Page 1 of 3 Naslov lanka: Dharma [ Pie: Tedi Vikani ] Opis: Tekst lanka: Mnogi imaju potrebu istraziti pojam

Karme ne bi li dokucili uzroke svoje patnje, ili bar dokucili odgovor na ono vjecno pitanje - zasto mi se to dogadja? Ali nisam siguran da velik broj "karmickih mislilaca" razumije kako pojam Karme uopce ne bi trebalo odvajati od pojma Dharme. Ako tumacenje pojma Karme mozemo pojednostavljeno izraziti slijedecom izjavom: Karma je djelovanje koje radja posljedicama, dobrim ili losim, te time uvjetuje buduca radjanja; sto bi onda bila Dharma? Dharma je ono sto utjece na Karmu. Dharma predstavlja razumijevanje i ponasanje tj. nacin zivljenja, a na temelju kojeg se Karma i stvara. Zivljenje ispravne Dharme, ublazit ce uticaje Karme. Ali Dharma nije samo svojevrstan ekvivalent zapadnjackom bontonu ili postivanja Bozjih zapovijedi, jer osim sto predstavlja nacin zivljenja, ona istovremeno predstavlja i ulogu, te obuhvata i oznacava usredsredjenje na zivotnu misiju tj. zivotni zadatak. Bukvalni prijevod rijeci Dharma sa sanskrta bio bi - drzati i podupirati zakon. Naravno, pri tom se misli na najvisi tj. kozmicki zakon, nacelo spiritualne ispravnosti. Hinduisti je tumace kao prirodu, bit i svojstvo nekog bica, odnosno istovremeni sklad unutrasnjeg i vanjskog (mikrokozmos/makrokozmos). Kod Budista Dharma predstavlja najvaznije nacelo, odnosno realnost po sebi, poredak stvari, ali i vidjenje realnosti kakva ona ustvari jest. Postoji i mantra pri inicijaciji i zaredjivanju Budista (ponavlja se triput) i koja glasi: Uzimam utociste u Buddhi, uzimam utociste u Zakonu (Dharma), uzimam utociste u Zajednici (redovnika). Sto o Dharmi kazu teozofi?: "Dharma je unutarnja priroda koja u svakom covjeku doseze odredjeni stadij. Ta unutrasnja priroda oblikuje vanjski zivot koji se izrazava mislima, rijecima i djelovanjem; unutrasnja je priroda rodjena u okruzju koje je pogodno za daljnji razvitak. ...Dharmu mozemo definirati kao "unutarnju prirodu stvari na svakom odredjenom evolutivnom stadiju i zakonom sljedeceg stadija razvitka" - stadij dosegnut razvojem plus zakon koji donosi novi stadij razvitka. Sama priroda naznacuje dosegnutu evolutivnu tocku; potom dolazi ono sto mora uciniti da bi se dalje razvijala duz istog pravca. Spojimo li ove dvije misli shvatit cemo zbog cega se savrsenstvo moze postici pracenjem vlastite Dharme. Moja je Dharma evolutivni stadij koji je Dharma dosegla razvijajuci moje sjeme Bozanskog zivota plus zivotni zakon u skladu s kojim moram izvesti sljedeci stadij. On pripada ovom odvojenom zivotu. Moram poznavati stadij mojega rasta koji ce mi omoguciti dalji rast. ...Ukoliko ne upoznamo sadasnji stadij, nista necemo znati niti o sljedecem kojemu trebamo teziti te mozemo krenuti protiv nase Dharme a time odgoditi vlastiti evolutivni razvoj. ...Nas neposredni cilj nije ono sto je najbolje po sebi, nego ono sto je najbolje za nas na sadasnjem stupnju i sto nas nosi jedan korak dalje." (Annie Besant: Dharma) Nesumnjivi izvor tj. autoritet na podrucju razumijevanja Dharme je ucenje koje se naziva Buddhadharma: "Dharma oznacava razumijevanje i ponasanje koje vodi dokidanju patnje i njenog izvora, te iskustvu trajnog stanja srece i ispunjenja. Stoga, Dharmu mozemo opisati kao nacin zivljenja, praksu koja moze imati smisla za svakog, bilo da se radi o "religioznoj" ili "ne-religioznoj" osobi. Ovaj smisao Dharma donosi tako sto nas upucuje kako da zadovoljimo ceznju koju oduvijek imamo, a to je temeljna

Page 2 of 3

zelja za iskustvom trajnog stanja srece i potpune slobode od nezadovoljstva." Zadrzimo li se na ucenju Buddhadharme, mozemo definirati i sto je to sto ne predstavlja Dharmu, te i obustaviti aktivnosti koje stvaraju uzroke protivne nasoj sreci jer aktivnosti koje uzrokuju nasu patnju, istovremeno i ponistavaju efekte duhovne prakse: "Samo, prakticiranje Dharme vodi djelotvorno do ispunjenja. Sve druge aktivnosti spadaju u tzv. "osam svjetovnih briga". Ove brige vladaju zivotom lisenim Dharme i prijece nacin zivota koji vodi prestanku nezadovoljstva. Te brige su: dobitak i gubitak, ugoda i bol, pohvala i pokuda, te slava i sramota." Prva stepenica Ne trebamo dugo razmisljati kako bi prepoznali koncentriranost svakodnevne paznje velike vecine ljudi upravo ka "osam svjetovnih briga". U svijetu u kojem se radjamo, mi naprosto naslijedjujemo te iste brige. Potreban je izniman osobni napor kako bi se uopce mogli "oduprijeti". Taj "otpor" nailazi na najvece prepreke upravo unutar naseg najblizeg zivotnog okruzja. Neprestano smo prinudjeni na "egzistencijalno ratovanje", cak i onda kada ne zelimo podrediti svoje zivote dobitku i gubitku, teskom i neprestanom radu kako bi kupili stvari za koje je uvrijezeno misljenje da osiguravaju srecu. Ali budimo realni, "osam svjetovnih briga" ne mogu biti lose same po sebi, jer nema niceg loseg u tome da nalazimo nacina da se odupremo siromastvu, da postanemo zadovoljni svojim zivotom, te da drugi postuju ono sto radimo. Ali kljuc se nalazi u razumijevanju sustinske prirode svih ovih stanja, a to je - prolaznost. "Osam svjetovnih briga" ne mogu ni na koji nacin osigurati nasu trajnu srecu, vec upravo suprotno. I najsavrseniji scenario, najsavrsenije ostvarenje istog, po svojoj naravi ne moze donijeti srecu i slobodu, vec sve vece opterecenje, naposlijetku i neprekidan stres i frustraciju. Jer tesko je ostvariti dobitak, ali jos je teze zadrzati ga. Ako u potpunosti razumijemo pravu prirodu i opasnu iluzornost "osam svjetovnih briga", upravo smo zakoracili na put Dharme, odnosno svladali prvu stepenicu. Druga stepenica Na drugoj stepenici neprikosnoveno vlada slijedece pravilo: Ne povrijedjujte druge! Bili mi sami sa sobom, druzili se, moramo se truditi izbjegavati nanosenje boli, cinili mi to izravno djelima ili rijecima, ili pak neizravno - mislima i namjerama. Postoji bezbroj nacina da povrijedimo druge. Mozemo to ciniti uvredama, mozemo i ogovaranjem ili ruganjem, mozemo lazima, ali i propustima koji nastaju kao rezultat nase neosjetljivosti ili nepaznje. Najsuptilniji nacin povrede, nasa su razmisljanja, prosudbe i stavovi. Svatko od nas to moze pokusati negirati slijedecom izjavom: "Ne vjerujem da moje misli mogu utjecati na drugu osobu!" Ali nije stvar u nasoj bukvalnoj proizvodnji "razornih" mentalnih valova koji pomicu predmete i slicno, vec je kljuc razumijevanja tog procesa sadrzan u prirodi covjekovog uma. Ako mi u nasim mislima "uzgajamo" neprijateljstvo prema nekoj osobi, po kojoj ce logici nase ponasanje uopce moci biti harmonicno? Mozda licemjerjem ili mimikrijom? Nema sanse. Drugu stepenicu puta Dharme trebamo razumijevati kroz slijedece rijeci: Potrebno je njegovati nenasilan pristup vlastitom zivotu, drugim zivim bicima i okolisu. To je osnova svake duhovne prakse, a koja nosi dobrobit kako nama, tako i svemu oko nas.

Page 3 of 3

Kako prepoznati ispravno njegovanje Dharme? Najocitije prepoznavanje uvijek ce se ogledati kroz vedrinu i dobro raspolozenje jer prisutnost trajne vedrine ukazuje na tip svjesnosti koja uspjesno odrzava ravnotezu i u radosti i u poteskocama jednako. Nailaskom na problem, dobar prakticar Dharme, nece izmijeniti svoje raspolozenje jer ne prianja uz problem emocionalno, vec je jednako spokojan. I to ne zato sto se prakticar ponasa poput "biljke" nego iz razloga sto je dostigao sposobnost dubokog razumijevanja zivota, te je sposoban svoje razumijevanje odrazavati stalozenom vedrinom u svakom trenutku. Biti uspjesan prakticar Dharme, pretpostavlja oslobadjanje sebe od prianjanja. Ako prestanemo prianjati uz vanjske podrazaje, te shodno tome prestanemo neadekvatno emocionalno reagirati na njih, mi smo u biti uspjeli osloboditi sebe od najcesceg izvora nezadovoljstva a koji uvijek ima korijen u nasem vlastitom umu. U svom istinskom smislu, dharmicka praksa je altruisticka i uopce nije ni na koji nacin asketska. U praksi nema nikakvih zahtjeva za odricanjem jer se svaka krajnost smatra jednako stetnom. Iz tog se razloga ona i naziva Srednjim Putem. U njoj nema asketizma, ali nema niti potpunog culnog prepustanja. Trazi se mjera, ravnoteza, savrsen balans. Praksa Srednjeg Puta predstavlja odmjeren trud, niti mlak, nit preagresivan. Takav pristup u konacnici nudi praktikantu blagoslov osjecaja zadovoljstva i radost plemenitog djelovanja. Kako rastemo kroz prakticiranje Dharme, prirodno se smanjuje nasa potreba za vanjskim stimulansima jer sve vise zivimo istinsku radost koja izranja iz naseg vlastitog bica (tocnije - uma). Sve se to dogadja i moze dogadjati polako tj. postepeno. U tome nema, niti moze biti ikakve sile, a kamo li varanja ili precica na stazi. Sto smo dostigli, jasno se odrazava u nasem vlastitom osjecaju ispunjenosti i zadovoljstva samim zivotom, a kvaliteta naseg zivota na duze vremensko razdoblje, bit ce tome najocitiji dokaz. Koristan link: Sto je budizam? Autor: Tedi Vikani lanak je izvorno objavljen: Aster.zin Site: http://www.asterzin.com/modules/articles/article.php?id=61 URL: