krije od mene Moj pad, moj potmuli pristanak Na sve ove rastanke, na sav taj svijet od sjene, Tad uzmi, preuzmi me Ti, koji si pristao na mene.

ODAKLE DOLAZI ZLO

Odakle dolazi zlo, mrak, i bol?

Odatle, odakle i dobro, sjaj, i slast.

Saznajte gdje je to mjesto,

i koja je to ravnateljska ruka.

Ne troite se s posljedicom grlei ju,

ili od nje bjeei.

Upnite se da jednom zauvijek

saznate uzrok.

TAT TVAM ASI

Divni Stranac hodao je svrh mocvare, i na sva tamonja bia prosipao samo jednu jedinu reenicu: To si ti. I onda pokazivao na jedno jedino bie: Sebe. Sva su movarna stvorenja ulila ui u nevjerici. On nam nimalo nije nalik, mutljale su krastae. Ba Mu ni po emu nismo sline, klepetale su aplje. I tako redom. U movari, u vodi gustoj od riblje i `ablje sluzi, bijelio se lopo. On je rekao mirisom, u ir oko sebe: Da, to sam ja. Svi se okrenue k njemu i uvrijeeno zagrajae:

Ti?! Ja. Nastao je muk. Onda poe najstarija aba: Kad dobro razmislim, ima tu neega mislim, izmeu Stranca i mene. I ja sam se uvijek osjeala strankinjom meu ovim lopoima. Priklopi druga: Pa i ja bih rekla da tu ima neega. Na primjer, i ja sebi uvijek kaem ja. Kao i On. I ja, i ja, prisnai trea, etvrta. Ptica trarica tada ih proburazi krikom: Izmeu Stranca i mene postoji neto o emu vi ne sanjate. A to je divota. Ja sam divna kao i On.

Cijeli su se dan prisjeali svoje slinosti s Njim. Nadmetali se tko Mu je sliniji. Kad je pala veer, Stranac je suhom nogom iskoraio na obalu, i uputio se u oblinji park. Spustio se na klupu, zatvorio oi. Naiao je uto neki ovjek, pomalo zadihan, i sjeo kraj Njega. Vreu kukuruza oprezno je spustio na tle, i zatim ju tutnuo pod klupu. Pogledao je Stranca i rekao: Oprosti, ini mi se poznat. I ti Meni, odgovori Stranac ne otvarajui oi. Kako zna, ta nisi me ni pogledao? Vidim te. Kako?! smete se ovjek. Da nisi redar? Ili si vidovit? Nisam redar. I nisam vidovit. Hajde, kai onda, to mi je do nogu? Ali nemoj viriti... Do nogu ti je vre}a s kukuruzima. Znam, brao sam ih jutros. Tamo u Ivanovu polju.

Gle, gle! Odatle me, dakle, poznaje? Kradom si ih brao. Kradom, to jest krao si. to - uhodio si me?! Nenamjerno. A otkuda ti u Ivanovu polju?! Kojim pravom krade nae ovdanje, kad si, oito, stranac...? Ti si krao, Ja sam samo brao. Kako se usuuje...? Ali ne samo da sam kukuruze brao - sadio sam ih! Ne samo da sam ih sadio, orao sam zemlju. Ne samo da sam orao zemlju, istesao sam plug. Ne samo da sam istesao plug, oborio sam hrast. Ne samo da sam oborio hrast, pjevao sam na svim granama. Ne samo da sam pjevao... Stani! zaprepateno povika ovjek, spremivi se na uzmak od ovoga preudaka. Dograbi svoju vreu, a ona nekud oteala, kao da je kamenje u njoj, pa se ne da izvui ispod klupe. Kao to vidi, Ja nisam samo ti, dovri svoju priu Stranac. ovjek se mekoljio, odgaao odlazak, sporazumijevao se sa svojom znatieljom. A to si jo? upita oprezno. Ne otvarajui oi, Stranac zaokrui rukom oko sebe, poloi ju na grudi, i ne ree nita. A ja? skromno e upitati kradljivac kukuruza. Jesam li i ja to? Kod rijei to, zaokrui i on rukom, pa ju poloi na grudi, u sveanomu inu oponaanja. Stranac kimne i nasmijei se. Tada otvori oi, pogleda ovjeka s ljubavlju s kakvom se gleda malo dijete, pa mu rekne: Jesi. I ti si to. Ali za poetak kai Ivanu da sam Ja obrao kukuruz, i da u ga Ja i vratiti. Lopovi razrogai oi, pokua izvui vreu, uvidi da je prenezgrapna, i

dade petama vjetra bez vree. Stranac se ne pomakne s klupe. Lotos u ve mranoj bari zasvijetli, i otkuca mirisom, koji se tiho sklapao: ovjeku je najtee da razumije... ba njemu, koji Ti je najvie nalik.

Zbog ega tako? Pa zbog toga tako.

LJUBAV IZBOR NA TEMU 108X108 1. Nisam te zvao da Mi nosi skute, Ni da ih tebi nose. Zvao sam te da u Moje ime Sebi ljubav iskae.

Sva svrha, sav razlog, sva mudrost, sva radost iz toga izviru iz ara, kojega za tebe tobom iskazujem.

2. Kai mi, kako da Te volim? Da Te volim onim to volim

daljinama i davninama to zovu, jedrom i vjetrovima?

Da Te volim onim to trebam snom koji prija tijelu, vodom koja mi gasi e, kruhom to toli glad?

Da Te volim ljudima, bliskim mojemu tijelu i srcu? Da Te volim stvarima, zvucima, mislima, otkriima?

Ima li jo naina da Te volim? Izvan svega ovoga, ima li jo naina? Ima, nain priprost, no ne tako lak, nain, bez kojega su svi drugi nedostatni.

Da Me voli sobom, i kad si gladna i edna, kad si sama i besana, kad si runa i prezrena, kad si u sanduk zakovana

Da Me takva voli.

I jo jedan ima nain, priprostiji od svih, a najtei: da sebe zagrli Mojim rukama.

3. Budi Moj poljubac, kojim u ljubiti sve oko tebe. Budi Moj cjelov, kojim u sve oko tebe ucijeliti.

Poljupcu je ime cjelov, cjelovu, poljubac. Jer ljubiti i cijeliti, isto je.

4. Bezrazlono, besprimjerno, bezuvjetno, rodi se ljubav. I kad se rodi, ona sazna od sebe, da nikada nije bilo, kad nje nije bilo.

5. Ljubav ne trai, ljubav se ne trudi,

ona ide svijetom i ponizno se udi ljepoti i dobroti svake od svih stvari, ak i kad se kriju iza mrkih lica, ak i kad se kriju ispod trica, i pod krinkom rugla, i lude udi ljubav ide svijetom i smjerno se udi.

6. Ako sumnja u Moju ljubav, onda sumnja u svoje i Moje postojanje. Onaj tko ti je dao postojanje, dao ti ga je iz ljubavi.

Onaj ija je ljubav postojanje, ije je postojanje ljubav, susree te sa Sobom, kako bi ti do kraja saznala da postoji zbog ljubavi.

7. Ljubav koja bira, ljudska je. Ljubav neizbirljiva, boanska je.

8.

Evo ti zlatnih papua za Moju stazu. Pusti da ti ih Ja na nogu nataknem. Ne uzmakni, ta to je ljubav, beskrajnija, nego to slutnja beskraj sluti.

Uini i ti isto drugima: sagni se, stopalo im pomiluj, papue im obuj. Tako e Meni uzvratiti ljubav, beskrajniju od iije slutnje o beskraju.

9. Samozaljubljen sam Ja, voljeni Moji! Ne varajte se da Ja volim neto drugo nego Sebe!

Druge ljubite dok vjerujete da oni postoje.

Ali kad jednom budete proniknuli da drugih nema, samozaljubite se kao Ja, voljeni Moji!

10. Kad osjeti da srcem nikoga ne iskljuuje, naslutit e to Ja osjeam kad ti kaem da te volim.

Kad osjeti da srcem nikoga ne iskljuuje, Ja u moi u cijelosti primiti tvoju ljubav prema Meni.

11. Sa svim suncima, svim zvijezdama kruiljama, sa svim na njima biima, Ja istoga asa ljubav vodim.

Koliko su oni toga svjesni, toliko su sretni.

12. Ti Me voli od zahvalnosti, a Ja bih htio da Me voli od ljubavi.

Ja bih htio da Me tvoje srce slavi, a ne tvoja ushienja, i veselja, zbog ispunjenih mnogih elja.

Ti Me voli od zadovoljstva, koje ti pruam, kao to rua voli sunce, a samo sluti kako slobodno i neuzvratno sunce voli svaku ruu.

Ljubav je Moje bie i ime, i Ja bih htio da ti je zadovoljstvo voljeti Me.

Pria o dva grada Iao jedan putnik cestom, koja je vodila u veliki grad. Jedna je ena sjedila na rubu ceste, te on zastane da se kod nje raspita o gradu, u koji je namjerio. "Kai mi, kakvi su ljudi u onomu tamo gradu"? ena ga pogleda. "Kakve si ljude susretao u mjestu odakle dolazi?" - "Odvratne", poali se putnik. "Sve gore od gorih. krtice, nepouzdane, laljivce, ljude vrijedne svakoga prezira." "Ah", rei e ena, "alim, ali takve e iste zatei u gradu, u koji si se uputio." ovjek uzdahnu, i produi namrtena ela. . Nedugo potom naie jo jedan putnik. I on zastane da bi se raspitao o gradu. I opet ga ena upita

kakvi su bili ljudi, koje je ostavio za sobom u mjestu odakle je doao. "Bili su to dobri ljudi, poteni, marljivi, istinoljubivi, i velikoduni. Lako su pratali tue pogreke i zablude. Zaista mi je ao to sam se morao od njih rastati." - "Ne brini", ree mu ena. "Takve e iste sresti u gradu, u koji si se zaputio."

Lutka od soli Doetala lutka od soli do obale mora. Zaudila se tomu nepoznatom i golemom neem. etala tako obalom i naposljetku ne izdrala, pa upitala more: "Tko si ti, molim te?" "Hm," ree more, "to ti ne mogu objasniti. Ui malo u mene i saznat e tko sam." I opet lutka oklijevala, etala, naposljetku ne izdrala, pa namoila palac. I palac se rastopi. "Uh!" povika ona izvlaei preostalu nogu, "nezgodan si ti! Zato mene nestaje kad hou tebe da saznam?" I opet i opet etala lutka i oklijevala, opet pitala more, i opet joj more reklo da ue u njega. Naposljetku ne otrpila, pa ukoraila u more, najprije do glenja, pa do golijeni, pa do tjemena i preko tjemena. I vie nije bilo pitanja. Lutka je postala ono o emu je pitala. .(Vesna Krmpoti, Koulja sretnog ovjeka; slika preuzeta s ovog mjesta)