Michael Baigent Richard Leigh Henry Lincoln

SVETA KRV, SVETI GRAL

Novo dopunjeno izdanje

Digitalizacija Knjige: Equilibrium

Sadraj
Uvod______________________________________________4 Uvod,_1996_________________________________________9 PRVI_DIO__Tajanstveno_selo 1._Tajanstveno_selo_______________________________ 28 2._Katari_i_velika_Hereza____________________________45 3._Redovnici_-_ratnici_______________________________61 4._Tajni_dokumenti_________________________________93 DRUGI_DIO__Tajno_drutvo 5._Red_iza_kulisa_______________________________106 6._Veliki_majstori_i_podzemna_struja___________________126 7._Viestoljetna_urota______________________________157 8._Tajno_drutvo_danas_____________________________205 9._Redovnici_duge_kose___________________________238 10._Prognano_pleme________________________________260 TREI_DIO__Krvna loza 11._Sveti_Gral___________________________________269 12._Kralj_- _sveenik_koji_nikada_nije_vladao____________300 13._Tajna_koju_je_crkva_zabranila_____________________342 14._Gralska_dinastija_______________________________364 15._Zakljuak_i_predvianje_budunosti________________378 Dodatak_-_Navodni_veliki_majstori_Sionskog_priorata_____393 Post_scriptum,_1996_______________________________416

Uvod
Na putu za Cevennes, gdje sam namjeravao provesti ljetne praznike 1969. godine, kupio sam neku depnu knjigu, Le Tresor Maudit. Tu laganu, zagonetnu priu, punu zabavne mjeavine povijesnih inje nica, ali i misterija i nagaanja, napisao je Gerard de Sede. Ta bi knjiga, poput mnogih slinih, poslije praznika bila preputena zabora vu, da nisam u njoj pronaao jedan udnovat, no ipak uoljiv propust. "Prokleto blago" iz naslova knjige devedesetih je godina devetna estog stoljea pronaao neki seoski sveenik rjeavajui zagonetne, skrivene spise, koje je pronaao u vlastitoj crkvi. Iako je navodni tekst dvaju od ovih spisa prenijet u spomenutoj knjizi, izostale su "tajne poruke" koje su navodno u spisima bile skrivene. To je trebalo znaiti da su ifrirane poruke na neki nain ponovo izgubljene. Pa ipak, kako sam otkrio, i povrno itanje spisa prenijetih u knjizi, otkrilo mi je barem jednu poruku. Autor knjige takoer ju je morao pronai jer je, radei na knjizi, tim spisima morao posvetiti vie pozornosti. Morao je otkriti ono to sam i ja sam otkrio, jer je ta poruka bila neka vrsta "dokaza" koja samim djeliem mora zaintrigirati matu i, dakako, potaknuti prodaju popularne knjiice. Zato je, ipak, gospodin de Sede nije htio objaviti? Tijekom sljedeih mjeseci sama neobinost prie, kao i mogunost novih otkria, vraali su me toj knjizi s vremena na vrijeme. Privla ila me poput neobino sloenih krialjki, a i zanimalo me ono to je de Sede preutio. Kako sam otkrivao nova znaenja koja su bila skrivena u tekstu spisa, poelio sam posvetiti misteriju Rennes-leChateaua vie pozornosti nego to sam to mogao kao zaposleni tele vizijski pisac, dakle samo u trenucima predaha od posla. Tako sam

u kasnu jesen 1970. tu priu iznio kao moguu temu za dokumentarni film pokojnom Paulu Johnstoneu, izvrnom producentu povijesnih i arheolokih emisija "Chronicle" na televizijskoj postaji BBC. Paul je shvatio mogunosti koje je tema pruala i poslao me u Francusku da razgovaram s de Sedeom i istraim kakvi su izgledi za snimanje kraeg filma. De Sedea sam upoznao 1970., u Parizu, tije kom Boinih blagdana. Prilikom prvog susreta postavio sam mu pitanje koje me muilo vie od godinu dana, zato nije objavio poruku koja je skrivena u spisima. Njegov odgovor, da ne zna o kojoj se poru ci radi, sasvim me zaprepastio. inilo mi se nezamislivim da on nije bio svjestan tako jednostavne poruke i pomislio sam da se sa mnom poigrava. Shvatio sam da vie ni ja ne elim otkriti to sam tono pronaao, pa smo nastavili dvoboj rijeima dok nije postalo jasno da obojica znamo o kojoj se poruci radi. Kada sam mu tada ponovio pitanje, zato nije objavio poruku, njegov je odgovor bio dvosmislen: "Zato to smo mislili da e nekoga poput vas zanimati i da ete je otkriti sami". Taj odgovor, zagonetan poput sveenikovih tajanstvenih spisa, bio je prvi jasan znak koji je navijestio da e misterij Rennes-leChateau pokazati mnogo vie od obine prie o izgubljenom blagu. U proljee 1971. poeo sam sa svojim redateljem Andrewom Maxwell-Hyslopom pripremati film za "Chronicle". Film je bio za miljen kao jednostavan prilog od dvadeset minuta u okviru nekog arolikog programa. Meutim, tijekom rada, de Sede nas je poeo snabdijevati novim djeliima informacija. Prvo je stigao cijeli tekst ifrirane poruke, koji je govorio o slikarima Poussinu i Teniersu. To nas je zadivilo, jer je ifra bila nevjerojatno sloena. De Sede nam je rekao da su je odgonetnuli strunjaci francuskog vojnog odjela za deifriranje uz pomo raunala. Prouavajui promjenjivost koda, s vremenom sam se uvjerio da je to objanjenje bilo, najblae reeno, sumnjivo. Razgovarao sam sa strunjacima za ifre britanske obavje tajne slube i oni su se sloili sa mnom. "ifra raunalu ne postavlja pravilan problem", rekli su. Kod je bio nerjeiv, meutim, bilo je jasno da je netko ipak morao imati klju za rjeenje. Nakon toga je de Sede bacio svoju drugu bombu. Netko je prona ao grob koji nalikuje onome sa znamenite Poussinove slike, "Le

Karta broj 1. - Glavna podruja istraivanja u Francuskoj

Bergers d'Arcadie" (Arkadijski pastiri), i on je rekao da e nam poslati pojedinosti "im neto sazna". Nakon nekoliko dana stigle su foto grafije i postalo je jasno da je na kratki film o malome mjesnom mi steriju poeo poprimati neoekivane dimenzije. Paul nam je rekao da napustimo taj projekt i pripremimo film za cijeli termin emisije "Chronicle". Dobili smo vie vremena za istraivanje i vie filmske minutae za iznoenje same prie. Emitiranje je odloeno za prolje e sljedee godine. Film pod naslovom Izgubljeno blago Jeruzalema prikazan je u veljai 1972., a reakcija je bila vrlo otra. Tada sam shvatio da sam pro naao ne samo ono to je samoga mene potpuno zaokupilo, ve i brojnu publiku. Daljnje istraivanje vie nije bilo gubljenje vreme na, jer sam znao da e se dogoditi nastavak filma. Do 1974. godine imao sam mnogo nove grae, i Paul je imenovao Roya Daviesa za pro ducenta mog drugog filma za "Chronicle", pod nazivom Sveenik, slikar i Vrag. Ponovo je reakcija publike pokazala koliko je ta tema obuzela narodnu matu. Tema je, meutim, postala toliko zamrena i njeni su ogranci sezali predaleko da bi istraivanje mogao nastaviti sam. Trebalo je pratiti previe tragova, a to sam dalje slijedio jedan trag, postalo bi sve jasnije koliko grae ostaje neobraeno. Bio sam na prijelomnoj toki, no sudbina koja mi je priu podarila, opet se pobrinula da rad na njoj ne zastane. Godine 1975. imao sam veliku sreu upoznati Richarda Leigha na ljetnoj koli, gdje smo obojica predavali o aspektima knjievnosti. Richard je pisao romane i kratke prie, magistrirao komparativnu knjievnost, i posjedovao veliko znanje iz podruja povijesti, filozo fije, psihologije i ezoterije. Nekoliko godina je predavao na sveuili tima u Sjedinjenim Dravama, Kanadi i Britaniji. Izmeu seminara ljetne kole provodili smo mnogo vremena raz govarajui o predmetima uzajamnog zanimanja. Spomenuo sam Vite zove templare, koji su poeli igrati vanu ulogu u pozadini misterija Rennes-le-Chateaua. Na svoje veliko veselje otkrio sam da je taj sa blasni Red srednjovjekovnih redovnika-ratnika pobudio Richardovo ozbiljno zanimanje, i da je ve istraivao njihovu povijest. U jednome trenutku, mjeseci istraivanja koji su bili preda mnom postali su nepo trebni. Richard je mogao odgovoriti na veinu mojih upita, a i sam

je pokazao zanimanje za neke neobine nepravilnosti koje sam ja otkrio. On je takoer osjetio uzbuenje i uvidio znaenje istraiva kog projekta kojega sam se prihvatio. Ponudio mi je pomo za onaj dio istraivanja koji se odnosio na templare i jo ukljuio u rad Michaela Baigenta, diplomiranog psihologa koji je nedavno prije toga napustio uspjenu karijeru foto-reportera da bi se posvetio istraivanju templara za svoj filmski projekt. I da sam traio, ne bih naao dvojicu bolje kvalificiranih i ugod nijih suradnika. Nakon vie godina samostalnoga rada u njima sam naao nov poticaj, a prvi stvaran plod nae suradnje bio je trei film o Rennes-le-Chateauu, snimljen za "Chronicle", pod nazivom Sjena templara, producenta Roya Daviesa. Posao koji smo napravili za taj film suoio nas je sa skrivenim temeljima cijelog misterija Rennes-le-Chateaua. Taj film je mogao samo pokazati smjer prema onome to smo poeli otkrivati. Ispod povrine nalazilo se veliko iznenaenje, znaajnije i vanije nego to smo se mogli nadati kada smo poeli raditi na "zanimljivom ma lom misteriju" francuskog sveenika i onoga to je naao u jednom planinskom selu. Svoj prvi film 1972. godine zavrio sam rijeima, "Neto izvan redno tek eka da bude otkriveno..., a to e se u skoroj budunosti i dogoditi". Ova knjiga objanjava to je to "neto" i koliko je to otkrie neo bino. H.L. 17. sijenja 1981.

Uvod, 1996.
Iz razloga koje e itatelj uvaiti nakon to je proita, knjigu Sveta krv, sveti gral smo eljeli objaviti 17. sijenja. Naalost, te godine je 17. sijenja bila nedjelja. Stoga se knjiga u Britaniji pojavila dan kasnije, 18. sijenja 1982. Ameriko izdanje je uslijedilo 26. velja e, takoer, to je znakovito, dan kasnije. Otprilike sljedeih mjesec dana nakon objavljivanja u obje zemlje, bili smo uvueni u iznimno bizaran medijski cirkus. Napisali smo knjigu za koju smo pretpostavili da e izazvati po lemike. Oekivali smo da e biti kritizirana na neobian nain primjerice, u kritikim osvrtima odreenih krugova s uvrijeenim teolokim i povijesnim interesima, koje smo implicitno osporavali. Nismo uope oekivali veu pozornost, od one koja se obino pok lanja ostalim publikacijama. No, veoma nas je iznenadila injenica da smo stekli toliku slavu - ili, bolje reeno, zao glas - kao da smo osobno pokuali izvriti dravni udar na Vatikan. No, nismo izmamili samo kritike. Naa knjiga je stekla status prave skandalozne no vinske prie - koja je doista dospjela na naslovnice razliitih novina. Dodue, bilo je to mirno razdoblje. Predboini nemiri u Poljskoj su ustuknuli pred svojevrsnom robotskom, iako ne posve ravnodu nom poslunou kakva je vladala u ostalim dijelovima sovjetskog imperija. Nije bilo nikakvih atentata na javne osobe. Argentina jo nije izvrila invaziju na Falklandsko otoje. U nedostatku drugih katastrofalnih dogaaja, koji bi uzbunili javnost, postali smo ljubitelji medija. Odgovori i reakcije su poprimili goleme razmjere, slijevajui se poput bujice u obliku pisama naim izdavaima i agentu, kao i nama osobno, koja su se objavljivala u novinskim kolumnama. Spektar

miljenja bio je toliko raznolik da se inilo kao da se odnose na neke druge, potpuno drugaije knjige. Tako smo, s jedne strane, primili pismo koje je velialo nau knjigu kao "najvee djelo stoljea" - iako se s tom ocjenom, naalost, nismo mogli iskreno sloiti. S druge strane, pak, iznoene su tvrdnje koje su, iako manje jezgrovito, suge rirale upravo suprotno. Rijetki su bili sluajevi u suvremenoj povijesti izdavatva, da toliko mnogo Don Quijotea tako energino nasre na jednu malu vjetrenjau. Najvie praine je podigla BBC-jeva emisija Omnibus, u kojoj nas je, zamislite, intervjuirao filmski kritiar Barry Norman. Naravno, budui da o temi nae knjige nije mogao znati mnogo vie od prosje nog laika, pozvao je dva slubeno priznata strunjaka, povjesniarku Marinu Warner i tadanjeg birminghamskog biskupa, Hugha Montefiorea. Prilino smo lakomisleno prihvatili poziv da sudjelujemo u emisiji, poput ovaca koje ne slutei odlaze na klanje. Producent nas je iskreno uvjeravao da emo sudjelovati u 'raspravi' koja e omogu iti ozbiljno istraivanje hipotetskih zakljuaka nae knjige. No, njegovo nam se objanjenje 'rasprave' inilo prilino idiosinkrastino. Ono to je uslijedilo najbolje bi se moglo opisati rijeju 'zasjeda', s ime bi se mnogi sloili. Barry Norman je ustro i ukratko opisao neto, to je bila tek blije da slika knjige koju smo napisali. Nakon toga smo bili izloeni una prijed pripremljenim i nevjerojatno dugim nizom optubi, koje su mogle osigurati trenutnu osudu spaljivanjem nae knjige, kao i nas osobno. Marina Warner se vladala odgovorno, usredotoujui se na konkretne znanstvene toke, pri emu se inilo da se ne osjea ugodno u ulozi krvnika, koja joj je bila nametnuta. Kasnije nam je povjerila kako se stidi to je dopustila da bude uvuena u 'pokuaj prepada'. No, biskup Birminghama nije pokazivao takvo kransko grizoduje. Bili smo izloeni pravom munjevitom napadu. Sa svih su nas strana gaali generalizacijama i pedantnim trivijalnostima. Od veine smo se mogli obraniti. tovie, uglavnom smo u tome uspijevali. No, dovoljan je samo trenutak da jedan glas, koji odzvanja samoprozvanim autoritetom, stigmatizira knjigu - da je oznai neodgovor nom, neuvjerljivom, nedovoljno istraenom ili, jednostavno, loom. Za pobijanje tih optubi potrebno je prilino dugo vremena. To valja

initi postupno, uz navoenje konkretnih primjera. Valja se uvui u pojedinosti i akademska nadmudrivanja, koja ne ine dovoljno dobar televizijski program, jer potonji otkriva mnogo vie dramatinim krvoproliima nego nezanimljivim razmjenama informacija. Bilo nam je doputeno odgovoriti samo na jedan od svakih est prigovora, koje su nam u studiju uputili nai kritiari; a iz emisije koja je konano bila emitirana, izbaeni su ak i nai odgovori. Odgovor svakog od nas bio je sveden samo na jedan ili dva povrna komentara. Tako se 'rasprava', koju su vidjeli BBC-jevi gledatelji, u konanici veoma razlikovala od 'rasprave' koja se stvarno odigravala u studiju. Mnogi su od njih nakon toga primijetili da nam nije bilo prueno mnogo prilika za razgovor. tovie, prueno nam je mnogo vie prilika nego to se inilo, ali vei dio onoga to smo rekli zavrilo je u sobi za montau. Naravno, takve se stvari neprestano dogaaju u svijetu televizije - s kojim smo se upoznali dovoljno dobro da nas vie ne moe niim iznenaditi. Najvie nas alosti injenica da su neki velianstveno komini trenuci nepovratno izgubljeni. Tako je, primjerice, Barry Norman u jednom trenutku upitao birminghamskog biskupa jesu li knjige, kao to je naa, potencijalno 'opasne'. Biskup, koji je proitao samo posljednja dva poglavlja, odgovorio je: 'Naravno'. Izjavio je da naa knjiga besramno iskoritava seks i senzacionalizam. U studiju je u trenutku zavladala zapanjujua tiina. Seks? Jesmo li napisali knjigu o seksu? Preneraeno smo se pogledavali, izbezumljeno ra zmiljajui nije li poremeeni tiskar umetnuo nekoliko stranica Kama Sutre u na tekst ili zamijenio jednu od fotografija s likom golog templara. Koliko smo mogli procijeniti, naa knjiga je na ljestvici seksualnosti zauzimala mjesto negdje ispod Torinskog pokrova, koji, naime, predstavlja portret itavog prednjeg dijela tijela golog mu karca, iako nikada nije privukao pretjeranu pozornost puritanaca. Barry Norman je trznuo glavom, kao da pokuava izbaciti vodu iz uiju. Marina Warner je izgledala oito posramljena. Pomalo smo ironino pokuali ustanoviti koju je tono knjigu biskup proitao. No, u tom se trenutku umijeala neka nebeska sila, poslavi skromnog tehniara, koji je utrao u studio zamolivi nas da taj prizor iznova snimimo. Objasnio je da je neto polo po krivu - navodno je gremlin

iskopao neku tehniku napravu. Barry Norman je stoga ponovio pitanje. No, biskup je do tada shvatio da je njegov odgovor bio posve nepromiljen. Dobivi drugu priliku, povukao se brzinom kojom ga je jezik mogao odvui. Je li naa knjiga bila potencijalno 'opasna'? Nimalo, odgovorio je aneoskom spokojnou. Upravo suprotno, bio je uvjeren da je kranstvo dovoljno snano da se odupre izazovima koje smo pred njega postavili. Budui da nismo imali nikakvu nam jeru razoriti kranstvo, nismo posumnjali u njegov optimizam. Navedeni prizor, kao i mnogi drugi, bili su u potpunosti iskljue ni i iz emisije koja je predstavljena javnosti. No, osim reije Omnibusa, nimalo pohvalnima nismo smatrali ni razne olakavajue okolnosti - strukturu emisije, nedostatak vremena, neophodnost televizije kao medija. Osim toga, napisali smo knjigu za koju smo znali da e biti predmetom napada i iskrivljavanja. Meutim, nikako se ne moe opravdati oit pokuaj producenta da izvrgne ruglu vojvodu od Devonshirea, ime je, ini se, na sebe uspio privui eljeni publicitet. U naoj knjizi - izrazito nedvosmisleno - iznosimo pretpostavku da su neki lanovi obitelji Devonshire, moda upueni u neke tajne in formacije. Ta tvrdnja se osniva na svjedoanstvu iz 18. st, kao i na izjavama jednog ivueg lana obitelji Devonshire - izdanka pobo ne linije obitelji, koja nije izravno povezana s vojvodom. To smo strpljivo i mukotrpno objanjavali naem producentu, koji nas je upor no uvlaio u razgovor o toj temi. No, vrsto je odluio iskopati neku senzacionalnu 'englesku stranu' i ak, suvie revno, ishodio od Chatswortha da osobno intervjuira vojvodu od Devonshirea. ini se da je, u pokuaju da dodatno dramatizira priu, izloio vojvodi tvrdnju koju mi nikada nismo iznijeli. Njegovoj Milosti je reeno da obitelj Devonshire, kako se tvrdi u knjizi koja e uskoro biti objavljena, vue izravno podrijetlo od Isusa. Vojvoda, koji je, nimalo iznenaujue, bio preneraen, srdito je odgovorio: "Potpuna besmislica!" Budui da tu tvrdnju, na koju je odgovorio, mi nismo iznijeli, morala je biti iskljuena iz prijenosa. Tako su gledatelji vidjeli samo Njegovu Milost kako odgovara: "Potpuna besmislica!", na neto posve neodreeno. Netko mu je mogao postaviti pitanje o taktikama francuske ratne mor narice u bitki kod Quiberonskog zaljeva 1759. ili, pak, o kvaliteti engleskog tvida.

Tijekom intervjua u emisiji Omnibus, biskup Birminghama nas je optuio da smo uinili ak '79 injeninih pogreaka' u dva po glavlja - tonije, u dva poglavlja koja je on proitao. Budui da je dolazila od tako uzviene osobe, ta optuba je naizgled bila vjerodo stojna - neprijeporan sud samoga glasa istine i, prema tome, neospo ran dokaz za osudu. U skladu s tim, novine, radio i televizija su je spremno prihvatile i posijale diljem svijeta. "Napao vas je biskup", telefonski je izrazila svoju zabrinutost jedna osoba iz Sjedinjenih Amerikih Drava, "Prijeti li vam neka opasnost?" Nije nas pretjerano uznemirila mogunost napada od strane bis kupskog tima - komandosa s mitrama i biskupskim tapovima pre tvorenih u puhaljke za otrovne strelice i SAS-potkapama u kombi naciji s dugim mantijama i stolama. No, kada je protiv nas prvi put podignuta ta optuba zbog 79 pogreaka, bili smo zateeni. Jesmo li doista pogrijeili 79 puta? Moramo priznati da nas je obuzeo kra tkotrajan, ali neugodan osjeaj nevjerice. No, biskup nam je tjedan dana nakon toga poslao svoj popis 79 pogreaka. To je doista bio jedin stven dokument. Priznajemo da je biskup doista pronaao etiri inje nine pogreke. Pogreno smo rekli da je Palestina u doba Isusa, bila podijeljena na dvije provincije. Kako je biskup ispravno primijetio, bila je podijeljena na jednu provinciju i dvije tetrarhije. Pogreno smo Luki pripisali opis Isusa kao tesara. Kako je biskup ispravno uo io, taj podatak potjee od Marka. Neoprezan slagar, iju smo omaku previdjeli prilikom korekture teksta, smjestio je Julija Afrikanca u tree, umjesto u prvo stoljee; a na rukopis, u kojemu se govori o 'grkom gradu Efezu', vjerojatno je izmijenio redaktor u 'grad Efez u Grkoj'. Naravno, Efez se nalazi u Maloj Aziji. Navedene etiri toke optube smo morali priznati. Biskup je bio u pravu - pogrijeili smo i u skladu s tim, prihvatili njegove ispravke. No, to je s ostalih 75 'injeninih pogreaka' zbog kojih su nas mediji, citirajui biskupa, estoko korili? Zapravo se pokazalo da niti jedna od njih uope nije injenina, nego pogreka vjere - ili, konkretnije, prijeporna pitanja o kojima znanstvenici jo uvijek raspra vljaju - a mi smo 'grijeili' samo u tome to smo se udaljili od slu bene predaje. Naprimjer, biskup je meu 'injenine pogreke' ubro jio tvrdnje koje su, kako je rekao, 'jo uvijek predmet rasprava', a s

objanjenjem koje smo pruili 'ne slae se veina znanstvenika', drugim rijeima, ortodoksnih znanstvenika koje je smatrao najsrodnijima sebi. Dalje, biskup je u svoj popis ukljuio nae navode apo krifnog teksta, s kojim nije bio upoznat i koji nije mogao nai u svojoj knjinici, premda je bio odavno dostupan u tvrdo i meko ukorienom izdanju. Drugim rijeima, naa 'pogreka' se sastojala u injenici da se to djelo nije nalazilo u biskupovoj knjinici. Na drugome mjestu je kao pogreku naveo referencu, koju je smatrao besmislenom, jer nije proitao prethodna poglavlja nae knjige, u kojima se objanjava njezin smisao. Konano, biskup je kao pogrenu osudio nau tvrdnju da su Evanelja 'povijesna svjedoanstva kao i svako drugo'. "Ne", izjavio je, "to su jedinstvena svjedoanstva, koja promiu radosnu vijest Kristovu u obliku povijesti." Bez obzira to to znai, ta tvrdnja nam se ne moe pripisati kao injenina pogreka. Ako smo ikada uope pogrijeili, to je bilo jednostavno stoga to nismo dijelili bisku povo miljenje o Evaneljima. To su, dakle, bila pitanja zbog kojih nas je birminghamski biskup osudio. Ona za sobom povlae osudu zbog '79 injeninih pogrea ka', koja je pomalo djetinjasta, ali i obmanjujua. Ipak, takva je bila i veina kritika upuenih od strane teolokog establimenta. U naoj smo se bavili povijesno moguim i vjerojatnim dogaajima i, kada su nam za to bile dostupne injenice - povijesnim injenicama. Nai teoloki kritiari, od kojih veina ne raspolae gotovo nikakvim po vijesnim znanjem, mogli su nas napadati samo sa stajalita vjere. Iako vjera nije najbolja perspektiva za procjenjivanje povijesti, veina naih kritiara nije imala drugog izbora. Smatrali su da smo implici tno izazvali uvrijeene interese, koje su se smatrali dunima braniti, bez obzira na nesigurne temelje na kojima se osnivaju njihovi argu menti. "Vaa knjiga nije naila na blagonaklon odziv crkvenih vlasti", obiavali su nam iskreno i prostoduno govoriti radijski i televizijski novinari. Kao da su stvari uope mogle biti drugaije. Kao da bismo mogli oekivati od svakog biskupa kranskoga svijeta da dostojan stveno prihvati poraz i spokojno preda svoju mitru. Kanjavali su nas i zbog naih pekulacija. To smo spremno priz nali. Iznijeli smo ono to smo jasno oznaili kao hipotezu; a hipoteza neizbjeno poiva na pekulaciji. Istraiva je upravo zbog nedostatka

pouzdanih informacija o biblijskim temama, prisiljen pekulirati naravno, ukoliko ne eli utjeti. Isto tako, nije doputeno ni nairoko pekulirati. pekulacija se mora ograniiti na okvir poznatih povi jesnih podataka. Meutim, unutar tog okvira, pekuliranje je jedini izbor - tumaiti oskudne i esto nerazumljive postojee dokaze. Sva biblijska istraivanja, kao i teologija, podrazumijevaju pekulaciju. Evanelja su povrna, dvosmislena i esto protuslovna svjedoanstva. Tijekom posljednjih dvije tisue godina, ljudi su se sporili, pa ak i ratovali zbog moguih znaenja odreenih odlomaka. U postupku stapanja kranske predaje, jedno je naelo uvijek bilo prisutno. Suoene s nekom od mnotva dvosmislenosti u Svetome pismu, crkve ne vlasti su pekulirale o njezinu znaenju. Jednom prihvaeni, nji hovi zakljuci su postali dogmom i, posve pogreno, tijekom stoljea su stekle status neprijeporne injenice. Meutim, takvi zakljuci uope nisu injenice. Upravo suprotno, oni su pekulacije i tumaenja uklo pljeni u predaju; a upravo se ta predaja iznova pogreno poistovjei vala s injenicom. Taj postupak se moe ilustrirati jednim primjerom. U svim evan eljima, Pilat naziva Isusa 'kraljem idovskim', a taj se naslov nalazi i na kriu. No, to je sve to nam Evanelja govore. Ona ne pruaju nikakve naznake o tome je li taj naslov opravdan ili nije - niti je li Isus doista imao ili isticao to zakonito pravo na kraljevstvo. U jed nom razdoblju povijesti pretpostavilo se da mu je ta titula podruglji vo dodijeljena. Ta pretpostavka se osnivala na pekulaciji. No, vei na dananjih krana slijepo, kao utvrenu injenicu prihvaa da je ta titula doista izraz poruge. No, to uope nije utvrena injenica. Citate li Evanelja osloboeni svih predrasuda, zakljuit ete da u njima ne postoji nikakav nagovjetaj o tome da ta titula nije ozbiljno utemeljena i posve legitimna. Konano, u prii o Isusovu roenju saznajemo da su tri mudraca traila 'novoroenog kralja idovsko ga', pri emu taj dogaaj ne tumaimo nimalo podrugljivim. Naime, iz njihova poklonstva, kao i Herodove bojazni da e ga svrgnuti mnogo legitimniji vladar, moemo pretpostaviti da je Isus doista posjedovao neki kraljevski pedigre, status ili zakonito pravo, koje su mu prizna vali i njegovi suvremenici, ukljuujui Pilata. Dananjim kranskim komentatorima tu pretpostavku dvojbenom ini samo predaja. Prema

tome, tvrdnja da je Isus moda doista bio 'idovski kralj', nije pro tuslovna dokazima. Ona je protuslovna samo davno utvrenoj predaji, davno utvrenom kanonu vjerovanja, koji se osniva iskljuivo na neijem pekuliranju. "Ne moete dokazati svoje zakljuke." To je bila druga optuba kojom su nas napadali novinari i teoloki kritiari, kao da su od nas oekivali da priloimo izjavu, koju je pod prisegom potpisao sam Isus, uz neophodnu prisutnost svjedoka i biljenika. Naravno da nismo mogli 'dokazati' nae zakljuke. Kako iznova istiemo u samoj knjizi, iznijeli smo samo hipotezu. Da smo je mogli 'dokazati', tada to ne bi bila hipoteza, nego injenica; i tada uope ne bi bilo nikakvih po lemika, nego bi se radilo samo o senzacionalnom otkriu i fait accom pli. No, s obzirom na postojei kontekst, to bi valjalo tvoriti pravi 'dokaz'? Moe li se takav dokaz pronai za neku od spornih toaka Novoga zavjeta? Oito ne. to se tie Novog zavjeta, nita se ne moe neosporno 'dokazati'. Ne moe se ak ni dokazati da je Isus ikada postojao, da je bio povijesna osoba. Neki su pisci, u prolosti i danas, tvrdili, katkad uvjerljivo, da nije. Pitanje 'dokaza' u krajnjem sluaju uope nije bitno. S obzirom na oskudnost pisanih i arhelokih svjedoanstava, postoji veoma malo 'dokaza' o Isusu, a moda ih uope nema. Istraiva raspolae samo posrednim dokazom, koji nije istovjetan 'neposrednom dokazu'. Posredan dokaz, u kontekstu novozavjetnih studija, ne moe 'doka zati' nita. On moe samo pretpostaviti veu ili manju mogunost, veu ili manju vjerojatnost. Istraiva mora pregledati dostupne dokaze, procijeniti ih, protumaiti i iz njih izvesti odgovorne zakljuke - primjerice, da postoji vea vjerojatnost da se neki slijed dogaaja dogodio, a drugi nije. Primjenom takvog kriterija, taj dogaaj dobiva smisao i sukladan je naem poimanju ljudskog ponaanja. Jednostav no, mnogo je vjerojatnije daje mukarac bio oenjen, daje imao djecu i da je pokuao zaposjesti prijestolje, nego da ga je rodila djevica, da je hodao po vodi i uskrsavao mrtve. Suprotno izjavama teologa i novinara, takva tvrdnja ne predstavlja 'napad na samu bit kranstva i kranski etos'. Bit kranstva i kr anski etos poivaju na Isusovim uenjima. Ta su uenja u mnogim aspektima, jedinstvena. Ona promiu vrijednosti i stajalita, s kojom

se ljudska povijest do tada nikada nije upoznala. U tom smislu ona predstavljaju 'novu poruku', 'radosnu vijest' upuenu ovjeanstvu i sama su po sebi vjerodostojna. Za njihovu potvrdu nisu potrebne nikakve udesne biografske pojedinosti, osobito ne one koje karakte riziraju sva suparnika boanstva drevnoga svijeta. Da uenja doista zahtijevaju takve pojedinosti, tada bismo iz toga mogli izvesti dvije pretpostavke - ili sadre neke ozbiljne nedostatke ili, to je vjerojat nije, neto nedostaje vjeri. Svaki promiljeni kranin e se sloiti da najvei Isusov znaaj poiva u poruci, koju je propovijedao. Ta poruka bi izgubila vrijednost da se dokae da ju je promicao ovjek, koji je ujedno bio mu i otac. Jednako bi manje bila vrijedna i da ju je promicao asketa. Gotovo svi visokopozicionirani teolozi i crkvenjaci koji su nas napadali, bili su protestanti. Ustvari, veinom su bili anglikanci, poput birminghamskog biskupa. Naravno, svjesni smo onoga to nam je Rimokatolika crkva poeljela uiniti, a to bi u prolosti neosporno mogla uiniti. Budui da je danas prisilno osloboena takvih ambicija, katolika hijerarhija je mudro odluila utjeti i na taj nain se uzdr ala od mogunosti da nam osigura dodatni publicitet. No, jedan bivi crkveni uglednik nam je povjerio da neki pripadnici viih slo jeva njegove institucije, premda to nikada ne bi javno priznali, pri hvaaju vjerojatnost, a moda ak i istinitost naih zakljuaka. Isto tako, jedan obavijeten izvor nam je rekao da naa knjiga u tajnosti kola irokim krugovima Vatikana. A u radijskoj emisiji, odranoj tije kom nae reklamne turneje Sjedinjenim Amerikim Dravama, ras pravljali smo o implikacijama nae knjige s dr. Malachijem Martinom, jednim od vodeih strunjaka za poslove Vatikana i biveg lana vatikanskog Pontifikalnog instituta. Dr. Martin priznaje da ne postoji nijedan teoloki prigovor pretpostavci da je Isus moda bio oenjen i da je imao djecu. Takve su bile reakcije od strane crkvenog estabhmenta. No, o biblijskim temama raspravljamo tek u posljednjim poglavljima nae knjige. Mnogo vei dio teksta posveenje povijesnim dogaajima, osobito povijesti Francuske u razdoblju od 6. do 12. st. Za razliku od crkvenog estabhmenta, ije su reakcije bile predvidljive, reakcije povijesne zajednice smo oekivali s velikim zanimanjem. tovie,

tek nam se nekolicina slubenih povjesniara udostojila pokloniti svoju panju. S obzirom na iskustvo kojim danas raspolaemo, to nas nimalo ne iznenauje. Konano, nitko ne eli ispasti budala, a znanstvenici su, kao i povjesniari, osobito osjetljivi. Da su nas bez uvjetno osudili, riskirali bi neku sramotu u budunosti - moda bi se pojavio neki dokument koji bi potvrdio nae zakljuke. Jo opas nije bi bilo da su nas podrali - pruajui potporu potencijalno eks plozivnoj kontroverziji, riskirali bi svoj profesionalan ugled. Stoga su povjesniari mudro odluili ostati nepristranima, uzdrati se od dono enja sudova, savjesno utjeti ili se katkad oglasiti uzvienom, ironi nom ljubaznou. Na taj nain se naa knjiga mogla implicitno svesti na buru u ai vode i tako spretno izbjei svako suoavanje s u njoj iznesenim materijalom. Usprkos tome, povremeno bismo bili izloeni neobinoj vatri, koju su na nas estoko i oajniki ispaljivali kao iz bastiona pod opsadom nepoznatih barbara. Premda je Marina Warner bila ljubazno umjerena u svom intervjuu u BBC-jevu Omnibusu, jedan je komentator njezinu kritiku u novinama The Sunday Times, opisao kao: "najokrutniju kritiku godine", a drugi jednostavno kao "histerinu". U jo jednom sluaju u kojemu je pokazala nedostatak lucidnosti, ga. Warner nas je ukorila da smo se oslanjali na dvojbene izvore, to, meutim, uope nije tono. Isto nam je predbacivao i Jonathan Sumption u Times Li terary Supplement. Kao nepouzdan izvor podataka je naveo referencu, koju smo pronali u djelu Marine Werner, s ime on nije bio upoznat. Uglavnom smo dobivali dvije vrste ozbiljnih povijesnih kritika. Neke od njih su neosporno bile opravdane i dragocjene, jer su isprav ljale neke konkretne stvari - statistike, datume, titule, nazivlja i druge pojedinosti, u kojima smo doista pogrijeili, ali koje nisu bile bitne za nae argumente, hipoteze ili zakljuke. Meutim, drugi povjesniari su propitkivali vrijednost naeg cjelokupnog pristupa predmetu istraivanja. Tvrdili smo da nismo slijedili 'pravila'. S obzirom na slubene standarde akademskog istraivanja, nae metode su bile iznimno neortodoksne, neispravne, pa ak i heretike. Nismo slijedili odreene ukorijenjene znanstvene protokole, odreene dogmatske pristupe, koji zahtijevaju opreznost. Stoga smo se oito pokazali po etnicima i amaterima, koji nisu dostojni ozbiljnog razmatranja i

koji su, osim toga, neovlateno stupili na suvereno podruje 'stru njaka'. S obzirom na to, zasluili smo samo njihovo dostojanstveno, ak pravedniko neodobravanje. Svi smo dobro upueni u tehnike 'slubenog' akademskog istra ivanja i znamo ih veoma uinkovito upotrijebiti. Ako smo pribjegli nekim drugim metodama, tada smo za to imali obilje razloga. Premda su ekstremni krani u to ak doslovno uvjereni, nismo bili voeni nekom paklenim planom za stvaranjem bestselera. No, istodobno nismo eljeli stvoriti iskljuivo strunu knjigu, koja e zavriti na pranjavim policama sveuilinih knjinica. Naime, eljeli smo na pisati djelo koje e, sauvavi svoj integritet, biti dostupno iroj itateljskoj publici. Konano, imali smo uzbudljivu priu koju smo eljeli ispripovijedati i ujedno otkriti elemente koji je ine uzbudljivom. Mu kotrpno smo nastojali uskladiti nae istraivanje s najzahtjevnijim kriterijima. No, odluili smo predstaviti rezultate tog istraivanja u zanimljivom i tenom tivu. Meutim, na na pristup su neizbjeno utjecali drugi, mnogo hit niji imbenici. Prije svega, na njega je utjecala sama priroda predmeta naeg istraivanja. Naa graa je obuhvaala golem i raznolik spektar, koji se odnosio na biografske i kronoloke podatke. Stoga smo mo rali izvriti suvislu sintezu podataka, koji su obuhvaali podruje od starozavjetnih dogaaja do polutajnog drutva dananje Europe, od Evanelja do gralskih romansi i novinskih izvjea o suvremenim dogaajima. Za takav pothvat, naalost, akademske znanstvene tehni ke nisu dovoljne. Kako bismo uspjeno povezali radikalno raziite te matske korpuse, bili smo prisiljeni usvojiti i razviti mnogo obuhvatniji pristup, koji se temeljio na sintezi, a ne na konvencionalnoj analizi. Jo vea neophodnost takvog pristupa bila je uvjetovana injeni com da su se tradicionalne tehnike otprije pokazale nesposobnima u tretiranju velikih dijelova nae grae. Vei dio naeg istraivanja spada u akademski sumnjivo podruje. Istraujete li neko povijesno razdoblje, neizbjeno ete naii na brojne prividne anomalije - neo ekivane dogaaje, kretanja, pojave, skupine ili pojedince, koji privla e na sebe pozornost, ali se ne mogu jasno uklopiti u prihvaenu 'glavnu struju' povijesti. Suoeni s takvim anomalijama, veina orto doksnih povjesniara ih uglavnom zanemaruje, odbacujui ih kao

prolazne devijacije, kao nebitne ili sluajne pojave. Tako se, primje rice, Nostradamus tumai kao nebitan kuriozitet, zbog ega mu se u istraivanju francuske povijesti 16. st, pridaje samo letimina po zornost. Isto tako, vitezovi templari i mnoge zagonetne okolnosti koje ih okruuju, smatraju se samo popratnim objanjenjima kriarskih ratova. Povjesniari su oduvijek izbjegavali tajna drutva, upravo zbog njihove tajnovitosti; a budui da nerado priznaju svoje neznanje, povjesniari obiavaju umanjivati njihov znaaj. Navedimo jedan primjer. Slobodno zidarstvo je odigralo kljunu ulogu u drutvenoj, psiholokoj, kulturnoj i politikoj povijesti Europe 18. st., kao i u stvaranju Sjedinjenih Amerikih Drava; no, u povijesnim udbeni cima se ono uope ne spominje. Gotovo se ini da je na djelu neka skrivena politika - ne moe li se neto iscrpno i zadovoljavajue do kumentirati, tada je zacijelo nebitno i, prema tome, ne zasluuje ni kakvu raspravu. No, upravo najhitniji povijesni dogaaji u veem dijelu nisu sauvani u pisanim svjedoanstvima. 'Rosenkreuzeri' iz 17. st. su se sve do nedavno smatrali 'ekstre mistikom sljedbom'; a jednako nebitnima i tabuiranima tretirale su se i discipline, koje nose zajedniki naziv 'ezoterije' - astrologija, alkemija, kabala, tarot, numerologija i sveta geometrija. Meutim, danas, zahvaljujui djelu pokojne gospoe Frances Yates, njezinih kolega i tienika s Warburkog instituta, moemo promatrati te dis cipline u njihovoj obuhvatnosti; a promatramo li ih na takav nain, uvidjet emo njihov znaaj. Danas razumijemo da su tajanstveni i neuhvatljivi 'rosenkreuzeri' odigrali kljunu ulogu u dogaajima, koji su doveli do Tridesetogodinjeg rata i osnutka Kraljevskog drutva u Engleskoj. 'Ezoterija' se danas vie ne smatra neobinom marginalnou zapadne povijesti, nego osnovnim kljuem za razumijevanje renesanse. U svakom sluaju, te 'devijacije' tvore mnogo vei dio 'glavne struje', nego to im se to obiava priznati. Poput 'ezoterije' ili samozvanih 'rosenkreuzera', velik dio nae grae takoer je spadao u ono akademski sumnjivo podruje, zbog ega je izazvao zanimanje samo nekolicine povjesniara. Budui da je postojalo samo nekoliko pouzdanih knjiga i da je otkriveno tek nekoliko bitnih povezanosti, bili smo prisiljeni probiti led i, usvojivi dovoljno fleksibilan i obuhvatan pristup, ponovno ispitati povijesne

'anomalije'. Bili smo prisiljeni utvrditi nove povezanosti, otkriti stvarne povijesne veze u do tada zanemarenim podrujima istrai vanja, iznova vratiti zabranjenim temama status koji su uivale u kon tekstu svojih povijesnih razdoblja. Morali smo istraiti sadraj djela 'okultnih' i mistikih pisaca i postaviti ga u njegov stvaran povijesni okvir, ujedno izbjegavajui da upadnemo u njihovu zamku lako vjernosti. Takav pristup je bio diktiran naom graom, njezinom nunou za sintezom, ispitivanjem i prilagoavanjem povijesnih 'anomalija', koje konvencionalni znanstvenici obiavaju zanemarivati. Stoga ne iznenauje njihova nepovjerljivost prema naem pristupu. No, je dnako je znaajno, a nije samo rije o sluajnosti, da su najpovoljniji odgovori na nau knjigu stizali od knjievnika, kao to su, primje rice, romanopisci Anthony Burgess ili Anthony Powell i Peter Vansittart. Za razliku od profesionalnog povjesniara, romanopisac je naviknut na pristup koji smo sami usvojili. Naviknut je na sintezu razliitih materijala, na otkrivanje mnogo neuhvatljivijih veza od onih koje su eksplicitno sauvane u pisanim svjedoanstvima. On razumije da povijest nije ograniena iskljuivo na zabiljeene inje nice, nego da esto poiva u mnogo manje opipljivim podrujima u kulturnim postignuima, mitovima, legendama i predajama, u psi hikom ivotu pojedinaca i itavih naroda. Za romanopisca znanje nije podijeljeno na strogo odijeljene pretince, kao to ne postoje ni tabui, ni 'zloglasne' teme. Za njega povijest nije neto smrznuto, okamenje no u tono odreenim razdobljima ili epohama, od kojih se svako moe izolirati i podvrgnuti kontroliranom laboratorijskom pokusu. Upravo suprotno, ona je fluidan, organski i dinamiki proces, dok su psihologija, sociologija, politika, umjetnost, folklor, religija i mnoge druge stvari, meusobno isprepletene u jedinstveno tkanje. U stva ranje nae knjige krenuli smo upravo voeni vizijom svojstvenom ro manopiscu. Istodobno, bili smo svjesni da se uputamo u ono to bi Umberto Eco nazvao 'semiotikom vjebom'. Drugim rijeima, bili smo suo eni s mnotvom fragmenata najrazliitijih mozaika, s mnotvom 'indikatora', 'znakova', 'tragova', 'vektora', od kojih su svi odraa vali naizgled smislen obrazac. Jesu li to, u krajnosti, bile samo nasu-

mini sluajevi? Ili su doista odraavali obrazac? Ako jesu, je li taj obrazac bio smislen? Je li se znaenje skrivalo u obrascu - 'tamo negdje' u povijesti - ili smo obrazac stvarali sami, projicirajui u njega svoje znaenje? U pokuaju da odgovorimo na ta pitanja, ne svjesno smo krenuli na nau zanimljivu pustolovinu, na nau oso bnu 'potragu za Gralom'. No, konano, to je samo jedna od metafora za ono to mora uiniti svaki pojedinac kako bi svom ivotu pridao znaenje, svrhu i smjer. Moda se upravo iz tog razloga knjiga Sveta krv, sveti gral, toliko duboko obraala mnogim ljudima. Tijekom sljedee dvije i pol godine, do jeseni 1984., nastavili smo istraivati dodatne aspekte prie ispripovijedane u knjizi Sveta krv, sveti gral. Neka naa otkria su objavljena 1986. u knjizi The Messianic Legacy ("Mesijansko nasljee"). No, tada smo ve shvatili da smo se nali u slijepoj ulici, barem to se tie irih aspekata prie - koji se odnose na povijest i suvremenu politiku. Jedan od naih glavnih izvora informacija, polutajno drutvo poznato pod imenom Prieure de Sion (Sionski priorat), iznenada je utihnuo; i svi nai po kuaji da ga slijedimo, da saznamo neto vie o njegovim lanovima i aktivnostima, pokazali su se uzaludnima. Sljedeih nekoliko godi na se razgranalo polje naeg istraivanja. Geometriju povezanu s Rennes-le-Chateauom, kao i njezine mogue implikacije, istraili smo u knjizi The Holy Place (1991.). Djela The Temple and the Lodge (1989.) ("Hram i loa") i Obmana o svicima s Mrtvoga mora (1991.), bave se slobodnim zidarstvom i dogaajima u prvostoljetnoj Pale stini -graom koja je usko povezana sa zagonetkom Rennes-le-Chateaua, premda se na nju izravno ne odnosi. No, misterij Rennes-le-Chateaua je, posve neovisno o nama, po stao veoma unosan posao. U ljeto 1982., nakon objavljivanja knjige Sveta krv, sveti gral na engleskom jeziku, malo planinsko selo je posjetilo ak 10 000 turista. Nakon objavljivanja knjige na francuskom i drugim stranim jezicima, taj se broj umnogostruio. Rennes-le-Chateau danas predstavlja pravo hodoasniko sredite, koje posjeuju najrazliitiji hodoasnici - znatieljni turisti, gorljivi poduzetnici, ozbiljni istraivai, lovci za blagom, 'ezoteriki fanovi' s dvojbenim interesima, od obredne magije do NLO-a i Atlantide. Neki od njih su kupili zemljita u blizini sela, na kojima danas ive.

Neko mirno, zabaeno i izolirano selo, koje smo prvi put posjetili poetkom 1970-ih, danas se doista nevjerojatno promijenilo. Sauniereovi posjedi, vila Betanija i kula Magdala, 1994. su promijenili vlasnike i danas se jo uvijek obnavljaju. U njegovom Zimskom vrtu se nalazi muzej, a Rennes-le-Chateau se dii i bogato opremljenom knjiarom. Neosporno bi i naeg sveenika razveselilo da vidi svoj lik, koji ukraava boce lokalnog vina, Cuvee Berenger Sauniere. Seo sko drutvo Terre de Rhedae, objavljuje biltene i skuplja novane priloge za odravanje crkve i sela. Premda su moda neugledni, par kiralite i brojne kante za smee danas su neophodni tom novom 'turistikom sreditu'. Koliko nam je poznato, trenutno postoji barem est krugova ili istraivakih skupina posveenih raspravljanju i istraivanju misterija Rennes-le-Chateaua i s njime povezanih tema. Neke od njih su neo sporno ozbiljne, znanstvene i odgovorne. Ostale bi se, pak, mogle nazvati ekscentrinima. Sjedite dviju od njih je u Velikoj Britaniji - skupina 'Rennes' i drutvo 'Sauniere'. Veina ih objavljuje aso pise, biltene ili novine u kojima izvjeuju o najnovijim otkriima svojih lanova, objavljuju recenzije knjiga i openito glasine. Misterij je dosegnuo mnogo vee, a katkad i nevjerojatne razmjere. Naprimjer, pojavio se u reklami za Dubonnet, objavljenoj u nedjelj nom dodatku britanskih novina. U mnogo ozbiljnijem obliku, pria je iznova ispripovijedana u nedavno objavljenom strunom djelu Poussin Paintings - A Catalogue Raisonne, Christophera Wrighta (1984.). Anthony Blunt, s kojim smo razgovarali 1971., drsko je odba cio nau tvrdnju da pejza na Poussinovoj slici 'Arkadijski pastiri', ustvari predstavlja stvarnu okolicu Rennes-le-Chateaua, te da se na njoj prikazan grob stvarno nalazi u blizini sela Arquesa. Danas se kao 'neospornom' prihvaa slinost izmeu Poussinova i lokalnog pejzaa. Naalost, navedeni grob danas vie ne postoji. Uniten je 1988. u nesretnom pokuaju da ga se zatiti od lakomih i bezobzirnih lovaca za blagom, koje je onamo privukla pria. Vrhunac mnogobrojnih po kuaja nasilnog provaljivanja u grob, bio je luaki napad eksplo zivima, to je oajnog vlasnika natjeralo da ga porui. Danas je na tome mjestu ostala samo tuna i beznaajna hrpa kamenja. No, ono to je uniteno u kamenu, obnovljeno je u drugim mediji ma. Tako je, primjerice, misterij Rennes-le-Chateaua 1989. nadahnuo

Stewarta Copelanda na stvaranje opere, koja je doivjela praizvedbu u Clevelandskoj Operi. Saznali smo da je ovjekovjeen i u stihovima nekih popularnih pjesama, te da su ga opjevali i ugledni glazbenici, poput Stinga i Davida Bowiea. U podruju klasine glazbe, pria je pronala svoj put do oratorija Dominica Muldowneya. Neposredno nakon objavljivanja Svete krvi, svetoga grala, pristu pio nam je scenarist i redatelj Paul Schrader, koji nam je rekao da su on i njegov kolega, Martin Scorsese, zainteresirani za filmsku adap taciju naeg djela. Ta ideja je kasnije prodana Paramountu, no, naa lost, taj projekt, kao ni scenaristiki pokuaji Franca Roddama i jo barem dvojice, nije nikada realiziran. Naime, eljeli bismo vjerovati da je naa knjiga pomogla stvaranju klime, koja je omoguila nasta nak takvih djela, kao to je Scorseseova adaptacija romana Nikosa Kazantzakisa, Posljednje Kristovo iskuenje. ak i prije objavljivanja Svete krvi, svetoga grala, Liz Greene se posluila naim istraivanjem pri stvaranju svog romana o Nostradamusu, naslovljenog The Dreamer of the Vine. Isto je uinila i pri likom stvaranja svog drugog romana, The Puppet Master. Sljedeih nekoliko godina, graa sadrana u knjizi Sveta krv, sveti gral, pro nala je svoj put do mnotva drugih romana, od neukusnih trilera i bezvrijednih knjievnih uradaka do neosporno veoma ozbiljne lite rature. U svom osvrtu na nau knjigu neposredno nakon njezina objavljivanja, pokojni Anthony Burgess je rekao da naa pria sadri sve idealne elemente romana. Isto je, oito, uinio i Umberto Eco, kojeg Burgess velia u jednoj drugoj kritici, istiui daje knjievnik utemeljio smjer koji mora slijediti roman budunosti. Profesor Eco je jasno razaznao u kojem opsegu nae istraivanje predstavlja vrst 'semiotike vjebe'. U Foucaultovom njihalu je vjeto prilagodio nje zine aspekte svojoj zamiljenoj 'semiotikoj vjebi'. U meuvremenu, knjiga Sveta krv, sveti gral je prevedena na vie od dvanaest jezika, a autoritarni reimi, poput onih koji su tada vla dali u Bugarskoj i Junoj Africi, zabranili su je, proglasivi je politiki nepodobnom. Njezino rasijavanje diljem svijeta, izazvalo je pozi tivnu bujicu knjiga i lanaka o Rennes-le-Chateauu i s njime pove zanih tema, kao to su katarska hereza i vitezovi templari. Mnogi od njih bili su znanstveno odgovorni i iznimno prosvijeeni. Drugi su pokuavali uhvatiti numinozno, sjurivi se tako u potpuni besmisao.

Godine 1985., John Saul i Janice Glaholm su sastavili popis do tada postojeih publikacija o toj prii. Iako su planirali slijediti razvoj te bibliografije, taj zadatak se pokazao nemoguim. U razdoblju od dvije godine, nove publikacije su ve daleko prele broj postojeih, a nove su se neprestano pojavljivale. Meu osobito vrijednima pozornosti, preporuujemo knjigu The Hidden Tradition in Europe, bugarskog znanstvenika i povjesniara Yurija Stoyanova. Je li knjiga Sveta krv, sveti gral doista pripomogla razvoju duha vremena ili je jednostavno njime zaplovila? Naravno, na to pitanje nije mogue definitivno odgovoriti. Meutim, tijekom godina nakon objavljivanja knjige, kranske institucije su bile podvrgnute sve uestalijem nadzoru i sumnji; a nedavni skandali povezani s Crkvom, znatno su pridonijeli gubitku povjerenja javnosti. Ipak, iznova nas je zauivala svjesna zaboravljivost, naivnost i esto puko neznanje, kojima su mediji tretirali biblijsku grau, kako to i danas ine. U svim drugim sferama povijesnog istraivanja prihvaa se nova graa. Ona moe biti predmetom pobijanja. Moe se pokuati pod cijeniti ili diskreditirati. No, upravo su mediji, kritike strukture i, prema tome, opa javnost, svjesni postojeeg stanja znanja - svjesni onoga to je otkriveno, o emu se govorilo prije dvadeset, pedeset, ili sto godina. Postoji neki stvaran napredak, stvaran progres, u kojemu starija otkria i prijeporna pitanja, pruaju temelj novijim otkriima i prijepornim pitanjima. Na taj nain nastaje korpus razumijevanja. Revolucionarne teorije se mogu prihvatiti ili odbaciti, ali spoznaja o njima se ne moe oduzeti. Kontekst evoluira. Kumulativnim doprino som svih sljedeih narataja istraivaa, stvara se sve obuhvatniji okvir. Upravo se na taj nain oblikuju nae predodbe o povijesti openito, kao i o konkretnim epohama i dogaajima. Na taj nain stva ramo suvislu sliku o povijesnim osobama, kao to su Aleksandar ili Cezar, kralj Arthur, Robin Hood ili Ivana Orleanska. Slike o njima neprestano rastu, neprestano se mijenjaju, neprestano ih poveava nova graa, koja nam postupno postaje dostupna. Meutim, u biblijskoj povijesti dominira svjestan zaborav, svoje vrsna izopaena i inducirana selektivna amnezija. Tako, primjerice, svaki novi proglas biveg durhamskog biskupa, moe proizvesti medijsku senzaciju, kao da nikada prije nije nita slino bilo objav ljeno. Isto tako, televizijsko prikazivanje filma Martina Scorsesea,

Posljednje Kristovo iskuenje, moe potaknuti javne polemike i ak izazvati estoke osude lanova Parlamenta. Tako bi neki politika voa mogao neusiljeno i uzgred izjaviti u Daily Telegraph-u, da je Biblija 'faktografsko' djelo, ne sugerirajui nikakve dvojbe u njezi nu istinitost. Godine 1963., pokojni Hugh Schonfiled je objavio svoju knjigu Pashalna urota, u kojoj je tvrdio da Isus nije umro na kriu. Ta tvrdnja nije bila ni nova ni originalna. Gotovo su je dva tisuljea promicale brojne takozvane 'hereze'. Stoljeima su je isticali knjiev nici, povjesniari i bibliari. U islamskom svijetu je ona opepri hvaena. Ipak, Schonfieldova je knjiga u golemim, meunarodnim razmjerima, izazvala polemike i gnjevne reakcije. Neposredno nakon njezina objavljivanja, o njoj su svi govorili i raspravljali, a u zapad nom svijetu gotovo da nije bilo nijednog obrazovanog ovjeka, koji barem nije za nju uo. Do trenutka kada su rasprave utihnule, svije tom je u optjecaju bilo vie od tri milijuna kopija knjige. Pitanje o tome je li Isus umro na kriu ili nije, u krajnosti je ne bitno za nae zakljuke iznesene u Svetoj krvi, svetom gralu. Meu tim, u njoj smo raspravljali o nekim Schonfieldovim argumentima. To je izazvalo posve nove reakcije. "Autori tvrde da Isus nije umro na kriu!", graktali su mediji - kao da Schonfield to isto nije rekao prije samo dvadeset godina, kao da Pashalna urota nikada nije bila objavljena. Zbunjivala nas je ta naivnost ili je, pak, bila rije o gubit ku pamenja. Godine 1993., A. N. Wilson je napisao biografiju Isusa, utemeljenu na svojim pekulacijama. U tom djelu je potpuno uvjerljivo argu mentirao vjerojatnost da je Isus bio oenjen. Potekao je nov val bje snila, kao da samo desetljee prije toga ista pretpostavka nije bila iznesena u knjizi Sveta krv, sveti gral. Do istih e zakljuaka nedvoj beno stii i drugi autori u sljedeih nekoliko godina; a mediji e si gurno zaboraviti na Wilsonovu knjigu, kao to su zaboravili nau. Na taj nain je biblijska kritika zahvaena opom amnezijom. Isto tako, svi sljedei narataji moraju, ne priznajui znanje sadrano u knjigama koje su itali njihovi prethodnici, iznova proizvoditi naiz gled nova, zapanjujua otkria. Samo u takvom ozraju loe obavije-

tene kritike i vjenog neznanja, mogu nicati dalekoseniji izdanci zagrienog fundamentalizma. U meuvremenu, dok su se mediji obruavali na knjige poput Wilsonove, na proglase biveg durhamskog biskupa i na Posljednje Kristovo iskuenje, graa o Rennes-le-Chateauu je nastavila izvirati iz tiskara i fotokopirnih aparata, osobito u Francuskoj. Budui da smo bili sprijeeni drugim obvezama, nismo mogli drati korak s tim do gaanjima. Meutim, smatrali smo se dunima povremeno posjei vati selo, koje smo doveli na tako zao glas, to nam je omoguilo da pratimo odreene smjerove razvoja. Katkad bismo uli prie turista - kao to je, primjerice, ona o unitenju groba u Arquesu. Katkad bismo uli neke glasine o najnovijim aktivnostima Pierrea Plantarda de Saint-Claira i Sionskog priorata. A katkad bismo osobno, u slijedu naih drugih istraivanja, naili na zalutale fragmente informacija, koji su dodatno nadopunjavali mozaik. Meutim, jednostavno nismo imali vremena za istraivanje, a osobito ne za opsenu potragu na koju su navodili takvi novi tragovi. Doslovno smo osjeali da pria izmie naem nadzoru i prelazi u domenu javnosti i drugih podruja istraivanja. Nadali smo se da e se upravo to i dogoditi, to smo izja vili i na posljednjim stranicama Svete krvi, svetog grala. Smatrali smo da smo samo dotaknuli povrinu neega - misterija koji se irio ve barem dva stoljea, diljem zapadne civilizacije. Dubine tog mi sterija tek trebaju biti podrobno istraene. No, premda smo se veoma udaljili od prie, do nas je neprestano stizala nova graa. Po svojoj opsenosti, ta graa danas tvori zasebnu cjelinu. Odluili smo u ovom novom izdanju knjige Sveta krv, sveti gral, pruiti barem neke njezine dijelove naim itateljima, koji ih mogu pronai u Post scriptumu. Rije je o svojevrsnom 'uradi sam'alatu, pomou kojega e itatelj moi poduzeti svoju osobnu 'semiotiku vjebu', krenuti na svoju potragu za Gralom.

1 .

POGLAVLJE

Tajanstveno selo

a poetku naega istraivanja nismo znali to tono traimo, ili to zapravo prouavamo. Nismo imali ni teorija, ni hipoteza, niti smo se spremali to dokazati. Naprotiv, samo smo pokuavali pronai objanjenje neobine male zagonetke s kraja devetnaestoga stoljea. Zakljuke do kojih smo doli nismo unaprijed mogli pretpo staviti. Do njih smo stizali korak po korak, a inilo se kao da su doka zi to smo ih prikupljali imali vlastiti um, kao da su nas usmjeravali po vlastitom nahoenju. Na poetku smo mislili da se bavimo mjesnom zagonetkom, sva kako vrlo intrigantnom, ali ipak zagonetkom manje vanosti, ogranie nom na jedno selo na jugu Francuske. Vjerovali smo da je zagonetka, usprkos tome to su u njoj bili sadrani zapanjujui povijesni trenu ci, prvenstveno predmet akademskog zanimanja. Vjerovali smo da bi nae istraivanje moglo pomoi u rasvjetljavanju nekih aspekata povijesti Zapada, no nismo ni sanjali da bi ono moglo dovesti do mogueg prekrajanja te povijesti. Jo manje smo se nadali da e to, to smo tamo otkrili, biti od velikog znaenja, a pogotovo ne da e biti bombastino. Nae traganje - a to je uistinu bilo traganje - poelo je s manje ili vie jasnom priom. Na prvi pogled ta pria nije se osobito razliko vala od brojnih slinih "pria o izgubljenom blagu" ili "nerijeenih zagonetki" kojima obiluju povijest i folklor gotovo svakog ruralnog podruja. Jedna njena verzija bila je prije objavljena u Francuskoj, gdje je pobudila odreeno zanimanje, ali nije, prema onome to smo mi tada znali, dovela do ikakvih posebnih rezultata. No, kako smo poslije saznali, u toj je verziji bilo mnogo pogreaka. Na trenutak se moramo vratiti toj prii, i to u obliku u kakvom je bila objavlje na ezdesetih godina i u kojemu smo je upoznali.

Rennes-le-Chateau i Berenger Sauniere

Prvoga lipnja 1885. godine malo francusko selo Rennes-le-Chateau dobilo je novog upnika. Sveenik se zvao Berenger Sauniere. Bio je to krepak, privlaan, energian i, kako se inilo, vrlo inteligentan ovjek star trideset i tri godine. U sjemenitu su ga, nedugo prije toga, smatrali predodreenim za vrlo uspjenu sveeniku karijeru. Sva kako da se inio predodreenim za neto vanije od udaljenog sela na istonim obroncima Pireneja. inilo se kao da je u odreenome tre nutku izazvao nezadovoljstvo svojih pretpostavljenih. to je on tono uinio, ako je uope ita uinio, ostaje nejasno, ali njegovi izgledi da napreduje, ubrzo su osujeeni. I moda su mu, ba elei ga se rije iti, njegovi pretpostavljeni dodijelili upu Rennes-le-Chateau. U to je vrijeme u Rennes-le-Chateau ivjelo samo dvije stotine ljudi. Bilo je to malo selo na vrhu strmog brijega, priblino pedesetak kilometara od Carcassonnea. Nekom drugom to bi moglo izgledati kao mjesto izgnanstva, kao doivotna robija u udaljenoj provincij skoj ustajalosti, daleko od svih civilizacijskih prednosti toga doba, daleko od svakog poticaja za istraivaki um. Nije bilo sumnje da je to bio udarac Sauniereovoj ambiciji, no u tome je ipak bilo i nekih dobrih strana. Sauniere je bio ovjek iz tog kraja, roen i odrastao samo nekoliko kilometara dalje, u selu Montazels. Usprkos svim nedo stacima, ipak se u Rennes-le-Chateauu morao osjeati kao kod kue, sa svim udobnostima to su mu bile poznate jo iz djetinjstva. Izmeu 1885. i 1891. Sauniereova primanja su u francima izno sila otprilike, ako preraunamo, est engleskih funta - to nije bilo izdano, ali svakako vie od onoga to bi se oekivalo za seoskog sveenika u Francuskoj krajem devetnaestog stoljea. Uz milodare to su ih osiguravali upljani, ini se da je to bilo dovoljno, ako ne za razmetanje, onda svakako za preivljavanje. Tijekom tih est go dina Sauniere je, ini se, vodio sasvim ugodan i spokojan ivot. Lovio je i ribario po planinama i potocima svog djetinjstva. Halapljivo je itao, usavrio latinski, nauio grki i zapoeo hebrejski. Kao kuepaziteljicu i dvorkinju zaposlio je osamnaestogodinju seljanku Marie Denarnaud, koja je poslije postala njegova pratilja i osoba od povje renja za cijeli ivot. esto je posjeivao prijatelja, opata Henrija Boudeta, sveenika u susjednome selu Rennes-les-Bains. I upravo se

pod Boudetovim utjecajem poeo baviti ivom povijeu toga kraja, ostacima povijesti koji su se nalazili oko njega. Nekoliko kilometara jugoistono od Rennes-le-Chateaua, uzdie se drugi vrh zvani Bezu. Prekrivaju ga ruevine srednjovjekovne utvr de u kojoj je nekada bilo zapovjednitvo, samostan vitezova templara. Na treem vrhu, nekoliko kilometara istono od Rennes-le-Chateaua, stoje ruevine zamka Blanchefort, prastarog doma Bertranda de Blancheforta, etvrtoga velikog majstora Vitezova templara, koji je pred sjedao tim uvenim Redom sredinom dvanaestog stoljea. Rennes-leChateau i njegova okolica bili su na starom hodoasnikom putu, koji je kretao iz Sjeverne Europe do Santiago de Compostella u panjol skoj. Cijelo je to podruje bilo prepuno prizivajuih legenda u odjeci ma bogate, dramatine i esto puta krvlju natopljene prolosti. Neko je vrijeme Sauniere elio obnoviti seosku crkvu u Rennes-leChateauu. Posveeno sv. Mariji Magdaleni 1059. godine, ovo oronulo zdanje stajalo je na temelj ima jo starije vizigotske graevine iz e stoga stoljea. Krajem devetnaestoga stoljea ona je bila, to nimalo ne udi, u gotovo beznadnom stanju za ikakvu obnovu. Ohrabren od svog prijatelja Boudeta, Sauniere je 1891. godine zapoeo skromnu restauraciju, posudivi malen iznos iz seoskog fonda. Tijekom radova, uklonio je kamen oltara koji je stajao na dva prastara vizigotska stupa. Pokazalo se da je jedan od tih stupova bio upalj. Unutra je sve enik pronaao etiri svitka pergamenata sauvanih u zapeaenim drvenim tubama. Dva su pergamenta navodno sadravali rodoslovlja, jedno iz 1244., a drugo iz 1644. godine. Pretpostavlja se da je druga dva dokumenta oko 1780. godine sastavio Sauniereov predhodnik na mjestu upnika u Rennes-le-Chateauu, opat Antoine Bigou. Bigou je takoer bio i osobni kapelan plemenitake obitelji Blanchefort, koja je, u sumrak Francuske revolucije jo uvijek bila meu najista knutijim zemljoposjednicima toga kraja. Dva svitka iz Bigouova vremena izgledaju kao naboni latinski tekstovi, ulomci iz Novoga zavjeta, tako se barem ini na prvi pogled. Ali, u jednom svitku rijei se nepovezano niu jedna za drugom, bez meuprostora, a umetnuta su i neka suvina slova. Na drugom su svitku redovi bezrazlono skraeni, nejednako, ponekad usred rijei - dok neka slova uoljivo nadvisuju ostala. Zapravo, ovi svici sadre

niz genijalnih ifri ili kodova. Neki od njih su fantastino sloeni i nepredvidljivi, i odolijevaju ak i raunalu i nerjeivi su bez odgo varajuega kljua. Deifriran, dokument koji slijedi pojavio se u fran cuskim napisima o Rennes-le-Chateauu, i u dva naa filma koje smo o toj temi radili za BBC.
BERGERE PAS DE TENTATION QUE POUSSIN TENIERS GARDENT LA CLEF PAX DCLXXXI PAR LA CROIX ET CE CHEVAL DE DIEU J'ACHEVE CE DAEMON DE GARDEN A MIDI POMMES BLEUES PASTIRICA, NEMA ISKUENJA, DA POUSSEN,TENIERS, UVA/JU KLJU; MIR 681. KRIEM I OVIM KONJEM BOJIM DOVRAVAM - (ili) UNITAVAM - OVOG DEMONA OD UVARA U PODNE PLAVE JABUKE.

Dok su neke ifre toliko sloene da se ine zastraujuima, druge su iznenaujue jednostavne. U drugome svitku, izdignuta slova spojena u niz tvore smislenu poruku.
A DAGOBERT II ROI ET A SION EST CE TRESOR ET IL EST LA MORT. (DAGOBERTU II, KRALJU I SIONU PRIPADA OVO BLAGO I ON OVDJE LEI MRTAV.)

Iako je ovu poruku Sauniere znao razrijeiti, vjerojatno nije mogao deifrirati sloenije kodove. Usprkos svemu tome, shvatio je da je pronaao neto znaajno i, uz suglasnost seoskog poglavara, odnio otkrie nadreenom biskupu u Carcassonneu. Koliko je toga biskup shvatio, ostaje nejasno, no Sauniere je odmah - o biskupovu troku - poslan u Pariz s uputama da sebe i svitke predstavi nekim vanim crkvenim dostojanstvenicima. Glavni meu njima bili su opat Bieil, upravnik sjemenita Saint Sulpice, i Bieilov neak, Emile Hoffet. U to vrijeme Hoffet je uio za sveenika. Iako je jo bio u ranim dvade setim godinama, stekao je impresivnu reputaciju znanstvenika, po gotovo u lingvistici, kriptografiji i paleografiji. Usprkos pastoralnoj vokaciji, bila je poznata njegova zanesenost ezoterikom milju, kao

i to da odrava tijesne veze s raznim okultnim skupinama, sljedbama i tajnim drutvima koji su se mnoili u francuskom glavnom gradu. To ga je uvelo u visoki kulturni krug gdje su bile takve knjievne veliine kao Stephane Mallarme i Maurice Maeterlinck, ali i skladatelj Claude Debussy. Takoer je poznavao Emmu Calve, koja se, u vri jeme njegova dolaska, upravo vratila s trijumfalnih izvedbi u Parizu i Windsoru. Kao diva, Emma Calve bila je Maria Callas svoga doba. U isto vrijeme ona je bila i visoka sveenica ezoterine supkulture Pariza i odravala ljubavne veze s mnogim utjecajnim okultistima. Nakon to se predstavio Bieilu i Hoffetu, Sauniere je proveo tri tjedna u Parizu. to se dogaalo tijekom njegovih susreta s crkvenim velikodostojnicima, nije poznato. Ono to se zna, jest, daje provincij ski seoski sveenik brzo i blagonaklono primljen u Hoffetovom visokom drutvu. ak je bilo i tvrdnji da je postao ljubavnikom Emme Calve. Suvremenici su priali da je meu njima postojao odnos, a jedan prijatelj pjevaicu je opisao kao "opsjednutu" sveenikom. U svakom sluaju nema sumnje da su uivali blisko i trajno prijateljstvo. U godinama koje su uslijedile, ona ga je esto posjeivala u blizini Rennes-le-Chateaua, gdje su se donedavno mogla nai romantina srca s njihovim inicijalima, urezana po kamenju u planini. Za vrijeme boravka u Parizu, Sauniere je takoer provodio neko vrijeme u Louvreu. To nas dovodi u vezu s injenicom da je prije svog odlaska kupio reprodukcije triju slika. ini se da je jedna bila rad nepoznatog slikara, portret pape Celestina V., koji je kratko vladao krajem trinaestog stoljea. Druga je bila djelo Davida Teniersa- iako nije jasno kojeg Davida Teniersa, oca ili sina. Trea je moda najpo znatije platno Nicolasa Poussina, "Les Bergers d'Arcadie -Arkadijski pastiri". Sauniere je po povratku u Rennes-le-Chateau nastavio obnavljati seosku crkvu. Tijekom rada iskopao je neobino izrezbarenu kamenu plou iz sedmog ili osmog stoljea, ispod koje je moda bila kripta, odaja za pokapanje u kojoj su, prema govorkanjima, naeni kosturi. Sauniere je takoer zapoeo i neke druge jedinstvene projekte. U crkvenom dvoritu nalazila se grobnica Marie, markize d'Hautpoul de Blanchefort. Kamen postavljen iznad glave, kao i kamenu plou to je pokrivala grob, oblikovao je i postavio stotinu godina prije opat

Antoine Bigou, Sauniereov prethodnik, koji je po svemu sudei sasta vio dva tajanstvena svitka. Natpis na grobu, koji je sadravao vie na mjernih pogrjeaka u razmacima i ispisu, bio je savreni anagram po ruke skrivene u svicima to su govorili o Poussinu i Tenniersu. Druk ijim razmjetajem slova, uobliuje se skriveni iskaz koji se odnosi na Poussina i Sion, a pogreke kao da su napravljene da bi na to navele. Ne znajui da su natpisi s markizina groba ve prije bili prepisani, Sauniere ih je unitio. No, ovo svetogre nije bio jedini izraz njegova neobina ponaanja. U pratnji svoje vjerne domaice, zapoeo je s dugim pjeaenjima po okolici, skupljajui naoko bezvrijedno i bezna ajno kamenje. Takoer je zapoeo s mnogim dopisivanjima s nepo znatim ljudima irom Francuske, ali isto tako i Njemake, vicarske, Italije, Austrije i panjolske. Skupljao je goleme koliine bezvrijednih potanskih maraka. Upustio se i u mrane transakcije s raznim banka ma. Jedna od tih banaka poslala je svojega slubenika iz Pariza da putuje ak do Rennes-le-Chateaua iskljuivo radi Saunierovih poslova. Samo na potanske trokove Sauniere je u to vrijeme troio znatne svote - vie nego to je to mogao podnijeti njegov prijanji godinji prihod. Godine 1896. poeo je troiti nevjerojatne svote, da bi se do kraja njegova ivota, 1917. godine, izdaci popeli, preraunato u funte, na nekoliko milijuna. Dio tog neobjanjivog bogatstva potroen je na hvalevrijedne javne radove - sagraena je suvremena cesta do sela, a osigurane su i instalacije za tekuu vodu. Ostali utroci bili su manje shvatljive prirode. Sagraena je kula Magdala, vidljiva sa strmije strane planine, zatim raskona poljska kua, pod nazivom Villa Bethania, u kojoj Sauniere nikada nije stanovao. A crkva ne samo da je preureena, nego je to bilo napravljeno na najbizarniji mogui nain. U gornju gredu iznad ulaza urezan je latinski natpis:
TERRIBILIS EST LOCUS ISTE (STRANO JE OVO MJESTO)

Unutra, odmah pri ulazu postavljena je zastraujua skulptura, sja jan prikaz demona Asmodeusa - uvara tajni, zatitnika skrivenih

blaga i, po staroj idovskoj legendi, graditelja Salomonova hrama. Na zidovima crkve postavljene su ukrasne ploice na kojima su prikazane postaje Krinoga puta - od kojih je svaku krasila neka neobina nedosljednost, neki neobjanjivo dodani detalj, s oitim ili prikrivenim odstupanjem od prihvaenog novozavjetnog zapisa. Na Osmoj postaji, nalazimo dijete umotano u kotski ogrta. Na etrna estoj postaji koja prikazuje polaganje Isusova tijela u grob, u pozadini vidimo tamno nono nebo, na kojemu se istie pun mjesec. Kao da je Sauniere time neto pokuavao navijestiti. Ali to? Je li se pokop Isusa dogodio nakon to je pala no, nekoliko sati poslije nego to nam govori Biblija? Ili se u tomu prizoru tijelo ne polae u grob, nego vadi iz njega? Za vrijeme dok se bavio tim neobinim ukraavanjem, Sauniere je i dalje nastavljao velikoduno troiti novac. Skupljao je rijedak porculan, vrijedne tkanine, antikni mramor. Zasadio je vrt naranaa, stvorio zooloki vrt; prikupio velianstvenu knjinicu. Neposredno prije smrti navodno je planirao sagraditi masivnu kulu, poput Babi lonske, ispuniti je knjigama i s nje propovijedati. Ni njegovi upljani nisu bili zaboravljeni. Sauniere ih je oduevljavao raskonim gozbama i drugim velikodunostima, vodei ivot poput srednjovjekovnog velikaa koji vlada neosvojivim planinskim posjedom. U svom uda ljenom i teko pristupanom gnijezdu primao je uvaene goste. Meu njima je bila, dakako, i Emma Calve. Jedan od njih bio je i francuski ministar kulture. No moda je najuzvieniji i najznaajniji posjetitelj nepoznatog seoskog sveenika bio nadvojvoda Johann Habsburki, roak austrijskoga cara Franje Josipa. Bankovni izvjetaji su naknadno otkrili da su Sauniere i nadvojvoda otvorili raune istoga dana, ne posredno jedan nakon drugoga, te da je nadvojvoda Sauniereu pre bacio pozamanu svotu novaca. Crkvene vlasti isprva su se pravile slijepima. Kad je Sauniereov pretpostavljeni u Carcassonneu umro, novi biskup pokuao je pozvati sveenika na odgovornost. Sauniere je odgovorio zapanjujue drsko. Odbio je obrazloiti odakle mu tolika imovina. Jednako tako otklonio je i premjetaj. U nedostatku jaeg razloga, biskup ga je optuio za simoniju i nezakonito "trgovanje" misama. Na to ga je mjesni sud suspendirao. Sauniere se alio u Vatikan odakle su ga oslobodili op tube i vratili na mjesto upnika.

Karta broj 2- Rennes-le-Chateau i okolica

U ezdeset i petoj godini ivota, dana 17. sijenja 1917. Sauniere je dobio iznenadni udar, iako je sam datum, 17. sijenja moda sumnjiv. Isti datum se pojavio i na nadgrobnom kamenu Markize d'Hautpoul de Blanchefort, to ga je Sauniere unitio. A 17. sijenja je i dan kada se slavi sveti Sulpicij, koji je - poslije smo saznali - bio jedna od kljunih osoba u naoj prii. U sjemenitu Saint Sulpice Sauniere je predao svoje svitke opatu Bieilu i Emileu Hoffetu. No ono to ini datum 17. sijenja najsumnjivijim jest injenica da su pet dana prije, 12. sijenja, upljani izjavili kako je njegovo zdravstveno stanje izvanredno za ovjeka njegovih godina. Ipak, 12. sijenja, prema priznanici koju posjedujemo, Marie Denarnaud je naruila lijes za svojeg gospodara. Dok je Sauniere leao na smrtnoj postelji, pozvan je sveenik iz susjedne upe kako bi ga ispovjedio i obavio posljednji obred. Sve enik je odmah stigao i povukao se u bolesniku sobu. Prema izjavi svjedoka, ubrzo se vratio vidno potresen. Po jednima "nikada se vie nije nasmijao", a po drugima zapao je u duboku viemjesenu depresiju. Bile te izjave pretjerane ili ne, sveenik je, vjerojatno na os novi Sauniereove ispovjedi, odbio dati posljednju pomast. Nerazrijeen grijeha, Sauniere je umro 22. sijenja. Sljedeeg jutra njegovo je tijelo postavljeno uspravno u naslonja na terasi kule Magdale, zaodjenuto kitnjastim ogrtaem s grimiznim resama. Jedan za drugim, oaloeni ljudi nepoznata identiteta dolazili su se oprostiti, mnogi od njih za uspomenu su otkidali rese s mrtvaeve odjee. Ovaj obred nije nikada objanjen, a stanovnici Rennes-le-Chateaua zbunjeni su time danas kao i bilo tko drugi. itanje Sauniereove oporuke iekivalo se s raznim nagaanjima. Na sveope uenje i alost, otkrilo se da je ostao potpuno bez nova ca. Vjerojatno je prije smrti cijelo svoje bogatstvo doznaio Marie Denarnaud, osobi koja je s njime provela cijeli ivot, i dijelila s njime sve tajne trideset i dvije godine. A moda je cijelo to bogatstvo od poetka glasilo na njezino ime. Nakon smrti svojega gospodara, Marie je nastavila ivjeti udobnim ivotom u Villi Bethaniji do 1946. godine. Nakon Drugoga svjetskog rata je, pak, novopostavljena francuska vlada izdala nove novanice. Kako bi se uhvatili utajivai poreza, kolaboracionisti i ratni profiteri,

vlada je francuske graane obvezala da, pri zamjeni starih franaka za nove, objasne njihovo podrijetlo. Suoena s tom obvezom Marie je odabrala siromatvo. Vidjeli su je kako u vrtu svoje vile spaljuje goleme hrpe starih franaka. Sljedeih sedam godina Marie je ivjela skromno. Izdravala se novcem koji je dobila od prodaje Ville Bethanije. Kupcu, gospodinu Noelu Corbu, obeala je prije svoje smrti povjeriti "tajnu" koja e mu donijeti ne samo bogatstvo, nego takoer i veliku "mo". Na dan 29. sijenja 1953. Marie je, poput svojeg gospodara, pretrpjela teak udar, koji ju je ostavio na smrtnoj postelji, nesposobnu da go vori. Na veliko razoarenje gospodina Corbua, umrla je vrlo brzo i odnijela tajnu sa sobom u grob.

Mogua blaga
Ovo je, u opim naznakama, pria objavljena u Francuskoj ezde setih godina. U tome smo je obliku susreli prvi put. Nastojali smo odgonetnuti pitanja to ih je potaknula pria upravo u ovom obliku, ba kao i ostali istraivai ove zagonetke. Prvo pitanje je sasvim oito. to je bilo izvorom Saunierova novca? Na koji je nain mogao stei tako iznenadno i golemo bogatstvo? Je li objanjenje bilo posve jednostavno? Ili je u sve to bilo upleteno neto mnogo uzbudljivije? Posljednja mogunost bila je izazovnija i nismo mogli odoljeti porivu da se ponemo igrati istraitelja. Razmotrili smo objanjenja koja su nudili drugi istraivai. Mnogi od njih mislili su da je Sauniere pronaao nekakvo blago. To je dosta prihvatljiva pretpostavka, jer povijest sela i okolice obuhvaa brojne mogue izvore skrivenoga zlata ili dragulja. U pretpovijesno vrijeme podruje oko Rennes-le-Chateaua primje rice, keltska su plemena smatrala svetim mjestom i ondje obitavala, a samo selo, zvano Rhedae, dobilo je ime po jednom od tih plemena. U rimsko doba ovaj je kraj bio razvijen i napredan, vaan zbog rudni ka i ljekovitih toplih izvora. I Rimljani su to mjesto smatrali svetim. Kasniji istraivai pronali su ostatke nekoliko poganskih hramova. Tijekom estoga stoljea malo selo na vrhu planine bilo je, smatra se, grad s trideset tisua stanovnika. ini se, ak, da je u nekom ra zdoblju bilo sjevernom prijestolnicom carstva kojim su upravljali

Vizigoti, teutonski narod koji je na zapad krenuo iz sredinje Europe, opljakao Rim, sruio Zapadno rimsko carstvo i uspostavio vlastiti posjed s jedne i druge strane Pirineja. Sljedeih pet stotina godina grad je ostao sjeditem vanog okruga ili grofovije Razes, a onda se, na poetku trinaestoga stoljea, sjever njaka vojska vitezova spustila u Languedoc u namjeri da zbrie katarsku ili albigensku herezu i prisvoji bogat plijen iz toga kraja za sebe. Tijekom krvolone, takozvane Albigenske kriarske vojne, Rennes-leChateau je osvajan i predavan iz ruke u ruku kao feud. Stotinu dvadeset i pet godina poslije, oko 1360. mjesno je stanovnitvo desetkovala kuga, a ubrzo nakon toga Rennes-le-Chateau su razorili lutajui ka talonski razbojnici. Prie o fantastinom blagu utkane su u mnoge od ovih povijesnih previranja. Heretici iz Cathara su, bili poznati po tome da posjeduju nevjerojatnu i ak svetu vrijednost, koja je, prema mnogim legendama bio sveti Gral. Te legende su, navodno, nagnale Richarda Wagnera da posjeti Rennes-le-Chateau prije nego to je poeo skladati svoju posljednju operu, Parsifal. Tijekom okupacije 1940-45. njemake trupe su, tvrdi se, slijedei Wagnerov primjer, poduzele brojna besplo dna iskopavanja u okolici. Spominjalo se i izgubljeno blago Vitezova templara, iji je veliki majstor, Bertrand de Blanchefort, takoer na redio neka tajna iskopavanja u okrugu. Prema svim izvjeima, ta upadljivo tajnovita iskopavanja izveli su dovedeni njemaki rudari. Ako je nekakvo templarsko blago zaista bilo skriveno, to moda obja njava spomen "Siona" u svicima koje je otkrio Sauniere. Mogue je da su postojala i neka druga blaga. Izmeu petoga i osmoga stoljea veliki je dio dananje Francuske bio pod vlau merovinke dinastije, kojoj je pripadao i Dagobert II. Rennes-le-Cha teau je u Dagobertovo vrijeme bio vizigotska utvrda, a sam Dagobert oenjen vizigotskom princezom. Grad je moda predstavljao neku vrstu kraljevske riznice; postoje i dokumenti koji potvruju da je Dagobert namaknuo velika bogatstva u vojnim pohodima i da ih je pohranio u podruju Rennes-le-Chateaua. Ako je Sauniere otkrio ka kav trezor, to objanjava spomen Dagoberta u ifriranom tekstu. Katari. Templari. Dagobert II. A moda je postojalo jo jedno blago - golemi plijen, to su ga prikupili Vizigoti tijekom svojih silovitih

pohoda Europom. Blago je moglo sadravati neto vie od uobia jena plijena, moda ak i predmete od iznimne vanosti - i simbo likog i doslovnog - zapadnoeuropskoj vjerskoj tradiciji. Ukratko, moglo je sadravati i blago jeruzalemskoga Hrama - koje bi, i vie od Vitezova templara moglo opravdati spominjanje "Siona". Godine 66. po Kr. Palestina je digla ustanak protiv rimske vlasti. etiri godine poslije, 70. po Kr. Jeruzalem su razorile carske legije pod zapovjednitvom njegova sina, Tita. Sam Hram je opljakan, a sadraj Svetinje nad svetinjama odnesen je u Rim. Na Titovu slavoluku zapisano je da su dio plijena bili veliki sedmokraki zlatni svijenjak, iznimno svet judaizmu, a moda i Zavjetni Koveg. Tri i pol stoljea poslije, godine 410. po Kr. Rim su opljakale vizigotske ete pod vodstvom Alarika Velikog, koje su odnijele doslovce cijelo bogatstvo Vjenoga grada. Kako nam govori povjesniar Prokopije, Alarik je odnio "blaga Salomona, idovskoga kralja, prizor koji je vrijedilo vidjeti, jer su ti predmeti uglavnom bili ukraeni smarag dima, koje su u staro doba iz Jeruzalema oteli Rimljani." Blago je, dakle, moglo biti izvorom neobjanjivog Sauniereovog bogatstva. Sveenik je mogao otkriti bilo koje od spomenutih blaga, ili je mogao otkriti jedno blago to je stoljeima stalno mijenjalo vla snike - blago koje je putovalo od Hrama u Jeruzalemu do Rimljana, Vizigota, moda do katara i/ili Vitezova templara. Moda je tako blago o kojemu govorimo "pripadalo" i Dagabertu II i Sionu. Do sada je naa pria prvenstveno priala o blagu. A pria o blagu, makar sadravala i blago jeruzalemskog Hrama, uvijek ostaje ogra nienom u svojoj vanosti i znaenju. Ljudi stalno otkrivaju blaga ove ili one vrste. Takva otkria esto su uzbudljiva, dramatina i tajno vita i mnoga od njih prate vana povijesna otkria. Malo je, pak, onih otkria koja imaju izravnog utjecaja, politikog ili nekog drugog, na sadanjost - osim ako blago, o kojemu je rije, ne sadri neku vrstu tajne, a pogotovo ako je bombastina. Nismo odbacili tvrdnju da je Sauniere otkrio blago. Istodobno inilo nam se jasnim da je, uz to god daje otkrio, takoer otkrio i tajnu - povijesnu tajnu koja je njegovu vremenu znaila mnogo, a moda znai i naem. Puki novac, zlato ili dragulji ne mogu sami objasniti mnoge pojedinosti iz njegove prie. Ne bi mogli objasniti njegov

prijam u Hoffetov krug, njegovu vezu s Debussyjem, odnos s Emmom Calve. Ne bi mogli objasniti izrazito zanimanje Crkve za cijelu stvar, upornost kojom se Sauniere suprotstavio svome biskupu, kao ni poslije vatikansko ukidanje optube, koji je djelovao kao da je pokazao iznenadno zanimanje. Ne bi mogli objasniti sveenikovo odbijanje da umiruem ovjeku prui posljednju pomast, niti posjet habsbur koga nadvojvode udaljenom malom selu u Pirenejima. Otkriveno je da je habsburki nadvojvoda, o kojemu je rije, bio Johann Salvator Habsburki, poznat pod pseudonimom Jean Orth. On se odrekao svih svojih prava i titula 1899. i u roku od dva mjeseca bio protjeran sa svih teritorija Carstva. Kratko nakon toga, prvi put je doao u Rennes-le-Chateauo. Slubeno je umro 1890., no zapravo je umro u Ar gentini 1910. ili 1911. (Vidi: Les Maisons Souveraines de L'Autriche od Dr. Dugasta Rouillea, Paris, 1967., str. 191.) Ni novac, ni zlato, ni dragulji ne mogu objasniti snanu auru tajnovitosti koja okruuje cijelu priu, od doraenih ifri do Marie Denarnaud koja spaljuje naslijeene novanice. Ta Marie je obeala otkriti "tajnu", koja ne nosi samo bogatstvo, nego i "mo". Na temelju svega ovoga bili smo sve vie uvjereni da Sauniereova pria sadri vie od nekih dragocjenosti, neku vrst tajne to je sasvim sigurno bila polemika. Drugim rijeima, inilo nam se da ova tajna nije ograniena na zabaeno selo i sveenika iz devetnaestoga stoljea. to god da je to bilo, inilo se da zrai iz Rennes-le-Chateaua i odaslalo je valove - ak moda i veliki plimni val - u vanjski svijet. to ako golemo Sauniereovo bogatstvo nije nastalo iz samih mate rijalnih vrijednosti, nego iz neke vrste saznanja? Ako je tome tako, nije li to saznanje mogao pretvoriti u bankovni raun? Nije li Sau niereovo bogatstvo bilo naplata za utnju? Znamo da je dobio novac od Johanna von Habsburga. Istodobno, ini se kao da je sveenikova "tajna" bila vie vjerske nego politike naravi. I dalje, njegovi su odnosi s austrijskim nadvojvodom, prema svim izvjeima, bili upadljivo srdani. S druge strane, postojala je jedna institucija koja je, kako se inilo kroz kasniju Sauniereovu ka rijeru, izrazito strepila od njega, i koja se prema njemu ponaala kao u rukavicama - Vatikan. Je li Sauniere mogao ucjenjivati Vatikan? Takva bi ucjena mogla biti odvie drska i opasna za jednog ovjeka,

koliko god on bio temeljit u svom oprezu. Ali to ako su mu u tomu nastojanju pomogli oni ija je eminencija crkvi bila nedodirljiva, kao to su bili francuski ministar kulture ili Habsburgovci? to ako je nadvojvoda Johann bio samo posrednik, a novac koji je povjerio Sauniereu potjecao iz rimskih krinja?

Zaplet
U veljai 1972. prikazanje prvi od naa tri filma o Sauniereu i zago netki Rennes-le-Chateaua, pod nazivom Izgubljeno blago Jeruzale ma. Film nije iznio nikakve sporne tvrdnje, nego je jednostavno ispriana osnovna pria, kao to je i prepriana na prethodnim stra nicama. Nije bilo spekulacija o "eksplozivnoj tajni", kao ni o ucjeni na visokoj razini. Vrijedno je spomenuti da u filmu nije imenom bio spomenut Emile Hoffet - mladi teolog kojemu je Sauniere povjerio svoje pergamentne svitke. Primili smo veliki broj pisama, to moda i nije udno. Neka od njih su nudila intrigantne spekulativne sugestije. Neka su bila pohval na. Neka su bila luckasta. Od svih tih pisama, jedno je, za koje je autor molio da se ne objavljuje, iziskivalo posebnu pozornost. Stiglo je od umirovljenog anglikanskog sveenika i djelovalo kao udan i provoka tivan non sequitur, (pogrean zakljuak). On je pisao kategorinom sigurnou i autoritetom. Svoje je tvrdnje iznio izravno i bespogovorno, ne razraujui ih, kao da mu je bilo svejedno hoemo li mu povjerovati. "Blago", ustvrdio je jednostavno, nije sadravalo zlato
ili drago kamenje. Naprotiv, sadravalo je "nepobitan dokaz" da je Raspee bilo obmana i da je Isus ivio sve do 45.-te g. po. Kr.

Ova je tvrdnja zvuala kao neto posve besmisleno. to bi ak, i uvjerenom ateisti, moglo pruiti "nepobitan dokaz" da je Isus pre ivio Raspee? Nismo bili u stanju zamisliti to to ne bi podleglo nevjerici ili osporavanju - to bi moglo biti ne samim "dokazom", nego "dokazom" koji je istinski "nepobitan". U isto vrijeme sama je ta tvrdnje iziskivala pojanjenje i razradu. Poiljatelj pisma poslao je i svoju adresu. im se ukazala prva prilika, odvezli smo se do njega u namjeri da porazgovaramo. Pri susretu bio je mnogo suzdraniji nego u pismu i inilo se kao da mu je ao to nam je uope pisao. Nije bio voljan rei neto vie

o "nepobitnom dokazu" i pristao je dati samo dodatni djeli infor macije. "Dokaz", ili injenicu da on postoji, otkrio mu je jedan drugi anglikanski sveenik, kanonik Alfred Leslie Lilley. Lilley, koji je umro 1940., puno je toga objavio i nije bio nepoznat. Tijekom veeg dijela ivota odravao je veze s katolikim moder nistikim pokretom, sa sjeditem u Saint Sulpiceu, u Parizu. U mla dosti je Lilley radio u Parizu i tamo upoznao Emila Hoffeta. Na trag je opisao puni krug. Uzevi u obzir vezu izmeu Lilleya i Hoffeta, tvrdnje sveenika, koliko god nam se inile nerazumnima, vie nismo mogli u cijelosti odbaciti. Slian dokaz o monumentalnoj tajni poeo se pojavljivati kada smo krenuli istraivati ivot Nicolasa Poussina, velikog slikara sedamnaestog stoljea, ije ime se stalno pojavljivalo tijekom Sauniereove prie. Poussina je 1656. godine, u vrijeme kada je ovaj ivio u Rimu, posjetio opat Louis Fouqet, brat Nicolasa Fouqeta, vrhovnog nadzornika financija Louisa XIV, kralja Francuske. Iz Rima je opat poslao pismo svojemu bratu gdje opisuje susret s Poussinom. Dio tog pisma vrijedi navesti. "On i ja smo raspravljali o nekim stvarima koje u ti lako moi podrobnije objasniti - o stvarima koje e ti, preko gospodina Pous sina, pruiti prednosti koje bi i kraljevi teko od njega izvukli, a koje, kako on misli, moda vie nitko nee moi otkriti u stoljeima koja nadolaze. tovie, te stvari je tako teko otkriti, da se na ovoj zemlji nita sada ne moe pokazati kao vea vrijednost od njih, niti s njima izjednaiti." Ni povjesniari ni biografi Poussinovi nisu u dovoljnoj mjeri objas nili ovo pismo, koje jasno upuuje na neki tajanstveni sadraj od velikog znaenja. Nedugo nakon to je primio ovo pismo, Nicolas Fouqet je uhien i doivotno zatvoren. Prema nekim izvjeima, bio je strogo izoliran - a neki povjesniari smatraju ga vrlo vjerojatnim kandidatom za ovjeka pod eljeznom maskom. U meuvremenu, cijelu njegovu korespondenciju konfiscirao je Louis XIV, i on ju je osobno pregledao. U godinama koje su uslijedile kralj je odluno elio nabaviti original Poussinove slike "Arkadijski pastiri", a kada

je napokon doao do nje, smjetena je u njegove privatne odaje u Versaillesu. Kolika god bila njena umjetnika vrijednost, slika djeluje sasvim nevino. U prednjem su planu tri pastira i pastirica okupljeni oko ve likog starinskog groba, zamiljeni nad zapisom na tronom kamenu: "ET IN ARCADIA EGO". U pozadini se vidi divlji planinski pejza one vrste kakva se obino vezuje za Poussina. Prema Anthony Bluntu, kao i prema drugim strunjacima za Poussina, taj je pejza u potpuno sti mitski, on je proizvod slikareve mate. Ipak, ranih sedamdesetih godina dvadesetog stoljea pronaen je grob identian onome sa slike s dimenzijama, proporcijama, oblikom, okolinom vegetacijom, pa ak i krunom izboinom stijene na koju jedan od Poussinovih pasti ra oslanja stopalo. Taj stvarni grob nalazi se u okolici sela po imenu Arques - otprilike est milja od Rennes-le-Chateaua, a tri milje od dvorca Blanchefort. Ako stanemo ispred grobnice, prizor se nimalo ne razlikuje od onoga na slici. I tada postaje jasno daje jedan od vr hova planine u pozadini slike Rennes-le-Chateau. Nema nikakvih naznaka o starosti groba. Mogao je, dakako, biti podignut i nedavno, ali kako su ga njegovi graditelji uspjeli smjestiti u okoli koji tako tono odgovara slici? Oito je da je grob stajao tamo u Poussinovo vrijeme i da su "Arkadijski pastiri" vjerna kopija stvarnog prizora. Seljaci iz toga kraja kau kako se grob tamo nalazi jo od vremena kada see sjeanje njihovih roditelja i djedova. A navodi se da je posebno istaknut u memoarima iz godine 1709. Prema onome to je zapisano u selu Arque, zemlja na kojoj se grob nalazi pripadala je Amerikancu Louisu Lawrenceu iz Bostona u Massachusettsu do njegove smrti oko 1950. godine. Dvadesetih godina on je otvorio grobnicu i ustanovio da je prazna, da bi poslije tamo pokopao svoju enu i punicu. Kada smo pripremali prvi BBC film o Rennes-le-Chateauu, cijelo smo dopodne snimali sekvence oko groba. Prekinuli smo u vrijeme ruka, i nakon tri sata se vratili. Za vrijeme naeg odsustva netko je grubo i nasilno pokuao provaliti u grobnicu. Ako je nekada i neto pisalo na stvarnom grobu, vrijeme je to odavna izbrisalo, a to se tie natpisa na grobu koji je Poussin naslikao, on se ini konvencionalno elegijskim - Smrt koja objavljuje svoju mranu nazonost ak i u Arkadiji, idilinom pastoralnom raju iz klasinog mita. Pa ipak je

natpis neobian jer mu nedostaje glagol. Prevedemo li ga doslovce, on glasi: I U ARKADIJI JA... Zato nedostaje glagol? Moda iz filozofskih razloga, jer se izo stankom glagola gube i sva vremena na koja glagolski oblici upuu ju - prolost, sadanjost i budunost, a navijeta neto vjeno? Kodovi u pergamentnim svicima to ih je pronaao Sauniere u velikoj se mjeri temelje na anagramima, na premjetanju i izmjeni poretka slova. Je li "ET IN ARCADIA EGO" takoer bio anagram? Je li glagol bio izostavljen kako bi natpis sadravao samo odreena slova? Jedan od televizijskih gledatelja je u pismu to nam ga je uputio dao naslutiti da je moglo biti tako - on je presloio slova u koheren tnu latinsku izjavnu reenicu. Ona je glasila: I TEGO ARCANA DEI (ODLAZI! KRIJEM TAJNE BOGA) Ova nadahnuta vjeba nas je i obradovala i zainteresirala. U to vrijeme nismo bili svjesni kako je ova opomena dola u pravo vrijeme.

2.

POGLAVLJE

Katari i velika hereza

straivanje smo zapoeli, nama otprije poznatom katarskom ili albigenskom herezom i kriarskom vojnom koju je na sebe navu kla u trinaestom stoljeu. Bili smo svjesni da su katari na neki nain vani u zagonetki koja je obavijala Saunierea i Rennes-le-Chateau. Kao prvo, srednjovjekovni heretici su bili brojni u selu i okolici koja je teko propatila tijekom albigenske kriarske vojne. Doista, cijela povijest tog podruja natopljena je katarskom krvlju, a tragovi te krvi, sa svom pripadajuom gorinom, zadrali su se do dananjih dana. Mnogi seljaci toga kraja sada, kada nema inkvizitora koji bi se na njih okomili, otvoreno izraavaju katarske sklonosti. Postoji takoer i katarska crkva i takozvani katarski papa koji je do smrti 1878. ivio u selu Arques. Znali smo da je Sauniere zaronio u istraivanje povijesti i narod nih obiaja rodnog mu tla, tako da nikako nije mogao zaobii dodir s katarskom milju i tradicijom. Nije mogao previdjeti da je u dvana estom i trinaestom stoljeu Rennes-le-Chateau bio znaajan grad, ali i neka vrsta uporita katara. Sauniere je takoer morao upoznati i mnogobrojne legende koje su vezivali uz katare. Morao je znati za glasine to su ih povezivale s onim velianstvenim predmetom, svetim Gralom. Iako je, u potrazi za nekim podacima o Gralu, Richard Wagner doista posjetio Rennes-leChateau, Saunierea ni ta injenica nije mogla mimoii. Osim toga, 1890. je ovjek po imenu Jules Doinel postao knjini ar u Carcassonneu i osnovao neo-katarsku crkvu. Doinel je puno pisao o katarskoj misli i do 1896. postao je istaknutim lanom mjesnog kulturnog udruenja, Drutva umjetnosti i znanosti Carcassonnea, da bi 1898. bio izabran za tajnika udruenja. Ovom drutvu pripa dali su mnogi Sauniereovi poznanici, meu kojima je bio i njegov

najbolji prijatelj, opat Henri Boudet. U Doinelovom osobnom krugu bila je i Emma Calve. Iz toga vrlo vjerojatno slijedi da su se Doinel i Sauniere poznavali. Postoji jo jedan izazovniji razlog za povezivanje katara s miste rijem Rennes-le-Chateaua. U jednom od pergamentnih svitaka to ih je pronaao Sauniere, tekst je, izmeu ostalog, napisan s nekoliko sitnih slova, tonije s njih osam - koja su razliita od svih ostalih. Tri slova su pri vrhu stranice, pet blie dnu. Ovih osam slova treba proi tati redom da bi se sastavile dvije rijei - "REX MUNDI". To je bez sumnje katarski pojam, odmah prepoznatljiv onima to su upoznati s katarskom milju. Nakon to smo se upoznali s ovim injenicama, inilo nam se posve razumnim zapoeti istragu upravo s katarima. Stoga smo poeli istra ivati njihova vjerovanja i predaje, njihovu povijest i sredinu do najsitnijih pojedinosti. Nae istraivanje otvorilo je nove dimenzije misterija i stvorilo niz bolnih pitanja.

Albigenska kriarska vojna

Godine 1209. vojska sastavljena od otprilike 30 000 vitezova i pjea ka iz Sjeverne Europe poput vihora provalila je u Languedoc, breulj kasto sjeveroistono podnoje Pireneja u dananjoj Francuskoj. U ratu to je uslijedio cijeli je kraj bio opustoen, usjevi uniteni, mjesta i gradovi razoreni, a cjelokupno je stanovnitvo pogubljeno. To je istrebljenje bilo u tako irokim i jezovitim razmjerima, da se moe smatrati prvim sluajem "genocida" u modernoj europskoj povijesti. Samo je u gradu Beziersu poklano 15 000 mukaraca, ena i djece, a mnogi od njih u samom crkvenom utoitu. Kada je jedan asnik upitao papinog izaslanika kako e razlikovati heretike od pravovjernih, odgovor je glasio: "Ubijte ih sve. Bog e ve prepoznati svoje." Ovaj citat, koliko god ga esto navodili, moe biti i izmiljen, no on osli kava fanatini ar i krvoednost provedenih zvjerstava. Isti je papin predstavnik u pismu Inocentu III u Rim ponosno objavio da "niti je dno godite, spol, ni stale nisu bili poteeni". Nakon Beziersa vojska osvajaa pomela je cijeli Languedoc. Pali su Perpignan, Narbonne, Carcassonne, Toulouse. I kud god su po-

Karta broj 3. - Languedoc u vrijeme Katara bjednici proli, za njima je ostao trag krvi, smrti i pokolja. Ovaj rat koji je trajao gotovo etrdeset godina danas je poznat pod nazivom Albigenska kriarska vojna. Bio je to kriarski pohod u pravom smi slu te rijei i zazvao ga je sam Papa. Sudionici su na svojim platevima nosili krieve poput onih to su imali kriari u Palestini, a na grade su bile poput onih za kriare koji su ili u Svetu Zemlju - oprost svih grijeha, ispatanje svih pokora, osigurano mjesto u raju i sav plijen kojega se mogu domoi. U ovoj kriarskoj vojni, tovie, nije trebalo ak ni prijei more, a u skladu s feudalnim zakonom, obveza ratovanja nije prelazila etrdeset dana, ukoliko ovjeka nije zanimala pljaka. Kada je ta kriarska vojna zavrena, Languedoc se potpuno pro mijenio i bio vraen u barbarstvo kojim je odlikovao i ostatak Europe. Zato? Zbog ega su se dogodila sva ova pustoenja, zvjerstva i ra zaranja?

Na poetku trinaestoga stoljea podruje koje danas znamo kao Languedoc nije bilo slubeno sastavnim dijelom Francuske. Bila je to neovisna kneevina iji su jezik, kultura i politike ustanove imali manje zajednikoga sa sjeverom nego sa panjolskom - s kraljevina ma Leon, Aragon i Castilla. Kneevinom je upravljala skupina ple menitakih obitelji od kojih su glavni bili grofovi od Toulousea i mone kue Trencavel. Unutar granica te kneevine bujala je kultura koja je u to vrijeme bila najnaprednija i najprofinjenija u kranskom svijetu, ako se moda izuzme Bizant. Languedoc je imao mnogo zajednikog s Bizantom. Uenje je bilo iznimno cijenjeno, to nije bio sluaj u Sjevernoj Europi. Cvjetale su filozofija i druge intelektualne djelatnosti; veliale su se poezija i dvor ska ljubav; oduevljeno su se prouavali grki, arapski i hebrejski; u Lunelu i Narbonnei jaale su kole koje su prouavale kabalu - drevnu ezoteriku predaju judaizma. ak je samo plemstvo bilo pismeno i naitano u vrijeme kada se plemii sa sjevera nisu znali ni potpisati. Languedoc je poput Bizanta prakticirao civilizirano uvaavanje ra zliitih vjera - nasuprot zanesenjakom aru koji je odlikovao ostatak Europe. Islamske i idovske misli su ile preko lukih trgovakih sre dita, poput Marseillea, ili su se probijale preko Pireneja iz panjol ske. U isto to vrijeme rimska crkva nije uivala veliki ugled; rimski sveenici su u Languedocu, zahvaljujui ozloglaenoj moralnoj iskva renosti uspijevali jedino od sebe otuiti stanovnitvo. Bilo je crkvi u kojima misa nije odrana vie od trideset godina. Mnogi su sve enici zapostavljali svoje upljane i bavili se svojim poslovima ili velikim imanjima. Jedan nadbiskup iz Narbonnea nije nikada posjetio svoju biskupiju. Bez obzira na iskvarenost crkve, Languedoc je dosegnuo vrhu nac kulture kakva nee biti viena u Europi sve do renesanse. Ali, kao i u Bizantu, postojali su elementi samozadovoljstva, dekadenci je i tragine nemoi koji su to podruje uinili nespremnim za snaan napad koji je uslijedio. Neko su vrijeme sjevernoeuropsko plemstvo i Rimska crkva bili svjesni te ranjivosti i eljeli su je iskoristiti. Sjever njako plemstvo je niz godina prieljkivalo bogatstvo i rasko Langeudoca, a Crkvu su pak privukli vlastiti razlozi. U prvom redu njezina je mo u tomu podruju bila beznaajna, jer je za procvata kulture

u Languedocu, cvjetalo i najvee krivovjerje srednjovjekovnog kr anstva. Prema rijeima crkvenih vlasti, Languedoc je bio "zaraen" albigenskom herezom, "odvratnom gubom juga". Iako su pripadnici ove hereze bili miroljubivi, doista su dvostruko predstavljali opasnu prijetnju kakvu e Rimska crkva doivjeti tek tri stoljea poslije, kada su uenja Martina Luthera zapoela reformaciju. Do 1200. go dine postojali su stvarni izgledi da ova hereza zamijeni katolianstvo kao vladajui oblik kranstva u Languedocu. A ono to je Crkvi iz gledalo jo zloslutnije, bilo je irenje hereze prema drugim dijelovima Europe, posebno prema gradskim sreditima Njemake, Flandrije i Champagne. Heretici su bili poznati pod raznim imenima. Godine 1165. bili su osueni na crkvenom saboru u Albiju, pa su ih iz toga razloga, ili moda zato jer je Albi i dalje bio jedan od njihovih sredita, obino nazivali albigenzima. U drugim pak prilikama imenovali bi ih katarima (Cathars ili Cathares ili Cathari), a nerijetko su ih nazivali i po mno gim starijim herezama - arijanskom, marcionskom i manihejskom. Albigenzi i katari bila su u biti generika imena. Drugim rijei ma, nisu se odnosila na neku jedinstvenu Crkvu, poput rimske, s utvrenom, kodificiranom i konanom jezgrom doktrine i teologije. Krivovjerci o kojima govorimo pripadali su mnotvu raznolikih sljedbi od kojih su mnoge predvodili neovisni voe, a sljedbenici su preuzi mali njegovo ime. I dok su te sljedbe moda dijelile neka zajednika naela, u pojedinostima su se znaajno razlikovale, pri emu valja napomenuti da veliki dio podataka o hereticima potjee iz takvih cr kvenih izvora kao to je bila Inkvizicija. Stvarati o njima sliku na osnovi takvih izvora bilo bi kao da se pokua oblikovati, recimo, slika o francuskom pokretu otpora na temelju izvjetaja SS-a ili Gestapoa. Iz tog je razloga nemogue predstaviti koherentan i konaan sadraj onoga to je doista predstavljalo "katarsku misao". Katari su u pravilu prihvaali uenje o reinkarnaciji i priznavali enski princip u religiji. Doista, propovjednici i uitelji katarskih vjerskih skupova, znani kao savreni (parfaits), bili su oba spola. Isto dobno katari su odbacivali pravovjernost katolike crkve i poricali osnovanost svake crkvene hijerarhije, svih slubenih i ustanovljenih

posrednika izmeu ovjeka i Boga. U sri ovoga stava lealo je vano katarsko naelo - odbacivanje "vjere", barem na nain kako je to za htijevala Crkva. Umjesto posredno prihvaene vjere, katari su zahtije vali osobno saznanje, vjersko ili mistino neposredno doivljeno iskustvo. To iskustvo se nazivalo gnosis, prema grkoj rijei koja je oznaavala "znanje", a za katare je imalo prednost pred svim vjerama i dogmama. Takvim naglaavanjem izravnog osobnog dodira s Bo gom sveenici, biskupi i druge crkvene vlasti postali su suvinima. I katari su takoer bili dualisti. Sva se kranska misao moe u ekstremizmu shvatiti kao dualistika u sukobljavanju dvaju suprotstavljenih naela- dobra i zla, duha i tijela, vieg i nieg. No katari su ovu dvojnost odveli mnogo dalje nego to je bilo doputeno pravo vjernom katolianstvu. Katari su smatrali da su ljudi sablje kojima se bore duhovi, ije ruke nitko ne moe vidjeti. Za njih je rat harao tije kom stvaranja izmeu dva nepomirljiva naela - svjetla i tame, duha i materije, dobra i zla. Katolianstvo postavlja jednog vrhovnog Boga kojemu je njegov protivnik, Vrag, krajnje podreen. Katari su pak pro povijedali postojanje ne jednoga, nego dva boga, vie manje izjed naenog statusa. Jedan od tih bogova, onaj "dobri", bio je potpuno bestjelesan, bie ili naelo istog duha, neokaljano trunicom materije. On je bio bog ljubavi. No ljubav je bila potpuno nespojiva s moi, a materijalni je svijet bio manifestacija te moi. Prema tome, za katare je materijalni svijet - sam svijet - bio istinsko zlo. Sva je materija bila istinski zla. Univerzum je, ukratko, stvorio "bog uzurpator", bog zla - ili, kako su ga nazivali katari, "Rex Mundi" - "Kralj svijeta". Katolianstvo poiva na onome to bismo mogli nazvati "etikim dualizmom". Zlo se, iako potjee moda izravno od Vraga, manife stira prvenstveno kroz ovjeka i njegova djela. Nasuprot tome, katari su zadrali oblik "kozmolokog dualizma", dualizma to je proi mao cjelokupnu stvarnost. Za katare, to je bila osnovna premisa prema kojoj su se razliito odnosili od sljedbe do sljedbe. Prema nekim ka tarima, svrha je ljudskog ivota na zemlji bila nadrastanje materije, trajno odbacivanje svega to se vezuje uz naela moi i da se samim time postigne jedinstvo s naelom ljubavi. Prema nekim drugim katarima, ovjekova je zadaa bila ukrotiti i ispraviti materiju, kako bi se produhovila i promijenila. Vano je primijetiti odsustvo bilo

kakve utvrene dogme, doktrine ili teologije. Kao i u veini odstupa nja od ustanovljenog pravovjerja, postojali su samo blago naznaeni stavovi, a moralne obveze vezane uz te stavove bile su podlone po jedinanim tumaenjima. U oima Rimske crkve, katari su zali u ozbiljno krivovjerje smatrajui materijalno stvaranje, zbog kojega je, kako se pretposta vljalo, Isus umro, istinskim zlom, pri emu se podrazumijevalo da je Bog, ija "Rije" je stvorila svijet "u poetku", bio uzurpator. No ipak, njihova je najozbiljnija hereza bio odnos prema samome Isusu. Kako je materija bila nerazluiva od zla, katari su odbijali prihvatiti da je Isus mogao sudjelovati u materijalnom svijetu, utjeloviti se, a i dalje ostati "Sinom Bojim". Neki katari su, prema tome, smatrali da je bio potpuno bestjelesan, "privienje", bie istog duha koje, dakako, nije moglo biti raspeto. Veina katara smatrala ga je prorokom koji se nije mnogo razlikovao od ostalih - smrtnikom, i koji je zbog naela ljubavi umro na kriu. Ukratko, nije bilo niega mistinog, niega nadnaravnog, i niega boanskog u razapinjanju - ako je ono, kako su mnogi katari sumnjali, uope i bilo svrsishodno. U svakom sluaju, svi su katari gorljivo odricali vanost i razapi njanju i kriu - moda zato jer su osjeali da su te dogme nevane ili zato jer ih je Rim toliko svesrdno veliao, ili moda zbog toga to se surove okolnosti prorokove smrti nisu inile vrijednima tovanja. Sam kri, barem to se tie Kalvarije i Razapinjanja, bila je simbolom Rex Mundi, gospodara materijalnog svijeta, samom antitezom istin skog naela iskupljenja. Isus je, ako je uope bio smrtan, bio pro rokom AMOR-a, naela ljubavi. A AMOR je, izokrenut, izopaen ili upleten u vlast postao ROMA- Rim, ija je prebogata, raskona crkva katarima izgledala kao opipljivo olienje i manifestacija vla davine Rex Mundi na zemlji. Sukladno tome katari ne samo da su od bijali tovati kri, nego su poricali i sakramente krtenja i priesti. Usprkos istananim, sloenim, apstraktnim i suvremenom umu moda nevanim teolokim gleditima, veina katara nije bila pretje rano zaslijepljena svojom vjerom. Danas je intelektualno pomodno katare smatrati bratstvom mudraca, prosvijetljenih mistika, pozna vatelja tajnih znanja, neke velike kozmike tajne. injenica je, meu tim, da su katari veinom bili vie manje "obini" mukarci i ene,

koji su u svoju vjeru pobjegli bjeei od strogosti pravovjernog ka tolianstva - i nali utoite od silnih desetina, pokora, stega i raznih drugih nameta Rimske crkve. Koliko god je njihova teologija bila tajanstvena, katari su pokazi vali vrlo jasan smisao za stvarnost. Osuivali su raanje, jer mnoenje ljudskog tijela nije bilo usluga naelu ljubavi nego Kralju svijeta, no ipak nisu bili toliko naivni da se zalau za ukidanje spolnih odnosa. Istina, postojao je jedan poseban katarski "sakrament", ili neto tome nalik, to se nazivalo Consolamentum, a ime se postizala estitost. Osim za savrene, koji su ionako obino bili bivi obiteljski ljudi i e ne, Consolamentum se nije davao sve do smrtne postelje; a u trenucima umiranja obino nije teko biti estit. to se tie vjerske zajednice u cjelini, spolni odnosi su bili doputeni, ukoliko nisu bili izriito zabra njeni. Kako se moe osuivati raanje, a pratati spolne odnose? Po stoje dokazi koji navjeuju da su katari primjenjivali i kontrolu raanja i pobaaj. Kada je Rim konano optuio heretike za "nepri rodne seksualne radnje", inilo se da to upuuje na sodomiju. Meutim, katari su, prema preostalim zapisima, iznimno strogo zabranjivali homoseksualnost. "Neprirodne seksualne radnje" mogle su se odnositi na razne metode kontrole raanja i pobaaj, a znamo kakav je stav Rima i danas o tim pitanjima. Nije teko zamisliti silu i osvetniki ar ime se taj stav mogao nametati tijekom Srednjega vijeka. Katari su, ini se, gledajui openito, bili skloni pobonom i jed nostavnom ivotu. Prezrevi crkve, obino su izvodili obrede i slube na otvorenom ili u bilo kojoj raspoloivoj zgradi - tali, kui, gradskoj vijenici. Takoer su radili i ono to bismo mi danas naz vali meditacijom. Bili su strogi vegetarijanci, iako im je bilo dop uteno jesti ribu. A kada su putovali po zemlji, savreni su to uvijek inili u paru, dajui na taj nain poticaj govorkanjima o sodomiji to su ih irili njihovi neprijatelji.

Opsada Montsegura
To je, dakle, bila vjera koja je preplavila Languedoc i susjedne pokrajine u tim razmjerima da je zaprijetila da istisne samo katoli anstvo. Iz vie razumljivih razloga mnogi su plemii smatrali tu

vjeru privlanom. Neke je zagrijao duh njene ope snoljivosti, neki su ionako bili protivnici Crkve, neke je Crkva razoarala svojom iskvarenou, a neki su izgubili strpljenje zbog sustava nameta po kojemu su primici s njihovih imanja nestajali u dalekim blagajnama Rima. I tako su mnogi plemii u kasnijim godinama postajali savre nima. Procjenjuje se da ih je ak trideset posto potjecalo iz redova plemstva Languedoca. Pedeset godina prije Albigenske kriarske vojne, 1145., sam je sveti Bernard otputovao u Languedoc u namjeri da propovijeda protiv heretika. Kada je stigao, manje su ga uasnuli heretici nego iskvare nost vlastite crkve. to se tie samih heretika, na Bernarda su osta vili snaan dojam. "Nijedna propovijed nije vie kranskija od nji hovih", izjavio je, "a njihova je krijepost besprijekorna". Nije ni potrebno rei da je do 1200. godine zabrinutost nad tim stanjem vidno narasla u Rimu, gdje su takoer bili svjesni i zavisti kojom su baruni sjeverne Europe gledali bogate gradove i posjede juga. Ta se zavist lako mogla iskoristiti, a sjevernjaki vlastelini pre tvoriti u udarne ete Crkve. Bio je potreban samo nekakav izazov, nekakav izgovor kojim bi se potpalilo javno mnijenje. Takav se izgovor ubrzo pojavio. Na dan 14. sijenja 1208. godine ubijen je jedan od papinih izaslanika u Languedocu, Pierre de Castelnau. ini se da su zloin izvrili antiklerikalni pobunjenici koji nisu imali veze s katarima, no dobivi izgovor koji mu je trebao, Rim nije oklijevao optuiti katare. Papa Inocent III je smjesta nare dio kriarsku vojnu. Iako su heretici bili proganjani i tijekom prethod nog stoljea, Crkva je sada pokrenula sve svoje snage. Herezu je va ljalo iskorijeniti jednom i zauvijek. Golema vojska je okupljena pod vodstvom opata Citeauxa. Vojne operacije u cijelosti su bile povjerene Simonu de Montfortu - ocu ovjeka koji je poslije odigrao presudnu ulogu u engleskoj povijesti. I pod Simonovim vodstvom papini kriari su krenuli pretvoriti najviu europsku kulturu Srednjega vijeka u prah, pepeo i bijedu. U ovom svetom pothvatu pomogao im je, kao koristan saveznik, Do minik Guzman. On je 1216. godine osnovao novi samostanski red, koji je poslije po njemu nazvan dominikanski Red. Godine 1233. dominikanskom je Redu povjerena zloglasna institucija, sveta In-

kvizicija. Katari nisu bili jedine njezine rtve. Prije albigenske kri arske vojne mnogi su plemii Languedoca- osobito utjecajne kue Trencavel i Toulouse - bili u iznimno prijateljskim odnosima s broj nim idovskim starosjediocima u tome podruju. Sada su sve vrste zatite i potpore naredbom bile ukinute. Simon de Montfort je 1218. godine ubijen za vrijeme opsade Toulousea. Usprkos tome, pustoenje Languedoca se nastavilo s kraim prekidima sljedeih dvadeset i pet godina. Do godine 1243. svaki je organizirani otpor - ukoliko ga je ikada bilo - potpuno prestao. Do 1243. svi su veliki katarski gradovi i utvrde pali pod osvajae sa sjevera, osim aice zabaenih i usamljenih jakih uporita. Glavno takvo uporite bila je velianstvena planinska tvrava Montsegur, koja kao da se poput nebeskog luka uzdizala nad okolnim dolinama. Deset mjeseci su osvajai opsjedali Montsegur koji je odolijevao stalnim napadima i pruao snaan otpor. Na kraju je 1244. g. tvra va pala, a katarski pokret je, barem prividno, prestao postojati na jugu Francuske. No, ideje nikada nije mogue do kraja unititi. U svom bestseleru Montaillou, Emmanuel Le Roy Ladurie, koristei se uve liko dokumentima toga razdoblja, biljei to su radili preivjeli katari gotovo pola stoljea nakon pada Montsegura. Male enklave heretika nastavile su preivljavati u planinama ivei u piljama, drei se svoje vjere i vodei gerilski rat protiv progonitelja. U mnogim po drujima Languedoca - ukljuujui i okolicu Rennes-le-Chateaua katarskaje vjera, kako je ope poznato, opstala. Mnogi su pisci stigli do katarske misli u svojim traganjima za izvoritima kasnijih europ skih hereza - valdenke, husitske, adamitske ili bratstva slobodnog duha, anabaptistike, i one koje su propovijedali neobini kamisari, od kojih je veliki broj naao utoite u Londonu poetkom osamna estog stoljeu.

Ratarsko blago
Za vrijeme albigenske kriarske vojne, i poslije, oko katara je izrasla tajnovitost to traje do naih dana. To se djelomice moe pri pisati elementu romantike to arobnim sjajem i neutaivom nostal gijom okruuje svaki veliki gubitak i tragini ishod, pretvarajui ga u "gradivo za legende". Istodobno su, meutim, kako smo otkrili,

doista postojale neke tajne vezane uz katare. Iako se s legendama moda pretjerivalo, niz zagonetki je ostao nerijeen. Jedna od njih se odnosi na podrijetlo katara. Iako nam se u poet ku to inilo akademskim pitanjem, s vremenom se pokazalo da je ono prilino vano. Veina mlaih povjesniara tvrdi da su katari potekli od bogumila, sljedbe koja je postojala u Bugarskoj tijekom desetog i jedanaestog stoljea, i iji su misionari doselili na Zapad. Nema sumnje da je medu hereticima Languedoca bilo neto bogumila. Jedan se poznati bogumilski propovjednik isticao u politikim i vjerskim zbivanjima toga doba. Ipak, nae istraivanje je otkrilo temeljne do kaze o tome da katari nisu nastali od bogumila. Naprotiv, kao da su predstavljali cvijet onoga to je na francuskom tlu stoljeima bilo ukorijenjeno. ini se da su nastali gotovo izravno iz hereza osnovanih u Francuskoj na poetku kranske ere. Ima i drugih, izazovnijih tajni vezanih za katare. Jean de Joinville je u poodmakloj dobi pisao o svom poznanstvu s Louisom IX u trina estom stoljeu: "Kralj (Louis IX) mi je jednom ispriao kako je ne koliko ljudi iz redova albigenza otilo grofu Montfortu... i zamolilo ga da doe i pogleda tijelo naega Gospodina koje se u rukama nji hovog sveenika pretvorilo u krv i meso". Montfort se, kako pria anegdota, malo uplaio tog prijedloga. Prilino uobraeno, rekao je da njegova pratnja moe ii ako eli, ali da e on nastaviti vjerovati u skladu s naelima "svete Crkve". Nije poznato to se dalje doga alo, niti ima kakvih dodatnih objanjenja. Sam Joinville kao da ga je samo u prolazu spomenuo. Ali kako da mi shvatimo ovaj zagonetan poziv? to su to katari radili? Kakva je to bila vrsta obreda? Ako zanemarimo misu, koju su katari ionako odbacivali, to je moglo znaiti ono "tijelo Gospodinovo...pretvorilo u krv i meso"? to god daje to bilo, doslovnost te izjave je uznemirujua. Druga tajna obavija legendarno katarsko "blago". Poznato je da su katari bili jako bogati. Normativno, vjera im je zabranjivala no enje oruja. Iako su mnogi zanemarivali tu zabranu, injenica je da su zapoljavali brojne plaenike uz znatne trokove. Istodobno, izvori katarskog bogatstva - zakletve na vjernost od strane monih vele posjednika - bili su jasni i lako objanjivi. Ipak, i tijekom albigenske kriarske vojne kolale su glasine o fantastinom, tajanstvenom blagu

katara koje nadilazi materijalno bogatstvo. to god da je to blago bilo, prialo se da je uvano u Montsegum. Meutim, kada je Montsegur pao, nije pronaeno nita od takvog znaaja. A ipak, bilo je nekih vanih dogaaja vezanih za opsadu i predaju tvrave. Tijekom opsade broj napadaa dosegnuo je vie od deset tisua. S tom golemom silom pokualo se opsadom opkoliti cijelu planinu i sprijeiti svaki ulaz i izlaz sa eljom da se branitelji izgladne. Usprkos brojanoj premoi nije bilo dovoljno ljudi za osiguranje cijelog obrua. Neke trupe su bile iz toga kraja i, tovie, naklonjene katarima, a neke su jednostavno bile nepouzdane. Shodno tome, nije bilo teko neopaeno proi kroz opsadne crte. Bilo je mnogo prolaza kroz koje su se ljudi provlaili van i unutra, pa su zalihe nale put prema tvravi. Katari su doista iskoristili te prolaze. U sijenju, gotovo tri mje seca prije pada tvrave, pobjegla su dva savrena. Prema pouzdanim izvorima, oni su sa sobom ponijeli najvei dio materijalnog bogatstva katara - tovar zlata, srebra i novca koji su prvo odnijeli do utvrene pilje u planinama, a poslije do nekog sigurnog zamka. Nakon toga blago je nestalo i za njega se vie nije ulo. Prvog oujka Montsegur je konano osvojen. Tada se broj brani telja smanjio na manje od etiri stotine - od kojih su izmeu 150 i 180 bili savreni, a ostalo vitezovi, vlastelini, te naoruani mukarci i njihove obitelji. Ponudili su im iznenaujue blage uvjete predaje. Ljudi to su se borili trebali su dobiti potpun oprost za sve ranije "zloine". Doputeno im je bilo otii sa svojim orujem, stvarima i darovima koje su dobili od svojih poslodavaca. Prema savrenima je takoer pokazana neoekivana velikodunost. Pod uvjetom da se odreknu svojih heretikih uvjerenja i da priznaju svoje "grijehe" In kviziciji, trebali su biti osloboeni i podvrgnuti samo lakim poko rama. Branitelji su zahtijevali dvotjedno primirje i potpuni prekid ne prijateljstava kako bi razmislili o ponuenim uvjetima. Napadai su pristali, to je bio sljedei znak neuobiajene irokogrudnosti. Zauz vrat, branitelji su dobrovoljno ponudili taoce. Sloili su se da e, u sluaju pokuaja bijega iz tvrave, taoci biti pogubljeni. Jesu li savreni bili toliko obuzeti svojim uvjerenjima da su sprem no odabrali muenitvo umjesto preobraenja? Ili je postojalo neto

to nisu mogli, ili se nisu usuivali ispovjediti Inkviziciji? Kakvi god bili odgovori na ova pitanja, nijedan savren, koliko je poznato, nije prihvatio ponuene uvjete. Naprotiv, svi su odabrali muenitvo. tovie, barem dvadesetak drugih itelja utvrde, est ena i petnaestak mukaraca, dobrovoljno je primilo consolamentam i takoer postalo savrenima, ime su sami sebe osudili na sigurnu smrt. Petnaestog oujka primirje je isteklo. U zoru sljedeeg dana, vie od dvije stotine savrenih zvjerski je odvueno niz planinu. Nijedan se nije preobratio. Nije bilo vremena da se postave pojedinane lo mae, pa su ih u podnoju planine zatvorili unutar utvrde od kolja, u koju su nabacali drva, i sve ih zajedno zapalili. Zarobljena posada i taoci su to iz zamka morali gledati. Upozoreni su da bi svaki pokuaj bijega znaio smrt za sve njih, kao i za taoce. Usprkos ovom riziku posada je meu sobom sakrila etiri savrena. U noi esnaestog oujka ta su etiri ovjeka u pratnji vodia podu zela odvaan bijeg za koji je posada znala i s njime se sloila. Strmu zapadnu stranu planine svladali su uz pomo ueta, sputajui se nad provalijama i po stotinu metara. to su ti ljudi radili? I koja je bila svrha njihova opasna bijega koji je povlaio za sobom rizik za vojnu posadu i taoce? Sljedei dan mogli su slobodno izii iz tvrave i ostati ivi. Ipak, iz nekog nepoz natog razloga, odluili su se na taj opasan noni bijeg, koji je lako mo gao donijeti smrt i njima i njihovim suborcima. Predaja govori da su ta etiri ovjeka odnijela legendarno katarsko blago, iako je katarsko blago moglo biti prokrijumareno iz Montsegura i tri mjeseca prije. Koliko su to "blaga" - koliko zlata, srebra, ili novca - mogla tri ili etiri ovjeka nositi na leima visei na uetima niz planinske litice? Ako su ta etiri ovjeka neto nosila, ini se oitim da je to moralo biti neto drugo, a ne materijalno bogatstvo. to su mogli nositi? Moda sadraje vezane za katarsku vjeru knjige, rukopise, tajna uenja, neke vjerske predmete, moda ono to iz ovoga ili onoga razloga nije smjelo dopasti u neprijateljske ruke. To moda objanjava zato je bijeg poduzet - bijeg koji je dovodio u veliku opasnost sve one koji su bili umijeani. No, ako je neto toliko dragocjeno trebalo po svaku cijenu zadrati dalje od neprijateljskih ru ku, zato se to nije prokrijumarilo prije? Zato se nije prokrijumari-

lo sa svom gomilom materijalnog blaga tri mjeseca prije? Zato su ga zadrali u tvravi sve do posljednjeg i najopasnijeg trenutka? Toan datum primirja prua nam mogu odgovor na ova pitanja. Primirje su traili branitelji koji su, kako bi ga dobili, dobrovoljno ponudili taoce. Iz nekog razloga, ini se, da je primirje braniteljima bilo neophodno - iako je ono nosilo odgodu od samo dva tjedna. Zakljuili smo da je moda takva odgoda bila neophodna kako bi se dobilo na vremenu, da se dobije sasvim odreeno vrijeme, do posve odreenoga datuma. Taj je datum mogao biti proljetni ekvinocij, koji je vrlo vjerojatno imao obrednu vanost za katare, no mogao je biti i Uskrs, iako katari, koji su dovodili u pitanje vanost raspea, nisu pridavali veu vanost ni Uskrsu. Poznato je da je neka vrsta svetko vine odrana 14. oujka, dan prije nego to je isticalo primirje. ini se kako je malo mjesta sumnji da je primirje traeno upravo zato da bi se ta svetkovina mogla odrati. I ini se takoer kako se ta svetko vina nije mogla odrati na neki sluajno odabrani dan. Ona se, izgle da, morala odrati 14. oujka. Kakva god da je bila ta svetkovina, ona je ostavila snaan dojam na plaenike - meu kojima su se neki, prkosei neizbjenoj smrti, preobratili na katarsku vjeru. Moe li ova injenica sadravati barem djelomini klju zagonetke krijumarenja iz Montsegura dvije noi poslije? Je li to to je prokrijumareno bilo na neki nain nuno za odravanje svetkovine? Je li to moglo pridonijeti uvjeravanju najma nje dvadesetak branitelja da u posljednjem trenutku postanu savre nima? Je li upravo to na neki nain osiguralo kasniju preutnu pomo posade, ak i po cijenu vlastitih ivota? Ako je odgovor na ova pitanja potvrdan, to onda objanjava zato to, to je sklonjeno es naestog, nije bilo sklonjeno prije, u sijenju, kada su novane vrije dnosti prenijete na sigurno. To neto bilo je potrebno za sveanost. A potom ga je valjalo skriti od neprijateljskih ruku.

Tajna Katara
Dok smo razmatrali ove zakljuke, stalno smo se prisjeali legendi koje vezuju uz katare i sveti Gral. Nismo bili spremni prihvatiti da je Gral neto vie od mita, niti ustvrditi da je ikada doista postojao. ak i da jest, nismo mogli zamisliti da bi kale, koji je ili nije sa-

dravao Isusovu krv, mogao biti toliko dragocjen katarima - kojima je Isus u velikoj mjeri bio nevaan. Usprkos tome legende su nas nastavile opsjedati i zbunjivati. Iako neizravna, ini se da postoji nekakva veza izmeu katara i razvoja kulta Grala tijekom dvanaestoga i trinaestoga stoljea. Neki pisci tvrde da su romanse o Gralu - one to su napisali Chretien de Troyes i Wolfram von Eschenbach - prodor katarske misli skrivene sloenom simbolikom u srce pravovjernog kranstva. Moda se tom tvrdnjom pretjeruje, ali u njoj ima i nekakve istine. Tijekom albigenske kriarske vojne, crkveni su velikodostojnici bjesnjeli protiv romansi o Gralu, proglaavajui ih opasnim, pa ak i heretikim. A u nekima od ovih romansi ima izdvojenih dijelova koji ne samo da su krivovjerni, nego su nepogreivo dualistiki - drugim rijeima, katarski. tovie, Wolfram von Eschenbach u jednoj svojoj romansi o Gralu tvrdi da je gralski zamak bio smjeten u Pirinejima - to je Richard Wagner u svakom sluaju doslovno shvatio. Prema Wolframu, ime gralskog dvorca bilo je Munsalvaesche - njemaka verzija rijei Montsalvat, katarskog imena. A u jednoj od Wolframovim pjesama gospo dar dvorca zvao se Perilla. Zanimljivo je da je gospodar Montsegura bio Raimon de Pereille - ije ime se, u latinskom obliku, pojavljuje na dokumentima iz toga razdoblja kao Perilla. Ovako upadljive podudarnosti neprekidno su nas proganjale, pa smo zakljuili da i mi moramo proganjati Saunierea - koji je bio potpuno opsjednut predajama i narodnim obiajima toga kraja. Sauniere je, kao i svaki starosjedilac pokrajine, morao u svakom asu biti svjestan blizine Montsegura, ija je iznimna i tragina sudbina jo uvijek prisutna u svijesti ljudi u tom podruju. Sauniereu je, meu tim, sama blizina utvrde mogla pruiti odreene korisne navjetaje. Neto je bilo prokrijumareno iz Montsegura po isteku primirja. Kako kae predaja, etiri ovjeka su pobjegla iz tvrave osuene na propast i odnijela sa sobom katarsko blago. Novac je, meutim iznijet tri mjeseca prije. Je li katarsko "blago", poput "blaga" to ga je otkrio Sauniere, sadravalo prvenstveno neku tajnu? Je li ta tajna mogla na neki neshvatljiv nain biti u vezi s neime to je postalo poznato kao sveti Gral? inilo nam se nepojmljivo da romanse o Gralu treba shva titi doslovno.

U svakom sluaju to to je bilo prokrijumareno iz Montsegura moralo se negdje odnijeti. Prema predaji, odnijeli su ga u utvrene pilje Ornolaca u Ariegeu, gdje je potom vrlo brzo pobijena skupina katara. No u Ornolacu nikada nije naeno nita osim kostura. S dru ge strane, Rennes-le-Chteau nalazi se na samo pola dana jahanja od Montsegura. Sve to je prokrijumareno iz Montsegura, moglo se lako prenijeti do Rennes-le-Chateaua, ili do pilja nalik na sae to se na laze po okolnim planinama. Ako je "tajna" Montsegura bila ono to je Sauniere poslije pronaao, to bi nam tota objasnilo. U sluaju i katara i Saunierea, inilo se da pojam "blago" ozna ava neto drugo - neku vrstu saznanja ili podatka. Znajui za pri vrenost katara vlastitoj vjeri i njihovu odbojnost prema Rimu, pitali smo se nije li se takvo saznanje ili podatak na neki nain odnosilo na kranstvo - na uenja i teologiju kranstva, moda na njegovu povijest i podrijetlo. Je li bilo mogue da su katari (ili neki od njih) saznali neto - a da je to neto pridonijelo ludoj elji u Rimu da ih istrijebe? Sveenik koji nam je pisao spomenuo je "nepobitni dokaz". Je li mogue da su za takav dokaz znali katari? U to vrijeme mogli smo samo nagaati. Podaci o katarima bili su uglavnom vrlo turi, pa nismo mogli postaviti ni radne hipoteze. S druge strane, istraujui katare neprestano smo se susretali s jednim drugim predmetom, koji je sadravao jo brojnije zagonetke, tajne i legende. Taj su predmet bili vitezovi templari. Iz tog smo razloga svoje daljnje istraivanje usmjerili prema templarima. I upravo smo istraujui templare stekli uvid u dokumen taciju kojom je misterij poeo stjecati vee razmjere nego to smo ikada prije i pomiljali.

3.

POGLAVLJE

Redovnici ratnici

rouavanje templara pokazalo se kao zastraujui pothvat. Obim pisanoga gradiva o ovoj temi bio je poraavajui, a isprva nismo sa sigurnou mogli rei koliki je dio toga gradiva pouzdan. Katari su proizveli poplavu sumnjivih i romantinih legendi, no mistifikacija to okruuje templare pokazala se jo veom. Na jednoj razini bili su nam poznati - fanatino estoki redovnici-ratnici, vitezovi-mistici, oklopnici s bijelim platevima s naivenim crvenim kriem, koji su odigrali odluujuu ulogu u kriarskim voj nama. Oni su na neki nain bili arhetipski kriari - jurini konjanici u ime Svete Zemlje, borci kojih je na tisue hrabro izginulo za Krista. Mnogi pisci ih i danas smatraju tajanstvenom organizacijom, tajnim redom koji se bavio mranim spletkama, urotama i nejasnim ciljevima. Jo je jedna injenica bila zbunjujua i neobjanjiva. Nakon dvije sto tine godina postojanja ovi borci za Krista u bijelim platevima optue ni su za poricanje i odbacivanje Krista, za gaenje i pljuvanje kria.

U Scottovom Ivenohoeu templari su opisani kao nadmeni i nabusiti grubijani, pohlepni i licemjerni despoti koji su besramno zloupotre bljavali svoju mo, kao lukavi manipulatori ljudima i kraljevstvima. Drugi pisci devetnaestoga stoljea opisuju ih kao zle sotoniste, po klonike Vraga, ljude koji su se bavili svim vrstama bestidnih, od vratnih i/ili heretikih obreda. Noviji povjesniari skloni su ih smatrati zlosretnim rtvama, pijunima koji su nastradali u politikim previ ranjima Crkve i drave na najviim razinama. Ima i drugih pisaca, osobito onih u tradiciji slobodnoga zidarstva, koji smatraju templare vjetim i dobrim poznavateljima mistike, uvarima tajne mudrosti to nadvisuje i samo kranstvo. Bez obzira na uvjerenja ili orijentacije ovih pisaca, nijedan od njih ne osporava junaki ar templara i njihovu povijesnu ulogu. Ne

dovodi se u pitanje da je njihov Red jedan od najsjajnijih i najzago netnijih organizacija u analima zapadnjake kulture. Nijedno izvjee o kriarskim vojnama - ili o Europi dvanaestoga i trinaestoga stoljea - ne proputa spomenuti templare. Na svome vrhuncu, oni su bili naj monija i najutjecajnija organizacija u cijelom kranskom svijetu, moda jedino s iznimkom papinstva. Ipak neka pitanju ostaju nerazjanjena. Tko i to su bili vitezovi templari? Jesu li oni bili samo ono to se inilo da jesu ili neto drugo? Jesu li to bili obini vojnici koji su naknadno stekli auru legende i taj novitosti? Ako je tome tako, zbog ega? Je li postojao nekakav stvaran misterij povezan s njima? Je li poslije uljepavanje mita o templarima imalo neku osnovu? Prvo smo se prihvatili ope postavke o templarima - postavke koje su nudili cijenjeni i odgovorni povjesniari. Te postavke, doista, po stavljaju vie pitanja nego to uspijevaju dati odgovora, jer su one ne samo neodrive pri paljivijem ispitivanju, nego kao da upuuju na neku vrstu "paravana". Nismo mogli izbjei sumnji da je neto namjerno bilo prikriveno, i da su sastavljenu "slubenu priu" kasniji povjesniari samo ponavljali.

Vitezovi templari - pravovjerno izvjee

Kako je ope poznato, prve povijesne podatke o templarima pruio je franaki povjesniar Guillaume de Tyre, (Viliam od Tyra) koji je pisao izmeu 1175. i 1185. godine. To je bilo vrijeme vrhunca kriarskih vojni, kada su zapadnjake vojske osvojile Svetu Zemlju i uspostavile Jeruzalemsku kraljevinu - ili, kako su je sami templari nazvali "Outremer", "Prekomorje". Kada je Guillaume de Tyre poeo pisati, Pale stina je bila u rukama zapada sedamdeset godina, a templari su posto jali vie od pedeset godina. Guillaume je, dakle, pisao o dogaajima koji su prethodili njegovu vlastitu ivotu - o dogaajima kojima nije sam svjedoio niti ih je doivio, nego je o njima saznao iz druge ili tree ruke i tovie, na osnovi podatka nepouzdane vjerodostojnosti, jer u Outremeru izmeu 1127. i 1144. godine nije bilo ljetopisca sa zapada. Pisani dokumenti iz tih presudnih godina ne postoje. Ukratko, o Guillaumeovim izvorima ne znamo mnogo, a to neke od njegovih tvrdnji lako moe dovesti u pitanje. Mogao se oslanjati

na ono to je uo, na ne odvie pouzdanu usmenu predaju. Druga je mogunost da se posavjetovao sa samim templarima i prepriao ono to su mu oni rekli. Ako je bilo tako, to znai da je zapisao samo ono to su oni sami eljeli. injenica je da nam je Guillaume pruio neke osnovne podatke koji su posluili kao osnova svim kasnijim izvjeima o templarima, o osnutku Reda i njihovoj djelatnosti. No zbog njegove povrnosti i nedovoljne odreenosti, zbog vremena u kojemu je pisao, zbog ne dostatka pouzdanih izvora, on predstavlja nesigurnu osnovu na kojoj bismo izgradili konanu sliku. Guillaumeove kronike svakako su korisne, no pogreno je, a tome su podlegli mnogi povjesniari, sma trati ih nepobitnima i potpuno tonima. ak su i datumi koje Guil laume navodi, kako naglaava sir Steven Runciman, "zbrkani, a u nekim sluajevima i oito pogreni". Guillaume iz Tyrea navodi da je Red Siromanih vitezova Krista i Salomonova hrama osnovan 1118. Osniva je, kako se kae, bio Hugues de Payen, plemi iz Champagne i vazal grofa od Champagne. Jednog dana se Hugues nepozvan i sa osam drugova pojavio u pala i Baudouina I - kralja Jeruzalema, iji je stariji brat, Godfroi de Bouillon, osvojio Sveti grad devetnaest godina prije. ini se da ih je Baudouin najsrdanije primio, kao i jeruzalemski crkveni glavar, vjerski namjesnik novoga kraljevstva i poseban papin izaslanik. Cilj templara bio je, kako nastavlja Guillaume de Tyre, "koliko im snaga doputa, odrati putove i ceste sigurnima... s posebnim na glaskom na zatitu hodoasnika". Ovaj cilj se inio toliko vanim da je kralj ispraznio cijelo jedno krilo kraljevske palae i stavio ga na raspolaganje vitezovima. Usprkos zavjetu siromatva, vitezovi su prihvatili ovaj raskoni smjetaj. Predaja govori da su njihove odaje bile sazidane na temeljima drevnog Salamonova hrama, pa je ovaj poletni Red na taj nain i stvorio svoje ime. Tijekom devet godina, kako nam govori Guillaume de Tyre, ovih devet vitezova nije primilo nijednog novog iskuenika u svoj Red. Jo su uvijek morali ivjeti u siromatvu - i to takvom siromatvu da su slubeni peati prikazivali dva viteza kako jau istog konja, to navjeuje ne samo njihovo bratstvo, nego i bijedu koja nije do putala odvojeno jahanje. Ova vrsta peata esto se smatra najpo-

znatijim i najosobenijim od svih templarskih simbola koji datira iz prvih dana Reda. Meutim, ovi peati nastali su stoljee poslije, kada je za templare bilo teko rei da su bili siromani - ako su to ikada i bili. Po Guillaumeu de Tyreu, koji je pisao pola stoljea poslije, tem plari su nastali 1118. godine i uselili u kraljev dvorac - juriajui od tamo, kako se smatra, tititi hodoasnike po cestama i putovima Svete Zemlje. U to je doba, ipak, postojao jedan slubeni kraljevski povjesniar, kojega je zaposlio sam kralj. Njegovo ime je bilo Fulk de Chartres i on nije pisao pedeset godina nakon navodnog vremena osnivanja Reda, nego tijekom godina o kojima je rije. Vrlo udno, Fulk de Chartres nigdje ne spominje Huguesa de Payena, njegove pratitelje, ni bilo to ni izdaleka povezano s vitezovima templarima. Zaista, gromoglasna tiina obavija djelatnosti templara u prvim dani ma njihova postojanja. Sigurno je da nigdje, ak ni poslije, nije za pisano to su to inili da zatite hodoasnike. Moemo se samo uditi kako se tako malo ljudi nadalo ispunjenju tako kolosalnog zadatka, kojega su sebi sami postavili. Da devet ljudi titi hodoasnike na svim putovima po Svetoj Zemlji? Njih devet da zatite sve putnike? Ako je to bio njihov cilj, oekivali bismo da e svakom novaku pruiti dobrodolicu. Meutim, kako navodi Guillaume de Tyre, oni tijekom devet godina nisu pripustili nijednog novog iskuenika u Red. No ipak, nakon deset godina slava templara proirila se sve do Europe. Crkvene vlasti veliale su i hvalile njihove kranske pot hvate. Oko 1128. ili ubrzo nakon toga, nastao je traktat u kojemu se hvale njihove vrline i djela, a napisao ga je nitko drugi nego sveti Bernard, opat Clairvauxa, glavni predstavnik kranstva toga doba. Bernardov traktat, "U pohvalu novom vitetvu", proglaava tem plare jezgrom i apoteozom kranskih vrijednosti. Nakon devet godina, 1127., veina spomenutih vitezova vratila se u Europu, gdje im je velianstveni doek velikim dijelom priredio upravo sveti Bernard. U sijenju 1128., sazvan je crkveni sabor u Troyesu, na dvoru grofa od Champagne, vazalnog gospodara Hugue sa de Payena - gdje je ponovo Bernard bio duhovni voa. Na ovom saboru su templari slubeno priznati i ustanovljeni kao vjersko-vojni red. Hugues de Payen dobio je titulu velikog majstora. On i njemu

podinjeni time su postali ratnici redovnici, vojnici-mistici, koji su strogu pokoru samostana zdruili s ratnikim arom, gotovo fanatiz mom - i stvorili "Kristovu vojsku", kako su ih u to vrijeme nazivali. I opet je sveti Bernard bio taj koji je, uz jedan oduevljeni predgovor, pomogao zacrtati pravilnik ponaanja kojega e se vitezovi pridrava ti - a koji se temeljio na pravilniku samostanskog reda cistercita, gdje je sam Bernard imao presudan utjecaj. Templari su se zavjetovali na siromatvo, neporonost i posluh. Bili su obvezni iati kosu, ali bilo im je zabranjeno kratiti bradu, pa su se na taj nain izdvajali od ostalih, koji su u to vrijeme u pravilu glatko brijali lica. Nain ishrane, odijevanja i zadovoljavanje drugih potreba bio je strogo odreen, podjednako u skladu sa samostanskim i vojnikim nainom ivota. Svi pripadnici Reda morali su nositi bijelu odjeu, koja se uskoro svela na upadljiv bijeli plat po kojemu su tem plari postali uveni. "Nikome nije doputeno nositi bijelu odjeu ni bijeli plat, osim... Kristovim vitezovima". Tako je stajalo u pravil niku Reda, gdje se razraivao simboliki znaaj ove opreme: "Svim reenim vitezovima, isto i zimi i ljeti, dajemo, ako se mogu nabaviti, bijele odore, tako da oni koji su za sobom ostavili mraan ivot znaju da duu preporuuju Stvoritelju svojim istim i bijelim ivotom". Kao dodatak ovim pojedinostima Red je uspostavio labavu uprav nu hijerarhiju i aparat. Ponaanje na bojnom polju strogo se nadzirale Ako su bili zarobljeni, templari nisu smjeli moliti za milost, niti po nuditi otkupninu. Bili su prisiljeni boriti se do smrti. Povlaenje nije bilo doputeno sve dok ih neprijatelj brojem ne bi tri puta nadjaao. Godine 1139. papa Inocent II, bivi cistercitski redovnik u Clairvauxu i tienik svetog Bernarda, izdao je papinsku bulu. Prema toj buli, templari nisu dugovali odanost nijednoj svjetovnoj niti duhov noj sili, osim samome papi. Drugim rijeima, postali su neovisni od svih kraljeva, prineva i prelata, kao i od svakog mijeanja politikih i vjerskih vlasti. Postali su, zapravo, sami sebi zakonom, neovisnim meunarodnim carstvom. Tijekom dva desetljea to su uslijedila nakon sabora u Troyesu, Red se irio nevjerojatnom brzinom i neuobiajenim opsegom. Kada je Hugues de Payen posjetio Englesku 1128., kralj Henrik I primio ga je s "velikim tovanjem". irom Europe, mladi sinovi plemeni-

Karta broj 4. - Vanije utvrde i gradovi Svete Zemlje sredinom dva naestoga stoljea

takih obitelji dolazili su stupiti u lanstvo Reda, a veliki darovi - u novcu, raznim dobrima i posjedima - stizali su iz svih krajeva kran skoga svijeta. Hugues de Payen darovao je svoje vlastite posjede, pa su i svi novi regruti bili prisiljeni postupiti na isti nain. Po primitku u Red, novi vitez je bio obavezan prepisati im sva svoja dobra. S ovakvom politikom, ne udi to su se posjedi templara irili. Samo dvanaest mjeseci nakon sabora u Troyesu, red je drao brojne posjede u Francuskoj, Engleskoj, kotskoj, Flandriji, panjolskoj i Portugalu. Nakon jo jednog desetljea, drali su takoer posjede u Italiji, Austriji, Njemakoj, Maarskoj, Svetoj Zemlji i pojedina mje sta na istoku. Iako su sami vitezovi bili zavjetovani na siromatvo, to nije prijeilo red da u nevienoj mjeri stjee bogatstva. Svi darovi bili su dobrodoli, a u isto vrijeme Red se nije smio niega liiti, ak ni platiti otkupninu za svoje voe. Hram je obilato primao ali, po na elima stroge politike, nikada nije davao. Kada se Hugues de Payen 1130. vratio u Palestinu sa, za ono vrijeme, vrlo velikom pratnjom od otprilike tri stotine vitezova, iza sebe je pod nadzorom drugih regruta ostavio velike dijelove europskog podruja. Godine 1146. templari su usvojili prepoznatljiv zadebljani crveni kri - la croix pattee. U platevima ukraenima ovim znakom vitezovi su se pridruili francuskom kralju Louisu VII u drugoj kriarskoj vojni. Tada su doli na glas po ratnikoj hrabrosti, bezumnoj smjelosti, ali i po svojoj divljakoj nabusitosti. U cjelini, pak, bili su sjajno izvje bani - najuvjebanija borbena sila u svijetu toga doba. Sam fran cuski kralj zapisao je da su jedino templari sprijeili da se druga kri arska vojna - loe zamiljena i loe voena - ne pretvori u potpunu propast. U sljedeih stotinu godina templari su postali sila od meunarodnog utjecaja. Stalno su bili ukljueni u diplomaciju na visokoj razini meu plemiima i vladarima zapadnog svijeta i Svete Zemlje. U Engleskoj je majstor Hrama redovito pozivan u kraljevski Parlament i smatran poglavarom svih vjerskih redova, s pravom prvenstva nad svim prio rima i opatima u zemlji. Odravajui bliske veze s Henrikom II, kao i s Thomasom Becketom, templari su pokuavali pomoi pri pomire nju vladara i odmetnutog nadbiskupa. Engleski kraljevi su redom, ukljuujui i kralja Johna, esto odsjedali u templarskom london-

skom zapovjednitvu, a majstor Reda je stajao uz bok vladaru pri potpisivanju Magnae Chartae. Politika djelatnost Reda nije bila ograniena samo na kranski svijet. Skovane su vrste veze i s muslimanskim svijetom - koji im je na bojnom polju tako esto bio suprotstavljen - a voe Saracena templarima su izraavali daleko vee potovanje nego ostalim Euro pljanima. Templari su odravali veze i s haiimima - ubojicama uvenom sljedbom ratnikih i esto fanatinih izabranika koji su bili islamski dvojnici templara. Haiimi su plaali danak templarima, a bilo je govora i da su u njihovoj slubi. Na gotovo svakoj politikoj razini templari su djelovali kao slubeni suci u raspravama, pa su se ak i kraljevi podinjavali njihovoj vlasti. Godine 1252. engleski kralj Henrik III usudio ih se izazvati prijetei zapljenom nekih njihovih posjeda. "Vi templari... imate toliko mnogo sloboda i povlastica da vai golemi posjedi ine da bjesnite od gordosti i oholosti. Ono to je neoprezno izreeno, mora, prema tome, biti oprezno poreknuto, a to je nerazborito bilo podareno, mora biti razborito opozvano." Majstor Reda je odgovorio, "to to zbori, o Kralju? Daleko bilo da tvojim usnama izgovarati rijei tako neugodne i luckaste. Dok bude inio pravdu, kraljevat e. Ali ako je pogazi, brzo e prestati biti kraljem". Suvremenom umu je teko pojmiti veliinu i drskost ove izjave. Majstor svojem Redu i sebi podrazumijeva takvu mo koju se ak ni papa nije usudio otvoreno zahtijevati - mo postavljanja ili ruenja vladara. Istodobno, interesi templara su se irili dalje od rata, diplomacije i politikih spletki. Oni su zapravo stvorili i uvrstili ustanovu suvre menog bankarstva. Posuujui velike svote novca vladarima u osku dici postali su bankari svakog prijestolja u Europi - a i nekih musli manskih vladara. Uz pomo svoje mree zapovjednitava irom Europe i Srednjeg istoka, oni su takoer organizirali, po umjerenim kamatnim stopama, siguran i djelotvoran prijenos novca za trgovce, stale koji je od njih postajao sve ovisniji. Novac poloen u jednom gradu, mogao se zahtijevati i podizati u drugom, putem obveznica po punjenih zapletenim iframa. Templari su postali prvi mjenjai novca toga doba, a pariko zapovjednitvo postalo je sreditem europskih financija. Mogue je, ak, da su ekove, kakve mi danas poznajemo i koristimo, izmislili lanovi ovog Reda.

Templari nisu trgovali samo novcem, nego i milju. Brinim su dodirima suraivali s islamskom i idovskom kulturom, oni su poeli sluiti kao nositelji novih ideja, novih dimenzija znanja, novih zna nosti. Uivali su monopol na najbolje i najnaprednije tehnologije svoga doba - najbolje to su mogli proizvesti oruari, koari, klesari, vojni arhitekti i izumitelji. Pridonijeli su razvoju promatranja, karto grafije, gradnji putova i pomorstva. Posjedovali su svoje luke, brodo gradilita i flotu - flotu koja je bila i trgovaka i ratna, a meu prvima su upotrebljavali magnetnu busolu. Kako su iz nude lijeili svoje rane, postali su vjeti u primjeni lijekova. Red je imao vlastite bol nice sa svojim lijenicima i kirurzima - a gljivine izluevine upo trebljavali su na nain koji podsjea na antibiotike. Poznavali su i suvremena naela higijene i istoe, a mudrou koja je bila ispred svog vremena, epilepsiju nisu smatrali demonskom opsjednutou, nego savladivom boleu. Poneseni vlastitim dostignuima, templari su u Europi postajali sve bogatiji, moniji i uglaeniji. Ne iznenauje moda ni to, to su postali i nadmeniji, suroviji i iskvareniji. "Piti kao templar", postala je uobiajena uzreica, a neki izvori tvrde da je Red nastojao vojaiti i izopene vitezove. Dok su templari stjecali blagostanje, ali i zao glas po Europi, stanje u Svetoj Zemlji ozbiljno se pogoralo. Godine 1185. umro je kralj Baudouin IV Jeruzalemski. U dinastijskoj zavadi koja je uslijedila, Gerard de Ridefort, veliki majstor templara, iznevjerio je obeanje mrtvom vladaru i na taj nain doveo europsku zajednicu u Palestini na rub graanskog rata. No to nije bio jedini Ridefortov dvojbeni po tez. Njegov nadmeni stav prema Saracenima ubrzao je raskid dugo trajnog primirja i izazvao novi niz neprijateljstava. U srpnju 1187. Ridefort je poveo svoje vitezove i ostalu kransku vojsku u brzople tu, loe zamiljenu i, kako se pokazalo, zlosretnu bitku kod Hattina. Kranske snage bile su zapravo unitene, a dva mjeseca poslije i Jeruzalem, osvojen gotovo stoljee prije, ponovo je bio u rukama Saracena. Tijekom sljedeeg stoljea, stanje je postajalo sve beznadnije. Do 1291. gotovo cijeli Outremer je pao, a Sveta Zemlja je skoro cijela bila pod vlau muslimana. Odrala se jedino Aka (Aco), no u svibnju

1291. i ta posljednja tvrava bila je izgubljena. Branei ovaj izgu bljeni grad templari su pokazali najvee junatvo. Sam Veliki majstor se, iako ranjen, nastavio boriti do smrti. Kako je mjesta u galijama Reda bilo malo, sklonili su ene i djecu, a vitezovi, ak i oni ranjeni, odluili su ostati. Kada je posljednja utvrda, Aka, osvojena, zidovi su se obruili apokaliptinom estinom i pokopali i napadae i brani telje. Novo su sjedite templari osnovali na Cipru, ali su gubitkom Sve te Zemlje zapravo izgubili razlog postojanja. Kako vie nije bilo pri stupanih nevjerniki zemalja za osvajanje, Red je poeo posveivati pozornost Europi, nadajui se da e tako nai opravdanje za nastavak postojanja. Stoljee prije toga templari su predsjedali osnivanju jednog drugog vitekog vjersko-vojnog reda, teutonskih vitezova. Oni su u malom broju bili prisutni na Srednjem istoku, ali su se sredinom trinaestog stoljea posvetili sjeveroistonim granicama kranskih zemalja. Tamo su sebi odredili neovisnu kneevinu - Ordenstaat ili Dravu reda, koja se protezala gotovo cijelim istonim Baltikom. U toj knee vini, koja je sezala od Pruske do Finskog zaljeva i dananjeg ruskog tla, teutonski vitezovi su uivali neosporni suverenitet, izvan svakog dosega svjetovnog ili crkvenog nadzora. Od samog nastanka Ordenstaata, templari su zavidjeli bratskom Redu na njihovoj neovisnosti i povlasticama. Nakon poraza u Svetoj Zemlji oni su sve ee razmiljali o vlastitoj dravi u kojoj bi mogli imati nesputanu vlast i neovisnost, poput teutonskih vitezova. Ipak, za razliku od teutonskih vitezova, templare nije zanimala surova di vljina Istone Europe, jer tada su ve bili naviknuti na rasko i izobilje. Shodno tome, sanjarili su o osnivanju vlastite drave na pristupanijem i prikladnijem tlu, tlu Languedoca. Od najranijih dana postojanja templari su odravali bliske odnose s katarima, pogotovo u Languedocu. Mnogi bogati zemljoposjednici - sami katari ili oni koji su im bili naklonjeni - poklonili su velike povrine zemlje Redu. Jedan od novijih autora tvrdi da je barem jedan od osnivaa templa bio katar. Iako se to ini nevjerojatno, izvan svake sumnje jest injenica, da je Bertrand de Blanchefort, etvrti Veliki majstor Reda, potjecao iz katarske obitelji. etrdeset godina poslije

Bertrandove smrti, njegovi nasljednici borili su se rame uz rame drugoj katarskoj gospodi protiv sjevernjakih osvajaa Simona de Montforta. Tijekom albigenske kriarske vojne, templari su naoko ostali neu tralni, ograniavajui se na ulogu svjedoka. U isto to vrijeme tadanji Veliki majstor Reda je, kako se ini, razjasnio stav Reda rekavi da je, zapravo, jedina prava kriarska vojna bila protiv Saracena. tovie, paljivo preispitivanje tadanjih izvjea pokazuje da su templari osigurali utoite mnogim katarskim izbjeglicama, a ini se da su te izbjeglice povremeno branili i orujem. Pregled spisa Reda iz vremena prije poetka albigenskog pohoda otkriva da je mnogo katara pristupilo u templarske redove, gdje ih se ni kriari Simona de Montforta nisu usudili dirati. Templarski spisi iz toga doba pokazuju i da je znaajan dio visokih dostojanstvenika Reda bio iz katarskih obitelji. U templarskom samostanu u Languedocu uzvanici su ee bili katari nego katolici, a katarski plemii nisu toliko putovali po svijetu kao njihova katolika subraa. ini se da su oni najveim dijelom ostajali u Languedocu, stvarajui Redu siguran oslonac u toj pokrajini. Zahvaljujui dodiru s islamskom i idovskom kulturom, templari su usvojili mnogo ideja stranih pravovjernom rimskom kranstvu. Majstori hrama su esto zapoljavali Arape kao svoje pomonike, a mnogi su templari teno govorili arapski jezik koji su nauili u zato enitvu. Bliske odnose odravali su i sa idovskim zajednicama s kojima su ih vezivali novani interesi i kolstvo. Tako su templari dolazili u doticaj s mnogim stvarima koje Rim u pravilu ne bi odobrio. Dolaskom katarskih dragovoljaca doli su u doticaj i s gnostikim dualizmom - iako je pitanje je li im ikada bio stran. Godine 1306. francuski kralj Filip IV - Filip Lijepi - arko je elio osloboditi svoju zemlju od templara. Bili su nadmeni i njima se nije moglo vladati. Bili su sposobna, odlino uvjebana, djelatna vojna sila mnogo jaa i bolje organizirana od one koju je sam mogao sastaviti. Imali su vrsta uporita irom Francuske, a u to vrijeme njihova je veza s papom bila neznatna. Filip nije imao nikakvu vlast nad Redom i dugovao im je novac. Bio je ponien kada se u bijegu pred pobunjenom parikom ruljom morao kukaviki skloniti u tem-

plarsko zapovjednitvo. Polakomio se za golemim templarskim bo gatstvom kojega je postao svjestan za boravka na njihovu imanju, a kada se prijavio da pristupi Redu kao iskuenik, doivio je uvredu jer je bio oholo odbijen. Svi ovi imbenici zajedno, a s uznemirujuim izgledima da e templari uspostaviti neovisnu dravu u njegovu vla stitu dvoritu, potaknuli su kralja da krene u akciju. Hereza se pokazala kao prikladan izgovor. Filip je prvo morao osigurati suradnju pape, kojemu su, barem teo retski, templari dugovali vjernost i pokornost. Izmeu 1303. i 1305. godine, francuski kralj je sa svojim ministrima izveo otmicu i uboj stvo pape (Bonifacija VIII), a vjerojatno je da su drugoga otrovali (Benedikta XI). Nakon toga je 1305. Filip uspio osigurati izbor svog kandidata, nadbiskupa Boredeauxa, na slobodno papinsko prijestolje. Novi papa prozvao se Klementom V. Dugujui Filipovom utjecaju, teko je mogao odbiti kraljeve zahtjeve. A jedan od tih zahtjeva nala gao je potpuno unitenje Vitezova templara. Filip je paljivo planirao svoje poteze. Sastavljen je popis optubi iz dojava kraljevih pijuna ubaenih u Red, a dijelom i iz dobrovoljnog priznanja jednog navodno odbjeglog templara. Naoruan tim optu bama, Filip se konano mogao pokrenuti, a kada je izveo napad, bilo je to iznenada, hitro, djelotvorno i smrtonosno. U tajnoj operaciji dostojnoj SS-a ili Gestapoa, kralj je poslao zapeaene, tajne naredbe glavarima plemikih kua po cijeloj zemlji. Naredbe su se svugdje morale otvoriti istodobno i odmah izvriti. U zoru na petak, 13. listopada 1307. svi templari u Francuskoj trebali su biti pohvatani i zatvoreni, sva njihova zapovjednitva morala su biti stavljena pod kraljevski peat, a sva njihova dobra zaplijenjena. Iako se inilo da je iznenaenje to ga je priredio bilo potpuno, Filipu je glavni cilj golemo bogatstvo Reda - izmaknuo. Blago nikada nije pronaeno, a njegova sudbina ostala je nepoznata. Dvojbeno je koliko je Filipov iznenadni napad bio neoekivan, kako su on, a i mnogi povjesniari nakon njega vjerovali. Postoje neki dokazi u prilog tome da su templari dobili neku vrstu upozorenja. Prije nego to su ga uhitili, Veliki majstor Jacques de Molay dao je prikupiti mnotvo knjiga i pravilnika Reda i sve ih spalio. Neki bla gajnik je vitezu koji se u to doba povlaio iz Reda rekao da je izni-

mno "razborit", jer se propast ini bliskom, a slubena obavijest, koja je kruila svim francuskim zapovjednitvima, naglaavala je da se ne smiju obznaniti nikakvi podaci o obiajima i obredima Reda. Bez obzira na to jesu li templari unaprijed upozoreni ili su sami zakljuili to im se sprema, sigurno je da su poduzeli neke mjere si gurnosti. Kao prvo, ini se da su se vitezovi pri hvatanju predavali bez otpora, kao da im je tako bilo nareeno, a nigdje nije zabiljeen aktivan otpor Reda kraljevim majordomima. Kao drugo, postoje uvjer ljivi dokazi o nekoj vrsti organiziranog bijega skupine vitezova - od kojih su doslovce svi na neki nain bili vezani s blagajnikom Reda. Stoga se moda i ne moramo uditi kako su blago, dokumenti i spisi templara mogli nestati. Mnoge niim potkrijepljene glasine kazuju kako su blago prokrijumarili nou iz parikog zapovjednitva prije samoga uhienja. Te glasine kazuju i da su ih kolima prenijeli do obale - kako se pretpostavlja, u pomorsko sjedite u La Rochelleu - i na tovarili osamnaest galija za koje poslije vie nitko nije uo. Istinito ili ne, ini se da je flota pobjegla kraljevim kandama, jer ne postoji nijedno izvjee o zarobljavanju ikakvog templarskog broda. Napro tiv, ti su brodovi potpuno ieznuli, zajedno sa svojim teretom. Uhienim je templarima sueno u cijeloj Francuskoj, a mnoge su podvrgnuli mukama. Izvuena su udnovata priznanja, no izreene optube su bile jo udnije. Glasine to su kruile zemljom bile su strane. Templari su navodno tovali Vraga koji se nazivao Baphomet. Navodno su tijekom svojih tajnih obreda leali pred bradatom mukom glavom koja im se obraala i obdarivala ih okultnim moima. Neovlatene svjedoke tih obreda nitko nikada vie nije vidio. Bilo je i drugih, jo neodreenijih optubi: ubijanje djece, pouavanje ena kako da pobace, besramno ljubljenje i zavoenje iskuenika, homo seksualnost. Od svih optubi izreenih protiv Kristovih vojnika, koji su se za Krista borili i davali svoje ivote, jedna se izdvaja kao najudesnija i najnevjerojatnija. Optueni su za obredno poricanje Krista, za odbacivanje, gaenje i pljuvanje kria. Sudbina uhienih templara je, to se tie Francuske, bila konano zapeaena. Filip ih je progonio divljaki i nemilosrdno. Mnogo ih je spaljeno, a jo vie pozatvarano i mueno. Kralj je istodobno na stavio prijetiti papi, zahtijevajui sve otrije mjere protiv Reda. Nakon

to je neko vrijeme odolijevao, papa je 1312. godine popustio, pa su Vitezovi templari slubeno rasputeni - bez zakljuno izreene pre sude o njihovoj krivnji ili nevinosti. Filip je, pak, na tlu kojim je vladao nastavio suenja, istrage i ispitivanja jo dvije godine, da bi na kraju u oujku 1314. Jacquesa de Molaya, velikog majstora, i Geoffroia de Charnaya, normandijskog preceptora, ispekli do smrti na laganoj vatri. Njihovim pogubljenjem templari su prividno nestali s povijesne pozornice. Ipak, Red nije prestao postojati, to i nije udno s obzirom na broj vitezova koji su uspjeli pobjei, onih koji su ostali na slobodi ili onih koje su pustili. Filip je pokuao utjecati na druge vladare nadajui se kako nije dan templar u kranskome svijetu nee biti poteen. Kraljeva rev nost je u tome pogledu gotovo sumnjiva. Ako i pokuamo razumjeti njegovu elju da oslobodi svoje podruje njihove prisutnosti, ipak ostaje nejasno zato je bio toliko odluan u nastojanjima da i dru gdje uniti templare. Sam svakako nije bio uzorom vrlina. Teko da je priredio smrt dvojice papa samo zato jer je bio uznemiren zbog krenja vjere. Da li se Filip samo bojao osvete ako Red ostane nedir nut izvan Francuske, ili je postojalo jo neto? U svakom sluaju, njegov pokuaj da ukloni templare izvan Fran cuske nije bio potpuno uspjean. Filipov zet, engleski kralj Eduard II je isprva podupirao obranu Reda. Pod zdruenim pritiskom pape i francuskog kralja na kraju je popustio, ali ipak samo djelomice i vrlo mlako. Iako su templari u Engleskoj veinom uspjeli pobjei, dio ih je ipak uhien. Ovi drugi su pak samo blago kanjeni - ponekad samo na nekoliko godina pokajanja u opatijama i samostanima gdje su ivjeli uglavnom u udobnim uvjetima. Njihovi posjedi su poslije preputeni vitezovima svetog Ivana, hospitalcima, a sami su bili pote eni opakog progona koji je snaao njihovu brau u Francuskoj. Na drugim je mjestima bilo jo veih potekoa pri uklanjanju templara. kotska je u to vrijeme ratovala s Engleskom, a ratni kaos je ostavio malo mogunosti za primjenu zakonskih sitnica. Papinske bule koje su raspustile Red nisu nikada obznanjene u kotskoj, pa stoga ni Red nikada nije slubeno bio rasputen. Pokazalo se da su mnogi engleski i francuski templari nali utoite u kotskoj, a na vodno se i povelika skupina borila na strani Roberta Brucea u bici

kod Bannockburna 1314. Predaja govori, a neki je dokazi i podupiru, da se red odrao u kotskoj kao vrsto tijelo jo etiri stoljea. U borbama koje su trajale od 1688. do 1691. godine William d' Orange je svrgnuo s prijestolja Jamesa II Engleskog. Pristae opkoljenog vla dara iz dinastije Stuart podignuli su bunu i u bitci kod Killiecrankieja 1689. na polju je poginuo John Claverhouse, vikont od Dundeeja. Kada su nali njegovo tijelo, navodno je na sebi nosio veliki kri templarskog reda - koji nije bio novije izrade, nego je potjecao od prije 1307. godine. U podruju Lorraine, koje je u to vrijeme bilo dijelom Njemake, a ne Francuske, sam vojvoda je podravao templare u toj kneevini. Malo ih je bilo osueno i osloboeno, a veina je, ini se, posluala svog preceptora koji ih je, kako se smatra, posavjetovao da obriju bradu, odjenu svjetovnu odjeu i stope se s mjesnim stanovnitvom. U Njemakoj su se templari otvoreno suprotstavili svojim suci ma, zaprijetivi im oruanom pobunom. Zastraeni, suci su ih pro glasili nevinima, a kada je Red slubeno ukinut, mnogi njemaki templari nali su utoite kod hospitalaca svetog Ivana i u teuton skom redu. U panjolskoj su templari takoer pruili otpor i nakon toga izbjegli u druge redove. U Portugalu su Red proistili istragom i jednostavno mu nadjenuli ime Kristovi vitezovi. Pod tim nazivom djelovali su do esnaes toga stoljee posvetivi se pomorskim djelatnostima. Vasco da Gama bio je Kristov vitez, a princ Henri "Navigator" bio je veliki majstor reda. Brodovi Kristovih vitezova plovili su pod poznatim crvenim apastim kriem. Pod tim istim kriem su tri karavele Kristofora Kolumba preko Atlantika doplovile do Novoga svijeta. Sam Kolumbo bio je oenjen sa keri nekadanjeg Kristovog viteza ijim kartama i dnevnicima je imao pristup. Tako su na razne naine templari preivjeli napade koji su poeli 13. listopada 1307. Godine 1522. pruski potomci templara, teutonski vitezovi, odvojili su se i odbacili obavezu vjernosti Rimu i podrali jednog naglo uzdignutog buntovnika i heretika koji se zvao Martin Luther. Dva stoljea nakon rasputanja, templari su se posredno osvetili Crkvi koja ih je izdala.

Vitezovi Templari - misteriji

Ovo je bila uvelike skraena povijest vitezova templara, kakvom su je prihvatili i prikazali mnogi autori, i kao takvu smo je upoznali tije kom svog istraivanja. Ipak, brzo smo shvatili da postoji jo jedna, manje zapaena, izazovnija, vie teorijski utemeljena dimenzija po vijesti reda. Misticizam je obavijao vitezove jo za njihova posto janja. Govorilo se da su oni vraari i arobnjaci, poznavatelji tajni i alkemiari. Mnogi suvremenici su ih izbjegavali vjerujui da su u savezu s neistim silama. Ve 1208. godine, poetkom albigenske kriarske vojne, papa Inocent III opomenuo je templare radi nekranskog ponaanja, izriito spominjui prizivanje duhova umrlih. S druge strane, bilo je pojedinaca koji su ih tovali s velikim oduevlje njem. Krajem dvanaestog stoljea, Wolfram von Eschenbach, jedan od najveih srednjovjekovnih minnesingera ili romanciersa, nenada no je posjetio Outremer kako bi se osvjedoio o djelima Reda. Kada je izmeu 1195. i 1220. Wolfram sastavljao svoju epsku poemu Parsifal, templarima je podario najuzvieniji status. U Wolframovoj poemi templari su ti vitezovi koji uvaju sveti Gral, gralski zamak i gralsku obitelj. I poslije odumiranja templara nije nestala tajanstvenost koja ih je okruivala. Posljednji zabiljeeni in u povijesti Reda bilo je spaljiva nje zadnjeg velikog majstora, Jacquesa de Molaya u oujku 1314. Kada je dim iz tihe vatre guio ivot u njegovu tijelu, Jacques de Molay je navodno kroz plamen izrekao kletvu. Po predaji, pozvao je svoje progonitelje, papu Klementa i kralja Filipa, da mu se pridrue i poloe raune pred Bojim sudom u roku od godine dana. Za mjesec dana papa Klement je bio mrtav, navodno od iznenadnog napada dizenterije, a do kraja godine i Filip je bio mrtav od uzroka koji je ostao nepoznat do dananjih dana. Ovdje, dakako, nema potrebe traiti natprirodna objanjenja. Templari su vjeto upotrebljavali otrove, a sasvim je sigurno u blizini bilo dovoljno ljudi - odbjeglih vitezova koji su putovali incognito, simpatizera reda ili roaka progonjene subrae, a koji su mogli izvriti primjerenu osvetu. Navodno ispunje nje kletve velikog majstora pruilo je vjerodostojnost vjerovanju u okultne moi Reda. Prokletstvo se, prema legendi, nije zavravalo

na tome. Ono se trebalo protegnuti na francusku kraljevsku lozu daleko u budunost, pa su odjeci navodnih mistinih moi templara odzvanjali u sljedeim stoljeima. Do osamnaestog stoljea razna su tajna i polutajna bratstva uzdizala templare kao svoje prethodnike i prvotne mistike. Tadanji slobod ni zidari su templare usvojili kao vlastite prethodnike. Za neke svoje obrede slobodni zidari su tvrdili da izravno potjeu od toga Reda, kao i to da su ovlateni uvati njihove mistine tajne. Neke od ovih tvrdnji su bile sasvim besmislene, no druge, koje se oslanjaju na mo gunost da je Red preivio u kotskoj, mogu u svojoj sri biti i valjane, iako izvanjski takoer djeluju lano. Do 1789. godine legende to su okruivale templare stekle su sas vim mitske razmjere, a njihovu povijesnu utemeljenost zasjenio je fluid romanse. Smatralo ih se okultistima, prosvijetljenim alkemia rima, i vraevima, slobodnim zidarima, visokim izabranicima nadljudski obdarenih zastraujuom snagom tajnih moi i saznanja. Smatrali su ih takoer i junacima i muenicima, preteama antiklerikalnog duha svoga doba. Mnogi francuski slobodni zidari su u svo joj uroti protiv Louisa XVI osjeali da pomau ispunjenju samrtnog prokletstva Jacquesa de Molaya nad francuskom lozom. Kada je kraljeva glava pala pod giljotinom, navodno je neki nepoznati ovjek skoio na gubilite. Umoio je ruke u vladarevu krv, rasprio je nad prisutnom gomilom i uzviknuo: "Jacquesu de Molayu, osveen si!". Od francuske revolucije fluid to okruuje templare nije nestao. Danas najmanje tri suvremene organizacije nazivaju sebe templarima i tvrde da njihovo podrijetlo see do 1314., kao i da posjeduju spise ija vjerodostojnost nikada nije potvrena. Neke slobodnozidarske loe usvojile su stupanj "templara", kao i obrede i titule koje navodno potjeu od prvotnog Reda. Krajem devetnaestog stoljea u Austriji i Njemakoj ustanovljen je mrani "Red novih templara", koji je kao jedan od svojih simbola koristio svastiku, kukasti kri. Ljudi poput H.P. Blavatsky, koja je bila jedan od osnivaa teozofije, i Rudolf Steiner, osniva antropozofije, govorili su o ezoterinoj "tradiciji mu drosti" to preko rosenkreuzera vodi do katara i templara, a koji su, kako se navijeta, poznavali jo drevnije tajne. U Sjedinjenim Ame rikim Dravama djeaci se ulanjuju u Drutvo De Molay, a ni oni,

ni njihovi mentori ne znaju odakle potjee to ime. U Velikoj Britaniji, kao i drugdje na zapadu, povueni rotari klubovi die se imenom templara, a meu njima su i istaknute javne osobe. S nebeskog kraljev stva kojeg je nastojao osvojiti svojim maem, Hugues de Payen danas mora zaprepateno gledati dolje na dananje elave, trbuaste vitezove s naoalama iji je sam bio prethodnik. Ipak, morala bi ga se dojmiti izdrljivost i vitalnost vlastite ostavtine. Ta ostavtina osobito je mona u Francuskoj, gdje je od templara nastala industrija, kao to je u Velikoj Britaniji sluaj s Glastonburyjem ili udovitem iz Loch Nessa. U Parizu su knjiare pune povijesti i studija o Redu, od kojih su neki dobri, dok drugi oduevljeno zaranjaju u ludilo. U zadnjoj etvrti prolog stoljea izneseno je mnogo neobinih tvrdnji u vezi templara, od kojih su neke neutemeljene. Poje dini pisci vide (veim dijelom) njihovu zaslugu u gradnji gotikih katedrala, ili pak pokretaki duh iza te provale arhitektonske snage i umijea. Drugi pisci tvrde da je Red uspostavio trgovake veze s obje Amerike jo 1269. i veliki dio svog bogatstva stekao uvezenim meksikim srebrom. este su tvrdnje da su templari poznavali neku tajnu vezanu uz podrijetlo kranstva. Reeno je i da su bili gnostici, heretici, da su preli na islam, ali i da su teili stvaralakom jedinstvu krvi, rasa i vjera - sistematinoj politici sjedinjenja islamske, kran ske i hebrejske misli. A uvijek iznova pojavljuje se tvrdnja, koju je prvi izrekao Wolfram von Eschenbach prije gotovo osam stoljea, da su templari bili uvari svetoga Grala, to god da je sveti Gral bio. Te tvrdnje esto znaju biti smijene, iako istodobno nema sumnje da ima nekih misterija vezanih uz templare, nekih tajni to danas pripa daju podruju ezoterije. Simbolike rezbarije u templarskim zapo vjednitvima navjetaju da su neki dunosnici u hijerarhiji reda bili upueni u discipline kao to su astrologija, alkemija, sveta geometrija, numerologija i, dakako, astronomija - koja je u dvanaestom i trina estom stoljeu bila nedjeljiva od astrologije i svakako "ezoterina". Nisu nas primamile ni neobine tvrdnje ni ostaci ezoterije, nego naprotiv, sasvim svjetovne, prozaine proturjenosti i "dimne zavje se" unutar prihvaene povijesti. Sasvim je mogue da su templari imali ezoterijskih tajni, no kod njih se prikrivalo jo neto, a to je bilo ukorijenjeno u vjerske i politike struje njihova doba. Na toj smo razini poduzeli najvei dio svojih istraivanja.

Poeli smo od kraja prie, od pada Reda i optubi to su protiv njega bile podignute. Napisano je mnogo knjiga koje su istraivale i procjenjivale moguu istinitost tih optubi. Prema svjedoanstvi ma, mi smo, kao i veina istraivaa, zakljuili da su neke osnove za optube postojale. Podvrgnuti torturi Inkvizicije, neki vitezovi su spo minjali neto pod nazivom "baphomet", a bilo ih je toliko da to nije izgledalo kao izmiljotina ni pojedinca, niti samo jednog zapovjedni tva. Istodobno, nije bilo nikakve naznake to je taj baphomet mogao biti, to je predstavljao ni zbog ega je mogao imati nekakvo posebno znaenje. ini se da se na baphomet gledalo nainom koji je bio blizak idolopoklonstvu. U nekim se sluajevima to ime vezuje za demonolike kipove, sline gargojlima, koji su naeni u zapovjednitvima. U drugim prilikama baphomet su povezivali s pojavom neke bradate glave. Usprkos tvrdnjama starijih povjesniara, ini se jasnim da baphomet nije iskrivljeni oblik imena Muhamed, no to je takoer mogao biti i iskrivljeni oblik arapske rijei abufihamet, koja se na maurskom panjolskom izgovarala kao bufihimat. Ta rije znai "otac razumijevanja" ili "otac mudrosti", a "otac" na arapskom takoer moe znaiti i "izvor". Ako je ovo doista podrijetlo rijei baphomet, ona se dakle odnosi na neko nadnaravno ili boansko naelo. to je, pak, baphomet moglo initi drukijim od bilo kojeg drukijeg nadnarav nog ili boanskog naela, ostaje nejasno. Ako je baphomet jednostavno bio Bog ili Alah, zato su ga templari preimenovali? A ako baphomet nije bio ni Bog ni Alah, tko ili to je on bio? U svakom sluaju nali smo neporecive dokaze za optubu da se u tajnim obredima pojavljivala neka vrsta glave. Postojanje nekakve glave se potvrdilo kao jedna od najprisutnijih tema to se provlaila kroz zapisnike Inkvizicije, ali kao i u sluaju baphometa, njezino znaenje ostaje nerasvijetljeno. Moda je imala veze s alkemijom, jer je u alkemijskom procesu postojala faza "Caput Mortuum" ili "mrtva glava" - "Nigredo" ili "zatamnjenje", za koje se govorilo da se pojavljuje prije taloenja kamena mudrosti. Druga izvjea kazuju da je to bila glava Huguesa de Payena, utemeljitelja reda i prvoga velikog majstora, a poticajna je i injenica da se njegov grb sastojao od tri crne glave na zlatnom polju. Glava je takoer mogla biti u vezi sa uvenim Torinskim platnom, koje je, kako se ini, bilo u posjedu templara izmeu 1204. i 1307.

godine, a koje bi da se presavije, izgledalo upravo kao glava. U za povjednitvu templara Templecombe, u Somersetu, naena je repro dukcija glave to upadljivo nalikuje onoj s Torinskoga platna, dok su neka nedavna razmatranja glavu povezala s odrubljenom glavom Ivana Krstitelja ili navjetala da su templari bili "zaraeni" johanitskom ili mandeanskom herezom koja je prikazivala Isusa kao lanog proroka, a priznavala Ivana kao istinskog Mesiju. Tijekom svojega djelovanja na Srednjem istoku templari su nesumnjivo bili u dodiru s johanitskim sljedbama, tako da postoji mogunost postojanja johanitskih sklonosti u Redu. Ne moe se ipak niti rei da su takve sklo nosti vrijedile za Red u cjelini, kao ni to da su bile sastavni dio slubene politike. Tijekom ispitivanja to su uslijedila nakon brojnih uhienja 1307. godine, glava se pojavljivala kao spona u jo dva sluaja. Prema za pisnicima Inkvizicije, meu zaplijenjenim stvarima parikog zapovje dnitva naen je kovei u obliku enske glave. Na vrhu se nalazio poklopac, a sadravao je sasvim neobine moi. One su opisane kao to slijedi: Velika glava od pozlaenog srebra, nevjerojatne ljepote, a doarava lik ene. Unutra su bile dvije kosti glave, umotane u bijelo platno, a onda jo jednom u crvenu tkaninu. Na privrenoj oznaci pisalo je CAPUT LVIIIm. Kosti to su se unutra nalazile pripadale su vrlo sitnoj eni. Bila je to neobina relikvija za jednu strogo redovniko-vojnu in stituciju poput templara. Jedan je vitez za vrijeme ispitivanja, nakon to mu je predoena ova enska glava, rekao da ona nije ni u kakvoj vezi s bradatom mukom glavom to se koristila u obredima Reda. CAPUT LVIIIm - "glava 58m" - ostaje zbunjujua zagonetka. Ipak, vrijedno je primijetiti da "m" ne mora biti slovo " ", nego astroloki simbol za virgo - djevicu. Glava se pojavljuje u jo jednoj misterioznoj prii to se vezuje uz templare. Vrijedno je ovdje navesti jednu od njenih varijanti: Veliku damu od Maraclea volio je jedan templar, Lord Sidon. Ona je umrla u mladosti, a u noi nakon njezina sprovoda, taj grjeni

ljubavnik se douljao do groba, iskopao njezino tijelo i oskvrnuo ga. Tada mu je glas iz groba naredio da se vrati za devet mjeseci i da e nai sina. On je posluao naredbu i u ugovoreno vrijeme ponovo otvorio grob i naao glavu na nonim kostima kostura (lubanju i bedrene kosti). Isti mu je glas naredio: "uvaj je dobro, jer ona e biti davatelj svih dobrih stvari", i on ju je odnio sa sobom. Postala je njegovim duhom zatitnikom, a svoje neprijatelje je mogao poraziti samim pokazivanjem arobne glave. Kada je dolo vrijeme, glava je prela u posjed Reda? Trag ove strane pripovijesti vodi unatrag sve do izvjesnog Waltera Mapa, koji je pisao krajem dvanaestoga stoljea. On ne spominje da je taj nekrofilni siledija bio templar, kao ni autor koji o tome po novno pie stoljee poslije. Usprkos tome do 1307. godine ta se pria poela usko vezivati uz Red. esto je spominjana u zapisnicima Inkvizicije, a najmanje dva viteza su tijekom ispitivanja potvrdila da im je pria poznata. U kasnijim verzijama, kao to je i ova gore na vedena, tvrdi se da je siledija bio templar, a to se ouvalo i u verzi jama to su se ouvale meu slobodnim zidarima, koji su usvojili lubanju i bedrene kosti i upotrebljavali ih kao oznaku na nadgrobnim spomenicima. Jednim dijelom ova pria gotovo izgleda kao groteskna travestija Bezgrenog zaea, ili kao iskrivljeno simbolino izvjee nekog obrednog posveenja, obreda to je ukljuivao simbolinu smrt i uskr snue. Jedan od ljetopisaca navodi i ime ene iz prie - Yse - ime to se sasvim jasno izvodi iz imena Isis ili Izida. Sigurno je da ova pria priziva odjeke misterija vezanih s Izidom kao i onih vezanih za Tamuza ili Adonisa ija je glava baena u more, i za Orfeja, ija je glava bila baena u rijeku Mlijenog puta. Magina svojstva glave podsjeaju i na glavu blaenog Brana (Bran the Blessed) iz keltske mitologije i Mabinogiona. Brojni pisci su Branov tajanstveni kotao pokuavali prikazati kao poganskog preteu svetoga Grala. Kakva god se vanost mogla pripisati "kultu glave", Inkvizicija je oito vjerovala da je on vaan. Na popisu optubi sastavljenom 12. kolovoza 1308. nalazi se sljedee:

Isto tako, da su u svakoj pokrajini posjedovali idole, zapravo glave... Isto tako, da su oboavali te idole... Isto tako, da su govorili da ih ta glava moe spasiti. Isto tako, da je mogla stvoriti bogatstvo... Isto tako, da je inila da drvee cvjeta... Isto tako, da je inila da zemlja klija. Isto tako, da su svaku glavu spomenutih idola opasivali ili doticali malim konopima to su ih nosili na sebi preko koulje ili uz tijelo. Konop koji je spomenut u posljednjoj toki podsjea na katare, za koje se takoer smatra da su nosili neku vrstu svetog ueta. Ono to je najuoljivije jesu moi glave da stvara bogatstva, ini da drvee cvjeta i da zemlji donosi plodnost. Te se osobine primjetno poduda raju s onima to se navode u romansama o svetome Gralu. Od svih optubi podignutih protiv templara, najozbiljnije su bile one za bogohuljenje i herezu - za poricanje, gaenje i pljuvanje kria. Nije sasvim jasno to je taj navodni obred trebao znaiti, drugim rijeima, to su templari doista odbacivali? Jesu li odbacivali Krista? Ili su samo odbacivali njegovu muku na kriu? Ali, ako su neto od bacivali, to su veliali umjesto toga? Nitko na ova pitanja nije zado voljavajue odgovorio, ali izgleda jasnim da se neto odbacivalo i da je taj in bio bitnim naelom Reda. Jedan je vitez posvjedoio da mu je prilikom ulaska u Red reeno: "Tvoja vjera je kriva, jer on (Krist) je doista lani prorok. Vjeruj samo u Boga na nebesima, a ne u njega." Drugom je templaru bilo reeno: "Ne vjeruj da je ovjek imenom Isus, kojega su idovi razapeli u Prekomorju, Bog i da te on moe spasiti." Trei je vitez na slian nain tvrdio da su ga pouili da ne vjeruje u Krista, lanog proroka, nego samo u "Svevinjega Boga". Tada su mu pokazali raspelo i rekli: "Ne polai mnogo vjere u ovo, jer to je previe mlado." Ovakva su izvjea bila dovoljno esta i dosljedna da potvrde optubu, i ona su razmjerno blaga. Da je eljela izmisliti dokaze, In kvizicija je mogla smisliti neto daleko dramatinije, to bi u veoj mjeri okrivljavalo i nosilo prokletstvo. ini se da nema sumnje da se stav templara prema Isusu nije poklapao s pravovjernim katoli anstvom, ali ostaje neizvjesno kakav je taj stav tono bio. U sluaju

postoje dokazi da se obred pripisivan templarima - gaenje i plju vanje kria - odravao i pola stoljea prije 1307. godine. Njegov smisao zbunjuje, no spominje se u vezi sa estom kriarskom vojnom koja se zbila 1249. godine.

Vitezovi templari skrivena strana

Ako je kraj Vitezova templara bio pun zagonetki, osnutak Reda i njegova rana povijest jo su nas vie zbunjivali. Muio nas je veli ki broj nedosljednih i nevjerojatnih podataka. Devet "siromanih" vitezova pojavilo se naizgled niotkuda i bez problema su, meu svim drugim kriarima u Svetoj Zemlji, dobili na raspolaganje dio kraljevske palae. Devet "siromanih" vitezova je na sebe preuzelo obavezu da tite sve palestinske ceste! Nigdje nije nitko zapisao da su doista neto radili, ak ni Fulk de Chartres, slubeni kraljev ljetopisac, koji je zasigurno za njih morao znati. Pitali smo kako je mogue da je njihova djelatnost, useljavanje u kraljevske odaje moglo pro maknuti Fulkovoj pozornosti? ini se nevjerojatnim, ali ljetopisac nita ne navodi. Nitko nita ne navodi, zapravo, sve do Guillaumea de Tyrea, dobrih pola stoljea poslije. to iz ovoga moemo zakljuiti? Da se vitezovi nisu bavili javnom slubom koja im se pripisivala? Da su bili ukljueni u neku tajnu djelatnost za koju nije znao ni slube ni ljetopisac? Je li on bio uutkan? Ovo zadnje ini nam se najvje rojatnijim. Vitezovima su se vrlo brzo pridruila dva vrlo slavna plemenitaa, ija nazonost nije mogla proi nezapaeno. Guillaume de Tyre navodi daje templarski red ustanovljen 1118. godine, da je brojao devet vitezova, i da tijekom devet godina nije primao nove iskuenike. Takoer je jasno zapisano da je grof od Anjoua - otac Geoffreya Plantageneta - pristupio redu 1120., samo dvije godine nakon to je Red navodno ustanovljen. A isto je to na pravio 1124. grof od Champagne, jedan od najbogatijih velikaa Europe. Ako je Guillaume de Tyre u pravu, novih pripadnika nije tre balo biti do 1127. Ali templari su jo 1126. primili etiri nova lana u svoje redove. Je li Guillaume u krivu kada kae da novi lanovi nisu primani devet godina? Ili je ta tvrdnja tona, a pogrean datum osnivanja Reda? Ako je grof od Anjoua postao templarom 1120., i

Karta broj 5. - Jeruzalem - hram i okolica sionske stijene sredinom dvanaestog stoljea

ako Red nije primao lanove devet godina po svom osnutku, onda Red nije osnovan 1118., nego najkasnije 1111. ili 1112. godine. Ima vrlo uvjerljivih dokaza za ovakav zakljuak. Grof od Cham pagne spremao se na put u Svetu zemlju 1114. godine. Kratko prije svog odlaska primio je pismo od biskupa iz Chartresa. Na jednome mjestu biskup pie: "uli smo... da ste se prije odlaska u Svetu ze mlju zavjetovali da se pridruite "Kristovoj vojsci", da je vaa elja da pristupite ovoj vojsci evanelja". Naziv pod kojim su templari isprva bili poznati bio je "Kristova vojska", i pod tim imenom ih, uvijeno, spominje i sveti Bernard. U kontekstu biskupovog pisma taj se naziv nikako ne moe odnositi na neku drugu instituciju. To ne moe znaiti da je grof od Champagne jednostavno odluio postati kriarom, jer biskup nastavlja govoriti o zavjetu neporonosti koji povlai njegova odluka. Teko da bi se takav zavjet traio od obinog kriara. Iz pisma biskupa Chartrea jasno je, dakle, da su templari postojali od prije, ili da su barem planirali osnivanje reda jo 1114., etiri godine prije ope prihvaenog datuma. To takoer kazuje da je jo 1114. godine grof od Champagne namjeravao pristupiti njihovim redovima, a to je na kraju i uinio deset godina poslije. Jedan povje sniar koji je primijetio ovo pismo, udnovato je zakljuio da biskup nije mogao misliti ono to je rekao! Nije mogao misliti da spomi nje templare, tvrdi taj povjesniar, jer su templari osnovani tek etiri godine poslije, 1118. Ili, moda, biskup nije znao koje godine Go spodnje pie? Biskup je umro 1115. godine. Kako je mogao 1114. godine "pogrekom" spomenuti ono to nije postojalo? Samo je jedan mogui odgovor na to pitanje - nije pogrijeio biskup, nego Guillaume de Tyre, kao i svi kasniji povjesniari koji su se uporno oslanjali na Guillaumeov neupitni autoritet. Raniji datum osnivanja templarskog reda sam po sebi ne mora nuno biti sumnjiv, no ima nekih drugih okolnosti i podudaranja koji svakako jesu sumnjivi. Najmanje trojica od devetorice vitezova koji su osnovali Red, kojima pripada i Hugues de Payen, stigli su iz susjed nih pokrajina, obiteljski su bili povezani, poznavali su se od prije i bili su vazali istome velikau. Taj velika bio je grof od Champagne, kojemu je biskup iz Chartresa uputio pismo 1114. godine i koji je postao templarom 1124., obvezavi se na poslunost vlastitom vaza-

lu! Godine 1115. grof od Champagne darovao je zemlju na kojoj je sveti Bernard, pobornik templara, sagradio uvenu opatiju Clairvaux, a jedan od devetorice vitezova to su osnovali Red bio je Andre de Montbard, ujak svetog Bernarda. U gradu Troyesu, na dvoru grofa od Champagne, od 1070. godine cvjetala je utjecajna kola kabalistikih i ezoterijskih uenja. Na saboru u Troyesu 1128. templari su bili slubeno ustanovljeni, i tije kom dva sljedea stoljea Troyes je bio strateko sredite Reda. ak i danas postoji umski predio uz grad koji se naziva Foret du Temple, (uma hrama), a upravo je iz Troyesa, gdje je bio smjeten grofov dvor, potekla jedna od najranijih romansi o Gralu to ju je ispjevao Chretien de Troyes. Usred ovog mnotva podataka mogli smo nazrijeti tananu mreu veza - oblika koji vie nije bio puka podudarnost. Ako su te veze doista postojale, to bi svakako podralo nau sumnju oko umijeanosti tem plara u neku tajnu djelatnost, no o tome to je ta djelatnost mogla biti, mogli smo samo nagaati. Jedna od osnova za naa nagaanja bila je toan poloaj prebivalita vitezova - krilo kraljevske palae, Hramski brijeg, koji im je sasvim neobjanjivo bio ustupljen. Godine 70. po. Kr. Hram, koji je tada tamo stajao, opljakale su rimske legije predvoene Titom. Blago iz hrama oteto je i odneseno u Rim, zatim je ponovno opljakano i odneseno, moda, u Pireneje. Ali to ako se u hramu nalazilo jo neto - moda znaajnije od blaga koje su poha rali Rimljani? Mogue je da su sveenici hrama suoeni s napredujuim falangama centuriona, ostavili pljakaima plijen kojega su ovi i oekivali nai. A ako je postojalo i neto drugo, to je lako moglo biti skriveno negdje u blizini, primjerice ispod hrama. Meu svicima koji su naeni u mjestu Kumran, blizu Mrtvog mora, postoji jedan koji je poznat kao Bakreni svitak. U tom svitku, koji je odgonetnut 1955-56. na sveuilitu u Manchesteru izriito se spominju velike koliine zlata i srebra, svete posude i mnotvo neo dreenih predmeta i "blaga". Navode se dvadeset i etiri zasebno grupirane gomile blaga pohranjene ispod samoga hrama. Sredinom dvanaestog stoljea jedan hodoasnik u Svetu zemlju, neki Johann von Wurzburga, pisao je o posjetu takozvanim Salomonovim talama. Te se tale, koje su bile smjetene ispod samog hrama, i danas mogu vidjeti. Johann navodi da su bile dovoljno velike da

prime dvije tisue konja i upravo su u te tale templari smjetali svoje konje. Jo barem jedan povjesniar navodi da su templari koristili ove tale za svoje konje 1124. godine, u vrijeme kada ih je trebalo biti tek devet. Prema navedenome izgleda sasvim vjerojatno da je poduzetni Red odmah po svom nastanku poeo sa iskopavanjima ispod hrama. Takva iskopavanja mogu znaiti da su vitezovi vrijedno za neim tragali, to bi ak moglo znaiti da su ih namjerno poslali u Svetu Zemlju s jasnim nalogom da neto nau. Ako je ova pretpostavka tona, ona objanjava vei broj nedosljednosti - smjetaj u kraljevskoj palai, kao i utnju ljetopisca. Ali ako su poslani u Palestinu, tko ih je poslao? Godine 1104. grof od Champagne potajno se sastao s nekim ve likaima visoka roda, od kojih se barem jedan upravo vratio iz Jeru zalema. Na ovom tajnom skupu bili su prisutni i predstavnici obitelji Brienne, Joinville i Chaumont, koje su, kako smo poslije otkrili, bile vane za nau priu. Takoer je bio prisutan i vazalni gospodar Andre de Montbard, a Andre je bio jedan od suosnivaa Templa i ujedno ujak svetog Bernarda. Ubrzo nakon tajnog sastanka, grof od Champagne se i sam otputio u Svetu Zemlju, ostao tamo etiri godine, i vratio se 1108. Drugi je put otputovao u Palestinu 1114. u namjeri da pristupi "Kristovoj vojsci", nakon ega se predomislio i vratio godinu dana poslije u Europu. Po svom povratku odmah je darovao komad zemlje cistercit skom redu, iji je vrlo istaknuti predstavnik bio sveti Bernard. Na tom komadu zemlje sveti je Bernard sagradio opatiju Clairvaux, udomio se i uvrstio cistercitski red. Sve do 1112. godine cisterciti su bili blizu novanoj propasti, no nakon toga su pod vodstvom svetog Bernarda doivjeli zadivljujuu promjenu sudbine. U sljedeih nekoliko godina osnovano je est novih opatija, a do 1153. bilo ih je vie od tri stotine, od kojih je sveti Bernard osobno osnovao ezdeset i devet. Ovaj nevjerojatan uspon dogaao se usporedno s usponom Reda Salomonova hrama, to se tijekom tih godina irio na isti nain. Jedan od osnivaa tem plara je bio, kako smo rekli, Andre de Montbard. Razmotrimo jo jednom ovaj zamreni slijed dogaaja. Godine 1104. grof od Champagne putuje u Svetu Zemlju sastavi se prije

toga s nekim plemenitaima, od koji je jedan bio u vezi s Andreom de Montbardom. Neak Andrea de Montbarda, sveti Bernard pristu pa 1112. cistercitskom redu. Godine 1114. grof od Champagne kre e na svoje drugo putovanje u Svetu Zemlju u namjeri da stupi u red templara - u ijem je osnivanju sudjelovao njegov vazal, zajedno s Andreom de Montbardom. Red tada, kako pokazuje pismo biskupa iz Chartresa, ve postoji ili je u postupku osnivanja. Godine 1115. grof od Champagne se vraa u Europu nakon manje od godinu dana i poklanja zemlju za opatiju Clairvaux - iji je opat neak Andrea de Montbarda. U godinama to slijede i cisterciti i templari - redovi svetog Bernarda i Andrea de Montbarda - postaju nevjerojatno imuni i uivaju razdoblje nevjerojatnog rasta. Dok smo razmatrali ovaj slijed dogaaja, postajali smo sve vie uvjereni da u pozadini postoje uzajamne veze koje su odredile ovakav splet odnosa. Taj splet odnosa nije izgledao sluajan, niti je u potpu nosti mogao biti rezultat podudarnosti. inilo se da se bavimo trago vima nekog sloenog i ambicioznog opeg sveobuhvatnog plana ije pojedinosti je povijest zagubila. Kako bismo rekonstruirali ove pojedinosti, razvili smo probnu hipotezu, neku vrstu "scenarija" u koji su se uklapale poznate injenice. Pretpostavili smo da je u Svetoj Zemlji neto bilo otkriveno, slu ajno ili s namjerom, neto od takve vanosti da je pobudilo zani manje najutjecajnijih europskih plemenitaa. Nadalje, pretpostavili smo da je to otkrie bilo u neposrednoj ili posrednoj vezi s mogu nou stjecanja bogatstava - kao i moda s neime to se moralo drati u tajnosti, to je smjelo znati tek nekoliko velikaa. I konano, pretpostavili smo da je ovo otkrie izneseno na tajnom sastanku odranom 1104. godine. Odmah nakon toga grof od Champagne je sam krenuo u Svetu Zemlju, moda kako bi se osobno uvjerio u ono to je uo, a moda i da neto poduzme, osnivanje onoga to je poslije postao red Hrama. Godine 1114., a moda i prije, osnovani su templari, pri emu je grof od Champagne imao kljunu ulogu, djelujui moda kao vodei duh i pokrovitelj. Do godine 1115. novac je pritjecao nazad u Europu i u krinje cistercita koji su, pod svetim Bernardom i sa svo jih novih, osnaenih poloaja jamili i ulijevali povjerenje u rastui ugled templarskog reda.

Dok su cisterciti pod Bernardom dosegnuli duhovnu premo u Europi, templari su pod Huguesom de Payenom i Andreom de Montbardom dosegnuli vojnu i upravnu prevlast u Svetoj Zemlji, i ta se prevlast poela iriti po Europi. U sjeni rasta oba reda bila je prisut nost ujaka i neaka, kao i bogatstvo, utjecaj i pokroviteljstvo grofa od Champagne. Ove tri osobe ine najvaniju sponu, kao neki meai to se izdiu nad povrinu povijesti, i ukazuju na magloviti ustroj razraenog, ali prikrivenog plana. Ako je takav plan doista postojao, ne moemo ga pripisati samo trojici ljudi. Takav je plan morao podrazumijevati znaajnu surad nju nekih drugih ljudi i brinu organizaciju. Organizacija je moda kljuna rije, jer, ukoliko je naa hipoteza tona, ona bi morala pret postavljati razinu organizacije to bi sama po sebi bila jedan novi Red - trei, tajni Red u pozadini poznatih i ustanovljenih redova cistercita i templara. Dokaze o postojanju jednog takvog, treeg Reda, ni smo morali dugo ekati. U meuvremenu, usredotoili smo se na hipotetiko "otkrie" u Svetoj Zemlji - spekulativnoj osnovi na kojoj smo izgradili svoj "sce narij". to su tamo mogli pronai? U to su to templari, zajedno sa svetim Bernardom i grofom od Champagne, mogli biti upueni? Na kraju svoje povijesti templari su sauvali netaknutu tajnu o skrovitu i prirodi svojega blaga, o emu nisu ostali ni neki dokumenti. Da je blago, o kojemu je rije, bilo samo novane prirode, velike koli ine zlata ili srebra, tada ne bi bilo potrebno unititi ili skriti sve doku mente, pravilnike i arhive. Ovo ukazuje da su templari posjedovali neto drugo, neto toliko dragocjeno da ni muenje nije moglo s nji hovih usana iscijediti kobno priznanje. Samo bogatstvo ne bi moglo dovesti do tako potpune i jednodune tajnovitosti. to god je to bilo, moralo je biti u vezi s drugim pitanjima, kao to je bio stav Reda pre ma Isusu. Na dan 13. listopada 1307. sve su templare po Francuskoj uhitili glavari plemikih kua pod Filipom Lijepim. Ta tvrdnja, meutim, nije posve tona. Templari su pobjegli neozlijeeni kroz kraljevu mre u iz barem jednog zapovjednitva - zapovjednitva u Bezuu, u blizi ni Rennes-le-Chateaua. Kako su i zato pobjegli? Da bismo odgo vorili na ovo pitanje, morali smo ispitati djelatnosti reda u okolini Bezua, a pokazalo se da su te djelatnosti bile vrlo razgranate. Bilo

je est zapovjednitava i drugih posjeda na podruju to pokriva samo dvadeset etvornih milja. Godine 1153. jedan je velika iz toga podruja - velika sklon katarima - postao etvrti veliki majstor templarskog reda. Zvao se Bertrand de Blanchefort, a njegova je djedovina bila smjetena na planinskom vrhu udaljenom pet milja od Bezua i Rennes-le-Chateaua. Bertrand de Blanchefort, koji je upravljao Redom od 1153. do 1170. godine, bio je vjerojatno najvaniji od svih velikih majstora templara. Prije njegove vladavine su hijerarhija i upravni ustroj bili vrlo neodreeni. Bertrand je preobrazio templare u vrhunski djelo tvornu, dobro organiziranu i velianstveno discipliniranu hijerarhijski ustrojenu ustanovu. Bertrand ih je uveo u visoku diplomaciju i me unarodnu politiku. Bertrand je veliki interes vidio u Europi, a pose bno u Francuskoj. Neki dokazi koji su nam preostali govore da je Bertrandov uitelj, kojega neki povjesniari navode kao velikog maj stora prije Bertranda, bio Andre de Montbard. Tijekom nekoliko godina nakon udruivanja templara Bertrand nije samo stupio u njihove redove, nego je i prenio na njih svoje zemlje u okolici Rennes-le-Chateaua i Bezua. Godine 1156., kada je Bertrand bio veliki majstor, Red je doveo u taj kraj skupinu rudara, iji je materinji jezik bio njemaki. Te su radnike podvrgnuli vrstoj, gotovo vojnoj disciplini, zabranili im da se na bilo koji nain zbli avaju s lokalnim stanovnitvom i drali ih strogo izoliranima od okol ne zajednice. Stvoreno je i posebno pravno tijelo, la Judicature des Allemans, koje se bavilo zakonskim pojedinostima vezanima uz njih. Glavni zadatak te skupine ljudi bio je da rade u rudnicima zlata na planini kod Blancheforta, rudnicima koje su potpuno iscrpili Ri mljani gotovo tisuu godina prije. Tijekom sedamnaestog stoljea inenjeri su ispitivali mineraloke mogunosti toga kraja i napravili su izvjea sa svim pojedinostima. U jednom od tih izvjea Cesar d'Arcons pie o ruevinama koje je naao, o tragu radova njemakih najamnika. Na temelju tog istrai vanja on je izjavio da se vrlo vjerojatno njemaki radnici nisu bavili rudarstvom. ime su se, dakle, bavili? Cesar d'Arcons nije bio siguran, moda su neto talili, rastapali, sastavljali neto od metala, moda iskopavali neku vrstu podzemne odaje u namjeri da naprave mjesto pohrane.

Bez obzira na rjeenje ove zagonetke, templari su bili prisutni u blizini Rennes-le-Chateaua ve sredinom dvanaestog stoljea. Go dine 1285. postojalo je veliko zapovjednitvo nekoliko milja udaljeno od Bezua, u Champagne-sur-Audeu. Usprkos tome, krajem trinaes tog stoljea Pierre de Voisins, gospodar Bezua i Rennes-le-Chateaua, pozvao je novi odred templara u to podruje, poseban odred iz aragonske pokrajine Roussillon. Taj novi odred se smjestio na samom vrhu planine Bezu i tamo sagradio promatranicu i kapelicu. Slu beno, templari iz Roussillona bili su pozvani u Bezu kako bi osigu rali pokrajinu i titili put hodoasnika to je vijugao kroz dolinu prema Santiagu de Composteli u panjolskoj. Nije jasno zato su bili potre bni ti novi vitezovi. U prvom redu njihov broj nije mogao biti velik - nedovoljan da bi stvorio neku bitnu promjenu, a kao drugo, u blizini je bilo templara od prije. I konano, Pierre de Voisins imao je i svoje trupe, koje su, zajedno s templarima koji su tamo bili, mogle jamiti sigurnost toga kraja. Prema tome, zato su templari iz Roussillona stigli u Bezu? Lokalna predaja kazuje da su doli uhoditi, otkopati ili pohraniti ili uvati nekakvo blago. Bez obzira na prirodu svoje misije, uivali su neku vrstu posebnih povlastica. Meu svim templarima u Francuskoj, jedino su njih potedjeli ljudi Filipa Lijepog na dan 13. listopada 1307. Tog sudbo nosnog dana zapovjednik templara u Bezuu bio je izvjesni Seigneur de Goth. Prije nego to je postao papom Klementom V, nadbiskup iz Bordeauxa - kolebljivi pijun kralja Filipa - zvao se Bertrand de Goth. Njegova majka zvala se Ida de Blanchefort, a bila je iz iste obitelji kao i Bertrand de Blanchefort. Je li, dakle, papa bio upuen u neku tajnu koja je bila povjerena njegovoj obitelji - tajnu koja se sauvala u obitelji Blanchefort do osamnaestog stoljea, kada je opat Antoine Bigou, upnik Rennes-le-Chateaua i ispovjednik Marie de Blanchefort sastavio pergamentne svitke koje je naao Sauniere? Ako je bilo tako, papa je mogao pruiti neku vrstu zatite svome roaku, zapovjedniku templara u Bezuu. Povijest templara u okolici Rennes-le-Chateaua bila je zbunjujua kao i ira povijest Reda. Ipak, odreeni broj imbenika - kao uloga Bertranda de Blancheforta - stvarao je jasnu sponu meu zagonetkama na iroj razini i onima to su bile vezane za ovo mjesto.

Suoavali smo se sa zastraujuim nizom podudarnosti koje su bile odvie brojne da bi bile sluajne. Jesmo li se bavili nekim pro raunatim planom? Ako je tome tako, tko je takav plan osmislio? Svi dostupni dokazi ukazivali su na pomno planiranje i paljivu orga nizaciju - u tolikoj mjeri da smo sve vie sumnjali da je morala po stojati neka skupina pojedinaca ustrojena moda u neku vrstu reda, koja je radila u pozadini zbivanja. Nismo morali posebno tragati za potvrdom o postojanju jednog takvog reda. Potvrda se pojavila sama.

4.

POGLAVLJE

Tajni dokumenti

otvrda o postojanju treeg reda, reda to je stajao iza templara i cistercita, pojavila se sama. Isprva je nismo shvaali ozbiljno, jer se inilo da potjee iz suvie nepouzdanog izvora. Da bismo po vjerovali tim tvrdnjama prvo smo morali utvrditi vjerodostojnost tog izvora. U Francuskoj je 1956. poeo izlaziti cijeli niz knjiga, lanaka, napisa i drugih dokumenata to su se bavili Berenger Sauniereom i zagonetkom Rennes-le-Chateaua. Ta se graa mnoila, i uskoro po stala osnovom cijele jedne "industrije". Njezin obujam, uloeni trud i sredstva upotrijebljena za proizvodnju neizravno su svjedoili o neemu to je imalo neizmjeran, ali i nerazjanjen znaaj. Ova pria je razbuktala zanimanje mnogih neovisnih istraivaa, kakvi smo i mi bili, i to ne treba uditi, a njihova su djela i dalje po veavala koliinu dostupne grae. Ipak, inilo se da je izvorna gra a potekla iz jednog, sasvim odreenog izvora. Netko je iz vlastitih razloga promovirao Rennes-le-Chateau, privlaio pozornost javnosti, poticao publicitet i daljnja istraivanja. Bez obzira kakvi su ti razlozi mogli biti, oni nisu bili novane prirode, nego se inilo da je cilj bila propaganda, a ta je propaganda trebala uspostaviti neku vrstu vjero dostojnosti. Bez obzira koji su ljudi bili odgovorni za tu propagandu, oni su se potrudili da panju javnosti usredotoe na elemente prie, a sami su pri tome skromno ostali u sjeni. S godinom 1956. mnogo je upotrebljivoga gradiva poelo doslje dno, pomalo "pritjecati", dio po dio. Mnogi od tih dijelova potjecali su izravno ili neizravno od "povlatenih" ili "unutranjih" izvora. Veliki dio tih dijelova prie sadravao je dodatne podatke koji su popunjavali ono to je bilo poznato od prije, i na taj se nain mozaik popunjavao, iako njegova vanost, a ni znaenje, jo nisu bili razja-

njeni. Umjesto toga, te nove pregrti informacija pridonosile su produbljivanju, a ne razjanjavanju misterija. Rezultat toga bila je sve vea mrea poticajnih navjetaja, izazovnih naznaka, unakrsnih napomena i odnosa. itatelj se, suoen s poplavom novih, dostupnih podataka, morao osjeati kao da se netko njime poigrava, kao da ga netko primamljivim mamcima vodi od zakljuka do zakljuka, a da je u pozadini stalni navjetaj tajne monumentalnih i eksplozivnih razmjera. Gradiva, to su se poela pojavljivati od 1956. godine, poprimila su najrazliitije oblike. Jedan dio je zavrio u popularnim, dobro pro davanim knjigama to su uglavnom bile senzacionalistike i uglavnom su uznemirivale tajnama koje su podastirale. Tako je Gerard de Sede napisao niz djela o naizgled vrlo razliitim temama: katari, templari, dinastija Merovinga, Ruin kri, Sauniere i Rennes-le-Chateau. U ovim djelima gospodin de Sede je esto lukav, skroman, namjerno tajan stven i neuhvatljiv. Tonom pisanja on stalno navijeta da zna vie nego to navodi, to je moda bio dobar nain da prikrije koliko zapravo ne zna. Ipak, njegove knjige sadre dovoljno pojedinosti koje se mogu provjeriti, tako da se meu tim razliitim temama moe uspostaviti veza. to god mislili o gospodinu de Sedeu, on je jasno pokazao da su razliite teme kojima se bavio isprepletene i meusobno povezane. S druge strane sumnjali smo da se rad gospodina de Sedea snano oslanjao na neki odreeni izvor, to je gospodin de Sede vie ili manje i sam priznavao. Sasvim smo sluajno saznali tko je bio taj izvor. Kada smo 1971. godine poeli raditi na prvom filmu za BBC o Ren nes-le-Chateau, pismom smo zamolili parikog izdavaa gospodina de Sedea neku slikovnu grau. Dobili smo fotografije koje smo traili, a na poleini svake fotografije bio je peat "Plantard". Tada nam to ime nije nita govorilo, no u dodatku jedne de Sedeove knjige nalazio se razgovor s izvjesnim Pierreom Plantardom. Poslije smo se uvjerili da je Plantard sudjelovao u radu na nekim knjigama gospo dina de Sedea. Pierre Plantard se s vremenom poeo pojavljivati kao vodea figura u naem istraivanju. Podaci to su se poeli pojavljivati od 1956. godine nisu uvijek bili u popularnom i pristupanom ruhu, kao to su to bile knjige gospodi na de Sedea. Pojavljivali su se i u velikim, tekim svescima, pristupa

krajnje razliitog od urnalizma de Sedea. Jedno takvo djelo napisao je Rene Descadeillas, bivi ravnatelj gradske knjinice u Carcassonneu. Knjiga gospodina Descadeillasa, liena svakog senzacionalizma, posveena je povijesti Rennes-le-Chateaua i njegove okolice, i sadri obilje pojedinosti iz drutvenih i ekonomskih djelatnosti, kao to su, datumi roenja, smrti, vjenanja, zatim financije, porezi, i javni radovi izmeu 1730. i 1820. Ipak, u cjelini, takva se knjiga nije mnogo ra zlikovala od djela gospodina de Sedea namijenjenih masovnom tr itu, iako ih gospodin Descadeillas na mjestima otro osuuje. Uz objavljene knjige, od kojih su neke izdavali i sami autori, poja vljivao se i veliki broj napisa u novinama i asopisima. Bilo je tu ra zgovora s razliitim osobama koje su tvrdile da su upoznate s jednom ili drugom stranom misterija. Meutim, najzanimljiviji i najvaniji podaci se nisu pojavili u objavljenim knjigama, nego u dokumentima i spisima to nisu bili namijenjeni iroj distribuciji. Mnoga od tih ogranienih, privatno tiskanih izdanja bila su pohranjena u Nacionalnoj knjinici u Parizu. Njihova je proizvodnja, ini se, bila vrlo jeftina, otipkane stranice, umnoene fotokopiranjem na uredskim strojevima. Stjecao se dojam da je to gradivo, jo i vie od onoga namijenjenog velikom tritu, potjecalo iz jedinstvenog izvora. Nejasne biljeke sa strane ili ispod teksta, koje su se odnosile na Saunierea, Rennes-leChateau, Poussina, dinastiju Merovinga i drugo, meusobno su se do punjavale i potvrivale. Tko su bili autori ovih tekstova ostaje nejasno jer su se u potpisima javljali razliiti jasno naznaeni, pa ak i "sim patini" pseudonimi: Madelaine Blancassal, Nicolas Beaucean, Jean Delaude, Antoine l'Ermite. "Madelaine" se, dakako, odnosi na MarieMadelaine, Mariju Magdalenu, kojoj je posveena crkva u Rennes-leChateau i kojoj je Sauniere sagradio svoju kulu, la tour Magdala. "Blancassal" je sloenica od imena dviju rjeica iz blizine sela Rennesles-Bains, Blanque i Sals. "Beaucean" je izmijenjeno "Beauseant"bojni pokli i geslo vitezova templara. "Jean Delaude" je "Jean de l'Aude" ili Ivan iz Audea, okruga u kojemu je smjeten Rennes-leChateau. A "Antione l'Ermite" je sveti Antun pustinjak, iji kip krasi crkvu u Rennes-le-Chateau, a slavi se 17. sijenja, datuma koji nalazi mo na grobu Marie de Blanchefort i dana kada je Sauniere pretrpio smrtonosni udar.

Djelo koje je potpisano s Madeleine Blancassal nosi naziv Les Descendats merovingiens et l 'enigme du Razes wisigoth (Potomci Merovinga i zagonetka vizigotskog Razesa), a Razes je staro ime Sauniereova kraja. Sudei po naslovnoj strani, ovo je djelo prvo objavljeno na njemakom, a onda ga je na francuski preveo Walter Celse-Nazaire - to je jo jedan pseudonim sastavljen od Celse i Nazaire, svetaca kojima je posveena crkva u Renes-les-Bainsu. Na naslovnoj strani se kao izdava navodi Grande Loge Alpina, vrhovna slobodnozidarska loa vicarske - jednakog statusa kao to su Grand Lodge u Britaniji ili Grand Orient u Francuskoj. Ne navodi se zato je jedna suvremena slobodnozidarska loa pokazala toliko zanimanje za misterij to okru uje nepoznatog francuskog sveenika iz devetnaestog stoljea i za povijest njegove upe od prije tisuu petsto godina. Jedan od naih suradnika, kao i jedan neovisni istraiva razgovarali su s dunosni cima Alpine, no, oni su rekli da nita ne znaju o objavljivanju, kao niti da takav rad postoji. Ipak, jedan neovisni istraiva tvrdi da je taj rad osobno vidio na policama knjinice Alpine. Neto poslije otkrili smo da se peat Alpine pojavljuje na jo dva spisa. Od svih privatno objavljenih spisa pohranjenih u Nacionalnoj knjinici najvanija je zbirka listova pod nazivom Dossier secrets (Tajni dosjei, dokumenti). Ova zbirka, zavedena kao Broj 4 lm l 249 sada se nalazi na mikrokartici, no donedavno se mogla nai u tankom, neobinom fasciklu tvrdih korica, koji je sadravao razno liko, naoko nepovezane napise - novinske isjeke, pisma nalijepljena na kartone, spise, rodoslovna stabla i jednu jedinu tiskanu stranicu, koja je bila, kako je izgledalo, izdvojena iz neke druge cjeline. S vre mena na vrijeme neke stranice bi nestale, a druge, nove, bi se pojavile. Ponekad je na nekim stranicama neto bilo dodano ili izmijenjeno sitnim rukopisom. Poslije bi opet te stranice zamijenile neke nove, tiskane, u koje su bile unijete sve prethodne izmjene. Glavni dio dosjea, koji se sastoji od rodoslovnih stabala, napisao je neki Henri Lobineau, ije se ime pojavljuje na naslovnoj stranici. Dva druga teksta u istom fasciklu kazuju da je Henri Lobineau pseu donim to potjee od imena ulice, Rue Lobineau, koja prolazi pored svetog Sulpicija u Parizu, a da su rodoslovlja djelo ovjeka koji se zvao Leo Schidlof, austrijskog povjesniara i antikvara koji je navo-

dno ivio u vicarskoj i umro 1966. godine. Na osnovi ovih podataka pokuali smo saznati sve to smo mogli o Leu Schidlofu. Ki Lea Schidlofa, koja je ivjela u Engleskoj, uspjeli smo pronai 1978. godine. Rekla nam je da je njezin otac zaista bio Austrijanac, ali da nije bio ni genealog, ni povjesniar, ni antikvar, nego trgovac i strunjak za minijature, o emu je napisao i dva djela. Godine 1948. doselio je u London, gdje je ivio do svoje smrti u Beu 1966. U Dossiers secrets spomenuta je upravo ta godina i to mjesto. Gospoica Schidlof i dalje je odluno tvrdila da se njezin otac ni kada nije zanimao za rodoslovlja, a pogotovo ne za dinastiju Merovinga, niti za tajanstvene dogaaje s juga Francuske. No ipak su, nasta vila bi, neki ljudi vjerovali da se zanimao. Tijekom ezdesetih godina primio je brojna pisma i telefonske pozive iz Europe i Sjedinjenih Drava od nepoznatih ljudi koji su se eljeli s njime sastati i razgo varati o stvarima o kojima on nije nita znao. Poslije njegove smrti 1966. godine ponovno je bila obasuta porukama u kojima su se ra spitivali o njegovim spisima. ime god da se nesvjesno bavio otac gospoice Schidlof, ini se da je dirnuo ameriku vladu u osjetljivu icu. Godine 1946., deset godina prije nego to su navodno sastavljeni Dossier secrets, Leo Schidlof je zatraio vizu za ulazak u Sjedinjene Drave. Odbili su ga na temelju sumnji na pijunau ili neke druge tajne djelatnosti. S vremenom se problem izgladio, izdana mu je viza, i Leo Schidlof je puten u Sjedinjene Drave. To je izgledalo kao tipina birokratska zavrzlama, no gospoica Schidlof je sumnjala da je to bilo poveza no s tajnim preokupacijama to su bile pripisivane njenom ocu. Pria gospoice Schidlof natjerala nas je da zastanemo. Uskrai vanje amerike vize lako je moglo biti vie od puke podudarnosti, jer je meu Dossiers secrets bilo naznaka koje su upuivale da je Leo Schidlof bio umijean u neku vrstu meunarodne pijunae. U meuvremenu se u Parizu pojavio novi dokument, kojega su tijekom sljedeih mjeseci potvrdili i drugi izvori. Taj dokument je govorio da neuhvatljivi Henri Lobineau nije bio Leo Schidlof, nego francuski aristokrat istaknute loze, grof Henri de Lenoncourt. Pitanje istinskog identiteta Lobineaua nije bila jedina zagonetka u Dossiers secrets. Postojao je takoer i navod u kojemu se sporni-

njala "kona torba Lea Schidlofa". Ta torba je navodno sadravala niz tajnih spisa o Rennes-le-Chateauu izmeu 1600. i 1800. godine. Ubrzo nakon Schidlofove smrti torba je navodno prela u ruke jednog kurira, nekog Fakhar ul Islama, koji je u veljai 1967. trebao u Isto noj Njemakoj susresti "agenta kojega je poslala eneva" i predati mu torbu. Prije nego to je razmjena obavljena, Fakhar ul Islam je protje ran iz Istone Njemake i vratio se u Pariz "kako bi ekao daljnje naredbe". Na dan 20. veljae 1967. njegovo je tijelo pronaeno na eljeznikim tranicama u Melunu, nakon to je baeno iz ekspresnog vlaka Pariz - eneva. Torba je navodno nestala. Pokuali smo provjeriti ovu mranu priu koliko smo mogli. Cijeli niz napisa u francuskim novinama 21. veljae potvrdio je najvei dio prie. Na tranicama u Melunu je doista naeno tijelo bez glave i utvreno je da je pripadalo mladom Pakistancu po imenu Fakhar ul Islam. Iz nepoznatih razloga je bio protjeran iz Istone Njemake i putovao je iz Pariza za enevu, kako se inilo, zbog nekih pijunskih poslova. Neka novinska izvjea navodila su da su vlasti sumnjale na prijevaru i predmet je istraivala DTS, Uprava za teritorijalni nadzor, kontraobavjetajna sluba. S druge strane, novine nisu spominjale ni Lea Schidlofa, ni konu torbu, ni neto drugo u svezi sa sluajem misterija Rennes-le-Chateaua. Tako smo se nali suoeni s mnogobrojnim pitanjima. S jedne je strane bilo mogue da je smrt Fakhar ul Islama bila povezana s misterijem Rennes-le-Chateaua, to znai da je tekst u Dossiers secrets nalazio "unutranje podatke" nedostupne novinama. S druge strane je lanak u Dossiers secrets mogao biti namjerna i neistinita mistifikacija. Dovoljno je bilo pronai bilo iju neobjanjenu ili sumnjivu smrt pa to pripisati vlastitoj izmiljotini. Ako je to bio sluaj, koja je bila svrha te varke? Zbog ega bi netko namjerno pokuao stvoriti ozraje mranih spletki oko Rennes-le-Chateaua? to se moglo dobiti stvaranjem takvoga ozraja. Tko bi time neto postigao? Ova su nas pitanja zbunjivala jer se inilo da smrt Fakhara ul Is lama nije bio usamljeni sluaj. Nakon neto manje od mjesec dana u Nacionalnoj knjinici deponiran je jo jedan privatno tiskani rad pod nazivom Le serpent rouge (Crvena zmija), koji je bio simbolino i dovoljno znaajno datiran na 17. sijenja. Naslovna stranica govorila

je da su djelo napisali Pierre Feugere, Louis Saint Maxent i Gaston de Koker. Serpent rouge je jedinstveno djelo. Ono sadri rodoslovlje Merovinga i dvije zemljopisne karte Francuske iz merovinkih vremena s povrnim objanjenjima. Djelo sadri i tlocrt Saint Sulpicea u Parizu, sa obrisima kapela posveenih raznim crkvenim svecima. Glavni dio teksta sastoji se od trinaest kratkih pjesama u prozi zadivljujue knjievne vrijednosti, od kojih mnoge podsjeaju na Rimbauda. Svaka od tih pjesama u prozi nije dua od jedne strofe, i svaka odgovara po jednom znaku zodijaka - zodijaka s trinaest znakova, od kojih je trinaesti, Ophiuchus, ili onaj koji dri zmiju, umetnut izmeu kor piona i strijelca. Ispriane u prvom licu, trinaest pjesama u prozi su vrsta simbo linog ili alegorinog poklonjenja koje zapoinje vodenjakom, a zavrava jarcem koji, kako tekst izriito navodi, upravlja 17. sijen jem. U inae zagonetnom tekstu ima poznatih napomena, o obitelji Blanchefort, o ukrasima crkve u Rennes-le-Chateau, o nekim tamo njim natpisima Saunierea, o Poussinu i slici "Les Bergers d'Arcadie", o natpisu na grobu "Et in Arcadia ego". Na jednome mjestu se spo minje crvena zmija "to se spominje u pergamentima" i koja vijuga stoljeima - izriita aluzija, kako se ini, na krvnu liniju ili lozu. Za astroloki znaka lava stoji jedna zagonetna strofa koju vrijedi navesti u cjelini: Od one koju udim osloboditi struji prema meni dah parfema to ispunja Grobnicu. Davno su je neki zvali Izidom, kraljicom svih izvora milosra. DOITE K MENI SVI KOJI STE UMORNI I PATITE, JA U VAM DATI ODMORA. Drugi je nazivaju MAGDALENOM, sa slavnim sudom punim udotvorne utjehe. Izabrani znaju njeno pravo ime: NOTRE DAME DES CROSS.* Vrlo je ravno, svojim Mnogi zanimljivo ono to proizlazi iz ovog odlomka. Izida je, na egipatska majka boginja, zatitnica tajni - "Bijela kraljica" u milostivim oblijima i "Crna kraljica" u neprijateljskima. pisci koji su se bavili mitologijom, antropologijom, psiholo-

* Naa Gospodarica od kria.

gijom i teologijom, pratili su kult majke boginje od poganskih vre mena do razdoblja kranstva. Ti pisci smatraju da je ona preivjela u kranstvu pod krinkom Djevice Marije - "Kraljice Nebeske", kako ju je nazivao sveti Bernard, a taj je naziv pripisan u Starom zavjetu majci boginji Astarti, koja je kod Feniana bila jednaka Izidi. Sudei po tekstu Crvene zmije ini se da boginja majka kranstva nije Djevica. Naprotiv, ini se da je to Magdalena, kojoj je posveena crkva u Rennes-le-Chateau, i kojoj je Sauniere posvetio svoju kulu. Nadalje, ini se da tekst govori da se ni "Notre Dame" (naa Gospa) ne odnosi na Djevicu - izgleda da se taj zvuni naziv, podaren svim velikim katedralama Francuske, takoer odnosi na Magdalenu. Nije jasno zato bi Magdalena bila oboavana kao "naa Gospa", a pogo tovo kao majka boginja? Materinstvo je jedna od zadnjih stvari to se vezuju uz Magdalenu. U popularnoj kranskoj predaji ona je bludnica koja se iskupljuje kao Isusova sljedbenica, a najjasnije se prikazuje u etvrtom evanelju, gdje je ba ona prva osoba koja vidi Isusa poslije uskrsnua. Zbog toga je slavljena kao svetica, posebno u Francuskoj, gdje je prema srednjovjekovnim legendama donijela sveti Gral. I doista, "sud pun udotvorne utjehe" moe ukazivati i na Gral. Ali uzdii Magdalenu na mjesto koje se obino uva za Dje vicu, ini se, najblae reeno, heretikim. Kakvo god da je bilo gledite autora Crvene zmije, ili navodnih autora, oni su doivjeli sudbinu jednako stranu kao i Fakhar ul Islam. Na dan 6. oujka nali su objeene Luisa Saint-Maxenta i Gastona de Kokera. Sljedeeg dana, 7. oujka naen je i Pierre Feugere, tako er objeen. Naravno da bismo odmah mogli ustvrditi da su ove smrti nekako povezane sa sastavljanjem i objavljivanjem Crvene zmije, ali kao i u sluaju Fakhara ul Islama nismo mogli odbaciti i alternativno objanjenje. Ako je netko elio stvoriti ozraje mranog misterija, lako je to mogao uiniti. Samo je trebalo proeljati novine i naii na po gibelji u sumnjivim okolnostima, a u ovom sluaju, na tri takve pogibelji. Imena je bilo lako dodati dokumentu vlastite izrade, i zatim ga deponirati u Nacionalnu knjinicu s ranijim datumom (17. sijenja) na naslovnoj stranici. Doista bi bilo teko razotkriti takvu obmanu, koja bi proizvela eljeni dojam prljave igre. No, ostaje pi-

tanje zato bi netko uope izveo takvu obmanu? Zato bi netko elio stvoriti ozraje nasilja, ubojstava i spletki? Nije vjerojatno da bi takav zaplet odvratio istraivae. Naprotiv, samo bi ih jo vie privukao. Ako pak nismo imali posla s obmanom, jo uvijek su postojala brojna zbunjujua pitanja. Je li trebalo povjerovati da su tri objeena ovjeka bili samoubojice ili rtve ubojstava? Samoubojstvo bi, pod ovakvim okolnostima imalo malo smisla, no ne izgleda ni da bi ga ubojstvo imalo puno vie. Mogli bismo razumjeti uklanjanje trojice ljudi kako ne bi otkrili neke pogubne podatke, no u ovom sluaju podaci su ranije bili otkriveni i deponirani u Nacionalnoj knjinici. Jesu li ubojstva mogla biti neka vrsta kazne ili odmazde, ili moda nain da se preduhitre sve sljedee nesmotrenosti? Ne zadovoljava nijedno od ova dva objanjenja. Ako se netko razljutio radi otkrivanja podataka ili ako eli sprijeiti daljnja otkria, on nee na sebe privui panju mranim i senzacionalnim ubojstvima, osim ako je siguran da temeljita istraga nee biti provedena. Nae osobne pustolovine tijekom istraivanja bile su sreom manje dramatine, ali jednako zbunjujue. U svom traganju esto smo nailazili na biljeke o radu nekog Antoinea l'Ermitea, pod naslovom Tresor merovingien a Rennes-le-Chdteau (Merovinko blago u Rennes-le-Chateau). Pokuali smo saznati gdje se taj rad nalazi i ot krili smo ga u katalogu Nacionalne knjinice. Pokazalo se, meutim, da ga je bilo neobino teko dobiti. Tijekom tjedna svakog smo dana odlazili u knjinicu i ispunjavali traeni obrazac zahtijevajui taj rad. Svaki put obrazac se vraao s oznakom "communique" - to je znailo da se radom koristi netko drugi. Samo po sebi to nije bilo neobino. Nakon dva tjedna to je ipak postalo neobino i poelo nas je ljutiti jer nismo mogli ostati jo dugo u Parizu. Zatraili smo po mo knjiniara, a on nam je rekao da e knjiga biti "communique" sljedea tri mjeseca, to je neuobiajena okolnost, te da je ne moemo unaprijed naruiti prije nego bude vraena. Nedugo nakon toga u Engleskoj nam je jedna prijateljica najavila da ide na odmor u Pariz, pa smo je zamolili da pokua dobiti ovaj neuhvatljivi rad i da napravi biljeke o sadraju. Traila je knjigu u Nacionalnoj knjinici, ali nije joj vraen ak ni predani obrazac. Slje deeg je dana pokuala ponovo, ali ishod je bio isti.

etiri mjeseca poslije, bili smo u blizini Pariza i ponovno smo pokuali. Na obrazac se ponovo vratio s oznakom "communique", pa smo stekli dojam da se s tom igrom poneto pretjeralo, te smo i sami zaigrali svoju igru. Nali smo put do prostorije s katalozima uz sama skladita koja su naravno nedostupna korisnicima. Uoili smo postarijeg knjiniara ljubaznog izgleda i preuzeli uloge mumlajuih engleskih turista to govore neandertalski francuski. Zamolili smo za pomo i objasnili da traimo odreeni rad, jer ga nismo u stanju dobiti zato to, bez sumnje, ne poznajemo dobro postupak posuiva nja u knjinici. Dragi stari gospodin pristao nam je pomoi. Dali smo mu kataloki broj djela i on je nestao u skladitu. Nakon to se pojavio, ispriao se govorei da nita nije mogao uiniti - jer je knjiga ukradena. tovie, ukrala ju je naa sugraanka, Engleskinja. Nakon malo uvje ravanja pristao nam je dati njeno ime. Bilo je to ime nae prijateljice. Po povratku u Englesku zatraili smo pomo bibliotekarske slube u Londonu. Pristali su pozabaviti se tim neobinim dogaajem, pa je u nae ime Sredinja nacionalna knjinica iz Londona pisala Nacionalnoj knjinici u Pariz zahtijevajui objanjenje za ono to je izgledalo kao namjerno ometanje punopravnog istraivanja. Nije stiglo nikakvo objanjenje, no ubrzo je stigla fotokopija rada Antionea l'Ermitea, s jasnim nalogom da odmah bude vraena. I ovo je samo po sebi bilo jedinstveno jer knjinice u pravilu ne trae povrat fotokopija, zato to se takve kopije obino smatraju tek potronim papirom, pa se tako i koriste. I taj nas je rad, kada nam je konano dospio u ruke, sasvim razo arao. Nije bio vrijedan sloenog posla koji smo obavili da bi ga se domogli. Kao i rad Madelaine Blancassal, nosio je peat Swiss Grande Loge Alpina, no nije donosio nita novo. U kraim crtama ponavljao je povijest pokrajine Razes, Rennes-le-Chateaua i Berenger Saunierea. Bila je to nova mjeavina pojedinosti s kojima smo jo odavno bili upoznati. Izgledalo je nezamislivo da bi ga netko imao razloga koristiti i zadravati "communique" cijeli tjedan, a teko je bilo i zamisliti neki razlog zbog kojega su nam taj rad htjeli uskratiti. Ipak, najvie nas je zbunjivalo to to sam rad nije bio originalan. Izu zevi neke rijei to su ponegdje bile izmijenjene, bio je to doslovni

tekst jednog poglavlja popularne knjige, preureen i pretiskan. Best seler je govorio o izgubljenom blagu irom svijeta, a bio je dostupan kod prodavaa novina za nekoliko franaka. Ili je Antoine l'Ermite besramno pokrao objavljenu knjigu ili je objavljena knjiga pokrala Antoinea l'Ermitea. Ovakvi dogaaji tipini su za tajnovitost koja prati pojavljivanje dijelova tih podataka u Francuskoj od 1956. godine. I drugi istrai vai su nailazili na sline zagonetke. Na prvi pogled obina imena otkrivala su se kao pseudonimi, a razne adrese, ukljuujui i adrese izdavakih kua i organizacija, zapravo nisu postojale. Napomene su ukazivale na knjige koje, kako je nama bilo poznato, nitko nikada nije vidio, spisi su nestajali, bili zamjenjivani ili pogreno knjieni u Nacionalnoj knjinici. Bilo je ponekad razloga sumnji u neslanu alu golemih razmjera u koju je bilo potrebno uloiti mnogo novanih i svih drugih sredstava. Ako je netko izveo takvu alu, morao ju je shvatiti sasvim ozbiljno. U meuvremenu su se pojavljivali novi podaci, pri emu su po znate teme bile nekom vrstom obaveznih motiva: Sauniere, Rennesle-Chateau, Poussin, "Les Bergers d'Arcadie", Vitezovi templari, Dagobert II i dinastija Merovinga. Naznake o vinogradarstvu, cije pljenju vinove loze, uoljivo su se isticale, vjerojatno u prenesenom znaenju. Istodobno sve je vie podataka pritjecalo. Dobar primjer je identifikacija Henri Lobineaua kao grofa od Lenoncourta. Magdalenina vanost se sve vie, ali i dalje neobjanjivo isticala. Stalno su se isticala i dva nova mjesta, stekavi status ravan onome Rennesle-Chateaua. Bili su to Gisors, tvrava u Normandiji, od presudnog stratekog i politikog znaenja na vrhuncu kriarskih vojni, i Stenay, svojedobno nazivana Satanicum, stara prijestolnica dinastije Mero vinga, smjetena na rubu Ardena, blizu koje je 679. godine ubijen Dagobert II. Svi ti dostupni podaci ne mogu se na odgovarajui nain ovdje predstaviti ni razmotriti, jer su previe zgusnuti, zbrkani, nepovezani i pregolemi. Ipak, iz te stalno sve vee plime podataka izranjaju neke kljune toke koje ine mogu temelj daljnjeg istraivanja. Iz loene su kao neosporne povijesne injenice i moemo ih ovako saeti:

1) Postojao je tajni Red iznad vitezova templara koji je stvorio tem plare kao vlastitu vojnu i upravnu silu. Taj Red, koji je postojao pod raznim imenima, najee je poznat kao Sionski priorat. 2) Sionski priorat vodili su mnogi veliki majstori ija su imena meu najsjajnijima u zapadnoj povijesti i kulturi. 3) Iako su Vitezovi templari uniteni i razbijeni izmeu 1307. i 1314. godine, Sionski priorat je ostao netaknut i nastavio je djelovati stoljeima, usprkos povremenim krvavim unutranjim sukobima. Djelujui iz sjene, iza kulisa, upravljao je nekim od odsudnih do gaaja u povijesti zapada. 4) Sionski priorat postoji i danas i jo je uvijek djelatan. Utjecajan je i igra vanu ulogu u meunarodnim odnosima na visokoj razini, kao i u unutranjim odnosima nekih europskih zemalja. Do neke, ne beznaajne mjere, odgovoran je i za veliki dio podataka raza sutih od 1956. godine. 5) Cilj Sionskog priorata, koji je priznat i objavljen, jest obnova merovinke dinastije i krvne loze, ne samo na prijestolju Francu ske, nego i drugih europskih zemalja. 6) Obnova merovinke dinastije je opravdana, i zakonski i moralno. Iako je bila zbaena u osmom stoljeu, merovinka loza nije ne stala, nego se, naprotiv, nastavila u izravnoj liniji od Dagoberta II i njegovog sina Sigisberta IV. Kao rezultat dinastikih saveza i meusobnih brakova ta je loza obuhvatila i Godfroija de Bouillona, koji je osvojio Jeruzalem 1099., kao i razne druge plemeni take i kraljevske obitelji u prolosti i sadanjosti: Blanchefort, Gisors, Saint-Clair, (Sinclair u Engleskoj), Montesquieu, Montpezat, Poher, Luisignan, Plantard i Habsburg-Lorraine. Danas merovinka dinastija polae puno pravo na svoju zakonitu batinu. Ovdje, u takozvanom Sionskom prioratu, bilo je mogue nai obja njenje za spomen "Siona" u pergamentnim svicima koje je naao Berenger Sauniere. Ovdje je takoer bilo i objanjenje neobinog potpisa, "P.S.", koji se pojavio na jednome od tih pergamenata i na nadgrobnom spomeniku Marie de Blanchefort. Usprkos svemu ovome bili smo vrlo sumnjiavi prema "teorija ma urote u povijesti" jer su nam se mnoge tvrdnje inile nevanima,

nevjerojatnima i/ili besmislenima. Ipak, injenica je da su neki ljudi sasvim ozbiljno irili te podatke, a s razlogom smo vjerovali da su to inili s poloaja velike moi. Istinite ili ne, te tvrdnje su jasno bile povezane s misterijem koji okruuje Rennes-le-Chateau, pa smo stoga poeli ispitivati "Prioratske spise", kako smo ih ironino zvali, i tvrdnje koje su se u njima nalazile. Pokuali smo paljivo i kritiki provjeriti te utvrditi mogu li se one dokazati. Radili smo puni cinizma i podrugljive sumnje, potpuno uvjereni da emo te neobine tvrdnje oboriti i samim povrnim istraivanjem. Iako to tada nismo mogli znati, ekalo nas je veliko iznenaenje.

5.

POGLAVLJE

Red iza kulisa

e smo prije nasluivali kako je postojala skupina pojedinaca, ako ne i cjelovit "Red" iza vitezova templara. Tvrdnja da je Sionski priorat stvorio templare izgledala nam je moda tek malo vjerojatnijom od ostalih u "Prioratskim spisima", pa smo upravo od te tvrdnje zapoeli nae ispitivanje. Sionski priorat se vrlo kratko, zagonetno i usputno spominje jo 1962. u radu Gerarda de Sedea. Prvi detaljan tekst o Sionskom prio ratu koji smo nali nalazio se na jednoj stranici u Dossiers secrets. Pri vrhu te stranice nalazi se citat Renea Grousseta, jednog od najva nijih autoriteta dvadesetog stoljea za kriarske vojne, iji monu mentalni opus objavljen tridesetih godina smatraju radom polazne osnove i takvi suvremeni povjesniari kao to je sir Steven Runciman. Citat se odnosi na Baudouina I, mlaeg brata Godfroija de Bouillona, Vojvode od Lorraine i osvajaa Svete Zemlje. Nakon smrti Godfroija, Baudouin je prihvatio ponuenu krunu i tako postao prvim zakonitim kraljem Jeruzalema. Rene Grousset navodi da je preko Baudouina I postojala "kraljevska tradicija", a kako je bila "zasnovana na Sionskoj stijeni", ta je tradicija bila "ravna" vladajuim dinastijama Europe - kapetskoj francuskoj dinastiji, anglo-normanskoj engleskoj dina stiji, dinastijama Hohenstauffen i Habsburg koje su vladale Njema kom i starim Svetim Rimskim carstvom. Ipak, Baudouin i njegovi potomci bili su izborni kraljevi, a ne kraljevi po krvi. Zato je onda Grousset govorio o "kraljevskoj tradiciji" koja je "postojala preko njega"? Grousset to ne objanjava, a isto tako ne objanjava ni zato bi ta tradicija samim time to je osnovana na Sionskoj stijeni bila ravna najistaknutijim europskim dinastijama. Nakon Groussetovog citata na spomenutoj stranici u Dossiers se crets slijedi napomena o tajanstvenom Sionskom prioratu ili Sionskom

redu (Ordre de Sion), kako su ga, ini se, nazivali u to vrijeme. Prema tome tekstu Sionski red je osnovao Godfroi de Bouillon 1090. godine, devet godina prije osvajanja Jeruzalema - iako postoje i drugi "Prioratski spisi" koji kao godinu osnutka navode 1099. Prema tekstu, Baudouin, Godfroijev mlai brat, "dugovao je svoje prijestolje" redu, a slubeno sjedite, ili "glavni stoer" bio je smjeten u jednu opatiju - Blaene Djevice Marije na brdu Sion u Jeruzalemu, ili moda ne daleko samog Jeruzalema - na Sionskom brijegu, uvenom "visokom brijegu" juno od grada. Nakon to smo pregledali sve vane radove iz dvadesetoga stoljea o kriarskim vojnama, nismo nali spomena o nekom Sionskom redu. Stoga smo odluili utvrditi je li takav Red ikada postojao ili nije, te je li mogao imati mo dodjeljivanja prijestolja. Bili smo prisiljeni pretraiti svenjeve starih spisa i povelja, no nismo traili samo izrii to spominjanje Reda. Trudili smo se nai takoer i nekakav trag o njegovom moguem utjecaju i djelatnostima. Takoer smo pokuali utvrditi i je li postojala opatija pod imenom Blaene Djevice Marije na brdu Sion. Juno od Jeruzalema uzdie se brdo Sion. Kada je 1099. godine Jeruzalem pao u ruke kriara Godfroija de Bouillona, na tome su brdu bili ostaci bizantinske bazilike, po svemu sudei iz etvrtoga stoljea, vrlo sugestivna naziva - "Majka svih crkvi". Mnoge sauvane pove lje, kronike i izvjea iz onoga vremena govore da je na mjestu gdje su se nalazile ruevine sazidana opatija prema naredbi Godfroija de Buillona. To je vjerojatno bilo upadljivo zdanje, kao neka vrsta gra dia, a jedan ljetopisac je 1172. godine napisao da je opatija bila dobro utvrena vlastitim kulama i bedemima s pukarnicama. Ta se grae vina zvala Opatija Blaene Djevice Marije na brdu Sion. Netko je na tome imanju morao boraviti. Je li to bio neovisan "Red" koji je preuzeo ime samoga mjesta? Je li opatiju mogao nastanjivati Sionski red? Takvo to nije nemogue pretpostaviti, jer su vitezovi i redovnici crkve Svetoga Groba, koju je takoer osnovao Godfroi, inili slubeni i po svim propisima ustanovljeni "Red", Red svetoga Groba. Isto je naelo moglo vrijediti i za stanovnike opatije na sion skom brdu, a ini se da je tako i bilo. Jedan vodei strunjak devet naestog stoljea za ovaj predmet tvrdi da su u opatiji "ivjeli augu-

stinski kanonici zadueni za brigu o svetitima, pod upravom jednog opata. Ta zajednica je nosila dva imena, Sveta Marija od Sionskoga brda i svetoga Duha. Jedan drugi povjesniar je 1698. bio jo izriitiji: "U Jeruzalemu je tijekom kriarskih vojni bilo... vitezova koji su bili vezani uz opatiju Blaene Djevice Marije na Sionu, i koji su se prozvali Vitezovi reda blaene Djevice Marije na Sionu". Otkrili smo takoer i izvorne spise iz toga doba koji nose peate i potpise nekoliko priora Blaene Djevice Marije na Sionu, pa tako postoji povelja koju je potpisao prior Arnaldo od 19. srpnja 1116. Na jednoj drugoj povelji, datiranoj 2. svibnja 1125. Arnaldovo ime se javlja u vezi s Huguesom de Payenom, prvim velikim majstorom Hrama. "Prioratski spisi" pokazali su se valjanima i mi smo mogli potvrdi ti da je Sionski red doista postojao poetkom dvanaestog stoljea. Je li Red stvarno osnovan prije, ostalo je otvoreno pitanje. Ne postoji pravilo o tome to prvo nastaje - red ili posjed na kojemu je smjeten. Cisterciti su, svoje ime dobili po odreenom mjestu, Citeaux, no s druge strane su franjevci i benediktinci dobili imena po pojedinim osobama prije nego to su nali odreeno boravite. Prema tome, sve to smo mogli rei je sljedee: opatija je postojala od 1100. godi ne i nastanjivao ju je Red istoga imena, iako je taj Red mogao nastati i prije. "Prioratski spisi" navjeuju da je tako i bilo, a postoje i drugi neodreeni dokazi tome u prilog. Poznato je da je 1070. godine, dva deset i devet godina prije prve kriarske vojne, neka skupina redov nika iz Calabrije u junoj Italiji stigla u blizinu Ardenske ume, koja je pripadala posjedima Godfroija de Bouillona. Gerard de Sede navodi da je ovu grupu redovnika predvodio ovjek kojega su zvali "Ursus", a to se ime u "Prioratskim spisima" dosljedno povezuje s merovinkom krvnom lozom. Po dolasku u Ardene kalabrijski redov nici su stekli pokroviteljstvo Mathilde de Toscan, vojvotkinje od Lor raine, tetke Godfroija de Bouillona, i zapravo, njegove pomajke. Od Mathilde su redovnici dobili dio zemlje u Orvalu, nedaleko Steneya, gdje je Dagobert II ubijen petsto godina prije. Za njihov je smjetaj ustanovljena nova opatija, no oni se nisu dugo zadrali u Orvalu. Oko 1108. misteriozno su nestali, bez traga o tome gdje su poslije prebi-

vali. Predaja govori da su se vratili u Calabriju, a Orval je oko 1131. godine postao jednim od feuda u posjedu svetog Bernarda. Prije odlaska iz Orvala kalabrijski redovnici su moda ostavili sudbonosni trag u povijesti zapadne kulture. Gerard de Sede kazuje da je meu njima bio ovjek poznat pod imenom Petar Pustinjak (Peter the Hermit), to bi moglo biti znaajno jer se esto smatra da je upravo on bio osobni staratelj Godfroija de Bouillona. No to nije jedino po emu je poznat. Godine 1095. Petar je uz papu Urbana II postao u kranskom svijetu poznat po karizmatskim propovijedima o neophodnosti kriarske vojne - svetog rata koji e vratiti Kristov grob i Svetu Zemlju iz ruku muslimanskih nevjernika. Danas Petra Pustinjaka smatraju jednim od glavnih zagovaratelja kriarskih vojni. Na osnovi navjetaja u "Prioratskim spisima"upitali smo se je li mogla postojati neka nejasna razvojna nit koja je povezivala redovnike iz Orvala, Petra Pustinjaka i Sionski red. Redovnici iz Orvala sva kako ne izgledaju kao sluajna skupina lutajuih ljudi odanih vjeri. Njihov grupni dolazak u Ardene iz Calabrije i njihov tajanstveni nestanak svjedoe o nekoj vrsti zajednitva, organizacije i, moda, o postojanju nekog stalnog sjedita. Ako je Petar bio pripadnik te sku pine redovnika, zagovaranje kriarske vojne je moglo biti plod pro raunate namjere, a ne neobuzdanog fanatizma. Kao staratelj God froija, on je takoer mogao odigrati neku ulogu u uvjeravanju svog tienika da krene u Svetu Zemlju. Moda se redovnici po nestanku iz Orvala nisu vratili u Calabriju, moda su se smjestili u Jeruzalemu, a moda upravo u opatiji Nae Gospe sionske. Ovo je bila tek spekulativna hipoteza bez ikakve dokumentirane podloge, no ipak smo ubrzo nali djelomino neizravne dokaze koji su potvrivali tu hipotezu. Kada se Godfroi de Bouillon iskrcao u Svetu Zemlju, u njegovoj je pratnji bilo nepoznatih osoba koje su bile savjetnici i administratori, gotovo kao neka vrsta onoga to bismo danas nazvali glavnim stoerom. No nije njegova vojska bila jedina kranska sila koja se iskrcala u Svetoj Zemlji. Bile su tamo nita manje nego jo tri druge vojske, od kojih je svaku vodio po jedan slavan i utjecajan zapadnjaki vlastelin. U sluaju uspjeha kriarske vojne i pada Jeruzalema te uspostave franakog kraljevstva, bilo koji od te etvorice vlastelina bio je dostojan zauzeti prijestolje, no

ipak se ini da je Godfroi unaprijed znao da e biti izabran. Jedini se on od europskih zapovjednika odrekao svojih feuda, prodao sva svoja dobra i time dao do znanja da e Sveta Zemlja za njegova ivota biti u njegovoj domeni. Godine 1099., odmah nakon osvajanja Jeruzalema, skupina ne poznatih osoba se okupila na tajnom, zatvorenom sastanku. Imena osoba koje su inile tu grupu izmaknule su svim povijesnim ispiti vanjima, iako Guillaume de Tyre nakon sedamdeset i pet godina pie da je najvaniji meu njima bio "izvjesni biskup iz Calabrije". U svakom sluaju je svrha tog sastanka bila jasna - izabrati kralja Jeruzalema. Usprkos tome to je Raymond, grof od Toulousea uvjer ljivo traio to pravo, zagonetni i oito utjecajni izbornici ponudili su prijestolje Godfroiju de Buillonu. Sa skromnou koja njemu nije bila svojstvena, Godfroi je odbio tu titulu prihvaajui umjesto toga titulu "Branitelja Svetoga groba". Drugim rijeima on je bio kralj po svemu osim po zvanju. A kada je 1100. godine umro, njegov brat Baudouin nije se libio prihvatiti i samo zvanje. Jesu li u tajanstvenom vijeu koje je izabralo Godfroija za vlada ra mogli biti nestali redovnici iz Orvala - moda zajedno s Petrom Pustinjakom, koji je bio u Svetoj Zemlji u to vrijeme i uivao veliki ugled? I nije li to isto vijee moglo nastanjivati opatiju na Sionskom brdu? Jesu li, ukratko, te tri naoko razliite skupine - redovnici iz Orvala, tajno vijee koje je izabralo Godfroija i stanovnici Nae Gospe na Sionu, mogle biti jedna jedina, ista skupina? Ta je mogunost nedokaziva, ali ne moemo je takoer, ni olako odbaciti. A ako je istinita, to bi svakako svjedoilo o snazi Sionskog reda - snazi koja je podrazumijevala i pravo dodjeljivanja prijestolja.

Tajna koja okruuje osnivanje Vitezova templara

Tekst u Dossiers secrets (Tajnim dosjeima) i dalje govori o redu Hrama. Osnivai templara su posebno navedeni: "Hugues de Payen, Bisol de St. Omer i Hugues, grof od Champagne, zajedno s pripadni cima Sionskog reda, Andre de Montbardom, Archambaud de SaintAignanom, Nivard de Montdidierom, Gondemarom i Rossalom".

Od prije smo znali za Huguesa de Payena i Andrea de Montbarda, ujaka sv. Bernarda. Znali smo i za Huguesa, grofa od Champagne, koji je darovao zemlju za opatiju sv. Bernarda u Clairvauxu, postao templa rom 1124., (zaklinjui se na vjernost vlastitom vazalu) i primio od biskupa iz Chartresa ono pismo koje smo naveli u treem poglavlju. Iako je veza grofa od Champagne bila dobro poznata, nikada ga prije nismo vidjeli navedenog kao jednog od osnivaa reda. U Dossiers se crets on to jest, a Andre de Montbard, ujak iz sjene sv. Bernarda nave den je kao pripadnik Sionskog reda, znai drugog reda koji prethodi redu Salomonova hrama i igra ulogu posrednika u stvaranju templara. No to nije sve. Tekst u Dossiers secrets kazuje da je u oujku 1117. Baudouin I "koji je dugovao svoje prijestolje Redu hrama", bio "obvezan" posredovati pri ustanovljavanju Reda hrama na podruju Saint Leonard kod Ake. Vlastitim istraivanjem otkrili smo da je Saint Leonard kod Ake bio zapravo jedan od feuda Sionskog reda. Nije nam meutim bilo jasno zato bi Baudouin bio "obvezan" po sredovati u stvaranju templara. Glagol obliger svakako podrazumi jeva odreeni stupanj prinude ili pritiska, a iz navoda u Dossiers secrets je proizlazilo da je taj pritisak uspjeno izveo Sionski red kojemu je Baudouin "dugovao svoje prijestolje". Ako je to tono, onda je Sionski red bio vrlo utjecajna i mona organizacija koja je mogla ne samo dodjeljivati prijestolja, nego i tjerati kraljeve da izvr avaju odreene zapovjedi. Ako je Sionski red zaista bio odgovoran za izbor Godfroija de Bouillona, onda je Baudouin, njegov mlai brat, doista "dugovao svoje prijestolje" njihovom utjecaju. Kao to smo ve prije otkrili, bilo je neospornih dokaza o postojanju Reda sv. Hrama, barem u samom zaetku, barem etiri godine prije prihvaene 1118. godine. Baudouin je 1117. godine bio bolestan i ekala ga je skora smrt, pa je stoga mogue da su Vitezovi templari ex officio djelovali puno prije 1118. godine, moda kao vojna ili administrativna sila Sionskog reda smjetenog u utvrenoj opatiji. Postoji mogunost i da je kralj Bau douin na smrtnoj postelji pritisnut boleu, Sionskim redom, ili i jednim i drugim, dodijelio templarima neki slubeni poloaj, uinio ih zakonitim, javnim redom. Jo smo istraujui templare poeli nazirati mreu zamrenih, i neuhvatljivih veza i nejasnih tragova nekog plana moda vrlo velikog

opsega. Na osnovi tih veza stvorili smo probnu hipotezu za koju nismo mogli znati je li tona ili nije. Ipak, tragovi nekakvog plana poeli su se jasnije nazirati, to slijedi iz djelia mozaika koje smo prikupili: 1) Krajem jedanaestog stoljea nepoznata je skupina redovnika iz Calabrije stigla u Ardene, gdje su ih je dobrodolicom doekala tetka i pomajka Godfroija de Bouillona, uzela ih pod zatitu i da rovala zemlju u Orvalu. 2) Mogue je da je u ovoj skupini bio i Godfroijev osobni staratelj, koji je bio jedan od zagovaratelja prve kriarske vojne. 3) Neto prije 1108. godine redovnici odlaze iz Orvala i nestaju. Iako nema zapisa o njihovom odreditu, to je mogao biti Jeruzalem. Petar Pustinjak je svakako bio na brodu za Jeruzalem, a ako je on bio jedan od redovnika u Orvalu, vjerojatno je da su mu se subra a poslije pridruila. 4) Godine 1099. pada Jeruzalem i Godfroiju nudi prijestolje neko tajno vijee, iji voa, kao i redovnici iz Orvala, potjeu iz Cala brije. 5) Godfroi zapovijeda da se na Sionskom brdu sazida opatija koju nastanjuje istoimeni Red - Red iji su lanovi moda i one osobe koje su Godfroiju ponudile prijestolje. 6) Godine 1114. vitezovi templari bili su djelatni, iako tek moda kao oruna pratnja Sionskog reda. Meutim o osnutku templara ne govori se sve do 1117. godine, a javnosti su postali poznati tek sljedee godine. 7) Sveti Bernard, lan cistercitskog reda koji je u to vrijeme na rubu ekonomske propasti, 1115. godine namee se kao jedan od najis taknutijih kranskih govornika. Do tada siromani cisterciti, ubrzo postaju jedan od najutjecajnijih i najbogatijih ustanova u Europi. 8) Godine 1131. sveti Bernard dobiva opatiju Orval, koju su neko liko godina prije nastanjivali redovnici iz Calabrije. Orval postaje cistercitsko boravite. 9) Cijelo to vrijeme neki nejasni likovi promiu kroz ove dogaaje i potpuno ih nejasno povezuju. Grof od Champagne daruje zemlju za opatiju svetog Bernarda u Clairvauxu, ustanovljuje dvor u

Troyesu, odakle se poslije pojavljuju romanse o Gralu i godine 1114. razmilja o pristupu templarima - iji prvi znani veliki majstor, Hugues de Payen, je otprije njegov vazal. 10) Andre de Montbard - ujak svetog Bernarda i navodno pripadnik Sionskog reda - zajedno s Huguesom de Payenom osniva vite zove templare. Ubrzo nakon toga dva Andreova brata pridruuju se svetom Bernardu u Clairvauxu. 11) Sveti Bernard poinje oduevljeno predstavljati templare u jav nosti, doprinosi njihovom slubenom udruivanju i sastavljanju njihova pravilnika - koji je u osnovi isti kao i u cistercita, Bernardova vlastita reda. 12) Otprilike izmeu 1115. i 1140. godine i cisterciti i templari po inju napredovati i stjeu mnogo novca kao i zemljine posjede. Opet smo se zapitali je li se ovo mnotvo zapletenih veza dogodilo sluajno. Pred nama su bili neki ljudi, dogaaji i pojave meu kojima nije bilo znaajne veze. Nismo bili sigurni jesu li se oni "sluajno" preklapali ili ne. Jesmo li imali posla s nekakvim planom kojega je zamislio i provodio ljudski imbenik i je li taj imbenik mogao biti Sionski red?

Louis VII i Sionski priorat

"Prioratski spisi" nisu govorili o djelatnostima Sionskoga reda iz meu 1118. - kada su slubeno utemeljeni templari - i 1152. godi ne. ini se da je cijelo to vrijeme Sionski red bio u Svetoj Zemlji, smjeten u opatiji pokraj Jeruzalema. Tek je po povratku s druge kriarske vojne francuski kralj Louis VII, kako se navodi, sa sobom poveo devedeset i pet lanova Reda. U kojemu su svojstvu oni mo gli pratiti kralja i zato im je on pruio pomo, ostaje nepoznato, ali ako je Sionski red zaista bio sila iza templara, tu se prua objanjenje, jer je Louis VII bio veliki dunik templara zbog novane i vojne potpore koju su mu pruili. U svakom sluaju je Sionski red, kojega je pedeset godina prije stvorio Godfroi de Bouillon, godine 1152., ustanovio ili ponovo ustanovio svoje uporite u Francuskoj. Tekst navodi da su ezdeset i dva lana Reda bila smjetena u "velikom samostanu" Svetoga Samsona u Orleansu, kojega im je darovao kralj

Louis. Sedmorica su se ukljuili u borbene redove vitezova templara, a dvadeset i estoro - u dvije skupine po trinaest - ih je ulo u "mali samostan Sionskog brda", smjeten u Saint Jean le Blancu u okolici Orleansa. Pokuavajui provjeriti ove navode odjednom smo otkrili da se nalazimo na sigurnom tlu. Povelje kojima je Louis VII uspostavio Sionski red u Orleansu jo uvijek postoje. Njihove kopije objavljene su na mnogim mjestima, a izvornike je mogue vidjeti u gradskim arhivima Orleansa. U tim istim arhivima nalazi se i bula pape Aleksan dra III iz 1178. koja slubeno potvruje posjede Sionskog reda. Ti posjedi svjedoe o bogatstvu, snazi i utjecaju Sionskog reda. To su bile kue, velika zemljina imanja u Pikardiji, u Francuskoj (ukljuujui i Svetog Samsonau Orleansu), Lombardiji, Siciliji, panjolskoj, Kalabriji, i naravno mnotvo posjeda u Svetoj Zemlji, ukljuujui i Svetog Leonarda u Aki. U arhivima Orleansa postojalo je do Drugog svjet skog rata najmanje dvadeset povelja u kojima se spominjao Sionski red. Nakon bombardiranja grada 1940. godine, ostale su samo tri.

"Sjea brijesta" u Gisorsu

Ako se moe vjerovati "Prioratskim spisima", 1188. je bila kljuna godina podjednako za Sion i Vitezove templare. Godinu dana prije, 1187., Jeruzalem je pao u ruke Saracena uglavnom zbog brzople tosti i nesposobnosti Gerarda de Rideforta, velikog majstora tem plara. Tekst u Dossiers secrets govori znatno otrije, ne spominje prenagljivanje ni nesposobnost, nego "izdaju", to je doista gruba rije. Ne objanjava se kakva je to bila "izdaja", ali se kae da je njen ishod bio povratak svih pripadnika Siona u Francusku, vjerojatno u Orleans. Ova je tvrdnja vrlo logina, jer su Saraceni osvojivi Jeruza lem osvojili i opatiju na Sionskom brdu. A kako su bili lieni svoga uporita u Svetoj Zemlji, ne iznenauje mogunost da su itelji opatije potraili utoite u Francuskoj, gdje je od prije postojao novi stoer. Dogaaji iz 1187. godine, "izdaja" Gerarda de Rideforta i pad Je ruzalema, ubrzali su, ini se, nesretni raskol izmeu Sionskog reda i templara. Nije potpuno jasno zato se to moralo dogoditi, no u Dos siers secrets se navodi da je sljedea godina donijela odluujuu

prekretnicu u poslovima oba Reda. Smatra se da je 1188. godine dolo do formalnog razdvajanja dvaju ustanova. Sionski red, koji je stvorio Vitezove templare, prao je ruke od svojih proslavljenih tienika. "Roditelj" se slubeno odrekao "djeteta". Navodno je taj raskid obi ljeen nekom vrstom obreda, a u Dossiers secrets i u drugim "Prioratskim dokumentima" se o tom raskidu govori kao o "sjei brijesta", koja se, navodno, dogodila u Gisorsu. Izvjea o tome su zbrkana i nejasna, no i povijest i predaja po tvruju da se neto vrlo neobino dogodilo u Gisorsu 1188. godine i da je tom prilikom zaista posjeen jedan brijest. Posjed oko tvrave prekrivala je livada zvana Champ Sacre, Sveto polje, a srednjovje kovni ljetopisci navode da se to mjesto smatra svetim jo od pret kranskih vremena, i da je tijekom dvanaestog stoljea bilo mjesto brojnih susreta engleskih i panjolskih kraljeva. U sredini Svetog polja stajao je jedan stari brijest, a 1188. godine, za vrijeme susreta Henrika II engleskog i Filipa II francuskog, iz nekog neznanog razlo ga taj je brijest postao predmetom ozbiljnog, krvavog sukoba. Jedno izvjee o tome kazuje da je taj brijest stvarao jedinu hlado vinu na Svetomu polju. Govorilo se da je star vie od osamsto godina i irok da su devetorica ljudi, drei se za ruke, jedva mogli obuhva titi njegovo deblo. Smatra se da se Henrik II sa svojom pratnjom sklo nio u hladovinu ovog drveta, preputajui francuskog vladara, koji je stigao poslije, nemilosrdnoj sunevoj toplini. Treeg dana pregovora Francuzi su postali razdraljivi zbog vruine. Oklopnici su jedni drugima dobacivali uvrede, poletjela je strijela iz redova Henrikovih najamnika iz Walesa, a to je izazvalo juri Francuza koji su bili broj ano nadmoniji. Englezi su potraili spas unutar zidina Gisorsa, dok su Francuzi navodno u bijesu posjekli drvo. Filip II je nakon toga uvri jeen odjurio u Pariz rekavi da se nije doao u Gisors igrati drvosjee. Ova pria je jednostavna i udnovata, to je svojstveno Srednjem vijeku i zadovoljava se povrnim pripovijedanjem. Istodobno ona meu redovima ukazuje na neto vanije, a to je izostanak objanjenja i motiva. Sama po sebi ta pria je apsurdna i moda namjerno lano ispriana, kao to je to sluaj s priama vezanima uz osnivanje reda Podvezice. Ipak, neka druga izvjea potvruju tu priu ali bez poje dinosti.

Jedna druga kronika govori da je Filip navodno upozorio Henrika da namjerava sruiti to drvo, na to je Henrik uzvratio pojaavajui stablo brijesta eljeznim ipkama. Sljedeeg dana Francuzi su nao ruali pet eskadrona pod vodstvom istaknutih velikaa. Eskadroni su napredovali prema brijestu, a za njima stolari sa sjekirama i eki ima. Kae se da je uslijedila bitka u kojoj je sudjelovao i Rikard Lavljeg Srca, Henrikov najstariji sin i nasljednik, pokuavajui zati titi drvo pri emu je proliveno dosta krvi. Francuzi su ipak u smiraj dana zauzeli polje i drvo je sasjeeno. Ovo drugo izvjee ukazuje na neto vie od beznaajnog sukoba ili manje arke. Tu se navjeta prava bitka s brojnim sudionicima, a vjerojatno i brojnim rtvama, meutim, nijedan Rikardov ivotopis ne govori mnogo o tom dogaaju, niti ga istrauje. "Prioratske spisi" su ponovno potvrdili kako pisana povijest tako i predaje, barem po tome to se neobian sukob dogodio u Gisorsu 1188. godine i da je tom prilikom sasjeen jedan brijest. Nigdje se izriito ne povezuje taj dogaaj s vitezovima templarima ili sa Sionskim redom, no s druge strane su izvjea o tom dogaaju suvie neodreena, oskudna, nerazumljiva i proturjena da bismo ih prihva tili kao konane. Velika je vjerojatnost da su templari prisustvovali tom dogaaju, jer su Rikarda I esto pratili vitezovi toga Reda, a grad Gisors je trideset godina prije povjeren templarima. Postojea svjedoanstva ukazuju da je svakako mogue i ak vrlo vjerojatno da je "sjea brijesta" znaila neto vie ili neto drugo od onoga to iznosi izvjee sauvano za budue narataje. Ako se uz me u obzir koliko su preostala izvjea neobina, ne bi trebalo izne naditi da je tu bilo upleteno jo neto, ono to je povijest previdjela ili to moda nije nikada obznanjeno. To neto je u ostalim izvjeima izneseno nekom vrstom alegorije koja istodobno iznosi, ali i skriva sadraj puno veega znaenja.

Ormus
"Prioratski spisi" govore da su od 1188. godine Vitezovi templari bili samostalni. Nisu vie potpadali pod vlast Sionskoga reda, niti su bili njegovo vojno i administrativno sredstvo. Od 1188. nadalje templari su slubeno bili slobodni slijediti vlastite tenje i ciljeve, ii vlastitim putom kroz naredna stoljea sve do strane propasti

1307. godine. U meuvremenu, od 1188. godine i sam je Sionski red, kako se navodi, temeljito administrativno preustrojen. Tvrdi se da su Sionski i templarski red do 1188. godine imali zajednikog velikog majstora, iz ega slijedi da su Hugues de Payen i Bertrand de Blanchefort predsjedali objema ustanovama istodobno. Od 1188. godine i "sjee brijesta", Sionski je red birao vlastitoga velikog majstora koji nije bio ni u kakvoj vezi s templarima. "Prioratski spisi" navode da je prvi takav majstor bio Jean de Gisors. Iznosi se takoer daje 1188. godine Sionski red promijenio ime u Sionski priorat i to se ime navodno zadralo sve do danas, ali je kao neka vrsta podnaslova redu dodano neobino ime "Ormus". Misli se da su taj podnaslov koristili sve do 1306., dakle do godine koja je prethodila uhienju francuskih templara. Znamen "Ormusa" sadra va i neki oblik akrostiha ili anagrama sastavljenog od niza vanih rijei i simbola. "Ours" na francuskom znai medvjed, a ursus na latinskom, to je bio odjek, kako je postalo jasno, Dagoberta II i merovinke dinastije. Orme je francuska rije za brijest. Or je, dakako, zlato. A M, koje ini okvir obuhvaajui ostala slova nije samo M, nego i astroloki znak za Virgo (djevicu), to je u jeziku srednjovje kovne ikonografije oznaavalo blaenu Djevicu Mariju. Naa istraivanja nisu otkrila spomen nekog srednjovjekovnog reda ili ustanove pod nazivom Ormus. U ovom sluaju nismo mogli nai potvrdu teksta iz Dossiers secrets, pa ak ni posredne dokaze koji bi govorili u prilog vjerodostojnosti te tvrdnje. S druge strane, "Ormus" se pojavljuje u dva potpuno razliita konteksta. Ima vanu ulogu u zoroasterskoj misli i u gnostikim tekstovima, gdje je izje dnaen s principom svjetla. To ime ponovno se pojavljuje meu oso bama koje su bile proglaene rodonaelnicima slobodnoga zidarstva u osamnaestom stoljeu. Slobodnozidarska uenja kazuju da je Ormus bilo ime velikog egipatskog mudraca i mistika, gnostiara iz Aleksandrije, za kojega se misli da je ivio i tijekom prvih godina kranskog razdoblja. Godine 46. po Kr. navodno je njega, kao i est njegovih sljedbenika na kranstvo obratio jedan od Isusovih uenika, sveti Marko. Navodno je, takoer, iz ovog obraenja nastala i nova slje dba ili red koji je spajao naela ranog kranstva s uenjima drugih, jo starijih mistinih kola. Ova se pria, koliko je nama poznato, ne moe dokazati, no istodobno je, vjerojatna. Aleksandrijaje tijekom

prvog stoljea po Kristu bila istinsko stjecite mistikih djelatnosti, raskrije na kojemu su se susretala idovska, mitraistika, Zaratustrina, pitagorejska, hermetika i neoplatonistika uenja, mijea jui se s mnogim drugima. Skupljali su se uitelji svih moguih vrsta i ni najmanje ne bi udilo da je jedan od njih prihvatio ime koje oznaava princip svjetlosti. Slobodnozidarska predaja kazuje da je godine 46. Ormus darovao svom novostvorenom "Redu izabranika" poseban simbol prepozna vanja - crveni ili ruin kri. Naravno, crveni kri se poslije naao na grbu vitezova templara, ali smisao teksta u Dossiers secrets i u drugim "Prioratskim spisima" je nedvosmisleno jasan. itatelj je u Ormusu trebao prepoznati podrijetlo takozvanog Rose-Croix ili rosenkreuzera. Godine 1188. Sionski priorat je usvojio jo jedan podnaslov uz Ormusa, red Istine Ruina kria (l'Ordre de la Rose-Croix Veritas). Tlo na kojemu smo se nalazili inilo nam se nesigurnim, a tekst u "Prioratskim spisima" postajao je sumnjiv. Bili su nam poznati su vremeni "rosenkreuzeri" u Kaliforniji, kao i druge suvremene orga nizacije, koje polau pravo na priznavanje podrijetla koje se gubi u magli drevne prolosti i ukljuuje mnotvo velikana cijeloga svije ta. Red Ruina kria koji potjee iz 1188. godine izgledao nam je na slian nain sumnjivo. Frances Yates uvjerljivo je pokazala da nema poznatoga svje doanstva o "rosenkreuzerima" (ne pod tim imenom) prije poetka sedamnaestog stoljea - ili moda posljednjih godina esnaestog stoljea. Mit koji prati taj legendarni Red stvoren je otprilike 1605. godine, a potaknule su ga deset godina poslije tri zasebno napisane estoke rasprave iz 1614, 1615. i 1616. godine. Te su rasprave obzna nile postojanje tajnoga bratstva ili udruenja mistikih "izabranika" koje je osnovao Christian Rosenkreuz - roen 1387. i umro u dubokoj starosti 1484. Danas je ire prihvaeno da su Christian Rosenkreuz i njegovo tajno drutvo bili izmiljeni u svrhu obmane koju nitko do sada jo nije odgonetnuo, iako je ona svojevremeno proizvela neke politike posljedice. Autor jedne od triju spomenutih rasprava, uve nog "Kemijskog vjenanja Christiana Rosenkreuza", napisanog 1616. godine bio je Johann Valentin Andrea, njemaki pisac i teolog koji je ivio u Wurtenbergu i koji je priznao da je Kemijsko vjenanje sastavio kao "ludibrium", lakrdiju ili moda komediju, u onom

smislu koji vezujemo uz Dantea ili Balzaca. S razlogom se moe vje rovati da je Andrea sastavio i druge rasprave o rosenkreuzerima ili da je to uinio netko od njegovih suradnika. U svakom sluaju to je bilo ishodite iz kojega su potekli rosenkreuzeri kakve ih danas po znajemo. Ako su "Prioratski spisi" toni, onda rosenkreuzeri nisu bili plod obmane iz sedamnaestog stoljea, nego tajni red ili drutvo koje je zaista postojalo, istinsko tajno bratstvo ili udruenje. Ono je imalo politiki, a ne prvenstveno mistiki znaaj i starije je 425 godina nego to je javnosti bilo poznato, dakle dva stoljea je prethodilo svom navodnom osnivau. Za ove tvrdnje takoer nismo nali dokaze na koje bismo se mogli osloniti. Rua je svakako bila mistini simbol od pradavnih vremena, a osobito je bila moderna u Srednjem vijeku - nalazimo je u popularnom Romanu o rui (Le roman de la rose) Jeana de Meunga, kao i u Danteovu Raju (Paradiso). Crveni kri je takoer bio tradi cionalni simboliki motiv. Ne samo to je bio znak Vitezova templara, nego je poslije postao kriem svetoga Juraja kojega je usvojio red Podvezice stvoren tridesetak godina nakon ukinua templara. No uz sve to mnotvo rua i crvenih krieva kao simbolikih motiva, nigdje nije bilo dokaza o postojanju neke ustanove ili reda, a jo manje tajnog drutva. Frances Yates, s druge strane tvrdi, da su tajna drutva postojala puno prije "rosenkreuzera" sedamnaestog stoljea, kao i da su ta dru tva bila "rosenkreuzerska" po politikim i filozofskim uvjerenjima, ali ne i svojim imenom. Ona je u razgovoru s naim suradnikom opisala Leonarda kao "Rosenkreuzera", koristei taj izraz kao me taforu njegovih vrijednosti i stavova. No to nije sve. Kada je zani manje za "rosenkreuzere" u Europi bilo na vrhuncu, 1629. godine, upnik Gisorsa, Robert Denyau, napisao iscrpnu povijest Gisorsa i obitelji Gisors. U tomu rukopisu Denyau izriito tvrdi da je Ruin kri osnovao Jean de Gisors 1188. godine, to znai da postoji potvr da iz sedamnaestog stoljea koja ponavlja tvrdnje iz "Prioratskih spisa". Rukopis Denyaua nastao je etiri i pol stoljea poslije doga aja koje opisuje, no ipak predstavlja znaajnu mogunost potvrde, a to to potjee iz Gisorsa, ini ga jo zanimljivijim.

Ostao nam je, dakle, samo navjetaj pravog dokaza. "Prioratski spisi" su se do toga trenutka pokazali zapanjujue tonima, pa ih nismo bili spremni nepromiljeno odbaciti. Nismo ih takoer bili spremni slijepo prihvatiti bez dodatnih pitanja, ali smo se suzdrali od konane prosudbe.

Priorat u Orleansu
"Priroratski spisi" su osim velianstvenih tvrdnji pruali i sasvim drukije podatke, sitne pojedinosti koje su se inile toliko obine i nevane da nam je esto izmicao njihov znaaj. Istodobno je bezna ajnost tih podataka govorila u prilog njihove istinitosti, jer nam se inilo kako nema svrhe izmiljati i mijenjati tako sitne detalje. Poka zalo se da je mnoge te detalje bilo mogue provjeriti. Navodi se, da je Girard, opat "malog priorata" u Orleansu izme u 1239. i 1244. godine ustupio komad zemlje u Aki teutonskim vitezovima. Nije jasno zbog ega je to uope u spisima navedeno, no navod smo uspjeli provjeriti. Postoji prava povelja iz 1239. go dine i na njoj se nalazi Girardov potpis. Slini, iako neto poticajniji podaci ponueni su i o jednom opatu po imenu Adam koji je upravljao "malim prioratom" u Orleansu 1281. godine. "Prioratski spisi" navode da je on ustupio komad zemlje blizu Orvala redovnicima koji su tada stanovali u tamonjoj opatiji - cistercitima, koji su se u nju uselili pod zatitom svetoga Bernarda stotinu i pedeset godina prije. Nismo mogli nai pisane dokaze o ovo me, no postoje povelje koje svjedoe o brojnim slinim poslovima. Posebno je zanimljiva ponovna pojava Orvala koji je zauzimao vano mjesto u naem istraivanju. ini se da je spomenuti komad zemlje bio veoma znaajan jer "Prioratski spisi" kazuju da je Adam izazvao bijes sionske subrae zbog toga darivanja tako da je, ini se, bio prisiljen odrei se svojega poloaja. inu abdiciranja, kako na vode Dossiers secrets, prisustvovao je Thomas de Sainville, Veliki majstor Reda svetog Lazara. Nakon toga Adam je otiao u Aku, pobjegao iz grada nakon to su ga osvojili Saraceni i umro na Siciliji 1291. godine. Povelju o abdikaciji nismo uspjeli pronai, no Thomas de Sainville je bio Veliki majstor reda svetog Lazara 1281. i njegovo sjedite

bilo je u blizini Orleansa, gdje se navodno Adamovo abdiciranje i dogodilo. O tome da je Adam otiao u Aku, nema nikakve sumnje, jer je tamo potpisao dva proglasa i pisma u kolovozu 1281. te u oujku 1289.

"Glava" templara
"Prioratski spisi" navode da Sionski priorat nije bio nastavak Reda hrama, ni iz njega izveden, nego se naglaava da razdvajanje dva Reda potjee od "sjee brijesta" 1188. godine. Meutim, oito su i dalje po stojali neki prijateljski odnosi jer je "godine 1307. Guillaume de Gisors primio zlatnu glavu, Caput LVIIIm od reda Hrama". Na tu tajanstvenu glavu naili smo prije, dok smo istraivali tem plare, no ovaj put nam se povezivanje te glave sa Sionom i naizgled utjecajnom obitelji Gisors uinilo sumnjivim - kao da su "Prioratski spisi" eljeli naznaiti jake i duboke veze. Ipak, na ovome smo mjestu pronali jedan od najvrih i najizazovnijih dokaza. Evo to kazuju slubeni zapisnici Inkvizicije: uvar i upravitelj templarskih dobara u Parizu je nakon uhienja bio kraljev ovjek po imenu Villiam Pidoye. Na dan 11. svibnja 1308. godine on je pred inkvizitorima izjavio da je on za vrijeme uhienja Vitezova templara, zajedno sa svojim kolegom Guillau me de Gisorsom i nekim Raynierom Bourdonom, po naredbi In kvizicije morao izloiti sve kipove od kovina ili drveta koje su nali. Medu templarskim stvarima nali su i veliku pozlaenu glavu od srebra... lik ene koju je Guillaume 11. svibnja iznio pred Inkvi ziciju. Glava je nosila oznaku "CAPUT LVIIIm". Glava nas je nastavila zbunjivati, ali su nas zbunile i okolnosti pod kojima se pojavio Guillaume de Gisors. Navodi ga se kao suradnika Villiama Pidoyea, jednoga od ljudi kralja Filipa. Drugim rijeima on je, poput Filipa, bio neprijatelj templara i sudjelovao u napadu na njih. "Prioratski spisi", pak, navode da je Guillaume bio veliki majstor Sionskog priorata. Znai li to da je Sion podupirao Filipovu akciju protiv templara i moda s njime suraivao? Neki "Prioratski spisi" ukazuju da je moglo biti tako, da je Sion na neki neodreeni nain

dao ovlast i sam upravljao rasputanjem neposlunih tienika. S druge strane, "Prioratski spisi" ukazuju da je Sion pokazao i neki oblik oinske zatite prema nekim templarima posljednjih dana Reda. Ako je to istina, Guillaume de Gisors je mogao biti "dvostruki pijun". Sasvim je mogue da je on bio odgovoran to se saznalo za Filipove planove, da je bio posrednik preko kojega su templari dobili upo zorenje o kraljevim planovima protiv njih. Ako je nakon formalnog razdvajanja 1188. godine Sion nastavio tajno nadzirati poslove tem plara, Guillaume de Gisors je djelomino mogao biti odgovoran za te meljito unitavanje dokumenata Reda, kao i za neobjanjivi nesta nak njihova blaga.

Veliki majstori templara

Osim niza podataka o kojima smo prije govorili, Dossiers secrets sadravali su i tri popisa. Prvi je potpuno jasan, najmanje zanimljiv i istodobno najmanje sumnjiv. To je popis opata koji su upravljali zemljama Sionskog priorata u Palestini izmeu 1152. i 1281. Nae istraivanje je potvrdilo tonost popisa koji se javlja i drugdje, neovi sno o Dossiers secrets, u pristupanim i vjerodostojnim izvorima. Ti se popisi podudaraju s Dossiers secrets, osim to im nedostaju dva imena. U ovom sluaju "Priorski spisi" ne samo da se slau s po vijesnim injenicama koje se mogu provjeriti, nego i popunjavaju neke praznine. Drugi popis u Dossiers secrets navodi velike majstore Vitezova templara od 1118. do 1190., od slubenog osnutka templara do njiho vog odvajanja od Siona i "sjee brijesta" u Gisorsu. Popis se inio sasvim obinim i ni po emu iznimnim dok ga nismo usporedili s drugim popisima koje su navodili poznati povjesniari to su pisali o templarima. Pokazale su se velike razlike. Gotovo svi drugi poznati popisi navode deset velikih majstora izmeu 1118. i 1190. Dossiers secrets navode samo osmoricu. Veliki dio drugih popisa navodi da je Andre de Montbard, ujak svetog Ber narda, bio ne samo jedan od osnivaa reda, nego i njegov veliki maj stor, izmeu 1153. i 1156. godine. Po onome to pie u Dossiers sec rets, Andre nikada nije bio veliki majstor nego je radio iz sjene, kako je to inio tijekom cijele svoje karijere. Drugi popisi navode da je

Bertrand de Blanchefort bio esti veliki majstor Hrama, nakon Andrea de Montbarda 1156. Dossiers secrets ga navode kao etvrtog maj stora i to 1153. godine. Bilo je jo ovakvih razlika i proturjenosti, pa nismo znali to iz toga zakljuiti ni koliko ih ozbiljno shvatiti. Je li trebalo popis iz Dossiers secrets smatrati pogrenim zato to se nije podudarao s popisima koje su sastavili priznati povjesniari? Moramo naglasiti da ne postoji slubeni konaan popis velikih maj stora templara. Nita slino nije sauvano niti ostavljeno u nasljee. Templarski arhivi su uniteni ili nestali, a najraniji popis velikih maj stora Reda potjee iz 1342. godine, dakle trideset godina od njegova unitenja i dvjesto dvadeset pet godina od njegova osnutka. Zbog svega toga su povjesniari sastavljali popise velikih majstora po saznanjima iz ondanjih ljetopisa - po tome da je netko 1170. usput zapisao ili natuknuo neto o nekoj osobi kao "majstoru" ili "velikom majstoru" templara. Stoga ne iznenauje to se redoslijed i vremenske odrednice od pisca do pisca razlikuju. Ipak, neke vrlo vane pojedinosti - kako smo ih prije izdvojili bitno razlikuju "Prioratske spise" od ostalih izvora, pa ih nismo mogli zanemariti. Morali smo utvrditi, koliko je to mogue, je li popis u Dossiers secrets bio plod nepanje, neznanja ili i jednoga i drugoga. S druge strane zanimalo nas je, je li taj popis zaista bio konaan, da kle zasnovan na podacima "iznutra", podacima koji su nedostupni drugim povjesniarima. Ako je Sion zaista stvorio vitezove templare, i ako je Sion doista preivio do danas (ili njegovi spisi), s razlogom se moglo oekivati da e imati podatke koji drugdje ne postoje. Veinu razlika izmeu popisa u Dossiers secrets i onih iz drugih izvora prilino lako moemo objasniti, no za sada nije potrebno istra ivati i tumaiti svaku takvu razliku. Ilustrirat emo jednim primjerom kako je sve moglo doi do tih nepodudarnosti. Templari su uz veli kog majstora imali i niz podrunih majstora - za Englesku, Norman diju, Akvitaniju, za sve krajeve u kojima su se nalazili njihovi pos jedi. Postojao je takoer i majstor za Europu i, ini se, pomorski majstor. U dokumentima i poveljama ti lokalni ili regionalni majsto ri potpisivali su se kao "Magister Templi" - "Majstor hrama", a u veini sluajeva Veliki majstor bi se - zbog skromnosti, nepanje, ravnodunosti ili lakoumnosti - potpisivao samo kao "Magister

Templi". Drugim rijeima, Andre de Montbard, podruni majstor Jeruzalema bi na povelji iza svog imena imao istu oznaku kao i veliki majstor, Bertrand de Blanchefort. Stoga nije teko shvatiti kako je povjesniar, radei samo s jednom ili dvije povelje, i ne provjeravajui podatke drugdje, lako mogao po greno protumaiti stvarni Andreov poloaj u Redu. Upravo takvom pogrjekom se na mnogim popisima velikih majstora naao ovjek po imenu Everard des Barres. Veliki majstor je morao prema tem plarskim propisima biti izabran na velikom kapitulu u Jeruzalemu i morao je tamo boraviti. Mi smo otkrili daje Everard des Barres bio podruni majstor, izabran u Francuskoj, gdje je i ivio, i dugo vreme na nakon toga nije stupio nogom u Svetu Zemlju. Na osnovi toga moglo ga se brisati s popisa velikih majstora, kao to je i uinjeno u Dossiers secrets. "Prioratski spisi" su upravo na ovako akademski istananim mjestima pokazali veliku preciznost, pa nismo mogli zami sliti da je takvo neto naknadno smiljeno. Vie od godinu dana razmatrali smo i provjeravali popise tem plarskih velikih majstora. Uzeli smo u obzir radove svih pisaca o Redu koji su pisali na engleskom, francuskom i njemakom jeziku i nakon toga provjerili njihove izvore. Prouili smo i ljetopise iz tog vremena - poput onih Guillaumea de Tyrea - i druga suvremena izvjea. Pregledali smo sve povelje koje smo mogli nai i saznali za one koje jo postoje. Usporedili smo potpisnike i titule na brojnim proglasima, objavama, ugovorima i drugim ispravama templara. Na kraju ovog iscrpljujueg istraivanja postalo je jasno da je popis u Dossiers se crets najtoniji, ne samo po navedenim imenima velikih majstora, nego i pripadajuim vremenskim odrednicama. Ako postoji konaan popis templarskih velikih majstora, onda je to onaj u Dossiers secrets. Tonost tog popisa nije vana iskljuivo sama po sebi, jer je ono to je iz njega proizlazilo bilo mnogo ire. Takav je popis moda mo gao sastaviti iznimno brian istraiva, ali tada bi njegov posao bio golem. Vjerojatnije nam se inilo da je popis takve tonosti svjedo io o nekom izvoru povlatenih, "unutarnjih" podataka, koji su do sada bili nedostupni povjesniarima. Bez obzira jesmo li zakljuili ispravno ili ne, suoili smo se s jed nom neospornom injenicom - netko je nekako dobio pristup popisu

koji je bio toniji od drugih. A kako se taj - usprkos tome to se ra zlikovao od drugih, prihvatljivijih popisa - pokazao esto tonim, on je pridonio znatnoj vjerodostojnosti "Prioratskih spisa" kao cjeline. Ako su Dossiers secrets pouzdani u ovom malom dijelu, bilo je neto manje razloga da se u njih sumnja u cjelini. Ovakvo ohrabrenje bilo nam je nuno, a stiglo je u pravi trenutak. Da se to nije dogodilo, trei popis iz Dossiers secrets, popis velikih majstora Sionskog priorata, odbacili bismo od prve. Ovaj trei popis je, naime, ak i pri povrnom pregledu, izgledao besmislenim.

6.

POGLAVLJE

Veliki majstori i podzemna struja

Dossiers secrets su ove osobe navedene kao uzastopni veliki majstori Sionskog priorata - ili Nautonniers, to je bio slubeni izraz (Nautonnier je stara francuska rije koja znai "pomorac" ili "kormilar"): Jean de Gisors Marie de Saint-Clair Guillaume de Gisors Edouard de Bar Ivana (Orleanska) de Bar Jean de Saint-Clair Blanche d'Evreux Nicolas Flamel Rene d'Anjou Iolanda de Bar Sandro Filipepi Leonardo da Vinci Connetable de Bourbon Ferdinand de Gonzague Louis de Nevers Robert Fludd Johann Valentin Andrea Robert Boyle Isaac Newton Charles Radclyffe 1188. - 1220. 1220. - 1266 1266. - 1307 1307. - 1336 1336. - 1351. 1351. 1366 1398. 1418. 1480. 1366. 1398. 1418. 1480.

- 1483. 1483. - 1510. 1510. - 1519. 1637 1654. 1691. 1727. 1519. 1527. 1575. 1595. 1527. 1575. 1595. 1637. 1654. 1691. 1727. 1746.

Charles de Lorraine Maximilian de Lorraine Charles Nodier Victor Hugo Claude Debussy Jean Cocteau

1746. 1780. 1780. 1801. 1801. 1844. 1844. 1885. 1885. 1918. 1918.

Bili smo vrlo sumnjiavi kada smo prvi put vidjeli ovaj popis. S jedne strane popis ukljuuje vie imena koja bismo oekivali nai imena poznatih osoba koje vezujemo s "okultnim" i "ezoterijom", no s druge strane se na popisu nalazi i vie uvenih i neoekivanih imena osoba za koje ne bismo mogli zamisliti da su se bavile upravljanjem nekim tajnim drutvom, no upravo su ta imena pokuavale prisvojiti razne organizacije XX -og stoljea ne bi li ustanovile neku vrstu sumnjivog "pedigrea". Postoje popisi koje je objavio AMORC, su vremeno drutvo rosenkreuzera iz Kalifornije, i oni ukljuuju gotovo sve znaajne osobe iz povijesti i kulture zapadnoga kruga, iji se rad podudarao ili barem doticao rada samoga Reda. Neke sluajne podu darnosti ili sklonosti tumae se pogreno kao "istaknuto lanstvo", pa se tako kazuje da su Dante, Shakespeare, Goethe i brojni drugi bili rosenkreuzeri - zato to su navodno imali lanske iskaznice i redo vito plaali lanarinu. Isprva je na stav prema popisu koji smo naveli bio podjednako cinian. Meu imenima koja su predvidljiva, povezanima s "okult nim" i "ezoterinim", ovdje su se isticali Nicolas Flamel, najpoznatiji srednjovjekovni alkemiar s bogatom dokumentacijom; Robert Fludd, filozof iz sedamnaestog stoljea, koji je bio predstavnikom hermetike misli i drugih tajnih znanosti; i Johann Valentin Andrea, njemaki suvremenik Fludda, koji je, izmeu ostaloga, napisao neke od radova to su razvili mit o velianstvenom Christianu Rosenkreuzu. Tu su takoer i imena Leonarda da Vincija i Sandra Filipepija, kojega bolje poznajemo pod imenom Botticelli, kao i imena istaknutih znanstve nika poput Roberta Boylea i sir Isaaca Newtona, a meu velikim maj storima Sionskog priorata devetnaestog i dvadesetog stoljea nale su se, navodno, i iznimno znaajne osobe s podruja kulture i knjiev nosti kao to su bili Victor Hugo, Claude Debussy i Jean Cocteau.

Sa svim tim imenima popis iz Dossiers secrets nije mogao ne izgledati sumnjivo, jer je bilo gotovo nezamislivo da su navedeni ljudi upravljali tajnim drutvom, a pogotovo tajnim drutvom koje se bavi lo "okultnim" i "ezoterijom". ovjeku dvadesetoga stoljea je teko povezati Newtona i Boylea s "okultnim" i "ezoterijom", pa ak i Hugoa, Debussyja i Cocteaua, koji su se tim stvarima bavili, no u brojnim i temeljitim istraivanjima njihovih ivota i djela nikada nije bilo spomena da su bili "veliki majstori" nekog tajnog drutva. S druge strane na tom se popisu ne nalaze samo poznata imena. Veina tih imena pripada europskim plemiima visoka roda od kojih su mnogi nepoznati ne samo iroj publici, nego i profesionalnim povjesniarima. Guillaume de Gisors je, 1306. navodno uredio Sionski priorat kao "hermetinu slobodnozidarsku lou", a njegov djed, Jean de Gisors, je navodno bio prvi neovisni veliki majstor Sionskog priorata koji je preuzeo taj poloaj nakon "sjee brijesta" i odvajanja od templara 1188. Nema sumnje da je Jean de Gisors bio povijesna osoba. Roen je 1133., a umro je 1220. Spominje se u brojnim poveljama i bio je barem imenom gospodar uvene tvrave u Normandiji, gdje su se odravali tradicionalni susreti engleskih i francuskih kraljeva i gdje se dogodila sjea brijesta 1188. g. ini se daje Jean bio moan i bogat veleposjednik, koji je sve do 1193. godine bio vazal engleskog kralja, a zna se da je gospodario i imanjem u Engleskoj, u Sussexu, i posjedom Titchfield u Hampshireu. Dossiers secrets navode da je 1169. sreo Thomasa Becketa u Gisorsu, iako se ne navodi svrha tog susreta. Mi moemo potvrditi da je Becket bio 1169. u Gisorsu, pa postoji mogunost da se susreo s gospodarom tvrave, no zapis o tome susretu nismo uspjeli pronai. Ukratko, osim nekoliko laskavih pojedinosti, Jean de Gisors nije za sobom ostavio mnogo tragova. inilo se da se njegova uloga u povijesti svela na postojanje i titulu. Nismo mogli nai naznake o ono me to je radio - to mu je moglo donijeti slavu ili opravdati uspon na poloaj velikog sionskog majstora. Ako je popis velikih majstora bio vjerodostojan, to je Jean uinio da se naao na tome popisu? A ako je popis nastao poslije, zato je u njega uvrten netko tko nije nita vano napravio? inilo nam se kako postoji samo jedno mogue objanjenje, iako ono nije doista mnogo objanjavalo. Poput drugih plemikih imena

s popisa velikih sionskih majstora, Jean de Gisors se pojavljivao u zamrenim rodoslovljima koja su se pojavljivala i na drugim mjestima u "Prioratskim spisima". On je, ini se, zajedno s drugim plemiima, pripadao gustoj umi obiteljskih stabala iji je korijen bila merovinka dinastija. Stoga je izgledalo oito da je Sionski priorat bio u dobroj mjeri domae naravi. Izgledalo je da je Red, na neki nain, u bliskoj vezi s krvnom linijom i lozom. Moda je upravo ta povezanost s krv nom linijom ili lozom bila objanjenje za pojavu raznih imena s titu lama na popisu velikih majstora. Prema navedenom popisu, ini se da su se na poloaju velikog sionskog majstora izmjenjivali pojedinci koji su pripadali u dvije razliite skupine. S jedne strane tu su prisutni velikani koji su kroz ezoteriju, umjetnost ili znanost ostavili trag u zapadnoj tradiciji, umje tnosti i kulturi, a s druge strane tu su pripadnici isprepletene mree plemenitakih, a ponekad i kraljevskih obitelji. To neobino suprot stavljanje do neke je mjere poveavalo istinitost tog popisa, jer ako je netko imao elju "izmijeati pedigre", ne bi bilo smisla uvesti tako mnogo nepoznatih ili davno zaboravljenih plemia. Ne bi bilo smisla ukljuiti Charlesa de Lorrainea, austrijskog feldmarala iz osamnaes tog stoljea, roaka Marije Terezije, koji se pokazao izrazito nespo sobnim na bojnom polju i kojega je iz bitke u bitku poraavao Fridrih Veliki Pruski. U ovom segmentu Sionski priorat se ini i skroman i realistian. On ne tvrdi da je djelovao pod okriljem iznimnih genija, nadljudskih "majstora", prosvijetljenih izabranika, svetaca, mudraca ili besmrtni ka. Naprotiv, on priznaje da su njegovi veliki majstori bili i grjena ljudska bia, predstavnici ljudskoga roda - nekoliko genija, nekoliko dostojanstvenika, nekoliko "prosjenih izdanaka", nekoliko nikogo via, pa ak i nekoliko budalaa. Morali smo se upitati zato bi takav popis, ako je namjerno pod metnut ili laan, ukljuivao tako irok raspon? Ako netko eli izmis liti popis velikih majstora, zar pri tome ne bi upotrijebio iskljuivo slavna imena? Ako netko eli izmijeati pedigre koji ukljuuje Leonarda, Newtona, Victora Hugoa, zato meu njih nije uveo i Dantea, Michelangela, Goethea i Tolstoja, a ne beznaajne ljude poput Edouarda de Bara i Maximiliana de Lorrainea? Zato je na tom popisu bilo toliko "osrednjih veliina", emu relativno slab pisac poput Charlesa

Nodiera, kada su postojali suvremenici poput Byrona ili Pukina? emu jedan jasni ekscentrik poput Cocteaua umjesto ljudi meu narodnog ugleda poput Andre Gidea ili Alberta Camusa? Kako su izostale osobe poput Poussina, ija je veza s misterijem postojala od prije? Ta su nas pitanja progonila i govorila u prilog tome da popis zasluuje ozbiljniju prosudbu prije nego ga odbacimo kao neuspjelu varku. Usredotoili smo se na pojedinano prouavanje velikih majsto ra, njihovih ivotopisa, rada i dostignua, a tijekom tog prouavanja pokuali svako ime na popisu preispitati po sljedeim tokama: 1) Je li postojao izravni ili neizravni osobni dodir tog majstora s njegovim neposrednim prethodnikom i nasljednikom? 2) Je li postojalo krvno ili neko drugo srodstvo velikog majstora s obiteljima koje su zauzimale vano mjesto u rodoslovljima "Prioratskih spisa", s bilo kojom od obitelji merovinkoga podrijetla, osobito s kuom Lorraine? 3) Je li veliki majstor na bilo koji nain bio povezan s Rennes-leChateauom, Gisorsom, Stenayem, Saint Sulpiceom ili s bilo kojim drugim mjestom koje se stalno pojavljivalo tijekom prijanjih istraivanja? 4) Ako se Sion odreivao kao "hermetina slobodnozidarska loa", je li veliki majstor imao sklonost hermetikoj misli i je li bio uklju en u red tajnih drutava? Bilo je teko, a neki put i nemogue, dobiti podatke o navodnim veli kim majstorima prije 1400. godine, no nae ispitivanje onih kasnijih donijelo je zapanjujue rezultate i usuglaenost. Mnogi od njih su na razne naine bili povezani s Rennes-le-Chateauom, Gisorsom, Steneyom ili Saint Sulpiceom. Veina imena s popisa bila je za kuu Lo rraine povezana krvnim vezama ili neki drugi nain - ak je i Robert Fludd sluio kao odgajatelj sinova Henrija de Lorrainea. Od Nicolasa Flamela nadalje, svako ime s popisa, bez iznimke, bilo je povezano za hermetiku misao i esto se povezivalo za tajna drutva - ak i ljudi koje ne bismo odmah vezali s takvim stvarima, kao to su bili Boyle ili Newton. A samo s jednom iznimkom, svi su navodni veliki

majstori imali dodir - neki put izravno, neki put preko zajednikih prijatelja - sa svojim predhodnicima i nasljednicima. Koliko smo uspjeli ustvrditi, postojao je samo jedan "prekid u lancu", iako ni taj, koji je, ini se, nastao u vrijeme Francuske revolucije, izmeu Maximiliana de Lorraina i Charlesa Nodiera, nije ni u kojemu sluaj krajnje dokaziv. U kratkoi ovog poglavlja nije mogue potanko raspraviti svakog pojedinog majstora. Neke manje poznate osobe stjeu vanost samo zbog pozadine svoga doba, pa bi tumaenje te vanosti zahtijevalo due skretanje na zaboravljene povijesne tokove, dok bi u sluaju uvenih imena bilo nemogue obraditi ih paljivije samo na nekoliko stranica. Stoga smo bitno biografsko gradivo o navodnim velikim majstorima i njihovim meusobnim vezama stavili u dodatak knjige. Ovo e se poglavlje baviti irim drutvenim i kulturnim zbivanjima u kojima je niz navodnih velikih majstora igrao zajedniku ulogu, a upravo je u takvim drutvenim i kulturnim zbivanjima nae istrai vanje otkrivalo, kako se ini, jasan trag ruke Sionskog priorata.

Rene d'Anjou
Iako danas gotovo nepoznat, Rene d'Anjou, a zvali su ga "dobri kralj Rene" - bio je jedan od najvanijih ljudi europske kulture predrenesansnog doba. Roen je 1408., a tijekom ivota stekao je puno naslova. Bio je grof od Bara, Provanse, Pijemonta, i Guisea, vojvoda od Calabrije, Anjoua, Lorrainea, kralj Napulja i Sicilije, kralj Aragona, Valencije, Malorce i Sardinije - te moda najzvunija titula kralj Jeruzalema. Ovaj posljednji naslov bio je sasvim nominalan, no podsjeao je na neprekinuti niz koji se pruao unazad do Godfroija de Bouillona, a taj su niz priznavali drugi europski velikai. Jedna od Reneovih keri, Margarita d'Anjou, udala se 1445. za Henrika VI engleskog i odigrala vanu ulogu u ratu dviju rua. U svom ranijem dijelu, karijera Rene d'Anjoua na neki je nejasan nain bila vezana s Ivanom Orleanskom. Koliko je poznato, Ivana je bila roena u gradu Donremy, u vojvodstvu Bar, pa je morala biti Reneovom podanicom. Prvi trag u povijesti ostavila je 1429. godi ne, kada se pojavila u tvravi Vaucouleurs, nekoliko milja uzvodno od Domremyja po rijeci Meuse. Predstavivi se zapovjedniku tvrave,

objavila je svoju "boansku misiju" - da spasi Francusku od engleskih osvajaa i da osigura krunidbu prijestolonasljednika, kasnijeg Karla VII. Da bi uspjela ispuniti svoju misiju trebala se pridruiti prijesto lonasljedniku na njegovu dvoru u Chinonu na rijeci Loirei, daleko na jugozapadu. Meutim, ona od zapovjednika Vaucouleursa nije zahtijevala putovanje u Chinon, nego je zahtijevala posebnu audijen ciju kod vojvode od Lorraine - koji je bio Reneov tast i brat njegovog djeda. U znak uvaavanja njezinog zahtjeva, Ivani je bio odobren pri jam kod vojvode u njegovoj prijestolnici u Nancyju. Rene d'Anjou je bio prisutan kada je ona stigla, i kada ju je upitao to eli, ona je otvorena odgovorila rijeima koje su oduvijek zbunjivale povjesni are: "Vaega sina (zeta), konja i nekoliko dobrih ljudi da me povedu u Francusku". U to vrijeme, a i poslije, mnogo se nagaalo o naravi Reneove i Ivanine veze. Neki, vjerojatno netoni izvori navode da su bili lju bavnici, no neprijeporna je injenica da su se poznavali i da je Rene bio prisutan kada je Ivana zapoela svoju misiju. Ondanji ljetopisci tvrde da je Rene pratio Ivanu na putu za prijestolonasljednikov dvor u Chinonu, i da je bio uz nju tijekom opsade Orleansa. ini se kao da se tijekom narednih stoljea nastojao izbrisati svaki trag mogue Reneove uloge u Ivaninu ivotu. Kasniji Reneovi biografi ne izvje uju o njegovu boravitu ni o njegovim aktivnostima izmeu 1429. i 1431. godine, kad je Ivanina karijera bila na vrhuncu. Pretposta vlja se da je vrijeme provodio na svom vojvodskom dvoru u Nancyju, no nema dokaza koji to potkrjepljuju. Okolnosti govore u prilog tome da je Rene doista pratio Ivanu u Chinon, jer ako je tamo postojao vladar, onda je to bila Iolanda d'Anjou, koja je grozniavom i bezvoljnom prijestolonasljedniku ulijevala hrabrost i samopouzdanje. Iolanda je bila ta koja je uzela u zatitu Ivanu i pruila joj slubenu potporu, svladavi otpor dvora prema vidovitoj djevojci i osigurala joj ovlasti da prati vojsku do Orleansa. Iolanda je uvjerila prijestolonasljednika da bi Ivana mogla biti spasiteljica kao to je sama tvrdila, ali je i smislila da prijesto lonasljednik oeni - njezinu ker. Uz sve to ne zaboravimo da je Io landa bila majka Rene d'Anjoua.

Prouavajui ove pojedinosti postajali smo sve vie uvjereni, kao i mnogi suvremeni povjesniari, da se u pozadini zbivanja odigravala neka zamrena spletka na najvioj razini. to smo vie propitivali uzlaznu karijeru Ivane Orleanske, to nam je sve vie sliila na "namje taljku". Kao da se netko okoristio popularnom legendom o "djevici iz Lorrainea" i igrajui se masovnom psihologijom, smislio i izveo tako zvanu misiju Djevice iz Orleansa. To, dakako, ne znai da je tajno dru tvo moralo postojati, ali se ini vrlo vjerojatnim. A ako je postoja lo, ovjek koji je njime upravljao lako je mogao biti Rene d'Anjou.

Rene i tema Arkadije

Ako Rene i jest bio povezan s Ivanom Orleanskom, njegova kasnija karijera najveim dijelom vie nije bila vezana uz ratovanje. Za razli ku od mnogih svojih suvremenika, Rene je bio manje ratnik, a vie dvorjanin i u tom je pogledu bio ovjek ispred svoga vremena, glasnik istananih talijanskih prineva renesanse. Iznimno dobro obrazo van, mnogo je pisao i sam ilustrirao svoje knjige, poeziju, mistine alegorije, kao i prirunike turnirskih pravila. Potpomagao je razvoj znanosti, a neko vrijeme u njegovoj je slubi bio i Kristofor Kolumbo. Poznavao je ezoterijsku tradiciju, a meu njegovim se dvorjanima nalazio i idovski astrolog, strunjak za kabalu i lijenik poznat pod imenom Jean de Sain-Remy. Prema brojnim izvijeima, Jean de Saint-Remy bio je djed Nostradamusa, uvenog proroka iz esnaes toga stoljea koji takoer ima ulogu u ovoj naoj prii. Rene se zanimao za vitetvo i romanse o kralju Arturu, a ini se da se osobito bavio Gralom. Za njega tvrde da se ponosio velian stvenim peharom od crvenog kamena, porfira, koji je, kako je sam tvrdio, upotrijebljen na svadbi u Kani. Nabavio ga je u Marseillesu, gdje se, po narodnoj predaji Magdalena iskrcala s Gralom. Neki su ljetopisci zapisali da je na peharu kojega je Rene posjedovao - moda tom istom - na samom njegovom rubu bio zagonetni zapis: Qui bien beurra Dieu voira. Qui beurra tout d'une baleine Voira Dieu et la Madelaine.

(Koji dobro pije, Vidjet e Boga. Koji naiskap ispije, Vidjet e Boga i Magdalenu.) Bilo bi netono smatrati Rene d'Anjoua jednim od glavnih pokretaa iz sjene fenomena kojega danas nazivamo renesansom. Zbog svojih brojnih talijanskih posjeda, on je proveo nekoliko godina u Italiji, a preko bliskog prijateljstva s vladajuom obitelji Sforza iz Milana, uspostavio je vezu s obitelji Medici iz Firenze. Ima dosta razloga zbog kojih smo povjerovali da je Reneov utjecaj u velikoj mjeri naveo Cosima de' Medicija da potakne niz ambicioznih projekata koji su bili predodreeni da izmijene zapadnu civilizaciju. Godine 1439, koju je Rene proveo u Italiji, Cosimo de'Medici poeo je slati svoje ljude po svijetu u potrazi za drevnim rukopisima. Nakon toga je 1444. Cosimo osnovao prvu europsku javnu knjinicu, Knjinicu San Marco, i na taj nain poeo osporavati iskljuivo pravo Crkve na znanje. Na izravni Cosimov nalog po prvi su put pre vedena Platonova djela, cijeli niz neo-platonskih, pitagorejskih, gnostikih i hermetikih tekstova, i kao takvi, postali su lako dostupni. Co simo je takoer uputio firentinsko Sveuilite da zapone s uenjem grkog jezika, nakon stanke koja je u Europi trajala gotovo sedamsto godina. Stvorio je i akademiju pitagorejskih i platonskih studija, pa je ta Akademija ubrzo potaknula otvaranje mnogih slinih ustanova irom talijanskog poluotoka, koje su postale tvravama zapadne ezoterijske tradicije. Upravo je iz tih ustanova procvjetala visoka kultura renesanse. Osim to je pridonio stvaranju akademija, ini se da je Rene d'Anjou na njih prenio i jednu od svojih omiljenih simbolikih tema - Arkadiju, koja se u post-kranskoj kulturi Europe javlja po prvi put upravo s njim. On je 1449. godine na svojemu dvoru u Tarasconu postavio na pozornicu niz igrokaza koji su se nazivali pas d'armes, to su bili neobini spojevi turnira i maskerada, gdje su se vitezovi meusobno suprotstavljali, ali su u isto vrijeme izvodili neku vrstu predstave ili drame. Jedan od njegovih najudnijih komada zvao se "Pastiriin pa d'arm". Pastirica, koju je tumaila njegova tadanja ljubavnica, bila je lik iz Arkadije i utjelovljavala je filozofske i roman-

tine atribute. Upravljala je turnirom gdje su vitezovi predstavljali alegorine likove i na taj nain uprizorivali sukobe vrijednosti i ideja. Predstava je bila spoj pastoralne arkadijske romanse i raskonih sveanosti Vitezova okruglog stola i misterija svetoga Grala. Arkadija se pojavila i na drugim mjestima u Reneovim djelima. esto je oznaava kao izvor ili nadgrobni kamen, a i jedno i drugo dovodi se u vezu s podzemnim tokom rijeke. Po spomenu, rijeka se obino vezivala za Alpheus, sredinju rijeku iz stvarne pokrajine Arkadije u Grkoj, koja ponire, a smatra se da ponovo izvire na vrelu kod Arethuse na Siciliji. Od najstarijih vremena antike, pa do Coleridgeovog "Kubla Kana", rijeka Alpheus smatra se svetom. Njezino ime nosi isti korijen kao i grka rije "alpha", koja znai "prvi" ili "izvor". Rene je, ini se, mislio da motiv podzemnog toka obiluje simboli kim i alegorijskim znaenjima. ini se da je taj motiv podrazumijevao i "podzemnu" ezoterijsku tradiciju pitagorejske, gnostike, kabalistike i hermetike misli. Taj se motiv mogao odnositi i na neto vie od opeg zbira uenja, na neki stvarni podatak, na neku "tajnu" koja se prenosila tajno s koljena na koljeno. A opet, mogao se odnositi i na jednu nepoznatu i na taj nain "podzemnu" krvnu lozu. Na talijanskim akademijama pojam "podzemnog toka" poprimao je razliite razine znaenja, i tako se esto pojavljivao da su same akademije esto pridruivale pridjev arkadijske. Tako je 1502. obja vljeno veliko djelo, dugaka poema pod nazivom Arcadia, koju je napisao Jacopo Sannazaro. Napomenimo da je nekoliko godina prije neki Jacques Sannazar, vjerojatno Jacopov otac, bio u pratnji Renea d'Anjoua po Italiji. Sannazarova je poema 1553. prevedena na francu ski, a bila je, to je zanimljivo, posveena kardinalu od Lenoncourta, pretku grofa od Lenoncourta, koji je u dvadesetom stoljeu sastavio rodoslovlja u "Prioratskim spisima". Tijekom esnaestog stoljea Arkadija i "podzemni tok" postali su dijelom visoke kulturne mode. U Engleskoj je sir Philip Sidney svoje najznaajnije djelo naslovio tim imenom, Arcadia? U Italiji je Torquatto Tasso napisao svoje remek djelo Osloboeni Jeruzalem, u kojemu se bavi osvajanjem svetoga Grada od strane Godfroija de Bouillona. U sedamnaestom stoljeu motiv Arkadije dostie vrhunac u slikarstvu kod Nicolasa Poussina, slikom "Les Bergers d'Arcadie".

Kako smo dalje istraivali, inilo nam se da se tim "podzemnim tokom" neprestano ukazivalo na neku vrstu predaje, hijerarhije vrije dnosti ili stavova; moda nekakva skupina podataka. Taj motiv kao da je dobio opsesivne razmjere kod nekih politiki istaknutih obi telji toga doba, od kojih su sve, neizravno ili izravno bile vezane s rodoslovljima iz "Prioratskih spisa". ini se kao da su te obitelji pre nijele taj motiv na umjetnike koje su titili, pa se tako moe pratiti slijed od Rene d'Anjoua do obitelji Medici, Sforza, Este i Gonzaga. Ove posljednje obitelji dale su (prema Prioratskim spisima) Sionu dva velika majstora, Ferrentea de Gonzagu i Louisa de Gonzagu, grofa od Neversa. Od tih obitelji spomenuti motiv, ili to "neto", nalo je put do radova najsjajnijih pjesnika i slikara toga doba, meu kojima su bili Botticelli i Leonardo da Vinci.

Manifesti rosenkreuzera
Na neki nain slino irenje ideja dogodilo se u sedamnaestom stoljeu u Njemakoj, a zatim se proirilo po Engleskoj. Prvi od takozvanih manifesta rosenkreuzera pojavo se 1614., a drugi tekst je uslijedio godinu dana poslije. Ti su manifesti privukli veliku pozornost u to vrijeme, izazvali negodovanja Crkve, osobito isusovaca, ali i izmami li veliku potporu slobodoumnih skupina protestantske Europe. Meu najglasnije i najutjecajnije predstavnike rosenkreuzerske misli pripa dao je Robert Fludd, koji je na popisu naveden kao esnaesti veliki majstor Sionskog priorata, na vlasti od 1595. do 1637. godine. Manifesti rosenkreuzera su izmeu ostaloga objavili i priu o legen darnom Christianu Rosenkreuzu. Navijestili su da potjeu od tajnog "nevidljivog" bratstva "izabranika" Njemake i Francuske. Obeali su preobraaj svijeta i ljudskih saznanja u skladu s ezoterijskim, hermetikim naelima - s "podzemnim tokom" koji je potekao kroz renesansu od Renea d'Anjoua. Najavili su novo razdoblje, razdoblje u kojemu e se ovjek othrvati prijanjim sponama i osloboditi do tada usnule "tajne prirode" i zavladati vlastitom sudbinom u skladu s harmonijom svedopiruih, univerzalnih i kozmikih zakona. Istodob no, manifesti su politiki bili vrlo ubojiti napadima na Katoliku crkvu i Sveto Rimsko carstvo. Danas je ope prihvaeno da je te ma nifeste napisao njemaki teolog i ezoterik, Johann Valentin Andrea,

koji se na popisu velikih majstora nalazi iza Roberta Fludda. Ako ih pak nije napisao Andrea, sigurno ih je napisao netko od njegovih su radnika. Godine 1616. pojavio se trei tekst rosenkreuzera, Kemijsko vjen anje Christiana Rosenkreuza. Ovo je djelo bilo nepotpisano, kao i dva prethodna, no sam Andrea je poslije priznao da ga je sastavio kao "alu" ili komediju. Kemijsko vjenanje je sloena hermetina alegorija koja je poslije utjecala na djela poput Goetheova Fausta. Frances Yates je pokazala da djelo sadri odjeke engleske ezoterijske prakse Johna Deeja, koji je utjecao takoer i na Roberta Fludda. Andreovo djelo takoer pri ziva romanse o Gralu i prie o vitezovima templarima. Za Christiana Rosenkreuza se tako navodi da je bio odjeven u bijeli plat s crvenim kriem na ramenu. Tijekom pripovijedanja odvija se predstava, alego rija unutar alegorije, u kojoj se pojavljuje princeza neke "kraljevske" loze, ije su zakonite posjede prisvojili Mauri, i koja se nala izbaena na obali u drvenom sanduku. Poslije se predstava bavi njenim sretnim i nesretnim doivljajima sve do udaje za princa koji e joj pomoi da vrati svoju batinu. Otkrili smo tijekom istraivanja razliite neizravne veze izmeu Andreae i obitelji ija su rodoslovlja navedena u "Priroratskim spisi ma". Izravnu vezu nismo uspjeli otkriti osim, moda, s Friedrichom, izbornim knezom Rajne. Friedrich je bio neak vanog francuskog protestantskog voe Henri de la Tour d'Auvergnea, koji je bio vikont Turrennea i vojvoda Buillona - to je bila i stara titula Godfroija de Bouillona. Henrik je takoer bio povezan s obitelji Longueville, koja se esto javljala i u "Prioratskim spisima" i tijekom naih istraivanja. Godine 1591. Henrik se vraki namuio kako bi se domogao grada Steneya. Friedrich se 1613. oenio Elizabetom Stuart, keri engleskog kralja Jamesa I, unukom kotske kraljice Mary i praunukom Marie de Guise, gdje moramo znati da je Guise bio mlai izdanak kue Lorraine. Marie de Guise je stoljee prije bila udana za vojvodu od Loguevilla, a poslije njegove smrti za kotskog kralja Jamesa V. Na taj nainje stvoren dinastiki savez kua Stuart i Lorraine i sukladno tome, Stuarti su se poeli javljati u rodoslovljima "Prioratskih spisa", a An drea, kao i trojica velikih majstora koji su ga naslijedili, pokazali su

razliito zanimanje za kotsku kraljevsku kuu. Za to vrijeme kua Lorraine je bila u tekoama, pa je za pretpostaviti da je Sion, ako je u to vrijeme bio jedinstven i djelatan Red, svoju odanost usmje rio barem privremeno, na neusporedivo utjecajnije Stuarte. U svakom sluaju je Friedrich Palatinski, nakon to je oenio Elizabetu Stuart, ustanovio neku vrstu ezoterijski usmjerenog dvora u svojoj prijestolnici u Heidelbergu. Francis Yates navodi sljedee: U palatinstvu* se stvarala kultura koja je proizala iz renesanse, ali prisutne su bile i nove tenje - kultura koja bi se mogla odredi ti pridjevom "rosenkreuzerska". Princ oko kojega su se vrtjele ove struje bio je Friedrich, izabrani palatin, a njegovi zastupnici su se nadali politiko-vjerskom izrazu svojih ciljeva... Friedrichov pokret... je bio pokuaj da se tim strujama pridoda politiko-vjerski izraz, da se stvori uzor hermetikog preobraaja, ije je sredite pravi princ... To... je stvorilo kulturu, "rosenkreuzersku" dravu iji je dvor bio u Heidelbergu. ini se da su nepoznati "rosenkreuzeri" i njihovi simpatizeri obdari li Friedricha za misiju, koja je bila podjednako duhovna koliko i politika. Friedrich se spremno prihvatio ponuene uloge sa svim nadanjima i oekivanjima. Tako je 1618. godine prihvatio eku krunu, koju su mu ponudili tamonji buntovni plemii, ime se izloio srdbi pape i Svetog Rimskog carstva i ubrzao kaos Tridesetogodinjeg rata. U roku od dvije godine on i Elizabeta protjerani su u Nizozemsku, a Heidelberg su pregazile katolike snage. Sljedeih dvadeset i pet godina Njemaka je postala popritem najogorenijeg, najkrvavijeg i najskupljeg sukoba u povijesti Europe sve do dvadesetog stoljea, a tim je sukobom Crkva gotovo uspjela ponovo uspostaviti hegemo niju kakva je postojala za vrijeme Srednjega vijeka. Usred komeanja koje je oko njega bjesnilo, Andrea je stvorio mreu vie ili manje tajnih drutava koja su bila poznata kao kran ske udruge. Andrea je zamislio da se na elu svakoga drutva nalazi po jedan bezimeni princ, kojemu su pomagali dvanaest drugih prin* Palatinstvo je podruje pod vlau vojvode palatina koji ima kraljevske privilegije i prava na svom teritoriju .

eva podijeljenih u trojke. Svaki od tih prineva morao je biti strunjak u podruju koje je bilo predmetom njegova prouavanja. Osnovna svrha kranskih udruenja bila je ouvati saznanja, posebice, naj novija znanstvena istraivanja, kojima je Crkva prijetila i proglaa vala ih heretikima. Istodobno su kranske udruge djelovale kao azili osobama u bijegu pred Inkvizicijom, koja je pratila napredovanje katolike vojske i imala namjeru iskorijeniti sve znakove "rosenkreuzerske" misli. Na taj su nain mnogi znanstvenici, filozofi i ezoterici nali spas u ustanovama to ih je stvorio Andrea. Uz njihovu pomo mnogi su tajno prebaeni u sigurnost Engleske, gdje je slobodno zidarstvo bilo tek u osnivanju. Te kranske udruge mogle su znaajno utjecati na kasniju organizaciju, organizaciju sustava slobodnozidarskih loa. Meu izbjeglim Europljanima koji su stigli do Engleske bio je i velik broj Andreaovih osobnih suradnika: Samuel Hartlib, Adam Komensky koji je bio bolje poznat pod imenom Comenius i s kojime se Andrea neprekidno dopisivao, Theodore Haak, koji je takoer bio osobni prijatelj Elizabete Stuart i s njome se dopisivao, te doktor John Wilkins, bivi osobni kapelan Friedricha Palatinskog i kasniji biskup Chestera. Po dolasku u Englesku ti su se ljudi tijesno povezali sa slobodnozidarskim loama. Bili su bliski s Robertom Morayem, iji je ulazak u jednu slobodnozidarsku lou 1641. godine jedan od najranije zabi ljeenih podataka o slobodnim zidarima, zatim s Eliasom Asmoleom, antikvarom i strunjakom za viteke redove koji je u slobodne zida re stupio 1646., i s mladim i vrlo naprednim Robertom Boyleom, koji je, iako nije bio slobodni zidar, pripadao jednom drugom, jo neobinijem tajnom drutvu. Nema vrstih dokaza da je to drutvo bio Sionski priorat, ali Boylea "Prioratski spisi" navode da je postao ve likim majstorom Siona poslije Andreae. Za vrijeme Cromwellova protektorata ovi dinamini europski i engleski umovi stvorili su ono to je Boyle nazvao "nevidljivim ko ledom", kao dalekim odjekom manifesta rosenkreuzera. Kada je 1660. godine ponovo uspostavljena monarhija, "nevidljivi koled" je postao Kraljevsko drutvo, kojemu je bio pokroviteljem Charles II, vladar iz kue Stuart. Svi su lanovi osnivai Kraljevskog drutva

bili slobodni zidari, a moglo bi se rei i da je Kraljevsko drutvo u poetku bilo slobodnozidarska ustanova koja je nastala preko Andreaovih kranskih udruga iz "nevidljivog rosenkreuzerskog bratstva". To nije trebao biti vrhunac "podzemnog toka", nego je on naprotiv, tekao od Boylea do sir Isaaca Newtona, koji je naveden kao sljedei veliki majstor Siona, a preko njega u zamrene pritoke slobodnozidarskih loa osamnaestog stoljea.

Dinastija Stuart
"Prioratski spisi" navode Charlesa Radclyffa kao velikog sionskog majstora nakon Newtona. Njegovo ime ne zvui tako poznato kao Newton, Boyle, pa ak i Andrea, i isprva nismo bili sigurni tko je on bio. Meutim, kada smo poeli istraivati, izronila je osoba koja je, iako u sjeni, odigrala znaajnu ulogu u povijesti kulture osamnaes toga stoljea. Od esnaestog stoljea su Radclyffi bili utjecajna obitelj iz Sje verne Umbrije, a godine 1688, neposredno prije nego to je bio svrg nut, James II ih je proglasio grofovima od Derwentwatera. Charles Radclyff roen je 1693. godine, a njegova majka je bila nezakonita ki Charlesa II i kraljeve ljubavnice, Moll Davis. Radclyff je tako preko majke bio kraljevske krvi, unuk pretposljednjeg vladara iz dina stije Stuart, ali i brati Lijepog Princa Charlieja i Georgea Leeya, grofa od Lichfielda- jo jednog nezakonitog unuka Charlesa II. Stoga ne treba uditi da je Radclyff veliki dio ivota posvetio Stuartima. Godine 1715. Stuarti su se oslanjali na "starog pretendenta", Jamesa III, koji je bio u progonstvu i ivio u Bar-le-Ducu, pod zatitom vojvode od Lorraine. Radclyffi njegov stariji brat sudjelovali su u kotskoj pobuni 1715. godine, bili zarobljeni i zatvoreni, a James po gubljen. Charles je, kako se ini, uz pomo grofa od Lichfielda, izveo smjeli bijeg iz zatvora Newgate, i nakon toga se pridruio jakobitskim* redovima u Francuskoj. U godinama koje su uslijedile postao je osobnim tajnikom "mladog pretendenta" Lijepog Princa Charlieja.
* Nakon graanske revolucije i pogubljenja Charlesa I, Oliver Cromwell je proglasio republiku (1649. - 1660.), no 1648. uklonio je Parlament iz upravljanja dravom i zavla dao kao "lord protektor". Nakon njegove smrti, dinastija Stuart ponovno dolazi na vlast

Godine 1745. Lijepi princ Charlie iskrcao se u Engleskoj i zapo eo svoj uzaludan pokuaj da vrati Stuarte na britansko prijestolje. Iste je godine, na putu da mu se pridrui, uhvaen Radclyff na fran cuskom brodu kod Dogger Banka. Godinu dana poslije "mladi pre tendent" teko je poraen u bitci kod Culloden Moora, a nekoliko mjeseci poslije ivot Charlesa Radclyffa zavrio je pod krvnikovom sjekirom u londonskome Toweru. Za vrijeme boravka u Francuskoj Stuarti su se ozbiljno bavili ire njem slobodnoga zidarstva, i njih se najee smatra izvorom osobitog oblika slobodnoga zidarstva poznatog pod nazivom "kotski obred". "kotski obred" uveo je vie stupnjeva od onih koje su nudili drugi slobodno-zidarski sustavi toga doba, i nudio inicijaciju u vee i dublje misterije, koji su, kako se pretpostavljalo, ouvani i prenijeti iz kotske. "kotski obred" uspostavljao je izravnije slobodnozidarske veze i razliitih djelatnosti - alkemije, kabale i hermetike, - koje su se smatrale da potjeu od rosenkreuzera. Isticala se ne samo drevnost, nego i slavno podrijetlo "zanata". Slobodno zidarstvo kotskog obreda vrlo je vjerojatno prvi pro glasio, a moda i ustanovio Charles Radclyff, no u svakom sluaju se tvrdi da je osnovao prvu slobodnozidarsku lou u Europi izvan Engleske, u Parizu 1725. godine. Tijekom te ili moda sljedee godi ne, ini se da je bio priznat kao veliki majstor svih francuskih loa, a kao takvoga ga spominju deset godina poslije, 1736. godine. Za irenje slobodnog zidarstva osamnaestog stoljea Radclyff se ini zaslunijim od bilo koga drugoga. To nije bilo uvijek ba najjasnije, jer se Radclyff poslije 1738. godine poneto pritajio, i ini se da je dosta radio preko posrednika i zastupnika. Od tih zastupnika najvaniji i najuveniji je bio zago netni ovjek poznat kao vitez Andrew Ramsay. Ramsey je roen u kotskoj osamdesetih godina sedamnaestog stoljea. Kao mlad ovjek postao je lanom polu-slobodnozidarskog, polu-rosenkreuzerskog drutva koje se nazivalo Philadelphians. Meu lanovima tog drutva bila su jo barem dva prijatelja Isaaca Newtona. Ramsay ga je bezgranino potovao, smatrajui ga nekom vrstom
* Jakobiti su bili pristae Jamesa II iz dinastije Stuart

mistinog "izabranika", ovjekom koji je ponovo otkrio i obnovio vjene istine to su bile skrivene u drevnim misterijima. Ramsay je imao i drugih veza s Newtonom. Bio je povezan s Jeanom Desaguliersom, jednim od Newtonovih najbliih prijatelja; tije kom 1717. godine studirao je matematiku kod Nicolasa Fatia de Duilliera, najprisnijeg Newtonova suradnika, koji je, kao i Newton, pokazivao zanimanje i naklonost kamizarima - sljedbi heretika nalik katarima, koje su tada proganjali po junoj Francuskoj i bili neka vrsta cause celebre Duillieru. Ramsey je oko 1710. godine bio u Cambraiju i u vrlo bliskim odnosima s mistikim filozofom Fenelonom, bivim predstojnikom Saint Sulpicea, u to vrijeme tvrave vrlo sumnjivih pravovjerja. Ne zna se tono kada se upoznao s Charlesom Radclyffom, no dvade setih godina osamnaestog stoljea bio je tijesno vezan s jakobitima, a neko vrijeme je bio i uitelj Lijepog Princa Charlieja. Pored svojih jakobitskih veza Ramsay se vratio u Englesku 1729., gdje je usprkos nedovoljnom obrazovanju, odmah bio primljen u Kraljevsko drutvo, a postao je i lanom neto opskurnije ustanove koja se zvala Klub gospode iz Spaldinga. U tom klubu su takoer bili lanovi Desagulier, Alexander Pope i, do svoje smrti 1727., Isaac Newton. Oko 1730. godine Ramsay se vratio u Francusku i poeo puno raditi za slobodno zidarstvo. Primijeeno je daje sudjelovao na sastan cima loa s brojnim uvenim osobama, meu kojima je bio i Desaguliers. Uivao je posebno pokroviteljstvo obitelji Tour d'Auvergne, vikonta od Turennea i vojvoda od Bouillona - koji su sedamdeset i pet godina prije bili vezani s Friedrichom Palatinskim. U Ramsayovo vrijeme vojvoda od Bouillona je bio i roak Lijepog Princa Charlie ja, i jedna od vodeih osoba meu slobodnim zidarima. Darovao je Ramsayu jedno imanje i imenovao ga odgajateljem svoga sina. Ramsay je 1737. godine objavio svoje uveno djelo "Oration", raspravu u kojoj je iscrpno iznio povijest slobodnoga zidarstva, i koja je poslije postala polaznim spisom " z a n a t a " . Na temelju ovog djela Ramsay je postao najistaknutiji zagovornik slobodnoga zidar stva svoga doba. Nas je istraivanje uvjerilo da je istinski glas iza Ramsaya pripadao Charlesu Radclyffu, predsjedatelju loe u kojoj je Ramsay iznio svoju raspravu, i koji se poslije ponovo pojavio

1743. kao glavni organizator Ramsayeva pokopa. Ako je Radclyff radio u sjeni Ramsaya, ini se da je upravo Ramsay predstavljao kariku izmeu Radclyffa i Newtona. Usprkos ranoj Radclyffovoj smrti 1746. godine sjeme koje je rasuo po Europi poelo je raati plodovima. Ranih pedesetih godina osamnaestog stoljea pojavio se novi poklisar slobodnoga zidarstva, Nijemac Karl Gottlieb von Hund. On je tvrdio da je bio iniciran 1742., godinu dana prije Ramsayeve smrti, a etiri prije Radclyffove. Tvrdio je takoer da je prigodom iniciranja bio uveden u novi sustav slobodnoga zidarstva kojeg su mu povjerili "neznani starjeine", a koji su bili vezani s jakobitskim ciljevima. Hund je isprva vjerovao da je ovjek koji je predsjedao njegovoj inicijaciji bio Lijepi Princ Charlie, no iako se poslije uspostavilo da to nije bilo tono, Hund je ostao uvjeren da je ta nepoznata osoba bila u bliskoj vezi s "Mladim pretendentom". Nama se ini razumnim pretpostaviti da je to mogao biti Charles Radclyff. Sustav slobodnog zidarstva u koji je Hund bio uveden je neto proiren "kotski obred" - poslije je bio poznat kao "stroga pokor nost". Taj naziv je izveden iz zavjeta koji je iziskivao nepokolebljiv, slijep posluh tajanstvenim "neznanim starjeinama". Osnovna dogma "stroge pokornosti" bila je neposredna veza s vitezovima templarima od kojih su neki, dakle, preivjeli istragu od 1307. do 1314. godine i nastavili svoj rad u kotskoj. Ova nam je tvrdnja bila poznata, a naa istraivanja su kazivala da je donekle moemo prihvatiti kao istinitu. Skupina templara se borila na strani Roberta Brucea u bitci kod Bannockburna. Kako se papinska bula kojom je raspustio templare nikada nije pojavila u kotskoj, Red tamo nikada slubeno nije bio rasputen, a mi smo u kotskoj pronali neto nalik templarskom groblju u Argyllshireu. Najstarije nadgrobno kamenje na tom groblju potjee iz trinaestog, a ono novije iz sedamnaestog stoljea. Starije kamenje je na jedin stven nain obraeno, a urezani simboli jednaki su onima to su na eni u templarskim zapovjednitvima u Engleskoj i Francuskoj, dok su na novijem kamenju ti simboli pomijeani sa strogo slobodnozidarskim motivima, to svjedoi o nekoj vrsti zdruivanja. Iz toga smo zakljuili da nije nemogue da je Red zaista opstao u divljem bespuu

srednjovjekovnog Argylla, odravajui se na ivotu potajno, vraajui se svjetovnim aktivnostima, a u udruzi sa slobodnozidarskim gildama i vladajuim klanovima. Stoga, podrijetlo na koje je, po Hundu, polagala pravo "stroga pokornost", nije izgledalo nevjerojatno. Na vlastitu alost, a poslije i sramotu, on nije uspio dalje razraditi svoj novi sustav slobodnoga zidarstva, a na kraju su ga suvremenici odbacili kao varalicu i optu ili da je izmislio priu o vlastitoj inicijaciji, susretu s "neznanim starjeinama" i ovlastima da iri "strogu pokornost". Na te napade Hund je odgovarao da su ga njegovi "neznani starjeine" neobjanjivo napustili, obeavi da e mu se ponovo javiti s daljim uputama, ali to nikada nisu uinili. On je na svojoj prii ustrajao sve do kraja ivota, tvrdei da su ga njegovi pokrovitelji napustili i da su doista postojali. to smo due promiljali Hundove iskaze, zvuali su nam sve uvjerljivije, pa nam se uinilo da je on bio bespomona rtva koja nije bila namjerno izdana, nego su tome pridonijele okolnosti izvan iije moi. U vrijeme kad je Hund prema vlastitom iskazu bio iniciran 1742., jakobiti su jo uvijek bili mona politika snaga u Europi. Radclyff je 1746. bio mrtav, kao i mnogi njegovi prijatelji, dok su oni preostali bili ili po zatvorima ili u progonstvu, neki ak i u Sje vernoj Americi. Ako Hundovi "neznani starjeine" nisu uspjeli po novo s njime uspostaviti vezu, ini se da taj propust nisu uinili na mjerno. injenica da je Hund naputen neposredno nakon propasti jakobita na neki nain potvruje njegovu priu. Jo jedan djeli dokaza govori u prilog ne samo Hundovim tvrdnja ma, nego i u prilog "Prioratskih spisa", a taj dokaz je popis velikih majstora vitezova templara kojega je Hund navodno dobio od svojih "neznanih starjeina". Po vlastitim istraivanjima zakljuili smo da je popis velikih majstora templara u Dossiers secrets bio toan, i to u mjeri koja navodi na pomisao da je popis rezultat "nedostupnih podataka". Osim to je na jednom mjestu jedno ime bilo drukije napisano, popis koji je Hund iznio potpuno se slagao s onim iz Dos siers secrets. Dakle, Hund je doao do popisa velikih majstora tem plara koji je bio toniji od bilo kojeg drugog u to vrijeme, a moramo napomenuti da su tada jo mnogi spisi na koje smo se mi poslije

oslanjali bili izdvojeni i nedostupni u Vatikanu. To na neki nain potvruje da Hundova pria o "neznanim starjeinama" nije bila izmiljena, a pokazuje i da su te "starjeine" bile dobro obavijetene o radu templara i da su morali imati pristup "povlatenim izvorima". Ipak, usprkos optubama, Hund nije ostao bez prijatelja. Nakon propasti jakobita naao je bliskog zatitinika u osobi svetog rimskog cara, koji je u to vrijeme bio Franjo, vojvoda od Lorraine. On je, oenivi se Marijom Terezijom Austrijskom 1735. godine povezao kue Habsburga i Lorraine i osnovao dinastiju Habsburg-Lorraine, a sudei po "Prioratskim spisima" upravo je Franjin brat, Charles de Lorraine naslijedio Radclyffa kao veliki majstor Siona. Franjo je bio prvi europski princ koji je postao slobodni zidar i koji je svoje slobodnozidarske veze uinio javnima. On je bio iniciran 1731. godine u Haagu, koji je postao tvravom ezoterijskih djelatno sti jo u vrijeme kada su se tamo smjestili rosenkreuzerski krugovi tijekom tridesetogodinjeg rata. ovjek koji je vodio Franjinu inici jaciju bio je Jean Desaguliers, bliski suradnik Newtona, Ramsaya i Radclyffa, a ubrzo nakon inicijacije, Franjo je due vrijeme proveo u Engleskoj. Tamo je postao lanom one ustanove bezazlenog imena, Kluba gospode iz Spaldinga. Tijekom godina koje su uslijedile Franjo Lotarinki je postao vje rojatno najzasluniji od svih europskih velikaa za irenje slobodnoga zidarstva. Njegov dvor u Beu postao je na neki nain europska slobodnozidarska prijestolnica, kao i sredite irokog spektra raznih ezoterijskih zanimanja. Franjo se bavio alkemijom, a u Hofburgu, carskoj palai, bio je smjeten alkemijski laboratorij. Poslije smrti posljednjeg Medicija postao je vojvodom Toskane i suprotstavljao se Inkviziciji kad je progonila, slobodne zidare. Charles Radclyff, koji je izvan Engleske u Europi osnovao prvu slobodnozidarsku lou, u Franji je naao ilavog nasljednika.

Charles Nodier i njegov krug

Ako ga usporedimo s vanim kulturnim i politikim osobama koje su mu prethodile, pa ak i s ovjekom kao to je bio Charles Rad clyff, ini se nevjerojatnim da je za sljedeeg velikog majstora bio izabran Charles Nodier. Poznavali smo ga kao neku knjievnu iznim-

ku, kao osrednjeg knjievnika, rjeitog esejistu, drugorazrednog romanopisca i autora kratkih pria u tradiciji E. T. A. Hofmanna i poslije, Edgara Allana Poea. Ipak, u svoje vrijeme Nodiera su smatrali istaknutom osobom u podruju kulture i njegov je utjecaj bio golem, a pokazalo se da je s naom istragom bio povezan na vie naina to nas je zaudilo. Nodier je oko 1824. godine ve bio poznat knjievnik. Te je go dine promaknut na mjesto glavnoga knjiniara Arsenalske knjinice, u kojoj se nalazila najvea francuska zbirka srednjovjekovnih i osobito okultnih rukopisa. Navodno je Arsenal, meu ostalim dragocjeno stima posjedovao i alkemijska djela Nicolasa Flamela, srednjovje kovnog alkemiara koji je bio jedan od prvih velikih majstora. Arsenal je takoer posjedovao i osobnu knjinicu kardinala Richelieua, bogatu zbirku djela o magijskoj, kabalistikoj i hermetikoj misli. Kada je izbila francuska revolucija, samostani irom zemlje su poharani, a sve knjige i rukopisi poslani na uvanje u Pariz. Nakon toga je Napoleon 1810. godine u elji da stvori konanu svjetsku knjinicu zaplijenio gotovo cijelu vatikansku knjinicu i prenio je u Pariz. Bilo je tamo vie od tri tisue sanduka spisa, a neki su - naprimjer, spisi koji su se odnosili na templare - bili osobito traeni. Iako je neto od ovih mate rijala poslije vraeno u Rim, veliki je dio ostao u Francuskoj, a upravo je ta vrsta gradiva - okultne knjige i rukopisi, radovi, opljakani po samostanima i arhivima Vatikana - prolazila kroz ruke Nodiera i njego vih suradnika. Oni su je paljivo razvrstavali, popisivali i istraivali. Meu Nodierovim suradnicima na ovom poslu bili su Eliphas Levi i Jean Baptiste Pitois, koji je objavljivao pod pseudonimom Paul Christian. Radovi ove dvojice su sljedeih godina potaknuli veliku obnovu zanimanja za ezoteriju. Upravo njih trojica bili su ishodite onoga to je poslije nazvano francuskom "okultnom obnovom" de vetnaestog stoljea. Pitoisovo djelo Povijest i primjena magije po stalo je biblijom onih koji su prouavali tajna umijea u devetnaestom stoljeu. To djelo, koje je nedavno ponovo izdano na engleskom jeziku - s izvornom posvetom Nodieru - sada je traeno meu su vremenim istraivaima okultnog. Nodier je tijekom svog slubovanja u Arsenalu nastavio puno pisati i objavljivati. Meu najznaajnije od njegovih kasnijih rado-

va spada raskono ukraeno djelo u vie svezaka velike antikvarne vrijednosti, koje se bavi vanim mjestima u drevnoj Francuskoj. U ovom monumentalnom pregledu Nodier veliki prostor posveuje razdoblju Merovinga, to je vrlo uoljivo s obzirom da u to vrijeme nitko nije pokazivao ni najmanje zanimanje za Merovinge. U djelu se nalaze i dui dijelovi o templarima, a i posebni tekst o Gisorsu u koji je ukljueno i posebno izvjee o tajanstvenoj "sjei brijesta" 1188., koja je, prema "Prioratskim spisima", oznaila razdvajanje Vitezova templara i Sionskog priorata. Uz sve to, Nodier je bio mnogo vie od knjiniara i pisca. Bio je vrlo drutven i egocentrian, u stalnoj tenji da bude u sreditu pozornosti i nije oklijevao preuveliavati vlastiti znaaj. U vlastitim odajama u Arsenalskoj knjinici osnovao je salon koji ga je uinio jednim od najuglednijih i najutjecajnijih "esteta" svoga doba. Do svoje smrti 1845. godine postao je mentorom cijele jedne generacije, od kojih su mnogi svojim kasnijim dostignuima potpuno zasjenili njegova. Nodierov glavni uenik i najblii prijatelj bio je mladi Victor Hugo, kojega "Prioratski spisi" navode kao sljedeeg velikog majstora. U toj je grupi bio i Francois-Rene de Chateaubriand - koji je iao na hodoae do Poussinova groba u Rimu i tamo dao podii spomenik s reprodukcijom "Arkadijskih pastira" - zatim Balzac, Delacroix, Dumas otac, Lamartine, Musset, Theophile Gautier, Gerard de Nerval i Alfred de Vigny. Kao i pjesnici i slikari renesanse, ovi ljudi su se esto napajali ezoterijom i osobito hermetikom tradicijom. Oni su takoer u svoja djela uklopili mnotvo motiva, tema, naznaka misterija koji je za nas poeo sa Sauniereom i Rennes-le-Chateauom. Godine 1832. objavljena je knjiga Putovanje u Renne-les-Bains, u kojoj se opirno govori o legendarnom blagu povezanom s Blachefortom i Rennes-les-Chateauom. Autor ove gotovo nepoznate knjige, Auguste de Labouisse-Rochefort, napisao je jo jedno djelo, Lju bavnici - Za Eleonore, a na naslovnoj strani bez dodatnog objanjenja pojavljuje se geslo "Et in Arcadia ego". Nodierove knjievne i ezoterijske djelatnosti sasvim oito su pri padale naem istraivanju, no postojala je jo jedna strana njegova ivotnog puta koja je za nae istraivanje bila jo korisnija. Nodier je jo od djetinjstva pripadao tajnim drutvima. Poznato je da je jo 1790. godine, dakle kao desetogodinjak, bio ukljuen u skupinu

pod nazivom Philadelphes. Oko 1793. stvorio je i drugu skupinu, koja je moda bila jedan od unutarnjih krugova prve, a njezin lan bio je i kasniji urotnik protiv Napoleona. Povelja datirana u 1797. potvruje osnivanje jo jedne skupine - takoer nazvane Philadelphians - iste godine. U knjinici grada Besancona nalazi se tajnoviti esej pod naslovom Le Berger Arcadien ou Premiere Accents d'une Flute Champetre (Arkadijski pastir ili prvi zvuci jedne poljske svi rale), koji je napisao i u toj skupini itao jedan od Nodierovih naj bliih prijatelja. U Parizu je 1802. Nodier pisao o svojoj bliskoj vezi s tajnim drutvom koje je opisao kao "biblijsko i pitagorejsko", a godine 1812. anonimno je objavio jedno od svojih najudnijih i najutjecaj nijih djela pod nazivom Povijest tajnih drutava u vojsci pod Napoleonom. U toj je knjizi Nodier namjerno vrlo neodreen i nigdje konano ne razjanjava je li ono to pie ista izmiljotina ili pak prava istina, iako daje do znanja da je knjiga neka vrsta alegorije stvarnih povijesnih injenica. Ipak, knjiga razvija razumljivu filo zofiju tajnih drutava, a u zasluge im ubraja i niz povijesnih ostva renja ukljuujui i svrgavanje Napoleona. Nodier navodi da postoji veliki broj tajnih drutava, ali i dodaje kako postoji i jedno koje ima prvenstvo i koje zapravo upravlja svim ostalima. Nodier navodi da se to tajno drutvo naziva Philadelphians, iako istodobno govori o pri sezi koja ga vezuje za Philadelphianse i koja mu zabranjuje da razgla si njihovo drutveno ime. Sion se pak navijeta u jednom govoru kojega Nodier navodi, a odrao ga je, ini se, jednom skupu Philadelphiansa jedan od urotnika protiv Napoleona. ovjek o kojemu je rije govori o svom novoroenom sinu: On je previe mlad da bi vam se obvezao Hanibalovom prisegom, ali zapamtite da sam mu ja nadjenuo ime Eliacin i da mu povje ravam na uvanje Hram i oltar ako me zadesi smrt prije nego sto vidim da pada sa svojega prijestolja posljednji od ugnjetaa Jeruzalema. Nodierova je knjiga dola u javnost u vrijeme kada je strah od tajnih drutava poprimio doslovno bolesne razmjere. Takva su drutva esto

okrivljavana za raspirivanje francuske revolucije, a prilike u postnapoleonskoj Europi bile su u mnogo emu nalik onima u Sjedinjenim Dravama za vrijeme senatora McCarthyja i tjekom pedesetih godi na dvadesetog stoljea. Ljudi su vidjeli, ili mislili da vide na svakom koraku neku urotu, a lov na vjetice je cvjetao. Svaki javni nemir, svaki manji ispad ili nemio dogaaj pripisivao se "subverzivnoj dje latnosti", vrhunski ustrojenim podzemnim organizacijama koje podmuklo rade iz sjene, unitavajui tkivo uspostavljenih institucija i radei sve vrste podlih sabotaa. Ovakvo stanje duha dovelo je do krajnje represije, a represija esto usmjerena na prijetnju koja nije ni postojala, dovela je do toga da su nastali pravi protivnici, prave skupine urotnika iz podzemlja koje su stvorene u skladu s pravilima koja su se izmiljala. Tako su izmiljena tajna drutva proizvela maniju proganjanja u gornjim slojevima vlasti, a istodobno je ta manija proganjanja esto postigla vie nego to bi neko tajno drutvo moglo samo postii. Tako je mit o tajnim drutvima odigrao vanu ulogu u povijesti devetnaestog stoljea, a meu glavnim inicijatorima toga mita bio je Charles Nodier.

Debussy i ruin kri

Trendovi koje je potaknuo Nodier - opinjenost tajnim drutvima i obnova zanimanja za ezoteriju - irili su se tijekom devetnaestog stoljea i stjecali brojne sljedbenike. Kraj stoljea bio je vrhunac tog trenda, kad je u Parizu, kako se navodi, veliki majstor Siona bio Claude Debussy, i kada je 1891. Berenger Sauniere otkrio tajanstve ne spise u Rennes-le-Chateau. Debussy je vjerojatno upoznao Victora Hugoa preko simbolistikog pjesnika Paula Verlaina, i poslije uglazbio neka njegova djela. Postao je lanom simbolistikih krugova koji su sve do posljednjeg desetljea devetnaestog stoljea vladali parikim kulturnim ivo tom. Ti su krugovi ponekad bili sjajni, ponekad neobini, a ponekad ijedno i drugo. U tim krugovima bili su mladi duhovnik Emile Hoffet i Emma Calve, preko kojih je Debussy upoznao Saunierea, a bio je tu i zagonetan vra francuskog simbolizma Stephane Mallarme ije je remekdjelo, L'Apres-Midi d'un Faune, Debussy takoer uglazbio. U tim je krugovima bio prisutan i simbolistiki dramski pisac

Maurice Maeterlinck, iju je merovinku dramu, Pelleas et Melisande Debussy pretvorio u svjetski poznatu operu. Bio je tamo i uveni grof Philippe Auguste Villiers de l'Isle-Adama, ija je "rosenkreuzerska" drama Axel postala biblijom cijeloga simbolistikog pokreta. Debussy je poeo pisati libreto po Villiersovoj okultnoj drami, namje ravajui napraviti operu, no zbog svoje smrti 1918. nikada je nije dovrio. Debussy se takoer druio i sa slavnim ljudima koji su dola zili na uveni Mallarmeov veernji soire utorkom, meu kojima su bili Oscar Wilde, W.B.Yeats, Stefan George, Paul Valery, mladi Andre Gide i Marcel Proust. Debussyjev i Mallarmeov krug zanimao se za ezoteriju, no isto dobno su neki od njih bili prisutni u krugovima koji su se znatno vie zanimali za ezoteriju. Tako se Debussy druio s veoma istaknu tim lanovima takozvanog francuskog "okultnog preporoda". la novi tog preporoda bili su markiz Stanislas de Guaita, prisni pri jatelj Emme Calve i osniva takozvanog kabalistikog reda Ruina kria, i Jules Bois, poznati sotonist, takoer prijatelj Emme Calve i Mac Gregora Mathersa, koji je osnovao najuvenije britansko okultno drutvo toga vremena, Red Zlatne zore. Debussy je poznavao i okultistu doktora Gerarda Encaussea, koji je bolje poznat pod imenom P a p u s , pod kojim je objavio djelo o tarotu koje se do danas smatra nenadmanim. Papus nije bio samo lan mnogih ezoterinih drutava, nego i povjerenik ruskog cara i ca rice, Nikolaja i Aleksandre, a meu njegovim najbliim suradnicima bio je i ovjek ije se ime ve prije pojavilo u naem istraivanju, Jules Doinel. On je 1890. godine postao knjiniar u Carcassoneu i osnovao neokatarsku crkvu u Languedocu, gdje su on i Papus bili bi skupi. Doinel se proglasio gnostikim biskupom pokrajina Mirepoix, koja je obuhvaala i upu Montsegur i Aleta, koja je obuhvaala i upu Rennes-leChateau. Doinelovu je crkvu navodno posvetio neki istonjaki biskup u Parizu i to u domu Lady Caithness, supruge grofa Caithnessa, lorda Jamesa Sinclaira. Gledajui iz dananje perspektive ta je crkva bila samo jedna iz niza bezopasnih sljedbi ili kultova fin-de-siecle-a, no u ono je vrijeme izazvala prilinu pometnju u vladajuim krugovima. Za Svetu stolicu u Vatikanu bilo je pripremljeno posebno izvjee o "oivljavanju katarskih sklonosti", a papa je izrekao otvorenu osudu

Doinelove ustanove koju je odluno napao kao obnovu "stare albigenske hereze". Usprkos vatikanskoj osudi Doinel je sredinom devedesetih godina devetnaestoga stoljea poeo raditi u Sauniereovu kraju, u vrijeme kada se upnik Rennes-le-Chateaua poeo razmetati svojim bogat stvom. Mogue je da su se ova dva ovjeka upoznala ili preko Debussyja ili preko Emme Calve ili moda preko opata Henrija Boudeta - sveenika Rennes-les-Bainsa, koji je bio ponajbolji Sauniereov prijatelj i Doinelov suradnik u Drutvu umjetnosti i znanosti u Carcassonneu. Jedan od Debussyju najbliih okultista bio je Josephin Peladan, Papusov prijatelj i takoer prijatelj Emme Calve. Peladan je 1889. otiao u Svetu Zemlju, a kad se vratio tvrdio je da je otkrio Isusov grob, koji se ne nalazi na tradicionalnom mjestu kako svi misle, nego ispod Omarove damije, koja je nekada bila dio templarskog posjeda. Jedan od ljudi koji je iznimno cijenio Peladana rekao je da je to otkrie bilo "toliko zapanjujue da bi u bilo koje drugo doba kato liki svijet bio iz temelja uzdrman." Ni Peladan ni njegovi surad nici nisu pruili nekakav dokaz po kojemu je neopozivo mogue ustvrditi i dokazati da je to stvarno bio Isusov grob, niti zato bi na laenje toga groba moralo uzdrmati katoliki svijet, osim ako oko toga groba nije bilo jo neto vrlo znaajno, proturjeno ili moda bombastino. U svakom sluaju Peladan nije dalje radio na svojemu otkriu. Godine 1890. Peladan je osnovao novi red - Red katolikog Ruina kria, Hrama i Grala. Taj je red, za razliku od ostalih rosenkreuzerskih ustanova toga doba, nekako izmaknuo papinoj osudi, a u meuvremenu se Peladan posvetio umjetnosti. Umjetnik bi, kako je rekao, morao biti "vitez u oklopu, predan simbolikom traganju za svetim Gralom". elei pokazati predanost ovom naelu, Pela dan je svom snagom zapoeo estetski kriarski pohod, to je dovelo do niza vrlo poznatih godinjih izlobi koje su bile poznate pod nazivom "Salon de la Rose + Croix". Cilj tih izlobi bio je "unititi realizam, preobraziti latinski ukus i stvoriti kolu idealistike umje tnosti". Neke su teme i izloci shodno cilju bili bespotedno odbaeni kao bezvrijedni - "bez obzira jesu li dobro ili ak savreno izvedeni". Na popisu odbaenih tema izloaka nali su se povijesno slikarstvo,

domoljubno i vojno slikarstvo, predstavljanje suvremenog ivota, portreti, seoski prizori i "svi pejzai osim onih koji su raeni u stilu Poussina". Peladan se nije ograniio samo na slikarstvo, nego je pokuao svoju estetiku primijeniti i na glazbu i kazalite. Osnovao je vlastitu kazalinu druinu koja je izvodila posebno napisana djela o temama kao to su Orfej, Argonauti i potraga za Zlatnim runom, "Misterij Ruina kria" i "Misterij Grala", a njihove je priredbe podravao i pomagao i Claude Debussy. Suradnik Peladana i Debussyja bio je i Maurice Barres, koji je kao mladi pripadao krugu "Ruina kria" zajedno s Victorom Hugoom. Godine 1912. Barres je objavio svoj poznati roman, La Colline inspiree (Brijeg nadahnua), koji neki moderniji autori tumae kao blago prikrivenu alegoriju o Berengeru Sauniereu i Rennes-le-Chateau. Neke su slinosti tu vrlo upadljive, no Barres nije smjestio svoju priu u Rennes-le-Chateau niti bilo gdje u Languedocu, nego je "Brijeg nadahnua" planina na ijem se vrhu nalazi jedno selo u pokrajini Lorraine koje je bilo stari hodoasniki centar Siona.

Jean Cocteau
Mogunost da je Jean Cocteau bio izabran za velikoga majstora ne kog utjecajnog tajnog drutva udila nas je vie od sluajeva sa Charlesom Radclyffom ili Charlesom Nodierom. Kod njih smo nali neke vrlo zanimljive veze, no vrlo smo ih malo otkrili u Cocteaua. On je odrastao u sredini bliskoj "koridorima moi" - njegova obitelj bila je politiki istaknuta, a njegov ujak uvaen diplomat. Cocteau je, meutim, moda prividno napustio taj svijet, otiao od kue s petnaest godina i zaronio u otrcano podzemlje Marseillesa. Do 1908. godine potvrdio se u boemskim umjetnikim krugovima, a ranih dvadesetih druio se sa Proustom, Gideom i Mauriceom Barresom, a bio je i blizak prijatelj praunuka Victora Hugoa, Jeana, s kojim je poeo putovati u razne duhovne i okultne svjetove. Vrlo brzo se udomaio u ezoteriji, a hermetika misao oblikovala je i njego va djela i stvorila neku vrstu vlastite estetike. S Debussyjem se poeo sretati oko 1912. i neizravno ga je spominjao u svojim dnevnicima.

Godine 1926. oblikovao je scenografiju za izvedbu opere Pelleas et Melisande, a jedan suvremenik rekao je da "nije mogao odoljeti da se njegovo ime vee s Claudeom Debussyjem za sva vremena". Cocteauov privatni ivot, u kojemu je bilo i narkomanije i homo seksualnih afera, bio je vrlo ozloglaen, to je o njemu stvorilo sliku nemirna, lakomislena i neodgovorna ovjeka. Ipak, on je uvijek i do kraja bio svjestan slike koju je o sebi stvorio u javnosti i nije sebi doputao da mu to bude preprekom pristupu utjecajnim i monim ljudima. Sam je priznao daje bio eljan javnih priznanja, poasti i potovanja, a elio je i da ga prime u Francusku akademiju, pa je sebi postavio u zadatak da se prilagodi koliko bude potrebno da osi gura poloaj kojemu je teio. Nikada se nije pretjerano udaljio od ljudi kao to su bili Jacques Maritain i Andre Malraux, za vrijeme rata javno je osudio vladu iz Vichyja iako se nije zanimao za politiku, a ini se da je potajno bio u vezi i s Pokretom otpora. Godine 1949. postao je vitez Legije asti, a 1958. de Gaulleov brat ga je pozvao da odri javni govor o Francuskoj. Ta vrsta uloge obino se ne pove zuje s Cocteauom, no ini se da ju je esto igrao i pritom uivao. Veim dijelom ivota Cocteau je bio povezan, nekad intimno, nekad povrno, s rojalistikim katolikim krugovima, gdje je esto razgovarao s pripadnicima starog plemstva, meu kojima su bili neki Proustovi prijatelji i pokrovitelji. Istodobno je njegova katolika opredijeljenost bila vrlo sumnjiva i ini se da je to bilo vie estetska nego vjerska opredijeljenost. Poslije se tijekom ivota u velikoj mjeri posvetio obnovi crkvenih zgrada u emu kao da je na neki udan na in oponaao Berengera Saunierea, ali je i tada njegova pobonost bila sumnjiva: "Smatraju me religioznim slikarom jer sam ukrasio jednu kapelu. Uvijek e postojati ista luda potreba da se ljude negdje svrsta". Cocteau je, kao i Sauniere, u svoju redekoraciju unio neka udna znaenja i pojedinosti. Neto se od toga moe vidjeti u crkvi Nae Gospe francuske, odmah iza ugla Leicester Squarea u Londonu. Crkva je nastala 1865. godine, a mogue je da su s njezinom posvetom bili povezani neki slobodnozidarski krugovi. Godine 1940., za vrijeme najeih njemakih napada, bila je ozbiljno oteena, ali je ostala najomiljeniji hram znatnog broja pripadnika francuskih snaga. Poslije rata je obnovljena, a iznova su je oslikali umjetnici iz cijele Francu-

ske, meu kojima je bio i Cocteau. On je 1960., tri godine prije smrti, naslikao mural koji prikazuje Raspee, koje je sasvim jedinstveno. Prizor sadri crno sunce, zlokobni, nepoznati lik zelene boje koe u donjem desnom kutu, rimski vojnik dri tit na kojemu je grb s ugra viranom pticom koja je toliko stilizirana da podsjea na egipatski lik Horusa, a meu enama koje plau i vojnicima koji kockaju, nalaze se dva suvremena lika koji znatno odudaraju. Jedan od njih je sam Cocteau, predstavljen autoportretom, leima upadljivo okrenut kriu. Ono to najvie udi jest injenica da mural prikazuje samo donji dio kria, tako da razapetoj osobi na kriu vidimo koljena, ali ne i lice, pa ne moemo odrediti njezin identitet. Odmah ispod stopala nepoznate rtve za kri je privrena golema rua. Oblikovanje ove slike nedvosmisleno je rosenkreuzersko, a sam motiv je sasvim jedin stven za katoliku crkvu.

Dva Ivana XXIII.

Dossiers secrets, u kojima se pojavio popis navodnih velikih maj stora Siona, nastali su 1963. Cocteau je umro tek 1963., pa stoga nije bilo nikakve naznake tko ga je mogao naslijediti na tom poloaju, niti tko bi danas mogao upravljati Sionskim prioratom. Ipak, sam Cocteau je potaknuo jo jedno, vrlo zanimljivo pitanje. Sve do "sjee brijesta" 1188. godine, kako se tvrdi u "Prioratskim spisima", Sion i red Hrama imali su istog velikog majstora. Poslije 1188. Sion je birao svojega velikoga majstora, a prvi je na toj du nosti bio Jean de Gisors. "Prioratski spisi" kazuju da je svaki veliki majstor pri preuzimanja poloaja preuzimao ime Jean (Ivan) ili, kako su bile etiri ene, Jeanne (Ivana). Prema tome veliki majstori Siona sastavili su neprekidan niz Ivana od 1188. do danas. Taj je niz oito trebao sugerirati ezoterian, hermetian slijed papinstva to se oslanja na Ivana, za razliku od onog javnog to se zasniva na Petru. Osnovno je pitanje, dakako, na kojeg se Ivana misli. ini se da u obzir dolaze trojica, Ivan Krstitelj, Ivan Evanelist - "omiljeni uenik" iz etvrtog evanelja i Ivan Bogoslov, pisac Knjige otkri venja, jer je Jean de Gisors 1188. s jasnim razlogom uzeo titulu Jean II. Tko je, dakle, Ivan I? Bez obzira kakav bio odgovor na ovo pitanje, Jean Cocteau se javlja na popisu velikih majstora Siona kao Ivan XXIII. Godine 1958.,

kada se Cocteau, kako se smatra, jo uvijek nalazio na poloaju veli kog majstora, umro je papa Pio XII., a kardinali su za novog pontifa izabrali venecijanskog kardinala Angela Roncallija. Svaki novoiza brani papa odabire vlastito ime, no kardinal Roncalli je izazvao zaprepatenje kada je odabrao ime Ivan XXIII. Zaprepatenje je bilo razumljivo, jer je ime "Ivan" bilo implicite odbaeno iz Crkve bu dui ga je posljednji put upotrijebio anti-papa u petnaestom stoljeu. tovie, Ivan XXIII. je bilo ime anti-pape koji je abdicirao 1415. i koji je, to je takoer zanimljivo, prije toga bio biskup Aleta. Stoga je, blago reeno, bilo vrlo neobino to je kardinal Roncalli uzeo upravo to ime. U Italiji je 1976. godine objavljena jedna zagonetna knjiica, a ubrzo je prevedena na francuski jezik. Njezin naziv je bio Proroan stva pape Ivana XXIII., a sadravala je odabir nejasnih prorokih pjesama u prozi to ih je navodno napisao papa koji je umro trinaest godina prije, 1963., iste godine kada i Cocteau. Ova "proroanstva" su najveim dijelom nepropusna i opiru se svakom suvislom tuma enju. Pitanje je jesu li proroanstva doista djelo Ivana XXIII, iako se u predgovoru uz to tvrdi i da je Ivan XXIII bio tajnim lanom Ruina kria s kojime je stupio u prisne odnose dok je slubovao kao papinski nuncij 1935. godine. Nepotrebno je rei da ovakva tvrdnja zvui nevjerojatno. Ona se ne moe dokazati, a mi nismo nali nikakav izvanjski dokaz koji bi je pot krijepio. Ipak, upitali smo se zato se ovakva tvrdnja uope pojavila? Je li moda ipak bila istinita? Je li u tome moglo biti barem zrnce istine? Sionski priorat je, navodno, 1188. godine usvojio podnaslov "Istina Ruina kria". Ako je papa Ivan pripadao organizaciji Ruina kria i ako je ta organizacija bila Sionski priorat, ono to iz toga proizlazi jest velika smutnja. Izmeu ostalog, to navodi na pomisao da je kardinal Roncalli postajui papom odabrao ime svojega tajnoga velikoga majstora kako bi, iz nekog simbolinog razloga Ivan XXIII. istodobno predsjedao i Sionom i katolikom crkvom. Istovremena vladavina Ivana XXIII. u svakom je sluaju nevje rojatna podudarnost. ak ni "Prioratski spisi" nisu mogli stvoriti popis koji bi stvorio takvu podudarnost, u kojoj bi se Ivan XXIII. pojavio na pozornici u isto vrijeme i vladao kada se tako zvao ov jek na tronu Svetoga Petra, jer je popis navodnih velikih majstora

napisan i pohranjen u Nacionalnu knjinicu Francuske 1956. godine - tri godine prije nego to je Ivan XXIII postao papom. Istie se jo jedna podudarnost. U dvanaestom je stoljeu irski redovnik Malahija prikupio niz proroanstava to su bili nalik Nostradamusovima. U tim proroanstvima, za koja kazuju da ih vrlo cije ne visoke osobe iz rimokatolikog svijeta, meu kojima je i sadanji papa Ivan Pavao II, Malahija nabraja pape koji e biti na prijestolju Svetoga Petra u sljedeim stoljeima. Svakoga papu on je opisao nekom vrstom mota, a Ivanu XXIII. pripao je moto "Pastor et nauta", koji preveden na francuski glasi "Pasteur et Nautonnier" - a na hrvat skom "Pastir i mornar". Slubeni naslov navodnoga velikoga maj stora Siona takoer je bio "Nautonnier". Koji god bio razlog ove neobine podudarnosti, nema sumnje da je papa Ivan XXIII. bio najodgovorniji za promjenu smjera Rimo katolike crkve i njeno uvoenje, kako su to mnogi komentirali, u dvadeseto stoljee. Velikim je dijelom to postignuto reformama Dru gog vatikantskog koncila kojega je Ivan sazvao i otvorio. Ivan je ta koer bio odgovoran i za neke druge promjene. U lipnju 1960. godine on je takoer izdao jedno vrlo vano apostolsko pismo. Ta je po slanica sasvim odreeno govorila o pitanju "dragocjene krvi Isusove" pripisujui joj do tada neuveno znaenje. Poslanica je isticala pat nje Isusa kao ljudskog bia i ukazivala da je otkupljenje ljudskoga roda ostvareno prolijevanjem njegove krvi. Sadraj pisma pape Ivana XXIII. pridao je ljudskim mukama Kristovim i prolijevanju njegove krvi vee znaenje nego Uskrsu, pa ak i samu inu Razapinjanja.

7.

POGLAVLJE

Viestoljetna urota
ako spojiti u cjelinu sve dokaze koje smo do sada prikupili? Veliki dio gradiva veoma je dojmljiv i ini se da svjedoi o nekoj vrsti obrasca, o nekom dosljednom proraunu. Popis navodnih velikih majstora Siona, koji je na poetku izgledao nevjerojatno, poslije je pokazao intrigirajuu dosljednost. Veliki dio ljudi s popisa bio je u uzajamnim vezama, krvnim ili prijateljskim, s obiteljima ija su se rodoslovlja takoer pojavljivala u "Prioratskim spisima", a osobito s kuom Lorraine. Veliki dio ljudi s popisa pripadao je raznim redo vima ili tajnim drutvima, a doslovno su sve osobe s popisa, ak i kada su bile katolici, pokazivale sklonost vjerskim uvjerenjima koja su se razlikovala od pravovjerja. Svi su se bavili ezoterinom milju i obiajima, a gotovo kod svih je postojala neka vrsta bliskosti izmeu pretpostavljenog velikog majstora, njegova prethodnika i njegova nasljednika. Ipak, sve ove dosljednosti, koliko god bile upeatljive, ne moraju nita nuno dokazivati. Nigdje ne postoji dokaz da je Sionski priorat, ije je postojanje tijekom Srednjega vijeka neosporno, nastavio posto jati i u sljedeim stoljeima. Jo je manje dokaza bilo u prilog tvrdnji da su navedeni pojedinci doista zauzimali poloaj velikog majstora. Jo uvijek nam se inilo nevjerojatno da su neki od njih to doista i bili. Protiv nekih osoba s popisa govorile su godine u kojima su bili, kad su bili izabrani za velikog majstora. Postoji mogunost da je Edouard de Bar izabran za velikoga majstora u dobi od pet godina, ili da je Rene d'Anjou izabran kada je imao osam godina, moda zbog neke vrste naela nasljeivanja, ali se ne ini da je takvo naelo postojalo u sluaju Roberta Fludda ili Charlesa Nodiera, koji su po stali velikim majstorima s dvadeset i jednom godinom, ili u sluaju Debussyja koji je postao velikim majstorom s dvadeset i tri godine.

Takvi pojedinci nisu mogli imati vremena "probijati se kroz vie redove", kako se to moglo u slobodnom zidarstvu, jer oni ak nisu bili ni osobito etablirani u vlastitom okruju. Ova nepravilnost naizgled nema smisla, osim ako ne prihvatimo da je zvanje velikoga majstora esto bilo posve simbolikog znaaja, obredni poloaj koji je zauzi mao neki poasni voda, a koji moda ak nije ni bio svjestan mjesta koje mu je pripadalo. Ovakva promiljanja pokazala su se besplodnima, obzirom na podatke koje smo tada posjedovali. Ponovo smo uronili u povijest i potraili podatke o Sionskom prioratu na drugim mjestima, izvan krugova koji su se irili oko pretpostavljenih velikih majstora s popisa. Posebnu pozornost poklonili smo sudbinama ljudi iz kue Lorraine, kao i iz nekih drugih obitelji koje se spominju u "Prioratskim spisi ma". eljeli smo provjeriti tvrdnje koje su iznijete u tim spisima i pronai nove dokaze o radu jednog tajnog drutva koje je, vie ili ma nje, radilo iz sjene. Ako je to bilo pravo tajno drutvo, pretpostavili smo da se Sionski priorat nee javljati pod tim imenom. Ako je priorat nastavio raditi kroz naredna stoljea, vjerojatno je to bilo pod raznim maskama, paravanima i tuim fasadama, onako kao to je neko vrijeme nosio ime Ormus, i poslije to ime odbacio. Vjerovali smo, takoer, da prio rat nije vodio neku jasnu i osobitu politiku, niti izraavao politike stavove, jer bi svako takvo dosljedno i zaokrueno stajalite, i u sluaju da su ga mogli uobliiti, bilo vrlo sumnjivo. Kako smo znali da se bavimo organizacijom koja je preivjela otprilike devetsto godina, morali smo pretpostaviti da je prilino promjenjiva i prila godljiva. Njen opstanak morao je biti vezan za takva svojstva, jer bi bez njih postala prazni privid lien ikakve stvarne moi, poput la nova neke poasne garde. Ukratko, Sionski priorat nije mogao ostati krut i nepromjenjiv tijekom svojega postojanja, ve se, naprotiv, morao povremeno mijenjati, i biti podloan promjeni i svojih redo va i svojih djelatnosti. Morao je uskladiti sebe i svoje ciljeve s pro mjenjivom lepezom svjetskih prilika, ba kao to su konjike ete tijekom prologa stoljea morale zamijeniti konje tenkovima i oklop nim vozilima. Svojom sposobnou prilagoavanja odreenom dobu, koritenju i svladavanju tehnologija i mogunosti, Sion kao da tvori paralelu svom, po svoj prilici, suparniku, javnosti dobro po-

znatoj Rimokatolikoj crkvi - ili, da navedemo jo gori primjer, organizaciji koja je poznata pod nazivom mafija. Mi nismo na pripa dnike Sionskog priorata gledali kao na iste nitkove, ali mafija je pokazala kako tajno drutvo vjetim prilagoavanjem iz stoljea u stoljee moe opstati, ali i kakvu vrstu moi moe posjedovati.

Sionski priorat u Francuskoj

"Prioratski spisi" kazuju da je Sion u razdoblju od 1306. do 1480. godine posjedovao devet gospodarstava. Godine 1481. - kadaje umro Rene d'Anjou - taj je broj navodno prerastao u dvadeset i sedam. Pre ma tom popisu, najvanija gospodarstva bila su smjetena u gradovima Bourges, Gisors, Jarnac, Mont-Saint-Michel, Montreval, Paris, Le Puy, Solesmes i Stenay. Uz sve to, Dossiers secrets dodaju jo jednu zago netku: "jedan svod pod nazivom Beth-Ania (Anina kua) smjeten u Rennes-le-Chateau". Znaenje ovoga ulomka nije potpuno jasno, no ini se da Rennes-le-Chateau ima neku posebnu vanost. A sasvim sigurno Sauniere nije svoju kuu sluajno nazvao Villa Bethania. Dossiers secrets kazuju da se zapovjednitvo u Gisorsu iz 1306. nalazilo u ulici de Vienne. Navodno se s toga mjesta podzemnim pro lazima moglo doi do mjesnoga groblja i podzemne crkvice Svete Katarine koja se nalazila ispod tvrave. U esnaestom stoljeu je ta crkvica, ili moda njoj pridruena kripta, postala skladitem za arhiv Sionskoga priorata, koji je sadravao trideset krinja. Poetkom 1944. godine, kada su Gisors okupirale njemake trupe, posebna vojna misija odaslana je iz Berlina s naredbom da poduzme niz iskapanja ispod tvrave. Saveznika invazija u Normandiji spri jeila je taj pothvat, no nedugo nakon toga, jedan francuski radnik, po imenu Roger Lhomoy, sam je zapoeo iskopavanje i 1946. oba vijestio gradonaelnika Gisorsa da je pronaao podzemnu crkvicu u kojoj se nalazilo devetnaest kamenih sarkofaga i trideset metalnih krinja. Njegovo nastojanje da nastavi iskopavanje i javno obznani svoje otkrie sprijeila su - mogli bismo pomisliti ne sluajno - neri jeena administrativna pitanja, da bi tek 1962. godine Lhomoy uspio nastaviti s traenim iskopavanjima. Projekt je voen pod paskom Andre Malrauxa, tadanjeg francuskog ministra kulture i nije bio dostupan javnom mnijenju. Tada nisu naene ni krinje ni sarkofazi,

Karta broj 6. --- Vojvodina Lorraine sredinom esnaestoga stoljea a u tisku, te raznim knjigama i asopisima pisci su se sporili je li pod zemna crkvica uope bila naena. Lhomoy je uporno tvrdio da je ponovno naao put do crkvice, ali da je netko uklonio njezin sadraj. Kakva god bila istina o ovom dogaaju, injenica je da se podzemna crkvica Svete Katarine spominje u dva stara rukopisa iz 1696. i 1375. godine. Na temelju tih izvora Lhomoyeva pria postaje moguom. Isto vrijedi i za tvrdnju da je podzemna crkvica bila spremite Sionova arhiva. Mi smo vlastitim istraivanjem pronali uvjerljive dokaze o tome da je Sionski priorat postojao najmanje tri stoljea nakon kriarskih vojni i rasputanja Vitezova templara. U razdoblju od po etka etrnaestog do poetka sedamnaestog stoljea, u spisima koji govore o Orleansu i tamonjem sjeditu Siona u Saint-Samsonu, na nekim se mjestima spominje ovaj Red. Postoji zapis, da su poetkom esnaestog stoljea lanovi Sionskog priorata iz Orleansa izazvali

nezadovoljstvo pape i francuskoga kralja, jer su se izrugivali njihovoj "vlasti" i "odbijali ivjeti u zajednici". Krajem petnaestog stoljea Red su optuili za brojne prijestupe - nepotivanje vlasti, sklonost "individualnim", a ne "ope prihvaenim" vrijednostima, razuzdanost, boravak izvan zidina Saint-Samsona, zanemarivanje slube Boje, i nemar pri ponovnoj gradnji zidova kue, koja je bila ozbiljno oteena 1562. godine. Oko 1619. godine ini se da su vlasti izgubile strpljenje, jer je te godine, kako kazuju spisi, Sionski priorat izbaen iz SaintSamson, a kua predana isusovcima. Od 1619. godine gubi se svaki spomen o Sionskom prioratu, od nosno, poslije se ne spominje pod tim imenom. Ipak, uspjeli smo dokazati njegovo postojanje sve do sedamnaestoga stoljea, a samim time pojavila su se brojna vana pitanja. Kao prvo, podaci koje smo nali nisu ni na koji nain objasnili stvarne poslove Siona, ciljeve, interese, ili neki mogui utjecaj. Sve to smo nali bilo je nevano. Ti su podaci potvrivali samo to da je to bilo neobino bratstvo redov nika ili vjeri odanih ljudi ije ponaanje, iako daleko od pravovjerja i moda tajanstveno, nije bilo osobito znaajno. Nismo mogli uskla diti predodbe nemarnih itelja Saint-Samsona s proslavljenim i legendarnim Ruinim kriem, niti povezati drubu neposlunih redov nika s ustanovom koja je u svoje redove ubrajala, kako se smatra, neke od najsjajnijih imena zapadne povijesti i kulture. "Prioratski spisi" kazuju da je Sion bio organizacija znatne moi i utjecaja, odgo vorna za nastanak templara i preinake smjerova meunarodne po litike. U izvorima na koje smo naili, nita nije ukazivalo na takvu vrstu veliine. Postoji mogunost da je Saint-Samson u Orleansu bilo samo jedno izolirano, vrlo vjerojatno, beznaajno sjedite aktivnosti Siona, jer je Saint-Samson izostavljen s popisa vanih gospodarstava Siona u Dossiers secrets. Ako je Sion doista bio znaajna sila, Orleans je mo da bio samo maleni dio u mnogo iroj mrei. Dokaze o tome morali smo potraiti na drugim mjestima.

Vojvode Guise i Lorraine

Tijekom esnaestog stoljea kua Lorraine i njen mlai ogranak, kua Guise, zajedniki su vrlo odluno pokuale svrgnuti francusku dinastiju Valois, ugasiti je i prisvojiti francusko prijestolje. U neko-

Rodoslovlje 1. - Vojvode Guise i Lorraine

liko navrata to im je zamalo i uspjelo. U tom tridesetogodinjem na stojanju svi su vladari, nasljednici i prinevi kue Valois bili zbrisa ni, a loza dovedena do istrebljenja. Tri su narataja obitelji Guise i Lorraine pokuavala osvojiti fran cusko prijestolje. Najblii tome naumu bili su sredinom esnaestog stoljea pod vodstvom Charlesa, kardinala od Lorraine i njegova brata Francoisa, vojvode od Guisea. Charles i Francois bili su roaci obitelji Gonzaga od Mantove i Charlesa od Montpensiera, visokog kraljev skog inovnika od Bourbona, koji se spominje u Dossiers secrets kao veliki majstor Siona do godine 1527. Francois je, tovie, oenio Anne d'Este, vojvotkinju od Gisorsa, a ini se da ga je u spletkama oko prijestolja tajno podraavao i pomagao Ferrante od Gonzage, navodni veliki majstor Siona u razdoblju od 1527. do 1575. godine. Francoisa i njegova brata, kardinala od Lorraine, kasniji su po vjesniari igosali kao vatrene vjerske zanesenjake i fanatine kato like, kao ljude koji su bili netrpeljivi, surovi i krvoedni. Ipak, neki dokazi upuuju da su nezaslueno stekli ovakvu reputaciju, barem to se tie odanosti katolikoj vjeri. Jer ini se oitim da su Francois i njegov brat bili besramni i smjeli oportunisti koji su u ime svog nauma podilazili podjednako i katolicima i protestantima. Godine 1562. je, kardinal od Lorraine na Saboru u Tridentu u raspravi poku ao oslabiti sredinju vlast pape na nain da se mjesnim biskupima prui neovisnost, ime bi se obnovila crkvena hijerarhija iz doba Merovinga. Francois od Guise je oko 1563. zamalo postao kraljem kad ga je stigao metak plaenog ubojice. Njegov brat, kardinal od Lorraine, umro je dvanaest godina poslije, 1575., no krvna osveta nad francu skom kraljevskom lozom nastavila se kada su novi vojvoda od Guisea i novi kardinal od Lorraine poeli iznova napadati prijestolje. Njihov je glavni saveznik u tom pothvatu bio Louis de Gonzaga, vojvoda od Neversa, koji je, kako kazuju "Prioratski spisi", postao veliki maj stor Siona devet godina prije toga. Urotniki stijeg bio je lorenski kri, prijanji znamen Renea d'Anjoua. Ta se borba nastavila. Krajem stoljea obitelj Valois konano je bila istrijebljena, ali je i kua Guise tijekom te borbe iskrvarila do kraja i nije imala nijednog dostupnog kandidata za prijestolje koje ga bi mogla istaknuti.

Nije poznato jesu li postojali neko tajno drutvo ili tajni red kao potpora kuama Guise i Lorraine. Njima je sigurno pomagala meu narodna mrea izaslanika, veleposlanika, plaenih ubojica, provo katora, uhoda i pijuna koji su vrlo lako mogli initi neku vrstu tajne organizacije. Gerard de Sede tvrdi da je jedan od tih pijuna bio Nostradamus, neki "Prioratski spisi" podupiru tu tvrdnju, a postoji i cijeli niz dokaza koji upuuju da je Nostradamus doista bio pijun u slubi Francoisa de Guisea i Charlesa, kardinala od Lorraine. Ako je Nostradamus izvravao nareenja kua Guise i Loraine, tada on nije bio zasluan samo za dobavu vanih obavijesti koje su se odnosile na rad i namjere njihovih protivnika. On je takoer, u svojstvu astrologa francuskoga dvora, bio upuen u sve vrste osobnih tajni, naravi i slabosti pojedinih osoba, pa je, poznavajui ranjiva mjesta, mogao psiholoki izmanipulirati obitelj Valois i na taj ih nain oslabiti pred neprijateljima. Kako je dobro poznavao njihove horo skope, lako je mogao neprijatelje posavjetovati koji su, recimo, naj povoljniji trenuci za ubojstvo iz zasjede. Ukratko, moe se pretpo staviti da su mnoga Nostradamusova proroanstva moda bile tajne poruke, ifre, popisi, vremenske tablice, upute i planovi djelovanja. Bez obzira na ove pretpostavke, nema sumnje da su neka Nostra damusova proroanstva zapravo govorila o prijanjim vremenima, o Vitezovima templarima, dinastiji Merovinga i povijesti kue Lorrai ne. Veliki broj proroanstava odnosio se na Razes, nekadanju gro foviju kojoj je glavni grad bio Rennes-le-Chateau, a brojni katreni govorili su da e doi "le Grand Monarch", i povezivali njegovo podrijetlo za Languedoc. Uz ovo, otkrili smo jedan podatak koji je jo izravnije povezivao Nostradamusa uz nae istraivanje. Kako navodi Gerard de Sede, a takoer i narodno kazivanje, Nostradamus je, prije nego to se poeo baviti proroanstvima, proveo neko vrijeme u pokrajini Lorraine. ini se da je to bila neka vrst izobrazbe ili razdoblje iskuenja, na kon ega je bio "upoznat" s nekom zlokobnom tajnom. Navodno se on tada susreo s nekom drevnom, tajnom knjigom na kojoj je uteme ljio sva svoja kasnija djela. Ta knjiga mu je navodno dola u ruke u vrlo znamenitom mjestu, u tajanstvenoj opatiji Orval, daru pomajke

Godfroija de Bouillona, dakle na mjestu koje nam se od poetka na eg istraivanja inilo kolijevkom Sionskog priorata. Sljedea dva stoljea Orval su i dalje povezivali s imenom Nostradamusa, a u vri jeme francuske revolucije i u Napoleonovo doba, knjige proroan stava, to ih je sastavio Nostradamus, navodno su stizale iz Orvala.

Borba za francusko prijestolje

Sredinom dvadesetih godina sedamnaestog stoljea na francuskom prijestolju sjedio je Louis XIII, no prava snaga iza prijestolja i ujedno glavni strateg francuske politike bio je kraljev prvi ministar, kardinal Richelieu. Za njega se esto misli da je kao vrhunski spletkar bio pretea Machiavelija, no naa je pretpostavka da je bio i vie od toga. Dok je Richelieu uspostavio do tada nedostinu stabilnost u Fran cuskoj, u drugim dijelovima Europe, osobito u Njemakoj, bjesnio je Tridesetogodinji rat. U samome zaetku Tridesetogodinji rat nije bio vjerski sukob, no ubrzo su se strane podijelile po vjeroispovijesti ma. S jedne su strane bile vrste katolike snage panjolske i Austrije, a s druge protestantske vojske vedske i malih njemakih kneevina, meu kojima je bio i Rajnski palatinat, iji su vladari, izabrani Friedrich i njegova ena Elizabeta Stuart bili u izgnanstvu u Hagu. Friedrich i njegovi saveznici uivali su potporu "rosenkreuzerskih" mislilaca i spisatelja i na europskom kontinentu i u Engleskoj. Godine 1633. kardinal Richelieu je povukao smjeli i naizgled ne vjerojatan politiki potez. Uveo je Francusku u Tridesetogodinji rat, ali ne na onoj strani gdje ga se moda oekivalo. Richelieu je mislio da postoje i druge stvari o kojima valja voditi rauna i koje su vanije od njegovih vjerskih obaveza kao kardinala. elio je us postaviti premo Francuske u Europi i ukinuti trajnu, tradicionalnu prijetnju francuskoj sigurnosti od strane Austrije i panjolske. elio je uzdrmati panjolsku hegemoniju koja je postojala ve vie od jednog stoljea, osobito u srcu stare merovinke zemlje, na podruju Nizo zemske i dijelova dananje pokrajine Lorraine. Sve je to dovelo u Europi do zaprepatenja nad neoekivanim potezom katolikog kar dinala, koji je predsjedao katolikom dravom, a poslao svoje kato like ete da se bore na strani protestanata - protiv drugih katolika. Nijedan povjesniar nije pokuao utvrditi je li Richelieu bio "rosen-

kreuzer", ali taj je njegov potez bio iznimno u skladu sa stavovima rosenkreuzera i morao je pridonijeti njihovoj naklonosti. U meuvremenu je kua Lorraine iznova poela urno, iako ne i sasvim izravno, osvajati francusko prijestolje. Ovaj put je pre tendent na prijestolje bio Gaston d'Orleans, mlai brat Louisa XIII. Sam Gaston nije pripadao toj kui, no on se godine 1632. oenio sestrom vojvode od Lorraine. Njegov bi nasljednik, dakle, nosio krv Lorrainea s majine strane, i da je Gaston stupio na prijestolje, obitelj Lorraine bi ve u sljedeoj generaciji zavladala Francuskom. Ve sama ta mogunost bila je dovoljna da Gaston dobije potporu. Meu onima koji su pruili potporu Gastonovom pravu na nasljee sreli smo osobu koju smo znali od prije. Bio je to Charles, vojvoda od Guisea. Charlesov uitelj bio je mladi Robert Fludd, a oenio se Henriette-Catherine de Joyeuse, vlasnicom Couize i Arquesa, mjesta gdje se nalazio grob koji je bio jednak onome s Poussinove slike. Svi pokuaji svrgavanja Louisa u korist Gastona propali su, ali je vrijeme, kako se ini, bilo na Gastonovoj strani, odnosno, na strani njegovih nasljednika, jer Louis XIII i njegova supruga, Ana Austrij ska, nisu imali djece. Brujale su glasine da je kralj bio homoseksu alac, a pretpostavku da je bio spolno nemoan, poslije su, nakon obdukcije, doista potvrdila neka izvjea. Ipak, 1638. godine, nakon dvadeset i tri godine braka, Ana Austrijska je iznenada rodila. U ono vrijeme malo je ljudi povjeravalo u zakonito zaee, a ta se sumnja protegnula i do danas. Tvrdilo se da je pravi otac djeteta bio kardi nal Richelieu, ili moda neki "pastuh" kojega je Richelieu poslao. Mogue je da je to bio njegov tienik i nasljednik, kardinal Mazarin, a navodno su se nakon smrti Louisa XIII, Mazarin i Ana Austrijska tajno vjenali. Roenje nasljednika Louisa XIII bilo je u svakom sluaju teak udarac nadama Gastona d'Orleansa i cijele kue Lorraine. Nakon to su Louis i Richelieu umrli 1642. godine, prvi u nizu sloenih napada bio je usmjeren na izgon Mazarina, kako bi se sprijeilo da mladi Louis XIV doe na prijestolje. Ti pokuaji, koji su poeli nizom narodnih buna doivjeli su vrhunac u velikom graanskom ratu, koji je s prekidima trajao deset godina, a povjesniarima je po znat pod nazivom la Fronde. Uz Gastona d'Orleansa taj rat su poti cala i druga velika imena koja smo ve prije upoznali, meu kojima

su bili Frederic-Maurice de la Tour d'Auvergne - vojvoda od Bouillona, zatim vikont od Turennea, ali i vojvoda od Longuevillea - unuk Louisa de Gonzage, vojvoda od Neversa koji je bio navodni veliki majstor Siona pedeset godina prije. Glavno sjedite i prijestolnica frondeursa bio je upravo drevni grad Stenay, u Ardenima.

Druba presvetog Sakramenta

"Prioratski spisi" kazuju da je Sionski priorat sredinom sedamnaestog stoljea "pokuao zbaciti Mazarina", no u tome nije uspio. Fronda* je propala, Louis XIV se popeo na prijestolje Francuske, a Mazarin se, iako nakratko uklonjen, uspio ponovo uzdii i to na mjesto pre mijera na kojemu je bio sve do svoje smrti 1660. godine. Pretpostavili smo da se Sion doista suprotstavio Mazarinu, jer ako je bilo tako, onda smo se nali na tragu prepoznavanja tragova po kojima smo mogli odgonetnuti djelovanje tog Reda. Rodoslovlja obitelji koje su bile umijeane u fronde pojavljivala su se u "Prioratskim spisima", pa je veza Siona sa sudionicima spomenutih nemira izgledala vrlo vjerojatnom. "Prioratski spisi" tvrde da se Sion vrlo aktivno suprotstavio Ma zarinu. Neki monici i njihove obitelji, Gonzaga, Nevers, Guise, Longueville i Bouillon, ne samo to su bili blisko povezani sa Sionom, nego su iz njihovih redova potekli i neki veliki majstori. Povijest je potvrdila da su se upravo ta imena i te titule isticali u otporu kardi nalu, pa nam je izgledalo da smo uspjeli pronai Sionski priorat i da smo ustanovili tko su bili neki od njegovih lanova. Ako smo bili u pravu, Sion je, tijekom razdoblja o kojemu govorimo, bio samo drugi naziv za pokret i urotu koji su povjesniarima ve dugo bili poznati. Frondeuri nisu bili jedina skupina koja se suprotstavila Mazarinu. Neke od njih djelovale su u vrijeme frondea, ali i mnogo kasnije. "Prioratski spisi" esto spominju Drubu presvetog Sakramenta, koja je, kako se tamo navijeta, zapravo bila Sion, odnosno paravan za Sion koji je tada djelovao pod tim imenom. Ta druba se svojom organizacijom, ustrojem, radom i oblicima djelovanja jasno uklapala u sliku koju smo poeli stvarati o Sionu.
* socijalno politiki pokret u Francuskoj sredinom 17. st, uglavnom pokret vieg plemstva uperen protiv apsolutizma koji se uvrstio u Richelieuovo doba.

Druba presvetog Sakramenta bila je dobro organizirano i djelo tvorno tajno drutvo. Njezino postojanje se ne dovodi u pitanje, a priznavali su je i suvremenici i kasniji povjesniari. Mnogi doku menti svjedoe o postojanju toga drutva, o kojemu je takoer napi sano i vrlo mnogo knjiga. Ime tog drutva je veoma poznato u Fran cuskoj, gdje ono i danas uiva neku vrstu pomodne tajanstvenosti, a na svjetlu dana su se ak pojavili neki njihovi spisi. Drubu je osnovao izmeu 1627. i 1629. plemi koji je bio surad nik Gastona d'Orleansa. Osobe koje su vodile politiku drube bile su nepoznate, a tako je ostalo i do danas. Jedina imena koja se mogu povezati s drubom bili su lanovi iz niih redova hijerarhije, ljudi koji su "izravno djelovali", a koji su radili po uputama s vrha. Meu tim ljudima bio je brat vojvotkinje de Longuille, zatim Charles Fouquet, brat nadzornika novanih poslova Louisa XIV, a bio je meu njima i ujak filozofa Fenelona koji je, pola stoljea poslije, postao vrlo utjecajan u slobodnom zidarstvu preko viteza Ramsaya. Meu onima koji su bili najvie povezani s tom drubom bili su tajanstveni ovjek poznat pod imenom Saint Vincent de Paul, zatim Nicolas Pa vilion, biskup grada Aleta, udaljenog nekoliko kilometara od Rennesle-Chateaua, i Jean-Jacques Olier, osniva sjemenita Saint Sulpice, koje se danas smatra nekadanjim "sreditem djelovanja" drube. Svojim ustrojem i radom druba je podsjeala na Red hrama i bila je model za kasnije slobodno zidarstvo. Radei iz Saint Sulpicea, druba je stvarala mreu ogranaka ili podrunica po unutranjosti, a lanovi tih ogranaka nisu znali sebi nadreene. esto su ih zloupo trebljavali u ime vlastitih ciljeva, a ogranci su meusobno smjeli stupiti u vezu samo preko Pariza, ime je bio osiguran centralizirani nadzor. ak su i u Parizu voe drutva ostajali nepoznati onima koji su ih pokorno sluili. Druba je svojom organizacijom nalikovala hobotnici ije je srce bilo nevidljivo, pa se ni do danas ne zna to je to srce bilo i tko su bili njegovi lanovi. Ipak, poznato je da je to srce kucalo u skladu s nekom nedokuivom i vanom tajnom. Ondanji napisi spominju "Tajnu koja je sr Drube", a prema jednom pravil niku drutva, koji je otkriven puno kasnije, "istinski smjer koji tvori 10 duh Drube i koji je njezina bit, jest Tajna." Neupuenim lanovima-poetnicima inilo se da se druba naoko bavila dobrotvornim radom, osobito u krajevima koje su razorili

vjerski ratovi, a poslije ifronde, to je bio sluaj s pokrajinama Pikardija, Champagne i Lorraine. Danas je ope prihvaeno miljenje da je taj "dobrotvorni rad" bio lukavo smiljen paravan koji nije imao veze sa stvarnim razlogom postojanja Drube. Ono ime su se doista bavili bilo je neka vrsta pijunae, prikupljanje "obavjetaj nih podataka" i ubacivanje u najvanije slube u zemlji, kao i u kru gove u neposrednoj blizini prijestolja. ini se da je Druba bila vrlo djelotvorna. Vincent de Paul je kao pripadnik kraljevskog "Savjeta estitosti" postao ispovjednikom Louisa XIII, a bio je takoer i bliski savjetnik Louisa XIV, sve dok zbog protivljenja Mazarinu nije bila iznuena njegova ostavka. Kra ljica majka, Ana Austrijska, bila je neka vrsta bespomonog pijuna Drube, koja ju je na neko vrijeme uspjela okrenuti protiv Mazarina. Druba se nije ograniila samo na prijestolje, ve je sredinom sedamnaestog stoljea pokazivala svoju mo putem plemstva, Par lamenta, sudstva i policije, pa su se neka od ovih tijela u nekoliko prilika odvaila otvoreno suprotstaviti kralju. Tijekom naega istraivanja nismo naili ni na jednoga povjesni ara koji je uspio zadovoljavajue objasniti Drubu presvetoga Sakramenta. Veina strunjaka opisuje Drubu kao ratobornu arhikatoliki organizaciju, tvravu vrsto ukopanog i vatrenog pravovjer ja. Postavlja se meutim pitanje, zato bi u jednoj zemlji koja je odana katolikoj vjeri takva organizacija morala raditi u strogoj tajnosti? Upitajmo se, tko su bili heretici toga doba? Ako su to bili protestanti i jansenisti, mi takoer znamo da su i jedni i drugi pripadali redovima Drube. Ako je Druba bila predana katolianstvu, teoretski je morala podrati kardinala Mazarina, koji je u to vrijeme utjelovljivao sve katolike interese. Meutim, Druba se ratoborno suprotstavila Ma zarinu, pa se ovaj, izgubivi strpljenje, zakleo da e upotrijebiti sve svoje mogunosti da je uniti. Druba je, tovie, izazvala veliko neprijateljstvo i u drugim slubenim sredinama. Isusovci su se otro borili protiv nje, a drugi katoliki dostojnici optuili su Drubu za "herezu", upravo za ono emu se sama navodno suprotstavljala. Godi ne 1651. tuluki biskup optuio je Drubu za "bezbone radnje" ukazavi na neto vrlo nepravilno u obredima posveenja, to je bio neobian odjek optubi protiv templara. Biskup je zaprijetio lano-

vima Drube izopenjem, na to su se oni hladnokrvno ogluili, a to je, ini se, sasvim neobian odgovor od onih koje bismo smatrali pobonim katolicima. Druba je nastala u vrijeme kada je rosenkreuzerska poast jo bila na vrhuncu. Vjerovalo se da na svakom koraku ima "nevidljivih bratstava", iz ega su proizali ne samo strava i manija gonjenja, ve i neizbjeni lov na vjetice. Usprkos tome nikada i nigdje nije naen trag nekog slubenog rosenkreuzera, a pogotovo ne u katolikoj Fran cuskoj. Rosenkreuzeri su, to se Francuske tie, ostali na razini izmi ljotina puke mate. No, upitajmo se, je li doista tako bilo? Ako je postojala namjera rosenkreuzera da stvore svoje uporite u Francus koj, jesu li mogli nai bolji paravan od organizacije koja se bavi pro tjerivanjem rosenkreuzera? Druba je mogla prii blie ostvarenju svoga cilja i stei sljedbenike u Francuskoj pretvarajui se da je vlastiti najvei neprijatelj. Druba se uspjeno suprotstavljala i Mazarinu i Louisu XIV. Manje od godinu dana prije Mazarinove smrti, 1660., kralj se javno izjasnio protiv Drube i naredio njeno rasputanje. Sljedeih pet go dina Druba se nadmeno nije obazirala na kraljevski proglas, no 1665. godine su konano zakljuili da nee moi nastaviti raditi u svom "sadanjem obliku". Svi spisi koji su se odnosili na Drubu po hranjeni su u neko skriveno skladite u Parizu, ija lokacija nikada nije utvrena, iako se vjeruje da se nalazilo u Saint Sulpiceu. Ako je to istina, onda je arhiv Drube nakon vie od dva stoljea postao dostupan ljudima kao to je bio opat Emile Hoffet. Iako je Druba prestala postojati u svojem dotadanjem obliku, ona je nastavila djelovati sve do poetka sljedeeg stoljea i predsta vljala je problem Louisu XIV, a ni na koji nain potvrena predaja kazuje da je Druba postojala jo i u dvadesetom stoljeu. Bez obzira na istinitost posljednje tvrdnje, Druba je nesumnji vo preivjela vlastito ukidanje 1665. Godine 1667. Moliere, koji je bio odan Louisu XIV, napao je Drubu skrivenim, ali otrim aluzi jama u komadu Tartuffe, no Druba se, usprkos tome to vie nije javno postojala, osvetila tako da je uspjela predstavu skinuti s pro grama kazalita za sljedee dvije godine, usprkos kraljevoj naklono sti prema Moliereu. Druba je, ini se, koristila i knjievnike, meu kojima je, navodno, bio i La Rochefoucauld, koji je sudjelovao u

frondeu. Gerard de Sede navodi da je La Fontaine takoer bio lan Drube i da su njegove arobne, prividno bezazlene basne zapravo bile alegorini napadi na prijestolje. To nije nevjerojatno jer Louis XIV nije ni najmanje volio La Fontainea, i osobno se suprotstavljao njegovu primanju u Francusku akademiju. S druge strane, meu za titnicima i pokroviteljima La Fontainea bili su vojvoda de Guise, voj voda de Bouillon, vikont de Turenne i udovica Gastona d'Orleansa. Drubu presvetog Sakramenta smo razotkrili kao stvarno tajno drutvo, ija je povijest velikim dijelom bila poznata. Ono je naizgled bilo katoliko, ali nije bilo nita manje povezano s naglaeno ne-katolikim djelatnostima. Druba je bila blisko vezana s nekim zna ajnim plemikim obiteljima, s onima koje su sudjelovale u frondeu i ija su se rodoslovlja pojavljivala u "Prioratskim spisima". Druba je bila u bliskoj vezi sa Saint Sulpiceom, a njezin rad prije svega je bilo ubacivanje u tue redove, ime je stekla golem utjecaj, a bila je otro suprotstavljena kardinalu Mazarinu. Druba se svojim djela tnostima gotovo savreno uklapala u sliku Sionskog priorata, kako je predstavljena u "Prioratskim spisima". Ako je Sion tijekom sedam naestog stoljea bio aktivan, moemo s razlogom prihvatiti da su Sion i Druba, ili ono to je iza nje moda stajalo, bili jedno.

Zamak Barberie
Sionov sukob s Mazarinom izazvao je, kako kazuju "Prioratski spisi", otru kardinalovu odmazdu. Navodno su glavne rtve ove odmazde bili lanovi obitelji Plantard - izravni potomci Dagoberta II i merovinke dinastije. Godine 1548., kako je navedeno u "Prioratskim spisima", Jean des Plantard se oenio s Maries de Saint-Clair i tako stvorio jo jednu sponu vlastite obitelji i obitelji Saint-Clair/Gisors. U to je vrijeme obitelj Plantard ve boravila u zamku Barberie, blizu Neversa, u francuskoj pokrajini Nivernais, i taj je zamak bio slube no prebivalite obitelji Plantard sljedeih stotinu godina. "Prioratski spisi" kazuju daje Mazarin 11. lipnja 1659. godine naredio da se za mak potpuno razori, i tom je prilikom obitelj Plantard izgubila sve to je imala. Nijedna povijesna knjiga o tom razdoblju, kao niti jedan Mazarinov ivotopis, ne potvruju ove tvrdnje, a nae istraivanje nije

otkrilo nikakav spomen obitelji Plantard u Nivernaisu. Isprva nismo nali ni spomen o zamku Barberie. Naime, Mazarin se iz nekog neo dreenog razloga bavio gradom Nivernais i vojvodstvom Nevers. Te je posjede konano kupio, a ugovor je potpisan 11. lipnja 1659., na dan kada je zamak Barberie navodno bio uniten. Ovo nas je potaknulo da dalje istraujemo, pa smo iskopali neke djelomine potvrde. To nije bilo dovoljno za potpuno razjanjenje, no iznova je potvrena vjerodostojnost "Prioratskih spisa". U jed nom dokumentu, gdje se nabrajaju posjedi Nivernaisa, spominje se Barberie, a na povelji iz 1575. spominje se seoce u Nivernaisu pod nazivom Les Plantards. Najuvjerljivija od svega bila je injenica da je postojanje zamka Barberie ve bilo ustanovljeno. U razdoblju od 1847. do 1875. la novi Drutva knjievnosti, znanosti i umjetnosti Neversa zapoeli su probno iskopavanje na mjestu gdje su se nalazile neke ruevine. Bio je to teak posao jer su ruevine bile gotovo neprepoznatljive. Vatra je kamenje pretvorila u staklo, a samo nalazite je bilo gusto ob raslo umom, no konano su otkriveni ostaci gradskih zidina i zamka. Danas je potvreno da je na tome mjestu nekada bio Barberie. Prije razaranja sastojao se, po svemu sudei, od malog utvrenog grada i jednog zamka, a nalazi se nedaleko starog seoca Les Plantard. Sada smo mogli kazati da je zamak Barberie neosporno postojao i da je bio uniten vatrom, a zbog blizine seoca Les Plantard, nismo morali sumnjati da je bio vlasnitvo obitelji toga imena. udilo nas je da ne postoji zapis o tome kada je zamak uniten, niti tko je to ui nio. Ako je Mazarin bio odgovoran za taj in, ini se da se silno po trudio izbrisati sve tragove. Kao da je postojala jasna namjera da se zamak Barberie izbrie iz povijesti i sa zemljovida. Zato bi se netko upustio u takvo neto osim ako neto doista nije trebalo sakriti?

Nicolas Fouquet
Mazarin je imao i drugih neprijatelja uz frondeure i Drube svetoga Sakramenta. Meu najmonijima bio je Nicolas Fouquet, koji je 1653. postao vrhovnim nadzornikom novanih poslova Louisa XIV. Darovit, sposoban i ambiciozan, Fouquet je u samo nekoliko godina postao najbogatija i najmonija osoba u kraljevstvu. Ponekad su ga

nazivali istinskim kraljem Francuske, a ni on sam nije bio lien poli tikih tenji. Kolale su glasine da je njegova namjera bila napraviti Bretanju neovisnim vojvodstvom, a sebe vladajuim vojvodom. Fouquetova majka bila je istaknuta lanica Drube svetoga Sa kramenta, njegov brat Charles bio je biskup Narbonnea u Languedocu, a mlai brat takoer je bio crkvena osoba. Godine 1656. Nicolas Fouquet poslao je Louisa u Rim iz razloga koji nisu nuno morali biti tajanstveni, ali nisu nikada ni razjanjeni. Louis je iz Rima po slao pismo koje smo naveli u prvom poglavlju, gdje govori o susretu s Poussinom i o tajni "koju bi i kraljevi teko od njega izvukli". Doista, koliko god je Louis u svojemu pismu bio indiskretan, Poussin oito nije nita otkrio. Njegov osobni peat nosio je geslo "Tenet confidentiam".* Louis XIV je 1661. godine naredio uhienje Nicolasa Fouqueta, pod krajnje nejasnim i maglovitim optubama za zloporabu nova nih fondova i za pobunu. Na osnovi tih optubi kralj je zaplijenio sva Fouquetova dobra i posjede, ali i zabranio svojim asnicima da diraju spise i pisma vrhovnoga nadzornika. Odluio je sam pretresti te spise - osobno, u svojim odajama. Suenje se razvuklo na etiri godine i postalo neka vrsta francu ske senzacije gdje se javno mnijenje estoko podijelilo. Louis Fou quet, koji se sastao s Poussinom i napisao pismo iz Rima, tada vie nije bio iv, ali su majka i drugi brat hitro pokrenuli Drubu presve tog Sakramenta iji je jedan lan bio meu sucima koji su zasjedali. Druba je svu svoju potporu pruila vrhovnom nadzorniku i preko suda i preko javnog mnijenja. Louis XIV, koji obino nije bio krvo loan, zahtijevao je ni manje, ni vie, nego smrtnu kaznu. Sud nije podlegao njegovu zastraivanju i izrekao je osudu na vjeno pro gonstvo. Pobjenjeli kralj je i dalje zahtijevao smrtnu kaznu, pa je neposlune suce zamijenio drugima, poslunijima, no, ini se da mu je Druba i dalje prkosila. Konano, 1665. godine, Fouquet je osuen na doivotni zatvor. Po kraljevoj naredbi drali su ga u strogoj osami, nije smio posjedovati pribor za pisanje, niti bilo kakva druga sred stva pomou kojih bi mogao s bilo kime komunicirati. Navodno bi
* Tenet confidentiam, latinski = uvam povjerenje.

svaki vojnik koji je s njime razgovarao bio poslan na zatvoreniku galiju, a u nekim sluajevima su ih i vjeali. Godine 1665., kada je Fouquet zatvoren, u Rimu je umro Poussin, a u godinama koje su uslijedile Louis XIV se preko svojih pijuna silno nastojao domoi jedne jedine slike, pod naslovom, "Arkadijski pastiri". U toj svojoj namjeri je i uspio 1685., ali slika nije bila javno izloena ak ni u kraljevskoj rezidenciji. Stajala je u privatnim kralje vim odajama, gdje je nitko nije mogao vidjeti bez njegova doputenja. Fouquetova pria ima i svoj nastavak, jer nemilost u kojoj se naao, bez obzira na sloenost uzroka, njegova djeca nisu poznavala. Sre dinom sljedeeg stoljea, markiz de Belle-Isle, Fouquetov unuk, postao je najvanijim ovjekom Francuske. Godine 1718. uspio je vratiti kruni utvreni otok Belle-Isle, na obalama Bretanje. Zauzvrat je dobio neka vrlo zanimljiva podruja, Longueville i Gisors. Voj vode i vojvotkinje Longuevillea iz ranijih razdoblja vie su se puta pojavljivali u naem istraivanju, a markiz de Belle-Isle postao je 1718. grofom Gisorsa, 1742. vojvodom, a 1748. podruje Gisorsa promovirano je u nadvojvodstvo.

Nicolas Poussin
Poussin je roen 1594. u gradiu Les Andelys, koje se nalazilo tek nekoliko kilometara od Gisorsa. Kao mladi je napustio Francusku i nastanio se u Rimu, gdje je proveo cijeli ivot i samo se jednom vratio u svoju rodnu zemlju. Vratio se u Francusku oko 1640. na mol bu kardinala Richelieua, koji ga je pozvao po posebnom zadatku. Iako se nije mijeao u politiku, a tek poneki povjesniar spominje njegove politike interese, Poussin je, zapravo, bio blisko vezan s frondeom. On nije napustio svoj dom u Rimu, ali njegova tadanja prepiska otkriva da je bio obuzet pokretom protiv Mazarina i da je bio iznenaujue blizak s nekim utjecajnim voama frondeura. Go vorei o njima, esto je znao upotrijebiti zamjenicu "mi", mislei pritom, oito i na sebe. Pratei motiv podzemnog toka rijeke Alpheus, Arkadije i arkadij skih pastira, stigli smo do Renea d'Anjoua. Sada smo odluili pronai od kuda je potekla ona reenica s Poussinove slike - "Et in Arcadia Ego". Ona se pojavila i na jednoj ranijoj Poussinovoj slici koja prika-

Ilustracija 1. - Grb obitelji Plantard

zuje grob i na njemu lubanju, a sam grob nije izdvojen, nego je tek dio velikog kamena. U prednjem planu slike odmara se bradato vo deno boanstvo s izrazom zamiljene mrzovolje - rijeni bog Alpheus, gospodar podzemnog toka. Djelo je nastalo izmeu 1630. i 1635. godine, pet ili deset godina prije od one poznatije verzije, "Arkadij skih pastira". "Et in Arcadia ego" prvi se put javlja oko 1618. godine na slici Giovannija Francesca Guercina, i ta je slika bila osnova Poussinova djela. Na Guercinovoj slici dva pastira, izlazei na umski proplanak, nailaze na kamenu grobnicu. Na grobnici je uveni, ve spomenuti natpis, i na nju je postavljena velika lubanja. Bez obzira na sim boliko znaenje ovog djela, Guercino je sam potaknuo niz pitanja. Ne samo to je bio dobro upuen u tradiciju ezoterije, ve je, ini se, upoznao i uenja tajnih drutava. Na nekim drugim slikama bavio se slobodnozidarskim temama, i to dvadesetak godina prije nego to su

se slobodnozidarske loe poele mnoiti u Engleskoj i kotskoj. Tako se jedna slika pod nazivom "Uzdizanje majstora", oslanja na slobodnozidarsku predaju o Hiramu Abiffu, koji je osmislio i izgradio Salomonov hram. Slika je nastala gotovo stotinu godina prije nego to se legendu o Hiramu povezalo sa slobodnim zidarima. "Prioratski spisi" nam kazuju da je "Et in Arcadia Ego" bilo slubeno geslo obitelji Plantard jo od dvanaestog stoljea, kada je Jean de Plantard oenio Idoine de Gisors. Jedan izvor koji se citira u "Prioratskim spisima" tvrdi daje ovo geslo prvi put naveo 1210. neki Robert, opat Mont-Saint-Michela. Nismo uspjeli ui u arhiv MontSaint-Michela, pa nismo ni mogli provjeriti ovu tvrdnju, no nae istraivanje nas je uvjerilo da je 1210. godina nesumnjivo bila pogre na. Te godine u Mont-Saint-Michelu nije postojao opat pod tim imenom, no s druge strane, neki Robert de Torigny bio je opat MontSaint-Michela u vrijeme od 1154. do 1186. godine. On je bio vrijedan i neumoran povjesniar i volio je prikupljati znamenja, zastave i grbove plemenitakih obitelji iz cijeloga kranskoga svijeta. Bez obzira na podrijetlo te reenice, ini se da je "Et in Arcadia Ego" Gercinu i Poussinu znailo neto vie od stiha elegine poezije. ini se sasvim jasnim da je taj stih imao jo neka tajna znaenja, koja su bila prepoznatljiva samo nekim ljudima - to je bila neka vrsta slobodnozidarskog znaka ili lozinke. A takvim se rijeima u jednom tekstu iz "Prioratskih spisa" govori o svojstvima simbolike, ale gorijske umjetnosti: Alegorina djela imaju prednost da jednom jedinom rijeju mogu rasvijetliti veze koje iri krugovi ne mogu shvatiti. Takva su djela dostupna svima, no njihovo znaenje usmjereno je samo ka odabra nima. Iznad i izvan gomile, poiljatelj i primatelj razumiju jedan drugoga. Neobjanjivi uspjeh nekih djela temelji se na ovoj osobini alegorije i ona ne predstavlja pomodnost, ve je oblik ezoterike ko munikacije. Kontekst ovoga napisa bilo je Poussinovo djelo, no Frances Yates je pokazala da se ta misao takoer moe primijeniti i na djela Leonarda, Botticellija i drugih renesansnih umjetnika. Mi dodajemo da se moe primijeniti i na ljude koji su se poslije pojavili, a meu njima su svakako Nodier, Hugo, Debussy, Cocteau, kao i krugovi ljudi meu kojima su se kretali.

Kapela u Rosslynu i Shugborough Hali

U prethodnom istraivanju nali smo brojne i vane veze ljudi za koje se pretpostavlja da su bili veliki majstori Siona u sedamnaestom i osamnaestom stoljeu sa slobodnim zidarstvom u Europi. Proua vajui slobodno zidarstvo otkrili smo, meutim, i neke druge veze, koje nisu imale veze s velikim majstorima, ve s drugim smjerovima naeg istraivanja. Vie smo puta naili na napomene o obitelji Sinclair, koja je bila kotski ogranak normanske obitelji Saint-Clair/Gisors. Njihovo posjed u Rosslynu bio je udaljen samo nekoliko kilometara od glavnoga stana vitezova templara u kotskoj, a kapela u Rosslynu, sagraena izmeu 1446. i 1486. godine, dugo se vremena dovodila u vezu sa slo bodnim zidarstvom i Ruinim kriem. Jedna povelja, za koju se pre tpostavlja da potjee iz 1601. godine, kazuje nam da su Sinclairi pri znati kao "nasljedni veliki majstori slobodnih zidara u kotskoj". To je najstariji poznati dokument o slobodnim zidarima, a sami slobodnozidarski izvori kazuju da je nasljedno zvanje velikoga majstora obitelji Sinclair podario James II, koji je vladao izmeu 1437. i 1460. godine, u vrijeme koje je obiljeio Rene d'Anjou. U Britaniji se pojavio jo jedan djeli naeg tajanstvenog mozaika, u pokrajini Staffordshire, odakle se slobodno zidarstvo irilo poetkom i sredinom sedamnaestog stoljea. Kada je Charles Radclyffe, veliki majstor Siona, pobjegao iz zatvora Newgate 1714. godine, pri tome mu je pomogao njegov brati, grof Lichfield. Loza grofa Lichfielda se tijekom istog stoljea ugasila, a njegovu titulu nitko nije naslijedio. Poetkom devetnaestoga stoljea kupili su je potomci obitelji Anson i danas oni nose tu titulu. Dananji grofovi Lichfield imaju sjedite u Shugborough Hallu, u pokrajini Staffordshire. Obitelj Anson kupila je Shugborough, koji je 1697. bio biskupska rezidencija. U osamnaestom stoljeu tamo je boravio brat Georgea Ansona, uveni admiral koji je plovio oko svi jeta, a kada je George Anson umro 1762., u Parlamentu je proitana jedna elegina pjesma iji jedan ulomak ovdje donosimo: Odmori svoje oko na ovom kamenu to priati zna. Prizor nalae uzdah pouni:

irom blaenih arkadijskih i elizejskih polja, nasmijane nimfe i ivahni momci, Prazniko veselje gube, a kipua krepost I al podru s lica radost; Gdje su sada ples, lutnja i svadbeni pir, I strast grudi ljubavnika, Znamen ivota tu je cvijet svjeine i mladost, Ali prst razuma u grob upire! Ovo se ini kao izravna aluzija na Poussinovu sliku i natpis "Et in Arcadia Ego", sve do prsta koji u grob upire. Na imanju Shagborough stoji jedan istaknuti mramorni reljef, koji je napravljen po nalogu obitelji Anson izmeu 1761. i 1767. godine. Taj reljef prikazuje inverzan odraz Poussinovih "Arkadijskih pastira", a ispod njega ugra viran je zagonetni niz slova koji nitko nikad nije odgonetnuo: O.U.O.S.V.A.V.V. D M

Papino tajno pismo

Papa Klement XII izdao je 1738. godine papinsku bulu kojom je osudio i izopio sve slobodne zidare i proglasio ih "neprijateljima Rimske crkve". Nije potpuno jasno zato je dolo do takvog gledita, jer su se mnogi od njih, svojevremeno jakobiti, izjanjavali barem prividno kao katolici. Moda je i papa bio svjestan veza koje smo i mi otkrili izmeu poetaka slobodnoga zidarstva i rosenkreuzera koji su bili okrenuti protiv Rima u sedamnaestom stoljeu. U svakom sluaju, donekle se objanjenja nude pismom koje je objavljeno po prvi put tek 1962. godine. To je pismo napisao papa Klement XII, no ne zna se kome ga je uputio. U njemu papa izjavljuje da slobodnozidarska misao poiva na herezi o poricanju Isusova boanstva. To smo miljenje ve sretali, no on dalje iznosi da su duhovne voe i "mozgovi" slobodnoga zidarstva isti oni koji su otpoeli luteransku reformaciju. Papa je vrlo lako mogao patiti od paranoje, no vano je zapaziti da on ne govori o nejasnom tijeku misli ili popularnim

predajama, ve govori o visoko organiziranoj skupini ljudi, sljedbi, redu, tajnom drutvu - a ta se skupina stoljeima bavila ruenjem katolikoga kranstva.

Sionska stijena
Krajem osamnaestoga stoljea, u vrijeme kada su se razni slobodnozidarski sustavi posvuda mnoili, pojavio se takozvani istonjaki obred Memfisa. U ovom se obredu, koliko je nama znano, prvi put pojavilo ime Ormus, a navodno je Sionski priorat izmeu 1188. i 1307. godine preuzeo upravo to ime. Istonjaki obred Memfisa ka zuje daje Ormus bio egipatski mudrac koji je oko 46. godine po Kr. sjedinio poganske i kranske misterije i tako osnovao Ruin kri. U nekim drugim slobodnozidarskim obredima iz osamnaestoga stoljea esto se spominje Sionska stijena, a to je ona ista stijena koja je, kako kazuju "Prioratski spisi", "kraljevsku tradiciju" Godfroija i Baudouina de Bouillona uinila ravnopravnom drugim vladajuim dinastijama Europe. Ve smo prije pretpostavili da je Sionska stijena zapravo bila Sionsko brdo, koje se nalazilo juno od Jeruzalema, gdje je Godfroi sagradio opatiju kako bi tamo smjestio red koji se poslije pretvorio u Sionski priorat. Slobodnozidarski izvori, pak, pripisuju Sionskoj stijeni dodatna znaenja. Ako znamo da su bili opsjednuti jeruzalemskim hramom, onda nas ne bi trebalo iznenaditi to upuuju na neke odlomke iz Biblije, gdje Sionska stijena ima ire znaenje od brda. Sionska stijena je odreeni kamen kojega su neopravdano zaboravili tijekom gradnje Hrama, a kojega su poslije nali i ugradili kao zaglavni kamen. Naprimjer, u Psalmu 118. nalazimo: Kamen to ga odbacie graditelji, postade kamen zaglavni. U Mateju, 21, 42 Isus sasvim odreeno ukazuje na taj psalm: Zar niste nikada itali u Pismima: 'Kamen koji odbacie graditelji postade ugaonim kamenom.'

U Poslanici Rimljanima, 9, 33 nalazi se jo jedna napomena, iako neto sloenija: "Evo na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni; ali tko vjeruje u nj, nee se razoarati. " U Djelima apostolskim, 4, 10-11, Sionska stijena se lako moe tu maiti kao metafora za samog Isusa: ... po imenu Isusa Krista Nazareanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj ovjek pred vama. Isus je onaj 'kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. U Poslanici Efeanima, 2, 20, jo jasnije se izjednaava Isus sa Sionskom stijenom: ... nazidani na pravom temelju na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U Prvoj poslanici Petrovoj, 2, 3-8, to se iznosi jo izravnije: ... ako "ste zbilja iskusili daje dobar Gospodin". Pristupite k njemu, ivomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u oima Bojim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao ivog kamenja sagradi duhovna kua, sveto sveenitvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne rtve po Isusu Kristu! Jer stoji najednom mjestu Pisma: "Evo na Sionu postavljam ugaoni kamen, izabran, dragocjen; tko vjeruje u nj, sigurno nee biti poteen." Prema tome, "kamen koji su odbacili graditelji upravo taj postao je ugaonim kamenom", za vas koji vjerujete dragocjen, a za one koji ne vjeruju "kamen spoticanja, stijena sablazni". O nj se spotiu jer ne vjeruju Rijei: to je njihova sudbina. Ve u sljedeem stihu tekst dalje naglaava teme iji nam je znaaj postao jasan tek poslije. Tekst kazuje o izabranoj lozi kraljeva, koji su i duhovni i svjetovni poglavari, loza kraljeva-sveenika:

Vi ste, naprotiv, "izabrani rod, kraljevsko sveenstvo, sveti puk, narod odreen... to smo mogli zakljuiti iz ovih zbunjujuih odlomaka? Kako smo trebali protumaiti Sionsku stijenu - da li kao zaglavni kamen hrama koji je, ini se, imao tako istaknuto mjesto meu "duhovnim tajnama" slobodnoga zidarstva? Kako smo trebali razumjeti izravno poistovje ivanje tog zaglavnog kamena sa samim Isusom? Kako je trebalo shvatiti "kraljevsku tradiciju" koja je - zasnovana na Sionskoj stijeni ili na samom Isusu - bila "ravna" vladajuim dinastijama Europe za vrijeme kriarskih vojni?

Katoliki modernistiki pokret

Jean Baptiste Pitois, nekadanji uenik u Arsenalskoj knjinici, postao je 1833. slubenik Ministarstva javnog obrazovanja, a te godine je to ministarstvo zapoelo ambiciozan projekt. Odluili su tiskati sve spise o povijesti Francuske, koji su do tada javnosti bili nepoznati. Taj posao, kako je odreeno, vodila su dva odbora. U tim odborima, iz meu ostalih, bili su Victor Hugo, Jules Michelet i jedan priznati strunjak za kriarske pohode, barun Emmanuel Rey. Meu radovima koji su objavljeni pod okriljem Ministarstva jav nog obrazovanja bio je Micheletov monumentalni rad Templarski proces, koji je sadravao iscrpnu zbirku zapisa Inkvizicije vezanih za suenja vitezovima templarima. Barun Rey je na isti nain objavio brojna djela u kojima se bavio kriarskim pohodima i franakim kraljevstvom Jeruzalema. U tim su radovima prvi put tiskane izvorne povelje koje su govorile o Sionskom prioratu, a neki tekstovi koje je Rey tamo iznio potpuno su jednaki dijelovima "Prioratskih spisa". Barun Rey je 1875. bio jedan od osnivaa "Societe de l'Orient Latin" (Drutvo latinskog - ili franakog srednjeg istoka). Ovo dru tvo, sa sjeditem u enevi, bavilo se ambicioznim arheolokim projektima, i tiskalo vlastiti asopis, Revue de l'Orient Latin, koji je i danas jedan od najboljih izvora suvremenim povjesniarima, kao to je sir Steven Runciman. Revue de l'Orient Latin tiskala je, izmeu ostaloga, i niz drugih povelja Sionskog priorata.

Reyeva istraivanja bila su na tragu nove povijesne znanosti koja se u to doba javljala u Europi, poglavito u Njemakoj, i predstavl jala ozbiljnu prijetnju Crkvi. irenje darvinistike misli i agnosticizma urodilo je "krizom vjere" kasnog devetnaestog stoljea, a nova znanost je tu krizu samo produbila. Povijesna istraivanja su u ranijim razdobljima uglavnom bila nepouzdana. Oslanjala su se na predaju i obiaje, osobno pamenje, i dolazilo je do preuveliavanja zbog raznih potreba. Njemaki znanstvenici su tek u devetnaestom stoljeu poeli uvoditi stroge, precizne metode koje su danas iroko prihvaene i temelj su zanata svakoga ozbiljnog povjesniara. Ta obuzetost kritikim preispitivanjem, istraivanjem neposrednih izvora, uz obvezna paralelna preispitivanja i tonu kronologiju, ustanovili su prihvaeni stereotip tipino njemake pedantnosti. Iako su se moda gubili u detaljima, njemaki pisci toga vremena ipak su stvorili vrste temelje za kasnija povijesna, ali i arheoloka otkria. Najpoznatiji primjer je, dakako, Heinrich Schliemann i njegovo otkrie Troje. Bilo je samo pitanje vremena kada e se metode njemake zna nosti primijeniti sa slinom preciznou i na Bibliju, a Crkva, koja je poivala na bespogovornom prihvaenju dogme, bila je svjesna da sama Biblija nee izdrati takvo kritiko preispitivanje. Ernest Renanje u svom vrlo dobro prodavanom i vrlo proturjenom djelu ivot Isusov primijenio njemaku metodologiju na Novi zavjet, a ishod je bio vrlo neugodan po Rim. Katoliki modernistiki pokret izvorno je nastao kao odgovor na ovaj novi izazov. Njihov prvi cilj bio je proizvesti novu generaciju crkvenih strunjaka odgojenih u njemakoj tradiciji, koji bi branili doslovnu istinu Svetoga pisma najteim argumentima kritike zna nosti. Pokazalo se, meutim, da je plan imao suprotan uinak. to je vie Crkva nastojala obrazovati svoje ljude kako bi se spremno suprotstavili u modernom polemikom svijetu, ti su isti crkveni ljudi sve vie poeli naputati stvar za koju su bili odabrani. Kritiko pre ispitivanje Biblije otkrilo je mnotvo nedosljednosti, suprotnosti i dubljeg smisla nesumnjivo stranog rimskoj dogmi. Tako krajem sto ljea modernisti vie nisu bili elitne jurine ete, kako se Crkva na dala, ve otpadnici koji su naginjali herezi. Oni su postali ozbiljnom

prijetnjom, kakvu Crkva nije doivjela od Martina Luthera i doveli katoliki svijet na rub raskola koji je stoljeima bio nepoznat. arite djelatnosti modernista, kao i ranije Drubi svetoga Sakra menta, bio je Saint Sulpice u Parizu, a jedan od najglasnijih moder nista bio je, doista, ovjek koji je upravljao sjemenitem Saint Sulpice od 1852. do 1884. godine. Stavovi modernista brzo su se irili Fran cuskom, Italijom i panjolskom, a govorili su da biblijski tekstovi nisu bili neosporno vjerodostojni, ve ih je valjalo razumjeti u skladu s prilikama njihova vremena. Modernisti su se pobunili i protiv ja anja centralizacije crkvene vlasti, a osobito protiv tada nedavno ustanovljene doktrine o papinoj nepogreivosti, koja se otvoreno suprotstavila novom pokretu. Stavove modernista veoma brzo su usvojili ne samo crkveni ljudi intelektualci, nego i poznati i utjecajni knjievnici. Roger Martin du Gard u Francuskoj i Miguel de Unamuno u panjolskoj su meu prvima poeli zastupati ideje Modernista. Crkva je uzvratila oekivanim gnjevom i silinom. Moderniste su optuili da su slobodni zidari, neke smijenili s poloaja na neodre eno vrijeme, neke ak i izopili, a njihove knjige stavljene su na indeks.* Godine 1903. papa Lav XIII osnovao je Papinsku biblijsku komisiju koja je imala zadatak nadgledati rad bibliara. Papa Pio X je 1907. godine javno osudio moderniste, a 1. rujna 1910. Crkva je zatraila od duhovnika polaganje prisege protiv modernista. Usprkos tome pokret modernista se i dalje razvijao sve do Prvog svjetskog rata, kada se pozornost javnosti okrenula drugim proble mima. Jedan modernist, opat Turmel, bio je posebno neukrotiv. Na svom nastavnikom mjestu u Bretanji ponaao se naoko besprijekorno, no objavio je niz modernistikih djela potpisanih sa ak etrnaest razliitih pseudonima. Svako od tih djela stavljeno je na indeks, no Turmela su otkrili tek 1929., i tada je, dakako, izopen. U meuvremenu pokret modernista je stigao i u Britaniju, gdje gaje s oduevljenjem doekala Anglikanska crkva. Meu anglikan skim pobornicima Modernizma bio je William Temple, kasniji nad biskup Canterburyja, koji je izjavio da je modernizam "ono u to
* Index librorum prohibitorum (latinski) = popis zabranjenih knjiga; poseban popis, ustro jen od raznih crkvi (naroito od Katolike), u kojem se nabrajaju knjige koje su po milje nju mjerodavnih crkvenih strunjaka tetne za vjernike; time su te knjige zabranjene za itanje pripadnicima dotine crkve. (op. prev.)

veina obrazovanih ljudi ve vjeruje". Meu suradnicima Templea bio je i kanonik A. L. Lilley, a ovaj je poznavao sveenika od kojega smo primili ono sudbinsko pismo koje je spominjalo "nepobitan do kaz" da Isus nije umro na kriu. Lilley je, koliko nam je bilo poznato, radio neko vrijeme u Parizu, gdje se upoznao s opatom Emileom Hoffetom - onim ovjekom ko jemu je Sauniere donio svitke koje je naao u Rennes-le-Chateau. Kao strunjak za povijest, jezike i lingvistiku Hoffet je bio uzor mla dome modernistikom znanstveniku svoga doba, no njega nisu odgo jili u Saint-Sulpiceu, nego u pokrajini Lorraine, u Sjemeninoj koli Siona koja se zvala Colline inspiree.

Sionski protokoli
Jedno od najuvjerljivijih svjedoanstava o postojanju i radu Sionskog priorata, koje smo pronali, nastalo je krajem devetnaestoga stoljea. To svjedoanstvo je vrlo dobro poznato, iako ga mnogi ne priznaju. Odigralo je vanu ulogu u nedavnoj povijesti i jo uvijek budi snane osjeaje, gorka neprijateljstva i grozne uspomene, pa su ga mnogi pisci rado spremni odbaciti. Takva reakcija je savreno ra zumljiva ako se uzme u obzir koliko je to svjedoanstvo pridonijelo ljudskoj patnji i predrasudama. No iako su zloinci to svjedoanstvo zloupotrijebili, naa istraivanja su nas uvjerila da je to svjedoanstvo u velikoj mjeri pogreno tumaeno. Manje ili vie, Raspuinova uloga na dvoru ruskog cara Nikolaja i carice Aleksandre dobro je poznata. No nije tako dobro poznato da su na ruskom dvoru postojali vrlo utjecajni ezoterijski krugovi puno prije Raspuina. Zadnjih godina devetnaestoga i poetkom dvade setoga stoljea jedan se takav krug stvorio oko ovjeka koji je bio poznat pod imenom Monsieur Philippe, ali i oko njegovog mentora koji je k njemu povremeno dolazio na dvor u Petrograd. Mentor Monsieur Philippea, po imenu Papus, bio je francuski ezoterik koji je bio povezan s Julesom Doinelom (osnivaem neo-katarske crkve u Languedocu), Peladanom (koji je tvrdio daje otkrio Isusov grob), Emmom Calve i Claudeom Debussyjem. Ukratko, "francuski okultni preporod" kasnog devetnaestog stoljea ne samo da je stigao do Petrograda, ve su njegovi predstavnici uivali povlateni poloaj osob nih povjerenika cara i carice.

Ezoterikom krugu Papusa i Monsieur Philippea suprotstavili su se drugi monici sa svojim interesima, a meu njima je bila i velika kneginja Elizabeta, koja je htjela na dvor, u blizinu carskoga prijesto lja, postaviti vlastite miljenike. Jedan od miljenika velike kneginje bio je ovjek vrijedan prijezira koji je potomstvu poznat pod pseu donimom Sergej Nilus. Oko 1903. godine Nilus je caru predoio jedan sporan spis, koji je trebao potvrditi navodno opasnu urotu. Ako je Nilus oekivao da e mu car biti zahvalan na tome otkriu, onda se silno razoarao, jer je car izjavio da je spis nezamisliva izmiljo tina i naredio spaljivanje svih primjeraka. Nilus je sramotno prognan s dvora. Taj spis, ili njegova kopija, spasenje, tijekom 1903. godine i obja vljivan je u nastavcima u nekim novinama, no nije izazvao zanimanje. Ponovno je objavljen 1905. godine kao dodatak knjizi istaknutog filozofa mistika, Vladimira Solovjeva. Tek tada je poeo privlaiti pozornost, a tijekom godina koje su uslijedile postao je jednim od malobrojnih najozloglaenijih spisa dvadesetoga stoljea. Spis o kojemu je rije je neka vrsta rasprave ili, tonije reeno, smiljeni politiki i drutveni program, a pojavljivao se pod razliitim nazivima od kojih je najpoznatiji Protokoli Sionskih mudraca? Protokoli su navodno potekli iz idovskih izvora, pa se na taj nain veliki broj anti-semita toga doba osvjedoio o "meunarodnoj idov skoj uroti". Tako su, 1919. godine razdijeljeni po etama Bijele ruske vojske, a te su ete u sljedee dvije godine masakrirale oko 60 000 idova, jer su ih smatrali odgovornima za revoluciju iz 1917. Oko 1919. godine Protokole je umnoavao i Alfred Rosenberg, poslije glavni rasistiki teoretiar i propagandist nacional-socijalistike partije Njemake. Hitler je u svojoj knjizi Mein Kampf (Moja borba) iskori stio Protokole kao pothranu vlastitih fanatinih predrasuda i nije se, navodno, dvoumio oko njihove vjerodostojnosti. U Engleskoj je dnev ni list Morning Post odmah proglasio Protokole pouzdanima, i ak ih je Times 1921. ozbiljno shvatio i tek poslije priznao svoju pogreku. Strunjaci se danas slau, kako se nama ini - s pravom, da su Pro tokoli, u svojem sadanjem obliku opaka i podmukla krivotvorina. Usprkos tome, i dalje su u opticaju, u Latinskoj Americi, panjolskoj, pa ak i u Britaniji, u svrhu antisemitske propagande.

Protokoli iznose skicu programa koji kazuje, ni manje ni vie nego, kako zavladati cijelim svijetom. Pri prvom itanju djeluju kao makijavelistiki program, kao neka vrsta internog podsjetnika sku pine pojedinaca koji su odluili svijetu nametnuti novi poredak i postati vladarima. Tekst govori u prilog smiljenoj uroti iji sudionici su meusobno povezani po sustavu hobotnice. Ta urota mora pore metiti svjetski poredak, i povesti ga ka anarhiji, uvui se u redove slo bodnih zidara i drugih slinih organizacija i, konano, sebi priskrbiti potpuni nadzor nad drutvenim, politikim i ekonomskim ustanovama Zapadnog svijeta. Nepoznati sastavljai Protokola otvoreno kazuju da su ve "upravljali" cijelim narodima "u skladu s politikim planom koji nitko nije ni naslutio tijekom niza proteklih stoljea". Dananji itatelj mogao bi pomisliti da su Protokoli neka vrsta knjievne izmiljotine, poput Spectre, iz romana lana Fleminga o Jamesu Bondu. Meutim, kada su Protokoli objavljeni, tvrdilo se da su sastavljeni na meunarodnom idovskom saboru 1897. godine u Bazelu. Ova je tvrdnja ve davno oborena, jer je poznato da su naj raniji primjerci Protokola napisani na francuskom jeziku, a na saboru u Bazelu nije sudjelovao nijedan jedini zastupnik iz Francuske. tovie, zna se da je jedan primjerak Protokola bio u opticaju jo 1884., trinaest godina prije sabora u Bazelu. Primjerak Protokola iz 1884. naao se u rukama lana one slobodnozidarske loe iji je kasniji lan, a i veliki majstor, postao Papus. U toj istoj loi prvi se put pojavila pria o Ormusu, legendarnom egipatskom mudracu koji je ujedinio poganske i kranske misterije i osnovao Ruin kri. Suvremeni znanstvenici uvrdili su da su Protokoli dijelom zas novani na satirikom djelu koje je napisano i tiskano u enevi 1864. godine. To djelo je napisao Maurice Joly, kao napad na Napoleona III, te je poslije bio uhien. On je navodno bio lan nekog reda Ruina kria, no bez obzira je li to istina ili ne, bio je prijatelj Victora Hugoa, a Hugo, koji takoer nije bio naklonjen Napoleonu, bio je lan jednog reda Ruina kria. Na taj se nain moe dokazati da Protokoli nisu nastali na idov skom saboru u Bazelu 1897., no ostaje nam pitanje otkuda su zapravo potekli. Suvremeni znanstveni odbacili su ih kao potpuni falskifikat, spis koji je u cijelosti sumnjiv, i koji su antisemiti podmetnuli u

namjeri da ozloglase idove. Ipak, sami Protokoli ne nameu takav zakljuak, jer, primjerice, sadre neke zagonetne napomene koje sasvim sigurno nisu idovske. Te su napomene toliko oite da ih nije mogao smisliti ni nekakav prevarant. Nijedan obrazovaniji antisemit ski falsifikator ne bi umijeao takve napomene s namjerom da stvori nepovjerenje u idovstvo, jer nitko ne bi povjerovao da su idovskog podrijetla. Tekst Protokola zavrava neobinom reenicom: "U potpisu pred stavnici Siona 33. stupnja." Zato bi antisemitski falsifikator sastavio takvu reenicu? Zato nije pokuao okriviti sve idove, a ne samo onaj mali dio koji ini "predstavnike Siona 33. supnja"? Zato nije objavio da su spis pot pisali predstavnici meunarodnog idovskog sabora? "Predstavnici Siona 33. stupnja" ne zvui uope idovski, niti upuuje na "meu narodnu idovsku urotu", nego na slobodne zidare. Trideset i trei stupanj u slobodnom zidarstvu vezanje uz ono to se naziva "Stroga pokornost" - po slobodnozidarskom ustroju kojega je uveo Hund, po zapovjedi "neznanih starjeina", od kojih je jedan, ini se, bio Charles Radclyffe. Protokoli sadre i druge nepravilnosti koje su jo uoljivije. Na vie mjesta se govori o dolasku "slobodnozidarskog kraljevstva" i "kralja Sionske krvi", koji e vladati tim "slobodnozidarskim kra ljevstvom". Budui kralj trebao bi biti izdanak "dinastike loze kralja Davida", a "kralj idova e postati papom" i "patrijarhom meuna rodne crkve". Tekst zavrava vrlo tajanstveno: "Neki nositelji sje mena Davidovog pripremit e kraljeve i njihove nasljednike... Samo e kralj i trojica njegovih zatitnika znati to e se dogoditi." Kao stvarne ili izmiljene idovske misli, ove reenice zvue su vie besmisleno. Jo od biblijskih vremena idovska predaja ne pozna je kralja, a naelo vladavine kralja izgubilo je vanost. Ideja kralja je idovima 1897. godine izgledala jednako besmisleno, kao to im to izgleda i danas, i to je svaki falsifikator morao znati. Spomenute napomene zapravo su blie kranskoj nego idovskoj misli. Tije kom posljednja dva tisuljea jedini "kralj idova" bio je sam Isus, a Isus je po evaneljima bio dinastiki nasljednik Davidov. Zato je taj koji je izmiljao spis i pripisao ga idovskoj uroti, unio sasvim prepoznatljive kranske prizvuke? Zato je spominjao sasvim odre-

enu i iskljuivo kransku zamisao kao to je papa? Zato je spo minjao "meunarodnu crkvu", a ne meunarodnu sinagogu ili me unarodni hram? emu "Kralj i trojica zatitnika" kad to ne podsjea ni na idovstvo ni na kranstvo, ve na tajna drutva Johanna Va lentina Andreae i Charlesa Nodiera? Ako je protokole izmatao neki antisemitski propagandist, teko je zamisliti daje taj mogao biti toliko neobrazovan, nesposoban i neobavijeten. Zakljuci do kojih smo doli u vezi s Protokolima Sionskih mu draca rezultat su dueg i paljivog istraivanja: 1. Postojao je izvorni tekst koji je bio temeljem objavljenih Proto kola i taj izvorni tekst nije bio falsifikat. Takoer, taj tekst nije imao nikakve veze sa idovstvom, niti s "meunarodnom idov skom zavjerom", ve je po svoj prilici potekao od neke slobodnozidarske organizacije ili tajnog drutva slobodnozidarskog us mjerenja, a koje je u svom nazivu imalo i rije "Sion". 2. Izvorni tekst na kojemu se temelje objavljeni Protokoli nije nuno morao biti toliko provokativan i bombastian, no vjerojatno je sadravao program za osvajanje vlasti, prodiranje u slobodno zi darstvo, kao i nadzor drutvenih, politikih i ekonomskih ustanova. Takav program bio bi sasvim u skladu s tajnim drutvima rene sanse, kao i s Drubom svetoga Sakramenta, i ustanovama An dreae i Nodiera. 3. Izvorni tekst na kojemu se temeljila tiskana verzija Protokola dospio je u ruke Sergeja Nilusa, koji isprva nije elio ozloglasiti idove. On je, naprotiv, Protokole donio caru u namjeri da razo tkrije skupinu ezoterika na carskom dvoru - grupu u kojoj su bili Papus, Monsieur Philippe i drugi lanovi tog tajnog drutva. Prije nego to je to uinio, on je gotovo sigurno izmijenio jezik i uinio ga jetkijim i bombastinijim, kakav izvorno vjerojatno nije bio. Kad ga je car otjerao, Nilus je dao tiskati izmijenjene Proto kole. Njima nije postignut prvenstveni cilj, optuba Papusa i Monsieur Philippea, no jo su uvijek mogli posluiti drugome cilju - potpirivanju antisemitizma. Nilusov glavni cilj bili su Papus i Monsieur Philippe, no bio je takoer neprijateljski raspoloen i prema idovima.

4. Stoga, tiskana verzija Protokola nije u potpunosti falsifikat, ve bi se moglo rei da je to u velikoj mjeri izmijenjeni tekst. Ipak, usprkos tim izmjenama, mogu se prepoznati tragovi izvornog oblika u jednom palimpsestu ili u dijelovima Biblije. Ti dijelovi koji su se odnosili na kralja, papu, meunarodnu crkvu i Sion vrlo vjerojatno nisu nita znaili Nilusu. On ih svakako ne bi sam izmislio, no kada su ve bili tamo, s obzirom na njegovu neobrazo vanost, nije imao razloga izostaviti ih. Ti su dijelovi bili nevani za idovsko pitanje, no mogli su biti presudni ako je u pozadini stajalo neko tajno drutvo. Poslije smo saznali da su ti dijelovi bili, i jo uvijek jesu, vani Sionskom prioratu.

Hieron zlatne doline

Za vrijeme naeg istraivanja stalno su se pojavljivali novi "Prioratski spisi". Neki od tih radova nisu bili za javnu uporabu, kao Dossiers secrets, no do njih smo dolazili preko raznih slubi u kojima su radili nai prijatelji u Francuskoj, ili preko Nacionalne knjinice, a druga vrsta materijala pojavljivala se i u novotiskanim knjigama. Neki od ovih radova nudili su nove podatke o kraju devetnaesto ga stoljea, a osobito o Berengeru Sauniereu. Jedan takav "suvremeni" izvjetaj kazuje da Sauniere nije sluajno otkrio u svojoj crkvi one sudbonosne svitke, ve da su ga na to uputili izaslanici Sionskog priorata, koji su ga posjetili u selu Rennes-le-Chateau i tom prilikom ui nili svojim povjerenikom. Kazuje se da se Sauniere pred kraj 1916. godine suprotstavio izaslanicima Siona i posvaao s njima. Ako je to istina, onda upnikova smrt u sijenju 1917. moda ima i mrani ju stranu. Deset dana prije svoje smrti on se odlino osjeao, no ipak je deset dana prije njegove smrti naruen mrtvaki sanduk ba za nje ga. Priznanica za sanduk nosila je datum 12. sijenja i predana je Sauniereovoj domaici, Marie Denarnaud. Jedna novija i moda naizgled vjerodostojnija "prioratska" knji ga dalje razrauje priu o Sauniereu i ona jednim dijelom potvruje onu prethodnu. Ta pria kazuje kako je Sauniere bio tek neto vie od pijuna i da je njegova uloga u misteriju Rennes-le-Chateau u ve likoj mjeri preuveliana. Iza svih dogaaja u malom planinskom

selu navodno je stajao Sauniereov prijatelj, opat Henri Boudet, up nik susjednog sela Rennes-le-Bains. Navodno je Boudet davao novac Sauniereu, svih onih trinaest milijuna franaka izmeu 1887. i 1915. godine. Boudet je navodno i upuivao Saunierea u razliite projekte - javne radove, izgradnju Ville Bethanije i kule Magdale. On je takoer navodno nadgledao obnovu crkve u Rennes-le-Chateauu i oblikovao Sauniereov zbu njujui Krini put - kao neku vrstu ilustrirane verzije vlastite tajne knjige. Ta nedavno objavljena knjiga kazuje da Sauniere nije znao za najvaniju tajnu iji je bio uvar, sve dok mu tu tajnu nije povjerio Boudet u iekivanju vlastite smrti u oujku 1915. Ista ta knjiga navodi da je Marie Denarnaud, Sauniereova kuanica, zapravo bila Boudetova pijunka, da je on preko nje prenosio upute Sauniereu, i isplaivao sav novac, ili moda vei dio, na njezino ime. Boudet je takoer, izmeu 1885. i 1901. platio 7.665.250 franaka biskupu Carcassonnea, istom onom ovjeku koji je Saunierea poslao u Pariz sa svicima o svom vlastitom troku. Tako je, ini se, i biskup bio Boudetov ovjek. To svakako nije normalan odnos, jer kako znaa jan mjesni biskup moe biti plaeni slubenik skromnoga i povuenog upnika. No, to je bilo sa samim upnikom? iji je on bio ovjek? ije je on interese zastupao? to mu je podarilo mo da plaa i ima svoje ljude i zato je njemu pretpostavljena crkvena osoba to odobravala? Tko mu je mogao osigurati novane izvore za takvo razbacivanje? Na ova pitanja nema izravnog odgovora, no on se nazire - Sionski priorat. To pitanje je objasnila jedna druga, takoer nedavno objavljena knjiga. I ta se knjiga, kao i druge to su joj prethodile, ini se, oslanjala na neke "povlatene izvore". Radi se o knjizi Tresor du triangle d'or (Blago zlatnog trokuta) koju je napisao Jean-Luc Chaumeil, a tiskana je 1979. godine. Gospodin Chaumiel navodi da su mnoge crkvene osobe upletene u zagonetku Rennes-le-Chateaua - Sauniere, Boudet, a vjerojatni i drugi, kao Hoffet, Hoffetov ujak iz Saint Sulpicea i biskup Carcassonea - pripadali su nekom obliku slobodnoga zidar stva "kotskog obreda". Taj se oblik slobodnoga zidarstva, navodi Chaumeil, razlikovao od drugih po tome to je bio "kranski, ari stokratski i hermetian". Ukratko, nije ukljuivao u prvom redu slo-

bodne mislitelje i ateiste, kao to je bio sluaj s mnogim drugim obredima slobodnoga zidarstva, ve su, ini se, njegovi lanovi bili duboko religiozni, no usmjereni magiji, pri emu je bila naglaena svetost drutvene i politike hijerarhije, boanski poredak i ope vri jedan kozmiki plan. Chaumeil takoer navodi, da su gornji razredi ili stupnjevi tog slobodnog zidarstva, bili nii razredi ili stupnjevi Sionskog priorata. U naem istraivanju smo ve naili na slobodno zidarstvo tak vog tipa koje opisuje Chaumeil. Njegov opis mogao bi se lako primi jeniti na izvorni "kotski obred" kojega su uveli Charles Radclyff i njegovi suradnici. Radclyffovo slobodno zidarstvo i ono koje opisuje Chaumeil bili bi prihvatljivi, usprkos papinoj osudi, predanim kato licima, bez obzira jesu li oni bili jakobiti osamnaestoga stoljea ili francuski sveenici devetnaestoga stoljea. U oba sluaja papa bi se estoko usprotivio, no pri svemu tome oni su se i dalje smatrali i kr anima i katolicima, a neka dostupna svjedoanstva kazuju nam da su oni stekli neko novo i osvjeavajue pretakanje vjere, koje im je omoguilo da sebe doive kao istinitije krane od pape. Iako je Chaumeil neodreen i neuhvatljiv, on se trudi naglasiti da se u godinama do 1914. slobodno zidarstvo kojemu su pripadali Boudet i Sauniere, spojilo s drugom ezoterikom ustanovom. Ta bi ustanova lako mogla razjasniti spomen vladara u Protokolima sionskih mudraca - osobito ako je, kako tvrdi Chaumeil, stvarna sila u pozadini te druge ustanove bio Sionski priorat. Ustanova o kojoj je rije nosila je naziv Hieron Zlatne doline (Hieron du Val d'Or, na francuskom, gdje moemo prepoznati ana gram Orval, koji se stalno pojavljuje). Hieron Zlatne doline bilo je tajno politiko drutvo osnovano, kako se misli, 1873. To drutvo je bilo slino drugim ezoterijskim organizacijama toga vremena, a ka rakteristino su naglaavali svetu geometriju, kao i razna sveta mjesta. Nepokolebljivo su mislili da su mistika ili gnostika istina proizvele mitoloke motive, i bili zaokupljeni podrijetlom ljudi, rasa, jezika i simbola, ba kao to je sluaj i u teozofiji. Hieron Zlatne doline je poput mnogih drugih sljedbi i tajnih drutava toga vremena i kran ske i "trans-kranske" orijentacije. Isticali su vanost Svetoga Srca, ali je Sveto Srce bilo vezano i za druge, pretkranske simbole. eljeli su pomiriti, a to se govorilo i za Ormus, kranske i poganske miste-

rije, a osobiti znaaj pridavali su druidskoj misli,* koju su, kao i mnogi suvremenici shvaali djelomice kao pitagorejsku. Sve ove teme je ukratko obradio Sauniereov prijatelj opat Henri Boudet u svojoj knjizi. Hieron Zlatne doline pokazao se vanim za istraivanje zbog nji hova uzora koji Chaumeil naziva "ezoterijskom geopolitikom" i "etnoarhainim svjetskim poretkom". Ako to pokuamo rei govornim jezikom to bi, zapravo, znailo iznova ustanovljavanje Svetoga Rim skog carstva u Europi devetnaestog stoljea - pomlaenog i preure enog Svetoga Rimskog carstva, svjetovne drave koja bi trebala ujediniti sve narode i temeljiti se na duhovnim, a ne na drutvenim, politikim ili ekonomskim vrijednostima. Za razliku od onog prvog, ovo novo Sveto Rimsko carstvo bilo bi uistinu "sveto", uistinu "rim sko" i uistinu "carsko", iako se ove rijei kod njih bitno razlikuju od tradicionalno prihvaenih znaenja. Takva drava trebala je ostvariti san o "carstvu nebeskom" na zemlji, zemaljski odraz reda, harmonije i hijerarhije svemira. Ta drava ponovno bi prizvala drevnu hermetiku postavku "kako na nebu, tako i na zemlji". Ta ideja nije bila potpuno utopijska niti naivna, ve je gotovo bila izvediva u ozraju prilika Europe kraja devetnaestoga stoljea. Chaumeil navodi sljedee ciljeve Hierona Zlatne doline: Teokracija u kojoj narodi ne bi bili vie od pokrajina, a njihovi voe samo prokonzuli u slubi svjetske okultne vlade koju bi inila elita. Za Europu bi ta vladavina Velikog kralja znaila dvostruku hegemoniju Papinstva i Carstva, Svete stolice i Habsburga, koji bi bili desna ruka Vatikana. U devetnaestom stoljeu Habsburzi su ve bili isto to i kua Lor raine. Zamisao o "Velikom kralju" predstavljala je na taj nain ostva renje Nostradamusovih proroanstava, a na neki bi nain i ostvarila monarhistiki plan postavljen u Protokolima sionskih mudraca.
* Druidi su galski ili keltski sveenici koji obavljaju rtvovanje, gataju, obnaaju politiku i sudbenu vlast, brinu se za odgoj mladih pripadnika vojne aristokracije. Druidi ispunjavaju jednu od tri drutvene funkcije u Kelta (uz stoare-ratare i vojnu aristokraciju), a postojali su od VI. stoljea prije Krista do V. stoljea poslije Krista.

Ostvarenje takvog plana bi, dakako, unijelo velike promjene u pos tojee ustanove. Vatikan vie ne bi bio kao onaj koji je smjeten u Rimu, a ni Habsburzi vie ne bi bili samo carski vladari drave. To bi dovelo do stvaranja dinastije kraljeva-sveenika, poput faraona drevnog Egipta, ili Mesije kojega su Zidovi iekivali u osvit kran skog doba. Chaumeil nije razjasnio jesu li, i u kojoj mjeri, Habsburzi bili ukljueni u ove ambiciozne planove. Neki dogaaji, kao to je bio posjet habsburkog nadvojvode selu Rennes-le-Chateau, potvruju njihovu umijeanost, ali ako su i postojali neki planovi, oni su propali s Prvim svjetskim ratom, koji je, meu ostalim, zbacio Habsburge s vlasti. Ciljevi Hierona Zlatne doline - ili Sionskog priorata- kako ih je objasnio Chaumeil, bili su donekle logini u kontekstu onoga to smo ve otprije znali i bacili novo svjetlo na Protokole sionskih mu draca. Ti ciljevi podudarali su se s ciljevima drugih tajnih drutava, a meu njima i s onima koja su osnovali Charles Radclyffe i Charles Nodier. No najvanije od svega, podudarali su se s politikim tenja ma kue Lorraine, to smo ih pratili kroz niz stoljea. Ipak, usprkos logikom smislu, ciljevi Hierona Zlatne doline nisu imali stvarnog politikog smisla. Na temelju ega bi Habsburzi branili pravo da vladaju kao dinastija kraljeva-sveenika? Osim u sluaju najire javne potpore, takvo pravo ne bi mogli braniti protiv republikanske francuske vlade, a da ne govorimo o dinastijama koje su tada vladale Rusijom, Njemakom ili Britanijom. Na koji bi, uope, nain mogli izvojevati potrebnu javnu potporu? U okruju politike stvarnosti devetnaestoga stoljea takva se shema, usprkos logike dosljednosti, nama uinila liena praktinog smisla. Moda smo pogreno protumaili Hieron Zlatne doline, no moda su jednostavno njegovi lanovi bili suludi. Cijelu stvar smo morali odloiti dok ne doemo do novih podataka, a u meuvremenu smo se posvetili sadanjem vremenu i pokuali utvrditi postoji li Sionski priorat i danas. Uvjerili smo se da postoji i da njegovi lanovi nisu ni najmanje suludi. Nakon Prvog svjetskog rata, tijekom dvadesetoga stoljea, oni su razvijali program koji je u biti vrlo slian programu Hierona Zlatne doline u devetnaestom stoljeu.

8.

POGLAVLJE

Tajno drutvo danas

rancuski Journal Officiel je tjedna vladina publikacija u kojoj se moraju predstaviti sve grupe, drutva i organizacije u zemlji. U broju 167, od 20. srpnja 1956. Journal Officiel je donio sljedeu pri javu: 25. juin 1956. Declaration a la sous-prefecture de Saint-Julienen-Genevois. Prieure de Sion. But: etudes et antr'aide des membres. Siege social: Sous-Cassan, Annemasse (Haute Savoie). 25. lipnja 1956. Prijava okrunoj prefekturi Saint-fulien-enGenevois. Sionski priorat. Namjena: Obrazovanje i uzajamna pomo lanova. Sjedite drutva: Sous-Cassa, Annemasse (Gornja Savoja).

Sionski priorat slubeno je bio upisan u policijske knjige. To je na neki nain bio dokaz o njegovu postojanju u nae doba, iako smo pomislili da je udno to se tajno drutvo na taj nain pojavljuje u javnosti. No s druge strane, moda i nije bilo udno. Sionski priorat nije se nalazio ni u jednom telefonskom imeniku, a adresa je bila to liko neodreena da nismo mogli ustanoviti ne samo gdje je njihov ured, nego ak ni zgradu ili ulicu u kojoj se nalaze. Kada smo nazvali okrunu prefekturu, nisu nam mogli pomoi. Pokuali su to vie puta istraiti, rekli su umorno, no nisu uspjeli nita doznati. Prema njihovu miljenju tu adresu nije bilo mogue nai. To nas je ipak iznenadilo, jer smo se upitali kako je mogue da su neke osobe na policiji uspjele navesti pogrenu ili nepostojeu adresu, i poslije toga izbjei daljnju istragu i posljedice koje bi morale uslijediti. Je li policija bila nemar na i ravnoduna, ili su ih na neki nain pridobili, ime je anonimnost Siona postala zajamenom?

Okruna prefektura nam je dala primjerak onoga to je trebalo predstavljati statut Sionskog priorata. Taj je dokument sadravao dvadeset i jedan paragraf, ni na koji nain nije bio sporan, ali nije nam nita osobito razjasnio. Nisu bili navedeni ciljevi Reda, niti po daci koji bi ukazali na mogu Sionov utjecaj, lanove ili izvore sredstava. Statut je bio prilino nezanimljiv, no zbunio nas je lanak po kojemu pristup u Red nije bio ogranien jezikom, drutvenim podrijetlom, klasom, ni politikom ideologijom. Jedan drugi para graf kazivao je da pristupiti mogu svi katolici stariji od dvadeset i jedne godine, i zapravo je cijeli statut ostavljao dojam pobone, vrlo katolike ustanove. Ipak, navodni Sionovi majstori, kao i povijest Reda, koliko smo mi uspjeli otkriti, nisu svjedoili o nekom pravovjer nom katolicizmu. ak su i suvremeni "Prioratski spisi", od kojih su mnogi objavljeni istodobno kada i statut, svojim usmjerenjem vie bili hermetiki, pa ak i heretiko gnostiki, nego katoliki. Ta pro turjenost naizgled nije imala smisla, osim ako Sion nije zahtijevao, kao to su to inili Vitezovi templari i Druba svetoga Sakramenta, katolicizam kao vanjski preduvjet koji bi lan poslije nadrastao unutar samoga Reda. ini se da su Sion, templari i Druba svetoga Sakra menta zahtijevali posluh koji je morao biti jai od svih drugih svjetov nih i1i duhovnih obveza. Sedmi lanak pravilnika kazuje: "Kandidat se mora odrei svoje osobnosti kako bi se posvetio slubi visokomoralnog propovjednitva". Statut posliije objavljuje da Sion radi pod naslovom Viteki red katolikih ustanova i pravila nezavisnog i tradicionalnog saveza (Chevalerie d'Institutions et Regies Catholiques d'Union Independente et Traditionaliste). Ovaj naslov nudi skraenicu CIRCUIT, to znai krug, a to je i bio naziv asopisa kojega je Red objavljivao, ali samo za lanstvo. Moda je najzanimljiviji podatak u Statutu koji kazuje da je Sionski priorat 1956. godine, kako se ini, peterostruko poveao svoje lan stvo. U Dossiers secrets nalazi se kopija stranice koja je tiskana prije 1956. godine, gdje pie da je Sion brojio 1093. lana koji su bili svrstani u sedam stupnjeva. Struktura reda bila je tradicionalno pira midalna. Na vrhu je bio veliki majstor ili "navigator", stupanj ispod njega inila su trojica s naslovom "princ Noahit nae Gospe", a stu-

panj jo nie devetorica s naslovom "Kriar svetog Ivana". Svaki stupanj nie bio je tri puta brojniji od prethodnoga - 27, 81, 243, 729. Tri najvia stupnja, veliki majstor i dvanaest njemu podreenih inili su trinaesterolani "Ruin kri". Taj broj mogao je upuivati na mnogo toga, od sotonistikog zbora do Isusa i njegovih dvanaest uenika. Prema Statutu koji je napisan poslije 1956., Sion je brojao ukupno 9841 lana, koji su bili podijeljeni ne vie u sedam, nego u devet stu pnjeva. Ustroj Reda ostao je u svojoj biti nepromijenjen, iako su ga proistili, a dva nova stupnja dodana su na dnu hijerarhije. Na taj nain vodstvo se jo vie udaljilo od mree poetnika, a veliki majs tor je i dalje zadrao titulu "navigator". Trojica "prineva Noahita nae Gospe" dobili su naziv "seneali", a devetorica "kriara svetoga Ivana" postali su "veliki zapovjednici". Ustroj Reda, vrlo neobinog nazivlja izgledao je ovako: Opi zbor ine svi lanovi udruge. Udruga se sastoji od 729 po krajina, 27 zapovjednitava i jednog Svoda koji se zove "Kyria". Svako zapovjednitvo, kao i svod sastoje se od 40 lanova, a svaka pokrajina od trinaest lanova. lanovi su podijeljeni u dvije izvrne grupe: a) Legija, ija je zadaa propovijedanje, i b) Falanga, uvar Predaje. lanovi ine hijerarhiju od devet stupnjeva. Hijerarhija devet stupnjeva sastoji se od: a) 729 pokrajina 1) novaci (Novices): 2) kriari (Croises): 6561 lan 2187 lanova

b) 27 zapovjednitava 3) junaci (Preux): 729 lanova 4) titonoe (Ecuyers): 243 lana 5) vitezovi (Chevaliers): 81 lan 6) zapovjednici (Commandeurs): 27 lanova

c) svod "Kyria" 7) veliki zapovjednici (Connetables): 9 lanova 8) seneali (Senechaux): 3 lana 9) navigator (Nautonnier): 1 lan etiri osobe bile su navedene kao lanovi "Savjeta", po svemu sude i, radi slubenih i zakonskih potreba. Tri imena bila su nam nepo znata, no mogue je da su to bili i pseudonimi: Andre Bonhomme, roen 7. prosinca 1934., predsjednik; Jean Delaval, roen 7. oujka 1931., potpredsjednik; Armand Defago, roen 11. prosinca 1928., bla gajnik. Samo jedno ime smo znali otprije - Pierre Plantard, roen 18. oujka 1920, generalni tajnik. Istraivanje jednog drugog autora kazuje da je slubena titula Pierrea Plantarda bila generalni tajnik odsjeka za dokumentaciju - to ukazuje da su postojali i drugi odsjeci.

Alain Poher
Ranih sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea Sionski priorat je postao skromni cause celebre meu nekim ljudima u Francuskoj. Pojavilo se mnogo tekstova u asopisima i pokoja novinska repor taa. U broju od 13. veljae 1973. list Midi Libre objavio je podui tekst o Sionu, Sauniereu i misteriju sela Rennes-le-Chateau. Tekst je posebno istaknuo vezu Siona s moguim opstankom loze Merovinga sve do dvadesetoga stoljea. Tekst je takoer istaknuo da se meu potomcima Merovinga nalazi i "istinski pretendent" na francusko prijestolje, po imenu Alain Poher. Iako njegovo ime nije osobito poznato u Britaniji ili u Sjedinjenim dravama, Alain Poher je bio svima znan u Francuskoj. Tijekom Drugog svjetskog rata odlikovan je medaljom pokreta otpora i ratnim kriem, a poslije ostavke De Gaullea bio je predsjednik Francuske od 28. travnja do 19. lipnja 1969. Isti je poloaj imao i poslije smrti Georgesa Pompidoua, od 2. travnja do 27. svibnja 1974. Godine 1973., kada je Midi Libre objavio tekst, gospodin Poher je bio predsjednik francuskog Senata.

Koliko je nama poznato, gospodin Poher nikada i ni na koji nain nije komentirao pretpostavljenu vezu sa Sionskim prioratom i krvnom lozom Merovinga. U rodoslovljima "Prioratskih spisa" spominje se Arnaud, grof de Poher, koji se izmeu 894. i 896. godine prienio obitelji Plantard, koji su, kako se vjeruje, bili izravni potomci Dagoberta II. Praunuk Arnauda de Pohera, Alain, postao je vojvoda od Bretanje 937. godine. Stoga, bez obzira je li gospodin Poher priznavao Sion ili nije, Sion je njega sigurno priznavao i to kao osobu merovinkog podrijetla.

Izgubljeni kralj
Dok smo mi nastavljali nae istraivanje, a francuska sredstva pri opavanja cijeloj stvari povremeno pridavala pozornost, "Prioratski spisi" su se i dalje pojavljivali. Kao i prije, bile su to nove knjige, privatno tiskane rasprave i razni lanci to su i dalje stizali u pariku Nacionalnu knjinicu. Sve to je i dalje velialo opu mistifikaciju, no iako je bilo jasno da je netko morao proizvoditi to gradivo, i dalje nam je cilj toga rada izgledao nejasan. Bilo je trenutaka kada smo sve zajedno htjeli odbaciti kao neiju dobro pripremljenu i razrae nu alu, kao prijevaru velikih razmjera. No, ako se radilo o prijevari, inilo nam se da su ljudi na njoj ustrajali vie stoljea. Upitali smo se, moe li se ono u to su ljudi uloili toliko vremena, snage i sredsta va doista nazvati prijevarom ili obmanom? Jer na taj nain ispreple teno povijesno gradivo, kao i nain pisanja inili su "Prioratske spise" blie umjetnikom djelu nego nekoj ali. Bio je to prikaz otroumlja, napetosti, tonosti, zamrenosti, povijesnog znanja i arhitektonske sloenosti kakva je prisutna, recimo, kod Jamesa Joycea. Ako se na Finneganovo buenje moe gledati kao na neku vrstu ale, nikada se nije dovelo u pitanje je li je njezin tvorac zamislio sasvim ozbiljno. Vano je pripomenuti da "Prioratski spisi" nisu bili neka vrsta uobiajene, unosne mode koja se razvila u pravu industriju nastavaka i novih izvornika i drugih izvedenih proizvoda. Ti se spisi nisu mogli usporediti s Koijama bogova, Ericha von Danikena, izvjeima o Bermudskom trokutu ili djelima Carlosa Castanede. Motiv pisanja "Prioratskih spisa" sigurno nije bio novane naravi. ini se da je novac bio potpuno usputan imbenik, jer najvaniji od "Prioratskih spisa"

uope nisu bili javno tiskani. Usprkos komercijalnom potencijalu, oni su se javljali kao ograniene privatne naklade ili radovi koji su potiho pohranjeni u Nacionalnu knjinicu, gdje uglavnom nisu bili dostupni. Podaci koji su se javljali u javno tiskanim knjigama nisu bili sluajni, niti proizvoljni i najveim dijelom nisu bili djela neovis nih istraivaa. inilo se da veina njih dobiva podatke iz istog, jedin stvenog izvora, a nove podatke kao da je netko davao kapaljkom, prema nekom unaprijed smiljenom planu. S novim podacima nizale su se izmjene, svaki put s novim djeliem u mozaiku. Ti mali dijelovi podataka pojavljivali su se pod raznim imenima, pa je tako stvoren povran dojam o veem broju, meusobno nepovezanih autora koji su tako svi zajedno pridonosili opoj vjerodostojnosti prie. Nama se uinilo da je za takav postupak postojao samo jedan razlog - privui panju javnosti, izazvati dojam vjerodostojnosti, potaknu ti zanimanje i stvoriti stanje duha ili klimu u kojoj ljudi suzdrana duha ekaju na nova otkria. Kao da su "Prioratski spisi" trebali utrti stazu nekom velikom otkriu. Bez obzira to je to otkrie trebalo pokazati, oito je bilo potrebno razdoblje "smekavanja", pripreme ljudi. To otkrie je, dakle, ukljuivalo merovinku dinastiju, produe nje krve loze te dinastije do naih dana i tajnu vladavinu. U jednom asopisu je lan Sionskog priorata napisao: "Bez Merovinga Sionski priorat ne bi postojao, a bez Sionskog priorata dinastija Merovinga bi izumrla". Odnos Reda i krvne loze je djelomice objanjen, ali je i djelomice zamren sljedeim tekstom: Kralj je istodobno i pastir i sveenik. On ponekad poalje nekog vrsnog poklisara svojemu vazalu na vlasti i to je njegov ovjek za sve, ovjek koji ima sreu biti podloan smrti. Tako su se pojavili Rene d'Anjou, Connetable de Bourbon, Nicolas Fouquet... i brojni drugi kod kojih je nakon zapanjujueg uspjeha uslijedio neobja njiv pad jer ti su izaslanici bili i strani i ranjivi. Kao uvare tajne moglo ih se ili uzvisiti ili unititi. Tako su se pojavili i ljudi poput Gillesa de Raisa, Leonarda da Vincija, Josepha Bakama, vojvode od Neversa i od Gonzage ija bdjenja je pratio miris magije u kojem se sumpor proima tamjanom mirisom Magdalene. Ako se Charles VII pri ulasku Ivane Orleanske u veliku dvoranu njegova zamka u Chinonu skrio medu svojim dvorjanima, to

nije bila vrsta jeftine sale jer gdje je u njoj humor? ve je to uinio zato jer je ve znao ija je ona bila izaslanica. Pred njom, on je bio jedva neto vie od drugih dvorjana. Tajna koju mu je povjerila nasamo bila je sadrana u ovim rijeima: "Dobri go spodaru, ja dolazim od Kralja. " Ono to ovaj ulomak navijeta je i provokativno i zbunjujue. Kao prvo, kralj, "izgubljeni kralj", pretpostavlja se, krvne loze Merovinga, nastavlja vladati samom injenicom da je to to jest. Kao drugo, moda jo vie uznemirujue jest navjetaj, da su svjetovni vladari svjesni njegova postojanja, da ga priznaju, potuju i da ga se boje. Kao tree, veliki majstor Sionskog priorata, ili neki drugi lan reda, radi kao posrednik izmeu "izgubljenog kralja" i njegovih odreenim vremenom ogranienih predstavnika ili zamjenika. Te su posrednike, kako se ini, smatrali potronima.

Neobini pamfleti u Nacionalnoj knjinici u Parizu

Povodom smrti Lea Schidlofa 1966. razmijenjeno je mnotvo pisama. On je bio ovjek koji je, navodno pod pseudonimom Henri Lobineau, sastavio genealogije nekih "Prioratskih spisa". Prvo se pismo poja vilo u Katolikom tjedniku Geneve 22. listopada 1966. Potpisao ga je Lionel Burrus, koji je tvrdio da govori u ime vicarske kranske mladei. Gospodin Burrus pie da je Leo Schidlof, ili Henri Lobineau, umro u Beu tjedan dana prije, 17. listopada i brani preminulog od kleveta koje su se netom pojavile u Rimokatolikom biltenu. U svojoj pohvali izjavljuje daje Schidlof, pod imenom Lobineau 1956. napi sao "izvanrednu studiju ... o rodoslovlju merovinkih kraljeva i do gaajima vezanim uz Rennes-le-Chateau". Rim se, kako tvrdi gospodin Burrus, nije usuivao suprotstaviti Schidlofu dok je bio iv, iako je bio u posjedu iscrpnog dosjea o tomu ovjeku i njegovu radu. No i sada, usprkos njegove smrti, merovinki interesi i dalje napreduju. Kao da je gospodin Burrus malo pretjerao u namjeri da potkrijepi svoje gledite. On spominje ono to je 1966. bio zatitni znak Antara, jedne od vodeih francuskih tvrtki koje se bave naftom. Taj znak je navodno merovinkog podrijetla i prikazuje,

u karikaturalnoj formi, merovinkog kralja. Taj zatitni znak, po mi ljenju gospodina Burmsa, dokazuje uspjeno irenje informacija i propagande Merovinga. On dodaje, posve neprikladno, da ak i francusko sveenstvo ne skae na svaki mig Vatikana, a to se tie Lea Schidlofa, zakljuuje (uz prizvuke slobodnog zidarstva i katarske misli): "Za sve nas koji smo poznavali Henrija Lobineaua, koji je bio veliki putnik i marljivi istraiva, odan i dobar ovjek, u naim e srcima ostati simbolom maetre parfait", koji valja potovati i uva avati." Ovo pismo Lionela Burrusa djeluje prilino neuravnoteeno i vrlo udnovato. No jo je udniji spomenuti navodni napad na Schidlofa u Rimokatolikom biltenu iz kojega gospodin Burrus donosi izvatke. Bilten, po gospodinu Burrusu, napada Schidlofa kao "pro-sovjetskog ovjeka, ozloglaenog slobodnog zidara koji je aktivno pripremao put ustavnoj monarhiji u Francuskoj". To je sasvim posebna i naiz gled proturjena optuba, jer obino se ne zdruuju sklonost Sovjet skom savezu i nastojanje da se uspostavi neka monarhija. Pa ipak, bil ten, kako tvrdi gospodin Burrus, donosi jo neobinije optube: Potomci Merovinga uvijek su stajali iza svih herezi, od arijanista, preko katara i templara, do slobodnih zidara. Poetkom protes tantske reformacije, kardinal Mazarin je u lipnju 1659. naredio da se razori njihov zamak Barberie iz dvanaestog stoljea. To se dogodilo zato jer ta kua i obitelj o kojoj je rije, kroz sva stoljea nisu raali nita osim tajnih buntovnika protiv Crkve. Gospodin Burrus ne govori u kojem se rimokatolikom biltenu ovaj navod pojavio, pa nismo uspjeli provjeriti njegovu vjerodostojnost. No ako jest vjerodostojan, njegovo znaenje nije zanemarivo, jer predstavlja potvrdu unitenja zamka Barberie u Neversu, no ovaj put iz rimokatolikog izvora, kao i djelomian razlog postojanja Sionskog priorata. Ve smo stekli dojam da su Sion i obitelji koje su s njime bile povezane lutale u pokuaju da se domognu vlasti u svrhu vlastitih ciljeva i da su se uvijek iznova sukobljavali s Crkvom. Gornji navod nas navodi na pomisao da suprotstavljanje Crkvi nije bilo sluajno, a ni rezultat okolnosti ili trenutne procjene, ve je bilo

pitanje vladajue politike. To nas je, meutim, upozorilo na jo jednu proturjenost, jer je statut Sionskog priorata potekao od postojane ka tolike ustanove, koja se takvom barem inila izvana. Ubrzo nakon objavljivanja ovoga pisma Lionel Burrus je poginuo u automobilskoj nesrei u kojoj je stradalo jo est osoba. Neposre dno prije njegove smrti njegovo pismo je potaknulo odgovor koji je bio jo neobiniji i provokativniji od pisma kojega je sam napisao. Taj se odgovor pojavio kao skromna privatno tiskana rasprava, a potpisao je neki S. Roux. Na neki nainje tekst S. Rouxa zvuao kao odjek izvornog napa da na Schidlofa, onoga koji je pobudio pismo gospodina Burrusa. I on ga kori to je mlad, pretjerano gnjevan, neodgovoran i suvie sklon retorici. I dok naizgled osuuje stavove gospodina Burrusa, ta mala rasprava ne samo da potvruje injenice koje je naveo, ve ih jo i razrauje. Leo Schidlof je, kako potvruje S. Roux, bio vaan lan vicarske velike loe Alpine - iste one loe iji se peat pojav ljivao na nekim "Prioratskim spisima". S. Roux pie da Schidlof "nije tajio svoje prijateljske osjeaje prema Istonom bloku", a to se tie iskaza gospodina Burrusa o crkvi, S. Roux nastavlja:
"Ne moe se rei da Crkva ne zna za postojanje loze Razes, no mora se znati da su svi njezini potomci, jo od Dagoberta, bili buntovnici protiv kraljevske loze Francuske, kao i protiv Crkve, i da su bili izvorom svih hereza. Povratak jednog od merovinkih potomaka na vlast donio bi u Francuskoj proglaenje ustavne mo narhije, postala bi saveznik SSSR-a, a slobodno zidarstvo bi trijumfiralo ukratko, vjerske slobode bi nestalo. "

Sam zakljuak kratke rasprave S. Rouxa jo je neobiniji:

"to se tie propagande Merovinga u Francuskoj, ope je poznato da je simbol tvrtke Antar Petrol, na kojemu merovinki kralj rukom dri ljiljan i krug, javni poziv u prilog vraanju Merovinga na vlast. Ne moemo se ne zapitati to je Lobineau pripremao u vri jeme kada ga je u Beu zadesila smrt, na pragu velikih promjena u Njemakoj. Je li tono i to da je Lobineau u Austriji pripremao

budui obostrani sporazum s Francuskom? Nije li to bio temelj francusko-ruskoga sporazuma?" Lako je pretpostaviti da smo bili potpuno smeteni i da nam nimalo nije bilo jasno o emu S. Roux govori. Izgledalo nam je daje vlasti tom besmislenou nadmaio gospodina Burrusa, jer je poput biltena na kojega se oborio gospodin Burrus, S. Roux povezivao politike ciljeve koji su se inili potpuno raznorodnima i suprotnima, kao to su sovjetska vlast i ustavna monarhija. On je otiao i korak dalje od gospodina Burrusa govorei da je "svima poznato" kako je zatitni znak naftne tvrtke razraeni oblik propagande. Ukazao je i na opsene promjene u Francuskoj, Njemakoj i Austriji, kao da je to vidio u zvi jezdama, a o tajanstvenom "francusko-ruskom" sporazumu govorio je kao da je to opepoznata stvar, pa nam se inilo da je taj pamflet djelo poremeena uma. Ipak, paljivim prouavanjem uvjerili smo se da je to bio jo jedan u nizu "Prioratskih spisa", koji je nastao u namjeri da zbuni, uznemiri i skicira neto sudbonosno i monumental no. U svakom sluaju taj je pamflet pruio, na osobit nain, sliku o vanosti pitanja o kojima je bila rije. Ako je S. Roux bio u pravu, predmet nae istrage nije bio vie u granicama djelatnosti neuhva tljivog i bezopasnog vitekog reda u njegovim poznim danima, ve je predmet nae istrage postala visoka meunarodna politika.

Katoliki tradicionalisti
Iznimno znaajan novi "Prioratski spis" na est stranica, naslovljen kao "Odisejev krug", pojavio se 1977. godine. Napisao ga je neki Jean Delaude. Pisac se u tekstu izravno obraa Sionskom prioratu, a uz mnotvo poznatoga gradiva, navodi i neke nove pojedinosti o Redu: "Boudouin je u oujku 1177. u mjestu Saint Leonard d'Acre bio prisiljen pregovarati i pripremiti osnivanje reda Hrama prema uputama Sionskog priorata. Red Hrama ustanovio je 1118. go dine Hugues de Payen. Od 1118. do 1188. Sionski priorat i Red hrama imali su zajednike velike majstore. Poslije razdvajanja

ovih dviju organizacija 1188. Sionski priorat je imao dvadeset i sedam velikih majstora, a zadnji su bili: Charles Nodier Victor Hugo Claude Debussy Jean Cocteau 1801. - 1844. 1844. - 1885. 1885. - 1918. 1918. - 1963.

a od 1963. sve do pojave novog pretka, veliki majstor je bio opat Ducaud-Bourget. Za to se priprema Sionski priorat? Ja to ne znam, ali on pred stavlja silu koja je u stanju sukobiti se s Vatikanom u danima koji tek slijede. Monsinjor Lefebvre je vrlo djelatna osoba, on uli jeva strahopotovanje i sposoban je rei: "Uini me papom i ja u tebe uiniti kraljem. " U ovom se odlomku nalaze dva nova vana podatka. Jedan podatak pretpostavlja vezu nadbiskupa Marcela Lefebvrea sa Sionskim prioratom, a on, naravno, predstavlja krajnje konzervativno krilo Rimo katolike crkve. On je odvano grmio protiv pape Pavla VI i vatreno mu prkosio. Godine 1976. i 1977. otvoreno su mu prijetili izopenjem, a njegova je odvana ravnodunost gotovo strmoglavila Crkvu u potpuni raskol. No kako smo mogli povezati ratobornog katolika "vrste linije" kao to oje bio monsinjor Lefebvre s pokretom i Redom krajnje hermetinim, ako ne i u svojoj orijentaciji krajnje heretikim. Nismo mogli nai objanjenje za ovu vezu osim ukoliko monsinjor Lefebvre nije bio suvremeni predstavnik slobodnoga zidarstva de vetnaestog stoljea povezanog s Hieronom Zlatne doline - "kran skim, aristokratskim i hermetikim slobodnim zidarstvom", koje se smatralo pravovjerni]im katolianstvom od samoga pape. Drugi vaan podatak u spomenutom odlomku je spominjanje opata Ducaud-Bourgeta kao tadanjeg velikog majstora Sionskog priorata. Francois Ducaud-Bourget roen je 1897. i uio je za sveenika, to je lako za pretpostaviti -u sjemenitu Svetog Sulpicija. Lako je mo gue da je svojedobno upoznao tamonje moderniste, kao i Emilea Hoffeta. Poslije je bio samostanski kapelan Uzvienog maltekog reda, a za svoj rad tijekom Drugog svjetskog rata dobio je odlikova-

nje Pokreta otpora i ratni kri. Danas je poznat kao istaknuti ovjek od pera, lan Francuske akademije, biograf istaknutih francuskih katolikih knjievnika kao to su Paul Claudel i Francois Mauriac, a takoer je i veoma cijenjen kao samosvojan pjesnik. Opat Ducaud-Bourget se, kao i monsinjor Lefebvre, otro suprot stavio papi Pavlu VI, a on je, opet kao i monsinjor Lefebvre, pobor nik tridentske mise. I on se takoer proglaavao "tradicionalistom" i vatrenim protivnikom crkvene obnove i svakog pokuaja "osuvre menjivanja" katolike vjere. Dana 22. svibnja 1976. zabranili su mu ispovijedati i otputati grijehe, a on je, kao i monsinjor Lefebvre, odvano prkosio zabrani koju su mu nametnuli pretpostavljeni. On je 27. veljae 1977. poveo tisuu katolikih tradicionalista pri zau zimanju crkve Saint-Nicolas-du-Chardonnet u Parizu. Kao da su i monsinjor Lefebvre i Francois Ducaud-Bourget pri padali "desnici" i na teolokom i na politikom polju. Prije Drugog svjetskog rata monsinjor Lefebvre bio je povezan s Francuskom ak cijom, krajnjom desnicom ondanje francuske politike pozornice, koja je dijelila neke stavove s nacional-socijalistima u Njemakoj, a u skorije vrijeme "buntovni nadbiskup" privukao je na sebe pozornost odobravanjem vojnog reima u Argentini. Kada su mu postavili pitanje o tom stavu, on je odvratio da je pogrijeio, jer nije mislio na Argen tinu, ve na ile! Francois Ducaud-Bourget nije bio toliko ekstreman, a njegova odlikovanja svjedoe o domoljubnoj, protu-njemakoj djelatnosti za vrijeme rata. No usprkos tome izraavao je visoko mi ljenje o Mussoliniju i nadao se da e Francuska "obnoviti svoj osjeaj za vrijednosti pod vodstvom jednoga novoga Napoleona". Isprva smo mislili da Marcel Lefebvre i Francois Ducaud-Bourget nisu bili povezani sa Sionskim prioratom i da ih je netko namjerno pokuao dovesti u neugodan poloaj pridruujui ih onima kojima bi se, teoretski, trebali najodlunije suprotstaviti. S druge strane, u statutu koji smo dobili od francuske policije Sionski priorat je u podnaslovu oznaen kao Viteki red katolikih ustanova i pravila neo visnog i tradicionalistikog saveza. Ustanova takva naziva mogla je vrlo dobro odgovarati osobama poput Marcela Lefebvrea i Francoisa Ducaud-Bourgeta. Postojalo je jo jedno objanjenje, priznajemo pomalo nevjero jatno, no ono je moglo objasniti proturjenost na koju smo naili.

Moda Lefebvre i Francois Ducaud-Bourget nisu bili ono za to su se izdavali, ve neto sasvim drugo. Moda su bili pijuni provokatori iji je zadatak bio stvoriti zbrku, unijeti razdor i podgrijati raskol koji je bio na zaetku i prijetio pontifikatu pape Pavla VI. Takva bi taktika bila u skladu s tajnim drutvima u opisu Charlesa Nodiera i u skladu s Protokolima sionskih mudraca. Nedavno su u svojim ko mentarima neki novinari, ali i crkveni velikodostojnici, objavili da je nadbiskup Lefebvre radio za nekog drugog, odnosno da se netko drugi njime okoristio. Koliko god se naa hipoteza ini nevjerojatnom, ona nije nelogina. Ako netko papu Pavla VI smatra "neprijateljem" i ako ga eli natje rati na liberalniju politiku, kako e to postii? To mu ne bi uspjelo s liberalnog gledita, jer bi to Papu samo jae utvrdilo u njegovu konzervatizmu. Meutim, ako bi netko zauzeo stav koji bi bio izrazitije konzervativan od Pavlovog? Zar ga to, usprkos njegovim eljama ne bi natjeralo da prijee na liberalnije gledite? A upravo je to uspjelo nadbiskupu Lefebvreu i njegovim istomiljenicima- uinili su podvig stvorivi od pape liberala. Bez obzira na valjanost naih zakljuaka, ini se jasnim da je nad biskup Lefebvre, poput mnogih drugih osoba tijekom naega istrai vanja, bio upuen u neku vanu i opasnu tajnu. Kada je 1976. godine njegovo izopenje izgledalo neminovno, i kada je tisak to svakodnev no iekivao, papa Pavao VI, iako suoen s drskim protivljenjem nije imao izbora, u posljednji je trenutak ipak odustao. Nije jasno zato je on tada tako postupio, iako isjeak iz dnevnika Guardian od 30. kolovoza nudi odgovor: Nadbiskupova skupina sveenika u Engleskoj... vjeruje da njihov voa jo uvijek ima mono duhovno oruje koje je primjenjivo u svai s Vatikanom. Nitko ne eli ni na koji nain rei o emu se radi, ali otac Peter Morgan, predvodnik grupe... govori da bi to neto potreslo svijet". Kakva to pitanja mogu potresti svijet i kakva to tajna oruja mogu ugroziti Vatikan? Kakva je to vrsta Damoklova maa, a o kojem nitko nita ne zna, mogla biti nad papinom glavom? to god da je to bilo, pokazalo se djelotvornim, jer je nadbiskup, ini se, bio potpuno

otporan na kazne iz Rima. To je Jean Delaude i napisao: "Marcel Lefebvre predstavljao je silu koja se mogla suprotstaviti Vatikanu". Ali, kome je on navodno rekao, ili kome e tek rei: "Uini me papom i ja u tebe uiniti kraljem"?

Opi zbor 1981. i statut Cocteaua

Neka pitanja vezana uz Francoisa Ducaud-Bourgeta nedavno su se razjasnila. Bila je to posljedica iznenaujue estog spominjanja imena Sionskog priorata u francuskoj javnosti krajem 1980. i poet kom 1981. godine. Zahvaljujui nastalom publicitetu naziv Sionski priorat posve se udomaio. U kolovozu 1980, popularni asopis Bonne Soiree objavio je repor tau u dva dijela o misteriju sela Rennes-le-Chateau i o Sionskom prioratu. Tom prilikom su i Marcel Lefebvre i Francois Duacaud-Bourget izriito bili povezani sa Sionom, a u tekstu je pisalo da su obojica nedavno posjetili jedno od Sionu svetih mjesta, selo Sainte-Colombe u Neversu, gdje se nalazio zamak Barberie obitelji Plantard prije uni tenja koje je naredio kardinal Mazarin 1659. U to smo vrijeme ve bili uspostavili telefonsku i pismenu vezu s opatom Ducaud-Bourgetom, koji se pokazao vrlo ljubaznim. Ipak, njegovi odgovori na veinu naih pitanja bili su vrlo neodreeni, a kao to smo mogli i oekivati, poricao je svaku vezu sa Sionskim prioratom. Ubrzo nakon naeg razgovora to je isto ponovio u pismu koje je poslao Bonne Soireeu. U francuskom tisku 22. sijenja 1981. pojavio se lanak koji zavreuje da ga veim dijelom prenesemo: Istinsko tajno drutvo koje je brojalo 121-og velikodostojnika, Sionski priorat, osnovao je Godjroi de Bouillon u Jeruzalemu 1099. godine, i ubrajalo je meu svoje velike majstore Leonarda da Vincija, Victora Hugoa i Jeana Cocteaua. Taj Red odrao je svoj opi zbor u mjestu Blois 17. sijenja 1981., a prethodni opi zbor odran je 5. lipnja 1956. u Parizu. Na tom nedavnom opem zboru u mjestu Blois Pierre Plan tard de Saint-Claire izabran je za velikog majstora reda s 83 od 92 mogua glasa, u treem krugu glasovanja.

Ovaj izbor velikog majstora oznaava odluni korak u razvoju zamisli i duha Reda u njegovu odnosu prema svijetu, jer su svi velikodostojnici Sionskog priorata, a ima ih 121, odreda eminences grises (sive eminencije) visokih financija i meunarodnih politi kih ili filozofskih drutava. Pierre Plantard je izravan potomak merovinkih kraljeva, preko Dagoberta II. Njegovo podrijetlo zakonski je bilo dokazano pergamentima kraljice Blanche od Kastilje, a koje je opat Sauniere otkrio u svojoj crkvi u mjestu Rennesle-Chdteau 1891. godine

Te je spise 1965. godine sveenikova neakinja prodala kapetanu Rolandu Stanmoreu i sir Thomasu Frazeru, a oni su ih pohranili u 1 iznajmljeni trezor u Lloyds Bank Europe Limited of London} Neposredno prije pojavljivanja ovog teksta pisali smo Philippeu de Cheriseyu, koji je bio jednako poznat kao predstavnik Sionskog prio rata kao i Pierre Plantard, i s njime smo uspjeli uspostaviti vezu. U odgovoru na jedno od pitanja koje smo mu postavili gospodin de Cherisey je napisao da Francois Ducaud-Bourget nije bio izabran za velikoga majstora odgovarajuim brojem glasova, i da se, tovie, javno odrekao svoje veze s Redom. Ova druga tvrdnja izgledala je nejasno, no njezin se smisao pojavio u sklopu onoga to je gospodin de Cherisey poslao uz svoje pismo. Neto prije uspjeli smo dobiti od okrune prefekture Saint-Julien statut Sionskog priorata, a kopija tog istog statuta pojavila se u jednom francuskom asopisu 1973. Ipak, u Parizu nam je Jean-Luc Chaumeil rekao da je taj statut laan, a u svom pismu gospodin de Cherisey poslao nam je i kopiju onoga to se smatra istinskim statutom Sion skog priorata, u prijevodu s latinskog jezika. Statut je potpisao Jean Cocteau, a potpis se inio autentinim, osim ako ga nije izradio neki vrlo vjet krivotvoritelj. Mi ga nismo mogli razlikovati od drugih primjera njegova potpisa, pa smo na temelju toga skloni prihvatiti statut na kojemu se nalazi potpis koji se inio originalnim. lanci toga statuta su: LANAK PRVI: Ovime se od strane potpisnika ovog sadanjeg pravilnika i svih onih koji e ubudue pristupiti i ispunjavati

uvjete koji slijede, osniva Viteki red izabranika, iji se postupci i obiaji oslanjaju na temelje koje je postavio Godfroi VI, zvani Poboni, vojvoda de Bouillon, u Jeruzalemu 1099., a koji su priznati 1100. godine. LANAK DRUGI: Naziv reda je "Sionis Prioratus" ili "Sionski priorat". LANAK TREI: Cilj Sionskoga priorata je nastavljanje tradi cionalistikoga vitekog reda, inicijacijsko uenje i stvaranje odnosa uzajamne pomoi lanova, kako moralnog, tako i materijalnog, u svakoj prilici. LANAK ETVRTI: Trajanje Sionskog priorata je neograni eno. LANAK PETI: Sionski priorat kao svoj glavni ured usvaja pre bivalite generalnoga tajnika, kojega imenuje opi zbor. Sionski priorat nije tajno drutvo. Sve njegove odluke, zapisnici i imeno vanja latinskim tekstom dostupni su javnosti. LANAK ESTI: Sionski priorat sastoji se od 121 lana. Unutar ovoga otvoren je svim odraslim osobama koje prihvaaju nje gove ciljeve, kao i obveze odreene ovim statutom. lanovi se pri maju bez obzira na spol, rasnu, filozofsku, vjersku ili politiku pripadnost. LANAK SEDMI: U sluaju da lan pismeno predloi jednoga od potomaka kao svog nasljednika, opi zbor e se usuglasiti s tim zahtjevom, a u sluaju da je kandidat malodoban, moe preuzeti na sebe i njegovu naobrazbu. LANAK OSMI: Budui lan mora za svoj pristup u prvi stupanj o vlastitu troku osigurati bijeli talar s konopom. lan stjee pravo glasa pristupom u prvi stupanj. Prilikom primanja novi lan mora prisegnuti na slubu Redu u svakoj prilici, da e raditi za MIR i potivati ljudski ivot.

LANAK DEVETI: Nakon primanja, lan mora kao zalog upla titi lanarinu proizvoljnog iznosa. Svake godine mora ponuditi generalnom tajnitvu dragovoljni prilog za Red, o ijem iznosu sam mora odluiti. LANAK DESETI: Po primanju lan mora predati krsni list i uzorak svog potpisa. LANAK JEDANAESTI: lan Sionskog priorata protiv kojega je izreena presuda zbog prekraja obiajnog prava biti e lien svih dunosti i titula, kao i svoga lanstva. LANAK DVANAESTI: Opi zbor lanstva naziva se konvencija. Niti jedno zasjedanje konvencije nee se smatrati valjanim ako broj nazonih lanova bude manji od osamdeset i jedan. Glaso vanje je tajno, a izvodi se pomou bijelih i crnih kuglica. Svi pri jedlozi koji ne dobiju ezdeset i jednu bijelu kuglicu prilikom jednog glasovanja ne mogu se ponovo podastrijeti. LANAK TRINAESTI: Jedino konvencija Sionskog priorata odluuje, veinom 81-og glasa od 121-og lana, o svim promjena ma pravilnika i unutranjim odredbama ceremonijala. LANAK ETRNAESTI: O svakom primanju odluivat e "Savjet trinaestorice Ruina kria". Titule i dunosti dodjeljivat e Veliki majstor Sionskog priorata. lanovi zauzimaju svoje slubene poloaje doivotno. Njihove titule po pravu prelaze na jedno od njihove djece koje sami odaberu, bez obzira na spol. To dijete moe se odrei svojih prava, ali to ne moe uiniti u korist svoga brata, sestre niti neke druge osobe s kojom je u srodstvu. To dijete takoer ne moe ponovo biti primljeno u Sionski priorat. LANAK PETNAESTI: U roku od dvadeset i sedam punih dana dva lana moraju stupiti u vezu s buduim lanom kako bi priba vili njegov pristanak ili njegovo odricanje. U sluaju izostanka ina prihvaanja nakon razdoblja razmiljanja u trajanju od

osamdeset i jednoga dana, odricanje e biti slubeno, a mjesto e se smatrati slobodnim. LANAK ESNAESTI: Na osnovi nasljednoga prava utvrenog prethodnim lanovima, dunosti i titule velikoga majstora Sionskoga priorata prenosit e se na njegova nasljednika u skladu s istim prirodnim pravom. U sluaju da je slubeni poloaj Veliko ga majstora slobodan i da nema izravnog nasljednika, konvencija mora pristupiti izboru u roku od osamdeset i jednoga dana. LANAK SEDAMNAESTI: Za sva rjeenja mora se glasovati na konvenciji i ona moraju biti ovjerena peatom Velikog majs tora. Konvencija imenuje Generalnog tajnika na tri godine, to se produuje uz preutni pristanak. Generalni tajnik mora pripadati razredu zapovjednika da bi preuzeo svoje dunosti. Slube i za duenja nisu plaeni. LANAK OSAMNAESTI: Hijerarhija Sionskoga priorata sas tavljena je od pet razreda: 1. navigator (Nautonnier) broj: 1 Svod trinaestorice 2. kriar (Croise) broj: 3 Ruina kria 3. zapovjednik (Commandeur) broj: 9 4. vitez (Chevalier) broj: 27 devet dobara 5. titonoa (Ecuyer) broj: 81 hrama ukupni broj: 121 LANAK DEVETNAESTI: Od 1681. godine 243 Slobodna brata, Preux, koji se od 1681. godine nazivaju Enfants de Saint Vincent, koji ne sudjeluju ni na glasovanju ni na konvencijama, ali kojima Sionski priorat dodjeljuje neka prava i povlastice u skladu s rje enjem od 17. sijenja 1681. godine. LANAK DVADESETI: Fondovi Sionskog priorata nastaju poklonima i lanarinom. Novana zaliha, zvana "batina Reda", na raspolaganju je Savjetu trinaestorice Ruina kria. To blago se moe upotrijebiti samo u sluaju krajnje nude i velike opasnosti po Sionski priorat i njegove lanove.

LANAK DVADESET I PRVI: Konvenciju saziva generalni tajnik kada Savjet Ruina kria procijeni da je to potrebno. LANAK DVADESET I DRUGI: Poricanje lanstva u Sionskom prioratu, predoeno javno i u pismenom obliku, bez razloga ili oso bne ugroenosti, iziskuje iskljuenje lana koje e biti proglaeno na konvenciji. Tekst pravilnika od XXII lanka, prema izvorniku i izmjenama koje su napravljene na konvenciji od 5. lipnja 1956. godine. potpis Velikog majstora JEAN COCTEAU Ovaj se pravilnik u nekim pojedinostima razlikuje od pravilnika koji smo dobili od francuske policije, kao i od podataka koji se od nose na Sion u "Prioratskim spisima". "Prioratski spisi" govorili su o ukupno 1093 lana, dok je policijski pravilnik navodio 9841 lana. U pravilniku, pak, koji smo u cijelosti naveli, Sionski priorat ukupno broji, ukljuujui i 243 "djece svetoga Vincenta", 364 lana. "Prio ratski spisi" navode hijerarhiju od sedam stupnjeva; u pravilniku koji smo dobili od francuske policije ta je hijerarhija proirena na devet stupnjeva. Prema gore navedenim lanovima, hijerarhija broji samo pet stupnjeva, a pojedini nazivi stupnjeva razlikuju se takoer od onih iz prethodnih izvora. Ta proturjeja mogu svjedoiti o nekoj vrsti raskola u zaetku u Sionskom prioratu, koji je nastao oko 1956. godine, kad su se "Prio ratski spisi" poeli pojavljivati u parikoj Nacionalnoj knjinici. U jednom nedavno objavljenom lanku Philippe de Cherisey upuuje upravo na takvu vrstu raskola. On tvrdi da je do raskola dolo izme u 1956. i 1958. godine i da je postojala bojazan da e poprimiti ra zmjere razdora Sionskog priorata i templarskog Reda 1188., to ga je obiljeila "sjea brijesta". Gospodin de Cherisey kae da do rasko la nije dolo zbog diplomatske umjenosti gospodina Plantarda, koji je otpadnike vratio u stado. U svakom sluaju, bez obzira na unutra nju politiku Sionskog priorata, ini se da Red, barem od konvencije u sijenju 1981., predstavlja jedinstvenu cjelinu.

Ako je Francois Ducaud-Bourget bio veliki majstor Sionskoga priorata, ini se da on sada to vie nije. Gospodin de Cherisey izjavio je da on nije bio izabran zadovoljavajuim brojem glasova, to bi moglo znaiti da su ga izabrale osobe sklone raskolu. Poznato je i da se javno odrekao svoje veze s Redom, pa se time stavio pod udar lan ka dvadeset i dva pravilnika, te se iz toga moe zakljuiti da njegova veza sa Sionom, bez obzira na prola vremena, vie ne postoji. Pravilnik koji smo prenijeli razjanjava poloaj Francois DucaudBourgeta, ali i naelo koje upravlja izborom velikih majstora Sionskog priorata. Sada je jasno kako su kao Veliki majstori mogla postojati djeca od pet ili osam godina, ali i kako je zvanje Velikog majstora prelazilo i vraalo se u pojedine obitelji kroz isprepletena rodoslovlja. To zvanje je, ini se, nasljedno, a tijekom prolih stoljea prenosilo se unutar jedne rodoslovljima zapletene skupine obitelji od kojih sve po lau pravo na merovinko podrijetlo. Kad nije postojao nasljednik ili kad bi se on odrekao ponuenog poloaja, zvanje Velikog majstora je, u skladu s postupkom koji je opisan u pravilniku, bivalo ponueno nekoj odabranoj stranoj osobi. Vjerojatno su na taj nain osobe kao Leonardo, Newton, Nodier i Cocteau nale svoj put do popisa.

Plantard de Saint-Clair
Ime obitelji Plantard zauzimalo je jedno od najistaknutijih mjesta u raznolikim "Prioratskim spisima" i javljalo se vrlo esto. Meu broj nim osobama koje su bile povezane s misterijem sela Rennes-leChateaua, ini se da je najugledniji bio Pierre Plantard de SaintClair. Rodoslovlja "Priroratskih spisa" govore da je Plantard bio izravan nasljednik kralja Dagoberta II i merovinke dinastije. Ta ista rodoslovlja takoer kazuju da je on nasljednik vlasnika zamka Barberie, kojega je 1659. godine razorio kardinal Mazarin. Tijekom naeg istraivanja iznova smo se stalno susretali s Plantardovim imenom, a tragovi podataka koji su se pojavili u posljednjih dvadeset i pet godina uvijek su na kraju vodili do njega. Kada ga je 1960. intervjuirao Gerard de Sede, spomenuo je jednu "meunarodnu tajnu" koja je skrivena u Gisorsu, a ini se da je on tijekom sljedea dva desetljea bio glavni izvor podataka za knjige de Sedea o Gisor su i o misteriju Rennes-le-Chateau. Neka novija otkria kazuju da

je Plantardov djed bio osobni poznanik Berengera Sauniera, a Plantard je sam naveo da posjeduje neke zemlje u blizini mjesta Rennes-leChateaua i Rennes-le-Bainsa, ukljuujui i planinu Blanchefort. Kad smo razgovarali s gradskim arhivarom Stenaya, u Ardenima, reeno nam je da zemljite na kojemu je bila stara crkva Svetog Dagoberta takoer pripada Plantardu, a u pravilniku koji smo dobili od francuske policije, Plantard je naveden kao generalni tajnik Sionskog priorata. Godine 1973. jedan francuski asopis objavio je neto nalik tele fonskom razgovoru s Plantardom u kojem nije mnogo otkrio. Kako se moglo oekivati, njegove izjave bile su neodreene, tajnovite i vrlo izazovne, pa su na neki nain vie poticale nova pitanja, nego to su nudile odgovore. Tako je, govorei o merovinskoj krvnoj lozi i kraljev skim pretenzijama, izjavio: "Morate istraiti podrijetlo nekih velikih francuskih obitelji, pa ete razumjeti kako bi ovjek po imenu Henri de Monpezat jednog dana mogao postati kraljem." Kada smo ga mi upitali za ciljeve Sionskog priorata, Plantard nam je odgovorio veo ma dvosmisleno, to smo mogli i predvidjeti: "Ja vam to ne mogu rei. Drutvo za koje sam vezan vrlo je staro. Ja tek nastavljam druge i tek sam jedna toka u nizu. Mi neke stvari uvamo, i drimo se po dalje od javnosti." Taj isti francuski asopis objavio je Plantardov psiholoki profil, koji je sastavila njegova prva ena, Anne Lea Hisler. Ako je vjerova ti asopisu, taj se profil prvi put pojavio u Circuitu, internoj publi kaciji Sionskog priorata, za koju je Plantard navodno redovito pisao pod pseudonimom "Chyren": Nemojmo zaboraviti da je taj psiholog bio prijatelj tako razliitih osoba kao to su bili grof Israel Monti, jedan od brae svetoga Ehma, Gabriel Tratieux d'Egmont, jedan od trinaestorice lano va Ruina kria, Paul Lecour, filozof Atlantide, opat Hoffet iz Vatikanske dokumentacijske slube, Th. Moroux, upravitelj konzer vatorija u Bourgesu, itd. Prisjetimo se da je za vrijeme njemake okupacije bio uhien, propatio Gestapova muenja i dugi niz mjeseci bio zatvoren kao politiki zatvorenik. Kao doktor tajnih znanosti nauio je cijeniti vrijednost tajnih podataka i to je, bez sumnje, dovelo do toga da stekne poasna lanstva u nekoliko hermetikih drutava. Sve je ovo pridonijelo stvaranju iznimne

osobe, mistika mira, propovjednika slobode, askete kojemu je ideal bio sluenje dobrobitima ovjeanstva. Je li stoga iznenau jue sto je postao eminence grise, od kojega su svjetski monici traili savjete? Godine 1947., po pozivu vicarske vlade, nekoliko je godina boravio u blizini Lemanskog jezera, gdje su se skupljali brojni Charge de missin i poslanici iz cijelog svijeta. Madame Hisler nesumnjivo je eljela napraviti sjajan portret, no ono to iz njega izranja jest prije svega jedinstvenost osobe o kojoj je rije. Na nekim mjestima jezik gospoe Hisler postaje neodreen i pun hiperbola, a razni ljudi koji su navedeni kao odabrani Plantardovi poznanici ine vrlo udnovatu druinu. S druge strane, Plantardove neprilike s Gestapom ukazuju na hvale vrijedne aktivnosti tijekom okupacije, a mi smo od naih is traivaa dobili i pisane dokumente koji to potvruju. Pierre Plantard je jo 1941. godine poeo ureivati novine Pokreta otpora, Vaincre, koje su izlazile u parikom predgrau. Zatvorenik Gestapoa bio je vie od godinu dana, od listopada 1943. do kraja 1944. Pokazalo se da su meu Plantardovim prijateljima i poznanicima bili mnogo poznatiji ljudi od onih koje je navela gospoa Hisler, a meu njima, Andre Malraux i Charles de Gaulle. Plantardove veze doista su sezale u predvorja moi. Kada je 1958. u Aliru izbila po buna, a general de Gaulle se borio za povratak na mjesto predsjed nika Francuske, ini se da se obratio za pomo upravo Plantardu, a ovaj je, zajedno s Malrauxom, pokrenuo takozvane Odbore javne si gurnosti koji su odigrali presudnu ulogu pri povratku de Gaullea u Elizejsku palau. U pismu koje je datirano 29. lipnja 1958., de Gau lle je osobno zahvalio Plantardu na uinjenim uslugama, a u jednom drugom pismu, pet godina poslije, general je traio od Plantarda da Odbori, nakon to su posluili svojoj svrsi, budu ukinuti. Plantard je jednim javnim priopenjem u tisku i na radiju raspustio Odbore. Kako je nae istraivanje napredovalo, postajali smo sve nestrpljiviji u elji da upoznamo Plantarda, to isprva nije izgledalo vjero jatno. Tijekom ranog proljea 1979. zapoeli smo raditi najo jednom filmu o misteriju Renes-le-Chateau za BBC, koji nam je omoguio

sredstva za rad. Tek smo pod okriljem BBC-ja konano uspjeli uspo staviti vezu s Plantardom i Sionskim prioratom. Prva ispitivanja poduzela je jedna Engleskinja, novinarka koja je ivjela u Parizu, i koja je ve radila na projektima za BBC i stvorila irom Francuske mreu veza i poznanstava uz pomo kojih je tada pokuala nai Sionski priorat. Na poetku je tragajui kroz slobodnozidarske loe i pariku ezoterinu supkulturu nailazila na dimne za vjese raznih mistifikacija i proturjeja. Jedan novinar ju je upozorio da onaj koji se suvie priblii Sionu prije ili poslije bude ubijen. Drugi novinar joj je rekao da je Sion zaista postojao tijekom Srednjega vijeka, ali da vie ne postoji, a jedan dostojnik velike loe Alpina rekao joj je da Sion danas postoji, ali da je to suvremena organizacija, koja u prolosti nije postojala. Probijajui se kroz ovo mnotvo nedoumica, naa je suradnica konano uspostavila vezu s Jean-Lucom Chaumeilom, koji je razgova rao s Plantardom za neki asopis i koji je iroko pisao o Sauniereu, misteriju Rennes-le-Chateau i Sionskom prioratu. On sam, kako je rekao, nije bio lan Sionskog priorata, ali se ponudio uspostaviti vezu s Plantardom i organizirati susret sa nama. U meuvremenu, naoj je suradnici ponudio neke nove podatke. Chaumeil je rekao da Sionski priorat nije, strogo uzevi, "tajno drutvo", ve samo ne eli biti upadljiv svojim postojanjem, svojim djelatnostima i svojim lanstvom. Prijava registracije u Journal Officiel, bila je lana, po njegovim rijeima, podnijeli su je neki "otpadniki lanovi" Reda, a pravilnik uveden u policijske knjige bio je takoer laan. Jean-Luc Chaumeil je potvrdio nae sumnje da Sion gaji ozbiljne politike planove za blisku budunost. On je rekao da e se u roku od nekoliko godina u francuskoj vladi dogoditi dramatina promjena, koja e utrti put ustavnoj monarhiji s merovinkim vladarom na pri jestolju. Iza te e promjene, prema njegovim rijeima, stajati Sion, kao to je stajao iza brojnih drugih promjena tijekom mnogih pro teklih stoljea. Sion je, dalje, usmjeren protumaterijalistiki i voljan upravljati ponovnom uspostavom "istinskih vrijednosti" - onih vrije dnosti koje su, kako se ini, duhovne, a moda i ezoterike prirode. Te vrijednosti su, kako je objasnio Chaumeil, prvenstveno pretkr-

anske, usprkos tome to se katolianstvo istie u njihovu pravilniku. Chaumeil je potvrdio i to da je tadanji veliki majstor Siona doista bio Francois Ducaud-Bourget. Na pitanje kako se kasniji katoliki tra dicionalizam mogao uskladiti s pretkranskim vrijednostima, Chau meil je zagonetno odgovorio da bi to trebalo pitati samog opata DucadBourgeta. Jean-Luc Chaumeil je isticao starost Sionskog priorata, kao i razno vrsnost njegovog lanstva. U njega su ukljueni, kako je rekao, lanovi iz svih sfera ivota, a njegovi ciljevi nisu ogranieni samo na ponovno uspostavljanje merovinke krvne loze. Na ovom je mjestu Chaumeil dodao neto vrlo neobino: "Nisu svi lanovi Sionskog priorata idovi". Iz toga jasno proizlazi da neki, ili ak mnogi lanovi Sionskog priorata, jesu idovi. Ponovo smo se suoili s velikim proturjejem. ak i ako je pravilnik bio laan, nismo mogli pojmiti Red sa idovskim lanstvom, niti smo tu mogli uklopiti Velikoga majstora koji je pri grlio ekstremni katoliki tradicionalizam i iji je blizak prijatelj bio Marcel Lefebvre, ovjek poznat po svojim izjavama na rubu antise mitizma. Jean-Luc Chaumeil nas je zbunio i na drugim mjestima. Govorio je o "Princu de Lorraine", koji je podrijetlom merovinke loze i ija je "sveta misija prema tome jasna". Ta tvrdnja jo vie zbunjuje ako se zna da danas nema nijednog takvog princa, ak ni po tituli. Je li on tom prilikom dao naslutiti da taj princ postoji i da moda ivi incog nito, ili je pod "princ" mislio na "nositelja loze"? Ako je sluaj ovo drugo, tada je sadanji nositelj loze dr. Otto von Habsburg, koji nosi titulu vojvode od Lorraine. U cjelini, odgovori koje smo dobili postali su temeljem daljih pi tanja, no naa ih suradnica, zbog kratke pripreme, nije znala postavi ti. Ipak, postigla je znaajan napredak naglasivi zanimanje BBC-ja. BBC, naime, uiva znatno vei ugled u ostalom dijelu Europe, nego u samoj Velikoj Britaniji, pa to ime moe otvoriti mnoga vrata. Prema tome, mogunost sudjelovanja BBC-ja u cijelom projektu nije se mogla olako prihvatiti. Moda je "propaganda" suvie jaka rije, ali ako neki BBC-jev film naglasi i potvrdi neke injenice, to e biti mono sredstvo stjecanja povjerenja i stvaranja duhovne klime, osobi to u zemljama engleskoga govornog podruja. Kada bi Merovinzi i

Sionski priorat postali prihvaeni kao "povijesne injenice", kao to su, boj kod Hastingsa ili umorstvo Thomasa Becketa, to bi ilo u prilog Sionskom prioratu. Nema sumnje da su upravo takve misli navele Jean-Luca Chaumeila da telefonira Plantardu. Na susret s Plantardom konano je dogovoren, uz posredovanje producenta BBC-ja, Roya Daviesa, u oujku 1979. godine. Susret je, kada je konano do njega dolo, imao ozraje sastanaka mafijakih kumova. Odrao se na "niijoj zemlji", u jednom parikom kinu, koje je za tu priliku iznajmio BBC, a svaka je strana bila okruena svojom pratnjom. Plantard je bio vrlo dostojanstven, ljubazan ovjek, neprimjetno aristokratskog dranja, skromne pojave, pristojnog i smirenog pona anja. Pokazao je iroko obrazovanje i upeatljivu iskrenost, s darom za dvosmislene, duhovite i nestane, ali nikad zajedljive dosjetke. U njegovim se oima esto javljao bljesak popustljivosti, koji je odavao da se dobro zabavlja. Uza svu skromnost i nenametljivost, uivao je potovanje svojih pratitelja, a svojstva asketizma i strogosti jasno su se mogla uoiti. Niim nije pokazivao svoje imovinsko stanje, a nje gova je odjea bila konzervativna, ali ne upadljivo elegantna niti primjetno skupocjena, ve ukusno odabrana i bezbrino neformalna. Koliko smo mi mogli vidjeti, nije ak ni vozio automobil. Na naem prvom sastanku, kao i na dva sljedea, Plantard nam je jasno rekao da nee nita govoriti o sadanjim djelatnostima i plano vima Sionskoga priorata, ali je ponudio odgovarati na sva pitanja o prolosti Reda. Odbio je dati bilo kakve javne izjave o budunosti u naem filmu, ali je tijekom razgovora ponudio nekoliko natuknica. Tako je spomenuo da se u rukama Sionskoga priorata zaista nalazi izgubljeno blago Jeruzalemskog hrama, koje je bilo plijenom Titovih rimskih legija 70. godine po. Kr. "Ti e predmeti", rekao je, "biti vraeni u Izrael kad za to doe vrijeme". Svaku povijesnu, arhe oloku ili ak politiku vanost blaga Plantard je spomenuo tek us putno, jer je ono, kako je rekao, prvenstveno "duhovnog" karaktera. To "duhovno blago" jednim je svojim dijelom tajna, koja e, kako je rekao, pomoi da doe do velike drutvene promjene. Plantard nam je ponovio ono to smo uli od Jean-Luc Chaumeila, da e u bliskoj budunosti doi do dramatinog preokreta u Francuskoj, da

to nee biti revolucija, ve korjenita promjena francuskih ustanova koja e dovesti do uspostave monarhije. Ovu nam je tvrdnju izrekao bez lanog prorokog tona, jednostavno, mirno, razlono i neopozivo. Bilo je i nekih nedosljednosti u onome to nam je Plantard govo rio. Povremeno bi govorio u ime Sionskog priorata, poinjui s "mi", mislivi pri tome na Red, a povremeno bi govorio o samome sebi, izvan Reda, kao merovinkom nasljedniku i pretendentu na prijestolje, a Sionski priorat bi tek bio njegov saveznik. inilo nam se kao da ujemo dva glasa koji nisu uvijek bili u suglasju. Dok je jedan pripadao Sionovu Generalnom tajniku, drugi je pripadao tajnom kralju koji "vlada, ali ne upravlja", i koji Sion vidi kao neku vrstu dravnog savjeta. Nesuglasje ovih dvaju glasova nismo uspjeli rije iti, a Plantard nam nije u tome elio pomoi. Poslije tri sastanka s Plantardom i njegovim suradnicima, nismo bili mnogo pametniji nego prije. Osim Odbora javne sigurnosti i pi sama Charlesa de Gaullea, nismo dobili nikakve natuknice o poli tikom utjecaju Siona, niti o njegovoj moi. Nismo shvatili, takoer, u kakvom poloaju se nalaze ljudi koje smo susreli, da bi mogli pro mijeniti vladu i ustanove Francuske, a niti smo mogli naslutiti zato bi merovinka krvna loza mogla biti vana i zato bi njezin povratak na vlast trebalo shvatiti ozbiljnije od bilo kojih pokuaja drugih kra ljevskih dinastija. Postoje nekoliko pretendenata na britansko prije stolje iz porodice Stuart, a njihovo pravo je, po miljenju suvremenih povjesniara, vre utemeljeno nego to je to bio sluaj s pravom Merovinga. Postoje takoer i mnogi drugi pretendenti na prazna pri jestolja u cijeloj Europi, a ima i preivjelih pripadnika dinastija Bourbon, Habsburg, Hohenzolern i Romanov. Zato bi oni u svojim nastojanjima bili manje vjerodostojni od Merovinga? Ako se govori o "punoj legitimnosti", s tehnike toke gledita, merovinko bi pravo moglo imati prvenstvo, no to pitanje, u dananjem svijetu, izgleda sasvim akademsko. Na isti nain bi danas neki Irac mogao dokazi vati da njegovo podrijetlo see do vrhovnih kraljeva Tare. Ponovo smo pomislili da odbacimo Sionski priorat kao manje vanu sljedbu, ili moda kao veliku prijevaru. No ipak su naa istra ivanja pokazala da je Red u prolosti imao veliku mo i da je sudje lovao u rjeavanju vanih meunarodnih odnosa. Jasno nam je bilo

da je tu postojalo jo neto i u dananje vrijeme, iako to nije bilo vidljivo. Daje Plantard to poelio, on je mogao Sionski priorat pre tvoriti u neto veoma isplativo, nalik pomodnim kultovima i raznim drugim ustanovama koje se danas vezuju uz "new age". No ipak su se najznaajniji "Prioratski spisi" veinom nalazili u ogranienim, sasvim privatnim izdanjima. Sionski priorat ak nije niti vabio nove lanove, kao to to ine neke slobodnozidarske loe, ve je njegovo lanstvo, koliko smo mi mogli shvatiti, bilo ogranieno na strogo odreeni broj, a novi lanovi primali su se tek nakon to se neko mjesto oslobodilo. Takva iskljuivost svjedoila je o iznimnom samopouzda nju, o sigurnosti koja je iskljuivala potrebu upisivanja velikog broja novih lanova radi novane dobiti ili nekog drugog razloga. Drugim rijeima, Sionski priorat je "imao razlog postojanja", ono to mu je osiguralo vjernost ljudi kao to su bili Malraux ili de Gaulle. Ipak, svakako nismo mogli povjerovati da su ljudi poput Malrauxa ili de Gaullea imali namjeru ponovo dovesti na vlast krvnu lozu Merovinga.

Politika Sionskog priorata

Godine 1973. objavljena je knjiga pod naslovom Les Dessous d'une ambition politique (Nalija jedne politike ambicije). U toj knjizi vicarski novinar Mathieu Paoli iscrpno prepriava svoje pokuaje istrage Sionskog priorata. On je, poput nas, uspio konano usposta viti vezu s predstavnikom Reda, ali ne navodi imenom kojega. Paoli nije imao kao zalee ugled BBC-ja, pa je predstavnik s kojime se susreo bio, sudei po njegovu izvjeu, nieg poloaja od Plantarda i nije bio toliko razgovorljiv. Paoli je, pak, ivei na europskom kopnu, bio pokretljiviji od nas, pa je mogao slijediti vie tragova i, za razliku od nas, istraivati na svim potrebnim mjestima. Njegova je knjiga bila veoma korisna i sadravala mnotvo podataka, pa smo se zaudili zato nije nastavio i napisao drugu. Raspitali smo se o njemu i saznali da ga je izraelska vlada strijeljala kao pijuna zbog pokuaja prodaje nekakvih tajni Arapima. Paolijev pristup, kako ga je opisao u svojoj knjizi, bio je u mnogo emu nalik naemu. On je takoer stupio u vezu s keri Lea Schidlofa u Londonu i njemu je takoer gospoica Schidlof kazala da njezin

otac, koliko je njoj bilo poznato, nije bio povezan s tajnim drutvi ma, slobodnim zidarima, niti s merovinkim rodoslovljima. Paoli je, kao i istraiva BBC-ja stupio s u vezu s Velikom loom Alpina i sastao se s tajnikom loe. Tajnik je tada porekao da ita zna o osoba ma pod imenom Laubineau ili Schidlof. Takoer je tvrdio da razni radovi s peatom Alpine jednostavno ne postoje. Meutim, jedan osobni Paolijev prijatelj, koji je bio lan Alpine, tvrdio je daje te ra dove viao u knjinici loe. Evo to je Paoli zakljuio: Postoje samo dvije mogunosti. Suoena s djelima Henrija Lobineaua, Velika loa Alpina, koja zabranjuje politiku djelatnost unutar vicarske, kao i izvan njezinih granica, ne eli pokazati svoju umijeanost. No mogue je, takoer, da je i neki drugi pokret isko ristio ime Velike loe u namjeri da prikrije vlastitu djelatnost. Paoli je u Nacionalnoj knjinici, u odjeljku Versailles, otkrio etiri broja asopisa Circuit, koji se spominje u pravilniku Sionskog priorata. Prvi je nosio datum 1. lipnja 1959., a kao glavni urednik aso pisa bio je naveden Pierre Plantard. U samom asopisu nije bilo navedeno da ima veze sa Sionskim prioratom, ve je bilo navedeno da je to glasilo Federacije francuskih snaga. Tu se nalazio i peat, koji Paoli prenosi u svojoj knjizi, kao i sljedei podatak: Publication periodique culturelle de la Federation des Forces Francaises 116, Rue Pierre Jouhet, 116 Aulnay-sous-Bois-(Seine-et Oise) Tel: 929-72-49 Kada je provjerio navedenu adresu, Paoli je ustanovio da tamo nikada nijedan asopis nije bio objavljivan. Telefonski broj je takoer bio laan, a svi pokuaji da ue u trag Federaciji francuskih snaga ostali su neuspjeni. Do dananjega dana nije se pojavio nijedan podatak o organizaciji takva naziva. No teko je povjerovati da se francuski glavni stoer Odbora javne sigurnosti sluajno takoer nalazio na adresi Aulnay-sous-Bois. ini se da ima nekih osnova po kojima

Ilustracija 2. - Naslovna stranica romana Circuit.

se moe zakljuiti da je Federacija francuskih snaga bila povezana s odborima. Paoli kazuje da se u drugom broju Circuita spominje pismo koje je de Gaulle napisao Pierreu Plantardu i zahvalio mu na uslugama, a ini se da su usluge o kojima je rije bile djelo Odbora javne sigurnosti. Paoli kazuje da je veina tekstova u Circuitu posveena ezoterikim pitanjima, a potpisivali su ih Pierre Plantard, pod svojim imenom i pod pseudonimom Chyren, zatim Anne Lea Hisler, kao i drugi ljudi koje smo znali od prije. U nekim tekstovima govorilo se o tajnoj znanosti vinove loze i vinogradarstva, krianja i cijepljenja, to se, na neki presudan nain, odraavalo na politikom planu. Sve ovo ima smisla jedino ako vinovu lozu i vinogradarstvo ne shvatimo metaforiki, kao zamjenu za rodoslovlja, obiteljska stabla i saveze di nastija. Osim tajanstvenih i nejasnih lanaka, u Circuitu je bilo i podosta nacionalizma. U jednome od takvih tekstova, kojega je potpisao Ad rian Sevrette, autor tvrdi da nee doi do rjeenja postojeih problema "osim uz pomo novih metoda i novih ljudi. udnovato je da to ljudi ne ele shvatiti. Postavlja se samo jedno pitanje: ekonomska organizacija. Postoje li, meutim, ljudi koji su sposobni misliti kao Francuzi, kao za vrijeme okupacije, kada se domoljubi i borci Pokreta otpora nisu zamarali mislima o politikim sklonos tima svojih suboraca?" Iz Circuita broj 4 gosp. Paoli navodi sljedei ulomak: eljeli bismo da 1500 primjeraka asopisa Circuite potpali vatru, eljeli bismo da glas domoljuba uspije svladati prepreke kao to se to dogodilo 1940., kad su morali napustiti slobodnu Francusku da bi doli i pokucali na vrata ureda voe Slobodne Francuske. Danas je isto tako, ali mi smo prije svega Francuzi, mi smo ta snaga koja se na ovaj ili onaj nain bori za istu i novu Francusku. To moramo uiniti u istom domoljubnom duhu, istom voljom i slo gom djelovanja. Stoga, ono to ovdje objavljujemo smatramo veoma starom filozofijom

Nakon toga slijedi iscrpan plan upravljanja koji e Francuskoj vratiti izgubljeni sjaj. Taj plan, nastoji ustrajati na rasputanju okruga i ponovnoj podjeli na pokrajine: Sustav okruga je potpuno proizvoljan, a stvoren je i nametnut u vrijeme Revolucije, u skladu s mogunostima kretanja toga doba (konjima). Ta podjela danas vie nita ne znai. Nasuprot tome, pokrajine su ivi dijelovi Francuske, cjelovito nasljee nae pro losti, one su temelj stvaranja nae nacije i imaju vlastitu narod nu predaju, obiaje, spomenike, nerijetko i svoje narjeje, a naa je elja da sve to obnovimo. Pokrajina mora imati vlastiti sustav obrane i uprave, prilagoen njezinim potrebama, ali nacionalno jedinstven. Paoli zatim navodi osam ulomaka koji slijede. Gradivo je u njima sadrano pod ovim podnaslovima: Savjet pokrajina Dravni savjet Parlamentarni savjet Porezi Rad i proizvodnja Zdravstvo Nacionalno obrazovanje Doba punoljetnosti Stanovanje i kolstvo Plan upravljanja koji se predlae posebno ne proturjei postojeem i vjerojatno je izvediv uz neznatan prevrat. Taj plan nema ni poli tiko obojenje, ne moe se nazvati ni desniarskim, ni ljeviarskim, liberalnim ili konzervativnim, radikalnim ili reakcionarnim. Djeluje prilino bezopasno i nije jasno na koji nain bi obnovio taj izgublje ni sjaj Francuske. Paoli kae da "prijedlozi... nisu revolucionarni. Oni razborito razmatraju sadanji ustroj francuske drave i nose u sebi zdravi razum". Taj plan upravljanja ni na jednom mjestu otvo reno ne spominje neke nove temelje na koje e se vjerojatno osla-

njati - obnovljenu ustavnu monarhiju kojom e vladati predstavnik loze Merovinga. Moda i nije bilo potrebe da se to objavi u asopisu Circuit, jer bi to trebala biti osnovna pretpostavka, premisa na kojoj se temelji sve to se u asopisu objavljuje. Obnova merovinke dina stije je itateljima tog asopisa potpuno oit i prihvaen cilj, pa do datno uvjeravanje nije bilo potrebno. Na ovome mjestu u svojoj knjizi Paoli postavlja kljuno pitanje, koje je i nas proganjalo: S jedne strane postoje prikriveni potomci Merovinga, a s druge tajni pokret, Sionski priorat, iji je cilj omoguiti obnovu ustavne mo narhije merovinke loze... Nuno je, meutim, zadovoljava li se taj pokret ezoteriko-politikim spekulacijama (iji je nepriznati cilj zarada velikog novca na lakovjernosti i naivnosti svijeta) ili je taj pokret doista djelatan. Paoli razmatra to pitanje preispitujui svjedoanstva kojima raspo lae. Ovo je njegov zakljuak: Sionski priorat nesumnjivo posjeduje mone veze. U stvarnome svijetu, osnutak jednog udruenja prati prethodno ispitivanje mi nistra unutranjih poslova, to vrijedi i za asopise i za izdavake kue. Ipak, ti su ljudi mogli objavljivati pod pseudonimima, s lanih adresa, preko nepostojeih izdavakih kua, tekstove koji se ne mogu nai u vicarskoj ili francuskoj javnosti. Dvije su mo gunosti: ili upravne vlasti ne obavljaju svoj posao ili... Paoli ne kazuje drugu mogunost, iako je oito da upravo tu neku drugu mogunosti smatra vjerojatnijom. Ukratko, on zakljuuje da su vladini slubenici, kao i mnogi drugi utjecajni ljudi lanovi Sionskog priorata ili su njemu podloni. Ako je tome tako, onda je Sionski priorat uistinu utjecajna organizacija. Nakon to je sam iscrpno istraivao, Paoli je smatrao merovinko pravo legitimnim i do te toke smatrao je da razumije ciljeve Sionskog priorata. Meutim, ako se krene dalje, on priznaje da je zbunjen, jer koja je svrha, pita se, povratka merovinke dinastije danas, tisuu tristo godina nakon to su je svrgnuli? Bi li suvremeni merovinki

reim bio razliitiji od drugih suvremenih reima i po emu? to to ini Merovinge posebnima? Ukoliko njihovo pravo i jest legitimno, ono danas gubi svaku vanost. Zato bi tako puno monih i umnih ljudi posvetilo tome toliko pozornosti i odanosti kroz sve ovo vrijeme? Mi smo takoer sami sebi postavili ta pitanja. Poput Paolija, i mi smo bili spremni priznati pravo Merovinga, no nismo uspjeli shvatiti to bi to danas znailo. Zar bi tehnika zakonitost jedne monarhije uistinu mogla biti toliko uvjerljiv i presudan dokaz? Zato bi krajem dvadesetoga stoljea bilo koja monarhija, zakonita ili ne, uivala takvu vrstu odanosti koju su, ini se, uivali Merovinzi? Da smo se bavili nekom skupinom osobito predanih udaka, cijelu smo stvar mogli jednostavno odbaciti. Ipak, inilo nam se da se bavimo iznimno utjecajnom organizacijom koja je u svojim redovima imala najznaajnije, najistaknutije, najpoznatije i najodgovornije ljude na eg vremena, a koji su u mnogim sluajevima na ponovnu uspostavu merovinke dinastije gledali kao na dovoljno vrijedan cilj zbog kojega vrijedi potisnuti vlastita politika, drutvena i vjerska gledita. inilo se kao da sve zajedno nema smisla - da obnova krvne loze stare tisuu tristo godina moe predstavljati cause celebre tolikom bro ju javnih i visoko cijenjenih osoba. Osim ako neto nismo previdjeli, ako Merovinzi nisu polagali pravo na jo neto uz svoje zakonito nasljee, i ako je postojalo neto drugo to je Merovinge inilo ra zliitima od drugih dinastija. Ukratko, osim ako doista nije postojalo neto uistinu osobito oko merovinke kraljevske krvi.

9.

POGLAVLJE

Redovnici duge kose

erovinku dinastiju smo do sada ve prouili. Uspjeli smo se probiti, koliko je to bilo mogue, kroz maglu izmiljotina i tajni koje su ih okruivale. Nekoliko mjeseci nam je trebalo da ra lanimo koje su povijesne injenice izmijeane s izmiljenim pria ma i usprkos naim naporima, Merovinzi su najveim dijelom ostali zastrti velom misterija. Merovinka dinastija potekla je od germanskog plemena Sikambrijaca, naroda koji su bili objedinjeni imenom Franci. Merovinzi su od petog do sedmog stoljea vladali velikim dijelovima dananje Francuske i Njemake, a vrijeme njihova uspona je i vrijeme vlada vine kralja Artura u Britaniji, pa to doba ini pozadinu pria o sve tome Gralu. To je vjerojatno najmanje poznato razdoblje povijesti koje se danas naziva mranim Srednjim vijekom. No mrani Srednji vijek, kako smo otkrili i nije bio ba toliko mraan, ve je, naprotiv, izgledalo kao da ga je netko namjerno zamraio. Rimska je Crkva ui vala monopol na uenje, osobito na pisanje, pa nam zapisi koji su pre ivjeli predstavljaju steene interese. Gotovo sve ostalo je izgublje no ili cenzurirano. Ipak, na nekim mjestima je s vremena na vrijeme poneto prolo mimo zastora sputenog preko prolosti, pa smo od tih nejasnih tragova uspjeli iznova predoiti stvarnost koja je bila iznimno zanimljiva i potpuno neusklaena s naelima pravovjerja.

Predaja i Merovinzi
Poeci merovinke dinastije obavijeni su mnotvom nejasnoa. Pod pojmom dinastija obino se podrazumijeva jedna obitelj vladara ili jedna kua koja nasljeuje drugu obitelj vladara ili drugu kuu, pri emu svoje prethodnike istisne, svrgne ili zamijeni. Dinastija obino

zapoinje svoje postojanje prevratom, to je esto znailo istrebljenje prethodne loze vladara. U Engleskoj su Ratovi rua oznaili promje nu dinastije, a Stuarti su se ponovo uspeli na prijestolje Engleske tek stoljee poslije, kada su Tudori izumrli. Stuarte su, pak, svrgnuli pripadnici kua Orange i Hanover. U sluaju Merovinga nije postojala nasilna ili iznenadna smjena, prisvajanje, istiskivanje ili unitenje ranijih vladara. Ta kua, koja je postojala pod imenom Merovinga ve je neko vrijeme vladala nad Francima i oni su kao kraljevi bili legitimni i priznati. No, ini se da je jedan od tih kraljeva bio sasvim poseban, u toj mjeri da je svoje ime nametnuo cijeloj dinastiji. Vladar po kojemu je merovinka dinastija stekla ime vrlo je zago netan, a njegovu povijesnu ulogu nadrasla je legenda. Meroveh (Merovech ili Meroveus) je bio polunadnaravna figura dostojna klasinog mita, kojemu ak i samo ime svjedoi o udesnom podrijetlu i prirodi, jer podsjea na francusku rije "majka" (mere), kao i francusku i latin sku rije za "more" (mer, francuski i mare, latinski). Vodei franaki ljetopisac, kao i legende nastale poslije, kazuju da je Meroveh roen od dva oca. Nakon to je ve bila trudna sa svo jim muem, kraljem Klodvigom, Merovehova majka je navodno otila plivati u ocean. Nju je u vodi zaveo i/ili silovao jedan nepoznati mor ski stvor iz prekomorja, "Neptunova zvijer nalik Quinotauru", to god da je Quinotaur bio. Taj je stvor po drugi put oplodio enu, a kada je Meroveh roen, njegovim je ilama kolala mjeavina dvaju razli itih krvi, krvi franakog vladara i krvi tajanstvenog vodenog stvora. Ovakve matovite legende vrlo su este ne samo u starom svijetu, ve i u kasnijoj europskoj tradiciji. Takve legende obino nisu u cije losti izmiljene, ve svojom simbolikom i metaforom stvaraju bajko viti veo kako bi se prikrile stvarne povijesne injenice. U sluaju Meroveha, bajkovit veo je moda skrivao neku vrstu mjeovitog braka, na rodoslovlje preneseno po majci, kao kod idova, ili na spajanje dinastikih loza pri emu su se Franci srodili s nekim drugim iz "pre komorja," koji je poslije iz nekog razloga pretvoren u morskoga stvora. U svakom sluaju govorilo se da je zbog mjeavine dviju krvi Meroveh obdaren nadljudskim moima. Bez obzira na povijesne i-

njenice, merovinka dinastija ostala je obasjana maginom aurom, arolijama i nadnaravnim moima. Merovinki vladari su, po legenda ma, bili upueni u okultne i tajne znanosti, te poznavali ezoterike vjetine ili bili dostojni protivnici Merlinu, svom suvremeniku iz bajke. esto su ih nazivali kraljevima-arobnjacima ili kraljevimaudotvorcima, jer su, zahvaljujui nekom udesnom svojstvu svoje krvi, mogli iscijeliti dodirom ruke, a jedna pria kazuje da su ukrasi na resama njihovih odora imali udotvorne ljekovite moi. Prialo se da su bili vidoviti i da su telepatski mogli razgovarati sa zvijerima i prirodnim svijetom, kao i da nose magine ogrlice, da imaju tajnu aroliju koja ih je titila i omoguava dug ivot, to, s druge strane, povijest, kako se ini, ne potvruje. Navodno ih je jedan made na tijelu razlikovao od drugih ljudi i inio prepoznatljivima, a svjedoio je o njihovoj poluboanskoj, svetoj krvi. Taj je made, po legendi, nalikovao crvenom kriu (neobina pojava kasnijeg templarskog grba), a nalazio se iznad srca ili meu lopaticama. Merovinge su takoer nazivali i kraljevima duge kose, jer su se oni, poput Samsona iz Staroga zavjeta, odbijali iati. Njihova je kosa, poput Samsonove, sadravala njihovu snagu, bit i tajnu njihove moi. Bez obzira na temelje ovog vjerovanja, ono je, ini se, bilo potpuno ozbiljno na snazi, jer je 754. po. Kr., kada je Hilderik II svrgnut, po izriitoj papinoj zapovjedi, njegova kosa obredno odsjeena. Legende koje su nastale o Merovinzima nedvojbeno su neobine, no temeljile su se na nekoj vrsti statusa koji su merovinki kraljevi uivali tijekom svoga ivota. Njih se nije smatralo kraljevima u da nanjem znaenju te rijei, ve kraljevima-sveenicima, oni su bili utjelovljenje boanskog, pri emu se nisu puno razlikovali od drevnih egipatskih faraona. Nisu vladali jednostavno Bojom milou, ve su bili smatrani ivim utjelovljenjem i inkarnacijom Boje milosti, a taj se status obino iskljuivo pridavao Isusu. Obredi koje su izvra vali, pak, zahtijevali su vie sveeniki nego kraljevski poloaj. Na poslije naenim lubanjama merovinkih vladara nalazi se neto nalik obrednom usjeku, rupa na tjemenu. Slini urezi mogu se nai i na lubanjama prvosveenika ranog tibetanskog budizma, a tamo su one nastale kako bi omoguile dui da izmakne smrti i postigne izravan dodir s boanstvom. Postoji, dakle, pretpostavka da je sveenika tonzura odjek merovinkog obiaja.

Godine 1653. otkriven je vaan merovinki grob u Ardenima. Bio je to grob kralja Hilderika I, sina Meroveha i oca Klovisa, naj znamenitijeg i najutjecajnijeg od svih merovinkih vladara. U grobu se nalazilo oruje, blago i kraljevsko znamenje, to je uobiajeno za kraljevsku grobnicu. Meutim, tamo su se takoer nalazili i predmeti blii arobnjacima i prorocima nego kralju - odrubljena glava konja, zlatna glava bika i kristalna kugla. Jedan od najsvetijih merovinkih simbola bila je pela. U grobu kralja Hilderika nalazilo se tri stotine minijaturnih pela izraenih od istoga zlata. Zajedno s cijelim sadrajem groba i te su pele povjerene Leopoldu Wilhelmu von Habsburgu, vojnom upravitelju tadanje Austrijske Nizozemske, bratu cara Ferdinanda III. Vremenom je vei dio Hilderikova blaga vraen u Francusku, a pri svojoj krunidbi 1804., Napoleon je posebno naglasio da na krunidbenoj odori budu privr ene zlatne pele.* Ovaj dogaaj nije bio jedini primjer Napoleonova zanimanja za Merovinge. On je posebno naruio izradu zbirke rodoslovlja od nekog opata Pinchona u namjeri da utvrdi jesu li Merovinzi preivjeli pad dinastije ili nisu. Na tim rodoslovljima koje je naruio Napoleon veim dijelom se temelje i rodoslovlja "Prioratskih spisa".

Medvjed iz Arkadije
Legende koje su okruivale Merovinge pokazale su se dostojnima Arturova doba i romansi o Gralu, ali su jednako tako bile i prepreka to nas je dijelila od povijesne stvarnosti koju smo eljeli istraiti. Kada smo konano dosegnuli tu stvarnost, ili ono to je od nje preosta lo, poneto se razlikovala od legendi, bila je takoer veoma misteri ozna, neobina, ali i veoma poticajna. Bilo je malo podataka koji su govorili o istinskim poecima Merovinga koje smo mogli provjeriti. Merovinzi su sami tvrdili da po*Jedan gelazijski sakramentarij aludira na iznimne osobine pela koje skupljaju med s cvijea dotiui ga a da ga ne otete. Ne raaju: majkama postaju radom svojih usana; nije li tako i Krist postao iz Oevih ustiju. Zbog meda i alca pela se smatra Kristovm znakom: s jedne strane blagosti i milosre, a s druge izvravanje pravde: Krist-sudac (vidi Chevalier i Gheerbrant: Rjenik simbola) Takoer, zbog njihova voska koji se koristi za misne svijee, narodna predaja u Hrvata, i Slavena uope, za njihovu smrt ne doputa izraze "krepati" ili "uginuti" kao za druge ivotinje, nego "umrijeti", kao za ovjeka (op.prev.)

tjeu od Noe, koga su vie od Mojsija smatrali izvorom sveukupne biblijske mudrosti. To se miljenje ponovno pojavilo tisuu godina poslije meu europskim slobodnim zidarima, to je veoma zanimlji vo. Merovinzi su takoer tvrdili da potjeu izravno od drevne Troje, to, bez obzira na istinitost ovih navoda, moe objasniti pojavu tro janskih imena u Francuskoj, kao to su Troyes ili Paris. Suvremeni su autori, a meu njima i pisci "Prioratskih spisa", pokuali slijediti trag Merovinga do stare Grke, posebno do pokrajine poznate pod imenom Arkadija. Ti spisi kazuju da su Merovinzi bili povezani s kra ljevskom kuom Arkadije, a prije poetka kranskoga doba poeli su se seliti Dunavom i Rajnom i nastanili se na prostorima dananje Njemake. Danas se ini sasvim nebitno jesu li Merovinzi podrijetlom iz Troje ili Arkadije, jer te dvije tvrdnje ne moraju nuno potirati jedna drugu. Homer nam kazuje da su u opsadi Troje sudjelovali veom vojskom i Arkaani. Rani grki povjesniari kazuju, pak, da su Troju zapra vo osnovali doseljenici iz Arkadije. Usput, vrijedi napomenuti daje medvjed u drevnoj Arkadiji bio sveta ivotinja, totem na kojemu su se zasnivali kultovi misterija i kojemu su se prinosile obredne rtve. Samo ime Arkadija izvedenica je od "arcades", to znai "medvjei narod", a drevni Arkaani tvrdili su da potjeu od Arkasa, boga zati tnika zemlje, a njegovo ime znai i "medvjed". U grkim mitovima nalazimo da je Arkasova majka bila Kalista, nimfa povezana s Artemidom, boicom lova, a dananjem ovjeku Kalista je poznata po zvijeu Velikog medvjeda. Sikambrijskim Francima, od kojih potjeu Merovinzi, medvjed je takoer bio veoma znaajan i zauzimao je vaan poloaj. Oni su, poput drevnih Arkaana, medvjeda oboavali u liku Artemide ili, bolje reeno, njezinog galskog blizanca, Ardvine, boice zatitnice Ardena. Kult Ardvine bio je na snazi i veim dijelom Srednjega vijeka, a jedno od glavnih sredita toga kulta bilo je mjesto Luneville, u blizini Steneya i Orvala, koji su se esto pojavljivali tijekom naeg istrai vanja. Crkva je sve do 1304. godine objavljivala proglase zabranjujui oboavanje te poganske boice. Medvjed je, dakle, u srcu merovinke zemlje, u Ardenima uivao magijski, mitski i totemski ugled, pa stoga ne iznenauje to je ime

"Ursus" - medvjed na latinskom jeziku - vezano uz kraljevsku lozu Merovinga. Mnogo vie iznenauje da se na velkom jeziku medvjed kae arth i da je iz te rijei izvedeno ime Artur. Time se dalje u ovom trenutku nismo bavili, ali nas je sama podudarnost zainteresirala, jer je Artur bio suvremenik Merovinga, ali i kod njega je postojala veza s medvjedom.

Prodor Sikambrijaca u Galiju

Poetkom petoga stoljea po Kr. invazija Huna potaknula je selidbe velikih razmjera gotovo svih europskih naroda. U to su vrijeme Merovinzi, odnosno njihovi preci Sikambrijci, preli Rajnu i prodrli u Galiju, naselivi se na prostorima dananje Belgije i sjeverne Fran cuske, u blizini Ardena. Stoljee poslije ovo je podruje postalo kra ljevstvo Austrazije, a srce toga kraljevstva bila je dananja pokrajina Lorraine. Sikambrijci nisu doli u Galiju u divljakim hordama da bi divlja ki preplavili zemlju, ve su to napravili vrlo mirno i civilizirano. Sikambrijci su stoljeima odravali bliske veze s Rimljanima i nisu bili divljaci, usprkos tome to su bili pogani. Vrlo dobro su bili upueni u obiaje Rimljana, njihov nain uprave i trudili su se ivjeti na slian nain. Neki Sikambrijci postali su visokim asnicima carske vojske, a neki od njih su postali i rimski konzuli. Stoga je prodor Sikambrijaca tek manjom mjerom bio najezda, a vie neka vrsta pokuaja miro ljubivog uklapanja. Kada je krajem petoga stoljea Rimsko carstvo propalo, Sikambrijci su ispunili nastalu prazninu i to ne nasiljem, ve su zadrali stare obiaje i unijeli tek malo izmjena. Bez prevrata su preuzeli vlast nad postojeom upravnom strukturom, koja je izne nada postala dostupna. Vladavina prvih Merovinga se na taj nain vrlo vrsto oslanjala na model staroga Rimskoga carstva.

Meroveh i njegovi nasljednici

Nae traganje otkrilo je dvije povijesne osobe po imenu Meroveh, i nije do kraja jasno kojoj od njih legenda pripisuje podrijetlo od mor skog stvora. Jedan je Meroveh bio Sikambrijski poglavica, spomi nje se 417. godine, a borio se u rimskim redovima i umro 438. Jedan

suvremeni strunjak za to razdoblje kazuje da je taj Meroveh stvarno posjetio Rim i izazvao neku vrstu senzacije. Zapis o posjetu uglednog franakog vojskovoe doista postoji, i tamo se navodi da je bio upad ljiv svojom rasputenom utom kosom. Sin prvog Meroveha, koji je nosio ime po svome ocu, proglaen je 448. franakim kraljem u mjestu Tournai i vladao je deset godina sve do svoje smrti. On je po svoj prilici bio prvi slubeni kralj ujedinje noga franakog naroda, pa je moda zbog toga, ili moda zbog onoga to je predstavljala i znaila legenda o njegovu dvostrukom zaeu, dinastija po njemu nazvana merovinkom. Za vrijeme Merovehovih nasljednika Franako carstvo je cvjeta lo. To nije bila sirova, barbarska kultura, kako se esto misli, ve je naprotiv, u mnogo emu nalikovala visokoj bizantskoj civilizaciji. Poticali su opismenjivanje, pa je pismenost svjetovnih ljudi pod Merovinzima dosegnula rasprostranjenost kakva nije postojala pet stotina godina poslije, nakon to su se izmijenile jo dvije dinastije. Znanje su stjecali i sami vladari, to iznenauje ako znamo da su kasniji srednjovjekovni vladari bili grubi, neuki i nepismeni. Kralj Hilperik, koji je vladao tijekom estoga stoljea, sagradio je raskone amfiteatre u rimskom stilu u Parizu i Soissonsu, a i sam je bio nadaren i plodan pjesnik, koji se ponosio tom svojom vjetinom. Zapisi njego vih rasprava s crkvenim dostojanstvenicima pokazuju izvanrednu dosjetljivost, preciznosti i uenost, to su osobine koje se obino ni su vezivale uz kraljeve toga vremena. U veini tih rasprava Hilperik se pokazuje doraslim crkvenim sugovornicima. Pod Merovinzima su Franci esto bili vrlo okrutni, ali oni ni po svojoj naravi ni po odreenju nisu bili ratniki narod kao to su bili Vikinzi, Vandali, Vizigoti ili Huni. Najvie su se bavili poljoprivre dom i trgovinom, a osobitu su pozornost posvetili trgovini na moru, poglavito na Sredozemlju. Zanatski proizvodi merovinkoga doba pokazuju zavidnu vjetinu, to potvruje brod-riznica Sutton Hoo. Blago koje su merovinki kraljevi prikupili bilo je neizmjerno ak i po kasnijim mjerilima, a velikim dijelom bili su to zlatnici iz vanredne kakvoe, nainjeni u kraljevskim talionicama u raznim mjestima, od kojih je jedno bio i dananji Sion u vicarskoj. Neki od tih zlatnika naeni su na brodu-riznici Sutton Hoo i danas se

nalaze u Britanskom muzeju u Londonu. Na veini zlatnika moe se prepoznati kri iji su svi kraci jednake duljine, a koji je jednak ono me koji je poslije usvojen za franako kraljevstvo Jeruzalema u vri jeme kriarskih pohoda.

Kraljevska krv
Merovinka kultura bila je umjerena i iznenaujue moderna, no vladari su bili sasvim posebni. Oni nisu bili nalik vladarima svoga doba, jer su jo za ivota stvarali oko sebe ozraje misterija i legendi, magije i natprirodnih sila. Ako se obiaji i gospodarstvo merovinkog svijeta nisu bitno razlikovali od drugih zajednica toga vremena, sjaj njihova prijestolja i njihove kraljevske loze bio je sasvim jedinstven. Od sinova merovinke krvi nije se moralo "stvarati" kraljeve, ve ih se takvima smatralo od njihova dvanaestog roendana. Nije postojala javna ceremonija posveenja niti ikakva krunidba. Vlast se preuzimala jednostavno, kao po svetom pravu. Kralj je bio vrhov ni vladar u kraljevstvu, ali on nikada nije bio prisiljen, a to se od njega nije ni oekivalo, da prlja ruke svjetovnim poslom upravljanja. U biti, on je bio obredna figura, kralj-sveenik, koji nita nije morao raditi, a njegova uloga bila je svedena na puko postojanje. Kralj je vla dao, ali nije upravljao. Njegov je poloaj bio nalik dananjem polo aju britanske kraljevske obitelji. O vladi i upravi brinuo je slubenik, koji nije bio kraljevskoga roda, u inu kancelara, i koji je nosio titulu "dvorskog nadstojnika". Struktura merovinke vladavine u mnogo emu je bila nalik modernim ustavnim monarhijama. I nakon to su prihvatili kransku vjeru merovinki su vladari ostali vjerni poligamiji, poput patrijarha iz Staroga zavjeta, a imali su na raspolaganju hareme orijentalnih razmjera. Kad je poslije ari stokratski sloj, pod pritiskom Crkve, prihvatio strogu monogamiju, vladari se toga nisu pridravali. Veoma je udno da je Crkva, ini se, prihvatila taj obiaj bez nekog posebnog prigovora. Evo to kae jedan dananji komentar: Zato su Franci preutno prihvatili poligamiju? Moda je ovdje na snazi bio drevni obiaj poligamije u kraljevskoj obitelji, koja

je bila takvoga roda da njezina krv nije mogla biti dodatno ople menjena kakvom dobrom prilikom, ali nije je mogla niti uniziti krv robova... Bilo je svejedno je li kraljica izabrana iz neke kra ljevske dinastije ili medu dvorjankama... Sudbina dinastije bila je odreena njezinom krvlju, a dijelili su je svi oni koji su bili te krvi. Takoer: "Sasvim je mogue da su Merovinzi bili dinastija germanskih Heerkonige, podrijetlom od jedne drevne kraljevske obitelji iz ra zdoblja selidbi." No, ostaje pitanje, koliko je obitelji uope u sveukupnoj svjetskoj povijesti imalo tako poseban i uzvien poloaj? Zato su to bili ba Merovinzi? Zato je njihova krv nosila tako veliku vanost? Sva ova pitanja su nas i dalje nastavila zbunjivati.

Klovis i njegov savez s Crkvom

Najpoznatiji merovinki vladar bio je Merovehov unuk, Klovis I, koji je stolovao izmeu 481. i 511. godine. Klovisovo ime dobro je poznato svim francuskim acima, jer su Franci ba za vrijeme Klovisa prihvatili rimsko kranstvo, i preko njega je Rimska crkva poela nametati svoju prevlast u zapadnoj Europi, koja e trajati tisuu godina. Stanje Rimske crkve je oko godine 496. bilo veoma teko, i goto vo da je bio ugroen sam njezin opstanak. Rimski biskup je izmeu 384. i 399. godine sebe poeo nazivati papom, no njegov slubeni poloaj nije bio vii od nekog drugog biskupa i, dakako, potpuno ra zliit od poloaja koji danas zauzima papa. On nije bio duhovni voa, ni vrhovni poglavar kranskog svijeta, ve je zastupao jedinstveni skup interesa, tek jedan od razgranatih vidova kranstva, koji se estoko borio za vlastiti opstanak u mnotvu sukobljenih raskola i teolokih gledita. Rimska crkva slubeno nije imala veu vlast od keltske crkve, s kojom je stalno bila u sukobu, niti je imala veu vlast od nekih hereza, kao to je bio arijanizam, koji je poricao Isusovu boansku narav i uporno se drao naela o njegovoj ljudskosti. Tije kom veeg dijela petoga stoljea biskupije u zapadnoj Europi koje nisu bile arijanske, gotovo da nisu ni postojale.

Rimskoj je crkvi za opstanak i uvrenje vlasti bila nuna pot pora neke istaknute, snane svjetovne osobe koja bi je mogla zastupati. Ako se kranstvo trebalo razvijati u skladu s rimskom doktrinom, tu doktrinu je morala podrati, provoditi i nametnuti neka svjetovna sila, dovoljno jaka kako bi se mogla oduprijeti suparnikim kran skim sljedbama i iskorijeniti ih. Zbog toga ne treba uditi to se Rimska crkva u svojim najteim trenucima priklonila Klovisu. Klovis je do 486. godine znatno proirio merovinke posjede. Sa sjeditem u Ardenima, upadao je u susjedna kraljevstva i kneevine i pobjeivao brojna suparnika plemena, pa su u to doba znaajni gra dovi, kao Troyes, Rheims i Amiens, bili unutar njegova kraljevstva. Nakon deset godina vladavine, postalo je jasno kako je Klovis na putu da postane najsnaniji vladar zapadne Europe. Klovisov prijelaz na kranstvo i njegovo krtenje pokazali su se za nae istraivanje presudnima. O tom je dogaaju napisana kronika sa svim pojedinostima, ivot svetoga Remija otprilike u vrijeme kada se to i dogodilo, no dva i pol stoljea poslije, tekst je uniten i od njega je preostalo tek nekoliko stranica. Neki izvori upuuju na pomisao da je to uinjeno namjerno, a preostali dijelovi svjedoe da je tekst bio vaan. Predaja kae da se Klovis iznenada i neoekivano preobratio i to zahvaljujui svojoj eni Klotildi, koja je bila vjerna Rimu. ini se da ga je ona nagovarala dok konano nije popustio i prihvatio njezinu vjeru. Zbog tih svojih nastojanja ona je poslije proglaena svetom, a u svemu tome joj je, navodno, pomagao njezin osobni ispovjednik, sveti Remi. Povijesna stvarnost, koja stoji iza ove predaje kae nam, meutim, da je Klovis, obraanjem na vjeru rimskog kranstva po stao prvim katolikim kraljem Franaka, osim to je time usreio svoju enu, dobio je i kraljevstvo ije je znaenje bilo mnogo opipljivije od onog nebeskog. Godine 496. Klovis i sveti Remi su se nekoliko puta tajno sastali, a neposredno poslije toga Klovis i Rimska crkva su sklopili sporazum. Rimu je taj sporazum bio velik politiki uspjeh, jer je njime valjalo osigurati opstanak Crkve i ustoliiti je kao vrhovnu duhovnu vlast na Zapadu. Status Rima morao je postati jednak onome to ga je Ca rigrad imao za grku pravoslavnu vjeru. Rim je na taj nain stekao

izglede za prevlast, ali i djelotvorno sredstvo za iskorjenjivanje vieglave hereze. Sredstvo ostvarenja tih zamisli bio je upravo Klovis, kao ma Rimske crkve, svjetovno orue koje e Rimu pomoi da nametne duhovnu vlast, i biti opipljiv izraz rimske moi. Klovis je zauzvrat stekao titulu "Novus Constantinus", "Novi Konstantin", a "Sveto Rimsko carstvo", s njime kao vladarom, trebalo je obnoviti ono to je stvorio car Konstantin, a unitili Vizigoti i Vandali. Jedan strunjak za to razdoblje kae da je Klovisa prije nje gova krtenja "okrijepila... vizija jednog carstva to e naslijediti ono rimsko i koje e postati nasljeem Merovinga." Jedan drugi strunjak pie da je "Klovis u to vrijeme morao postati neka vrsta zapadnja koga cara, patrijarh zapadnih Germana, koji je vladao nad svim naro dima i kraljevima, iako njima nije upravljao." Savez Klovisa i Rimske crkve bio je presudno vaan za kranski svijet onoga doba, ali i za sljedeih tisuu godina. Klovisovo krte nje oznailo je roenje novoga Rimskoga carstva, kranskog carstva utemeljenog na Rimskoj crkvi, a na svjetovnoj razini pod upravom Merovinga. Drugim rijeima, nastala je neraskidiva spona Crkve i drave sa zavjetom na uzajamnu vjernost i vjenu uzajamnu pove zanost. Prihvativi taj savez, Klovis je 496. pristao dolino biti krten, a obred je izveo sveti Remi u Rheimsu, gdje je tom prigodom, izgo vorio sljedee rijei: Mitis depone colla, Sicamber, adora quod incendisti, incendi quod adorasti. (Ponizno sagni glavu, Sikambrije, pokloni se onome to si spalji vao, spali ono emu si se klanjao.) Vano je znati da Klovisovo krtenje nije bilo i krunidba, kako tvrde neki povjesniari. Crkva nije Klovisa uinila kraljem. On je to ve bio, a Crkva gaje jedino mogla priznati kao kralja, ime se slubeno obvezala ne samo Klovisu, ve i njegovim nasljednicima, njegovoj krvnoj lozi. Ovaj je sporazum bio nalik savezu to ga je Bog u Sta rome zavjetu sklopio s kraljem Davidom. Taj se Savez mogao izmi jeniti, kao sa Salomonom, ali se nije mogao opozvati, raskinuti ili izigrati. Merovinzi, pak, tu usporedbu nisu smetnuli s uma.

Tijekom preostalih godina ivota Klovis je u potpunosti ispunio ambiciozna oekivanja Rima. Djelotvornou kojoj se nije moglo suprotstaviti nametnuo je svoju vjeru maem, a uz potporu i duhovnu skrb Crkve, franako se kraljevstvo proirilo na istok i jug, po veem dijelu dananje Francuske i znatnim dijelovima dananje Njemake. Najvaniji Klovisovi neprijatelji bili su Vizigoti, skloni arijanskom kranstvu. Njihovo se carstvo protezalo s Pireneja na sjever sve do Toulousea i tamo je Klovis usmjerio svoje najee i najupornije voj nike pohode. Godine 507. porazio je Vizigote u boju kod Vouillea, a brzo poslije toga Akvitanija i Toulouse su pali u franake ruke. Vizigotsko carstvo sjeverno od Pireneja poelo se raspadati i prije frana kog napada. Od Toulousea povukli su se prvo do Carcassonnea, a onda dalje do svog posljednjeg uporita, gdje su smjestili prijestolnicu, u pokrajini Razes, u mjestu Rhedae, a koje se danas zove Rennes-leChateau.

Dagobert II
Klovis je umro 511. godine, a carstvo koje je stvorio, prema merovinkom obiaju, podijeljeno je meu etvoricom sinova. Tijekom sljedeih stotinu godina merovinka dinastija vladala je nejednakim i esto zaraenim kraljevstvima, a nasljedne loze postajale su sve zamrenije, kao i prava na prijestolja. Vlast, koja je za Klovisa bila centralizirana, poela se raspadati, a svjetovni je poredak slabio. Spletke, podmetanja, otmice i politika umorstva postali su uobia jeni, dvorski povjerenici ili "Nadstojnici majura" stjecali su sve vie vlasti, to je na kraju dovelo do pada dinastije. Kako su sve vie gubili vlast, kasniji merovinki vladari su stek li epitet "nejakih" kraljeva, a sljedee generacije prezrivo su ih oz naile kao slabe, beskorisne vladare, povodljive mekuce koji su se nalazili u rukama lukavih i domiljatih savjetnika. Naim istraiva njem otkrili smo da ta slika nije bila potpuno tona. Tono je da su stalna ratovanja, krvne osvete i ubilake razmirice na merovinko prijestolje dovodile premlade prineve, kojima su lako upravljali nji hovi savjetnici. Meutim, vladari koji su stekli muevno doba doka zali su se kao jaki i odluni, kao i njihovi prethodnici. Po svemu sudei, tako je bilo i s Dagobertom II.

Karta broj 7. - Merovinka kraljevstva.

Dagobert II roen je 651. kao prijestolonasljednik kraljevstva Austrazije. Nakon oeve smrti, 656. godine, poduzeto je puno toga ka ko on ne bi naslijedio prijestolje. Rana povijest njegova ivota doima se kao srednjovjekovna legenda ili bajkovita pria, no povijest je vrlo dobro biljei. Nakon smrti njegova oca, Dagoberta je oteo tadanji dvorski nadstojnik, koji se zvao Grimoald. Svi pokuaji da se pronae peto godinji djeak bili su neuspjeni, pa je dvor brzo postao uvjeren da je on mrtav. Na temelju takvoga stanja Grimoald je isposlovao da njegov vlastiti sin doe na prijestolje, tvrdei da je to bila elja Dagobertova pokojnog oca. Podvala je uspjela, pa se ak i Dagobertova majka, mislei kako je ovaj mrtav, priklonila upornom dvorskom nadstojniku. Grimoald je, meutim, odustao od namjere da doista ubije mladoga princa i Dagobert je potajice povjeren skrbi biskupu grada Poitiersa. Kako ga ni biskup nije htio ubiti, Dagobertu je dosueno doivotno progonstvo u Irsku. Odrastao je u samostanu Slane, blizu Dublina, gdje je stekao naobrazbu kakva mu u to doba u Francuskoj nije mogla biti omoguena. Pretpostavlja se da je neko vrijeme proveo na dvoru vrhovnog kralja Tare, i da je tijekom toga razdoblja sklopio poznanstvo s trojicom prineva Sjeverne Umbrije, koji su se takoer kolovali u Slaneu. Godine 666. vjerojatno je jo bio u Irskoj i oenio je keltsku kraljevnu Matildu. Iz Irske je preselio u Englesku, i nastanio se u Yorku, u kraljevstvu Sjeverne Umbrije. Tamo se blisko sprijateljio sa svetim Vilfridom, biskupom Yorka, koji je postao njegovim savjetnikom. U to vrijeme jo je uvijek postojao raskol izmeu rimske i kelt ske Crkve, jer su Kelti odbijali priznati vlast Rima. Vilfrid je po cijenu jedinstva elio keltsku Crkvu uvesti u rimsko stado. Godine 664. on je to ve postigao na uvenom saboru u Whitbyju, no ini se da je u njegovom prijateljstvu s Dagobertom II bilo i nekih skrivenih na mjera. U Dagobertovo vrijeme odnosi Merovinga i Rima, nametnuti savezom Crkve s Klovisom sto pedeset godina prije, do kraja su zahladili. Vilfrid je bio odan Rimu i elio je uvrstiti rimsku prevlast ne samo u Britaniji, ve i u drugim dijelovima Europe. Stoga je, u sluaju da se Dagobert jednoga dana vrati u Francusku i vrati carstvo Austrazije, trebalo unaprijed osigurati njegovu odanost. Vilfrid je prognanog kralja vidio kao buduu naoruanu ruku Crkve.

Matilda, Dagobertova keltska ena, umrla je 670. godine, no Vilfrid je brzo pronaao novu priliku za vladara udovca, pa se Dagobert 671. godine oenio drugi put. Ako je njegov prvi brak bio optereen va nou dinastije, drugi brak je to bio jo vie. Dagobertova nevjesta bila je Giselle de Razes, ki grofa Razesa i neakinja vizigotskog kralja. Merovinka krvna loza srodila se s kraljevskom lozom Vi zigota i tu je leala mogunost stvaranja novoga carstva koje e uje diniti veliki dio dananje Francuske, od Pireneja do Ardena. A takvo bi carstvo Vizigote, koji su jo uvijek bili izrazito skloni arijanizmu, dovelo pod vrst rimski nadzor. Kada se Dagobert oenio Gisellom, ve je bio u Francuskoj, a po stojee kronike kau da je vjenanje proslavljeno u Gisellinom slube nom prebivalitu u mjestu Rhedae ili, Rennes-le-Chateau. Navodno se vjenanje odralo u crkvi Svete Magdalene, na ijim je ostacima kasnije sagraena crkva u koju je doao Berenger Sauniere. Plod prvoga Dagobertova braka bile su tri keri, pa nije imao mu kog nasljednika. Giselle je Dagobertu rodila jo dvije keri i, napokon, 676. godine sina, Sigisberta IV Kada se Sigisbert rodio, Dagobert je opet postao kralj. ini se da je tijekom tri godine, to ih je proveo u mjestu Rennesle-Chateau, razmatrao promjene koje su se zbivale na njegovim po sjedima na sjeveru. Prilika se ukazala 674. godine i tada je, uz potporu svoje majke i njezinih savjetnika, dugo prognani kralj vratio svoje kraljevstvo i slubeno proglaen kraljem Austrazije. Vilfrid iz Yorka posredovao je ovom ustolienju, a Gerard de Sede tvrdi da je tamo bio prisutan i jedan tajanstveni ovjek, o kojemu povijest zna malo, sveti Amatus, biskup iz Siona u vicarskoj. Kad je napokon osvojio prijestolje, Dagobert nije bio "nejaki kralj", ve se dokazao kao Klovisu dostojan nasljednik. Odmah se prihvatio stege, kako bi uvrstio svoju vlast, krotio bezvlae po cijeloj Austraziji i poeo ponovo uspostavljati red. Bila je to vladavina vrste ruke koja je nadjaala razne buntovne velikae s dovoljno vojne i gospodarstvene vlasti da ugroze prijestolje. U Rennes-le-Chateau na vukao je blago za veliku riznicu, a ta su sredstva bila namijenjena osvajanju Akvitanije, koja je izmaknula iz ruku Merovinga etrde set godina prije i proglasila se neovisnom kneevinom.

Rodoslovlje broj 2. - Merovinka dinastija - kraljevi (Preneseno iz djela Henrija Lobineaua /Henri de Lenoncourt/)

Istodobno, Dagobert je vjerojatno jako razoarao Vilfrida iz Yorka. Usprkos njegovim oekivanjima, Dagobert nije postao oruanom rukom Crkve, ve je gotovo naprotiv, obuzdao pokuaje Crkve da se proiri po njegovu kraljevstvu i time na sebe navukao njezino ne zadovoljstvo. Sauvano je pismo jednog srditog franakog prelata Vilfridu u kojem osuuje Dagoberta zbog nameta, zbog "izrugivanja Bojim crkvama i njihovim biskupima" To nije bilo jedino ime je Dagobert zgrijeio prema Rimu. Vjen anjem s vizigotskom princezom, Dagobert je stekao prostrane po sjede u dananjoj pokrajini Languedoc, a mogao je stei jo neto. Vizigoti su Rimskoj crkvi bili odani samo na rijeima, a sklonost arijanizmu jo je uvijek bila prisutna u kraljevskoj obitelji. Postoje dokazi koji kazuju da je Dagobert i sam poprimio neto od tih sklonosti. Nakon to je tri godine bio na prijestolju, 679. godine Dagobert je stekao mnogo utjecajnih, svjetovnih i crkvenih neprijatelja. Obu zdao je buntovniku samovladu plemia i navukao na sebe njihov osvetoljubivi bijes, a nemilost Crkve stekao je osujetivi njezine pla nove za proirenjem. Djelotvorna, centralizirana vlast pobudila je zavist drugih franakih velikaa i vladara susjednih kraljevstava. Neki od tih vladara imali su uhode u Dagobertovu kraljevstvu, a jedan od tih uhoda bio je i kraljev dvorski nadstojnik, Pipin Debeli. On, tajno pridruen Dagobertovim politikim protivnicima, nije prezao ni od izdaje, niti od podlog umorstva. Poput veine merovinkih vladara, Dagobert je imao vie prijestol nica od kojih je najvanija bila u Stenayu, na obroncima Ardena. U blizini te kraljevske palae prostiralo se umovito prostranstvo, koje je dugo vremena smatrano svetim, a nazivali su ga umom Woevres. Pria se da je u tu umu 23. prosinca 679. kralj Dagobert poao u lov. S obzirom na taj datum, lako je mogue da lov bio prireen povodom nekog obreda, no ono to je uslijedilo u svakom sluaju pod sjea na niz arhetipskih situacija, u koje moemo ubrojiti i umorstvo Zigfrida iz Pjesme o Nibelunzima. Oko podneva, svladan umorom, kralj je otpoinuo podno nekog drveta pokraj potoka. Dok je spavao, njegov sluga, kojemu je, navo dno bio kum, tiho mu se prikrao i, po Pipinovoj zapovjedi, zabio mu koplje u oko. Ubojice su se nakon toga vratile u Stenay u namjeri da ubiju i ostale pripadnike kraljevske obitelji koji su tamo boravili. Nije

poznato kakav im je pritom bio uspjeh, no nema sumnje da se vladavi na Dagoberta i njegove obitelji zavrila naglo, snagom sile. Crkva nije dugo alovala, ve je, naprotiv, spremno prigrlila kraljeve podmukle ubojice, a postoji ak i pismo jednog franakog prelata Vilfridu od Yorka u kojemu se pokuava objasniti i opravdati umorstvo kralja. Dagobertovo tijelo, kao i mjesto pokopa imali su udnovatu sud binu. Neposredno poslije smrti Dagobert je pokopan u Steneyu, u kraljevskoj kapelici svetoga Remija. Dvjesto godina poslije, 872. godine, tijelo je otkopano i prebaeno u drugu crkvu koja je dobila ime Sveti Dagobert, jer je kralj te godine bio kanoniziran. Kanoni zirao ga nije papa (koji na taj in nije imao iskljuivo pravo sve do 1159. godine), nego metropolitanska zajednica, no razlog kanoniza cije je ostao nepoznat. Postoji miljenje daje tome bio razlog to su njegove relikvije ouvale okolicu Steneya od vikinkih napada, iako pri tome nije jasno zato su njegove relikvije posjedovale tu mo. Crkvene vlasti tvrde da su neupuene, no priznaju da je Dagobert postao predmetom razvijenog kulta i da ga se slavilo 23. prosinca, na obljetnicu njegove smrti, iako izmie razlog zbog kojega je bio toliko uzvien. Mogue je i da je Crkva osjeala krivnju zbog svoje uloge oko kraljeve smrti, pa je kanonizacija moda bila pokuaj neke nadoknade. ak i ako je bilo tako, nita ne objanjava zbog ega je taj postupak bio nuan, ni zato je trebalo dva stoljea da se to uini. Stenay, crkva svetog Dagoberta i relikvije, koje su se tamo nala zile, stekli su vanost koju su priznavali vani ljudi sljedeih stoljea. Vojvoda od Lorraine, djed Godfroija de Bouillona proglasio je crkvu zatienom i smjestio je pod okrilje oblinje opatije Gorze. Nakon nekoliko godina crkvu je prisvojio tamonji vlastelin, a godine 1093. Godfroi de Bouillon je digao vojsku i poduzeo opsadu Stenaya s jedinim ciljem, ini se, da vrati crkvu opatiji Gorze. Tijekom Francuske revolucije crkva je razorena, a relikvije svetog Dagoberta su, poput mnogih drugih u to doba, nestale po Francuskoj. Obredno zasjeena lubanja, za koju se smatra da je Dagobertova, danas se uva u samostanu u Monsu, no sve druge kraljeve relikvije su nestale. Sredinom devetnaestog stoljea, meutim, pojavio se jedan neobian spis, pjesma u dvadeset i jednom stihu, pod nazivom "De sancti Dagoberto martyre prose" (Pria o svetom Dagobertu

mueniku), koja govori da je Dagobert iz nekog razloga umro mu enikom smru. Pretpostavlja se da je pjesma nastala u Srednjem vijeku, a naena je, to moe biti vano, u opatiji Orval.

Karolinzi preuzimaju vlast

Strogo gledano, Dagobert nije bio posljednji vladar merovinke di nastije. Merovinki su kraljevi svojim imenom zadrali poloaj jo oko sedamdeset i pet godina, no oni su opravdali kasniju atribuciju kraljeva slabia. Mnogi od njih bili su mladi i zbog toga su postali bespomone igrake dvorskih nadstojnika. Nisu bili sposobni name tnuti svoju vlast, ni sami odluivati, a mnogi od njih bili su ubijeni. Kasniji Merovinzi potjecali su od pridolih, mlaih grana rodoslov lja, a ne od glavne loze podrijetlom od Klovisa i Meroveha. Glavna loza merovinkog stabla svrgnuta je umorstvom Dagoberta II i to je zapravo bila najava svretka merovinke dinastije. Kada je 754. godi ne umro Hilderik III, izvorna merovinka loza koja je dala franake vladare, stvarno je izumrla mnogo prije. Mo je poela prelaziti od Merovinga u ruke dvorskih nadstojnika jo prije nego to je Dagobert doao na vlast, a upravo je dvorski nad stojnik Pipin Debeli izazvao Dagobertovu smrt. Pipina Debelog je naslijedio njegov sin, uveni Karlo Martel. Potomci slave Karla Martela kao jednog od najveih junaka fran cuske povijesti, jer je pod njegovim vodstvom zaustavljena navala Maura na Francusku u boju kod Poitiersa 732. godine. Slavom te pobjede Karlo je postao "branitelj vjere" i "spasitelj kranstva". Neobino je to tako moan ovjek nije poelio prijestolje, koje mu je nesumnjivo bilo dostupno, no ini se da je on na to gledao s odre enim praznovjerjem, kao na iskljuivo prirodno pravo Merovinga. Karlovi nasljednici, koji su se ipak popeli na prijestolje, potrudili su se ozakoniti svoje titule brakovima s merovinkim princezama. Karlo Martel umro je 741. godine, a deset godina poslije, njegov sin Pipin III dvorski nadstojnik kralja Hilderika III, dobio je potporu Crkve u traenju slubene potvrde prava na prijestolje. "Tko bi tre bao postati kralj?", pitali su Pipinovi izaslanici papu, "ovjek koji doista ima vlast, ili onaj koji, usprkos tome to se naziva kraljem, nema nikakvu mo?". Papa se opredijelio za Pipina i svojom apostol skom vlau naredio je da Pipina uine kraljem Franaka, to je bilo

besramna izdaja saveza s Klovisom prije dvjesto pedeset godina. Uz pomo Rima, Pipin je svrgnuo Hilderika III i zatvorio ga u neki samostan, a da ga ponizi i lii "arobnih moi", naredio je da mu odreu njegovu svetu kosu. Kada je etiri godine poslije Hilderik umro, nitko nije osporio Pipinovo pravo na prijestolje. Godinu dana prije nego to se sve ovo zbilo, prigodno se pojavio jedan spis od sudbinske vanosti, koji je izmijenio tijek povijesti Za pada. Taj je spis nosio naziv "Konstantinova darovnica" i danas se zna da je bio krivotvoren, ne osobito vjeto, u uredima samoga pape. U to vrijeme, meutim, taje darovnica smatrana istinskom i njezin je utjecaj bio golem. "Konstantinova darovnica" toboe je nastala kad je Konstantin preao na kranstvo, godine 312. Tom "darovnicom" Konstantin je slubeno podario biskupu Rima svoje carsko znamenje, te svoja vladarska prava i povlastice, koji su na taj nain, prvi put dospjeli u ruke Crkve. "Darovnicom" je Konstantin po prvi put proglasio rim skog biskupa za "Kristovog namjesnika" i ponudio mu poloaj cara. U svojstvu Kristovog namjesnika, biskup je, navodno, vratio carska prava Konstantinu, a ovaj je nakon toga bio njihov nositelj s odo brenjem i doputenjem Crkve. Znaaj ovog spisa potpuno je jasan. "Konstantinovom darovnicom" rimski je biskup posjedovao vrhovnu svjetovnu i duhovnu vlast nad kranskim svijetom. On je bio papa i car koji je po vlastitom nahoe nju i potrebi mogao raspolagati carskom krunom i prenositi svoju vlast ili dio te vlasti na nekog drugog. Drugim rijeima, preko Krista je stekao neprikosnoveno pravo da postavlja ili svrgava kraljeve. Ta mo Vatikana u svjetovnim stvarima potekla je izravno od "Konstantinove darovnice". Naavi temelje prisvajanja vlasti u "Konstantinovoj darovnici", Crkva je upotrijebila svoju mo u prilog Pipina III, a osmiljen je obred kojim se krv onoga koji je preuzimao vlast, ali i bilo koga drugog, mogla uiniti svetom. Obred je postao poznat kao krunidba i pomazanje, a ti su se pojmovi na taj nain tumaili tijekom Srednjeg vijeka i renesanse. Tijekom Pipinove krunidbe biskupima je po prvi put doputeno da budu nazoni u istom redu sa svjetovnim plemstvom. Krunidba vie nije bila samo priznavanje kralja i sklapanje neke vrste

sporazuma s njime, ve je taj obred postao nita manje nego stvaranje kralja. Obred pomazanja na slian je nain izmijenjen. Prije je to bio obred ukraavanja, kao in priznavanja i ovjere, i nije se uvijek primjenji vao. Ovom krunidbom stekao je novo znaenje, pravo prvenstva pred krvlju. Sam obred mogao je "magijski" posvetiti krv. Pomazanje je postalo neto vie od simbolikog postupka, postalo je stvarni in kojim se boanska milost prenosila na vladara. Papa je, pak, vodei taj obred, postao vrhovnim posrednikom izmeu Boga i kraljeva. Obre dom pomazanja Crkva je sebi bespravno prisvojila pravo stvaranja kraljeva, krv se podredila ulju, a svi vladari su postali podreeni i podinjeni papi. Pipin III. slubeno je pomazan u Ponthionu 754. godine i time je sveano zaeta karolinka dinastija. Ime dinastije nastalo je iz imena Karla Martela, iako se najee povezuje za najuvenijeg karolinkog vladara, Karla Velikog, latinski zvanog Carolus Magnus, a koji je u Francuskoj poznat pod imenom Charlemagne. Karlo Veliki je 800.-te godine proglaen za cara Svetoga Rimskog carstva. Rim je postao sje ditem carstva koje se protezalo cijelom zapadnom Europom, a vladari toga carstva mogli su vladati samo uz odobrenje pape. Crkva se godine 496. obvezala merovinkoj krvnoj lozi, no nakon to je odobrila umorstvo Dagoberta i izmislila obrede krunidbe i pomazanja, te prihvatila Pipinovo pravo na prijestolje, taj je spora zum tajno izdan. Crkva je krunidbom Karla Velikog tu izdaju uinila javnom i, tovie, konanom. Evo to o tome kae jedan dananji povjesniar: Ne moemo, stoga, biti sigurni da je pomazanje Karolinga sve tom mirtom uinjeno s namjerom da se nadoknadi gubitak nad naravnih svojstava krvi koje je simbolizirala duga kosa. Ako se neto eljelo nadoknaditi, bio je to gubitak vjere koji je nastao krenjem zavjeta vjernosti na osobito potresan nain. I dalje: "Rim je ukazao na put stvorivi jedan obred stvaranja kralja... koji je na neki nain umirio savjest svih Franaka" Ipak, nisu se ba svi umirili. ak su i oni koji su preuzeli vlast osjeali potrebu da potvrde svoju zakonitost. Neposredno prije po-

mazanja, Pipin III je oenio merovinku kraljevnu, a Karlo Veliki je postupio na isti nain. ini se da je Karlo Veliki bio svjestan izdaje koja je prethodila njegovoj krunidbi. Izvjea suvremenika kazuju da je krunidba bila paljivo izvedena predstava koju je papa smislio bez znanja franakog vladara, pa se inilo da je Karlo Veliki bio iznenaen i vrlo smeten. Kruna je bila pripremljena u tajnosti, a Karla Velikog su pozvali u Rim da bude prisutan na posebnoj misi. Nakon to je zauzeo svoje mjesto u crkvi, papa je bez upozorenja stavio krunu na njegovu glavu, a narod je poeo klicati "Karlo, August, Bogom vjenani, silni i miro ljubivi car Rimljana". Ondanji kroniar je zapisao da je "on (Karlo) jasno je rekao da toga dana ne bi stupio u katedralu, da je bila i naj vea crkvena svetkovina, da je unaprijed znao to papa namjerava uiniti". Bez obzira na odgovornost Karla Velikog u svemu tome, Savez s Klovisom i merovinkom lozom je besramno prekren. Sva naa istraivanja pokazala su da je ta izdaja, iako se dogodila prije vie od tisuu petsto godina, i dalje progonila Sionski priorat. Mathieu Paoli, neovisni istraiva, kojega smo citirali u prethodnom poglavlju, doao je do slinog zakljuka: Oni (Sionski priorat) su smatrali da je pravo plemstvo jedino vizigotsko-merovinkog podrijetla. Karolinzi, a za njima i svi drugi, nisu nita drugo nego silom preuzeli vlast, uzurpatori. Oni su, doista, bili samo kraljevi slubenici, zadueni za upravljanje ze mljama, koji su prenijevi nasljeem svoje pravo da upravljaju tim zemljama, nakon toga jednostavno prigrabili vlast za sebe. Posvetivi Karla Velikog 800.-te godine, Crkva je poinila krivo kletstvo, jer je prilikom Klovisova krtenja sklopila sporazum s Merovinzima, ime je Francuska postala prvorodena ki Crkve.

Dagobert II nestaje iz povijesti

Umorstvom Dagoberta II godine 679. merovinka je dinastija bila dokrajena. Smru Hilderika III godine 754. Merovinzi su, kako je izgledalo, potpuno nestali s pozornice svjetske povijesti. Meutim, "Prioratski spisi" kau da je merovinka loza opstala i nastavila se

sve do naih dana i to od maloga Sigisberta IV, Dagobertova sina od njegove druge ene, Giselle de Razes. Nema sumnje da je Sigisbert postojao i da je on bio Dagobertov nasljednik. Meutim, njegova sudbina ostala je prema svim izvorima nejasna, s iznimkom "Prioratskih spisa". Neki su kroniari preutno pretpostavili da je ubijen zajedno s ocem i drugim lanovima kraljev ske obitelji. Jedan vrlo nepouzdan izvjetaj kae da je poginuo u nesrei za vrijeme nekog lova godinu ili dvije prije oeve smrti, no ako je to bila istina, onda je Sigisbert rano postao lovcem. Tad su mu, naime, bile tri godine. O Sigisbertovoj smrti nita nije zabiljeeno, ali nije zabiljeeno ni da je preivio, ako izuzmemo "Prioratske spise". ini se kao da se sve zajedno izgubilo u "magli prolosti", a moda se nitko time nije zanimao, osim, naravno, Sionskog priorata. U svakome sluaju, ini se da su Sionskom prioratu poznati podaci koji su inae bili ili nedostupni, ili je procijenjeno da su beznaajni, ili ih je netko namjer no prikrio. Ne treba puno uditi to nijedan izvjetaj o Sigisbertovoj smrti nije doao do nas, jer ak ni Dagobertova sudbina nije bila poznata javnosti sve do sedamnaestoga stoljea. Tijekom Srednjeg vijeka pokualo se Dagoberta izbrisati iz povijesti, na nain da se porekne i samo njegovo postojanje. Iako se danas ime Dagobert II moe nai u svakoj enciklopediji, do 1646. godine nita nije moglo pokazati da je on ikada bio iv. Popisi i rodoslovlja francuskih vladara, koji su bili sastavljeni prije 1646. godine izostavljali su ga na nain da su ga jednostavno preskoili, s Dagoberta I. na Dagoberta III, koji je umro 715. i bio jedan od posljednjih merovinkih vladara. Dagobert II vraen je na prihvaene popise francuskih kraljeva tek 1655. S obzirom na takvo stanje stvari, nismo bili pretjerano iznenaeni oskud nim podacima o Sigisbertu, ali nismo mogli ni ne posumnjati da su podaci, koji su postojali, namjerno skrivani. Upitali smo se zbog ega je bilo potrebno izbrisati Dagoberta II i to se time moglo postii? Jedan od moguih odgovora jest, da se time moglo porei postojanje njegovih nasljednika, jer ako nije nikada ivio Dagobert, tada nije postojao ni Sigisbert. Postavlja se pitanje zato je jo u sedamnaestom stoljeu bilo potrebno negirati neka danje postojanje Sigisberta? Da li bi, s druge strane, potvrda o nje-

govu ivotu, njegove nasljednike uinila prijetnjom tadanjim vla darima? Bilo nam je jasno da je ovdje na snazi bila neka vrsta "dimne zavjese". Oito bi objavljeni podaci o Sigisbertovu ivotu mogli nakoditi neijim interesima. U devetom stoljeu, a moda jo i u vrijeme kriarskih vojni, nositelji tih interesa su, po svoj prilici, bili Rimska crkva i francuska kraljevska loza. Meutim, taj je problem oito bio vaan i u vrijeme Louisa XIV, a tada je to ve moralo biti sasvim sporedno, jer su se ve izmijenile tri francuske dinastije dok je protestantizam razbio rimsku prevlast. No, moda je postojalo i neto drugo u krvi Merovinga, ne "magina svojstva", ve neto drugo, to je zadralo svoju snagu i nakon to se razvilo uvjerenje o "maginoj krvi".

Princ Guillem de Gellone, grof de Razes

"Prioratski dokumenti" navode da je Sigisberta IV nakon smrti oca spasila sestra i kriomice ga odvela na jug, na posjed njegove majke, vizigotske princeze Giselle de Razes. On je navodno stigao u Languedoc 681. godine i ubrzo nakon toga naslijedio titule svog ujaka, vojvode de Razesa i grofa de Rhedaea. Misli se, takoer, da je usvojio prezime ili nadimak "Plant-Ard" (kasnije Plantard), to je izvedeno iz "rejeton ardent" - "bujni izdanak", naziva koji je nosila merovinka loza. Navodno je on pod tim imenom i uz pomo titula koje je na slijedio od ujaka produio svoju lozu. U jednoj grani te loze se, kako se tvrdi, 886. godine pojavilo ime Bernard Plantavelu (ime koje je izvedeno iz Plant-ard ili Plantard), a njegov sin je postao prvim voj vodom Akvitanije. Niti jedan povjesniar ove tvrdnje nije ni osporio niti potvrdio, jer se tom stvari oito nisu ni bavili. Neki pak posredni dokazi svjedoe da je Sigisbert preivio i produio svoj rod, a temeljito iskorjenji vanje Dagoberta iz povijesti ide u prilog ovom zakljuku. Poricanje njegova postojanja onemoguilo je i postojanje neke grane njegova potomstva. To nam prua motiv za taj inae neobjanjiv postupak. Jedan drugi dokaz je i povelja iz 718. godine koja govori o osnivanju jednog samostana, nekoliko milja udaljenog od mjesta Rennes-leChateau, a osnivai tog samostana bili su "Sigebert, grof de Rhedae

i njegova ena, Magdala". Osim na ovoj povelji, titule Rhedae i Razes nisu se mogle nigdje nai jo cijelo sljedee stoljee. Kada se pak jedna od tih titula pojavila, to se dogodilo u vrlo zanimljivim okolnostima. Godine 742. na jugu Francuske postojala je neovisna i potpuno samostalna drava, o kojoj neka izvjea govore da je bila kneevina, a drugi da je bila kraljevstvo. Zapisi su krti, a povijest vrlo neodre ena, no veina povjesniara ne zna o emu se radi, iako nema sumnje da je ta drava doista postojala. Slubeno su je priznali Karlo Veliki i njegovi nasljednici, kao i bagdadski kalif i islamski svijet. Nevoljko je priznala i Crkva, kojoj je prisvojila neka imanja. Ta je drava po stojala sve do kraja devetog stoljea. Otprilike izmeu 759. i 768. vladar te drave - kojoj su pripadali i Razes i Rennes-le-Chateau - slubeno je proglaen kraljem. Usprkos protivljenju Rima priznali su ga Karolinzi, ijim se vazalom sam proglasio; u zapisima koji postoje najee se pojavljuje pod imenom Teodorik. Veina dananjih znanstvenika smatra da je bio merovinkog podrijetla. Ne postoje nepobitni dokazi o tom podrijetlu, no ono vje rojatno see do Sigisberta. Nema sumnje, s druge strane, da je Teodorikov sin, Guillem de Gellone 790. godine nosio titulu grofa de Razesa, za koju se tvrdi da je nosio Sigisbert i prenio svojim nasljednicima. Guillem de Gellone bio je jedan od najpoznatijih ljudi svoga vre mena, tako da je povijesnu stvarnost, kao i u sluaju Godfroija de Bouillona i Karla Velikog, zasjenila legenda. O njemu je prije razdoblja kriarskih vojni ispjevano est epskih junakih pjesama, chansons de geste, nalik Pjesmi o Rolandu, a Dante mu je u Boanstvenoj kome diji dodijelio jedinstven, uzvien poloaj. Guillem je, meutim, i prije Dantea bio predmetom panje pisaca. Poetkom trinaestog stoljea pojavio se kao glavni junak nedovrenog epskog djela Willehalm, Wolframa von Eschenbacha, iji je Parsifal vjerojatno jedno od najvani jih djela koje govori o misteriju svetoga Grala. Isprva smo se zaudili to se Wolfram, ija su sva djela vezana za Gral, "gralsku obitelj" i lozu "gralske obitelji", odjednom posvetio drugoj temi, Guillemu de Gelloneu. No, s druge strane, Wolfram u jednoj drugoj pjesmi kae da je "gralski zamak", dom "gralske obitelji", bio smjeten u Pirinejima, u predjelu koji je poetkom devetog stoljea pripadao Guille mu de Gelloneu.

Guillem je bio u bliskim odnosima s Karlom Velikim. Njegova je sestra bila udana za jednog od Karlovih sinova i tako se stvorila dinastika spona s carskom krvi. Guillem je bio jedan od najvanijih Karlovih zapovjednika u neprekidnim ratovima protiv Maura, a go dine 803., nakon to je Karlo Veliki okrunjen za rimskog cara, Guillem je osvojio Barcelonu, ime je dva puta poveao svoje posjede i pro irio utjecaj na drugu stranu Pireneja. Karlo Veliki bio mu je toliko zahvalan da je njegova kneevina stekla carsku potvrdu stalnog sta tusa. Povelja koja je to ovjerila izgubljena je ili unitena, no postoji niz svjedoanstva da je postojala. Neovisni strunjaci sastavili su rodoslovlja Guillema de Gellonea, njegove obitelji i potomaka, no ti izvori nisu naveli podatke o nje govim precima, osim to navode oca, Teodorika, pa je podrijetlo obitelji ostalo prikriveno. Znanstvenici i povjesniari naeg doba uglavnom su zbunjeni zagonetnom pojavom te toliko utjecajne ple menitake obitelji. Jedno je, meutim, neosporno. Do 886. godine loza Guillema de Gellonea je dosegnula vrhunac s nekim Bernardom Plantavelom, koji je uspostavio vojvodstvo u Akvitaniji. Drugim rijeima, Guillemova loza dosegnula je vrhunac istom onom osobom u kojoj i loza poistovjeena u "Prioratskim spisima" sa Sigisbertom IV i nje govim potomcima. Nali smo se u iskuenju da brzopleto, pomou rodoslovlja u "Prioratskim spisima" premostimo prazninu koju je povijest prihva tila. Bili smo u iskuenju prihvatiti da su nepoznati preci Guillema de Gellonea bili Dagobert II i Sigisbert IV, glavna grana oborene merovinke dinastije - grana koja se u "Prioratskim spisima" spo minje kao Plant-Ard ili Plantard. Naalost, nismo to mogli uiniti, jer zbog nepovezanosti postojeih zapisa nismo mogli neosporno ustanoviti tonu vezu Plantarda i loze Guillema de Gellonea. To je doista mogla biti jedna loza, no one su se u jednome trenutku mogle spojiti i branim vezama. Jedino to je bilo neosporno jest to, da su obje loze do godine 886. dosegnule vrhunac u osobi Bernarda Plantavela i vojvodama Akvitanije. Iako se datumi i imena nisu uvijek poklapali, rodoslovlja koja su vezana za Guillema de Gellonea neovisno su potvrivala rodoslovlja "Prioratskih spisa". U nedostatku dokaza koji bi potvrdili suprotno, mogli smo utvrditi da se merovinka loza ipak nastavila, kako su to

tvrdili "Prioratski spisi". Takoer, mogli smo privremeno prihvatiti da je Sigisbert preivio oevo umorstvo, da je prihvatio ime Plantard i da je kao grof de Razes nastavio lozu svojega oca.

Princ Ursus
Do godine 886. merovinka loza se razgranala u veliko i zamreno obiteljsko stablo. Bernard Plantavel i vojvode Akvitanije inili su jednu njegovu granu, no bilo je i drugih. "Prioratski spisi" kau da je unuk Sigisberta IV, Sigisbert VI, bio poznat pod imenom "Princ Ursus", a on je izmeu 877. i 879. godine slubeno proglaen kraljem Ursusom. Kae se da je on uz pomo dvojice plemia - Bernarda d'Auvergnea i markiza de Gothiea - digao bunu protiv francuskog kralja Louisa II u pokuaju da vrati svoje zakonito nasljee. Neovisni povjesniari potvruju da se ta buna doista zbila izmeu 877. i 879. te spominju Bernarda de Auvergnea i markiza de Gothiea. Voa pobune se ne spominje kao Sigisbert VI, ali se spominje osoba pod imenom princ Ursus. Poznato je, takoer, daje princ Ursus sudje lovao u jednoj neobinoj i nejasnoj ceremoniji u Nemesu, gdje je tom prigodom zbor od pet stotina crkvenih osoba zapjevao Te Deum. Izvjea koja govore o toj ceremoniji navode na zakljuak da je to bila krunidba, pa je mogue da je upravo to krunidba o kojoj se govori u "Prioratskim spisima", kada je "princ Ursus" proglaen za kralja. "Prioratski spisi" ponovo su dobili potvrdu iz neovisnih izvora. Ponovno je izgledalo da ti spisi crpe podatke koji su inae nedostupni, i da ti podaci istodobno popunjavaju praznine u prihvaenom povi jesnom slijedu. U ovom sluaju, inilo se da ti spisi kazuju da je neu hvatljivi princ Ursus doista bio, preko Sigisberta IV, pravolinijski potomak umorenoga Dagoberta II. A ona pobuna, u iji smisao povje sniari nisu uspjeli proniknuti, sada se moe protumaiti kao savr eno razumljiv pokuaj svrgnute merovinke dinastije da vrati svoje nasljee, koje joj je podario Rim sporazumom s Klovisom i koji je poslije iznevjeren. I "Prioratski spisi" i neovisni izvori kazuju da je pobuna propala poslije poraza princa Ursusa i njegovih pristaa u boju kod Poitiersa godine 881. Navodno je zbog ovog neuspjeha obitelj Plantard izgu bila svoje posjede na jugu Francuske, iako je i dalje zadrala titule

Rodoslovlje broj 3. - Merovinka dinastija - grofovi Razesa (Preneseno iz djela Henrija Lobineaua baziranog na radu Abbe Pichona i De Hervea)

vojvode de Rhedaea i grofa de Razesa. Princ Ursus je navodno umro u Bretanji, a njegova se loza poslije orodila s vojvodskom obitelji iz Bretanje. U kasnom devetom stoljeu merovinka krv se, dakle, uplela u vojvodstva Akvitanije i Bretanje. U stoljeima koja su uslijedila, ta je obitelj, kako se tvrdi, zajedno s Alainom, kasnijim vojvodom Bretanje, potraila spas u Engleskoj i tamo ustanovila englesku granu koja se zvala "Planta". Neovisni strunjaci, s druge strane, ponovo potvruju da su Alain, njegova obi telj i pratnja, pobjegli pred Vikinzima u Englesku. "Prioratski spisi" navode da je jedan lan engleske grane obitelji, Bera VI dobio nadimak "Arhitekt". On i njegovi nasljednici, koji su nali utoite u Engleskoj, pod kraljem Atelstanom, kako se navodi, bavili su se "zidarstvom", to je naizgled zagonetna napomena. Takoer je zanimljiv podatak da slobodnozidarski izvori smjetaju poetak slobodnoga zidarstva u Engleskoj upravo u razdoblje vladavine kralja Atelstana. Posta vili smo sami sebi pitanje, je li merovinka loza, polaui pravo na francusko prijestolje, mogla biti povezana s neim to je bila sama sr slobodnoga zidarstva?

Obitelj Grala
Mitologija Srednjega vijeka bogata je i vana poput mitologija drevne Grke i Rima, a dio te mitologije govori, usprkos preuveliavanjima, o povijesnim ljudima kao to su bili Artur, Roland, Karlo Veliki i Rodrigo Diaz de Vivar, poznatiji pod imenom El Cid. Drugi mitovi, koji govore o Gralu, naoko poivaju na manje vrstim povijesnim temeljima. Jedan od najpopularnijih i najomiljenijih srednjovjekovnih mito va govori o Lohengrinu, "Labuem vitezu". Blizak je uvenim romansama o Gralu, no u njemu se pojavljuju i neke poznate osobe iz povijesti. Upravo je skladom injenica i fantazije Lohengrin stekao povlaten status, zahvaljujui poslije nastalim djelima, poput Wagnerove opere, ta pria nam je bliska i danas. U poemi Wolframa von Eschenbacha Lohengrin je zapravo sin Parsifala, vrhovnog "gralskog viteza". Jednoga dana je u svetom gralskom hramu u Munsalvaescheu Lohengrin navodno uo zvono iz kapelice koje nije zatresla ljudska ruka - znak da netko u svijetu odmah treba njegovu pomo. Kako se moglo pretpostaviti, pomo

Rodoslovlje broj 4. - Merovinka dinastija - izgubljeni kraljevi (Preneseno iz djela Henrija Lobineaua)

je traila jedna mlada dama u nevolji. Neki izvori tvrde da je to bila vojvotkinja od Brabanta, a drugi da je bila vojvotkinja od Bouillona. Ta dama je oajniki trebala zatitnika i Lohengrin joj je pourio u pomo amcem kojega su vukli labudovi glasonoe. Dvobojem je progonitelj vojvotkinje poraen i nakon toga se Lohengrin vjenao s mladom damom. Ipak, na samoj svadbi izrekao je jedno strogo upo zorenje: njegova nevjesta ne smije ga nikada upitati o njegovu po drijetlu, precima, niti iz kojeg je mjesta stigao. Nekoliko se godina dama pridravala zabrane svog mua, no na kraju je, potaknuta kob nom znatieljom, pobuenom sramnim podmetanjima suparnika, odluila postaviti zabranjeno pitanje. Lohengrin je zbog toga bio pri siljen napustiti je i svojim amcem, kojega su vukli labudovi, nestao je u zalasku sunca. Za njim je, zajedno sa enom, ostalo i jedno dijete nejasnoga podrijetla. To dijete, kako nam kazuje cijeli niz razliitih izvora, bilo je otac ili djed Godfroija de Bouillona. Dananjem umu teko je shvatiti uzvienost Godfroijeva poloa ja u popularnoj kulturi, ne samo njegova vremena, ve sve do sedam naestoga stoljea. Kada danas pomislimo na kriarske pohode, sje timo se Rikarda Lavljeg Srca, Kralja Johna i moda Louisa IX. (Svetog Louisa) ili Friedricha Barbarosse. Sve donedavno nijedna od spomenutih osoba nije ni priblino uivala ugled ili popularnost poputa Godfroija. Godfroi je bio predvodnik Prve kriarske vojne, bio je vrhunski junak, junak par excellence. Godfroi je bio taj koji je potaknuo kriarske pohode, on je oteo Jeruzalem iz ruku Saracena i spasio Kristov grob iz ruku nevjernika. Narodna svijest upravo je u Godfroiju utjelovila sve uzviene viteke ideale i vatrenu kransku pobonost, pa stoga nas ne treba uditi to su Godfroija oboavali na razini kulta i dugo vremena nakon njegove smrti. Obzirom na takav povlateni poloaj, razumljivo je da je Godfroi stekao uzvieno mitsko podrijetlo. Razumljivo je takoer i to to ga je Wolfram von Eschenbach, kao i drugi srednjovjekovni pisci, po vezao izravno sa svetim Gralom, kao nasljednika tajanstvene "gralske obitelji". Nastanak ovakvog fantastinog rodoslovlja ini se potpuno razumljivim, obzirom na injenicu da je pravo Godfroijevo podri jetlo nejasno. Povijesna znanost nesigurna je o njegovim precima. "Prioratski spisi" najprihvatljivije su, ili bolje reeno, prvo prihva tljivo rodoslovlje Godfroija de Bouillona, koje se do sada pojavilo.

Gdje god se to rodoslovlje moglo provjeriti, a moglo se provjeriti mno go toga, pokazalo se tonim, a osporavajue dokaze nismo pronali. Mnotvo povijesnih praznina koje su zbunjivale ovo rodoslovlje je uvjerljivo uspjelo premostiti. Rodoslovlje "Prioratskih spisa" kazuje da je Godfroi de Bouillon - zahvaljujui udaji svoje prabake za Huguesa de Plantarda 1009. postao izravnim potomkom obitelji Plantard. Drugim rijeima, God froi je bio merovinke krvi, potomak Dagoberta II, Sigisberta IV i loze merovinkih "izgubljenih kraljeva" - "les rois perdus". Merovinka je krv, ini se, etiri stoljea tekla brojnim obiteljskim sta blima, da bi, kao to se cijepi vinova loza, urodila likom Godfroija de Bouillona, vojvode Lorrainea. Na tome je mjestu, u kui Lorraine, na la novo utoite. Ovo otkrie je pruilo znaajnu novinu u gledanju na kriarske vojne, novu perspektivu koja u kriarskim vojnama otkriva vie od pukog simbolikog osvajanja Kristova groba iz ruku Saracena. U svojim vlastitim oima, kao i u oima onih koji su ga slijedili, Godfroi je bio puno vie od vojvode Lorrainea. On je bio, zapravo, punopravni kralj, zakoniti predstavnik dinastije koja je sruena s Dagobertom II 679. godine. A ako je Godfroi bio punopravni kralj, on je takoer bio i kralj bez svoga kraljevstva, jer je dinastija Capetiens, koju je podravala rimska crkva, u to vrijeme u Francuskoj bila prejaka da bi je mogao svrgnuti. to moe uiniti kralj koji nema svoje kraljevstvo? Moe ili pro nai neko kraljevstvo, ili ga stvoriti. Stvoriti najdragocjenije kraljev stvo u cijelome svijetu, Palestinu, Svetu Zemlju, na tlu kojim je hodao sam Isus. Ne bi li se vladar takvoga kraljevstva mogao nositi s bilo kojim drugim vladarom u Europi? Zar ne bi takav vladar, koji bi up ravljao najsvetijim mjestom na svijetu, uivao u slatkoj osveti nad Crkvom, koja je iznevjerila njegove pretke etiri stoljea prije?

Neshvatljiva zagonetka
Pojedini dijelovi mozaika poeli su se uklapati. Ako je Godfroi bio merovinke krvi, niz naizgled nepovezanih dijelova poeo je stva rati skladnu razvojnu cjelinu. Na taj nain smo mogli protumaiti vanost razliitih imbenika, kao to su bili merovinka dinastija,

kriarski pohodi, Dagobert II i Godfroi, Rennes-le-Chateau, Vitezovi templari, kua Lorraine, kao i Sionski priorat. Uspjeli smo ui u trag merovinkoj dinastiji sve do naih dana, do Alaina Pohera, Henrija de Montpezata (supruga danske kraljice), Pierrea Plantarda de SaintClairea, i Otta von Habsburga, koji je svojim titulama vojvoda Lor raine i kralj Jeruzalema. Ipak, odgovor na kljuno pitanje nam je i dalje izmicao. Nismo uspijevali shvatiti zato je i danas merovinka krvna loza i dalje toliko vana. Nismo uspijevali shvatiti po emu je pravo koje tu lozu prati vano za dananja zbivanja, niti ime je ta loza zasluila odanost brojnih istaknutih ljudi tijekom povijesti. Nismo mogli shvatiti ni to bi opravdalo prihvaanje dananje merovinke monarhije, bez obzira to bi, tehniki gledano, ona bila zakonita. Bilo je sasvim jasno da je posrijedi bio previd.

1 0.

POGLAVLJE

Prognano pleme

esu li Merovinzi posjedovali jo neto, osim akademski i tehniki gledane zakonitosti loze? Je li tu doista moglo biti jo neto istin ski vano ljudima naeg vremena? Je li tu bila sadrana mogunost utjecaja ili ak izmjene postojeih drutvenih, politikih ili vjerskih ustanova? Ta pitanja su nas i dalje muila, a inilo se da ne nalazimo odgovore. Jo jednom smo proli kroz zbirku "Priorastkih spisa" i posebno kroz Dossiers secrets. Iznova smo proitali odlomke koji nam prije nisu nita govorili i sada su nam se inili jasnima, no i dalje nisu obja njavali cijeli misterij, niti su davali odgovore na kljuna pitanja. S druge strane, i dalje je bilo poglavlja ije znaenje nam je i dalje bilo nejasno. Ti odlomci nisu mogli rijeiti zagonetku, no ako nita drugo, naveli su nas na razmiljanje u odreenim smjerovima koji su se poslije pokazali kao iznimno vanima. Ve smo otkrili da su sami Merovinzi tvrdili, kako piu njihovi kroniari, da njihovo podrijetlo see do drevne Troje. Meutim, neki "Priroratski spisi" kazivali su da je merovinko rodoslovlje starije od opsade Troje. Neki od tih spisa pratili su njihovo rodoslovlje sve do Staroga zavjeta. Rodoslovlja "Prioratskih spisa" puna su raznih biljeki i opaski, od kojih se neke izriito odnose na jedno od dvanaest plemena drev noga Izaela, na pleme Benjaminovo. U jednoj takvoj biljeci spomi nju se i istiu tri biblijska poglavlja - Postanak 33, Joua 18, te Suci 20 i 21. Postanak 33 sadri Mojsijev blagoslov patrijarsima dvanaest ple mena. "O Benjaminu (Mojsije) ree: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poiva. Vinji ga titi svih njegovih dana, izmeu njegovih prebiva bregova". 33.12. Drugim rijeima, Benjamin i njegovi po-

tomci istaknuti su sasvim osobitim i uzvienim blagoslovom. To nam je bilo jasno, no zbunilo nas je ono obeanje da ga Vinji titi izme u njegovih bregova. To nas je sjetilo legendarnog uroenog merovinkog obiljeja, crvenog madea u obliku kria meu pleima. Ta veza izgledala nam je odvie nategnuta, no s druge strane, bilo je i drugih, jasnijih slinosti Benjamina iz Staroga zavjeta i predmeta naeg istraivanja. Robert Graves navodi, da je dan posveen Benjaminu bio 23. prosinca, isti dan kada su se odravale sveanosti u slavu Dagoberta. Meu rodovima koji su sainjavali pleme Benjaminovo bio je i rod Ahirama, koji je moda na neki nejasni nain bio povezan s Hiramom, graditeljem Salomonovog hrama i sredinjom figurom tradicije slobodnoga zidarstva. Hiramu najblii uenik zvao se Benoni, a Ben Oni je bilo i prvotno ime koje je majka Rahela na djenula svome sinu odmah nakon poroda, u trenucima umiranja. Druga napomena o Bibliji u Dossiers secrets, o 18 poglavlju Knjige o Joui, puno je jasnija. To poglavlje govori o dolasku Mojsijeva naro da u Obeanu zemlju i podjeli zemlje po njihovim dijelovima ple menskim. Po tom drijebu Benjaminovo pleme steklo je zemlju gdje je poslije nastao Sveti grad Jeruzalem. Drugim rijeima, Jeruzalem je, prije nego to je postao prijestolnicom Davida i Salomona, postao priznatom batinom Benjaminovog plemena. U Joua 18,28 pie da batina Benjamina ukljuuje "Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: etrnaest gradova sa svojim selima. To je batina si nova Benjaminovih po porodicama njihovim". Trei ulomak iz Biblije koji se navodi u Dossiers secrets sadri prilino sloeni slijed dogaaja. Jednog Levita su na putu kroz Benjaminovu zemlju napali, a njegovu inou* silovali do smrti pok lonici Bela, koji je bio izvedenica sumerske boice majke, koju su Babilonci nazivali Itar, a Feniani Astarta. Pozivajui predstavnike dvanaest plemena da budu svjedocima, Levit je traio osvetu za po injeni zloin. Nakon sabora, Benjaminovcima je reeno da izrue zloince pravdi, a oni, iako se moglo oekivati da e prihvatiti taj zahtjev, iz nekog razloga to nisu uinili, ve su se latili oruja da zatite "sinove Benijale". Izbio je ogoren i krvav rat izmeu Benjaminovaca i ostalih jedanaest plemena. Dok je trajalo neprijateljstvo,
* Prilenica, op.pr.

u savezu jedanaest plemena zakleli su se Jahvom da je proklet onaj koji dade enu Benjaminu. Nakon to se rat zavrio, Benjaminovci su bili gotovo do kraja istrijebljeni, a izraelska plemena su se pokajala zbog date kletve, koju nisu mogli prekriti. Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas nee dati svoju ker za enu Benjaminovu sinu". I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veeri, nariui i jecajui. Govorili su: "Zato se, o Jahve, Boe Izraelov, ova nesrea morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?" (Suci, 21,1-3) Nekoliko stihova dalje, tualjka se ponavlja: Izraelcima se sada saalilo na brata Benjamina te rekoe: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela. Kako emo dati ene onima koji su preostali, kad se zaklesmo Jahvom da im neemo dati svo jih keri za ene?" (Suci, 21,6-7) I ponovo: Narodu se saalio Benjamin to je Jahve nainio prazninu meu Izraelovim plemenima. "Kako emo nai ene onima to su ostali rekoe starjeine zbora kad su Benjaminu istrijebljene ene? Rekoe jo: "Kako sauvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme Izraela? A ne moemo im dati svoje keri za ene". (Suci, 21,15-18) Suoeni s mogunou istrebljenja cijelog jednog plemena, starje ine su brzo nale rjeenje. U ilu, sjeverno od Betela, uskoro se tre bala odrati svetkovina, a njihove ene, iji mukarci su tijekom rata ostali neopredijeljeni, trebale su biti lak plijen. Benjaminovce su sa vjetovali da odu u ilu, u zasjedu po vinogradima. Kada djevojke iz Sila iziu da pleu u kolu, oni su trebali iskoiti, oteti i uzeti ih sebi za ene. Ni najmanje nije jasno zato su u Dossiers secrets izdvojena ba ova poglavlja, no usprkos svakom obrazloenju, jasno je da su Be-

njaminovci u biblijskoj povijesti vrlo vani. Usprkos ratnim razara njima, brzo su povratili svoj ugled, iako ne i brojno stanje. Toliko su se brzo oporavili da su ve u Prvoj knjizi o Samuelu dali Izraelu prvog kralja, aula. Koliko god su se Benjaminovci brzo oporavili, Dossiers secrets daju do znanja da je rat protiv tovatelja Baala predstavljao sudbo nosnu prekretnicu. ini se da su u osvit ovog sukoba mnogi Benja minovci, ako ne i veina, otili u progonstvo. Dossiers secrets donose jednu zloslutnu biljeku ispisanu velikim slovima:
JEDNOGA DANA BENJAMINOVI POTOMCI NAPUSTIE SVOJU ZEMLJU; NEKI OSTADOE; DVIJE TISUE GODINA POSLIJE GODFROI VI (DE BOUILLON) POSTADE KRALJ JERUZALEMA I OSNOVA SIONSKI RED.

Nakon to smo prikupili razliite i razasute biljeke iz Dossiers secrets, iz navedene je biljeke poela izranjati dosljedna pria. Veina je Benjaminovaca zaista otila u progonstvo. Prognanici su, navodno, stigli u Grku, u sredinji dio Peloponeza, u Arkadiju, gdje su se, na vodno, orodili s tamonjom kraljevskom lozom. Dolaskom kranske ere krenuli su smjerom Dunava i Rajne, enei se s teutonskim pleme nima, da bi konano izrodili sikambrijske Franke, neposredne pretke Merovinga. Podrijetlo Merovinga je, dakle, prema "Prioratskim spisima", seza lo preko Arkadije do plemena Benjaminovog. Drugim rijeima, Merovinzi su, kao i njihovi potomci, loze Plantard i Lorraine, bili semitskog, ili izraelskog podrijetla. Ako je Jeruzalem doista bio zakonita batina Benjaminovaca, Godfroi de Bouillon je, napredujui prema Svetom gradu, zapravo traio svoje drevno i zakonito nasljee. Vano je takoer da se Godfroi de Bouillon, jedini meu uzvienim prinevi ma zapada koji su krenuli u Prvu kriarsku vojnu, prije odlaska rijeio svih svojih posjeda - kao da je htio dati do znanja da se ne namjerava vratiti u Europu. Nije potrebno posebno isticati da nismo uspjeli utvrditi jesu li Merovinzi doista podrijetlom Benjaminovci. Podaci u "Prioratskim spisima" govorili su o suvie nejasnoj prolosti o kojoj se nisu mo gle nai nikakve potvrde ni zapisi. Ova tvrdnja, meutim nije oso-

Karta broj 8. - Judeja. Strelica pokazuje jedini mogui smjer bijega Benjaminova plemena.

bito jedinstvena, ni nova. O tome je bilo neodreenih glasina i pre daja, koje je Proust koristio u svom djelu. U naoj blioj prolosti romanopisac Jean d'Ormesson dao je navijestiti idovsko podrijetlo nekih francuskih obitelji, a godine 1965., Roger Peyfritte, koji, kako se ini, voli sablanjavati svoje sunarodnjake, jednim je svojim romanom uzbudio duhove tvrdei da je cjelokupno francusko, kao i veina europskoga plemstva, idovskog podrijetla. Takva prosudba nije potpuno neprihvatljiva, iako se ne moe do kazati. Isto vrijedi i za progonstvo i seobe koje su pripisane plemenu Benjaminovaca u "Prioratskim spisima". Pleme Benjaminovaca diglo se na oruje u zatitu poklonika Baala, neke vrste boice majke koju su esto povezivali uz sliku bika ili teleta. Takoer se s razlogom moe vjerovati da su Benjaminovci oboavali to isto boanstvo, a mogue je da je i oboavanje Zlatnog teleta u Izlasku bio upravo izriit obred Benjaminovaca. Podsjetimo se, takoer, da je to bio i predmet jedne od najuvenijih Poussinovih slika. Poslije ratovanja protiv ostalih jedanaest plemena Izraelovih, Benjaminovci su, bjeei u progonstvo, morali u nudi ii na zapad, prema fenikoj obali. Feniani su posjedovali brodove koji su bili prikladni za prijevoz velikog broja izbjeglica, a mogli su biti i prirodni saveznici bjeeih Benjaminovaca, jer su, naime, takoer oboavali boicu majku u liku Astarte, nebeske kraljice. Ukoliko se doista dogodilo progonstvo Benjaminovaca iz Pale stine, ponadali smo se pronai neki pisani trag koji bi to potvrdio. U grkim mitovima tako neto smo nali u legendi o sinu kralja Belusa, Danajca, koji je stigao u Grku brodom, zajedno sa svojim kerima. Njegove su keri navodno uvele kult boice majke, koji se poslije udomaio kod Arkaana. Robert Graves tvrdi da taj mit biljei do lazak "doseljenika iz Palestine" na Peloponez, te da je kralj Belus zapravo Baal ili Bel, ili moda Beliah (Belial) (Belijal) iz Staroga zavjeta. Vano je primijetiti i da je jedan rod plemena Benjaminovaca bio rod Bela. Kult boice majke je bio dobro primljen u Arkadiji i tamo je op stao due nego u drugim dijelovima Grke. Povezali su ga s oboa vanjem Demetre, a zatim i Dijane ili Artemide. Poznata kao Ardvina, Artemida je postala boica zatitnica Ardena, a upravo su iz Ardena

sikambrijski Franci stigli u dananju Francusku. Znamen Artemide bilaje medvjedica Kalista, iji je sin, mali medvjed Arkas bio zatitinik Arkadije. Kalista je, nakon to ju je Artemida prenijela na nebo, postala zvijee Ursa Major, Veliki medvjed. Stoga, moda stalno pridijevanje naziva Ursus uz merovinku krvnu lozu i nije puka po dudarnost. Uz mitologiju postoje i drugi naputci koji ukazuju na idovsku seobu u Arkadiju. U razdoblju antike pokrajinom koja je poznata pod nazivom Arkadija vladala je snana vojnika drava Sparta. Spartanci su znatno usvojili stariju arkadsku kulturu, pa odraz legendarnog Arkaanina Liceja moemo vidjeti u Likurgu, ovjeku koji je kodi ficirao spartanski zakon. Nakon to bi zakoraili u zrelo doba, spar tanski su mukarci, kao i Merovinzi poslije, pridavali osobit, magi jski znaaj vlastitoj kosi - nosili su dugu kosu, kao i Merovinzi. Prema jednom izvoru, "duina kose pokazivala je njihovu tjelesnu snagu i postala je svetim simbolom". Obje knjige o Makabejcima naglaa vaju vezu Spartanaca i idova. Druga knjiga o Makabejcima govori o nekim idovima koji su otili Lakedemoncima ne bi li u ime srodnitva nali zatitu. A u Prvoj knjizi o Makabejcima izriito stoji "Nalo se u spisu o Spartancima i idovima da su braa i da su od Abrahamova roda". Mogli smo, prema tome, barem pretpostaviti mogunost idovske seobe u Arkadiju, tako da, iako nismo dokazali "Prioratske spise", nismo ih mogli ni odbaciti. Semitski utjecaj na franaku kulturu, s druge strane, potkrepljuju vrsti arheoloki nalazi. Fenianski ili se mitski trgovaki putovi prolazili su cijelom junom Francuskom, od Bordeauxa do Marseillesa i Narbonnea i sve do rijeke Rhone. U razdo blju od 700. do 600. godine pr. Kr. nastala su fenika naselja uzdu francuske obale, ali i u unutranjosti, na mjestima kao to su Carcas sonne i Toulouse. Meu predmetima koji su naeni na tim mjestima bilo ih je mnogo semitskog podrijetla. To nas ne treba uditi, jer su se u devetom stoljeu prije Krista feniki kraljevi Tira orodili s kra ljevima Izraela i Judeje, tvorei savez dinastija koji je morao uroditi bliskim dodirom njihovih naroda. Pljaka Jeruzalema i razaranje Hrama potaknuli su masovni izgon idova iz Svete Zemlje. Tako se, u Pompejima, gradu kojega je zatr-

pala erupcija vulkana Vezuv 79. godine poslije Krista, nalazila i idov ska zajednica. U otprilike isto vrijeme idovske su izbjeglice nale utoite i u nekim mjestima u junoj Francuskoj, Arlesu, Lunelu i Narbonneu. Ipak, priljev idovskog naroda u Europu, a osobito u Fran cusku, prethodio je padu Jeruzalema u prvom stoljeu i zapoeo je prije razdoblja kranstva. Izmeu 106. i 48. godine pr. Kr. ustanovlje na je idovska kolonija u Rimu, a brzo poslije toga, jo je jedna kolo nija osnovana daleko uz Rajnu, u Kolnu. Takoer, neke su rimske legi je u svojemu sastavu imale i grupe idovskih robova, a oni su pratili svoje gospodare po cijeloj Europi, da bi s vremenom, otkupili ili na neki drugi nain stekli slobodu i osnovali svoja naselja. Posljedica toga je mnogo semitskih imena naselja po cijeloj Fran cuskoj, a neka od njih su gotovo pravilno rasporeeno u srcu drevne merovinke zemlje. Nekoliko kilometara od Stenaya, na rubu ume Woevres, gdje je Dagobert bio ubijen, nalazi se selo pod nazivom Baalon. Izmeu Stenaya i Orvala nalazi se grad Avioth, a planina Sion u pokrajini Lorraine - "la colline inspiree" - prvotno se zvala Mont Semita. Ponovo nismo mogli dokazati tvrdnje "Prioratskih spisa", no nismo ih mogli ni odbaciti. Bilo je dovoljno dokaza da se te tvrdnje uine prihvatljivima, "Prioratski spisi" su mogli biti toni, podrijetlo Merovinga i raznih drugih plemenitakih obitelji moglo je sezati do semi tskih izvora. Ponovo smo se upitali je li to bilo sve, je li to bila ta strana tajna koja je izazvala toliko strke i intriga, toliko podmetanja i misterija, proturjenosti i sukoba kroz niz stoljea? Ako je to bila samo jo jedna legenda o izgubljenom plemenu, pa ak i ako je bila istinita, je li to moglo biti razjanjenje pobuda Sionskog priorata i prava merovinke dinastije? Jesu li to bili razlozi koji su naveli ljude poput Leonarda i Newtona da im se pridrue, objanjava li to postupke kua Guise i Lorraine, zatim nastojanja Drube presvetog Sakramenta i nesagledive tajne slobodnoga zidarstva kotskog obreda? Oito nije ba tako. Jer zbog ega bi podrijetlo od Benjaminovog plemena bilo tako vana tajna? Pitanje se moe i bolje postaviti: zbog ega bi podrijetlo od Benjaminovog plemena imalo ikakvu vanost u naem vremenu? Na koji to nain danas objanjava djelatnost i ciljeve Sionskog priorata?

Tijekom naeg istraivanja nailazili smo na izraene semitske ili idovske interese, ali takoer i na cijeli niz imbenika izrazito kr anske prirode. Savez Klovisa i Rimske crkve, autentino kranst vo Godfroija de Bouillona i osvajanje Jeruzalema, heretika, ali zbog toga nita manje kranska misao katara i templara, nabone usta nove kao Druba presvetog Sakramenta, slobodno zidarstvo kao "hermetino, aristokratsko i kransko", umijeanost tolikog broja pripadnika kranske crkve, od najviih glavara do malih seoskih upnika poput Boudeta i Saunierea. Ako su Merovinzi doista bili idovskog podrijetla, to nam se inilo nebitno, jer nam se inilo da tajna koju istraujemo nije neraskidivo povezana sa starozavjetnim idovstvom, ve s kranstvom. Mislili smo da je Benjaminovo pleme, na neki nain, posluilo kao lani trag. Koliko god se to inilo vanim, bilo je tu jo neto mnogo vanije, a to tada jo nismo uoili.

1 1 . POGLAVLJE

Sveti Gral
dje je bio na previd? Ili, to smo to traili na pogrenomu mje stu? Je li cijelo vrijeme pred naim oima postojao neki dio koji nismo uspjeli primijetiti? Koliko smo mi mogli ustvrditi, nismo izostavili nijedno pitanje i nijedan podatak koji je proizlazio iz ono ga to se smatra znanstveno prihvaenim povijesnim injenicama. Pitanje je bilo, postoji li neto "izvan okvira" dokumentima potkrije pljene povijesti i injenica kojih smo se trudili drati? Postojao je jedan bajkoviti motiv koji se protezao naim istrai vanjem i uporno pojavljivao uvijek iznova i potpuno dosljedno. Bio je to tajanstveni predmet poznat pod nazivom sveti Gral. Suvremenici katara vjerovali su da oni posjeduju sveti Gral, templare su stoljeima ljudi smatrali uvarima svetoga Grala, a romanse o Gralu izvorno su nastale na dvoru grofa pokrajine Champagne, koji je bio blisko vezan s osnivanjem vitezova templara. Nakon to su templari rasputeni, neobine glave koje su navodno tovali, posjedovale su, kako kazuju slubena izvjea Inkvizicije, neka svojstva koja su se obino pove zivala uz Gral - podravale su ivot, naprimjer, i zemlji darivale plodnost. Tijekom naeg istraivanja nailazili smo na Gral na razliitim mje stima. Od okultnog kruga Josephina Peladana i Claudea Debussyja krajem devetnaestoga stoljea, pa do onih znatno starijih. Godfroi de Bouillon je, kako kazuju srednjovjekovna legende i predaje, po tjecao od Lohengrina, Labueg viteza. Lohengrin je, pak, u romansama bio sin Parsifala, glavnog junaka prvotnih pria o Gralu. Guilleme de Gellone, vladar srednjovjekovne kneevine na jugu Francuske u vrijeme vladavine Karla Velikog, bio je junak poeme Wolframa von Eschenbacha, kojega se smatra najvanijim kroniarom Grala. to-

vie, -Wolframova poema govori da je Guillem bio na neki nain po vezan s tajanstvenom "gralskom obitelji". Upitali smo se, nije li pojava Grala tijekom naeg istraivanja bila tek sluajna podudarnost i je li postojala neka razvojna crta koja je te pojave povezivala, bez obzira to je taj Gral doista bio. Uslijedila su nova pitanja: je li Gral mogao biti neto vie od ploda mate, je li on doista postojao, i je li postojalo neto ega je sveti Gral bio tek simbol? Sva ta pitanja bila su, najblae reeno, izazovna i uzbudljiva i prijetila su da nas odvedu daleko, na podruje sumnjivih prosudbi. Usredotoili smo se na romanse o Gralu, a one su nam pruile cijeli niz zbunjujuih, ali i vrlo vanih zagonetki. Openito je prihvaeno da je sveti Gral na neki nain vezan uz Isusa. Predaja kae da je to bio kale iz kojega su Isus i njegovi ue nici pili za vrijeme Posljednje veere. Druga predaja kae da je to bila aa u koju je Josip iz Arimateje skupljao Isusovu krv dok je ovaj bio razapet na kriu. Trea pak tvrdi da je Gral bio i jedno i drugo. Ipak, ako je Gral bio tako tijesno povezan s Isusom, ako je zaista po stojao, zato ga nitko nije spominjao vie od tisuu godina? Gdje se nalazio sve to vrijeme? Zato se nije javio u starijoj knjievnosti, fol kloru i predaji? Zbog ega je neto toliko vano i blisko kranstvu bilo prikriveno toliko dugo? Poticajno pitanje je i zato se Gral pojavio upravo na samom vrhuncu kriarskih pohoda? Je li to bila sluajnost to je taj zagonet ni predmet, koji prividno nije postojao cijelo tisuljee, stekao takav status upravo u vrijeme kada je franako kraljevstvo Jeruzalema bilo u procvatu, kada su templari bili najmoniji i kada je katarska hereza u svom zamahu istinski zaprijetila Rimu? Je li stjecaj tih okolnosti bio sluajan, ili je postojala neka uzajamna povezanost tih zbivanja? Pomalo uplaeni ovakvim pitanjima, poeli smo se baviti romansama o Gralu. Ponadali smo se da e nam paljivo prouavanje tih "izmiljenih" pria pomoi da utvrdimo radi li se o sluajnostima ili je esto pojavljivanje Grala tijekom naeg istraivanja dio nekog znaajnog sustava.

Legenda o svetom Gralu

Mnogi znanstvenici dvadesetog stoljea slau se da romanse o Gralu poivaju prije svega na poganskim temeljima, na obredu vezanom uz smjenu godinjih doba, smru jedne i ponovnim raanjem druge godine. Mogue je da je na samom poetku u taj obred bio ukljuen i kult rasta, blisko vezan, a vjerojatno neposredno nastao iz kultova Tamuza, Atisa, Adonisa i Ozirisa, koje su veliali na Srednjem istoku. U mitologijama Irske i Walesa esto se spominju smrt, ponovno raa nje i obnavljanje povezani uz mijene na zemlji, jalovost i plodnost. To je i sredinja tema staroengleske poeme neznanog pjesnika iz etrnaestog stoljea, pod nazivom Sir Gawain i Zeleni vitez. U skupu legendi Walesa, koje su nastale otprilike kada i romanse o Gralu, pod nazivom Mabinogion, na temeljima neto starijih zapisa, pojav ljuje se tajanstveni "kotao ponovnog raanja", iz kojega mrtvi ratni ci, nakon to su naveer ubaeni, ujutro ponovo uskrsnu. Taj se kotao vezuje s gorostasnim junakom Branom, a on je posjedovao i je dnu posudu i "kakvu je hranu poelio, tamo bi se ona odmah nala". Znamo da su takvo svojstvo pripisivali i Gralu. Kada je Bran umro, njegova je glava bila odrubljena i navodno postavljena kao neka vrsta talismana u Londonu. Kae se da je imala mnoge magijske moi, ne samo daje pridonosila plodnost zemlje, ve je, na neki nepoznati nain, odbijala i osvajae. Neki od ovih motiva nali su se poslije u romansama o Gralu, a nema sumnje da je Bran svojim kotlom i posudom pridonio kasnijoj predodbi Grala. Branova glava, pak, ne samo da ima zajednika svoj stva s Gralom, ve i s glavama koje su, navodno, tovali templari. Poganske temelje romansi o Gralu prouavali su mnogi znanstveni ci, od sir Jamesa Frazera u njegovoj knjizi Zlatna grana, pa sve do da nas. Sredinom i krajem dvanaestog stoljea poganski temelji romansi o Gralu doivjeli su udnovat i vaan preobraaj. Istraivaima je nejasno zato, no Gral je postao sasvim i iskljuivo povezan s kran stvom i to kranstvom koje je bilo udaljeno od slubenog pravovjerja. Gral je postao neraskidivo vezan s Isusom, a ini se da je razlog tome bio izvan stapanja jednostavne poganske i kranske predaje. Kao relikvija, koja je mistino vezana s Isusom, Gral je bio poticaj mnogim romansama i dugim epskim pjesmama, koje i danas raspi-

ruju matu itatelja. Usprkos slubenom neodobravanju, te su romanse imale uspjeha stotinu godina i na taj nain postale predmetom oboavanja same po sebi, a njihov je ivotni vijek, to je zanimljivo, tekao usporedno s vijekom reda Hrama, nakon njegova odvajanja od Sionskog priorata godine 1188. S padom Svete Zemlje 1291. go dine i rasputanjem templara izmeu 1307. i 1314. godine, romanse o Gralu su takoer nestale s povijesne pozornice, i to je trajalo sljede ih dvjesto godina. Godine 1470. taj je motiv iskoristio sir Thomas Malory u svom uvenom djelu La Morte d'Arthur i od tada je on kontinuirano prisutan u kulturi Zapada. Nije se pojavljivao iskljuivo u knjievnosti i umjetnosti, jer znamo da postoji cijeli niz pisanih dokaza kako su neki lanovi nacional-socijalistike hijerarhije u Nje makoj vjerovali u fiziko postojanje Grala, pa su tijekom Drugog svjetskog rata organizirali iskopavanja na jugu Francuske, upravo u cilju potrage za Gralom. U vrijeme Thomasa Maloryja tajanstveni je predmet znan kao Gral ve stekao prepoznatljiv identitet. Govorilo se da je to bio kale s Tajne veere u koji je Josip iz Arimateje poslije prikupio Isusovu krv. Navodno je upravo Josip iz Arimateje Gral donio u Englesku, tonije u Glastonbury. Neki drugi izvori kau da ga je u Francusku donijela Magdalena. Legende iz etvrtog stoljea opisivale su Magdalenin bijeg iz Svete Zemlje negdje u okolicu Marseillesa, gdje se, moemo usput pripomenuti, jo uvijek tuju njezini navodni ostaci. Srednjovjekovne legende kau da je ona ponijela Gral sa sobom u Marseilles. U petnaestom stoljeu ta je predaja stekla veliku vanost za osobe poput Renea d'Anjoua, koji je prikupljao "gralske pehare". Ipak, ranije legende kazuju da je Magdalena u Francusku donijela Gral, a ne neki pehar, to drugim rijeima znai da je Gral povezan s peharom tek poslije. Malory je tu jednostavnu vezu ovjekovjeio i ona je kao takva zauvijek prihvaena, iako se Malory vrlo slobodno sluio svojim izvorima. Ti izvori kazivali su da je Gral ipak neto vie od jednog kalea, a ta mistina strana Grala daleko je vanija od one viteke, koju slavi Malory. Mnogi znanstvenici misle da je prva prava romansa o Gralu na stala krajem dvanaestog stoljea, oko 1188. godine., presudne godine kada se zbio pad Jeruzalema i navodni raskid templarskog reda i Sion skog priorata. Ta romansa nosi naziv Le Roman de Perceval ou Le

Conte du Graal (Roman o Parsifalu ili Pria o Gralu). Napisao ju je Chretien de Troyes, koji je u nekom neznanom svojstvu boravio na dvoru grofa Champagne. Malo toga je poznato o ivotu Chretiena, no s dvorom Champagne bio je povezan i prije nego to je napisao romansu o Gralu, to se vidi iz vie djela koja je posvetio Mariji, grofici Champagne. Nizom dvorskih romansi, meu kojima je i jedna koja govori o Lancelotu i u kojoj se Gral ne spominje, Chretien je osamdesetih godina dvanaestog stoljea postao vrlo priznat autor. Moglo se oekivati da e na slian nain nastaviti i poslije, no prije kraja ivota posvetio se novoj, do tada neistraenoj temi. Tako se sveti Gral, kakvim ga danas pozna jemo, slubeno po prvi put pojavio u kulturi i svijesti Zapada. Chretien nije romansu o Gralu posvetio Mariji Champagne, nego Filipu d'Alsaceu, grofu Flandrije. Na poetku svog djela Chretien navodi da ga je napisao na Filipov zahtjev, kao i da je upravo od njega prvi put uo tu priu. Samo djelo postavilo je osnovni kostur i postalo uzorom kasnijim pripovijestima o Gralu. Glavni junak zove se Parsi fal, a opisan je kao "sin gospoje udovice". To je vrlo zanimljivo, jer su te rijei upotrebljavali dualisti i gnostiki heretici za vlastite pro roke, ali i za samoga Isusa. Poslije je to postala cijenjena oznaka u slobodnom zidarstvu. Ostavivi majku udovicu, Parsifal nastoji postati vitezom. Putem nailazi na nekog zagonetnog ribara, uvenog "Kralja ribara", koji mu u svom zamku nudi zatitu i odmor. Te veeri pojavljuje se Gral, no na tomu mjestu, kao ni kasnije u djelu, Gral ni na koji nain nije po vezan s Isusom. O samom Gralu itatelj saznaje vrlo malo. Ne kae se to je to, no zlatno je i ukraeno draguljima i donosi ga jedna mlada gospojica. Parsifal ne zna da od njega oekuju da postavi pitanje o tajanstvenom predmetu, oekuje se da upita "koga se njime slui". Pitanje je, po svemu sudei, dvosmisleno, jer ako je Gral neka vrsta posude ili zdjele, smisao moe biti "tko treba iz njega jesti?". Pitanje se moe i drukije shvatiti, "Koga ovjek zaista slui (kao vitez) dok slui sami Gral?". Bez obzira na vanost tog pitanja, Parsifal ga nije postavio, a sljedee jutro, kada se probudio, zamak je bio pust. Taj propust e, kako je poslije i sam saznao, izazvati poast u zemlji. Uskoro Parsifal doznaje da i sam pripada "gralskoj obitelji" i da je ta janstveni Kralj ribar, kojemu je Gral bio potpora, zapravo bio njegov

vlastiti stric. U tom trenutku Parsifal izgovara neobino priznanje: od nesretnog doivljaja s Gralom, prestao je voljeti i vjerovati u Boga. Chretienova poema jo je zagonetnija time to je nedovrena. On je umro oko 1188. godine, vjerojatno prije nego to je svoje djelo dovrio, a ako i jest, nije naen nijedan takav primjerak. Ukoliko je cjelovito djelo postojalo, lako je mogue da je uniteno poarom u mjestu Troyes 1188. godine. Ovo nismo ni pokuali istraivati, no neki znanstvenici misle da je taj poar, koji se poklopio s pjesnikovom smru, prilino sumnjiv. Chretienova obrada same prie nije toliko zanimljiva koliko sama injenica da je on prvi upotrijebio motiv Grala. Tijekom prve polo vice narednog stoljea, taj se motiv s dvora u Troyesu proirio po cijeloj zapadnoj Europi poput umskog poara. Dananji strunjaci koji se bave tim pitanjem slau se u ocjeni da kasnije romanse o Gralu nisu u potpunosti izvedene iz Chretienova djela, ve se oslanja ju na jo jedan ili vie izvora koji su prethodili Chretienu. Tim obradama pria o Gralu sve je tjenje vezana za kralja Arthura, koji je kod Chretiena samo sporedni karakter i, takoer, vezala se uz Isusa. Od niza romansi o Gralu, koje su nastale poslije Chretiena, tri su nam se uinile osobito zanimljivima i vanima. Robert de Boron na pisao je Roman de l'Estoire dou Saint Graal izmeu 1190. i 1199. godine. Njemu se vrlo esto pripisuje da je Gral pretvorio u kranski simbol, dok je on sam tvrdio da se sluio jednim ranijim izvorom, a taj nije bio Chretienov. Govorei o svojoj pjesmi, a osobito o kr anskoj prirodi Grala, Robert je spominjao "veliku knjigu", ije tajne je sam otkrio. Stoga nije jasno je li Robert uinio Gral kranskim, ili je to netko drugi napravio prije njega. Danas strunjaci vjeruju u ovu drugu mo gunost, iako nema sumnje da je Robert prvi put ispriao povijest Grala. On objanjava da je Gral bio pehar s Posljednje veere. Nakon toga je dospio u ruke Josipa iz Arimateje, koji je u njemu sauvao Isusovu krv, nakon to su ga skinuli s kria. Upravo ta sveta Spasi teljeva krv dala je Gralu magijska svojstva. Nakon Raspea, kako nam kazuje Robert, Josipova obitelj je postala uvarom Grala. Robert de Boron je drao da se romanse o Gralu bave pustolovinama i sud binom te obitelji, pa je tako tvrdio, naprimjer, da je Galahad bio sin Josipa iz Arimateje. Sam Gral preao je u ruke Josipovog zeta, Bron-

sa, koji ga je odnio u Englesku i postao Kralj ribar. Kao i u Chretienovoj pjesmi, Parsifal je ovdje sin "gospoje udovice", ali je takoer i unuk Kralja ribara. Robertova obrada prie o Gralu se na taj nain bitno razlikuje od Chretienove. I u jednoj i u drugoj obradi Parsifal je "sin gospoje udovice", ali u Robertovoj je on unuk, a ne neak Kralja ribara, pa je tako u izravnijoj vezi s Gralskom obitelji. Chretien svojom neo dreenom kronologijom smjeta priu u Arthurovo doba, dok je Robert puno odreeniji i smjeta priu ne u Arthurovo, ve u vrijeme Josipa iz Arimateje. Jo jedna romansa o Gralu ima puno zajednikoga s Robertovom. Oslanjala se, ini se, na iste izvore, no upotreba tih izvora je razhitija i puno zanimljivija. Ta romansa poznata je pod nazivom Perlesvaus, a nastala je otprilike u isto vrijeme kada i Robertova pjesma, izmeu 1190. i 1212. godine. Njezin autor, usprkos obiajima svoga vremena, odluio je ostati nepoznat. Takav postupak jest neobian, jer su pje snici stjecali uzvieni status, ali postoji mogunost da je autor ve pripadao nekom vojnikom ili crkvenom redu, pa bi pisanje ovakvih romansi bilo neprilino i neumjesno. Teina podataka koji se nalaze u Perlesvausu ukazuje da je upravo tako i moglo biti, a moderni strunjaci doputaju mogunost da je Perlesvaus napisao upravo neki templar. Takvu pretpostavku potkrjepljuje nekoliko dokaza. Poznato je da su teutonski vitezovi ohrabrivali nepoznate pjesnike iz svojih redova, pa su moda takav presedan napravili i templari. Autor Perlesvausa u pjesmi pokazuje izvanredno poznavanje okol nosti bitke, oklope, opremu, strategiju i taktiku, oruje, kao i uinak oruja na ljudsko tijelo. Slikoviti opis rana, naprimjer, svjedoi o do ivljenom iskustvu s bojnog polja, koje je lieno romantike i razliito od opisa iz drugih romansi o Gralu. Ako autor Perlesvausa i nije templar, on je pruio dovoljno osnova za povezivanje templara s Gralom. Red se ne spominje imenom, no ini se da je u pjesmi nesumnjivo prisutan. Parsifal tijekom svojih lutanja nailazi na zamak, u kojemu se ne nalazi Gral, ali u njemu bo ravi skupina "posveenika", koji oito znaju za Gral. Parsifala pri maju dvojica majstora, koji pljesnu rukama i na to im se pridruie jo trideset i tri osobe. "Bili su odjeveni u bijele haljine. Nijedan nije bio bez crvenog kria na grudima, a svi su izgledali kao da su istih

godina". Jedan od tih tajanstvenih majstora izjavi da je svojim oima vidio Gral, a to je iskustvo doputeno samo odabranima, i izjavljuje takoer da mu je poznato Parsifalovo podrijetlo. Perlesvaus pridaje veliku vanost podrijetlu, kao i pjesme Chretiena i Roberta. Na nekim mjestima Parsifalovo podrijetlo opisano je kao "vrlo sveto" i izriito se spominje da je Parsifal "rodom bio od Josipa iz Arimateje", kao i da je "taj Josip bio stric Parsifalove majke i sedam godina Pilatov vojnik". Ipak, radnja Perlesvausa ne odvija se u Josipovo vrijeme, ve je kao i u Chretienovoj obradi smjetena u Arthurovo doba. Kronoloka zbrka nastaje injenicom da je Sveta Zemlja ve u rukama "nevjer nika" (iako se to dogodilo tek dva stoljea poslije Arthura) i injeni com da Svetu Zemlju, po svemu, treba izjednaiti s Kamelotom. Perlesvaus posjeduje mnogo vie magijskih elemenata od pjesama Chretiena i Roberta. Uz to to dobro poznaje bojita, nepoznati autor pokazuje za svoje doba izvanredno poznavanje vraanja i pri zivanja duhova. Neke reenice upuuju i na alkemiju, kada se, naprimjer, spominju dvojica ljudi "nainjeni od bakra vjetinom nekromancije". Neke magijske i alkemijske napomene podsjeaju na tajanstve nost templara, pa tako jedan od "majstora" druine odjevene u bijelo kae Parsifalu: "Postoje glave optoene srebrom i glave optoene olovom, kao i tijela kojima su te glave pripadale; kaem ti da mora ovamo dopremiti glave Kralja i Kraljice." Prelesvaus obiluje magijskim, ali takoer i heretikim i poganskim elementima. Parsifal je ponovo oznaen kao "sin gospoje udovice", no ima i pripomena o prihvaenom obredu rtvovanja kralja, koji su krajnje neprimjereni jednoj kranskoj pjesmi. Spominje se i peenje i prodiranje djece, za to su templare esto optuivali, a na jednome mjestu nalazimo opis jedinstvenog obreda koji priziva sjeanje na suenje templarima. U podnoju crvenog kria postavljenog u umi, prekrasnu bijelu zvijer neodreene vrste psi trgaju na komade. Dok Parsifal promatra taj prizor, pojavljuju se jedan vitez i jedna gospojica sa zlatnim sudovima u koje prikupe komade rastrganog tijela. Poljube kri i nestanu meu rveem. Nakon toga Parsifal klekne pred kri i takoer ga poljubi:

i od kria i od tog mjesta omami ga miris toliko sladak da se ni sa ime taj slad nije mogao mjeriti. Pogleda i vidi kako iz sume pjeae dva sveenika. Prvi mu povika: "Gospodine vitee, uzmakni od kria, jer ovdje nema nikakva prava pristupa". Parsifal odstupi, a sveenik kleei stane oboavati kri, klanjati se i ljubiti ga vie od dvadeset puta, pokazujui najveu radost na svijetu. Drugi sveenik doe za prvim, silom ga odgurne i ibom pone udarati svuda po kriu plaui gorko poslije svakog udarca. Parsifal ga je gledao u veliku udu i ree mu: "Gospodine, izgle da da ti nisi nikakav sveenik! Zbog ega izvodi ovakve sramotne radnje?" "Gospodine", ree sveenik, "ne mora brinuti, jer to god mi inili, ti za to ne treba znati". Da to nije bio sveenik, Parsi fal bi se ljuto razgnjevio, ali ovako nije imao elju da mu uini neto naao. Ovakav nain zloporabe kria podsjea nas na odjeke optubi pro tiv templara, ali i ne samo njih. Podsjea na dualistiku ili gnostiku misao - misao katara, za koje znamo da su takoer odbacili kri. U Perlesvausu se dualistika ili gnostika misao preplie na neki nain i oko samoga Grala. Chretien je Gral prikazao kao neto neo dreeno, napravljeno od zlata i ukraeno draguljima. Robert de Boron poistovjetio ga je s peharom iz kojega se pilo na Posljednjoj veeri i u kojega se poslije prikupila Isusova krv. U Perlesvausu, meutim Gral je stekao dimenziju uda od silne vanosti. Na jednome mjestu sir Gawaina upozorava neki sveenik da "ne valja otkrivati tajne Spa sitelja, a oni kojima su povjerene, moraju ih uvati dobro skrivene". Gral je, dakle, nosio tajnu koja je na neki nain povezana s Isusom, a priroda te tajne povjerena je izabranoj drubi. Kada Gawain napokon ugleda Gral, "uini mu se da u Gralu vidi lik nekog djeteta... pogleda nagore i uini mu se da je Gral od krvi i mesa, a povie njega vidje, okrunjenog Kralja, pribijenog na kri". Neto kasnije Gral se pojavio pri sluenju mise, na pet razliitih naina, koje nitko ne bi smio rei, jer svetu tajnost sakramenta nitko ne bi smio izrei javno, osim onoga kojemu je Bog podario. Kralj Arthur zamijetio je sve te promjene da bi se na kraju Gral pretvorio u kale.

Gral se, ukratko, u Perlesvausu sastoji od izmjeninih slika ili vizija. Prva od njih je okrunjeni kralj na kriu, druga je dijete, a trea je ovjek koji na glavi ima krunu od trnja koji krvari s ela, iz stopala, dlanova i s boka. Sve to nam govori daje Gral u Perlesvausu istodobno oznaavao nekoliko stvari ili je Gral bio podloan tumaenju na vie razliitih naina. Na svjetovnoj razini Gral je bio posuda, kale ili pehar. Na metaforikoj razini predstavljao je lozu ili pojedine ljude koji su joj pripadali. ini se sasvim jasno da je Gral predstavljao i neku vrstu iskustva, moda gnostiko prosvjetljenje nalik onome koje su tovali katari i druge dualistike sljedbe toga vremena.

Pria o Wolframu von Eschenbachu

Najpoznatija i umjetniki najvanija od svih romansi o Gralu je Parsifal. Napisana je otprilike izmeu 1195. i 1216. godine, a njezin autor je Wolfram von Eschenbach, vitez podrijetlom iz Bavarske. Isprva smo mislili da ga ta injenica udaljava od teme, kao i da je njegova pria manje pouzdana od drugih. Ipak, ubrzo smo shvatili da je upravo Wolfram bio jedan od rijetkih autora koji je imao puno pravo govoriti o Gralu. Na samom poetku Parsifala Wolfram tvrdi da je Chretienova obrada prie o Gralu pogrena, a da je njegova vlastita tona, samo zato, jer se temelji na podacima iz do tada nepoznatog izvora. Te je podatke, kako poslije objanjava, dobio od nekog Kyota iz Provanse, a ovaj ih je navodno saznao od nekog Flegetanisa. Ovdje vrijedi navesti Wolframove rijei u cijelosti. Tko me prije pitao o Gralu i zamjerio mi to mu nisam odgovorio, bio je posve u krivu. Kyot me zamolio da to ne otkrijem, jer mu je Pustolovina zapovjedila da na to i ne pomisli, sve dok ona sama, Pustolovina, ne potakne to kazivanje, nakon ega ovjek o tome mora govoriti, to se po sebi razumije. Kyot, dobro znani majstor, u Toleduje naiao na prvi izvor ove pustolovine koji je bio odbaen i napisan bezbonikim pismenima. Prvo je morao svladati abecedu, no bez znanja crne magije...

Neki bezbonik, Flegetanis, prouo se po svojoj uenosti. Taj znalac prirode podrijetlom je bio od Salomona i roen u obitelji koja je dugo vremena bila idovska, sve dok krtenje nije postalo naim titom od paklenoga ognja. On je zapisao pustolovinu Grala. Po oevoj strani, Flegetanis je bio poganin koji se klanja teletu... Bezbonik Flegetanis je bio u stanju rei kako sve zvijezde zala ze i kako se iznova raaju... Za krunu stazu zvijezda vezani su ovjekovi poslovi i njegova sudbina. Bezbonik Flegetanis svojim je oima u zvijezdama vidio stvari o kojima nije elio govoriti, skri vene misterije, a rekao je i da postoji jedna stvar koja se naziva Gral, a iji je naziv jasno iitao u zvijezdama. Jedna druba anela ostavila ga je na zemlji. Od toga vremena krteni ljudi dobili su zadatak da ga uvaju i to s vrlim posluhom, pa su u slubu Grala pozivani uvijek pleme niti ljudi. Tako je Flegetanis pisao o tim stvarima. Kyot, mudri majstor, dao si je u zadatak nai trag ove pripovi jesti u latinskim knjigama kako bi pronaao je li ikada igdje posto jao narod koji se posvetio istoi i bio dostojan brige o Gralu. Ii tao je ljetopise raznih zemalja, u Britaniji, Francuskoj, Irskoj, a u mjestu Anjou uspio je pronai tu pripovijest. Tamo je proitao isti nitu povijest o Mazadanu, kao i zapis o cijeloj njegovoj obitelji.

Niz pojedinosti iz ovog odlomka zahtijeva objanjenje, no mi emo izdvojiti samo etiri. Prvo, pria o Gralu ukljuuje obitelj osobe koja se zove Mazadan. Drugo, kua Anjou na neki je nain od najvee vanosti. Tree, ini se da je prvotna pria o Gralu stigla u Zapadnu Europu preko Pireneja, iz muslimanske panjolske, to je prihvatlji vo ako znamo da je Toledo bio sredite idovskih i muslimanskih ezoterijskih uenja. etvrto, i najuoljivije u cijelom odlomku, jest da Wolfram objanjava nastanak prie ukazujui na njezino idovsko podrijetlo. Ako je Gral kranski misterij koji ulijeva toliko straho potovanja, zato su njegovu tajnu prenosili idovski posveenici? I zato bi idovski pisci imali pristup izriito kranskom gradivu, ijeg postojanja nisu bili svjesni ni ljudi iz kranskoga svijeta? Znanstvenici su izgubili puno vremena i snage pokuavajui utvr diti jesu li Kyot i Flegetanis bili stvarna ili izmiljena lica. Kyotov

identitet, kako smo saznali bavei se templarima, nije teko ustanoviti. ini se da je Kyot iz Provanse bio, gotovo sigurno, Guiot de Provins, trubadur, monah i zastupnik templara, koji je ivio u Provansi, a pisao je ljubavne pjesme, napade na crkvu, himne u ast templarskom redu i aljive stihove. Guiot je posjetio Mayence, u Njemakoj, 1184. go dine prigodom viteke svetkovine o Duhovima, kada je sveti rimski car Fridrih Barbarosa svoje sinove uzdigao u vitezove. Ceremoniji su, kako je priliilo, prisustvovali pjesnici i trubaduri iz svih kraje va kranskoga svijeta. Wolfram je tamo gotovo sigurno morao biti prisutan kao vitez Svetoga Rimskog carstva, pa se moe pretpostavi ti da su se on i Guiot tamo sreli. Obrazovani ljudi u to vrijeme nisu bili esta pojava, pa su jedni druge neizbjeno traili i meusobno se upoznavali. Guiot je u Wolframu lako mogao nai sebi blisku osobu i moda mu je povjerio neke podatke, tek simbolikog karak tera. Ako je Guiot dopustio da Kyota prihvatimo kao istinito lice, postoji vjerojatnost da je to takoer bio i Flegetanis. Ako to ipak nije bio, onda su i Guiot i Wolfram morali imati jak razlog da ga iz misle. Isto vrijedi i za okruje u koje su ga smjestili, kao i za rodoslov lje za koje tvrde da je njegovo. Kao dodatak prii o Gralu Wolfram se od Guiota mogao zaraziti neutaivim zanimanjem za templare. Poznato je da Wolfram bio op sjednut takvim zanimanjem. Obojica su ili na hodoae u Svetu Zemlju i tamo je Wolfram svojim oima mogao promatrati templare na djelu. U Parsifalu on istie da su uvari Grala i gralske obitelji upravo templari. To, dakako, moe biti rezultat netone kronologije i pjesnike slobode, kakav se lako prepoznaje i u nekim drugim romansama o Gralu. Wolfram je, meutim, bio mnogo paljiviji oko tih stvari od ostalih pisaca svoga vremena. U Perlesvausu se takoer otvoreno ukazuje na templare, pa je pitanje mogu li i Wolfram i autor Perlesvausa biti krivi za isti anakronizam. To je, dakako, mogue, kao to je i mogue da se upadljivim ukazivanjem na templare moda pokualo ukazati na neto drugo. Ako su templari bili uvari Grala, iz toga slijedi samo jedno, da Gral nije postojao samo u vri jeme Arthura, ve i tijekom kriarskih pohoda, kada su nastale romanse o kojima govorimo. Uvodei u priu templare, i Wolfram i autor Perlesvausa su moda eljeli ukazati da Gral ne pripada samo prolosti, ve i za njih ima suvremenu vanost.

Pozadina Wolframove romanse na nejasan je nain vana koliko i sam sadraj, a ini se da su uloga templara i identiteti Kyota i Flegetanisa tu presudni. Lako je mogue da su upravo to kljuni im benici za razumijevanje cijeloga misterija koji okruuje Gral. Ipak, naalost, tekst Parsifala ne pridonosi odgovorima, ve postavlja cijeli niz novih pitanja. Wolfram tvrdi da je njegova obrada prie o Gralu, za razliku od Chretienove, tona. On tvrdi, takoer, i da je Chretien napisao sasvim izmiljeno tivo, dok je njegovo djelo neka vrsta "posveenog spisa". Drugim rijeima, kako to iskazuje nedvosmisleno i sam Wolfram, u misteriju o Gralu postoji neto vie od onoga to se samim pogledom nudi. On brojnim opaskama kroz tekst jasno daje do znanja da Gral nije samo predmet proet tajnovitou i matom, ve da se njime na stoji i prikriti neto od velike vanosti. On svaki put iznova ukazuje itatelju da ita izmeu redaka, a na nekim mjestima ubacuje i vrlo poticajne upute, no neprekidno ponavlja da je nuno uvati tajnu, "jer nijedan ovjek nikada ne moe stei Gral, osim ako nije na Nebu znan i ako ne bude Gralu pozvan svojim imenom". Na drugom mjestu nalazimo, "Gral je nepoznat svima onima koji nisu imenom pozvani ... u drubu Grala." Pri opisivanju tonog izgleda Grala Wolfram je podjednako uvjer ljiv i neodreen. Kada ga prvi put sreemo, za vrijeme Parsifalova boravka u zamku Kralja ribara, niim se na ukazuje koja je priroda njegova izgleda. Ipak, ini se da ima slinosti s kratkim opisom iz Chretienove obrade: Ona (Kraljica obitelji Grala) je bila odjevena u arapsku svilenu haljinu. Preko tamno zelenog ahmardija nosila je Rajsko savren stvo, s korijenom i granom. Ta stvar nazivala se Gral, a nadilazi la je svako zemaljsko savrenstvo. Repanse de Schoye bilo je ime one kojoj je Gral dopustio da ga nosi. U prirodi je Grala, da ona koja nad njim bdije, mora sauvati svoju istou i odrei se sva kog poroka. Izmeu ostalog, na ovome mjestu se Gral predstavlja kao neka vrsta roga izobilja:

Stotinu plemia po zapovjedi, s potovanjem, uzme bijelim ubru sima kruh koji je bio pred Gralom, odstupi u gomili i razdvajajui se, razdijeli kruh po svim stolovima. Meni su kazali, a ja kazu jem i vama, na vau rije, a ne moju, jer ako ja laem, onda smo laci svi koliko nas ima, da se sve za ime bi ovjek posegnuo nala zilo spremno pred Gralom, hrana topla i hrana hladna, jela svjea ili odstajala, meso domae ili od divljai. "Nikada nije bilo tako neega", mnogi bi rekli. No u krivu bi bili svojim gnjevnim pri govorom, jer Gral je bio plod blaenstva, obilje naslade svijeta tolike da su njegovi dosezi bili nalik onome sto se kazuje o Kraljev stvu Nebeskom.

Sve ovo je vrlo svjetovno i gotovo nisko, pa izgleda kao daje Gral bio vrlo bezazlen predmet, no kasnijim tumaenjem Parsifalova strica pustinjaka, Gral postaje bez sumnje puno moniji. Nakon dueg izla ganja, u kojem su sadrane i razgovijetne gnostike misli, pustinjak opisuje Gral:
Ja dobro znam da mnogi hrabri vitezovi borave s Gralom u Munsalvaescheu. Kada izjau van, a to ine esto, to ine u potrazi za pustolovinom. To ine radi svojih grijeha, ti templari, bez obzira hoe li biti nagraeni porazom ili pobjedom. Tamo ivi domain pun vrlina, a ja u ti kazati to im pomae da opstanu. Oni ive od nekog kamena najistije vrste. Ako ga ne poznaje, njegov naziv u ovdje izrei zbog tebe. Zovu ga lapsit exillis. Zbog moi toga kamena, feniks izgori u pepeo, ali mu pepeo opet podari ivot. Tako se feniks rastapa i mijenja svoje perje, koje je opet blis tavo i sjajno i zanosno koliko je bilo i prije. Ne postoji bie koje je toliko bilo bolesno, a da je nakon pogleda na taj kamen umrlo u sljedei tjedan. Izgledom se nee izmijeniti, to bie svojom e pojavom ostati jednako, bila to ena ili mukarac, kao na dan kad ugleda kamen, kao na poetku najboljih godina svog ivota. Ako gleda kamen u dvije stotine ljeta, nee se nikada izmijeniti, osim to e mu kosa posijedjeti. Mo koju taj kamen daje ini da ovjeku meso i kosti odmah postanu iznova mladi. Taj kamen se naziva Gral.

Wolfram kae, dakle, da je Gral neka vrsta kamena. Takav opis nas, meutim, ne zadovoljava, ve upravo potie na dalje zanimanje. Mnogi poznavatelji su ponudili razliita tumaenja izraza lapsit exillis, i gotovo ih sve moemo prihvatiti. Lapsit exillis moglo je biti izvedeno iz lapis ex caelis - "kamen s neba"; Moglo je to biti izvede no i iz lapsit ex caelus - "palo s neba"; ili lapis lapsus ex caelus "kamen pao s neba"; ili konano, lapis elixir - uveni Kamen mu drosti kojega znamo iz alkemije. Ovo odabrano poglavlje, kao i cijela Wolframova romansa, obiluju alkemijskim simbolima. Feniks je, naprimjer, poznati alkemijski simbol uskrsnua ili ponovnog ro enja, a u srednjovjekovnoj ikonografiji to je znamen Isusova umira nja i uskrsnua. Ako feniks predstavlja Isusa, Wolfram ga povezuje s kamenom, u emu nije usamljen. Petrom (Pierre na francuskom jeziku znai kamen), kamenom ili stijenom, Isus temelji svoju Crkvu. Ve smo prije otkrili da Isus u Novom zavjetu "kamen koji odbacie graditelji (i koji) postade ugaonim kamenom" izriito izjednaava sa samim sobom, a to je bio temeljni kamen Hrama, "Sionska stijena". A zbog toga to je utemeljena na toj stijeni, navodno, kraljevska tradicija, podrijetlom od Godfroija de Bouillona, izjednaila se s drugim vladajuim dina stijama Europe. U poglavlju koje se neposredno nastavlja na ono prije navedeno Wolfram povezuje Gral s razapinjanjem, a preko simbola goluba povezuje Gral s Magdalenom. Ovog istog dana stigla je (Gralu) poruka u kojoj lei njegova najvea mo. Danas je Veliki Petak i iekuje se golub koji dolijee s Neba. On donosi malen bijeli kola i ostavlja ga na tom kamenu. Nakon toga, u sjaju svoje bjeline, golub se ponovo uznosi na Nebo. On uvijek na Veliki Petak donosi kamenu ono to sam ti upravo kazao, a od toga kamen izvede svakojake dobre mirise pila i jestvina to postoje na zemlji, nalik Rajskom savrenstvu. Mislim na stvari koje zemlja stvara. I jo, kamen prinosi svakojaku divlja to ivi pod nebeskim svodom, bilo da leti, tri ili pliva. Na taj nain Gral pomae vitekoj drubi da opstane.

Uz ostala izvanredna svojstva, Gral u Wolframovoj romansi gotovo posjeduje neku vrst ulnosti. On posjeduje sposobnost da poziva ljude u svoju slubu, da ih poziva na aktivno sudjelovanje. ujte sada kako Gral priziva ljude. Na kamenu, oko ruba, pojave se pismena to kazuju ime i podrijetlo djeve ili mladia, koji su pozvani na taj sveti put. Nitko ne mora zapis izbrisati, jer kada onaj koji treba, proita svoje ime, zapis za njegova pogleda izblijedi. Svi oni koji su sada ve stasali u zrelost ovamo su stigli kao' djeca. Blagoslovljena je majka koja rodi dijete kojemu je predo dreeno da ovdje slui. I siromani i bogati raduju se jednako kad je njihovo dijete pozvano prikljuiti se drubi. Oni ovamo dolaze iz mnogih zemalja. Od grjenog stida uivaju veu zati tu od drugih i primaju dobru nagradu na Nebu. Kada ovdje za njih ivot stane, tamo stjeu savrenstvo? Ako su templari bili uvari Grala, ini se da su sami straari pri padali odreenoj obitelji. Ta je obitelj bila vrlo razgranata, a neki pripadnici te obitelji, iji identitet nije bio poznat ak ni njima sami ma, bili su rasuti irom svijeta. Drugi lanovi te obitelji nastanjivali su zamak Munsalvaesche - sasvim oito u vezi s legendarnim katarskim zamkom Montsalvat, kojega je vie autora prepoznalo kao Montsegur. Unutar Munsalvaeschea bilo je mnotvo neobinih figura. Tamo se nalazio stvarni uvar i nositelj Grala, "Reponse de Choix" ili "Odabrani odgovor". Tu je bio i Anfortas, Kralj ribar i go spodar gralskog zamka koji, zbog toga to je bio ranjen u genitalije, nije mogao imati potomstvo, kao ni umrijeti. Kao i u Chretienovoj romansi, Wolfram navodi da je Anfortas Parsifalov stric. Na kraju romanse, kada prokletstvo nestane, i Anfortas konano umre, Parsifal postaje nasljednikom gralskog zamka. Gral ili gralska obitelj zovu neke pojedince iz vanjskog svijeta u svoju slubu, a ti pojedinci moraju se uputiti u neku vrstu tajne. Is todobno, svoje obuene slubenike Gral alje van u svijet da se bore za njega, a ponekad i da zauzmu neko prijestolje. Gral, oito, posje duje snagu da stvara karljeve:

Djeve su izabrane da brinu o Gralu... To je bila Boja volja, i ove djeve izvravaju svoju dunost po toj volji. Gral odabire samo plemenitu drubu. Oni koji su izabrani da ga uvaju su vitezovi, oni koji su Bogu odani i koji su dobri. Dolaskom velikih zvijezda ti ljudi, mladi i stari jednako, aloste se. Gnjev Boji predugo je za njih trajao. Kada e oni jednom poeljeti radosti?.. .Kazati u vam jo neto, a u istinitost tih rije bolje ti je vjeruj. Njihova je srea dvostruka; oni dobitak i dijele i primaju. Tamo primaju lijepu mladu djecu, plemenita roda. A ako negdje koja zemlja izgubi svoga gospodara, i ako taj narod priznaje ruku Boju, i zatrai novoga gospodara, tada im stie pripadnik drube Gralove. S njime tada moraju postupati ljubazno, jer blagoslov Boji ga titi. Gornji ulomak kazuje da je Gralska obitelj u prolosti navukla na sebe Boju srdbu. Aluzija "Boja srdba nad njima" podsjea na veliki broj srednjovjekovnih izjava o idovima. A takoer nas sjea i naslova knjige Nikole Flamela - Sveta knjiga Abrahama idova, kneza, sveenika, Levita, astrologa i filozofa onog plemena idovsko ga koje je srdbom Bojom razasuto meu Galima. Flegetanis, koji je prema Wolframovim rijeima napisao izvornu pripovijest o Gralu, navodno je potekao od Salomona. Nametnulo se pitanje, je li mogu e da je obitelj Grala idovskoga podrijetla? Bez obzira na prokletstvo koje je isprva zadesilo obitelj Grala, u vrijeme Parsifala ona je uivala Boju milost, kao i veliki dio Nje gove moi. Ipak, identitet te obitelji, strogo gledano, bio je tajna. Mueve (iz gralske obitelji) Bog alje kriomice; dame odlaze jav no. .. Zato ene od Grala odlaze javno, a muevi tajno, kako bi mogli imati djecu koja e jednoga dana, kada doe njihovo vrijeme, slubovati Gralu i svojom slubom poveati njegovu drubu. Bog ih moe pouiti kako da to naprave. ene iz gralske obitelji su, prema tome, pri sklapanju braka s osoba ma izvanjskoga svijeta smjele otkriti svoje rodoslovlje i identitet. Mukarci su, pak, to morali paljivo skrivati, u toj mjeri da nisu smje-

li dopustiti ak ni da ih se o tome ispituje. To je nosilo sigurno veliku vanost, jer se Wolfram na to vraa s velikim naglaskom na samom kraju romanse: Na Gralu je sada naen zapis kojim svaki ovjek od hrama, a kojega je ruka Boja postavila za gospodara stranog naroda, mora tom narodu zabraniti pitanja o svome imenu ili rodu, a on e im pomoi da steknu svoja prava. Ako mu se ipak takvo pitanje postavi, oni vie nee uivati njegovu pomoi Ovdje vidimo zato Lohengrin, Parsifalov sin, koji nakon to ga upitaju o podrijetlu, mora napustiti svoju enu i djecu i povui se u osamu iz koje je potekao. Zato se zahtijevala tako stroga tajnovi tost? Ako je gralska obitelj doista bila idovskog podrijetla, s ob zirom na vrijeme u kojemu je Wolfram pisao, to bi mogao biti jedan od moguih razloga. Postoji vie obrada prie o Lohengrinu, gdje se on uvijek ne naziva tim imenom. U nekim obradama on se naziva Helios, imenom sunca, a u nekim drugim naziva se Elie ili Eli, dakle nesumnjivo idovskim imenom. U romansi Roberta de Borona, kao i u Perlesvausu, Parsifal je idovskoga podrijetla, od "svete loze" Josipa iz Arimateje. U Wolframovoj romansi, poloaj Parsifala je, kako se ini, nevaan, iako je on neak ranjenoga Kralja ribara, pa je na taj nain i on u krvnom srodstvu s gralskom obitelji. Iako on ne ulazi u gralsku obitelj enid bom, jer je, zapravo, ve oenjen, on ipak u nasljedstvo dobiva gralski zamak i postaje njegovim gospodarom. Wolframu je manje bilo vano rodoslovlje glavnog junaka od naina na koji on dokazuje da ga je dostojan. On, ukratko, mora zadovoljiti odreena mjerila koja mu se nameu krvlju to kola njegovim ilama. To jasno ukazuje na vanost koju Wolfram pripisuje toj krvi. Nije dvojbeno da Wolfram pripisuje neizmjernu vanost sasvim odreenoj krvnoj lozi. Ako pokuamo utvrditi koja je glavna tema to proima ne samo Parsifal, ve i druga njegova djela, vidjet emo da to nije sam Gral, ve upravo gralska obitelj. Gralska obitelj je gotovo opsjedala Wolframa, pa on puno vie panje poklanja njezi nim pripadnicima i njihovu rodoslovlju, nego tajanstvenom pred metu kojega uvaju.

Rodoslovlje gralske obitelji moemo otkriti paljivim itanjem Parsifala. Parsifal je neak Anfortasa, ranjenog Kralja ribara i go spodara gralskog zamka. Anfortas je, pak, sin nekog Frimutela, a Frimutel je sin Titurela. Na ovome mjestu loza postaje zamrenija i vodi unazad sve do nekog Lazilieza, a to je ime moda bilo izvedeno od Lazara, brata Marije i Marte iz Novog zavjeta. Laziliezovi rodi telji, zaetnici gralske obitelji, zovu se Mazadan i Terdelaschoye. Ovo drugo ime je oito njemaka izvedba francuske fraze "Terre de la Choix", to znai "Izabrana zemlja". Ime Mazadan je pomalo ne jasno, no moda potjee od zoroasterskog dulasitikog naela svjetlo sti, Ahura Mazda. Istodobno, to ime nas podsjea, iako tek samim izgovorom, na Masadu, vanu idovsku utvrdu za vrijeme idovske pobune protiv rimskih vlasti 68. g. po. Kr. Imena kojima Wolfram naziva pripadnike gralske obitelji vrlo su izazovna i nose cijeli niz asocijacija, no nismo naili ni na to od povijesne koristi. U svakom sluaju, povijesni uzor gralske obitelji oito smo morali traiti negdje drugdje. Putovi koji su vodili rjeenju nae zagonetke postali su sasvim nejasni. Iako smo znali da je gralska obitelj svoj vrhunac dostigla s Godfroijem de Bouillonom, to nam nije pomoglo da otkrijemo njegove zagonetne pretke. Wolfram je tvrdio da je Kyot naao zapis pripovijesti o Gralu u ljetopisima kue Anjou, gdje se za Parsifala tvrdi da je bio anuvinske krvi, to je zanimljivo, jer je kua Anjou bila tijesno vezana i s templarima i sa Svetom Zemljom. Fulko, grof de Anjou bio je na neki nain "povre meno" templar. Godine 1131. oenio se neakinjom Godfroija de Bouillona, Melizinom i postao kralj Jeruzalema. "Prioratski spisi" navode da su se gospodari Anjoua, obitelj Plantagenet, na taj nain orodili s merovinkom lozom. A samo ime Plantagenet moda je tre balo podsjetiti na "Plant-Ard" ili Plantard. Sve te veze bile su vrlo dvojbene. Jo smo neke tragove potraili u zemljopisnom okviru Wolframove romanse, a taj okvir u najveoj mjeri pokriva Francusku. Za razliku od kasnijih pripovjedaa o Gralu, Wolfram tvrdi da se ak i Arthurov dvor Kamelot nalazio u Francuskoj i to u Nantesu. Nantes, koji se danas nalazi u Bretanji, bio je na samoj zapadnoj granici merovinkog kraljevstva u vrijeme vr hunca njegove moi.

U jednom rukopisu Chretienove obrade prie o Gralu, Parsifal kae da je roen u "Scaudoneu" ili "Sinadonu", u nekom mjestu koje je pisano na vie naina, no nalazilo se u planinskom kraju. Wolfram kae da je Parsifal doao iz "Waleisa". Znanstvenici su Waleis tuma ili kao Wales, a Sinadon kao Snowdon ili Snowdonia. Ako je tome tako, onda se javljaju neke nerazjanjive nedoumice, jer nam, kako je primijetio jedan znanstvenik, "zemljopisne karte krivo pokazuju". Likovi se kreu od Waleisa do Arthurova dvora u Nantesu, kao i do drugih mjesta u Francuskoj, a da pri tome ne prelaze nikakvu vodu. Kreu se kopnom, kroz krajeve iji stanovnici govore francuski. Je li Wolframova topografija bila pogrena, ili Waleis moda nije bio Wales. Dva znanstvenika su ukazala da je to ime moglo biti i Valois, francuska pokrajina sjeveroistono od Pariza, iako u njoj nema pla nina, kao ni krajolika koji odgovaraju Wolframovim opisima. Po stoji jo jedno mjesto gdje je mogao biti Waleis, a to je planinski kraj koji se slae s drugim Wolframovim topografskim opisima i iji stanovnici doista govore francuski. To je pokrajina Valais u vicarskoj, na obali jezera Leman, istono od eneve. To bi znailo da Parsifalov zaviaj nije bio niti Wales, niti Valois, ve Valais, a rodno mjesto Si nadon nije bio Snowdon ni Snowdonia, ve Sidonensis, glavni grad pokrajine Valais. Danas se Sidonensis, glavni grad pokrajine Valais zove Sion. Wolfram tvrdi, dakle, da se Arthurov dvor nalazi u Bretanji. Ako je Parsifal, po svemu sudei, roen u vicarskoj, to je s gralskom obi telji i gralskim zamkom? Wolfram nam nudi odgovor u svom najambi cioznijem, nedovrenom djelu pod nazivom Mladi Titurel (Der Junge Titurel), gdje se bavi ivotom Titurela, Anfortasovog oca, prvog gra ditelja gralskog zamka. Mladi Titurel puno je odreeniji u rodoslovnim pojedinostima, kao i u opisu dimenzija, sastavnih dijelova, materijala i konfiguracije gralskog zamka, gdje, primjerice, spominje krunu kapelicu koja je nalik templarskima. Sam zamak smjeten je u Pirenejima. Wolram je ostavio jo jedno nedovreno djelo, pjesmu poznatu pod nazivom Willehalm, iji je glavni junak Guilleme de Gellone, merovinki vladar kneevine koja se u devetom stoljeu prostirala s jedne i druge strane Pireneja. Kae se da je Guilleme bio povezan s gralskom obitelji. ini se da je on jedini junak iz Wolframovih djela

iji se povijesni identitet moe stvarno ustanoviti, iako nas je zapre pastila i Wolframova preciznost pri opisivanju nepoznatih lica. to smo se due bavili njime, inilo nam se sve vjerojatnijim da on pri povijeda o stvarnoj skupini ljudi koja je u povijesti bila stvarna i meu kojima je moda bio i Guilleme de Gellone. Taj zakljuak nam se jo vie nametao samim Woframovim priznanjem da neto skriva, da Parsifal i druga njegova djela nisu puke romanse, ve i posvee ni spisi, riznice tajni.

Gral i kabala
Perlesvaus nas upuuje da je Gral, jednim svojim dijelom, neka vrsta iskustva. Priajui nam o ljekovitim svojstvima Grala i njegovoj moi da osigura dugovjenost, Wolfram ukazuje i na plod iskustva i na neku vrstu simbolike, na stanje duha ili stanje postojanja. Nema sum nje da je na jednoj razini Gral neka vrsta iskustva koje bi se dananjim rjenikom opisalo kao "preobraaj", ili "izmijenjena stanja svijesti". To bi se moglo opisati i kao "gnostiko iskustvo", "mistino iskustvo", "prosvjetljenje", ili "sjedinjenje s Bogom". elimo li biti jo odre eniji, moemo iskustvenu stranu Grala smjestiti u sasvim posebno okruje. To okruje je kabala i kabalistika misao. Ta je misao zacije lo bila "u ozraju" vremena kada su nastajale romanse o Gralu. U Toledu je postojala uvena kola kabale, a navodno je i Kyot upra vo tamo uo za Gral. Postojale su i druge kole, naprimjer u Geroni i Montpellieru, kao i u drugim mjestima na jugu Francuske, a teko moemo kao sluajnost prihvatiti injenicu da je i u Troyesu postojala takva kola. Ustanovljena je 1070. godine, vrijeme Godfroija de Bouillona, a na elu kole je bio neki Rashi, jedan od najpoznatijih sred njovjekovnih kabalista. Ovdje je nemogue dovoljno rei o kabali ili o kabalistikoj misli, a mi emo izdvojiti samo najvanije kako bi se mogla shvatiti veza izmeu kabale i romansi o Gralu. Kabala se, ukratko, moe opisati kao idovski ezoterizam, praktina psiholoka metodologija u potpu nosti idovskog podrijetla, zamiljena u svrhu poticanja dramatinog preobraaja svijesti. U tom smislu na kabalu se moe gledati kao na idovsku protuteu slinim metodama ili disciplinama koje poznaju hindu, budizam i tao, naprimjer, neki oblici joge ili zena.

Poput svojih istonjakih uzora, kabalistika znanost podrazumi jeva niz obreda, sloeni slijed posveenih iskustava koja vode prema korjenitim izmjenama svijesti i spoznaje. Smisao i vanost takvih izmjena predmet su raznih tumaenja, no samo postojanje psiholokog fenomena nije sporno. Jedan od najvanijih "stupnjeva" kabalistikog posveenja naziva se tiferet. Tiferet je stanje u kojem se nadilazi oblike i prelazi u bezlije, ili, kako bismo mi danas rekli, "nadilazi svoj ego". Ako se izrazimo simboliki, to se stanje sastoji od neke vrste rtvene "smrti", "smrti" ega, svakog osjeaja posebnosti i izdvo jenosti, ali i ponovnog roenja ili uskrsnua u novoj dimenziji sve obuhvatnog jedinstva i sklada. U kranskom prilagoavanju kabale tiferet je povezan s Isusom. Srednjovjekovni kabalisti su uvoenje u tiferet vezivali s nekim odreenim simbolima. Meu tim simbolima su bili pustinjak, vodi ili mudri starac, velianstveni kralj, dijete i rtvovani bog. S vre menom su se poeli koristiti i drugi simboli kao, naprimjer, odsjeena piramida, kocka i ruin kri. Odnos ovih simbola s romansama o Gralu dovoljno je jasan. U svakoj romansi o Gralu nalazi se jedan star i mudar pustinjak, koji je esto Parsifalov stric, i on je duhovni predvodnik. U Wolframovoj romansi Gral kao "kamen" lako moe odgovarati kocki, a u Perlesvausu raznolikost pojavnih oblika Grala gotovo potpuno odgovara simbolima tifereta. Tako u Perlesvausu nalazimo kljunu sponu izmeu iskustava tifereta i Grala.

Igra rijei
Uspjeli smo, dakle, prepoznati iskustvenu razinu Grala i sasvim je tono povezati s kabalom. To je pretpostavljenu kransku prirodu Grala podarilo jo jednim naizgled neskladnim idovskim imbeni kom. No bez obzira na iskustvenu razinu Grala, postojale su i druge razine, povijesna i rodoslovna, koje nismo smjeli zaobii, a upravo je to bilo od najvee vanosti za nau priu. Uvijek smo ponovo u romansama o Gralu nalazili obrasce svje tovne naravi izvan svake mistinosti. Uvijek se ponovo pojavljivao neiskusni vitez kojega bi nakon niza iskuenja uputili u neku velian stvenu tajnu. Takvu je tajnu uvijek iznova brino uvao neki Red, po svom sastavu oito viteki. Ta je tajna uvijek bila vezana uz odre-

enu obitelj, a glavni bi junak, nakon to se srodio s obitelji i/ili za hvaljujui svome podrijetlu, postajao je gospodarom Grala, kao i svega to je s njime bilo u vezi. inilo nam se da smo se na ovoj razini bavili neim to je povijesno bilo mogue. ovjek moe postati gospo dar zamka ili voa skupine ljudi, kao to moe stei i nasljedstvo. Me utim, ovjek ne moe zagospodariti iskustvom, niti ga naslijediti. Nakon bavljenja romansama o Gralu, ustanovili smo da se one bitno oslanjaju na podrijetlo, rodoslovlje, lozu i nasljee, pa smo se upitali ima li to kakve vanosti? Je li bitno to se loza i rodoslovlje o kojemu govorimo, preklapaju u nekim kljunim tokama s rodo slovljima kue Anjou, primjerice Guillema de Gellonea i Godfroija de Bouillona? Moe li se misterij vezan za Rennes-le-Chateau i Sionski priorat na neki nain povezati sa zagonetnim predmetom koji se naziva sveti Gral? Jesmo li, zapravo, idui Parsifalovim stopama i sami krenuli u nau vlastitu potragu za Gralom? Svi su dokazi upuivali da je to zaista mogue, a ono to smo na knadno ustanovili konano je prevagnulo u korist takvog zakljuka. U nizu ranijih rukopisa Gral su nazivali "Sangraal", a i poslije ga Malory naziva "Sangreal", pa je vjerojatno jedan od tih oblika bio izvoran. Postoji mogunost da je ta rije poslije na pogrenom mjestu razdvojena, to drugim rijeima znai da "Sangraal" ili "Sangreal" moda nije trebalo razdijeliti u "San Graal" ili "San Greal", ve u "Sang Raal" ili "Sang Real". U dananje vrijeme to bismo napisali Sang Royal, dakle Kraljevska krv. Ovakva igra rijeima moe povesti daleko, ali ne i do krajnjeg zakljuka. Ipak, kad to poveemo sa stalnim isticanjem rodoslovlja i loze, ostaje malo mjesta sumnji, a upravo uobiajena asocijacija, kale u kojem je sauvana Isusova krv, osnauje takvu pretpostavku. Ovim slijedom ini se jasnim da se Gral, na neki nain, odnosi na krv i krvnu lozu. To nam postavlja nova pitanja: na iju krv se odnosi i na iju krv nu lozu?

Izgubljeni kraljevi i Gral

Romanse o Gralu nisu bile jedina djela te vrste koja su imala svoju publiku krajem dvanaestoga i poetkom trinaestoga stoljea. Nastalo je i mnotvo drugih, kao Tristan i Izolda i Erik i Enida, a neke od

njih je ispjevao Chretien, kao i razni Wolframovi suvremenici, kao naprimjer Gottfried Strasburki i Hartmann von Aue. U tim romansama nije se spominjao Gral, no bile su smjetene u isto mitsko-povijesno razdoblje kao i romanse o Gralu, jer uglavnom govore o Arturu. Otprilike se moe odrediti da je Artur ivio krajem petog i poetkom estog stoljea, u vrijeme kad je merovinki uspon u Galiji bio na vrhuncu, pa je Artur bio gotovo Klovisov suvremenik. Ako se naziv Ursus - "medvjed" - povezivao uz merovinku kraljevsku lozu, ime "Artur", to takoer znai "medvjed", moglo je nastati kao rezultat pokuaja da se slino dostojanstvo prenese na britanskoga kralja. Pisci iz razdoblja kriarskih pohoda pridavali su veliku vanost merovinzima, pa je upravo njihovo doba posluilo kao pozadina romansama koje nisu bile vezane ni s Arturom, ni s Gralom. Jedno od takvih djela je njemaki nacionalni ep, Pjesma o Nibelunzima, koji je u devetnaestom stoljeu obilato koristio Richard Wagner za svoj velianstveni operni ciklus Prsten Nibelunga. To glazbeno djelo, kao i pjesma iz koje je nastalo, smatraju se u cjelini plodovima mate. Ipak, Nibelunzi su bili njemako pleme i doista su ivjeli krajem merovinkog razdoblja, a imena koja se u pjesmi pojavljuju, naprimjer Sigmund, Sigfrid, Siglinda, Brunhilda i Krimhilda, merovinkoga su podrijetla. Cijeli niz zbivanja koja se opisuju u pjesmi odvijaju se usporedno sa zbivanjima iz merovinkog razdoblja, a mogue je i da govore upravo o njima. Iako nije povezana s Arturom ili Gralom, Pjesma o Nibelunzima svjedoi o snanom utjecaju merovinkoga razdoblja na matu pjes nika dvanaestog i trinaestog stoljea. ini se kao da su o toj epohi znali neto vrlo vano, to je kasnijim piscima i povjesniarima proma knuto. Danas se znanstvenici slau da se romanse o Gralu, kao i Pjesma o Nibelunzima, odnose na merovinko razdoblje. Djelomice se taj zakljuak ini oitim s obzirom na istaknutu Arturovu povijesnu ulogu. Meutim, postoje i smjernice samih romansi o Gralu. Potraga za svetim Gralom (Queste del Saint Graal), napisana izmeu 1215. i 1230. godine, jasno kazuje da su se dogaaji prie o Gralu zbili tono 454 godine nakon Isusovog uskrsnua. Ako pretpostavimo da je Isus umro 33. godine, to bi znailo da se pria o Gralu zbivala 487. godine po Kr., u vrijeme procvata merovinke vladavine, samo de vet godina prije Klovisovog krtenja.

Nema dakle nieg novog ni neobinog u povezivanju romansi o Gralu s merovinkim razdobljem, meutim imali smo osjeaj da smo neto preskoili. Zbog Artura je teite postavljeno na Britaniju i upra vo zbog toga nismo odmah povezali Gral s merovinkom dinastijom. Wolfram uporno tvrdi da se Arturov dvor nalazi u Nantesu i da se zbi vanja u njegovoj pjesmi odvijaju u Francuskoj. Isto se tvrdi i u Po trazi za Svetim Gralom, a spomenuli smo ve srednjovjekovne predaje koje kazuju da Gral nije u Britaniju donio Josip iz Arimateje, ve da ga je Marija Magdalena donijela u Francusku. Razmiljali smo nisu li tumai Gralskih romansi pogreno dali prvenstvo Britaniji, jer su se zbivanja romansi, ini se, odnosila na europski kontinent, tonije na Francusku. Posumnjali smo da se Gral, "kraljevska krv", odnosio na kraljevsku krv merovinke dinastije, krv koja se smatrala svetom i za koju se vjerovalo da je obdarena magijskim ili udotvornim moima. Posumnjali smo da su romanse o Gralu jednim dijelom simboliki ili alegorijski prikazale neka zbivanja merovinkog razdoblja. Moda smo se tijekom istraivanja susreli s nekima od tih dogaaja? Brane veze s nekom istaknutom obitelji, koje su, pod velom vremena pota knule legende to prate dvostruko Merovehovo podrijetlo? Moda predstavljanje tajnog nastavka merovinke krvne loze u Gralskoj obi telji - les roisperdus ili "izgubljeni kraljevi" - u vrletima i piljama Razesa? Moda je to bilo progonstvo te iste loze u Englesku krajem devetog i poetkom desetog stoljea? Tajne, uzviene veze dinastija koje su merovinkom stablu, kao i onome gralske obitelji, donijele plod Godfroijem de Bouillonom i kuom Lorraine? Moda su legen darnog Artura iz ljetopisa Geoffreya of Monmoutha samo preuzeli pisci o Gralu i preobliili ga u nositelja potpuno razliite i skrivene tradicije? Ako je tako, to objanjava zato su templari, koje je Sionski priorat osnovao kao uvare merovinke krvne loze, proglaeni za uvare Grala i gralske obitelji. Ako su gralska obitelj i merovinka krvna loza jedno te isto, templari su zaista bili uvari Grala i to otpri like u vrijeme kada su nastajale romanse o Gralu. Stoga, za njihovu nazonost u romansama o Gralu nije bilo vremenske prepreke. Ova je hipoteza bila primamljiva, no poticala je jo jedno veoma znaajno pitanje. Radnje romansi o Gralu moda su bile smjetene u merovinko razdoblje, ali one su sasvim izravno vezivale Gral za

poetke kranstva, za Isusa, Josipa iz Arimateje i Mariju Magdalenu. Romansa Roberta de Borona ide jo dalje, gdje se kae da je Galahad sin Josipa iz Arimateje, a identitet vitezove majke ostaje nepoznat. U Potrazi za Svetim Gralom Galahad je izdanak kue Davidove i poistovjeen je s Isusom. Neki pak znanstvenici naega vremena kau da je ime Galahad izvedeno iz imena Gilead, koje se smatra Isusovom mistikom oznakom. Ako je Gral bio izjednaen s merovinkom krvnom lozom, kakva je bila veza s Isusom? Zato je neto toliko tijesno povezano s Isusom bilo povezano i s merovinkim razdobljem? Kako uskladiti vremenske razlike izmeu neega to je toliko vezano uz Isusa i zbivanja nakon najmanje etiristo godina? Kako je Gral mogao imati veze i s merovin kim razdobljem i s neim to je Josip iz Arimateje donio u Englesku ili Marija Magdalena u Francusku? Takva su se pitanja pojavljivala i na simbolikoj razini. Gral je na neki nain vezan za krv. Vjerovalo se da je Gral bio posuda u kojoj je bila Isusova krv, pa za tu izravnu veza s krvlju nije bilo nuno podi jeliti rije "SaanGral" ili "Sangreal". Kakvu je to vezu moglo imati s Merovinzima? Zato je to bilo povezano ba s njima tijekom kriar skih vojni, kad su merovinki vladari nosili krunu Jeruzalemskog kraljevstva i bili pod zatitom reda Hrama i Sionskog priorata? Romanse o Gralu istiu vanost Isusove krvi, a istiu takoer i neko podrijetlo. Kad znamo da je gralska obitelj dosegnula svoj vr hunac s Godfroijem de Bouillonom, ini se da je to bilo povezano i s merovinkom krvlju. Je li postojala neka veza izmeu tih tako oito neskladnih imbeni ka? Je li Isusova krv na neki nain bila u vezi s kraljevskom krvlju Merovinga? Je li taj rod vezan uz Gral, koji je stigao u Zapadnu Europu vrlo brzo nakon Raspea mogao biti u vezi s podrijetlom Merovinga?

Potreba za sintezom
Na ovome smo mjestu zastali da vidimo s ime raspolaemo. Sve to smo imali vodilo nas je u jednom neizbjenom smjeru. Pitali smo se zato znanstvenici nisu nikada prije ispitali sva ova svjedo anstva? Sve je to stoljeima bilo dostupno, no koliko nam je bilo poznato, nitko prije nas nije iz svih tih podataka pokuao izvesti ova-

kve zakljuke. Bez obzira to ih je teko dokazati, ti zakljuci nam se ine vrlo oitima. Nekoliko stotina godina prije, takvi zakljuci ne bi bili doputeni, a njihovo objavljivanje bilo bi otro kanjeno. Posljednjih dvjesto godina takva opasnost nije postojala, no usprkos tome nitko nije sve ove djelie mozaika sloio u cjelinu. Shvatili smo da odgovor na sva ta pitanja nudi vrijeme u kojem ivimo, kao i danas uvrijeeni nain miljenja. Nakon "prosvjetitelj stva" osamnaestoga stoljea, kultura i svijest Zapada usmjereni su vie prema analizi, nego prema sintezi. Takva, sve ua specijalizaci ja rezultirala je podjelom znanja na fakultetima u zasebne "disci pline". Razliita podruja u koja je nae istraivanje prodrlo bila su prethodno vrlo dobro istraena, no ti su ih strunjaci neovisno istrai vali. Vrlo je malo znanstvenika pokualo uspostaviti vezu vlastitog podruja interesa s drugima, bez obzira to su se i predmeti i razlozi prouavanja nesumnjivo preplitali. Strunjaci su esto sumnjiavi prema radovima s drugih polja, kao i prema drukijim pristupima i esto ih znaju odbaciti ili proglasiti nevanim. ire postavljeno, inter disciplinarno istraivanje, esto zaslui obeshrabrujui sud i ocjenu da je odvie spekulativno. Napisane su mnogi radovi o gralskim romansama, o njihovim iz vorima i razvitku, kulturnom utjecaju, kao i o njihovoj knjievnoj vrijednosti. Napisano je takoer mnogo dobrih, ali i loih studija o templarima i kriarskim pohodima. Vrsni povjesniari vrsto su se oslanjali na niz injeninih zapisa i dokumenata, a gralske romanse su odbacivali kao plod mate, kao usput nastali "kulturni fenomen" jednog razdoblja. Kad bi se takvom povjesniaru ponudila mogunost da romanse o Gralu sadre moda i neto povijesne istine, to bi bilo ravno krivovjerju, bez obzira to je Schliemann prije vie od stotinu godina otkrio poloaj Troje upravo paljivim itanjem Homera. S druge strane, razni okultni pisci su pristrano pripisivali legenda ma doslovnu vjerodostojnost i tvrdili da su templari, na neki mistian nain, bili uvari Grala, bez obzira to je Gral zapravo bio. Nijedna ozbiljna povijesna studija nije pokuala uspostaviti takvu vezu. Na templare se gledalo kao na povijesnu injenicu, a na Gral kao na plod mate, pa se mislilo da to dvoje nije mogue spojiti. Romanse o Gralu su zanemarili znanstvenici i povjesniari razdoblja u kojemu su nastale, pa nas ne mora uditi to ih ni poslije nisu ozbiljnije ra-

zmotrili. Strunjaku za merovinko razdoblje nije palo na um posum njati da bi romanse o Gralu mogle ikako rasvijetliti predmet njegova prouavanja, ako je uope ita znao o tim romansama. Ipak, nije li ozbiljan propust to znanstvenici koji su prouavali merovinko ra zdoblje nisu nigdje ak ni spomenuli legende o Arturu, iako znamo da se one vremenski odnose upravo na razdoblje za koje ti isti ljudi slove kao struni? Povjesniari nisu bili spremni uspostaviti takve veze, no isti takvi su bili i prouavatelji Biblije. Tijekom posljednjih desetljea pojavila se lavina knjiga u kojima su Isusa predstavljali kao pacifistu, mistika, budistu, arobnjaka, revolucionara, homoseksualca, pa ak i kao gljivu. No usprkos obilju raznih podataka o Isusu, nama nije poznato da je netko povezao Isusa s Gralom. Zato bi se strunjak za biblijsku povi jest zanimao za romantine romanse koje su nastale u Zapadnoj Europi tisuu godina poslije? Teko im se moglo uiniti moguim da bi romanse o Gralu na bilo koji nain mogle pojasniti tajne Novog zavjeta. Ipak, stvarnost, povijest i saznanja ne mogu se dijeliti i raspore ivati shodno proizvoljnosti ljudskoga uma. Do pisanih dokumena ta je uvijek teko doi, a znamo da usmena predaja moe opstati i preko tisuu godina, da bi se pojavila u pisanom obliku i tako pojasni la ranija zbivanja. Irske sage, danas nam mogu mnogo rei o prijelazu iz matrijarhata u patrijarhat u to doba u Irskoj, a bez Homerovog djela nitko ne bi znao za opsadu Troje, iako ga je napisao mnogo kasnije. Roman Rat i mir moe nam rei o Rusiji za vrijeme Napoleona vie od mnogih povijesnih knjiga, a napisan je pedeset godina poslije. Svaki savjestan istraiva mora, poput detektiva, slijediti svaki trag na koji naie, koliko god se moda inio nevjerojatnim. Ne bismo smjeli gradivo odbacivati a priori, dok ga ne provjerimo, samo zato jer nas usmjerava na moda nepoznato podruje. Zbivanja afere Water gate rekonstruirana su iz mnotva naoko nepovezanih dijelova, a ni jedan zasebice nije se inio osobito vanim. Tadanjim istraiteljima izgledalo je da sitne podvale ne mogu imati veze s vanim stvarima, ba kao to se nemoguim inila veza romansi o Gralu s Novim zavjetom. Ipak, afera Watergate zbivala se u jednoj zemlji i u vrlo kratkom vre menskom razdoblju, dok nae istraivanje obuhvaa cijelu Zapadnu kulturu u vremenskom rasponu od dvije tisue godina.

Interdisciplinarni pristup odabranom gradivu ini se neophodnim, jer prua mogunost prilagodbe, laku pokretljivost kroz razliite discipline, u prostoru i vremenu. Morali bismo biti sposobni vladati podacima u naporu da poveemo ljude, zbivanja i pojave koji se ine meusobno nepremostivo udaljenima. Mora postojati nain kretanja, po potrebi, iz treeg u dvanaesto, iz sedmog u osamnaesto stoljee, slijedom najrazliitijih izvora, ranih crkvenih tekstova, romansi o Gralu, merovinkim zapisima i ljetopisima kao i tekstovima koje su pisali slobodni zidari. Tek sposobnou sinteze i jedino tim putom moemo prepoznati osnovni slijed, jedinstvo i cjelovitost koji se na laze u biti svakog povijesnog problema. Takav pristup nije osobito nov, niti osobito sporan. To bismo mogli usporediti pokuaju da se preispitivanje nekih dogmi suvremene Katolike crkve, kao to su Bezgreno Zaee ili sveeniki celibat, iskoristi za izuavanje prvo bitnog kranstva. Vrlo slinim postupkom mogu se upotrijebiti romanse o Gralu za poneko razjanjenje u Novom zavjetu, u traenju odgovora tko je bio Isus i o njegovom ivotnom putu. I konano, nije se dovoljno ograniiti samo na injenice. Mora mo moi prepoznati do kojih su posljedica dovele neke injenice, jer se te posljedice stoljeima pojavljuju kao mitovi i legende. Tono je i da se na taj nain, predajom, injenice mogu i izmijeniti, poput jeke u kanjonu, no ako se ne zna odakle glas dopire, takav odjek e ipak pokazati smjer kojim ga valja potraiti. injenice su nalik kameniima potonulima u jezero povijesti. Oni nestaju brzo i esto bez traga, ali u svom padu prave valove koji paljivom promatrau omoguuju da ustanovi gdje su pali. Voeni takvim tragom moemo zaroniti, baciti mreu ili initi to mislimo da je potrebno, jer su nas ti valii uputili u traganje onoga to se smatralo nestalim. U ovom trenutku postalo nam je jasno da je sve to smo do tada prouili bio tek skup takvih valia koji bi nas paljivim praenjem mogao uputiti na kamen koji je baen u mirne vode povijesti prije dvije tisue godina.

Hipoteza
Marija Magdalena zauzela je vano mjesto tijekom naega istrai vanja. Neke srednjovjekovne legende kau da je ona donijela sveti Gral - ili "kraljevsku krv" u Francusku. Gral je blisko povezan s

Isusom. On se barem na jednoj svojoj razini odnosi na neki nain na krv, a jo odreenije moemo rei da se odnosi na jednu krvnu lozu i podrijetlo. Romanse o Gralu najveim se dijelom zbivaju za merovinkih vremena, no ipak nisu nastale sve dok Godfroi de Bouillon, kojega su zamiljali kao izdanak Gralske obitelji, a koji je bio stvarni izdanak Merovinga, nije ustolien, na svaki nain osim imenom, kao kralj Jeruzalema. Da smo se bavili nekim drugim, naprimjer Aleksandrom ili Julijem Cezarom, a ne Isusom, ovakvi bi sitni dokazi po svoj prilici doveli do nekog bljetavog i oitog zakljuka. Ipak, bez obzira to smo se bavili Isusom dopustili smo si jedan takav zakljuak, usprkos tome to je i proturjean i bombastian. Iskuali smo taj zakljuak kao pokusnu hipotezu. Postoji mogunost da je Marija Magdalena, ta nejasna ena iz evanelja, bila Isusova ena. Mogue je i da je njihova zajednica stvo rila potomstvo. Moda je Marija Magdalena nakon Razapinjanja, s barem jednim djetetom, kriomice otila u Galiju, gdje su tada postojale idovske zajednice u kojima je mogla pronai utoite. Moda je, dakle, postojala nasljedna krvna loza podrijetlom izravno od Isusa. Moda se ta krvna loza, vrhunaravna sang real, nakon toga produavala kao netaknuta i nepoznata etiri stotine godina, to za vanu lozu nije dugako razdoblje. Moda su se dogodili dinastiki brakovi sa idovskim obiteljima, ali i s Rimljanima i Vizigotima. A moda se u petom stoljeu Isusova krv srodila s kraljevskom lozom Franaka i tako stvorila merovinku dinastiju. Kad bi ovako slabo postavljena hipoteza bila tona, to bi pojasnilo niz imbenika tijekom naega istraivanja. Postao bi jasan vaan poloaj koji se pridavao Mariji Magdaleni, kao i njena kultna vanost tijekom kriarskih pohoda. Razjasnila bi se i svetost koja se vezivala uz Merovinge. Pojasnilo bi se legendarno Merovehovo roenje u kojemu je prikazan kao dijete s dva oca, od kojih je jedan simbolian morski stvor iz prekomorja, morski stvor kojega se, kao i Isusa, moglo izjednaiti s mistikom ribom. Pojasnio bi se sporazum Rimske crkve s Klovisovom lozom, jer se savez s Isusovim potomcima ini posve naravnim Crkvi osnovanoj u njegovo ime. Time se pojanjava i naiz gled pretjerana briga oko umorstva Dagoberta II, jer je onda Crkva kriva ne samo za umorstvo kralja, ve i, prema svojim naelima,

umorstvo Boga. To, dakle, pojanjava i pokuaj da povijest zaboravi Dagoberta, kao i opsjednutost Karolinga eljom da kao kraljevi Sve tog Rimskog carstva prisvoje merovinko podrijetlo. Krvna loza koja potjee od Isusa, a vodi preko Dagoberta objasnila bi i pojavu gralske obitelji u romansama o Gralu, njenu tajnovitost i uzvien poloaj, spolno nemonog Kralja ribara koji nije sposoban vladati, kao i nain na koji je Parsifal postao vladarom Gralskog zam ka. Na taj bi se nain konano pojasnilo i tajanstveno podrijetlo Godfroija de Bouillona, Lohengrinova sina ili unuka, ili Parsifalova praunuka, koji je i izdanak gralske obitelji. Ako je Godfroi podrijet lom sezao do Isusa, pobjedonosno osvajanje Jeruzalema u tome slu aju nije bilo samo spaavanje Svetoga groba iz ruku nevjernika. Godfroi je u tom sluaju potraivao svoje vlastito, pravedno nasljee. Ve smo ustanovili da su brojne pripomene o uzgoju vinove loze, koje su se esto pojavljivale tijekom istraivanja, predstavljale za pravo veze meu dinastijama. Temeljem ove nae hipoteze sada se ini da je uzgoj vinove loze simboliki prikazao nain kojim je pro duena Isusova loza. Isus je esto bio predstavljen kao okot vinove loze, a na jednim izdubljenim vratima Isus je bio prikazan i kao grozd. Ta vrata su se nalazila u Sionu, u vicarskoj. Ovaj hipotetiki scenarij inio nam se logiki dosljedan i izazovno privlaan. U tom asu, bio je takoer i lien vrstih temelja. Premda su se na taj nain pojasnila mnoga pitanja, scenarij sam za sebe nije mogao stajati. Bilo je u njemu jo uvijek previe praznina, nedosljed nosti i nepravilnosti i nepovezanih sljedova. eljeli smo utvrditi postoje li neki stvarni dokazi koji bi taj scenarij podrali, prije nego to ga ozbiljno prihvatimo. Pokuavajui pronai nove dokaze, poe li smo prouavati evanelja, povijesno okruje Novoga zavjeta i spise prvih crkvenih otaca.

1 2 .

POGLAVLJE

Kralj sveenik koji nikad nije vladao

ada danas ljudi spomenu kranstvo, pri tome misle na sasvim odreenu, dosljednu i usklaenu religiju. Ipak, dobro znamo da to uope nije tako. Kao to je openito poznato, kranstvo se razvilo u vie smjerova, pa tako postoji Rimokatolika crkva, kao i Anglikan ska crkva, koju je osnovao Henrik VIII. U krilu protestantizma posto je i druge skupine, od izvornog luteranizma i kalvinizma, nastalih u esnaestom stoljeu, do nekih nedavno osnovanih skupina, kao to je, naprimjer, unitarijanizam. Postoji i mnotvo "ekstremnih" ili "evangelistikih" vjerskih zajednica, poput Adventista sedmog dana ili Jehovinih svjedoka, kao i sasvim suvremene sljedbe i kultovi, poput Djece Boje i Crkve ujedinjenja preasnog Moona. Kad pogledamo taj zastraujui raspon, od vrsto dogmatskih i konzervativnih, do onih posve radikalnih i ekstatinih uvjerenja, postaje teko odrediti na emu se zapravo temelji kranstvo.

Ako uope postoji jedan imbenik kojeg moemo izdvojiti u ra spravi o kranstvu, imbenik koji doista povezuje raznorodne i meu sobno udaljene kranske vjeroispovijesti, to je Novi zavjet, i poseban poloaj u koji Novi zavjet stavlja Isusa razapinjanjem i uskrsnuem. Ukoliko netko i ne eli pristati na doslovnu i povijesnu istinitost tih zbivanja, samo prihvaanje simbolike vanosti tih zbivanja dovoljno je da se netko, openito govorei, smatra kraninom. Dakle, ako postoji imalo jedinstva u fenomenu koji se naziva kr anstvo, ono se nalazi u Novom zavjetu, posebno u prikazima Isusa koji se nazivaju etiri evanelja. Ti se tekstovi smatraju najistinitijima koji postoje i mnogi ih krani prihvaaju kao cjelovite i nepobitne.

Od ranog djetinjstva poinjemo vjerovati u "priu" o Isusu, onako ka ko je sauvana u etiri evanelja i ona je, ako i nije Bogom nadahnuta, sasvim neopoziva. etvorica evanelista se smatraju nepogreivim oevicima koji su meusobno potkrijepili i potvrdili svjedoanstva. Usprkos tome, malo je ljudi, koji danas sebe smatraju kranima, svje sni injenice da se ta etiri evanelja, osim to su proturjena, meu sobno na nekim mjestima i prilino razliita. U narodnoj predaji Isusovo podrijetlo i njegovo roenje dovoljno su dobro poznati, meutim, evanelja, na kojima se ta predaja temelji, znatno su manje odreena u tom pitanju. Samo dva evanelja, Matejevo i Lukino, kazuju o Isusovu podrijetlu i roenju i u tome se prilino razlikuju. Po Mateju, Isus je bio visoka roda, moda ak i punopravni i zakoniti kralj, preko Salomona potomak Davidov. Po Luki, Isusova obitelj, iako od kue Davidove, bila je neto nieg roda. Ipak, na temelju Markova izvjea nastala je predaja o "siromanom stolaru". Ova dva rodoslovlja, koja smo naveli, toliko su neskladna da bi se lako mogla odnositi na dvije razliite osobe. Evanelja se ne razlikuju samo po pitanju Isusovih predaka i ro doslovlja. Po Luki, Isusa su po roenju posjetili pastiri. Po Mateju, po sjetili su ga kraljevi. Po Luki, Isusova je obitelj ivjela u Nazaretu. Kae se da su se od tamo uputili u Betlehem, zbog popisa puanstva, koji se po povijesnim zapisima nikada nije dogodio. U Betlehemu se Isus rodio u siromanim jaslama. Po Mateju, Isusova je obitelj bila dobrostojea i ivjela u Betlehemu, a sam Isus se rodio u kui. Po Ma teju, Herodov progon nevinih tjera obitelj u Egipat, i oni se tek po povratku nastane u gradu zvanom Nazaret. Podaci u svakom od evanelja posve su odreeni i ako pretposta vimo da se popis puanstva doista dogodio, veoma su vjerodostojni. Ipak, podaci u evaneljima se ne podudaraju i to proturjeje je teko obrazloiti. Ne postoji mogunost da obje povijesti, koje se meu sobno razlikuju, budu istinite, kao ni da se dovedu u uzajamni sklad. Htjeli mi to priznati ili ne, moramo prihvatiti injenicu da je barem jedno evanelje krivo, ako moda ne i oba. Evanelja, dakle, ne moe mo smatrati nepobitnima, kad se ona sama meusobno potiru. Duim prouavanjem, uzajamna proturjenost evanelja postaje sve uoljivija. Razilaze se, naprimjer, i oko samog dana razapinjanja. Po Ivanu, razapinjanje se dogodilo dan prije Pashe. Evanelja po

Marku, Luki i Mateju kau da se dogodilo dan poslije Pashe. Evane listi ne dijele ni miljenje o Isusovoj naravi i osobnosti. Njihovi opisi se meusobno vidljivo razlikuju - Luka opisuje blagog Spasite lja nalik jaganjcu, a Matej (10,34) monog i velianstvenog vladara koji kae "Nisam doao da donesem mir, nego ma". Postoji i nesu glasje oko posljednjih Isusovih rijei na kriu. Po Mateju (27,46) i Marku (15,34) te rijei glase: "Boe moj, Boe moj, zato si me os tavio". Po Luki (23,46): "Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj", a po Ivanu (19,30) jednostavno: "Svreno je!". Obzirom na ova nesuglasja, evanelja moemo prihvatiti kao vrlo sporan izvor, a ni u kom sluaju kao konano svjedoanstvo. Evane lja ne predstavljaju savrenu rije Boga, a ukoliko predstavljaju, onda su te rijei bez puno ustezanja cenzurirane, promijenjene i ponovo napisane ljudskom rukom. Moramo znati da je Biblija, Stari i Novi zavjet, tek izbor djela, po mnogo emu proizvoljan, i da su u Bibliju vrlo lako mogli biti ukljueni mnogi drugi tekstovi i knjige. Knjige koje nedostaju nisu se "zagubile", ve su bile namjerno izostavljene. Godine 367. po Kr. je biskup Atanazije Aleksandrijski sastavio popis djela koja je trebalo ukljuiti u Novi zavjet. Taj je popis ovjeren Cr kvenim saborom u Hiponu 393. i ponovo na saboru u Kartagi etiri godine poslije. Na tim skupovima postignut je dogovor o tom izboru, neka su djela sabrana i uobliena u Novi zavjet kakav danas poznaje mo, no neka djela su pri tome zanemarena. Nije jasno kako se takav postupak pri odabiru mogao smatrati konanim i kako su crkveni zborovi mogli nepogreivo odluiti koje knjige spadaju u Bibliju, a koje ne. To pitanje je posebno vano ako su neke od izostavljenih knji ga bile povijesno vjerodostojne. Ovakvom, kakvom je danas znamo, Biblija nije plod samo proi zvoljnog odabira, ve je ona poslije bila podlona temeljitoj cenzuri i preradi. Godine 1958. je profesor Morton Smith, s Univeziteta Columbia, otkrio u nekom samostanu u okolici Jeruzalema pismo u kojem se nalazio dio evanelja po Marku, koji je nedostajao. Taj dio nije bio izgubljen, ve je, kako se ini, namjerno izostavljen na poti caj ili izriit zahtjev aleksandrijskog biskupa Klementa, koji je bio jedan od najuvaenijih otaca rane Crkve.

ini se da je Klement primio pismo od nekog Teodorika, koji se alio na gnostiku sljedbu, karpokratovce. Ti karpokratovci su tu maili neke dijelove Evanelja po Marku u skladu s vlastitim naeli ma, koja se nisu slagala sa stavovima Klementa i Teodorika. Teodorik ih je, kako izgleda, zbog toga napao i o tome izvijestio Klementa. Ovdje donosimo dio pisma kojeg je naao profesor Smith gdje Kle ment odgovara svom ueniku: Dobro si postupio uutkavi neizreciva uenja karpokratijanaca. Jer oni su "zalutale zvijezde" to se spominju u proroanstvima, to lutaju od uskih staza zapovjedi do bezgraninih ponora putenih i tjelesnih grijeha. Diei se svojim znanjem, kako kau, "o dubi nama Sotone", oni ne shvaaju da se i sami bacaju u podzemni svijet tame" i neistina, a hvalei se svojom slobodom, postali su robovima niskih strasti. Takvima se moramo potpuno suprotsta viti, svim sredstvima. Jer kad bi oni i rekli neto istinito, onaj koji istinu ljubi ne bi se smio ak ni tada suglasiti s njima. Jer sve to je istinito nije istina, ni takvu istinu, samo zato to se ini istinitom ljudskom umu, treba pretpostaviti istinskoj istini koja proizlazi iz vjere. Ovo je vrlo neobian iskaz za crkvenog oca. Klement zapravo kae "Ako tvoj protivnik, sluajno, govori istinu, ti se tome mora suprot staviti i lagati kako bi to opovrgnuo". To ipak nije sve. U sljedeem odlomku Klement nastavlja raspravu o Evanelju po Marku i njego voj "zloporabi", to, po njegovu miljenu, ine karpokratovci: Marko je, dakle, tijekom Petrovog boravka u Rimu zapisao (pri kaz) djela Gospodnjih, i nije objavio sve (o njima), niti ukazao na tajna (djela), ve je birao ono to je smatrao najkorisnijim za uzdizanje vjere onih koji se pouavaju. Nakon to je Petar umro kao muenik, Marko je doao ovamo, u Aleksandriju i donio svoje i Petrove zabiljeke, iz kojih je u svoju prvu knjigu prenio ono to je smatrao prihvatljivim za napredovanje pri stjecanju znanja (gnoze). (Tako) je stvorio znatno duhovnije evanelje, na korist onima koji se usavravaju. Uz sve to, on nije objavio to se

ne smije, niti je zapisao hijerofantsko uenje* Gospodinovo, nego je ve napisanim priama dodao jo neke i pri tome je znao da e njihovo tumaenje, poput mistagogije, ** povesti sluatelje ka iskon skom svetitu istine skrivene sa sedam velova. Ukratko, on je sa draj preoblikovao, i pri tome nije bio ni nasilan ni nesmotren. Mislim da je umirui ostavio svoje djelo Crkvi u Aleksandriji, gdje se i danas brino uva i ita samo onima koji ele doprijeti do najskrivenijih tajni. No kako zli dusi stalno smiljaju propast ljudskog roda, Karpokrat je pouen od njih iskoristio mo obmanjivanja i zasunjio starjeinu crkve u Aleksandriji, pa mu je ovaj predao primjerak tog tajnog evanelja. Poslije je to evanelje tumaio po svojim bogohulnim i bludnim naelima i okaljao ga mijeajui iste i svete rijei s potpuno besramnim laima? Klement je otvoreno priznao da postoji vjerodostojno tajno Evane lje po Marku. Ipak, Teodoriku nalae da to porekne: Stoga se njima (karpokratovcima), kako sam ve naveo, ne smije popustiti pri njihovu nastojanju da predoe svoje krivotvorine, niti treba priznati da je ono tajno Evanelje Markovo, ve se to mora porei, ako treba i pod zakletvom. Jer "ne valja sve to je istinito kazivati svim ljudima"? Kakvo je to bilo "tajno evanelje" kojeg je Klementov uenik, po naredbi, trebao porei i koje su karpokratovci "loe tumaili"? Kle ment odgovara na to pitanje i u pismo unosi doslovni prijepis teksta: Neu oklijevati s odgovorima na (pitanja) koja si postavio, suprot stavljajui se krivotvorini rijeima samoga evanelja. Na prim jer, nakon "I bili su na cesti iavi prema Jeruzalemu", pa sve do reenice "Nakon tri dana on e ustati", (u tajnom evanelju) stoji sljedee:
* Hijerofant je tuma, uitelj bogoslovlja u drevnih Grka i Egipana; prvosveenik Demetrin; voditelj starogrkih misterija. ( p. prev.) ** Mistagogija je uvoenje u vjerske tajne, u religiozno arobnjatvo, u misterije. (p.prev)

"Dooe u Betaniju i tamo je bila neka ena, iji brat bijae umro. Pristupivi, pade na koljena pred Isusom i ree mu: 'Sine Davidov, smiluj mi se'. Uenici je ukorie. Isus, rasrdivi se, ode s njom u vrt gdje se nalazio grob i tog se asa iz groba zauo glasan vapaj. Isus pristupi i odvali kamena vrata grobnice. Odmah nakon to je uniao tamo gdje bijae mladi, on posegnu i uze ga za ruku i podigne. A mladi ga s jednim pogledom zavoli i poe moliti da ostane s njime. Nakon to su izili iz grobnice, odoe kui mladievoj, jer ovaj bijae bogat. Nakon est dana Isus mu kaza to da uini, a kad pade no, mladi mu pristupi odjeven u lanenu haljinu preko golog tijela. On ostade s njim cijelu no, jer Isus ga je pouavao tajnama kraljevstva Bojeg. Po svitanju, vratio se na drugu stranu Jordana. '" Ovaj usputni dogaaj ne pojavljuje se u postojeem obliku Evane lja po Marku. Ipak, dogaaj je, u opim naznakama poznat. To je uskrsnue Lazarovo, opisano u Evanelju, po Ivanu. U obradi koju smo upravo naveli, ipak ima nekih vanih razlika. Tu se pojavljuje "glasan vapaj" iz groba, prije nego to je Isus odmakao kamen ili viknuo onome koji je unutra da izie. To navodi na pomisao da taj nije bio mrtav, ime se gubi svaki element uda. Takoer, ini se da je u priu utkano neto vie od onoga to nam nudi prihvaeni prikaz dogaaja s Lazarom iz Evanelja po Luki. Navedeni ulomak svjedoi o nekoj vrsti posebnog odnosa izmeu ovjeka iz groba i ovjeka koji ga je "uskrsnuo". Dananji itatelj je moda u iskuenju da u tome prepozna natruhu homoseksualnosti, a mogue je i da su to prepoznali i karpokratovci, a oni su bili sljedba koja je, izmeu ostalog, teila nadilaenju ulnosti zasienjem tih ula. Profesor Smith misli da je puno vjerojatnije da se cijeli taj dogaaj odnosi na in inicijacije svoj stven nekoj koli misterija, na obrednu, simbolinu smrt i ponovno roenje na nain koji je bio uobiajen na Srednjem istoku tog vre mena. U svakom sluaju, bitno je da se taj dogaaj, i prije navedeni ulo mak ne nalaze u Evanelju po Marku, a jedini spomen Lazara ili neke njemu sline osobe nalazi se u Novome zavjetu jedino u Evan elju po Ivanu. Jasno je, dakle, kako je Klementov savjet prihvatio

ne samo Teodorik, ve i drugi vani ljudi Crkve, pa je cijeli dogaaj s Lazarom u cijelosti uklonjen iz Evanelja po Marku. Evanelje po Marku temeljito je proieno, ali su neke stvari i pridodane. U izvornoj verziji to evanelje zavrava razapinjanjem, pokopom i praznim grobom. U njemu ne stoji prizor uskrsnua, ni ponovni sastanak s uenicima. Postoje, meutim, danas neke Biblije koje sadre gotovo uobiajeni zavretak Evanelja po Marku, u kojem se nalazi i Uskrsnue. Gotovo svi bibliari se danas slau da je taj proireni svretak posljedica dopune izvornom spisu, nastale krajem drugoga stoljea. Evanelje po Marku prua nam primjer svetog spisa, navodno Bogom nadahnutog, kojega su ljudi mijenjali, cenzurirali i preraivali. Navedeni primjeri nisu teorijske naravi, ve su danas meu znanstve nicima dokazani i kao takvi prihvaeni. Pa ako je Evanelje po Marku mijenjano, zato ne bismo mogli pretpostaviti da se i s drugim evane ljima postupalo na slian nain? Nismo mogli prihvatiti evanelja kao konane i nepobitne izvore u svrhu naeg istraivanja, no takoer ih nismo mogli ni odbaciti, jer svakako nisu bila u cijelosti izmiljena i pruala su mogunost za razumijevanje zbivanja u Svetoj Zemlji prije dvije tisue godina. Prihvatili smo se, dakle, paljivijeg prouavanja evanelja, pokua vajui razdvojiti stvarno od izmiljenog, raspoznati istinita zbivanja od neistinitih primjesa. Da bismo to izveli, morali smo se prvo upozna ti s povijesnom stvarnou i prilikama u Svetoj Zemlji u osvit kran skog razdoblja. Evanelja nisu nastala neovisno od svoga okruja. To su povijesni spisi poput Svitaka s Mrtvog mora, Homerovih i Vergilijevih epova, kao i romansi o Gralu. Evanelja su nastala na odreenome mjestu, u odreeno vrijeme, unutar odreene skupine lju di, u okruju odreenih povijesnih imbenika.

Palestina u Isusovo doba

U prvom stoljeu po Kr. Palestina je bila vrlo nemiran dio svijeta. Sveta Zemlja je ve due vrijeme bila optereena dinastikim ra zmiricama, krvavim sukobima i, povremeno, pravim ratovima. Za vrijeme drugog stoljea pr. Kr. privremeno je uspostavljeno vie ili manje jedinstveno idovsko kraljevstvo, kako je zapisano u Staro-

zavjetnim knjigama o Makabejcima. No, zemlja je ve 63. godine pr. Kr. ponovo bila u nemirima i zrela da je netko osvoji. U prvoj polovici stoljea koje je prethodilo Isusovu roenju, Pa lestina je podlegla Pompejevoj vojsci i uspostavljena je rimska vlast. Rimsko carstvo je u to vrijeme bilo preveliko i previe zaokupljeno vlastitim poslovima da bi moglo uspostaviti vlastitu administraciju koja bi osigurala izravno upravljanje. Stoga je Rim postavio na pri jestolje dinastiki niz marionetskih kraljeva, koji su morali stolovati pod okriljem rimske vlasti. To je bila loza Herodijana, arapskog, a ne idovskog podrijetla. Prvi u tom nizu bio je Antipa, koji je preuzeo prijestolje Palestine 63. pr. Kr. Nakon njegove smrti 37. g. pr. Kr., nasljedio ga je njegov sin Herod Veliki, koji je vladao sve do 4. godine pr. Kr. Moramo si predoiti, dakle, stanje slino onom u Francuskoj, za vrijeme uprave vlade iz Vichyja od 1940. do 1944. Moramo si pre doiti osvojenu zemlju i pokoreni narod pod vlau marionetskog reima, koji je mogao opstati jedino pomou vojne sile. Narodu je bilo doputeno zadrati vlastita vjerovanja i obiaje, no vrhovna je vlast pripadala Rimu. Vladalo se u skladu s rimskim zakonima i silom rimskog oruja, ba kako se to zbilo i poslije u Britaniji. Godine 6. po. Kr. prilike su postale zaotrenije. Te godine je ze mlja podijeljena na dvije provincije, Judeju i Galileju. Herod Antipa je postao kraljem Galileje, no Judeja je potpala pod izravnu rimsku vlast i njome je upravljao rimski prokurator sa sjeditem u Cezareji. Rimska je vlast bila okrutna i jednoumna. Kad je Rim preuzeo izravnu vlast nad Judejom, razapeto je odjednom vie od tri tisue pobunje nika. Rimljani su hram opljakali i oskvrnuli, a narod opteretili tekim nametima. Muenja su bila uobiajena, a ljudi su esto i sami sebe ubijali. To se stanje nije poboljalo dolaskom Poncija Pilata, koji je bio prokurator Judeje od 26. do 36. po. Kr. Suprotno slici kakvu nam o njemu nudi Biblija, drugi povijesni izvori kau da je bio okrutan i potkupljiv ovjek koji je stegu, naslijeenu od svoga prethodnika, samo pojaao. Stoga je iznenaujue, barem na prvi pogled, da u Evaneljima nema kritikog suda o Rimljanima, ni spomena o tekom ivotu kojeg su nametnuli. Evanelja gotovo navode na pomisao da su stanovnici Judeje bili spokojni i zadovoljni svojom sudbinom. U stvarnosti ih je malo moglo biti zadovoljno ili spokojno. ido vi su u to vrijeme u Judeji bili podijeljeni na nekoliko sljedbi i pod-

sljedbi. Saduceji su, naprimjer, bili malobrojan i bogat sloj, koji je usprkos ogorenju svojih sunarodnjaka, suraivao s Rimljanima. Po stojala je i napredna skupina, farizeji, koja je u idovstvo unijela mno ge promjene i koja je, usprkos slici koju su o njoj stvorila evanelja, imala stav nepokolebljivog, iako uglavnom pasivnog, otpora. Eseni su bili stroga, mistiki usmjerena sljedba, ija su uenja bila mnogo prostranjenija i utjecajnija nego to im se to priznaje. Osobine mnogih manjih sljedbi povijest nije uspjela zabiljeiti, pa ih je stoga teko odrediti, no korisno je ipak znati za nazireje, kojima je mnogo stoljea prije pripadao Samson, i koji su jo uvijek postojali u Isusovo vrijeme. Postojali su i nazarejci ili nazareni, a taj se naziv vezivao za Isusa i njegove sljedbenike. U Novome zavjetu na grkom jeziku Isus se nazi va "Isus nazarenac", to je na engleski jezik krivo prevedeno kao "Isus Nazareanin" (Jesus of Nazareth). "Nazaren" je rije koja se odnosi na sljedbu, i nema nikakve veze s mjestom Nazaretom. Meu brojnim drugim sljedbama samo je jedna privukla nau osobitu pozornost. Godine 6. po Kr., kada je Rim uspostavio izrav nu kontrolu nad Judejom, jedan farizejski rabin, po imenu Juda Galilejac, osnovao je vrlo ratobornu skupinu koju su sainjavali farize ji i eseni. Postali su poznati pod imenom zeloti, i nisu bili, strogo uzevi, sljedba, ve je to bio pokret kojemu su pripadali lanovi raz nih sljedbi. U vrijeme Isusova djelovanja zeloti su ve preuzeli vanu ulogu u poslovima Svete Zemlje. Njihova djelatnost je inila moda najvaniji dio politikog okruja u kojemu se dogaala Isusova drama. Djelatnost zelota nastavila se nesmanjenom snagom i nakon razapinjana, a oko 44. po Kr. bili su toliko jaki da je neka vrsta oruane pobune postala vjerojatnom. Godine 66. po Kr. izbila je organizira na pobuna protiv rimske vlasti u kojoj je sudjelovala cijela Judeja. Bila je to borba oajnika, ilava, ali i krajnje uzaludna, koja u mnogo emu podsjea na Maarsku 1956. Rimljani su samo u Cezareji izmasakrirali 20000 idova. Za etiri godine rimske legije su osvojile Jeruzalem, razorile ga, te opljakale i unitile tamonji Hram. Usprkos svemu tome planinska tvrava Masada izdrala je u svom otporu jo tri godi ne, pod zapovjednitvom Jude Galilejca. Posljedica pobune u Judeji bio je masovni odlazak idova iz Svete Zemlje. Usprkos tome, ostalo ih je dovoljno za jo jednu pobunu ez-

Karta broj 9. - Palestina u Isusovo vrijeme

deset godina poslije, 132. po Kr. Godine 135. je car Hadrijan donio zakon kojim se protjeruju svi idovi iz Judeje, pa je Jeruzalem postao iskljuivo rimski grad. Naziv grada je izmijenjen u Aelia Capitolina. Isusov ivotni vijek odvijao se, otprilike, tijekom prvih trideset i pet godina velikih nemira koji su trajali vie od 140 godina. Nemiri nisu prestali njegovom smru, ve su potrajali jo stotinu godina, tijekom kojih je kod stanovnika moralo doi do znaajnih psiholo kih promjena i novih potreba, neizbjenih pri dugotrajnom otporu. Jedna od tih izraenih potreba bila je i enja za mesijom koji bi svoj narod oslobodio ropstva. Vezivanje naziva mesija iskljuivo uz Isusa je plod tek povijesnih okolnosti i semantike slinosti. Isusovi suvremenici nikada nisu smatrali mesiju boanskim biem, sama pomisao na takvog mesiju bila je nerazumna i vjerojatno ne zamisliva. Grka rije za mesiju je christos, a ta je rije na hebrejskom, kao i na grkom jeziku znaila "pomazanik", i odnosila se na kralja. Tako je David, nakon to je postao pomazani kralj, sasvim jasno postao "mesija" ili "krist". Svaki sljedei idovski kralj Davidova roda bio je poznat pod istim nazivom. ak je i tijekom rimske okupa cije Judeje prvosveenik, kojega je imenovao Rim, bio poznat kao sveenik mesija ili sveenik krist. Zeloti, kao i drugi neprijatelji Rima, smatrali su tog marionetskog sveenika lanim mesijom. Pravi mesija je za njih znaio neto drugo, bio je to zakoniti roi perdu, izgubljeni kralj, neznani potomak Davi dova roda, koji bi oslobodio narod od rimskog ropstva. Tijekom Isu sova ivota iekivanje mesijinog dolaska dosegnuo je vrhunac koji je graniio s masovnom histerijom. Nakon Isusove smrti takvo se raspoloenje nastavilo, a pobuna 66. godine znatno je bila potaknuta vijestima o skorom dolasku mesije, a te su vijesti irili zeloti. Rijeju "mesija" se, dakle, ne oznauje boansko podrijetlo, ve, strogo uzevi, samo pomazani kralj. Narodni duh pretvorio je to u pomazanoga kralja koji bi bio i osloboditelj. To je postao izraz poseb nog politikog metaznaenja, potpuno razliit od kasnije kranske ideje o "Sinu Bojem". Upravo je takvim svjetovnim znaenjem bila optereena rije mesija u trenutku kad je pridodana Isusu, Isus Mesija ili, po grkom, Isus Krist. Rije koja je prvotno nosila obredno znae nje, pretvorila se u vlastito ime.

Povijest evanelja
Evanelja su nastala u prepoznatljivom povijesnom vremenu. Bilo je to vrijeme tlake, graanske i drutvene potitenosti, politikih previranja, progona i povremenih pobuna. Bilo je to i vrijeme vjenih i munih obeanja, nada i snova o kralju koji e se pojaviti kao zako niti, duhovni i svjetovni voa i donijeti slobodu svome narodu. Tenje ka politikoj slobodi surovo su uguene ratom od 66. do 74. godine po. Kr., a ta ista nastojanja, u vjerskom ruhu, ovjekovjeena su evan eljima i time im je pridodan snaan poticaj. Znanstvenici su danas jednoglasni u zakljuku da evanelja ne potjeu iz vremena Isusova ivota. Najveim dijelom nastala su za vri jeme dvije velike pobune u Judeji, od 66. do 74. i od 132. do 135. godine, iako se gotovo sigurno oslanjaju na neke ranije izvjetaje. Meu njima je moda bilo i spisa koji su se izgubili, jer je za vrijeme prve pobune uniteno mnotvo dokumenata. Postojala je i usmena pre daja, koja je bez sumnje u velikoj mjeri preuveliala i/ili izmijenila dogaaje prenoenjem iz druge, tree, ili etvrte ruke. Dio te predaje moda je potekao od ljudi koji su ivjeli u Isusovo vrijeme i moda ga ak osobno poznavali. Ako je netko u vrijeme razapinjanja bio mladi, mogao je doivjeti i godine u kojima su napisana evanelja. Smatra se da je najstarije Evanelje po Marku, i da je nastalo za vrijeme pobune od 66. do 74. ili moda ubrzo nakon toga. Tu se ne ubraja dio koji opisuje razapinjanje, koji je napisan i pridodan poslije. Marko se nije ubrajao meu Isusove uenike, a ini se da je stigao iz Jeruzalema. Bio je, ini se, u drutvu svetog Petra, jer njegovo Evanelje nosi nesumnjivi peat Pavlove misli. No iako je Marko po tekao iz Jeruzalema, Evanelje je, kako tvrdi Klement Aleksandrijski, sastavio u Rimu, i to za grku i rimsku publiku. To objanjava mnogo toga. U vrijeme nastanka Evanelja po Marku u Judeji je trajala pobu na protiv rimske vlasti, ili je tek uguena, a tisue idova je zbog toga bilo razapeto. Ako je Marko elio da Evanelje ostane trajno prisutno i da se dojmi rimske publike, nije mogao Isusa prikazati kao protiv nika Rima, niti pokazati njegove politike sklonosti. U svrhu opstan ka svoje poruke, bio je prisiljen razrijeiti Rimljane svake krivnje za Isusovu smrt, morao je sprati ljagu s postojeeg reima i za mesijinu smrt okriviti neke idove. Ovu su zamisao usvojili i pisci drugih

Evanelja, kao i rana kranska Crkva. Po svoj prilici, bez te dosjet ke ne bi opstala ni Evanelja, niti Crkva. Nastanak Evanelja po Luki znanstvenici smjetaju oko 80. po Kr. Izgleda da je Luka bio grki lijenik, a svoje je djelo napisao za ne kog uvaenog rimskog slubenika iz Cezareje, rimske prijestolnice Palestine. Stoga je i Luka imao razlog popustiti i zadovoljiti Rimljane i prebaciti krivnju na nekog drugog. U vrijeme nastanka Evanelja po Mateju, oko 85. po Kr. prebaena je krivnja, kako se ini, bila pri hvaena kao utvrena injenica. Vie od polovice Evanelja po Mateju izvedeno je iz Markovog, iako je bilo napisano na grkom jeziku i no silo grka svojstva. ini se da je autor bio idov, mogue neki izbje glica iz Palestine. Njega ne bi trebalo mijeati s uenikom Matejom, koji je morao ivjeti mnogo prije i koji je vjerojatno znao samo aramejski jezik. Evanelja po Marku, Luki i Mateju poznata su pod zajednikim nazivom "sinoptika evanelja", to navodi na istodobnost njihova nastanka, pregled svih dijelova cjeline "jednim okom", iako to nije tono. Imaju mnogo zajednikih mjesta, pa to ukazuje da su sva tri svjedoanstva potekla iz jednog izvora, usmene predaje, ili nekog poslije izgubljenog spisa. Po tome se ta tri Evanelja razlikuju od Ivanovog, koje je poteklo iz drugih izvora. Ne zna se nita o autoru etvrtog evanelja, kao to se ni po emu ne moe pretpostaviti da je njegovo ime bilo Ivan. Osim Ivana Krsti telja u Evanelju se ne spominje nijedan drugi Ivan, a atribucija tog Evanelja ovjeku po imenu Ivan, prihvaena je tek poslije. etvrto Evanelje nastalo je najkasnije, oko 100. godine, u okolici grkog gra da Efeza. Ono je po mnogo emu posebno. U njemu ne nalazimo prizor Isusova roenja, naprimjer, niti ikakav opis tog dogaaja, a sam poetak je gotovo spoznajne naravi. Tekst je mnogo zagonetniji, a razlikuje se i u sadraju. Prva tri Evanelja opisuju prvenstveno Isusove doivljaje iz sjeverne provincije, Galileje, dok se doivljaji s juga, iz Judeje i Jeruzalema, u to je ukljueno i razapinjanje, preno se samo po uvenju od nekog drugog. etvrto Evanelje, pak, kazuje malo o Galileji, iscrpno opisuje zbivanja u Judeji i Jeruzalemu krajem Isusova ivota, a sam prikaz razapinjanja vrlo vjerojatno je utemeljen oevidom nekoga tko je tomu dogaaju prisustvovao. U tome Evan-

elju nalazi se i niz dogaaja koji nisu spomenuti u ostalim Evane ljima, svadba u Kani Galilejskoj, uloge Nikodema i Josipa iz Arimateje, kao i uskrsnue Lazarovo (iako je ovo zadnje bilo ukljueno u Evanelje po Marku). Na temelju ovih imbenika dananji znan stvenici upuuju da bi Evanelje po Ivanu moglo biti najpouzdanije i povijesno najtonije, usprkos tome to je nastalo znatno kasnije. ini se da se ono puno vie oslanja narodnom predajom poteklom od Isusovih suvremenika, kao i nekim drugim izvorima koji nisu bili dostupni Marku, Luki i Mateju. Jedan istraiva iz naeg vreme na istie da Evanelje po Ivanu pokazuje tono topografsko pozna vanje Jeruzalema iz doba prije 66. godine, kada se zbila pobuna. Isti pisac zakljuuje da je "temelj etvrtog Evanelja usmena tradicija, to nije sluaj s drugim Evaneljima". Ovo gledite prevladava u dananjoj biblistici. Jedan Hrugi pisac kae da se "Evanelje po Ivanu temelji na ranoj i vjerodostojnoj predaji o Isusu, iako se ne dri kro nolokog okvira Evanelja po Marku," Mi smo takoer, tijekom istraivanja, zakljuili da je etvrto Evan elje najpouzdanije meu knjigama Novoga zavjeta, iako je i ono poslije bilo podlono dotjerivanju, preraivanju, kraenju, i isprav ljanju. Nae smo zakljuke izveli prouavajui sva etiri Evanelja, kao i mnotvo usporednog gradiva, a etvrto Evanelje nam je po nudilo najuvjerljivije dokaze za nau, tada jo uvijek probnu hipotezu.

Isusovo brano stanje

Naa namjera nije bila osporiti vjerodostojnost evanelja. eljeli smo ih istraiti i pronai mjesta koja su moda istinita i izluiti ih od kitnjastog okruja. Traili smo one dijelove koji bi mogli potvr diti brak Isusa i ene koja se naziva Marija Magdalena. Bilo nam je jasno da takvi dijelovi nee biti izriito jasni i znali smo da emo morati traiti izmeu redaka kako bismo popunili neke oite praznine. No nismo morali traiti samo dokaze o tom braku, ve i okolnosti i ra zloge za taj brak. Istraivanje je moralo obuhvatiti niz razliitih, malih, ipak tijesno povezanih pitanja. Krenuli smo od onog koje se samo nametalo: 1) Postoji li u evaneljima posredno ili neposredno svjedoenje, koje ukazuje da je Isus zaista bio oenjen?

U tom smislu ne postoji nijedan izravan iskaz, ali ne postoji tako er niti jedna izriita tvrdnja da on nije bio oenjen. I prvo i drugo nam se uinilo vanim. Dr. Geza Vermes sa sveuilita u Oxfordu tako istie: "U evaneljima nema ni spomena po pitanju Isusovog branog stanja... Takvo stanje stvari u okruju drevnog idovstva dovoljno je neobino da potakne dalje istraivanje". Evanelja nam kau da su mnogi od uenika, kao naprimjer Petar, bili oenjeni. Sam Isus se nigdje ne zalae za celibat, ve, naprotiv, u Evanelju po Mateju (19, 4-5) kae: "Zar niste itali da ih je Stvo ritelj, kad ih u poetku stvori, 'stvorio muko i ensko', i da je rekao: 'Zato e ovjek ostaviti oca i majku te e prionuti uz enu svoju, pa e oboje biti samo jedno tijelo'?". Ovakva izjava je teko spojiva sa zahtjevom za celibatom, a ako Isus nije propovijedao celibat, nema razloga pretpostavljati da ga se sam drao. Ondanji idovski obiaji nalagali su gotovo obavezom da mukarac bude oenjen. Celibat se estoko osuivao, osim u nekim zajednicama esena. Krajem prvog sto ljea jedan idovski pisac je celibat usporedio s umorstvom, a ini se da u tom miljenju nije bio usamljen. Uz to, obveza svakog oca da svome sinu pronae enu bila je ravna obvezi da se pobrine za nje govo obrezivanje. Da Isus nije bio oenjen, ta bi injenica bila upadljiva, privukla bi panju i iskoristila se u svrhu njegova opisivanja i prepoznavanja, jer bi ga bitno razlikovala o njegovih suvremenika. Da je bilo tako, barem bi jedno Evanelje spomenulo odstupanje od tog obiaja. Ako je Isus bio neoenjen, kako tvrdi kasnija predaja, takoer je neobino to nema spomena o njegovu celibatu. Odsustvo takvih napomena govori da se Isus, kada je rije o celibatu, oito pridravao obiaja svoga vremena i svoje kulture. Prema tome, bio je oenjen. Jedan uvaeni teolog iz naega vremena saeo je tu raspravu na slje dei nain: Obzirom na postojeu kulturnu sredinu, vrlo je mala vjerojatnost da Isus nije bio oenjen puno prije poetka svoje duhovne misije. Da je u svom celibatu bio nepokolebljiv, to bi izazvalo neku vrstu reakcije i nemira koji bi za sobom ostavili traga. Prema tome, upra vo to to Isusov brak u Evaneljima nije spomenut, ide u prilog hipotezi o njegovu braku, jer bi ustrajno zastupanje dobrovoljnog

celibata u idovskoj sredini toga vremena, bilo vrlo neobino i privuklo bi veliku pozornost i mnotvo primjedbi. Hipotezu o braku podrava i naslov "uitelj", koji se u Evaneljim esto pojavljuje uz Isusovo ime. Mogue je, dakako, da je taj izraz upotrijebljen za uitelja u irem smislu, to bi znailo samozvani uitelj. Meutim, Isusovo obrazovanje i znanje koje je pokazao pred starjeinama u Hramu, upuuju da je on bio neto vie od samozvanog uitelja i navjetava da je proao neku vrstu kole i bio slubeno pro glaen uiteljem. To se poklapa s predajom koja Isusa prikazuje kao uitelja u najuem smislu. No ako je Isus bio uitelj, ne samo da je vjerojatno daje bio oenjen, ve je to sasvim sigurno. idovski zakon iz Mine po tome je vrlo jasan: "Neoenjeni ovjek ne moe biti uitelj". U etvrtom evanelju opisuje se jedno vjenanje, koje bi moglo, zapravo, biti vjenanje samog Isusa. To je, dakako, poznata pria o svadbi u Kani. Usprkos tome to je ta pria poznata, u njoj se poja vljuju neka pitanja koja zasluuju da se njima pozabavimo. U etvrtom evanelju prikazano je da je svadba u Kani bila skrom na mjesna priredba, prava seoska svadba, a mladenki i mladoenji ne spominju se imena. "Na svadbu bijae pozvan i Isus" (Ivan 2,2), to je pomalo neobino, jer on se zapravo jo nije ni uputio u svoju duhovnu misiju. Jo je udnije da je tamo bila prisutna i njegova majka i da se to ni na koji nain ne objanjava. Upravo je Marija ta koja predloi i gotovo naredi sinu da se po brine za vino. Ona se ponaa ba kao da je domaica. "Kad nestade vina, ree Isusu njegova majka: 'Nemaju vina'. 'to hoe od mene, eno - odvrati joj Isus - Zar moj as nije ve doao?" (Ivan 2, 3-4). Marija, meutim, kao da ne uje taj odgovor. "Na to njegova majka ree slugama: 'to vam god rekne, uinite" (Ivan, 2, 5). Sluge su spremno izvrile njezin nalog, kao da su naviknuli primati zapovjedi i od Marije i od Isusa. Usprkos jasnom Isusovom pokuaju da je odbije, Marija je ustra jala, a Isus nakon toga izvodi svoje prvo veliko udo, pretvaranje vode u vino. Iz Evanelja se vidi da on do tada jo nije pokazao svoje moi i nema nikakvog razloga da je Marija mogla pretpostaviti da ih on posjeduje. No ako je za te moi i znala, zato bi traila da se

ta jedinstvena mo upotrijebi u tako svakidanjoj prilici? Zbog ega bi Marija to zahtijevala od svog sina, i zbog ega bi dva gosta na svadbi preuzela na sebe takvu brigu, kad to po obiaju mora napraviti domain? Ako je, pak, svadba u Kani bila Isusova svadba, onda je to zaista bila njegova briga.* Postoje i drugi dokazi u prilog hipotezi da je to bila Isusova svad ba. Neposredno nakon to je udo izvedeno, "...ravnatelj stola okusi vodu pretvorenu u vino - on nije znao odakle je vino, ali su znali sluge koji su zahvatili vodu - zovnu zarunika te mu rekoe: 'Svatko naj prije iznosi dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, slabije. Ti si uvao dobro vino do sada'. (Ivan, 2, 9-10, kurziv autora). ini se jasno da su te rijei upuene Isusu. Po Evanelju, te su rijei upuene "zaru niku". Oit je zakljuak da su Isus i "zarunik" jedno te isto.

Isusova ena
2) Drugo vano pitanje glasi: ako je Isus bio oenjen, ima li u evane ljima spomena o identitetu njegove ene? U prvom redu treba uzeti u obzir dvije ene, koje se uz Isusovu majku, esto spominju kao dio njegove pratnje. Prva od njih je Marija Magdalena, ili tonije, Marija iz sela Migdal ili Magdala u Galileji. Uloge te ene je u svim Evaneljima vrlo neodreena, pa se ini da je to uinjeno namjerno. Po Marku i Mateju, ona se spominje tek pred sam kraj. Kada se konano pojavi, to se dogodi u Judeji, u vrijeme razapinjanja, i nalazi se meu Isusovim uenicima. Po Luki, ona se pojavi u ranom razdoblju Isusove duhovne misije, dok propovijeda po Galileji. ini se, stoga, da ga ona prati iz Galileje u Judeju, a ako ga ne prati, da se lako kree u te dvije provincije. To navodi na pomi sao da je za nekoga bila udana, jer je u Palestini Isusova vremena bilo nezamislivo da neudana ena putuje bez pratnje. Jo je tee bilo zamislivo da putuje bez pratnje, a s jednim vjerskim uiteljem i njego vom pratnjom. Neke su predaje osvijestile tu zbunjujuu injenicu, pa se u nekima od njih kae da je Marija Magdalena bila udana za nekog od Isusovih uenika. No ako je tome bilo tako, njen odnos s
* Pripomenimo da u etvrtom evanelju stoji da su na svadbu bili pozvani Isus i njegovi uenici (Iv 2,2) (p.prev.)

Isusom i njihova bliskost doveli bi ih do sumnjienja ili optube zbog preljuba. Usprkos narodnoj predaji, Marija Magdalena se ni na jednomu mjestu u Evaneljima ne spominje kao bludnica. Po Luki je prvi put opisana kao "Marija, zvana Magdalena, iz koje bijae istjerao sedam zlih duhova". Prihvaeno je miljenje da se ta reenica odnosi na Isusovo istjerivanje zlih duhova, ime se navijeta da je Marija Mag dalena bila njima opsjednuta. Ta se reenica mogla lako odnositi i na neku vrstu preobraenja i/ili obrednog uvoenja. Uvoenje u kult boice Atar ili Astarte, boice majke i "kraljice Nebeske" - sastojalo se od sedam stupnjeva posveenja. Vrlo vjerojatno je Marija Magda lena pripadala nekom takvom kultu prije nego to se pridruila Isusu. U prethodnom poglavlju, "Isusovu sudu o suvremenicima" Luka neodreeno spominje jednu enu koja pomazuje Isusa. I u Evanelju po Marku nalazi se slian prizor gdje neimenovana ena pomazuje Isusa. Ni Luka ni Marko ne poistovjeuju tu enu s Marijom Mag dalenom, a Luka, ipak, (7,37) kae da je to bila "ena koja bijae javna grjenica". Tumai su poslije pretpostavili da je Marija Mag dalena, kako je iz nje istjerano sedam zlih duhova, morala biti grjeni ca, pa se temeljem toga Mariju Magdalenu i enu koja je pomazala Isusa poelo gledati kao istu osobu. To je lako mogue, jer ako je Ma rija Magdalena bila povezana s nekim poganskim kultom, to bi je uinilo grjenicom i u oima Luke i u oima kasnijih pisaca. Ako je Marija Magdalena bila "grjenica", jasno je daje i uz to bila neto vie od obine bludnice iz kasnijih predaja. Ona je sigurno bila imuna ena. Luka kae, naprimjer, da je meu njezinim prija teljima bila i ena nekog velikodostojnika s Herodova dvora, te da su obje ene, zajedno s drugim ljudima, novano pomagale Isusa i njegove uenike. ena koja je pomazala Isusa takoer je bila imuna. U Evanelju po Marku velika se pozornost poklanja skupocjenosti nardove pomasti kojom je obred izvren. ini se daje dogaaj Isusovog pomazanja od velike vanosti, jer inae ga ne bi toliko isticali u Evaneljima. Sve to kao da je bilo neto vie od naglog i spontanog postupka, vie nalik paljivo promiljenom obredu. Moramo se prisjetiti da je pomazanje bilo uvrijeena povla stica kraljeva i "zakonitog Mesije", to znai "pomazanika". Iz ovoga

slijedi da je Isus postao pravi Mesija zahvaljujui pomazanju, a ena koja ga je, dakle, posvetila, nije mogla biti neka nevana osoba. U svakom je sluaju jasno da je Marija Magdalena krajem Isuso ve duhovne misije postala osobom velike vanosti. Evanelja po Mateju, Marku i Luki uvijek njezinim imenom poinju nabrajati ene u Isusovoj pratnji, kao to imun Petar vodi pratnju mukih uenika. Ona je bila prva nazona Isusovu praznu grobu nakon razapinjanja, a meu svima koji su mu bili odani, Isus je odabarao upravo Mariju Magdalenu da bude prva kojoj e otkriti svoje ukrsnue. U cijelom tekstu Evanelja Isus se obraa Mariji Magdaleni na poseban nain inei joj time povlasticu, a to je lako moglo potaknu ti ljubomoru drugih uenika. Kasnija je predaja pokuala ocrniti njeno podrijetlo i ime. Predstavljajui je kao bludnicu, sljedbenici su vjerojatno pretjerali u svojoj osvetoljubivosti i ozloglasili je zbog vlastite, ljudima inae svojstvene zavisti, jer je s Isusom bila prisnija od njih. Ako su i ostali krani tijekom Isusova ivota, ili kasnije, takoer bili zavidni zbog njene osobite veze s duhovnim voom, mo gue je da je postojala namjera da se ona ponizi u oima sljedeih narataja. Da su je ponizili, nema sumnje. O njoj se i danas misli kao o bludnici, a tijekom Srednjega vijeka domovi za prostitutke nazivali su se magdaleni. Sama Evanelja, meutim, svjedoe da ena koja je podarila ime tim ustanovama, to nije zasluila. Bez obzira na svoj poloaj u evaneljima, Marija Magdalena nije jedina osoba koja mu je mogla biti enom. Marija iz Betanije, sestra Lazara i Marte najveu ulogu ima u etvrtom evanelju. Ona i njena obitelj su oito u bliskim odnosima s Isusom. I oni su imuni, posje duju kuu u boljem dijelu Jeruzalema, koja je dovoljno prostrana da moe ugostiti Isusa s cijelom njegovom pratnjom. tovie, prizor s Lazarom otkriva da se uz tu kuu nalazila i privatna grobnica, to je u Isusovo vrijeme bila zaudna rasko, ne samo zato to je to bio znak bogatstva, nego i neka vrsta statusnog obiljeja, koje svjedoi o pripa dnosti visokim slojevima drutva. U Jeruzalemu je tada, kao to je sluaj i u dananjim gradovima, zemlja bila vrlo cijenjena, pa je samo mali broj ljudi mogao imati vlastito ukopno mjesto. Kada se u etvrtom evanelju Lazar razboli, Isus je izvan Beta nije nekoliko dana sa svojim uenicima i boravi na rijeci Jordanu.

Kad uje to se dogodilo, on odgaa povratak u Betaniju za dva dana, to je vrlo neobina odluka, i tek onda stie na Lazarov grob. Kad je dolazio, Marta mu izie u susret i povika: "Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat". To je zbunjujua reenica, jer navodi da bi svojim tjelesnom nazonou Isus sprijeio ovjekovu smrt. Taj dogaaj je vaan i po tome to Marta sama doekuje Isusa, iako se moda oekivalo da bi i Marija, njena sestra, trebala biti uz nju. Marija, pak, sjedi u kui i pojavljuje se tek po Isusovu pozivu. Ovo je mjesto jasnije u "tajnom" Evanelju po Marku, koje je otkrio pro fesor Morton Smith i koje smo prije naveli. Taj uklonjeni dio Evan elja kae da Marija izlazi iz kue prije nego je Isus pozove, uenici je srdito prekoravaju, pa ih Isus mora utihnuti. Vrlo je vjerojatno Marija bila u kui u trenutku kada je Isus doao. Ona je u skladu sa idovskim obiajima morala "sjediti ivu", sjedei alovati. Postavlja se pitanje, zato se nije pridruila Marti i pourila doekati Isusa po njegovu povratku? Ovdje nam se nudi mogue objanjenje. Tadanja naela idovskog zakona strogo su zabranjivala eni koja "sjedi ivu" da izae iz kue, osim u sluaju da je pozove mu. U ovoj situaciji i Isus i Marija iz Betanije ponaaju se u skladu s obiajima idovskog mua i ene. Postoji jo jedno mjesto u Evaneljima koje svjedoi o moguem braku Isusa i Marije iz Betanije, koje kao da je ubaeno u Evanelje po Luki: Dok su putovali, ude u jedno selo, gdje ga neka ena imenom Marta primi u svoju kuu. Ona je imala sestru Mariju, koja je sjela Gospodinu do nogu i sluala njegovu rije. A Marta bijae mnogo zauzeta posluivanjem. Ona mu pristupi i ree: 'Gospo dine!. Tebi nije nita stalo do toga to me moja sestra ostavila samu da posluujem? Reci joj da mi pomogne!' Marta, Marta! odgo vori joj Gospodin brine se i uznemiruje za mnoge stvari; ipak je malo i samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato nee oduzeti. (10, 38-42) Iz Martine molbe vidi se da Isus ima neku vlast nad Marijom. No, jo je znakovitije ono to Isus odgovori. Te reenice bi u svakom dru gom okruju bez dvojbe tumaili kao natruhu o braku. Ovako se,

pak, jasno pokazuje da je i Marija iz Betanije bila Isusu bliska ue nica kao i Marija Magdalena. Ima dovoljno razloga da se poistovjete Marija Magdalena i ena koja je pomazala Isusa, no mi smo se upitali, nije li i Marija iz Beta nije, sestra Lazarova i Martina, takoer ta ista osoba? Jesu li te ene, koje se u Evaneljima pojavljuju na tri razliita mjesta, u tri razliita okruja, zapravo jedna osoba? Crkva je u Srednjem vijeku smatrala da je bilo tako, a pridruila joj se i narodna predaja. Danas se u tome slau mnogi bibliari, a postoji niz dokaza u prilog takvog zakljuka. Sva etiri Evanelja navode da je Marija Magdalena bila nazona razapinjanju, a nijedno u toj prilici ne spominje Mariju iz Betanije. Ali ako je Marija iz Betanije bila toliko privrena uenica, kako se to ini, njeno odsustvo bi prilikom tog ina bilo bi vrlo nesavjesno. Moemo li povjerovati da bi ona, a da ne spominjemo njezina brata Lazara, propustila prisustvovati vinjem trenutku Isusova ivota? Tako neto bilo bi gotovo neobjanjivo i vrijedno svake osude, osim ako ona jest bila tamo, i ako su je evanelja spomenula po imenu Marije Magdalene. A ako su Marija Magdalena i Marija iz Betanije ista osoba, onda ne moramo traiti odgovor na pitanje gdje je bila ona druga za vrijeme razapinjanja. U Mariji Magdaleni moe se prepoznati Marija iz Betanije, a moe se prepoznati i ona ena koja je pomazala Isusa. Evanelje po Ivanu poistovjeuje enu koja je pomazala Isusa s Marijom iz Betanije. Pisac je u ovom sluaju posve jasan: Bijae neki bolesnik iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. A Marija kojoj bolovae brat Lazar bijae ona to je miomirisnom ma sti pomazala Gospodina i svojom mu kosom otrla noge. (11, 1-2) Isto nalazimo i u sljedeem poglavlju: est dana prije Pashe doe Isus u Betaniju gdje stanovae Lazar koga Isus uskrisi od mrtvih. Tu mu pripremie veeru na kojoj je Marta posluivala. Lazar bijae jedan od onih to su s Isusom sjedili za stolom. Tada Marija uze litru prave nardove dragocjene i miomirisne pomasti te Isusu pomaza noge pa mu ih otre svojom kosom. Kua se napuni mirisom pomasti.

Iz ovoga je jasno da su Marija iz Betanije i ena koja pomazuje Isusa ista osoba. A iako to nije potpuno jasno, vrlo je vjerojatno da je Marija Magdalena takoer ta ista osoba. Stoga, ako je Isus bio oenjen, njegova supruga je mogla jedino biti ta ena koja se vie puta pojavljuje u evaneljima na raznim mjestima i u raznim ulogama.

Ljubljeni uenik

3) Ako su Marija Magdalena i Marija iz Betanije bile ista ena, i ako je ta ena bila Isusova supruga, onda je Lazar bio njegov urjak. Pogled mo postoje li u evaneljima zapisi koji bi mogli potvrditi da je Lazar ima tu ulogu. Lazar se ne spominje imenom u Evanelju po Luki, Mateju i Marku, iako je njegovo "uskrsnue iz mrtvih" bilo sadrano u Mar kovu tekstu i poslije uklonjeno. Lazar je, dakle, kasnijim narataji ma poznat samo iz etvrtog evanelja, po Ivanu. No upravo je ovdje i jasno da je on uivao neku vrstu povlastica, a to nije bilo svedeno samo na "ustajanje od mrtvih". U toj je prilici, kao i u mnogim dru gima, Lazar, ini se, bio blii Isusu i od samih uenika. Za razliku od uenika, Lazar je bio u stvarnoj opasnosti. U e tvrtom evanelju itamo: "Tada glavari sveeniki odluie ubiti i Lazara" (12, 10). Napominje se da je Lazar na neki nain radio u Isusovu korist, a to je vie od onoga to se moe rei za njegove ue nike. Teoretski, to bi ga inilo dostojnim da i sam bude uenikom, no on se kao takav ne spominje. Za njega se ne kae ni da je bio nazo an razapinjanju, to je naizgled besramno nezahvalno prema ovjeku kojemu je doslovce dugovao ivot. Postoji mogunost i da se skrivao, znajui da mu prijeti opasnost, no udno je da dalje o njemu nema ni rijei u Evaneljima. ini se kao da je potpuno nestao i nikada se vie ne spominje. Upitali smo se je li ba tako i pokuali to poblie ispitati. Nakon tromjesenog boravka u Betaniji Isus se s uenicima po vlai na obalu Jordana, udaljenu ne vie od jednog dana hoda. Tamo se k njemu uri glasnik s vijeu da je Lazar bolestan. Glasnik ne spominje Lazara imenom, ve bolesnika prikazuje kao osobu od veli kog znaaja: "Gospodine, bolestan je onaj koga ljubi" (11, 3). Isus se poslije te vijesti ponaa krajnje neobino. Umjesto da se pouri

vratiti i spasiti ovjeka kojega, kako se kae, voli, on se ponaa vrlo bezbrino: "Ova bolest nije na smrt - odgovori Isus kad to u - ve je odreena za slavu Boju: da proslavi Sina Bojega" (11, 4). Tim rjeima nas zbunjuje, ali onim to tada ini jo i vie: "Kad u da je on bolestan, ostade jo dva dana u mjestu u kojem se nalazio" (11, 6). Isus, dakle, ostaje jo dva dana na Jordanu usprkos vanoj vijesti koju je primio. Kada se naposljetku odlui vratiti u Betaniju, on proturjei svojoj ranijoj izjavi kazujui da je Lazar mrtav i u tome je nepokoleb ljiv. On jasno kae da je Lazarova smrt posluila nekoj svrsi i da e se sve dobro zavriti. "Na prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim". etiri retka dalje on doslovce priznaje da je cijela pria bila unaprijed temeljito pripremljena i postavljena: "I ja sam veseo radi vas to nisam bio ondje, da porastete u vjeri. Ali, hajdemo k nje mu!" (11, 15). Ovakvo ponaanje zbunjuje, ali zbunjuje i odgovor uenika: "Toma, zvani Blizanac, ree suuenicima: Hajdemo i mi da umremo s njim!" (11, 16). to to znai? Ako je Lazar zaista mrtav, sigurno je da mu se uenici ne ele pridruiti zajednikim samouboj stvom. A teko je protumaiti i Isusovu bezbrinost nakon to je uo za Lazarovu bolest i nakon toga odugovlaio s povratkom u Beta niju. Objanjenje se nalazi, kako je ukazao profesor Morton Smith, u manje vie poznatom uvoenju u "kolu misterija". Profesor Smith je pokazao da su ta uvoenja, kao i pridrueni obredi, bili uvrijeena pojava u Palestini Isusova vremena. Uvoenje se sastojalo od sim boline smrti i ponovnog roenja, to se tako i nazivalo. Grob je po stajao utroba iz koje se akolit* ponovno raao, a odvijao se i obred koji se danas naziva krtenjem, simbolino potapanje u vodu. Koristio se i pehar vina, koji se poistovjeivalo s krvlju proroka ili arobnjaka koji je vodio obred. Pijui vino iz tog pehara, uenik se simboliki sjedinjavao sa svojim uiteljem, i mistiki s njime postajao "jedno". Vano je, dakako, da je i Sveti Pavao svrhu krtenja objanjavao na isti takav nain, a i sam Isus je koristio isto nazivlje na Posljednjoj veeri. Profesor Smith istie da je Isusov ivotni put bio vrlo nalik drugim 12 arobnjacima, iscjeliteljima i udotvorcima toga vremena. U sva
* akolit - gr. Izraz se obino upotrebljava u katolikoj crkvi za oznaku bogoslova zareenog niim redom, koji pri sveanim bogoslujima vri pomone slube

etiri Evanelja Isus se uvijek tajno sastaje s ljudima koje se sprema izlijeiti ili s njima tiho govori nasamo. Poslije ih esto moli da to ne razglase, a irem sluateljstvu uvijek se obraa u prenesenom znae nju, alegorijama i parabolama. Iz ovoga slijedi da je Lazar, za vrijeme Isusovog boravka na Jor danu, sudjelovao u obredu uvoenja pri emu je, po tradicionalnom obiaju, simboliki uskrsnuo i ponovo se rodio. Ako to tako promo trimo, elja uenika "da s njime umru" postaje razumljivija, kao i Isusovo inae neobjanjivo zadovoljstvo cijelim dogaajem. Marija i Marta djeluju pri tome iskreno uznemirene, vjerojatno kao i mnogi drugi ljudi, no mogue je da su neto pogreno razumjele ili pogreno protumaile cijelo zbivanje. Mogue je i da je prilikom uvoenja ne to krenulo krivo, a to se znalo dogoditi, ili je sve zajedno bio vjeto i domiljato izveden i odglumljen prizor ija je prava svrha i zadaa bila poznata tek odabranima. Ako prizor s Lazarom ukazuje na obredno uvoenje, to znai da je njegov poloaj bio poseban. Kako se ini, on je bio obredno uveden prije od ostalih uenika, koji nesumnjivo djeluju kao da mu na tome zavide. Upitali smo se zato bi taj, do tada nepoznati ovjek iz Betanije bio na taj nain izdvojen i zato je on stekao iskustvo za kojim ostali uenici tek ude? Zato bi kasniji mistiki usmjereni heretici, kao to su bili karpokratovci, toj stvari pridavali toliku pozornost i zato je cijeli taj dogaaj izbaen iz Evanelja po Marku? Tome je moda razlog to to je Lazar bio onaj "koga Isus ljubljae" vie od ostalih uenika, a moda i zbog toga to je Lazar na neki poseban nain bio vezan s Isusom, time to mu je bio urjak. Moda je posrijedi i jedno i drugo. Moda je Isus upoznao i zavolio Lazara jer mu je ovaj bio urjak, no u svakom sluaju ta je ljubav vrlo naglaena. Kad se Isus vrati u Betaniju i plae, ili se pravi kao da plae zbog Lazarove smrti, ljudi oko njega ponove glasnikove rijei: "Gledaj kako ga je ljubio!" (Ivan, 11,36). Autor Evanelja po Ivanu, u kojemu se pojavljuje pria o Lazaru, ni najednom se mjestu ne predstavlja kao "Ivan". On uope ne ot kriva svoje ime, ve, govorei o sebi, upotrebljava rijei koje ga istiu meu ostalima. On cijelo vrijeme sebe naziva "uenikom koga je Isus osobito ljubio", ime sebe stavlja u povlateni poloaj u odnosu prema ostalima. Na posljednjoj veeri on ne skriva svoju osobnu

bliskost s Isusom, a Isus jedino njemu povjerava kako e se dogoditi izdaja: A jedan od uenika onaj koga je Isus osobito ljubio nalazio se za stolom Isusa do krila. Njemu namignu imun Petar i ree mu 'Upitaj o kome govori!' I on se tako nasloni Isusu na grudi pa ga upita: 'Gospodine, tko je taj?' 'To je onaj komu ja dadnem zalogaj kad ga umoim', odgovori Isus. I umoi zalogaj i dade ga Judi Simuna Iskariotskoga. (Ivan 13, 23-26) Tko je taj ljubljeni uenik na ijem se svjedoenju temelji etvrto evanelje? Sve navodi da je to bio, zapravo, Lazar - "koga Isus lju bljae". ini se, dakle, da su Lazar i ljubljeni uenik jedna osoba i da je Lazar zapravo Ivan. Mi nismo jedini doli do ovog zakljuka. Profesor William Brownlee, jedan od vodeih bibliara i strunjak za svitke s Mrtvog mora kae da "Dokazi iz etvrtog evanelja... navode na zakljuak da je ljubljeni uenik Lazar iz Betanije". Ako su Lazar i "ljubljeni uenik" jedna osoba, to razjanjava cijeli niz nepravilnosti. To objanjava Lazarov tajanstveni nestanak iz No voga zavjeta i njegovu odsutnost za ina razapinjanja. No ako su Lazar i "ljubljeni uenik" bili ista osoba, Lazar je bio prisutan na ra zapinjanju, i upravo je on bio taj kojemu je Isus povjerio brigu o svo joj majci. Rijei kojima to kae lako bi se mogle uputiti urjaku: Kad Isus opazi majku i blizu nje uenika kojeg je osobito ljubio, ree majci svojoj: 'eno, evo ti sina!' Zatim ree ueniku: 'Evo ti majke!' I od tog asa je uenik uze u svoju kuu. (Ivan 19, 26-27) Posljednja rije ovog navoda je posebno vana. Ostali uenici su, ini se, napustili svoje domove u Galileji i postali beskunici. Lazar ima svoj dom, onu vanu kuu u Betaniji, gdje je znao odsjedati. Nakon mjesta gdje su ga sveenici osudili na smrt, Lazara se vie ne spominje imenom, pa izgleda da je nestao. No ako je on "ljublje ni uenik", njegovo se kretanje moe pratiti sve do samog svretka etvrtog evanelja. Na tom se mjestu nalazi jo jedan neobian do gaaj koji smo poblie promotrili. Na kraju etvrtog evanelja Isus pretkazuje Petrovu smrt i nalae mu: "Slijedi me!".

Petar se obazre i vidje gdje za njima ide onaj uenik kojega je Isus osobito ljubio; onaj koji se na veeri bijae oslonio na Isusove grudi i upitao: 'Gospodine, tko je onaj koji te ima izdati?' Kada ga opazi, Petar ree Isusu: 'Gospodine, a to e biti s ovim?'A Isus mu odgovori: 'Ako hou da on ostane dok opet ne doem, to se tebe to tie? Ti me slijedi!' Zato se prenese medu braom da onaj uenik nee umrijeti. A Isus nije rekao: 'Nee umrijeti, nego: 'Ako hou da on ostane dok opet ne doem, to se tebe to tie?' Ovo je taj ue nik to svjedoi za ovo i napisa ovo. I znamo da je istinito njegovo svjedoanstvo. (Ivan 21, 20-24) Usprkos neodreenosti u izraavanju, ini se da je znaenje ovog ulomka ipak jasno. "Ljubljenom ueniku" nalae se da eka na Isusov povratak, a primjetno se naglaava da taj povratak ne treba shvatiti simbolino, u smislu "drugog dolaska", ve se navjeuje neto puno prizemnije. Navjeuje se da se Isus, nakon to poalje svoje sljedbe nike po svijetu, mora vratiti i povjeriti svom ljubljenom ueniku nekakav poseban zadatak. Kao da imaju u vidu neke posebne dogo vore i planove. Ako je "ljubljeni uenik" bio Lazar, taj njihov tajni dogovor, za koji ostali uenici ne znaju, ne bi bio prvi te vrste. U tjednu prije ra zapinjanja Isus se priprema za pobjedonosi ulazak u Jeruzalem, a da bi to uinio u skladu sa Starozavjetnim preoroanstvima o Mesiji, mora u grad ujahati na magarcu. Prema tome, mora negdje nabaviti magarca. U Evaelju po Luki Isus alje dva uenika u Betaniju, gdje e nai spremnog magarca. Nareeno im je da odgovore vlasniku ivotinje ako ih to pita: "Gospodinu treba!". Kako je sve ispalo po Isusovim rijeima, na taj se dogaaj gleda kao na neku vrst uda. Meutim, upitajmo se ima li tu doista neto neobino? Nije li lako mogue daje taj ovjek koji je u dogovoreno vrijeme osigurao magar ca zapravo Lazar? To je zakljuio dr. Hugh Schonfield u knjizi Pashalna urota. On vjeto dokazuje kako su pripreme za ulazak u Jeruzalem povje rene Lazaru i da ostali uenici o tome nisu nita znali. Ako je zaista

bilo tako, to znai da je postojao jo jedan ui krug Isusovih sljedbe nika, jezgra suradnika ili lanova obitelji koji su bili dostojni povje renja svojega starjeine. Dr. Schonfield vjeruje da je Lazar pripadao tom krugu, a to se slae s miljenjem profesora Smitha, da je Lazar stekao povlateni poloaj obrednim uvoenjem ili svojom simboli kom smru u Betaniji. Postoji mogunost da je Betanija bila sredite kulta, mjesto koje je sluilo za osobite obrede koje je predvodio sam Isus. Ako je to tono, to objanjava pojavljivanje Betanije na drugim mjestima tijekom naeg istraivanja. Sionski prirorat je svoj svod u Rennes-le-Chateau nazvao "Betanija", a vjerojatno je i Sauniere svoju vilu krstio imenom Betanija na zahtjev Sionskog priorata. Postoji vjerojatnost da se tajni dogovor, prema kojemu je nabavljen magarac od "vlasnika iz Betanije", nazire i na kraju etvrtog evane lja, kada Isus kae svom ljubljenom ueniku da eka na njegov povra tak. ini se kao da on i njegov "ljubljeni uenik" trebaju skovati neke planove, a izmeu ostalog i dogovoriti brigu o Isusovoj obitelji. On je "ljubljenom ueniku" ve povjerio svoju majku, no ako je imao enu i djecu, vjerojatno bi i njih povjerio istom "ljubljenom ueniku". Sve je to, dakako, vjerojatnije ako je taj "ljubljeni uenik" bio doista njegov urjak. Po kasnije nastaloj predaji, Isusova je majka umrla u progonstvu, u Efezu, gdje je, kako se tvrdi, nastalo etvrto evanelje. Ipak, nema navjetaja da je "ljubljeni uenik" pomagao Isusovu majku do kraja ivota. Profesor Schonfield kae da je lako mogue da etvrto evan elje nije nastalo u Efezu, ve da ga je tamo samo doradio i izmijenio neki grki starjeina po svojim vlastitim pogledima. Ako "ljubljeni uenik" nije otiao u Efez, ne znamo to se s njim dogodilo. Ako je on doista bio Lazar, na to se pitanje moe lake po kuati odgovoriti, jer je predaja jasna kad govori o Lazarovoj sud bini. Predaja, kao i neki stari crkveni pisci, kau da su Lazar, Marija Magdalena, Marta, Josip iz Arimateje i jo neki otplovili brodom do Marseillea. Kae se i da je tamo sveti Filip zaredio Josipa i poslao ga u Englesku, gdje je osnovao Crkvu u mjestu Glastonbury. Lazar i Marija Magdalena su navodno ostali u Galiji, a predaja kae da je Marija Magdalena umrla u mjestu Aix-en-Provence ili Saint Baume, a Lazar u Marseilleu, nakon to je tamo osnovao prvu biskupiju.

Navodno je jedan od njihov suputnika, sveti Maksimin, osnovao prvu biskupiju u Narbonneu. Ako je Lazar bio "ljubljeni uenik", to objanjava njihov zaje dniki nestanak. ini se da se Lazar, "ljubljeni uenik" iskrcao kod Marseillea zajedno sa svojom sestrom, koja je, kako predaja tvrdi, sa sobom nosila sveti Gral, "kraljevsku krv". Na ovome mjestu moemo lako pretpostaviti da je pripreme za taj bijeg i boravak u progonstvu nainio sam Isus, zajedno s "ljubljenim uenikom", kako je navije teno na kraju etvrtoga evanelja.

Isusova dinastija
4) Ako je Isus bio oenjen Marijom Magdalenom, upitali smo se je li taj brak imao neku posebnu vanost? Je li to mogla biti neka vrsta dinas tikog saveza politike naravi? Je li krvna loza koja je proistekla iz tog braka mogla u potpunosti opravdati naziv "kraljevska krv". U Evanelju po Mateju jasno se kae daje Isus bio kraljevske krvi, istinski kralj, izravni potomak Salomona i Davida. Ako je to istina, onda je on imao zakonito pravo na prijestolje sjedinjene Palestine, a moda je bio i jedini zakoniti pretendent. Natpis koji je stajao na nje govu kriu u tom sluaju nije bio samo plod okrutnog podsmjeha, jer je Isus doista bio "kralj idovski". Njegov je poloaj bio nalik onome Lijepog princa Charlieja 1745. godine. Moda je Isus izazvao toliko protivljenje upravo zbog svoje uloge kralja-sveenika koji je mogao ujediniti zemlju i idovski narod i na taj nain bio ozbiljna prijetnja i Herodu i rimskoj vlasti. Neki bibliari danas tvrde da se uveni Herodov "pokolj nevine djeice" nikada nije dogodio. A ako se i jest dogodio, da ni izdaleka nije bio tako straan kao to je to opisano u Evaneljima i kasnijoj predaji. Ipak, sama injenica da se takva pria odrala, ide u prilog tome da je Heroda doista neto plailo, daje doista bio neim uznemiren, da se plaio vlastitoga svrgnua. Herod je bio vrlo nesiguran vladar, kojeg nisu voljeli njegovi porobljeni podanici, a svoju je vlast drao uz pomo rimskih snaga. No koliko god je njegov poloaj bio nesiguran, njega nisu mogle ozbiljno ugroziti glasine o nekom misti nom ili duhovnom Spasitelju, kakvih je u to vrijeme bilo mnogo u

Svetoj Zemlji. Herod je ozbiljno mogao biti zabrinut jedino zbog neke stvarne politike prijetnje, a ta je prijetnja bila utjelovljena u ovjeku koji je polagao pravo na njegovo prijestolje i koji je mogao dobiti potporu naroda. Ako se "pokolj nevine djeice" i nije dogo dio, predaja koja je za taj dogaaj vezana kao da odraava Herodovu ozbiljnu zabrinutost zbog tenji suparnika, pa je vjerojatno da je neto poduzeo u namjeri da svog suparnika preduhitri i onemogui. Tenje suparnika mogle su biti jedino politike naravi, i oito ih je morao shvatiti krajnje ozbiljno. Sama pomisao da je Isus posjedovao takvo pravo otro se suprot stavlja popularnoj predodbi Isusa u liku "siromanog stolara iz Nazareta". Ipak, niz razloga nas navodi na tu pomisao. Kao prvo, nije sasvim sigurno da je Isus bio iz Nazareta. Sintagma "Isus Nazareanin" loe je prevedeno "Isus nazarenac", ili moda "Isus iz Genezareta". Predmet rasprave je takoer i pitanje, je li mjesto Nazaret pos tojalo u Isusovo vrijeme, jer se ne pojavljuje ni najednom rimskom zemljovidu, kao ni u njihovim spisima. Ne spominje se ni u Talmudu, a takoer ni u spisima svetog Pavla, koji su nastali prije Evanelja. Josip Flavije, poznati ljetopisac tog vremena, zapovjednik vojske u Galileji, koji je popisao mjesta te provincije, ne spominje Nazaret. ini se da se ime Nazaret pojavljuje tek nakon pobune 66-74. po Kr. i da je Isusovo ime povezano s tim mjestom zabunom u iitavanju znaenja. Bez obzira je li se to dogodilo sluajno ili namjerno, takve su se stvari dogodile na vie mjesta u Novome zavjetu. Nijedno od evanelja ne spominje da je Isus bio "siromani stolar". Njihova svjedoanstva ukazuju zapravo na suprotno. Isus djeluje kao da je obrazovan, kao da je pohaao kolu za uitelja, ali i da se druio podjednako s bogatim i utjecajnim ljudima, kao i sa sirotinjom, spomenimo samo Josipa iz Arimateje i Nikodema. Svadba u Kani, ini se, takoer svjedoi o Isusovu statusu i drutvenom poloaju. Ta svadba ne izgleda kao skromna sveanost u kojoj sudjeluje "obian svijet", ve nosi sva obiljeja raskonog skupa velikaa, vi sokog drutva kojemu je nazono barem nekoliko stotina uzvanika. Tu nalazimo poslugu koja urno izvrava Marijine i Isusove zapovje di, ali i ravnatelja stola, majstora ceremonije, koji je moda u ovom sluaju bio nadzornik posluge ili i sam visokog roda. Jasno je da se

vino obilno toilo. Kad Isus pretvara vodu u vino, po Evaneljskoj Bibliji, on stvori esto litara, dakle vie od osamsto boca, a to je tek popuna onome to se prije popilo. Kad sve to zajedno uzmemo u obzir, ini se da je svadba u Kani bila raskona sveanost visokog stalea bogataa ili plemia. Ako to i nije bila Isusova svadba, njegova nazonost, kao i nazonost njegove majke ukazuju da su i oni pripadnici istog sloja. U tom sluaju je poslunost posluge potpuno opravdana. Ako je Isus bio visokog roda, i ako je bio oenjen Marijom Magdalenom, vjerojatno je i ona uivala slian drutveni poloaj. A kao to smo ve spomenuli, meu svoje prijatelje ona ubraja i enu nekog velikodostojnika s Herodova dvora. Meutim, njen je poloaj mogao biti jo puno vaniji. Slijedei tragove "Prioratskih spisa" otkrili smo da je Jeruzalem, Sveti grad i prijestolnica Judeje, puno prije pripadao plemenu Benjaminovom. Benjaminovci su bili desetkovani tijekom rata i mnogi su otili u progonstvo, no kako navode "Prioratski spisi", "neki su i ostali". Jedan od njihovih potomaka bio je i sveti Pavao, koji za sebe jasno kae u Poslanici Rimljanima da je iz Benjaminovog plemena (11,1). Usprkos sukobu s drugim plemenima, Benjaminovo pleme je, ini se, uivalo nekakav poseban poloaj. Izmeu ostalog, to je pleme dalo Izraelu prvog kralja, aula, kojeg je pomazao prorok Samuel, i time prvu kraljevsku kuu. aul je nakon niza neprilika izgubio prijestolje, koje je preuzeo David, iz plemena Judinog. David je liio Benjamine prijestolja, ali i zakonitog nasljea, jer je svoju prijestol nicu smjestio u Jeruzalem. U Novom zavjetu stoji da je Isus bio Davidovog roda, pa prema tome i plemena Judinog. Benjaminovci su ga po toj liniji morali sma trati uzurpatorom, a on je to mogao izbjei enidbom s nekom od nji hovih kraljevni. Takav brak je mogao znaiti dinastiki savez jakih politikih posljedica, jer osim to bi Izrael dobio monog kralja-sveenika, tim inom bi se simboliki Jeruzalem vratio zakonitim gospo darima. To je takoer moglo posluiti kao poticaj stvaranju narodnog jedinstva, kao i poticaj Isusovu pravu na prijestolje. U Novom zavjetu se ne spominje plemenska pripadnost Marije Magdalene, iako kasnije legende kau da je bila kraljevskog roda, a neke druge predaje da je bila iz plemena Benjaminovog.

Na ovome mjestu smo poeli raspoznavati obrise jednog dosljed nog povijesnog scenarija i inilo se da se takoer naziru i zdravi po litiki razlozi. Isus je mogao biti kralj-sveenik Davidove loze, koji ima prava na prijestolje. Svoj poloaj mogao je uvrstiti dinastikim brakom jake simbolike vanosti. Nakon toga je mogao teiti ujedi njenju zemlje, pokrenuti stanovnitvo, protjerati izrabljivae, svrgnuti marionetskog kralja i vratiti slavu kraljevstva iz vremena Salomona. Takav ovjek doista je mogao biti "idovski kralj".

Razapinjanje
5) Gandijeva dostignua su nam pokazala kako duhovni voa, sa snanom, potporom naroda, moe predstavljati veliku prijetnju vladajuem reimu. Meutim, oenjen ovjek, s pravom na prijestolje i dje com kao nasljednicima dinastije, predstavlja puno ozbiljniju prijetnju. Pogledajmo postoji li u evaneljima neko svjedoanstvo koje potvruje da su Rimljani smatrali Isusa takvom prijetnjom? Na ispitivanju pred Pilatom Isusa nekoliko puta nazivaju "kraljem idovskim". U skladu s Pilatovim nalogom, na njegov je kri privr en natpis s upravo tom titulom. Profesor Brandon, sa Sveuilita u Manchesteru, tvrdi da se natpis s kria mora smatrati istinitim, kao i sve drugo u Novom zavjetu. Isti se natpis pojavljuje gotovo neiz mijenjen u sva etiri evanelja, a i sam taj dogaaj bio je suvie neu godan, da bi ga kasniji prireivai izmislili. U Evanelju po Marku Pilat pita okupljene starjeine: "to da onda uinim s onim koga zovete kraljem idovskim?" (15, 12). Iz ovoga moemo zakljuiti da su ga barem neki idovi smatrali kra ljem. No i Pilat ga tako naziva u sva etiri evanelja. Nema razloga da bi on to inio ironino ili mu se na taj nain podrugivao. U etvr tom evanelju Pilat i Isus o tome povedu dui razgovor (18, 33-40), a u prva tri evanelja Isus i sam priznaje pravo na tu titulu: "Pilat ga zapita: 'Jesi li ti kralj idovski?' 'Ti kae' - odgovori mu." (Marko 15, 2) Ovaj odgovor u prijevodu moe izgledati dvosmisleno, no u grkom izvorniku puno je jasniji i moe se prevesti: "Ispravno si ka zao". Ta se reenica, uostalom, tako i tumai i na ostalim mjestima u Bibliji.

Evanelja su nastala tijekom pobune 66 -74. po Kr. i nakon toga, kada je idovska zajednica ve prestala postojati kao organizirana drutvena, politika i vojna sila. tovie, evanelja su napisana za grku i rimsku publiku i u tom su smislu morala biti prilagoena. Rim je upravo izborio gorak i skup rat protiv idova, pa je bilo vrlo prikladno te idove prikazati u loem svjetlu. U osvit idovske pobune Isus takoer nije mogao biti predstavljen kao politiki junak, niti ga se smjelo na bilo koji nain povezati s pobunama koje su zavrile ratom. Moralo se i osvjetlati obraz Rimljana u njihovoj ulozi pri sue nju Isusu i njegovom pogubljenju i predstaviti ih to je mogue boljima. Tu treba traiti razlog zato je Pilat u evaneljima prikazan kao ljubazan, odgovoran i tolerantan ovjek, koji je nevoljko pristao na razapinjanje. Usprkos ovako slobodnom tumaenju povijesti, nije teko prepoznati pravo stajalite rimske vlasti o ovom pitanju. Prema Evaneljima, Isusa je prvo osudio Sinedrij, idovsko Veliko vijee sveenika, starjeina i pismoznanaca. Zatim su ga doveli pred Pilata i zahtijevali prokuratorovu osudu. Povijesno gledano, ovo nema mnogo smisla. Prva Tri evanelja biljee da je Isusa uhitio i osudio Sinedrij u noi Pashe, a prema idovskom zakonu Sinedrij se nije smio sastajati za vrijeme Pashe. U evaneljima je zabiljeeno da se uhi enje i suenje dogaa nou, a idovski zakoni nisu doputali zasje danje nou, kao to nisu doputali ni da se to smije raditi po privatnim kuama, odnosno bilo gdje izvan Hrama. Evanelja navode da Sinedrij ne moe izrei smrtnu presudu i da je to razlog zato su Isusa doveli pred Pilata. Meutim, Sinedrij je ipak bio ovlaten izrei smrtnu presudu, koja se mogla izvriti kamenovanjem, a ne razapinjanjem, pa je prema tome Sinedrij, ako se elio rijeiti Isusa, to mogao uiniti na vlastitu odgovornost. Nije postojala zakonska potreba da se zbog toga uznemiri Pilata. Autori Evanelja su na mnogim mjestima pokuali skinuti krivi cu i odgovornost s rimskih vlasti. U takve pokuaje spada i Pilatova ponuda pomilovanja jednog od zatvorenika, po izboru puka. Po Marku i Mateju, to je za blagdana bio obiaj, iako tako neto, zapravo, nije postojalo. Dananji strunjaci miljenja su da Rimljani nisu nikada vodili takvu politiku i da su autori izmislili ponudu da se oslobodi Isusa ili Barabu. Pilatova nedoumica pri osudi Isusa i nevoljko po-

koravanje silnog pritiska svjetine ini se jednako nestvarnim, jer je u to vrijeme bilo nevjerojatno da se neki rimski prokurator, a posebno prokurator koji je bio nemilosrdan poput Pilata, prikloni zahtjevima svjetine. Svrha ovakvog postupka je jasna: valjalo je razrijeiti Rim ljane svake krivice, prebaciti je na idove, i uiniti Isusa bliskim rimskoj publici. Mogue je, takoer, da doista ni svi idovi nisu bili nevini. ak i ako se rimska vlast bojala kralja-sveenika s pravom na prijestolje, ona nije smjela dopustiti otvorene provokacije koje su mogle prerasti u opu pobunu. Rimskim vlastima je u tom sluaju moglo biti puno spretnije prikazati kako su tog kralj a-sveenika izdali ljudi iz njegova vlastitog naroda. Stoga nije teko zamisliti da su se Rimljani okoristili nekim saducejima kao nekom vrstom provokatora. Meutim, ak i da je bilo tako, i dalje stoji nepobitna injenica da je Isus bio rtva rim skih vlasti, rimskog suda i presude, rimske vojske i da je pogubljen na nain koji su Rimljani primjenjivali iskljuivo za vlastite neprija telje. Isus nije bio razapet zbog zloina protiv idovstva, ve zbog zloina protiv Rimskog carstva.

Tko je bio Baraba

6) Postoji li u Evaneljima neki dokaz da je Isus imao djece? U tom se smislu nita jasno ne kazuje, no od uitelja se oekiva lo i podrazumijevalo da imaju djecu. Ako je Isus bio uitelj, bilo bi vrlo neobino da je ostao bez djece, a bilo bi neobino da nije imao djece ak i ako nije bio uitelj. Ovo nam, samo po sebi, nita odre eno ne govori, no postoji ipak jedan mogu dokaz kojeg smo ispi tali. Pokuali smo otkriti tko je bio onaj neodreeni ovjek koji se u Evaneljima pojavljuje kao Baraba, ili kao Isus Baraba u Evanelju po Mateju. Dananji znanstvenici nisu sigurni kako je nastala i to znai rije "Baraba". "Isus Baraba" moglo je nastati iz "Isus Berabi", a "berabi" je bila titula najviih i najcjenjenijih uitelja (rabija) i sta jala je iza uiteljevog vlastitog imena. "Isus Berabi" je tako moglo stajati i za samog Isusa, no s druge strane "Isus Baraba" je moglo nastati i iz "Isus bar Rabi" to znai "Isus sin uiteljev (rabijev)". Ni gdje ne stoji da je Isus imao oca koji je bio uitelj, no ako je on sam imao sina, komu je dao ime po sebi, tada se taj sin mogao zvati "Isus

bar Rabi". Postoji i jo jedna mogunost, da je "Isus Baraba" nastalo iz "Isus bar Aba", gdje "aba" na hebrejskom znai "otac". To bi, da kle, znailo "sin oca", to nije osobito smisleno, osim ako taj "otac" nije po neemu izniman. Ako je to "otac" znailo "otac nebeski", to bi znailo da je "Baraba" opet bilo ime za Isusa. S druge strane, ako je Isus bio otac, Baraba bi bila oznaka za njegovog sina. Bez obzira na mogua znaenja i podrijetlo imena, Baraba je vrlo neobian lik. to smo due razmatrali dogaaj koji je vezan uz njega, sve nam se vie inilo da se tu odvijalo neto neobino i da je netko, izgleda, pokuao neto prikriti. U prvom redu ini se da je Barabino ime, poput imena Marije Magdalene dosljedno ocrnjeno. Dok narodna predaja Mariju Magdalenu prikazuje kao bludnicu, Barabu prikazuje kao lopova. Ako je on, meutim, bio neto od onoga to samo njegovo ime navjeuje, teko je povjerovati daje obian lopov. Koji je mogao biti razlog da se njegovo ime ocrni, osim da prireivai Novog zavje ta ne pokuaju neto prikriti od narednih narataja? Strogo gledano, Evanelja Barabu ne opisuju kao lopova. Po Marku i Luki, on je politiki zatvorenik, odmetnik okrivljen za umorstvo i buntovnitvo. Po Mateju, opisan je kao "zloglasni suanj", a po Ivanu (18, 40) se za njega (na grkom) kae da je lestai, a to se moe pre vesti kao pljaka ili razbojnik. U povijesnom okruju to je moglo znaiti neto posve drugo. Rimljani su izrazom lestes zvali zelote - ratoborne nacionalistike buntovnike koji su u to vrijeme ve poti cali na drutveni prevrat. Ako znamo da je po Marku i Luki Baraba bio kriv za pobunu, a Evanelje po Mateju tome ne proturjei, moemo zakljuiti da je bio zelot. Ovo, meutim, nisu svi podaci o Barabi. Po Luki, on je bio "baen u tamnicu zbog neke bune u gradu". Povijest ne spominje nemire u Jeruzalemu u to vrijeme, no Evanelja to ipak ine. Evanelja spomi nju gradske nemire nekoliko dana prije, kad su Isus i njegovi sljedbe nici isprevrtali stolove mjenjaima novca u Hramu. Je li to bila pobuna u kojoj je sudjelovao Baraba i zbog koje je zatvoren? ini se kako je to vjerojatno, a u tom sluaju Baraba je morao biti dio Isusove pratnje. Dananji znanstvenici tvrde da "obiaj" putanja zatvorenika na Pashu nije postojao. No ak i da jest postojao, kakvog je imalo smi sla to to je izabran Baraba? Ako je Baraba bio zloinac koji je bio

kriv za umorstvo, zato bi puk ba njemu potedio ivot? Ako je pak Baraba bio zelot ili buntovnik, jo je manje vjerojatno da bi Pilat oslobodio onoga koji moe biti opasan i osudio bezopasnog zane senjaka, koji je bio spreman "Caru dati Carevo". Meu nizom pro turjenosti, nedosljednosti i nevjerojatnosti, izbor Barabe moda je najtee objasniti. Gotovo je oito daje neto ostalo prikriveno iza tako nespretnog i zbunjujueg niza dogaaja. Jedan na suvremenik predloio je zanimljivo objanjenje koje bi moglo biti mogue. On pomilja da je Baraba bio Isusov sin, a da je Isus bio zakoniti kralj. Ako je bilo tako, onda je izbor Barabe imao smisla. Ako zamislimo potlaeno stanovnitvo koje se nalazi pod prijetnjom neposrednog unitenja duhovnog i politikog vladara, Me sije, iji je dolazak toliko mnogo obeavao, ne bi li u takvim okol nostima dinastija postala vanijom od jedne osobe? Ouvanje krvne loze ostaje najvanije, a puk bi, suoen sa stranim izborom, vjero jatno rtvovao svog kralja u ime opstanka njegovog potomka i loze. Jer ako preivi loza, za budunost jo uvijek preostaje nada. Nije, dakako, nemogue da je Baraba bio Isusov sin. Openito se vjeruje da je Isus roen 6. godine pr. Kr. Razapinjanje se dogodilo najkasnije 36. godine po Kr., pa je, gledajui tako, Isus mogao imati najvie etrdeset i dvije godine kad je umro. ak i daje imao samo trideset i tri godine, mogao je imati sina, jer se u skladu s ondanjim obiajima mogao oeniti ve sa esnaest ili sedamneset godina. A ako se nije enio i sve do dvadesete godine, mogao je imati sina od tri naest, koji se po idovskim obiajima ve smatrao odraslim. Mogao je, dakako, imati i druge djece, koja su mogla biti zaeta bilo kada do dana uoi razapinjanja.

Pojedinosti oko razapinjanja

7) Isus je lako mogao zaeti djecu prije razapinjanja, no ako je preivio razapinjanje, vjerojatnost da je imao potomstvo jo je vea. Pokuat em utvrditi postoji li svjedoanstvo u prilog tome daje Isus preivio razapi njanje, i je li razapinjanje na neki nain bila tek prijevara? Po nainu kako je Isus predstavljen u evaneljima, nije mogue objasniti zato je Isus uope bio razapet. Prema evaneljima, nje-

govi su neprijatelji bili nositelji idovskih interesa u Jeruzalemu. Ako su takvi neprijatelji doista postojali, oni su ga mogli kamenovati na smrt po vlastitoj odluci i na vlastitu odgovornost, bez mijeanja rim skih vlasti. Prema evaneljima, Isus se nije sukobljavao s rimskim vlastima, niti je krio njihove zakone. Meutim, kanjavajaju ga Rim ljani, u skladu sa svojim zakonom i razapinju na kri, a to je bila kazna koja se izvravala iskljuivo nad zloincima koji su se suprotsta vili njihovoj vlasti. Ako je Isus razapet na kri, onda u svom radu nije bio apolitian, kako ga opisuju evanelja, ve je neim morao iza zvati bijes Rimljana, a ne idova. Bez obzira na narav prijestupa zbog kojih je razapet, Isusova na vodna smrt na kriu obiluje nedosljednostima i gotovo nema razloga da njegovo razapinjanje, po prikazima evanelja, bude smrtonosno. Ovakva misao zahtijeva paljivo objanjenje. Rimsko razapinjanje na kri sastojalo se iz sasvim odreenog po stupka. Po izricanju presude slijedilo je ibanje, koje je, zbog gu bljenja krvi, dovodilo do iscrpljenosti. Nakon toga su osueniku remenjem ili klinovima privrstili rairene ruke za teku drvenu gredu, koja je bila postavljena preko njegovih ramena i vrata. Pod tim teretom osuenika su vodili do mjesta pogubljenja i tamo se ta greda, s osu enikom koji je s nje visio, privrstila za uspravni stup ili kolac. Objeen o ruke na taj nain, osuenik nije mogao disati, osim ako i stopala nisu bila privrena za kri, pa je tim osloncem mogao smanjiti pritisak na grudni ko. Usprkos agoniji, s privrenim sto palima jak i zdrav ovjek ivio bi jo dan ili dva. Osuenik je znao umirati i po sedam dana dok ga ne bi savladala iscrpljenopst, e ili trovanje krvi zbog klinova. Takva duga agonija mogla se bre okonati lomljenjem nogu ili koljena osuenika, to u evaneljima Isusovi krv nici i ele uiniti prije nego ih u tome onemogue. Lomljenje nogu nije bilo dodatno iivljavanje, ve in milosra, koji je donosio bru smrt. Bez mogunosti drugog oslonca, pritisak na prsa postao bi neiz driv i osuenik bi se zaguio. Dananji se znanstvenici slau u miljenju da se jedino etvrto evanelje oslanja na stvarni oevid razapinjanja. Po etvrtom evan elju, Isusova stopala bila su privrena za kri, pritisak na grudne miie bio je olakan, a njegove noge nisu bile slomljene. Teoretski

gledano, mogao je ivjeti jo barem dva ili tri dana. Ipak, on je na kriu bio tek nekoliko sati prije nego to je proglaen mrtvim. U Evanelju po Marku (15, 44) "I Pilat se zaudi da je ve umro". to je sve moglo uzrokovati smrt? To nije moglo biti koplje u bok, jer etvrto evanelje navodi da je Isus ve bio mrtav kada mu je nanijeta ta rana (Ivan 19, 33). Jedino objanjenje smrti su iscr pljenost, umor, i opa slabost od rana nanesenih bievanjem. Ipak, ni ti imbenici nisu nuno morali biti tako brzo kobni. Mogue je da se, usprkos zakonima fiziologije, to tako dogodilo, jer ovjek moe umrijeti i od naoko bezopasnog udarca, no ipak se sve zajedno ini veom sumnjivim. Po etvrtom evanelju Isusovi krvnici ve su odlu ili prebiti mu noge i ubrzati smrt, no emu su se trudili ako je ve bio na samrti? Nije imalo smisla Isusu prebiti noge, osim ako je smrt bila jo jako daleko. Evanelja navode da Isus umire u trenutku koji je odvie prikladan. Smrt nastupa na vrijeme da sprijei njegove krvnike da mu prebiju noge, ime je omogueno ispunjenje starozavjetnog proroanstva. Neki dananji poznavatelji Biblije slau se da je Isus moda sasvim namjerno oblikovao svoj ivot u skladu s proroanstvima koja su najavljivala dolazak Mesije. Moda je upravo zato doveden maga rac iz Betanije kako bi on na njemu mogao pobjedonosno ui u Je ruzalem. Pojedinosti oko razapinjanja ine se oblikovane na slian nain u svrhu ispunjenja proroanstava Staroga zavjeta. Isusov navodni i prikladni "odlazak", koji mu omoguuje spas od sigurne smrti i prua priliku da ispuni proroanstvo, najblae reeno je sumnjiv. Okolnosti su previe povoljne da bi to moglo biti sluajno. Sve navodi da je to naknadno umetnuto, a u svrhu paljivo smilje nog plana. Navest emo neke dokaze koji to potkrjepljuju. U etvrtom evanelju, Isus s kria izjavljuje da je edan. Kao od govor na tu molbu, prinose mu spuvu natopljenu, navodno, octom. Taj se prizor tako opisuje i u ostalim evaneljima. Prinoenje spuve uglavnom se tumai kao in sadistikog iivljavanja, no upitajmo se je li to doista bilo tako. Ocat, ili ukiseljeno vino je nadraajno sred stvo s uinkom miriljavih soli. U ono doba na taj su se nain prizivali k svijesti posustali robovi na galijama. Ranjen i iscrpljen ovjek udi sajem ili gutljajem octa doivljava dkrepljujui uinak i na trenutak

obnavlja snagu. U Isusovom sluaju taj uinak je bio posve suprotan. Nakon to udahne ili ovlai usne octom, on izgovara svoje posljednje rijei i "predaje duh". Takav uinak octa teko je fizioloki objasniti, no ako je spuva bila natopljena nekim opojnim sredstvom, mjea vinom opijuma i/ili atropina koji su se u to vrijeme upotrebljavali na Srednjem istoku, takav uinak bio bi normalan. Ipak, emu bi to opoj no sredstvo posluilo? Moda se rjeenje nazire u vrlo sloenom i lukavom planu kojime je trebalo stvoriti tek privid smrti, ime bi Isusov ivot bio spaen, ali bi se ostvarilo i starozavjetno proroan stvo o Mesiji. Navest emo jo nekoliko detalja koji upuuju da je posrijedi moglo biti lukavstvo. Po Evaneljima, Isus je bio razapet na mjestu koje se zove Golgota, "Mjesto lubanje". Kasnija predaja odredila je Golgotu kao pusto brdo u obliku lubanje, smjeteno sjeverozapadno od Jeru zalema. Sama Evanelja opisuju mjesto razapinjanja puno drukije. etvrto evanelje je u tome najjasnije: "A na mjestu gdje je bio razapet bijae vrt i u vrtu nov grob, u koji jo nitko nije bio poloen" (Ivan, 19, 41). Isus, dakle, nije bio razapet na nekom pustom brdu, niti na nekom javnome mjestu odreenom za pogubljenja. Bio je ra zapet unutar ili blizu vrta, gdje se nalazio neki privatni grob. Po Mateju (27, 60), taj grob i vrt bili su vlasnitvo Josipa iz Arimateje, a on je u svim Evaneljima prikazan kao bogat ovjek koji je bio Isusov tajni uenik. Narodna predaja prikazuje razapinjanje kao javni in, dostupan mnotvu, kojemu su prisustvovale tisue ljudi, dok Evanelja uka zuju na drukije okolnosti. Po Mateju, Marku i Luki, oevici razapi njanja, meu njima i ene, "podalje su stajali" (Luka, 23, 49), pa se ini da to nije bio javno, ve sasvim privatno dogaanje, na privat nom posjedu. Neki dananji znanstvenici tvrde da je stvarno mjesto razapinjanja bio Getsemanski vrt. Ako je Getsemani doista bio pri vatni posjed nekog od Isusovih uenika, to objanjava zato je Isus prije razapinjanja slobodno boravio u tome mjestu. Nije potrebno posebno isticati kako razapinjanje na privatnom posjedu ostavlja prostora za pomisao o obmani, na lano razapinjanje, vjeto izreirani obred. Samo nekoliko oevidaca je u tom sluaju moglo biti nazono, a iri puk, kako i Evanelja kazuju, vidio bi

dramu tek izdaleka. Iz daljine se ne moe jasno vidjeti niti koga razapinju, niti je li taj uistinu mrtav. Takva prijevara nalagala je dosluh s Poncijem Pilatom ili s nekim drugim monikom iz rimske vlasti i njegov preutni pristanak. Lako je mogue da se to dogodilo. Pilat je bio surov i nemilosrdan ovjek, ali je takoer bio vrlo pokvaren i podmitljiv. Pilat, kakvog poznaje povijest, za razliku od onog koji je prikazan po Evaneljima, ne bi bio nesklon Isusu potedjeti ivot u zamjenu za izvjesnu svotu novca ili moda obeanje da nee biti narednih politikih nemira. Bez obzira na Pilatove pobude, ini se da nema sumnje da je Pilat bio upleten. On priznaje Isusovo pravo "kralja idovskog", a poslije se udi ili se ograuje, kako je Isusova smrt nastupila tako brzo kao to je izgledalo. Ipak, od svega se najznakovitijim ini to upravo on predaje Isusovo tijelo Josipu iz Arimateje. Po rimskom zakonu koji je tada bio na snazi, razapeti ovjek nije imao pravo na pokop. Straari su sprjeavali rodbinu i prijatelje da uklone tijelo, pa je osuenik ostajao na kriu na milost leinara. Pilat predaje Isusovo tijelo Josipu iz Arimateje i pri tome kri spomenuti zakon, a to ipak svjedoi o nekoj vrsti njegova suuesnitva. Vidjet emo da to svjedoi o jo neemu. U engleskim prijevodima Evanelja po Marku, Josip trai od Pilata Isusovo tijelo. Pilat se udi to je Isus mrtav, provjeri to kod centurio na i nakon toga odobrava Josipov zahtjev. To na prvi pogled izgleda ispravno, no u grkoj verziji Evanelja po Marku to izgleda puno zamrenije. U grkoj verziji Josip trai Isusovo tijelo, a upotrebljava rije soma - koja je oznaavala ivo tijelo. Pilat, nakon to odobri za htjev, predaje mu tijelo i upotrebljava rije ptoma - koja je oznaa vala mrtvo tijelo ili truplo. Po Grcima je, dakle, Josip otvoreno traio ivo tijelo, a Pilat mu doputa da uzme ono za koje misli, ili se ograuje da misli, da je mrtvo. Obzirom na zabranu pokapanja razapetih osuenika, vrlo je neobi no to Josip uspije dobiti Isusovo tijelo. Upitajmo se, zbog ega ga dobije i kakvo pravo on polae na Isusovo tijelo? Ako je on bio jedan od tajnih uenika, teko bi mogao opravdati zahtjev, a da se pri tome ne razotkrije. To nije bilo bitno jedino ako je Pilat to ve znao, ili ako je postojao neki drugi razlog koji je Josipu iao u prilog.

O Josipu iz Arimateje nema puno podataka. Evanelja spominju tek da je bio Isusov tajni uenik, da je bio bogat i da je bio lan Sinedrija, Savjeta staraca koji su vladali idovskom zajednicom Jeruza lema pod rimskom vlau. On je oito bio vrlo utjecajan ovjek, to potkrjepljuje injenica da je razgovarao s Pilatom, kao i to to je po sjed s privatnim grobom bio njegovo vlasnitvo. Srednjovjekovna predaja prikazuje Josipa iz Arimateje kao uva ra svetog Grala i tvrdi da je Parsifal bio njegov nasljednik. Kasnije predaje pridruuju ga krvnom vezom s Isusom i njegovom obitelji, a ako je bilo tako, to bi pruilo dovoljan razlog da Josip zatrai Isusovo tijelo. Teko je povjerovati da bi Pilat ustupio tijelo pogubljenog zloinca onome koji s njime nije imao nikakve veze, a ovako je, pot kupljen, za to mogao nai razloga. Ako je Josip, bogat i utjecajan lan Sinedrija, doista bio s Isusom u rodu, to jo jednom svjedoi o Isusovu aristokratskom podrijetlu. Na taj ga nain puno lake mo emo povezati sa svetim Gralom - "kraljevskom krvi".

Scenarij
Ve smo skicirali probnu hipotezu koja se temelji krvnom lozom koja vue podrijetlo od Isusa. Pri razradi te hipoteze pridodali smo, iako samo privremeno, cijeli niz presudnih pojedinosti, a slika je u svojoj cjelovitosti postajala sve skladnijom i uvjerljivijom. Pretpostavka da je Isus bio kralj-sveenik ini se sve oitijom. Visokog roda, nosei zakonito pravo na prijestolje, pokuao ga je po novo zadobiti. Po naoj hipotezi, bio je rodom iz Galileje, podruja gdje je otpor rimskoj vladavini bio veoma osvijeten. Imao je brojne plemenite, bogate i utjecajne pristae po cijeloj Palestini, kao i u samoj prijestolnici, Jeruzalemu. Jedan od njegovih pristaa, moni lan Sinedrija, moda je takoer bio s njime u rodu. U predgrau Jeruzalema, u Betaniji, nalazio se dom njegove ene i tu je, uoi po bjedonosnog ulaska u Jeruzalem, boravio budui kralj-sveenik. Tu je osnovao sredite svoga kulta misterija i proirio krug svojih sljed benika obrednim inicijacijama, poput one u kojoj je sudjelovao njegov urjak Lazar. Takav pretendent lako bi izazvao jak otpor na nekim mjestima, meu rimskim inovnicima i vjerojatno meu nositeljima ukorije-

njenih idovskih interesa od kojih su neki bili saduceji. Nositelji tih interesa nali su nain kako ga sprijeiti u pokuaju da osvoji pri jestolje, ali u svojoj namjeri da ga unite nisu bili uspjeni koliko su se nadali. ini se da je kralj-sveenik imao prijatelje na visokim po loajima, a oni su, u dosluhu s pokvarenim i potkupljivim rimskim prokuratorom, zamislili i izveli lano razapinjanje na privatnom ze mljitu, gdje su mogli biti prisutni samo odabrani. Dok je puk bio na dovoljnoj udaljenosti, izvreno je pogubljenje, a pri tome je ili netko zamijenio kralja-sveenika na kriu ili kralj-sveenik nije doista umro. U sumrak, kada je vidljivost smanjena, tijelo je preneseno u grob, koji se ondje sasvim prikladno naao i iz tog groba je to tijelo, dan ili dva poslije, "udesno" nestalo. Ako je ovaj dio scenarija toan, upitali smo se kamo je Isus nakon toga otiao? Slijedei nau hipotezu o krvnoj lozi, odgovor na to pi tanje nije bio posebno vaan, no neke islamske i indijske legende kau da je on umro u dubokoj starosti, negdje na dalekom istoku, u Kamiru. Jedan, pak, australski novinar vrlo zanimljivo i uvjerljivo tvrdi da je Isus umro u Masadi, kad je tvrava pala u ruke Rimljana 74. godine. U to vrijeme on se ve morao pribliiti starosti od osam deset godina. Po onom pismu kojeg smo primili, spisi koje je pronaao Berenger Sauniere u mjestu Rennes-le-Chateau, sadravali su nepobitni dokaz da je Isus bio iv 45. godine, no nigdje se ne spominje gdje se nalazio. Jedna od mogunosti je Egipat, tonije Aleksandrija, gdje je u to vrijeme mudrac Ormus osnovao Ruin kri, stapajui kran stvo s ranijim, pretkranskim misterijima. Postojala je i pretpostavka da se Isusovo mumificirano tijelo nalazi negdje u okolici mjesta Rennes-les-Chateau, to bi onda moglo objasniti zagonetnu poruku u Sauniereovim svicima, koja glasi: "IL EST LA MORT" (On je ovdje mrtav). Mi ne tvrdimo da je on dopratio svoju obitelj u Marseilles, jer sve okolnosti govore protiv toga. Vjerojatno nije bio u stanju koje doputa putovanje, a i njegova nazonost ugrozila bi sigurnost obitelji. Lako mu se moglo uiniti vanijim da ostane u Svetoj Zemlji - kao i njegov brat, sveti Jakov - i da tamo potrai svoj put do cilja. Mi nismo u stanju iznijeti nijedan putokaz koji bi rasvijetlio njegovu kasniju sudbinu, nita vie od samih evanelja.

Naoj hipotezi je manje bilo vano ono to se dogodilo Isusu, od onog to se dogodilo sa svetom obitelji, posebno s njegovim urjakom, enom i djecom. Ako je na scenarij toan, oni su zajedno s Josipom iz Arimateje i nekim drugim ljudima, kriomice brodom prebaeni iz Svete Zemlje. A kad su se iskrcali kod Marseillea, Marija Magdale na je doista donijela "Sangraal" - "kraljevsku krv", to potjee od doma Davidovog, u Francusku.

1 3 .

POGLAVLJE

Tajna koju je crkva zabranila

ili smo svjesni da se na scenarij ne slae s uvrijeenim kran skim naukom. to smo due istraivali, sve je vie bilo oito da taj nauk, prenoen stoljeima, predstavlja vrlo probrani skup dijelova koji su bili strogo proieni i preraeni. Moe se rei da Novi zavjet nudi sliku Isusa i njegova vremena na nain koji zadovoljava potrebe odreenih skupina ljudi i njihovih interesa, a koji su sudjelovali i jo uvijek sudjeluju u toj stvari. Sve to je moglo ometati ili ugroavati te interese, kao naprimjer "tajno Evanelje po Marku", bilo je na vri jeme uklonjeno. Kako je uklonjeno mnogo toga, u nekoj vrsti novo nastalog zrakopraznog prostora stvorila se opravdana i neophodna potreba za novim promiljanjima. Ako je Isus zakonito pretendirao na prijestolje, u tome ga je, barem na poetku vjerojatno podravala odreena skupina ljudi, njegova najblia obitelj iz Galileje, neki pripadnici njegova vlastitog visokog stalea, kao i neki strateki rasporeeni ljudi u Judeji i u glavnom gradu, Jeruzalemu. Ti sljedbenici, usprkos tome to su bili odabrani, nisu bili dovoljni kako bi se njegove tenje za osvajanjem prijestolja ostvarile. Sukladno tome, on je morao okupiti puno vei broj sljedbe nika iz drugih stalea, kao to je to, sjetimo se prijanje usporedbe, uinio Lijepi princ Charlie 1745. Kako se moe pridobiti brojne sljedbenike? To je mogue uiniti tako da se objavi poruka koja je zamiljena tako da potakne odanost i potporu. Ta poruka nije nuno morala biti cinina, poput onih koje se veu uz dananju politiku. Naprotiv, mogla se izgovarati u iskrenoj vjeri, s plemenitim i vatrenim idealizmom. Usprkos izriitog vjerskog

usmjerenja, prvenstveni cilj te poruke bio je osigurati potporu i naklo nost naroda. Isus je nosio poruku kojom je pokuavao pruiti nadu ljudima osvojene zemlje, koji su bili potlaeni, ispaeni i obesprav ljeni. To je bila poruka koja je obeavala. Ako dananji itatelj nad vlada vlastite predrasude, moi e prepoznati mehanizam koji je vrlo slian onome to se moe vidjeti u dananjem svijetu, jer se i danas, kao i oduvijek ljudi okupljaju u ime zajednikog cilja i pretvaraju u orue kojime se zbacuju samovoljne vladavine. Vrlo je vano to je Isusova poruka bila i etina i politina, a upuivao ju je vrlo odabra nom dijelu stanovnitva, ve u skladu s politikim namjerama. Jer brojne je sljedbenike mogao nai upravo meu tim obespravljenim i potlaenim ljudima. Saduceji, koji su se sloili s rimskom okupaci jom, nisu nimalo bili voljni rastati se od svojih dobara koja su stekli, niti se kockati svojom sigurnou i mirom, upravo kao i svi njima sli ni u povijesti ljudskoga roda. Isusova poruka, kako je prikazana u evaneljima, nije u cijelosti ni nova, niti iznimna. On je sam vjerojatno bio farizej, a njegov nauk sadravao je i dijelove farizejskog nauka, dok Svici s Mrtvog mora svjedoe da je taj nauk sadravao i dijelove esenskih uenja. Iako Isu sova poruka moda nije bila u cijelosti nova, nain na koji je prenoena vjerojatno jest. Sam Isus je bio nesumnjivo karizmatini pojedinac, koji je vjerojatno posjedovao sposobnost iscjeljivanja i izvoenja slinih "uda". On je bez sumnje posjedovao dar za prenoenje ideja prepoznatljivim i jasnim parabolama, koje nisu zahtijevale obrazova nost, pa su bile razumljive najiroj publici. Za razliku od svojih pret hodnika, esena, Isus nije morao najavljivati dolazak Mesije. Mogao je tvrditi da je on sam Mesija, a to je sigurno njegovim rijeima pridalo mnogo veu vjerodostojnost. Jasno je daje Isus okupio svoje sljedbenike prije pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem. Meu tim sljedbenicima bilo je mogue razliko vati dvije skupine iji interesi i ciljevi nisu bili jednaki. Na jednoj strani bili su oni "posveeni", najua obitelj, te bogati i utjecajni pri stae, koji su eljeli vidjeti svog kandidata na prijestolju. Na drugoj strani bila je znatno vea skupina "obinih ljudi", narodne mase pokreta, koje su eljele vidjeti ispunjenje sadraja obeane poruke. Vano je razluiti te dvije strane, koje su imale isti politiki cilj dovesti Isusa na prijestolje - ali iz potpuno razliitih pobuda.

Kada je pokuaj propao, to se oito dogodilo, savez dviju strana, "sljedbenika poruke" i "sljedbenika obitelji", vjerojatno se raspao. Sueljeni slomu i prijetnji izravnog unitenja, lanovi obitelji dali su prednost ouvanju loze po svaku cijenu, ak i u progonstvu, a to je odu vijek najvanije za plemenitake i kraljevske obitelji. "Sljedbenicima poruke", meutim, budunost te obitelji i njihov opstanak bili su ne vani, a njihov prvenstveni cilj bio je ovjekovjeiti poruku i iriti je. Kranstvo, koje se razvijalo tijekom prvih stoljea stiglo je do nas zahvaljujui upravo tim "sljedbenicima poruke". Tijek irenja i razvijanja kranstva vrlo je iscrpno prikazan u radovima mnogih znanstvenika i ovdje se neemo time baviti. Dovoljno je napomenuti da je "poruka" zahvaljujui svetom Pavlu poprimila jasan i konaan oblik i to je postalo temeljem kasnijeg teolokog zdanja kranstva. U vrijeme kad nastaju evanelja, osnovne postavke nove vjere ve su bile dovrene. Nova vjera ciljala je prije svega na rimsko i romanizirano puan stvo. Zbog toga je uloga rimskih vlasti u Isusovoj smrti nuno mo rala biti ublaena, a krivnja prebaena na Zidove, no to nije bio jedini primjer izmjene prikaza zbivanja kako bi se uinili prihvatljivijima rimskom narodu. Rimljani su, naime, bili vini oboavati svoje vlada re, a ve je Cezar slubeno bio proglaen bogom. Isus je, stoga, postao boanstvom, iako ga nitko prije toga takvim nije smatrao, kako bi se njime mogli ravnopravno natjecati u pridobivanju puka. To je bio Pavlov zadatak. Prije nego to se poela vrlo uspjeno iriti, iz Palestine u Siriju, Malu Aziju, Grku, Egipat, Rimsko carstvo i Zapadnu Europu, nova religija morala je prvo postati prihvaena u narodu krajeva gdje je nastala i odrati se unato starim vjerovanjima. Novi Bog morao je biti dovoljno moan, velianstven i initi najrazliitija uda kako bi se mogao mjeriti s onima koje je trebao zamijeniti. Da bi se Isus udo maio u romanskom svijetu toga vremena, on je morao postati pravi Bog. Ne Mesija u tradicionalnom smislu te rijei, ne kralj-sveenik, ve utjelovljeni Bog, koji je poput svojih sirijskih, fenikih, egipat skih i drugih drevnih Bogova, prolazio podzemni svijet i muke pakla i nakon toga izranjao pomlaen, s proljeem. Tek je u toj ideji uskrsnu e dobilo presudnu vanost iz vrlo jasnog razloga. Isus je morao po-

stati jednak bogovima koji su umrli i ponovo se rodili i bili prisutni i na zemlji i u svijesti svojih sljedbenika. Roenje od djevice takoer je propovijedano iz istog razloga, a blagdan Uskrsa, slavljenje smrti i uskrsnua, dogaao se istodobno s proljetnim sveanostima drugih tadanjih kultova i kola misterija. Zbog potrebe irenja boanskog mita stvarna obitelj tog "boga", kao i svi politiki i dinastiki imbenici, morali su postati nevani. Odreeno mjesto i vrijeme u kojem su se nalazili sputalo bi svaku te nju ka univerzalnosti. U svrhu potpore toj univerzalnosti uklonjeni su svi politiki i dinastiki elementi iz njegova ivotopisa. Izbjegnuto je spominjanje zelota i esena, jer bi u najboljem sluaju bilo nepode sno da je Bog bio upleten u neku politiku i dinastiku urotu, koja ak nije ni uspjela. Ostalo je samo ono to nalazimo u evaneljima, stroga jednostavnost, gdje se zbivanja odvijaju tek pukim sluajem u Palestini pod rimskom okupacijom tijekom prvog stoljea, a zapra vo u vjenoj sadanjosti koja vrijedi za sve mitove. Dok se "poruka" razvijala na taj nain, obitelj i njeni sljedbenici nisu, ini se, gubili vrijeme. Julije Afriki pie u treem stoljeu da su preivjeli Isusovi nasljednici optuili dinastiju Heroda za unitenje rodoslovlja idovskog plemstva, ime su uklonili sve dokaze koji bi mogli ugroziti njihovo pravo na prijestolje. Za te nasljednike kae da su se raselili po svijetu i sa sobom ponijeli rodoslovlja koja su izmaknula unitenju spisa tijekom pobune izmeu 66. i 74. po Kr. Pobornicima novog mita postojanje te obitelji moglo je stvoriti tekoe zastraujueg dosega. Ta obitelj je, kao nositelj izvornog svje doanstva o onome to se doista dogodilo, mogla predstavljati opasnu prijetnju i potpuno razoriti taj mit. Zbog toga se za prvih dana kran stva moralo potisnuti svaki spomen plemenitake ili kraljevske obitelji, njihove loze, te politikih i dinastikih tenji. Samu obitelj, koja je mogla raskrinkati novu religiju, trebalo je, po mogunosti, unititi. Zbog svega toga je bila nuna najvea tajnost, ali i nesnoljivost otaca rane Crkve prema bilo kakvom odstupanju od nametnutog pravovjer ja. Moda su na taj nain nastali i neki korijeni antisemitizma, jer su "sljedbenici poruke" i pobornici mita istodobno postigli dva cilja optuivanjem idova i skidanjem odgovornosti s Rimljana. Na taj su nain mit i "poruka" postali prihvatljiviji rimskom narodu, a sama

obitelj, koja je bila idovska, izgubila je svoju vjerodostojnost. Protuidovski osjeaji, koje su poticali, takoer su mogli posluiti njihovu cilju. Ako je obitelj nala utoite u nekoj idovskoj zajednici unutar granica Carstva, javno proganjanje moglo je u svom zamahu prikla dno uutkati opasne svjedoke. Na nain kojim se ugodilo rimskoj publici, proglasilo se Isusa za Boga i idovima dodijelilo ulogu rtve, kranstvo se poelo iriti sigurnim uspjehom. Poloaj pravovjernog kranstva postajao je sve sigurniji tijekom drugog stoljea, uglavnom zahvaljujui Ireneju, biskupu Lyona, oko 180. godine. On je vjerojatno najjasnije uspio kranskoj teologiji dati vrst i cjelovit oblik. To je postigao svojim vrlo obimnim djelom, Libros Quinque Adversus Haereses (Pet knjiga protiv krivovjerja), gdje je nabrojao i razvrstao sva odstupanja od pri hvaenog pravovjerja i otro ih osudio. Odbacio je razliitost i tvrdio da moe postojati samo jedna prava Crkva, izvan koje nije mogue nai spasenje. One koji su se suprotstavili ovoj tvrdnji, Irenej je pro glasio hereticima, koje treba izopiti i, ako je mogue, unititi. Meu brojnim razliitim oblicima ranog kranstva, gnosticizam je potaknuo najogoreniju Irenejevu srdbu. Gnosticizam se oslanjao na osobno iskustvo i osobno sjedinjenje s Bogom. Irenej je shvaao da bi to omelo vlast sveenika i biskupa i postalo smetnjom stvaranju jedinstva. Sukladno tome, upotrijebio je svu svoju snagu da potisne gnosticizam. Bilo je nuno obeshrabriti osobna, pojedinana promi ljanja, a s druge strane, ohrabriti neupitnu vjeru u utvrenu dogmu. Zato je bio nuan teoloki sustav, struktura kodificiranih naela, koja ne bi doputala pojedinana tumaenja. Nasuprot osobnom doivljaju i gnozi, Irenej je traio jedinstvenu "katoliku", to jest sveobuhvatnu Crkvu, koja se temeljila na tradiciji i nasljeu apostola. Stvaranje takve Crkve bilo je mogue, a to je Irenej shvatio, tek s konano utvr enim crkvenim kanonom, popisom vjerodostojnih tekstova. On je sastavio takav kanon, sluei se dostupnim djelima, od kojih je neka prihvatio, a druga odbacio. Irenej je prvi pisac iji se novozavjetni kanon slae s onim kakvog danas poznajemo. Sve to nije sprijeilo irenje ranih hereza, koje su se i dalje razvi jale. Irenej je zasluan to je "pravovjerje", vrsta kranstva kojeg su propovijedali "sljedbenici poruke", steklo cjelovit oblik uz pomo

kojega mu je osiguran opstanak i konana pobjeda. Vrlo vjerojatno je upravo Irenej zasluan za sve ono to se zbivalo za vrijeme vladavi ne cara Konstantina, kao i neposredno poslije toga, kada je Rimsko carstvo postalo, u odreenom smislu, carstvo kranstva. Uloga cara Konstantina u povijesti i razvitku kranstva esto je pogreno prikazivana i pogreno tumaena. Lana "Konstantinova darovnica" iz osmog stoljea, o kojoj smo govorili u devetom po glavlju, samo je dodatno zbunila kasnije pisce. Openito gledano, Konstantin se smatra zaslunim za konanu pobjedu "sljedbenika poruke", to je donekle i opravdano. Odluili smo, stoga, prouiti prilike tog vremena i istodobno se liiti iluzija da je on doista uinio sve ono to mu se pripisuje. Poslije, crkvena predaja kae kako je Konstantin naslijedio privr enost kranstvu od svog oca. U to je vrijeme to bilo vrlo prikladno, jer su krani ve bili brojni, a Konstantinu je bila potrebna sva mo gua pomo u borbi protiv drugog pretendenta na rimsko prijestolje, Maksenta. Maksent je 313. po Kr. izgubio bitku kod Milvijskog mosta, ime je Konstantinovo pravo na prijestolje postalo neupitno. Prije tog sudbonosnog sukoba, Konstantin je navodno doivio vienje, koje je poslije potkrijepljeno jednim prorokim snom blistavog kria koji je lebdio na nebu. Na kriu je bilo ispisano "In hoc signo vinces " (Pod ovim e znakom pobijediti). Predaja kae da je Konstantin, odluiv i posluati nebesko pretkazanje, naredio da se titovi njegovih vojni ka urese Kristovim monogramom, grkim slovima hi i ro, poetnim slovima grke rijei "Kristos". Na taj je nain Konstantinova pobjeda kod Milvijskog mosta postala primjerom pobjede krana nad po ganima. To je poznata crkvena predaja na osnovi koje se esto zakljuuje da je Konstantin "preobratio Rimsko carstvo na kransku vjeru". Stvarne injenice govore da on to nije uinio, no da bismo ustanovili to on jest uinio, moramo poblie ispitati postojea svjedoanstva. Konstantinovo "obraenje", ukoliko je ta rije uope ovdje prik ladna, nije bilo kranske, ve nesumnjivo poganske naravi. ini se da je on doivio neku vrstu vienja ili svjetlosnog doivljaja u blizini poganskog hrama posveenog galskom bogu Apolonu, u okolici Vosgesa ili Autuna. Po svjedoenju ovjeka koji je pratio Konstantinovu

vojsku, bilo je to privienje boga Sunca, kojega su u nekim kultovima oboavali pod imenom "Sol Invictus", odnosno, "Nepobjedivo Sun ce". Neka druga svjedoanstva kau da je Konstantin, neposredno prije svog privienja, iniciran u kult Sol Invictus. Nakon pobjede kod Milvijskog mosta Rimski je senat podigao slavoluk pobjede u Koloseumu, a natpis na slavoluku kae da je Konstantinovu pobjedu donio "poticaj Boanstva". Meutim, boanstvo o kojemu je rije nije bio Isus, ve Sol Invictus, poganski bog sunca. Razliito od onog to kae predaja, Konstantin nije proglasio kr anstvo dravnom religijom Rimskog carstva, ve je to bilo, zapravo, pogansko oboavanje sunca, Konstantin je cijelog ivota bio njen pr vosveenik. Njegova je vladavina bila nazvana "carevanje sunca", a Sol Invictus se nalazio posvuda, ak i na carskim zastavama i novcu. Predodba Konstantina kao vatrenog pristae i obraenika na kr anstvo nesumnjivo je pogrena. On je krten tek 337. po Kr. na smrtnoj postelji, kad je oito bio previe iscrpljen i lien volje da bi se tome suprotstavio. Ne moe se rei ni da je on prvi upotrijebio Kri stov monogram, jer je natpis s takvim monogramom naen na nekom grobu u Pompejima iz vremena koje je Konstantinu prethodilo dvjesto i pedest godina. Kult Sol Invictus bio je sirijskog podrijetla, a uveli su ga rimski carevi sto godina prije Konstantina. Iako je u tom kultu bilo elemena ta oboavanja Baala i Astarte, on je u svojoj osnovi bio monoteistian. Bog sunca bio je zbir odlika svih drugih bogova i na taj je nain svladao sve svoje mogue suparnike. Taj je kult takoer bio dobro usklaen s kultom Mitre, koji je bio vaan u Rimu i u cijelom Carstvu tog vremena, a i u tom kultu bilo je ukljueno oboavanje sunca. Kult Sol Invictus odlino je odgovarao Konstantinu. Konstantinov prvi cilj, kojim je bio opsjednut, bilo je uspostavljanje politikog, vjerskog i teritorijalnog jedinstva. Taj kult, koji je u sebi obuhvaao sve ostale, je kao dravna religija sasvim jasno pomagao ostvarenju njegovih ciljeva. Meutim, upravo je za vladavine toga kulta kran stvo uvrstilo svoj poloaj. Kransko pravovjerje imalo je mnogo slinosti s kultom Sol In victus i zato se moglo nesmetano razvijati u njegovoj sjeni. Kult Sol Invictus, koji je u svojoj osnovi bio jednoboaki, utro je put mono-

teistikom kranstvu. Kult Sol Invictus pokazao se pogodnim u jo jednom sluaju, ime je irenje kranstva znatno olakano. Konstan tin je 321. po Kr. donio proglas kojime je naredio da sudovi budu zatvoreni "na dan tovanja Sunca" i odredio da to bude dan odmora. Do tada je kranstvo smatralo idovski sabbath (subotu) svetim, a tada je, u skladu s Konstantinovim proglasom, svetim danom pro glasilo nedjelju. To je dovelo do suglasja s postojeim vlastima, ali je takoer jo vie udaljilo kranstvo od idovskih korijena. Sve do etvrtog stoljea Isusov roendan slavio se 6. sijenja. Kult Sol Invic tus slavio je kao najvaniji dan u godini 25. prosinca. Bila je to svea nost roenja sunca, Natalis Invictus, kada dani u godini postaju sve dui. Odabiranjem toga dana, kranstvo se takoer uskladilo s tada njim vlastima i vaeom dravnom vjerom. Kult Sunca vrlo je tijesno povezan s kultom Mitre i njih se esto pogrekom zamjenjuje. Oba kulta su naglaavala vanost sunca, oba su smatrala nedjelju svetim danom, i slavila svoju najveu svea nost 25. prosinca. Tako je kranstvo steklo dodirne toke i s kultom Mitre, koji je, izmeu ostalog, isticao besmrtnost due, posljednji sud i uskrsnue mrtvih. U naporu da postigne jedinstvo, Konstantin je namjerno odluio ne naglaavati razlike izmeu kranstva i kultova Mitre i Sunca i nije obraao pozornost na njihove proturjenosti. Na taj je nain pri hvatio boanski status Isusa kao zemaljsko utjelovljenje Nepobjedivog Sunca. Tako je u isto vrijeme Konstantin mogao graditi kranske crkve i postavljati kipove boice majke Cibele, kao i samog boga Sun ca, koji mu je izrazito nalikovao. Svi ti eklektiki i ekumenski potezi vodili su ka jedinstvu, vjeru je Konstantin smatrao politikim pitanjem, i doputao je postojanje svake vjere koja je vodila u tom smjeru. Konstantin je, dakle, usprkos tome to nije bio dobar kranin, u ime jedinstva uvrstio poloaj kranskog pravovjerja. Godine 325. on je okupio Crkveni sabor u Niceji i tom je prilikom utvreno vri jeme slavljenja Uskrsa. Odreena su pravila koja su odreivala vlast biskupa i na taj je nain zapoelo koncentriranje vlasti u rukama Crkve. Najvanija odluka, koja je donesena na crkvenom saboru u Niceji, a do koje je dolo glasovanjem, jest, da se Isus smatra Bogom,

a ne smrtnim prorokom. Na ovomu mjestu ponovo moramo naglasiti daje Konstantin sve to postigao u tenji kajedinstvu i uinkovitosti, a ne radi vlastitih pobonih razloga. Isusa se kao Boga lake moglo zdruiti s Nepobjedivim Suncem, a smrtnom proroku bi to bilo mnogo tee uskladiti. Kransko pravovjerje krenulo je u politiki poeljno stapanje s dravnom religijom, a Konstantin je u tome pruio svu po trebnu potporu. Godinu dana nakon crkvenog sabora u Niceji, Konstantin je odo brio oduzimanje i unitavanje svih djela koja su se protivila pravo vjernom kranskom uenju, meu kojima su bila djela poganskih pisaca, koja su govorila o Isusu, kao i djela "heretikih" krana. Nje govom zaslugom je odreen iznos koji se imao isplaivati Crkvi i smjestio rimskog biskupa u Lateransku palau. Godine 331. Kon stantin je naruio i platio izradu novih prijepisa Biblije, a to je bio jedan od kljunih trenutaka u itavoj povijesti kranstva. Kranskom pravovjerju, "sljedbenicima poruke", pruila se izvanredna prilika. Dvadeset i pet godina prije, 303. po Kr., poganski car Dikloecijan odluio je unititi sve dostupne kranske spise. Zahvaljujui toj odluci gotovo svi kranski spisi, osobito oni koji su se nalazili u Rimu, nestali su, pa su uz pomo Konstantina uvari pravovjerja do bili priliku iznova pregledati, srediti i napisati nove verzije crkvenih spisa, na nain koji su smatrali najprikladnijim svojim naelima. Vjerojatno je upravo tada nastala veina izmjena u Novom zavjetu, ime je Isus stekao sasvim uzvieni poloaj, koji uiva i danas. Va nost Konstantinove narudbe ne smije se podcjenjivati, jer od pet tisua danas postojeih ranih rukopisa Novog zavjeta nijedan nije nastao prije etvrtog stoljea. Novi zavjet kakvim ga danas pozna jemo u osnovi je djelo urednika i pisaca iz etvrtog stoljea, koji su bili uvari pravovjerja, "sljedbenici poruke" s vlastitim interesima koje su morali obraniti.

Zeloti
Nakon Konstantina je slijed dogaanja u svezi s kranskim pravo vjerjem vrlo dobro poznat i prati ga mnotvo spisa. Kransko pra vovjerje je, dakako, konano pobijedilo, no usprkos tome to su se "sljedbenici poruke" nametnuli kao vodei i zavladali civilizacijom

Zapada, ta "poruka" ni dalje nije bila liena prijetnji. Bez obzira to je bila u progonstvu, Isusova kraljevska obitelj je svojim postojanjem i moguim tenjama i dalje ugroavala kransko pravovjerje. Pravovjerje Rimske crkve utemeljeno je na knjigama Novog zavje ta, koje su tek izbor ranokranskih spisa, izbor koji je nastao u etvrtom stoljeu. Postoji cijeli niz djela koja su starija od Novog zavjeta kakvog danas poznajemo, a neka od tih djela bitno drugai je, sasvim kontroverzno, prikazuju ta prihvaena svjedoanstva. Postoje, naprimjer, razne knjige koje su bile iskljuene iz Biblije, koje ine zbir tekstova danas poznati pod imenom apokrifi. Ope je poznato da su neka djela iz tog zbira nastala u estom stoljeu, no neka od njih bila su poznata jo u drugom stoljeu i mogue ih je smatrati vjerodostojnima koliko i sama biblijska evanelja. Jedno od takvih djela je Evanelje po Petru, iji je primjerak naen u gornjem dijelu toka Nila 1886. godine, no antiohijski ga biskup spominje jo davne 180. g. Po tom "apokrifnom" evanelju, Josip iz Arimatejeje bio blizak prijatelj Poncija Pilata, a to, ako je istina, ide u prilog tezi o lanom razapinjanju. U Evanelju po Petru kae se i da se grob u koji je Isus poloen nalazio na mjestu koje se zvalo "Josipov vrt", a posljednje Isusove rijei na kriu, kako se navodi, posebno iznenauju: "Snago moja, snago moja, zato si me napustila?". Drugo apokrifno djelo, koje je zanimljivo, Evanelje djetinjstva Isusa Krista, nastalo je najkasnije u drugom stoljeu, a moda i prije. U toj knjizi Isus je prikazan kao iznimno nadareno, ali naglaeno ljudsko bie. Prikazan je moda i odvie ljudski, kao estok, nepo sluan, hirovit i vrlo neodgovoran pri koritenju svoje darovitosti. U jednoj prilici, naprimjer, on udarcem usmrti drugo dijete koje ga je naljutilo, a slina sudbinu doivi ijedan strog uitelj. Ti doivljaji su, dakako, neistiniti, ali pokazuju na koji nain su morali prikazivati Isusa da bi dosegnuo boanski status meu svojim sljedbenicima. Postoji jo jedan neobian i moda vaan dio u Evanelju djetinj stva u kojem se kae kako je prilikom Isusova obrezivanja neka starica uzela obrezanu koicu i sauvala je u posudi od alabastra koja se koristila za nardovu pomast. Na drugome mjestu nalazimo: "Ovo je posuda od alabastra koju je grjenica Marija donijela i izlila miris na glavu i noge Gospodina naeg Isusa Krista". I ovdje, da kle, kao i u prihvaenim evaneljima nailazimo na pomazanje koje

je, iako to na prvi pogled tako ne izgleda, dio nekog vanog obreda. U ovom sluaju je jasno daje pomazanje bilo planirano i prireeno puno prije. Cijelo zbivanje ukazuje na neku nejasnu, ali oitu vezu izmeu Marije Magdalene i Isusove obitelji, vezu koja je postojala prije nego to je Isus, u tridesetoj godini zapoeo svoju misiju. Po svoj prilici stoji pretpostavka da Isusovi roditelji ne bi povjerili ob rezanu koicu svog sina bilo kojoj starici. Ta je starica morala biti neka vana osoba i/ili osoba u bliskoj vezi s Isusovim roditeljima. To to se taj bizarni komad tijela, ili posuda u kojoj je bio uvan, ka snije nala kod Marije Magdalene svjedoi o nekoj njezinoj vezi sa staricom. Na ovome smo mjestu opet, ini se, naili na nejasan trag neega to je bilo mnogo vanije nego to se danas misli. Neki dijelovi u knjigama apokrifa, kao to su oni doivljaji iz dje tinjstva, zacijelo su bili neugodni kasnijem pravovjerju, a i danas bi se inili takvima mnogim kranima. Ipak, ne smijemo zaboraviti da su apokrifne knjige, kao i prihvaene dijelove Novog zavjeta sas tavili "sljedbenici poruke", u namjeri da Isusa uine boanstvom, tako da se ne moe oekivati da je sadraj apokrifnih knjiga na bilo koji nain mogao ugroziti "poruku", primjerice spomenom Isusove poli tike djelatnosti, kao i njegovih dinastikih tenji. Svjedoanstva o tim pitanjima morali smo potraiti na drugim mjestima. U Svetoj zemlji Isusova vremena postojalo je zbunjujue mnogo idovskih stranaka, struja i sljedba. Evanelja spominju samo farizeje i saduceje i prikazuju ih kao neprijatelje. Ipak, uloga neprijatelja odgovarala je samo saducejima koji su doista suraivali s rimskim vlastima, dok su farizeji cijelo vrijeme pruali jak otpor Rimljanima, a Isusova je djelatnost, iako nije bio farizej, u sri bila sukladna tra diciji farizeja. Kako bi uinili evanelja to privlanijima rimskoj publici, pisci su bili prisiljeni Rimljane osloboditi krivnje i ocrniti idove. Tu negdje lei razlog pogrenog prikazivanja farizeja koje su izjedna ili s onima koji su doista bili krivi, saducejima. Ipak, postavlja se pitanje zato se nigdje u evaneljima ne spominju zeloti, ratoborni nacionalni borci za slobodu, eljni prevrata, koje bi rimska publika sa zadovoljstvom prihvatila kao krivce? ini se da za to ne postoji objanjenje, osim ako Isus nije bio s njima u toliko bliskoj vezi da se samim njihovim spomenom to ne bi moglo zanijekati. Profesor

Brandon tvrdi da "utnja evanelja o zelotima... ukazuje na vezu Isusa s tim domoljubima, koju evanelisti nisu eljeli otkriti". Bez obzira na narav Isusove veze sa zelotima, ini se da nema sumnje da je on bio razapet kao jedan od njih. Dvojica ljudi koji su razapeti zajedno s njim jasno su opisani kao lestai - kako su ih zvali Rimljani. On vjerojatno nije bio zelot, iako u evaneljima ponekad pokazuje agresivnu borbenost, koja podsjea na njih. Na jednome poznatome mjestu on kae: "Nisam doao donijeti mir, nego ma". U Evanelju po Luki, (22,36) Isus kae svojim sljedbenicima koji nemaju maa, da ga kupe, a nakon pashalne veere (22,38) sam provjeri jesu li naoruani i kad vidi da jesu, to odobri. U etvrtom evanelju imun Petar zapravo nosi ma u trenutku kad uhite Isusa. Veoma je teko uskladiti ove slike s uobiajenom predodbom Isusa kao blagog i miroljubivog Spasitelja. Je li mogue da je takav Spasi telj mogao dopustiti jednom od svojih najdraih uenika, onome na kojemu je temeljio svoju Crkvu, da nosi oruje? Ako Isus nije bio zelot, evanelja ipak uspostavljaju neku vezu s tom ratobornom skupinom. Vidjeli smo da postoje jasne veze Barabe i Isusa, a Barabu su takoer nazvali lestai. Jakov, Ivan i imun Petar svojim imenima takoer podsjeaju na zelote i navode na pomisao da su i oni bili pripadnici tog pokreta. Neki dananji strunjaci tvrde da je ime Juda Ikariotski izvedeno iz "Juda Sikarijac", a zelote su takoer nazivali i "sikarijci" to je znailo isto to i lestai. tovie, sikarijci su, ini se, bili najbolji iz redova zelota, najbolji ubojice od zanata. U Evanelju po Marku na grkom jeziku, imun se zove Kananaios - a to je grka transliteracija aramejske rijei koja je oznaavala zelota. U engleskom prijevodu Biblije za kralja Jamesa, grka rije je pogreno prevedena i imun se pojavljuje kao "Simon the Canaanite". Evanelje po Luki ne ostavlja prostora za sumnju. i mun je jasno oznaen kao zelot, a ak i u "Bibliji kralja Jamesa" imuna predstavljaju kao "Simon Zelotes". Iz toga dakle prilino jasno slijedi daje meu Isusovim sljedbenicima bio barem jedan zelot. Osim to u evaneljima nema zelota, prilino je upadljivo i odsus tvo esena. U Svetoj Zemlji Isusova vremena eseni su po vanosti sljedba bili jednaki farizejima i saducejima, i stoga je nepojmljivo da Isus nije bio s njima u dodiru. Ipak, po nainu na koji je prikazan Ivan Krstitelj, ini se da je on bio esen. Izostavljanje esena je oito bilo

voeno istim razlozima kao i u sluaju zelota. Isusove veze s esenima su vjerojatno bile odvie bliske i odvie poznate da bi ih se moglo preutjeti. Stoga je valjalo esene potpuno izostaviti. Povjesniari i ljetopisci toga vremena pisali su da su eseni imali svoje zajednice irom Svete Zemlje, a vjerojatno i izvan njezinih granica. Pojavili su se oko 150. godine pr. Kr., a Stari zavjet nisu shva ali kao doslovnu povijesnu istinu, nego vie kao alegoriju. Odba civali su konvencionalno idovstvo u ime gnostikog dualizma, pri emu su oboavali Sunce i oslanjali se na pitagorejska uenja. Bavili su se iscjeljivanjem i bili su cijenjeni zbog svoje vjetine lijeenja. Bili su strogi isposnici, pa su ih lako prepoznavali po njihovim jed nostavnim bijelim haljama. Veina dananjih strunjaka za to podruje je uvjerena da su uveni Svici s Mrtvog mora, naeni u Kumranu, u svojoj biti esenske nara vi. Nema sumnje da su uenja isposnike sljedbe, koja je prebivala u Kumranu u mnogo emu bila podudarna s uenjima esena, jer Svici s Mrtvom mora pokazuju takoer dualistiku teologiju i pridaju ve liku vanost dolasku Mesije, "pomazanika", podrijetla od Davidove loze. Ti svici se oslanjaju na osobit kalendar, po kojemu se pashalno bogosluje slavilo u srijedu, a ne u petak, to se slae s podacima iz etvrtog evanelja. Ti se svici slau s mnotvom pogleda, od rijei do rijei, s nekim Isusovim uenjima, kao da je Isus znao za kumransku zajednicu i daje, barem jednim dijelom, svoje uenje uskladio s njiho vim. Jedan dananji strunjak tvrdi da Svici s Mrtvog mora "samo podravaju uvjerenje da su mnoga zbivanja iz Novog zavjeta samo projekcija onoga to se oekivalo od Mesije i kao takva uvrtena u Isusov i v o t o p i s " . Bez obzira jesu li pripadnici kumranske sljedbe bili eseni ili ne, ini se prilino jasno da je Isus, ak i ako nije formalno proao takvu naobrazbu, dobro poznavao esensku misao. Mnoga njegova uenja podsjeaju na esene, a na njih podsjea i njegova vjetina iscjeljiva nja. Meutim, paljivim uvidom u evanelja otkriva se da su eseni moda imali i vaniju ulogu u Isusovu ivotu. Esene je bilo lako prepoznati po njihovoj bijeloj odjei, koja je, ako zaboravimo slikarske i filmske prizore, u to vrijeme bila puno

rjea nego to se misli. U izostavljenom, "tajnom" Evanelju po Marku, bijela platnena halja ima vanu obrednu ulogu, a ta halja se javlja ak i poslije, u prihvaenoj verziji. Ako je Isus vodio inicijacije u koli misterija u Betaniji ili negdje drugdje, halja od bijelog platna nam govori da su te inicijacije mogle biti esenske naravi. Motiv bijele platnene halje pojavljuje se i u svim evaneljima Novoga zavjeta. Nakon razapinjanja, Isusovo tijelo "udom" nestaje iz groba u kojemu se nalazila jo barem jedna osoba odjevena u bijelo. U Evanelju po Mateju (28,3), to je aneo kojemu "odijelo bijae bijelo kao snijeg". Po Marku (16,5), oni koji uoe u grob "opazie mladia u bijeloj dugoj haljini. Luka (24,4) kae da su enama koje su dole na grob pristupila "dva ovjeka u blistavu odijelu". U dva prikaza ovog do gaaja osobe iz groba nemaju nadnaravni status. Pretpostavlja se da su to bili smrtni ljudi, koji su bili, po svoj prilici, uenicima nepoznati, a moemo pretpostaviti da su to bili eseni, osobito ako se prisjetimo njihove iscjeliteljske vjetine. Ako je Isus bio jo uvijek iv, kad su ga skinuli s kria, ti iscjelitelji su svakako bili neophodni. Ako je, pak, bio mrtav, njihova nazonost znaila je vjerojatno tek "posljednju nadu", jer u to vrijeme u Svetoj Zemlji nije bilo cjenjenijih iscjeli telja od esena. Po naem scenariju, nekoliko Isusovih sljedbenika je u dosluhu s Pilatom organiziralo lano razapinjanje na privatnom posjedu. Jo su mogli biti prvenstveno "sljedbenici loze", najua obitelj, plemii ili pripadnici najodanijeg kruga. Te osobe su takoer mogle biti eseni ili su mogli biti s njima u vezi. Miljenja smo da "sljedbenicima po ruke", unutar redova Isusove sljedbe, a iji je najistaknutiji predstav nik bio imun Petar, to lukavstvo nije bilo otkriveno. Nakon to su Isusa prenijeli u grob Josipa iz Arimateje, njegovo zdravstveno stanje moralo je traiti lijeniku njegu i zato je tamo morao biti esenski iscjelitelj. Poslije, nakon to je otkriveno daje grob prazan, takoer je na tome mjestu morao biti nazoan netko tko nije bio poznat "sljedbenicima poruke". Njegov je zadatak bio da ih uvjeri u cijelu priu, kako bi postali posrednici izmeu Isusa i ostalih sljed benika, ali i da se sprijee optube za pljaku i oskvrnue groba na raun Rimljana, koje su mogle dovesti do opasnih graanskih nemira. Bez obzira je li ovaj scenarij toan ili ne, inilo nam se prilino jasnim da je Isus morao biti blisko vezan s esenima, kao i sa zelotima,

iako to na prvi pogled djeluje neobino, zato to se misli da zeloti i eseni nisu bili ni na koji nain zdrueni. Zeloti su bili skloni nasilju, u svojoj estini vrlo borbeni i nisu prezali od umorstva iz potaje, dok se esene esto opisuje kao politiki ravnodune, miroljubive i pleme nite ljude. Stvarne injenice govore drukije, jer je meu zelotima bilo puno esena, jer zeloti nisu bili sljedba, nego pokret poput politike stranke. Zato su uivali potporu ne samo anti-rimskih farizeja, ve i esena, koji su mogli biti jednako vatreni rodoljubi, kao i drugi i dovi toga vremena. Veze zelota i esena vrlo su jasne u djelima Josipa ben Matije, koji nam je ostavio puno podataka o Palestini tog vremena. On je roen 37. po Kr. kao idovski plemi. Godine 66. imenovanje za starjeinu Galileje, neposredno prije izbijanje pobune i preuzeo je zapovjedni tvo snaga svrstanih za borbu protiv Rimljana. Kao vojni zapovjednik pokazao se prilino nesposoban i vrlo brzo ga je zarobio rimski car Vespazijan. Nakon toga je preao na protivniku stranu, romanizi rao svoje ime u Josip Flavije, postao rimski graanin, od svoje se ene rastao, i oenio bogatu rimsku nasljednicu. Od rimskog je cara primio bogate poklone, stan u samoj carskoj palai, i posjed koji je bio oduzet Zidovima u Svetoj zemlji. Josip Flavije umro je 100. po Kr. i tada su se poeli pojavljivati opirni ljetopisi koje je napisao u proteklom vremenu. U idovskom ratu Josip je pruio iscrpno izvjee o pobuni koja se dogaala izmeu 66. i 74. O tom nesretnom ustanku kasniji povje sniari nauili su najvie upravo od Josipa Flavija, o pljaki Jeru zalema i razaranju tamonjeg Hrama. Josipovo djelo jedino biljei pad tvrave Masade, smjetene na jugozapadnim obalama Mrtvog mora, godine 74. Tvrava Masada postala je simbolom postojanosti, junatva i muenitva u obrani izgubljenih ciljeva, poput Montsegura tisuu i dvije stotine godina poslije. Masada je pruala otpor osvajaima nakon to su organizirane borbe po Palestini ve due vremena bile uguene. Poloaj tvrave postao je neodriv tek 74., kada su nakon dugotrajnog bombardiranja tekim opsadnim oruem, Rimljani uspjeli postaviti most koji im je omoguio da prodru preko zidina. U noi 15. travnja, kada su se pripremali za zavrni juri, 960 mukaraca,

ena i djece izvrili su u tvravi kolektivno samoubojstvo. Sljedeeg jutra Rimljani su provalili glavni ulaz, no u unutranjosti tvrave nali su meu vatrom samo mrtva tijela. Josip je sam pratio rimsku vojsku koja je ula meu ruevine Masade ujutro 16. travnja. Tvrdio je daje bio svjedokom tog stravi nog pokolja, ali i da je razgovarao s troje preivjelih, majkom i njeno dvoje djece koji su se navodno skrili u prolazima ispod tvrave. Od njih je saznao to se dogodilo prethodne noi. Po tom svjedoenju, vojni zapovjednik tvrave zvao se Elazar - a to je jedan od moguih oblika imena Lazar. ini se da je upravo on svojom uvjerljivom i karizmatinom rjeitou naveo branitelje na konanu stranu odluku. Josip u svojem ljetopisu ponavlja te rijei kako ih je uo od prei vjelih. Povijest nam kae da su Masadu branili ratoborni zeloti, iako Josip naizmjence govori o zelotima i sikarijcima. Elazarove rijei, meutim, nisu pripadale konvencionalnom idovstvu, ve su bile esenske, gnostike i dualistike naravi:
Jo od vremena kad su prvi ljudi poeli razmiljati, rijei naih predaka i rijei naih bogova, potkrijepljene djelima i duhom naih pradjedova, uile su nas da je ovjekova nesrea ivot, a ne smrt. Smrt naim duama daruje slobodu i puta ih da odu svom neo kaljanom domu, gdje nee znati ni za kakav jad. Dok su te due sunjevi smrtnog tijela i dok dijele njegove patnje, istinski one su mrtve. Spajanje boanskog i smrtnog sasvim je neprilino. Dua moe uiniti mnogo toga i dok je zatvorena u tijelu: pretvara tijelo u vlastito ulno orue, neprimjetno ga pokree i potie da svojim djelovanjem stigne to dalje od domaaja smrtne prirode. Kada se dua, osloboena tereta to je vue dolje, vrati na svoje mjesto, tek tada istinski sudjeluje u blaenoj moi i nesputanoj sili, ostajui pri tome nevidljiva ljudskom oku, poput samog Boga. Nju se ne moe vidjeti ni dok je u tijelu, jer ona ulazi i izlazi nezamijeena, a svojom neunitivom prirodom u tijelu izaziva promjene. to dua dotakne, to ivi i cvjeta, a to napusti, to vene i umire: takvo je obilje besmrtnosti koje ona ima. Na drugome mjestu nalazimo sljedee:

To su ljudi istinske hrabrosti, koji ivot vide kao neku vrstu usluge to je moramo pruiti prirodi. Kroz ivot prolaze nerado, elei osloboditi svoje due od svojih tijela. I stoga, usprkos tome to ih ne mui i ne progoni nevolja, u udnji za besmrtnim ivotom, oni kazuju svojim prijateljima da se spremaju na odlazak. Koliko je nama poznato, do sada se znanstvenici nisu bavili ovim zapisima, iako iz njih izvire cijeli niz pitanja. Pravovjerno idovstvo, naprimjer, nikada i nigdje ne govori o "dui", a pogotovo ne govori o njenoj besmrtnosti ili neunitivosti. Ideja due i besmrtnosti strana je glavnoj struji idovske tradicije i idovske misli. Premo duha nad materijom, sjedinjenje s Bogom u smrti i osuda ivota kao zla su sta vovi koji proizlaze iz mistike tradicije gnoze i dualizma, a u okruju Masade karakteriziraju esene. Neke od tih stavova mogli bismo opisati i kao "kranske", u onom smislu koji se mogao primijeniti na prve Isusove sljedbenike, na one koji su se poeljeli pridruiti Lazaru u smrti, kako je to pri kazano u etvrtom evanelju. Lako je mogue da su meu brani teljima Masade bili i neki sljedbenici Isusove loze, jer su se tijekom pobune od 66. do 74. brojni krani borili protiv Rimljana jednako estoko kao i idovi. Mnogi zeloti su zapravo bili ono to bi se danas moglo nazvati ranim kranima, a vrlo je vjerojatno da su neki od njih bili u Masadi. Josip Flavije ne kae nita slino tome, iako bi to sigurno kasniji urednici uklonili iz teksta, da je kojim sluajem bilo napisano. Moglo se oekivati i da e Josip Flavije, piui povijest Palestine u prvom stoljeu, barem spomenuti Isusa. Mnoga kasnije izdanja doista sadre takve pripomene, no one govore o Isusu ustanovljenog kranskog pravovjerja, pa ih veina dananjih znanstvenika smatra lanima, odnosno pridodanima najranije za Konstantinova doba. U devetna estom stoljeu u Rusiji je otkriveno izdanje Josipove knjige, koje se razlikuje od svih ostalih. Tekst je preveden na staroslavenski jezik, a potjee otprilike iz 1261. Prepisiva oito nije bio pravovjerni idov, jer je zadrao mnotvo pro-kranskih napomena. Isusa je u ovoj verzi ji Josip opisao kao obina ovjeka, politikog prevratnika i "kralja koji nije v l a d a o " . Kae se, takoer, i da je kosu nosio razdijeljenu po sredini glave, poput nazirejaca.

Znanstvenici su ispisali mnogo papira iscrpljujui se raspravama o moguoj vjerodostojnosti onoga to je nazvano "Slavenskim Josi pom". Mi to djelo smatramo uglavnom izvornim prijepisom, koji je nastao na temelju jednog ili vie primjeraka knjige iz onoga to je preostalo poslije unitenja kranskih spisa pod Dioklecijanom, i posli je promaknulo urednikoj brizi ponovno uspostavljenog pravovjerja pod Konstantinom. Vie razloga nas je navelo na takav zakljuak. Ako je Slavenski Josip bio falsifikat, ijim bi interesima posluio? Opis Isusa kao kralja teko bi bio prihvatljiv idovskoj publici, a pri kazivanje Isusa kao ovjeka ne bi obradovalo kranski svijet u trina estom stoljeu. Origen, crkveni otac iz ranog trinaestog stoljea, ukazuje na jednu verziju Josipa u kojoj se porie Isusova uloga me sije. Ta je verzija, koja se nekada mogla smatrati izvornom, vjero dostojnom i "uzoritom", lako mogla biti izvor teksta prepisivau Slavenskog Josipa.

Gnostiki spisi
Nakon pobune koja je trajala od 66. do 74. godine, sljedei vei us tanak zbio se izmeu 132. i 135., nakon ega su svi idovi slubeno prognani, a Jeruzalem je postao rimski grad. Povijest je ve prvu pobunu prikazala nejasno, a tijekom naredna dva stoljea u Svetoj zemlji gotovo nije bilo nikakvih novih zapisa. To se razdoblje uvelike ne razlikuje od Europe za vrijeme takozvanog mranog Srednjeg vijeka. Poznato je da su mnogi idovi ipak ostali u zemlji, iako izvan Jeruzalema, kao i mnogi krani. Postojala je jedna idovska sljedba, ebioniti, koja je, drei se stare vjere, tovala Isusa, ali tek kao smrt nog proroka. Usprkos tome, istinski duh idovstva i kranstva napustio je Svetu Zemlju, a najvei dio idovskog ivlja Palestine rasprio se dijasporom, kao i sedamsto godina prije, kad je Jeruzalem pao u ruke Babilonaca. Kranstvo je, pak, poelo svoje putovanje oko zemljine kugle, u Malu Aziju, Grku, Rim, Galiju, Britaniju i Sjevernu Afriku. Stoga ne iznenauje da su se zapisi o dogaajima oko godine 33. poeli razlikovati irom civiliziranoga svijeta. Usprkos naporima koje su poduzeli Klement Aleksandrijski, Irenej i njihovi pristae, takvi prikazi, koji su proglaeni herezama, posvuda su se pojavljivali

i nailazili na odobravanje. Neke od tih hereza nesumnjivo su nastale na temelju osnovnih saznanja oevidaca, koji su se predajom sauvali meu idovima, kao i u skupinama ebionita, idova koji su se preo bratili u neki oblik kranstva, no neki od tih prikaza temeljili su se i na legendama, glasinama ili mjeavini postojeih vjerovanja, pro teklih iz egipatske i helenistike mistike tradicije. Usprkos razlii tosti izvora, te su hereze uzrokovale nespokoj "sljedbenika poruke" onih koji su pokuavali uspostaviti pravovjerje i tako uvrstiti svoj poloaj. Podaci o ranim herezama vrlo su oskudni. Ono to danas o njima znamo potjee prvenstveno od njihovih protivnika, to, dakako, navo di na izoblienu sliku, poput one koju bismo dobili o francuskom pokretu otpora iz spisa Gestapoa. Ipak, ini se da su rani heretici do ivljavali Isusa kao pravoga Boga, s malo ili nimalo ljudskih odlika ili su ga doivljavali kao smrtnoga proroka, koji se u biti nije razli kovao od Bude ili, pak, Muhameda, koji se pojavio petsto godina kasnije. Jedan od najvanijih ranih heretika bio je Valentin, roen u Aleksandriji, koji je drugi dio ivota proveo u Rimu, od 136. do 165. U svoje je vrijeme bio vrlo utjecajan, a meu njegovim sljedbenicima bio je i Ptolomej. Tvrdio je kako posjeduje glavna Isusova "tajna uenja", i odbijao je prikloniti se autoritetu Rima te tvrdio da osobna gnoza ima prednost nad svakom izvana nametnutom hijerarhijom. Lako se moe pretpostaviti da su Valentin i njegovi pristae bili glav na meta na koju se obruavao Irenejev bijes. Jo jedna takva meta bio je Marcion, bogati brodovlasnik i biskup, koji je stigao u Rim 140. i etiri godine poslije bio ekskomuniciran. Marcion je postavio bitnu razliku izmeu "zakona" i "ljubavi", vezu jui prvo uz Stari, a drugo uz Novi Zavjet. Neke od tih ideja pojavile su se tisuu godina poslije u djelima kao to je bio Perlesvaus. Mar cion je bio prvi pisac koji je sastavio kanonski popis biblijskih knji ga, iz kojeg je, u njegovu sluaju, izostavljen cijeli Stari zavjet. Irenej je sastavio vlastiti popis kanonskih djela kao neposredan odgovor upravo Marcionu, i taj je popis posluio kao osnova Bibliji kakvu danas poznajemo. Trei veliki heretik toga vremena bio je moda i najzanimljiviji. Zvao se Bazilid, a bio je aleksandrijski znanstvenik koji je pisao iz-

meu 120 i 130. Bazilid je dobro poznavao idovske svete spise, kranska evanelja, kao i egipatsku i helensku misao. Danas se misli da je on napisao dvadeset i etiri rasprave o evaneljima. Po Ireneju on je zastupao zaista gnjusnu herezu, tvrdio je da je razapinjanje bila obmana, da Isus nije umro na kriu, nego da je njegovo mjesto preu zeo neki imun iz Cirene. Takva neobina tvrdnja pokazala se vrlo postojana i izdrljiva, jer ak u sedmom stoljeu Kuran iznosi upravo tu tvrdnju, da je Isusovo mjesto na kriu, po predaji, zauzeo imun iz Cirene. Taj isti zakljuak podupirao je i sveenik od kojega smo dobili tajanstveno pismo, u kojemu se spominjao "nepobitni" dokaz o zamjeni, o emu je pisano u prvom poglavlju. Rane hereze najdublje su se ukorijenile u Egiptu, ili jo tonije, u Aleksandriji. U to vrijeme to je bio najprosvjeenije i najrazvijenije sredite tog vremena, drugi po veliini grad u Rimskom carstvu, stje cite udesno arolikog mnotva vjera, uenja i tradicija. Neposredno prije nego to su izbile pobune u Judeji, Egipat je bio vrlo pristupa no utoite idovskih i kranskih izbjeglica, od kojih je veliki broj zavrio u Aleksandriji. Iz toga razloga moda nije udno to smo najuvjerljivije dokaze za nau hipotezu pronali upravo u Egiptu. Ti dokazi nalazili se u takozvanim gnostikim evaneljima, ili tonije u zbirci Nag Hammadija. U prosincu 1945. neki egipatski seljak je u potrazi za mekom i plod nom zemljom, iskopao crveni zemljani vr, u okolici mjesta Nag Hammadi, u Gornjem Egiptu. U tom se vru nalazilo trinaest kodeksa, knjiga papirusa ili svitaka, u konom ovitku. Ne slutei vanost ot kria, seljak i njegova obitelj upotrijebili se neke od svitaka za potpalu. Ipak, ostatak nalaza naao je put do strunjaka i jedna od tih knjiga prokrijumarena je iz Egipta i dospjela na crnu burzu. Jedan dio tog kodeksa, koji je kupila Fondacija Carla Gustava Junga, sadri danas uveno Evanelje po Tomi. Egipatska vlada je, pak, nacionalizirala ostatak zbirke Nag Hammadi 1952. godine, a meunarodni tim strunjaka sastao se tek 1961. u namjeri da umnoi i prevede cjelokupnu gradivo. Prvi svezak fototipskog izdanja objavljenje 1972., a cijela zbirka svitaka pojavila se 1977. u engleskom prijevodu. Svici iz Nag Hammadija su zbirka biblijskih tekstova, po svojoj prirodi gnostiki, a nastali su, kako se ini, krajem etvrtog ili po-

etkom petog stoljea, negdje oko 400. godine. Svici su prijepisi, a izvornici iz kojih je tivo preuzeto potjeu iz znatno ranijeg razdoblja. Neke od tih tekstova, kao naprimjer, Evanelje po Tomi, Evaelje istine i Evanelje po Egipanima, spominju najraniji crkveni oci, Klement Aleksandrijski, Irenej i Origen. Dananji znanstvenici utvr dili su da neki od tekstova, ako ne i veina, potjeu najkasnije iz 150. godine, a jedan od njih moda sadri gradivo koje je starije ak i od etiri uvrijeena evanelja Novog zavjeta. Zbirka Nag Hammadi predstavlja neprocjenjivu riznicu ranokr anskih spisa ija je vjerodostojnost, u nekim sluajevima, ravna vjerodostojnosti evanelja. tovie, neki od tih spisa moda su i jedin stveno istiniti, jer su izmaknuli obradi kasnijeg rimskog pravovjerja. Drugi razlog u prilog njihove istinitosti jest i da su ti tekstovi bili napisani za egipatsku, a ne rimsku publiku, te stoga nisu postojali ranije poznati razlozi preinaka. Lako je mogue i da su se sastavljai tih tekstova oslanjali na podatke oevidaca, usmene izvjetaje ido va, izbjeglica iz Svete Zemlje, a moda ak i osobnih poznanika ili prijatelja Isusovih, koji su svoju priu mogli ispriati povijesno vje rodostojnije od pisaca evanelja. Svici iz Nag Hammadija sadre puno dijelova koji se suprotstav ljaju pravovjerju i "sljedbenicima poruke", to nas ne mora uditi. U jednom kodeksu, koji vremenski nije oznaen, pod naslovom Druga rasprava velikog Seta, Isus je prikazan kao i u Bazilidovoj herezi, kako izbjegava smrt na kriu nadahnuto smiljenom zamjenom. U sljedeem poglavlju Isus govori u prvom licu: Nisam im podlegao kako su mislili... I nisam umro stvarno, ve prividno, da me ne osramote... Jer moja smrt koju eljae, nastupi la je u smutnji njihovoj i sljepilu, jer prikovae svog ovjeka za svoju smrt... Bijae to netko drugi, njihov otac, koji popi u i ocat, ne bijah to ja. Udarie me trskom, no bijae to netko drugi, imun, koji je nosio kri na leima svojim. Bijae to netko drugi kome stavie vijenac od trnja... A ja se smijah neznanju njihovu. Neki drugi dijelovi iz zbirke Nag Hammadi vrlo uvjerljivo i dosljedno svjedoe o ogorenoj i dugotrajnoj zavadi Petra i Marije Magdalene, zavadi koja, kako izgleda, odraava raskol izmeu "sljedbenika po-

ruke" i sljedbenika loze. Tako u Evanelju po Mariji nalazimo kako se Petar obraa Mariji Magdaleni: "Sestro, mi znamo da te Spasitelj ljubio vie od drugih ena. Kai nam rijei Spasiteljeve koje si upam tila - one koje zna, a mi ne znamo". Na jednom drugome mjestu, Petar se ozlojeeno obraa ostalim uenicima: "Je li on doista nasamo razgovarao s jednom enom, a nama zatajio? Trebamo li mi sada nju sluati? Je li on dao njoj prvenstvo pred nama?" Jedan od uenika ovako odgovara Petru: "Spasitelj je zacijelo poznavae jako dobro. I zato je ljubljae vie nego nas." U Evanelju po Filipu razlozi ove zavade, ini se, sasvim su jasni. Vie puta se spominje brana odaja. "Gospodin je sve inio potajno: u krtenju, pomazanju, prieu, izbavljenju, i u branoj odaji." Iako se isprva ini da je brana odaja, simbol ili alegorija, Evanelje je na sljedeem mjestu jo jasnije: "Bile su tri koje su uvijek ile za Go spodinom; Marija, majka njegova, sestra njezina, i Marija Magdalena koju su nazivali njegovom druicom." Jedan znanstvenik misli da rije druica (companion) treba prevesti kao supruga, to se moe prihvatiti, jer je Evanelje po Filipu kasnije jo jasnije: Druica Spasiteljeva je Marija Magdalena. No Krist je nju ljubio vie nego druge uenike i znao je esto cjelivati u usta. Druge je ue nike to vrijealo, pa izraavae negodovanje. Rekoe mu: Zato ljubi nju vie od svih nas? A odgovarajui Spasitelj im ree: Zato ne ljubim vas kao nju? Evanelje po Filipu taj predmet jo dalje razvija: "Ne plaite se tijela, niti ga ljubite. Ako vas zaplai, postat e vaim gospodarom, a ako ga zavolite, progutat e vas i bit ete oduzeti." Na jednom drugome mjestu kae se puno jednostavnije: "Velika je tajna braka! Jer bez nje ga svijet ne bi postojao. O ovjeku zavisi postojanje svijeta, a o braku postojanje ovjekovo." Pred sam kraj Evanelja po Filipu nalazi se sljedea tvrdnja: "Postoji Sin ovjeji i postoji sin Sina ovjejeg. Gospodin je Sin ovjeji, a sin Sina ovjejeg je onaj koji bjee stvo ren kroz Sina ovjejeg".

14.

POGLAVLJE

Gralska dinastija
e samim svojim postojanjem, spisi iz Nag Hammadija znatno su poveali vjerojatnost postojanja loze koja se nastavljala na Isusa. Neka od gnostikih evanelja zasluila su da u njih vjerujemo kao i knjigama Novog zavjeta. Prema tome, neki dogaaji o kojima ta evanelja kazuju, kao to su zamjena na kriu, zavada Petra i Marije Magdalene, brak Isusa i Marije Magdalene, roenje "sina Sina ovje jeg", nisu se mogli potpuno odbaciti, bez obzira koliko bili sporni. Mi smo se bavili povijeu, a ne teologijom, a povijest je u Isusovo vrijeme bila jednako sloena, viestrana i podlona razliitim razma tranjima, kao i danas. Zavada Petra i Marije Magdalene, kako stoji u spisima iz Nag Ham madija, svjedoi, ini se, o sukobu koji smo bili pretpostavili, o suko bu "sljedbenika poruke" i sljedbenika loze. Oni prvi su na kraju pobi jedili i uspjeli snano utjecati na razvoj civilizacije Zapada. Nakon to su prvo prisvojili pravo na nauk, na prenoenje podataka i njihovo uvanje, ostalo je malo svjedoanstava koja su mogla pokazati da je Isusova obitelj doista postojala. Svjedoanstava, pak, koja bi uspo stavila vezu izmeu merovinke dinastije i te obitelji, bilo je jo manje. Ne moe se rei da "sljedbenici poruke" nisu imali problema. Prva dva stoljea povijest kranstva je bila zatrovana snanim herezama, no to nije prestalo niti poslije. Dok se kransko pravovjerje teoloki uvrivalo pod Irenejem, a politiki pod Konstantinom, hereze su se nastavile i dalje naveliko mnoiti. Bez obzira na razlike u teolokim pojedinostima, glavne su hereze imale zajednike imbenike. One su u svojoj biti bile gnostike, ili pod gnostikim utjecajem i odbacivale su hijerarhijski ustroj Rima i postavljale osobno prosvjetljenje iznad slijepe vjere. Te hereze su na ovaj ili onaj nain bile dualistike, a dobro i zlo ih nisu zanimali kao

svjetovni etiki problemi, ve kao pitanja od kozmike vanosti. I konano, veina tih hereza smatrala je Isusa smrtnim biem, stvorenim u naravnom zaeu, prorokom koji je moda bio nadahnut Bogom, ali koji nije bio boanske naravi. Taj je prorok za njih ili jednom za sva vremena umro na kriu ili na kriu uope i nije umro. Naglaava jui njegovu ljudsku narav, mnoge hereze su se pozivale na uzvieni autoritet svetog Pavla, koji je govorio da je Isus "po tijelu roen od potomstva Davidova" (Poslanica Rimljanima 1,3). Najpoznatija i najradikalnija bila je manihejska hereza, koja je u biti bila gnostiko kranstvo sazdano na vrstim temeljima tradicije Zoroastre i Mitre. Tu je herezu osnovao ovjek po imenu Mani, roen u blizini Bagdada 214. po Kr. u obitelji koja je bila oroena s perzij skom kraljevskom kuom. Manija je otac, jo kao mladia, uveo u neku mistiku sljedbu, po svoj prilici gnostiku, u kojoj su naglaavali asketizam i celibat, krstili se i odijevali u bijele halje. Negdje oko 240. Manije poeo propovijedati vlastito uenje i, poput Isusa, stekao glas duhovnog iscjeljitelja i istjerivaa demona. Sljedbenici su ga prozvali "novim Isusom" i ak mu pripisivali bezgreno zaee - to se u to vrijeme pripisivalo samo boanstvu. Bio je takoer poznat kao "Spa sitelj", "Apostol", "Prosvjetitelj", "Gospodin", "Onaj koji uskrisuje iz mrtvih", "Vodi" i "Kormilar". Posljednja dva naziva osobito su vana, jer se mogu zamijeniti izrazom "Nautonnier", slubenom titu lom velikog majstora Sionskog priorata. Kasniji arapski povjesniari kau da je Mani napisao mnogo knjiga u kojima je tvrdio da otkriva tajne koje je Isus samo usput spomenuo. Svoje prethodnike vidio je u Zaratrustri, Budi i Isusu, i izjavio daje on sam primio isto snano prosvjetljenje, s istog izvora, kao i oni. Nje govo uenje temeljilo se na gnostikom dualizmu, vezanom za jasno razvijeni kozmoloki sustav. Ono kazuje da je sve proeto opim su kobom svjetla i tame, i da se najvaniji sukob tih dviju sila odvija u ljudskoj dui. Mani je prihvatio uenje o reinkarnaciji, kao to su to poslije uinili i katari. On se nepokolebljivo drao postavke o jednoj izabranoj klasi posveenih, "prosvijetljenih izabranika", to su ta koer inili i katari. O Isusu je govorio kao o "udoviinu sinu", to su, pak, poslije preuzeli slobodni zidari. U isto vrijeme je kazivao da je Isus bio smrtan, a da je ono boansko u njemu bilo tek simbo-

like i metaforike naravi. Mani je, kao i Bazilid, tvrdio da Isus nije umro na kriu, nego da je njegovo mjesto zauzeo netko drugi. Godine 276. Mani je po kraljevoj zapovjedi zatvoren, pri pogu bljenju su mu prvo odrali kou, a potom mu je odrubljena glava. Nakon toga je unakaeno tijelo javno bilo izloeno, moda ak u na mjeri da se sprijei njegovo uskrsnue. Njegovo uenje je, meutim, samim muenitvom steklo jo vie utjecaja, a meu njegovim ka snijim pristaama bio je jedno vrijeme i sveti Augustin. Maniheizam se brzo proirio kranskim svijetom i usprkos otrim mjerama po tiskivanja, uspio se odrati sve do naih dana. Manihejske kole su bile osobito jake u panjolskoj i u junoj Francuskoj. U vrijeme prvih kriarskih pohoda te kole su se ve uspjele povezati s manihejskim sljedbama Italije i Bugarske. Danas se ne ini vjerojatnim da su katari potekli od bugarskih bogumila. Najnovija istraivanja pokazuju da su katari nastali u tada ve tradicionalnim manihejskim kolama Francuske. U svakom sluaju, albigenska kriarska vojna bila je u prvom redu usmjerena protiv manihejaca, a usprkos velikih napora Rima, izraz "manihejski" odrao se i danas u jeziku i rjeniku do na ih dana. Uz maniheizam postojalo je i mnotvo drugih hereza. Najopasniju prijetnju pravovjerjnom kranskom nauku predstavljala je tijekom prvih tisuu godina Arijeva hereza. Arije je bio crkveni starjeina u Aleksandriji oko 318. godine, a umro je 355. Njegov spor s pravovjer jem zasnivao se na jednoj jedinoj postavci: tvrdio je da je Isus bio smrtan, da nije bio boanske naravi i da nije bio nita drugo nego nadahnuti uitelj. Uspostavljajui svemogueg i vrhovnog Boga, koji se nije utjelovio u ovjeku i koji nije podnio sramoenje i pogublje nje od ruku onih koje je stvorio, Arije je, zapravo, kranstvo vratio idovskim okvirima. Mogue je da je on, kako je ivio u Aleksan driji, bio pod utjecajem tamonjih idovskih uenja, primjerice ebionita. Vrhovni bog arijanizma bio je vrlo privlaan ljudima zapadne civilizacije. Kako je kranstvo stjecalo sve veu svjetovnu vlast, takav bog je postajao sve privlaniji. Kraljevi i velikai lake su se mogli poistovjetiti s jednim takvim bogom, nego s blagim, pasivnim boanstvom, koje se bez otpora podvrglo muenitvu i izbjeglo dodir sa svijetom.

Iako je arijanizam osuen na Nicejskom saboru 325. godine, Konstantin mu je bio sklon, to je postalo izrazitije koncem njegova ivota. Poslije njegove smrti, njegov sin i nasljednik, Konstancij, postao je otvoreni pristaa arijanaca, i sazvao je crkvene sabore kojima je pra vovjerne crkvene prvake istjerao u progonstvo. Do 360. arijanizam je gotovo u cijelosti zamijenio rimsko kranstvo, i usprkos slubenoj osudi 381. godine, nastavio je i dalje rasti i stjecati sljedbenike. Kad su Merovinzi stekli vlast tijekom petom stoljea, gotovo su sve bisku pije kranskog svijeta bile ili arijanske ili u njima nije bilo crkvene vlasti. Meu najgorljivijim pristaama arijanizma bili su Goti, koji su se na tu vjeru preobratili poslije poganstva tijekom etvrtog stoljea. Arijanci su bili i Svevi, Langobardi, Alani, Vandali, Burgundi, Ostrogoti, kao i Vizigoti, koji su, pljakajui Rim 480. godine, potedjeli kranske crkve. Ako je meu ranim Merovinzima uope bilo kr anske vjere, onda je to po svoj prilici bilo arijansko kranstvo nji hovih najbliih susjeda, Vizigota i Burgunda. Zahvaljujui Vizigotima, arijansko je kranstvo ovladalo pa njolskom u podruju Pireneja i jugom dananje Francuske. Ako je Isusova obitelj doista potraila spas u Galiji, tamonji gospodari su do petoga stoljea bili arijanski Vizigoti. Za vladavine arijanizma Isusovu obitelj vjerojatno nisu progonili, a ako je bila visoko uva ena, lako se mogla dinastikim enidbama oroditi s vizigotskim plemstvom, prije nego to je kasnijim vezama s Francima iznjedrila Merovinge. Pod zatitom Vizigota, ta obitelj je bila izvan dosega prijetnji Rima, pa nas stoga ne moraju uditi neka nesumnjivo semitska imena, naprimjer Bera, meu vizigotskim plemiima i kraljevima. Dagobert II se oenio vizigotskom princezom iji se otac zvao Bera, a to ime se esto pojavljuje u vizigotsko-merovinkom obiteljskom stablu koje je zaeto Dagobertom II i Sigisbertom IV Rimska crkva je objavila da se Dagobertov sin preobratio na arijanizam, to je doista bilo mogue, jer su uprkos savezu koji je sklopljen izmeu Klovisa i Crkve, Merovinzi i dalje bili naklonjeni arijanizmu. Jedan od Klovisovih unuka, Hilperik, nije nimalo tajio svoje arijanske sklo nosti. Arijanizam se nije protivio idovstvu, a ni islamu, koji se meteor ski brzo irio tijekom sedmog stoljea. Arijansko shvaanje Isusa

bilo je u skladu s onim to je pisalo u Kuranu. Isus se tamo spomi nje trideset i pet puta, i to raznim upeatljivim imenima, meu kojima su "Izaslanik Boji" i "Mesija". Na svim mjestima on se smatra smrtnim prorokom, Muhamedovim prethodnikom i zastupnikom jedinstvenog, vrhovnog Boga. U Kuranu pie, kao i u uenjima Bazilida i Manija, da Isus nije umro na kriu: "A oni ga nisu ubili ni obje sili, nego im se to priinilo". U Kuranu se ovaj dvosmislen izraz dalje ne spominje, no to su uinili islamski tumai. Veina njih tvrdi da je posrijedi bila zamjena, i uglavnom se pretpostavlja da je to bio imun iz Cirene. Neki muslimanski pisci tvrde da se Isus sakrio u ne koj udubini zida odakle je promatrao razapinjanje svog zamjenika, to se slae s odlomkom koji smo naveli iz zapisa Nag Hammadija.

idovi i Merovinzi
Ustrajnost kojom su hereze, a posebno arijanska, promicale da je Isus bio smrtno ljudsko bie, opirala se i najstranijim progonima. Mi nismo uspjeli pronai dokaza da je netko od njih posjedovao neka posebna saznanja o postavci koje su se drali. S iznimkom Nag Hammadi zapisa, nisu im vjerojatno bili poznati ni neki drugi dokazi o moguoj Isusovoj krvnoj lozi. Moe se pretpostaviti da su neki spisi postojali, neki spisi nalik onima iz Nag Hammadija, no rimski progo ni su vjerojatno pobudili strah od posjedovanja takvih svjedoanstava i uklonili svaku elju da se takva svjedoanstva javno predstave. Ako je tome bilo tako, onda je Rim svakako uspio u svojoj namjeri. Hereze nam nisu uspjele otkriti vezu Isusove obitelji i Merovinga, koji su se u svjetskoj povijesti pojavili tek etiri stoljea poslije. Dokaze o toj vezi morali smo potraiti kod samih Merovinga. Svje doanstva o njima inila su se prilino nedostatnima. Ve smo govo rili o legendarnom roenju Meroveha, koji je bio dijete dvaju otaca. Jedan od njih je bio tajanstveni vodeni stvor iz prekomorja, pa smo pretpostavili da je ta matovita pria nastala iz potrebe da se pokae, ali i prikrije neki dinastiki savez ili mjeoviti brak. Simbolika ribe je u toj prii bremenita znaenjem, no teko je prihvatiti da je ba to bilo presudno. Kasniji sporazum Klovisa i rimske Crkve stekao je neto dublji smisao u okvirima scenarija koji smo ponudili, no sam sporazum nije predstavljao u tom smislu stvarno svjedoanstvo.

Merovinka krv nosila je pridjevke svetosti, udotvornosti i pripisivala joj se boanska narav, no nigdje nije bilo jasno reeno da je ta krv, zapravo, potekla od Isusa. U nedostatku presudnih dokaza, morali smo oprezno nastaviti, procijeniti djelomine i tek posredne dokaze i pokuati sloiti skladnu i cjelovitu sliku. Za poetak smo odluili ustanoviti je li bilo nekih izriito idovskih utjecaja kod Merovinga. ini se da merovinki kraljevi nisu bili antisemitski raspoloeni, ve su, naprotiv, bili ne samo tolerantni, ve i javno skloni idovima na svojim posjedima, usprkos otrih prosvjeda rimske Crkve. Mje oviti brakovi su u to vrijeme bili esti. Mnogi idovi su, osobito u junim krajevima, imali velike posjede i na njima kranske robove i sluge, a mnogi od njih su bili mjesni poglavari i visoki inovnici svojih merovinkih gospodara. Merovinki stav prema idovima je, gledajui u cjelini, u povijesti civilizacije Zapada, bio sasvim izni man, sve do Lutherove reformacije. Merovinzi su vjerovali daje njihova udotvorna mo jednim dije lom vezana uz njihovu kosu, pa se nisu iali, ba poput nazireja iz Staroga zavjeta i njihovog voe Samsona. Danas postoje miljenja da je i Isus bio nazirej. Neki rani crkveni oci, kao i neki dananji znan stvenici, tvrde da je njegov brat, Jakov, svakako bio nazirej. U merovinkoj kraljevskoj kui, kao i u obiteljima koje su s njom bile povezane, postojao je veliki broj izrazito idovskih imena. Brat kralja Klotara II dobio je 577. ime Samson. Neki Miron "le Levite" bio je grof Besaloua i biskup Gerone. Jedan od grofova Roussillona zvao se Salomon, a jo jedan Salomon bio je kralj Bretanje. Postojao je i jedan opat Elisachar, a to je ime izvedenica imena "Eleazar" i "Lazar". ak i samo ime Meroveh, ini se, nosi podrijetlo sa Srednjeg istoka. idovska imena postala su jo uoljivija nakon dinastikih bra kova Merovinga i Vizigota. Javljaju se u vizigotskom plemstvu, kao i u kraljevskoj obitelji, tako da je mogue da su neke takozvane "vizigotske" obitelji zapravo bile idovske. To je sasvim vjerojatno, jer se zna da su ljetopisci toga razdoblja esto znali zamjenjivati rijei "Got" i "idov". U junom dijelu Francuske, kao i u dijelu panjolske, koji je za razdoblja Merovinga i Karolinga bio poznat pod nazivom

Septimanija, ivjelo je mnogo idovskog stanovnitva. Taj je dio Europe bio poznat i pod nazivom Gotska, pa su moda pogrjekom, a moda i s nekim razlogom, tamonji stanovnici nazivani Gotima. Zahvaljujui toj zamjeni idove je bilo mogue prepoznati samo po obiteljskom nazivlju. Tako nalazimo da je ime Dagobertovog tasta bilo Bera, semitskog podrijetla, a Berina sestra udala se za nekoga iz obitelji Levy. Usprkos svemu ovome, sama imena i mistiko poimanje kose nisu morali biti dokazom veze Merovinga i idova, no postajao je i uvjer ljiviji dokaz. Merovinzi su bili kraljevska dinastija Franaka, teutonsko pleme, koje se dralo teutonskog plemenskog zakona. Krajem petoga stoljea taj su zakon uobliili i doradili Rimljani i postao je poznat pod nazivom Salijski zakon. Svojim nastankom, Salijski zakon je prije svega teutonskog podrijetla i prethodio je prodoru rimskog kranstva u zapadnu Europu. Tijekom sljedeih stoljea taj se zakon odrao, usprkos crkvenom zakonu, koji je nastojao provoditi Rim, pa je tako cijelim Srednjim vijekom Salijski zakon bio slubeni svjetovni zakon svetog Rimskog carstva. Jo u vrijeme Lutherove reformacije njema ki su seljaci, kao i viteki stale, kao jednu od nepravdi crkvenih vlasti navodili nepotivanje Salijskog zakona. Jedan dio Salijskog zakona, Odredba 45, pod nazivom "De Migrantibus" (O seliteljima) ve due vremena zbunjuje znanstvenike i tumae prava. Taj je dio zakona prepun uvjeta i stavova koji se odnose na okolnosti pod kojima lutalice mogu dobiti dozvolu za bo ravak, kao i na stjecanje graanskih prava. Ono to ovdje posebno zauuje, jest, da taj dio zakona nije teutonskog podrijetla, pa je nas tao cijeli niz hipoteza koje su se trudile objasniti na koji je nain taj dio dospio u Salijski zakon. Tek je relativno nedavno otkriveno da je taj dio Salijskog zakona izveden neposredno iz idovskog zakona, a njegov trag moe se pratiti sve do jednog poglavlja u Talmudu. Dakle, moe se rei da Salijski zakon jednim dijelom potjee i od tradicionalnog idovskog zakona. To nas opet vraa na Merovinge, pod ijom je upravom Salijski zakon nastao, i pokazuje nam da su oni dobro poznavali idovski zakon, ali i da su imali na raspolaganju i idovske tekstove.

Kneevina u Septimaniji
Ovakvi djelomini dokazi bili su veoma poticajni, no to je bila slaba potpora naoj hipotezi gdje nastojimo dokazati da su krvni nasljed nici Isusa postojali na jugu Francuske, da su se prienili Merovinzima, te da su stoga Merovinzi podrijetlom djelomice i idovi. Iako unutar samoga razdoblja Merovinga nismo uspjeli pronai vane dokaze za tu hipotezu, to nam je uspjelo u razdoblju koje je neposredno us lijedilo nakon Merovinga. Uz pomo tih "naknadnih" dokaza hipo teza se pokazala odrivom. Ve smo prije istraili mogunost opstanka merovinke loze na kon to su ih Karolinzi svrgnuli s prijestolja. Tada smo upoznali malu neovisnu kneevinu, koja je na francuskom jugu postojala sto pedeset godina. Najznaajniji vladar te kneevine bio je Guillem de Gellone, jedan od najcjenjenijih junaka svoga vremena. On se pojavljuje kao glavni lik Willehalma, Wolframa von Eschenbacha, koji ga dovodi u vezu s gralskom obitelji. Tako smo, istraujui podrijetlo Guillema i njegove sredine, naili na neoekivane i uzbudljive podatke. Posjedi Guillema de Gellonea su se na vrhunce njegove moi pro tezali od sjeverostone panjolske, preko Pirneja do junog dijela Francuske, Septimanije. To su podruje ve due vremena naseljavali idovi, a tijekom estog i sedmog stojea oni su bili u dobrim odnosi ma sa svojim vizigotskim gospodarima, privrenim arijanskom kr anstvu. Njihovi odnosi su bili toliko dobri da su mjeoviti brakovi bili uobiajeni, a nazive "Got" i "idov" ljetopisci su znali zamjenjivati. Poloaj idova je do 711. godine u Septimaniji ve postao veoma teak. Dagobert II tada je bio mrtav, a njegovi nasljednici morali su se skrivati u Razesu, pokrajini gdje se nalazio i Rennes-le-Chateau. Dok su pripadnici merovinke loze i dalje nominalno bili na prije stolju, stvarna mo bila je u rukama naelnika dvoraca, Karolinga, koji su, uz pomo Rima, teili ustolienju vlastite dinastije. U to su se vrijeme Vizigoti ve uveliko preobratili na rimsko kranstvo i zapoeli s progonom idova na svojim posjedima. To je svakako bio jedan od razloga to su, u vrijeme najezde Maura u panjolskoj, i dovi doekali osvajae dobrodolicom. Pod muslimanskom vlau idovi su ivjeli sretno. Mauri su bili blagonakloni prema njima i znali su ih upoljavati na odgovornim

poloajima u upravi osvojenih gradova, poput Kordobe, Granade i Toleda. Trgovina i zanatstvo idova bili su doputeni, idovska misao razvijala se usporedno s islamskom, a mnogi gradovi, meu kojima je bila i maurska prijestolnica Kordoba, preteito su bili naseljeni idovskim stanovnitvom. Poetkom osmoga stoljea Mauri su preko Pireneja prodrli u Septimaniju, pa je tako u vrijeme izmeu 720. i 759. godine, kada su Dagobertov unuk i praunuk bili skriveni u Razesu, Septimanija bila pod muslimanskom vlau. Septimanija je tako postala samostalna maurska kneevina s prijestolnicom u Narbonneu, a nominalno je polagala vjernost emiru iz Kordobe. Iz Narbonnea su septimanijski Mauri poeli prodirati na sjever i zauzimati gradove unutar franake zemlje sve do Lyona. Maursko napredovanje je zaustavio Karlo Martel, naelnik dvora i djed Karla Velikog. Do 738. g. Karlo je potisnuo Maure nazad do Narbonnea i tamo ih opkolio. Narbonne se, meutim, pod opsadom pokazao neosvojivim. Grad su branili Mauri i idovi, a Karlo je u svom bijesu mogao samo pustoiti njegovu okolicu. Karlov sin, Pipin, je do 752. sklopio nekoliko sporazuma s mjesnim plemiima i na taj nain zapravo preuzeo vlast u Septimaniji. Grad Narbonne je, meutim, i dalje odolijevao sedmogodinjoj opsadi Pipinove vojske, a Pipinu je u to vrijeme bilo nuno uvrstiti svoj poloaj. On i njegovi nasljednici optueni su za prisilno osvajanje merovinkog prijestolja, pa je Pipin, u elji da ozakoni svoje pravo, uspostavio di nastike veze s preivjelim lanovima obitelji merovinke kraljevske krvi, a svoju krunidbu je naglasio biblijskim obredom pomazanja. Obred pomazanja je bio neupitno pravo Crkve da stvara kraljeve, no neki znanstvenici misle da je svrha toga obreda bila stvoriti privid da je franaka monarhija bila nalik idovskoj monarhiji iz Staroga zavjeta, a na neki nain i njezin produetak. To je veoma zanimlji vo, jer se postavlja pitanje, zato bi Pipin elio ozakoniti svoj poloaj po biblijskom uzoru. No, moda je imao tu potrebu iz razloga to je merovinka dinastija, koju je maknuo s prijestolja, sebe ozakonila na isti nain. Pipin je imao dva velika problema, ilavi otpor Narbonnea i uspo stavljanje punog prava na prijestolje po biblijskom primjeru. Profesor Arthur Zuckerman, sa Sveuilita u Columbiji, pokazao je kako je

Pipin oba problema rijeio pogodbom sa idovskim stanovnitvom Narbonnea. Tom pogodbom Pipin je trebao dobiti idovsku suglas nost za prisvojeno pravo na biblijsko nasljee, kao i pomo Zidova u borbi protiv Maura. On bi, pak, Zidovima Septimanije priznao nji hovu kneevinu i dopustio da imaju svog kralja. idovi Narbonnea su se 759. okrenuli protiv muslimana, poubijali ih i otvorili vrata tvrave Francima. Ubrzo nakon toga idovi su pri znali Pipinovu vrhovnu vlast i potvrdili zakonitost njegova prava na biblijsko nasljee, a Pipin je, drei se svoje nagodbe, 768. u Septimaniji dopustio osnivanje idovske kneevine, koja je nominalno bila pokorna Pipinu, no u biti je bila neovisna. Vladar te kneevine slubeno je bio proglaen kraljem idova. U romansama su ga nazivali Aymery, no ini se da je, pristupajui franakom plemstvu, uzeo ime Teodor ili Thierry. On je bio otac Guillema de Gellonea, a Pipin i bag dadski kalif priznali su ga kao "sjeme Davidove kraljevske kue". Dananji znanstvenici nisu sigurni u podrijetlo i sredinu iz koje je potekao Teodor, no veina istraivaa misli da je bio potomak Merovinga. Arthur Zuckerman tvrdi da je podrijetlom bio iz Bagdada, "prognanik", iji su preci bili idovi Babilona jo za vremena babi lonskog ropstva. Mogue je takoer da "prognanik" iz Bagdada nije bio Teodor, ve da je to bi neki ovjek koji je doao posvetiti Teodora i da su ih kroniari zamijenili. Profesor Zuckerman spominje da su "zapadnjaki (idovski) prognanici" bili "istije krvi" od onih na is toku. Tko su mogli biti ti "zapadnjaki prognanici", ako to nisu bili Me rovinzi? Zato bi osoba merovinkog podrijetla postala priznatim kraljem idova, vladarem idovske kneevine, "sjemenom Davidovim", osim ako Merovinzi doista nisu djelomice bili idovi? Nakon to je Crkva sudjelovala u umorstvu Dagoberta i nakon to je odbila potovati pogodbu s Klovisom, Merovinzi, koji su preivjeli, lako su se mogli odrei vjernosti Rimu i vratiti se svojoj prijanjoj vjeri. Veze s tom vjerom svakako su ponovo ojaale nakon to je Dagobert oenio ker Bere, navodno vizigotskog kneza koji je nosio pravo semitsko ime. Teodor ili Thierry je uvrstio svoj, kao i Pipinov poloaj hitrim vjenanjem s njegovom sestrom, koja je bila tetka Karla Velikog. Go dine koje su uslijedile donijele su napredak i blagostanje kraljevini

Septimaniji. Bila je nagraena posjedima koji su bili osloboeni name ta karolinkih vladara, kao i nekim veim dijelovima crkvenog ze mljita, usprkos protivljenju pape Stjepana III i njegovih nasljednika. Teodorov sin, kralj idova Septimanije, bio je Guillem de Gellone, no on je po svojim naslovima bio i grof Barcelone, Tolousea, Auvergnea i Razesa. Guillem je, kao i njegov otac, bio ne samo merovinke, nego i idovske kraljevske krvi, koju su Karolinzi, kalif i, protiv svoje volje, papa, priznavali kao krv kue Davidove. Usprkos kasnijim pokuajima zatiranja, dananja znanost i istra ivai su nedvojbeno dokazali da je Guillem bio idov. Njegov teni arapski i hebrejski spominje se i u romansama, gdje se on pojavljuje kao Guillem Prince d'Orange. Grb s njegovog tita jednak je titu istonjakih "prognanika" - Judin lav, a tom su plemenu pripadali i kua Davidova i poslije Isus. Njegov je nadimak bio "Orlovski nos", a potovao je idovski sabath i blagdan Sjenica ak i usred svojih pohoda. Evo to o tome kae Arthur Zuckerman: "Ljetopisac koji je napisao prvo izvjee o opsadi i padu Barcelo ne biljeio je dogaaje po idovskom kalendaru... Zapovjednik pohoda, vojvoda Villiam od Narbonnea i Toulousea vodio je borbe potujui idovski sabath, kao i druge svete dane. Pri svemu tome, nailazio je na punu potporu i razumijevanje kralja Louisa." Guillem de Gellone dobio je od Karla Velikog visoku titulu kraljev skog vazala kojom je postao jednak vladaru i ravnopravan u odluiva nju, a u narodnoj predaji izjednaio se s legendarnim likovima Rolanda i Oliviera. Kada je sin Karla Velikog, Louis, postao carem, Guillem je bio taj koji mu je poloio krunu na glavu. Louis je tada navodno rekao: "Gospodine Guillem... tvoja je loza uzdigla m o j u " . Ova je izjava vrlo neobina, jer je upuena ovjeku ija je loza, bar to se tie kasnijih povjesniara, potpuno nejasna. Guillem je u isto vrijeme bio i vie od ratnika. Neto prije 792. g. ustanovio je akademiju u Gelloneu, doveo znanstvenike i stvorio znaajnu knjinicu, ime je to mjesto postalo cijenjenim sreditem idovskih nauka. Moda je upravo iz takve neke akademije ponikao onaj bezbonik Flegetanis, idovski znanstvenik, podrijetlom od Salomona, koji je, po Wolframu, povjerio tajnu svetog Grala Kyotu iz Provanse.

Guillem se 806. povukao iz javnog ivota na akademiju. Umro je 812., a akademija je poslije pretvorena u samostan, danas uveni Saint-Guilhelm-le-Desert. Mjesto Gellone je, pak, postalo jo za Guillemova ivota jednim od prvih poznatih sjedita kulta Marije Magdalene, koji se tamo razvijao usporedo sa idovskom akade mijom. Isus je potekao iz plemena Judinog, od kraljevske kue Davidove. Smatra se da je Marija Magdalena donijela sveti Gral - Sangraal, ili "kraljevsku krv" u Francusku. U osmom stoljeu ivio je u junoj Francuskoj plemi iz plemena Judinog, od kraljevske kue Davidove, koji je bio priznat kao kralj idova. No, on nije bio samo idov, ve i Meroving, a on i njegova obitelj su u romansama Wolframa von Eschenbacha povezani sa svetim Gralom.

Davidovo sjeme
Tijekom kasnijih stoljea bilo je dosta napora da se izbrie trag idov ske kraljevine u Septimaniji, a na to ukazuje i esto zamjenjivanje "Gota" i "idova". Ipak, taj trag nije bilo lako izbrisati. Godine 1143. Petar, opat iz Clunyja, u svom obraanju Louisu VII., osuuje idove Narbonnea koji tvrde da meu njima ivi jedan kralj. Godine 1144. opat iz Cambridgea, neki Teobald, govori o "vanim idovskim prin evima i rabinima, koji ive u panjolskoj i sastaju se u Narbonneu, gdje stoji kraljevsko sjeme". Iz godina 1165.-66. poznati putnik i ljetopisac Benjamin iz Tudele izvjetava da se u Narbonneu nalaze "mudraci, plemii i kneevi koje predvodi... nasljednik kue Davi dove, kako stoji u njegovom rodoslovlju". Tko god da je od Davidova sjemena bio u Narbonneu u dvanaestom stoljeu, to je bilo manje vano od injenice da su drugi nositelji tog sjemena ivjeli negdje drugdje. Obiteljska stabla se granaju, ire i iznova dijele. Ako su neki potomci Teodora i Guillema ostali u Nar bonneu, bilo je i drugih, koji su za etiri stoljea stekli puno vee po sjede. Do dvanaestoga stoljea neki od tih posjeda mogli su se svrsta ti meu najbolje u kranskome svijetu - pokrajina Lorraine i frana ko kraljevstvo u Jeruzalemu. U devetom je stoljeu loza Guillema de Gellonea dosegnula svoj vrhunac s vojvodama Akvitanije, kada se povezala i s vojvodskom

Karta broj 10. - idovska kneevina

kuom Bretanje. U desetom stoljeu, neki Hugo de Plantard, zvan "Dugi nos", izravni potomak Dagoberta i Guillema de Gellonea, dobio je sina Eustahija, koji je postao prvi vojvoda de Boulogne. Eustahijev unuk je bio Godfroi de Bouillon, vojvoda de Lorraine i osvaja Jeru zalema. A Godfroi je ustanovio dinastiju i "kraljevsku tradiciju" koja je, zasnovana na "Sionskoj stijeni" bila ravnopravna tradiciji koja je vladala Francuskom, Engleskom i Njemakom. Ako su Merovinzi doi sta podrijetlom od Isusa, onda je Godfroi, kao izdanak merovinke kraljevske krvi, zauzimajui Jeruzalem, vratio svoje zakonito nasljee. Godfroi je javno bio katolik, kao i kua de Lorraine. Oni su to morali biti da bi preivjeli u svijetu koji je postao iskljuivo kran ski, no ini se kako se na nekim mjestima ipak znalo za njihovo podrijetlo. Postoji izvjee iz esnaestoga stoljea o posjetu Henrija de Lorrainea, vojvode de Guisea, gradu Joinvilleu u pokrajini Cham pagne, u kojemu se kae da je pri ulasku u grad svjetina uzvikivala: "Hosana sinu Davidovom". Moda nije nevano da je ovaj dogaaj preprian u jednoj nedav no napisanoj povijesti pokrajine Lorraine, koja je tiskana 1966. To djelo sadri i poseban uvod, koji je napisao Otto von Habsburg, koji je po svojim titulama danas vojvoda de Lorraine i kralj Jeruzalema.

Ilustracija 3. Grb mjesta Rennes-le Chateau.

Ilustracija 4. Slubeni znak Sionskog priorata.

1 5 .

POGLAVLJE

Zakljuak i predvianje budunosti

Ali, ako tvrdnju daj e Isus ustao iz mrtvih ne shvatimo doslovno, ve simboliki, onda je moemo protumaiti na razne naine, koji se ne sukobljavaju s naim saznanjima i koji ne umanjuju njenu vanost. Prigovor u kojemu stoji da simboliko shvaanje gasi svaku nadu krana u besmrtnost je nedovoljan, jer je ljudski rod vjerovao u zagrobni ivot puno prije nastupanja kranstva, i stoga nije imao potrebu za dogaajem uskrsnua kao zalogom besmrtnosti. Danas je vea opasnost no ikada da se mitologija, po nauku Crkve shvaena doslovno, potpuno odbaci. Nije li vrijeme da se kransku mitologiju, umjesto da nestane, pokua shvatiti simboliki? Carl Jung, "Neotkriveno ja", Sabrana djela, svezak 10, (1956), str. 266.

a poetku nismo imali namjeru neto izriito dokazati, kao ni osporiti. Pogotovo nismo imali namjeru osporiti neke od osnov nih naela kranstva. Poeli smo istraivati jednu tajnu i traili smo odgovore na zbunjujua pitanja, rjeenja nekih povijesnih zagonetki. Tijekom istraivanja naili smo na neto puno vee od onoga emu smo se nadali, a konani, sporni zakljuak nas je na prvi pogled, iz nenadio u svojoj besmislenosti. Taj zakljuak nam je usmjerio pozornost na Isusov ivot i na neke poetke religije koji su na njemu zasnovani. Ni tada nismo eljeli osporavati kranstvo, ve smo eljeli utvrditi je li na zakljuak bio

mogu ili nije. Prouavajui biblijsko gradivo ustvrdili smo da jest, iako ni sada ne moemo dokazati njegovu istinitost. On i dalje ostaje na razini hipoteze. Ipak, po naem miljenju, ta hipoteza objanjava puno toga i, gledajui s povijesnoga gledita, prua znatno vjerojatniji prikaz zbivanja ljudi, koji su prije dvije tisue godina ostavili neiz brisiv trag u svijesti civilizacije Zapada i u narednim stoljeima uobli ili nau kulturu i civilizaciju. Iako svoju hipotezu sami ne moemo dokazati, ini se da bi to na temelju niza svjedoanstava, spisa, kao i njihovih predstavnika, mogao uiniti Siortski priorat. Pismene natruhe, kao i osobni razgovori uka zuju da oni posjeduju neku vrstu "neoborivog dokaza" za hipotezu koju smo mi ovdje izloili. Mi ne znamo tono o kakvom se dokazu radi, ali na temelju onoga to znamo, moemo pokuati pogoditi. Ako je naa hipoteza tona, Isusova ena i njegovi izravni potom ci (a mogao je imati mnogo djece od svoje esnaeste ili sedamnaeste godine do svoje navodne smrti) sklonili su se u idovsku zajednicu na jugu Francuske i tamo odrali svoju lozu. ini se da su pripadnici te loze, enei se osobama iz franake kraljevske loze, stvorili mero vinku dinastiju. Godine 496. Crkva je sklopila nagodbu s tom dinasti jom, kojom se vjeno vezala za merovinku krv i lozu, a vjerojatno je pri tome znala pravo podrijetlo te loze. To objanjava ponudu Klovisu da postane Svetim rimskim carom, "novim Konstantinom", te za to on doista nije bio promaknut u kralja, ve samo priznat kao takav. Nakon to je Crkva sudjelovala u umorstvu Dagoberta, a poslije i iznevjerila merovinku lozu, time je postala krivom za zloin koji se nije mogao ni objasniti, ni zanijekati. Taj je zloin valjalo prikriti, jer otkrie pravog identiteta Merovinga ni na koji nain ne bi ojaalo poloaj rimske Crkve u odnosu na njene neprijatelje. Usprkos svim naporima za unitenjem, Isusova je, ili barem merovinka loza, ipak opstala. Jednim dijelom nastavila se preko Karolinga, koji su zbog uzurpacije prijestolja osjeali veu krivnju nego Rim, pa su teili ozakoniti svoj poloaj dinastikim brakovima s merovinskim princezama. No jo je vanije to je loza opstala i preko Dagobertovog sina, Sigisberta, iji su potomci bili Guillem de Gellone, vladar idovske kraljevine Septimanije, a poslije i Godfroi de Bouil lon. Nakon to je Godfroi zauzeo Jeruzalem 1099. godine, Isusova

je loza na taj nain vratila zakonito nasljee, koje joj je pripadalo jo od starozavjetnih vremena. Je li Godfroijevo stvarno podrijetlo u doba kriarskih pohoda bilo doista nepoznato, kako je to Crkva eljela, nije potpuno sigurno. Obzirom na tadanju crkvenu prevlast, njegovo podrijetlo nije moglo biti javno, no vjerojatno su postojale brojne predaje i legende. To je osobito bilo izraeno u priama poput one o Lohengrinu, Godfroijevom mitskom pretku, kao i u romansama o svetom Gralu. Ako je naa hipoteza tona, sveti Gral je nosio barem dvostruko znaenje. S jedne strane to je bila Isusova krvna loza, zajedno s nje govim potomcima - "Sang Raal", "Real" ili "kraljevska" krv, iji su uvari bili templari, koje je stvorio Sionski priorat. Istodobno sveti Gral je bio, doslovno, posuda koja je sadravala Isusovu krv. U prene senom znaenju to je bila utroba Marije Magdalene ili, ire, sama Marija Magdalena. Na taj je nain nastao kult Marije Magdalene koji se veliao tijekom Srednjega vijeka, a znali su ga mijeati s kul tom Djevice. Nije teko dokazati da su mnoge "crne Djevice" ili "crne Madone" u vrijeme ranog kranstva zapravo bile svetita koja su slavila Mariju Magdalenu, a ne Djevicu, a na tim je mjestima bila pri kazana majka s djetetom. Neki autori su pokuavali dokazati i da su gotike katedrale, te velianstvene kopije maternice, koje su bile po sveene Gospi, bile zapravo posveene Isusovoj eni, a ne njegovoj majci, kako to, naprimjer, iznosi Le Serpent rouge. Sveti Gral je, dakle, simbolizirao i Isusovu krvnu lozu i samu Ma riju Magdalenu, iz ije se utrobe ta loza nastavila. Ipak, nasluuje se jo neto. Godine 70. po Kr., za vrijeme velike pobune u Judeji, rimske su legije pod Titovim zapovjednitvom opljakale jeruzalemski Hram. Kae se da je opljakano blago stiglo do Pirineja. Meutim, u razgo voru nam je Pierre Plantard rekao da se to blago sada nalazi u rukama Sionskog priorata. Postoji, meutim, mogunost da je Hram u Jeruza lemu sadravao jo neto uz blago koje su otele Titove legije. Drevno idovstvo nije razdvajalo vjeru i politiku. Mesija je bio kralj-sveenik ija se vlast trebala podjednako razvijati na duhovnoj i na svjetovnoj razini. Stoga postoji vjerojatnost da su se u Hramu nalazili i slubeni zapisi o izraelskoj kraljevskoj lozi. Ako je Isus doista bio "idovski kralj", u Hramu se morao nalaziti zapis koji je to potvrivao. Na tom su se mjestu mogli nalaziti njegovo tijelo ili grob u koji je bio smje-

ten nakon to je maknut iz privremenog groba koji se spominje u Evan eljima. Nema znakova da je Tit prilikom pljake Hrama 70. godine prona ao neto u vezi s Isusom. Takav materijal je takoer mogao biti i uniten, ako je uope postojao, no takoer je mogao i ostati skriven. Titove vojnike zanimao je samo plijen, pa moda nisu dovoljno traili. Svaki sveenik koji se u to vrijeme mogao zatei u Hramu postupio bi na isti nain. Suoen s vojnikom hordom, prepustio bi im zlato, dragulje i ostalo materijalno blago kojemu su se nadali. Istodobno, potrudio bi se skriti moda puno vanije zapise, zapise o punopravnom kralju Izraela, priznatome Mesiji, kao i o kraljevskoj obitelji. Do 1100. godine Isusovi su potomci stekli istaknute poloaje u Europi, a preko Godfroija de Bouillona i u Palestini. Njima samima bilo je poznato njihovo podrijetlo, no moda nisu mogli dokazati svoj identitet. No, takav je dokaz moda bio neophodan za njihove dalje namjere. Ako se znalo za postojanje ili za mogunost postojanja takvog dokaza negdje oko Hrama, vjerojatno se nije alilo truda oko njegova traenja. To objanjava ulogu templara, koji su pod velom tajne istraivali ispod Hrama, na mjestu koje se zvalo Salomonove tale. Temeljem ispitanih svjedoanstava, ini se da su Vitezovi tem plari poslani u Svetu Zemlju s jasnim ciljem da tamo neto nau. Ta koer se ini da su svoj zadatak obavili, pronali ono zbog ega su tamo poslani i donijeli to natrag u Europu. Sto se dalje s tim dogodilo, ne zna se, no ini se da je, po nalogu Bertranda de Blacheforta, etvr tog velikog majstora templarskog reda, neto skriveno u okolici mje sta Rennes-le-Chateau. To to je tamo bilo skriveno bilo je razlogom dolaska odreda njemakih rudara na to mjesto, gdje su u najveoj tajnosti, strogo osigurani, iskopavali i gradili neko spremite. Moe mo samo nagaati to je tamo moglo bilo skriveno. To je moglo biti mumificirano Isusovo tijelo, ili neki dokumenti koji su govorili o Isusu i njegovoj djeci, no vjerojatno je bilo neto od velike vanosti. Bilo koji od spomenutih predmeta moemo nazvati svetim Gralom, i bilo koji od njih mogao je dospjeti u ruke katarskih heretika i biti dije lom tajanstvenog blaga Montsegura. "Kraljevska tradicija" stvorena je Godfroijem i Baudouinom de Bouillonom i to zato, jer je osnovana na "Sionskoj stijeni". Svojim statusom bila je izjednaena drugim istaknutim europskim dinasti-

jama. Ako je "Sionska stijena", kako to kae Novi zavjet, a poslije i slobodni zidari, bilo drugo ime za Isusa, ta tvrdnja odjednom dobiva novi smisao. Nakon to je jednom zauzela prijestolje kraljevine Jeruzalema, merovinka dinastija je mogla poeti navjetavati svoje podrijetlo. Tako se romanse o Gralu pojavljuju upravo u to vrijeme i zato su bile tako izravno povezane s templarima. U to je vrijeme, nakon to je uvrstila svoj poloaj u Palestini, "kraljevska tradicija" trebala razo tkriti svoje podrijetlo. Kralj Jeruzalema postao bi vaniji od svih dru gih vladara Europe, a jeruzalemski patrijarh potisnuo bi papu. Na taj nain bi Jeruzalem postao kranskom prijestolnicom svijeta, a taj bi kranski svijet vjerojatno bio mnogo vei. Da je Isus bio priznat kao smrtni prorok, kralj-sveenik i zakoniti vladar, kao nasljednik Davidove loze, veoma bi ga lako prihvatili i muslimani i idovi. Kralj Jeruzalema bi tada mogao nastaviti politiku po naelima templara i izmiriti kranstvo sa idovstvom i islamom. Povijesne okolnosti nisu dopustile ovakav slijed dogaanja. Fra nako jeruzalemsko kraljevstvo nikad nije uvrstilo svoj poloaj. Sa svih je strana bilo opkoljeno muslimanskom vojskom i upravom, pa nije moglo stei snagu i unutranju sigurnost koja je bila potrebna za opstanak drave, kao i za suprotstavljanje europskim krunama i rimskoj Crkvi. Velianstvena zamisao je nakon gubitka Svete Zemlje 1291. godine bila potpuno izgubljena. Merovinzi su ponovno ostali bez krune, a templari su postali suvini i trebalo ih je ukloniti. U narednim stoljeima Merovinzi su uz pomo i zatitu Sionskog priorata vie puta pokuavali vratiti svoju batinu, no to se ve sve do gaalo samo u Europi. U tim pokuajima bila su sadrana barem tri razliita, iako meusobno povezana programa. Jedan je bio stvara nje odreene psiholoke klime putem tajnih predaja u svrhu slabljenja duhovne prevlasti rimske Crkve. Ta se predaja izraavala hermetikom i ezoterikom misli, rosenkreuzerskim manifestima i slinim, njima sklonim tekstovima, obredima slobodnih zidara i, dakako, sim bolima poput Arkadije i podzemnog toka. Drugi program je sadra vao politike spletke u svrhu otimanja vlasti, kako su to inile obitelji Guise i Lorraine u esnaestom stoljeu i voe Fronde u sedamnaestom stoljeu. Treim programom Merovinzi su pokuavali vratiti svoje nasljee brakovima s drugim dinastijama.

Na prvi pogled moe izgledati da su takvi "bizantinski" postup ci bili nepotrebni i da Merovinzi, ako su zaista podrijetlom sezali do Isusa, nisu trebali imati toliko muke da uspostave svoj poloaj prima ta. ini se da je samo trebalo razotkriti i ustanoviti pravi identitet i da bi ih svijet priznao. Meutim slijed dogaanja nije bio tako jedno stavan. Samog Isusa nije priznavalo Rimsko carstvo. U onome trnutku kad se Dagobertovo umorstvo i zbacivanje njegove loze inilo potreb nim, Crkva je to odobrila. Prerano otkrivanje identiteta ne bi Merovinzima osiguralo uspjeh. Vrlo je vjerojatno da bi to bio posve pogre an potez, koji bi doveo do estoke borbe suprotstavljenih strana, vjera bi bila u opasnosti, dolo bi do ozbiljnih sukoba s Crkvom, kao i sa svjetovnim vladarima. Takav bi sukob Merovinzi mogli izdrati jedino da su bili vrsto na vlasti, a u protivnom bi tajna njihova iden titeta, njihov jedini pravi adut, bila uzaludno iskoritena i nepovratno izgubljena. Obzirom na politike i povijesne okolnosti, tim se adutom oni nisu mogli domoi vlasti. Snaga tog aduta mogla je doi do iz raaja tek nakon to je vlast preuzeta, dakle s monog poloaja. Stoga su se Merovinzi, da bi se domogli vanog poloaja, morali sluiti metodama koje su bile uobiajene. U etiri sluaja gotovo su uspjeli, no onemoguili su ih pogreni prorauni, nesretne ili pak nepredviene okolnosti. U esnaestom stoljeu kua Guise gotovo se popela na prijestolje. U sedamnaestom stoljeu Fronda je spreavajui Louisa XIV. gotovo uspjela na njegovo mjesto postaviti predstavni ka kue Lorraine. Krajem devetnaestoga stoljea postojao je plan za stvaranje neke vrste Svete lige koja je trebala ujediniti katoliku Eu ropu, a trebale su je initi Austrija, Francuska, Italija i panjolska, pod vlau Habsburga. Taj je plan omelo neobino ponaanje Nje make i Rusije, koje su dovele do razliitih saveza velikih sila i ko nano do rata koji je oborio sve europske dinastije. U osamnaestom stoljeu merovinka je loza bila najblie svom cilju. enidbenim vezama s Habsburzima, kua Lorraine je osvojila austrijsko prijestolje i zavladala Svetim rimskim carstvom. Kada je Marija Antoaneta, ki Francoisa de Lorrainea postala kraljicom Fran cuske, francusko prijestolje je bilo u dosegu sljedeeg narataja Merovinga. Da se nije dogodila Francuska revolucija, kua HabsburgLorraine je vrlo lako poetkom devetnaestog stoljea mogla zavladati cijelom Europom.

Francuska revolucija bila je koban udarac merovinkim nadama i tenjama. U kratkoj kataklizmi nestalo je sve ono to su planirali sto pedeset godina. Iz nekih opaski u "Prioratskim spisima" vidljivo je da je Sionski priorat tijekom revolucionarnih gibanja izgubio neke svoje najdragocjenije dokumente, no moda i jo neto vie. To moda objanjava zato su veliki majstori nakon tih dogaanja bili samo oso be iz francuskog kulturnog ivota, poput Nodiera, koji su jedini imali pristupa inae nedostupnim spisima. To moda objanjava i ulogu Saunierea. Njegov predasnik, Antoine Bigou, skrio je, a vjerojatno i sam sastavio ifrirane pergamente prije samog poetka Revolucije i nakon toga pobjegao u panjolsku, gdje je ubrzo umro. Moda zbog toga Sionski priorat nije znao gdje se nalaze pergamenti, no ak i da se znalo gdje su, nije ih bilo lako uzeti bez pristanka sveenika koji se tamo nalazio. Taj ovjek morao se pokoriti zapovijedima Sionskoga priorata, suzdrati se neugodnih pitanja, drati se utnje i ne mije ati u interese i poslove Reda. Ako su pak pergamenti govorili o neem drugom, o neemu to je moda bilo skriveno u okolici mjesta Rennes-le-Chateau, takav ovjek bi im bio jo dragocjeniji. Sauniere je umro ne otkrivi svoju tajnu, a isto se dogodilo i s njegovom domaicom Marie Denarnaud. U godinama koje su usli jedile vie puta je uzaludno kopano u okolici mjesta. Ako su se tamo, kao to mi pretpostavljamo, nalazili predmeti velike vanosti, vjero jatno su maknuti kad je Sauniereova pria poela privlaiti pozor nost, kao i lovce na blago, to dakako, ne mora biti tono ukoliko su se ti predmeti nalazili u spremitu izvan iijeg domaaja, u kakvom podzemnog skrovitu, naprimjer, ispod umjetnog ribnjaka ili neeg slinog. Takvo podzemno skrovite bilo bi sigurno i nedostupno, a kopanje bi bilo nemogue bez da se prethodno isprazni ribnjak, to je teko uiniti nezapaeno na privatnom posjedu. Jedan takav umje tni ribnjak postoji u okolici mjesta Rennes-le-Chateau, nadomak mje sta Lavaldieu, to znai "Boji dol". Taj je ribnjak lako mogao biti napravljen iznad neke podzemne odaje, koju je lako bilo spojiti pod zemnim prolazom s nekom od pilje koje su razasute poput saa na okolnim brdima. Od pergamenata koje je Sauniere naao, dva su reproducirana i objavljivanjem putena u javnost, no druga dva su drana u strogoj tajnosti. U razgovoru s nama, Pierre Plantard je izjavio da se ti per-

gamenti nalaze u privatnom trezoru londonske banke Lloyd. Njihov dalji trag vie nismo mogli pratiti. to je bilo sa Sauniereovim novcem? Jedan dio novca, ini se, dao mu je novanom transakcijom nadvojvoda Johann Habsburki. Po znato nam je, takoer, da je opat Henri Boudet, upnik Rennes-lesBaina, osigurao neke svote novca ne samo Sauniereu, nego i biskupu Carcassonnea. Po nekim osnovama moemo zakljuiti da je najvei dio novca Sauniereu dao opat Boudet i to preko Marie Denarnaud, Sauniereove domaice. A kako je siromani opat Bodet sam doao do tog novca, ostaje nejasno. ini se da on jest bio lan Sionskog priorata, no ostaje nejasno je li novac stizao neposredno od njih. Mogao je stii iz riznice Habsburga, ili iz Vatikana, kojega su ucijenili Sionski priorat i Habsburzi. Novac ili blago iz kojega je novac potekao poslije je za nas postao manje vanim u usporedbi s drugim otkriima. Taj je novac privukao nau pozornost na cijeli misterij, no poslije nam je postao manje vaan. Stvorili smo hipotezu o krvnoj lozi, koja podrijetlom see do Isusa, i koja se odrala do naih dana. Ne moemo, dakako, biti sigurni da je ta hipoteza tona u svim pojedinostima, no ak i ako neke detalje valja izmijeniti, uvjereni smo da je u osnovi naa hipoteza tona. Mo da smo pogrijeili i pri tumaenju uloge nekog velikog majstora ili pri tumaenju nekog saveza u borbama oko vlasti i politikim igrama osamnaestoga stoljea. No usprkos tome, naa su nas istraivanja uvje rila da je u misteriju mjesta Rennes-le-Chateau bio sadran i ozbiljan pokuaj da ponovno uspostave merovinku monarhiju u Francuskoj, vjerojatno i u cijeloj Europi, te da pravo te monarhije poiva na inje nici da Merovinzi svojim podrijetlom seu do Isusa. Na ovaj nain niz nepravilnosti, zagonetki i pitanja na koja se nisu nali odgovori tijekom istraivanja nalaze svoje objanjenje. Isti je sluaj i s naoko nevanim, no jednako zbunjujuim sitnicama, kao to su: naslov knjige vezane za Nikolu Flamela - Sveta knjiga Abrahama idova, kneza, sveenika, Levita, astrologa i filozofa plemena idovskoga koje je gnjevom Bojim raspreno meu Galima; simbo lini gralski pehar Rene d'Anjoua, koji onome koji ga popije naiskap omoguuje vienje Boga i Marije Magdalene; Andreino Kemijsko vjenanje Christian Rosenkreuza, koje govori o tajanstvenoj djevojci

kraljevske krvi, koja je stigla na obalu u amcu, i ije je punopravno nasljee palo u muslimanske ruke; tajna koju je poznavao Poussin, kao i "tajna" za koju se govorilo da ini "sr" Drube svetog sakra menta. Tijekom istraivanja naili smo i na mnoge manje vane pojedi nosti, koje tek sada dobivaju smisao. Sada se ini jasnim zato je Louis IX u Mariji Magdaleni vidio izvor francuske kraljevske loze, a to se vjerovanje ak i u okolnostima petnaestoga stoljea inilo nerazum nim. Sada takoer moemo shvatiti zato je kruna Karla Velikog, ija se kopija danas nalazi u riznicama Habsburga, nosila natpis "Rex Salomon" (Kralj Salomon). Takoer postaje jasno zato se u Proto kolima sionskih mudraca govori o novom kralju "od svetog sjemena Davidovog". Nikada do kraja nije razjanjeno kako je kri pokrajine Lorraine postao simbolom snaga Slobodne Francuske pod vodstvom Charles de Gaullea. Samo po sebi to je vrlo neobino, jer je kri Lorraine, zna men Renea d'Anjoua, poistovjeen s cijelom Francuskom. Pokrajina Lorraine nikada nije bila srce Francuske, i tijekom svoje povijesti uglavnom je bila neovisno vojvodstvo, germanska drava u sastavu staroga Svetog rimskog carstva. Kri Lorraine je mogao biti usvojen i zbog vane uloge Sionskog priorata u francuskom pokretu otpora. Moda je usvojen i zato jer je general de Gaulle bio povezan s lanovima Sionskog priorata, meu kojima je bio i Pierre Plantard. Otprilike trideset godina prije kri Lorraine se znakovito javlja u jednoj pjesmi Charlesa Peguya. Nepo sredno prije nego to je poginuo na Marni 1914. godine, Peguy blizak prijatelj Mauricea Barresa, pisca La Coline Inspiree - napisao je sljedee stihove: Les armes de Jesus c'est la croix de Lorraine, Et le sang dans l'artere et le sang dans la veine, Et la source de grace et la claire fontaine; Les armes de Satan c'est la croix de Lorraine, Et c'est la meme artere et c'est la meme veine Et c'est le meme sang et la truble fontaine...

Znak Isusa je kri Lorraine I krv arterije i krv u veni, Vrelo su milosti i izvor bistar; Znak Sotone je kri Lorraine, Iste arterije i iste vene, Iste je krvi i izvor zamuen. Krajem sedamnaestoga stoljea, preasni otac Vincent, povjesniar i antikvar iz Nancyja, napisao je povijest Sionskog priorata u podru ju Lorraine, a uz to je napisao jo jedno djelo pod nazivom Istinita povijest svetog Sigisberta, gdje se nalazi i prikaz Dagobertovog ivo ta. Na naslovnoj stranici ove knjige nalazi se epigraf, izvor iz etvrtog evanelja, koji glasi: "On je meu vama, a vi ga ne znate". Prije poetka ovog istraivanja osobno smo bili agnostici, nismo bili ni za, ni protiv kranstva. Zahvaljujui sredini iz koje smo pote kli, te injenici da smo religije prouavali usporedno, bili smo skloni vrijednosnoj sri veine svjetskih vjera, ali smo bili ravnoduni prema njihovim dogmama, teologiji i nadgradnji, lako smo mogli potovati gotovo svaku vjeru, nijednoj nismo mogli priznati iskljuivo pravo na istinu. Kad nas je traganje dovelo do Isusa, oslonili smo se na vlastiti osjeaj za ravnoteu i perspektivu. Bez predrasuda i preduvjerenja, nismo imali namjeru stei korist dokazivanjem bilo ega. Ako je objektivnost uope mogua, mi smo se na taj nain bavili Isusom, moda na isti nain kako bi povjesniari pristupili Aleksandru ili Cezaru. Zakljuci do kojih smo stigli, zaprepastili su nas, ali ne i uzdrmali. Nismo osjetili potrebu preispitivanja vlastitih uvjerenja, a na sustav vrijednosti nije se poljuljao. No ipak, nametnulo se pitanje o drugim ljudima. O milijunima ljudi cijeloga svijeta kojima je Isus Sin Boji, Spasitelj, Izbavitelj. Da li povijesni Isus, kralj-sveenik, koji se pojavio u naem istrai vanju, ugroava njihovu vjeru? Do koje smo mjere naruili ono to mnogi ljudi dre da je u samoj sri njihovog razumijevanja svetosti? Vrlo dobro smo svjesni da je nae istraivanje dovelo do zaklju aka koji se na vie naina protive odreenim temeljnim naelima

dananjeg kranstva, da su ti zakljuci heretike, moda i blasfemine naravi. Sa stajalita odreene, utvrene dogme, mi smo za takve prijestupe. Meutim, mi ne vjerujemo da smo ponitili ili umanjili svetost Isusa u oima onih koji u njega doista vjeruju. Iako sami ne prihvaamo Isusa kao boanstvo, nai zakljuci ne tjeraju druge da nuno tako misle. Jednostavno, nema razloga koji su mogli sprijeiti Isusa da se oeni i ima djecu, i da pri tome zadri svoju boansku narav. Ne postoji razlog zbog kojega bi takva narav dola u pitanje zbog njegove ednosti, jer da je doista bio Sin Boji, nema razloga zbog kojih nije mogao imati enu i obitelj. Temelj veine kranskih teologija jest tvrdnja da je Isus Boje utje lovljenje. Drugim rijeima, Bog se, nakon to mu se smililo vlastito stvorenje, u njemu utjelovio, preuzeo ljudsko oblije. Na taj je nain, rei emo, mogao izravno upoznati ljudski poloaj i sam proivjeti ljudski ivot. Mogao je shvatiti, u iskonskom smislu, to znai biti ovjek i sueliti se njegovoj usamljenosti, patnji, bespomonosti i tra ginoj smrtnosti. Samim time to je postao ovjek, Bog je mogao upo znati ovjeka na nain koji Stari zavjet nije doputao. Odrekao se svoje visine i daljine Olimpa i neposredno podijelio ovjekovu sud binu. Tako se ljudska sudbina mogla iskupiti, On joj je pridao vrijed nost i opravdao je svojom patnjom i svojom rtvom. Isusovo simboliko znaenje izvire iz toga to je on Bog koji je stekao ljudsko iskustvo i na taj nain neposredno spoznao to znai biti ovjek. Ipak, je li se Bog, utjelovljen u Isusu, mogao istinski smatrati ovjekom, a da ne upozna dva osnovna, moda najtemeljnija ljudska iskustva, kao to su upoznavanje seksualnosti i roditeljstvo? Mi mislimo da nije i zapravo nam se ini da ta inkarnacija nosi istinsku simboliku snagu tek ukoliko Isus jest bio oenjen i ako je imao djecu. Evanelja i kranska vjera ne prikazuju savrenog Isusa, on je Bog koji se tek djelomino utjelovio u ovjeku. Mi mislimo da je Isus, onakav kakav se otkrio tijekom naeg istraivanja, zasluniji da mu se prizna sve ono to mu kranstvo pripisuje. Mi, dakle, ne mislimo da smo, gledajui u cjelini, kompromitirali Isusa, niti umanjili njegovu vanost. Zakljuci do kojih smo doli nisu mu nanijeli zla, jer se on pojavio kao iv ovjek, iji je ivot i va an i prihvatljiv dananjim ljudima.

Mi ne moemo pokazati ovjeka za kojega emo moi rei da je on izravan Isusov potomak, jer su se obiteljska stabla za svih ovih stoljea granala i mnoila. Danas u Velikoj Britaniji, kao i u ostalom dijelu Europe postoji dvanaestak obitelji, s mnogim pridruenim granama, koje su merovinkog roda. To su kue Habsburg-Lorraine (dananji titularni vojvode od Lorraine i kraljevi Jeruzalema), Plantard, Luxembourg, Montpezat, Montesquieu i niz drugih. "Prioratski spisi" kau da je obitelj Sinclair u Velikoj Britaniji takoer u vezi s tom krv nom lozom, kao i razne grane Stuarta. ini se da je, izmeu ostalih, i obitelji Devonshire bila poznata ova tajna. Sve te kue vjerojatno vode svoje podrijetlo od Isusa, ali ako postoji jedan ovjek, koji bijed nog dana trebao istupiti kao budui kralj-sveenik, mi ne znamo tko bi to trebao biti. No ipak, nekoliko je stvari jasno. to se nas tie, Isusov izravni potomak ne nosi u sebi nita vie boanskog od bilo kojeg od nas. Vrlo vjerojatno tako misle danas i mnogi drugi, a pretpostavljamo i Sionski priorat. Kad bi se danas otkrilo da jedna ili vie osoba podri jetlom see do Isusa, to ne bi uzdrmalo svijet kako se to moglo dogo diti prije stotinu ili dvije stotine godina. Vjerojatno bi ljudi danas, ak i da im se predoi "neoboriv dokaz" o postojanju takve loze, samo slegnuli ramenima. Stoga se ini da razraeni planovi Sionskog priorata nemaju mnogo smisla, ukoliko nisu na neki znaajan nain vezani uz politiku. Bez obzira na teoloku razinu naih zakljuaka, oni bi se mogli odraziti i drugdje, jer bi posljedice na politikom planu mo gle biti nesagledive, obzirom na vladajue miljenje, vaee vrijed nosti i ustanove svijeta u kojemu ivimo. U prolim vremenima razne su se obitelji merovinkog podrijetla ozbiljno bavile politikom, a izmeu ostalog, eljeli su se domoi po litike moi. To je svakako vrijedilo i za Sionski priorat i za njegove velike majstore, pa nema razloga da ne pretpostavimo kako to za sve njih ne vrijedi i danas. Cijeli niz svjedoanstava kazuje da Sionski pri orat razmilja o sjedinjavanju crkve i drave, sjedinjavanju duhovnog i svjetovnog, svetog i profanog, politike i religije. U mnogim spisima se kae da Sionski priorat tvrdi kako e novi kralj, u skladu s merovinkom tradicijom, "vladati, ali ne i upravljati", to dakle znai da e on biti kralj-sveenik, ija uloga e biti prvenstveno obredna i simbo-

like vanosti, a da bi samo upravljanje preuzeo netko drugi, po svoj prilici, Sionski priorat. U devetnaestom stoljeu Sionski je priorat preko slobodnih zida ra i Hierona Zlatne doline pokuao oivjeti i osuvremeniti Sveto rim sko carstvo, kao neku vrstu teokratskih Sjedinjenih europskih drava, kojima bi vladali s jedne strane Habsburzi, a s druge temeljito izmije njena Crkva. Taj pothvat je sprijeio Prvi svjetski rat, s kojim su pale sve vladajue europske dinastije. Moemo pretpostaviti da su i dananji ciljevi Sionskog priorata u temeljnim postavkama slini onima kojima je teio Hieron Zlatne doline. Nepotrebno je posebno istaknuti da su ova nagaanja spekulativna, no u ta nagaanja ukljuene su i Sjedinjene europske drave, kao neka vrsta europske konfederacije, zdruene u carstvo pod vlau dinastije koja vue podrijetlo od Isusa. Ta bi dinastija u tom sluaju vladala na politikom, svjetovnom prijestolju, ali i na onome svetog Petra. Pod tom vrhovnom vlau uspostavila bi se mrea kraljevina ili kneevina, uzajamno povezanih dinastikim brakovima ili savezi ma, po feudalnom sustavu dvadesetog stoljea, ali liena zlouporaba koje se obino vezuju uz pojam feudalnih odnosa. Stvarno upravljanje vjerojatno bi bilo preputeno Sionskom prioratu, koji bi moda preu zeo oblije europskog parlamenta s izvrnom i/ili zakonodavnom vlau. Ovakva Europa bi stvorila novu i jedinstvenu politiku snagu na meunarodnoj pozornici ija bi se vanost mogla usporediti sa Sovjet skim Savezom ili Sjedinjenim Dravama, a mogla bi postati i snani jom od njih zbog svog oslonca u duboko ukorijenjenim duhovnim i emocionalnim temeljima, lienih apstraktne teorije i ideologije. Takva Europa bila bi prihvatljiva i umu i srcu, a napajala bi se zajednikom svijeu Zapadne Europe, u kojoj bi se probudio iskonski vjerski nagon. Takav program moe se initi neostvarivim, no povijest nas je do danas nauila da ne podcjenjujemo potencijal kolektivne svijesti i sna gu koja se moe stvoriti njenim upravljanjem. Nekada je izgledalo nezamislivo da bi jedan vjerski fanatik, bez vlastite vojske, bez po litike stranke u pozadini, bez iega osim vlastite karizme, ali i naro da gladnog vjere, mogao bez pomoi svladati moderan, vrhunski ustrojen reim, kako je to uspjelo Homeiniju protiv aha u Iranu.

Mi, naravno, ne izriemo upozorenje i ne trudimo se usporei vati Sionski priorat s Ajatolahom Homeinijem, niti smatramo da je Sionski priorat mraan poput iranskog demagoga. No ipak, iranski je demagog pokazao kako iskoristiti ono to je duboko ukorijenjeno u ljudskoj naravi, snagu i skrivenu mo ljudskog vjerskog nagona i to je upotrijebio za politike potrebe. Politike potrebe ne moraju uvijek dovesti do zloporabe vlasti, kako su to pokazali Churchill i De Gaulle za vrijeme Drugog svjetskog rata. Vjerski se nagon moe usmjeriti u bezbroj smjerova. Taj nagon je izvor velike potisnute snage i esto ga dananje vlasti zanemaruju, jer se temelje na razu mu, koji ih esto sputava. Vjerski nagon je izraz dubokih psiholo kih i emocionalnih potreba, koje su jednako stvarne kao i potrebe za kruhom, zatitom ili materijalnog sigurnou. Znamo da Sionski priorat nije "ekstremna" organizacija, no nova no je izvanredno zbrinuta i u nju su ukljueni ili su joj skloni mnogi odgovorni i utjecajni ljudi iz politike, ekonomije, medija, kao i umjet nikog svijeta. Od 1956. godine njihovo lanstvo je poveano etiri puta, kao da su posrijedi pripreme i okupljanje. Pierre Plantard nam je rekao da on i njegov Red rade u skladu s manje ili vie pozorno razraenom rasporedu. A od 1956. godine je i Sionski priorat poeo javnost iznositi neke podatke, inei to suzdrano, da potakne zanima nje, u malim, odmjerenim koliinama. Takvo zanimanje je i nas navelo da napiemo ovu knjigu. Ako Sionski priorat misli "pokazati karte", vrijeme je za to zrelo. Politiki sustavi i ideologije koje su ranijih godina naeg stoljea neto obeavali, pokazali su vrlo potronima. Komunizam, socijali zam, faizam, kapitalizam, zapadna demokracija, svi su redom izne vjerili svoja obeanja, i razoarali svoje pristae, ne ostvarivi snove koje su obeavali. Politiari sa svojim uskim pogledima bez perspe ktive, te zloporabom poloaja, danas vie ne ulijevaju povjerenje. Na Zapadu danas vladaju cinizam, nezadovoljstvo i gubitak iluzija. Sve je vie psihikih stresova, strepnji i beznaa. I dalje se uporno traga za smislom, ispunjenjem duhovne strane ivota, za onim u to bi se istinski moglo vjerovati. Postoji i potreba za novim smislom svetosti, a kao posljedica toga javlja se neka vrsta religiozne obnove u cijelom nizu sljedbi i kultova, kao naprimjer, irenje fundamentali zma u Sjedinjenim Dravama. Postoji i potreba za novim, istinskim

"voom", ne Fuhrerom, ve potreba za mudrom i benignom duhov nom figurom, kraljem-sveenikom kojemu e ljudska vrsta moi pokloniti svoje povjerenje. Naa civilizacija se zasitila materijalizma, no postala je svjesne i druge vrste gladi. Ljudi su poeli gledati dru gdje u potrazi za ispunjenjem emocionalnih, psiholokih i duhovnih potreba. Moe se uiniti da ovakva klima pogoduje ciljevima Sionskog priorata i da prua Sionskom prioratu priliku da ponudi alternativu postojeim drutvenim i politikim sustavima. Teko je povjerovati da bi ta alternativa mogla biti stvaranje Utopije ili Novoga Jeruzalema. Ipak, u onoj mjeri u kojoj bi zadovoljila potrebe koje postojei sustavi niti ne prepoznaju, takva ideja mogla bi se pokazati iznimno privla nom. Mnogi poboni krani ne usteu se tumaiti Apokalipsu kao atom ski holokaust. Kako bi se moglo interpretirati pojavljivanje Isuso vog izravnog nasljednika? Publika koja je voljna sluati mogla bi u tome prepoznati Drugi dolazak. K R A J

DODATAK

Navodni veliki majstori Sionskog priorata

JEAN DE GISORS "Prioratski dokumenti" kazuju da je Jean de Gisors bio prvi neovisni veliki majstor, a preuzeo je poloaj nakon "sjee brijesta" i razdvajanja od vitezova templara 1188. godine. Roen 1133., umro je 1220. godine. Bio je slubeni gospodar utvrde Gisors u Normandiji, gdje su se tradicionalno susretali engleski i fran cuski kraljevi, i gdje se 1188. godine dogodio udnovat sukob, pri e mu je posjeen jedan brijest. Sve do 1193. godine bio je vazal engles kog kralja Henrika II, a nakon toga Rikarda I. Posjedovao je takoer imanja u Engleskoj - u Sussexu i u Hampshireu. Prioratski dokumenti navode da se susreo s Thomasom Becketom 1169. O tom susretu ne govore neki drugi spisi, no Becket je bio u Gisorsu 1169. i morao se susresti s gospodarom utvrde. MARIE DE SAINT-CLAIRE Podaci o Marie de Saint-Clair jo su oskudniji od onih o Jeanu de Gisorsu. Roena je oko 1192. i bila je u rodu s Henrikom de Saint-Clairom, barunom Rosslyna u kotskoj, koji je pratio Godfroi de Bouillona u Prvoj kriarskoj vojni. Rosslyn je bio smjeten nedaleko glavnoga templarskog preceptorata u kot skoj, a za crkvicu u Rosslynu, koja je sagraena u petnaestom sto ljeu, vezane su mnoge legende o Ruinu kriu i slobodnom zidarstvu. Baka Marie de Saint-Claire vjenala se u francusku obitelj Chaumont, ba kao i Jean de Gisors. Na taj su se nain obiteljska stabla obitelji Chaumont, Gisors i Saint-Clair tijesno ispreplela, a neki podaci ka zuju da je Marie de Saint-Clair zapravo bila druga supruga Jeana de Gisorsa, no to nismo uspjeli sami potvrditi. Po obiteljskim stablima

Rodoslovlje broj 5. - Obitelj Gisors, Payen i Saint/Clair (preneseno iz djela Henrija Lobineaua)

iz Prioratskih spisa, njezina majka je neka Izabela Levis. To prezime, koje djeluje kao da je idovskog podrijetla, esto se pojavljuje u po krajini Languedoc, gdje su idovska naselja postojala prije dolaska kranstva. GUILLAUME DE GISORS Guillaume de Gisors bio je unuk Jeana de Gisorsa, roen je 1219. godine. Njegovo je ime vezano uz otkrie misteriozne glave u templarskom preceptoratu u Parizu, poslije uhi enja koja su se zbila 1307. godine. Spomen o njemu nali smo jo samo jednom, na povelji iz 1244., gdje se navodi da je bio vitez. Prema rodoslovljima u "Prioratskim spisima", njegova je sestra bila udana za nekog Jeana des Plantarda. "Prioratski spisi" spominju i da je 1269. bio iniciran u red Lae i dvostrukog polumjeseca, koji je osnovao Louis IX (Sveti Louis), za plemie koji su ga pratili na zlo sretnoj estoj kriarskoj vojni. Ako je Guillaume de Gisors bio lan tog reda, morao je sa Svetim Louisom biti na pohodu u Egiptu. EDOUARD DE BAR Roen 1302., Edouard, grof de Bar bio je unuk engleskoga kralja Edouarda I i neak Edouarda II. Potjecao je iz obitelji koja je bila utjecajna u Ardenima od vremena Merovinga i gotovo je sigurno bio vezan uz dinastiju Merovinga. Edouardova ker udala se u kuu Lorraine, pa su se rodoslovlja Bar i Lorraine meusobno ispreplela. S navrenih est (!) godina, Edouard se 1308. godine pridruio voj vodi de Lorraineu u nekom boju, bio zarobljen, a otkupnina za njega nije plaena sve do 1314. Nakon to je postao punoljetan, kupio je posjed Steney od jednog od svojih strieva, Jeana de Bara. Godine 1324. bio je vojni saveznik Ferryja de Lorrainea i Jeana Luksembur kog, a kua Luxembourg je, poput kue Lorraine, nosila merovinku krv. Edouard je poginuo 1336. u brodolomu kraj ciparske obale. Nijedan neovisni izvor ne navodi vezu izmeu Edouarda de Bara i Guillaumea de Gisorsa. Prema rodoslovlju iz "Prioratskih spisa", Edouard je praneak Guillameove ene, Iolande de Bar. Nismo usp jeli potvrditi ovo srodstvo, no nismo nali ni podatak koji ga osporava. Ako je Edouard postao veliki majstor Siona 1307. godine, kako iznose "Prioratski spisi", on je tada imao pet godina. To nije nemo gue, ako je bio zarobljen u boju kada je imao est godina. Dok

Edouard nije postao punoljetan, grofovijom Bar upravljao je njegov stric, Jean de Bar, u svojstvu regenta, a mogue je da je Jean takoer bio i "regent veliki majstor". ini se besmisleno da je petogodinji djeak izabran za velikog majstora, ukoliko status velikog majstora nije na neki nain bio vezan nasljeem ili krvnim srodstvom. JEANNE DE BAR Jeanne de Bar, Edouardova starija sestra, roena je 1295. Ona je, dakle, bila unuka engleskoga kralja Eduarda I i ne akinja Eduarda II. S navrenih petnaest godina udala se 1310. za earla od Warrena, Surreya, Sussexa i Stratherna, a pet godina poslije razvela se od njega, nakon to je on bio izopen zbog preljuba. Jeanne je ostala ivjeti u Engleskoj, a usprkos tome to nismo uspjeli nai zapise o njezinu ivotu ili radu, ini se da je bila u bliskim odnosima s engleskom kraljevskom kuom. U slinim je odnosima, izgleda, bila i s francuskim kraljem, koji ju je 1345. pozvao da se vrati u Fran cusku, gdje je postala namjesnicom grofovije Bar. Godine 1353., unato Stogodinjem ratu i neprijateljstvu Engleske i Francuske, Jean ne se vratila u Englesku. Kad je francuski vladar zarobljen u boju kod Poitiersa 1356. godine, i zatvoren u Londonu, Jeanne ga je posjeiva la i "dvorila". Navodno je tijekom dugog zatoenitva postala njego vom ljubavnicom, iako su oboje bili u poznim godinama. Umrla je 1361. u Londonu. "Prioratski spisi" kazuju da je Jeanne de Bar upravljala Sionskim prioratom sve do 1351., pa izgleda daje ona jedina osoba koja se po vukla prije svoje smrti, dala ostavku, ili je pak bila smijenjena. JEAN DE SAINT-CLAIR Tijekom naeg istraivanja nismo uspjeli gotovo nita saznati o Ivanu de Saint-Clairu, i ini nam se da je on bio manje vana osoba. Roen je oko 1329. Podrijetlom vue korijene od francuskih kua Chaumont, Gisors i Saint-Clair-sur-Epte. Po rodo slovljima "Prioratskih spisa" njegov je djed bio oenjen tetkom Jeanne de Bar. Ta je veza prilino slaba, no ini se da i to dokazuje kako je zvanje velikog majstora kruilo iskljuivo unutar mree meusobno vezanih obitelji. BLANCHE D'EVREUX Blanche d'Evreux zvala se, zapravo, Blan che de Navarre i bila je ker navarskoga kralja. Roena je 1332.

godine, a od oca je naslijedila grofovije Longueville i Evreux, u ne posrednoj blizini Gisorsa. Deset godina ranije udala se za francuskoga kralja Filipa VI, i preko njega je sigurno upoznala Jeanne de Bar. Veliki dio ivota provela je u zamku Neuphle, blizu Gisorsa, gdje je i umrla 1398. Brojne legende kazuju da se Blanche ozbiljno bavila alkemijom i raznim eksperimentima, pa se spominju i laboratoriji koji su postojali u jednom od njezinih zamkova. Ona je, navodno, posjedovala i neku alkemijsku knjigu neprocjenjive vrijednosti, nastalu u Languedocu tijekom etrnaestog stoljea, koja se temeljila na nekom rukopisu iz posljednjih dana merovinke dinastije sedamsto godina prije. Bilo je govora i o tome da je bila osobni pokrovitelj Nicolasa Flamela. NICOLAS FLAMEL Na popisu velikih majstora Flamel je prvi koji nije u krvnom srodstvu s pripadnicima rodoslovlja koja se navode u "Prioratskim spisima", pa izgleda da je s njime zvanje velikog maj stora po prvi put ponueno izvan obiteljskog kruga. Flamel je roen oko 1330. godine i neko je vrijeme radio kao biljenik u Parizu. Tamo su mu kroz ruke prole mnoge rijetke knjige, a on je stekao iroko znanje s podruja slikarstva, poezije, matematike i arhitekture, te se poeo zanimati i za alkemiju, kabalu i hermetiku misao. Flamel se, prema vlastitom izvjetaju, oko 1361. godine susreo s jednim alkemijskim tekstom, koji je poslije izmijenio njegov ivot. Cjeloviti naziv toga djela potpuno zbunjuje, ali i budi zanimanje: Sveta knjiga Abrahama idova, kneza, sveenika, levita, astrologa i filozofa iz plemena idovskoga, koje je gnjevom Bojim rasuto medu Galima. Ovo je djelo poslije postalo uveno u tradiciji ezoterije Zapada, a iz vornik je, kako se smatra, pohranjen u Nacionalnoj knjinici u Parizu. Prijepise toga djela paljivo su i predano, no ini se bez uspjeha, prou avale generacije onih koji su se eljeli baviti arobnjatvom. Takoer prema vlastitim zapisima, Flamel se bavio tom knjigom bez veih uspjeha dvadeset i jednu godinu. Konano je tek na puto vanju u panjolsku, u Leonu susreo 1382. jednog obraenog idova koji mu je knjigu protumaio, pa je po povratku primijenio ono to je nauio. Navodno je svoju prvu alkemijsku transmutaciju izveo 17. sijenja, a to je datum koji se vie puta ponavljao u vezi sa Sauniereom i mjestom Rennes-le-Chateau.

Bez obzira je li Flamelov zapis toan ili ne, on se nevjerojatno obogatio, a pred kraj ivota posjedovao je, samo u Parizu, preko tri deset kua i zemljita. Istodobno je bio vrlo skroman ovjek koji nije uivao u vlastitoj moi, a veliki dio bogatstva potroio je na dobra djela. Do 1413. godine osnovao je i opremio etrnaest bolnica, sedam crkava, i tri crkvice u Parizu, a otprilike jednako toliko i u pokrajini Boulogne, bivoj grofoviji oca Godfroija de Bouillona. Upravo je zbog svoje nesebinosti i velikodunosti stekao naklonost sljedeih nara taja, a u osamnaestom stoljeu su mu duboko potovanje iskazivali ljudi poput sir Isaaca Newtona, koji je neumorno, pravei biljeke, iitavao njegova djela, a jedno je od njih i vlastoruno prepisao. RENE D'ANJOU Nismo uspjeli otkriti nijedan zapis o vezi Nicolasa Flamela i Rene d'Anjoua, iako nas je pri tome Rene naveo da dobro promislimo, jer je on bio jedan od najvanijih ljudi u godinama koje su neposredno prethodile renesansi. Roen je 1408. godine, a tijekom ivota je nosio niz titula iji broj ulijeva strahopotovanje. Nosio je titulu grofa od Bara, Provanse, Pijemonta, Guisea, kralja Na pulja i Sicilije, Aragona i Valensije, Malorce i Sardinije, i ono naj zvunije, kralj Jeruzalema. Kralj Jeruzalema bio je, dakako, samo po asno, a ne i stvarno, a to nas podsjea na kontinuitet koji se protee sve do Godfroi de Bouillona. Ipak, taj su naslov uvaavali drugi eu ropski vladari, pa se jedna Reneova ker udala 1445. za engleskog kralja Henrika VI i postala vana osoba za vrijeme Rata rua. "Prioratski spisi" kau da je Rene postao veliki majstor Sionskog priorata 1418. godine, kada je imao samo deset godina, a njegov stric, Louis, kardinal od Bara obnaao je dunost "namjesnika velikog majstora" do 1428. godine. Tijekom naeg istraivanja otkrili smo da je Rene bio uveden u neki Red 1418. godine. Bio je to red Bijelog hrta, ali nismo nali nikakvih drugih podataka o tome. To je, meutim, mogao biti Sionski priorat pod drugim imenom. Izmeu 1420. i 1422. godine kardinal pokrajine Lorraine osnovao je jo jedan Red, red Vjernosti, a Rene je bio primljen kao jedan od prvih lanova. Godine 1448. Rene je osnovao vlastiti Red, Red polu mjeseca, a sam ga je predstavljao kao obnovljeni red Lae i Dvo strukog polumjeseca, iji je lan stotinu i pedeset godina prije bio Guillaume de Gisors. Meu prvim vitezovima Polumjeseca bili su

Francesco Sforza, milanski grof, i otac pokrovitelja Leonarda da Vincija, zatim grof od Lenoncourta, koji je, prema "Prioratskim spisi ma" sastavio rodoslovlja koja su se poslije nala u Dossiers secrets, a meu njima je bio i neki Ferri, vlasnik nekog posjeda u pokrajini Lorraine, Sion-Vaudemont, nastalog jo za merovinkih vremena. Re ne je svoj red zamislio kao protuteu redu Podvezice u Engleskoj i redu Zlatnog runa u Burgundiji, meutim iz nekih nejasnih razloga red Polumjeseca je izazvao nezadovoljstvo Crkve i papa ga je zabranio. Simbol Snaga slobodne Francuske tijekom Drugog svjetskog rata, kri pokrajine Lorraine, potekao je upravo od Rene d'Anjoua. Kada je postao vojvoda pokrajine Lorraine, danas poznati kri sa dvije vo doravne crte, postao je njegov osobni grb. IOLANDE DE BAR Roena je oko 1428. godine, a bila je ker Rene d'Anjoua. Godine 1445. udala se za Ferrija, gospodara Sion-Vaudemonta, koji je bio i jedan od prvih vitezova Reneova reda Polumje seca. Nakon Ferrijeve smrti Iolande je najvei dio ivota provela u Sion-Vaudemontu, koji je za njezina vremena od lokalnog hodoas nikog okupljalita prerastao u svetite cijele pokrajine Lorraine. Isti takav status to je mjesto uivalo i za poganskih vremena, a poslije je tamo naen i kip Rosemerte, stare galsko-teutonske boice-majke. To mjesto je smatrano svetim i u ranom kranskom razdoblju, iako se tada zvalo Mont Semita, to je vuklo na idovsko, a ne na kran sko podrijetlo. Za merovinkog razdoblja na tom je mjestu postavljen kip Djevice, a 1070. godine grof od Vaudemonta, koji je tada vladao, proglasio je sebe "vazalom Kraljice Nebeske". Djevica Sionska je slubeno proglaena "gospodaricom grofovije Vaudemont", u njezinu ast svakog svibnja su se odravale sveanosti i postala je zatitnicom cijele pokrajine Lorraine. Tijekom naeg istraivanja naili smo na povelju iz 1396. godine koja se odnosi na jedno osobito viteko brat stvo koje je imala sjedite na planini, bratstvo sionskih vitezova, iji su se korijeni, navodno, mogli nai u staroj opatiji na brdu Sionu u blizini Jeruzalema. ini se da je do petnaestog stoljeaa Sion-Vau demont prestao biti vatnim, pa mu je Iolande na neki nain vratila staru slavu. Njezin je sin Rene poslije postao vojvodom pokrajine Lorraine. Po nalogu roditelja kolovao se u Firenci i temeljito upoznao ezote-

riku tradiciju usmjerenjem samih akademija, a njegov uitelj i staratelj bio je Georges Antoine Vespucci, jedan od zatitnika Botticelija. SANDRO FILIPEPI Poznatiji kao Botticeli, Sandro Filipepi roen je 1444. Ako izuzmemo Nicolasa Flamela, on je prvi na popisu veli kih majstora Siona koji nije u neposrednom srodstvu s obiteljima ija se rodoslovlja pojavljuju u "Prioratskim spisima". ini se da je bio u bliskim odnosima s nekima od tih obitelji, jer su njegovi zati tnici bile obitelji Medici, Este, Gonzaga i Vespucci, a ve smo naveli da je jedan Vespucci bio uitelj sina Iolande de Bar, kasnijeg vojvo de pokrajine Lorraine. Sam Botticeli uio je u Filippa Lippija i Mantegne, koji su uivali zatitu Rene d'Anjoua. Botticeli je takoer bio uenik i Verocchija, alkemiara i istaknutog predstavnika hermetike misli, meu ijim je acima bio i Leonardo da Vinci. Isprva nismo povezivali Botticelijevo ime uz okultno ili ezoteriju, no neki moderni istraivai koji se bave razdobljem renesanse, poput Edgara Winda i Francis Yates, uvjerljivo su pokazali da je on imao sklonosti prema ezoteriji i mi smo se priklonili njihovim zakljucima. ini se da se veliki dio Botticelijeva djela oslanja na ezoterika na ela. Postoje tvrdnje da je najranije poznate tarot karte napravio upravo Botticeli, odnosno njegov uenik Mantegna, a poznata slika "Proljee", izmeu ostalog, tumai se kao razrada motiva Arkadije i ezoterikog "podzemnog toka". LEONARDO DA VINCI Roen je 1452. i dobro se poznavao s Botticelijem, vjerojatno i zato to je zajedno s njime bio Verocchijev uenik. I njemu su, kao i Botticeliju, zatitnici bile obitelji Medici, Sforza i Gonzaga. Ludovico Sforza, koji mu je bio zatitnik, bio je sin Francesca Sforze, koji je bio prisan prijatelj Rene d'Anjoua i jedan od prvih lanova Reda polumjeseca. Leonardovo zanimanje za ezoteriku do sada je ve utvreno, kao to je sluaj i s Botticelijem. Francis Yates ga opisuje kao ranog rosenkreuzera, a ini se da ga je ezoterija zanimala jo vie nego Botticelija. Njegov biograf i suvremenik, Vasari, opisuje ga kao ovjeka "he retikog uma", no nejasno je to je pod tim mislio. Posljednjih godina neki su mu autori pripisali staro heretiko vjerovanje koje kae da

je Isus imao brata blizanca. Neki znakovi koji podupiru tu tvrdnju nalaze se na skici slike pod nazivom "Djevica sa svetim Ivanom Kr stiteljem i svetom Anom", kao i na uvenoj "Posljednjoj veeri", gdje se nalaze dva gotovo istovjetna Krista. Ipak, nema niega to bi moglo ukazati da li treba doktrinu o Isusovu blizancu shvatiti do slovno ili simboliki. Izmeu 1515. i 1517. godine Leonardo je bio vojni inenjer u voj sci Charlesa de Montepensiera i de Bourbona, connetabla (marala) Francuske, vicekralj a pokrajine Languedoc i Milana. Godine 1518. smjestio se u dvorcu Cloux, pa je tako, ini se, ostao u blizini con netabla koji je ivio u oblinjem mjestu Amboise. CONNETABLE DE BOURBON Charles de Monpensier i de Bourbon, vojvoda od Chatelleraulta, connetable Francuske, bio je poetkom esnaestoga stoljea vjerojatno najmoniji velika u Francuskoj. Ro en je 1490., a bio je sin Claire de Gonzage. Njegova sestra udala se za vojvodu de Lorrainea, unuka Iolande de Bar i praunuka Rene d'Anjoua. U njegovoj osobnoj pratnji bio je i neki Jean de Joyeus, koji je, po svojoj eni, postao gospodarom mjesta Couiza, Rennes-leChateau i Arques, u blizini ega je poslije otkriven grob posve jed nak onome s Poussinove slike. Kao vicekralj Milana, Charles je upoznao Leonarda da Vincija, a ini se da su se viali i poslije, u okolici Amboisea. Godine 1521. Charles je dopao u nemilost francuskog kralja Francoisa I, pa je morao napustiti svoja imanja i pobjei iz zemlje. Primio ga je Karlo V, vladar Svetoga Rimskog carstva i postao je zapovjednikom njegove vojske. U tom je svojstvu porazio i zarobio francuskog kralja u boju kod Pavije 1525., a dvije godine poslije umro je za vrijeme opsade Rima. FERDINAND DE GONZAGA Poznatiji kao Ferrante de Gonzaga, roen je 1507. godine, a bio je sin vojvode od Mantove i Isabelle d'Este, velike Leonardove zatitnice. Njegova osnovna titula bila je grof od Guastalle. Godine 1527. pomogao je svom neaku Charlesu de Montpensieru i de Bourbonu u vojnim pohodima. Nekoliko godina poslije je, ini se, bio tajni vojni saveznik Francoisa de Lorrainea, voj vode de Guisea, koji se tada gotovo domogao francuskog prijestolja.

Kao i gotovo svi iz obitelji Gonzaga iz Mantove, Ferrante se predano bavio ezoterijom. Uz njega je vezan i jedan podatak iz "Prioratskih spisa", koji se isprva inio pogrenim. Popis velikih majstora Sionskog priorata iz Dossiers secrets kae da je Ferrante upravljao Redom sve do svoje smrti, 1575. godine. Neki drugi izvori navode da je on umro u blizini Bruxellesa godine 1557. Okolnosti pod kojima je umro neodreene su, a mogue je i da nije umro te godine, ve da se jednostavno prita jio. S druge strane, postoji mogunost i da je godina u Dossiers secrets pogrena. Ferrante je imao sina Cesara, koji je umro 1557. pa se nje gova smrt sluajno ili ne pomijeala s oevom. Vano je to to mi nismo nali nijednu tako upadljivu i oitu netonost u "Prioratskim spisima", ak ni u sluajevima koji su bili zagonetniji i podloniji osporavanju drugih izvora. inilo nam se nezamislivo da je ta grjeka posljedica nepanje ili previda. Naprotiv, kao da se tom pogre kom, koja tako oito potire ve prihvaene injenice, eljelo neto rei. LOUIS DE NEVERS Louis, vojvoda Neversa, bio je, zapravo, Louis de Gonzaga. Roen 1539., bio je neak Ferrantea de Gonzage, svog prethodnika s popisa velikih majstora Siona. Njegov se brat prienio u obitelj Habsburg, a ki mu se udala za vojvodu od Longuevillea, nositelja titule koja je prije pripadala Blanch d'Evreux. Neka njegova dalja rodica udala se za vojvodu de Lorrainea i ozbiljno se posvetila svetome mjestu Sion-Vaudemont. Godine 1622. naruila je da se tamo postavi poseban kri, a 1627. godine osnovali su samostan i bogoslo viju. Tijekom vjerskih ratova Louis de Nevers bio je saveznik kue Lorraine i njezina mlaeg ogranka, kue Guise, koja je tragom stare francuske dinastije Valois gotovo i sama dospjela do prijestolja. Go dine 1584. Louis je potpisao sporazum s vojvodom de Guiseom i kardinalom pokrajine Lorraine, i obvezao se na zajedniki otpor fran cuskom kralju Henriku III. Ipak, ubrzo se, zajedno sa svojim save znicima, pomirio s Henrikom IV i postao vrhovnim nadglednikom novanih poslova novoga vladara. Na tom je poslu vjerojatno blisko suraivao s ocem Roberta Fludda. Sir Thomas Fludd bio je rizniar vojne skupine koju je engleska kraljica Elizabeta uputila kao pomo francuskom kralju.

Louis de Nevers je, poput ostalih Gonzaga, dobro poznavao tra diciju ezoterije, a vjeruje se da je suraivao i s Giordanom Brunom, koji je, kako tvrdi Francis Yates, bio lan nekih hermetikih drutava koja su prethodila "rosenkreuzerima". Louis je 1582. godine boravio u Engleskoj i viao se sa sir Philipom Sidneyem, autorom Arcadije, i Johnom Deejem, koji je u to vrijeme bio najcjenjeniji engleski po znavalac ezoterije. Godinu dana kasnije Bruno je posjetio Oxford, susreo se s tim istim ljudima i unaprijedio rad njihove tajne udruge. ROBERT FLUDD Roen je 1574. godine, a nakon Johna Deeja, po stao je predvodnikom ezoterijske misli u Engleskoj. Iscrpno je pisao i objavljivao djela irokog spektra ezoterijskih tema i pri tome raz radio vrlo razumljiv pogled na hermetiku filozofiju, koji se smatra jednim od najuspjelijih djela te vrste to su ikada napisani. Francis Yates ukazuje da bi jedan dio njegova djela mogao biti "peat ili tajna ifra neke hermetike sljedbe ili drutva". Iako sam Fludd nikada nije tvrdio da je pripadao "rosenkreuzerima", koji su tada u kontinen talnom dijelu Europe izazivali veliku pozornost, on ih je arko podu pirao izjavljujui da su "magija, kabala i alkemija brae Ruina kria vrhunsko dobro". U to isto vrijeme Fludd je stekao visoki poloaj na londonskom Medicinskom fakultetu, a jedan od njegovih prijatelja bio je i William Harvey, koji je prvi doao do otkria cirkulacije krvi. Fludd je tako er uivao naklonost Jamesa I i Charlesa I, koji su ga oslobodili plaa nja zakupnine na zemljite u Suffolku, i bio je lan znanstvene komi sije koja je nadgledala engleski prijevod Biblije zvan "Prijevod kralja Jamesa". Fluddov je otac poznavao Louisa de Neversa, a Fludd se kolovao na Oxfordu, gdje su John Dee i sir Philip Sidney ve ustanovili ezoterijsku skupinu nekoliko godina prije. Izmeu 1596. i 1602. godine Fludd je puno putovao po Europi i druio se s ljudima koji su poslije bili upleteni u zbivanja oko "rosenkreuzera". Meu tim ljudima je bio i neki Janus Gruter, osobni prijatelj Johanna Valentina Andrea. Godine 1602. Fludd je dobio vrlo zanimljivu, a za nae istraivanje vanu ponudu. Pozvali su ga u Marseilles, da bude osobni uitelj sino va vojvode de Guisea, a posebno Charlesa, mladog vojvode de Guisea. ini se da je Fludd odravao vezu s Charlesom sve do 1620. godine.

Taj isti Charles, vojvode de Guise, oenio je 1610. godine Henriette-Catherine de Joyeuse, koja je izmeu ostaloga posjedovala mjesto Gouiza, u podnoju planine gdje se nalazi Rennes-le-Chateau, kao i Arques, u ijoj blizini se nalazi grob koji je sasvim nalik onome s Poussinove slike. Dvadesetak godina poslije, 1631., vojvoda de Gui se je, nakon urote protiv francuskoga kralja, otiao u dobrovoljno progonstvo u Italiju, gdje mu se ubrzo pridruila ena. Umro je 1640., a njegovoj eni nije doputen povratak u Francusku, sve dok nije pri stala prodati posjede Couize i Arques francuskoj kruni. JOHANN VALENTIN ANDREA Sin luteranskoga pastora i teologa, roen je 1586. u Wlirtenburgu, koji je bio smjeten na granici pokra jine Lorraine i Palatinata Rajne. Ve oko 1610. godine putovao je Europom i govorilo se da je lan tajnog drutva ezoterijskog ili hermetikog usmjerenja. Godine 1614. postao je akon u malom mjestu blizu Stuttgarta, i ini se da je tamo ostao cijelo vrijeme Trideseto godinjega rata (1618.-1648.). ROBERT BOYLE Roen je 1627. kao najmlai sin vojvode od Corka. Kasnije ponueno, vlastito plemstvo, odbio je, a kolovao se na Eatonu, gdje je u to vrijeme rektor bio sir Henry Wotton, koji je bio usko vezan s "rosenkreuzerskim" krugom Friedricha Palatinskog. Godine 1639. krenuo je na dulji put po Europi. Proveo je neko vrijeme u Firenci, gdje je obitelj Medici, odolijevajui pritiscima pape, i dalje pruala potporu ljudima koji su se bavili ezoterijom, kao i znanstvenicima, meu kojima je bio i Galileo. U Genevi je pro veo gotovo dvije godine i tamo se poeo zanimati za ezoteriju i demonologiju. U to je vrijeme napisao djelo pod naslovom "Vrag iz Mascona", a preveo ga je neki Pierre du Moulin s kojim je prijatelje vao do kraja ivota. Du Moulinov je otac bio osobni kapelan Cathe rine du Bar, ene Henrika de Lorrainea, vojvode od Bara. Kasnije je Du Moulin stariji stekao trajnu zatitu Henrika de la Tour d'Auvergnea, vikonta od Turrennea i vojvode od Bouillona. Nakon to se vratio u Englesku, Boyle je odmah uspostavio vezu s krugom Samuela Hartliba, koji se dopisivao s Andreom i bio nje gov blizak prijatelj. U pismima iz 1646. i 1647. godine esto spomi nje "nevidljivi koled" i navodi da su ga "stupovi Nevidljivog ili,

kako se sami nazivaju, Filozofskog fakulteta, nekoliko puta poa stili svojim drutvom". Godine 1654. Boyle je ve dulje u Oxfordu, gdje se viao s Johnom Wilkinom, bivim osobnim kapelanom Friedricha Palatinskog. Go dine 1660. Boyle je bio meu prvima koji su svoju vjernost ponudili dinastiji Stuart, pa je Charles II postao zatitnikom Kraljevskog dru tva. U London se doselio 1668., zajedno sa sestrom koja je, preko mua, bila u srodstvu s Johnom Duryjem, koji se takoer dopisivao s Andreom i bio njegov prijatelj. U svome stanu u Londonu, Boyle je primao uvaene posjetitelje, meu kojima je bio i Cosimo III de Medici, kasniji vladar Firence i veliki vojvoda Toskane. Tih su godina najprisniji Boyleovi prijatelji bili Isaac Newton i John Locke, a neki izvori navode da je on pouio Newtona tajnama alkemije, a Locke je vrlo brzo nakon to je upoznao Boylea, proveo dulje vrijeme na jugu Francuske. Poznato je daje posjetio grobove Nostradamusa i Rene d'Anjoua i boravio u okolici Toulousea, Carcassonea i Narbonea, a vjerojatno i Rennes-le-Chateaua. Viao se s voj votkinjom de Guise i prouavao inkvizicijske spise o katarima, kao i povijest legendi koje su govorile kako je Marija Magdalena doni jela sveti Gral u Marseilles. Godine 1676. posjetio je Saint Baum, mjesto u kojemu je ona navodno ivjela. Za vrijeme dok je Locke istraivao Languedoc, Boyle se marljivo dopisivao s ljudima iz Europe. Meu njegovim spisima nalazi se po lovica prepiske s nekom nepoznatom osobom iz Francuske, pod ime nom Georges Pierre, to je vjerojatno bio neiji pseudonim. U tim se pismima govori o alkemiji i alkemijskim pokusima, i, to je jo vani je, spominje se Boyleovo lanstvo u jednom tajnom hermetikom drutvu kojemu su pripadali i vojvoda od Savoje i Pierre du Moulin. U razdoblju od 1675. do 1677. godine Boyle je objavio dvije vrlo smjele alkemijske rasprave - Zagrijavanje ivog srebra sa zlatom i Povijesni prikaz srozavanja zlata. Godine 1689. javno je izjavio da ne moe primati posjetitelje u danima koji su odreeni za alkemi jske pokuse. Ti pokusi moraju, pisao je, posluiti ranijoj zamisli da ostavim neku vrstu hermetike ostavtine odanim uenicima te vjeti ne i da jasno, u prateim biljekama iznesem neke postupke, kemij ske i medicinske, koji su jednostavniji od onih jedva shvatljivih, a koje sam imao obiaj primjenjivati, ali sloeniji i tee razumljivi od onih

koje sam ve objavljivao, ali one vrste koja je blia najplemenitijim hermetikim tajnama, ili, kako ih je nazvao Helmont, "arcana majora". Boyle ovdje takoer dodaje da namjerava govoriti jasno koliko se to moe, "iako se postupci u cijelosti ne navode, usprkos moga o vjekoljublja, budui sam obvezan uvati tajne." "Pratee biljeke", koje Boyle spominje, nikada nisu naene, a lako su mogle zavriti kod Lockea ili, jo vjerojatnije, kod Newtona. Godine 1691., pred samu smrt, Boyle je sve svoje biljeke i papire predao njima dvojici, kao i uzorke tajanstvenoga "crvenog praha" koji je igrao vanu ulogu u veem dijelu Boyleovih pisama, kao i u njegovim alkemijskim pokusima. ISAAC NEWTON Roen je u Lincolnshireu 1642. godine. Sam je tvrdio da su mu preci bili "drevni kotski plemii", iako to nitko nije uzimao ozbiljno. kolovao se u Cambridgeu. U Kraljevsko drutvo izabran je 1672., a prvi put se susreo s Boyleom godinu dana poslije. Johna Lockea upoznao je 1689. ili 1690. godine, kao i zagonetnu osobu pod imenom Nicholas Fatio de Duillier. Podrijetlom enevski plemi, Fatio de Duillier je, ini se, viteki bezbrino lutao Europom i moda radio kao pijun protivnika francuskoga kralja Louisa XIV. ini se da je takoer bio vrlo prisan s brojnim vodeim znanstveni cima svoga doba. Vrlo brzo nakon to je doao u Englesku postao je Newtonom blizak prijatelj, a tijekom sljedeih dvadeset godina bili su gotovo nerazdvojni. Newton je 1696. postao upravitelj Kraljevske talionice i sudjelovao pri utvrivanju standarda zlata. Predsjednikom Kraljevskog drutva postao je 1703., a otprilike, u isto je vrijeme upoznao mladog fran cuskog protestantskog izbjeglicu Jeana Desaguliersa, koji je bio jedan od nadzornika pokusa Kraljevskog drutva. Sljedeih godina Desaguliers je postao jedan od najglasnijih zagovornika slobodnoga zidarstva u cijeloj Europi. Druio se s vodeim slobodnim zidarima, poput Jamesa Andersona, viteza Ramsaya i Charlesa Radclyffa, a 1731. je kao majstor slobodnozidarske loe u Haagu vodio inicijaciju prvoga europskog princa koji je postao pripadnikom "zanata". Taj princ bio je Francois, vojvoda de Lorraine, koji je poslije enidbe s austrijskom caricom Marijom Terezijom postao vladar Svetoga Rim skog carstva.

Nigdje nije zabiljeeno daje Newton bio slobodni zidar, iako je bio lan polu-slobodnozidarske udruge, "Kluba gospode Spaldinga", kojoj je pripadao i Alexander Pope. Svojim djelima, a prije svega interesima, nije se puno razlikovao od drugih slobodnih zidara svoga doba. Kao i mnogim drugim slobodnozidarskim piscima, i njemu je Noa bio vaniji od Mojsija, u smislu izvora ezoterijske mudrosti. Go dine 1689. zapoeo je djelo koje je smatrao najvanijim, studiju o drevnim monarhijama, pod nazivom Kronologija drevnih kraljevstava, gdje je pokuao ustvrditi podrijetlo institucije kralja, kao i prednost Izreala nad ostalim kulturama antike. Newton kae da je judaizam bio riznica boanskog znanja, koje se poslije rasplinulo, iskvarilo i u velikoj mjeri izgubilo. Usprkos tome, vjerovao je, veliki dio toga zna nja stigao je do Pitagore, iju je "glazbu sfera" tumaio kao metaforu zakona gravitacije. U pokuaju da znanstveno postavi vremenske odrednice dogaaja iz Svetoga pisma i klasinih mitova, koristio je Jazonovo traganje za Zlatnim runom kao kljunu prekretnicu. To je traganje, kao i drugi pisci to su se bavili slobodnim zidarstvom i ezoterijom, tumaio kao alkemijsku metaforu. Takoer je pokuao odgo netnuti hermetike "podudarnosti", odnosno uzajamne veze glazbe i arhitekture. Kao i mnogi drugi slobodni zidari, drao je da su sam sklop i odnosi unutar Salomonova hrama vrlo znaajni i vjerovao da u sebi kriju alkemijske formule, kao i da su alkemijski postupci bili dio drevnih obreda u Hramu. Za nas je bilo veliko otkrie da se New ton bavio takvim stvarima. To se u svakom sluaju ne poklapa s nai nom kako je on predstavljen u naem stoljeu, kao znanstvenik koji je jednom za sva vremena razdvojio filozofiju prirode od teologije. Meutim, Newton je bio predan hermetikim tekstovima vie od bilo kojeg znanstvenika svoga vremena i vlastitim je stavovima podupirao tu tradiciju. Duboko religiozan, bio je opsjednut traganjem za boan skim jedinstvom i mreom podudarnosti unutar same prirode. To tra ganje odvelo ga je u istraivanje svete geometrije i numerologije, u prouavanje sri svojstava oblika i brojeva. Zahvaljujui druenju s Boyleom esto se bavio i alkemijom i zapravo je njoj pridavao naj veu vanost. Uz primjerke manifesta "rosenkreuzera" s osobno pridodanim biljekama, u njegovoj je knjinici bilo vie od stotinu alkemijskih naslova. Jedno od tih djela, koje je napisao Nikola Flamel, on je sam marljivo prepisao. Newton se bavio alkemijom cijelo-

ga ivota, a o tome je odravao obimnu tajnu prepisku s Boyleom, Lockeom, Fatio de Duillierom i drugima. U jednom takvom pismu ne ke rijei koje su bile kljune za razumijevanje bile su izbaene. Newtonovi znanstveni interesi bili su slobodniji nego smo mislili, no takvi su bili i njegovi religiozni pogledi. On se vrlo odluno, no ipak utljivo, protivio ideji presvetog Trojstva, i odbacivao je pomo dni deizam svoga vremena, koji je svemir svodio na mehaniki stroj nebeskog Tvorca. Preispitivao je Isusovu boansku narav i vrijedno prikupljao sve rukopise koji su o tome govorili. Dovodio je u sumnju cjelovitu istinitost Novoga zavjeta, vjerujui da su neki dijelovi izmi jenjeni i umetnuti u petom stoljeu. Neke rane gnostike hereze poti cale su njegovu radoznalost, a o jednoj od njih je napisao i veliku studiju. Newton je na poticaj Fatia de Duilliera pokazao iznenaujuu sklonost kamizarima, prorocima iz Cevennesa, koji su se nakon 1705. poeli pojavljivati u Londonu. Kamizari, koji su dobili ime po bijelim tunikama, pojavili su se na jugu Francuske, kao nekada katari. Tako er poput katara, i oni su se suprotstavili Rimu i naglaavali znaaj gnoze, neposrednog znanja nad vjerom, i sumnjali u Isusovu boansku narav. I njih su unitili surovom vojnom silom, nekom vrstom albigenskog pohoda osamnaestog stoljea, a nakon to su protjerani iz Languedoca, nali su utoite u Genevi i Londonu. Nekoliko tjedana prije smrti Newton je, uz pomo prisnih prija telja, bespotedno spalio mnoge kutije s rukopisima i osobnim spisima. Njegovi suvremenici nemalo su se iznenadili kad na smrtnoj poste lji nije zatraio bolesniko pomazanje. CHARLES RADCLYFFE Obitelj Radclyffe iz Sjeverne Umbrije bila je vrlo utjecajna jo od esnaestog stoljea. Godine 1688., neposredno prije nego to su ga svrgnuli s prijestolja, James II dodijelio im je ti tulu earl pokrajine Derwentwater. Charles Radclyffe roen je 1693. Njegova majka bila je nezakonita ki Charlesa II i njegove ljubav nice, Moll Davis. Tako je Radclyffe preko majine strane bio kraljev ske krvi, unuk Charlesa II, brati Lijepog princa Charleya i Georgea Leeja, earla od Lichfielda, koji je takoer bio nezakoniti unuk stuartskoga kralja. Stoga se ne trebamo uditi to se Radclyffe tijekom svoga ivota toliko posvetio problemima i ciljevima Stuarta.

CHARLES DE LORRAINE* Roen je 1744. i od brata Francoisa bio je mlai etiri godine. Vjerojatno je da su obojica u mladosti bili pod jakim utjecajem jakobita, jer je njihov otac ponudio zatitu i utoite u Bar-le-Ducu prognanim Stuartima. Godine 1735., kad je Francois oenio Mariju Tereziju, Charles se takoer orodio s austrijskom cari com, a jedanaest godina poslije, 1744., tu vezu je potvrdio vjenanjem sa sestrom Marije Terezije, Marijom-Anom. Iste je godine imenovan guvernerom austrijske Nizozemske (dananje Belgije) i vrhovnim za povjednikom austrijske vojske. Francois se prilikom enidbe odrekao svih prava na pokrajinu Lorraine, koja je bila povjerena nekom Francuzu, a u zamjenu je dobio nadvojvodstvo Toskane. Charles je pak odbio priznati tu zamjenu i nije se odrekao svojih prava na pokrajinu Lorraine. Nakon to je Francois abdicirao, on je postao naslovni vojvoda de Lorraine, pa je godine 1742. krenuo s vojskom od sedamdeset tisua ljudi ponovo osvojiti rodnu zemlju. U tome bi vrlo vjerojatno uspio da nije morao vojsku skrenuti u eku, kako bi sprijeio francusku najezdu. U vojnim operacijama Charles se pokazao kao vjet zapovjednik i danas bi ga smatrali jednim od boljih generala svoga doba, da nije na svoju nesreu, morao krenuti na Friedricha Velikog. Friedrich je jednu od svojih najblistavijih i najvanijih pobjeda ostvario upravo protiv Charlesa, u boju kod Leuthena 1757. Ipak, Friedrich je Charlesa smatrao dostojnim i "opasnim" protivnikom i govorio je o njemu samo biranim rijeima. Nakon poraza kod Leuthena, Marija Terezija je razrijeila Charle sa zapovjednitva i on se povukao u Bruxelles, gdje je postao zatitni kom umjetnika na dvoru koji je bio ugodan, istanan, postavi sre ditem knjievnih, slikarskih, glazbenih i kazalinih djelatnosti. Taj je dvor u mnogo emu nalikovao dvoru Charlesovog pretka Rene d'Anjoua, a ta slinost vjerojatno nije bila sluajna. Charles je 1761. postao velikim majstorom Teutonskog reda, a taj je Red predstavljao trag starih teutonskih vitezova, njemakih zatitnika templara, koji su bila vana vojna sila sve do esnaestog stoljea. Godine 1770., novim pomonikom teutonskog reda imenovan je Charlesov omiljeni neak, Maximilian. Sljedeih godina stric i
* Charles de Lorraine u nas je poznat i pod imenom Karlo Lotarinki.

neak bili su vrlo bliski, a kada je 1775. godine u Bruxellesu postav ljen Charlesov kip na konju, Maximilian je takoer bio nazoan. Kip je slubeno bio otkriven na paljivo odabrani dan, 17. sijenja. Tog je datuma Nicolas Flamel napravio prvu alkemijsku transmutaciju, taj se datum javlja na nadgrobnom kamenu Marie de Blanchefort i konano, tog se datuma dogodio i fatalan Sauniereov udar. MAXIMILIAN DE LORRAINE* Maximilian de Lorraine ili Maxi milian von Habsburg roen je 1756. Bio je omiljeni neak Charlesa de Lorrainea i najmlai sin Marije Terezije. Dok je bio mlai, inilo se da je pred njime vojna karijera, sve dok nakon jednog pada s konja nije trajno povrijedio nogu. Poslije toga dogaaja posvetio se crkvi i 1784. postao biskup Munstera, ali i nadbiskup i carski izbornik Kolna. Nakon smrti strica Charlesa postao je 1780. veliki majstor teu tonskog reda. I na drugim je podrujima Maximilian slijedio stope strica. Poput Charlesa, postao je vatreni potovatelj umjetnosti, a meu njegovim tienicima bili su Haydn, Mozart i mladi Beethoven, koji mu je na mjeravao posvetiti svoju Prvu simfoniju. Ipak, Maximilian je umro prije nego je Beethoven zavrio i objavio svoje djelo. Maximilian je bio otrouman, blag i tolerantan vladar, podanici su ga voljeli, a oni ravni njemu, cijenili. On je bio sjajan primjer prosvijetljenog velikaa osamnaestoga stoljea i vjerojatno jedan od obrazovanijih ljudi svoga vremena. U politikim pitanjima pokazao je bistrinu duha i pokuavao je upozoriti svoju sestru, Mariju Antoanetu, na buru koja se spremala u Francuskoj. Kada je pobuna kona no izbila, Maximilian je ostao priseban, a ini se da je na neki nain bio sklon izvornim ciljevima Francuske revolucije, iako je u isto vri jeme pruao utoite plemiima u bijegu. Iako je Maximilan poricao da je slobodni zidar, to je uvijek pri hvaano s rezervom. Sumnja se da je pripadao jednom ili dvoma tajnim drutvima, usprkos vlastitom poloaju u Crkvi i usprkos otrim zabranama Rima. Poznato je, u svakom sluaju, da se javno druio s pripadnicima "zanata", meu kojima je bio i Mozart. Maximilian se poput Roberta Boylea, Charlesa Radclyffa i Char lesa de Lorrainea, uklapa u neku vrstu obrasca koji se moe izvesti
* U nas je poznat kao Maksimilijan Lotarinki i takoer kao Maksimilijan Habsburki

iz popisa velikih majstora Sionskog priorata, a taj se obrazac prote e sve do srednjega vijeka. Poput Boylea, Radclyffa i vlastitoga strica, i Maximilian je bio najmlai sin. Popis velikih majstora ine brojni mladi ili najmlai sinovi, od kojih mnogi imaju puno poznatiju stariju brau. Maximilian se, slino Radclyffu i Charlesu de Lorraineu, nije oso bito isticao i radio je iz sjene, djelujui, ako veliki majstori uope djeluju, preko posrednika ili zastupnika. Radclyffe je djelovao, ini se, preko viteza Ramsaya, a poslije preko Hunda. Charles de Lorrai ne je djelovao preko svojeg brata Francoisa. Maximilian je, pak, dje lovao preko osoba iz kulturnog ivota, kao i preko svojih brojnih polusestara i polubrae, kao naprimjer preko Marije Karoline, koja je kao kraljica Napulja i Sicilije najvie utjecala na razvoj slobodnog zidarstva u tim krajevima. CHARLES NODIER Charles Nodier, roen 1780., ini se da je prvi uveo novi obrazac, koji su poslije slijedili svi veliki majstori Sionskog priorata nakon Francuske revolucije. Za razliku od svojih prethodnika, nije imao plemike krvi i nije bio u izravnom dodiru niti s jednom obitelji ija rodoslovlja donose "Prioratski spisi". Nakon Francuske revolucije, prema naem dosadanjem istraivanju, Sionski priorat, ili barem njegovi veliki majstori, bili su izolirani od staroga plemstva, kao i od svakoga praga politike moi. Nodierova majka bila je neka Suzanne Paris, za koju se tvrdi da nije poznavala svoje roditelje. Njezin je otac bio odvjetnik u Besanconu i pripadnik mjesnoga jakobinskog kluba. Nakon izbijanja revo lucije Nodier je postao gradonaelnikom Besancona i predsjednikom gradskog revolucionarnog vijea. Bio je takoer i vrlo cijenjeni slobodnozidarski majstor, na elu slobodnozidarske djelatnosti i politike svoga vremena. Charles Nodier pokazao je vrlo ranu zrelost i navodno su uklju io u kulturna i politika dogaanja ve kao desetogodinjak. Do svoje osamnaeste godine postao je poznat kao knjievnik i do kraja ivota je nastavio objavljivati po jednu knjigu godinje. Zanimao se za vrlo razliite stvari i pisao putopise, oglede o knjievnosti i slikarstvu, rasprave o pjesnikim oblicima i versifikaciji, studiju o kukcima, ispitivao je narav samoubojstva, pisao je autobiografska sjeanja,

bavio se arheologijom, lingvistikom, pravnim pitanjima i ezoterijom i, najvie od svega, pisao je brojna prozna djela. Danas Nodiera obino spominju tek kao knjievno nesvakidanju pojavu. Iako je isprva pokazao sklonost Francuskoj revoluciji, Nodier joj se ubrzo suprotstavio. Slian je obrat pokazao i u odnosu prema Napoleonu, pa se ve 1804. imperatoru glasno suprotstavio i objavio u Londonu jednu satirinu pjesmu, The Napoleone. Nakon to je izdao ovaj buntovniki traktat, dosta je neobino to je poduzeo sve to je bilo u njegovoj moi da na taj in privue pozornost. U poetku vlasti na njega nisu obraale pozornost, a Nodier se namuio kako bi kon ano bio uhien. Nakon to je napisao pismo Napoleonu u kojemu priznaje svoju krivicu, zatvorili su ga na mjesec dana i poslije toga poslali natrag u Besancon, gdje su ga, preko volje, tek drali na oku. Nodier je poslije tvrdio da se njegovo suprotstavljanje reimu na stavilo i da je sudjelovao u dvije urote protiv Napoleona, 1804. i 1812. godine. Iako je bio sklon hvastanju i razmetljivosti, moda je ta njego va tvrdnja i bila tona, jer je organizatore dviju zavjera upoznao jo kao mladi u Besanconu, i bio je s njima u prijateljskim odnosima. VICTOR HUGO Hugoova obitelj bila je podrijetlom iz pokrajine Lorraine i, kako je poslije uporno tvrdio, visokoga plemikog roda. Sam Hugo je roen 1802. u Besanconu, mjestu u kojemu su zaete mnoge subverzivne djelatnosti. Njegov je otac bio Napoleonov gene ral, no bio je u prisnim odnosima s urotnicima koji su bili umijeani u spletku protiv cara. Jedan od tih urotnika bio je i ljubavnik gospoe Hugo. ivio je zajedno s njima u istoj kui i imao je vanu ulogu u razvoju mladoga Victora, kao njegov kum i uitelj. Hugo je tako od se dme godine ivio u svijetu spletki, urota i tajnih drutava. Ve u sedamnaestoj godini bio je uenik Charlesa Nodiera i upra vo je uz njega stekao eruditsku irinu poznavanja gotike arhitekture, koja je zamjetna u Zvonaru crkve Notre Dame. Hugo i njegov brat su 1819. godine osnovali nakladniku kuu zajedno s Nodierom, i ta je kua izdavala asopis koji je ureivao Nodier. Hugo se oenio 1822. g. I tom je prilikom odrana posebna ceremonija u Saint Sulpiceu. Tri godine poslije on i Nodier su sa suprugama otili na due putovanje u vicarsku. Iste godine, 1825., dva prijatelja otputovala su zajedno na krunidbu Karla X. Sljedeih godina Hugo je ustanovio vlastiti

salon, po uzoru na Nodierov, kojega su potpomagali isti slavni i utje cajni ljudi toga vremena. Kada je 1845. godine Nodier umro, Hugo je bio jedan od ljudi koji su na sprovodu nosili lijes. Hugo je, poput Newtona, bio duboko religiozan ovjek, no njegovi su religiozni pogledi bili vrlo slobodni. Poput Newtona, snano se opirao presvetom Trojstvu i odbacivao Isusovo boanstvo. Posljedi com Nodierova utjecaja cijeloga se ivota zanimao za ezoteriju, gnozu, kabalu i hermetiku misao, to je vidljivo iz njegove poezije i proze. Poznato je, takoer, da je bio povezan s takozvannim redom "Ruina kria" u kojemu su takoer bili Eliphas Levi i mladi Mauri ce Barres. Hugoovi politiki stavovi uvijek su bili izvorom smutnje kod kriti ara i povjesniara, a bili su odvie sloeni, nedosljedni i ovisni o drugim imbenicima da bismo sada o njima govorili. Ipak, ini nam se vanim da je Hugo bio nepokolebljivi rojalist, i da je, usprkos osob nom divljenju koje je osjeao prema Napoleonu, pozdravljao obno vu burbonske dinastije. S druge strane, ini se da je Bourbone smatrao poeljnima tek privremeno, kao neku vrstu privremenog rjeenja. ini se da ih je prezirao, a posebno je osuivao Louisa XIV. Hugo je najsrdanije prihvatio Louisa Filipa, koji mu je bio i osobno blizak prijatelj, "kralja graanina", izabranog da vlada ustavnom monarhi jom. Louis Filip je brakom bio vezan s kuom Habsburg-Lorraine, a njegova je ena, zapravo, bila neakinja Maximiliana de Lorrainea. CLAUDE DEBUSSY Roen je 1862. g., usprkos tome to mu je obitelj bila siromana, vrlo brzo se povezao s bogatim i utjecajnim krugovima. Ve kao mladi nastupao je kao pijanist u zamku ljubav nice francuskog predsjednika, a ini se da je i s njime sklopio poznan stvo. Jedna ruska plemkmja, koja je prije toga uzdravala ajkovskog, posvojila ga je, i on je s njom putovao po vicarskoj, Italiji i Rusiji. Nakon to je osvojio dugo eljenu glazbenu nagradu, neko je vrijeme studirao u Rimu, u razdoblju od 1887. do 1906. g. Uglavnom je boravio u Parizu, a prije i poslije tih godina uglavnom je puno pu tovao. Na tim je putovanjima upoznao mnogo istaknutih ljudi, od kojih, prema naim istraivanjima, nitko nije bio povezan s obiteljima ija su se rodoslovlja javljala u "Prioratskim spisima". Debussy je bio vrlo tajanstven u pogledu svojih prijatelja plemia ili politiara,

veina njegovih pisama nije objavljena zbog zabrana, a iz onih koja su objavljena paljivo su izostavljena vana imena, a esto i cijele reenice. Debussy je upoznao Victora Hugoa preko simbolistikog pjesni ka Paula Verlainea, a kasnije je skladao glazbu po Hugoovim djelima. Tijekom boravka u Parizu prikljuio se simbolistikim krugovima, koji su tada vladali kulturnim ivotom glavnoga grada Francuske. Ti su krugovi ponekad bili briljantni, ponekad nastrani, a ponekad i jedno i drugo. Meu osobama koje su tamo pripadale bili su mladi Emile Hoffet, preko kojega je Debussy upoznao Berengera Saunierea, zatim Emma Calve, diva sklona ezoteriji, tajanstveni arobnjak simbolistike poezije Stephane Mallarme, ije je remekdjelo, Poslije podne jednog fauna, Debussy uglazbio, zatim dramski pisac simbo lizma Maurice Maeterlinck, iju je dramu, Peleas i Melisanda, De bussy pretvorio u svjetski poznatu operu. Bio je tu i ekstravagantni grof Philippe Auguste Villiers de PIsle-Adam, koji je napisao "rosenkreuzersku" dramu Axel. Godine 1918. smrt je Debussyja sprijeila da dovri libreto za Villiersovu okultnu dramu, koju je takoer elio pretvoriti u operu. Meu njegovim poznanicima koji su posjeivali uvene Mallarmeove sjedeljke utorkom bili su Oscar Wilde, W. B. Yates, Paul Valery, Andre Gide i Marcel Proust. Debussyjev i Mallarmeov krug bili su proeti ezoterijom, iako su isti ljudi pripadali i krugovima koji su se ozbiljnije bavili ezoterijom. Debussy se viao s gotovo svim istaknutim ljudima takozvanoga francuskog okultnog preporoda. JEAN COCTEAU Roen je 1889. godine i inio nam se najloijim kandidatom za velikog majstora utjecajnoga tajnog drutva. Meu tim, slian nas je osjeaj pratio i s nekim drugim imenima s kojima smo se po prvi puta susreli. Uz gotovo sva imena vrlo brzo bi se po javile potrebne vane veze, no ipak, u sluaju Cocteaua, toga je bilo vrlo malo. Moramo primijetiti da je Cocteau odrastao u krugovima koji su bili bliski vlasti, njegova je obitelj bila politiki utjecajna, a njegov stric je bio ugledan diplomat. S tim krugovima Cocteau nikada nije izgubio veze, usprkos tome to je poslije ivio boemski. Iako je njego vo ponaanje ponekad bilo nesnosno, uspio je odrati bliske odnose

s pojedinim ljudima iz najviih plemikih i politikih krugova. Po put mnogih drugih majstora Sionskog priorata, Boylea, Newtona i Debussyja, naprimjer, ostavljao je dojam osobe koja je bila potpuno ravnoduna prema politici. Nije aktivno sudjelovao u pokretu otpora za vrijeme njemake okupacije, ali je privukao panju javnosti svojom odbojnou prema Petainu i njegovu reimu. Poslije rata uivao je naklonost de Gaullea, a de Gaulleov brat ga je pozvao da odri jedno vano predavanje o stanju u Francuskoj. Nama se najuvjerljiviji do kaz o njegovoj pripadnosti Sionskom prioratu ine njegova djela film Orfej, naprimjer, zatim kazalini komad Orao ima dvije glave, o austrijskoj carici Elizabeti, i ureenje crkava, kao to je Gospina crkva u Londonu. A najuvjerljiviji od svega je ipak njegov potpis na statutu Sionskog priorata.

Post scriptum, 1996.

ilo bi iznimno teko i pomalo dosadno, sakupiti sve pojedinosti i fragmente informacija, koji su do nas stizali nakon objavljivanja knjige Sveta krv, sveti Gral i izloiti ih u obuhvatnom obliku. Mnogi od njih bi mogli biti svedeni na samo jednu reenicu. Mnoge takve reenice bi zahtijevale itave odlomke s komentarima, prije nego li bi se mogle umetnuti u suvisao kontekst. U ovom post scriptumu moe mo pruiti samo pikantne primjere informacija, koje omoguuju vie ili manje jezgrovitu prezentaciju. itatelj e u nekim sluajevima moda morati pribjei tekstu knjige, kako bi mogao umetnuti nov dje li mozaika na njegovo primjereno mjesto. No, u veini sluajeva e novi fragmenti mozaika sami pruiti objanjenje i pronai put do svog pravog mjesta.

1.) Kada je knjiga Sveta krv, sveti Gral prodana francuskom izdava u, gosp. Pierre Plantard de Saint-Clair, tadanji Veliki majstor Sionskog priorata nas je zamolio da proita rukopis. Spremno smo mu ispunili molbu, nakon ega nam je predao est stranica na kojima je iznio svoje prijedloge dodataka i ispravaka francuskom izdanju knji ge. Vei dio gradiva, koje nam je ustupio gosp. Plantard, suvie je spe cijalizirano i vjerojatno suvie akademski da bismo ga ukljuili u ovu knjigu, jer se, primjerice, sastoji od bibliografskih referenci, datuma, istananosti titula i nomenklatura, nepoznatih i sporednih povijesnih pojedinosti. Meutim, vrijedno je spomenuti barem dvije toke. itatelj e se nedvojbeno prisjetiti da smo, nakon prvotnog skep ticizma, bili oduevljeni uvjerljivou i dosljednou popisa Velikih majstora Sionskoga priorata. No, u dodatku knjige smo ukazali na jednu oitu nepodudarnost, toliko sumnjivu pogreku, koja kao da je namjerno privlaila pozornost na sebe. Prema popisu Velikih maj stora, Ferdinand de Gonzague - poznatiji pod imenom Ferrante de

Gonzaga - predsjedao je Sionskim prioratom od 1527. do 1575. Iako treba priznati da Ferrante nije jedno od zvunih imena u povijesti Zapada, povrno istraivanje postojeih biografskih podataka, otkriva da je umro 1557. U naem dodatku smo raspravljali o moguim ra zlozima te nedosljednosti, ali nismo mogli pruiti nikakvo zadovo ljavajue objanjenje. U svom romanu o Nostradamusu, naslovlje nom The Dreamer of the Vine, Liz Greene je, posluivi se pjesnikom slobodom, postavila Charlesa, kardinala Lorraine, na mjesto Velikoga majstora nakon Ferrantea, navijestivi da mu je ime moda poslije izbrisano s popisa zbog njegove upletenosti u masakar Bartolomejske noi. Neposredno nakon objavljivanja knjige The Dreamer of the Vine, kolega gosp. Plantarda, markiz de Cherisey nam je poslao dokument s fragmentarnim informacijama. U jednom odlomku je uzgredno spomenuo da je u razdoblju od 1557. do 1575., Veliki majstor Sionskog priorata bio kardinal Lorraine, ije je ime poslije izbaeno s popisa. Je li Liz Green ispravno pretpostavila? Ili je, pak, markiz de Cherisey a posteriori, nakon objavljivanja njezina romana, pretvorio njezinu pjesniku slobodu u povijesnu injenicu? Tada to jo nismo mogli saznati; a markiz de Cherisey je umro prije nego smo o tome s njime mogli razgovarati. Objanjenje nam je pruio gosp. Plantard u svojim dodacima. U njima potvruje da se u redovima Priorata doista dogodio nekakav raskol. Kako je rekao gosp. Plantard, Ferrante je svrgnut na tajnom sastanku lanova Priorata u Torinu, odranom 1556., godinu dana prije njegove smrti 15. studenog 1557. Pretpostav lja se da je Nostradamus sljedeih deset godina nakon toga, djelovao u funkciji svojevrsnog 'regenta' Velikog majstora. Nakon njegove smrti 1566., navodno je nastupilo devetogodinje razdoblje razmirica unutar Reda. To se vjerojatno promijenilo uspostavom trijumvirata, koji su tvorili vojvoda Longuevillea, ija se obitelj iznova provlai naom priom, Nicolas Froumenteau, s kojim se do tada nismo upo znali, te trea osoba, koju gosp. Plantard nije imenovao, a moda je rije o kardinalu Lorraine. Gospodin Plantard nam je pruio neke zanimljive podatke i o dogaajima, koji su ukljuivali neka mnogo poznatija imena. Tako je rekao da je Victor Hugo uveden u Sionski priorat na tajnom sastanku odranom u Bloisu 2. svibnja 1825., pod pokroviteljstvom Charlesa

Nodiera. U lipnju 1829., Hugo je navodno predsjedao sastanku odra nom povodom pristupanja u red Theophilea Gautiera, kojeg su pre dloila dva druga istaknuta knjievnika, Gerard de Nerval i Petrus Borel. Na sastanku Reda odranom 22. srpnja 1844. u Sainte Madeleineu, Hugo je izabran za Velikog majstora i Nodierova nasljednika. Prema gosp. Plantardu, Hugoa se godinu dana nakon toga pokualo svrgnuti lanim uplitanjem u jedan skandal. Nakon osujeenja tog pla na, Gautier, koji je navodno bio njegov glavni tvorac, pobjegao je iz Pariza u Alir. Naravno, nita od navedenog se ne moe provjeriti bez podrobnog istraivanja, koje, meutim, ne mora rezultirati uspjehom. Isto tako, nita od toga u sutini nije ni osobito znaajno. No, nevjerojatna je preciznost navedenih pojedinosti. S takvom smo se preciznou esto susretali tijekom naeg istraivanja Sionskog priorata, to nas je uvjeri lo da Prioratu pridamo ozbiljnu pozornost. Naravno, knjievnik lako moe proizvesti veoma precizne pojedinosti. Ali, gosp. Plantard za to nije imao nikakvih umjetnikih razloga. Niti mu je cilj bio stjecanje financijske ili neke druge koristi. S obzirom da nismo mogli pronai nijedan uvjerljiv razlog zbog kojeg bi pribjegao krivotvorenju, odlu ili smo mu povjerovati. No, nismo bili spremni bezuvjetno prihvatiti njegove tvrdnje, ali ni potpuno ih odbaciti. 2.) Godine 1985., John Saul i Janice Glaholm objavili su knjigu Rennes-le-Chateau: A Bibliography. Nakon toga je dr. Saul osobno poduzeo istraivanje, koje je rezultiralo nekim provokativnim otkrii ma. Tako je, primjerice, predloio zanimljivo objanjenje za takoz vanog 'kvinotaura' - tajanstveno morsko stvorenje koje je, prema legendi, oplodilo Merovehovu enu dok se kupala u moru i na taj nain postalo jedan od utemeljitelja merovinke dinastije. Dr. Saul e to objanjenje izloiti u svojoj novoj knjizi. Osim toga, u najmanje dva izvora je otkrio naizgled posredne, ali jasne knjievne aluzije o ljubav noj vezi, moda ak i braku, izmeu Isusa i Marije Magdalene. Jedna od njih je pjesma Les Perles ou les Larmes de la Sainte Magdeleine, koju je 1606. u Toulouseu objavio Cesar de Nostradamus (1553-1629), najstariji sin Michela de Nostradamusa. Pjesma je posveena gospoi Elinor de Mont-Pezat, a dananji izdanci obitelji Montpezat, od kojih

je jedan suprug danske kraljice, nalaze se na prioratskom popisu obitelji, koje jo uvijek istiu svoje zakonito merovinko podrijetlo. Dr. Saul je otkrio jo neke navjetaje o vezi Isusa i Magdalene, u dru gim djelima nepoznatih francuskih pisaca iz 17. st, - Charlesa SaintPaula, Claudea Corteza, Desmaretsa de Saint-Sorlina i Pierrea de Saint Louisa. Posljednji od njih, primjerice, bio je redovnik roen 1626., koji je napisao opsenu i fantastinu poemu La Magdeleine au De sert de la Sainte-Baume en Provence. To djelo obiluje igrom rijei, anagramima, akrostihovima, dvosmislenim izrazima i drugim literar nim dosjetkama, koje odjekuju stilom srednjovjekovne trubadurske poezije i prethode manirama knjievnih veliina 20. st., kao to su Joyce, Nabokov, Queneau, Cabrera Infante i Julian Rios - i, naravno, Sauniereova mentora, opata Henrija Boudeta, u djelu La Vrai Langue Celtique, te markiza de Cheriseya u romanu Circuit. A iza vela verbalne virtuoznosti, La Magdeleine au Desert ne aludira samo na postojanje braka, nego i Magdalenine krvne loze. 3.) Tijekom istraivanja za svoju knjigu The Hidden Tradition in Europe, Yuri Stoyanov je naiao na izvanredan i provokativan do kument. Taj dokument tvore detaljna izvjea o katarskim vjerovanji ma, osobito u podruju Languedoca. Sastavio ga je katoliki pisac, moda i sveenik, koji se infiltrirao u visoke katarske krugove i pri sustvovao je njihovim inicijacijskim obredima. Tijekom tih obreda, buduim 'parfaits' (savrenima) su se povjeravale skrivene i poten cijalno eksplozivne tajne. Prema svjedoanstvu koje je otkrio Yuri Stoyanov, katari su prenosili tajno uenje o tome kako je Isus doista bio oenjen Magdalenom. U svojoj knjizi, kao i tijekom razgovora s nama, Yuri Stoyanov je ukazao na jedinstvenost katarskog uenja o braku Isusa i Magdale ne. On tvrdi da to uenje ne postoji meu bogumilima, dualistikim 'hereticima' iz Istone Europe, za koje mnogi vjeruju da predstavljaju izvor katarskih vjerovanja. Ti katari, ustvari, nisu potjecali od bogu mila, nego su se neovisno utemeljili u podruju Pireneja i june Fran cuske. Ako je Magdalena sa svojim djetetom, Isusovim potomkom, doista pronala utoite u idovskoj zajednici u tome podruju, neka saznanja o tome su se nedvojbeno, nakon stoljetnog prenoenja,

ukorijenila i u katarskoj predaji. No, to uenje nije bilo poznato isto noeuropskim bogumilima, koji su prigrlili slinu teologiju. Naravno, kriarski ratovi su doprinijeli uspostavi novih veza izmeu Istoka i Zapada i, u skladu s tim, omoguili nova mijeanja vjerovanja i pre daja. Upravo su se u tom razdoblju poela stapati katarska i bogumil ska uenja i bogumili su se tek tada mogli upoznati s batinom katarske predaje. 4.) U Istonoj Europi su mnogi vjekovima isticali svoje zakonito podrijetlo, premda moda ne od samoga Isusa, ali stoga neosporno od njegove obitelji i kue Davidove. To je osobito znaajno za povijest dinastije Bagratida. Tvrdilo se da su preci obitelji Bagration bili pripa dnici plemena, koje je ivjelo u okolici dananjeg Libanona i Sirije u 1. st. po Kr. To pleme je poslije migriralo na sjeveroistok, preko Male Azije. Do etvrtog stoljea su postali nasljedni kraljevi Armenije, a potom i Gruzije. Gruzijom su vladali do 1801., kada je car Aleksandar I zatoio njihova posljednjeg vladara, Georga XII, ije je kraljevstvo pripojeno Ruskom Carstvu. Istaknuti potomak te obitelji, princ Petyr Ivanovich Bagration, stekao je slavu u Napoleonskim ratovima kao moda najvei i zasigurno najsmioniji od svih ruskih generala. Spo minje ga i Tolstoj u svom romanu Rat i mir. Sudjelovao je u brojnim velikim bitkama, ukljuujui onu kod Austerlitza 1805. Izbavio je rusku vojsku od katastrofe u bitki kod Borodina 1812., u kojoj je i poginuo, podlegavi zadobivenim ozljedama. Izdanci obitelji Bagra tion danas ive u New Yorku, Parizu i panjolskoj. Da se u dananjoj Gruziji ponovno uspostavi monarhija, obitelj Bagration bi mogla ostvariti svoje zakonito pravo na prijestolje. U srednjovjekovnim bizantskim izvorima iznova se istie davidovsko podrijetlo Bagratida. Slubeni naslov svih vladara te dinastije, glasio je 'Potomak kralja i proroka Davida'. A svoje peate bi potpi sivali rijeima: 'Od kue Jiajeve, Davidove, Salomonove, Bagratidove.' U rodoslovlju vladara dinastije Bagratida, iznova se spominju imena 'David' i 'Emanuel'. U knjizi The Messianic Legacy, raspravljali smo o 'poslije-evaneoskoj' povijesti Isusove obitelji - o njegovoj brai, Jakovu, Judi i moda o osobi poznatoj pod imenom Toma ('Blizanac'). Citirali smo

Julija Afrikanca, koji te Isusove srodnike naziva 'desposyni' ili 'Uiteljevi ljudi', 'zbog njihove povezanosti sa Spasiteljevom obite 3 lji'. Naveli smo i odlomak iz Euzebijeva djela, koji govori sljedee: "...od Gospodinove su obitelji preivjeli unuci Judini, za kojega se govorilo da Mu je brat, u svjetovnom smislu. Optuivalo ih se da nisu Davidovi potomci, te su dovedeni pred ... Cezara Domicijana ... Domicijan ih je upitao jesu li Davidovi potomci, to su priznali. " Euzebije izvjeuje da su 'desposyni' poslije postali poglavari razli itih kranskih crkava, navodno sukladno strogom dinastikom na slijeu. Euzebije ih slijedi do razdoblja vladavine cara Trajana, 98.117. po Kr. Jedan suvremeni crkveni povjesniar iznosi priu koja ih smjeta u 4. st., u doba Konstantinove vladavine. Godine 318. po Kr., tadanji rimski biskup, a poslije papa Silvestar, navodno se osob no susreo s osam 'desposyna', od kojih je svaki predsjedao 'kran skom' kongregacijom. Oni su mu navodno iznijeli sljedee zahtjeve: 1.) opoziv kranskih biskupa Jeruzalema, Efeza i Aleksandrije; 2.) da te biskupije potom budu dodijeljene lanovima 'desposyna'; i 3.) da kranske crkve 'nastave' novano pomagati crkvu 'desposyna' u Jeruzalemu, koja se valja smatrati Majkom svih crkvi. Ne iznenauje da je rimski biskup odbio te zahtjeve, uz obrazlo enje da se Majka svih crkvi nalazi u Rimu i da Rim zadrava vrhov nu ovlast imenovanja svojih biskupa. Tvrdi se da je to bio posljednji kontakt izmeu 'desposyna' i zdruene ortodoksije utemeljene na pavlinskoj misli. 'Desposyni' su nakon toga navodno nestali s pozor nice svjetske povijesti, otiavi dalje na sjeveroistok. Posve je mo gue da su se ondje enidbama povezali s Bagratidima. Moda su i sami bili izdanci te obitelji, iji su pripadnici, od kraja 3. st., ponosno isticali svoj status prvih kranskih vladara Europe, iako moda ne rimokatolikih. 5.) U knjizi Sveta krv, sveti Gral, raspravljali smo o tajanstvenim redovnicima, koji su navodno potjecali iz Kalabrije, iju je opatiju Orval u Ardennesu utemeljila tetka Godfroija de Bouillona, 1070. Spomenuli smo da je iz Orvala stigao i Petar Pustinjak, koji je bio

glavni zagovornik Prvog kriarskog rata; isto tako, nagaali smo o moguoj Petrovoj ulozi u izboru Godfroija za 'kralja' Jeruzalema, nakon kriarskog osvajanja toga grada. Pretpostavili smo da je moda upravo Petar povjerio Godfroiju informaciju, koja je pripomogla njegovu izboru. U The Messianic Legacy, kao i u prethodnoj 4. toki, raspravljali smo o opstanku lanova Isusove obitelji i njegovih sljedbenika, tako zvane 'nazorejske stranke', suprotstavljene pavlinskoj ortodoksiji Rimske crkve. U jeku uestalih pobuna u Judeji, mnogi su 'nazoreji' pobjegli iz zemlje, neki na zapad u Egipat i zemlje uz istonoafriku obalu, a drugi na sjeveroistok, u Libanon i Siriju, potom u Malu Aziju i konano u Istonu Europu. Neki su od njih, pak, pronali utoite u koptskim, nestorijanskim i ivanovskim samostanima na Srednjem istoku, koji su sauvala njihova uenja. Svici iz Nag Hammadija ili takozvana 'gnostika evanelja', potjeu upravo iz jednog od tih koptskih izvora. Islam, koji se utemeljio u 7. st, prvotno je bio snoljiv prema kranskim zajednicama u svojim zemljama, od kojih su neke bile ortodoksne, druge heterodoksne, a katkad i 'heretike'. Meutim, tije kom 8. i 9. st., te zajednice su bile podvrgnute estokim progonima, to je mnoge krane natjeralo na bijeg. Pritom su sa sobom odnosili svete tekstove i uspostavljali nove samostane u Siciliji i Kalabriji, koje su tada bile pod vlau Bizantskog carstva. Godine 1070., progon nekolicine preostalih kranskih skupina u Svetoj zemlji, dosegnuo je vrhunac kada su sjeveroistoni Turci pokorili arapske muslimane; to je izazvalo nova iseljavanja u Siciliju i Kalabriju. Godinu dana poslije, 1071., posljednji posjedi Bizantskog carstva pali su u ruke Normana i vladarske kue Anjou. Sicilija i Kalabrija su tako potpale pod normansku vlast. S obzirom na takav razvoj dogaaja, podrijetlo monastikog reda u Orvalu postaje jasnije, smislenije i mnogo uvjerljivije. Posve je razumljivo zato su redovnici, koji su posjedovali informaciju o Isusu, pronali svoj put iz Egipta, Sirije ili Libanona, Male Azije ili moda ak Svete zemlje, do Kalabrije. I posve je razumljivo zato im je ta lijanska plemenitaica, Mathilde de Toscane, ustupila zemlju na feu dalnom posjedu svojega supruga u Ardennesu. Na taj nain su joj

njezini tienici mogli povjeriti sve tajne koje su skrivali. A njezinim tienicima su mogli postati upravo zahvaljujui informacijama kojima su raspolagali. Ako su redovnici iz Orvala doista bili protje rani iz Svete zemlje, tada se njihovo propovijedanje kriarskog rata moe jednostavno objasniti. A, ako je Mathilde bila upuena u tajnu o zakonitom, davidovskom podrijetlu Godfroija de Bouillona, tada je imala jo vei razlog da postane zatitnicom redovnika. To bi moglo objasniti sredinju orvalsku legendu o prstenu izgubljenom u jezeru, koji je poslije otkriven u utrobi ribe, koja veoma podsjea na priu o kralju Salomonu. 6.) Templari u Francuskoj uhieni su 13. listopada 1307., kako se pretpostavlja, u iznenadnom prepadu na njihove preceptorate. Ubrzo nakon toga su uslijedila slina uhienja - kao, primjerice, u prosincu u Aragonu. Neki aragonski templari su pobjegli, odbacivi svoju odjeu, obrijavi brade i izgubivi se meu civilnim stanovnitvom. No, veina se povukla u svoje utvrene dvorce diljem kraljevstva i u susjednu Kataloniju, gdje su se pripremali za obranu. U sijenju 1308., kraljeva vojska je opsjela templarsku utvrdu Miravet. Templari su odravali obranu do studenog sljedee godine, kada su se predali pod povoljnim uvjetima. Uavi u preceptorat, opsadna vojska je otkrila, izmeu ostalog, eljezno koplje koje je na vodno imalo neke osobite, moda ak svete znaajke i koje se tova lo kao relikvija. To koplje se navodno prenosilo naratajima obitelji grofova Barcelone. Zato je to koplje bilo znaajno? O tome moemo samo nagaati. No, prvi grof Barcelone se u naoj knjizi spominje pod imenom Guillem de Gellone, princ Orangea, grof Toulousea i Razesa (Rennes-leChateaua). On je bio jedan od velmoa Karla Velikog i vladar idovske kneevine u junoj Francuskoj. Osim toga, Wolfram von Eschenbach spominje Guillema kao lana 'gralske obitelji', a pojavljuje se i u nje govu Willehalmu. Je li to koplje na neki nain povezano s kopljem iz gralske prie, koju je Wolfram ispripovijedao u Parsifalul Valja iznova spomenuti da je Wolfram tvrdio da je tu priu saznao od izvjes nog Guiot de Provinsa, koji ju je, pak, u panjolskoj uo od nekog Flegetanisa.

7.) Mnogi nai itatelji su nam poslali neke veoma zanimljive in formacije. Jedna od njih se odnosila na Leonarda. U prvom izdanju knjige Lives of the Artists iz 1550., Vasari je napisao da je Leonardo oblikovao: "...toliko heretian nauk, da vie nije ovisio ... ni o jednoj religiji." Ta reenica je isputena iz drugog izdanja te knjige iz 1568., kao i svih sljedeih. No, u svim sljedeim izdanjima, ukljuujui ono na kojemu se osniva suvremeni prijevod, izvjeuje se da se Leo nardo, kao nemoan starac, ispovjedio i pokajao, te primio posljednju pomast. No, to je jasan propust. Naime, bez reenice iskljuene iz prvog izdanja, itatelj ne bi znao to je Leonardo ispovjedio i zbog ega se pokajao. Ne bi ak ni mogao pomisliti da se u svojoj ispovije di zbog neega uope pokajao. 8.) Godine 1988., kanadski pisac Michael Bradley, objavio je knji gu Holy Grail across the Atlantic, u kojoj slijedi neke tragove nae prie do Sjeverne Amerike. Prema Bradleyu, 'prava sila iza osnutka Montreala' bio je Compagnie du Saint-Sacrament (Druba svetog sakramenta). Godine 1641., Compagnie je u strogoj tajnosti poslala 50 naseljenika, koji su osnovali sredite Montreal, u kojemu su nasta vili djelovati. Godine 1650., su utemeljili budui grad pod imenom 'Societe de Montreal' ili Montrealsko Drutvo. Otprilike sljedeih pedeset godina, Montreal se odravao neprestanim priljevom novca, koji je stizao iz redova Compagnie - oko 200 000 livri tijekom prvih 30 godina. Meu zajednikim vlasnicima otoka Montreala, nalazio se i Jean-Jacques Olier. Valja se prisjetiti da se Olier uestalo spo minje u prioratskim dokumentima, kao osoba koja je zastupala njihove interese i utemeljila tajnu konklavu u Saint-Sulpiceu, meu ijim su lanovima bili Vincent de Paul i Nicolas Pavilion, tadanji biskup Aleta, gradia nekoliko kilometara udaljenog od Rennes-le-Chateaua. Osobito zanimanje za Montreal pokazivao je, izmeu ostalih, ministar financija Louisa XIV, Nicolas Fouquet, koji je zajedno sa svojim bratom Louisom, odigrao kljunu ulogu u naoj prii. Fouquet je, ak, jednom prilikom poelio sebi pripisati titulu 'kralja Amerike'. 9.) U razdoblju neposredno prije tiskanja knjige Sveta krv, sveti Gral, nastavili smo dobivati nasumine i ratrkane informacije od

Pierrea Plantarda de Saint-Claira i markiza de Cheriseya. No, tada je bilo prekasno da provjerimo i potvrdimo te nove podatke, a kamoli da ih ukljuimo u na tekst. Nismo ih mogli prilagoditi ni knjizi The Messianic Legacy, budui da se ne bavi odreenim razdobljima fran cuske povijesti, na koja su se ti podaci odnosili. Tek smo poslije, u slo bodno vrijeme, mogli provjeriti i potvrditi vjerodostojnost tih poda taka i utvrditi njihovo znaenje. Tako nam je, primjerice, tijekom tiskanja knjige Sveta krv, sveti Gral, markiz de Cherisey poeo postupno slati indikativne podatke o slikaru Jacquesu Louisu Davidu (1748-1825). Bili smo upoznati s Davidovim slikama. Primjerice, uoili smo njegov briljiv prikaz zlatnih merovinkih pela na Napoleonovom krunidbenom platu. No, Davidovo ime se do tada jo nije pojavilo u vezi sa zagonetkom Rennes-le-Chateaua, kao ni u 'Prioratskim dokumentima', kako smo ih nazvali. No, u ovom post scriptumu mu konano moemo posvetiti zasluenu pozornost. Poznato je da je David bio Napoleonov dvorski slikar 'neoklasinog' izriaja, koji se proslavio svojim prikazima Napoleonove krunidbe (koji su se godinama reproducirali na reklamama za konjak) i Maratova ubojstva, kao i portretom Marije Antoanete neposredno prije njezina pogubljenja. Prvu znaajnu slikarsku narudbu primio je 1782., od supruge tadanjeg ministra za rat, marala de Noaillesa. Bila je to Catherine de Cosse-Brissac. Obitelj Noailles se esto navo di u 'Prioratskim dokumentima', iji su pripadnici zakoniti merovinki nasljednici. Iznova se spominju i u naoj prii, sve do 20. st, kada je Cocteauova pokroviteljica bila grofica de Noailles. Veza izmeu obitelji Cosse-Brissac i Noailles, see do 16. st. i one su jedne od obi telji najue povezanih s francuskim slobodnim zidarstvom. 'Fouquetovo pismo' iz 1656. iznjedrilo je upravo iz arhiva obitelji CosseBrissac. Oko 1795., David je u svom parikom studiju poeo okupljati uenike. Meu lanovima toga kruga bio je i izvjesni Maurice Quay. Quay je bio utemeljitelj nepoznatog drutva i blizak prijatelj mladog Charlesa Nodiera, navodnog velikog majstora Priorata od 1801. do 1844. Tajno drutvo koje je osnovao Quay i kojemu je pripadao Nodier, redovito se sastajalo u prostoriji iznad Davidova studija. Malo

je vjerojatno da David nije znao za to drutvo i njegove aktivnosti, osobito jer je jedan od lanova bio njegov uenik. tovie, mogue je da su novaci stizali upravo iz njegova kruga uenika. A taj krug, barem u jednom sluaju, izravno nas vodi natrag do zagonetke Rennes-le-Chateaua. Meu Davidovim uenicima nalazio se i budui vojni zapovjednik, markiz d'Hautpoul. Markiz Armand d'Hautpoul je bio potomak obitelji Hautpoul-Blanchefort, koja je, do francuske revolucije, go spodarila Rennes-le-Chateauom. Ustvari, Armand je bio neak Marie de Negri d'Ables ili Marie de Blanchefort, iji zagonetan nadgrobni kamen predstavlja jednu od polaznih toaka naega istraivanja mi sterija Rennesa. Armand d'Hautpoul nikada nije izlagao svoje slike i o razdoblju njegova egrtovanja kod Davida nije poznato nita. Od 1803., kada je postao porunik u regimenti konjike artiljerije, nastavio je svoju vojnu karijeru. Borio se u Ulmu, Austerlitzu i panjolskoj. Ranjen je u Wagramu. Borio se uz samoga cara, kao stoerni artiljerijski as nik, prilikom Napoleonove invazije na Rusiju; a tijekom povlaenja vojske, borio se u Lutzenu i Dresdenu, gdje je iznova ranjen, no taj put mnogo ozbiljnije. Godine 1814. napustio je Napoleonovu vojsku i poloio svoju vjernost novo uspostavljenoj burbonskoj monarhiji, postavi generalom i zapovjednikom Stoernog zbora. Pod kraj ivota, dao je ostavku na to mjesto, odbivi sluiti pod vlau Louisa Philippea. Stric Armanda d'Hautpoula, Joseph-Marie, markiz d'Hautpoul, bio je suprug Marie de Negri d'Ables ili Marie de Blanchefort, poznate i pod imenom Marie d'Hautpoul-Rennes. Tim brakom su ponovno ujedinjena dva ogranka drevne obitelji Hautpoul, koja su se razdvojila 1418. No, Joseph-Marie d'Hautpoul je umro prilino mlad 1753., a Marie 1781. Naslijedio ju je budui general, Armand d'Hautpoul, koji je tako postao i uvar obiteljskih tajni. Na taj nain njegova izrav na povezanost s Davidom i, preko njega, s Nodierom, dobiva posve novo znaenje. 10.) Jedna osoba kojoj nismo posvetili dovoljno pozornosti u Svetoj krvi, svetome Gralu je grof de Chambord. itatelj e se pri-

sjetiti da se Chambordovo ime povezivalo s priom o Berengeru Sauniereu i, prema tome, s polaznom tokom svakog istraivanja zago netke Rennes-le-Chateaua. Naime, poznato je daje jedna od Sauniereovih pokroviteljica i zatitnica bila udovica grofa de Chamborda. A, kada je nadvojvoda Johann Stefan von Habsburg (barun von Brandhof i grof de Meran), posjetio Saunierea u Rennes-le-Chateauu, predstavio se kao 'Monsieur de Chambord'. Nadvojvoda je upravo pod pseudonimom 'M. de Chambord' i u ime Chambordove udovice, nastavio svake godine redovito posjeivati Saunierea, kako bi pra tio razvoj sveenikova istraivanja i uplaivao redovitu godinju svotu od oko 20 000 franaka. 'M. de Chambord' je vie od dvanaest puta posjetio Rennes-le-Chateau, a umro je 1947. Prema 'Prioratskim do kumentima', u ime obitelji Chambord, ali i voen osobnim interesima, tragao je za slubenim dokazima o merovinkom podrijetlu, koji bi se potom mogli iskoristiti za 'uzdrmavanje politikih temelja u Fran cuskoj.' No, tko je zapravo bio grof de Chambord, u ije su se ime odvijale sve te aktivnosti? Godine 1793., Louis XVI i njegova supruga Marija Antoaneta, pogubljeni su na giljotini. Njihov sin, koji je trebao biti budui kralj Louis XVII, nestao je. Prema nekim izvjeima, ubijen je u parikom Hramu, bivem preceptoratu templarskih vitezova. Prema drugim izvjeima, princ je odveden na sigurno mjesto. U svakom sluaju, o njemu se nakon toga vie nita nije ulo i njegova sudbina i danas predstavlja jednu od najveih zagonetki europske povijesti. U me uvremenu, dva brata ubijenoga kralja - od kojih se stariji takoer zvao Louis, a mlai Charles - pobjegla su u inozemstvo. Nakon Napoleonove abdikacije 1814., ponovno je uspostavljena burbonska monarhija, a brat pogubljenog kralja zasjeo je na prijestolje kao Louis XVIII. Njega je nakon smrti 1824., naslijedio Charles, najmlai od tri brata, kao Karlo X. Karlov sin je ubijen 1820. No, neposredno prije smrti, rodio mu se sin, Henri-Dieudonne d'Artois, vojvoda de Bordeaux. Godinu dana poslije, 1821., tom djetetu je do dijeljena titula grofa de Chamborda. Prema tome, grof de Chambord je bio unuk francuskog kralja Karla X. Osim toga, on je bio posljednji izravan i zakoniti nasljednik vladarske kue Bourbon, koju je 1589. utemeljio Henrik IV.

Djed mladoga grofa, Karlo X., bio je nesposoban vladar, ak i prema standardima prethodnih burbonskih kraljeva. Karlo je u Fran cuskoj, koja je doivjela revoluciju, carstvo, sekularizaciju, odvaja nje Crkve od Drave, sve veu slobodu govora i zaetke ustavne de mokracije, pokuao uspostaviti boansko pravo i apsolutnu monarhiju. Stoga je revolucija koja je izbila 28. srpnja 1830, bila neizbjena. Karlo je bio prisiljen abdicirati, oekujui da e ga naslijediti njegov unuk, grof de Chambord, kao kralj Henrik V. No, francuska skuptina je odbila prihvatiti to nasljedstvo i umjesto toga glasovala za predaju krune orleanskom vojvodi, koji je zavladao kao takozvani 'graanski kralj' Louis-Philippe. Neko nasljedna francuska monarhija, time je postala izborna, a grofu de Chambordu su oduzete sve povlastice, kao i ono za to je vjerovao da je njegovo naslijee. U razdoblju u kojem su se odvijali ti dogaaji, grof je imao deset godina. Privremeno je utoite, zajedno sa svojim djedom, pronaao u Edinburghu u Britaniji, gdje im je ustupljena palaa Holyrood. Na kon toga su otili u Prag, gdje su boravili u dvorcu Hradcany, u ko jemu je Karlo 1836. preminuo. Nakon smrti djeda, esnaestogodinji grof de Chambord je dobio novog skrbnika, samoga generala Armanda, markiza d'Hautpoula, neaka Marie de Negri d'Ables ili Marie de Blanchefort. Valja se prisjetiti da je Hautpoul napustio svoju du nost zapovjednika Stoernog zbora, u znak prosvjeda zbog izbora Lou isa Philippa. Tijekom sljedeih nekoliko godina, grof de Chambord, jo uvijek ogoren zbog gubitka nasljedstva, neprestano je mijenjao svoje bora vite - tako je, primjerice, privremeno ivio u Austriji, Rimu i ekoj. Godine 1841. je stigao u London, gdje je ivio u ulici Belgrave. No, dvije godine nakon toga je organizirao demonstracije u etvrti Belgravia, ime je izazvao neprijateljstvo mlade kraljice Viktorije, koja je podravala vladavinu Louisa-Philippa. Ubrzo nakon toga se vratio u Europu. Chambord se 1846., u dobi od dvadeset est godina, oenio nadvojvotkinjom Marijom-Theresom von Habsburg-Este, sestrom vojvode Modene, koji je vladao habsburkim posjedima u sjevernoj Italiji. Grof i njegova nova supruga su uspostavili svoju rezidenciju u Wiesbadenu. Jedan od lanova njihove pratnje bio je i tadanji markiz de

Cherisey. Meu drugim posjetiteljima i dvoranima nalazili su se pripadnici nekoliko obitelji, koje se iznova pojavljuju u naoj prii, primjerice, obitelji Noailles i Joyeuse. U 17. St., vojvoda de Joyeuse se oenio vojvotkinjom d'Arques, nasljednicom posjeda na kojemu se nalazio grob u Arquesu, oslikan na Poussinovoj slici, u ijoj je po zadini Rennes-le-Chateau. Nakon preseljenja u Rim, vojvoda de Jo yeuse i vojvotkinja d'Arquesa su postali Poussinovi pokrovitelji. Francusku je 1848. zadesila nova revolucija; no, sve nade grofa de Chamborda za preuzimanjem prijestolja, rasprene su izborom Louisa Napoleona za predsjednika Druge Republike. etiri godine poslije, republika je referendumom pretvorena u Drugo Carstvo, a Louis Napoleon je postao car Napoleon III. Sljedea dva desetljea, Chambord je bio prisiljen iz egzila promatrati kako se Francuska pre tvara u kulturno sredite Europe i, kako se inilo, najveu silu na kon tinentu. Iako je Krimski rat (1854-6) zavrio prilino neodlueno, iznjedrio je nekim impresivnim vojnim pobjedama, poput one kod Alme, Balaclave i Inkermana. Naravno, to su prije svega bili uspjesi britanske vojske, premda su se dobro iskazale i francuske trupe, pa je Francuska mogla ponosno uivati u slavi. Slavu je iznova stekla, ovaj put s mnogo vie zasluga, 1859., kada su francuski vojnici po razili Austrijance u bitkama kod Magente i Solferina, oslobodivi sje vernu Italiju habsburke vlasti. Godine 1870., auru francuske nepobjedivosti rasprila je Bismarckova vojna mainerija u Francusko-pruskom ratu. Nakon niza poni avajuih poraza, Napoleon III je bio prisiljen abdicirati, Drugo Car stvo se sruilo, a privremena revolucionarna vlada u Parizu je progla sila republiku. Nakon takvog debakla, inilo se da e grof de Cham bord konano moi ostvariti svoj ivotni san. U listopadu 1873. mu je ponueno francusko prijestolje, pod uvjetom da prihvati trobojnu zastavu i naela Francuske revolucije. Sputan vjernou svojim apso lutistikim vrijednostima, grof je odbio prihvatiti te uvjete. Ponuda je povuena i u veljai 1875. je slubeno proglaena Trea Republika. Taj dogaaj je jo vie ogorio Chamborda, koji je preminuo 1883. Dok je bolestan leao na samrtnoj postelji, velik broj njegovih pristaa okupljao se na molitvi u Lourdesu i Paray-le-Monialu, sreditu dru tva Hieron du Val d'Or (Hieron Zlatne doline), koji se spominje u

knjizi Sveta krv, sveti Gral. Dvije godine nakon smrti supruga, Chambordova udovica, Maria-Theresa von Habsburg, poslala je svojega roaka, Johanna Stefana von Habsburga u Rennes-le-Chateau. to je ondje traio u njezino ime? Kako tvrde 'Prioratski doku menti', tragao je za dokazima o merovinkom podrijetlu sadranom u pergamentima, koje je otkrio Berenger Sauniere. Ali, ti dokazi nisu mogli potvrditi zakonito kraljevsko pravo burbonskog pretendenta kao to je bio Chambort. No, mogli su potvrditi njegovo merovinko podrijetlo i, prema tome, zakonito kraljevsko pravo Habsburgovaca. Teko je procijeniti kako je ta potvrda mogla utjecati na 'politike te melje u Francuskoj'. Ali, ta mogunost je 1914. postala realna kada je Francuska zaratila s Habsburkom monarhijom. Naravno, Saunierea je to moglo dovesti u kompromitirajui poloaj. Isto tako, to bi objasnilo glasine o njemakim i austrijskim pijunima u blizini Rennes-le-Chateaua. Objasnilo bi i kakve su interese u tom misteriju imali Habsburgovci, ali i Hohenzollerni. Objasnilo bi zato je francuski ministar rata, kako tvrdi jedan dobro obavijeten izvor, vodio dosje o Sauniereu i njegovim navodnim kontaktima s neprijateljskim agen tima. I, konano, moglo bi rasvijetlili tajanstvene okolnosti Sauniereove smrti 1917. 11.) Claude Debussy je bio jedan od Velikih majstora Sionskog priorata, kojeg nikako nismo mogli zamisliti u toj ulozi. Naravno, on je doista pokazivao interes za 'ezoteriju' i 'rosenkreuzerstvo'. Su raivao je i s nekim istaknutim kulturnim linostima. Odravao je veze s istim ljudima kao i Berenger Sauniere, primjerice, s Emmom Calve i opatom Emilom Hoffetom. No, u cjelini, Debussy nam se inio pravim estetom fin-de-siecle-a, koji zbog svoje duboke predanosti umjetnosti ne bi dopustio da poklekne pred monim meunarodnim, politiki orijentiranim tajnim drutvom. Nakon objavljivanja Svete krvi, svetoga Grala, nismo saznali mnogo podataka o Debussyju, koji bi znaajnije objasnili njegovu ulogu velikog majstora. No, moda je vrijedno spomenuti njegovu kritiku Wagnerove opere Die Walkure, koju je napisao 1903. U svom komentaru jednog prizora opere, De bussy je uzgred rekao sljedee: "Moda je cilj unititi skandaloznu legendu o tome da je Isus Krist umro na kriu..."

12.) itatelj e se moda prisjetiti da je dananji Sionski priorat, prvi put postao poznat javnosti 1956., kada se njegovo ime pojavilo u francuskom Journal Officiel. Kasnije smo otkrili da su 1955. i 1956. godina naizgled veoma znaajne za priu koju smo istraivali. U knjizi The Messianic Legacy smo pokuali utvrditi okolnosti pod koji ma su dokumenti s rodoslovljima, koje je navodno otkrio Sauniere, tajno otpremljeni u Englesku. Otkrili smo slubeno ovjerene spise iz 1956., u kojima se tvrdi da je Sauniereova neakinja povjerila na vedene dokumente trojici londonskih biznismena, koji su ih pohranili u banku u Londonu. Poslije se dokazalo da su neki od tih dokumenata krivotvorine. No, za druge, koji potvruju postojanje merovinke krvne loze, utvrdilo se da su autentini. Oni nose slubeni peat fran cuskog konzulata u Londonu i datirani su 25. kolovoza 1956. Francu ski konzulat nam je potvrdio autentinost peata, datuma i potpisa. Stoga nas je zanimalo je li 1956. godina na neki nain znaajna. Jesu li se intrige oko krijumarenja dokumenata u Englesku, mogle dogo diti u bilo koje vrijeme i je li 1956. godina puka sluajnost? Ili je, pak, 1956-tu obiljeio neki osobit splet dogaaja, zbog kojih je to tre balo uiniti upravo te godine? Razmiljali smo o tome koji su dogaaji, koji su obiljeili tu godinu, mogli biti znaajni za predmet naeg istra ivanja. Jedine naizgled znakovite okolnosti bile su opa nestabilnost, koja je tada vladala u Francuskoj i njezini sve vei problemi u Aliru. Oko deset mjeseci nakon objavljivanja knjige The Messianic Le gacy, 6. rujna 1987., Sunday Times je pruio jedan od moguih i provokativnih odgovora na nae pitanje. Toga dana je na naslovnoj stranici tih novina objavljeno da se 'Francuska pokuala pridruiti Commonwealthu'. Potom su iznesena izvjea iz nedavno objavljenih vladinih dokumenata, koje je istraio povjesniar dr. John Zametica. Godine 1940., uoi i nakon pada Francuske, navodno su se vodile provizorne rasprave na najvioj razini, o sjedinjenju Francuske i Britanije pod vrhovnom vlau britanske kraljice. No, ta ideja je tada naputena, ali je 1956. ponovno iznesena. Francuski premijer Guy Mollet je 11. rujna 1956. predloio Sir Anthonyu Edenu, da Francu ska i Britanija stvore politiku zajednicu. Mollet je navodno rekao da e Francuska biti spremna prihvatiti vrhovnu vlast Elizabete II i britanskog kraljevstva.

Eden je sazvao ministarsko vijee koje je o tome trebalo rasprav iti. Vijee se prvi put sastalo 24. rujna 1956. te, na savjet Ministarstva financija i vanjskih poslova, hitro odbacilo francuski prijedlog. Fran cuski premijer je potom predloio alternativu - da se Francuskoj barem dopusti da pristupi Commonwealthu, pri emu e priznati kraljicu kao vrhovnog dravnog poglavara. Tvrdi se da je Eden blagonaklono prihvatio taj prijedlog, no lanovi vijea koje je uspostavio, na uobi ajen su ga nain odbacili - sazvavi novo vijee koje je o njemu trebalo raspraviti. To vijee je osnovano 2. listopada 1956. Trideset etiri dana nakon toga, prije donoenja ikakvih zakljuaka, francuske i britanske trupe su izvrile invaziju na Suez. U meunarodnim pre viranjima koja su uslijedila, zauvijek su nestali svi prijedlozi za ujedinjenje Britanije i Francuske. Meutim, sama injenica da se o takvim prijedlozima raspravljalo, daje novo znaenje otpremanju Sauniereovih rodoslovlja u Englesku 1956. Ako su se doista vodile rasprave na najvioj razini, o ujedinjenju Britanije i Francuske ili o pridruivanju Francuske Commonweal thu, tada bi ti dokumenti s rodoslovljima doista bili veoma znaajni - mogli bi se iskoristiti za ostvarenje razliitih interesa stranaka ili, pak, uskratiti. Da je prilikom tih rasprava doveden u pitanje francuski suverenitet, svjedoanstva o merovinkoj lozi - njezinom podrijetlu, opstanku i statusu najstarije i 'najlegitimnije' u Europi - nikako se ne bi mogla zanemariti. Ne bismo pretjerivali kada bismo rekli da je sama injenica da ti dokumenti postoje, da se za njih znalo, mogla biti dovoljna da odvrati Britaniju od bilo kojeg oblika zajednice s Francuskom. 13.) Tijekom promocijske turneje Europom, povodom objavlji vanja stranog izdanja knjige Sveta krv, sveti Gral, jedan od autora se u televizijskom studiju upoznao s istaknutim pripadnikom plem stva, politikim 'uglednikom' i komentatorom. On je proitao nau knjigu i o njoj nestrpljivo elio s nama razgovarati. Rekao je da je kao mladi, prije Drugog svjetskog rata, bio u slubi tadanjeg vla dara svoje zemlje. Jednom prilikom je upitao kralja koji od svojih naslova smatra najznaajnijim. Kralj mu je bez razmiljanja odgovo rio: 'Vojvoda Lorraine' (iako mu se pravo na tu titulu moglo osporiti).

Kada ga je na izvjestitelj zamolio da objasni razlog, kralj mu je odgovorio: "Zato to je to bila prva titula u Europi" - 'prva', u ovom kontekstu, vjerojatno znai 'najvia'. Nedugo nakon tog dogaaja, na je izvjestitelj taj razgovor povjerio svom kolegi dvoraninu, koji mu je tajanstveno odgovorio: "Pa, naravno, on je upuen u Tajnu." Na izvjestitelj nam je rekao da je znaenje tih zagonetnih razgovora shvatio tek nakon to je proitao nau knjigu. 14.) U knjizi The Temple and the Lodge, otkrivamo da je obitelj Montgomery odigrala istaknutu ulogu u osnutku i zdruivanju onoga to e poslije biti poznato pod imenom slobodno zidarstvo. I, prem da u knjizi to izravno ne zakljuujemo, itatelj e nedvojbeno uoi ti brojne veze izmeu Montgomeryja i drugih obitelji povezanih sa Sionskim prioratom. Meutim, kada smo napisali knjigu Sveta krv, sveti Gral, nismo bili svjesni znaaja obitelji Montgomery. Stoga se u tom tekstu spominje samo jedan lan obitelji - Gabriel, koji je 1559., na vitekom turniru ubio francuskog kralja iz kue Valois, Henrika II, probovi mu oko kopljem - to sablasno podsjea na sudbinu koja je 679. god. navodno zadesila merovinkog kralja Dagobert II. Nostradamus je upravo zahvaljujui svom naizgled preciznom predvi anju smrti francuskog kralja, strelovitom brzinom stekao ugled veli kog proroka i vidovnjaka. Meutim, kako smo istaknuli u tekstu, Nostradamus je, ustvari, bio agent vladarske kue Lorraine, a to 'pro roanstvo' nekakav plan djelovanja. Prema nekim slinim pretpo stavkama, Gabriel de Montgomery, koji je pridonio ispunjenju proro anstva, takoer je radio za kuu Lorraine. Nakon objavljivanja Svete krvi, svetoga Grala, stupili smo u vezu s jednim lanom obitelji Montgomery. On nam je ustupio veoma zanimljive podatke, neki dijelovi koji su izloeni u knjizi The Temple and the Lodge i dodatno potvruju njezine zakljuke. Osim toga, ispripovijedao nam je priu koju je otkrio meu spisima obitelji Mont gomery - prijevod ili prijepis mnogo starijeg teksta, koji potjee iz 19. st. Ta pria govori o nekom Jiaju ben Josipu i njegovoj eni Mir jam iz Betanije, koji su ivjeli u doba rimske okupacije Palestine. Mirjam je bila sveenica 'kulta ene'. Nakon ustanka protiv Rimljana - u prii se ne otkriva kojeg - Mirjam je bila uhiena. No, budui

da je bila trudna, osloboena je smrtne presude, te je kriom pobjegla iz Palestine, pronaavi utoite u Galiji, gdje je rodila ki. Jiaj ben Josip se u prii vie ne spominje, no vjerojatno je poginuo u ustanku ili je pogubljen zbog sudjelovanja u njemu. Ta pria dovoljno govori sama za sebe. Zaprepauje njezina slinost sa zakljucima koje smo iznijeli u knjizi Sveta krv, sveti Gral. Na izvor nam je pruio i iscrpna svjedoanstva o neo-vitekom redu, poznatom pod imenom Fleur de Lys (Red ljiljana). Taj Red su 1439. navodno osnovali Rene d'Anjou, Cosimo de Medici i neime novani lan obitelji Montgomery, jedan od brojnih kota koji su se u to doba borili u Europi. Pretpostavlja se da je Red potisnuo papa Siksto IV 1478., nakon ega vei dio stoljea nije djelovao. Kada se 1556. ponovno pojavio, meu njegovim lanovima su navodno bili James Hamilton, Robert Seton, William de Gonzaga, Louis de Gonzaga i F. von Habsburg. Obitelji Hamilton i Seton, kao i obitelj Mont gomery, tvorile su meusobno isprepletenu mreu kotskih aris tokrata povezanih s osnutkom slobodnoga zidarstva. Louis de Gon zaga, vojvoda de Nevers, navodi se na popisu Velikih majstora Sionskog priorata. Njegov brat William bio je oenjen Eleanorom von Habsburg, keri cara Ferdinanda I. Williamova unuka je bila supru ga drugog Habsburgovca, budueg cara Ferdinanda II. Pretpostavlja se da je osnovni cilj Reda ljiljana, bio vojni pohod protiv Turaka u dananjoj Srbiji, to bi moglo objasniti simbol lji ljana na grbu dananje Bosne. No, ini se da je Red bio usko pove zan s francuskom politikom 16. i 17. st. Tvrdi se da je oko 1560., njezin lan bio Gabriel de Montgomery, koji je svojim kopljem ubio Henrika II, kao i najmanje 30 drugih pripadnika kotske garde, koji su navodno tvorili osobnu strau valoikih monarha, ali su, ustvari, bili tajni saveznici njihovih suparnika, vladarske kue Guise-Lorraine. Oko devedeset godina nakon toga, u razdoblju fronde, Red ljiljana je navodno jo uvijek bio povezan s vladarskom kuom Lorraine. Na izvjestitelj je tvrdio da je te podatke saznao od svog ujaka, pokojnog brigadira Johna Montgomerayja, koji je bio osobni tajnik belgijskog kralja Leopolda u razdoblju izmeu dva svjetska rata u 20. st. i posljednji Veliki majstor Reda ljiljana. Posljednjih 30-ak godina, Red je naizgled obustavio svoja djelovanja, ali danas se

iznova budi. Od njegova osnutka, Veliki majstori tog reda bili su sljedei: 1439.-1480. Rened'Anjou 1480.-1485. Ludovico Sforza, milanski vojvoda 1485.-1508. Rene II. de Lorraine 1508.-1527. Charles de Montpensier, Connetable de Bourbon 1527.-1556. Ferrante de Gonzaga 1556.-1572. Hugh Montgomery, 2. grof Eglingtona 1572. -1585. David de Seton 1585.-1595. Robert de Saint-Clair 1595.-1640. Charles de Guise, vojvoda Lorraine 1640.-1675. Henri de la Tour Bouillon 1675.-1689. John Graham of Claverhouse, vikont Dundee 1689. -1715. Hugh Montgomery od Mount-Alexandera 1716.-1730. John Erskine od Mara 1730.-1746. Charles Radclyffe, grof Derwenttvatera 1746.-1757. John Erskine od Mara 1757.-1768. Alexander Montgomery, grof Eglingtona 1768.-1800. Maximillian von Habsburg 1800.-1815. Hugh Montgomery od Grey Abbeya 1815.-1825. George Baumont 1825. -1838. Robert Montgomery od Combera 1838.-1862. Archibald Mongomerie od Eglingtona i Wintona 1862.-1875. Louis Napoleon 1875. -1900. Ro bert Dundee od Braxfielda 1900. -1914. Robert Hamilton od Hamiltona 1914. - Leopold, belgijski kralj Neka od tih imena, osobito potonja, nama su nepoznata. No, popis sadri i imena pet osoba - Rene d'Anjoua, Connetable de Bourbona, Ferrantea de Gonzage, Charlesa Radclyffea i Maximilliana von Habsburga - koji se spominju kao Veliki majstori Sionskog priorata. Brojna druga imena su takoer usko povezana s priom iz nae knjige. Naprimjer, Ludovico Sforza je bio pokrovitelj Leonarda da Vincija, a Leonardo je bio jedan od velikih majstora Priorata. Rene II od

Lorraine (i Anjoua), bio je sin Iolande de Bar, koja se takoer nalazi na popisu Velikih majstora Priorata i bio je oenjen Jeanneom d'Harcourt de Montgomery, s kojom je imao sina Claude de Guisea. Voj voda Lorraine, Charles de Guise, bio je oenjen vojvotkinjom d'Arquesa, na ijem se posjedu nalazio grob oslikan na Poussinovoj slici i koja je bila Poussinova pokroviteljica u Rimu. John Graham od Claverhousea, vikont Dundee, poginuo je u bitki kod Killiecrankiea. Tvrdi se da mu je na tijelu, koje je poslije otkriveno na bojnome polju, leao izvorni templarski kri iz vremena prije 1314. Moramo priznati da nismo imali dovoljno vremena ni moguno sti da istraimo i potvrdimo te pojedinosti o Redu ljiljana. Naa sazna nja o tome iskljuivo proizlaze od naega izvjestitelja. No, taj Red e biti predmetom nove knjige dr. Hugha Montgomeryja i Gradimira Popovicha. 15.) Alexander Lernet-Holenia uglavnom je nepoznat u zemljama engleskog govornog podruja. ak i meu itateljima upuenima u austrijsku knjievnost, on uiva ugled darovitog diletanta, a ne velikog umjetnika. Roen je 1897. i bio je suvremenik Josepha Rotha i Heimita von Doderera, a umro je 1976. Poput Rotha i Doderera, u djetinj stvu i mladosti je ivio u staroj Habsburkoj monarhiji i svjedoio propasti tog neko monog i naizgled nedodirljivog imperija. Nalik Rothu i Dodereru, otro je kritizirao preminuli reim, ali i nostalgino eznuo za zlatnim danima njegova sutona. Lernet-Holenia se poeo baviti pjesnitvom u dvadesetim godina ma svog ivota, kao i svoga stoljea. Njegove prve pjesme uznosili su knjievni velikani poput Rilkea i Hofmannsthala. Premda nije napustio pjesnitvo, tridesetih godina 20. st. se usredotoio na pisanje drama, a potom romana; iako je pjesnitvo smatrao svojim najveim postignuem, danas se najvie pamti upravo prema svojim romanima. Usprkos odreenoj knjievnoj vrijednosti, ta se djela ipak ne mogu oznaiti monumentalnima. No, ovdje ih spominjemo jer neka od njih, katkad veoma zagonetno, govore o temama znaajnima za misterij Rennes-le-Chateaua. Naprimjer, 1936., dvadeset godina prije nego li su Pierre Plantard de Saint-Clair i njegovi sljedbenici, poeli ukazi vati na znaaj merovinke krvne loze, Lernet-Holenia je objavio

roman naslovljen Uskrsnue Maltraversa. Slijedi jedan odlomak iz

tog djela:
"Prema legendi, Maltraversi izvorno potjeu od samoga Merovea (Meroveha), sina oceanskog demona, koji je svladao franaku kraljicu dok se kupala u moru. Kada su Francuskom zavladali Karolinzi (Merovinzi su navodno bili toliko nesposobni da zadre svoje regenstvo, da su se iz puke obijesti jednostavno vozikali zem ljom u zaprenim kolima s dva kotaa, nalik onima koja su se koristila tijekom seoba naroda) i zaposjeli prijestolje, neki od posljednjih Merovinga su pobjegli na normansko podruje, odakle su isticali svoja nasljedna prava. Sauvali su simbol najstarijeg francuskog grba, zlatne abe, koje su poslije zamijenjene Uljani ma. Normandijski vojvode su im ustupili grofoviju Maltravers. 'Nasljednici aba su se oporavili od propasti svoje kue i uskoro postali toliko moni zatitnici normandijskih vojvoda, da su stek li prezime 'Fortescue', to znai 'moan tit'. A njihova je krilati ca glasila: 'Ustani i uzmi svoje nasljedstvo.' Ali to nikada nisu uinili. No, kada su Normani osvojili En glesku, slijedili su ih i Fortescue-Maltraversi, kojima je dodijeljena grofovija Surrey, prije nego to je predana Howardima. Kasnije su, pak, izgubili grofoviju de Maltravers u sjevernoj Francuskoj, koja je prela u ruke obitelji Sommerstorff iz Clevea. Otprilike u doba turskih ratova, izvjesni Hugh Fortescue-Maltravers, mladi izdanak dinastije, stigao je u Maarsku, pridruio se vojsci protiv Turaka, postao general, nakon ega mu je car dodijelio titulu grofa 'ancienne noblesse', ali bez oznake 'uzvieni', emu su se ostale obitelji protivile, iako su i same taj naslov nosile vie ili manje zakonito. Bez obzira, car mu je dodijelio nekoliko posjeda u sjevernoj Maarskoj, ukljuujui Skalitz i Sobotitz. "

itatelj e nedvojbeno primijetiti da se nijedno od imena iz nave denog odlomka, ne pojavljuje u knjizi Sveta krv, sveti Gral. Moda je rije o anagramima ili, pak, o igri rijeima na nekoliko jezika, koje je Lernet-Holenia poznavao. Moda tvore neku drugu igru rijei

ili ifre, poput one koja se pojavljuje u naoj prii od Henrija Boudeta do markiza de Cheriseya. No, navedeni odlomak jasno pripovi jeda o merovinkoj krvnoj lozi, koja se na drugim mjestima opisu je kao prva plemenitaka europska obitelj. Na drugome mjestu u tekstu, Merovinzi se eksplicitno poistovjeuju s 'gralskom obitelji'. No, usprkos znaaju koji im jasno pridaje, Merovinzi su sporedni likovi Lernet-Holenijevog romana, koji se nastavlja u drugim smjero vima i usredotouje na druge teme. Podaci o Merovinzima umetnuti su kao non-sequitur, pa se ini da Lernet-Holenia nekome lukavo daje navijestiti da neto zna. Naravno, pria obiluje i mnogim incidentima, koji je ine alegorijskom. No, u ovom post scriptumu se ne moemo usredotoiti na iscrpnu knjievnu analizu i interpretaciju. Moemo samo itateljima preporuiti knjigu Uskrsnue Maltraversa, kao i druga djela Lernet-Holenijeva opusa. Za razliku od Lernet-Holenije, koji moda nije bio osobito istaknut knjievnik, drugi pisci iz njegova bekog kruga bili su mnogo utje cajniji. Jedan od njih je Heimito von Doderer (1896-1966). Premda moda nije uivao ugled neto starijih romanopisaca, Roberta Musila i Hermanna Brocha, koji su 30-ih godina dominirali bekim knjiev nim krugovima, Doderer je osigurao svoje mjesto u svim udbenicima njemake prozne knjievnosti dvadesetog stoljea. Ni on nije odvie poznat itateljima engleskog govornog podruja, ali jedno od njegova dva najznaajnija djela, The Demons, kao i jo dva sporedna teksta, prevedena su na engleski. Starije od njegova dva najambicioznija romana, Die Strudlhofstiege, objavljeno u Njemakoj 1951., jo uvijek eka engleski prijevod. Isto vrijedi i za njegov najbizarniji roman, The Merovingians, or The Total Family, objavljen u Njemakoj 1962. No, iznova istiemo da na ovome mjestu nije mogue pruiti iscrpnu knjievnu analizu toga djela. Dovoljno je rei da se radnja te knjige, usprkos njezinom naslovu, ne odvija u doba vladavine Merovinga. Upravo suprotno, to je sloena simbolika i moda alegorijska pria, koja obiluje mnotvom nesuvislih digresija i pripovijeda razliite dogaaje iz merovinke povijesti u maniri buroazije devetnaestog stoljea. itateljima koji dovoljno dobro poznaju njemaki jezik da uspiju uhvatiti smisao Dodererove raskone, barokne i, katkad, zamr ene proze, pruit e neiscrpno i plodno tlo.

Ti bi se itatelji mogli suoiti s pitanjem zato su dva pro-habsburka austrijska romanopisca, koja su djelovala u Beu izmeu 30-ih i 60-ih godina dvadesetog stoljea, bila toliko zaokupljena merovinkim temama. Osim toga, vjerojatno e ih ta djela potaknuti na traga nje za nekim drugim piscima iz Dodererova i Lernet-Holenijina knjievnog kruga, primjerice, Musilovim najbliim prijateljem i ue nikom, Albertom Parisom Guterslohom, iji najznaajniji roman, Sunce i Mjesec, jo uvijek iekuje prijevod. 16.) Lernet-Holenia, Doderer i ostali knjievnici njihova kruga, potaknuli su nas na razmiljanje o tome je li pria, koja nas je dovela do Francuske, moda postojala i na drugim mjestima, prije svega u Habsburkom carstvu i njegovim bivim posjedima. Ta podruja su do poetka 19. st, ukljuivala dananju Belgiju, odnosno bivu aus trijsku Nizozemsku. Konano, upravo je ta zemlja bila glavno sredi te Merovinga. Otamo su izronile brojne obitelji, koje su isticale svoje merovinko podrijetlo, ukljuujui obitelj markiza de Cheriseya. Char les de Lorraine, Veliki majstor Sionskog priorata, u osamnaestom je stoljeu bio vrhovni guverner austrijske Nizozemske. Belgija je bila i domovina nekoliko simbolista kraja stoljea koji su se kretali u kru govima okupljenima oko Debussyja i Emme Calve, kao to su Emile Verhaeren i, naravno, Maurice Maeterlinck, iju je dramu Peleas i Melisanda, glazbeno obradio Debussy. Vei dio tog podruja jo uvi jek nije dovoljno istraen. Ali, najnevjerojatnije i najznaajnije otkrie iznjedrilo je iz posve drugog kraja biveg Habsburkog carstva. To otkrie dugujemo Soniji Kanikovoj, jednoj od urednica knjige The Everyman Companion to East European Literature (Dent, 1993.). Gospoa Kanikova nam je privukla pozornost na ekog knji evnika Prokopa Chocholaueka (1819-1864). Chocholauek je gotovo posve nepoznata i sporedna linost, dvojbenog knjievnog ugleda. Iz opisa ge. Kanikove proizlazi da je on bio neka vrst neu spjelog ekog Sir Waltera Scotta, koji je proizveo niz podrobno istraenih, ali knjievno bezvrijednih povijesnih romana, uglavnom o vitekim temama. Godine 1842., u doba cvjetanja parikog kruga Charlesa Nodiera, Gerarda de Nervala, Petrusa Borela, Theophilea Gautiera i Victora Hugoa, Chocholouek je objavio roman Templari u ekoj.

Kako tvrde Pierre Plantard de Saint-Clair, markiz de Cherisey i njihovi suradnici, Vitezovi templari su djelovali kao svojevrsna izvr na sila i javno tijelo Reda Siona. Tvrdi se da je Red Siona bio stvar na mo koja je djelovala iza templara do njihova razdvajanja 1188. Red Siona je te godine navodno postao Sionski priorat, pod kojim imenom djeluje i danas. Istraivanjem smo otkrili mnogo indicija koje osnauju te tvrdnje, ali ne i konanu potvrdu koja bi se osnivala na svjedoanstvu neovisnom o tvrdnjama samoga Priorata. Tako smo, primjerice, otkrili povelje iz 12. i 13. st, koje se odnose na Red Siona, ali ga izravno ne povezuju s templarima. Otkrili smo i neke druge naznake o Sionu iz 17. st., kada je jedna od njegovih zgrada dodije ljena jezuitima. No, ni u jednom svjedoanstvu sastavljenom nakon 17. st., nismo pronali nikakve navjetaje o Sionskom prioratu, sve do izranjanja suvremene organizacije pod pokroviteljstvom gosp. Plan tard de Saint-Claira 1956. U knjizi Templari u ekoji, objavljenoj 1842., Prokop Chocholouek je prilino izravan. On tvrdi da je na poetku kriarskih ratova, devet vitezova pod vodstvom Hughesa de Payensa, utemeljilo svoju organizaciju pod imenom Vitezovi Siona ili Red Siona. Oni e po slije postati skrivena jezgra vitezova templara, koji su osnovani kao njihovo javno tijelo. Red Siona iznova se provlai Chocholouekovim romanom. Tako, primjerice, saznajemo da se templarski dunosnici meusobno pozdravljaju rijeima 'Zdravo, Sione!' ili 'Slava Sionu!'. itateljima koji poznaju eki jezik, Prokop Chocholouek e neosporno predstavljati bogato nalazite. Mi, naalost, ne poznajemo taj jezik i iznova nas zbunjuje kako je nepoznati eki romanopisac s poetka 19. st., stigao do tih podataka.

~ ~