You are on page 1of 5

Verske reforme i ratovi Sveto rimsko carstvo nastalo je kao drava razliitih tradicija, naroda, jezika, politikih ciljeva

i potreba. Prvi vladar koji je pokuao da ujedini celu zapadnu Evropu bio je Karlo Veliki, koji je krunisan za cara 800.godine u Rimu. Od tog vremena svaki car je morao da doe u Italiju da bi ga krunisao papa. U prvoj polovini 16.veka u Evropi su se pojavila jo dva carsta Osmansko i Moskovska Rusija Ivana Groznog. Sveto rimsko carstvo je osnovano sa namerom da se obnovi nekadanje Rimsko carstvo. Od vremena Karla Velikog postojala je stalna borba sa katolikom crkvom oko prevlasti. Naziv Sveto rimsko carstvo nemake narodnosti koristi se od 962.godine (krunisanje Otona I za cara), dok se naziv Nemaka javlja tek oko 1500.godine. Do tada je korien samo pojam nemake zemlje. Nemaka nacionalna svest dugo i sporo se razvijala, jer su nemake zemlje bile razdvojene, i teritorijalno i verski. Svaki stanovnik je svojom zemljom smatrao grad u kome je iveo. U to vreme titula cara nije bila nasledna, ve izborna, to je vodilo daljem razjedinjennju umesto jedinjenju. Teritorijama carstva bili su zajedniki samo vladar i skuptina Rajhstag. Mo carstva je poela da raste od 1438.godine kada su carevi birani iz porodice Habzburga (Maksimilijan I). Carstvo je vrhunac dostiglo u vreme Karla V (1519) kada je obuhvatalo teritorije: panije, Holandije, Belgije, Luksemburga, Italije (bez Papske drave Venecije, enove i delova Savoje) , Nemake, Austrije, eke, Hrvatske, delove S. Afrike, Meksika, srednje Amerike, Perua, Bolivije, Argentine, Urugvaja, ilea (2,5 miliona km2 i 45 48 miliona stanovnika). Ovo carstvo nije uspelo da zaivi jer je bilo skup razliitih tradicija, jezika, kultura, vera i politikih interesa. Monu opoziciju inili su nemaki kneevi i slobodni gradovi kao i panski Kortes. Car je pokuavao da objedini ogromnu teritoriju jer je teio da postane moralni i politiki voa hrianskog sveta, u borbi protiv islama i protestantizma. Papa ga nije podrao u borbi protiv Lutera jer mu je osporavao pravo da se bavi pitanjima vere. Papa se obratio u ovom sukobu najveem suparniku Karla V, francuskom kralju Fransoa I. Karlo je u ovom sukobu primorao Fransoa I da se odrekne prava na Italiju, a sam se odrekao prava na Burgundiju, mirom u Kanbreu (1529.). Posle toga pokuao je da Luterane vrati u okrivlje katolike crkve, to mu nije uspelo zbog sukoba sa papama. Od 1535.godine ratovao je protiv Turaka i oslobodio Tunis, obnovio je rat sa Francuskom koja je bila saveznik Turske. Ovaj rat je zavren mirom u Kato Kambreziju. Karla V je nasledio sin Filip II u Nidozemskoj, paniji, Italiji i Americi, dok je njegov brat Ferdinand, nasledio upravu u Austriji, Ugarskoj i ekoj, i tako je carstvo podeljeno na pansku i Austrijsku granu. Podeljenost je vladala nemakim tlom za sve vreme postojanja carstvom to je izazivalo odreene ratove. Nemaka je naroito oslabljena posle 30-ogodinji rata sa Austrijom i Francuskom. Posle 7-godinjeg rata (1756 - 1763) Nemaka je Majnom podeljena na dva tabora tako to se Pruska sa kraljem Fridrihom Velikim nametnula severno nemakim dravama (dinastija Hoencolern) nasuprot Austriji koja se sve vie osamostaljivala ali se nije odrekla patronatstva (brige nad carstvom). Nemake drave koje su inile S.rimsko carstvo razlikovale su se po veliini, dravnom ureenju i vojnoj snazi. Sudbinu S.rimskog carstva okonali su Frnacuska revolucija i Napoleonovi ratovi, tako da je broj nemakih kneevina i gradova spao na 30, a zatim se 16 podinilo Francuskoj. Car Frnac II se 1806.godine odrekao rimske krune i time je Carstvo prestalo da postoji. Reformacija Hrianska crkva je bila posle raskola iz 1054 godine jedina meunarodna institucija. Ali su njeni poglavari (pape) ponaajui se esto kao svetovni vladari doprineli da ubrzo i to prestane da bude, jer je Rimo-katolika crkva izgubila oreal svetosti. Reformisti zahtevaju da se crkva vrati Svetom pismu,

odnosno pravoj veri olienoj u neposrednoj vezi sa bogom bez posrednika. Otuda i zahtev da se Biblija prevede sa latinskog na narodne jezike. Crkva se tome veoma protivila. Reformaciju Rimo-katolike crkve zapoeo je Martin Luter, tako to je ustao 1517.godnie protiv prodaje oprotajnica grehova (indulgencija). U spisu ,,Spor o moi i korisnosti indulgencija,, osporavao je papama pravo da za novac prodaju oprotajnice grehova tvrdei da se vera ogleda u pokajanju i priznavanju greha. Zbog toga je papa iskljuio Lutera iz crkve, a Luter je odgovorio spaljivanjem papske bule (1520.) ime je zapoeo proces reformacije u Nemakoj. Luter je osnovao novu evengalistiku veru, koja je potom ujedinjenu sa drugim reformisanim verima nazvana protestanska vera. Luter se zalagao za reforme: ukidanja rimskog papstva, svoenje 7 svetih tajini na 3 (krtenje, pokajanje, priee) da verska sluba mora da bude zajednika radnja svetenstva i vernika i da crkva nema pravo da bude uvar tela Hristovog uz pomo hleba i vina. Na saboru u Vormsu 1521.godine Luter nije uspeo da odbrani svoje uenje i Vormskim ediktom je osuen na izbaen iz Rimo-katolike crkve. Preveo je Sveto pismo na nemaki jezik. Luter je imao mnoge sledbenike od kojih je najznaajniji Tomas Mincer voa radikalne reformacije koji je odbacio Sveto pismo simbol crkve i sutinu crkvenog uenja. Zalagao se za drutvenu jednakost kao osnovu budueg drutva. U Nemakoj je 1524.godine izbio ustanak seljaka veliki seljaki rat. Saljaci su zahtevali oslobaanje od kmetske zavisnosti, smanjenje dabina, povratak optinske zemlje, pravo lova i ribolova i pravo biranja svetenika. Luter je na kraju stao u odbranu plemstva i ustanak je slomljen 1525.godine a Mincer je pogubljen. Ipak od ovoga rata seljaci su postali sila o koja se moralo voditi rauna. U Minsteru, pod uticajem radikalne reformacije Mincera, zavedena je diktatura Johana od Lajdena. Njome je ukinut postojei poredak, ukinuta privatna svojina, a crkva je vraena svojim pravim, primtivnim i siromanim poecima. Sve to je blisko idejama buduih socijalistikih revolucija. Karlu V nije odgovarala Luterova reformacija, jer se njome slabila centralna vlast a jaala lokalna vlast kneeva. Poto je propao pokuaj izmirenja na dva dravna sabora, Karlo V je zapoeo rat protiv nemakih kneeva koji je izgubio. Augzburkim mirom 1555.godine Rimo-katolika i protestantska vera su postale ravnopravne. an Kalvin je propovedao da ovek pripada bogu, da je ovekova dunost da mu se rtvuje i posredstvom rtve da se sjedini sa njim. Izmeu oveka i boga nema posrednika. Osnov za svoje uenje crpio je iz Svetog pisma. Bio je uveren da se bezboni tirani moraju svrgavati sa vlasti a da crkva treba da bude nezavisna od drave i da usmerava drutvo. Crkveni ivot morao je da bude moralno besprekoran. Da bi crkva bila jeftina izbacio je sve to je pocealo na rasko. Podsticao je individualizam i slobodno preduzetnitvo i time pomogao razvoj kapitalizma. Poto je Luterov protestantizam imao feudalno obeleje, kalvinizam se smatra naprednijim. Pristalice Cvinglija (protestanti u Cirihu, Bernu i Bazelu) i Kalvinove pristalice ujedinile su se 1549.godine u jedinstvenu protestantsku crkvu vajcarske odakle se protestantizam irio po Francuskoj, gde su pristalice nove vere poznati kao Hugenoti. Protestantizam u Engleskoj poznat je kao anglikanska crkva. Parlament je u dva maha u 16.veku proglaavao kralja za vrhovnog poglavara engleske crkve. Radikalni prostestanti puritanci, oistili su englesku crkvu od katolike dogmei ceremonija. Reformacija je temelja preobrazila veru, verske dogme i uenja i tako unitila jedinstvo Rimo katolike crkve. Protestantizam je za osnovu vere uzeo sveto pismo, ukinuo monaki ivot i manastire i svetenicima dozvolio da se ene. Pape su izgubile vlast nad protestantima, a svetenike je postavljala

drava odnosno vladar. Od tada retke su bile drave u Evropi iji su itelji ispoljavali samo jednu veru. Najvanije tekovine reformacije su: razbijanje jedinstva zapadnog hrianstva (rimokatolika) i prevod Biblije na narodne jezike. ***** Evropske monarhije Ideje humanizma i renesanse, reformacije i protivreformacije imale su veliki uticaj i na politike promene u Evropi. Od 16.veka monarhije belee uspon i poznate su u istoriji kao apsolutistike monarhije drave feudalnog tipa u kojima vladaru (monarhu) pripada sva vlast i zato se nazivaju jo i neograniene monarhije. Stvaranje ovog tipa monarhije potpomogla je nova ekonosmki mona graanska klasa, koja nije imala politika prava niti pravo da odluuje. Meutim dravno jedinstvo olienu u vladaru graanskoj klasi je prualo mogunost daljeg razvoja, dok je plemstvo izgubilo politiku samostalnost a vojina uloga je smanjena upotrebom vatrenog oruja i stvaranjem stajaih vojiski. Kao vrhovni organ uz kralja najee se pominje dravni savet koji vremenom dobija obli vlade (izvrnog organa vlasti). U to vreme poinje da raste mo parlamenta koji jo uvek nema zakonodavnu vlast. Dvor igra veliku ulogu u politici, a vladari poklanjaju naruitu panju vojisci koja postaje stalna oruana sila. Karlo V Habzburkog nasledio je na prestolu sin Filip II koji je apsolutistiku vlast odravao pomou inkvizicije. Mavari koji su iveli na jugoistoku panije za vreme njegove vladavine nasilno su prevedeni u hrianstvo, i posle neuspele pobune 1568.godine raseljeni su po Kastilji. Kraljev brat Don Huan porazio je tursku flotu kod Lepanta. Ujedinjenje sa Portugalijom postignuto je 1580.godine. Filip II je zaratio sa Engleskom koja je tajino pomagala protestante i 1588.godine je pokrenuo Veliku armadu protiv Engleske koja je propala. Posle ovog poraza dolo je do ekonomskog zastoja panije i u 17.veku je pretvorena u drugorazrednu dravu sa bezznaajnim vladarima. Nezavisnost Portugalije priznala je 1668.godine u vreme vladavine poslednjeg Habzburga Karlosa II. Posle Habzburga su doli Burboni (francuski) dolaskom na presto Filipa V unuka Luja XIV. Mirom u Utrehtu 1713.godine panija je izgubila sve posede u Italiji, pansku Nizozemsku (Belgiju) i Giblartar. Od tada je panija manja drava ali bolje ureena nego do tada. Kralj Filip II se borio protiv nevernika (muslimani i protestanti). U njegovo vreme Nizozemska (Holandija, Belgija, Luksemburg i Severna Francuska) je bila urbanizovana zemljakoja je ivela od trgovine zahvaljujui verskoj toleranciji. Vera je bila kalvinistika sa katolikim naseobinama na jugu. Agresivnom verskom politikom Filip je izazvao snanu opoziciju i posle pobune 1566.godine poslao je vojvodu od Albe da smiri podanike. Uvoenjem strahovlade i terora (pljake Antverpena) izazvao je otpor i u junom katolikom delu. Ekonomski napredak omoguio je pojavu bogate i uticajne graanske klase koja je izvela prvu graansku revoluciju u istoriji. Novi ustanak 1572.godine u kome su zajedniki nastupili plemstvo, graanstvo i radnici imao je vie uspeha od prve pobune. Vilje Moranski je predvodio prvu pobunu i posle novog ustanka vratio se u zemlju. Ustanka se proirio i na junu Nizozemsku. Ganskim sporazumom 1576.godine ustanka je primiren jer ustanike vodje nisu odluile da sasvim prekinu vezu sa panijom jer je juno valonsko-katoliko stanovnitvo procenilo da im je kalvinizam vei neprijatelj od panaca pa su stvorili Arasku uniju 1579.godine pod panijom. Sedam provincija Severne Nizozemske pod vodstvom Holandije nastavlja borbu i iste godine osnivaju Utrehcku uniju kojom se proglaava, ujedinjenje, nezavisnost i nastvak borbe za slobodu. Drava je nazvana Ujedinjene provincije a ubrzo i Holaandija. Meunarodno priznanje stekla je Vestfalskim mirom 1648.godine. To je bila prva graanska republika u Evropi, koja se istovremeno oslobodila panske vlasti i feudali zma i postla uzorna kapitalistika drava. U Hagu je zasedala skuptina dravnih stalea a Viljem Oranski je postao

tadholder. Posledica ovih promena bila je podela zemlje na Holandiju (kalvinistika i republikanska) i Belgiju (katolika i monarhistika). Engleskom je u 16.veku vladala dinastija Tjudor (1485-1603). U to vreme Engleska je postala vodea Evropska drava i velika pomorska i kolonijalna sila. Zahvaljujui verskoj toleranciji u Englesku dolaze protestanti koji su proterani iz Francuske, Nemake i panije. Oni su donosili novac, znanje i unapredili su manufakturnu proizvodnju tako da je Engleska postala najvei proizvoa sirove vune i gotovih tkanina. Verski ratovi i sukobi koji su harali evropom mimoili su englesku tako da je ona stigla i prestigla razvijene evropske drave. Tjudori su se oslanjali na novo plemstvo i bogato graanstvo kojima je odgovarao vladarski apsolutizam. Kralju je kao protivnik ostala samo katolika crkva koja je imala velike posede i bogatstvo. Henri VIII (1509-1547) u poetku vladavine bio je odan crkvi (branioc vere), meutim razvodom panske princeze Katarine dolo je do raskida veze sa Rimokatolikom crkvom i od tada je kralj postao poglavar engleske crkve. Dogme i crkveno bogusluenje ostali su Rimokatoliki a li je uveden engleski jezek umesto latinskog. Crkvena imanja su konfiskovana. Tako je nastala anglikanska crkva. Marija Tjudor, erka Henrija VIII, krvava meri, progonila je protestante i ponovo uvela Rimokatolianstvo. Doba Elizabetine vladavine (1558-1603) je doba uspona privrede, poratsa trgovine, izgradnja flote, poetka konolizacije Amerike i kulturnog procvata. Radila je na ujedinjenju sa kotskom i Irskom, protiv ega su se bunili Rimokatoliki Irci. Elizabeta je pomagala napredak industrije, trgovin e i pomorstva. Trgovci i bankari su osnovali berzu 1566.godine. Najznaajnije trgovako udruenje bila je Istono-indijska kompanija 1600.godine koja je dobila monopol trgovinom na istoku od Rt. Dobre nade. Teite politike Engleska je prenela sa Evrope na kolonije u S.Americi i Indiji. 147.vek je vek Frnacuske koja je dominirala u zapadnoj Evropi. Posle Anrija IV vladala je Marija Medii kao namesnik umesto maloletnog sina Luja XIII. U Skuptini stalea 1614.godine izbio je sukob izmeu graanstva i plemstva, zbog ega je skuptina rasputena i nije se sastajala 175 godina do izbijanja francuske graanske revolucije. U to vreme kraljev ministar je bio Kardinal Rielje (1624 -1642), vet i prepreden politiar koji je postizao uspehe osvetama i egzekucijama. Vodio je vie ratova protiv panije, Nemakih drava i Austrije. Uguio je pobune hugenota na jugu Francuske i Aleskim ediktom milosti 1629.godine hugenotima oduzeo politike privilegije, gradove i luke, ali su hugenoti zadrali verske slobode i na kraju se utopili u francusku zajednicu. Vie nije dolazilo do verskih kriza ali su iz Francuske ipak u drugoj polovini 18.veka proterani Jezuiti. Rielje je unitio i mo krupnog plemstva privezavi ga kralja, poboljao je finansije i uspeno priguio sve zavere. Zato je smatran tvorcem jake apsolutistike drave. Smru Rieljea i kralja na vlast dolazi kraljica Ana kao namesnik Luja XIV (1643 -1715) a dunost prvog ministra obavljao je il Mazaren. Apsolutistiku vlast kralja pokuali su da ogranie krupni feudalci i Pariska buroazija tako da je dolo do graanskog rata (Fronda), pobuna nije bila uspena i monarhija e narednih godina dostii vrhunac. Rielje i Mazaren pripremili su osnove za pravog apsolutistikog monarha kakav je bio Luj XIV. On je krunisan u Remsu 1654.godine. Da bi prikazao svoj kraljevski sjaj Luj XIV je podigao park u Versaju. Laskavci su ga zvali kralj sunca a on je govori ,,Drava to sam ja,,. Pored njega se istakao u to vreme Kolber ministar finansija on je tvorac ekonomske politike poznate pod imenom merkantilizam (da se to vie robe izvozi u strane zemlje a da se smanji to vie uvoz robe iz tih drava). Kolber je poveao drevne poreze na imovinu (Taj) i glavarinu (kapitacija) i zapoeo oporezivanje Buroazije. U ovom periodu francuska je proirila svoje kolonije. Luj XIV je stvorio najveu stajau vojisku u Evropi. Ratovao je sa panijom, Holandijom. I proirio teritoriju du granice. Poslednji rat Francuska je vodila protiv ,,velike alijanse,, - Engleska, Holandija, Austrija, Pruska, i do 1704.godineu tom ratu imala je uspeha a zatim je pretrpela poraze. Utrehtskim mirom 1713.godine zadrala je Alzas i

Fran-Konte a izgubila severnoamerike kolonije... i priznala Hanoversku dinastiju. Vladavina Luja XIV nije se sjajno zavrila, na nju je pala mrlja zbog povlaena Nanskog edikta, zabrane protestantizma i odlaska hugenota iz Francuske. Anglo-francuska borba za kolonijalno carstvo razvila se u 18.veku. etrdesetih godina Francuska nije beleila uspehe u borbama sa Englezima oko kolonija. Gu bici francuske bili su veliki: morala je da preda Kanadu, Grenadu i Tobago i da se povue iz Indije posle mira u Parizu 1763.godine. Francuska kolonijalna imperija svela se samo na nekoliko ostrva. Vie nije bila u stanju da se takmii oko kolonija sa Engleskom ali je idalje bila na kopnu monija od Engleske jer je imala brojnije stanovnitvo i jau vojisku. Najznaajnije nemake izborne drave bile su: Bavarska, Saksonija, Brandenburg i Pruska. Brandenburg i Pruska su nastale pokoravanjem slovenskih i litvanskih plemena, bile su i ostale dobre vojnike drave kolevka purskog a potom i nemakog militarizma. Dinstaija Hoencolern dola je na presto markgrofovije Brandenburg poetkom 15.veka a vojvodstva Istone Pruske poetkom 17.veka. Prvi znaajan vladar ove dinastije bio je Fridrih Vilhem, njegov naslednik je Fridrih I Pruski u ije vreme je dolo do ujedinjenja ove dve drave personalnom unijom, i tako nastala Pruska drava koja je postala kraljevina 1701.godine u saglsnost cara Svetog rimskog carstva a velike sile su je priznale Utrehtskim mirom. Kralj Fridrih Vilhem I uredio je dravnu upravu, udvostruio vojisku, poveao poreze, i zaveo tednju. Osnovao je uvenu oficirsku kolu u Berlinu (Junkeri), iskorenio je besposlenost, zaveo surovu disciplinu (pruski militarizam). Za vladavine njegovog naslednika Fridriha II Pruska je postala velika sila. Borba za vodeu ulogu u Nemakoj izmeu Pruske i Austrije, zapoela je borbom oko lezije, koja je trajno ula u sastav Pruske zavretkom sedmogodinjeg rata (1756-1763). U ratu su uestvovale skoro sve Evropske zemlje. Fridrih II je skrio otpor Junkera i od svojih podanika traio slepu poslunost. Pruska je u to vreme bila tolerantna protestantska drava naroito od dolaska proteranih francuskih ugenota. Za prevlast na Baltiku borilo se nekoliko drava: Danska, vedska, Poljska i Engleska (kao najvea pomorska sila), a u 18.veku pridruila se i Rusija. Danska i vedska vodile su nekoliko ratova u 17.veku iz kojih je vedska izala kao pobednik sa pravom pristupa na Severno more. Za vreme vladavine Gustava Adolfa ona postaje evropska sila. iri svoje teritorije na jug. Karlo X nanosi poraz Poljacima kod Varave. Vladar postepeno kri mo krupnih Feudalaca i skuptine stalea (Riksdaga) ime se stekla mogunost da seljaci otkupom postanu slobodni. vedska belei vrhunac za vreme Karla XII koji vodi severni rat protiv Rusije, Poljske i Danske. U ratu sa Poljskom imala je vie uspeha nego sa Rusijom, koja je zauzela jnene baltike oblasti Rigu i Finsku. Krajem 18.veka vedska je konano sklopila dugotrajan mir sa Rusijom i spala u rang drugorazredne evropske sile. Poljska je postala izborna monarhija posle izumiranja dinastije Jagelovia 1572.godine. poljski izborni vladari nisu bili moni kao zapadni nasledni vladari. Sejm (sabor) skuptina plemstva imao je dominaciju nad vladarom. Krajem 17.veka Poljska je izgubila petinu svojih istonih teritorija koje su pripojene Rusiji. Najvie problema je imala sa vedskom a ratovala je i sa Turskom. Jan Sobjeski naneo je Turcima kod Hoima, pomogao Austriju u odbrani Bea i uveo Poljsku Svetu ligu 1684.godine. Krajem 17.veka ona je jo bila mona drava. Kraljevi Poljske su bili marionete velikih sila i podelama poljske teritorije izmeu Rusije, Pruske i Austrije dolo je do gubitka dravnosti Poljske sve do 1918.godine.

You might also like