MIROSLAV KRLEA

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Svitalo je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor.

Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je jo uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mranog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad tekim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su prole od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noi pio i lumpao sa javnim enama i kelnericama, a onda se vratio i naao zakljuana vrata i ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a nita se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zakljuanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjeaj hladnog gvozdenog dodira te teke, masivne kvake u koljci svoga dlana: znao je, kako e ta vrata biti teka pod njegovom rukom i znao je, kako se lie mie u kronjama kestenova i uo je jednu lastavicu, kako je prhnula iznad njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav aav, umoran, neispavan, osjeajui kako mu neto plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. Nikada nee zaboraviti onog mranog svitanja i one pijane, posljednje, tree noi i onog sivog jutra dok ivi.
5/255

Na uglu, gdje se je kao mali deko igrao sa svojim bijelim janjcem, stajalo je gradilite obzidano kao ovjek visokim zidom i na tom visokom zidu bile su naslikane reklame za enske steznike i koksove patent-pei: steznici su bili vitki, stegnuti u pasu, a ispod jedne gvozdene patent-pei lizao je plamen. Da, tu pod zidom, tu je onog jutra stao i nije mogao dalje. Osjeao je srce u grlu, u nogama, u zglobovima, u prstima, meu rebrima, u mesu, i tako sav samo jedno tamno krvavo srce, prislonio se uza zid da ne padne. Dugo je stajao pod vitkim enskim steznicima, a prsti su mu bili puni praine i maltera, jer je zid bio star, pljesniv, s pjegama od salitre. Proao je pokraj njega jedan pekarski naunik s mreom topla peciva: zamirisale su emlje i ulo se dugo iza ugla kako pekar vue svoje papue po asfaltu. Zastao je Filip kod tog starog i trulog zida i dotaknuo ga rukom kao da dira jedan dragi i zaboravljeni grob. Kia je s vjetrom izlizala steznike: ispod morta provirivale su na sve strane cigle, a tek na jednom mjestu ostao je jo modrikasti jeziac koksovog plamena pod stalkom naslikane gvozdene patent-pei; ugledavi taj davno pokojni znamen, Filip je osjetio kako se u njemu rastvaraju daleke, pomrle slike, i tako mu je bilo kao da pred neshvatljivo ogromnim prostorima stoji potpuno sam. uli su se ljudski koraci iza ugla. Proao je pekarski naunik s mreom topla peciva: zamirisale su emlje i ulo se dugo iza ugla kako pekar vue svoje papue po asfaltu. Nigdje nije bilo nikoga. Prazna ulica, sa starim sivim tornjem na dnu drvoreda i tihim odsjajima blagoga jutra po zatvorenim oknima, zavjese, cvjetovi u loncima, zakljuana vrata, verige, lavlje glave, kameni pragovi i mjedene ploe stanara; gdje-gdje po koje sta-

6/255

rinsko zvonce. Pod jednokatnicom stajala je svjetiljka. Ona ista, koja je svijetlila nad krevetom njegovih najpaklenijih djeakih kriza: taj upaljeni naranasti odraz promatrao je noi i noi na stropu izmeu zmajskih obraza i glicinija i modrog jorgovana, a plamiac je svjetiljin izgarao i micao se neprekidno, kao bolesna ribica izmeu etiri stakla prljave posude. Sve je bilo sivo, a kua je izgledala neobino mranom, upravo tamnosmeom. Meduzina glava nad ulaznim vratima zgrila se sva kao da umire, a usne su joj bile nateene, zmije riovke u glavi tuste, uznemirene, a vrata ulazna ogromna, okovana, kao tvravna. Ta sjeverna strana jednokatnice bila je isprana vjetrom, a Filipu je bila potpuno strana pomisao, da je pod tim krovom te sive, zelenkaste jednokatnice (jedamput, davno) raslo njegovo vlastito, krvavo, tako neizrecivo intenzivno djetinjstvo. Ovamo su se preselili ve u gospodskoj fazi mamine karijere: kada je mati prodala trafiku u Fratarskoj ulici i kada je kanonik Lovro javno dolazio k njima na crnu kavu i domino. Sve je znao kako dolazi: i kvaka u ruci, i teak masivan otpor vratnica, i dugi neprozraeni hodnik namazan sivom uljenom bojom, i drvene stube, i veliki, bijelo uokvireni prozor u meukatu s izgledom u vrt. Stojei pred stranom i zakljuanom kuom, Filipu je palo na um kako bi bilo da ue. Pristupio je tiho vratima, primio za teku, hladnu kvaku, kvaka je popustila i vrata su se otvorila: kua nije bila zakljuana. Zatvorio je za sobom neujno ulazna vrata i polagano kao tat, da se nije ulo savreno nita, na prstima, bez daha, dovukao se do prozora u meukatu. Prozor je bio otvoren, a vrt je ve bio pun bijele jutarnje svjetlosti. U starom, ogromnom, razlistanom orahu bilo je mnogo cvrkuta ptijeg. Stajao

7/255

je tiho taj stari vrt sa svoje etiri simetrine, bijele staze, sa rascvalim utim ruama i staklenim kuglama i patuljcima i vodoskokom i zlatnim ribicama kao netaknut, savreno uredan, poliven, obrezan, kao da se nije nita dogodilo i kao da se u ivotu uope nita ne dogaa. Pod zidom, obraslim vinjagom, iza gustog zimzelena vidio se krov kokoinjca. "Tepihklopfer" je bio pred kokoinjcem, onaj isti tepihklopfer na kome je Filip palio vatromet u predveerje Karolinine svadbe. Karolina stanovala je sa svojim ocem u pivnici i njen otac znao je da puni i preparira krepane ptice i da im ispunja oi arenom staklovinom, a Karolina je bila debela, dvanaest godina starija od Filipa i prala je flae u pivovari. Filip bio se patio zbog te debele Karoline pune tri godine, jalovo i bolno. Kao prezrelo, razdrto, neuravnoteeno dijete, sa dubokim i mranim kompleksima moralnog ponienja u sebi, pun neiste krvi i osjeaja mranog progona, rastrgan s ljubavnim motivima na razne, blesave, male, naivne djevojice (svoje vrnjakinje), Filip je osjetio jednoga dana u zdjeli svoga krila debela, tusta stegna dobroudne Karoline. Dogodilo se to dolje u Karolininoj kuhinji, kod kipuih lonaca i usijane parherdske ploe; on je sjedio na kuhinjskom stolcu i gledao Karolinu kako pere rublje, a Karolina, nalivi pun lonac kipue vode u korito i ekajui da se ta voda ohladi, sjela je u Filipovo krilo. Filip je u ono vrijeme itao Zolinu Nanu, slikao akvarele, pio prve ae piva s gaenjem i bljuvao od pete cigarete, i taj mali deko, koji je igrajui ah i nogomet bio s jedne strane sklon jo najnaivnijem podjetinjenju, a s druge rastrgan izmeu najbjesomunijih poroka, osjetio je iznenada u svom krilu debelu, mokru, znojavu, usijanu Karolininu stranjicu. Ta sluajna, nesmotrena,

8/255

bezazlena Karolinina kretnja ostala mu je najpadaviavijom, najsladostrasnijom emocijom itavog djetinjstva. Koliko se samo nagledao blijedih obrisa kostanjevekih vinograda, kamo je Karolina otputovala sa svojim vincilirom, i trei za psima, lovei koljke i gledajui kako se kope kopuni, on je prosanjao noi i noi u bunilu, snatrei o tom nepovratnom nadnaravnom uitku, kada mu je Karolina bila u krilu. Palei na tom tepihklopferu svoj posljednji vatromet u predveerje Karolinine svadbe, on je bio na rubu samoubijstva od alosti; itavog tog ljeta skakao je s najvieg ramena baroknog svetog Florijana u vodu pod mostom, samo da bi se voda zakrvarila nad njim. Jer je kolala meu acima legenda, da je jedamput jedan mlinar skoio sa svetoga Florijana i da ga vie nikada nisu izvukli, nego se je samo voda zakrvarila nad njim. Vatromet u predveerje Karolinine svadbe! Krvava voda pod mostom! Koliko se je ve vode zakrvarilo nad njim, a on jo uvijek pliva i jo se uvijek mie! I onog jutra, kada se je bio vraao ovim stubama kao pokajnik, kao tat, koji je ukrao stotinjarku (a dolazi od bludnih i prljavih pijanih ena), i onog jutra, kada ga je roena majka izbacila na ulicu s moralnim zgraanjem, i onda se je nad njim zakrvarila blatna i sudbonosna mutna voda. Kako je tu treperio na tom prozoru onoga jutra, vie mrtav nego iv, i kako je nesnosno dugo trajalo ono ekanje tu, na tom mjestu: no pred tim, kada je imao jo etrdeset kruna i kada je bila jo i ta mogunost otvorena da otputuje nekamo daleko, i ta no bila je strana! I ona posljednja no, kada je nestajala forinta za forintom i kada se je matematskom sigurnou pribliavala katastrofa, bila je sablasna i smrtonosna. Ali sada je tu pred njim stajalo ono najtee: trebalo je popeti se jo etrnaest stepenica i pozvoniti na vratima

9/255

lijevo u prvome spratu. On je stajao onog davnog svitanja nad ovim prozorom valjda vie od jedne ure nepomino i ne bi se ni onda bio pokrenuo, da nije uo kako se otvaraju vrata negdje u prizemlju i kako netko dolazi. Njemu je izgledalo, kao da taj netko dolazi ovamo u prvi kat. To je bila ustala jedna slukinja i s tavom punom kukuruznog brana ila je hraniti pilie. Tako se je naao pred maminim vratima; smea, uljenom bojom namazana vrata, sa kvakom od ute mjedi i staklenim, utom mjedi optoenim kolutom, koji je izgledao kao minijatura prozora na lai. Iza tog metalnog kotaia bio je poklopac sputen. "Ploica u drvenom okviru. " Ime i prezime njegove mame. Udovice. Njemu tako dobro poznato ime i prezime njegove mame. Tu stanuje ta gospoa, koja hoda u crnini, udovica, njegova mama, trafikantica iz Fratarske ulice, a njen sin, sedmogimnazijalac, vratio se iz bordela, a sve je tek na poetku. "Kako je pozvonio i kada? " "Dugo nije bilo nikoga; sve je bilo tiho kao izumrlo. " Pozvonio je opet. (Baterije elektrinog zvonca kod njih nisu nikada bile naroito pune i zvuk zvona bio je sasvim slab.) To mu je neobino prijalo. Spava. Dugo spava. I bolje je, da se sve dogodi to kasnije. Onda poslije duge zvonjave otvorila su se vrata od sobe i ule su se papue na drvenim daskama. To je bila ona. Otvorio se poklopac na mjedenom kotaiu i on je osjetio njen hladan, neumoljiv pogled. Javio se njen strog i surov glas. Zapitala ga je to eli? I to u pluralu: "to elite?" "Pa ja sam, otvori mi!" Isti taj strogi i surov glas opet se je javio iza zakljuanih vrata, da ga taj glas ne pozna i neka se vrati tamo, odakle je doao. Tamo i spada. I opet u pluralu: "Tamo i spadate."

10/255

Njemu je bilo kao da e se onesvijestiti, no za svega tog mutnog razgovaranja kroz rupicu dogleda usred drvene daske, na ovaj tajanstveni okovani koluti, on je osjeao, da se tu radi o nekakvim vanim neprekoraivostima. O demarkaciji. I kada se spustio poklopac i kada se opet ulo smucanje pustenih papua po drvenim daskama, i to, kako su se iznutra, u stanu, zatvorila vrata od sobe, Filipu je bilo jasno, da su ostala jedna vrata zakljuana pred njim konano i nepovratno. Tako se je okrenuo, spustio niz stube i tako je ostao na ulici dvadeset i tri godine potpuno sam. A sada se vratio u taj zabitni provincijalni zakutak, i jutro je proljetno, i on se naao u prvome spratu te strane, vlane kue, te ne bi bilo zgodno da netko primijeti tog nepoznatog prolaznika, kako se u sivom svitanju vue po tuim, praznim kuama. Tako isto na prstima, korak po korak, oprezno, sustegnutog daha, kao to se je uvukao, Filip se je prokrijumario opet natrag na ulicu, gdje je pod gustim kronjama kestenova jo bilo sasvim tamno, zelenkasto i mrano.

11/255

PTICE, vode i livade, sve je to bilo lagano jutarnje, proljetno gibanje slika, kao san trepetljivo micanje sjena i osvjetljenja, a ipak Filip nikako nije mogao progutati svoje potitenosti, to ga je stegla u grlu kao neshvatljivo klupko alosti. Brzovlak stigao je na kaptolski kolodvor neto poslije tri, a sada je ve oko grada stao da raste proziran sjaj modrog, svjeeg, travanjskog jutra, punog svjetlosti nad njivama i nad oranicama. Svileni vjetar jutarnji, teki, bijeli, trudni travanjski oblaci, mirisi na poljima i boje u daljinama, sve je raslo kao tiha instrumentacija modrog jutarnjeg buenja. Iz daljine, iz otvorenog terena, preko oranica razlijegala se bronana jutarnja zvonjava, a nad zelenkastom bakrenom jabukom kaptolske fratarske crkve gomilahu se teki, bijeli oblaci, te se vrapci pod kronjama platana uznemirie glasno, kao pred ranu jutarnju kiu. Da, tu je leao pred Filipom u miru jutarnjem Kaptol, sjedite gornjopanonskog i ilirskog biskupa, slavna protuturska tvrava esnaestoga vijeka, na rubu posavskoga blata i movara, grad Filipova djetinjstva i prve mladosti, gdje ga nije bilo toliko godina, a gdje mu se jutros priinilo sve tako poznatim, a opet toliko stranim, kao

12/255

da je negdje davno ve umro i kao da kroz koprene nejasne neshvatljivosti prozire zaboravljene obrise mrtvih stvari i dogaaja. Preko etalita, gdje su pod platanama cvali krugovi crvenih i utih tulipana, vukla su se niz drvored polagano mesarska kola, pretovarena krvavim goveim butovima; jedna se plavkasta telea noga zaplitala meu bice, te je tako izgledalo kao da e tu plavkastu teleu nogu toak prelomiti u zglobu. Fasciniran tom plavkastom, oguljenom teleom nogom, zaputio se je Filip za mesarskim kolima preko mosta, pa uz mahovinom obrasle sive fratarske plotove naao se u Fratarskoj ulici. Na dnu dudovog drvoreda, pod strmim krovom jedne duge prizemnice, odmah kraj prvog prozora uz smei plot, stajala su visoka, zelenkasta, drvena vrata, zatvorena, zakljuana lokotom i gvozdenom motkom, sa limenom tablom i natpisom: kraljevska mala prodaja duhana. Tu je davno, prije trideset godina stajala trafika njegove majke, gospoe Regine, a tu stoji jo i danas trafika kao u vrijeme njegova djetinjstva, kada su vode kapale po zaralim ljebovima i uli se dralovi kako plau u tamnim noima visoko nad gradom. Tu jo uvijek stoji stuba od trule cigle, a prag su izglodali takori. I roleta je na oknu isto tako poderana kao i prije trideset godina, a tamo, iza rolete, ona vlana, pljesniva, mrana soba s trulim podom, gdje se on toliko nakleao iza eljezne pei u kutu. Klei Filip u polumraku i potpuno je sam u sobi, samo se izvana uju koraci prolaznika od duda do plota, od plota do zida, uza zid pokraj prvog prozora i preko ljebastog kanala, u kome je gnjila zelenkastomasna voda puna slame i pahuljica od ivadi. Zagledao se Filip u taj kanal pod drvenim mostiem, pun slame, smea i pahuljica od ivadi, a jedna mala laica od novinskog papira, ta draga djeja pustolovna korablja, zapela je

13/255

o ciglu, sva mokra i namoena, pred potonuem. Sagnuo se Filip, da podigne svoju malu brodolomnu djeju laicu iz smrdljive lokve (nad kojom je toliko sati prosanjao o dalekim moreplovcima), ali mu se to ve u isti tren priinilo preglupim: tako je stao pred trafikantiin prozor i zagledavi se u one mrlje na musavom staklu ostao je nepomino, dugo. Tu odmah iza zida stajao je mamin eliptini politirani stol, a na stolu crvenkasti barunasti album s fotografijama. Crveni barunasti album, ta skupocjena, tajanstvena knjiga bila je okovana zlatnim plehom, a imala je na prednjim koricama herolda u vitekom oklopu s trubom: preko trube bio je prevjeen stijeg s dva raskriljena ogromna orla. Taj izblijedjeli barunasti album s vitokim trubaem, to je bila jedna od onih tajanstvenih svetinja, koju je bilo zabranjeno dirati. To se je svetogre kanjavalo dugotrajnim kleanjem iza pei, gdje je zaudaralo po takorima. A tu uz prozor, na drugoj strani te oguljene sive stijene visjela je neshvatljivo divna, ebanovinom uokvirena slika enskog akta, koji nije imao vie od trideset centimetara, a uljena ploha poela je ve pokazivati prve pjege gnjilea: zelenkastosivo osvjetljenje gologa tijela stalo je dobivati nadnaravnu boju prozirne pojave, koja je izgledala kao da nije stvorena ljudskom rukom. Njegova majka, ta najtajnovitija pojava njegova djetinjstva, trafikantica Regina, koju su svi zvali Regina, a ona se je zapravo zvala Kazimiera i bila je Poljakinja te nikada nije nauila dobro hrvatski, uvala je ljubomorno tu tajanstvenu, ebanovinom uokvirenu sliku nepoznate gole ene, kao relikviju, a Filip nije nikada otkrio, ni to prikazuje ta slika ni odakle je njegova majka tu sliku

14/255

donijela. Ta ga je slika muila godinama, i to nije bila jedina tajna, kojom je sebi razbijao svoju glavu, sjedei tu uz ovaj prljavi prozor, pod ovom razderanom roletom i sluajui vjetar kako urla na tavanu. Kraj ovog prozora razbolio se smrtno one jesenje noi, kada su prolazili gradom engleski konji u dugim povorkama za transvalsko ratite, a no je bila maglena, listopadska. ulo se, kako u pari toplog konjskog vonja tutnje kopita o daske drvenoga mosta na uglu Fratarske. Ti konji bijahu na putu za daleka, nepoznata, juna mora, na putu za ekvator, gdje blistaju tajanstvene zvijezde june polutke. Crne nakatranisane lae, to kripe po dalekim lukama, ekale su te konje, da ih progutaju i prebace nekamo neshvatljivo daleko, gdje plaze udavi i bodu otrovni komarci. Prolo je bezbrojno mnogo engleskih konja te noi, protutnjala je uma tih crnih, lomnih konjskih nonih stabljika, to se gibahu uznemireno, vie kao noge nekakvih udnih, potkovanih ptica nego kopitara. Te noi mati nije spavala kod kue itavu no. Odbila je ve davno pono na fratarskom tornju, a povorci engleskih konja nije bilo kraja: konji su prolazili neprekidno, jedni za drugima, repovi, glave, kopita, u beskrajnim tamnim gomilama repova, vratova i kopita. Masa grivastog mranog mesa i rzanja, od ega su poela zvoniti stakla na prozorima kao od grmljavine. Uznemiren tom neobinom grmljavinom, usplahiren od samoe i od bdjenja, Filip se dovukao do ovog prozora i podigao tu masnu, poderanu roletu samo toliko da mu je pogled dopro do konjskih trbuha: provirujui tako ispod rolete on se izgubio zastravljen onim neshvatljivo mranim micanjem tamnih konjskih bedara, gnjatova, zglobova, kopita, u boleivom treperenju od straha i od neobine, mutne, veli-anstvene emocije. Pritisnuvi tako nos i elo i glavu o

15/255

hladno staklo, Filip je gledao povorku konja kako putuje u Junu Afriku, a bila je duboka no i mati se nije vraala. Usnuo je spram jutra, kada su fratri ve zvonili na ranu jutarnju misu, a majke nije bilo. Prvi pogled, kada se probudio: mamina postelja bila je prazna. Trafikantica Regina dola je kui oko osam, pogladila ga po kosi i rekla mu neka obue svoje barunasto odijelo, jer da idu u grad. Majka ga je pomilovala i rekla mu je: Zygmusik! To je bio znak naroite milosti i blagonaklonosti, kad bi ona stavila svoju ruku na njegovu kosu, a pogotovo, ako ga je nazvala njegovim pravim imenom, a barunasto odijelo bilo je (ve samo po sebi) simbolom svetkovine i najneobinijih dogaaja. U svom tamnomodrom barunu, sa ipkastim okovratnikom, s manetama i jabotom, Filip je sam sebi izgledao neobino sveano i otmjeno (kao kakav viteki sredovjeni sokolar sa ipkama i barunastim baretom), a trafikantica Regina, potpuno hladna spram svoga djeteta, mnogo je polagala na dekorativnu stranu njegova izgleda. (Time se je izdvajala iz kruga svojih sustanara oko trafike i u tome bio je naglaen nekakav naroit prkos iz socijalnog otpora, kao da ona ipak nije isto s ostalim siromasima u dvoritu i preko puta: trafikantiino dijete bilo je uvijek pomno oprano i najbiranije obueno i ba taj fantastian i lutkast potez ukusa njegove majke bio je poslije uzrokom tekih sudara u krugovima Filipovih drugova. Za trafikantiino dijete govorilo se po gradu da mu je otac biskup, a taj glas otrovao je Filipovo djetinjstvo neizljeivo i gorko.) Putovali su u grad dugo u hladnom i nezagrijanom vagonu, a u gradu ostavila je mati Filipa u jednoj kavani pod staklenim lukom izloga, kod mramornog stola; naruila je za njega okoladu i rekla kelneru neka pripazi na maloga, da e se ona skoro vratiti. Ve u kavani, Filip je bio u vru-

16/255

ici: sve okomite crte nestajale su pod njegovim pogledom u beskrajnim vertikalama, a vodoravni potezi kruili su oko njega vijugavo kao neprekidno i uznemireno talasanje linija. Mati se vratila tek poslije podne. Oi su joj bile mutne, umorne, nateene od suza, krvave. Obrve izlizane, lice upalo. Tu je Filip po prvi put ustanovio da mu je mati naprahana branom kao clown, a pod tom bijelom branjavom obrazinom da ima jedno drugo, alosno, sivo, izmueno lice. Mahao je nogama, jeo ve treu okoladu sa slatkim vrhnjem, a mati ga je u kavani ponovno pogladila i rekla mu tiho, kroz suze, da sada idu u posjete jednoj gospoi i da tamo mora biti vrlo utiv. "Ti si moj dobar, mali Zygmusik, zar ne?" On je dobar i malen i Zygmusik i to jo njen? O, kako je sve to bilo neobino i sveano! Tada je primijetio da je stavila na sebe svoj starinski zlatni nakit, i starinske okovane naunice, to ih je uvala u svilenoj, pojastuenoj kutiji, a Filip se nije sjeao, da bi ih bio ikada vidio na svojoj majci. U tekoj crnoj svili, sa starinskim nakitom, njegova mati izgledala je vrlo otmjeno. Lice joj je bilo potpuno beskrvno, bijelo kao da je mrtva. Bilo je sasvim mlano listopadsko poslijepodne. Idui s majkom on je u jednom parku na tratini ubrao tri tratinice i drei tako u ruci ta tri topla, uvela cvijetka, uao je za majkom u visoku, aavu, mranu kuu sa staklenim vratima. Stakla bila su na tim ulaznim vratima crvenozelenkasta, a vrata, na kojima je mati pozvonila, lakirana, blistava i neobino visoka. Uao je u sjeni svoje majke, osjeajui njenu konanu rukavicu u svojoj ruci, i to, kako kroz onaj konac mamine rukavice bije neka neobina toplina. Prolazei tako za majkom kroz mrane sobe i predsoblja, otirui se o sagove i ogledavajui se na razne stalke i neobine predmete, njemu je bilo jasno samo to, da tu ima mnogo soba i da je to sve neobino visoko: i vrata, i pei, i pokustvo, i

17/255

zavjese, i prozori! Debeli sagovi, odsjaj politura i porculanskog posua po staklenim ormarima, slike koje pokazuju zeeve i srne na srebrnim pladnjevima, teki, dlakavi, sukneni stolnjaci i naslonjai, sve ga je to neobino uznemirilo i on je upkao nervozno one tri tratinice svojim znojnim prstiima. Gospoa, koja ih je primila, imala je surovo, dlakavo lice i ogromnu, sasvim kao ugljen crnu frizuru: zlatne zube, zlatne narukvice, zlatan lorgnon, a prste krcate prstenjem i draguljima. Kada ga je dotakla svojom koatom rukom za podbradak, Filip je na svom usijanom obrazu osjetio neugodan i neobino hladan dodir zlata. Ta crnokosa gospoa dala mu je u srebro zamotanu ploicu okolade i poslala ga u drugu sobu, jer da ima neto da govori s mamom, a on e se dotle u drugoj sobi igrati s Faraonom. Faraon, to je bila ojka u krletci od ute mjedi, i kada je Filip stupio preko praga, Faraon mu se javio promuklim i hrapavim glasom: Bon jour, monsieur! Protrnuvi od tog ptijeg glasa, bez daha, nepomino, Filip se pripio uz jedan ogroman pojastueni starinski naslonja, osjeajui kako mu prsti polagano ulaze u staniol, kako se okolada topi u njegovoj ruci, kako ne zna to da pone sa svojim zguvanim cvjetiima (da ih baci), kako mama plae preko u sobi, tiho, sasvim tiho, ali plae, a ojka eprka po svojoj krletci, vrti vrtaljku, lupi ljenjake, brusi svoj kljun o blistave bice i sve je tako neugodno, zaguljivo, mrano, pretoplo, sve se lijepi kao rastopljena okolada, sve zaudara po gadnoj kretavoj sivoj ptici. Bon jour, monsieur!

Te noi zaurlao je vjetar s prvim snijegom. Lomio je granje, ruio buku u dimnjaku (te su se i takori na tavanu primirili od straha), drijebe je kod pekara preko

18/255

puta prebilo nogu, a Filip je itavu no bulaznio o engleskim konjima, o gavranu, koji govori francuski i o tome da je uo mamu gdje plae. Vidio je svoju mamu gdje je mrtva, u neobino sjajnom ogledalu kako sjedi kao u staklenom izlogu, a pred njom na stolnjaku stoji paketi banknota (crvenozelenkasti svei banknota svezan ljubiastom vrpcom, to je neobino jasno vidio pred sobom na dlakavom, suknenom stolnjaku), a gavran iz druge sobe vie francuski: Bon jour, monsieur! Vjetar u dimnjaku, tmina i mamin pla u tmini. Nikada se nije usudio da bilo to zapita tu utljivu enu, ali te noi, ve vie u zagrljaju smrti, on je zapitao majku sasvim prirodno, zato plae? Nije odgovorila nita. Tihi jecaji. Ustao je i poao do mamine postelje. Mama! to je tebi? Zato plae! Kako je stajao uz majinu postelju, bosonog, u svojoj dugoj spavaoj koulji, mislio je da e ga mati potjerati natrag, ali dogodilo se obratno: ona je uzela obje njegove ruke i stala ih cjelivati i tako (ni sam nije znao kako se to zapravo dogodilo), naao se u njenoj postelji, osjeajui samo to, kako je mamino tijelo hladno, a suze vrele kao rastopljeni vosak; tako je plakao s njom, a vani je urlao vjetar, ruio dimnjake i nosio mrtve ptice i uvelo lie. Te noi je pao u teku upalu plua i ostao tako izmeu ivota i smrti dugu jednu zimu, upropastivi svoje bronhije i lijevo pluno krilo za itav ivot. A sve je poelo kod ovog sivog, prljavog prozora one davne listopadske noi s engleskim konjima. "Drama jedne provincijalne trafikantice! Gavran koji govori francuski! Banknote na stolnjaku i ona antipatina stara baba sa crnom perikom! Kakva je to bila drama? Kakav je ono bio tajanstven posjet u onoj mranoj palai? Gdje je to sve danas i kamo se to sve rasplinulo kao magla?"
19/255

Stojei uz taj prljav prizeman prozor, sasvim uz staklo, tako da je uo kako negdje iza stijene u sobi kuca sat, Filip je osjetio kako se netko iza zavjese u sobi mie, i kada se iza poderane rolete pojavilo neije uto, pospano, bradato lice, Filip se trgnuo i sav zbunjen i uznemiren hitrim je koracima poao niz ulicu, do fratarske crkve. Crkva je bila prazna. Jedna je prosjakinja glasno uzdisala pred rtvenikom Blaene Djevice, barokne carske figure, s krunom na glavi i ezlom u ruci, u crvenkastom brokatnom platu, izvezenom zlatnim ljiljanima. U ogromnoj zgradi bilo je vlano, hladno, vonjalo je po mokrom pepelu i po gnjilim krpama. Iza glavnog oltara izgledalo je kao to izgleda iza kazalinih kulisa: stare prnje, krinje, daske, ljestve, pauina, petrolejke, flaa s terpentinom, klijeta. Sve jedna stara, ve odavno odigrana predstava, koja jo uvijek traje, a ne zna se zapravo zato. Zastave na rtvenicima, likovi svetaca, mramorni andeli, vlaan sumrak i daleki cvrkut ptica oko tornja. A vani oko crkve travom obrasli grobovi. Ogromne plohe bijelih baroknih zidova, isprane kiom i vjetrom, s lastavijim gnijezdima i tragom vrapjih, a uz poruenu i zimzelenom obraslu ogradu od crvene cigle stari grobovi kovaa i kovaica, potovanih cehovskih majstora i gospode opata i kanonika panonskog kaptola, sa zvunim naslovima i sredovjenim grbovima njihovih crkvenih asti. Pod ogromnom granitnom ploom u sjeni apside lei tu jedan grof Uexhuell-Cranensteeg, koji je dojahao ovamo na tursku granicu u ipkama Luja Petnaestog a onda umro u ovom panonskom blatu i ostavio za sobom na Kostanjevcu stodvadeset praznih soba, koje stoje tako iza njega ve dvjesta godina prazne i netaknute. Tu lei i opat Blaene Djevice kanonik Lovro, pod ve visokim empresom, prijatelj njegove majke Kazimiere, za koga je Filip jedno vri-

20/255

jeme sumnjao da bi mu mogao biti ocem, a tamo negdje uz glavnu stazu lijevo, sav obrastao travom, sa crnom ovalnom ploicom na tekom masivnom kriu, tu je grob njegova legitimna oca Filipa, sobara i linog kamerdinera Njegove Presvjetlosti Biskupa Silvestra, po kome se on sam iz vlastite inicijative prekrstio u Filipa, premda je bio krten na ime poljskog kralja Sigismunda, a i u koli su ga sve do gimnazije zvali Sigismund. Filipov otac umro je kada su Filipu bile dvije godine i on nije zapravo znao, sjea li se on svoga pokojnoga oca doista ili samo po fotografijama iz barunastog albuma. Otac Filipov bio je sluga biskupov, sobar, koji je navodno doao u biskupsku slubu na kaptolskom gradu na preporuku jednog madarskog grofa, a fotografija u maminom albumu prikazivala ga je u galoniranoj grofovskoj livreji kao "valet de chambre-a", u lakiranim polucipelama i bijelim konanim arapama, to su pod koljenom bile podvezane bogato ureenom zlatnom podvezicom. Obrijano, blijedo lice, s jakim strastvenim zarezima oko usana i zdravim zubalom, jedna je savreno bezlina pojava, s hladnokrvnim pasivnim pogledom roenoga sluge, taj Filipov tajanstveni otac stajao je nad njegovim djetinjstvom kao sjena, pred kojom je on godinama strepio. Taj mrtvac, koga se Filip sjea samo sa odra, kada je leao izmeu mauhica i papirnatih ipaka, poeo je da ivi u Filipovoj fantaziji kao sve tee i sve mranije pitanje. I eto ni danas, nakon etrdeset godina, Filip nema na to pitanje odgovora: da li je ta trula livreja pod tim hrastovim kriem doista njegov otac ili je to bio samo jedan potez njegove majke trafikantice, za koju se govorilo po gradu mnogo, ali koja nije nikada ni na jedno njegovo pitanje dala nikakav odgovor, po kome bi se moglo bilo to zakljuiti, to se ne bi pokrivalo sa stro-

21/255

gim zakonskim dokumentima. A po tim zakonskim dokumentima taj madarski grofovski sluga Filip uzeo je hotelsku sobaricu Kazimieru (koja je pred tim sluila po zapadnoevropskim velegradovima i govorila nekoliko evropskih jezika) i tu u biskupskoj slubi na kaptolskom gradu rodilo im se dijete u desetom mjesecu zakonitog braka, krteno u krstionici ove fratarske crkve na ime Sigismunda Kazimira.

22/255

Sunce se ve probilo kroz kronje lipa i dudova, kada se Filip vratio niz Fratarsku ulicu. Trafika je bila otvorena i on se naao pred pultom; ono neugodno bradato lice nalilo mu je njegovu ljivovicu mrko i sumnjiavo, promatrajui ispod oka tog blijedog stranca, koji se ve za rana jutra vue pod tuim prozorima. Popio je ljivovicu, i jo jednu, zapalio cigaretu i sjeo na visoku praznu bavu, upijajui u sebe itav taj slap starih i tako dobro poznatih mirisa. - Oni davni, isti, nepromijenjeni mirisi! itava ta mala prizemna soba obavijena je tananom horizontalom dima, to se povija oko predmeta i ormara i slamnatog stalka sa emljama, kao koprena: iz svega struji otar i osjetljivo vlaan vonj duhana, koji je tu natopio itav prostor svojim mirisnim prostrujivanjem. Miris cigara, miris starih vaserica, kiselkasti miris crnog kruha, ljivovice, petrolejke i prostog bagoa u ruiastim paketima na posljednjoj dasci stelae! I lovaka kobasa visi jo uvijek na onom istom avlu na vanjskoj dasci staklenog ormara, sa upertlima i lojanicama! Promatrajui te stare i tako intimno poznate stvari Filip je pomirisao svoje prste, nee li na njima osjetiti miris mokre djeje spuvice i uti kripu pisaljke, to se teko i nezgrapno mie po vlanoj plosi ploice. Tu, odmah uz pult pred staklenim or23/255

marom pokraj slamnatoga stalka za emlje bila je od zida do zida prevjeena crvenkasta zavjesa, to se pomicala preko limene tange na bakrenim kolutiima i tako dijelila sobu na dva dijela: na samu trafiku i na prostor odvojen zavjesom, gdje je Filip uio da pie svoja prva slova, a ogromna djeja sjena padala je preko zavjese i puzala preko stropa kao neman. Sada nije bilo nikakve zavjese, ali stari naslonja, nekada presvuen crnom koom, jo je uvijek stajao tamo prislonjen naslonom o stijenu, prebaen gnjilim smrdljivim gunjem kao stari konj. Ve mu je onda, prije trideset godina, provirivala utroba, ispunjena gurtama, perastim kolutima i upercima suhe, otre, bodljikavo morske trave, a danas je to samo gnjili kostur jednog naslonjaa, ispunjen krpama i pokriven gunjem. I onaj stari, olupljeni, politirani stol je jo tu! S ladicom tog starog oguljenog stola igrao se Filip punih sedam godina. Otvoriti ladicu tog crvljivog i pod politurom tako tajnovito ivog stola (punog nevidljivog micanja) bilo je strogo zabranjeno. Ali ta ladica bila je tako silna i tako se neobino teko otvarala, kao tajanstvena vrata, a u polutmini tog mranog prostora blistao je otar, goli nabrueni kuhinjski no, te promatrajui onu blistavu solingensku otricu Filip je imao osjeaj kao da je prestupio prag pauinaste, mrane, sredovjene oruarnice. Zapeo bi mu dah i ulo se srce kako mu bije u grlu od strave, da ga ne bi ula mama prijeko iz trafike, i da mu ne bi tako u jednu jedinu sekundu propao napor polaganog i neujnog pomicanja ladice to bi esto znalo da traje i vie od pola sata, s napetim dahom i uznemirenim, trepereim prstima. Sve je stajalo u tom vlanom grobu na svome mjestu, samo jedne stvari nije bilo: staroga paravana! Bio je to starinski, engleski peterokrilni paravan, s okvirima od crvenog mahagonija, ali mu je svila potpuno sagnjila,

24/255

pak je netko preko draperije prelijepio stare ocalne otiske i litografije iz ilustriranih listova: engleske kraljeve s Marija-Stuart okovratnicima, gole ropkinje, sokolare, konjanike, grofove, grofice, lovce, jelene i generale. Crnci i crnake luke: daleke plohe plitkog mora to se kotrlja preko ala pjenuavim zelenim talasima, a tu je jarbol, na jarbolu vijori zastava na vjetru, a Filip ima tropsku bijelu kacigu i hrabro gazi preko zelenog Konga s povorkom robova; prauma die i uju se majmuni kako viu po granama. Vani je zima. Dvostruka telefonska ica ispruila se preko ceste ispod starog, mahovinom obraslog krova na drugu stranu ulice, i puna je tekog, mokrog snijega to pada u lisnatim pahuljama jednolino i neprekidno. Jedna je ptica dodirnula lepetom svog toplop krila icu i mokar snijeg stresao se sa ice. Snijeg pada i to se vidi kroz nezavjeeni gornji dio staklenih vrata i itava trafika plovi okomito kao gondola zrakoplova, trafika sa svojim mranim mirisima, cigarama, zavjesama i starim naslonjaem die se okomito u vis i leti, a paravan pred divanom raste u nadstvarne dimenzije. Pred Ladysmithom grme topovi. Suklja oganj iz eljeznih drijela i mirie barut: jedna se esteroprena baterija napela iz sve snage da ispne teak top na postav; dlakava stegna konjska, krvare ranjene butine, uznemirene crne repine, raskrvavljene nozdrve, fijuk bieva i stravine maske konjanika u odsjaju zadimljene topovske grmljavine: opsada Ladysmitha, general De Wett sa svojom pratnjom na ogromnom crnom pastuhu promatrala opsadu Ladysmitha, a vani pada mokar snijeg, zvone negdje na dnu ulice saonice. Filip, omotan starim vunenim pledom, tako da mu rese padaju preko koljena kao pravome putniku, putuje na svojoj stolici i gleda one grofovske konjunike, sokolare, kneginje i kraljeve, gleda sablasti u oklopima kako gasnu u polutmini sutonjoj. Od vremena na vrijeme zvonce

25/255

na vratima trafike; otresanje snijega sa izama kakvog foringaa, koji kupuje vasericu i pije svoj frakli drodenke, ili je netko skoio po jednu virdiniju za gospodina doktora; miris duhana, rakije, a iznad glave malog, baroknog crnca s bijelim turbanom potitrava modrikasti plamiac za cigare, ako ba tko od poglavite gospode eli da odmah pripali cigaru, kao stalna konta gospe Regine, trafikantice na uglu Fratarske ulice. Te slike sa sivog starinskog paravana, to su zapravo bile jedine prave slike, to ih je ikada doivio u svom ivotu. Slikajui poslije i sam i piui mnogo o slikarstvu, Filip je mnogo toga napisao i proitao o problemima slikarske tehnike, ali ipak, on je uvijek nejasno, duboko negdje u nepoznatome sebi osjeao, kako bi slike, kada bi doista bile prave, ive slike, trebale da govore bar tako glasno kao to su njemu govorile one sive, poderane krpe u ovim sumracima, tu, u ovoj smrdljivoj sobi. Ni na jednoj slici nikada vie nije umro nitko tako tragino kao Przemyslaw, kralj poljski s lavljim grbom na grudima od oklopa, tu u ovoj trafici, u ukastom i aavom osvjetljenju petrolejske svjetiljke. Tigarske kretnje u poskoku, udna ljepota bronanih, crnakih lea ronilaca bisera, nakostrijeena lavlja griva, burske baterije pred Ladysmithom, marali, konji, divne mlade ene, itav taj uzbueni san kljuao je tu na ovom panskom zidu kao zelenkasti otrov u arobnjakovoj retorti, i s tim gledanjem spram unutra, s tim neprekidnim snatrenjem u sebi i o sebi, tu je poela njegova tako kobna izolacija od svake stvarnosti. Tu se je odbio od ivotne neposrednosti jo davno, odmah na poetku, i trideset godina goni se za tom ivotnom neposrednou, a jo je nije stigao.

26/255

Stala su kola pred trafikom. Uao je koija po frakli rakije, i taj hrapavi glas, teak bat koijaevih izama, to je trglo Filipa i on se uznemirio, kao da ga je netko probudio. Vani je blistalo vedro travanjsko jutro, lajali su psi i uo se kokot preko ulice kako kukurie veselo i izazovno. Platio je svoju ljivovicu i zaputio se spram etalita pod bedemom stare tvrave, osjeajui toplinu sunca i vonj vlanog dima u nosnicama.

27/255

Kavana pod platanama na etalitu bila je ve otvorena. Bila je te noi nekakva dobrotvorna zabava i sve je vonjalo po prolivenom vinu i ukiseljenom jelu, a jedna je grbava starica dizala oblak praine skupljajui zlovoljno i gunajui zguvani staniol, rastrgane serpentine, kosti i ostatke jela i ikova. Filip je naruio au mlijeka. Kidajui vrkom prstiju ve treu kiflu, vaui tako to vlano, razmoeno, bljutavoslatko tijesto bez okusa i bez volje, potpuno rastresen i odsutan, on je zurio u platane pred prozorima kavanskim, u nasade s tulipanima i u prazna mesarska kola, to su se krvava vraala uz fratarske plotove. Promatrajui tako sivo i namrekano lice grbave smetlarice, njene okorjele obraze, tvrde kao od slonove koe, njene groteskne kretnje, njenu tunu pojavu, Filip se gubio u detaljima, te nikako nije mogao da tim detaljima oko sebe udahne neki dublji smisao. Sve sami detalji oko njega: razmoena kifla, cvrkut vrabaca, stara vjetica to die prainu, rano jutro i umor u lancima prstiju, u tjemenu, u rukama, u mislima, u svemu. Sve sami detalji i neki neizrecivo teak, neshvatljiv umor. Ve dulje vremena primjeivao je Filip, kako se sve stvari i dojmovi pod njegovim pogledom

28/255

raspadaju u detalje; samo za najrastvorenijih ratnih dana, kada je sve bilo u raspadanju i kada se nije nita drugo osjealo nego prenagomilavanje tvari u slijepim koliinama, i to, kako ovjek sam po sebi i nije nita drugo nego neka neznatna i sitna koliina, samo za onih najmranijih i najosamljenijih dana dogaalo se Filipu da se nije snalazio u zbivanju, gubei pregled nad svojim vlastitim trajanjem. A u posljednje vrijeme nemiri su u Filipu sve vie rasli i to uznemirivanje postajalo je sve nesnosnije. Boje, na primjer, to ivo vrelo njegovih najtoplijih emocija, poele su u njegovu oku sivjeti: dok bi se boje prije javljale Filipu snano kao mlazovi vodopada, ili kao udari pojedinih glazbala, sada, u posljednje vrijeme, ta je ivotna snaga pojedinih boja polagano venula i njemu je izgledalo kao da boje ne oivljavaju predmete ni stvari, kao da to nisu koprene kojima su omotane ivotne pojave, nego samo obrisi pojedinih oblika, obojadisani vrlo blijedo, pravilno, kao obrisi crtea ispunjeni vodenim bojama po djejim crtankama, bez odnosa, bez pastozne instrumentacije, bez zanosa. Prazno. Dok su mu se prije toga boje javljale kao simboli stanja i rasvjeta, sada se sve to obojadisano doivljavanje pretvaralo u nemirno i neshvatljivo kretanje obojadisanih ploha po ulicama, po sivim i aavim gradovima; kobalt ploa tramvajskih kola u vodoravnom kretanju, tamnouta platnena mrlja bluze prometnog redara, svijetlozelena koulja jednog prolaznika i sasvim blijedi akvamarin tihog oceana na ogromnoj zemljopisnoj karti u izlogu jedne knjiare. Kobalt, tamnouto, svijetlozeleno, blijedi akvamarin kao packe, kao mrlje, kao obojadisane injenice, a iza toga nita. Kobalt, tamnouto, svijetlozeleno, u odnosu spram blatnosivog obrua pneumatika na toku automo-

29/255

bilskom u hitroj vrtnji, spram svijetloruiaste bois de rose krpe na tijelu jedne mlade djevojke ili tamnozelene zavjese kao draperije jednog izloga, prenatrpanog politiranim pokustvom, samo ti odnosi tih boja u neshvatljivom micanju, bez djelovanja, mrtvo, glupo, nevjerojatno prazno, bez doivljaja, bez emotivne podloge: nitavno, isprazno. Teku ljudi po ulicama, miu se lica u povorkama, lica naprahana, blijeda, clownska, sa zarezima gorueg karmina oko usana, kratkovidne maske ena u crnini, lica grbavaca, donje eljusti, votani dugi prsti sa crnim modrikastim noktima, sve prilino runo. Gadna lica, zvjerske njuke, igosane bludom i porocima, zlobom i brigama, lica smolava i ugrijana, glave mrkvaste, gubice crnake, zubala tvrda, otra, mesoderska, a sve je sivo kao fotografski negativ. Sjedi tako Filip iza gradskog prljavog kavanskog stakla u izlogu, gleda micanje gomila na ulici i sanja o svom posljednjem koloristikom doivljaju prije godinu i pol u junom jednom malenom baroknom gradu, kad je bila tiha, zlatna jesen, a njegovi ivci nisu jo bili u tako dekomponiranom stanju kao proljetos. Bila je sasvim mirna, uljena, blaga jesen, i ono smee drvo u kamenom dvoru samostana (sasvim tamnosmee kao izlizana brokatna tkanina), onaj mramorni vitez u oklopu na sivoj bronanoj ploi i one tri votanice pred jednom zlatnouokvirenom slikom i crvenom, sepijom olienom i kiom ispranom crkvom u tmini, to je bio poluzlatan bogomrak sutona, punog sjaja jedne blagoslovljene inspiracije! Dogorijevala je na mramornoj etvorini crkvenog poda jedna votanica i njeni posljednji proplamsaji gasnuli su u irokim polumranim krugovima u dubljini crkvenog prostora kao proplamsaji pogaene buktinje, i mijeali se s odsjajem zlata na propovjedaonicama i s

30/255

odjecima redovnikih sandala po mramoru praznog hrama u neobinu i intimnu grobnu harmoniju. Filipu je bilo kao da je uao u svijetlozelenkasti prostor jedne svjee, od ulja jo mokre slike, i u onoj praznoj crkvi on je osjetio potrebu da podigne od unutranjeg uzbuenja svoje obje ruke, uznemiren i ponesen bogatstvom nove palete, to se pred njim otvorila kao kakva dragocjena, okovana kutija. U onom egzaltiranom trenu, s uzdignutim rukama na mramornom crkvenom podu, izgledao je kao kakav tajanstveni delfijski kip, s dvije masivne, okomite, kao prikovane noge na crkvenom mramoru, s rukama u oblacima trepetljive inspiracije, koja je izgledala sasvim blizu pred njim na dohvat; samo da se namoe kistovi i otpone slikanje. U oekivanju te svoje nove slike, tog svog egzaltiranog polaska u nove prostore i okvire novih izraajnih mogunosti, itava ona jesen prola mu je sretno i blago kao na toplom enskom dlanu. Crne helebarde na tvornikim dimnjacima, bazaltni trijemovi s mramornim tramovima i izgledom na zelena tiha ogledala alpskih voda, vlane ume s jesenjim mirisima i zamagljenim gorskim masivima ledenjaka, sve je to izgledalo ve kao "s onu stranu realizacije"! Topli titraji posljednjih zrelih jesenjih podneva nad starim krovovima gradskim, mramorni stolovi po tihim gorskim krmama, zaboravljene davne ranjave alosti jalovih umora, sve je to izgledalo tako blistavo, tako zrelo, tako konano svladano, da se je Filip osjeao mnogo blie maglama, ribama, bregovima i crvenim jabukama po vonjacima, nego bilo emu ljudskom u sebi i oko sebe. Od onda je prolo ve mnogo vremena, a on nije naslikao nita; poslije ona dva-tri sretna jesenja dana, on nije

31/255

dugo ve doivio nita to bi bilo vrijedno da se uope doivi: vue se po kavanama, ivi meu ovim dvonocima, koji nose kiobrane i uvijek kada govore, govore o neem stvarnom (o kruhu ili mesu), miu eljustima i zubalima od kauuka, a sve je jalovo i nema nikakvog vieg razloga za opstanak. Sjedi tako Filip u kavani i gleda ljude kako prolaze ulicom i misli o tom, kako je to micanje ulicama zapravo udno i zagonetno. - Prolaze ljudi i nose u svojim mranim crijevima skuhane kokoje glave, alosne ptije oi, kravlje butove, konjska stegna, a sino jo te su ivotinje veselo mahale repom i kokoi kvocale u predveerje svoje smrti po kokoinjcima, a sada se sve svrilo u ljudskim crijevima, i to se micanje i deranje u jednu rije zove: ivot po zapadnim evropskim gradovima u sutonu jedne stare civilizacije. Ruke. Kako samo izgledaju te mase ljudskih ruku to se miu po gradskim ulicama? Te ljudske ruke kolju, putaju krv drugim ivotinjama, stvaraju strojeve, bodu iglama, dre usijane pegle, svjetiljke, zastave, britve, instrumente, ljudi ih pronose ulicama i ne znaju to bi s njima? Skidaju suknene eire, mau palicama, nose u rukama predmete, cigarete, knjige, jedna ruka dri drugu ruku u magnetizmu tjelesnog dodira, tople su ruke ljudske, znoje se, krastave su, ranjene, okupane, nafarbane, njiu se u mrtvim njihajima, prate kretnju ljudskog gibanja kao mesnati uresi u jednolinim amplitudama, i tako se miu ljudske ruke po ulicama zajedno s ljudima, po tom dugotrajnom i jalovom ljudskom putu, koji tee i koji navire izmeu zidova gradskih kao voda. A ljudi vuku sobom svoje ruke, svoje dugove, svoje gnjile zube i brige, i ene, i djecu, i umorne noge, i nezdravo, alosno tijelo, i tako se miu u bokovima i u zglobovima, otvaraju usta, govore, viu, a gdjegdje javlja se na usnama ljudski smijeh. Jo uvijek ima mnogo krvolone praume u obrazima ljudskim i taj protuprirodan smijeh to se tu i tamo javlja meu ljudima, taj smijeh
32/255

zvoni kao srebrno zvonce nad tminama, ali u glavnom lica su ljudska umorna i nepomina: vie drvena nego mesnata. udni su ti obrazi ljudski, ukoeni, tvrdi, kao dlijetom tesani, a lanci i tkanine i krzna, sve to visi na ljudima kao suvian ukras i plete se zajedno sa suknjama, sa grivom i dlakama, stakalcima i oima u udnom neraspletivom kolopletu i zapletu; kratkovidno, umorno, zlobno i dosadno uglavnom. Lijeno i sivo zapravo, kao to je dosadno ovo aavo pastelno sivo nebo nad krovovima i prljava olovnosiva boja na tintaskim odrazima stakala po zatvorenim prozorima. Promatra tako Filip iz kavane ljudsko kretanje na ulici i misli o tome, kako bi zapravo sve to gibanje trebalo zaustaviti na jednom platnu i naslikati. I kopita na asfaltu, i krip teretnih osovina pod teinom tokova, i grmljavinu metala na granitu i injama, kako bi sve to stvarno i istinito trebalo nekako zaustaviti u gibanju, fiksirati u nekoj vioj objektivaciji, a istodobno osjea kako je nemoan spram svih tih koliina i kako se pasivno gubi pod njima kao pregaen i nemoan detalj. Jer: kako bi bilo mogue da se svi ti razliveni mirisi pilovine, benzina, ulja, praha, dima, bagoa, glicerina i pneumatika naslikaju u onom amoru i kaljanju, u onim trenutanim neshvatljivim polutiinama, gdje se ne uje ni zvuk gumene trube ni zvono tramvajskog gonga i kao da je itav grad stao i zaustavio se pod potplatom jednog paralitika, koji vue svoju mrtvu cipelu po asfaltu i ne uje se u taj tren drugo nita nego samo to, kako taj paralitik vue svoju poderanu cipelu po ploniku. Pretjerano jaka akustina razdraenost smetala je Filipa u posljednje vrijeme; on se ve dugo borio s tim pitanjem, kako da izlui itave komplekse zvunih dojmova iz svojih slikarskih zamisli. Ti akustini motivi sve su ga jae smetali u njegovim koncepcijama i

33/255

njemu je izgledalo, da bi mogao ponovno da slika samo da je gluh! Preko njegove slike, koju bi od vremena na vrijeme ugledao, prelio bi se obino koji akustini efekt i u taj tren u njegovoj glavi nestalo je slikarskog spoja; njega bi taj novi zvuk zanio u nove asocijacije i on se gubio u jalovom kruenju nad slikama kao ptica grabilica, kad joj se sakrio plijen i nestao iz vidokruga. Kao fijuk vjetra, tako bi znao Filipa zanijeti po koji neoekivani zvuk, i on se rasplinuo u lebdjenju po prostorima, to su nestajali u jalovoj mranoj praznini. Sjedjeti tako nepomino ve godinama po kavanskim izlozima, gristi svoj nokat na lijevom kaiprstu i razbijati sebi glavu nad osnovnim pitanjem: treba li uope slikati, a ako bezuvjetno treba, onda kako? Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvino. emu bi ovim ljudima bile potrebne slike? Jo zveckaju ostruge, a i cvjetii od papira se vide po zapucima enskih kaputa, a sise se enske miu pod bijelim platnom kao votane kugle, glasovi su tihi, obrazi prolaze i govore, a on prislukuje razgovorima ulinim ve godinama i jo nikada ni jednog prolaznika nije uo gdje bi govorio o slikarstvu. Bijedu svoju nose sa sobom ta ljudoderska, gruba i ilava lica, a slikarstvo im nije nikakvo pitanje, nego njihova bijeda. Miu se ljudi kao votane lutke, grebu se po zatiljku, vau duhan, a za njima se sve dimi od cigara, od tijela i od alosti. Svako pojedino lice vue sa sobom ogromne krugove svoga postojanja i svoju toplu utrobu i strane tople utrobe, iz kojih je promiljelo kao gusjenica, i sada se vue i prti sa svojim otrovnim alcem i grize, i bode, i jede, i prodire, i deru ga, i zapregli su ga i biju ga bialom o glavu, i sve se mie u krugovima otpora i gladi i strave, a u svemu tome je slikarstvo u glavnom nepoznata i suvina stvar! U svakom ljudskom oku ima tuge, s kakvom dogaaje promatraju ivotinje iz kaveza; kretnje su ljudske
34/255

hijenske i ranjave, jer je sve reetkama okovano i sve je u kavezu zakljuano, a u kavezima je slikarstvo potpuno nepotrebno. Kako bi ovjek mogao da zaustavi ove ljudske bujice po ulicama i da im progovori o ivotu na slikarski nain? enske nose jantarne ogrlice i zmijske cipele i arene pete, a oi su im plave kao proljetne vode. enske sanjaju o krznu, o svilenim arapama, a ne o slikama. Vuku se ljudi ulicama okovani lancima, promiu bice na tokovima, odjekuju kopita i ima neeg guterskog u licima, lutkastog, sivog, pijanog, i sve je umorno i mamurno i neispavano, a u tome kretanju netko je podignuo svoj tap sa srebrom okovanim drkom kao pukovnijski tambour i tako se kree kao da stupa pred limenom glazbom i kao da znade kamo je poao : kako bi to bilo mogue, da se naslika takav jedan glupi prolaznik, koji hoda ispred gomila, a ima polucilindar, a naroito je vano kod toga to, da izgleda kao pukovnijski tambour i da mu je jasno, kamo se to kree i on i ulica, i zajedno s njime svemirski ureaj, koji kuca tako pravilno kao sat izmeu niklastih ploica u depu, i kazala se odmiu pravilno i sve tee i sve promie kao sat navinut u depu jednog glupog prolaznika. Gubei se tako u nizovima nastranih i bizarnih zapaanja, Filip je i sam znao da se gubi u neslikarskom gledanju i da se sve to njegovo razmatranje polagano rasplinjuje u nitetnoj analizi detalja, ali taj proces raspadanja, to neprekidno zastranjivanje izviralo je iz njega sve bujnije i imperativnije. Netko nosi u ruci dinju, a netko pui lulu; jedna enska mirka oima kao vidra i sigurno e jo noas uloviti ribu u mutnim vodama, a jedan ovjek izgleda kao da je stupio iz tirolske slike: ima kratke hlaice od jelenje koe i harmoniku. Glodavci, termiti, sitniavi, uti, kancelistiki, kratkovidni mravi s okovratnicima od prljava kauuka, koji se meusobno unita-

35/255

vaju otrovnom kiselinom po smrdljivim i neprozraenim sobama, gdje plau plinske svjetiljke, trbuine nalivene pivom, svjetlucave biciklistike bice i frizura jedne gospoe kao stare egipatske mumije, sve to pospano i gladno reanje u pogledima, ta ruboga tijela, ta alost mesa, ta glupost prometala, sve se to micalo pred Filipom bezbojno, sivo, neshvatljivo i mrano. Sve tegobniji postajali su ti nemiri i sve ei! Javio bi se tako u njemu stari i zaboravljeni miris prljavog vujeg kaveza, sive i otrcane smrdljive menaerije, koju je vidio nekada davno u jednom provincijalnom panonskom predgrau. Padala je kia. Krotiteljica zvjeradi, u crvenoj galoniranoj husarskoj atili, gladila je debelu, pospanu zmijurinu pod crvenkastom, ispruganom, platnenom perinom, i ula se kia kako klizi po zelenkastom jedru menaerije, a negdje je pjevao jedan limeni lijeb. U krugovima slika to su znaile ivot njegovih posljednjih godina, u dimu popljuvanih krama i rakijom polivenih kavanskih stolova, nad praznim drvoredima i besmislenim jutarnjim zvonjavama dalekih zvona, nad tekim, probdjevenim noima javio se Filipu takav jedan zaboravljeni vuji miris prljave i alosne provincijalne menaerije kao alostan zvuk i kao kap otrova, i njegovo bi stanje postajalo jo alosnije i jo otrovanije. Pod dojmom tog odvratnog, ivotinjskog, vujeg mirisa, to je bio natopio polumraan prostor ispod mokrog zelenkastog jedra zaguljivim smradom nedogorjele acetilenke i mokre pilovine, on bi zastao, i kao da mu se preko polutke modana prelila otra glavobolja, on bi se uhvatio za glavu i ne bi mogao dalje. Iz takvih stanja mogao je da se spase samo alkoholom. Napiti se i zaboraviti. Sjedi on tako negdje u predgrau i pije ve drugi dan. Suton je u krmi i polumrak, a uz plinsku pe na divanu dremucka crni maak i prede. Krma je pod mostom, a ispod tamnog, kamenog luka mosta vidi se kroz staklo
36/255

prozorno, kako se na blagoj proljetnoj kii vue siromaan idovski sprovod: drvena urna na krovu pogrebne koije smijeno se mie nad crnom krinjom, a rabi ima potpuno crnu kovravu, biblijsku, asirsku bradu. Iznad te alosne povorke dugih, zguvanih salonroka i kiobrana potitrava na uznemirenom talasu vjetra pastelnoplava zastava jedne reklame za sterilizirano mlijeko: ono ogromno, nadnaravno dojene na tom pastelnoplavom platnu, sa nateenim i izbuljenim vodenim oima, ta modra zastava razapeta preko ulice sa crvenim kuama od cigle, rakijanice, izlozi staretinara, onaj ubogi idovski sprovod i zaboravljeni miris vuji (vonj nagnjilog, crnog mesa na limenom tanjuru na podu kaveza), sve te slike stoje pred Filipom kao neobino ivi detalji, bez ikakve jedinstvene unutarnje spojne snage, koja bi sve to mogla da spoji do nekog smisla i suvislosti. Ta snaga spajanja te rastvorenosti osjeala bi se na momente u alkoholu, a opasnost te neurastenije bila je upravo u tome, da su otrenjenja iz tih pijanih stanja postajala sve praznija i sve sivlja. ivot poeo se u Filipu topiti na sastavne dijelove: u njemu je neprekidno, rastvorno analitiki raspadanje svega poelo da raste sve nemirnije, to je u njemu rastao proces, koji se negdje otkinuo od svoje svrhe i sada se ve dulje vremena sve samo od sebe kree u smjeru rastvaranja. To kontemplativno unitavanje svega to mu dolazi pod ruku ili pred oko pretvara se polagano u ideju to je stala da ga progoni iz dana u dan sve intenzivnije: pod njegovom vlastitom predodbom o vlastitom, subjektivnom ivotu poeo je da nestaje svaki, pa i najmanji smisao. Njegov vlastiti ivot negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvarati u fantom, koji nema nikakva razloga da postoji, i to ve prilino dugo traje, a postaje sve tee i sve zamornije.

37/255

Filip je stanovao u jednoj peterokatnici, gdje je sve vonjalo po guoj masti, po plinskim svjetiljkama i po djejim tragovima, a lift je izgledao alosno, kao staklena koija drugorazrednog pogreba: crno lakirana krinja sa jastucima od tamnog izlizanog plia. Stajati kod prozora i zuriti u aave sumrake, to je bio Filipov ivot posljednje dvije-tri godine: gledati bolesnu djecu sa zamotanim vratovima, kako kopiraju nekakve uzorke na staklu prozorskom, itave dane. Kako su mrani ljudski stanovi, kako su smrdljivi brlozi ti ljudski stanovi, a djeca zamotana u flanelnim krpama kopiraju glupe crtee i dre ruke nad svojom glavom, neumorno, visoko, itave kine dane. Dimnjaci, krovovi, i gusta koprena ae nad tim mranim zidinama kao zavjesa, a svaka mrlja ae ostavlja za sobom trag kao stjenica. A dim se vue iznad krovova ukasto siv i prljav kao gladno seosko pseto, teak kao vrea cementa i zelen kao blatna voda. Kacige aavih dimnjaka na vjetru, gudala tramvajskih lira, mokre, tamnosive, slinave ulice, polumrak. Filip stoji kod prozora i razmilja o tome kako sve te koksove pei i hidranti i gazometri, tako glupo nagomilani na jednom mjestu, zapravo nemaju smisla: sve te industrijalne naprave prljave su kao zahodi i sve te gomile izmetina,

38/255

robe i sirovina trebalo bi odvojiti od ljudskih stanova! ume vodovodne cijevi, plau pipe i plinski kokoti, zvrndaju telefoni i bakrene ice na krovovima, udara se vratima, zvee glazbala, laju psi, a negdje u zidu pjeva jednolino jedna te ista kap, u pravilnim razmacima, kao otkucaj sata. Pjesme kapljica, odjeci koraka ljudskih u nerasvijetljenim hodnicima, daleki glasovi negdje u dubljini peterokatnice, plakanje crnake ploe na gramofonu i treperenje Filipovih ivaca u tom zvunom paklu to zuji oko njega infernalno, a on je prestao da shvaa zato se sve to zbiva i gdje lei zapravo razlog, to on nema snage da se otme svemu oko sebe i da otpone neto novo sa sobom i sa ivotom oko sebe. Lei pod njegovim nogama ogroman aav velegrad u oblaku ae i dima, u polusutonu februarskom, i to je ta toliko razvikana Evropa, ta zlatna blagoslovljena zemlja, s modrim toplim junim zatonima gdje cvatu narane, i s tim sjevernim stranim aavim tvravama gdje boluju djeca od angine, a po mokrim ulicama se vuku krofulozne djevojke. Kako su alosne sadrene Hygieje po pranjavim ljekarnikim izlozima! Kao lim djejih igraaka, tako su tanke i prozirne i besmislene sve ograde ljudskih ema, kojima se ljudi ograuju od ivotne istine i od istinite ivotne stvarnosti. To su zapravo sve ploice djejih igraaka, religija, boinih bedastoa, idila, koje unose kult iste lai, a iza svega proviruje roba: kupujte margarin, okoladu, narane, vaniliju, sukno, gumije! Ljudi su izmislili tapete, sagove, parkete, cijevi s ugrijanom vodom, staklena vrata, zlatne ribice, kaktuse i itave izloge knjiga po svojim stanovima, koje nitko ne ita. Ljudi su nagomilali pod svojim krovovima kitajsku majoliku, akvarele, damastne stolnjake, svilene arape, krzna i dragulje. Ljudi lakiraju svoje nokte kao perverzni istonjaci, kupaju se u mra-

39/255

mornim kupaonama, voze se u ugrijanim koijama, piju gorke eluane likere, ali pojma zapravo nemaju to je to ivotna stvarnost i kako bi trebalo ivjeti? Sve ee i sve intenzivnije javljala se u posljednje vrijeme u Filipu misao, kako bi bilo da se otkine od sve te ae i od tog smrada i da otputuje kui u Panoniju, gdje nije bio ve davno. Da proivi dolje kod majke na kostanjevekom vinogradu jednu jesen, bogatu, mirnu, vinorodnu! Mrana tintasta jugovina, blijeda mjeseina, mlana no s dalekim titrajem lui u dolini. Crne kronje hrastova na raskrima, uznemirene, zvjezdane niti iza maglenih mrlja, a gdje-gdje u dalekim vinogradima po koji osamljeni pucanj, to se onda dugo razlijeva jarugama i poljima i nestaje u jarku kod mlina kao daleka grmljavina. Tiina u polju. Gdje-gdje se uje po koji list kukuruza kako se maknuo, kao da je prola ena sa tirkanom podsuknjom preko staze i unula preko brvna. Teku vode kaljave, blatne, panonske i klokou pod mostovima, a raspeto tijelo visi pod topolom nijemo, plehnato, pod drvenim kroviem sa papirnatim cvijeem pod staklom u krinjici, kao u staklenom lijesu: tu je itavo poslijepodne plakao jedan slijepac s harmonikom, a sada je tiho i nema nikoga. Spava Panonija i nema ae, ni jurnjave, ni ivaca. Tu su noi tihe kao ugasla lula: bez svijetala, bez dima, bez ae. Samo se psi kreu nou uz plotove, s podvinutim repom, s uvijenom hrptenicom, sasvim na prednjim apama, na skok spremni, s blistavim oima, drugovi plotova i graba, u mrei mirisa i svjeih tragova: tu miris opanka, tamo trula kost, tamo plot a za plotom mlada patka u kokoinjcu. Tako se Filip dugo trzao u svom aavom snatrenju, kad je neku no osjetio da je dolo vrijeme da se krene. Iznad aavog oblaka nad zadimljenim kolodvorom stajala je rasvijetljena ploa jedne kolodvorske ure; ona crna kazala na tamno naranastoj, staklenoj, osvijetljenoj ploi probudila su u Filipu osjeaj vremena, on je osjetio kako vrijeme prolazi, i kako bi bilo dobro da se krene. Tako
40/255

je krenuo i tako sada sjedi tu u kaptolskoj kavani i kao dim njegove cigarete oko njega kolutaju pramenovi umornog snatrenja o prolaznosti ovjeka u prostoru i u vremenu, i o tome , kako je ivotna stvarnost neshvatljivo ogromna spram ovakve trepetljive pojave, koja se zove subjekt, i nekih sitnih, posve neznatnih, izvan subjekta nepostojeih detalja, koji sainjavaju spoznajne krugove ovakvog subjekta, koji i sam nije drugo nego detalj u nizu detalja, a sve je zapravo neko ogromno kretanje puno umora i alosti. "Gdje nam je dokaz, da nae "ja" traje, da smo "mi" jo uvijek trajno i neprekidno "mi", gdje nam je zapravo mjera? Da on kao subjekt nije otputovao definitivno iz ovih prljavih i zaostalih prilika, kada je prije jedanaest godina posljednji put sjedio u ovoj smrdljivoj kavani, ekajui na svoj vlak? Onda je imao kraj sebe na stolici pagom svezani zamotak u novinskom papiru: jednu koulju i jednu keficu za zube. A ta se koulja ve davno razderala i ona kefica za zube davno se ve otrcala, i njegovo meso (tjelesna graa uope) sve se to ve davno izmijenilo, i gdje zapravo moe da dokae i po emu da je on ostao onaj isti on, koji se tu prije jedanaest godina nervozno trzao oekujui onaj tren, kada e ostaviti sve to za sobom?" "Ime i prezime, stanje oko izvjesnog imena i prezimena, to su samo nekakve vanjske, najpovrnije oznake! Konvencionalne, plitke graanske mjere! Po emu bi on mogao uvjeriti "sebe" s nekom izvjesnom izvan svake sumnje pouzdanom garancijom, da to on doista mjeri "sebe"? Po licu? Pa to se lice potpuno izmijenilo! Po kretnjama? Te njegove kretnje danas, to su kretnje jednog sasvim drugog ovjeka! Po tjelesnom kontinuitetu? U njemu nema danas vie ni jednog atoma od onog tjelesnog stanja prije jedanaest godina." Nasuprot Filipa na zidu stajalo je ogromno, zlatnouokvireno kavansko ogledalo, a s lijeve i desne strane toga
41/255

zrcala na zlatnim konzolama dvije su empire-karijatide nosile na glavi dvije zlatne helenske posude sa zelenim paunovim perjem i paominim granama. U perspektivi zrcaonog musavog amalgama, u dubokom prostoru ispod srebrnastog daka stajala je u dubljini itava dvorana: s dva zelena paralelograma biljarskog sukna, s grbavom smetljaricom, to pomee proreetane tombole, zmije i korijandole, s gologlavim pekarskim naunikom, koji broji na mramornoj krunici stola kavansko pecivo na ruke pospane kelnerice. A tu, u prvome planu, odmah ispred sivog i mutnog stakla gleda u kavanu jedan ovjek, blijed, neispavan, umoran, prosjed, s dubokim podonjacima i goruom cigaretom na usni, uzrujan, ispijen, ustreperen, koji pije mlako mlijeko i razmilja o indentitetu svog vlastitog "ja". Taj ovjek sumnja u identitet svog vlastitog "ja". Taj ovjek sumnja u identitet svoje vlastite egzistencije, a jutros je doputovao, i tu u toj kavani nije ga bilo ve jedanaest godina. udno! Sjedi takav jedan neroeni "netko" u jednom ogledalu, naziva samoga sebe "sobom", nosi to svoje sasvim mutno i nejasno "ja" u sebi godinama, pui, a gadi mu se puenje, osjea kako mu je muno, kako ga stee srce, boli glava, kolutaju mu se oko pogleda udni zelenkasti krugovi i sve to tako nejasno i mutno krui, i sve je to tako pogodbeno, tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti subjekt i osjeati identitet svoga subjekta! Sasvim refleksivno primijetivi da taj blijedi i nepoznati ovjek pui i da mu je to sigurno ve pedeseta cigareta noas, Filip je posegnuo za zapaljenom cigaretom, to mu se prilijepila za usnu i bacio je taj smrd-

42/255

ljivi gorui papir u pepeonik, osjetivi tek sada da mu se nikotin cijedi u grlo kao smola i da mu je jezik zapeen od tog odvratnog smrdljivog taloga. Gucnuo je ponovno gutljaj mlijeka, izgubivi se u itavom talasu protumisli, to su se javljale u njemu protiv tog hipohondrinog nemira (kao protugibanje jednog dijela njegove linosti), on je udahnuo slap vjetrovitog talasa, to je kao svjei dah proljetnog jutra prostrujao kroz gusti oblak dima, prolivenog vina i parketnog ulja. Doista! Identitet jednog subjekta ne da se utvrditi ni po licu ni po grimasama, ni po nekim vanjskim pojavama. Njegovo lice, potezi te njegove fiziognomije, kretnje njegova tijela, to nisu vie kretnje ni potezi njegova tijela od prije jedanaest godina, ali kontinuitet njegova "ja" svejedno negdje postoji, duboko, sakriveno, nejasno, ali stvarno i intenzivno! To su oni vrapci na starom dvorinom orahu, onaj Karolinin "tepihklopfer", miris one smrdljive trafike u Fratarskoj ulici, ona trula kamerdinerska livreja na fratarskom groblju, ona gnjila i potopljena novinska ladica u kanalu pod prizemnim sivim prozorom, gdje je gledao engleske konje! Taj neshvatljivi identitet se tu mie pod njegovim engleskim suknom, ispod ove vanjske naprave, gdje se uje kako kuca njegov sat pod naborom njegova prsluka, pod ovim mesom, u ovim nemirnim, trepetljivim prstima (u kojima se osjea svaki kucaj srca, a na jastucima hladan dodir mramorne krunice kavanskog stola), pod ovim bujnim pletivom, u toj kopreni tih prozirnih odnosa, u toj neshvatljivoj tkanini toga stanja, pod njom negdje zamotan, tajnovito sakriven, kuca i bije taj njegov identitet i to nije fantom, nego meso, kavana, aa mlijeka, stvarnost jutra i povratka. Tkanina njegova ruha je oko mesa topla, i vodu osjea da je hladna na caklini zuba, i kaplje voda sa ae po njegovom dla-

43/255

nu, i to je ugodno. Ura kuca u prsluku i odvija se pero ure u mehanizmu sata, on pije celuloid srui mlako mlijeko, osjea svoju mekanu, parisku koulju... Tu se je doista mnogo izmijenilo u ovih posljednjih jedanaest godina iz temelja. Kada je on posljednji put sjedio u ovoj neugodnoj kavani, onda su prilike oko njega a i u njemu bile mnogo alosnije nego jutros. Onda se je ponovno i konano raskrstio s majkom, onda je putovao u nepoznato, gladan, pokrpan, mladenaki glupo neiskusan, ovjek, koji zapravo nije sam znao to hoe, a danas on vie nije onaj isti "ja", to je istina! Iz ogledala gleda u njega jedno drugo lice; spram onog poderanog, suiavog, propitog, ingeniozno samouvjerenog mladog pustolova to je danas jedan gospodin u engleskom suknu, prosjed, okupan, koji putuje u spavaem vagonu, a u kolodvorskoj garderobi eka na njega prtljaga u svinjskoj koi s prevlakom od jelenovine. Ali izmeu ona dva lica: onog pijanog suiavca s jednom kouljom i jednom keficom za zube i ovog gospodina koji nosi u svojoj lisnici rntgenoloku snimku svog lijevog plunog krila (snimljenu u jednom skupom junovajcarskom sanatoriju), postoji ipak jedan nevidljivi most: to su ove slike i ovi predmeti oko njega! Ovo zlatnouokvireno zrcalo sa dvije karijatide s paunovim perjem, ovaj blatan panonski zakutak, ovo alosno kaptolsko stanje s tulipanima i vjevericom u krletci usred rondeaua pod svjetiljkom; ova kavana, ovo alosno fratarsko zvono, to tu jalovo plae nad praznim tavanima i dimnjacima ve tako mnogo godina! On se jutos vratio u jednu svoju staru i nesavladanu sliku, u stare brige i nemire, i odatle ta alost u njemu i ta potitenost, kao da se probudio u svom vlastitom grobu. Pred kavanom, pod starim bedemom carske prinevske tvrave cvali su ve prvi kestenovi: crvene cigle tvravnih zidina to se rumene kroz intenzivno zelenu

44/255

tratinu glacisa, to su danas jo jedini svjedoci slave te stare tvrave, o kojoj su neko po Evropi pjesnici pisali heksametre, kao o jednom od osnovnih ugaonika zapadne kulture. Tu je gospodin gradonaelnik i starosta vatrogasaca zasadilo lijehe i mauhice oko glazbenog paviljona, a na kui opanara Bolteka napisano je ogromnim verzalima ispod raspona itavog krova: Humanic. Dvokatnica advokata doktora Siebenscheina sa nrnberkim erkerom na uglu jo je uvijek jedina dvokatnica na ovoj etalinoj strani, a ova blatna cesta vodi niz Fratarsku ulicu u Kravoder, pa u Bikovo, na Bikupec, pa preko Lisjaka, Jame i Turina u Kostanjevec, kamo putuje on lino, u selo Kostanjevec, da vidi svoju gospou majku, trafikanticu Reginu, koja ima tamo jednokatnicu i vinograd i klijet u vinogradu i zove ga svojim monotonim pismima ve nekoliko godina. Sada je konano krenuo, i sada sjedi tu pod tim stranim ogledalom i eka na foringaa, a sve je zapravo suvino, i umorno, i alosno. A najalosnije od svega je tamo usred rondeaua ispod platana ona mramorna ena, to se sagnula nad urnom kao kakva figura nadgrobnog spomenika, a zapravo to nije nikakav nadgrobni spomenik, nego lik Pobjede, koja polae palmu na piramidu "Velikoga Vremena 1914-1918". S postolja je netko nepoznat dlijetom sa betonske ploe sastrugao natpis "Veliko Vrijeme", te sada ta Pobjeda tuguje zaogrnuta velom bez patetinog natpisa. Kod otkria toga spomenika stajao je Filip ukoen u dvoredu poasne kompanije, stegnut remenjem i nabojnjaama, obuhvativi vrat kundaka s pet prstiju, kao da su mu se zalijepili za okovanu hrastovinu, a gospodin jedan u salonroku, s kiobranom, govorio je neto na motiv poznatog pounskog marijaterezijanskog citata i bubanj je zvuao muklo kao poderan.

45/255

Promatrajui tu sagnutu mramornu enu, jednu neobino slabu, diletantsku, kasnosecesionistiku radnju Filip se prenio u sasvim daleke komplekse. Poeo je misliti o tome, kako se suvinost svake prigodniarske umjetnosti, a naroito kiparstva, vidi osobito dobro po provincijalnim etalitima, gdje stoje postolja raznih, oborenih spomenika, podignutih u ast tom tako glasnom vremenu, a danas je skinuto s njih sve to je bilo oko njih prividno veliko, i tako su ostali jo samo mali i slabi kipovi (vie oprani mokrom kiparskom spuvom nego izvajani rukom), zapravo obina cehovska prevara i loa roba! Svi ti orlovi i natpisi, sve to gladno i nametljivo zveketanje broncom spomenika kao maem, i kipom kao ratnim uvodnikom, sve bi to trebalo gledati iz desetpetnaestgodinje retrospektive: kako malen razmak, a kako su se perspektive izmijenile. ovjek je stajao tu stegnut remenjem i olovom, a danas se vie ne sjea nieg i nikog oko tog spomenika! Samo toga, da je padala kia i da je bubanj zvuao kao poderan. Sve je pojela teka, gusta, siva, panonska magla.

46/255

Foringe nikakve nije bilo, kao to to obino biva u ovakvim zgodama. Jedan fijaker odvezao je gospodina geometra na komisiju, a kod drugoga naao je Filip u jednoj malenoj, svijetlozelenkastoj izbi, kod gorue pei, staru krezubu babicu i ta mu je, vaui emlju natopljenu kavom iz crvenkastog politrenog lonca, rekla, da se japica buju popoldan vrnuli, ali gda, da to ona rei nemre! Jo je bila jedna mogunost: da telegrafira u Kostanjevec po kola i da prespava u kaptolskom hotelu do te foringe kostanjeveke. Umoran, neispavan, uznemiren dugotrajnom dvodnevnom vonjom, u strahu pred odvratnom, stjeniavom hotelskom sobom, u tekoj potitenosti, samo da se to prije krene iz ovog svrajeg zakutka, Filip se vukao sivim grbavim uliicama oko etalita, gledajui zatvorene tagljeve, gnojnice, plastove sijena i kukuruzne klipove po kukurunjacima, osjeajui se izgubljen u ovoj glasnoj jutarnjoj idili i nemoan da stvori bilo kakvu odluku. Od preko puta odjekivao je glas nakovnja: u dvoritu kovaevu potkivali su debelu podravsku kobilu, situ, prederanu, jogunastu, s modrim pantljikama u grivi. Cvrale su potkove, mirisalo je po ugljenu i spaljenim papcima. Tu je stajao nekakav uti fijaker: to bi mogla biti prilika! To je bio bikupeki foringa, Joa Podravec,
47/255

koji je sino iz bikupekog farofa dovezao gazdaricu veleasnoga na beki brzovlak, a jutros se vraa s vreom cementa natrag u Bikupec. Pokazalo se nakon duljeg pregovaranja, da je Joa Podravec spreman da poveze gospodina do Bikupca, pak ako, reemo, gospodin hoe, on moe da se krene s Joinom prilikom do Bikupca, a i do Kostanjevca "ako mu je, reemo, kak bi rekli z voljom", kamo poprenim putem preko turinske livade i nije tako daleko: bumo rekli dve ure od prilike. Tako su konano sklopili pogodbu, potkovali micu, krenuli se do Lwingera po vreu cementa i po plehnati kaf, ukrcali su Filipove kofere na kolodvoru, i tako iznad vree cementa i svojih ogromnih kofera, na visokom federzicu fijakera Joe Podravekog konano su krenuli niz Fratarsku, pa preko Ilirske na Krajiku spram malte, kod pruge, ve sasvim na kraju grada. Tu je tekao uz iroku cestu drvored starih jablanova, a na onoj niskoj bidermajerskoj prizemnici kod malte svih est prozora u fronti bilo je pomno zatvoreno tekim gvozdenim ploama. "Frajle!" Joa Podravec okrenuo se na zicu spram gospodina i namignuvi mu lukavo, on je sa svojom lulom prezirno odmahnuo spram te zakljuane i gvozdenim ploama obijene prizemnice "gde frajle jo sigurno spavaju!" Kakva sablasna rije: frajle! A ipak! Koliko je dubokih tajna pokopano u toj tako vulgarnoj rijei, koju panonski foringai izgovaraju skupljajui kod toga pljuvaku pod jezikom od gaenja i moralnoga prezira! Tajne jednog davnog i alosnog djetinjstva, kada je ta rije kruila nad djejim brigama kao tajanstveni zrakoplov, koga je netko jedamput vidio, a nitko nije imao pojma gdje bi se bio mogao

48/255

zapravo spustiti! Tu negdje iza ivice stoji onaj ipkov grm, gdje je veterinarov Aurel vidio jedno poslije podne jednu frajlu kako lei gola pod crvenim suncobranom. Istraili su poslije toga dogaaja drugovi itavo polje sve do potoka, po ivicama i po grabama, a nitko nije naao ni traga toj frajlinoj pustolovini. Jednu su svijetlomodru, sasvim izblijedjelu vrpcu nali, kako je zapela na glogu, i jednu limenu "harnadlu", ali da li su ti predmeti bili ba od one pustolovke, to se sunala pod ipkom, to se nije moglo utvrditi! Kao psi s podvinutim repom, tako su gimnazijalci obilazili tu sivu i neugodnu kuu, gdje nije nikada bilo nikog, sve zatvoreno i zakljuano, a ipak se govorilo, da frajle piju kavu pod orahom u sjenci. U estom razredu, nakon jednogodinje bjesomune borbe, Filip je jednog podneva riskirao itavu svoju moralnu egzistenciju i zaputio se k frajlama. Bilo je srpanjsko podne. Race po mlakama u dudovoj sjeni, slak s modrim zvoniima na koncima uz strehe klonuo je od okomita sunca, po svim su kuama bile putene zavjese. Zamisao je bila smiona, ali logina. Upravo u podne, to je najzgodniji momenat, kada nee nikome pasti na pamet da je on krenuo frajlama! Grad je leao potpuno prazan, a Filipu je bilo hladno kao da hoda po mranoj pivnici. Ogromno plavo nebo, plotovi, mak cvate po vrtovima, jablanovi, lipe pred crkvom, jedan je pas pretrao preko ulice i preskoivi lijeno plot nestao u perunu i paradajzu, a Filip se mie, drven, kao u narkozi, obamro iznutra, hladan, ali noen nekom okrutnom i stranom smrtonosnom snagom, te bi sada na mjestu umro, ali ne bi mogao da se zaustavi! Nigdje nema nikog, samo on jedan jedini ide preko biskupskog trga: on ima neugodan osjeaj, da je izvrgnut i igosan, da je proziran i da svi znadu kamo se je zaputio, te iza svake sputene rolete viri sada po jedno poznato oko i

49/255

gleda trafikantiinog sina, kako se zaputio u kupleraj, kamo konano i spada "jer ni sam se nije rodio ni u em boljem"! Preko plonika pred biskupskom crkvom pretrala mu je preko puta bijela maka, a kroz otvorena vrata slastiarnice na uglu ulo se, kako netko tue lag u kotliu. Noen svojim nemirom, fiksidejom svog stravinog nemira, kao mjesear, s votanim rukama i hladnoznojavim lancima, Filip se gibao u bunilu, poluslijep, drui, klecavim koljenima niz Krajiku, u smjeru ove sive, grozne kue kod malte, sa est prozora u fronti, zakljuanih tekim ocalnim ploama, zaralim od vjetra i kie. Zaokrenuo je preko dvorita poploenog ciglom, gdje je vonjalo na kokoi i golubove i sve je izgledalo idilino u sjeni ogromnog oraha, a sve je bilo potpuno prazno, kao izumrlo. Kuna vrata, bijela, staklena, prijazno rastvorena, zlatno ogledalo u predsoblju sa crvenim, suknenim zavjesama, a na mramornoj ploi ispred ogledala porculanska crnica, koja nosi na glavi zlatan vr, a u vru papirnate rue od svilena krepa. Tiina. Jedan je kuni doskakutao iz polutamnog hodnika, pomirisao trag Filipov i opet nestao u tmini. Od onog tajanstvenog micanja tog tamnog krznenog klupka, Filipu je poelo da bije srce u grlu, mislio je da je je, a onda je i kunia nestalo i sve je opet bilo mirno i mrtvo. Nepomino. Iza jednih vrata ulo se glasno micanje lonaca i tave, i kao da je netko zalupio vratacima od parherda. Filip je pristupio i pokucao (a ve mu je dola misao da se vrati natrag na ulicu), kad je jedna stara baba s modrom pregaom i naoarima na elu otvorila kuhinjska vrata i mijeajui u ruci u crnom gvozdenom loncu kukuruzno brano zapitala ga ispod oka, vrlo suzdrljivo i hladno, to eli? Koga trai?

50/255

Odloila je zatim lonac na stol, obrisala ruke i smucajui se u pustenim papuama kroz polutminu hodnika nestala za jednom zavjesom. Od kuhinje vrata ostala su otvorena: na ploi tednjaka jedna je rupa bila nepokrivena i kroz aavu krunicu sukljao je tamnorumen plamen, sasvim aav i mraan kao lomaa. Iza zavjese ula se kripa vratima, pregovaranje, dogovaranje, polusmijeh, a onda se Filip uz strogo nepovjerljive poglede one stare kratkovidne babe zaputio drsko, vie slijepo nego svijesno, spram vrata, na koja je stara uprla prstom. U vlanom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sunanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen, tapajui u potpunoj tmini, Filip je kod kurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore, naslone stolica s prebaenim enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci i razglednice po stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je neiji glas da pristupi blie k postelji. Tu, obasjana snopom svjetlosti, to je padala kroz maleni kolut na prozornoj ploi, leala je ena, a trbuh joj je bio raskriven, ogroman i sasvim bijel kao svjei hljeb, kada lei na pekarskoj lopati. Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven, mekan i nagnjio kao kvasac pod prstom, da ima pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedina slika, to mu je ostala u pameti sasvim ivo i neizbrisivo. Frajle! Gdje je to davno vrijeme udnih frajlinskih tajna i tog bijelog, prijesnog, trbuastog eninog hljeba s pupkom? Klima se Filip na federzicu Joe Podravca i gubi se u mislima, da nae konkretnu mogunost, kako bi se dao taj motiv zapravo slikarski rijeiti? Crno-bijelo?

51/255

Preslabo. Prejednostrano. Kod ovog davnog dogaaja bila je glavna rasvjeta onog neeg gnjilog, prijesnog, naduvenog, ogromnog, onog tajanstvenog neeg enskog, to bi trebalo da se donese toulouselautrecovski, ali opet osvijetljeno jednim naroito nezdravim, nadnaravnim osvijetljenjem gnjile puti. Taj trbuh trebalo bi da se prelije preko platna u sasvim gnjilom, itkom stanju, kao prezreo camembert, i to ne bi smjelo da se donese kao slika obinog, banalnog bordelskog prereza: taj trbuh treba da bude umoran, ogroman trbuh jedne stare, izmuene rodilje, ozbiljne, alosne, ispijene ene, koja je prestala biti kaptolskom frajlom, ve je simbol, formula stanja, u kojem ivi suvremena ena sakrivena kao djeaki sanktuarij, a popljuvana kao pljuvanica, koja se gadi i jednom Joi Podravcu. Oko toga kreveta trebalo bi omotati sve one nevidljive koprene, potajne, gorue pohote, stravu nevinog straha i oekivanja neeg neobavljeno nadnaravnog, a kad tamo, to je hladan sumrak, u kome sve vonja kiselkasto po octu! Trbuh enski bila bi tema, ali tema potpuno otvorena, opasna: tema enske golotinje, to bi je jedamput trebalo fiksirati bestidno istinito, s najulnijim zanosima, s naroitim neprikrivenim podcrtavanjem tjelesnog. Jedno bijelo golo tijelo trebalo bi naslikati, morbidno, suludo, perverzno, kao torzo zamoen u rasvjetu straha, nemira, groznice, malodobne strave, tmine, smrada, bordelskog vonja kiselih perina, nelsidera i prljavih alica, na kojima se razmoila emlja, a jedna zelena neugodna muha zuji po tmini i bije krilima o ogledalo. Razmiljajui o tom davnom dogaaju pod onim starim krovom to je ostao za jablanima iza pruge, Filip

52/255

je osjeao kako se u njemu ire krugovi asocijacija: te asocijacije rastu do oluje, do furioznog fijuka prenapete vidovitosti, koja obino svojim intenzitetom unitava sve njegove stvaralake klice u zametku: kada je taj govor na platnu suvie vezan na jednostranost slikarskog sredstva! Kada je nemogue slikati zvukove i mirise, a slike su nezamislive u svojoj savrenoj realizaciji bez zvukova i bez mirisa! Smrdljivi kiseli prostor one mrane sobe, onaj bordelski clair-obscur treba da se ispuni treperenjem jednoga glasa, slavnog, sifilitinog promuklog alta, koji se koluta kroz dunik kao stari piskut razbite svirale, glasa, koji bi trebao da bude tako siv kao to su bile sive one poderane vree pod eninom posteljom. Najvanija podloga onog kobnog ogaaja bio je taj promukli enski alt: on je ispunio sliku onog davnog srpanjskog podneva, kada se tu jedan mali deko prepao golotinje enskog trbuha i pobjegao iz sobe kao kradljivac, a srce mu je tako lupalo, kao da je iz postelje posegnula za njim neshvatljivo dlakava, grabeljiva zvijer. ena mu je rekla da pristupi. On je pristupio. Da sjedne na postelju, i on je sjeo. A kad ga je uzela za ruku i doznala od njega da je Reginin sin, ona je poela da govori o toj trafikantici nainom i glasom tako intimnim, kao da se tu radi o nekoj osobi, koja se ni po emu ne razlikuje od ovih osoba po ovim mranim sobama. Zato? Zato, jer ljubaka s kanonicima? S biskupima? Kao da "trafikantiin" gospodin kanonik Lovro ne dolazi i k njima, i kao da se ne tui djevojkama na tu svoju Reginu, da mu je preskupa! Sluajui taj promukli ispueni glas iz kiselkaste polutmine, kako iz olovno sivog oblaka prljave plahte i vlanih perina govori o njegovoj mami, gledajui kako

53/255

tu lei pod njegovom rukom jedan ogroman, prijesan enski trbuh, blijed kao pivnika gljiva, a smrdi na prosti svileni sapun, sve to, i ta neshvatljiva klopka u toj gadnoj kui, i ona mrana i tajanstvena drama u trafici i oko nje, sve se je to na Filipa naleglo kao smrdljiva mokra plahta. Osjetivi neizrecivo odvratan vonj, on se istrgnuo onoj blijedoj pojavi i istrao iz sobe. U trku nije zaboravio da baci za sobom srebrnu forintu i uo je jo zvek srebra na nekakvom staklu. Na nasipu pod prugom plakao je itavo to poslije podne kao da mu je netko umro.

54/255

Od jednolinih, slamom pokrivenih panonskih koliba i konica, od kobila i krava po livadama i panjacima, od uzoranih polja i svinja, od alosnog droncanja spopala je Filipa duboka i neshvatljiva melanholija: ono njegovo tjeskobno raspoloenje, s kojim je uvijek pristupao k najsretnijim ostvarenjima svojih slikarskih zamisli. Roje se pele, roku svinje, tele se krave po talama, bolesna telad se slini u povojima, umi vjetar pod svjeim, mladim grabrovim i hrastovim kronjama, teki proljetni oblaci plove nad umama, a Filip putuje na kostanjeveki vinograd poslije jedanaestgodinje skitnje po evropskim gradovima i sanja o svojoj novoj kompoziciji jednog prijesnog enskog trbuha u mranokurom osvjetljenju morbidnog i alosnog djeakog doivljaja. Jedina stvaralaka stvarnost jesu iskljuivo ona prvotna oskvrnua naih sjetila: ovjek vidi samo onda kad je neto ugledao. Slikanje nije i ne bi trebalo da bude nita drugo, nego vidovito otvaranje prostora pred nama, jer ako to nije, nema zapravo smisla. To je inae lijepljenje i priljepljivanje poznatih ve i naslikanih slika: kvantitativno umnoavanje ve vienog! To je ono dosadno zimsko zanimanje djece, kada lijepe klebebildere po papiru i razmau ih mokrim prstima. To pri55/255

ljepljivanje i razreivanje, to su slikarski smjerovi, pravci, kole, a to se to sve njega tie, kada on nee da pripada ni jednom slikarskom smjeru, ni pravcu, ni koli. I zato: pitanje tog golog trbuha treba osloboditi njegova linog psiholokog balasta akustine ili mirisne naravi. Taj trbuh treba intonirati kraftebingovski kriminalno: mora se osjetiti, kako je pod tim golim trbuhom ostala oskvrnuta i zaklana jedna djeja dua! Roku svinje, muu krave, roje se muice nad gomilama toplog gnoja, mnogo se bijele boje odrazuje na itnim i usjevnim plohama od dodira sa svijetlim, bijelim, travanjskim oblanim gomilama, a koijau Joi Podravcu je dosadno na boku. Lula mu se ugasla, kobile su pametne i poznaju taj put bolje od koijaa, a ovaj udan svat tu, kraj njega na zicu, tako uporno uti, kao da spava. A ne spava, vidi se, nego neim razbija svoju gospodsku glavu! Ima mnogo kofera: to bi mogao biti cirkusant i varckinstler! Ili je idov i to mu je roba u tim krinjama! Tu su pantljike i eljevi ili svileni rupci za ene! Da bi razbio tu dugoasnu utnju, kada se se sputali kroz kravoderske jaruge korakom, Joa Podravec poeo je da govori o sebi, o svojima na domu i stvarima oko sebe, kako je bilo s njime! O tome, kako je bio u Americi dva puta, ali ni koristi cela ta Amerika, da ju vrag stvoril i dal, tam gdje je! Rekli su mu stari i iskusni moreplovci, koji su ve nekoliko puta pomokrili onu veliku vodu, neka pazi, jer da e vidjeti divlje jelene gdje plivaju uz lau. On je stajao na palubi dva dana i dvije noi i nije htio da legne: ekao je da vidi divlje jelene, kako e isploviti iz vode, ali nije bilo ni jednog divljeg jelena! Lau su njegovu pratile do polovine vode bijele ptice ("bumo rekli to je istina, to

56/255

sem videl svojimi omi"), a onda su joj u susret izletele crne, amerike ("bumo rekli rne kak pozoji") i po tome su onda oni mornari na lai znali da su sada upravo na pola puta! Joa Podravec bio je ulaner. Sluio je kod carske ulanske regimente u Madarskoj, u Tolni, i u Galiciji. i bio petnaeste kod Dobre Noi zarobljen, a u feldflai mu je jo ostalo pol litre ruma! U Teheranu je bio i u Tiflisu. U Tiflisu su same gole Turkinje, a u Takentu je prodavao ribe i borio se na devama pod generalom Dutovim protiv onih crvenih Moskovia. Tako se vratio ("bumo rekli - kak bi rekel - bogu hvala") u Bikupec, dva puta ranjen, dva puta "smrtno bolestan"; ali sad je zdrav, bumo rekli, ni mu ne fali, a baba mu ima singericu "i se lingeraje more sama na singerici zelingati skup"! Sluajui tu jednolinu i praznu ivotnu temu svoga koijaa, Filip je osjeao spram Joe Podravca neku neizrecivo indiferentnu daljinu. Dvije stotine milijuna ovakvih iz drva izrezanih koijaa ivi tu po tim livadama od Tihog Oceana do ovih panonskih movara: lica jednaka, ruke jednake, sudbine jednake. On u mislima slika svoj imaginarni trbuh, spajajui upravo one prijesne i mekane pojase mesa oko kukova i iznad butova u cjelinu poteza, a ovaj tu "bumo rekli kak bi rekli" govori o tome da "mokriti, a da ovjek ne pusti vjetra od sebe, to je tako kao ii na ispovijed a da se ovjek ne priesti!" Joa Podravec ima singericu i lingeraje, a on, Filip, rjeava stvari na jedan simbolian nain: igrajui se s obojadisanim plohama kao sa formulama, rjeavajui zapravo probleme jedne apstraktne, potpuno imaginarne aritmetike. Jako je daleko izmeu njega i ovog panonskog koijaa:

57/255

zapravo neshvatljivo daleko! Daleko je izmeu njega i onog kasnosecesionistikog spomenika na kaptolskoj promenadi. I to su dva svijeta. A ova uta, graniarska, erarska, barokna crkva tamo na livadi, i ona je jedan svijet za sebe. Stoji tu kao neka vrsta utvrde u ovom blatu i govori ve nekoliko stotina godina ovim Panoncima neke svoje osnovne programe i rezolucije, a bez ikakvog naroitog rezultata; nain miljenja ovih koijaa nije se ni u emu izmijenio sigurno ve dvije hiljade godina. Taj ovjek pokraj njega na boku blie je panonskoj prapojavi nego matisseu! To je marvogojac doslovno, i kako je daleko od tih njegovih uljavih dlanova do Filipova osjeaja tkanine ili svile meu prstima! Sjede tu tako dva ovjeka na boku, ovakav nastrani neurastenik, slikarski sekta, relativist, fauvist, kolorist, i govore istim jezikom, a to su zapravo dva jezika i dva kontinenta! I ona mramorna ena tamo na etalitu kao veltanaung, i ono je jedan kontinent za sebe. I ono itavo "Veliko Vrijeme", i ono je plovilo meu stvarima kao santa za sebe: jedan itav svijet otkinula je ta santa i potopila. A ona slavna Bakaeva tvrava kaptolska i biskupov dvor, i njegov pokojni otac kao sobar biskupov, i njegova majka Kazimiera Valenti, koja se tu iz nepoznatih razloga prozvala Reginom, a bila je trafikantica, a sada je sve postavljeno u prostoru kao itav niz svrenih i odvojenih injenica, i sve stoji u nerazmjerima, razbacano i nesuvislo! Prilino je daleko izmeu takve jedne i druge pojave i sve se mie jedno pokraj drugog: nepremostivo, glupo, avolski zapleteno i alosno. Ovaj ovjek pokraj njega na boku bio je ulaner i ratnik tog takozvanog velikog vremena. Ljubio je gole teheranske Turkinje,

58/255

tukao se na devama po azijatskim pjearama, vidio je opet jedamput logorske vatre toliko razvikanog Valmya i vratio se poslije dvadeset hiljada kilometara natrag u svoj Bikupec. Taj koija nije ni katolik, ni carevac, ni ruski vojenopljeni! On nije ni rodoljub, ni graanin, ne vjeruje u boga ni u crkvu, hrvatski je zaboravio, a ruski nije nauio, on ne poznaje nikakve svetinje u rimskom smislu, ni crkvene, ni pravne, preoptereen je smrtnim grijesima u raznim smjerovima i sigurno je ubio, krivo prisegnuo, sagrijeio bludno, a boji se jedne jedine pojave na svijetu kao demona: mjenice! A ipak: kao otrovani takori i pod njegovim tavanom klopou dvije mjenice! Zove se Podravec, ima etiri kobile i jednog oldenburkog pastuha, ena mu kuha truklje, "bumo rekli i lingeraje linga na singerici", i tako sjedi na boku, pui lulu, pljucka i eka morske jelene. Dvije stotine milijuna takvih koijaa eka morske jelene i valjaju se po svojim taljigama od Dona do Blatnje i od Volge do Liaojanga, i sve se to mie, sve je to zapregnuto, sve to dere sijeno i izluuje gnoj, i to se onda u knjigama zove: nacionalna ekonomija. Dvije stotine milijuna tih koijaa, to su zapravo pristae nadrealistikog pokreta u najdekadentnijem smislu. ive u prostoru, koji je prapojava, bez razuma, bez svjetlosti, a sami su jo uvijek prapojava tamna i prapoetna! Bez trajanja u vremenu, bez ikakvih pokretnih unutarnjih razloga, zapravo i bez svrhe! Trajanje tvari kao takvo. Zbivanje meu stvarima i dogaajima. Njih uvjeravaju, da su sagraeni na sliku i priliku boju i te su empirike gotovo zbunili s tom priom o nadnaravnom podrijetlu. U jednom dijelu svoje egzistencije, u koijakom, u sajmarskom, u gospodarskom, oni su zbunjeni

59/255

i dre se stvari i predmeta, ali i to samo kako tako i donekle. S jedne strane pogani, prilijepljeni na panonske blatne movare, gdje gnjiju ve nekoliko hiljada godina nepomino, ti Joe Podravci govore o svom oldenburkom pastuhu patetino, kao o poluboanstvu. Oni gledaju u pastuhovo oldenburko spolovilo kao indijski ljudi, kao Kongo i ljudi po tropima: vrlo jednostavno i posve prirodno. Tako prirodno kao to evropske malograanske djevojice miriu cvijee: isto tako jedna bestidnost u rimsko-moralnom smislu zapravo. Rascvale rue na djevojakim stolovima u aama: simbol vjeno spolnog. Ovo, kako Joa Podravec govori o spolu, to je nepokvarena prirodnost biblijska i njemu je pastuhovo mljezivo sok skupocjen, to ga on prstima skuplja i uva svaku kaplju, prodavajui je po priskoku, kao njegova ena vrhnje. Kakve su to protuprirodne daljine izmeu njega, koji je jo kao sedamnaestgodinji deko poeo gledati ene na Toulouse-Lautrecov nain (a da ni pojma nije imao o Toulouse-Lautrecu) i ove nepokvarene prirodnosti ovoga koijaa? Kakvo je to razmicanje i udaljivanje, kakvo je to rastenje? Kamo se otrgla takva jedna odvojena estica kao on, kada se je otkinula od okoline, od stanja, od podloge; koja je to tangenta i kamo se putuje tim smjerom? Je li to razdvajanje, rastavljanje ili ludnica? Psihoza u opasnom smislu? Sve je zapravo izgubilo svoj prvotni smisao! Eskimi ili crnci, kad jedu jo toplu i krvavu slaninu nosoroga ili tuljana, grizu prirodno, kao zdrave ivotinje. Crnaki zubi sijeku ono krvavo meso naravno, crnako vakanje prijesne slanine vodenog konja je prirodno, i njihovo spavanje u mnogoenstvu je prirodno, a gradski ljudi jedu kao bolesne make: imaju trulo zubalo, umiru od raka, a o svojim crijevima napisali su debele knjige. Sve je gradsko bolesno i krastavo. I ovih dvjesta milijuna koijaa ve je nagrieno od grada! Grad znai bezuslovno nezdravo udaljivanje od prirodnog i od osnovne prirodne podloge
60/255

neposrednog ivota! A gdje je zapravo podloga neposrednog ivota i postoji li neto to bi moglo biti neposredno? U tim umornim i pospanim slikama, to su zujale oko Filipove glave kao otrovni komarci, spopala ga strava pred idejom to mu se javlja sada jasnije, a zatim opet mutnije ve posljednje dvije godine neprekidno: ideja o infernalizaciji stvarnosti. Ideja o tome (paklena i nezdrava ideja, nema sumnje), da pojave u ivotu zapravo nemaju nikakve unutarnje logine ni razumne veze! Da ivotne pojave lee i da se odvijaju jedna pokraj druge istodobno: kao neka vrsta paklenog simultanizma na privienjima Hieronymusa Boscha ili Brueghela: jedno u drugom, jedno pokraj drugog, jedno nad drugim, u meteu, u bunilu, u nemiru, koji traju od poetka. Ogromni, aavi zvonici sa zmajskim glavama, izbijeljenim vodorigama, mramornim stranjicama i debela Karolina, engleski konji, bon jour, monsieur - glas ojke u krletci, a sve se topi kao okolada u srebrnom papiru, sve se polagano vue kao taljige Joe Bodravca, sve je glupo i movarno kao Panonija! Goli trbusi, sakrivene drame, bolesna djetinjstva, koja se vuku kroz jedan itav ivot i traju etrdeset godina, sve se to gruda kao oblana para u beskrajno mnogo varijacija, a onda se sve jednoga dana raspline kao magla i ishlapi kao smrad zahoda: sve jedno neshvatljivo ogromno prelijevanje neeg to se razlilo u prostoru i ispreplelo kao siti udav, te samo sebe prodire i bljuje, i vulkanizira u smoli i u smradu! Razno-

61/255

smjerno gibanje, zbunjeno previranje tvari, bez osnove i bez ikakvog unutarnjeg smisla: samo od sebe, po sebi se hoda i zakapa, i opet ponovo raa i izvire, kao voda, kao blato, kao hrana. Kolje se, dere se, probavlja se, izluuje se, guta se, giba i putuje, po crijevima, po cestama, po jarugama, po vodama! Na jednom mjestu poinje da vene, na drugom buja kao dra na smetitu, i to je sve, pakleno u stvari, ali mesnato, i jako, neiskorenjivo iz nas. Nema jednosmjernosti ni izgraivanja, nego je sve isprepletenost praumska, movarna, panonska, bezizlazna i mrana. Tu Filipove slike, knjige, studije, essayi o slikarstvu, o problemima boje, o stvaralakim poticajima svjetlosti, a tamo konice i slamnate kolibe i spavai vagoni brzog vlaka! Tu njegove morbidne ideje o enstvu, a pokraj njega eka njegov koija na morske jelene. Nekakvi debeli crveni dostojanstvenici kao astmatini ljubavnici u roketama i ljubiastoj svili, koji Radaju nezakonitu slugansku djecu s trafikanticama, male ivotne prilike, s razornim djelovanjem. Sve sami isprerovani mravinjaci, truli krovovi, gnjili grobovi! Tako se dronca Filip muzirajui u svojim mislima kao ugljina kiselina u ai sode u dodiru s kisikom; proces uman i pjenuav i ivano osvjeavan: misliti u slikama i opajati se mnogolikom izmjenljivou slika.

62/255

Proli su kroz kravodersku graju jutarnju: sirov i otar vonj amonijaka iz gnojnica i staja, mukanje krava i tapkanje goveih papaka po mokroj cesti, gakanje gusaka po dvoritima, kripa vrata rakijanice, gdje se pomolila neija bucmasta, salovrata tikva s lulom i ubarom, da vidi, tko se to provezao kroz Kravoder? Za one svinjske, zapeene oi, svakako dogaaj neobian: na jednom fijakeru nekakav stranac s koferima. "Agent ili novi kotarski pristav u Jalabetu? A moda i kakva uhoda? Ima sad svakog vraga po svijetu!" Po oknima crvenile se paprike jo prologodinje, u mreama na kolcima po plotovima suio se sir, pijevci su kukurikali i koke stravino pretravale preko ceste, ispred kotaa i izmeu kopita, bilo je vlano, rosno jutro, a kroz jutarnje oblake sve se jae probijalo toplo travanjsko sunce. Jedno crno drijebe, s gustom, valovitom, uznemirenom grivom i lijepim oblim vratom njitalo je veselo trei uz Joinu kobilu, pa se kod ledine odbilo od kola i u otvorenoj suludoj trci udarilo spram zdenca, gdje su momci napajali konje. U koritima ljeskala se voda, ulo se drveno udaranje kablia, mete ljudskih glasova, graja i galop crnog drebeta u oblaku praine, sve je to bilo radosno i puno pokreta, veselo, pomino. Na kraju sela susreli su dvije opatice.
63/255

"Hu, vrag ih dal i stvoril" prihvatio se Joa Podravec za svoj gumb na lajbeku, - "ovih nam ba ni trebalo!" Svaka od asnih sestara nosila je po jednu korpu punu jaja i sastavi tu nekakvog gospodina u koiji, obadvije su pozdravile predano i preponizno, jer je to eventualno nepoznati predstavnik vlasti, a pred vlastima dobro je pokloniti se iz vlastite inicijative. Crkva ve dvije hiljade godina nosi ovako pune korpe jaja, a od onda se je mnogo vlasti izmijenilo i po gradovima i po provincijalnim koijama. Ta politika malih utivosti nikada ne moe koditi. Te dvije mrane ene s odsjajem sunca na svojim tirkanim kukmama, u svom toledskom kostimu, opet su uznemirile u Filipu njegove slike o paralelizmu zbivanja: ove dvije opatice, sa svojim suknjama i islima i bizarnim bijelim kukmama, kao dvije udne, nadnaravne papige, iskrsle su tu preda nj kao dva mrana simbola iz ovog kravoderskog blata. Stoljea mogu da ive jedno uz drugo stoljeima, kao dvije strane rase u kavezu: majmuni i papige! Vuku se ove crne ene po blatnim kolibama, kradu marvogojcima i koijaima pune korpe jaja i vuku ih preko dalekih cesta u svoje mravinjake. Tu lei pethiljadugodinja blatna Panonija, svinje roku po njoj, konji ru, a ove antipatine papige kradu Panoncima jaja kao kune, a svaka ima svog viteza i sveca u oklopu kao patrona i nebeskog ljubavnika! Svjetovi, jedan pokraj drugog na nepremostive daljine. On, bezbona, zapadnjaka, uznemirena bluna, nervik i dekadent, na kolima Joe Podravca u Kravoderu, a jutro je i proljee je, i sve se mie, i cvate i pupa,

64/255

sve se kree kao ovaj toak to kripi pod njim i gazi novi kolosjek, valjajui se preko tolikih tragova i stopala na cesti, kojom su ve bezbrojne gomile nestale u maglama. A sve je zapravo besmislen kaos! Kao zvuk gole, srebrne sjekire, kao odjek parne pile, u sjajnoj metalnoj vrtnji otrobride krunice, koja u vioj, nadstvarnoj vibraciji naega vremena kao britva sijee i stvari i pojmove, treperei u svijetlom glasu visokog uzvika, kao "a" u timgabelu, drsko, pobjedonosno zazvonio je visoko nad Filipovom glavom odzvuk elise i prosuo se kao odjek trube nebeske! Dva svijeta: LondonBagdad- Bombay u tri dana, i kravoderska rakijanica s opatikim korpama punima jaja! Panonsko blato i civilizacija koja dolazi! Iznad ovih svinjarskih koliba i dudova srebrna aluminijska gitara, s napetim, platnetim krilima, letee glazbalo iznad Joe Podravevog fijakera s vreama i Filipovim koferima. Iznad svega statinoga i uz blago privezanog, nepominog, ogromni modri krugovi svjetlosti, sunca i vedrine! Iznad krovova i kronja i gromovoda i tornjeva i taljiga, to se vuku kao pu po blatu, kripe pretpotopno, a ne miu se s mjesta, sunana, divna munja! I tako gledajui u onaj blistavi metalni sjaj, to se micao iznad parcela kao potez srebrnom kredom preko nebeske ploe, Filipu je dolo da uzme rubac i da mahne leteem stroju na pozdrav! Da mu se javi, kao brodolomac bijeloj sunanoj lai, to matematski sigurno plovi u jednu blistavu luku preko sveg tog movarnog i mranog blata dananje stvarnosti.

65/255

Dva mjeseca minula su od Filipova povratka na kostanjevaki vinograd, a po dolinama cvale su ve lipe i akacije. ivot je gnjilio po tim blatnim jarugama oko Kostanjevca, razlistavao se kao movara i trunuo kao blatna voda, u kojoj se raspadaju potopljene stvari. U Blatu prerezala je sebi Mica Trebareva pupak srpom ravim, pak se zapalila sva i umrla u najveim mukama, a u Blatu se misli, da je tu nevinu smrt skrivila stara Mikleuka. Vidio je dudak Miko, kada se vraao sa svinjama neku no iz ume, kako je epavi preskoio plot kod stare Mikleuke i otkasao niz cestu. Da li je bio potkovan, to svinjar Miko ne zna, ali da je stara tu no kuhala vraju krampampulu, to je sigurno: svijetlozelenkast oblak dima puio se kroz Mikleukin dimnjak cijelu boju no. A tu istu no zaklopila je oi Trebareva Mica. I dijete je onda izdahnulo dan kasnije, hvala dragom bogu. A stvar je jasna: stara Mikleuka je urekla pokojnu Micu, jer nije htjela da poe za Mikleukinog oravog Frajnu! Pak je netko potpalio Mikleukin tagalj i tagalj je bogme planuo, a nato je kod njenog susjeda Bolteka krepala krava. Jasna stvar: urok. Pregledao je veterinar Boltekovu kravu i veli: bedrenica. Do suda se dakle ne moe, ali to veterinar zna, kada je Boltekova baba bacala eravku,
66/255

i vidjela jasno u lavoru Mikleukin obraz! Trebalo bi tu svar svejedno proistiti: da se vidi, gdje je pravica! U Jami su tri vuka navalila na kravu Ribara Lojza i pojeli je, ba na samu svetu nedjelju, o podne. Doli su preko gmajne, a to se nije dogodilo ve dugo! Ercercog Franc je onda krenuo na Prajsa ezdeseteste, kada su u Jami bili vuci posljednji put po bijelom danu. To neto znai. Ide glas po selima, smuca se uz plotove pod sumrak, skae preko blatne ceste, ape pod strehama kad pada kia, i tako raste glasina o zlim i mravim godinama, koje dolaze. Kao biblijski konjanici iz tamnih oblaka, tako e se pojaviti gladne godine: na kosturnim crnim kljusinama s nabruenom kosom i svjetiljkama mrtvakim, grmljavinom, s potresom i kugom; tako dolaze gladne godine. A valjda se i rat opet sprema i mnogo strahota! Na krivoputskom farofu zdrobilo sebi lisasto drijebe upnikovo nogu, pak su ga ustrijelili, a na Turinovu i u Hasanu govore ljudi, da su vidjeli to lisasto drijebe plebanuevo kako je protralo kroz selo! Na gmajni svetojanskoj vidjeli su ga gdje pase zdravo i ivo! U Kolcu je jedan bijesan pas ili kurjak (nesnaga ga potrla!) nagrizao gotovo svu djecu u kolskom vrtu i nestao netragom. Javlja se pokojni zvonar Jure: vidjeli su ga neku no, kako je straio kod crkvice batinske. Bila je mjeseina i ulo se dobro, kako vrata od mrtvanice kripe u nonom vjetru. Bilo bi dobro zaliti mu grob! Otvaraju se grobovi, javlja se nemir, rastu glasovi: vratio se neko jutro Perekov Jura iz Rusije, a svi su mislili ve deset godina da je mrtav i svi ga dre za Lazara: govori se po prelima, da je uskrsnuo od mrtvih. Boje ga se ljudi. Doao neko vee u krmu kod Siebenscheina i razbio tijefu Brezovekom flaom glavu, da mu dokae da nije mrtav! A epavi Matija iz Blata kod mosta je bistrikog sastao neku no jednu crnu koiju. Sve je blistalo na njoj i zapaljena je imala

67/255

etiri lampaa: sprijeda dva i straga dva. A nije bilo koijaa, nego odostraga, na zlatnom federzicu sjedio je jedan general sa zlatnim gajtanima i crvenim hlaama, u aku. A tko je to bio? - Rudolf! "Sam kronprinc Rudolf!" Samo se epavi Matija toliko prepao od grmljavine (kako se kola preletjela preko bistrikog mosta kao strijela), te se ne sjea dobro, je li to bio etveropreg, a sve mu se ini, da prvi lijevi konj nije imao glave. "E, bogme se pokojni kronprinc Rudolf vozika izmeu Blata i Krivog Puta, a bio je na putu za Toplice, u biskupski dvor, kako po svemu izgleda! To se bogme, po svemu sudei, bumo rekli, zla vremena spremaju!" Penica ljetos bogme nikako ne pokazuje na dobro, a i zob je sva zarala od magle. Bolesti krue, crveni vjetar, kozice, gria, vratva smrtonosna, a planula je kaptolska uma i lijepo gorjela tri dana i tri noi. Koliko je tu samo klaftrov planulo, a ako ovjek sebi odree bialo, kaptolski lugari odmah bi ga kao psa iz laga. A sada je sve izgorjelo do temelja: bilo je bar veselja za djecu! Jedan je blijedi ovjek proao sino kroz Kostanjevec. Psi su za njim nanjuili vepleni trag. Opasni su ovi nepoznati blijedi prolaznici u sumraku! Ili su tati, ili grabancijai, varckinstleri! A i vukodlaka ima: hodaju kao ivi, samo su im noge pod opankom, bumo rekli, da oprostiju, kozje! Zalili su grob pokojnom imunu Vugoreku i tri su mu glogova kolca zabili u glavu, ali on svejedno valja krompire na tavanu svojoj udovici cijelu boju no! U kostanjevekoj umi naen je objeen Kranjac, ali je imao rajtoflin u redu i u njemu tri stotine! to je sada to? Hajka, tjeralice, uvijek se

68/255

netko icom trai: sami lopovi vrve svijetom, kao crvi u crvljivom mesu: sumnja velika i nepovjerenje na sve strane, a i dobro da je tako, jer je ovjek roen kao lopov! Poivjeti s kobilama i s makama, sa seoskim glavinama, osjetiti hrapav jezik teleta na svom dlanu, gledati biljke kako rastu, iz dana u dan uvijek sve zelenije i sve sonije, matematski mudro prilagoene maksimumu svjetlosti i sunca, to su sve bili umirujui motivi za Filipovu neurasteniju. ivui jedanaest godina neprekidno sa surogatima graka, voa, vode, mesa, osjeajui jedanaest godina turobnu odaljenost od pravog graka i od pravog mesa, osjeajui se od sviju ivotnih neposrednosti izoliran tankom i hladnom ploicom pleha od konzerve (biti i sam u jednoj neugodnoj konzervi bez klorofila i bez kisika), u ovjeku prirodno da se razvijaju elementi potrebe za neposrednostima: kako mora da je dobro brati pravi zeleni graak u vrtu, ljutiti mirisne svilene komuke, zarezati nokat u grakovo mlijeno zrnje, jesti trenje s grane, i jaje, koje vonja po kokoi a ne po vapnu, pa spavati beskrajno dugo i uti glas pijevca na krovu od kokoinjca, a ne otrcani glas kauukove ploe, gdje negdje plae kroz aav zid. Pojave oko Filipa toliko su bile neposredne, toliko istinite i ive, te su ga podreivale sebi svojom golom istinitou: on je poivio u modrom otvorenom prostoru, punom prave svjetlosti i nepatvorenih mirisa. apljin let, klepet rodina kljuna na susjednom dimnjaku, ljudi to su izlazili preda nj sivi kao iz mulja, sve to pred njim odigravalo se kao udna, fantastina predstava. Dolaze ljudi, smrde po gnoju, po mulju, po blatu, puni su slame i sijena, trave i trnja, a pojma nemaju o unutranjosti tijela i due, sve je za njih samo izvana: mesnato i opipljivo, mekano i tvrdo. Okorjeli, ogromni,

69/255

sa svojim konjima i svojim taljigama, sa svojim vinom to izgleda da je priticalo iz bezdanih i neiscrpljivih lagvova, ti polupijani obrazi u vjenoj polutami izmeu pijanstva i straha, na nepremostive daljine od svega to je gradsko (a opet u nekoj glupoj isprepletenosti s tima najnovijim gradskim uspjesima i strojevima), sve je to Fillpu izgledalo kao micanje u jednom zgaenom mravinjaku. "Postoji mravinjak sa svojim sivim nevidljivim snagama i micanjima, sa svojim viim redom i neshvatljivim stremljenjem, ali je neiji ogromni papak zgazio to kretanje i sada se sve nalazi u stravi i u bezglavom neredu. to da se radi s tim zgaenim seoskim mravinjakom i kako da mu ovjek pristupi? Na koji nain? - S koje strane?" Razmiljajui o razlozima seoskog zbivanja, Latinovicz se je, sasvim prirodno, gubio u svakodnevnom utilitarizmu: kako bi bilo da se gnoji umjetnim gnojem, gipsom ili ilenskom salitrom? Da se ore traktorima, da se ta rasparana, rasparcelirana zemlja stopi i spoji u ogromne, racionalne (kanadske) plohe, da se digne to dvanaesto stoljee za dvanaest stotina godina vie! Da se rasvijetli sve elektrikom? Zajmovi? Banke? Zadruge? Gledao je neke bistrije pojedince, kako se grizu i izgrizaju u jalovoj borbi s tim zadrugama, po vlanim sivim sobama, gdje obino nema nieg: vrea gipsa, jedna vaga sa dvije ute mjedene zdjelice, na kojima se vau zadruna galica ili zadruna sol. Knjiga o knjigovodstvu s debelim peatima, u koju ima uvid svaki odbornik te itave nedjelje poslije podne i ne rade drugo nego se nateu i ogovaraju za dva-tri dinara, da ih nije blagajnik prisvojio? Odbori, pobijanje nepismenosti? Ve osamnaest milijuna godina hodamo na stranjim nogama, a jo smo etveronoci u glavnom svi! I to to znai, znati itati i pisati, kada piemo ve sigurno dulje od pedeset hiljada godina, a svakih stotinu godina
70/255

rodi se jedan ovjek, koji umije doista pisati, a njega ne zna i ne ita nitko! Da se organizira kongres vatrogasaca? Spremaju se Kostanjevani na sveani kongres vatrogasaca, a vojvoda kostanjeveki, postolar i vinogradar Hrustek, ima zlatnu kacigu sa crvenim konjskim repom. Ili da on (lino) pomogne Kostanjevcu, sa svojim koloriziranim platnima, slikanima po programu najmodernijeg fauvizma? Svaka, pa i najbljea pomisao na slikarstvo izgledala mu je u ovim prilikama smijenom. Sjedi masa slikara po velegradovima te razapinju svoja platna u gradskim gungulama, kao pauci mree: hvataju dolare u meteu novca i robe. Ovdje u Kostanjevcu imalo bi smisla prodavati konjske gunjeve, lonce, petrolejke (a i to ide danas slabo), ali da ovjek slika tu, to je bespredmetno. Komu? Zato? Fauvizam ovdje isti besmisao! Slikarsko gledanje uope nije se javljalo ve dugo. Ona kompozicija o golom enskom trbuhu (kada se provezao pokraj kaptolskih frajlinskih prozora) bila mu je od povratka posljednja slikarska emocija. Izostale su slike, sve je dojmove racionalno izgraivao: pokrene se negdje jedan neobino zelen list ili se rasvjeta razlije preko kakve prljave, plavkaste stijene, sasvim prozirno gobelinski, a on gleda te rasvijetljene odnose ploha mirno, geometrijski, bez uzbuenja. I novine su dolazile, ali ih nije itao. Nita mu nije suvinije izgledalo nego gradske novine: neke mode, eiri, nogometi, predstave, izlobe? Sve ono glasno i nametljivo to grad ini gradom: kakvi glupi nerazmjeri! Ono, to se danas dogaa po gradovima, ono glupo nagomilavanje robe, nered oko te robe, glupa, glasna nametljivost tih privremenih vlasnika strojeva, sapuna, svjetiljaka, to vikanje, ta krv, to svaanje oko tih strojeva, gdje bi se to sve moglo prozvati ivotom u ovjeka dostojnom smislu? Blud oko usana umornih, starih ena, aavo granje isprepleteno goruim
71/255

slovima, prljavi novinski papir, njegov dugogodinji vlastiti umor usred svega toga sajma. Kao vrapci po smeu i po konjskim jabukama, tako eprkaju velogradske enke po smeu sadanjice, zaraeni krvni sudovi, saksofoni, alkohol, a sve aavo i prazno. A ovdje je vjena, plava, vedra bonazza. Lahor je pomaknuo jedan krukin list, a iza toga je duga, beskrajno duga tiina. Stolnjak je bijelo-modro isprugan, a stare bidermajerske alice su intenzivno crvene: kraplak. I sunce se odrazuje na samovaru kao zvuk prve violine (malo preslatko za jednu nijansu), a pela zuji iznad treanja u tanjiru: sve impresionistiki stilleben. Ugodan je opor okus aja na usni, kada se mijea sa prvim gorkim gutljajima dima, ugodno je leati u ligetulu, odmoren, okupan, u sirovoj svili, na blagom talasu jutarnjeg vjetra: zelena trava, pahuljice maslaka na lahoru, mahovinom obrastao krov, loza, vinjage, rue, a sve je to tako ugodno hladno kao rosnata aa. Sve je puno peluda i vlanog mirisa zemlje, dobro, tiho, spokojno, jednolinoplavo. Pokazalo se, da mu mati ima u Kostanjevcu zapravo dvije kue: dolje na trgu pred opinom jednu secesionistiku jednokatnicu, gdje je u prizemlju ljekarna, a u prvom katu stanuje geometar, i tu kuu u vinogradu gdje ivi sama u itavoj zgradi, nad samim Kostanjevcem, na jednom breuljku, dokle ima od upne crkve blagom, ivicom obraslom serpentinom najvie sedam minuta vrlo lagane etnje. Ta stara drvena kurija, od pocrnjele hrastovine, obrasla mahovinom, sa starinskim, strmim, aavim krovom ostala je prazna poslije smrti krievakog notara i ljivara Letovanekog i mati ju je kupila vrlo jeftino, kao

72/255

to je ve od prirode sretne ruke za sve materijalno. Uredili su za Filipa dvije sobe pod krovom ili po frazi njegove majke: na prvom katu. Pod ovim aavim, stoljetnim tramovima, gdje su Letovaneki palili posmrtne votanice jedni drugima prilino dugo, u tom dragom malom prostoru sa etiri okna, s izgledom na vinograd i na daleka plava brda na jugu, tu se Filip dobro i mirno osjeao. Pred prozorima cvala je lipa, sa cvrkutom lastavica, a u sobi, gdje je spavao, stajala je njihova stara, crvena pli-garnitura, s ovalnim stolom i starim okovanim barunastim albumom. U toj zlatorezom okovanoj i starinskom kopom zakljuanoj knjizi bilo je mnogo duguljastih, plavih, nepoznatih i stranih lica: sve Poljaci s mamine, Valentijeve linije. Sjeao se iz tog albuma neobino ivo jednog gospodina s visokim cilindrom i tapom od ebanovine, kako se desnom rukom dotaknuo pojastuenog, barunastog naslonjaa s tekim prevjesima. Tu je visjela i jedna Filipu nepoznata uljena slika etrdesetih godina: mlada ena u bjelini, drei u ruci svijetloplavu vrpcu svog slamnatog eira. U sobi, za koju mu je majka rekla da "tu moe raditi", bila je modra salonska garnitura, sa sedefnim intarzijama iz ostavtine starog Letanovekog, kupljena zajedno s kurijom, a kao glavna dekoracija te sobe: sabor etrdesetosme s banom Jelaiem kao centralnim licem te predstave, sve uokvireno tekim zlatnim okvirom. Taj ban Jelai, sa svojim saborom, kao nezgrapna slikarska deplasiranost smetala je Filipa intenzivno, od prvog momenta, ali nije imao snage da zamoli majku da tu sliku ukloni: izgledala mu je ta elja ipak pretjerano samodopadnom, i uvao se suvinih razgovora od prvog dana vrlo pomno. Inae je sve izgledalo groteskno, ali ne sasvim neugodno: jedna vitrina s modrim alicama, zlatnoobrubljeni porculan

73/255

nebeske, svijetloplave boje, to nisu bili neugodni farbenfleki u ovom prostoru: na tim pastelnim, izblijedjelim pjegama bilo je vrlo ugodno odmarati svoj poluotvoreni pogled, jo u polusnu, kada se uje kako vani zuje pele, a vjetar se poigrava sa zavjesom na karnii: jutro je, a ne zna se koliko je sati! Jedna je muha zaokruila preko sobe i nestala u ravnoj tangenti kroz otvoreni prozor, a negdje tiho kvoca jedna koka. Sve je lapidarno, sve stoji na neem, sve ima svoju podlogu, ukorijenjeno je, sve ima tri dimenzije. ivui tako, ovjek bi i sam mogao postati trodimenzionalan: vratiti se natrag do Euklida, razviti se natrag do stvarnog dodirivanja tvari i sam se pretvoriti ponovno u tvar! Sanjao je bio neku no o blijedoj, stranoj i nepoznatoj eni, i kretao se s tom blijedom enom jednom strmom ulicom, koja je mogla biti negdje na jugu. A opet, sve je bilo sivo, ljepljivo, nejasno, teko rasvijetljeno krvavim aruljama to su izgarale sasvim tamno naranasto, kao da se gase u staklenim krukama. I mnogo je crnih stupova bilo tu, svi namazani svjeom smolom i sve je gorko vonjalo po katranu. Prolaznici, glasni i znojavi prtili su uz tu strmu, junjaku uliicu nekakav glomazan, oklopljen stroj, kao neku vrstu tanka, mamutski nepokretnog i tekog. Teke, nabrekle ljudske ruke hvatale su bice na tim okovanim tokovima, nekakvi polugoli luki barabe vukli su te okovane gvozdene ploe na kotaima i sve je izgledalo kao demontirani parobrodski kotao, a iz njega su sukljali plameni jezici benzina i palili tim ljudima meso, i kosu, i lice, i to je meso cvralo na ognju i tako su svi poeli da viu, digli su ruke, a ta se okovana grdosija od kotla skotrljala niz strminu: Filip je imao osjeaj da ore preko onog grada na terasama i da razvaljuje sve stvari pod sobom kao igrake.

74/255

Elementarno se skotrljao taj aavi kotao niz strminu, a upravo u onaj tren zaprepatene vike Filip je osjeao tu nepoznatu enu sasvim u sebi i tako mu je izgledalo da treba samo da posegne rukom i da e je uzeti kao naranu s grane. Kada se skotrljala ona grdosija, on se od one vike istrgnuo iz topla klupka, i osjetivi jak intenzivan bol, probudio se odmah potpuno. Iz tmine kroz etvorine okanaca prodirale su u sobu rujne pruge svijetla: odsjaj je plamena potitravao preko lica Jelaia bana na etrdesetosmakoj saborskoj slici i vidjelo se, kako ban stoji i neto govori hrvatskim velikaima i dostojanstvenicima, obasjan intenzivnim rumenilom vatre. Gorjelo je. "Ogenj", "ogenj", vikali su glasovi u tmini. "Ogenj!" Ta stara, zaboravljena rije probudila je u Filipu jaki osjeaj panonske podloge. On ni sam nije znao zato, ali u taj tren osjetio je neobino jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi: osjetio se doma. I kao da je to sve prirodno, on je noen zanosom svoje kostanjeveke pripadnosti i solidarnosti navukao u brzini na sebe svoje stvari i izjurio u no. Gorjelo je kod nadcestara Hitreca, odmah pod vinogradom, na cesti. tagalj, tala, ogromni plastovi sijena, i kua, sve je bilo u plamenu. Spasili su blago, samo je bik simentalac ostao u tali. Hitrec je oajno urlikao za tim svojim bikom. Bik da nije osiguran, njega da izvedu, to je jedino njegovo blago na svijetu! Tramovi na krovu tale dimili su se ve kao uareni stupovi i radilo se samo o jednoj minuti, i sve e se to stropotati u lomau: i rogljevi, i tramovi, i itava drvena graa planut e kao slama. Bio je perverzan tren. Stajati spram paklene, gorue pomile greda i dasaka, i osjeati svoju subjektivnu snagu kako raste do odluke:

75/255

da se tu ispred itavog usplahirenog Kostanjevca baci u oganj i da izvede Hitreevog neosiguranog bika. Poslije je Filip razanalizirao ovaj dogaaj do najneznatnijih detalja: i ono neobino drago, tajanstveno, starokalendarsko djelovanje mile, starinske i zaboravljene rijei "ogenj", i mraan prekinut i uznemiren san o aavu kotlu, koji se stropotao kao lavina niz strminu (a nije bilo zapravo drugo nego podsvijesno doivljavanje nemira, vike i zvonjave poarne), i njegovo, subjektivno traenje nejasne pozitivne podloge u kompleksima vlastitih nemira, sve su to mogle biti komponente samoga luakoga ina: ali to ga je zapravo bacilo u onaj pakao po Hitreeva bika, to nije mogao da shvati. Prebacio je gunj preko glave i uletio u goruu talu: u ovom sjaju, u vulkanskom, blistavom umu, pod plamenim vatrometom njemu je pala na pamet misao da bi bik zapravo mogao da ga razdere, a to e se onda dogoditi s njegova dva modiglianijeva portraita? Nije mislio na svoje vlastite slike, nego na svoja dva Modiglianijeva platna i na to, to e se dogoditi s tim platnima, ako ga razdere Hitreev bik, koji nije osiguran. Bik je meutim instiktivno osjeao paniku toga momenta i poao je za Filipom mirno kao dijete. Od Turinova pa preko Kolca i Batine, od Mranog do Krivog Puta i Jame pukla je Filipova slava preko noi. On je u ustima narodnim postao onaj gospodin, koji je spasao Hitreeva bika.

76/255

Neugodnim vrelom Filipovih novih nemira postala je vlastita njegova majka. La je, da je ivot staraca idila uz odsjajivanje starih politura, prelistavanje uspomena i slatko prianje u predveerje uz blagi sjaj mlijenosjajne svjetiljke. Ova stara ena, koja je prebacila ezdesetu, neobino je mnogo polagala na svoj izgled, neprekidno se promatrala u ogledalu i govorila o "svom dobrom izgledu", kao kakva stara, hirovita djevica. Njeno tijelo bilo je ve mekano kao spuva, ali u njenim je ilama jo uvijek tekla neshvatljivo edna krv: ona se tuila na trganje u zglobovima, zamatala se preko noi u flanelne krpe, a po danu kretala se u kostimu od sirove svile i u bijelim haljinama i pod naranastim suncobranom. Iz njenih kostobolnih zglobova, iz tog umornog tijela izbijala je zapravo duboka ivotna snaga, zanos za doivljavanjem, nadarenost ivotna: veseliti se sporednim sitnicama, niz elemenata Filipovu temperamentu dalekih i stranih. Ona je uivala u kupovanju svakovrsne pa i najneznatnije robe: svijea, rozina, sapuna, okolade. Ideali njenog ivota postali su paketi, i kolikogod je to bilo glupo, njoj su s opinskog trga slali iz duana robu u naroito zamotanim paketima. Ona se veselila izletima koijom i prireivanju piknika: u drutvu s illustrissimusom Liepachom plemenitim Kostanjevekim i njegovom
77/255

sestrom udovicom Rekettye de Retyezat Eleonorom, gospoom banskom savjetnikovicom, ta je ena itavo ljeto aranirala jedan piknik bedastiji od drugog! Imendani, roendani, blagdani, i razni crkveni sveci, to su bili temom njene beskrajno sitniave evidencije, i od oltarske slave svetoga Roka kostanjevekog do turinske Madone ona je znala za roendan svakoga sveca i svake svetice. U tih sedamnaest do dvadeset godina, od kada Filip nije poivio s tom enom, nikada dulje od pet-est dana, ona se potpuno izmijenila; iz svog prvog djetinjstva Filip se sjeao te ene kao utljive, mrane, zatvorene, mrke, nepristupane, koju neto iznutra grize, koja nosi u sebi svoju tajnu bolest, a preponosna je da bilo kome to prizna. Blijeda, u crnini, s mirnim votanim izrazom lica, s molitvenikom u ruci, ona je ustajala na rane jutarnje mise zimi i ljeti jednako ustrajno. Ona je kleala u crkvi okrutno hladno i s tim svojim kleanjem znala je muiti Filipa do besvijesti. On se dosaivao (osjeao je kako mu se koljena koe od kleanja, kako je hladan kao crkveni kamen, kako je gladan), a ta je ena kleala nijemo i nepomino i gledala preda se ne maknuvi usnom. I u trafici, prodavajui jedno vrijeme sirove, salamu i sardine (za gospodu od kotarskog suda i kotara), ona nije nikada ni jedamput dala Filipu ni jednog zalogaja, ali ga nije uzela ni sama. A sada, u toj kostanjevekoj kui itav dan odzvanjao je kotli sa lagom, svi su popluni bili ispunjeni gujim pahuljama, sve je bilo mekano, pojastueno, zaudaralo je po vaniliji i po mirodijama, i neobino se mnogo polagalo na kvalitet jela; sa sastavljanjem objeda gnjavila je Filipa od jutra do veeri: hoe li keigu s majonezom ili peeni ementaler? Od prvog dana stala je Regina da ga uzrujava: svojim neshvatljivim sklonostima za intenzivne mirise, za toaletne vode, za pomade, za parfume. Sve te kolonjske

78/255

flaice i soli po politiranim plohama stolova i nonih ormaria, ta staraka ivotna pomagala i kosmetika sredstva: perike, jastuii, podloci, uloci za kosu, ukosnice, masti, ulja, boje za uvojke i obrve, sve je to poelo da ga nervira neshvatljivo i neobino ivo. Stara se je kupala po dva puta dnevno, a debela Karolina, koja jo kao udovica prela u njenu slubu, masirala ju je poslije jutarnje kupelji po itavu uru. I ti grijai za postelju, klecala, krunice, svete slike, blagoslovljene vode, ispremijeane sa pomodnim urnalima i arenim suludim krpama i krojevima, a kao najgluplja stvar u itavoj toj suludoj kui: njen francuski grija za postelju, koji je drao postelju u neprekidnoj mirnoj temperaturi od ertnaest R amure, sve je to Filipu izgledalo ve od prvog dana vrlo udnim i problematinim. Taj ivot pod ovim krovom bio je vie slian ivotu votanih lutaka nego nekakvom ljudskom stanju. Promatrajui ovaj u svakome pogledu abnormalan nain ivota svoje majke, njemu se objasnilo da je muenje u davnom paklu oko trafike bilo ista takva infernalna izvrnutost u patnju, kao to je ovo danas u nekakvo imaginarno "uivanje". Ve prvog dana, odmah jo isto vee, iznijela mu je na stol itav svoj roman sa presvijetlim Liepachom Kostanjevekim; ona, koja mu nikada u ivotu ni jedne rijei nije rekla o sebi ni o njegovom ocu, govorila je o presvijetlom Liepachu Kostanjevekom, bivem velikom upanu i vlastelinu na dobru grofa Uexhuell-Cranensteega s takvom vehemencijom, puna dva sata, da su joj se oko usana u kutiima zapjenili bijeli mjehurii sline: i koliko srce ima u promjeru, i kako beki lijenici misle da nee preivjeti Boia, i kako to stoji s vapnom u njegovim ilama i s talogom eera, i kako njihov odnoaj traje ve treu godinu, a sad da je on navalio "da se uzmu jo prije male Gospe"! Ali ona to ne e da se tako brzo svri. Prije svega njegovo zdravstveno stanje je upitno u svakom pogledu, a zatim: on
79/255

ima jo i svoju sestru Eleonoru, a ona dobro pozna tu damu, i "ula je od jedne osobe", da se oni nadaju da e ona prepisati svoju dvokatnicu na Eleonorinu kerku, to njoj naravno ni u snu na pamet ne pada! (Tu je Filip doznao da osim te dvokatnice u gradu u ulici jednog dubrovakog isusovca ima i u kaptolskom predgrau jednu prizemnicu s vrtom do pruge, a ta je porasla u cijeni, jer hoe da je prekupi nekakva petrolejska kompanija, da sagradi uz prugu svoju vlastitu stanicu). A zatim je poelo dosaivanje s njenim portraitom. Da je presvijetli Liepach itao jednu Filipovu knjigu o slikarstvu (i njoj donio, ali ona nije dospjela dalje od tree stane), da je ona svima najavila, kada se njezin sin vrati iz inostranstva, kako e naslikati njen portrait, kako je to prirodno da sin slika svoju roenu majku ("ako ve ne iz umjetnikih, a ono bar iz obiteljskih razloga - sebi na uspomenu"), da on njoj to ne smije da odbije, i tako je konano razapeo svoje platno i otvorio paletu. Muenje je poelo. Da naslika tu papigu s njenim ulocima i mandarinskom perikom, s njenim umjetnoupletenim bujnim pletenicama, s njenim svijetlim srebrnim ukosnicama, to prodrljivo, pohotno lice s izboenom gornjom eljusti, tu sladostrasnu masku, koja ga je rodila, a da ni danas ne zna s kim, on bi trebao da naslika jednu parveniziranu bordelsku madame, koja sjedi pred njim s rairenim nogama, s prstima punim prstenja, sa zlatnim lorgnonom i zlatnim zubalom, sa svim njenim harnadlama i mastima i grijaima, jednu psihoanalitiku karikaturu trebao bi da baci na platno, a ne portrait slikan za

80/255

Achtziger-Jahre ukus velikog upana, presvijetlog gospodina Liepach- Kostanjevekog! A zatim: gdje da je slika? U prirodi? S naranastim njenim suncobranom u bijeloj sirovoj svili, s panama eirom i zelenom vrpcom u sjeni jabuke, u vrtu? Kod aja, s modrobijelim stolnjakom u sjenici uz samovar? U njenom nesretnom Louis XV.salonu, u tom nemoguem intrieuru, koji izgleda kao provincijalni izlog za pokustvo? Poelo je tako njegovo tipino selenje, ono sitniavo razmiljanje oko same stvari, nemono, dekadentno, engajsterajsko strahovanje pred neposrednim zahvatom u slikarsku materiju. On je o njoj imao intenzivnu, linu predodbu, ali ta je bila sve prije nego konvencionalna: kada ve ne moe da je karikira, njemu je boja njenog mesa (kontrast izmeu njene crne nafarbane kose i tjelesne masti), najbolje odgovarala u bijelom: on bi bio najvolio da je slika pred toaletnim ogledalom u bijelom staromodnom lafreklu, ali ona o tome, naravno, nije htjela ni da uje. Ona lino inzistirala je na sliku u crnoj svili! U crnoj svili je tu enu jedamput davno, prije mnogo godina, neobino intenzivno doivio u onoj udnoj, zlatnoj kavani, kad je ekao na nju itav dan. Onda je tu enu prvi puta ugledao umornu i staru, a danas, trideset i etiri godine poslije onoga dogaaja on je mnogo umorniji i stariji od nje. I kolikogod to nije odgovaralo stvarnosti, ona njegova davna spoznaja da je njeno lice clownsko, bijelo, kao branom namazano, sve je vie dolazila do izraaja pod njegovim kistom, to je dublje ulazio u sliku. Njeno makasto kreveljenje, prenavljanje, njena namjetena ljubaznost, protuprirodan, izvjetaen smijeh, njena laljiva pretvorljivost i namjetena, katolika treoredaka skromnost, sve su to bile duhovne naslage u koje je
81/255

prodirao snimajui masku te ene u crnoj svili pred sobom, kao da je posmrtna. Pod osnovnim potezom njegove ruke ostala je ta blijeda maska kao podloga blijedog clownskog obraza u crnoj svili sa starinskim broem. Zarezi oko usana neobino strastveni, oi ive, velike, upale, gorue, a pod tim tamnim oima umorni podonjaci, kao sjenke poroka. A iza toga jedno umorno lice, nenaravno, neprirodno, lano, lice zapravo majmunsko, neobine, zguvane, nervozne fiziognomije. Prva dva dana, dok je to lice bilo jo pod koprenom nabaenosti, u flotezzi prvog poteza, pod masom neizdiferencirane boje, dok su se samo nazirali mutni obrisi, a sve je jo izgledalo na konvencionalnu distancu, stara je bila zadovoljna i odobravala je frazama, koje su graniile sa zanosom. Ali poslije, kada je taj kist pod rukom njenog sina poeo sve ivlje da zalazi pod kou, kada se je pod tim otrim dlakama rastvarala epiderma kao pod britvom, kada su se rastapale boje pod prodirnom snagom pogleda, ona je pred tim obrazom u crnoj svili na platnu, to je tamo nastajao pod rukom slikarskom, postajala sve nemirnijom. to je taj kist namoen u terpentin sve vie skidao s toga lica sve luckasto, nainjeno, bazarsko, pozersko, onu gustu naslagu minke pod tim potkonim tajnama, to se tu sve vie, kao pod anatomskim noem, razrezivalo i skalpiralo jedno potajno skriveno lice, njena je zlovolja sve vie rasla. Ona je postajala nervoznom, nju su poele muiti njene poslijepodnevne glavobolje, ona je izostajala zbog raznih smetnja, a konano jednog jutra, prije posla, kada je Filip puei svoju prvu cigaretu i sav zadubljen u svoje platno (koje je ve poelo da ga privlai) i zaboravio da ga mati eka, ona je htjela

82/255

neto da mu kae, ali nije dospjela dalje od prvih rijei. Iz nje je provalio pla, grevito i iskreno. Filip je htio da se objasni s njom. Govorio je neto o subjektivnoj stvaralakoj komponenti, osjeajui kako mu te fraze lano zvue, ali ona nije mogla da se svlada a glas joj je bio ranjav i slomljen. "Da jedan sin moe da gleda svoju majku na takav nain, kao njen jedini sin nju, to je alosno!" Tu je on sloio svoje kistove u kasetu, odnio zapoeto platno u svoju sobu, okrenuo ga iza ormara spram zida, i tako je kod toga ostalo.

83/255

Krug oko presvijetlog Silvija Liepacha plemenitog Kostanjevekog postajao je sve enervantniji. Ti su ljudi dolazili ovamo pod taj kostanjeveki krov kao da je to njihovo vlasnitvo i tu su se vladali kao pod svojim vlastitim krovom. I stari presvijetli veliki upan, i njegova sestra, banska savjetnikovica Eleonora, i njena kerka Medika, i njihov neak doktor Tassillo plemeniti PacakKritofi, neak kaptolskog biskupa Silvestra Kritofija, kod koga je Filipov otac sluio kao sluga. Filip je gledao te ljude kako vau porculanskim zubalima, kako govore o najnovijim homeopatskim metodama lijeenja, o veronalu, o glazbi, o spiritizmu, o antroposofiji, i na momente bilo mu je kao da sanja. Da se izmeu pedeset hiljada krovova on morao da namjeri na ovakav truli krov, i upravo taj truli krov mora da mu je takozvani "roditeljski dom"! Presvijetla Kostanjeveka, banska savjetnikovica gospoa Rekettye, bila je gospoa konzervativna u smislu
84/255

devedesetih godina: njen svijet ostao je svijet staromodnih steznika s ribljim kostima i vazelina kao sredstva za poljepavanje. Izgladnjela lica, s donjom eljusti panjolskom, nerazmjerno visoka rasta, u staromodnim bijelim arapama, presvijetla kretala se pod zvijezdama kao potpuno ishlapnjela sjenka u svijetu neobino slikovitom: u svijetu ljepote, koja je vjena, boga koji je neshvatljiv, i kralja Ludviga bavarskog, koji je nou galopirao kroz ume u pratnji bakljonoa, kao furija. Ona se micala svijetom i govorila o Casalsu, o besanicama, o bizarnim spiritistikim seansama, a zapravo je umirala od fiks-ideje, da nosi u sebi raka. I njen suprug, gospodin banski savjetnik plemeniti Rekettye, i on je umro od raka prije tri godine, itavih njenih pet posljednjih godina nije bilo ispunjeno niim drugim nego prislukivanjem, kako to rak zapravo dere tkivo gospodina banskog savjetnika i kako itav taj svijet zubi, vjetrova crijeva i kucanja srca nije zapravo nita drugo nego jedan gadan i neshvatljiv rak, koji dere i prodire sam sebe od poetka u sve vjekove. elava od posljednjeg prologodinjeg vrbanca, gospoa banska savjetnikovica nosila je bogatu tamnocrnu periku, a vrat je podvezivala crnom barunastom pantljikom. Tako koata i neobino duga, micala se po ovim sobama kao strailo za ptice. Kao stari gavran tako je vakala svoje lijekove i neprekidno govorila o tome, kako umire od raka. Ona da to zna, da je njoj svaka minuta odbrojena, jer ona vidi ve po svojim modrim noktima da njen rak neprekidno raste! Sve je plaena prevara oko nje i svi joj ljudi lau u lice: i lijenici, i posluga! (Make su jo najsimpatiniji stvorovi na svijetu!) Ona umire, a nitko to njoj nee da prizna istinu! Svi igraju pred njom, a ona sve to prozire i vidi.

85/255

Presvijetli gospodin veliki upan Liepach Kostanjeveki proivio je svoje najsretnije dane u sjaju bekoga carstva i tako je ostao itavog ivota snatrei o onim davnim "nezaboravnim danima, koji se ne e vratiti po svojoj prilici vie nikada". "Sve one divne radosti progutalo je ovo antipatino, gadno, demokratsko-materijalistiko vrijeme, da nikome nije postalo bolje, a ona uzviena francjozefinska kultura lei - danas - razorena, kao kakav antiki hram na Bcklinovoj slici. Promatrajui ove gadne dogaaje oko sebe pomalo elegino, presvijetli je u sebi plakao nad razvalinama svojih uspomena, od kojih je najvelianstvenija bila zlatorezom uokvirena pozivnica na previnji dvorski objed, prigodom previnjeg boravka Njegova Velianstva Cara i Kralja u naem glavnom gradu i prijestolnici Kraljevine, godine osamstotinadevedesetpete, mjeseca oktobra. Izrezak iz "Narodnih Novina" od etrnaestoga oktobra, gdje su bila tampana lica na previnjem dvorskom objedu, a gdje je izmeu tih grofova, prineva, dostojanstvenika i biskupa i presvijetli gospodin veliki upan Silvije plemeniti Liepach Kostanjeveki bio isto tako jedno dostojanstveno lice, taj izblijedjeli novinski izrezak uvao je kao jednu od skupocjenih relikvija s ostalim takvim rijetkostima u pojastuenoj kutiji od ljubiastog baruna. Slika tog previnjeg dvorskog objeda u velikoj dvorani banske palae ostala je Silviju Liepachu urezana u mozak neizbrisivo i njegovo sjeanje ostalo je zapeaeno tim fantastinim dogaajem, kao vosak previnjim peatnjakom s troslovanim monogramom preuzvienog carskog imena. Uz Njegovo Velianstvo lijevo sjedio je prejasni nadvojvoda Leopold Salvator u odori topnikog pukovnika

86/255

sa znacima zlatnoga runa, pa komorni predstojnik, konjaniki kapetan plemeniti Szabadhegyi, pa Njegova Preuzvienost kraljevski ugarski ministar predsjednik barun Banffy, pa pravi tajni savjetnik, vrhovni dvorski metar grof Pejacsevich, a s desne strane Njegova Preuzvienost ban grof Khuen-Hdervry, pa pravi tajni savjetnik, ministar Feldzeugmeister barun Fej rvri, i u slavnoj sviti grofova, guvernera, ministara, komornika, pravih tajnih savjetnika i vitezova zlatnog runa, u uzvienom krugu biskupa i predsjednika banskih stolova, krilnih pobonika, vrhovnih metara i dvorskih predstavnika, o onom sjajnom vijencu lanova previnje magnatske kue i drugih niih zakonodavnih tijela, tamo kod previnjeg stola, uz blistave zlatne zdjele i kristalne posude, sjedio je i veliki upan Silvije Liepach Kostanjeveki, etrdeset sedmi po redu, izmeu predsjednika kraljevskih ugarskih eljeznica von Ludwiga i generalmajora grofa Wurmbrandta, kao predstavnik svog lojalnog i vjernog upanijskog koransko-glinskog tijela, pred previnjim vrhovnim metrom dvorske kuhinje grofom Wolkensteinom. Izmeu dva dvorska lova, ustrijelivi stoezdeset i dva gnjetla, sedamdeset i tri zeca, tri divlje svinje i jednu koutu u Konopitu, car je otputovao na Markov trg, da bi se brzim vlakom vratio u Ischl, gdje je zaklao etrdeset i tri jelena i sedamnaest srna, a meutim je kao polubog i nadnaravna pojava dao svoju ivu, carsku ruku presvijetlom gospodinu Silviju plemenitom Liepachu Kostanjevekom, i dotaknuvi svojom posveenom pomazanom jeruzalemskom desnicom ovog plavokrvnog smrtnika, oduhovio ga i posvetio za itav jedan ivot!

87/255

Sjedi gospodin Liepach Kostanjeveki nad svojom barunastom kutijom i prebire po dragim i skupocjenim relikvijama. Broj Narodnih novina s njegovim promaknuem na upanijskog perovou vieg plaevnog stupnja: Ban Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnaao je imenovati doktora Silvija Liepacha Kostanjevekog upanijskim perovoom. Eto odlomka iz jednog davnog, mrtvog vremena, kada je mladi upanijski perovoa Silvije Liepach stajao pred vratima tog ivota, kroz koji je sada proao, kao kroz niz rasvijetljenih soba, i tako sada lista pismima i poutjelim novinskim izrescima, a sve je ostalo iza njega, kao sumrak iza jahaa. Toga dana, dvanaestoga srpnja hiljadu osamstotina osamdesete, po "Narodnim Novinama" umrlo je u domaim vijestima jedno novorodene ensko, nekrteno, prezimenom Ceri, od majke sluavke iz Mesnike ulice, a kako je dijete po nalazu gradskog fizika moglo biti zagueno, sluavka Marija je stavljena u pritvor, i to je u glavnom gradu kraljevine bio jedini dogaaj. Grof Uexhuell- Gyllenband-Cranensteeg, general konjanitva, doputovao je u grad odsjeo u "Svratitu k caru", a meu onim potroarinama, daama i najamnim noviima jedan upanijski perovoa spremao se na svoju blistavu karijeru. A kada je bio imenovan velikim upanom, Narodne novine donijele su itav lanak pod naslovom: Karijera doktora Silvija plemenitog Liepacha Kostanjevekog. Netom imenovani veliki upan upanije koransko-glinske, doktor S. pl. L. roen je treega augusta 1856. u Zagrebu od oca Silvija plemenitog Liepacha veleposjednika. Svrivi pravne nauke u Beu, gdje je stekao doktorat, stupio je mladi doktor 1879. kao perovodni vjebenik k obstojaloj zagrebakoj podupaniji u politiku slubu, poto je odsluio svoju jednogodinju dobrovoljaku slubu kod carske i kraljevske konjanike ulanske pukovnije broj pet u Virovitici. Iste godine imenovan
88/255

je podupanijskim perovoom, godinu dana kasnije kotarskim pristavom, da bi godinu poslije bio imenovan upanijskim perovoom vieg plaevnog razreda, dodijeljenog kod kraljevske hrv. slav. zemaljske vlade. Od toga vremena sluio je kod kraljevske hrvatske zemaljske vlade, gdje je imenovan perovoom prvog razreda, a 1889. tajnikom zemaljske vlade. U ovom svojstvu sluio je sve do smrti svoga blagopokojnoga oca, veleposjednika kostanjevekog, kad su ga obiteljske prilike sklonile da se odrekne dravne slube i da se posveti upravi svog gospodarstva, koje je predstavljalo znatan i ugledan imetak. Previnjim reskriptom od oktobra iste godine ta je ostavka Silvija plemenitog Liepacha uzeta na znanje. Kako je meutim smru poglavitog gospodina Lentulaja, opata i narodnog zastupnika kotara lonjskopoljskog ispranjeno mjesto saborskog zastupnika, to se je gospodin doktor Liepach prihvatio ponuene kandidature, te je na izborima godine 1894. od drugoga decembra jednoglasno izabran zastupnikom u Saboru Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Kao narodom izabrani narodni zastupnik (izabran jednoglasno od sedamnaest izbornika, opaska pisca), pridruio se naravno Narodnoj stranci, gdje je u klubu poeo da igra jednu od istaknutijih uloga, naroito se markantno istaknuvi u istogodinjoj proraunskoj raspravi. Uivajui jo iz vremena svoje upravne slube zaslueni glas odlinog, korektnog i nadasve savjesnog upravnika, on je sada imenovan za velikog upana upanije koransko-glinske, kao osoba naroitog povjerenja Njegove Preuzvienosti Bana, koji je ovim izborom opet jedamput posvjedoio, da je neobino sretne ruke u odabiranju svojih glavnih suradnika. Presvijetli gospodin Liepach plemeniti Kostanjeveki stoji jo u naponu snage i svojim taktom, svojom neobinom marljivou i predanou slubi, on e na svom novom mjestu osvjetlati lice narodu kome slui i zemlji koja ga je poastila takvim povjerenjem.
89/255

"Naroito se markantno istaknuvi u istogodinjoj proraunskoj raspravi", ta reenica Narodnih novina bila je ona sitnica, koja je u velikoupanskoj karijeri gospodina Liepacha znaila vaan preokret. Za te iste proraunske rasprave donio je Pester Lloyd jedan lanak s potpisom jednog l. p. to jest lonjskopoljskog veleposjednika - "von einem Grossgrundbesitzer aus l. p.". Nije bilo nikada nigdje reeno, ali se znalo, da je taj slovima "l. p." signirani lanak napisao kostanjeveki vlastelin, koji je tim lankom osim svog ukrasnog pridjeva kao "spreman upravnik" dobio jo i indirektan naslov "priznatog autoriteta u ustavnoj nauci". U tome toliko razvikanom i po jednim opozicionalnim novinama prevedenom lanku gospodin veleposjednik Liepach razvio je svoje "ustavno uenjake" ideje ovako: Mi ivimo danas u politici o pukih fikcijah. Zovemo zemlju neku Hrvatskom, koja uistinu nije Hrvatska, koja ima to ime istom od konca prolog stoljea; zovemo drugu zemlju Slavonija, koja takoer nije Slavonija, nego koja je otkako postoji kraljevina Ugarska, isto onako ugarsko zemljite, kao to je Bihar ili Szabolcs: sastavni dio kraljevine Ugarske. I s tim pseudonimnim zemljama vodimo pregovore kao drava s dravom, prihvaamo tvrdnje, kojih je nitetnost znanost ve davno razloila, kojima protivslove isprave i zakoni i protiv kojih se buni nae poteno osvjedoenje, osnovano na dokazima priznatih autoriteta iz ustavne nauke. "Naroito se markantno istaknuvi" tako tim nepotpisanim lankom u Pester Lloydu, lonjskopoljski i kostanjeveki veleposjednik Liepach bio je imenovan velikim upanom i vrata su mu se otvorila pred najviim mogunostima. Da nije postao podban, skrivila mu je njegova supruga Eleonora, koja je prigodom previnjeg

90/255

cerclea na graanskom plesu u Hrvatskom Sokolu ostentativno odbila da se oprosti sa svijetlom banicom Margitom Khuen Hdervryjevom, uvrijeena zbog arrangementa itavog tog previnjeg cerclea, kod koga je ona kao Supruga velikog upana i plemia i sama plemenita Somsich de Galdovo et Turcz bila po svom subjektivnom uvjerenju zapostavljena u rangu za sedam mjesta. U kolu preuzvienih, presvijetlih i visokoroenih gospoa, koje su pred Njegovim Velianstvom trebale da predstavljaju elitu naeg graanskog drutva, gospoa Somsicheva stajala je po redu dvadeset i etvrta mjesto sedamnaesta, i kada je pristupila preuzvienoj grofici Khuenovoj, da joj - kao banici - objasni taj oigledan nesporazumak, ova joj nije odgovorila ni rijei, nego je prela preko njene interpelacije, kao da je uope nije ni stavila. Stvar je bila jasna. Banica grofica Khuen Hdervryjeva, grofica Khuenova, iz godine trinaestoezdeset i prve, grofica lichtenberka i barunica novolenbaka iz petnaeststosedamdesettree, gospodarica Nutra, Hdervra i Vicze, roena grofica Teleky, carska i kraljevska patronatska gospoa od madarske plemenitake linije, priznata od kralja Sigismunda prije pet stotina godina, stoji na balustradi sa barunicom Inkeyjevom roenom Ludmilom, Theodorom, Marijom, Gabrijelom groficom Deymovom, kerkom ekog grofa Franca de Paula Marije Zaharije Antona Wenzela Deyma i grofice Marije de la Fontaine i D'harmoncourt-Uverzagt, i s groficom Julijanom Drakovi-Erddijevom, suprugom gospodara trakoanskog, damom reda velikog krsta sa zvijezdom i kerkom zaasnog komtura ad honores kraljevskog bavarskog reda svetog Jurja, Erddija takorovekog, i tu pristupa k njoj nepozvana, "so eine hergelaufene Schlawoniterin, und spricht sie an, in einer Art und Weise": - da banica i

91/255

nije mogla drugo nego da joj ne odgovori ni slova. Prije svega: red ovog primanja nije aranirala preuzviena gospoa banica, nego veliki metar dvorskog ceremonijala, a zatim: "was will diese Person, wer ist sie eigentlich, und was ist eine Obergespansgattin? Lcherlich!" Kada se je poslije cerclea banica opratala od prisutnih dama i kada je pristupila do "dvadeset i etvrte", pruivi joj ruku, ova, anonimna, "dvadesetetvrta", odbila je da se rukuje s groficom Margaretom i tako je planuo skandal mnogo vei od spaljenja madarske zastave. "Ja sam bio etrdesetsedmi, a tebi nije dosta ni da si dvadeset i etvrta", uzrujavao se Silvije Liepach raspravljajui o tome dogaaju sa svojom enom, osjeajui sasvim tono svoj brodolom. Preuzvieni gospodin ban, koji je velikoupanskim imenovanjem presvijetlog gospodina Liepacha "pokazao svoju neobinu sretnu ruku u odabiranju svojih doglavnika", svrio je s tim svojim doglavnikom poslije te scene vrlo brzo: veliki upan Silvije plemeniti Liepach vratio se na Kostanjevec na boine svetke i sa Kostanjevca se poslije vie nije micao. Tu je doivio nenadanu smrt svoje supruge Eleonore Somsicheve oko Duhova pred rat (od upale slijepog crijeva), tu je preivio i svoga jedinca Silvija, koji je pao kod znamenitog konjanikog juria pred Rawa-Ruskom godine petnaeste, kao porunik carske i kraljevske pete ulanske regimente. Doekao je i to, da vidi jedne oktobarske noi polugol, u svojoj spavaoj koulji, bez kaputa, u gaama, kako "nekakvi barabe" pale njegov kostanjeveki krov, kako su doli "nekakvi demokratski kortei" i razdijelili "nekakvim barabama" njegovih etiristotine jutara najboljih oranica i kako sada prtlja i kuburi na Kostanjevcu prezaduen, u neizvjesnosti, ne e li ga jednoga dana

92/255

Jakob Steiner jednostavno deloirati i nee li tako svriti u grabi kao beskunik. (Ona teza Filipove majke, da "ovi na Kostanjevcu raunaju s njenom dvokatnicom" u ulici jednog dubrovakog isusovca, nije dakle, po svemu, bila sasvim neosnovana.) Silvije Liepach Kostanjeveki nije se vie snalazio meu dogaajima i stvarima: shvaanje ivotnog tempa polagano je prelazilo njegovu snagu. Sanjajui gluho nad svojim relikvijama i vrijednosnim papirima, on je gledao u blijedo-plave tiskanice austrijske srebrne rente, u zalonice austrijskog Kreditnog zavoda kao u igrae karte fantastinih, dalekih i davno izgubljenih igara: sve te velike i vane stvari danas su bezvrijedne kao izigrane igrake, i to e mu ti papiri s potpisima guvernera i ministara i dostojanstvenika jednog carstva, koje danas visi po ormarima u naftalinu, kao njegova magnatska surka! Koliko se on nagnjavio oko izgradnje velikoupanskog aparata osamdesetih godina, a gdje su sve one mase trabanata, udvorica, slugana, trebera, aspiranata, kandidata i apsolvenata, koji su u gomilama prodefilirali kroz bjegova predsoblja? U kakvim su se tminama ishlapila ona vremena, kada se je nad tim kraljevskim prometom i prugama i cestama i uredima pjenio banski ampanjac, kada su se polagali temelji novom nagodbenom upravnom aparatu i kada su doista "nezainteresirani idealisti" htjeli da pridignu tu nau nesretnu - "seljaku marvu". "Od kolere i od movara i od poplave na jedan simentalski stepen. A zahvalnost tih krava i bagae? Da su mu provalili u dvor i zapalili krov! Eigentlich unfassbar!"

93/255

Jo kao mladi gentleman i beki doktor osamdesetih godina, on je mnogo polagao na svoju garderobu. Njegov Chester Field s obrubljenim reversima padao je s tri linije u struku vrlo vitko: karirane hlae, vedske iljaste cipele, cilindar, sve prvorazredni beki posao iz ruku najboljih krojaa, sve je to ovog mladog vlastelina isticalo (vrlo diskretno) kao ovjeka, koji ima smisla za naglaen ali nenapadan potez nonje. Jo i danas je njegov crni paletot iz onog vremena njegov najsolidniji odjevni predmet, a njegovi frakovi, njegov Wales-kamgarn-havelok, njegov petanski salonrok, sve je to visjelo vrlo uredno u ormarima i iznosilo se svake druge nedjelje na vjetrenje, premda je meu tim krpama bilo i takvih, koje nije dodirnuo etrdeset godina. Dolazei tako gotovo svakodnovno u posjete svojoj prijateljici gospoi Latinovicz-Valenti (Filipovoj majci), u svom svijetlosivom saccou, sa svijetlim krem gamaama, sa tapom od ebanovine, bijelom kravatom i neobino sjajnim okovratnikom i manetama, on je izgledao kao siva lutka iz udnog starinskog albuma. Briljivo okupan, sasvim sijed, pomno obrijan, jo prilino pokretan, on zapravo nije bio lice antipatino, ali Filip nije nikako mogao da se pomiri s njegovom egzistencijom. Prije svega, naslov njegove majke madame Latinovicz-Valenti izgovarao je stari uvijek neobino razgovijetno, polagano i ceremonijalno naglaeno, kao da izgovara nekako naroito otmjeno i drutveno visoko istaknuto ime, oito naglaujui prezime Valenti, kao prezime njenog brata bekog Feldmarschallieutenanta koga je on svojedobno lino poznavao i u generalovoj se kui kao gost vrlo ugodno osjeao. A osim toga Filipu je izgledalo, da taj stari poznaje njegovu majku jo iz onog mranog biskupskog

94/255

vremena, znajui tako o toj eni mnogo vie od njega i promatrajui je iz jedne, Filipu savreno nepoznate perspektive. Sve je na tom starcu bilo jo kako- tako pomadama i mastima prilino zalizano, osim ruku. Ruke toga ovjeka izgledale su doslovno osuene na smrt. Neobino senzualne, grabeljivo i sebeljubivo uznemirene, ruke tog starog bonvivanta prualo su se pohlepno za stvarima, kao da hvataju za ivotom iz mranoga ve predgroblja: kako je on prodrljivo grijao svoje ve beskrvne dlanove na toploj plosi porculanske ajne posude, kako se je neugodno doticao Regininih ruku (i u prisutnosti stranih ljudi), kako je strastveno frkao svoje cigarete i oblizujui se stavljao ih u svoj cigarpic od slonove kosti, sve je to na Filipa djelovalo odbojno i enervatno. Njemu je zbivanje u toj kostanjevekoj kui poelo izgledati sablasnim: tu se je odvijala jedna igra nad grobovima i oko grobova, mukla i podmukla, sasvim mutna i nezdrava. Oko nekakvih dvokatnica, loih bekih viceva, ajeva i veera, igra prikrivena i konvencionalna, koja je pod povrinom napukla kao stara posuda, iz koje se polagano cijedi bolesna i gnojna ljudska strast. Stari dolazio bi u predveerje, jo za vrijeme toplog aja, ostajui onda obino i preko veere do u kasnu no. Tu se razgovaralo o sazivanju duhova, o pokornosti spram dragog nam gospodina boga, o nekoj izvjesnoj kao vioj, starakoj rezignaciji, kojoj sve ljudske strasti i napori iz njene perspektive izgledaju prilino smijeni. Govorilo se o davnim mladostima i zabludama, o psima, o makama i o slukinjama, o odijelima, o kuhanju i o koncertima. O vanosti pasje probave, o psima uope i vrlo mnogo, a i o tome, kako je sluinad nezahvalna! O bolestima uha i grla, o neshvatljivim slabostima srca, o sljezovim oblozima i o dijetama. Sve to utivo prikriveno i lano brbljanje trajalo je beskonano jednolino, a kada bi to dvoje ostali sami u sutonu u Regininoj sobi, na njenom pli-divanu, nad
95/255

sobom bi se natkrilila duga i nepomina tiina. Vrativi se jednog predveerja iznenada kui, Filip je proao na vrtnoj strani pokraj majina prozora, i kako je povjetarac u taj tren uznemirio zavjesu, on je u polumraku vidio svoju majku gdje sjedi na koljenima toga starca. Pozlilo mu je i jo je isto vee htio da se spakuje, ali je onda ipak ostao. Poeo je samoga sebe da svladava u svojim pretjeranostima, a njegova prenadraena stidljivost spram tjelesnih dodira (pa i vlastitih) od poetka mu je bila izgledala nezdravom. On se tako uvijek vlastitim razumom morao da prisili, da dotakne svojom rukom tijelo koje ene, s kojom bi stajao u intimnom odnosu, jer se takvih javnih dodira ruke bojao kao naroitih besramnosti. "Glupo. I ivot staraca, kao i drugih organizama, nije nita drugo nego otvaranje tijela i tjelesnog. To je nagon u ovjeku, koji nas goni za produenjem ivota! Za trajanjem! Za produenjem trajanja! Osuivati te nagone kod staraca nelogino je, ako ih ovjek ne osuuje kod mladosti!" To je bilo razumno, ali inae po svemu iznutra, on nikako nije mogao da se pomiri s tim starcem. A starac osjeajui u tom neugodnom doljaku jednog svog (eventualnog) protivnika, iskazivao je spram njega naroitu, armantnu blagonaklonost. Dva mjeseca pozivao ga je k sebi na kostanjeveki dvor, da e mu pokazati svoje knjige, svoju zbirku oruja, svoje obiteljske slike, koje bi trebale da se obnove, a on nije dovoljno upuen kako da se prihvati toga posla, i dva mjeseca Filip nije htio da se odazove. Stari je imao jednu navodno vrlo skupocjenu kopiju Palma Vecchia, a kako se nala u gradu prilika da ju proda, ponovno je zamolio Filipa da doe i da mu je procijeni. Prvi put od njegova povratka dolo je izmeu njega i majke do vrlo estoke (i gotovo neukusne)

96/255

prepirke zbog te slike, a onda je popustio i zaputio se slijedeeg poslijepodneva u dvor. Taj takozvani kostanjeveki dvor bio je simpatina barokna jednokatnica, sagraena svojedobno na rubu ume kao stan Cranensteegova upravitelja dobara, a Cranensteegov Kostanjevec, ogromna zgradurina od stotinu soba, stajao je od Liepachove kurije tri kilometra, podignut na jednom brdu kao tvrava, sama za sebe, sa svojim mostom i tornjem, te neobino irokim horizontom. Liepachovi kupili su tu gospodarsku zgradu sedamdeset i pete u vrlo tronom stanju, ali obnovivi je i posadivi oko nje jablanove i breze, dali su toj jednokatnici sasvim pristojno lice: s peronom za koije i s terasom na prvom spratu, ta je kua izgledala kao kakav ljetnikovac u parku. Stari Liepach doekao je Filipa eui se pred nasadima ispred dvorca, objeruke, intimno, kao svog dobrog i dragog znanca, koji mu je tim svojim posjetom iskazao ne samo naroitu ast nego i neobinu uslugu, i poto je sproveo Filipa kroz prizemlje (ureeno starim krinjama i brokatnim prevjesima i crkvenim svijenjacima), ispratio ga je na terasu. Tamo je Dominik servirao aj sa slatkim vrhnjem, tortu od okolade sa lagom i dinje, i taj starac u izlizanoj svijetlosmeoj livreji kavine boje, s ogromnim bijelim rukavicama, plosnatim kao stare kornjae, i ovaj drugi starac u svom svijetlosivom sakou, koji govori Dominiku Ti, a Dominik njemu Presvijetli, taj aj i taj lag i te dinje i ta dva starca, sve je to ispalo neizrecivo glupo. Palma Vecchio bio je naravno oajan, a i obiteljski portraiti bez neke naroite vrijednosti: ki osamdesetih godina, slikan s pogledom unatrag, da bi se liepachovska loza prikazala to starijom! Knjinica je bila potpuno bezlina i prazna: s tri u kou uvezana godita "Ephemerides politico- statisticae Posonienses", kao jedinom rijetkou za nae prilike. Za jednu nijansu malko pretjerano naglaeno, gotovo sveano, uzeo je stari Liepach jedno u svinjsku kou uvezano godite toga
97/255

pounskog informacionsblata i patetino rastvorivi jednu stranicu, naznaenu earpom od teke crvene moirirane svile: ako Filipa zanima jedan kuriozum, on je tako slobodan i ima ast da ga upozori, ne bi li posvetio panju na jednu za Liepachovu lozu tako vanu injenicu, kao to je bila pounska objava, da su Liepachovi dignuti na ast plemstva godine osamstoosamnaeste. Doista! Pod datumom od godine osamnaeststotina i osamnaeste dne petoga decembra tu je bilo tampano ovo: MAJESTAS SSMA D. ANTONIUM LIEPACH AD EXC. CAMERAM HUNGARICO AULICAM RATIONUM CONSULTOREM OB PRAECLARA ULTRA 40 ANNORUM IN REGEM ET PATRIAM MERITA UNA CUM FILIO ITIDEM ANTONIO BELLICO CONCIPISTA IN NUMERUM R. HUNGARIAE NOBILIUM REFERRE DIGNABATUR." Na naslovnoj stranici toga pounskoga vjesnika, ispod sivog ocalnog otiska polunage simboline ene u oblacima s knjigom i krilima na glavi, stajao je kaligrafiran potpis prvoga plemia od Loze Liepachovih, napisan gujim perom, otrim, neobino pedantnim potezom: Antonius Liepach, nobilis in Monarcham et Patriam meritissimus. Preko toga olovkom, sasvim izblijedjelo, po svoj prilici enskom rukom, stajalo je: Flossmann: Tombola potpourri. Seitz: Die Hexe von Boissy. "Glupo kao ovaj Tombola potpourri", mislio je u sebi Filip promatrajui posivjelu tampanu vijest o liepachovskoj plemikoj povelji i nije znao to da kae tom starom plavokrvnom vitezu, kome je sudbina odredila da bude jednim od posljednjih kavalira njegove majke.

98/255

Iznad bibliotenog ormara, u zlatnom okviru pod staklom, stajala je tu na zidu kao oleografija u etverobojnom tisku reprodukcija znamenite Benczurove slike: "A milleniumi Hdolat", poklon stalea i redova kraljevine Ugarske i Hrvatske i Slavonije i Dalmacije pred Njegovim Velianstvom, madarskim kraljem, prigodom proslave Hiljadugodinjice ugarskog kraljevstva, u baroknoj dvorani budimskoga dvora. Izmeu te rulje u magnatskim galama stajao je vitez zlatnoga runa grof Khuen Hdervry kao dvorski zastavnik Kraljevine i u ljubiastom prelivu prelatskih i biskupskih plateva, u poslastiarskom rumenilu brokatnih stijena i kardinalskih rukavica, u lelujavoj stravi stjegova, standarta i cilindara, isticalo se naroito blijedo lice blagopokojne Carice Jelisavete, u crnini, pod baldahinom, i upravo nedaleko do njenih nogu preko poda polegla je i Hrvatska Zastava u patosu hiljadugodinjeg poklona pred Suverenima. "Taj senilni gospodin ima u svojoj biblioteci Benczura, a sa mnom hoe da govori o slikarstvu", to je bila jedina impresija koju je Filip osjeao negdje u sasvim dalekom i nejasnom predjelu svoga mozga; tako je prelistavao Ephemerides posonienses, promatrao nekakve temperamotive na stropu i nije znao to da kae ovom brbljavom starcu, koji ga je obasipao frazama i priznanjima: da je itao jednu njegovu knjigu i da je doznao za njegov veliki londonski uspjeh, i da to nije mala stvar biti kontraktualnim crtaem jednog velegradskog dnevnika, a potpuno sam i goloruk progristi se u dalekom inostranstvu do takve pozicije kakvu je Filip uspio da osvoji u inostranstvu. Pustio je staroga da se tako mui od neprilike, neto je i sam mucao kao da govori s kakvim inostrancem, a onda je iznenada ustao i oprostio se od Liepacha, i

99/255

sve je ispalo neobino nezgrapno i glupo. Idui kui imao je u ustima neugodan tek, kao da je pojeo komad starog i pokvarenog mesa. "Odakle su samo doputovali ba ovamo u Kostanjevec", razmiljao je Filip o Liepachovima, sputajui se laganom serpentinom od ume spram vinograda na rubu ravnice, koja je ve sva plivala u ranom ljetnom veernjem osvjetljenju. Po emu se ovakav stari siromah razlikuje mentalno od nadcestara Hitreca, na primjer? Nadcestar Hitrec ima u svojoj sobi pod tramom isto takvu zlatnouokvirenu sliku u trobojnom tisku, koja se zove: "Aus meiner Dienstzeit". Da, taj ulaner, na bijeloj kobili, u modroj ulanci s nalijepljenom svojom fotografiranom glavom, taj cugsfirer Hitrec von k. und k. Ulanen Regiment No. 12 Tolna, taj nadcestar u propnju na bijeloj kobili s izvuenom konjanikom sabljom pod grbovima Carstva i zastavama carskim i madarskim, to je jedna isto tako nainjena lutka, kao i ovaj njegov presvijetli veliki upan sa Benczurovom zlatnouokvirenom legendom u baroknoj dvorani budimskoga dvora. To je sve savrena tmina. I ta bi se tmina mogla rasvijetliti samo s nijagarskim vodopadima i s falangama nekakvih novih imaginarnih lica, ali to ne bi smjeli biti Liepachi niti Liepachima slini plemii iz godine osamsto i osamnaeste. To je inteligencija koja zapisuje sebi Tombola potpourri, kao dragu glazbenu uspomenu na nekakav umjetniki doivljaj, a ima starog livriranog Dominika i igra svoju ulogu kao da se nije nita dogodilo u svijetu. itavo vee uo je jo staroga Liepacha gdje mu govori, kako se je u njegovo vrijeme upotrebljavala aromatische Karbol-Essenz kao universalno dezinfekciono sredstvo, kako je zacherlin nestao iz prometa, kako je madarski sistem upanijske administracije bio najbolji

100/255

administrativni sistem na svijetu, pak su Englezi i u kolonijama uveli - molim pokorno - taj madarski sistem, i tako se muio jo dugo u no i nije mogao da usne. Ve su se nad umama stale javljati prve pjege svitanja i prepelica se oglasila u itu, kada je bacio svoju posljednju cigaretu.

101/255

Bila je topla ljetna no, u punoj mjeseini. Sjedio je Filip do ponoi u kavani "Kod Krune" na opinskom trgu, prelistavao "Daily Mail" i inostrane ilustracije, ispio svoj peti cognac sa sodom, i plativi zaputio se u zelenu mjeseinu, u prostor. Osjeao je kako je lagan, kako dobro svladava zemlju pod svojim nogama i kako mu se ide daleko, u tiinu. Imao je tjelesnu potrebu da se udalji od sveg ljudskog i da bude sam sa trepereim kronjama i zelenim tihim daljinama. Jedamput davno, prije dvadeset i tri godine, jedne ljetne noi, isto je tako hodao sam, po ogromnoj bijeloj cesti, a rosa je blistala lijevo i desno od puta, kao staklovina. Bila je topla ljetna no, mirisalo je sijeno, valcer su plesali djeaci s toplim, bijelim djevojicama. Mirisalo je sijeno, bili su svi pijani: od ljetne noi, i gusala, i polutmine, i mekanih djevojakih stasova; mladost, bistra kao kaplja, sama kao rosa u rosnatoj noi i lagana kao vjetar u nonim kronjama. Daljine su bile zelene, prozirne, itke, a zvjezdano staklo tako usijano, tako fosforno, tako sasvim blizu kao pod rukom. I smijeh, i djevojaki glasovi, i tamni obrisi gardedama, sve je to ostalo iza njega: mali grad s balkonima i bakrenim jabukama tornjeva i otvorenim prozorima, na kojima su leprale bijele zavjese. U tangenti mesa, u zanosu topla tijela, u gibanju po bijeloj
102/255

mjeseini, uz ubor potoka, uz um crnih kroanja, gdje se uo topao lepet krila, on se gibao u prostoru kao usijana gvalja tjelesnog neeg u njemu, pun glazbe, pun tople blizine jednog djejeg enskog tijela, i sam jo dijete u djetinjastom ushitu. Tako se je otkinuo one noi u svoju fatalnu patnju, u svoj glupi roman s onom naivnom malom provincijalnom guskom, zbog koje je onda prolumpao maminu stotinjarku i proigrao itavu svoju mladost! "Kako je udno to slijepo kretanje u nama, kako su ljudska tijela tajanstveni galvanski stupovi i kako se svi miemo po nekim mranim i neshvatljivim zakonima u naem mesu! Krene se tako neto u ovakvom sedamnaestgodinjem balavcu, otkine se kao sudbina, i jedna ovakva mala maka, posuta pjegama, ovakva plitka ograniena djevojica postaje sudbinom, koju ovjek vue sobom itav ivot kao mlinski kamen!" Odbio se tako u mislima od ceste, te hodajui uz potok, kroz mranu i vlanu guduru punu zapaha vlage i mokrog slapa, naao se na otvorenom proplanku na rubu hrastove ume. Tamo u sjeni crnogorice, u sjeni ogromnih, tamnih omorika stajala je koliba sa slamnatim krovom, sva bijela kao platno na tratini, obasjana punom mjeseinom, kao polivena vapnom. Tu je stao. Sve je bilo u krugu nepomino i tiho. Nona tmina i osjetljivo lupanje srca u grlu od uznemirenog, uzrujanog hodanja. Kroz sasvim mrtvu, zelenu tiinu, iz kolibe, ispod slamnatog krova, gdje je vonjalo kiselkasto po ogromnim kukuruznim hljebovima, po aavim upovima i po dimu ispod strehe, ulo se otkucavanje ure. Tiho, jednolino micanje drvenoga stroja s tekim zaralim gvozdenim eerom kao utegom na lancu. Tik, tak, tik, tak. Tiina i ugodno, mudro, dekadentno proticanje vremena kao klokot klepsidre. Vapnenobijele etvorine

103/255

stijena pod slamnatim krovom, daleki ubor potoka i lepet krila jedne ptice, to se probudila u kronjama, sve je to stajalo za Filipa kao ogromna, monumentalna emocija. U dalekim, zelenim, blistavim tkaninama zrele ljetne noi micala su se svijetla nebeska, a Filip je disao mirno i slobodno, osjeajui u svome tijelu sigurnu logiku toga kako mu kola krv i kako kipti u njemu usijano i svjee, neiivljeno meso. Osjeao je kako polagano svladava u sebi svoju nomonu potitenost i kako mu se vraa emotivna snaga. Danas je, poslije duge stanke, opet naslikao jedno platno. Vraao se o podne s kupanja na rijeci, kada je primijetio pred ogromnom okreenom plohom jedne stijene, na suncu, okrenuto spram sunca jedno dijete, gdje mu je sjena pala preko stijene, a dijete dri obje ruke vodoravno i svojim djejim glasom neto neartikulirano mumlja. Bio je straan prizor, jer je odmah utvrdio da je dijete gluhonijemo, i to nerazgovijetno vikanje bilo je ivotinjski- grozno. Drei obje ruke vodoravno, to gluhonijemo dijete vie grlom nego sluhom imitiralo je glas sveeniki kada pjeva pred oltarom. Ruke su se irile kao da blagoslivlje, ruke su se dizale kao sjena po zidu, kao neke udne i neshvatljive zmije, tako su puzale te sjene po tom zidu, micale su se kao samostalna stvorenja to se miu gipka, sjenovita, zaarana, a dijete je urlalo oajno, kao iza glasa, opsjednuto, suludo, opreno od sunca, kao u bunilu sunanice, i sve je bilo vie jedan gr nerava, padaviavo privienje nego stvarnost. Drhtao je taj ivotinjski, gluhonijemi glas djeji na punoj svjetlosti, treperio je u boleivim kolutima, irio se u krugu pred punim sjajem suncom polivene stijene, razlijevao se po prostoru, pod krovom, nad tornjem, nad drvoredom i kao dim se puio pod nebom pritisnut suncom i sparinom. Tako opsjednut tim paklenim privienjem, Filip je doao kui, uzeo platno i naslikao to dijete kako urla na podnevnom suncu pred jednim bijelim zidom. Glas tog gluhonijemog djeteta mumljao je nad njegovim platnom kao napuklo zvono,
104/255

no upravo to prljavo, zgreno, kretensko tijelo objasano suncem, taj stravian gr pred neim tamnim i gluhonijemim u nama samima i oko nas, to treperenje crvenih glasiljka u grlu gluhonijemog djeteta, to je bacio na platno s takvom neposrednou izraaja, da se je poslije i sam prepao demonske snage svog vlastitog poteza. Ono gluhonijomo drijelo s malim, crvenim, mesnatim jezikom, ono slinavo micanje gluhonijemih usana i sluznica, ono besmisleno i slijepo mahanje rukama na suncu, a sve pred jednom kao sir bijelom stijenom, to je bio Daumierovski motiv, ali mnogo tei od Daumiera! Nije ni ruao slikajui sve do bijele kave, i stojei sada na mjeseini, u prostoru, meu zvijezdama, nonim pticama i trepereim kronjama, njega podilaze trnci od uzbuenja: iz njegovih tuba jo teku boje, u njegovim ivcima jo ima snage i u krvi zanosa! ivi i osjea, kako je dobro biti iv.

105/255

Vraale su se emocije i dolazile jedna za drugom, kao ptice kada se vraaju iz Egipta, u umnim jatima. Sjedi Filip u sutonu (u slamnatom naslonjau pred verandom), gleda u predveernjem zelenilu lastavice kako krue oko krova strmim i smionim krivuljama, i misli o tome, kako je ivot zapravo krvoloan i okrutan kriminal. "I ta najidilinija i ljudima tako draga ptica, ije gnijezdo donosi ljudima legendarnu sreu, a djeca ve po pukokolskim pisankama piu o njoj zanosne pjesme, ta mala crnokrila ptica, to cvrkue oko naih tavana i naih tornjeva, ne razlikuje se zapravo ni po emu od morskog psa. Njen, nama tako dragi i intimni cvrkut tu, u predveernjem zelenilu, znai zapravo stravian signal u svijetu muica te ima stvorova, koji strepe pred njenim strjelohitrim zamahom krila, kao mi pred tigrovim glasom kada se javlja iz praume. I tako: neko neshvatljivo rikanje i plivanje, jedrenje, letenje i deranje, u svemu i oko svega. Morski psi jedu tuninu, a tunina se hrani malom ribom, a mala riba jede muhe, a lastavice jedu komarce, a komarci prenose zarazu i sve se to prenosi i grize po sasvim udnim zakonima, glupo kao Ezopova basna za djecu. I gljive rastu pod starim hrastovim kronjama, a ljudi jedu te gljive i onda se

106/255

gre po tri dana od otrovanja, kao otarova Anka to se otrovala u etvrtak i ne zna se, hoe li ostati iva. A krave su bedreniave, i sve je slinavo i apavo, metiljavo i blatno, sve gnjije u movari, i sve ima rogove i krzno i dlakavo je i koom obraslo, samo ovjek stoji u tom ivotinjstvu gol i mramoran kao helenski kamen, s nekakvim svojim u prirodi nevidljivim i ne postojeim slikama o ljepoti svoga vlastitoga tijela i o ljepoti tjelesnog oko sebe. Oko tog golog ovjeka svejedno treperi nekakav neshvatljiv svetokrug metafizikog neeg u nama, i moe se gledati na stvari jednosmjerno, uzrono, u krugovima slika koje se Radaju jedna iz druge kao talasi na vodi, kada je netko bacio kamen, ali moe se gledati i nadstvarno, kao onaj stari toranj, to sada pjeva na Kostanjevcu svoju staru renesansnu pjesmu o kardinalima i o rimskim crkvama. A onda postoji jo i panonsko blato i nad njim zrakoplovna linija: LondonBombay, onda postoji jo u svemu tome i on, akademski slikar Sigismund Latinovicz, koji se je prozvao Filipom, a potpisuje se Philippe i doputovao je ovamo svojoj majci trafikantici, a tamo dudak Miko vodi Sultana, bika nadcestara Hitreca, koga je on spasao iz gorue tale, i sve je to prilino nejasno i zapleteno; ako (uope) ima neeg jasnog u tom zbivanju, to su slikarske emocije. Formalno svladavanje materije u emotivnim prenosima, i drugo nita!" Sjedi tako Filip u sutonu, slua rodu na susjednom dimnjaku kako klepee kljunom kao kastanjetom, kako jasno odjekuju pastirki glasovi s potoka gdje se napaja blago, kako lastavice prodrljivo krue oko dimnjaka kao grabilice, i osjea u sebi prelijevanje tih ivotnih

107/255

odraza, ivo i zanosno. Krue slike oko njega kao ptice i oko njegova pogrebnog raspoloenja i unutarnjih potitenosti, i oko vinograda i oranica, i umskih parcela to gasnu u tekom, barunastom zelenilu starinskog damasta i nestaju u smeim tkaninama daljine. Cestom, s onu stranu ivice i plota, proli su vinogradari sa pricom na leima, a jednome je lula zasjala u sumraku neobino ognjeno, i zacrvenio mu se obraz kao da je skalpiran. Tiho i neujno nestali su vinogradari u pepeljastoj rasvjeti sutonjoj, u tekim okorjelim opancima, sasvim pozelenjelima od modre galice, kao da su bakreni. Zeleni bakreni opanci prolaznika, tiho odmicanje sjena u sivim koprenama sa crvenim odsjajem lula, to je ispred Filipa opet prola jedna slika: jedan akvarel, malo prenjean, gotovo suvie enkast u prelivima, ali neizrecivo bogat u boji, upravo prepun jedne boleive ali gorue rasvjete. I sve je oko njega postajalo sve punije slikama: tri zrele breskve na zelenkastom, modrim cvjetiima obrubljenom tanjiru, na crvenomodrom ispruganom stolnjaku, obasjano posljednjim rumenilom veeri: paleta bogata koja se gasi u predveernjem zlatu smirenja. Ustalasane ploe zrelih usjeva na talasu vjetra, kao vibracija tkanina u vodoravnom talasanju na suknu, zagasito tihe, beskrajne vedrine. Krvave ribe, sa neobino crvenim krgama, ispred zelenkaste stijene, na zdjeli od starog posivjelog cinka, pokrivene sivim i mokrim listom prljavih vlanih novina, te se jo razbiru rastopljeni natpisi prljavih, crnih, okomitih, neitljivih hijeroglifa. I lie, i granje, i perspektive s bogatim zavjesama sunanih dana, tihi ivoti na ispranim stolnjacima, micanje blijedih i bolesnih lica, rasvjete i tiine sutonje, sve je to bilo previranje slikovitosti, a kroz sve to kao kroz zlatnosrebrnu koprenu osjeala su se dva plava, uznemirena, enska oka. enu je njuio iza svega toga nemira Filip, sa svim svojim ulima osjeajui, kako to preobilje emocije u njemu budi
108/255

ena, sa svojim nervoznim prstima, lomnim stasom i udnim, neshvatljivim ivim pogledom. Od poetka, jo od najranijih dana njegove mladosti ena je bacila Filipa iz najmranijih potitenosti u ekstazu, i iz suludih zanosa u oaje, i on bi puzao na rubu samoubijstva zgaen i sasvim slomljen kao zgaen pu bez kuice, slinav i blatan i ranjav. Jutarnje mise, priesti i ispovijedi onih davnih i nestalih kaptolskih dana, sve je bilo natopljeno snatrenjem o enkama, kao djevojaki spomenari mirisima pletenica i mauhica. I one davne priesti i ispovijedi bile su ve prva svetogra i lai, jer se u njima preuivao najvei smrtni grijeh: zapjenjeno snatrenje o djevojicama, grijeno suludo snatrenje o tjelesnim dodirima i o uitcima, koje ta neshvatljivo tajnovita stvorenja skrivaju u svojim krilima. I slube boje i veernji blagoslovi, kada su ti mali ministranti gospodnji mahali srebrom kadionica i nosili zlatnosvilene baldahine i crkvene zastave, sve je to jo onda bilo ispretkano bludnim snovima o najveim tjelesnim tajnama i te su tajne kao otrovnice puzale po prvim knjigama, po svetim slikama i u prvim intimnim razgovorima po sakrivenim zakutcima iza stijena i tagljeva. Biskupska crkva i njene sjene, tornjevi kaptolski i zvona blagdanja, izmeu Korizme i Kvaternog Posta, a sve u gnojnoj ravnici, govedarskoj, blatnoj, s njukama blaga gospodnjeg i grajom marvinskih sajmova, a kroz sve to promiu mali gimnazijalci, sa potajnim izrescima iz kalendara i tajanstvenih molitvenika: tu avolska prikaza u bludnom klupku s vjeticama, tamo zlatovlasa Venera u faustofskoj retorti ili divan akt u

109/255

trobojnom tisku, ukraden ne zna se gdje i iz kakvog zakljuanog ormara: snivajui gola boginja s labudom, a ruku dri svinutu i neizrecivo zavodljivo ispod pupka. U preobilju seljake barbarske ravnice, izmeu gomila kupusnih glavica, tikava, graha, riba, mesa i slanine, u masnim naslagama krvavog svinjskog mesa, debelih masnih ribetina, zelja, janjetine, sala, masla, jaja i ivadi, ivi jedan mali gimnazijalac, koji itave dane eprka i trai po pijesku na obali rijeke, ne bi li mu srea dala, da i on nae u naplavini i blatu kakav mali, bronani rimski kip Afrodite, to spava s uzdignutom rukom iznad bujne frizure. (Jedan je Filipov drug naao golu rimsku Afroditu u pijesku kod kupanja, i to je bio najvei dogaaj u analima biskupske gimnazije za posljednjih pedeset godina.) itava atmosfera oko trafike bila je nezdrava, naroito u tjelesnom smislu, te se u nervoznom djetetu, sklonom ve od naravi tjelesnim nastranostima, morao taj dodir s ogromnim i mranim pitanjem tjelesnoga u njemu utanjiti i raznjeiti do najtrepetljivijih nemira. Ve samo osnovno pitanje, tako delikatno, a isto tako i neizrecivo zamano, koje ga je muilo itav ivot, a koje nikada nije imao snage da odluno postavi, te je za njega ostalo sve do danas nerijeeno: tko mu je zapravo otac? Neugodan pramen mirisa duhana iz trafike u Fratarskoj ulici, koji je obavijao sva ta udna i nejasna zbivanja izmeu njegove majke i raznih prolaznika, na divanu iza zavjese i paravana, to su mu ostala neshvatljiva i nepoznata, zamatajui te tjelesne tajne iz dana u dan sve to misterioznijom koprenom. Oi itavoga grada, te uznemirene i sitniave oi itavoga maloga grada nad mranom i sivom trafikom, nad njegovom majkom, a naroito nad njim, kao djetetom bluda i grijeha, sve je to u Filipu razvilo udne i boleive priklone upravo spram tog bludnog i grijenog u nama, tako da je onaj njegov javan bijeg u javnu kuu na

110/255

kraju Krajike ulice bio provala jednog jakog karaktera, koji hoe da se pred svima zaprlja blatom iz prkosa. Oko crkve i biskupskoga grada plaze sjene klerika, fratara, opatica, crne se pojave javljaju i nestaju sa biskupskog plonika, a njegova majka Regina sjedi za trafikim pultom i trguje cigarama i emljama, ulaze kanonici, oficiri, kancelisti, koijai, i razgovaraju s njegovom majkom na jedan nain koji Filipa neizrecivo vrijea, te ne zna jesu li sve te glasine oko njegove majke paklene izmiljotine ili istina? A poslije, za onih mravih i gladnih dana oko pete gimnazije, u biskupskom sirotitu, na stjeniavoj postelji, sa ednim i suhim grlom, itave su noi prolazile u besanicama, pune trzaja i bunila. Sivozelenkaste stijene, teke, okovane reetke na prozorima, crna lakirana raspela s bijeloruiasto olienim likom Spasiteljevim i itavi nizovi drvenih svetaca po hodnicima (svetaca nezgrapnih u svijetloplavim togama i crvenim platevima sa papirnatim cvijeem u ruci), a Filip lei budan, gleda dosadno i jednolino potitravanje kandila na stropu i sanja o Reziki. Jedina svijetla pojava u itavoj toj smrdljivoj kui, punoj muenja i stjeniavih postelja, bila je Rezika. S jakim, nabreklim, kao nateenim, crvenim, mesnatim, bosim nogama, Rezika je sa utanjem svoje podsuknje i crvenim, iznad lakta zasukanim, ispucanim, masivnim rukama bila san itavog sirotita; a proulo se od prologodinjih maturanata, da nije nesklona ljubavi, te ovjek ne zna gdje ga eka srea? Trebalo bi eventualno riskirati, prokrasti se u blagovaonicu, a kroz blagovaonicu spustiti se liftom, tim pustolovnim putem moglo bi se do Rezikine sobe. Tako je ustao, bosonog, neujno, oduljao se do blagovaonice u prizemlju, gdje

111/255

je kraj ulaznih vrata na zlatnoj konzoli blagoslivljao pitomce biskupskog sirotita drveni sveti Josip. Hladna i prazna, sa stolovima od meka drva, s prljavim stolnjacima polivenima grahom i preganom juhom, s razbitim soljenkama i beskrajnim redovima tanjira nanizanima tu ve za sjutranju juhu, blagovaonica stajala je prazna i tamna. Stolac to ga je sruio odjeknuo je glasno, kao srueno klecalo u crkvi, s muklom i dugom grmljavinom. Tiina. Iz vana, iz daljine ulo se kako negdje plae jedan parostroj na otvorenoj pruzi. Tu su stajali redovi dugih stolova pokriveni bijelim stolnjacima kao ljesovi, a lift je bio zakljuan. Kroz pukotine drvene kutije probijala je svjetlost: opatice su ve u kuhinji ustale i spremale aku preganu juhu. Svitalo je. Kakve su ono bile glupe, jalove melankolije jednog zapaljenog djejeg srca, zakljuanog u sivoj smrdljivoj zgradurini. Tamo su jeli raskuhanu govedinu (i takore bi nali u varivu i stare arape), ogromne plohe dvorinih zidova bile su polivene kiom, pokvareni ljebovi plakali bi itave noi, pjege vlage i plijesni puzale su po svodovima prizemnih uiona, gdje su se puile ute, aave petrolejke, a kao to je onda sanjao o djevojakim glasovima, kretnjama, eirima, pletenicama na neke nedohvatne daljine, tako je ostao glup do danas. Svi njegovi tjelesni zanosi ostali su nestvarni i u glavnom neostvareni! Sanjati o enama moglo se u samoama, po toplim posteljama, ali kod svakog stvarnog tjelesnog dodira, Filip je imao neugodan osjeaj buenja: u hladnu, smrdljivu sobu ustati neispavan i gol, pospan i umoran skakati preko golog kamena, a cijelu no svirao je vjetar oko zgrade iza zidova, na icama i po gromovodima. U pari rezanaca ili nad kafom mokra rublja, nemirna kao prikaza, nedohvatna a iva, kroz koprenu polusna, tu je jo s njim bila topla Rozika, a sada dolazi stvarnost: dugi hodnici

112/255

obavijeni mirisom pregane juhe, prokleta pregana juha sa suhim, crnim kruhom, alosna jutra, kada je polja prekrio mraz, a Filipa tjeraju na ranu misu, u hladnu crkvu, gdje se dah dimi u gustim loptama i smrzavaju se dlaice u nosu, a sveta se voda sledila u kropionicama. Tu e kleati na hladnom klecalu i poludrijemovan u kacenjameru jedne bunovne noi prepisivat e matematske primjere, smrznutim prstima, na svijetlu oltarske svijee. Tajna mesa, nezdrava tajna mesa u gnjilim djejim tijelima, vani pada mokar snijeg, a iz matematike ga eka siguran popravak!

113/255

Stari Liepach dao je juinu u poast svoje drage prijateljice grofice Orcyval i na tu juinu bila je pozvana i Kazimiera Latinoviczeva sa svojim sinom, a Filip se na najvee zauenje svoje majke odazvao. On je znao da je pozvana na taj neobino otmjeni sastanak kostanjeveke elite i gospoa Ksenija (kasirica Kod Krune ili, kao to ju je sam vlasnik kavane Steiner zvao, virtafterica), Boboka Radajeva, rastavljena supruga ministra Pavlinia, koja je kod kavanara Steinera preuzela mjesto kasirice prije nekoliko mjeseci. Ta gospoa Ksenija, sa svojom prosjedom kosom, promuklim altom i svijetlim, djevojakim, vedrim akvamarinskim oima, bila je glavni razlog da Filip nije krenuo iz Kostanjevca jo odmah na poetku. On je o toj eni uo od sviju Kostanjevana toliko zla i skandala (kako je upropastila nekoliko banaka, kako je unitila i onemoguila svoga supruga ministra Pavlinia, kako je ona jedina kriva to je njen posljednji ljubavnik, advokat Baloanski, pao u zatvor, a Baloanskoga ena se onda bacila iz drugoga kata), da ga je ta tajanstvena, uvijek u crno obuena kasirica poela zanimati. Upoznavi je, njemu je prijalo dolaziti u Krunu, razgovarati s njom o najobinijim svakodnevnostima i disati u njenoj blizini. Njen blagi akvamarinski pogled unosio je u njega neki naroiti mir, tako da mu je sjedenje u Kruni, prvi stol uz kasu, s Daily Mailom i cigaretom, postalo svakodnevnom potre114/255

bom. Na ovu liepachovsku juinu u poast stare Orcyvalove (Ksenijine daleke tetke po majci) gospoa Boboka je sama upozorila Filipa i zamolila ga neka doe, da bi se tamo sastali i da e joj time uiniti veliku uslugu. Bilo je pozvano mnogo Filipu nepoznatih ljudi, a od sviju najglasniji bili su Liepachov neak Tassilo plemeniti Pacak i kerka Liepachove sestre Eleonore, Medika, udovica artiljerijskog majora. Ta Medika u svakoj drugoj rijei toliko je nametljivo naglaavala svoju obiteljsku pripadnost velikoupanskom imenu ujaka Liepacha plemenitog Kostanjevekog po liniji svoje visokoroene majke, da je to s jedne strane bilo smijeno, a s druge neugodno. Za nju je pojam Liepachovske Obitelji bio u tolikoj mjeri u svakom smislu impozantan, kao da bi pripadnost toj organizaciji garantirala, u najmanju ruku, jednu, izvan svake sumnje, oklopljenu sigurnost, kako se tu pod zatitom liepachovskog imena ivi u sjeni tekih i okovanih, dvostruko izoliranih gvozdenih blagajna, krcatih zlatom. Od prirode prilino slabo nadarena, ona je ivjela jo uvijek u sjeni svoje mame, gospoe Eleonore, koja je o liepachovskom stanju imala sliku iz osamdesetih godina: sve su probave u redu (od gospode, od maaka i od pasa), izgleda za neka naroita pitanja uope nema, vinograd je urodio dobro, dimnjaci su isti, a pivnice pune! Crna kava se pravilno kuha u kafemaini. Dominik je priredio domino i karte na crnom stolu, pridolaze nova djeca s modrim liepachovskim oima, doskora e biti svatovi, a za mladog upanijskog perovou Silvija svi su izgledi da postane barun. Zar moe biti ljepe perspektive? Grofica Orcyval (koju su tu pod liepachovskim krovom ne zna se zato zvali kuzinom), roena de la Fontaine-Orcyval et Doga Ressza od abokrekih de la Fontainea, centar toga kostanjevekog kruga, stara dama od skoro sedamdeset godina, drala se jo uvijek dobro i nitko iv ne bi rekao, da joj ima vie od pedeset!
115/255

Biva gospodarica na majoratima galgcz-tarjnskom, szlls-monyoro-kerekom i srga-smlvrskom, vlasnica dvorca i imanja abokrekog, pesnikog i grabarskog, nasljednica grada kisasszony-fabaranjskog i donjovaradinskog, ta histerina starica danas je ostala na ulici i putuje kao beskunica po juinama, konverzirajui s kavanarom Steinerom i trafikantkinjom Reginom kao sa sebi ravnima, ali ipak, intimno u sebi, savreno izolirana od svega tog pukog blata, svojom unutarnjom kisasszony-fabaranjskom izolacijom slavnog stoljetnog grba de la Fontaine et Orcyval. Primivi iznenada neka hitna pisma iz New Orleansa (kamo je jo prije godinu dana poslao svoje nacrte za prozore jedne katedrale, a sada je stigao glas da su nacrti primljeni, te je valjalo odmah odgovoriti), Filip je malo zakasnio na tu juinu i tako stigao upravo na nedostojnu i prilino neugodnu scenu. Ve se dulje vremena aputalo meu kmetovima kostanjevekim, da stari grof Uexhuell-Guillenband-Cranensteeg obilazi po kostanjevekom gradu, a u posljednje vrijeme vidjeli su ga oko liepachovske kurije. Jaga, mlada djevojka od devetnaest godina, pomona radnica u Liepachovoj vrtlariji, vidjela ga je prolu no, kako je proao pokraj staklenika, pak su je na zahtjev grofice Orcyval pozvali, da im ispria, kako je to bilo. Grofica se za to naroito zanimala, jer je taj grofovski duh bio njen onkl, i nju je drailo da uje neto o prekogrob-nim doivljajima svoga dragog pokojnog onkla. Filip je stigao upravo na salvu ogromnog smijeha, kada su se svi od srca glasno nasmijali Jagi, koja je stajala u krugu gospode sva crvena, zbunjena, na rubu plaa, od sramote i podsvijesnog osjeaja nemonog stida. Oborivi pogled i guvajui svoju pregau objema rukama, Jaga je ponavljala nervozno da ona nita ne zna, ali da je sigurno, da je ona grofa vidjela i da drugo ne zna da kae nego da je gospodina grofa vidjela svojim oima.
116/255

 Man msste sie fragen, wo sie ihn gesehen hat! Sie soll uns genau angeben, wo sie ihn gesehen hat, javila se stara neakinja toga grofovskog duha Guillenband-Cranensteega svojim visokim piskutljivim glasom, kao krepavajue pile. A Tassilo plemeniti Pacak, neak velikoupanskog kuedomaina, savreni lawn-tenisa, osvaja ena, plesa i ljeviar, preuzeo je u tom veselom dogaaju neku vrstu uloge tumaa izmeu mucavog i zbunjenog medija Jage i ovog visokopotovanog gospodskog drutva. On je stajao tik uz Jagu, drei je za lijevu ruku, da Jagi bude lake pri tome ispitivanju: Prosim vas, Jago, bute spametni! Mi bi teli znati gdi ste vi vidli pokojnu ekscelenciju? Otprilike da nam reete gdi je to bilo? Pri glashauzu, pri kapeli, vu dvoru, na ganku, gdi otprilike? Jaga nije znala da navede ni jedan momenat. Ona je ostala pri svojoj prvoj formulaciji: Prosim ih, milostivi gospne, ja sem z mojimi omi vidla Njihovo Gospodstvo, kak sad njih, ter im drugo povedati nemrem! Kak duha gledati treba, to ja nemrem znati. Kak se to dela, naj se skerbe spametnei ki razmeju! Was sagt sie, ich versteh' sie kein einziges Wort, opet se javio grofiin glas, a njena se grlena jabuica maknula pod crnom barunastom pantljikom, kao da joj je tamo pod koom neto ivo, pak se mie. Sie kann nicht wissen, sagt sie, wie man Gespenster schaut! Sie hat den seligen Grafen gesehen, aber wie __________
Trebalo bi je pitati, gdje ga je vidjela! Neka nam tono naznai, gdje ga je vidjela, to kae, ja je ne razumijem, ni jedne jedine rijei, Ona kae da ne moe znati, kako bi trebalo gledati sablasti! Ona je pokojnoga grofa vidjela, ali kako bi zapravo trebalo gledati duhove, o tome neka vode brigu oni, koji se u te stvari bolje razumiju!

117/255

man Geister eigentlich schauen soll, fr das sollen sich kmmern, die solche Sachen besser verstehen! Moda bi bilo dobro da nam opie kostim pokojnoga grofa, javila se sto i sedam kila teka supruga opinskog lijenika, sva crvena od treme, to i ona sudjeluje pri tome duhovitom dogaaju. Jaga, ujte me, prosim vas, gospoda bi tela znati, da nam velite, kak su pokojna ekscelencija bili obleeni?, sagnuo se Tassilo plemeniti Pacak spram Jage i ljubezno je utinuo sa dva prsta za podbradak. Imeli su dugi surtuk z rukavi, a rlen kak pomagranate, branila se Jaga nemonim i sapetim kretnjama, da se otme Pacakovoj nametljivosti, a nije znala kako da ga se rijei. Grofica je opet nije razumjela ni rijei. Ich verstehe sie kein Wort. I kao da je gluha, njen piskutljivi glas samo je poveavao Jaginu nervozu. Vidjelo se, da se Jaga poinje osjeati krivom to ne zna njemaki. Eine Art granatapfelroten Mantel hatte er gehabt mit Armeln, Grafin, okrenuo se Tassilo spram grofice s takvom slinavom gestom (dostojnom jednog provincijalnog uitelja plesa), da je Filip, koji je od poetka promatrao taj dogaaj prilino hladnokrvno, osjetio potrebu da stupi iza jorgovana i da ispljuska tog blesana. I stari Liepach se ve uzrujao. No dobro, Jaga, to je dobro, to ste nam ve rekli, sad bi samo teli znati, gdi je to otprilike bilo, gdi ste vidli pokojnog gospona? To ja nemrem znati, milostivi gospone! Ja sem z mojimi omi vidla Njihovo Gospodstvo, a se je najemput tak kmino postalo, kak da je kani hmajni ajngel preletel ili pozoj, a se mi se vidi, da je to bilo pri vugoriu! Wenn wir nur wiissten, was eigentlich dies
Ne razumijem je ni rijei! Kao da je imao neku vrstu crvenog ogrtaa, u boji granatne jabuke, grofice, Kad bismo samo mogli da doznamo, to bi zapravo trebalo da znai to nesretno vugorie,

118/255

unglckliche vugorie bedeuten soll, preokretala je svoje ljubazne oi Medika Liepach Rekettye de Retyeztova, kao da nikada nije ula za tu nesretnu rije i kao da nije odrasla na tom istom vugoriu! Eine dumme Gans! Von der werden wir nicht gescheiter, uzrujao se sada glavni govornik i tuma ove spiritistike seanse, Tassilo plemeniti Pacak. Jaga, znate kaj ste vi, vi ste jena kmina i bedasta guska, pozoj vas va stvoril hmajni! To smo ve jenkrat uli da je bil rlen i hmajni i da je letel, ali gdi je letel, to bi milostiva grofica teli uti, je li razmete? Pri vugoriu, prosim ih, milostivi gospone! Filip nije mogao vie da se svlada i, osjeajui da je zapravo deplasirano da se on mijea meu te bornirane papige, ista simpatija za tu, od stida znojnu i rumenu djevojku njega je potakla i on se umijeao u tu glupost temperamentno i neposredno. Kako je stupio iznenada i neoekivano iza jorgovana, sve je ispalo otro i mnogo odreitije, nego to je on bio odluio. Ja mislim, gospodo, da nema smisla da dalje gnjavite ovu siromanu djevojku! Konano, ona nije kriva, to gospoda jo uvijek vjeruju u duhove! Teko je o prekogrobnim pojavama davati podatke za policajni zapisnik, a ovo, to se s njom stvara, jedno je vrlo neugodno presluavanje! Nastalo je iznenaenje, pa kretanje, pak radosno domahivanje, uenje i klanjanje, upoznavanje, rukovanje, i tako su se svi sa starim Liepachom sloili u tome dass dieser Menschenqulerei wirklich schon genug wre, und das es allerbeste wre das Mdel wegzuschicken. Ba mi je drago, maestro, da ste me rijeili ove situacije! Ba ste mi uinili veliku uslugu, objeruke ga ________
Glupa guska, od nje ne emo nita doznati, da je doista ve dosta tog muenja, i da bi najbolje bilo da se djevojka otpusti.

119/255

je prihvatio stari Liepach, prikazujui ga nepoznatim damama i vodei ga do gospoe Ksenije, svoga kumeta, svoje mezimice, koju je drao na krstu, svojim vlastitim rukama, i koju voli kao svoje vlastito dijete, i tako se Filip naao uz Kseniju, a bilo mu je sve neizrecivo neugodno. Jago draga, od vas se nismo ni navili! Bu vas Dominik otpelal, fala vam lepa, od vas ovek ni doznati nemre! Hote lepo sad z Dominikom! Fala njimi, presvetli, ljubim im ruke ponizno, em znaju kak je! Ja sem rekla se kak sem vidla i znala! Kistijand im ponizno! Gledajui za Jagom, kako nestaje u Dominikovoj pratnji iza jorgovana, stari Liepach nije mogao da zaboravi one strane oktobarske noi, kada je sakriven u grabi, u gaama i koulji sluao kako mu mui razbijaju stan, kako zvee razbita stakla, a ispod krova suklja gorui dim. Nije bilo dana, da se nije nekoliko puta sjetio tog neugodnog prizora. Ja, ja, das ist unser liebes, gutmtiges und intelligentes Volk! A kada dou na ovjeka s kosama i sjekirama, to se onda zove sloboda i demokracija! Zu bld eigentlich, wo man leben muss! Njegov neak Tassilo Pacak osjetio se odmah od Filipova nastupa ugroen u svom liberalizmu. On je u ovom krugu vaio za nekog pustolovnog socijalnog prevratnika i ljeviara, te je imao potrebu da se pred ovim strancem socijalno odredi. O tim stvarima je naravno prilino teko govoriti akademski, dragi onkl, zar ne? A ako se pravo uzme, u okviru svoga veltanaunga, ta Jaga i nije tako glupa, kao to se ini. Svakako, jedno treba bezuslovno razumjeti: ona je govorila s nama kao s inostrancima. Eigen_________
Da, da, tako je to s naim dragim, dobroudnim i inteligentnim pukom! Preglupo zapravo, gdje ovjek mora da ivi!

120/255

tlich zwei Welten und zwei Sprachen, die nebeneinander reden! Tako je, das hast du sehr gut gesagt! Zwei Welten und zwei Sprachen! I to je, vidite, gospodo, to u moju glavu zapravo ne ide i to ne e ii dok sam iv: da bih ja, na primjer, s ovom bojom muaom bio jedno! Kakve glupe fraze o jednakosti? Was fiir ein demagogischer Schwindel! I grofica Orcyval je mislila da je potrebno da progovori poslije stanke. Ich meine, das alles uber meinen seligen Onkel hat sie ausgedacht. Ali, obratno, puk gleda sablasti! Plebs ivi u petnaestom stoljeu! Onda su ljudi jo bili vrlo intimni s duhovima! Ja apsolutno vjerujem, da je ona vidjela pokojnoga grofa. Ona se samo nije znala pred nama izraziti! Izmeu nas lei najmanje etiristo godina i prilino je ini se daleko sa jedne na drugu obalu! Sluajui ovog snoba pokraj sebe, kako govori o puku i kako s naroitim naglaskom upotrebljava rije plebs, osjeao je Filip kako mu nadire krv u glavu. Konano! I on sam mislio je o tom istom plebsu na isto takav aristokratski nain, i on sam svakodnevno osjeao je izmeu sebe i toga plebsa distancu i veu od etiri stotine godina, a sada se najedamput osjetio postien: do vraga, kako je mogue, da bi on isto mogao da misli o tim pitanjima kao i ovaj snob? On dodue ne osjea sebe odvojenim od Jage na socijalnu distancu, on ne pridaje rijei plebs nikakav socijalni prizvuk, no pokraj svega moglo bi biti, da su to dva snobizma, ali naalost dva neobino slina snobizma!" Osje________
Dva svijeta zapravo i dva jezika, koji ne stoje ni u kakvoj vezi! to si vrlo dobro rekao! Dva svijeta i dva jezika! Kakve li demagoke prevare! Ja drim da je ona sve to o mom pokojnom ujaku izmislila.

121/255

ao je kako mu se nalila krv u glavu i kako mu na vrcima prstiju izbijaju kapljice znoja. Pod njim poeli su se otvarati ponori! Doktor, glupi kratkovidni doktor, govorio je svojim dubokim guavim baritonom, kako je to posve naravno, da Jaga nije nita vidjela! Prekjuer je bila godinjica grofove smrti, govorilo se o tome meu slugama, tipina asocijacija i nita drugo! Konano Jaga konkretno nije znala da kae nita! Ni gdje je to sve bilo, ni kako je to izgledalo! Obratno od doktora, Tassilo plemeniti Pacak bio je uvjeren, da je Jaga grofa doista vidjela! Da li kao asocijaciju ili materijalno, to je sporedno! Ona se samo nije usudila da grofu pogleda u lice! On to moe savreno dobro da pojmi: kad obian smrtnik vidi kakvoga mrtvoga grofa gdje ee po svom parku, prirodno je da sklopi oi i da pobjegne! S mrtvim grofovima ne mogu obini smrtnici voditi konverzacije! Da bi ovjek mogao da konverzira s mrtvim grofom, treba da je u najmanju ruku pretplaen na Gotha-almanah! Sie machen immer dumme Witze, Herr von Patzag, osjetila je grofica potrebu da se umijea, uvi da je gospodin plemeniti Pacak spomenuo Gotha-almanah. Das sind keine Witze, Grafin! Mein heiliges Ehrenwort! Ja vjerujem, da je Jaga vidjela pokojnoga grofa! Grof Uexhuell nije za Jagu obino graansko lice, od koga se moe kupiti sedamdeset rali oranice; kada ovakva Jaga vidi jednog Uexhuella, ona se od smrtnog straha prekrije rupcem preko glave. Za Jage (naalost) nisu grofovi Uexhuelli nikakav vic! Uexhuelli su Jagama sjekli ui kroz pet stotina godina! Das muss man verstehen, meine Herrschaften! __________
Gospodine Patzag, vi zbijate uvijek glupe ale, To nisu glupe ale, grofice, potenja mi! Moja gospodo, to treba razumjeti!

122/255

 I onda si upravo ti pozvan da brani te Jage pred historijom, zar ne?, uzrujao se presvijetli veliki upan, kuedomain gospodin Liepach, tako da mu je krv jurnula u glavu, a u sljepoicama mu poelo udarati i u svim kucavicama kao bat. Je li? Upravo tebe je historija odredila za Jaginog advokata, zar ne? Du bist der einzige, der die Arme versteht? Ti si tu i bio najarogantniji spram nje. Djevojka je posve normalno govorila, dok je ti nisi prvi zbunio. Ti u razgovorima uvijek briljira tom svojom piljivom demokracijom, a u praksi ispreskakuje ljude spram dolje, da i meni postaje esto neugodno. Geh, ich bitte dich! Dominik mi se, na primjer, ve dulje vremena tui, da ga titulira kao gospodina doktora! Und das ist auch vielleicht nach deinem demokratischen Rezept, was? Pardon, oprosti, Dominik i mene titulira kao gospodina doktora, premda sam ga ve hiljadu puta molio da me potedi tim svojim glupavim doktoratom. Ja nisam nikakav doktor, moja graanska oznaka nije nikakav glupi doktorat! Das hat Adolf Loos sehr gut bemerkt, dass dieses ins achtzehte Jahrhundert passende Doktortitulieren gerade so blod ist, wie wenn man einen Schuster mit: habe die Ehre, Herr Schuster, begrssen wrde! To sve spada u staru kramu, gospodo! Der Loos, der ist ja ein verrckter Kerl, pobunila se grofica de la Fontaine-Orcyval protiv Loosovog autoriteta, u itavom krugu vjerojatno jedina, koja je ula za ime toga verrckter Kerla! ________
Ti si jedini, koji shvaa tu sirotu! Idi, molim te! I to je, po svoj prilici, po tvom demokratskom receptu, zar ne? Da je to pozdravljanje doktora doktoratom (to zapravo spada u osamnaesto stoljee) isto tako glupo, kao kad bi ovjek svoga ustera poastio pozdravom, moj naklon, gospodine postolaru, to je ve Adolf Loos vrlo dobro primijetio! Loos, ta to je jedna luckasta bluna,

123/255

 Dominik ima pravo da se buni protiv tvog postupka, moj dragi! Posluga nije zato na svijetu, da joj se ljudi rugaju! Ja Dominika upravo zato ne volim, jer je tako savren sluga! Ja ne mogu da sebi pomognem, oprosti mi, dragi moj onkl, ali ja sluge uope ne volim! To se ne slae s mojim karakterom! Dominik ist kein Sluga, er ist mein guter Freund und ich hab' ihn sehr lieb! Er ist ein netter und ehrlicher und sympatischer Mensch!, ustala je grofica Orcyval odluno u Dominikovu obranu. U centru toga glasnog dvoboja rijeima pred itavim krugom kostanjeveke elite, gospodin doktor Tassilo plemeniti Pacak osjeao se kao hidalgo na opernoj rampi, osvijetljen sa sviju strana aruljama, s otrim rapirom svoje superiorne duhovitosti u ruci. Tako je poeo grofici punim glasom objanjavati, kako izmeu nje i kamerdinera Dominika postoji oklop Gotha-almanaha i kad se ona, grofica de la Fontaine-Orcyval sputa do Dominika da mu bude blagonaklona prijateljica, to je za Dominika, allerdings, samo poast! Kad jedna grofica Orcyval prua svoju ruku na prijateljski cjelov jednom livriranom sluzi, to je isto tako simbolian dogaaj, kao kad bi ona heraldika lavica, to sjedi na modrom polju njenog orcyvalskog grba, pruila svoju lavlju apu na cjelov jednom obinom, plebejskom prolazniku. Ali mi ostali smrtnici, koji nismo tako sretni, te bi nam mjesto krvi u ilama tekao ampanjac kao grofovima, mi imamo pravo, da nas vrijeaju naroito servilne lakajske prirode, jer smo mi po svojoj vlastitoj prirodi blii servilnosti od roenih grofova! _________
Dominik nije sluga, on je moj dobar prijatelj i ja ga jako volim. On je valjan i estit i simpatian ovjek!,

124/255

Likvidiravi tako groficu, gospodin Tassilo Pacak posvetio je svoju naroitu panju Filipovoj prisutnosti: kako ga poznaje iz razgovora s jednim svojim prijateljem skulptorom, koji je naroito oduevljen Filipovom neobinom i daleko natprosjenom, moglo bi se rei, izvanrednom nadarenou. Kako su takve rijetke i izvanredne, u svakom smislu evropske pojave, kao to je Filip, neobino vane po na sveopi kulturni razvoj s naroitim obzirom na nau sveopu alosnu kulturnu, a naroito likovnokulturnu zaostalost, i kako se on raduje, to mu je pala u dio ast i srea, da je mogao upoznati lino naeg znamenitog maestra! Tom svojom lakom, prividno nenauenom i kao nenamjetenom elokvencijom, Tassilo plemeniti Pacak je izmeu svojih rijei prosipao jednu masu imena, citata, podataka, datuma, on je rastvorio tu pred Filipom u dvije minute itavo skladite dokaza svoje izvanredne naitanosti i kulture, kao manufakturni pomonik kada razastire tkanine na pultu pred svojim muterijama. Spomenuo je Plehanova i Roland Holstovu i to, kako se nedavno pod dojmom jedne svoje amerikanske dobre znanice upoznao s najsuvremenijom literaturom o psihoanalizi, s obzirom na izagrobne, poslijesmrtne probleme. Teozofija, antropozofija, Hodgson, William Croo-

125/255

kes, William James, Sir Oliver Lodge: The Survival of Man! Medij u kontaktu! Gledajui pred sobom tog brbljavca u sivim kamaama s monoklom, Filip je neprestano imao jedan te isti osjeaj: da tu pred njim stoji nekakav levantinski poludivljak i da ga gnjavi kupnjom najjeftinijih igraaka i ogledala, a on nije doao ovamo da kupi nekakva arena stakalca od poludi vi jaka, i nije doao da se razgovara na sajmu s trgovakim pomonicima, i to ga do vraga smeta, i to mu ne vidi u oima, da mu je sve to dosadno i neka ga pusti na miru!" Odbijajui tako nervozno jedan dim za drugim, Filip je gledao u Tassila plemenitog Pacaka ne maknuvi ni usnom ni trepavicom, a ovaj je govorio o unutarnjoj logici forme, o crnakoj plastici, o suvremenoj ekspresivnosti s obzirom na danas tako modernu aktivistiku stvarnost i kolektivizam u umjetnosti, i opet je spomenuo Roland Holstovu i Zamjatina, i tako je to dugo trajalo, a postajalo je sve neugodni je. Sve su oi bile uprte u Filipa i svi su oekivali da e on neto odgovoriti. Ali Filip nije odgovorio ni rijei; puio je, odbijao dimove i od vremena na vrijeme pogledao je gospoi Kseniji u oi. Svi su ti ljudi pred njim izgledali kao namazane mesnate lutke, samo su njene oi imale bistar sjaj akvamarina, a trepavice su joj bile tako bujne, tako crne, tako metliaste, te je Filipu izgledalo, kao da su umjetne. Te su se aave, masne trepavice rastvarale, a iza njih je prosjajivalo plavetnilo, kao da tamo negdje duboko svie, a sve ostale oi oko te ene bile su mrenave, slijepe, kao kokoje.

126/255

Ljudi su lutke i sjede po raznim civilizacijama kao po izlozima", mislio jie Filip promatrajui ovu elitu na liepachovsikoj terasi. Kao manekeni sjede te lutke po izlozima, a odostraga, u pozadini, nekakvi nevidljivi araneri preoblae te lutke uvijek iznova u druge krojeve i u druge obiaje, i to se onda zove, a da nitko zapravo nema pojma zato napredak! Da se sada jedna od ovih prisutnih baba pojavi sa svojim predratnim gnijezdom od ipaka, papendekla, lakiranih treanja, voa, groa, bresaka, s onim pantljikama i ajnlagima i glokenosima i volanima, svi bi se smijali. A kad bi se za deset-petnaest godina pojavila opet koja od ovih kostanjevekih girls-imitatorica negdje na aju obuena po danas najnovijim propisima hollywoodskih eira, opet bi se svi smijali. Te se ljudske opice smiju same sebi gledajui se petnaest godina unatrag! Sve je to neshvatljivo zapravo! Izmeu bezbrojno mnogo hiljada i hiljada lutaka nae se od vremena na vrijeme po jedna, koja to udnim sluajem nije! Ova ena u crnini, na primjer, sa svojom prosjedom kosom i akvamarinskim oima, nije lutka! Ona je sigurno jedan iv i krvav ovjek! Ona pui kao ovjek i njene kretnje su ljudske! Ona je bila mini-strovica i upropastila je nekoliko banaka! Govore za nju da je nimfomanka i da je jednog ovjeka strpala u zatvor! Ako netko nije lutka u izlogu, onda o njoj druge lutke iz izloga nikada nemaju dobre mnijenje! Zatvori, ubojstva, blud, razorene blagajne, samoubojstva, brakolomstvo, nevjera, kakve glupo malograanske predrasude! Ta ena ima smionosti da u ovom smrdljivom provincijalnom zakutku u jednoj mranoj kavani sjedi za kasom kao kasirica, a jedan otputeni kanjenik, paralitik, pacijent, bivi ovjek, vue se za njom kao sjenka; da nije bila ministrovica, ni jedna od ovih Kostanjevekih

127/255

inovnikih dama ne bi toj kasafrajli pogledala u oi, a sada svi imaju o njoj svoje uzvieno mnijenje, ali ipak sjede s njom, jer je bila ena jednog aktivnog ministra!" Promatrajui starog Dominika kako umorno vue za sobom svoje plosnate tabane kao pingvin, kako je doktorica prodrljivo obliznula veliku licu sa lagom, kako stara banska savjetnikovica gospoa Eleonora gnjavi veterinarku svojim nevjerojatno dosadnim rakom, Filipu je postalo nesnosno. Osjetio je potrebu da krene. Djeca su geometrova pretrala ispred terase za paunom i tako u razgovoru i dovikivanju s veterinarovom djecom, pod izlikom da ide da ulovi djeci pauna, on je nestao iza gustog jorgovana i zaputio se kroz park spram stare hrastove ume iznad dvorca. Na proplanku u umi, u krevini, sjeo je na povalje-no deblo i tu je dugo ostao u mislima. Do nogu leao mu je zgaen kravljim papcima umski mravinjak. Ispod trulog hrastovog panja, sprenog gromom, leao je pred njim mrtvi mravinjak, kao trula, prhka, sasvim porozna stvar, i taj grobni mir nad mrtvom crnom graevinom (u kojoj se nitko nije micao) ispunio je Filipa blagom melankolijom. Tu je nekada stajao vonjak Cranenstee-gov i jedna stara ilava jabuka ostala je sama na tom proplanku, crvljiva, siva, bogata crvenim jabukama u tekoj zelenoj kronji, kao simbolima rane jeseni. Izmeu zelenila crven jeli su se pojedini plodovi na granama, crveni kao Reginine staromodne alice za kavu. Na staroj kupini preo je pauk mreu i sputao se u pravilnim razmacima na duboku okomicu kao unj nevidljivog ivaeg stroja, a sve je bilo tiho. Daleko iza ume dopirao je sopran pastirice i zvuk klepke. Pod proplankom u dolini vijugala se Blatnja izmeu vinograda i livada u dubokom koritu, a u daljini, u pepeljastoj maglici ljetnog sutona, sve jasnije u obrisima rasle su konture gorskih bokova, plavkaste i prozirne kao na japanskom crteu. U gibanju predveernjih boja postavljale su se
128/255

vrbe u dalekoj ravnici jedna za drugom, plastine kao ugljenom osjenene, a boje su se slijevale u jednolinu horizontalu nad plastovima sijena i nad dalekim tamnozelenim usjevima. Osjeala se inad proplankom gorka, sumrana ljepota samoe. Udiui taj vlani umski sumrak, Filip nije mislio ni o emu, nego kako je dobro i mudro ne misliti ni o emu i mirno udisati taj vlani umski sumrak. Sve ostaje na tome: zariti tijelo to dublje u te sumrake i ta svitanja. Osjeati oko sebe klokot vrela i miris raslinja i tako ne misliti nita. Disati." Sagnut nad mrtvim mravinjakom, s glavom meu rukama, osjetio je na svojoj koi topao dah. Kraj njega, sva u crnini, blijeda, prosjeda, stajala je Ksenija. I kao da je to posve prirodno, sjela je do njega i tako su dugo ostali bez rijei.

129/255

Kada je Filip upoznao Kseniju Radajevu, sve je ve uglavnom bilo iza te ene. I dva sasvim nesretna, suluda braka, i tragedija s Vladimirom Baloanskim, ovjekom, za koga Ksenija mije zapravo nikada osjeala nita. Spram tog Baloanskog odnosila se ona savreno neodreeno, po liniji neke njoj samoj nejasne samilosti, i po liniji te neodreene samilosti ona je u ivotu tog zbunjenog i nesretnog ovjeka odigrala razornu ulogu. Za svog prvog supruga, doktora Pavlinia, advokata i ministra, udala se Ksenija Radajeva potpuno hladnokrvno, iz interesa, s raunom, kao to se tako udaju mnoge graanske djevojke. Ali po svom divljem temperamentu, ona, za razliku od tolikih svojih graanskih vrnjakinja (koje su isto tako po raunu mogle da se godinama pomiruju s laima u svojim branim posteljama), nije izdrala u svom lanom kompromisu i razderala je taj svoj brani ugovor bez nekog konkretnog razloga, vie hirovito nego od stvarne potrebe. Kako je njena rastava braka pala upravo paralelno sa steajem Kreditne zadruge (kojoj je njem suprug predsjedao kao jedan od najzainteresiranijih kreditora toga zavoda), govorilo se mnogo o tome, da je slom tog novanog zavoda prouzroila ona sama i predvidjevi katastrofu pravodobno se povukla. Konkretno se o toj stvari protiv nje nije znalo nita i sve je ostalo kod glasina koje krue oko ajeva i oko veera, a onda nestanu kao mrlje sa starih krpa.
130/255

Advokat Vladimir Baloanski, sin biveg odjelnog predstojnika Baloanskog, zaljubio se u tu enu djeaki naivno i savreno nevino. Od prvoga dana on je njoj bio vie dosadan nego zanimljiv, no upravo, odbijajui toga slabia esto na nevjerojatno okrutnu distancu, ona ga je fatalno dotukla; moglo bi se rei doista, kao to se govorilo na ulici vulgarno: unitila. Zbog nje je Baloanski pao u teke novane neprilike, u pronevjerenja veega stila, u krivotvorenja mjeninih potpisa, a kad je dospio u zatvor, a ena mu se (prilino kukavno i namjeteno) bacila osim toga jo i kroz prozor, on je ostao Kseniji Radajevoj kao ostavtina jedne drame: ona ga je jednoga dana naslijedila kao poiljku iz kaznionice. Na njenim vratima pozvonio je slomljen, bolestan ovjek, kratkovidan, bez cvikera, s prosjedom bradom, uzet, u zguvanom haveloku, s masnim halbcilindrom, i ona nije znala to da pone s njim? Da ga uzme k sebi na stam i na hranu, da pobjegne, da mu se zataji, da ga baci na ulicu, poto su njemu zbog nje jedamput izbacili sve na ulicu? Tako se Baloanski preselio k njoj, a poslije, kad je novaca nestalo, povukli su se ovamo u Ko-stanjevec, gdje je ona jo imala nekakav vinograd s jednom zidanom prizemnicom; kad se i taj vinograd s prizemnicom naao meu prizemnicama Steinerovim, ona je uzela od Steinera u podnajam kavanu na Opinskom trgu i tako je ostala za kasom kao kasirica, stanujui danas s uzetim Baloanskim u toj kuici, od iste samilosti i milosti kostanjevekog kavanara Steinera. One tri godine, dok je Baloanski leao u Lepoglavi, proivjela je Ksenija Radajeva furiozno, vjenavi se civilno s jednim politikantom i ratnim bogataem i bacajui novac tog veleindustrijalca kao korijandole, te se ne bi moglo rei, nije li ve onda, u tom u svakom

131/255

pogledu nerazumnom i razornom samounitavanju bilo neeg od samoubojstvene, visokouznemirene, upravo sulude sklonosti spram smrtonosnih uitaka, koji su joj konano jednoga dana tako alosno zavrnuli vratom. U ono vrijeme, kada je Baloanski osjetio u toj eni svoju sudbinu, Ksenija, koju su tada svi zvali Bobokom, bila je u dvadeset i sedmoj godini. Imala je duguljastu, meku glavu ruskog hrta, na tijelu neobino njenog, filigranog rasta. Plavokosa, s dubokim sjajnim oima, ta ena micala je svojim tananim, nepohotno rezanim, otrim usnama mudro i nervozno: iz slabog, boleivog rumenila njene vlane sluznice romonile bi teke i otrovne lai, kao najistija lirika. Bobokino tijelo, posuda puna dubokih i mutnih strasti, bilo je androgino, isto tijelo jedne djevojice, koja stoji na pragu prvog proljea. Ona je kao boleiv cvijet cvala, nagnjila, i njeni mirisi gnjilog i mokrog sijena, njene opijumom pokropljene cigarete, njen gustim dimom omotan napukli alt, sve se to puilo oko glava nae u prvoj i drugoj generaciji pogospoene gospode, kao najtajanstveniji tamjan. Pretvarati rune i bolesne stvari u arm ljubavnog doivljaja, gnusne i mutne pojave obavijati arolijom plave krvi, obmanjivati tom plavokrvnom magijom nau puku gospodu bankire i parvenije, a istodobno ispranjivati njihove masivne i okovane blagajne, to je bila Bobokina tajna. Boboka bila je plemkinja. U njenom krhkom porculanskom tijelu umio je krvotok prozirnoplav, kao to su bili prozirni akvamarini njene ogrlice. Ta bujna krv, ljubiasta kao tinta, kojom je pisala svoja fatalna pisma, taj njen udesni temperament i nemir mesa, sve to bijae slika uokvirena okvirima od nepatvorenog zlata, i po prianju ulice dvije su banke: Kreditna zadruga mi-

132/255

nistra Pavlinia i Jugo-holandsko d. d., zavrile svoje poslovanje sa steajnom nagodbom ispod trideset postotaka uloene svote, a sve uglavnom zbog Boboke i njenih plavokrvnih zahtjeva. U prvom stadiju rastave s ministrom Pavliniem, Boboka je drala stan od devet soba u prvome katu jedne palae u donjogradskom centru, gdje je na zavjesama titrao zeleni odraz drvoreda iz gradskog perivoja, a kroz otvoreni balkon uo se klokot vodoskoka i amor veernjeg korza. Tih devet soba bilo je meblirano u nenametljivom empireu, za koji je Boboka govorila da je iz njene radajevske djedovske kurije, a ustvari kupio ga je ministar Pavlini u Beu prilino jeftino, na drabi ostavtine nekakvog bekog gospodina. Jo iz Verbczyjevih vremena svaali su se Radajevi po obiteljskoj predaji za Prava Kraljevine, a prava slika tog radajevskog rodoljublja bila je ona, kada je Bobokin pradjed Radaj Ambroz s Turopoljcima svirao arda i Rkczijev mar od veselja nad ilirskim porazom kod restauracije 1847. Radajevi su po obiteljskoj predaji stajali uvijek protiv svog vlastitog naroda i od Raucha, prvog nagodbenjaka, pa preko grofa Khuena do obinih plemia Czuvaja i Tomassicha i Rakodczaya i Skerlecza, uvijek je po jedan Raday igrao ulogu prvog madarskog doglavnika. Rezalo se meso i na malo prodavalo tuincima, a Radajevi su bili uvijek dobri rodoljubi, doglavnici i dvorjanici tuinske vlastele, a po obiteljskoj predaji govorilo se da brane Interese i Prava Regni C., S. et Dalmatiae... Boboka je imala u svome stanu itav pozlaeni barokni oltar iz radajevske pradjedovske dvorske kapele, preraen u kredencu, te bi iz tog baroknog oltara svo-

133/255

jim gostima toila whisky i pjenuava vina. Nad njenom posteljom visio je portret jednog Radaya u sveanom ornatu stolnobiogradskog biskupa, a u salonu dominirao je Makartov portret tajanstvene gospoe u utoj svili, navodno beke plesaice, zbog koje se jedan von Raday ustrijelio. Sve je to bilo namjeteno u Bobokinu stanu zapravo kao u kazalitu, gdje su svjetlucale lui dubrovakih luikijernara na empire-politurama, gdje su ploe pokustva bile pokrivene indijskim alovima, gdje se u dekorativnom polusvijetlu puilo, pilo i lagalo itave dane i noi. Lagalo se o glazbi: od Schumanna do Honeggera i Milhauda, i sva su se imena vulgarizirala do savreno prazne i blesave konverzacije kod aja ili kod ampanjca. Lagalo se o knjigama, lagalo se o lirici, lagalo se o ukusu i o modi, govorilo se o Ljepoti, kao da je Ljepota naslovna stranica u trobojnom tisku kakvog enskog pomodnog lista, i tako se lagalo i brbljalo, tako se troilo mjeseno oko sedamdeset hiljada i tako su se razbila tri braka i propale dvije banke, a sve u nevinim razgovorima o Ljepoti, o Ukusu, o Vjenosti i o Bogu.

134/255

Jo u Budimu, kad nije bila navrila ni trinaestu godinu i kad se tukla s djeacima kovrave kose i zdravih zubi, otkrio se Boboki motiv tjelesne tajne. Ogroman, kao to su ogromne sve tjelesne tajne. Bile su ferije, a Boboka je ljetovala kod svoje tete. Bila je nedjelja. Mirisale su omorike i zvonila su zvona budimska, a Boboka, njena, plava, lagana, s golim nogama, s tvrdim jabuicama na koljenima i njenim, mekanim zglobovima, ostala je leei na rukama baruna Remnyija, ujaka njene tete, barunice Remnyijeve, koja je, udata za jednog von Radaya, visokog inovnika na budimskom prezidijalu, ivjela na budimskom gradu, iznad Krvave poljane. Bilo je divno sunano jutro. Poslije teke olujne noi, zrak je bio providan, sjene, golubovi, zvona. Nikoga nije bilo kod kue. Svi su otili na misu osim ujaka i Boboke. Ona se njihala na njihaljci u vrtu, a barun (stara protuha i karta) itao je novine. Kako se to dogodilo da je pukla karika njihaljke i da je Boboka pala i razbila au, koju je netko zaboravio pod nihaljkom, i sva se raskrvarila, to je ostalo nejasno; ona je zaboravila sve detalje: pala je, razrezala koljeno staklovinom i prilino mnogo je krvi proteklo. Tako krvavu odnio ju je stari barun gore u
135/255

stan i, poloivi je na divan, brisao je vatom i alkoholom njenu krv, a sve se to izgubilo u bunilu udne omaglice, o kakvoj je Boboka itala, ali da se omaglica pui kao dim i da se pri tome tijelo die kao zrakoplov, iznad svega to je stvarno i tjelesno, o tome nije do onog intenzivnog doivljaja imala pojma. U kasnijem, prilino nezdravom sljepilu tijela, u zanosu nagona i svim tajanstvenim pijanstvima djeje pohote, to sunano nedjeljno jutro ostalo je Boboki najintenzivnijom uspomenom iz njene rane mladosti: sputene rolete, polutmina u sobi, daleka zvona u gradu, miris alkohola i topla djeja krv na koljenu, znojave ruke, plamen u mozgu i u zglobovima, ona slatka nesvijest, od toga to je plakala, to se privila uz ujaka i to ju je ujak dignuo i odnio na divan gladei joj krvavu nogu svojim tankim od duhana i od alkohola mirisnim prstima. U sedmom liceju pala je u jak bronhitis i otputovala s majkom na Taorminu. Bila je topla proljetna no na lai, a neki berlinski bel esprit, sin carskog bankira, danguba i velegradski vjetak u ljubavnim stvarima, objanjavao je Boboki gotiku, porculan, govorio joj o zbirci svojih aa i o zvijezdama. Meu uetima, visoko na kljunu bijele lae, u toploj zvjezdanoj noi pred Taor-minom, tu je Boboka popustila tom nepoznatom deku, da je zapali u divljem, tropskom, tuberkuloznom, ognji-avom stanju. Taj berlinski mladi bio je doktor, velegradski dekadentni tip, koji je bojadisao obrve i koji je itava dva dana hodao po palubi s knjigama uvezanim u kou i sa zlatorezom. On je vrlo pametno i iskusno govorio Boboki jo od Genove o naroitoj tehnici bakroreza, o skupocjenim aama i o tome kako je ivjeti dosadno, ako ovjek ne ivi slobodno i inteligentno, kao

136/255

to ive majmuni po tropskim umama. Tako su se nale dvije srodne due na kljunu lae i, u razgovoru o Symposionu i o ljubavi u Bangovim novelama, sve ono mutno, laljivo, duboko sakriveno i intenzivno, to se u Boboki valjalo tri-etiri godine, provalilo je te noi iz nje konano i elementarno. Lana sjenka, dekadentna, puna tajnovitosti i bljutavog stida, to se vukla kroz Bobokine misli kao velo straha i nemira, nestala je one noi iz njene glave, i ona se vratila u kabinu, kao ovjek koji je odbacio od sebe posljednji balast glupog, sredovjenog odgoja i predrasuda. Prolazei preko rasvijetljene etvorine salona, gdje je njena majka igrala bridge, Boboki je pala na pamet suluda zamisao, da ode do majke i da joj prizna sve to se dogodilo. Ali njene vlastite noge priinie joj se u taj mah kao da su od olova, a ta misao tako bizarna, tako nezdrava, da je nastavila svoj put dalje, do kabine u prvom spratu pod palubom. To je sve bolesno!" ,,A to je uope zdravo u ivotu? Sve su to fraze! A onaj mladi berlinski sibarit mogao bi imati pravo! Najinteligentnije ive majmuni po tropskim umama!" Po uetima lae svirao je junjak i laa se polagano stala valjati: jednolino i dosadno kao da joj se ne e. A Boboki je postalo muno. Poele su muke morske bolesti sve do Taormine. Njema majka kartala se do svitanja, a kada se vratila, Boboka se priinila kao da spava, s ustima punima gorine i krvavim mutnim oima. Kroz otvorenu, utom mjedi uokvirenu krunicu kabine osjeao se slan miris talasa i uo se um mora. Bilo je lipanjsko jutro, a u ovalu od ute mjedi izmicala su pepeljasta ostrva i gasnuli svjetionici.

137/255

Vladimir Baloanski, ili kao to se njegov otac potpisivao: Ballocsanszky, bio je pristojno, uredno, dobro odgojeno mamino dijete. Njegova majka, presvijetla gospoa Patricija Ballocsanszka, supruga odjelnog predstojnika, bila je dama, koja je itav svoj ivot posvetila savrenom odgoju svoga jedinca. Njen jedinac bio je uvijek prvi u razredu, odlika sa najmanje pet izvrsnih, od prirode nadaren, jasan, otvoren, dobroudan, pristojan, u jednu rije: deko jednog presvijetlog sastavljen od samih presvijetlih superlativa. Njegov interes za slikarstvo bio je visoko iznad prosjenog diletantizma, njegov savreni engleski izgovor, uvijek ispeglane hlae i ne-zguvana kravata, njegove pismene radnje, red na pisaem stolu i po ormarima, njegov studij u inostranstvu i ispiti, koje je polagao s nadnaravnom lakoom, sve je to govorilo za visoku karijeru mladoga gospodina, plemenitog porijekla i otvorenog znaaja. Vladimiru Ballocsanszkom bile su dvadeset i etiri godine, kad se kao zamjenik kotarskog predstojnika u Krianovcu zaruio s gospoicom Vandom Dvorak-Agramerovom, kerkom znamenitog kirurga doktora Dvorak-Agramera, kuevlasnika i bogataa srednjoilikog. Roen osamdeset prve, Vladimir je kao vladin tajnik kod odsjeka za unutarnje poslove otputovao prvoga dana
138/255

mobilizacije godine devetstoetrnaeste svojoj virovitikoj konjanikoj pukovniji; otac troje djece, on je proivio u Galiciji sve do polovine sedamnaeste, kada se vratio kao odlikovani konjaniki ritmajstor u civilnu slubu. Protektorat njegove majke, presvijetle gospoe Patricije, koja je budno bdjela nad svim njegovim mislima punih trideset godina, savrena srea njegova braka s Vandom Agramerovom, inovnika karijera i potpuna izolacija obiteljskog i drutvenog ivota, sve su to bili elementi koji su ogradili Vladimira Ballocsanszkoga od neposrednosti ivotne udnim i nevjerojatnim stijenama od kartona. On je kao zamotan u frankiranoj kutiji, zapakiran po svim pravilima odgoja, odreenog inovnikog pogleda ma svijet, u dresuri svojih ivaca, sklonosti i temperamenta, putovao svijetom kao primjerak visokog gospodina kraljevskog inovnika, koji se giba i misli po navinutom stroju obiaja i takozvanog uvjerenja. Poslije rata otvorio je odvjetniku pisarnu, bacio kapital svoje supruge u industriju, sjeo za zelene stolove ravnateljskih vijea i tako poivio dalje udobno, uredno i jasno. Bal-locsanszky Vladimir i njegova supruga Vanda bili su savreno sretni ljudi. Njihova djeca, najstariji Vladimir, pak dvije djevojice Dagmar i Alis, njihov stan od jedanaest soba s troje enske sluinadi i slugom, posjeti presvijetle gospoe Patricije, propisna ljetovanja u Lovranu i na Bohinju, uobiajeno sezonsko zajedniko putovanje u Be (da se malo osvjee od provincije), solidna industrijalna klijentela i ureeno kuanstvo (samo osamnaest hiljada mjeseno), sve se to gibalo tiho i uredno iz dana u dan, iz godine u godinu po programu tonom kao vozni red. U toj lakiranoj, pristojno ureenoj kutiji sve su igrake bile na svome mjestu.

139/255

Znalo se gdje stoje note s Beethovenovim sonatama, gdje su saldirani rauni, to je rekla guvernanta, kada se javila mama Patricija razglednicom iz Salzburga; znalo se, to bi trebalo kompletirati u kunoj ljekarni, a to u djejoj garderobi, kako stoji s Alisinim kutnjakom, a kaiko sa grkom zadaom oeva ljubimca i imenjaka. Znalo se u tom ivotu i za klasike, koji su tim dragim ljudima izgledali dosadni i velianstveni kao sadrene figure i bakrorezi pod staklom, ztnalo se da postoji glazba u formi abonmana kod koncertne ili kazaline poslovnice. Kupovali su i slike po Vandinu ukusu, s motivima uznemirene i ustalasane olujne puine, jedine bure u koju bi se ta mudra i oprezna gospoa znala zagledati poslije veernje svirke klavira, kada je prolo jedanaest i kad bi ona oekivala svoga supruga da uje njegov klju u ulaznim vratima, kako se vraa s kasne veernje konferencije ili poslovnog razgovora. A onda se kroz tu tiinu prosuo fijuk vjetra. U tom politiranom ivotu otkucavanja ure, topline sagova i zatvorenih soba, javile se u poetku neznatne i jedva vidljive lai, koje su svojom opasnom, upravo termitskom upornou stale da ruju pod tom idilinom tiinom, slijepljenom od kartona i caklenog laka. Vladimir Ballocsanszky upoznao je Boboku i prvi put u ivotu predao se jednoj eni po zakomu svoga tijela, bez razuma i bez logike, prosto po zakonu tijela, kao to se predaju djeaci ispod sedamnaeste: na milost ili na nemilost!

140/255

Osjeala se ta nesretna Ksenija Radajeva u pozadini ve prilino dugo kao konvencionalna pojava, kao klijent, kao odvjetnika stranka, a poslije stala je da se javlja kao pozvani gost, kao kartaka partija, kao posjet u loi, kao intimna znanica na veernjoj zabavi u restoranu, kao motiv, koji je stao da bruji ma svim telefonima Vladimirova privatnog i poslovnog ivota. Vladimir Ballocsanszky poeo je s Bobokom kao njen odvjetnik u pitanju njene vrlo zapletene rastave, jer je gospodin ministar prijetio nekakvim pismima, kao dokumentima preljuba, a ta su se pisma kasnije pokazala kao obian advokatski trik. Zvala te je danas oko pola pet gospoa Boba! Da! Hvala! Nazvala me je u pisarni! Pa zar njena stvar jo nije ureena? Meni je govorila Tekla, da je to ve svrena stvar! Da! Radi se o vioj instanciji! Ta su crkvena i enidbenopravna pitanja vrlo zamrena! A postupnik je staromodan, stvoren u jedinu svrhu da smeta! Stvari, koje izgledaju gotove, mogu iz posve neznatnih razloga biti vraene u predstanje. To je sve komplicirano! Ja ne znam! Meni ta ena ide ma ivce! Ona nije dobar ovjek! utnja. Dim cigarete. Nijemo kretanje od prozora do klavira. Stanka. Schumann: Fantazija. Ili: Kamo ide? Imam konferenciju u Palaceu! Jugo-holandsko drutvo! Pretkonferencija! Mislim da je doktor Klanfar telefonirao, da je veeras kod njega partija! Ti ne i.de onamo? To je nesporazumak! Veeras je konferencija za Amsterdam! Uostalom, to su poslovne stvari! Klanfar je

141/255

mogao da telefonira! Njega se to nita ne tie! Klanfar je tu samo firma! Zbogom, Bibi! Ja idem! Laku no! Ti samo lezi, nije potrebno da me eka! A ti se ne e vratiti poslije konferencije? Ne znam, dijete! Ako budem morao dalje s gospodom, eventualno i ne u! Laku no! I tako jedan nesporazum za drugim! Ja sam naruila auto i preko tog jedinog djejeg veselja ti sada prelazi kao da je to sitnica! Djeca te u posljednje vrijeme uope ne viaju! Ta tvoja zaposlenost je upravo mamjetena! Ja ne mogu da ti to ne kaem Pardon, ja sam dogovorio taj izlet uslovno! to sam ja kriv, da radim? To su sve pretjerane rijei! To je suvina elokvencija s tvoje strane, draga moja! Da, ja se svladavam koliko mogu, ali kada je rije o djejem... Zbogom! I tako nesporazumi i rjekanja o tome, je li kupljena loa po dogovoru ili nije, nije li svejedno, da on pred Vandu i djecu doe poslije Toske ili da zijeva na Toski, da se on dogovorio, jer nije znao, jer je zaboravio, jer je mislio, jer nije mogao da znade, da je on ovjek poslovan, da radi kao pas za druge itav dan, da i on ima pravo na svoju partiju i na svoju crnu kavu, da je to minimum. I tako sitan ljubomor meu rijeima, nepovjerenje, dim i alkohol. Mnogo dima i mnogo konjaka i whiskyja i ega dosada nije bivalo: pijanstva i grube violencije u pijanstvu. Glasovi po gradu, glasovi oko Boboke, glasovi oko Vladimira. Da je bio kod Boboke na soareji, da je plesao na stolu obuen u kostim panjolske plesaice! Da je vien s Bobokom i njenim trabantima u kabaretu onog istog veera, kad je Vandi

142/255

odbio da ode s njom na koncert nekog francuskog klavirista! Da nije bio u Beu poslovno nego u Opatiji, gdje je Boboka kupila luksuriozno ureenu vilu! Da gubi na kartama i da baca novce! Da se preoptereuje izdacima i financijalnim obvezama! Da sve to s njim nije dobro ni normalno! Nemir i nepovjerenje! Sve vei nemir i sve dublje nepovjerenje, i sasvim novi, nepoznati kompleksi razmiljam ja, logini i neobino negativni, ega dotada nikada nije bivalo. Vanda je u tome trenju stala da razvija masu kombinacija i ona je u svom suprugu poela otkrivati novog, njoj sasvim nepoznatog ovjeka. Kako nema volje, kako je laljiv, kako je sve kod njega zapravo osnovano na vanjskoj, papagajskoj formi, kako jie sve to prazno i nesolidno i sebeljubivo, zapravo okrutno. Kod njega, naravno. A ona je majka, ona ivi za svoju djecu, za ideju jedne uzvieme istoe svoje vlastite obitelji, u posljednjoj konzekvenciji i za njega. Ona je muenica i preko nje se prelazi, kao da ona nije ovjek nego stvar. Preko nje se jednostavno prelazi."

143/255

U Vladimiru plememtom Ballocsanszkom sve se vie javljalo tijelo i tjelesno. On je zapravo itavog svog ivota ivio kao u sanatoriju za ivano bolesne, gdje se u interesu pacijenata nita nije smjelo. Nije se smjelo puiti, piti, kartati, ljubiti, ludovati, uivati, misliti! Nita se mije smjelo i sve je bilo propisano po tono odreenom rasporedu, kao u kakvoj privatnoj ludnici. Osim te bolesnike jednolinosti dugogodinjega dnevnog zanimanja po propisanom programu, osim te oajne, pitalske, pacijentske pokornosti obiaju, propisu, principu, to je on zapravo doivio? Mrtvilo volje, dnevnu mnogogodinju rezignaciju, prividnost (neodreene, imaginarne sree, koja zapravo nije bila nikakva srea nego ubitano, filistrozno umiranje svega pozitivnog u njemu." to je on zapravo doivio, ako se iskreno uzme, sve u svemu? Imao je bronhitis i anginu, pio je sljezov aj. Iaio je nogu na Duhove u petoj gimnaziji i nosio etiri tjedna nogu u gipsu, to je sve to je doivio! Jedina prava i nepatvorena senzacija njegova djetinjstva to je bila nona vonja s njegovim pokojnim ocem u fijakeru na bojakovaki vinograd. Ono tajnovito micanje fijakerske svjetiljke po svjetlucavodlakavoj oblini konjskih stegna i butova, to je jedini veliki doivljaj njego144/255

va djetinjstva. Ima Boboka pravo, kada tvrdi, da je najvee prokletstvo naeg suvremenog ivota ovo sistematsko unitavanje svega, to je u nama neposredno, duboko, fantastino! Trebalo bi ivjeti slobodno, kao to ive majmuni po tropskim umama! Potpuno nezavisno od sveg ovog naeg intelektualnog evropskog ba-lasta u nama, tako bi nekako trebalo ivjeti, doista! Sramota je, ali je istina, da je prva strana, nezakonita ena, koju je doivio, bila jedna javna djevojka, a to je bilo u Ronjatovu u Galiciji godine esnaeste. Bio je svjetski rat, a on je ratovao kao trideset trogodinji konjaniki oficir ve dvije godine." ,,A ovdje sada ova neobina ena, ta Boboka, ona znai za njega objavljenje! Tu se iz svega toga dosadnog, uobiajenog, svakodnevnog moe izai van, tu su se otkrile svjetlije boje i jedna njemu savreno nepoznata intenzivnost doivljaja!" ,,I to mu to govore te glupe fraze o dunostima supruga i oca obitelji? To su mu itavog ivota govorili, te glupe fraze o dunostima. I guvernanta sa svojom nesnosnom: occupation quotidienne i njegova mama, koja ga je trideset godina tiranizirala svojom patetinom ljubavi, i kola i ispiti i zanimanje, sve same ograde! ovjek tri zapravo zapregnut kao fijakerski konj i to mu to jo dovikuju iz koije da su to dunosti supruga i oca obitelji i dobro odgojenog jedinog sina, da treba da isto tako tri nepromijenjenim kasom, sve do svoga groba prvog razreda, to ve stoji kupljen i spremljen u rezervi, za svaki sluaj. Ta on ne e uiniti nita protiv svega tog aranmana! Neka mu samo dopuste, da jedan jedini put staine i odahne! On ne eli nita nego jednu jedinu stanku u tom bezizglednom muenju!" On je od voska, on nema volje, on je hazarder, koji je stavio na kocku sreu svoje djece!"

145/255

To su gluposti! Sto je volja? Majmunska imitacija nekih uobiajenih kretnja. On ima volje da hoe je-damput neto neobino! On dosada nije imao volje, da, i sad mu se tek prvi put u ivotu otkrila kvintesencija te graanske fraze, to zapravo znai htjeti. I to to on hoe, to nije ni protiv ijeg interesa! To on hoe sam za sebe jedan svjetliji interval u ovoj sivoj dosadi, jedan jedini izlet bez pratnje i bez nadzora. Ta on e se vratiti, to su se toliko uznemirili, kao da se on ne e vratiti? Cemu uope ta pretjerana panja za njegovu osobu? To su njegove line stvari, to ne spada ni na koga! Ljudi su pretjerano nametljivi i bezobzirni! Pogotovo gospoe iz drutva, a naroito, ako su jo majke! On radi, om zarauje, on hrani te nametljive i bezobzirne kod svoga vlastitog stola, i emu taj suvini nemir i ta nervoza?"

146/255

Sjedi tako Vladimir plemeniti Ballocsanszky u baru i gleda kretanje boja i tkanina i enskog mesa. Kreu se gole plohe enskih ramena, kreu se suknje i draperije, lica se kreu u zvukovima, giba se arenilo u ritmu crnakom, mutnom, sasvim grubom, a Ballocsanszky sjedi u loi, pije jedan cocktail za drugim i gleda Bobu gdje se mie na parketu s nekim mjemu stranim i nepoznatim licima. Tko su ti mladi antipatini tipovi, s ramenima smokinga skrojenima naglaeno brutalno, kao da se pod tim crnim suknom i plastronima nadimlje sama atletska snaga? Tko su ti anonimni ljudi s gustom, ekinjavom, briljantinom zalizanom kosom, s jakim zubalom i engleskim stiskom ruke? Nekakvi sportsmeni, koji govore o glupim romanima, putuju preko zime na Berninu, piju na litre aja i tako u cvijeu, u polutmini, razgovarajui se o knjigama i glazbi, ljubakaju s Bobom. Pleu s njom itave noi, a on sjedi u loi, ispija jedan cocktail za drugim i eka, da doe vrijeme umora i svitanja. Da sjedne s njom u auto i da je otprati kui. Sve je to bludno i nedostojno i pustolovno, zapravo gadno i besmisleno i skupo. Muiti se ovako beznadno, ekati itave noi, biti muen, poniavan, tjelesno iscrpljen, ali osjeati jedno ensko tijelo nad svim enskim tijelima
147/255

i dati se muiti od tog tijela i biti sretan. Ovo ovdje se valja s Bobom po parketu rulja. Tu viu i smiju se glasno ene posljednje vrste, tu blebeu po tipkama i frulama pijani svirai, tu se guraju trgovaki pomonici s nateenim znojnim rukama i olovnim prstenjem, tu se plee izmeu kaznenog zakona i skandala, a preko svega toga plee Boba radosno i nevino kao djevojica! Tu je zrak gnusno mlaik i vonja po prostom sapunu i maslu od kakaa, kelneri hodaju u fraku stegnuti kao lutke, a ober ima zlatnu narukvicu i prstem s topazom, prozirnim kao staro vino. U lak-cipelama, napudrani, tu kelneri uz svirku gitara posluuju na srebru pijane bludnike, i svaka takva viteka no Bobine pratnje stoji minimalno hiljadarku." ,,A Boba je zapravo nimfomanka!" Ne, Boba je najiskrenija i najnevinija ena na svijetu! Ona njemu nije zatajila ni jedan detalj iz svog ivota! Ni onog mladog madarskog husarskog oficira, enskara i grenika, kome je pala u ruke s osamnaest godina. On je bio i vitez i nitkov, pustolov, i chantageur, ljubavnik i krotitelj, a konano ju je ostavio u nizu svojih ljubovca i oenio se drugom. Zvao se Nmeth! Von Nmeth! Pa onda njen brak s onim antipatinim karijeristom Pavliniem i sve one moralne rane, to su poslije toga ostale otvorene? Ona mu nije zatajila nijedan detalj. I onu masu flertova i prolumpane noi po prljavim krmama, gdje svjetlucaju zvjerske oi pijanih baraba, koji smrde po blatu i po znoju, a iz kovrave im kose stre slamice i posuena trava sa sjenika, gdje su prospavali prolu no. S takvim jednim tipom, koji je hlae imao vezane pagom, a mjesto cipela poderane kaloe, ostala je pijana u nekakvim kolima u zatvorenom taglju negdje u predgrau. Ali to je bio oaj samoe! To se moe razumjeti!"

148/255

Dakle, bilo je tu i nesimpatinih pojava! Lik starmalog patuljka Mukija, koji se s majmunom Bobijem gibao po Bobinim sobama kao neka vrsta dvorske lude: visok devedeset i sedam centimetara, u smokingu, s rukama siunim i koom na njima navoranom, kao to je navorana koa nedonoadi u piritu, taj mali Muki skakutao bi po Bobokinom stanu kao bizarna domaa ivotinja. Zveketao je zvoniima, igrao se s kameleonom Bibijem, nosio je crvenu harlekinsku kapu i opijao se ampanjcem. Tog Mukija uspjelo mu je odstraniti, ali mala elistkinja, grbava Eleonora, udo od djeteta, suiava, blijeda, bolesna djevojica, ta je u trajnoj i neprekidnoj Bobinoj milosti, i sve je to mutno i neshvatljivo!" ,,I sva ta lica kod Boboke na njenim veerama i ajevima, sve su to mrane i neshvatljive pojave! Nekakvi ekscentrici, koji piju vino iz ljudskih lubanja, hohtapleri, kojima je jedina briga pitanje rakova i parge, i to upravo onda, kad nije sezona ni rakova ni parge. Ljudi, koji itave dane brbljaju o kravatama i o poma-dama, a u posljednjoj konzekvenciji sve je to vrlo skupo, i sve te parge i artioke i raci idu na njegov raun. Sijamska veera, to ju je Boba dala u poast svog intimnog druga iz djetinjstva, Larisa, komornog pjevaa, koji je doputovao u na grad u svom vlastitom RR, ta sijamska veera bila je prilino skupa. Kineske vota-nice, malajska majolika, smrdljiva jaja, gnjile ribe, gnjile dinje s majonezom, neke opojne teke mirodije, dim, sve je to platio konano Ballocsanszky, a bilo je sve dosadno i suvino." On nikoga zapravo i ne voli i ne cijeni iz Bobinog drutva! Ona suluda grofica Orcyval suvie se esto kree oko Bobe, i to ona tako esto dolazi u goste iz Szent Miklosa, pa onda ostaje tu po nekoliko tjedana? A gos-

149/255

poa Angelika Benito-Benitzka, ena s tijelom djeaka, supruga jednog notornog i uglavljenog varalice na kartama, i suvie kompromitirana u svakom smislu, a da bi jedna distingvirana dama uope mogla da se pojavi javno u njenom drutvu! A Boba polazi s tom Angeli-kom demonstrativno u lou svako vee! Kroz Bobin salon uvijek prolaze tajnoviti angrosisti parfema i arapa iz Pariza i Londona, pa onda igraju itave noi poker, chemin de fer, pa gube, pa dobivaju, ti tajnoviti prolaznici s visokim naslovima i uglednim poloajem trgovakih konzula. Sami nesimpatini ljudi! Tko je samo taj mrani Gruzin, taj hohtapler, doktor Kyriales? Onaj neiskreni tip plemeniti Kriovec, Klanfarov advokat, koji nema druge ideje nego da njega izgura iz amsterdam-ske kombinacije. Pa onda njen kuzen po majci, vitez Urban, savjetnik sanktpetersburkog poslanstva, koji je tako duboko pao, da pod svojim vlastitim potpisom pie po novinama! Ovih dama bio je kod Bobe na veeri jedan kairski hiromant Muharem Abibej, i tu se neto dogodilo, to je njemu do dana dananjega ostalo zagonetno. Nestalo je Bobine biserne ogrlice. Drugog jutra, kad se to konstatiralo i kad nije bilo druge mogunosti, nego da se posumnja u tog kairskog hiromanta, Boba ni u mislima nije dopustila te jedine logine kombinacije. Poela je histerino da cvili, kad je on izjavio da e telefonirati policiji! A eto sino, om je na njenoj toaleti naao sluajno zalonu cedulju jedne beke zalagaonice na tu bisernu ogrlicu? Kakve su to tajne? Tu je ogrlicu kupio Bobi prologa Uskrsa u Milanu. Trista dvadeset hiljada! Vila u Opatiji osamsto etrdeset i dvije hiljade. Samo raun kod bodege prolog mjeseca za sekt i kavijar i druge sitnice dvadeset i sedam hiljada! A jedanaest hiljada abonman za drugu etvrt za sebe i za Bobu,

150/255

to je zaboravio. I kod kue je ve u zaostatku za kojih osamnaest-dvadeset hiljada od prolog mjeseca, a za ovaj nije poloio jo nita. Vanda mu o tome nije rekla ni rijei! A put u Be, a nova oprema, a kolarina za malu Eleonoru, koja je po Bobinom uvjerenju velik talent, udo od djeteta, fenomen glazbene nadarenosti?" ,,A Boba zapravo nije dobar ovjek! Ona mnoge stvari izgovara s grimasom, kao da glumi! Njoj esto nedostaju na j elementarni je slike iz naobrazbe. Prema ljudima, s kojima je iz nekih razloga prekinula, ta ena je potpuno hladna, i daljine izmeu nje i njoj tjelesno indiferentnih ljudi nisu samo neljudske: to su upravo interplanetarne daljine! Neko vee bili su zajedno u operi, a doktor Pavlini, koji je bio u parketu, s interesom je promatrao svoju bivu enu, kako se javno pokazuje sa svojim novim trabantom. To je od strane tog Pavlinia bilo indiskretno, i dokaz njegova vrlo slabog odgoja, sili ona mrnja, s kojom je Boba reagirala protiv Pavlinia, bila je upravo ivotinjska! A odakle dolazi ovakvo jedno opskurno lice da gleda ovamo na ovaj nain? - To je bilo rezano golom britvom; a moda onaj ovjek dolje u parketu i nije tako nespretno mislio, kao to je ispalo? Ne, Boba ne pati od hipertrofije srca! ,,A to je sluaj male suiave Eleonore, ako nije samilost? Ta mala lei po itave dane, a Boba je dvori kao vie bie, Boba bdije uz malu grbavu sviraicu itave noi, kuha joj limunade, svira s njom, prati je na klaviru, brine se za nju, kao da joj je roena mati. A to je to, ako nije dobrota srca?" Sjedi gospodin doktor plemeniti Ballocsanszky u baru i gleda Bobu kako plee. Kreu se plohe enskih ramena, kreu se sukna i gole noge, lica se kreu u zvukovima, giba se meso u ritmu crnakom, a Vladimir plemeniti Ballocsanszky sjedi u loi, pije jedan cocktail za drugim i gleda Bobu kako se mie na parketu.

151/255

Kao cvijet od voska, tako se topio Vladimir Ballocsanszky meu Bobinim prstima, a od te boleive i nagnjile rastopine ostala su dva-tri sudbena peata, kojima su zapeatili njegove stvari: blagajnu, pisai stol, advokatsku pisarnu i itavu njegovu slavnu karijeru, na kojoj su mu toliki zavidjeli. Kad se sve ve prilino zamrailo, Vladimirova supruga Vanda Ballocsanszka nekoliko je puta poela da govori sa starom presvijetlom Ballocsanszkom, svojom uzvienom i hladnokrvnom svekrvom o Boboki, o tom kriminalnom tipu ene, koja ruje pod egzistencijom njenom i njene djece, da bi tu trebalo neto konkretno poduzeti i da ona (Vanda) misli da bi to bila dunost presvijetle, kao Vladimirove majke! Izmeu Vande i stare Ballocsanszke uvijek su postojale nepremostive daljine, i stara dama, koja nikada nije voljela nikog, a svoje snahe nije mogla da podnese od prvoga dana, u tim kritinim razgovorima, kada bi se bilo moglo jo mnogo toga poduzeti u interesu njenog sina, ostala je neizrecivo hladna, potpuno dosljedno pasivna par distance. Kod takvih tihih scena, kad bi Vanda optuivala Ballocsanszkog sa mnogo razloga, stara je igrala ulogu dostojanstvene svekrve, koja titi u152/255

gled svoga sina spram ove njoj po krvi i po odgoju potpuno strane ene. Tu se suzama ne da nita pomoi, drago moje dijete! To su sada one iste godine, u kojima je i njegov otac odjednom poeo pokazivati sklonost spram minder-wertig ena, to kod pokojnoga nisam dotada nikad imala prilike da primijetim! Tu treba ekati, i to je jedini lijek u toj stvari! Ali to ve predugo traje, mama, za boga miloga! Ja sam sama mislila, da bi najbolje bilo tu stvar prepustiti vremenu, ali to se ve vue drugu godinu. Da nemam Dagmar, ja bih znala to da radim, ovako sam vezana i zato mislim, da bi ti bila pozvana da preuzme inicijativu! Sino je tu bila Tereza i ona me najozbiljnije uvjerava, da se po gradu govori o Vladimirovom krahu kao o najozbiljnijoj stvari. A on sa mnom principijelno ne 6e da govori o tome ni rijei! Die Manner sind schon so! Tu se ne moe nita! Schon ruhig weiter Tee trinken und weiter warten! Ali ako su ti glasovi o njegovoj ruini istiniti, onda e on upropastiti materijalno i mene i djecu! Tako su gnjile te tihe tragedije izmeu pola osam i osam u sutonu, kod hladnog aja, u nekoliko rijei. Njega opet nema, on je opet telefonirao, da je poslovno sprijeen, a jutros, kad mu je pomagala kod vezanja kravate, on je bio toliko rastresen te nikako nije mogao da svee papillon, i kad su je pri tome oblile suze, on ju je pogladio po kosi i nazvao je svojom dosadnom starom guvernantom. Ballocsanszky, u groznici onih posljednjih dana, ni sam vie nije osjeao zemlje pod svojim nogama: imao je neodreen, ali intenzivan osjeaj izgubljenosti. itava ta Boboka u njegovu ivotu znaila je neizrecivo __________
Takvi su mukarci!... Valja mirno dalje piti aj i dalje ekati!

153/255

jaku spoznaju, da je ivio glupim, patvorenim, krivo postavljenim ivotom, u nizu blesavih obmana i kulisa, i da nije uspio da prodre do samoga sebe. A ta ena izgledala mu je neshvatljivim elementarnim prodorom do njega samoga, do najbitnijih skrivenosti u njemu samome! itavog svog ivota vukao se meu stvarima i prikazama kao plaho, uznemireno, drue dijete, a sada, kad se prvi put osovio i htio da se pokrene kao subjekt, sada je doao u sudar s materijom. S kaznenim zakonom. Nikada se jo nije usudio da prizna sebi neke osnovne istine o laima svog najintimnijeg tjelesnog ivota, a sada, kad je tek poluglasno i polusneno poeo spoznavati te svoje nemone zablude, sada se ve kotrljaju lavine i katastrofe. Proivio je posljednje vrijeme u pijanstvu s nekim patuljcima i grbavim djevojicama, na dlanu toplih enskih ruku, s mukarcima, koji su pijani cjelivali zlatne enske cipele, jeli gnjile ribe, smrdljiva jaja, puili opijum, srkali kokain, i ta sluzava, mjehurasta, nagnjila monstruozna zvijer u njemu osjetila je potrebu, da se rastegne kao ogromna, pretpotopna neman, da poivi, da zaboravi, da pregrize neiji grkljan, i jo se nije nita ni dogodilo, a ve je svemu kraj. Bio je ve izdan i uhidbeni nalog, a on je objanjavao Vandi s viim, sasvim vrhunaravnim smijekom, da je to sasvim sporedna sitnica, jer da se on sprema na hitno poslovno putovanje u Holandiju, te e sve te sitnice jednostavno urediti nekakvim pravodobnim transakcijama. Tako su ga i nali detektivi u neredu njegove sobe, izmeu razbacanih akata, razderanih pisama i poluzapakiranih kofera, kako je otvorio vrata ogromnog starinskog ormara i kako sjedi u ormaru kao na pragu svoje kue i bulji u nered na podu pred sobom. Drao je u ruci Bobinu srebrnu podvezicu i smijao se tihim, viim smijekom. Ormar, u koji se zavukao, bio je onaj isti, u ko-

154/255

me se ustrijelila njegova baka: ula je u taj ormar, zatvorila za sobom vrata, i tako su je nali drugog jutra, a da nitko nije ni uo pucnja. Jo od ranog djetinjstva taj je ormar privlaio Ballocsanszkog kao duboka zatvorena grobnica. Vukao se poslije toga po sudovima, po bolnicama, po ludnicama, po zatvorima, a onda se jednoga dana vratio Boboki i sada sjedi svako vee kod Krune pod kasom, i ita novine. Igra ah, pie pjesme i razgovara s Filipom o slikarstvu i o umjetnikom stvaranju.

155/255

Sunani, arki kolovoz priklanja se svojim posljednjim danima. Umoran i neispavan sjedi Filip u vrtu pod orahom u sutonu i ne moe da se otme neugodnoj praznini, to je poela u njemu rasti posljednjih dana sve mranije. Ljeto je na umoru, dolazi jesen, zrele kruke padaju sa stabla; opet je jedna pala, odbila se o krov sjenice i otkotrljala u ribiz prelomivi dvije-tri peteljke, i to se ulo, to suho pucketanje mrtvog lia pod udarom tekog ploda. Eoku svinje iza plota, a mala svinja-rica Anica plae poluglasmo, neprekidno, tiho, ve itavo poslijepodne: ubola je osa u nogu i sva joj je natekla i plae, a nikoga nema da joj pomogne. Na talasu vjetra od vremena na vrijeme amor ljudskih glasova i klepet par otro ja: to u Kostanjevcu ljudi mainaju ito. Kroz granje voaka vidi se u kopreni zapare ustalasana masa oranica ispod vinograda: gluhonijema ogromna zemlja u pepeljastim tkaninama sumraka. Strava meu piliima na dvoru iza kue, kokodakanje i kvocanje glasno i uznemireno, nervozan lepet krilima, a omda opet tiina. Miris dima ispod mahovinom obraslih krovova vue se izmeu voaka pod ogromnom teinom toplih, tekih kolovoznih oblaka, i u penetrantno sirovom, otrom vonju vlana dima osjea se glomazna nepokretnost sela i mranih seoskih krovova. Lei Filip u naslonjau, spustio
156/255

penetrantan prodoran, probojan, koji proima glavu duboko nauznak, a u ruci mu je malena bronana Evropa na zadahtanom biku: djeja igraka ili (nadgrobni nakit mrtvih panonskih vremena, koja su sagnjila nevjerojatno davno. Gluhonijemi kravar Miko naao ju je na pai i dao Filipu: neobino dragocjena filigranska radnja, raena s najrafiniranijim dekadentnim ukusom sitne plastike, a opet: u potezu kompozicije sasvim jednostavna, upravo monumentalna. Stajala je tu na tim istim oranicama cezarska Panonija, s mramornim gradovima, s livnicama i umjetnikim atelijerima, gdje su nadareni cizeljeri svojom rukom stvarali takvu divnu plastiku. ivot je kiptio po gradovima, po kazalitima plamtjele su baklje, bilo je pljeska, vina, klicanja, zanosa. Plauta su igrali glumci i grke tragedije, a sada mala Anica plae nad tim grobovima i roku svinje. Samo svinje roku i pada sumrak i sve lei u sumraku, kao onaj mrtvi mravinjak gore na proplanku: svodovi, graevine, vodovodi, putokazi, kipovi i sumrak, u kome nitko od ivih nije u stanju da svojom rukom stvori takvu savrenu igraku, kakvom su se igrali dekadentni mrtvaci tu dolje pod naim nogama." Stari romantik ideje o kontinuitetu evropske kulture, Filip se snudio pod dojmom te male bronane figurine, kojom se igra meu prstima ve itavo poslijepodne. Blistala su tu jedamput topla mora, zlatne narane su dozrijevale na starim, stoljetnim stablima: sretna tiina vedrog neba i bonaca jednog zlatnog, u sebi potpuno zatvorenog vremena. Lae u bogatim lukama, razapetih jedara po modrim vodama na svim vjetrovima, kripali

157/255

su jedrenjaci pod teretom cimeta, penice, banana, ananasa i groa: jedan neobino dobro naslikan tihi ivot na dlanu rimske Evrope, koja se kupala u tihim zatonima i kretala se po svijetu na bronanom biku, a sve su boje plamtjele svjee kao na pompejanskim freskama. Sada stoji nad tim grobovima blatno pastirsko, govedarsko Kostanjevo, i sve, to se u tom prokletom Kosta-njevcu posljednjih trideset godina dogodilo, jeste da je zvonar zasadio kruku. Izvrtali su na Martinovo novi zdenac i lavor su kupili sna sajmu i petrolejku. A postoje nad tim Kostanjevcem visoke gvozdene crvene livnice, ogromna crna kovanica evropska tutnji svojim nakovnjima i kladivima, traverze, tranice, plameni tokovi, gorua vretena, veernji ognjevi, a Kostanjevo, tone u sumraku, tu roku svinje, tu gnjije sve kao zgaeni mravinjak!" Osjeao je ve dulje vremena, kako ga ponovo privlae magneti aavih gradova: u nosnicama javlja mu se enja za mirisom kovina, u uhu nostalgija za grmljavinom strojeva; ,,u onim tamnim zapadnim ulicama postoji ipak intenzivno kretanje i kao laboratorij sve je obasjano zelenkastim polusjajem novog, suvremenog kamena mudrosti. Mnogo koe je nagomilano po tim gradovima, divljai, tkanina, ruha, svile, sapuna, zlatne potkove barunastih kazalita blistaju u polusjaju zanosnih tiina, tamo odjekuje ljudska rije kao glazbalo, a nad svim grme aave kovanice i plazi crno rememje! to je on tu zapeo u tom panonskom blatu i to on to eka i to se ne mie?" Nemir je ulazio u Filipa i postojao je sve intenzivniji! On se oduvijek osjeao osamljen u krugovima svojih emocija i znao je vrlo dobro iz svog dugogodinjeg iskustva, kako je teko pokrenuti ljude oko sebe do inten-

158/255

zivnosti svojih vlastitih doivljaja. ovjek ivi u svojim vlastitim zatvorenim svjetovima, ima svoje vlastite ljepote, svoja vlastita ivana razdraenja, intenzivna, a esto neobino zanosina (i iskreno lijepa), ali tu ljepotu, tu istinitost svog vlastitog (estetskog) zanosa predati drugima, to je teko, a esto i neizvedivo. Upravo: nemogue!" Ljudi su tople, tvrdoglave, sebeljubive ivotinje! Ljudi uglavnom ive u vonju svog vlastitog isparivanja, i dok uivaju u svom vlastitom gnjileu, sve, to je od blinjega gnjilo, to im smrdi." Kucati, pristupati, posjeivati, nositi, poklanjati neprekidno sebe, a usto biti sretan, to ima netko, tko je blagonaklono sklon da uzme na znanje istinitost naih vlastitih ljepota, to je bila historija Filipova druenja sa enama. Koliko je tu bilo_luakinja, kratkovidnih lutaka, bezlinih prolaznica, kojima je pristupao Filip od vremena na vrijeme sa svojim preobiljima, a da poslije od svega nikada nije preostalo nita do neugodno sjeanje na alosna tjelesna isparivanja, kao na um kotlia iza zatvorenih vrata. Izmeu tih nepristupanosti, nepovjerenja i nehaja, plovei godinama kao intelektualni pustolov bez nekog naroitog smjera, gonjen iskljuivo svojim vlastitim iskrenim sklonostima za sakrivene i neobine ljepote, Filip je postajao umornim, i sve mu je to ve prilino dosadilo. A kada je upoznao Kseniju, ona kao ni jedna od tolikih ena dosada - znala je, da su upravo ti najprolazniji, najneznatniji, najtrepetljiviji, prividno sasvim sitni unutarnji doivljaji jedina vrijedna pojava u ivotu! Ona je to znala prodorno, iskreno, nepatvoreno, neposredno da osjeti, i ba to suosjeanje s njegovim vlastitim razdraenim, nervoznim stanjima, to je bilo ono, to ga je k toj eni tako intenzivno privuklo. Sama ranjava, izubijana, nagnjila i krastava iznutra, ona je osjeala, kakva se katarza skriva u ljepotama, i ona je s njegovim ljepotama poivjela neobino jako i predano, od prvog dana.
159/255

Filipova ideja na primjer, da u nama stanuju drugi kao u starim grobovima, i svi mi da smo samo kue pune nepoznatih mrtvih stanara, Boboki je bila neobino bliza i draga. Ona je i sama vrlo esto osjeala, kako kroz mutno staklo njenog pogleda gledaju nekakvi drugi, njoj nepoznati obrazi, i, budei se jutrima, pred svitanje (kad kripe daske na podovima, a nad praznim ulicama plove teki, kini jesenji oblaci), njoj je uvijek iznova izgledalo da se probudila u nekakav neugodan san, to ga sanja njoj netko nepoznat i tu. Tu hre kraj nje Baloanski, blijed, upalih obraza, sa svojim debelim metliastim, podrezanim brcima kao kefama, a dva mu prednja zuba fale, te izgleda kao krezubi mrtvac. A s tim krezubim mrtvacem ivi ona u niskoj prizemnoj sobici, i brajde su pred prozorom s gnjilim groem i crvotonim liem, kia bije o stakalca, po cesti jedan seljak pokriven gunjem tjera svoju kravu, jutro je, treba ustati! Treba ustati u zelenu kuhinju poploenu crvenom ciglom, treba zapaliti vatru, kuhati kavu, prati tanjire u mlakoj masnoj vodi, i treba otii k Steineru u kavanu za mramornu kasu i tamo brojiti bijele eerne kockice za prve poslijepodnevne crne kave." Uznemiren neobino neizvjesnou svoga porijekla, Filip se gubio u neizmjernim tajanstvenim poecima, i za njega svi su dodiri sa stvarnou od poetka jo ostali tajnoviti: polutiho otkucavanje satova, gust miris jasmina, sive plohe stijena u odrazu maglenog svitanja, dodir hladnog stakla na grozniavoj usni, gorak okus vode, to u mlanim loptama protjee kroz grkljan bolesniki, vlane kvake i umorno tijelo, sve je to bilo predmetom trajnog Filipova ispitivanja o osnovnim razlozima. On lei bolestan kao dijete u groznici i razmilja o tome, kako povorke mrtvih slugu, biskupa, kanonika, pokojnih kamerdinera, nepoznatih prolaznika iz trafike kroz njega putuju kao kroz tunel. O tim prvim svojim

160/255

groznicama priao je Kseniji jo odmah u jednom od prvih njihovih razgovora pred kavanskom kasom, a ona ga je sluala s neobinim zanimanjem. O mirisima je govorio u naim toplim nosnicama, o uzbuenjima naih plahih doticaja, o zaboravljenim zamrlim zvucima (to gnjiju u nama kao sirovi pod staklenim zvonima sluha), a ona je sluala tu jednog stranca, gdje joj govori o bizarnim, sakrivenim prostorima, o daljinama, o udnim svitanjima, i u njoj su se otvarali njeni vlastiti prostori, njene vlastite daljine i njena udna svitanja. Doista! Ona je gledajui portrete svojih baba i prababa po budimskim sobama esto razmiljala o tome, kako je i ona samo jedan od tih mnogih Radajevskih portreta, da se mie (dodue) iva, ali da spada u one tamnosmee prostore sa utim naslonjaima i tamo da joj je mjesto iznad komode, u zlatnom okviru! Mrtvaci, nepoznati hipotetini mrtvaci u Filipu bili su sastavljeni od beskrajnih kompleksa najnevjerojatnijih pretpostavaka i fiksideja: biskupi, sluge, stare ene sa gavranima u mranim sobama, lica iz barunastog albuma, poljski inovnici u krznom opivenim bundama, svi su oni vikali u njiemu i kretali se oko njegove djeje postelje kao ivi! On je poslije ve kao odrastao osjeao, kako njegovi nokti rastu sami dalje, sami od sebe, kao nokti na mrtvim rukama u zatvorenim grobovima, a to su nokti tih nepoznatih mrtvaca u njemu i njihova kosa! ovjek i nije drugo nego posuda puna tuih ukusa i uitaka!" Bilo je takvih gledanja u Filipovu ivotu, kad je bio uvjeren, da on lino, subjektivno sigurno nije vidio ono, to je vidio; to netko dalek i nepoznat u njemu gleda svoje stvari na svoj nain. Sluajui zvonjave, kako zamiru nad krajinom u plosnatim krugovima, kao kad se rasplinjuju krunice kolobara na vodenim ogledalima od dodira ptijeg, Filip je esto mislio o nepoznatom i stranom votanom mrtvom uhu, koje kroz njegovo

161/255

vlastito uho sada slua tu zvonjavu. Dolazile su na njega iznenada, bez ikakva razloga, bolne i neizrecive tuge: to netko ostavljen u njemu tuguje za neim. Njiega (Filipa) nije nitko ostavio, ali on tuguje i slua zujanje ica telefonskih na krovovima i misli o tome, kako je sve taman prostor pun udnovatog micanja po kronjama i none daleke grmljavine. Boboka nije bila po svojoj prirodi pijanica. Osjeala je ona spram alkohola lino konstantan otklon, ali je toliko toga popila u ivotu, te je mogla da pije tri noi, osjeajui nejasnu, ali duboku, upravo neodoljivu potrebu, da se napije do besvijesti i da negdje umre u blatnoj grabi kraj kostanjevekog puta. Bog zna, gdje je nekakav Radaj pred njom ostao leei u nekoj grabi punoj kianice, i njegov vrui i krvavi jezik sada oblizuje njene ae i neobino je sve ispalo u njenom ivotu pijano." Razmiljajui o sebi i o svome trajanju, o svojim poecima i o meama svoje linosti, Filip se gubio u mutnim slikama, te nikako nije mogao da se snae. Doista, izgledalo je tako, kao da kroz nae ruke kulja tui ivot u toplim opipima, a sve te plohe starih igraaka, svi ti drci napuklog porculana, te pukotine pod jezikom na rubovima starih aa, i pisma, i kleanja, i trzaji, sve to ne e biti nita drugo nego odgovaranje na stara i davno proitana pisma, odjekivanje na zaboravljene rijei, sjeanja na stare krivnje i muenja nad tuim bezizlaznostima. Ganjajui se vie od dvadeset godina za enama, za ljepotama, za fikcijama, Filip je svoje sklonosti spram ena i enstvenosti svrstao u tue komplekse: osjeaj prolivene gorine u boleivoj samoi, to je njemu izgledalo, da pred raznim enama uvijek netko drugi u njemu eka i stoji, a on je lino spram toga zbivanja potpuno nemoan i posve bijedan. Maternice, koje su njemu lino izgledale da znae enstvo i materinstvo, te bi se obi162/255

no poslije pokazale kao tople utrobe, o kojima je sanjati jalovo. On uope nije imao razvijenog osjeaja za ivotnu stvarnost. Ni opipa za predmete i stvari, ni osjeaja ravnotee meu stvarima. Lelujav i nagnjio kao perunika na vjetru, Filip se bojao u snu riba, mrtvakih zubala, a naroito: podmuklog sjaja zeje dlake na cilindrima. To su drugi pred njim dodirivali stvari i predmete u rukavicama, a u njegovim se prstima izgubio opip za ivotnu stvarnost. Strah pred sjajnim crnim cilindrima, taj je jedamput sluajno odgonetnuo u sebi: priala mu je mati kako je Valentijevima u Poljskoj sve dolo na bubanj, a ovrhovoditelji, koje je njen otac kao dijete gledao, kako bubnjaju nad njegovim roditeljskim domom, imali su visoke dlakave crne cilindre! U dodiru s Bobokom taj osjeaj subjektivne nesigurnosti o identitetu svoga vlastitog subjekta prilino se slabo javljao u poetku. Bila je tiha zelena mjeseina, kad je prvi put osjetio potrebu da zaboravi svoje vlastite nerazmjere i razdrtosti u krilu te ene! Gusta zelena mjeseina, a svi su glasovi bili tihi, kao omotani u krpe. Cuo se kreket aba iz polutmine, a on je ekao na nju u dnu drvoreda pred malim vodoskokom na etalitu pred apotekom. Otkinuo je idui onamo (ni sam nije znao, gdje ni kada) jedan zvoni slaka, i taj uveli cvijetak slaka mrvio je svojim znojnim rukama, a ona je dola i mirisala po sijenu i tako je bila topla kao djevojica. Govorila mu je te noi o svom djetinjstvu, mnogo i bogato: kako se eljala gustim eljevima, kako je imala tvrdo spletene pletenice, kako je kleala po internatima na ranim jutarnjim misama. Igrala se na mjeseini u sjeni kestenova, a kao dijete naroito se bojala votanih svetaca pod oltarima u staklenim krinjama: jedne budimske svetice u zlatnoprotkanom brokatu, a na rukama i nogama usirila se toj votanoj eni masna, gusta, crna krv!

163/255

U ekstazi olujne, sulude Rokove noi taj se njihov san zapalio kao fantastian vatromet. Sveti Rok kostanjeveki bio je ve vie od stotinu godina zatitnikom svih gubavaca i padaviara, ranjenika, luaka i bogalja izmeu Bikova i Kravodera, od Jame i Turinova sve do pod Blatnju, a ispod Blatnje do abokrekih vinograda. Na taj dan kretale su gomile kolima i pjeke, preko uma i jaruga, da se pomole na koljenima pred drvenim udotvorcem, za koga se znalo, da je prije dvadeset i dvije godine uskrisio od mrtvih jednu djevojicu iz Jalabeta Vidovekog, kad je ve dva dana leala mrtva od zmijina ujeda. Taj sveti Rok konstanjeveki bio je u svakom pogledu udan svetac: od vremena na vrijeme micao bi oima, a cvijee na njegovu rtveniku nije venulo; vrelo pred lipom na humku kod kapele nije nikada presahlo; ne sjeaju se toga ni najstariji ljudi u itavom kraju. To vrelo lijeilo je i naj gnjili je rane, a bilo je udotvorno za kostobolju, za najtee sluajeve uzetosti: oko vrela uvijek su strile u zemlju zabodene tri take, u poast Svecu udotvorcu, kao pozdrav od onih, koji su proho-dali na Njegovu ast i Slavu. Dan svetoga Roka bio je pun sunca, vedrine, rascvalih makova, ustalasanih zrelih usjeva. Svijetla paleta boja razlila se nad hrasticima i nad vinogradima, sve je treperilo bogato i zanosno, pak su Boboka i Filip odluili da pou do Svetoga Roka na protenje. Bila su to dobra
164/255

dva sata hoda tihom, zelenom, mirnom bukovom umom, gdje su stara stabla utala u zelenkastom sumraku; vjetar je ljetni nad kronjama nosio sjemenje i una se ula kako kucka po deblima, sad tu sad tamo, kao da diskretno prati umske prolaznike od bukve do bukve, dajui im uvijek od vremena na vrijeme svoj tajanstveni znak. Krenuvi dosta kasno s kostanjevekog vinograda, stigli su do Svetoga Roka u predveerje, kad su se pee-njarske vatre ve debelo dimile i sve se cvrljila i pucketala peena svinjetina na ranju i po tavama. Javljao se prvi sumrak. Sjene su padale sve dublje i sve tamnije, a obrazi guavih podravskih konjuara i govedara, koji su doputovali ovamo sa svojim breim, sitim, ugojenim kobilama (te se sada bave oko vedrica, ruda i osovina, nosei konjima u naramcima sijeno), lica tih hodoasnika u sivom, pepeljastom osvjetljenju izgledala su kao crvene maske! Jedna pijana ena, s upaljenom, kao krv crvenom od vrbanca glavom, vriskala je i plakala s goruom votanicom u ruci, a bubnjevi, berde, klarineti i plehmuzika vatrogasaca Kostanjevekih s muarima, sa zapaljenim veernjim oblacima i orguljama, sve se to, slijevalo i raslo u pakleni furiozo. Ispod licitarskih jedara i krmarskih atora prolijevalo se vino, klokotala je medica s ledom, otvarale se inove bave svjeeg piva, te je u onom kolopletu peenih kobasica i licitarskih krunica, u pijanoj poganskoj graji oko crkve urlao divlji, prapoetni element: kosmat kao gorila s koijakom apom i trobojnom slikom svetoga Roka za klobukom. Mnogo j,e diluvijalne, mutne snage bilo u pijancima oko crkve, i u suludoj avolskoj halabuci trumbeta, kraherla, muara i litanija

165/255

meketao je glas poganskoga sajma. Oko male barokne kapelice siromanog ranjenog sveca uo se topot kentaurskih kopita i papak kosmate noge neastivoga; u glasu sljepakih orguljica, u vici djece, u pucketanju bieva i djevojakim kretnjama bilo je sve puno veselog, su-ludog smijeha, spram onih oltarskih alosnih, rezigniranih slika neeg divljepobjedonosnog. Oko jedne pijane stare prosjakinje kikotali su mladi naderani momci i tukli je potkovanim izmama, a ona se valjala po zemlji i klela se bogom svemoguim, da nije istina, da je noas na imunovim livadama spavala s crnim! Jesi, baba, jesi, dala si se vragu, vikali su potkovani mladi debeli krani oke te sive grbave pijandure, i ti bogobojazni hodoasnici u crnim, mau namazanim izmama i cino-berastim lajbecima tukli su staru nogama i pljuvali po njoj kao po izmetini. U crkvi je bio ekspirski smrad; iznad gustog sivog oblaka od tamjana i oltarskih svijea blagoslivljao je sa glavnog oltara ove prosjake i duhom siromane sasvim slabi, diletantski akt Krista, s prozirnom blijedoruiastom uskrsnom standartom u ruci, a do nogu Kristovih klealo je rudasto malo bijelo janje. Vraajui se kui ve u gustom sumraku kroz umu, Filip je Boboki govorio o svojoj kompoziciji, kako se on ve dugo sprema da naslika Krista, i kako tu sliku Kristovu nosi u sebi ve godinama. U glasnom kolopletu puti, usijanih tijela i smrdljive svinjetine, u masnim oblacima peenjarskog dima i tamjana, Filip se, stojei u znojnoj stisci pod svodovima crkve meu tirkanim podsuknjama i podrigivanjem sitih crijeva, oplodio grozniavim privienjem: jo nikada mu se nije nijedna njegova slikarska spoznaja javila tako jasno i tako neodoljivo nametljivo, i jo nikada nije govorio ni o jednoj

166/255

svojoj slikarskoj zamisli s takvim zanosom kao tog sumraka, idui s Bobokom ispod ruke kroz umu, u kojoj je iz koraka u korak postajalo sve mranije. U njegovim rijaima rastvarale su se magle, kao da netko razastire koprene, i njemu je postajalo sve jasnije, kako bi trebalo konkretno rijeiti tu slikarsku temu, da se pod kistom osjeti prv;o konkretno tlo spoznaje, a u perspektivama da se nad stvarima otvore nedogledne vertikale! Smrad onih pijanih govedara i dlakave masne stranjice njhovih debelih kobila, oni potoci gverca i piva, razval mesa i histerino brujanje glasova, ono kosmato talasanje guzova i listova i butina, debelih, masnih enskih nogu, glenjeva, zglobova, sukanja, rzanje konja, pohotno micanje pupaka i crijeva i mesa u mesu, to bi trebalo da bude furiozna orkestracija te sulude panonske svadbe, koja pijana urla na brdu oko jednog ranjenog rimskog udotvorca. Masa truba, masa svjetala, masa boja, kao na sikstinskoj stijeni, u rasapu preobilja golih trbuha, blatnih gnjatova, zgaenih sisa, pijanih vjetica! Ta orkestracija dijabolinog, cotastog, razvratnog, brabantskog neeg naeg u nama i oko nas treba da bude brueghelovski smea, ogromna, troglo-ditska poplava, to tee pod temom kao olujna pratnja ispod svirke glavne teme; sve to avolsko, nemansko, zmajevsko, prapoetno, diluvijalno od ovog mutnog blata pod naim nogama, to je samo glavna osnova tkivu te slike, to bi je trebalo rastvoriti kao ogromnu, monumentalnu goblensku zavjesu! Kakav alostan Krist je ono stajao na oltaru, uskrsnuvi sa svojom svijetloru-iastom zastavom nad onim pijanim grbavim babama, koijaima i marvogojcima! Krist koji bi doista stupio

167/255

u ovu nau panonsku graju, u ovaj smrdljivi mete naih sajmova, taj treba da se osjeti nad stvarima kao metafiziki sudar sa svojim tjelesnim, pohotnim, mesnatim, poganskim u nama! Taj Krist treba da bude u kretnji peina, koja se skotrljala sa zvjezdanih vrhunaca, a ne provincijalni, slabo kolorirani crte, slikan diletantskom tempera-tehnikom! Stojei u onoj pijanoj guvi veeras, Filip je osjetio Krista nad oltarom kao oklopijenog, mramornog, michelangelovskog golog titana, s nogama kao ogromnim tamnim bazaltnim stupovima, a zamah Kristovih pesnica zaurlao je nad tim prljavim govnom kao gola oluja uz zviduk vjetra otrog kao britva! Te ruke, te boanske, nadzemaljske pesnice treba da se uzdignu nad sve zemaljsko u nama, uzvitlane gnjevnim furiozom, kakav se javlja u mranim oblainama za ljetnih predveerja, kad se uje daleka grmljavina pred potopom, kad se trese pozitivno tlo pod nogama, i kad je to titansko, astralno, mramorno golo Kristovo tijelo jedini most, po kome se moe spasiti ovjek iz blata i smrada. Jedan dan gnjeva u blistavim fanfarama, kao borbeni signal truba pred bitku, kada se vijore zastave na fijuku tanadi, gibanje gudala po elima i zvonjava harfa, mnogo sive boje, mnogo tmaste tinte, da bi se istaklo ono bijelo mramorno tijelo njegove nadnaravne pojave, a ne tajerski drajfarbendruk za molitvenik glupih slukinja! Krist nije i ne smije da bude nikakav ahcigerjare blond bidermajerski sanjar s plavim kovricama i bradom a la Alfred de Musset, Krist nije

168/255

bio nikakav rafaelizirani hermafrodit, o kome sanjaju stare djevice po crkvenim klupama, i trebalo bi donijeti ve na jednom platnu pravog Krista samo zato, da se ve jedamput zauvijek razbije laljivost svakog takvog pseudoreligioznog igranja slikarskim kiem i pretvaranja velikih slikarskih zamisli u sajamske oleografije! Ba taj sudar naeg poganskog, panonskog stanja s tim blijedim ovjekom, kojega su objesili kao tata, a koji je ostao kao objeeni ovjek suvremenim simbolom sve do dana dananjega, tu vidovitu mrnju toga superiornog ovjeka, koji je sa svoga kria, s te udnovate visine (s kakve nas gledaju svi objeeni) spoznao, da se to blato pod naim nogama moe svladati samo u granitnim sudarima to bi ve jedamput trebalo naslikati! Onu potpuno praznu bilancu tih dvijehiljadugodinjih napora, da se od ovih barbara stvore ljudi, a kad tamo njegovi rimski popovi po farofima vie su vinogradari i kravari i blie stoje svojim smrdljivim babama pod ispruganim perinama, nego Njemu, koji je ostao visei na vjealima! Nad ovim vjeticama pijanim, nad ovim blatnim cestama, gdje mekeu jo i dansa neastivi, izmeu tih licitara, peenjara i crvenih kiobrana, trebalo bi na platnu probuditi sve kosture iz grobova, da ustanu iz tog zahoda, iz te blatne dananje jame smrada! Nad slapovima tih otrova, u uznemirenoj gomili upaljenog mesa, kad su sva lica drvena i glupa kao drveni Fanik, izmeu pijane avolske razbacanosti, razdrtosti i tmine, kakva je obavila onu crkvicu veeras na brdu, kistom nad glavama, u aneoskim visinama, trebalo bi povui jedan zanosni fijuk vjetra: ples (nad oblacima, nad otvorenim grobovima! Urlanje pijanih aua, vijorenje pantljika, topot poplae-nih konja, razbijanje aa, skakanje nad rubom gadnog krvavog zloina, to kao dinaminu, ustalasanu puinu trebalo bi razliti preko slike, a iznad svega masu golih

169/255

enskih trbuha, prijesnih, bijelih enskih trbuha, ogromnih kao mlinsko kamenje, tako ogromnih enskih trbuina masu, da izgledaju kao naduvene avolske strvine, mjeine mrtvaca, oblaci pijanih saturnalija, koje same prodiru svoje vlastito meso, a okrenule su svoju smrdljivu stranjicu svemu to je zvjezdano nad nama, i sve se pui i dimi i strovaljuje u bezdan! Iz aavog, po rastopljenim votanicama vonjavog sutona, iz naranastotamnog treperanja svijea po oltarima, iz opojnog polumraka pred crkvom, gdje se iznad golog enskog stegna jedne djevojke, koja je bijuvala u grabi, puio bljutavo mutan eros, iz one krastave sukrvi-ce i gnojavih rana pred svetim Rokom, dimile su se zaguljive Filipove impresije, kao aav plamen proste svijee. Te su impresije u rijeima Filipovim rasle, i kao sablasti se nadvijale nad ovim ovjekom i nad ovom enom u mranoj umi. Filip je govorio, kako bi na toj slici trebalo, kao na starinskim zavjetnim slikama, na dnu ostaviti baroknu jabuku male crkvice na brdu s lipama i livadama u pozadini kao scenarij, a nad tim, u otvorenom olujnom prostoru, u ognjenim spiralama zavitlati suludo, pijano klupko guavaca i luakinja, pijanaca i majmuna, sa gomilama barila i utura, i ovnujskog mesa, i svinjetine, i kobasica! Kako naslikati taj miris peene svinjetine, graju sajma, rzanje konja, pucketanje bieva, kako prikazati onaj barbarski panonski, skitski, ilirski nagon za dinamikom, koji goni pijane koi jae da tjeraju konje i kola preko trulog mosta i da se sve onda sunovrati u blato s krvavim glavama i polomljenim kostima (a upravo taj na samorazorni nagon za polomljenim kostima jo nije naao svog slikara), to je otvoreno pitanje inspiracije! Treba se odluiti na posao, skoiti u to otvoreno pitanje, riskirati!

170/255

Sve je postajalo mranije oko Filipovih rijei i, uz daleku grmljavinu po gudurama i po dolinama, u kronjama se poelo osjeati stravino micanje lia. On je govorio o spiraloidno zavitlanom, uznemirenom, divljem avolskom kikotu, to bi trebalo da se zaori kao demonski smijeh nad drvenim svecima (kao negacija nae stoljetne zaostalosti), a okolo njega i njegovih grozniavih rijei u mranoj umi, meu starim ogromnim deblima, poeo je da urla taj hihot ljetne oluje, koja se prodrla u oblacima kao preteak teret, to je razderao nebesko platno i sve se rasparalo u razdrtim zavjesama u jedan tren. Filip je govorio o kipuem kotlu strasti i mesa, o tome, kako taj duboki nagnjili dah mesa eka na dodire svoga bila, kako se oko nas pue jo neviene i nenaslikane slike, samo ih treba spoznati, i to ba u onom grotesknom simultanitetu: kako je sve nepremostivo, razbacano, istodobno, kako nema trajanja u kauzalnom smislu, i nema obrazloenih razloga, nego je sve jedno neshvatljivo kretanje, istodobno, grevito, ist sudar nagona i strasti, koji se potvruju putem tijela, a okolo Filipa, oko njegovih rijei, oko Bobo-kine bluze zaurlao je vihor, te je izgledalo da e iskorijeniti itavu umu i strovaliti sve to raslinje duboko dolje u gudure, gdje je umio potok kao ogromna mrana rijeka. U bjesomunom vodopadu oblanog prodora, u crnim gustim mlazovima, s polomljenim granjem i leteim crnim liem, s mahovinom i poplaenim pijukom ptica, obasjanih munjama, to su udarale sa suludom tutnjavom, kao da se rue svi kamenolomi i sve peine s mranim umskim hridinama, izgledalo je doista, da su se u zelenim vertikalama gromova podigli neki tamni bazaltni titani, da upaju stabla, da lome hrastove, da zgaze ta dva mala ovjeka, to su se sklonila pod staru bukvu kao pod jedini zaklon. Suche die Buche, rekao je Filipu sino stari Liepach, gnjavei ga kod veere svojim lovakim pustolovinama ________
Trai bukvu,

171/255

i doivljajima, kako ga je negdje u lovu u brdinama ulovila nona oluja i kako se sklonio pod jednu bukvu posavjetu svoga djeda, iskusnog planinara i lovca. Gromovi udaraju u hrastove i omorike, ali ni jedan grom jo nije udario u bukvu! Weiche die Eiche, suche die Buche, tako je govorio stari Liepach, pounski savjetnik i prvi plemi od loze Kostanjevekih svome unuku Silviju, velikom upanu. Pripiti jedno uz drugo, prokisli, kao jedno golo tijelo, licem uz lice, stajali su pod bukvom i ekali da oluja stane. Filip je govorio o nepreglednoj masi bogova, to svi, od Konga pa do one glupe tempera-vari jaci je na naim oltarima, djeluju jednim te istim rekvizitom: gromovima bubnjaju i munjama plae vjernike. I tako umiru itave vrste bogova kao ivotinjske vrste u prirodopisu, a na ovjek padaviav, krastav, gubav, plee kosmat i pijan, i grgoui pije iz barila i tetura krvav, a nitko jo nije mogao da ga naslika, i sve e to pojesti tmina, a nitko ne e znati da sve to naslika! Potpuno sabrana i mirna, u prodoru oblaka, u tutnju gromova, ni trepavkom ne maknuvi, stajala je Boboka uz Filipa i sluala ga neobino pomno s najveim zanimanjem, kao da sjede u toploj sobi kod aja. Osjealo se, doista, da je istina, to je bila izjavila, kada je nekoliko koraka od njih grom raskolio jedno stablo: da joj je savreno svejedno, hoe li umrijeti veeras ili sutra! ,,I to je ba bilo ono divno u toj stvari: stajati u katastrofi uz jednog ovjeka, koji je smion, a ima iza sebe sve i obraunao je sa svim! S takvom jednom snagom, koja se zanosi njegovom vlastitom snagom, dalo bi se stvarati!" Sve je to bilo grozniavo one noi i suludo, doslovno katastrofalno, a ta se napetost doivljavanja vie nije vraala. Sivjelo je sve polagano i venulo kao list poslije za_________
Hrasta se kloni, pod bukvu se skloni,

172/255

pare! Nita nije naslikao Filip od one poplave zamisli: isprecrtao je nekoliko kartona za nacrt bakroreza, i sve je ostalo nezapoeto u mapi na ormaru. I nita ne radi, nita ne ita, nego lei i polagano osjea tihu grinju u sebi: od nepominosti, od jalove "dosade. Tako e ga sada pozvati na veeru, pak e se gnjaviti sa starim Liepachom, onda e se odvui do kavane i ondje itati novine, ekati Bobu, i sve ne e zapravo imati nikakve prave svrhe! Vui e se pranom cestom do vinograda, umoran, sa snom na trepavicama, a s tekim i bezdanim bdjenjem pred sobom". Kod krmara imuneka jo su rasvijetljeni prozori. Naranasta svjetlost pada kroz dvije etvorine u gustu tminu: na svijetlozelenkastoj stijeni u utom svijetlu petrolejke kroz reetke na prizemnim prozorima vidi se zlatnouokvirena scena Rossinijevog Brijaa: Figaro sa Don Basilijem. vajnfurtergrin-zidovi, a na stolu crveno sono meso razrezane lubenice, flae piva, slanina, prljavi tanji-ri, uje se zvek tanjira iz kuhinje, a epavi Simunek sjedi zgrbljen nad ladicom i broji novce: veeras se kod njega neto slavilo. Lepet krilima u kokoinjcu, izdaleka glas sove u umi, vjetar u kronjama i onda duga, neugodna tiina. Iz Kostanjevca, dolje odmah pod mlinom, jedan podmukli pucanj, a onda opet sve tiho. Spavaju stari slamnati krovovi, tagljevi i patke po kokoinjcima. Vlaan miris kukuruznih hljebova iz toplih krunica mijea se s vonj em goveda i gnoja, uti kukuruzovina na vjetru, tu i tamo kapljica teke kie, dolazi polagano jesen, a on tu dangubi s nekakvom udnom gnjilom enom. to je veeras bila tako nervozna? Odbila se od njega na hladnoneshvatljiv razmak, od prvog dana, kako se pojavio ovdje onaj problematini ovjek. Tko je taj Ky-

173/255

riales? Odakle je doputovao? Zvae svoju englesku lulu, sjedi u oblaku slatkog dima i tako udno gleda, kao da znade neto vie od obinih smrtnika ljudi. On je stari, dugogodinji Bobin prijatelj, a gdje se upoznala ta bolesna ena s tim Gruzinom? Grk sa Kavkaza, doktor medicine, pustolov, to je taj ovjek s dugim, od dima utim, tankim, hladnim prstima? Zato je doputovao, to radi tu i kamo putuje? Kamo se sve to uope giba?"

174/255

Sergije Kirilovi Kyriales, Grk sa Kavkaza, ak parike Sorbonne, dvostruki doktor, dermatolog i doktor filozofije, koji je u ovoj Kostanjevekoj drami odigrao po ove boleive slabie i zbunjene dekadente tako presudnu ulogu, bio je predratni ruski emigrant, a kada se za Balloc-sanszkove ere pojavio u Bobinom krugu, doputovao je iz Rige, gdje je radio kao feljtonist u Rigaer Tagblattu. Mati mu je bila (navodno) grka idovka s jednog maloazijskog ostrva, a otac ruski gardijski Stabsleutnant, Kiril Pavlovi. Taj stariji ovjek, koji je bio hladan i zatvoren u svakom pogledu, svakako je ve navrio pedesetu, ali s njegova lica nije se o tom pedesetogodinjem nepoznatom ivotu moglo proitati savreno nita. Mrk i hladnokrvan, crne masti, tamnomodre kovrave bujne kose, taj doktor Serge (kako su ga svojedobno zvali Bobini trabanti) govorio je sve evropske i levantinske jezike, naskitao se po svim kontinentima, stojei spram zemaljskih dogaaja i pitanja na nevjerojatno hladnoj distanci, kao da promatra ivot iz zvjezdane, staklene daljine. Taj Kyriales posjedovao je spram Filipa neku neshvatljivo uzvienu superiornost, raspolaui udnim i neobino opasnim svojstvom:
175/255

sposobnou, da razara sve Filipove zamisli, da mrvi njegove istine i zanose, i da sve Filipove tjelesne i duevne snage atomizira u prainu i u potpuno bezvrijedan pepeo. Od .najranijeg djetinjstva Filip je imao svoje mutne, podreene i mucave komplekse spram raznih lica, s kojima bi se sretao u ivotu; razne boleive prirode, po svojoj naravi zapravo, inferiorne osobe, histerina, duevno nagnjila, moralno neuravnoteena lica vrila su na nj presudan utjecaj smetnje! Prema raznim fantomima i papigama i prikazama, za koje je Filip znao da su iskljuivo prikaze i fantomi, osjeo bi boleiv priklon; osjeajui od tih ljudi neku naroitu, tjelesnu neugodnost (koja je esto graniila s nepodnoljivou), on bi utio kako iz tih prikaza izbija ledena mrnja i paklena, bijesna antipatija spram svega, to je njegovo, lino; no pokraj svega toga nije mogao da se otme nejasnom djelovanju tih razornih utjecaja, upijajui njihove tajanstvene otrove u se kao spuva. Takav je ovjek bio taj Sergije Kirilovi Kyriales. Otac Sergija Kirilovia, Kiril Pavlovi, bio je vodenoglavi, slaboumni, salo vrati Stabsleutnant, sin kijevskog trgovca suknom i gotovim odijelima, nabuhla lica kao utopljenik, nezdravo blijed kao gljiva iz pivnice, spavajui na svojim debelim bijelim gardijskim kobilama kao nagnjili kvasac, a djed mu je proivio itav jedan ivot u mranoj zabitnoj kijevskoj uliici, u polusvijetlu acetilenke, meu gotovim odijelima kao meu objeenima, u takvoj stranoj zelenkastoj rasvjeti, te su sva lica izmeu onog smrdljivog sukna izgledala sluzava kao utopljeniko meso. Iz takve tupe, elave, nagnjile, nepokretne loze zapalucala je u mladom Sergiju Kyrialesu iznenada njegova idovska, levantinska krv, i tko zna, ne bi li i on bio svrio negdje kao pijani Stabsleutnant ili slaboumni trgovac gotovim odijelima, da ga dogaaji nisu zavitlali jedne noi od Sankt Petersburga do Tibeta,
176/255

a od Tibeta preko sviju kontinenata do Boboke Radajeve i do Kostanjevca, gdje je jedne kine noi isto tako furiozno nestao u maglama, kao to se i pojavio. Teko bi bilo rei, da li su svojstva, kojima je tako razorno djelovao na Filipa, bila doista magine naravi, ili je taj odnos bio uslovljen nejasnim sklonostima samoga Filipa, koji se u ivotu esto podreivao raznim manjevrijednim i bolesnim ljudima i enama, i u takvim nesamostalnim, podreenim stanjima obino doivljavao svoje najtee sudare i lomove. U odnosu spram toga Kyrialesa Filip je imao osjeaj duboke organske smetnje, gotovo straha. On se u gimnaziji jo bio neizrecivo bojao nekih pojava i predmeta, koji su mogli da na nj vre neugodan, upravo zmijski utjecaj: eira svoga profesora matematike, na primjer, bojao se on mnogo vie nego same matematike ili onog starog sivog bedaka s virinkama u depu. Jedan njegov drug, zvao se Anelko, imao je takve cipele, na primjer, kojih se Filip neizrecivo bojao: jo mnogo godina poslije djeakih tunjava u sirotitu on bi znao da protrne od straha sjetivi se Anelkove cipele, one potkovane, grube, blatne cipele, svezane pagom, bez jezika, sa zelenim soknima! Tako je on od prvoga dana strepio pred tmastim, pocrnjelim Kyrialesovim licem, pred pepeljastim pogledom njegova mutnog, krvavog oka, pred dodirom njegove vlane, hladne, znojave ruke! Pred tim ovjekom postajao je trenutano mucav, ini je znao da se izrazi, zaboravljao je obino ono najvanije to je htio da kae, i sam je odmah poeo sumnjati u svoje vlastite dokaze. A Kyriales nije ni najmanje skrivao svoj uzvieni stav spram Filipa: on mu je izraavao svoj intelektualni prezir meu rijeima i direktno u raznim otrim varijantama, esto ,na vrlo surov, moglo bi se rei, gotovo i neuglaen nain. Kyriales uope nije vjerovao ni u kakvu naroitu ljudsku sposobnost i nadarenost, a o Filipu, kao slikaru, mislio je porazno. Ne samo to je bio uvjeren da Filip
177/255

nema nikakva talenta, da je obian brbljavac, koji se obmanjuje velikim rijeima, i da ne e stvoriti nikada nita, on je govorei o temama iz raznih oblasti iznenaivao Filipa svojom raznoliko izgraenom, ogromnom i nenamjetenom erudicijom, upozoravajui toga nervika pred sobom na esto nepregledne komplekse praznina u njegovoj alosnoj artistikoj glavi. Rije artist zvuala je u ustima toga udesnog Grka kao uvreda najtee intelektualne kategorije, a kao dermatolog po struci, on je ve odmah, prvo vee, im su se upoznali, progovorio o grai Filipovih ivaca, o njegovoj slaboj i zabrtvijenoj unutarnjoj sekreciji, s hladnom sigurnou lijenika, koji svom bolesniku postavlja potkonu, sasvim mranu i u svakom pogledu bezizglednu dijagnozu o njegovoj neizljeivosti. Rekao mu je nakon nekoliko prvih reenica (to su ih izmijenili pod Bobinom kasom u Steinerovoj kavani), da je on, Filip, priroda pasivna, sklon u svakom pogledu precjenjivanju svojih vlastitih podraaja, narav nepostojana, ivaino podrovana u svakom smislu, s potpuno jalovim izgledima na poboljanje i savreno razorenim centrima volje!Pred Filipom da stoji sasvim sterilna patnja, mnogo rijei, samoobmanjivanje noeno spolnim poticajima, a eventualno i samoubojstvo! Ali ova posljednja varijanta da nije vjerojatna, jier da je Filip po svojoj prirodi organizam slab i kukavan, a slabe i kukavne vrste u ivotinjstvu da se obino ne unitavaju: stjeniavo ivotarenje, u jednu rije, bez ikakvog izgleda na bilo kakav uspjeh ..... O svim tim toplim i krvavim pitanjima govorio je tako otro, kao gavran kad para ljudsku utrobu i svojim crnim kljunom razvlai po blatu tua crijeva! A to je najstranije, taj ovjek govorio je gvozdeno logino:

178/255

svaka njegova pojedina rije bila je izgovorena jednostavno, lapidarno, s bistrinom zakonika. (On je navodno za jedino s nekakvim poznatim japanskim histologom godinama radio na znamenitim histolokim prerezima i jedan takav znameniti histoloki prerez mije dlake nosio je u znanosti enski pridjev: kyrialica!) Govorei s Filipom o bilo emu, on nije mogao da se ne spotakne o kakvu god sporednu sitnicu Filipovih opaanja te, igrajui se s njime svojim rijeima, kao s kakvim zbunjenim, histerinim, ivanorazorenim nedonoetom, on je imao udnu, izvanrednu sposobnost, da za dvije-tri minute izlije iz Filipa svu njegovu sadrinu, kao da je izlio au vode; Filip bi najednom osjetio samo to, kako je izliven i potpuno prazan. Poslije takvog nonog razgovaranja s tim mranim tipom, Filip nije mogao da spava, ni da misli, ni da ita, ni da govori, i kao da je gluhonijem, mucav, on se osjeao u vlasti toga ovjeka poslije jo dugo i neobino intenzivno. Da "bi se oslobodio te nejasne i mutne hipnoze, on je trebao da napregne svu svoju modanu snagu i da se tekim naporom volje opre tim termitskim prodornim komponentama, to su njegovu priroenu sklonost spram negacije poveavale tako opasno, te je pod sugestijom tih Kyrialesovih rijei postajao sklon najluim, upravo mjesearskim konaekvencijama. Razgovori o slikarstvu, na primjer! Filip je ve sam, po svom vlastitom opaanju i po svom dugogodinjem iskustvu, bio sklon da ne vjeruje u pretjeranu vanost slikarstva kao takvog, ali Kyrialesove rijei o slikarstvu uope bile su solna kiselina za sve njegove slike. Poslije tih rijei ostajala su pred Filipom samo smrdljiva spaljena platna: vonj stare krpe! to se uope danas zbiva s tim slikarstvom? To je polupismeno, polumanijakalno, prilino ogranieno i savreno nestvarno razmiljanje o pitanju: da li je netko postao pravodobno fauvist, da li je netko uzeo matis179/255

seovsku paletu sa osmogodinjim zakanjenjem spram nekog drugog, da li je za liniju Courbet-Manet ili za neoklasicizam, kolorizam, neokolorizam, formalizam, objektivizam, to je sve samo svrstavanje u razrede: a, b, c, d, e, f, g, i kole: alfa, beta, gama, delta! kola gama razred c sa petogodinjim zakanjenjem, panonska varijanta polovicom treeg decenija dvadesetog vijeka, u odnosu spram kole delta razred f, centralnoevropska varijanta s tim i tim utjecajnim sferama! Cezanne, van Gogh da, ali cezanneizam, vangoghizam? Zar je to za vas slikarstvo? Bioloka morfologija nas ui, da i u prirodi ima manira i pomodnog ponavljanja, ali nije vano, da li jedno platno stoji izmeu imena Hieronymusa Boscha i Toulouse-Lautreca, izmeu Callota i Dufyja,

180/255

nego ima li onaj, koji slika, svoje unutarnje lice! A slikarske lubanje danas izgledaju kao lubenice bez mesa: unutarnja bezlinost podreuje se sasvim prirodno stranim utjecajima! Odatle to dananje neinteligentno slikarsko glavinjanje, bez ikakve svrhe i smisla! Dolo je do toga razgovora o slikarstvu tako, to je Filip spomenuo, kako ga ve dugo mui da naslika ulicu u prolaenju. Sve one gnjilokone, alosne, sive ljude kako prolaze ulicama, sa svojim bolesnim zubima i dugovima, ilave, ranjave, umorne ljude, kako se vuku aavim ulicama. Ali, molim vas, dragi moj gospodine! Vi gledate ljude gdje prolaze ulicama i onda sasvim isprazno nagomilavate svoja bizarna opaanja, a ta opaanja, nota bene, nisu ni vaa, to su proitane sitnice, ieprkane bez reda tu i tamo, sasvim sluajno, i tako, igrajui se rijeima, vi mislite da ste nadvladali materiju oko sebe. A nita niste nadvladali, i nema govora da bi se takvim metodama dalo bilo to uiniti u ivotu, a najmanje naslikati dobra slika! Kakve su to glupe zamisli, da bi netko naslikao ljude kako sa bolesnim zubima i dugovima prolaze ulicom? To je pseudoliterarno buncanje, ali ne slikarstvo! Sto uope danas znai slikarstvo? Ne u da kaem: u vrijeme Filipa Drugog, ili ne znam bilo koga slinog pokojnog manekena, to slikarstvo bilo je jo zamislivo kao dvorska dekoracija, kao goblen, ali danas? Jedna pristojna kozmopolitska civilizacija imat e svoje staklene okvire otvorene u stvarnost, imat e parkove i vodoskoke, kao prave, stvarne parkove i prave, stvarne vodoskoke, i tim sutranjim civiliziranim ljudima ne e biti potrebne barokne kulise! Slikarstvo je od poetka samo neka vrsta zamjenice stvarnosti! A to e meni danas vae slike o ljudima, koji imaju bolesne zube i dugove? emu te slike? Potpuno su suvine! Sve kad biste doista i bili slikar i kad biste doista znali slikati!

181/255

Dugovi i bolesni zubi dosadne su i suvine pojave u stvarnosti, a pogotovo kao surogati! Slua Filip Kyrialesa kako govori o slikarstvu i, kao da uje svoj najskriveniji glas, gdje mu govori iz utrobe, osjea, kako taj antipatini ovjek govori istinu, kako stvari tako doista stoje i kako je glupo slikati slike danas, a pogotovo biti nesposoban i manijakalno htjeti slikati surogate! Sama protuslovlja i magle, iz kojih se javlja jedan neugodni glas i formulira njegove vlastite najkrvavije istine! Osjea Filip kako je u mjernu poelo ponovo neko sudbonosno raspadanje, kako se rastvara u inferiornoj nemoi, kao da sanja da se utapa u blatnoj vodi. Tu njega ovaj ovjek svlai! On vadi iz njega sistematskim redom sve: i njegova zapaanja, i podraaje, i ljepote, i osjeaj ivotne punoe, prikazujui mu ivot takvim, kakav ivot doista jest, i kakvim ga Filip i sam doista i smatra! Kao lutku, tako ga svlai taj ovjek, i on postaje potpuno prazan, kao soba^ iz koje su iznijeli sve, jedan komad pokustva za drugim, i nita mije ostalo, nego jedna mala istina, to jo tiho pucketa na stolu, kao svijea kada dogorijeva."

182/255

Pojam ovjeka bio je za Kyrialesa pojam jedne od najniih ivotinjskih vrsta. ovjek je ivotinja u svojoj pojedinanoj osamljenosti savreno tuna, u prirodi, moglo bi se rei, gotovo deplasirana! U stadu ivei ve prilino dugo, ovjek je ovjeku ovjek, okrutniji naime od svake druge zvijeri. Bestidna, laljiva, glupa, zlobna i majmunska zvijer! Najsmjenija meu ivotinjskim vrstama je sigurno vrsta majmunska, a koliko je majmun blii neposrednom i loginom ivotu od ovjeka? Poslije opice (koja u svakom pogledu zaostaje za drugim ivotinjama), ovjek je ivotinja najmajmunskija! Ta zvijer je prodrljivija od hijene, jer hijena prederana strvinom moe pokraj smrdljivog mesa da zaspi, dok ovjek, koji se prederao toliko, da mu se od sitosti die utroba jo uvijek dere i, promatrajui oko sebe druge, gladne, sebi sline ivotinje, oblizuje se zadovoljno. Sasvim tamno je u meni. Bila su neka svijetla, a ta su pogasla! Ne vjerujem u Kropotkinov socijalni instinkt u nama, ni u dobro u ovjeku. Prepolagano se to dobro u ovjeku i iz ovjeka objavljuje! Ne vjerujem u ovjeka kao u ivotinju, koja bi bila prikladna da se odgoji za neku plemenitiju ivo183/255

tinjsku vrstu! Ili je taj tempo tako spor, te sam izgubio svoju strpljivost! Ja sam, dakle, u jednu rije, postao mizantrop, i to pomalo nervozan mizantrop! Koja su to svijetla u njemu bila, koja je ee spominjao da su se pogasla (da su bila, i to intenzivna), ali davno? Odakle se odbio taj stranac, taj nepoznati putnik i prolaznik, taj bjegunac i iseljenik, u takav mraan sistem logine mrnje, uvijek spreman da se naruga najpozitivnijim stremljenjima svega, to ovjeka vue nad ivotinju? Da li je ta njegova mrnja na sve ljudsko bila njegova prava narav ili samo neka vrsta ressenti-menta za stare rane? I gdje je mogao da se raskrvari toliko taj stariji ovjek, te se osjeala iz njega mrnja tako neposredna kao krgut zubi?" Boboka je priala Filipu o Kyrialesovoj navodnoj tragediji, davnoj, djeakoj, kako su mu jo prije dvadeset godina Kozaci u Sankt Petersburgu ustrijelili njegovu djevojicu! ekao ju je kod oglasnog stupa na randevu, a ona je dola na taj randevu i sruila se krvava! Odnijeli su je u bolnicu i jo istu no je izdahnula od unutarnjeg krvarenja! Od itavog tog sna da mu je ostao jedan njen kimono s lastavicama i glicinijama, i nad tim kimonom da je poslije toga probdio nekoliko noi tuckajui neprekidno kaiprstom po polituri stola, kao polulud. To je bila anegdota stvorena za Bobokinu fantaziju! Krvava djevojica i kimono s lastavicama! To da ba moglo biti razlogom takve razorne mizantropi je jednog ovjeka, koji ve ima iza sebe itav ivot? Svakako, Kyriales se jo kao student bacio u pokret i u dvadeset i treoj godini bio je prognan iza Semipalatinska, a poslije u transbajkalske tajge, te se vie nikada nije ni vratio

184/255

u Rusiju. Protukao se preko Tibeta do zapadne Evrope, i negdjie u Belgiji ili Alzaciji bio je ponovo suen na nekoliko godina tvravnog zatvora." Neko vee popili su skoro litru rakije (Baloanski, Filip i on), a taj je Grk priao vrlo ivo i sugestivno o onoj davnoj belgijskoj noi, kad je ekao, da dou po njega: te noi odvrnuo se njegov ivotni smjer od pojma ovjek konano. Uznemiren od besanice okretao se po svojoj postelji s jedne strane na drugu i muio se dugo. Nikako nije mogao da usne. Zapalio je svijeu, srknuo gutljaj vode i sluao sat kako kuca na stolu. Odmie vrijeme, rui se jedna minuta za drugom, pribliava se sudbina, za njim e se zatvoriti teka, okovana tvravna vrata, a oni inovnici, njegovi drugovi, prijei e preko toga na dnevni red, kao da se nita nije dogodilo! Ti e se malograanski inovnici revolucije dalje sastajati po krmama predgraa, u onim utim zadimljenim prostorijama, gdje stolnjaci poliveni vinom izgledaju, kao da su krvlju zamrljani. Krvava, mesarska slika zadimljene krme, u mranom utom osvjetljenju, s onim stanovitim fiziognomijama. Ona izboena ovalna donja eljust jednoga, oni iglati zubi drugoga perverznog glo-davca, mutno, zamagljeno oko ispod stakla treeg glupana, one rumene, ljubiasto krvave usne etvrtoga, strana upljina krezube gubice petoga zlobnog grbavca, to e sve ostati iza njega. Meketanje suhoparnih glasova kod crvenih stolnjaka pod petrolejkom, a jedan od njih zove se Blum i ima zafitiljen brk i kelnerske geste (uvijek se netko od tih ljudi zove Blum), i oni e preko njega prijei na svoj dnevni red, a on e ostati leei u pivnici tvrave i sluati takore kako grebu zidove. Upravo to odvajanje ideje od stvarnosti onih fiziogno-mija, to je bilo po njega sudbonosno: postoje mnogobrojne ideje o ljubavi spram blinjega: da blinjega treba ljubiti kao samoga sebe, na temu te osnovne misli mnogo je rezolucija izglasano za posljednja dva mile185/255

nija, a fiziognomija ljudska nije se od Neanderthala izmijenila mnogo: progene donje eljusti, iglati zubi karnivora, pohotne krvave usne zvjerske, sve te ivotne pojave pretvorljivo, kao ezopovske lije, prelazei na svoje dnevne redove sindikata ili sinagoga, reklamiraju o evaneoskoj ljubavi, a pod njihovim dnevnim redovima, kao u grobu, spavaju pokopane sudbine ivih osamljenih i nesretnih pojedinaca. On je mnogo godina tako preleao pod nadgrobnom ploom jedne takve dosadne rezolucije, i on sebe ne da obmanjivati nikakvim sredovjenim (skolastikim) smicalicama! On se ve dugo bavi idejom da napie jezuitsku komediju iz sedamnaestoga stoljea, gdje bi razvio sve te ideje svoga individualnog pogleda na svijet, ali toliko je intelektualno poten da uvia, da je zamisao preogromna, te svakako prelazi kapacitet njegovih sposobnosti. A tako neobino jasno gleda te jezuite oko sebe: i one jueranje i ove dananje! Jezuiti u socijalizmu, kakva paklena izmiljotina! Netko prodaje hlanjakie i ogledala, dosadi mu to jednoga dana i postane inovnik revolucije. Sjedi po zadimljenim krmama, glasa za dnevne redove, radi u jednom novom trgovakom poslu s politikim dividendama, a stoji na stanovitu, da blinjega svoga treba ljubiti kao samoga sebe! Ljudi su ljudi i sve je ljudsko samo ljudsko, naalost! A ako i ovo posljednje gibanje ne vodi niemu, onda ne preostaje nita. Vi ste dakle za sveope i neodgodivo nitavilo, suprostavio se tome mizantropu Filip, lino potpuno pasivan spram svakog socijalnog pokreta. Ne, ja nisam za nitavilo! Obratno od toga! Ja samo odvajam vjerujueod nevjerujueg! Stepen vjerujueg najnii je stupanj ljudskoga miljenja: on se nalazi

186/255

ispod znanja, mnogo blie animalnome nego to se misli. A sve velike fraze o ovjeku i o njegovoj budunosti cvjetaju jo uvijek u krugovima vjerovanja vjerujuih! inovnici sindikata i isusovci po govornicama provincijalnih crkava jedna je te ista stvar! A stvar je u ovome, da postoji nepromjenljivo ista ljudska utroba, a nad tom dvononom nezasitnom utrobom da ljudi kao papige va-u nekakve rezolucije! A ovjek se raa samo jedan jedini put lino! I pokraj svega to je stvarnost izvan nas objektivna i toliko dugotrajna, te nam se ta dugotrajnost stvarnosti priinja vjenou, to se ipak, najmiliji moj, sve doivljava unutar sebe samo jedamput! I tko to ne uvia, taj bolje da se nije ni rodio! I njega ne vrijeaju oni pojedinci, koji se nekom samoubojstvenom samozatajnom gestom samounitavaju zbog nekih istina, nego one male papige po oltarima, po govornicama, po uvodnim lancima, koje tu neto vau o rezolucijama, one su mu odiozne! To blesavo ptije oponaanje tuih glasova, to mu je odvratno! Tridesettisua revolucija odvija se dnevno u prirodi. Kada je majmun zapalio prvu vatru, to je bila na zemlji velika revolucija: rodili su se uzrok i posljedica. Zasijati prvo zrno, pripitomiti konja, pa dii kamen polugom, sve su to bile velike revolucije u krugovima neznanja i patnje! Postati od orangutana impresio-nistiki slikar, od riblje krge vodozemac, od roba kranin, sve su to revolucije, samo malo predugo traju i, konano, to tu ima da se vjeruje? Zemlja je, nema sumnje, okrugla i vrti se oko sunca, ali zato odleati tri godine u jednoj kazemati, bilo bi preglupo! A vidite, ja

187/255

sam izgubio itavu svoju mladost za takve kopernikijanske bedastoe o nekim evidentnim i nezanimljivim istinama! Slua Filip toga kozera kako govori o tekim i ozbiljnim stvarima s takvom leernou, kao da su to ploice domina, to ih tamo kapelan razbacuje po mramornoj ploi iza njegovih lea kod drugoga stola. Taj Sergije Kirilovi Kyriales govori zapravo stvari stare i poznate, ali opet toliko je to govorenje sugestivno i, koliko god se ne podudara s konanim istinama, ono je u biti pravilno. Boba ga slua s najveim zanimanjem. Vidi se da uiva u svakoj njegovoj rijei; on je njen stari znanac, a bio joj je po svoj prilici i ljubavnik! (I ovaj tako jako naglaeni negativni stav, to ga taj stranac zauzima spram Filipova slikarstva, nosi u sebi klicu sakrivenog ljubomora!) Ono, to je govorio o slikarstvu, to je uglavnom tono, ukoliko se Filipa tie, uglavnom je tako! Ali ovo sve o socijalnom problemu prilino je zbunjeno. Popili su dodue veeras ve litru rakije i sada se pojavila nova po-litra, i popuili su ve svaki po trideset cigareta, i dimi se opet nova meu prstima, ali ono, to je govorio prije o njegovoj nedorasloj psihozi zakanjelog puberteta, ono je bilo izazovno! Da itavo Filipovo razmiljanje o stvarima ne bi bilo drugo nego zakanjeli djeaki nemir s posljednjim proplamsajima spola? A njegova tjelesna graa da pokazuje ve prve znakove starosti i time da je taj sudar groteskniji? A po emu bi ovo sve, to taj Grk pria, bilo tako hiperinteligentno, te se na to ne bi dalo odgovoriti? Jer je dermatolog i doktor filozofije? Jer je sjedio tri godine u nekoj tvravi? Uostalom tko zna, da li je on uope sjedio u toj tvravi i tko je taj nepoznati

188/255

ovjek i odakle je doao? Baloanski odobrava svakoj njegovoj pojedinoj rijei, i on ispada pred tim paralitikom kao slabi i bluna, kojom se ovaj neznanac poigrava kao igrakom! Taj Grk govori o umjetnosti, a zapravo nema pojma o umjetnosti! On govori najopenitije fraze i lai, upravo kao oni njegovi isusovci! I to je neka tajnovita jezuitska sjenka, odakle se samo doskitao ovamo u ovu krmu?"

189/255

Dim je u krmi gust i valja se oko predmeta i pojava u sivim oblacima. Ta pljesnivozelena soba, s bidermajerskim prozorima pod dubokim svodovima, s petrolejkama, papirnatim cvijeem i zlatnouokvirenim slikama, koje prikazuju Carmeninu smrt, pliva u ukastoj smrdljivoj magli, a po zelenom suknu odbijaju se biljarske kugle, i taj odzvuk iste kosti mijea se sa zveketom aa, umom karata i kotanih ploica na mramornim ploama u staru, sivu, pijanu pjesmu provincijalnih kavana. Kapelan, sekundarijus opinske bolnice, doktor Mitternacht, i geometar igraju domino, a netko govori glasno o kapelanovoj zamjernoj snazi, kako je neku no umrtvio i uspokojio tri poznato vatrene ljubavnice: doktorku, pak zatim odmah suprugu nadinenjera i potaricu, a i Rezika veleasnog plebanua isto tako nije ostala kratkih rukava kod te ponone pustolovine. Kroz ovaj dim i kiselo vino mekee sablastan, barbarski smijeh, kakvim se smiju sve krme po ovim movarnim umama, a tu, odmah uz stol kraj kase, Filip govori o oduhovljivanju materije. Filip nije sasvim pijan, ali je ponesen rakijom. Filip je uzrujan. Njegovo unutarnje treperenje visoko je uznemireno, i on osjea nemir svojih ivaca, i to kako taj nemir nadvladava njegovu snagu i kako polagano raste i postaje jai od svakog razumnog otpora. To se vidi i po odbi190/255

janju dimova i po nervoznom zavijanju jedne cigarete za drugom. Po sve hitrijem i sve strastvenijem ispijanju jednog tamperla za drugim, po nemiru prstiju, koji se kreu izmeu doze i cigaretpica, izmeu mramorne ploe i staklenke, od gumba na kaputu do obrva, dodirujui predmete, dotiui se stvari, i opet se gre i svijaju i kreu u sve usplahirenijem lebdenju. Iz te se usplahirenosti javlja polagano strast ovjeka, koji se osjea povrijeenim od drzovitog i izazovnog nepoznatog stranca, koji je doao ovamo i koji ga tu u intimnom krugu vrijea i mui ve nekoliko dana. Boboka je sjedila na blagajni, nalijevala vaniliju u puneve, dijelila bijele kockice eera (nekome je nalila tamperl Boonekampa, te se, prislukujui tom razgovoru, preselila k stolu), i tako od vremena na vrijeme ustaje, daje kelneru ae i maloge, a onda se opet vraa k stolu i prisjeda uz ovu trojicu kod tree politre ljivovice. Veeras se osjea naroito slomljena, kao pred boleu. To je umor, kakav se javlja pred slomom sviju snaga, prelazei polagano u omaglicu i u nemonu besvijest. Njoj je dosta toga dima i toga smrada. I tih razgovora i te ljivovice. I ovog njenog bolesnika s kauuk--kragnom, koji slaboumno kima glavom i veseli se svakoj jaoj frazi Grka, jer mu je taj slikar iskreno i od srca antipatian, te mu je neobino drago da se naao netko, tko i tome slikaru moe da posoli pamet! A Kyriales je pametniji, ivci mu jo nisu uli u igru, ali osjea ljivovicu u glavi i ta ga rakija sve vie vue k sebi. I on je umoran, poderani, i on ima u sebi tihu i duboku potrebu da se smrtno napi je i da ostane leei u kakvoj blatnoj grabi: naputovao se dosta, a sad ga tu gnjavi nekakav neurastenik oduhovljivanjem materije! Kakvo prokleto oduhovljivanje materije?" Pustite me, do avola, s tim otrcanim svojim frazama, molim vas lijepo!

191/255

 Vi ne date, da ja svrim svoju reenicu, vi mi se upleete u svaku moju pojedinu rije, tako da to postaje polagano nesnosno! Molim vas, dopustite mi, da se objasnim! Da kaem, to mislim! Ja sam rekao, da postoji u stvaralakom procesu jedno oduhovljeno stamje, bez koga je nezamislivo... Ali, molim vas! Dua je oznaka za jedno izvjesno stanje tijela! Dua je povezana za tjelesno, to je evidentno, to je samo po sebi jasno, Pa vidite, da vi meni sistematski ne date da govorim. Niste ni vi valjda na svojim tibetskim studijama pojeli svu pamet? Vi ete mi ipak (skromno mislim) blago-hotno dopustiti, da ovjek naslika jednu sliku, da sjedne, da zaboravi sebe, da donekle u vansebnom stanju naslika jednu sliku, recimo Rembrandt svoju Nonu strau ili Sastanak u Emausu, to je, do vraga, ipak abnormalno u jednu ruku, zar ne, to ba nije tako iskljuivo tjelesno determinirano, to ba nije samo izvjesno tjelesno stanje, to je ipak neka izvanredna i u prirodi vrlo rijetka pojava! Rembrandt je protuprirodna pojava i nema s tim vaim tjelesnim nikakve veze! Da, dobro ste rekli: protuprirodna! Rembrandt je protuprirodna pojava, to doputam! Protuprirodna pojava svakako, ali natprirodna nikako! Ja u itavom slikarstvu (dopustite mi, da tu mislim i na vae slike) ne vidim nieg natprirodnog! Nita neprirodni je nije hodati na stranjim nogama, to jest, pardon, obratno sam htio da kaem: hodati na stranjim nogama isto je tako protuprirodno, kao biti Rembrandt! Upravo: jo protuprirodni-je! A milijarda i pol dvonoaca hoda na stranjim nogama. Nalazite li vi u toj pojavi neko natprirodno objavljenje? Ja lino ni najmanje! A naa takozvana civilizacija nije nita drugo nego udaljivanje od prirodnog, poto je sve

192/255

to se zove tom naom civilizacijom samo popratna pojava toga fakta, da su se neki etvoronoci potpuno protuprirodno osovili na stranje noge! Protuprirodno je to bilo samo zato, jer je to zasada u prirodi jedini poznati sluaj, ali natprirodno nikako. Ja barem u tome ne vidim nikakvih netjelesnih elemenata. Sve je u nama tjelesno i sve je povezano za tjelesno, i takav jedan Rembrandtov Sastanak u Emausu (koji se uostalom tako i ne zove) ne moe biti drugo, nego izraaj tjelesnog u nama i oko nas, Ali, molim vas, proitajte, molim vas, to su o tome problemu napisali sami stvaraoci! Svi pjesnici i filozofi sviju vjekova slau se u tome, da iz pravog umjetnikog djela izbija za obini na razum neka nerazumljiva sugestivna snaga: to za razum neshvatljivo strujanje iz umjetnina, ta neka via uvjerljivost umjetnike materije nije materijalne naravi, ili nije iskljuivo materijalne naravi, i ne da se tako vulgarno objasniti, kao to to najsvakodnevniji materijalisti misle! Pardon, molim vas: mislite li vi pod jednim pravim umjetnikim djelom iz koga izbijaju nekakve za na razum po vama neshvatljive sugestivne snage nadnaravnog porijekla i svoje vlastite umjetnike produkte? Filip je osjetio drsku zadrtost tog pitanja kao ubod iglom; kao da je uboden u jednu od svojih ozlijeenih ganglija otrovnim alcem, on je poeo po svome mozgu da osjea strujanje izvjesnog neshvatljivo mranog nemira, kakav pokazuju zmije na zvuk arobnjakove frule. Tu bi trebalo sada ustati nepokolebljivo na obranu svojih vlastitih stvari i pobiti se s tim nepismenjakom na ivot i na smrt!" Ali uoivi u maglenom i mutnom krugu svoje vlatitTzalosno stvaranje, zaokruivi iznad tih svojih jalovih napora umornim pogledom, on je ukoena jezika i staklena oka zapitao toga Grka posve tiho, uljudno, sasvim pitomo, moglo bi se rei, upravo servilno, kako on to misli?
193/255

 Mislite li vi, da su vae vlastite slike dokaz, da iz umjetnikih produkata izbijaju natprirodne snage? Smatrate li vi sebe adeptom, koji stoji s viim svjetovima u kontaktu, dok to nama, najsvakodnevnijim materijalistima i obinim smrtnicima, nije dano? To je bilo izgovoreno grubo, preko lea, kao da s Filipom govori nekakav zaprisegnuti tuma pred zelenim sudbenim suknom i da mu prevodi neke njemu nerazumljive pojmove na njegov nepismeni idealistiki argon. Pa on nije govorio o sebi, nego o Rembrandtu, i to je bilo od njega lino vrlo delikatno, a ovaj tip sve to prilino nedelikatno izvre na glavu." Ne da se o tim neurasteninim imponderabilijama govoriti pravnikom ili srednjokolskom logikom. Da su estetske emocije metalogine prirode, to je prva pretpostavka svake estetike: kako bi se dalo inae objasniti, kako je vie puta samo jedna jedina pjega boje potrebna, jedan potez kistom ili jedna jedina rije, pak da se u ovjeku pokrene osjeaj uitka, ljepote, alosti ili snage, vremena i prostora, i svih ivotnih potencijala i radosti! Intenzitet tog metaloginog napona, to neka Kyriales njemu objasni logikom tih svojih tjelesnih razloga ako moe! Logika! Vi tu rije izgovarate, moj gospodine, tako suhoparno, kao pravi roeni artist! A to vi mislite, molim ja vas, to je to logika? Vi mislite da je logika jedna tvrdo ukoriena knjiga, jedan dosadni sat pred crnom ploom pod raspelom, prozori su otvoreni, a vani se uju vrapci u kronjama kako veselo cvrkuu i vesele se svibanjskom suncu? Logika je jedan ciklus tako svijetlih, prozirnih, staklenih sistema koji sigurno znae najmanje milijardu puta vie od raznih vaih slikarskih svjetova i konstrukcija! A zato, molim ja vas, kompleksi izmeu

194/255

eleata i Platona do Kantovog pitanja: to je istina? ne bi bili interesantniji od bezazlene naivnosti jednog Benvenuta Cellinija? Molim vas: ogromni razmaci izmeu iste i empirijske spoznaje, nedogledan i bez logike nepojmljiv sudar aprioriteta i posterioriteta, mutna masa Kantove Pratvari, do matematske transcedentnosti Pojma o bogu, to nisu srednjokolske lekcije logike, mili moj! Danteovska disciplina je najprozirnija ondje, gdje je ista tomistika logika! Ni albigenzi, ni luterani, ni jakobinski mediokriteti ne bi, kao epigoni, bez tue logike, mogli uiniti ni jednog koraka u svojim takozvanim historijskim ideolokim pokretima! Jeste li kada drali ovjeji mozak u svojoj ruci? Jeste li kada osjetili teinu one 1400 grama sive mrene u svojim prstima? Znate li vi, to je ljudski cere-brum? Da ste svojom rukom dvadeset sedam hiljada puta prerezali to ljudsko cerebralno tkivo kao ja, vi biste se bili zamislili i nad drugim funkcijama naeg mozga, a ne samo nad intuitivnom! Osjea Filip, kako iz usta tog nesimpatinog ovjeka plaze teke rijei, neki ogromni pojmovi kao beskrajne trakavice kako se miu spram njega, kako lebde

195/255

nad njim, kako mu zamataju glavu kao olovni oblozi i kako mu postaje muno, kao od otrovnog isparivanja. ,,A taj tamni ovjek tu pred njim sjedi u gustom oblaku dima, njegove se zapaljene, krvave usne miu kao dvije crvene pijavice i on kroz zube govori o nekakvoj transcedentalnoj dedukciji i o igrama pojmova izmeu Eulera i Newtona i Huyghensa i tako se ironino igra Kanto vim staromodnim metaforama auf den Flgeln der Ideen, kao da je Kant kao njegov egrt pisao feljtone s njim u Rigaer Tagblattu. O analitici pojmova govori, o transcedentalnosti Prostora i Vremena, u sudaru s fiziolokim eventualijama, i o tome, kako su barokne filozofske sheme pod konac osamnaestoga stoljea bile prilino inteligentne forme miljenja, a da to istodobno i nisu bile: jedna zanimljiva, vie glazbenobarokna, muzikalna zamisao, jedan infinitezimalni muziki motiv, to lebdi izmeu sviju sfera, sviju osjeta i sviju zamisli, te sve to prelazi iz sfere jedne logine kategorije u drugu treperi kroz ovaj glazbeni medij logine (barokne) shematike, kao to zvuk jednog instrumenta u svome titranju lebdi u zraku izgubivi ve tako svoj materijalni volumen, a, jo uvijek odzvanjajui svojstvima tog auditivnog volumena, polagano umire i nestaje kao dim. (Ali naravno, za sve to treba imati sluha, a za te komplekse gospoda artisti obino misle da ne postoje zato, jer su za te komplekse zvukova od roenja gluhi!)." Masa se rijei mie spram Filipa i on osjea duboku, upravo organsku potrebu, da se opre toj brbljavoj nametljivosti, koja je vidljivo namjetena i bez ikakve

196/255

stvarne podloge, ali istodobno osjea, da je opet nesposoban da svlada te nejasne kvantitete nekakvih podataka, njemu nejasnih, slabo poznatih, a opet prividno uvjerljivih, te se lijepe za njegov mozak kao gumiarabikum, i on se ve poinje osjeati kao muha na muholovki. A ovaj mistifikator rusko-levantinski govori o tome, da ovjek koji se ve probio i izrastao do toga, da u svojoj hrptenici osjea razvojnu liniju sviju vrsta kraljenjaka, i do toga, da osjea u sebi proces, koji ga je od etvoronone nijeme ivotinje podigao u okomicu dvononu, i do toga, da osjea svoj ljudski cerebrum kao kozmiku dominantu, kada osjea u metamorfozi svog vlastitog embrija sve periode, kroz koje su proputovali svi organizmi od prvotne klice do krge, a od krge do vodozemca i do njegova vlastitog cerebralnog tkiva, da takav ovjek onda ima pravo, da se ne da vie mistificirati ni od ega, pa ni od umjetnikog misterija! To da umjetnost jo uvijek naalost postoji kao nekakav metafiziki faktor, to je samo znak zaostalosti! Biljeiti ivotne podatke danas, u vrijeme behaviorizma, primitivnim simbolima slikovitosti, na mitoloki nain, alegorino, to je tako zaostalo, kao to su zaostali egipatski hijeroglifi spram bilo koje nae suvremene infinitezimalne formule! I sada mu dolazi tu jedan prosjeno nadareni i prosjeno naobraeni gospodin slikar, i od Kyrialesa trai da mu ,logikom tjelesnih razloga' objasni misterij estetske emocije! Pjesme i slike mogu se uivati uope samo u jednoj stranoj kulturnoj zaosta-

197/255

losti, a kad je ve netko tako zaostao, da jo uvijek uiva u takvim primitivnim hijeroglifima, to bi bilo teko odrediti, to na njega lino umjetniki djeluje (ako uope djeluje), ali da to nije nita ,netjelesno i natprirodno' to je sigurno! Prije svega: u nama ima neizrecivo mnogo toga, to je naueno, taj dril, ta predaja, taj odgoj, te dresirane retrospektive bude u nama sjeanje na razna proivljena stanja nae vlastite linosti. Mi se pri tome razmatranju razmatamo kao klupko: unatrag! Gledati samome sebi u otvorenu utrobu, to je osjeaj oduvijek pomalo sentimentalan. Gledati unatrag, to raa alo-bnom rezignacijom prolaznosti i krhkosti. Nae samodopadno i teko ja vrlo se rado sjea samoga sebe otprije. Klasici. Vergilije: Forsan et haec olim me-minisse iuvabit. (Tko od nas nije gledao Dantea u kakvim loim ilustracijama, kako sanja prvi put o Beatrii, a tko od nas pri tome nije mislio na sebe?) Lovorike! Mramorna poprsja! Nema iva ovjeka, koji nije sebe ni jedamput zamislio kao mramorno poprsje. Uglavnom: to su kompleksi romantini, obino povezani s ljubavnim doivljajima. Uspomene. Nae ja se pri tome raznjeuje. Nae ja se vrlo esto rastapa u sapunu i u limunadi, a da ba nije uvijek svijesno, da se tu radi iskljuivo o sapunu i o limunadi. Ima slabih trenutaka u ivotu ovjeka, kad je svatko, pa i najoporiji od nas, enkasto raspoloen i godi mu gutati suze! To je dakle istina, to vam doputam: postoji izvjesno djelovanje stiha, i to armantno, intimno djelovanje stiha i slike. Svi mi smo sanjali u zeleinim sutonima i svima nama ostale su nezaboravne neke drage i tihe kretnje dragih i tihih ena. Vidjeti dakle takvu kretnju negdje zabiljeenu, to je dragi doivljaj! To i treba da je tako! Kad ne bi bilo toga djelovanja, ne bi bilo doivljaja ljepote uope. Ne bi bilo tih vaih lirizama, pak, u po

198/255

sljednjoj konzekvenciji, ni poezije, ni slikarstva! Ali odluno tvrdim, da u kompleksu toga djelovanja nema nieg netjelesmog, a pogotovo nieg natprirodnog! Mi odjekujemo na zabiljeene tue doivljaje odjekom svojih vlastitih uspomena! Na tjelesni, fizioloki, ako hoete, u prenesenom smislu, i duevni volumen postaje u takav tren glazbalo. Ljudi su stvorili sebi neobino laskav pojam o nadnaravnoj plemenitosti toga glazbala, zaboravljajui, da to glazbalo nije nita drugo, nego jedno neobino zapleteno i prilino dugo pomino crijevo s raznim otvorima i privjescima! Molim vas, s neukusnostima... Jesam li ja odgovoran za ivotna fakta, to vama laiku izgledaju neukusna? Ja sam vam dao tovie jednu upravu transcedentalnu koncesiju, proglasivi nae tijelo glazbalom! Ja nisam tako amuzian u vaim kompleksima, kao vi u mojima! Ja vam doputam, da ima mogunosti da jedan estetski dojam prevue preko nas svojim gudalom kao konjskom strunom, i mi odzvanjamo! Ali da bi to odzvanjamje bilo uzvieno, neshvatljivo ili ak natprirodno, to mi ipak izgleda kao neskromno precjenjivanje nae tjelesne malenkosti i svih ostalih funkcija povezanih za nau malenkost! Jo odmah, kod svoje prve upadice, osjetio je Filip, da jie bila deplasirana. Taj ovjek izgovorio je veeras nekoliko stotina reenica (dobro je, om se ne slae s tim izlaganjem), ali, opet, sam nain toga izlaganja nije bio tako svakodnevan, te bi trebalo da mu se suprotstavi s tako nitetnom frazom kao to je pojam neukusnosti!" Hotei tako da se ispravi, on je osjetio kako ga je oblilo rumenilo i poeo je da muca: Vi ste namjeteno grubi u svojim zakljucima i itavo vae poigravanje nekim ivotnim istinama igranje je paradoksima, a sve je to samo jedan neobino

199/255

brbljavi nain! To je vrlo jednostavno; s jednim izvjesnim sistemom, koji nije prividno neuvjerljiv, vi izvrete smisao stvarima na glavu. To je jedna vrsta najispraznijeg poigravanja rijeima, neka vrsta nihilizma, a nitavilo i praznina gotovo da su sinonimi! Za vas nita na svijetu nema nikakvog vieg smisla! Ne govorim dobro", mislio je u sebi Filip. Na ovo sve nisam mu odgovorio nita konkretno! Sasvim drugim kapacitetom trebalo bi prodrijeti pod te njegove poglede! Ali kako, na kome mjestu, na koji nain? Nije to nihilizam, to Gruzinovo stanovite nije nikakav isprazni nihilizam! Iza svega toga skrivaju se tamne stvari. To nije samo kozerija!" Sergije Kirilovi Kyriales gleda zbunjenog, ivano podrovanog ovjeka pred sobom i misli o svojim vlastitim ivanim podrovanostima. Kad bi taj slikarski slaboumnik znao, kako tu s njim razgovara jedan sla-bi, jedna ruevina od ovjeka, sagnjila stara krpa, kojom ne bi nitko vie mogao da otre niije obue! On znade, po svom otroumnom iskustvu staroga dija-lektiara, da je najvea vjetina u borbi rijeima da se protivnik pobija njegovim vlastitim citatima. Citati sla-boe u mislima svoga partnera i isticati tue imtimne slaboe, da slabii uju sami sebe, to je prvo slovo svake dijalektike! A kad bi netko mogao da proita njegove vlastite misli, kako bi onda sve to ispalo alosno! Od prvoga dana on je primijetio da taj slikar tu pred njim sumnja u samoga sebe, a naroito u svoje slikarske sposobnosti! I tu ga je onda prihvatio kao pas prepelicu! A sada (kroz maglu rakije pomalo ga i ali) iznervirao ga je, a sve to nema naroitog smisla!" Nita u ivotu, pa ni u umjetnosti, nema sigurno nekog naroitog, a pogotovo ne natprirodnog smisla! U naem ivotu tako je udeeno, da su nam najskupocjeniji trenuci zapravo savreno besmisleni. Ugodnost izvjesnog ivanog treperenja ne mora imati vieg smisla, ali zato nije manje ugodna! Topla ena, na primjer,
200/255

aa vina, cigareta, dim, jesem, ljivovica, u zdravlje, dragi moj maestro, da se kucnemo! Da ispijemo ovu au u zdravlje gospoe Boboke! Filip se kucnuo zlovoljno i ispio u Bobokino zdravlje. Ostao je dalje mrk i neraspoloen. Vama sve stvari izgledaju prljave kao kone bolesti! To je neka vrsta dermatolokog pogleda na svijet! Ja naalost nisam dermatolog! Sergije Kirilovi nasmije se tiho, jedva primjetljivo, spram unutra, u sebe, u svoje vlastite alosti! To, da je on dermatolog, to je njegova najmanje slaba strana! Takav jedan propali brodolomac zapravo, kao ovaj slikar tu pred njim, takav jedan bivi ovjek zapravo, koji izgleda da nema savreno inikakva smjera u ivotu, nego samoga sebe obmanjuje estetskom filisterijom (i tako se itav ivot sistematski obmanjuje nekakvim hipotetinim slikarskim talentom), tu sjedi prosjed, oronuo, s podonjacima, ispijen, i ne moe da vidi samoga sebe u ogledalu, a obmanjuje se gledanjem kao takvim i misli da je vrhunaravno vidovit. Kako je to alosno zapravo! Tu sjedi s ovom kasiricom u smrdljivoj krmi i brblja itave noi o djelovanju neega nevidljivog, o maginom prestru javan ju, o udesnom znaenju svetoga gorenja u nama, a zapravo se srepio s tom strastvenom i nesretnom enom i sada se svi troje motaju u glupom i bezizlaznom klupku, i to je otprilike stanje dijagnoze: status praesens!" Kao razdrte krpe tako se miu odlomci mutnih i pijanih Gruzinovih reenica u Filipovoj glavi i on ima potrebu da mu odgovori, samo se ne snalazi pred tom zapletenom problematikom i ne umije da nae pravu rije. to je tu taj ignorant neto mlio o zaostalosti egipatskog pisma? Ima li on pojma o egipatskom slikarstvu?

201/255

Je li taj hohtapler vidio ikada jednu jedinu egipatsku broncu? Ili one blijedozelenkaste nadgrobne egipatske svjetiljke s prozirnim ploicama od vapnenca s bareljefnim motivima posmrtnih simbola? Kako se samo moe govoriti tako u vjetar? On, Filip, moda i jest zakanjeli romantik, i sve to njegovo gledanje na stvari moda je doista romantino, ali tako isprazno baratati nekakvim otrcanim materijalistikim frazama, koje su uostalom ve i u znanosti davno oborene, i u koje vjeruju moda jo samo ovakvi bivi, intelektualno otrcani dermatolozi!" Filip je osjeao, kako bi bilo potrebno da jednim jedinim pokretom ruke zbaci sa stola sav taj zveei i zveketavi um tih otrcanih intelektualnih etona (kao kakav kup bezvrijednih pilmarki), ali nikako nije mogao da se sabere. Paralelno s potrebom da se opre, javljala se u njemu tiha rezignacija: to bi ovjek gluhima tumaio glazbu? Nema smisla barbarima objanjavati orfejske zanose, i to su zapravo orfejske egzaltacije! To sublimno, duboko, u svakom smislu problematino, nepoznato, tajnovito, vrhunaravno, na j neposredni je u nama, ta staklena svjetlost jo one posljednje srebrne igrake, to nam je ostala kao posljednja radost i posljednja utjeha u ovome blatu, preglupo! To jo tumaiti, kao oktaedre od ljepenke, mozgovima, koji pojma nemaju o tajanstvenosti toga ostakljivanja? Cemu? Fascinantnost te tajanstvene igre ljepotama tako je neodoljiva, da se njima ve stoljeima neprekidno igraju itavi kontinenti, rase, kulture, epohe, vremena, i sada e se tu ovakav bezimeni, anonimni netko s lulom u gubici iz tog smrdljivog dima pojaviti i sve to pojednostavniti do prezrivog vica! Takav nepoznati netko e

202/255

tu doi i sve e to najkrvavije stremljenje svesti na mehanino micanje iskljuivo tjelesnog u mama, kao da tog netjelesnog u naim umjetninama nema, kao da to ne traje danas isto tako i jednako ivo u egipatskoj bronci, kao pred sedam hiljada godina, kad je takva bronca jo topla ispala iz livnice!" Tako je samo odmahnuo rukom i rekao da misli, da se takvim vulgarnim materijalistikim frazama ne da savreno nita postii! Ni u kom pogledu, ni smjeru! To su sve same mrtve rijei, a ivot ispod toga traje neprekidno izvirui iz sebe u beskrajnim varijacijama lijepog, neshvatiljvo tajanstveno-divnog! A sve to, to Kyriales govori, to su drzoviti feljtoni! Ja sam dodue ivio i od feljtonizma, ali ja se nikada nisam ponosio time da sam bio feljtonist! A vi slikanje tih svojih feljtona shizofreno proglasujete vrhunaravnoneshvatljivom objavom i mislite da je to feljtonistike slikanje takvih vaih arenih i uljenom bojom namazanih feljtona nadnaravnog porijekla! Ja govorim s respektom o nepoznatim i meni nejasnim podrujima: ja se nikada ne bi usudio da pred vama govorim o bilo kom pitanju iz podruja konih bolesti s takvom uzvienou, s kakvom vi govorite o slikarstvu! Ja nisam intelektualno drzak zato, jer mi nije sve jasno, u nekakvom mediokritetskom simplizmu, kao vama! Ja ostavljam jo nekim pojmovima istu neoskvrnutost! Ja nisam verbalni materijalist, ni cinik, ni dermatolog! Ako ste vi dvadeset i sedam hiljada puta drali u svojoj ruci nekakav piljivi prerez cerebralnog tkiva, ja sam dvadeset i sedam hiljada puta drhtao pred svojim platnom! Ja vjerujem u istou umjetnike spoznaje, kao u jedinu jo istou, koja nam je preostala u ovom ivotinjstvu oko nas! Jeste li me razumjeli? I ja se ne dam vrijeati, jeste li me razumjeli?

203/255

 A vi mislite, da je ovo vikanje sada jedna takva ista umjetnika spoznaja? Ali, molim vas, odgurnuo je Filip stol s takvom estinom, da se prevalila rakija i eer se rasuo sa tanjuria, a Baloanskom se prolio potok ljivovice u krilo. Kakve neukusne gluposti! Samo jalovo gubljenje vremena s gluhonijemima, luacima i manijacima! Zar ovi barbari imaju pojma o neposrednom gledanju? Zar oni znaju, kako ne treba gledati unatrag, nego naprijed! Neposredno, isto, oprano, bez ijedne misli ili primisli! Samo gledati, nenaueno, ne kroz tua stakla, nego u okviru svojih vlastitih emocionalnih mogunosti: bez prostora, bez vremena, bez uma i bez razuma! A on jo nije izgubio od svoje emotivne snage i on neobino ivo osjea, kako umjetnost nije ono to ovakvi barbari misle: otisak ptije noge u blatu ili votani odljev! Umjetnost je talenat, a talenat je ono to nenadareni mozgovi ne mogu da pojme. Talenat je snaga, koja se ne da objasniti niim tjelesnim, ali isto tako niim duhovnim, i te funkcije talenta su clairvoyantne i stoje iznad obinih funkcija razuma i tijela nedohvatno!" Vani je nastala uzrujana graja. ulo se ve otprije glasno i pijano koijako nadvikivanje, topot izama, udaranje vratima, pucketanje bieva, a onda je zajauknuo neiji glas i odjeknulo je stravino dovikivanje: Krv, krv! Istrali su u tminu. Pred krmom leao je jedan foringa sa cinoberastim lajbekom, rasporene utrobe. Crijeva su se rasula po blatu i neobino crveno puila se topla krv na sjaju svjetiljke, kojom je netko uzrujano mahao nad ranjenikovom glavom. Ono krvavo pletivo, bujno crvenilo rasporene utrobe, ono ranjavo klupko mesa i topla kraplak-tekuina, to je nakvasila cinoberski lajbek i izme i zemlju kao tamna zadimljena mlaka, sve je to bilo mutno i sablasno. ulo se uzrujano rzanje konja. Topla krv u nozdrvama uzne204/255

mirila je ivotinje i jedan je kao bijesan htio da preskoi rudo i da se otkine, zveei lancima i udarajui kopitima. Dobro je to, rekao je Baloanski sagnuvi se nad ranjenika, koji je hroptao u posljednim izdisajima kao zaklana zvijer, dobro je to! emu tu mnogo rijei? ovjek uzme kuhinjski no, pa direktno u crijeva! To je najjednostavnije! Mir nichts, dir nichts! to mu to znai, taj njegov kuhinjski no", sasvim mehanino je pomislio Filip. Kakav kuhinjski no?" Taj ovjek pred njim, na uznemirenoj svjetlosti lampe, bio je blijed kao gnjilo meso. Donja eljust ovjesila mu se potpuno beutno, a pod usnom pjenila se pjena kao da je padaviav. Toj je mizeriji pozlilo od rakije", mislio je Filip lino potpuno bistar, kao da nije popio ni kaplje. Trebalo bi ga odvesti kui i poloiti, da ne ostane negdje u grabi. Mir nichts, dir nichts. udno!"

205/255

Dva dana poslije te pijane noi nije Boboke bilo na kasi; govorilo se da ima anginu. Kia je padala, spremala se tmurna, uta jesen te se Filip treeg veera zaputio da je posjeti. Iao je poprenom stazom, a na potoku je netko odnio dasku kod lokve, gdje bi napajali krave; tako se Filip vratio natrag i uz ciglanu popeo se do Bobokine kuice u vinogradu, s dvorine strane. Nezavjeen prozor njene sobice bio je rasvijetljen, pristupio je do stakla: na stolu je potitravao plamen svijee. Vidio je Baloainskog gdje sjedi kod stola i ita novine, a na postelji se neto micalo. Nekakvo crno klupko i bijela mrlja golog enskog tijela: noge, bedra, crveni poplun, a sve je obasjano goruom svijeom, u polusjeni, mutno, ali nije bilo nikakve sumnje: tamo na onom crvenom poplunu odigravalo se neto neshvatljivo. Netko u crnini i jedina gola ena u tjelesnom klupku, prizor kao da je skinut sa galerije kakvog sredovjenog zvonika. Jedan od sedam najsmrtnijih grijehova: ena u bludnom zagrljaju s Neastivim. Pokucao je. Od zvuka zveeeg stakla trgnuo se kao u omaglici, osjeajui da bi mnogo inteligentnije bilo da neujno nestane, ali ve je bilo prekasno: Baloanski bio je ve kod prozora i vrlo ljubazno, gotovo namjeteno susretljivo, zamolio ga da ue. Dok je Filip obiao kuu, razgovarajui sasvim odsutno i nervozno s malim crnim
206/255

Bobokinim kineskim psom pred ulaznim vratima, scena u sobi nije se naroito izmijenila: Boboka je ostala u postelji, samo se pokrila poplunom. Pokraj nje na stoliu stajao je lavor za grgljanje, a vrat joj je bio povezan runikom. Do njeinih nogu, u crnoj svilenoj pidami, sjedio je mrko i nepristupano kavkaski dermatolog i frkao cigaretu, a Baloanski je dalje itao novine, sasvim mirno i hladnokrvno. Boboka ga je pozdravila prilino hladno: kraj takvih prijatelja, kao to je on, mogla bi i da umre, a da ti prijatelji ne bi za nju pokazali savreno nikakva zanimanja. Filip nije znao da li sanja, ili je itava suluda scena u svjetlosti te lojanice bila njegovo vlastito bolesno privienje (ali netko, tko ima takve halucinacije, to je ve pacijent, za boga miloga, u najdoslovnijem smislu te rijei"), i tako se rukovao s Bobokom, osjeajui, kako ga je oblio talas topla znoja, kao iz parne kupelji. Prsti su mu bili tako mokri da su se zalijepili za polituru stolice, kad ju je podigao od stola i postavio uz Bobo-kinu postelju. U zglobovima, u prstima, u koljenima osjeao je grevito stezanje i bilo mu je, kao da e se onesvijestiti; da nije sjeo, koljena bi mu bila posve sigurno zatajila. ,,A ovaj Grk ili Rus, koji li je avo, sjedi mirno do Bobokinih nogu i fre svoju cigaretu govorei o svojim impresijama sa prologodinjeg sicilijanskog putovanja, kao da nastavlja upravo ondje gdje ga je prekinuo dolazak ove Bobokine neoekivane i u svakom pogledu suvine vizite." Kako je more zapravo ogromna mlaka i to to ljudi nalaze u moru elementarno, to da je njemu neshvatljivo. More je prilino velika (za ljudske mjere naime) koliina kisika i vodika, po kojoj se ljudi vozikaju na

207/255

nekakvim glupim splavima i u tim krmama na splavima plaaju mineralne vode i kosano meso mnogo skuplje nego u obinim krmama na kopnu. Graani putuju ovako na tim splavima, piju na trsku ananas-bowlu, zvekeu srebrom i porculanom, a negdje jedan gramofon svira Sonny-Boy-ariju, i to se onda zove u ljudskom rjeniku da je more elementarno. Po tim svojim korabljama ljudi vjeaju smijene raznobojne krpe, i tako arenim tkaninama nakiene splavi predstavljaju pomorske velevlasti, a sve to dogaa se zapravo na jednom izvjesnom kvantitetu izvjesnih tekuih plinova, to su se razlili po jednoj blatnoj lopti. Sjedio je Sergije Kyriales prole godine na palubi na lai izmeu Taormine i jednog malog sicilijanskog grada u ruevinama, a kraj njega stajao je jedan isusovac. Ogroman bronani, suncem opreni kolos (vie tip mesara nego isusovca) s debelim, nateenim ruetinama, tako da mu se u glomaznim isusovakim apama brevijar izgubio kao mali notes. Stoji tako pokraj njega taj mesnati isusovac, a crveni svileni trak iz crnoga brevijara vijori se kao mala zastava na vjetru, osjea se slap znoja ispod onog tekog isusovakog sukna, i taj vonjavi mesar tu, s brevijarom u ruci, rairio je ruke i divi se velianstvenoj mudrosti gospodnjoj, koja je stvorila elemente, kao, na primjer, ovo velianstveno more. (Kao da je ta velianstvena mudrost gospodnja ef reklame u kakvoj alosnoj provincijalnoj poslovnici za promet stranaca!) A poslije, kad su se napili chiaintija, i to temeljito, pokazalo se da je taj isusovac znao da pria takve koijake kalabreke viceve, kao da je itao Balzaca,

208/255

 Skitao se Kyriales po Siciliji itavu jesen, a nita nije doivio. Jedno jedino malo bijelo jare da je sastao na itavoj Siciliji s bijelom garibaldinskom bradicom i crvenim oima kao u kunia. I jednog malog deka da je bacio u kotao kipue bronce u jednoj zvonarnici. Bilo je kasno poslijepodne. Stara romanika zvonarnica stajala je u sjeni kamenoloma, obrasla stoljetnim brljanom i zimzelenom, s ogromnim romanikim prozorima, a svi su imali masivne reetke. U zvonar-nici je bilo ugodno tamno polusvjetlo, s neobino blagim mirisom vlane gline. Forma za zvono u mokroj ilovai oblijepljenoj voskom bila je spremljena, a u kotlu pokraj toga kip jela je sumpornozelena masa usijane bronce, sa arkim potitravanjem uznemirenih naranastorumenkastih preljeva, rasvjetljujui staru crkvu udnim zelenkastim, fosfornim sjajem. Tu je stajao zvonarov sin, mali devetogodinji deko, neobino plah i mekan, sa znojnim prstima, nervozan, sasvim loman kao djevojica, i pazio na kotao. Ocu da je ponestalo voska i da e doi odmah. Pristupio mu je i poeo s njim razgovarati o posljednjim tajnama. Uzeo ga je za ruku i zapitao ga, da li je na posljednjoj ispovijedi priznao Svoju Tajnu? Malome se znojila ruka, tako simpatino, tako je drago mucao, taj tajanstveno lani odnos s bogom tog toplog djejeg mesa, to je bila stvar tako svilena, kao da ovjek dri meu prstima toplog svilenog leptira i osjea na dlanu micanje one male glupe gusjenice, i ne e da pusti ta napraena meka krila, i sve to muenje traje prilino dugo, kad onda dolazi neshvatljivo mraan tren tjelesnog gaenja: pograbio je maloga i bacio ga u kotao! Jedan smrdljivi oblak dima nad usijanom broncom, to se kao lopta popeo pod mrani svod zvonarnice, i cikade pod em-

209/255

presima, tiho sicilijansko rano jesenje poslijepodne... Cvrci... Nita... Slua Filip podmuklog Gruzina, kako lae, gleda tu umornu enu s povezanim vratom, naloeno je u ovoj prizemnoj izbi kao u paklu, a onaj slaboumnik kod stola uka novinama. to je to sve? A to onda, ako taj tip tu ne lae, to je isto tako mogue? I sve to na toj postelji i oko nje, je li to ludnica? A taj tip govori o tome, da sve ljudske stvari treba promatrati iz trideset-ipetog stoljea retrospektivno, jer tko (nije u stanju da gleda na takav razmak, bar iz tridesetipetog stoljea, taj je od roenja slijep. Petnaest stoljea jedan je sasvim neznatni tren, neznatniji od lepeta krila umirue muhe! A sve to motanje po posteljama, to alosno micanje naih utroba, sve to se zbiva izmeu ena i mukaraca (i to se uope moe dogoditi izmeu spolova), sve to nestaje pred melankolijom bilo ijeg nadgrobnog pogleda!" Stojei nad strainim grobovima, tako nam je savreno svejedno, to su ti mukarci i te ene tamo dolje meu sobom imali! A stajati na razmak od petnaest vjekova od sveg akutnog dananjeg ljudskog, srce ovjeka pri tome promatranju treba da je hladno kao pasja njuka! I kad bi netko mogao da baci svoj pogled u ovu sobu iz daljine od petnaest vjekova, bilo bi mu prilino irelevantno, da li je netko drugi nekog drugog bacio u kipuu broncu i da li je ova ena spavala s ovim ili s onim! Govorite li vi to meni, ustao je Filip ponesen temperamentom. I vama, i sebi, i svakom, mili moj! Ja ne znam da li vi meni vjerujete, ali ja gledam na stvari iz etrdeset petog stoljea. Dajem vam na to svoju asnu rije! A sad u vam skuhati kavkaski pun, kakvoga jo niste pili nikada u ivotu!

210/255

Filip je htio da se oprosti, ali ga nisu pustili, a naroito Boba: Kakav je to neprijazan nain od njega, najprije ine dolazi itava dva dana, a sada hoe da se konvencionalno izvue poslije nekoliko minuta. Baloanski, kad je uo da e se kuhati kavkaski pun, sklopio je svoje novine i udobrovoljio se vidljivo, stao se kretati oko Kyrialesa veselo kao mali kuhti: rezao je limun, otvarao je stari truli ormar, eprkajui tamo po starim zguvanim zamotima i papirima, donosio razne flae iz kuhinje i mirisno korijenje, uope, kretao se ivahno, pjevuckajui u sebi kao dijete. Filip je ostao uz Bobu, ali su utali bez rijei. Onda je ustao, poao do stola, uzeo u ruke Baloanskove novine: novine su bile stare, stare ve nekoliko godina, aave, masne, isprecrtane olovkom, slova sva izlizana i rastopljena. Sto je Baloanski mogao da ita s tog masnog, gnjilog, prljavog papira? I to tako dugo i s takvim zanimanjem?" Sasvim na dnu kolone meu domaim vijestima bila su potcrtana crvenom olovkom ova etiri retka: Sino je na nalog dravnog odvjetnitva uhapen u svome stanu poznati odvjetnik doktor Vladimir plemeniti Ballocsanszky i stavljen u pritvor u uzama Sudbenog stola, na temelju tube nekih ovdanjih novanih zavoda, koje je doktor B. zastupao kao pravni zastupnik. Istraga je u toku. Arak ljermontovik to ga je dermatolog skuhao bio je doista izvanredam. Prvu zdjelu ispili su u nekoliko minuta, a, kuhajui drugu, Kyriales je poeo govoriti o smrti. Plavkasti plamenovi gorueg alkohola oblizivali su njegovo tmasto lice, u sobi bilo je sasvim mrano i sve su stvari potitravale na modri-kastom sjaju ognja u staklenoj zdjeli na stolu. Baloanski je zurio u to zmijuljasto micanje plamena potpuno tupo i nepomino, a glas je Grkov bio umoran;
211/255

kruio je oko Boboke na postelji i po tamnim kutovima kao umorna udna ptica, koja bi sletjela, i tako lepee oko onog Bobokinog crvenog kimona, oko pranjavih kutija na ormaru i sve to zamata svojim crnim tkaninama i sve postaje tamnije i mranije i samo se uje pucketanje svijee, a od vremena na vrijeme zarumeni se lula pod Grkovom bradom. O smrti je govorio Kyriales i o tome, to misle mrtvaci po grobovima o vraanju na ovaj svijet. Neobino topla i neobino intenzivna mora da je pomisao meu onim trulim daskama i kravatama i papirnatim jastucima na to: kako bi bilo vratiti se i poeti iznova? Ta misao javlja se u pokojnim gnjilim glavama kao mjehur pijanog snovienja, ona se kotrlja nad grobovima kao prozirna staklena kugla, a u toj kugli u zelenkastom sjaju pui se ono tajanstveno, toplo, intenzivno neto, ono to se sre slatko kao vrui pun i osjea se kao topla postelja i ugodno je kao okupano tijelo, jedina mjera svega ivota: ivotna kap eliksira, to tako toplo kola naim ilama. A sve je pod zemljom tako udno. Oko grobova ima mnogo staklenog dima to se sledio u udnim vodoravninama oko mrtvih stvari, i tu se miu misli kao jezici gorueg puna u staklu: kako da se ostvari ponovno doticanje rana, ponovno micanje i disanje u stanjima u kojima smo bili, ali su nas iznjeli iz njih kao votane lutke, imendanske torte okiene ipkama od papira, u lakiranim krinjama, i sve je ostalo oko nas otvoreno kao otvorena rana, a ponovno dodirivanje tih rana, na kojima se usirila krv, bilo je tako slatko! Samo su nam se prsti neshvatljivo ohladili, kao od kamfora, tako su nam hladni prsti, i sve je tako hladno kao led i prozirno kao kalcit i sve je prazno kao mjesto gdje je bolio zub, a sada je sve jezikom izlizano i hladno kao ko-

212/255

kainizirano, i rupa je krvava tu i gnojna je rana tu bila, ali sada je vie nema, i sve je samo jedan truli zub, koga vie nema, i savreno hladan, mramoran, tu jezik. A tu je zub bio na tome mjestu i oteklina i srce u ilama, tu je jedno nezakonito dijete proplakalo svoje djetinjstvo od stida, a sada tako plau mnoga druga djeca, i sve neprekidno traje u neshvatljivim amplitudama! Od jedne naivne djevojice postala je bludnica, a netko je ubio enu i zapalio svoj vlastiti krov nad glavom, a netko ne zna to hoe i tako luta svijetom, i tako to subjektivno titranje traje, i jutra su maglena, dolaze parostrojevi, treba umrijeti, a kada se sve smirilo kao pregaena trula krpa ina tranicama, onda sanjanje poinje iznova u grobovima i u pokojnicima, i oni sigurno sanjaju o rasvijetljenim prozorima i toplim sobama i o tome kako je ugodno imati kiobran i kaloe kada pada kia i ne biti duan! Jeste li kada stajali pred samoubojstvom? To pitanje postavio je taj pijani Grk Filipu tako iznenada, da on nije znao to da mu odgovori. Ali Grk nije ni ekao da mu netko neto odgovori. On je bio sav u krugu svoje vlastite sugestije i, mijeajui staklenom licom gorui napitak pred sobom, on je ulazio sve dublje u svoje sulude i mrane zavijutke. U mozgu samoubojice, u onu sekundu kad ulazi u nepovrat, kipi rasap slika, sjeanja i nagona, koji ga okruuju u onome momentu, kad je odluio da se baci pod lokomotivu (primjera radi uzimam takav jedan sluaj prilino neinteligentnog samoubojstva pod kotaima lokomotive), magla je jesenja, mokra, preko mosta klepee aavi parostroj, cvili alosno, a dolje tee blatna voda pod mostom, jo je mrano, svie, Ono toplo klupko ivotnih snaga, to sve nas nosi po svijetu, to se mie u nama, to neodoljivo ini, te se i mi miemo u tom opasnom micanju sveukupnosti,

213/255

to klupko crijeva, mesa, topline, uspomena, nagona, ljepote, straha, sve se to stee u takvom mozgu kao koljka i rastvara kao rana: u tom rastvaranju, u tim posljednjim izdisajima, u tome sklapanju zjenica, u onom posljednjem zbivanju prije nego to se konano spusti zavjesa nad svim, prije onog posljednjeg prijeloma pred nepovratom, u one dvije-tri sekunde dogaanja, otvaraju se prostori, koji moraju da su isto tako veliki i isto tako intenzivni kao to je bio itav ivot onog lica, koje se otkinulo od stvarnosti u nepovrat. To kidanje mora da je ipak bolno! Krvavo! To je kidanje uzbuenog bunila, groznice i strave pred ipak nepoznatim, bolne panike za svime to je bilo toplo, poznato i drago: za kuama, za jelima, za djetinjstvima, u jednu rije, za svim ugodnostima ivaca i mozga, crijeva i koe, tijela i krvi. A ispod toga je smrt: hladna narkoza, kao oblog kamfora, tako hladna horizontala tajanstvene maglice oko pruge, oko lokomotive, oko telefonskih ica, to zuje na vjetru. Pupkovina se rastrgala, zinula je blatna voda i hladna, nepovratna, mirna, dosadna tmina. Dakle, najprije skok pred parostroj, vraanja vie nema, sklapanje zjenica, neobino intenzivna, grevita pobuna tijela protiv nestajanja, ali ustrajnost te posljednje kretnje nas je ve ponijela, ponestaje subjektivne temperature, sve se priinja hladno, glavinjanje, umor, jo jedna jedina pomisao na to biste vi mislili u taj momenat? Ja bih mislio na svoju enu Bibi, koja je skoila iz drugog kata i ostala mrtva! A kada sam bio na njenom sprovodu i stupao za njenim lijesom, mirisao sam Bobokin parfem na svome rupiu i mislio o Bobokinoj vagini! Glas Baloanskog zbunio je Filipa neobino. On je kruio po svojim sjeanjima, da otkrije, na to bi on mislio u takav momenat. Tako nije odgovorio nita, nego upita Grka, na to bi on mislio?

214/255

 Ja? Nina to! Sasvim sigurno ni na to! Ako bih uope mislio, sigurno je, da bi mi bilo glupo, to se sve to ve nije dogodilo davno, davno prije! Da, dobro! Sve je to vrlo zgodno i zainimljivo, ponovo se javio Baloanski glasno i agresivno. Ali tko e meni dati zadovoljtinu? Kakvu zadovoljtinu, zapitao ga je Grk, nalivi sebi goruu au puna i iskapivi je do dma. Kakvu zadovoljtinu? Pa sasvim naravno: zadovoljtinu! Boboka, koja je za itavog tog razgovora leala nijemo i nepomino pod svojim poplunom kao maka, sjela je u postelji iznenada, tako da je izgledalo da e se taj truli krevet sruiti. Njen pogled ostao je prikovan na Baloanskom. Baloanski je ustao i poao spram Grka: Moju zadovoljtinu! Kakvu zadovoljtinu, zapitao je Grk Baloan-skoga tonom neobino odlunim, moglo bi se rei surovim. Baloanski je pristupio Grku s takvom gestom kao da njemu, a naroito Boboki i Filipu, eli da objasni neto od naroite vanosti! Zastavi tako s rukom u zraku, on je na tren ostao ukoen, a onda je odmahnuo, kao da mu je sve to dosadno! Posegnuvi zatim rukom za ormar, skinuo je s njega svoj stari, u slonovu kost uvezani molitvenik i vratio se natrag na svoje mjesto, na divan do svijee. Rastvorio je tu molitvenu knjigu na jednoj od stranica oznaenih svetom slikom i, uzdahnuvi duboko, prekrstio se pobono. Nescimus horam neque diem, promrmljao je polutiho, sasvim melankolino, a onda je nastavio sa itanjem molitava, kao da je u toj sobi potpuno sam.

215/255

Sve brodolomno i bespomono u svom sadanjem linom stanju Filip je promatrao s uzrujanom nestrpljivou slabia, koji neprestano kopa po svojim vlastitim tminama sa svjetiljkom u ruci, kao rudar zakopan pod debelim naslagama zatrpanog ugljenika, kad na sve strane bjesomuno ruje za izlazom. On je znao i osjeao jasno, da je zapeo na Kostanjevcu i da bi dobro bilo, da se to prije makne, a istodobno je osjeao i to, da u njemu nema snage, da se momentano otkine i otputuje u dvadesetietiri sata. Jednostavno: da uzme foringu i otkotrlja se do kaptolskog kolodvora i tamo se ukrca na prvi vlak! Filipu je postajalo sve jasnije, da je to zapinjanje sudbonosno u svakom smislu: ako je itko od ovih zgaenih ljudi slutio sudbonosnost svakog, pa i najneznatnijeg zbivanja od prvog poetka te strastvenoopasne igre, to je bio on lino. U nemiru mesa, utrobe i ivaca, on se jo nikada nije osjeao tako umorno slabim, tako slaboumno neotpornim kao ovaj put. Boboka je visokostepeno uznemirila njegovo tijelo, a strah pred svakodnevnom neizvjesnou njene sudbine, neprekidna sumnjiavost puna klonulosti, prisutnost tog tajanstvenog Grka, koji je uznemirivao i pojaavao njegove gnjile sumnje, sve je to izgaralo u Filipu u povienoj temperaturi nevjerojatno usplahirenog stanja. Javljale su se pukotine u tim zanosima, nad pukotinama rastvarale su se sve nezdravije snage,
216/255

krvavo gnjiljenje puti, oganj ulnih zanosa, slabost i neobino esto pritajivanje pameti, predavanje snovima, sanjarenje s jakim priklonima ivinskog samoljublja, sve je to previralo u njemu i kipjelo kao upaljena gnjila krv. Izmeu alosnih nemoi i tegoba mesa javljala se u njemu neka sve tia, ali intenzivnija antipatija prema Baloanskom. Promatrajui tog biveg ovjeka kako sjedi kod stola i prodrljivo oblizuje tanjire kao pseto, kako govori o svojoj jedinoj utjehi, a to je presveta priest, kako se izraava u najbanalnijim pseudointeligentnim shemama, njega je spopadala nerazumna nervoza, puna ivinske mrnje. Filip nikad nije znao, da bi mogao hladno misliti o smrti bilo koga blinjeg oko sebe, a, razmiljajui o svim tim mogunostima raspleta, njemu se uvijek kao osnovni motiv vraala ideja o Baloanskovoj smrti kao najbolje rjeenje. Taj luak da umre kojim sluajem ili da ga jadnoga strpaju u ludnicu, to bi za Bobu bio jedini spas!" On je o tome razmiljao potpuno trijezno, njukao je oko te smrti sasvim grabeljivo, s hladnom vujom njukom, osjeajui pritom da ima onjake i da bi mogao u danome momentu da razdire ivo ljudsko meso. To se javljalo, dakako, samo na momente, a odmah bi se takve zamisli ishlapljivale na bezbrojnim kombinacijama, punim osam-ljenosti, nemonog obmanjivanja pretpostavkama i jalove vrtnje u potpuno zatvorenoj bezizlaznosti. S jedne strane, sva ta masa nemira njemu je izgledala neobinom i udnom pojavom prvih znakova starenja, a s druge strane, njemu se vraala stvaralaka snaga. U posljednjih dvadeset-trideset dana on je naslikao itav niz platna, nacrtao nekoliko stotina krokija, impresija, akvarela, iz njega su se cijedile slike i navirale kao iz fontane. Da je ta emotivnost izvirala iz njega od ulnog poticaja, da se ta krv uznemirila u njemu od puti i od mesa, da mu se lucidnost gledanja neobino prosvijet-

217/255

lila od motiva, po svoj prilici, iskljuivo tjelesnih, to je Filipu izgledalo savreno nevano. Svejedno kako i zato, samo da je ponovo poslije dugog potitenog i jalovog preivanja opet poeo osjeati ivot kreativno: s gledanjem i stvaralakim oivljavanjem vienog u bujnoj slikovitosti." On je naslikao masu zelenih sutona na pustim umskim proplancima, s dalekim sivim, pepeljastim lancima gorskih bokova, blijedih kao stare japanske litografije iz sedamnaestoga stoljea. One vinogradare u sumraku, s bakrenastozelenim opancima, u odsjaju goruih lula naslikao je u ciklusu akvarela: bezbrojne krabulje u polutmini, s goruom vatrom pred obrazom, kao lica nad grobovima, na kojima se pale svijee. Svoju mamu, staroga Liepacha, debelu Karolinu, kravara Mika, Boboku, Baloanskog naslikao je kako sjede kod aja, u punom sjaju sunca u sjenici oko samovara: stara Regina s illustrissimusom, kao dvije smijene papige, debela Karolina u centru kompozicije sa svojom nateenom trbuinom i crvenim mesarskim rukama, gluhonijemi Miko i suludi Baloanski, dvije padaviave, demonske, nacerene maske, a Boboka blijeda, u crnoj svili, natae njemu, Filipu, aj u svijetlocrvenu alicu. Sebe je postavio pred taj krug s paletom i cigaretom u ruci, a na sjenicu, ina korijen zelenog brljana, posjeo je starog, stoljetnog gavrana: sve masno od pa-stoznog poteza kistom, prenamoeno i prenatopljeno bojom, lapidarno, teko: za jednu nijansu (eventualno) suvie nordijski, malko preproblematino u motivu, ne u fakturi, ali slikano u jedinom zamahu, gotovo izliveno u jednom potezu. Sve se pod njegovom rukom u posljednje vrijeme pretvaralo u sliku, i on je pri svakom udisaju osjeao ivo, kako je porastao i kako se probio kroz dugogodinju dosadu i jalovo gledanje kroz siva kiovita okna prema novoj, preporoenoj, bujnoj slikovitosti: prostori prevjeeni sivim mrenama jalovih

218/255

nemoi, prazne sobe pune dima i smrada od cigareta, sjeverne, maglene, aave daljine, sve je to polagano ostajalo iza njega; on je osjeao, kako se ljuti kao zmija na proljetnom suncu, kako skida sa sebe sve anorgansko, preivjelo, krastavo, kako zacjeljuju stare rane, kako ozdravljuje, a pod tim se brazgotinama javlja bujno, mlado, zdravo tkivo. Boboka i sve oko nje stajalo je za Filipa od prvoga dana u znaku mutnih i nejasnih pitanja, i, poivjevi s tom enom i oko nje nekoliko mjeseci, Filip nije imao pojma, tko je ona zapravo i to se to s njom i oko nje zbiva? U poetku izgledalo mu je sve jasno i jednostavno: starija ena, oko etrdesete, brodolomka, prilino nesretna po svoj prilici, kasafrajla u smrdljivoj provincijalnoj krmi, koja vue za sobom svog uzetog ljubavnika, isto takvog brodolomca, kao to je i ona sama, dogaaj sam po sebi dosadan i nezanimljiv! Taj mucavi, kratkovidni paralitik kraj ove ene pregazio je zbog nje graanske okvire svog vlastitog ivota, uao je pod pritisak, kome ni u kom pogledu nije dorastao, a sada se vue po svijetu kao pokojnik, a da jo nije ni umro. Od poetka, on je stajao spram toga kruga pasivno i sumnjiavo: jo u onoj najbanalnijoj fazi prvih dodira rijeima i pogledima, Filip je znao da od svega toga ne moe i ne treba da nastane nita vano ni konkretno! On sam sa svojim smetenim ivcima, pomanjkanjem svakog jaeg i stvarnog htijenja, s dubokim (manijakalnim upravo) osjeajem isprazne svoje bespredmetnosti, s potpuno nepotrebnim vikom svoje u svakom pogledu prenadraene, ivano podrovane inteligencije, to bi on mogao da doivi tu s jednom kasiricom u Kostanjevcu? Dobro je! On dolazi svako vee u kavanu, sjeda kod blagajne uz njenu mramornu plou (pod stakleni ormari s poderanim leksikonima), ita Daily Mail, pije ljivovicu i konjak, pui etrdeset cigareta i gleda micanje crvene kugle na zelenom biljarskom suknu. Tako prolaze Kostanjeveke noi, a Boboka na kasi
219/255

tucka srebrnim priborom, broji kockice eera, okree se od vremena na vrijeme spram kredence iza svojih lea i natae likere i puneve, i diskretno se smjeka njegovim duhovitostima. U nemiru bdjenja, konjaka, mozga, mesa i krvi, u prisutnosti ene kojoj se pod crnom svilom osjea zmijoliko i neobino vitko tijelo, u blizini toga tijela Filip odbija dimove i duhovito pria o sebi i o stvarima oko sebe, a Boboka mu se smjeka i uti. Boboka je toliko inteligentna da ne govori gluposti, no druge znakove neke naroite inteligencije Filip kod nje nije nikada primijetio: dva-tri puta javili su se motivi, po kojima se dalo zakljuiti o pomanjkanju nekih osnovnih temelja naobrazbe, ali, uglavnom, te svoje pukotine ta kasirica vrlo je vjeto prikrivala. Da je svrila nekakve kursove po katolikim pansionatima, to je znao, govorila je vie jezika, znala je da o nekim stvarima izrie sudove, kao da su njeni vlastiti (da Verdi, na primjer, ni po emu nije slabiji od Wag|nera, ili da je Munch mnogo vie lirik nego slikar), ali sve je to bilo noeno armom njenog napuklog alta, neobinom slikovitou njene prosjede kose i njenog djevojaki bistrog pogleda, koji je svjetlucao u onom dimu neprekidno intenzivno, kao diskretni zelenkasti limun. Drugujui s tom nesretnom i diskretnom damom, Filip je neprimjetno ulazio sve vie u krug njenog utjecaja: ona nije bila oduvijek to, to je danas. Po masama fotografija, kojima ga je obasipala, po njenim putovanjima, po interieurima njenih stanova, po njenim

220/255

psima i konjima i automobilima vidjelo se da nije bila oduvijek samo to; kroz ruke te ene prole su gomile sagova i knijiga, kipova i slika, i teko okovane krletke s tropskim pticama. Ona je jedrila po grkim vodama, gledala zapade sjevernog pononog sunca, milijuni, doslovno milijuni protekli su kroz njene prste, i hoe se mnogo moralne, otporne, unutarnje snage, da ovjek ne klone pod teretom ovakve stvarnosti, kakva se slomila danas nad njenom glavom. Simpatija za tu enu stala se raati u Filipu upravo na liniji njene slomljenosti i nemoi. U njenim najintimnijim ispovijedanjima, u pomanjkanju svakog daljeg otpora, u priznavanju njene spoznaje, da uvia, da je doputovala na posljednju crtu, tu, u slabim i nemonim stanjima ovjeka, koji se krvavo znoji u nesavladivostima, tu je Filip poeo osjeati za tu enu simpatiju, koja je postajala sve intenzivnija. Ali i u tim kompleksima, jo na poetku, zbivale su se naj nevjerojatni je stvari. Jednoga dana, odmah poslije ruka, bila je pasja vruina, u kavani nije bilo nikoga, Filip je naao u Bobokinom krilu maloga pikola. Mali se navodno naskalio i ona mu je ieprkala iglom pranjicu, ali nigdje nije bilo ni igle ni skale, i ona je drala glavu maloga djeaka objema rukama i ispijala ga usnom o usnu tako slijepo, da nije ni primijetila Filipov ulazak. A jedamput je zakasnila na njihov sastanak ina proplanku na krevini, kod starog mravinjaka, gdje su se prvi put sastali poslije one glupe liepachovske juine. Dola je sva zbunjena i zaprljana od mokre zemlje (no prije toga padala je tiha kia) i objanjavala mu je da je pala preko prijelaza na nat-cestarovim mekotama. A poslije je uo u krugu liepa-chovskom (naroito servirano od njegove majke), da su tu enu vidjeli nou u natcestarovoj mekoti s novim nadlugarom. A sluaj sa starim Korngoldom? Stari Korngold bio je veleindustrijalac, Belija, ogroman astmatian noso-

221/255

rog od stotinu dvadeset i osam kilograma, koji je u Kostanjevekim revirima imao oko etrnaest parnih pilia, te bi dolazio svake druge godine u te svoje ume, na lovaki dvorac, to ga je prekupio od turinskog biskupskog ekonomata jo poslije prevrata, i tako se naao jedne noi oko Boboke. Stari Korngold bio je navodno njezin znanac jo iz predratnih, rada-jevskih, budimskih dana (a poslije je njen prvi suprug, ministar, stajao s tim bogataem u poslovnim vezama) i mnogo ampanjca se prolilo tih noi, a onda je Filipa i Boboku pozvao jedne subote k sebi u lovaki dvorac, u turinsku umu, na veeru. U raljama toga Korn-golda nestajale su gomile ribljeg mesa, i hladetine, i majoneze, kao u raljama gladnog vodenog konja; sav crven kao rak, znojan, u svilenoj koulji, diui teko glasnim izdisajima, kao kakav ogroman podvodni sisavac, stari je sjekao debele ploe mesa lomio led, srkao vino, puio, dimio, pijuckao i prilino duhovito priao o deranju i prederavanju. Ovo je njegova etrdeset i trea cigareta i faringitis ga pee ve sedamnaestu godinu, a gospoda otorinolaringolozi, koji nose na elu blistava ogledala i ispiru njegov grkljan lapisom i drugim smrdljivim tekuinama, u toj stvari ne mogu savreno nita da postignu, ni s njim, ni s tolikim drugim ljudima, koji pue po pedeset cigareta dnevno, a ustvari to puenje pee, i zapravo smrdi, i odvratno smrdi, i odvratno je u svakom pogledu, a nije ni ugodno, i zato se zapravo dimi ta trava pod nosom, to ne bi znao nitko da objasni, kao uostalom ni tolika mnoga druga pitanja oko nas i u nama! Na primjer: parge, ili pastrve, ili crnu kavu, ili konjak, ili akalice, sve to prilino prenatrpano, zbunjeno, neureeno oko nas, to se zove udoban graanski ivot sa sapunima, zubarima, motorima, automobilima

222/255

i onim dosadnim sjednicama za suknom presvuenim zelenim stolovima ravnateljskih vijea, po sobama, gdje obino vise najmodernije bedastoe kao slike. Ich mag die moderne Kunst nicht, das alles zusammen ist Dreck und Blodsinn! Sie sind auch ein moderner Maler, was? Haben Sie welche Bilder zu verkaufen, ich kauf sie Ihnen ab! Schreiben Sie mir, bitte nur, die Ware, die Sie mir verkaufen, brauch ich nicht einmal zu sehen! Zwei Tausend Schilling? Ja? Einverstanden? Abgemacht! Puei svoju etrdeset i treu cigaretu i grickajui akalicu, stari, debeli, salovrati Korngold priao je o svome salu, o neurednim funkcijama toga svog sala, o pargama, o mesu; o ribama, o svojim umskim poslovima i o tome, kako je zapravo neshvatljivo, da on nikako ne moe da se odui od toga, da ne grize akalicu, to suvino drvce, za koje takozvani dobroodgojeni ljudi govore, da ga je javno upotrebljavati nepristojno, i njegova ena mu je zbog tih prokletih akalica ispila ve nekoliko litara krvi! A konano, akalica nije tako nevina roba, kao to izgleda! akalica ima svoj nepregledno veliki konzum! Nema ni jednog bara, ni krme, ni vagon-restorana bez tih glupih ibica, te ne bi ovjek vjerovao kakvi teki milijuni lee u ovakvim naoko neznatnim drvcima! U Kanadi i u Finskoj postoje itave industrije, vodopadi i pilane to dnevno valjaju na hiljade tona tog miriljivog drva, a sve radi punom parom i prilino je teko kupiti papire, koji rade s akalicama, a stvar je za nae prilike neobino solidna. Evropa ima prilino pokvarene zube i konzumira tu robu spram Amerike mnogo intenzivnije, jer je u Americi konzum akalica pao za itavih 47% otkad je zubarstvo proradilo u pukim kolama obavezno i besplatno za svako dijete u Sjedinjenim dravama. Otkad su se tu kod nas in Ne volim moderne umjetnosti, sve je to zajedno besmisao i smee! I vi ste, zar ne, moderan slikar, to? Imate li moda na prodaju kakvih slika? Ja u vam ih otkupiti! Piite mi samo, molim vas, robe uope ne treba ni da vidim! Dvije hiljade ilinga? Da? Jeste li sporazumni? Dakle, gotovo!

223/255

dustrije nacionalizirale, on, gospodin Generalni Korngold, da je uinio masu napora, da nacionalizira produkciju akalica (upravo s gospodinom suprugom milostive gospoe Ksenije on je na tom polju intenzivno radio), i izgledi su dobri (kod nas se ne popravljaju zubi u pukim kolama), ali uspjeha nema. Zasad samo teke investicije! Nai ljudi, naalost, kao pravi barbari jo an mas akaju igicama! Sluao je Filip tu poplavu masnih, prederanih rijei, grickajui svoju akalicu, sasvim mehaniki, nervozno. akalica je mirisala po mentolu, a pod otrim okusom mentola, na samome mesu izmeu dva zuba, osjetila se gorina jelove smole to se razlila po ustima i po itavome mozgu, kao da je vjetar zanio jak planinski vonj omorika i dalekih modrih vidika. Osjetivi gorak okus jelove ume, Filip je duboko uzdahnuo i iskapio punu au tekog Korngoldovog vina, da zaboravi da mu je to ve dvanaesta ili petnaesta aa, da sjedi tu s nekakvim barbarskim kulturtregerom, nosorogom, i da je pijan. Potpuno je pijan i sve se kree oko njega u nemirnim krugovima: i Boboka i ovaj antipatini parveni! Kako se ta mjeina vlada spram te ene? On nju miluje svojim debelim prstima po nadlaktici, on se po bicepsu smuca oko njenog ramena, on je privukao svoju teku damastnu stolicu sasvim do njene, a ona se igra vrkom svoje cipele njegovom servijetom, prebaenom preko starakog koljena. Sto je sve to, pijano sanjanje, ludnica, javna kua? A taj starac tu jaue, da je sve pri kraju, jer da su mu nedavno konstatirali prilino eera a i bubrezi da ne rade vie kako bi trebalo: ima i bjelanevine! Oko tog starog vodenog konja hodaju lijenici u svojim tajanstvenim burnusima (to izgledaju kao sta-

224/255

romodne spavae koulje) i gledaju toga idiota od sto trideset kila u grlo, u crijeva, u bubrege, u mjehure, kuhaju mu vodu u epruvetama, miriu je, ima li u njoj karamela, bue mu po zubima, mjere mu tlak krvi, a on, pripovijedajui o svima tim smrdljivim intimnostima, gladi Bobu po leima, dodiruje svojim koljenima njena bedra, i sve je to bestidno i glupo, i savreno pijano! Ta stara astmatina mjeina, to crijevo s probavnim smetnjama, to astmatino kosmato bie u oblaku crne kave i duhana, strano je i ogromno kao gorila, a Boba se smije zvonko kao djevojica, mjeri mu svojim dlanom tlak krvi na sljepoicama i zove ga Herr Generaldirektor! Oni govore o nekakvim svojim zajednikim davnim izletima na dolomitske gleere, kad je taj nosorog jo vozio bicikl, a to je bilo prije njene parike parafinkure, kad su mislili da je Boba trudna i da e svome suprugu gospodinu ministru roditi jedinca, a taj jedini zemaljski ideal ministrov unitila je njena parika parafinkura!" Osjetivi da e mu pozliti, Filip je nestao. Njegova je soba bila u drugome katu pod tavanom drvenog dvorca, sagraenog u vicarskom stilu, sa arenim stakalcima i jelenjim rogovima. Muio se Filip itavu no i zaspao je, a onda ga je probudio kikot. To je bio Bobin glas. Soba Herr Generaldirektora bila je u prvom katu pod Filipovom, i Bobin glas odzvanjao je s balkona. Svitalo je. Pa do vraga, gdje se to Boba smije?" Pod njim na balkonu, na drvenoj ogradi sjedi Boba u pidami, pui cigaretu i smije se, a Herr Generaldirektor podvinuo je njenu lijevu nogavicu i gladi je po golom vadlu. Na povratku kroz umu, tog istog jutra, dolo je izmeu tnjih do scene. Ona se smijala savreno superiorno, da je Filip sulud, da gleda fantome, da bi joj

225/255

Herr Generaldirektor mogao biti ocem! U tekoj prepirci, jo neotrijenjen, Filip ju je udario po licu, tako da ju je oblila krv, a sve se zatim svrilo u mokroj travi. Privinuvi se uza nj u krilo, topla kao pseto, Boba je oko svog kaiprsta namatala njegovu kosu i rekla mu neobino intimno, kako su mukarci glupi, te ne shvaaju, da je za enu najvei uitak, kada je tuku. Bilo je tu (dakle) ve kojeeg i prije dolaska ovoga Grka, ali ona sredovjena, gotika, sablasna scena na Bobokinoj postelji u prisutnosti Baloanskoga, koji ita novine pri sasvim slabom svijetlu lojanice, ostala je Filipu neizbrisiva. Poslije te sulude pijanke, poslije onog gorueg kavkaskog puna ljermontovika, Filip vie nije dolazio u kavanu i ve su tri dana prola, a Boboka se nije javljala. I poslije korngoldovske noi nisu se sastali gotovo itavu nedjelju, ona je otputovala u grad i vratila se natrag s nepreglednom masom raznih stvari: s najfinijim engleskim tenis-reketom, s malim crnim kineskim psom, sa nekoliko litara kolonjske vode i originalnoga benediktinera, Baloanskom je donijela svilene koulje i kravatu, a Filipu limenu kutiju najfinijih ho-landskih boja. Bacio joj je te boje pred noge s indignacijom, bio je neuljudan, vikao je na nju i govorio joj neke brutalne istine, a ona je slegla ramenima, pokupila po podu razbacane olovne tube i rekla mu sasvim mirno i sabrano, da je sa bizarno nedosljednim ljudima vrlo teko drugovati. Imala je pravo. U itavom tom zapletu ona nije savreno nita kriva i tu uope nema krivnje s njene strane; on je doista bizarno nedosljedan. Ako je uope tko nedosljedan u tom odnosu, to je iskljuivo i samo on. I to se on toliko uzrujava zbog toga Gruzinca, kao da sam Baloanski nije isto tako otvoreno pitanje? Tko su uope ti ljudi oko te sulude enke? Nekakav kav-

226/255

kaski Grk, po majci iz Smirne, po ocu iz Kijeva, Gruzinac, koji je radio kao novinar u Rigi, a sada se vue po panonskim umama i ima crnu pidamu, a kuha pun, kakav je pio Ljermontov kao zaljubljeni mladi u Tiflisu. A Boboka je Madarica, Panonka, Meimurka, s nekakvom vapsko-furlanskom i junota-jerskom mjeavinom svoje ljivarske krvi, te ne zna ni hrvatski! A on sam po ocu je nepoznanica, Valentijevi su doputovali u Krakov iz Verone, a u Vilnu prienili se k litavskim djevojkama: njegov otac, kamerdiner Filip, rodio se u Zdali, a mati mu je bila Madarica iz Stolnog Biograda. Litvini, Ukrajinci, Veronezi, Panonci, Madari, iz kakvih su daljina, iz kakvih su dalekih neshvatljivih magla doputovala njihova tijela u ovo zadu-navsko blato i sada gmiu tu u svojim malim vidokru-zima, a krv im kola u ilama i tee. I tko tu moe u svemu tome micanju i isprepletenosti biti dosljedan? Imao je pravo neku no onaj antipatini Grk, da je narodnost malograanska predrasuda. On je opet jedamput protiv svog boljeg intimnog uvjerenja u sebi pravdao, da je narodnost subjektivna pojava, spirituali-stika, pojam metafizikog porijekla! On se uope u posljednje vrijeme suvie dao uplivisati tim maglenim spi-ritualizmom! To su krive ove posljednje jalove godine, ove teke aave godine, kad je itao glupe knjige! Onaj ga je tip zasuo jednom masom imena (naitan je, ili lae kao da je naitan, ali lae rutinirano), i imao je pravo! Nema i ne moe biti dosljednosti ni u postupcima ni u razvoju pojedinaca, a kamo li u tako ogromnim kolektivima, kao to su .narodi. A onaj tip nabrojio mu je itavu literaturu iz kraniometrije,. da je narod modana utvara. U mozgovima uope i nema nieg drugog nego samo utvare. Moral je takva jedna utvara."

227/255

Sa bizarno nedosljednim ljudima teko je drugovati, tako mu je rekla Boboka. I bila je u onaj momenat uzviena nad njim sasvim sigurno. On ju je teko povrijedio, a ona mu je savreno dobroodgojeno sakupljala tube; bila je sasvim sigurno uzviena nad njim i nad njegovim malograanskim predrasudama. I to to nije ve tri dana iao u kavanu poslije one gruzinske scene, i to je od njega bizarno nedosljedno! to on hoe u itavome tom kompleksu? Da li je on uope postavio preda se i kada to pitanje stvarno: to on hoe s Bobokom? I nije li upravo on, Filip Latinovicz, ono lice koje tu gospou snizuje do bludnice?"

228/255

Kod Turinova, tamo gdje Blatnja tee ispod eljeznikog mosta, nali su pastiri jednog jutra truplo. Bilo je tako izmrcvareno i raskrvareno, da ga nije nitko mogao prepoznati. Papira kod sebe mrtvac nije imao nikakvih i jedino se na unutranjoj strani crnog pustenog eira moglo proitati, da je taj eir kupljen kod firme Metropolis Ltd. u Londonu. Dok je glas stigao do Kostanjevca, da je na turinovekoj pruzi pregazio vlak ovjeka, prola su tri dana; kad je Boboka dospjela do turinoveke oblasti, ve je neznanac bio pokopan. Lula i eir, i havelok i kravata, kao posljednje pokojnikove stvari, prepoznala je: to su bile stvari Ser-gija Kirilovia Kyrialesa. Dala je otvoriti grob. To je bio muan posao, jer je posljednjih dana neprekidno padala kia, te se gnojna ilovaa natopila vodom, a po kii kopati bilo je teko. Stajala je Boboka na groblju, na kii, itavo prijepodne, a jedan grobar, golobradi mladi, neobino lijepe, plave, kovrave kose (oi su mu bile vlane i sjajno tople), gledao, je u nju pobono kao u svetu sliku. Dao joj je da pije tople juhe iz modre caklene posudice, koja je imala isto tako svijetlomodro emajlirani poklopac; posudica je bila masna, neoprana, sa sirovim vonjem mlijeka, te je sasvim slabo mirisala po dimu. Kad je mladi grobar pio za njom, ulo se kako caklina njegovih zubi tucka o emajl.
229/255

Ta blatna krinja, te krvave krpe, to je bio odvratan prizor! Da! Tu je iz utoga blata, pod tankom slomljenom jelovom daskom provirivala Kyrialesova ruka, a oko gnjilog zgloba mameta Baloanskove plave svilene koulje. Tu je koulju kupila Baloanskome ljetos od Korn-goldova novca, a Kyriales ostavio je sve svoje stvari kod nje, s time, da e se za nekoliko dana vratiti, samo se presvukao onog jutra prije polaska. Dala je vlastima podatke o identitetu doktora philosophiae et universae medicinae S. K. Kyrialesa, biveg izvanrednog profesora carigradske univerze, imena po kome je meunarodna nauka, na njegovu vjenu uspomenu, krstila mikroskopski prerez jedne dlake, izgnjavila se prilino kod dosadnog i pedantnog ispitivanja prigodom sastavljanja zapisnika, te se vratila u Kostanjevec sva mokra i umorna. Pokucala je kod Filipa. To je bilo vrijeme njihovih uobiajenih sastanaka, u sobi pod krovom njegove majke, sada u posljednje doba, kada su ume bile mokre, te se vie nisu sastajali na proplanku ili pod starom bukvom, gdje su se bili sklonili one burne noi, poslije Rokovog protenja, na povratku, kada ih je stigao prodor oblaka. (Suche die Buche, weiche die Eiche!) Zamolila je Filipa, da joj oprosti, to mu smeta i dosauje svojim brigama, ali da ima jednu molbu. Da je odluila da otputuje, i to najkasnije veeras, i da joj treba novaca do Hamburga. Filipa je ta vijest o Grkovoj smrti na pruzi i o tom prekopavanju groba tako impresionirala, da je izgubio dah. Steglo ga je u dijafragmi i osjeao je srce, kako mu bije u koljenima i u laktovima. Prihvativi se za glavu, na rubu nesvijesti, on je, treperei sav kao u groznici, rekao Bobi, da nema kod sebe toliko, ali da moe

230/255

da otputuje s njom sutra do grada, da je isprati, i tamo joj naravno najpripravnije stavlja na raspoloenje sve to ima. Potpuno siva u licu, ali savreno hladnokrvna, Boba je odbila njegovu pratnju odluno. Zahvaljuje mu na ljubaznosti, ali ona putuje sama. Nju ne treba da prati nitko. Ona treba taj novac veeras, najkasnije do sedam! Blagajnik opinski (drug Filipov iz kaptolskog biskupskog sirotita) obavljao je za njega u posljednje vrijeme njegove novane poslove; putujui esto do kaptolskih kreditnih zavoda, on je bio upuen u Filipove materijalne prilike i kod njega je Filip imao otvoren kredit. Filip joj je predloio ovu varijantu: on e otii k tome svom znancu i donijeti joj sve, to e mu biti mogue da realizira jo veeras. I to je otklonila. Ne treba on da se trudi do nje. Ona sada ide za Steinerovu kasu, tamo e ostati do sedam, a u sedam doi e ovamo po novac sama. Tako su se i rastali. Blagajnika naravno nije bilo u mjestu: bio je na opinskoj komisiji, a vratit e se tek kasno u no. Filipove veze s tim Kostanjevanima bile su vrlo slabe, on gotovo nikoga nije ni poznavao. Kombinaciju s majkom odbacio je odmah, u principu, i tako mu je preostao jo jedini geometar. Kod geometra u blagajni bilo je samo devet hiljada, a od toga etiri trebao je predati u polog oblastima. Uzeo je tako od geometra pet hiljada, a sam je imao oko dvije, i tako se vratio kui, sloio tih sedam hiljadarki u kuvertu i poeo je svoje bjesomuno kretanje od ormara do ovalnoga stola i natrag do ormara, jaguarski, suludo. aavi tramovi nad njegovom glavom, pozlaena petrolejska visea svjetiljka iznad stola, onaj glupi Jelai prijeko nad plavom pli--garniturom u drugoj sobi, sve ga je to poelo u tolikoj mjeri smetati, te je osjeao potrebu da razbije oko sebe sve nogom. A vrijeme je nepomino stajalo na jednome
231/255

mjestu, padao je prvi sumrak. Stara Regina dolje u svojoj sobi osjetila je po koracima svoga sina da se gore neto dogaa. Odzvanja itava drvena klijet od njegovih koraka, a on hoda gore nad njenom glavom, odjekuju njegovi koraci u drvenom zdanju, njie se njena vlastita hengelampa na stropu, i maslinova granica s macicama od ovogodinje Cvjetnice ispala je iz okvira Preiste Djevice, i kropionica se zanjihala, i buka se ljuti sa drvenih dasaka na plafonu i sipi kao praina, a onaj ovjek gore pod krovom neprekidno bjesomuno hoda. Sjedi stara u naslonjau, pritajila se od strave, a nema snage da se popne uz drvene stepenice i da ga zapita, to se zbiva s njim. A Filip se kree pognute glave od ormara do stola i od stola do ormara i gleda ve trideseti put na svoju uru; vrijeme se zaustavilo i ne mie se s mjesta; jo je uvijek etvrt sedam. Ve se Miko vratio s kravama i Karolina je kokoi zatvorila u kokoinjac, i vodu su dugo vukli na zdencu, i on je sjeo u naslonja i tu s glavom u dlanovima ostao jednu itavu vjenost, a jo je uvijek etvrt sedam i ni minutu vie. Zagnjurio je obraz duboko u dlanove, stisnuo je oi, zaronio u neku neshvatljivo mranu tminu, i tamo izmeu zelenih i crvenih koluta u apsolutnoj tmini, gdje nema nieg, samo jedan modar jezik gorueg puna skakue na rubu staklene posude, tamo Grkov glas progovara iz tmine, da u onaj momenat, u onaj posljednji momenat skoka pod parostroj, ne bi mislio ni na to! Ako bi uope mislio, sigurno je, da bi mu bilo glupo to se sve to ve nije dogodilo davno, davno prije! ,,A sve to, to je bilo ono blatno kino jutro, sa starom aavom lokomotivom na maglenoj pruzi, i ice su telefonske svirale na vjetru! Boba putuje jo veeras, sedam hiljada lei tamo u modroj kuverti na onom plistolnjaku, i krave su se vratile, i kokoi su

232/255

legle spavati, a jo je uvijek etvrt sedam i jedna minuta. Filip ima potrebu da oslijepi, da oglui, da se pretvori sav u gluhonijemu zrakopraznu tminu, a ovdje je tako mrano, tako zaguljivo, tako sitno kao u kakvoj kutiji, sve je zalijepljeno tim kretenskim slikama, tim hengelampama, tako nisko da bi ovjek mogao glavom da probije krov, tu nema zraka, tu se ne moe disati, tu samo ovjeku srce bije u laktovima, pa to je sve nesnosno, hermetiki zalijepljeno!" Ustao se i poao do malog etvorouglastog okna i rastvorio ga irom. Tiha jesenja kia klizila je po mahovinom obraslim daicama kao po starom oguljenom krznu, staklo se zarosilo, vani je plakala siva, alosna jesen. Po blatnoj cesti vukao se kao sjenka u starom austrijskom oficirskom mantlu jedan slijepac. Imao je harmoniku prebaenu preko lea i prosjaku platnenu torbu o vratu, tapao je batinom po mlakama, bos, po blatu, njukajui kao pseto za mirisom topla dima i prislukujui amoru ljudskih glasova pod toplim krovovima. Dugo je tako tupo gledao za slijepcem, ona hladna vlaga prijala je njegovim upaljenim bronhi jama, gutao je taj kini sumrak, osjeajui vlagu kako mu kulja po tjemenu niz vrat i kako ga osvjeuje kao hladna kupelj. uli su se koraci po drvenim stepenicama. To mu Miko sigurno nosi kakvu staru frulu ili staklovinu. Korumpirao je Mika novcem, kad mu je donio onu malu bronanu Evropu, te taj gluhonijemi kravar misli da je svaka stara stvar kao starina vrijedna da se sauva." Na malim jednokrilnim vratima netko je pokucao. udno! etvrt sedam i sedam minuta! To ne moe biti Boba, to su bili teki koraci, a Miko ne kuca nikada." Pristupio je k vratima i otvorio ih radoznalo, nervozno.

233/255

U onom polutamnom prostoru, obijenom daskama, stajao je ovjek u crnome, s polucilindrom; bilo je sasvim kuro, nije se moglo razabrati tko je. Molim, to elite? Klanjam se, moj naklon! Oprostite mi, ako vas smetam! Doao sam, da vas vidim! Nema vas ve tri dana u kavani, te smo mislili, da niste moda bolesni? Bio je Baloanski. Kratkovidan, bez cvikera, sa svojim bujnim brkovima, natopljenim vlagom, krezub, izgledao je kao slijep. Zapeo je o prag i pao mu je polu-cilindar, i kako se ta pustena polutka skotrljala, u onom polumraku, kod otvorenih vrata, sve je ispalo nezgodno. Klanjam se! Izvolite! Nita mi ne smetate! Samo izvolite! Filip je zapalio svijeu, Baloanski je sjeo u kaputu za stol i ogledavao se po toj maloj, niskoj sobici sa starim tramovima: on jo nikada nije bio kod Filipa. Ovdje izgleda sve vrlo prijatno, tako nekako intimno. Ve dugo nisam bio u intimnoj sobi! Pa tako, starinski! Malograanski, ve kako to izgleda obino! Izvolite, zapalite! Hvala! Zapalili su cigarete. Dimovi oko svijee. Tiina. Na stolu mokar halbcilindar Baloanskoga i Filipova ura, te je svaki otkucaj mehanizma odjekivao od politure glasno, metalno. To su minute poele protjecati bjesomuno brzo; bilo je pola sedam za dvije minute! Na stolu, obasjana sjajem votanice, stajala je mala bronana Evropa na jureem biku. Baloanski je uzeo u ruke tu malu figurinu, i kod svijetla pribliio se oima sasvim do tog kipa na nekoliko milimetara, tako da je izgledalo, kao da on tu malu Evropu njuka kao pas. Izgledao je izmueno, posve sivo. Lijepa mala stvar! Neobina! Mi smo u gimnaziji imali sadrene antine odljeve u hodniku pred razredima. Na jednoj konzoli stajao je Scipio Afrikanski. Meni je najvie imponirao taj Scipio Afrikanski! Imao je gla234/255

vu savrenog provalnika. Ja sam poslije imao prilike da doem u svojoj advokatskoj praksi u kontakt s provalnicima (a poslije sam s tom gospodom jeo i preganu juhu), ali nigdje vie nisam naao tako dobro modelirane delinkventske lubanje, kao to je bila lubanja Scipija Afrikanskog! Netko, tko pokolje kao provalnik -itave svjetove, postaje uzornim gimnazijalcima! A netko, tko ubije samo jednog ovjeka, dolazi na vjeala. Apar-tno pravno shvaanje! Znate, gospodine profesore, svima nama humanistima bio je Rim idealom! Onaj isti Rim, koji je stvarao ovakve divne stvari, kao to je ova mala Evropa! Ali kad je netko doao u ivotu u priliku, da na svom vlastitom mesu osjeti svu barbarsku, inkvizitornu, kretensku upravo podlost tih rimskih pravnih ureaja, taj je izgubio svaki respekt spram takvih kulturnohistorijskih igraaka! Rim nije bio to, Rim je bio ovo! Kod prvog dijela svoje reenice, da Rim nije bio to, on je pokazao Filipu malu Evropu, drei je na svom dlanu i, odloivi je zatim na polituru, on je upro u sebe kaiprstom lijeve ruke, i tako se poeo tuckati po svom mokrom ibercijeru: To je bio Rim, to, to sam ja danas: mnogo zga-enog i popljuvanog mesa! Ja sam gledao te cezaro-mane, te nae patricije, ja sam jeo kod njihovih stolova! Koliko ovakvih subjekata mora postati to, to sam postao danas ja, ovakva krpa, ovakav bivi ovjek, da jedan Scipius Africanus moe ostati na konzoli! Moj gospodine! Die Kunst ist schon, aber das Leben ist ernst! Filip je gledao u tupo, kokainizirano lice Baloanskoga, ii njegove duguljaste prste s modrikastim, prljavim noktima, kako podrhtavaju i trepere na rubu pepeonika, _________
Umjetnost je lijepa, ali ivot je ozbiljan!

235/255

kako nervozno stresaju gorui duhan, kako cupkaju po dlaicama izlizane svile na poderanom okovratniku otrcanog masnog kaputa, i nije shvaao, to je ovaj zapravo imao namjeru da kae tim svojim Scipionom Afrikanskim, i zato je doao do njega, i to upravo u ovo doba kad kazalo na uri tako nervozno odmie, te je ve prebacio polovinu sedme i sada se primie treoj etvrtini. Poeo je Filip govoriti o davnim, pokopanim panonskim vremenima. Kad su po ovim movarama jurile rimske pote po kamenitim cestama, a ljudi iz Rima putovali u tople panonske kupke etiri dana. I danas, da sve to kojim katastrofalnim sluajem propadne, te nae slabe, konane niti telefonskih ica i kartonske korice katastarskih knjiga, pak ako netko bude prekapao ovo nae panonsko blato u dalekoj historijskoj budunosti, jedino, to e ostati u rukama slijedeih pokoljenja od trajne vrijednosti, bit e ovo iskopano rimsko kamenje: ovakve male bronane Evrope, male grobne igrake i vrevi i dragocjene igle. Izmjerena tom estetskom mjerom sveukupna naa civilizacija spram antike umjetnosti ne znai savreno nita! Filipovim rijeima Baloanski nije poklonio ni najmanje, upravo nikakve panje. On se pokrenuo ovamo spontano, iz krme, u jakom impulsu, da ovdje s ovim ovjekom proisti neke osnovne stvari, a sada sjedi tu, sabran je u jednom dijelu svoje pameti i sav zaokupljen mislima o glavnoj svrsi svoga dolaska, a ovaj mu tu neto govori o rukama slijedeih pokoljemja i vidi se po svemu, da hoe da ga ekskomplimentira na vrata nekakvim glupim frazama." Nije sada rije o rukama slijedeih pokoljenja, gospodine profesore nego ... To je povukao otro, kao noem, zarezao je u tu svoju reenicu upravo divlje, a onda je iznenada osjetio, da je preslab da je dovri, i tako je zapeo.
236/255

Filip ga je pogledao s namjetenim i rezerviranim pogledom iznenaenja. Poslije toga prilino su dugo utjeli i samo se ula ura na polituri kako kuca glasno i brzo. Vi ste izvoljeli da neto kaete, gospodine doktore? Da, ja sam imao neto da vam kaem: a tie se mene u prvom redu lino! Ja sam doao da vas zamolim za jednu stvar! Molim! Ja sam doao da vas zamolim da mi uinite jednu uslugu, i to lino meni! Molim, izvolite, ako mogu, vrlo rado, gospodine doktore! Naime, kako da se izrazim? Radi se o Bobi! Gospodine doktore, molim... Stvar je u ovome: ima situacija u ivotu, kada ovjek ... Baloanski je uutao ponovo. On nije gledao u Filipa, nego u onu naranastu krunu oko svijeine krunice svijetlozelenkastog sjaja, to je prskala crvenim odrazima, kao kolut udne rakete. Taj obru svjetlosti privukao ga je k sebi, i on je znao, da tu treba da govori o nekim svojim sudbonosnim stvarima, a ta je svjetlost tako savreno odvojena od svega, i kao iznad svega izgara glasno i mie se u kaplji rastopljena loja kao iva. To je potrajalo prilino dugo, a zatim, kao da se probudio i stupio u novootvorene prostore, rekao je neobino tiho, moglo bi se rei intimno: Ja znam sve, to se dogaa izmeu vas i Bobe! Oprostite, to to se dogaa izmeu mene i gospoe Bobe, to se dogaa izmeu nas! To na vas ne spada! Vi ste rekli, da ete govoriti sa mnom o svojoj linoj stvari, Pa da, izmeu mene i Bobe ima da se rijei jedna moja lina stvar, To rijeite onda vi lino izmeu sebe i nje, ako mislite da je potrebno! To mene ne zanima!
237/255

 Da? To vas ne zanima? Dobro! Onda dobro! E, molim vas, ja sam doao da vam kaem, da ja nikako i ni u jednom sluaju ne u dozvoliti, da me bace preko palube! Kakva paluba? Kakvo bacanje preko palube!" Kakve su to imere? Gospodine profesore! Boba je odluila jo veeras da me ostavi! Ona hoe da me ostavi i da pobjegne! Ali, molim vas, vi sanjate! Baloanski se tiho nasmijao, razvukavi usne u kutu tek jedva primjetljivo i stao je da gladi svoje brkove sa svih pet prstiju lijeve ruke. Preglupo! On je bio u kavani i tamo je geometar kod stola glasno pripovijedao svima, da je malo prije bio kod njega Reginin sin i da je posudio od njega pet hiljada. Taj novac lei tu pred njim na stolu u kuverti, a to, to mu je Boba rekla, da treba da otputuje u grad, na dva dana, u stvari ostavtine onog ruskog hohtaplera, to je la! Ona se uope ne e vie vratiti! A sada mu ovaj tip ovdje neto bunca o tome, da su to imere i da on sanja!" Gospodine profesore, dozvolite mi da vam kaem, da to nisu nikakve imere, nego to tako stoji! I to sam doao da vas zamolim, da objasnite Bobi, da uzme na znanje, da ni pod kojim uvjetom ne u dozvoliti da me bace preko palube! To da joj kaete, da to nisu imere! Zbog te ene ja sam osramotio svoje ime, zbog nje sam ja ostavio svoju djecu na ulici, zbog nje sam ja sjedio, u zatvoru, Oprostite mi, gospodine doktore, uza sav respekt,. to ga osjeam spram vaeg linog sluaja, ja ipak mislim, da vi niste bili maloljetni i da ste znali, to inite... Molim vas, to su sada samo nijanse! Uostalom, uzmite, molim, do znanja i vi lino, da sam ja odluio da u ovoj igri postanem subjekt! U kojoj igri?
238/255

 U kojoj igri, smijeno pitanje! Zar vi mislite, da sam ja postao ovo, to sam danas, da sam svoju vlastitu enu bacio kroz prozor, da sam se kretenski upropastio zato, da jo veeras ili eventualno sutra poem niz ove blatne ceste, kao onaj prosjak s harmonikom malo prije? Ja ne znam ni to, to zna jedan slijepac: svirati u harmoniku! I tako mene, ovakvog kakav sam, istjerati na cestu, zar je to ljudski? Zar je to kranski? I sada, kad sam doao k vama, prvi put otkada se znamo, da vas zamolim da mi uinite uslugu, sada vi tu meni laete, je li to ljudski? Pardon, oprostite... Ali, molim vas! Poslije sveg onog bordela tu izmeu nas, sada u jo valjda paziti na svoje rijei? Vi ste veeras posudili od geometra pet hiljada i novac je tu u ovoj kuverti! S usplahirenou smrtno ugroena ovjeka Baloanski je ustao i, kao u nekoj vioj intuiciji, poeo je kucati kaiprstom svoje lijeve ruke po kuverti s novcem, to je leala pokraj svijenjaka: To nisu nikakve imere, to je sve tako! Boba putuje u Hamburg! Ona ima tamo nekakvu prijateljicu, koja dri takozvani bridge room! I ja sam doao da vas zamolim, da vi Bobi objasnite ... Ja mislim, gospodine doktore, da je poslije svega ovoga svaka rije izmeu nas suvina! Ja nemam savreno nikakve namjere da bilo to objasnim, ni gospoi Bobi, ni vama. Izvolite, molim... Filip je ustao i poao spram vrata, da ih otvori. Iza dulje tiine Baloanski je uzeo sa stola svoj polucilindar i nekako lagano, bez ikakve smetnje, kao da je skinuo sa sebe neobino teak teret, on se neobino utivo poklonio: Molim! Ja sam vam objasnio svoje stanovite: ja sam odluio da postanem subjekt! Staro je fiziko pra-

239/255

vilo, da se u ivotu sve giba po liniji otpora! Ja sam vas zamolio da upozorite Bobu, da je u njenom interesu... Netko je uto na vratima pokucao vrlo diskretno. Drei svoju ruku ve otprije na kvaki, Filip je otvorio vrata. Bila je Boba. Nastala je neugodna, neodluna stanka, i vrata su se za njom tiho zatvorila. S njenog kiobrana ulo se kako kapa voda; vani je poelo lijevati. Dodirnuvi nemirnim pogledom ove dvije sjene pod niskim stropom, ona nije znala to da kae. To je potrajalo dosta dugo, a pod strmim stepenicama otvorila su se vrata u prizemlju. Netko se popeo tim drvenim trulim stubama pred Filipova vrata, tu je objesio svjetiljku na avao o stup od ograde, i opet se vratio glasnim koracima natrag. Baloanski je vrtio svoj polucilindar meu prstima, a onda, zamahnuvi tim crnim predmetom kao kakvom licom, on je Boboki pokazao na vrata: Molim, izvoli, idemo! Ja ne idem! Ali ovaj ovjek pokazao mi je vrata! Idemo! Idi ti! Ja u doi za tobom! Mi idemo zajedno! Ti nema ovdje to traiti! Taj je ovjek mene uvrijedio, idemo ... Ja ne idem! Ti ne ide? Ne, ja ne u da idem! Nemoj biti dosadan! ekaj me dolje, za minutu... Ni za kakvu minutu, jesi li ula? Momentano... Ne u ... Ti ne e? Ova tri sloga Baloanski je zaurlao tako, da su se potresla stakla na oknima. To je bio krik nekoga, tko vie smrtno ranjen, zajauknuvi u onoj tiini iznenada, kao kartea koja pada.

240/255

Dolje u prizemlju su se otvorila vrata. Netko je doao k staroj Regini i ona je glasno zvala Karolinu. Filip je stajao uza stol, drei se desnom rukom daske i nije znao to da radi? Da baci ovog luaka kroz vrata, niza stepenice, to je nemogue, to bi ispalo skandalozno: svi stanari ove proklete kue prislukuju, to se tu gore zbiva, a kroz ove trule daske uje se svaka, i najtia rije. A osim toga i stari Liepach je dolje u viziti. Da ue u bilo kakvo objanjavanje s tim uzrujanim ovjekom, to bi bilo suvino: taj tip ionako nije priseban!" Sastao se s nervoznim pogledom Bobinim. Ona je stajala nepomino, griskajui donju usnu do krvi, poniknuvi pokorno, pokunjena i bespomona. Tu se, momentano, nije moglo nita. Svinuvi se u pasu i zabacivi glavu, ona je pristupila do Baloanskoga i izjavila mu odluno: Dobro idemo! Zatim se okrenula spram Filipa, mahnula mu rukom i rekla, da e se vratiti jo prije veere. Ako ne, dovienja u kavani kao obino. I primivi Baloanskog ispod ruke, nestala je s njim za vratima. uli su se jo njeni i njegovi koraci, kako silaze po drvenim daskama sve nie, a onda je sve postalo tiho. Kia po staklu i tiina. Filip se dovukao do divana i tamo je klonuo. Osjeao je hladino platno jastunice na obrazima. Bio je tup. Dotuen.

241/255

Dugo je tako kia tukla o prozore i svijea je pucketala i ura tuckala na dasci od stola, i Filip, trgnuvi se iz polusna, mislio je da svie. Ustao je i poao do stola. Sedam i tri minute. Prije veere: to znai najkasnije do osam! Ako ne, onda u kavani kao obino!" Zapalio je cigaretu i bacio je odmah. Proao je nekoliko puta po sobi i opet klonuo na divan, uli su se koraci na stepenicama. To je ona! Kucanje. To je bila Regina. Dobro vee, dijete moje! Spava? Ne! Sto izvoli? Dola sam da te pitam, ostaj e li doma na veeri? Presvijetli je dolje! Imamo zeca s knedlima. Ne, najljepa hvala! Veerat u vani! A lampu da ti zapalim, dijete? Ovdje je sasvim tamno! Nije potrebno, mama! Ja ionako odlazim za nekoliko minuta! Hvala! Pa ipak je bolje, da se zapali! Tako je stara poela prkat oko svjetiljke, skinula mlijenobijelu kuglu i zapalila petrolejku mrmljajui neto protiv Karoline i Karolinine povrnosti kod ienja svje242/255

tiljaka, kako sve ovjek na koncu konca u ivotu mora uvijek sam! Filip je bio nametljivom upornou te starice toliko uznemiren, te nije mogao da se svlada. Ta emu palite, kad sam vam rekao da odlazim! Da te vidim; ionako te nikada ne vidim! Posljednja dva mjeseca nisi se nikada vratio prije zore: onda spava, a nou ja spavam, i tako ivimo jedno kraj drugoga i ne vidimo se, kao dva krta, O mama, mama, s tim svojim lampama i razgovorima, kako je sve to dosadno! Ustao je i proao nekoliko puta sobom. Stara je pospremala njegove pidame i sa stolca prenijela njegovo sivo odijelo na klajdertok. Je li dola pota? Za tebe nita! Samo nekakve engleske novine! Ve sam hiljadu puta molio, da mi se pota donese ovamo gore! I te novine spadaju u potu! Ali u ovoj kui nekoga neto moliti... Presvijetli ita te novine. Nisam mu mogla istrgnuti iz ruku. On ako neto proita, to mi i pripovijeda, a od tebe ovjek ne moe nikada doznati nita! Pripovijedao mi je presvijetli, da mu je rekao kapelan, da ti slika crkvene prozore u nekakvoj amerikanskoj katedrali? Filip nije znao, to da radi? Kako da se rijei ove starice? Sedam sati i dvanaest minuta. Prije veere, to znai do osam! To znai da Boba moe svake minute da se vrati." Tako je izmislio da se brije. Imate li tople vode? Imamo! Onda, molim vas, budite tako dobri i recite Karolini, da mi donese tople vode za brijanje! I pozdravite presvijetloga s moje strane i recite mu, da u doi da ga vidim, im se obrijem! Tako je postavio na stol svoj veliki necessaire, otvorio ga i poeo na dasku postavljati brijai pribor. Zatim je sjeo i skinuo kaput i razvezao kravatu. Stara je stajala
243/255

nepomino, gledala ga s mirnim (gotovo flegmatinim) zanimanjem, a onda ga ponovo zapitala, kao da mu ne vjeruje, da e se on sada brijati: Dakle onda, tople vode hoe? Da! Molim! Samo zamolite Karolinu, da ne bude kipua! Stara je slegnuvi ramenima tiho zatvorila za sobom vrata i ulo se kako tapa oprezno svojim kostobolnim nogama niza strminu od etrdeset i pet stupnjeva. Filip se ponovo proetao sobom i zapalio cigaretu. O-kus nikotina bio mu je odvratan. Kroz prozore ula se kia, a kroz kiu jednolian i dosadan zveket tamburice. To sjedi onaj mali kreten Francek na vratima od tale i itave veeri neprekidno svira u tu svoju prokletu tamburicu." Otvorio je prozor i izderao se u tminu, neka ve prestane jedamput, da to nije ba tako ugodno, kao to to Franceku izgleda. ulo se kroz tamnu zavjesu vode, to se slijevala iz ljebova u kablove pod strehom, kako netko neto mucavo odgovara. Idi do vraga! Od takve tamburice proklete ovjek moe prije ili kasnije poludjeti! Zalupio je stakalcem maloga okna, bilo mu je hladno. Navukao je na sebe svoj kuni kaput i sjeo pred ogledalo. Da se brije, bilo je potpuno suvino: obrijao se o podne. Ura je pokazivala etvrt osam i tri minute. Do osam! Ako ne, onda u kavani kao obino." Opet je stao da se kree, a pred oima gledao je mrtvoga Gruzina, gdje mie zubalom i govori o kranio met-riji. Taj pokojnik ipak je raspolagao neobinim znanjem. A to je znailo ono, kad je Baloanski izjavio nad zaklanim koijaem, da je najbolje noem u crijeva? Ne, Baloanski nije opasan! On je gnjila, kukavna mizerija! Suludi smrdljivac krezubi! Kako je tu samo stao da vie, kao da je u krmi!" uli su se koraci. To Karolina nosi vodu." Kucanje. Molim!
244/255

To nije bila Karolina. Regina se opet sama vratila s toplom vodom. Pa rekao sam vam, da zamolite Karolinu! Nije bilo potrebno, da se vi trudite! to Karolina zna, kako treba? Ona jednostavno pusti vodu iz kotlia, pa gotovo! A ja sam tu vodu raz-mlaila! Nemoj biti tako nervozan, to nije dobro! Na koga si to vikao? Na onog kretena s njegovom tamburicom! Istina je! Od rana jutra do kasne noi uvijek s tom nesretnom tamburicom! A to e, dijete moje? Netko je i to siroe morao uzeti sebi pod krov! Nali su ga u krpama: sigurno kakvo nezakonito dijete. Nezakonito dijete! Sto to znai nezakonito dijete? Ima zakonite djece, koja su svejedno nezakonita! To se nama samo tako ini, da je neto zakonito, a sve je vie-manje nezakonito u naem ivotu! E, vidi, dijete moje, a to je upravo ono, to ne bi trebalo da bude! Filip je zapalio cigaretu i kreui se po sobi odbijao je nervozno dimove. Stara ga je pratila pogledom miui polagano glavu usporedo s njegovim kretnjama, od ormara do stola. Sto se zbiva s tim ovjekom? Rekao je, da e se brijati, a sad e mu se ohladiti voda: sasvim je mlana." A onda se ipak odluila, da ga zapita, a to je to bio gospodin Baloanski kod njega? A bio je! Sta ja znam? udilo me, jer otkada si ti tu, to je prvi put da je on doao k tebi. Filip nije odgovorio ni rijei. Siromah! Ja ne znam: meni je toga ovjeka, ne znam zato, tako ao! On izgleda tako simpatian, fin gospodin! A to vam je na njemu tako simpatino! Njegovi uti konjski zubi? Ili ona jarea bradica? A jesi li ga ime ponudio?

245/255

Filip nije znao to da radi? Da uzme kaput i da izae na kiu! Nema kiobrana, a vani lijeva." Zaustavio se pred tom staricom i bio je u taj tren neobino grub: A to me, vraga, gnjavite? Molim vas, pustite me na miru! Vi ste ionako uli svaku rije izmeu mene i onoga ovjeka, pak to sada hoete, da vam i po drugi put ispriam sve ono, to ste ve ionako uli? Sine moj, sine, nije s tobom dobro, dijete moje! Nikada nisi htio drugaije, nego ravmo glavom kroz zid! Ali, molim vas! Proivio sam ovih svojih etrdeset godina, jo deset u znati nekako da podnesem, a dalje je ionako svejedno! Nije to dobro, dijete moje, to radi! Onaj ovjek imao je sasvim pravo! Cijeli Kostanjevec ne govori ni 0 emu drugom ve cijelo ljeto, nego o tebi i o njoj! A ni meni, bogme, to nije ugodno. A to vama opet nije neto ugodno? Bog ti budi milostiv, dijete moje! Pak ti se s tom osobom sastaje ovdje pod mojim krovom i dozvolit e mi, to meni ne moe biti svejedno! A, osim toga, ja to govorim i u tvom interesu: to je jedna zla i pokvareina ena! Ona je ve nekoliko egzistencija upropastila. Eto, 1 onaj Rus na turinovekoj pruzi, i on je bio jedan od onih, koji su se povlaili s tom osobom, gdje treba i ne treba! Od te ene ne treba se nitko niemu dobrom nadati! Mislite li vi meni, mati, itati lekcije, onda je bolje da stanete! Ne u da ujem o tome ni jedne jedine rijei; molim! Vi o svemu tome premalo znate, a da biste mogli da sudite! . to tu ima da se zna? Dosta je da ovjek gleda stvari svojim prirodnim mozgom: ljudi se zbog te betije bacaju pod vlakove, sjede po retima, ti si izgubio svoju normalnu pamet zbog nje tu nema nita da se zna... Ako ne ete da izaem, onda, molim vas, ni rijei vie, zar ne, molim...

246/255

 Ja sam ti mati, dijete moje, i nitko ti nije blii na svijetu od mene, tko bi mogao da ti bude iskreniji i dobronamjerniji! Da! To je istina! Od vas nitko mi na svijetu nije blii! Sjeo je na stolicu na drugoj strani stola i zagledao se u tu enu. Iza svijetloplavog vra stare petrolejke, u sjaju mlijene kugle, tu sjedi prosjeda gospoa sa svojim bijelim rupcem na leima, zalatan lanac visi joj oko vrata, a ruke su joj pune prstenja: to je doista njegova mati! To je ona ista njegova mati, koja ga je gledala svojim hladnim pogledom kroz onaj okovani kotai na njihovim ulaznim vratima, kad se vratio izgubljen i o-ajan, a ona ga je bacila na ulicu s glasom putnim moralnog zgraanja! I kao onog jutra, kroz dvadeset i tri godine, razmak je izmeu njih ostao savreno isti: on se vue s nekakvim nemoralnim osobama, on kompromitira njen poteni krov, a ona se od njega moralno ograuje! Preglupo! Kao da ga nije godinama pustila da skapava gore od posljednjeg psa! itavo njegovo djetinjstvo, i ne samo djetinjstvo, nego i on sam, njegov karakter, sve to je bilo vano u njemu i u njegovu ivotu, sve je to ostalo ozlijeeno od prvih gnjiloa u kojima je nastajao, i ta ena, zbog koje je proplakao itave noi, od koje je naslijedio svoju nezdravu krv, ta ena ograuje se od njega i njoj neto nije drago, jer je to nemoralno, i jer se to nemoralno dogaa pod njenim visokomoralnim krovom! Kao da nije za itavog djetinjstva osjeao radoznale i nemirne oi onog smrdljivog svrajeg zakutka, kako plaze po njemu kao gusjenice, a sve zbog ove popovske kreature! Kao da nije bila svaija, i tako je i sagradila sebi ovu svoju udobnu i potenu starost na taj nain, i danas sjedi tu pod svojim potenim krovom i ita njemu moralne lekcije!" Ustao je i primio se lijevom rukom za zatiljak: javila mu se njegova teka glavobolja. Vjee su mu bile teke, kao zalijepljene, a u zglobovima osjeao je olovo. Kopao
247/255

je dosta dugo po svom necessaireu, uzeo fiolu nekakvog umirujueg sredstva i ispio zatim dvije ae vode. Regina je za itavo to vrijeme sjedila nepomino i pratila svaku njegovu kretnju s najveim zanimanjem: ona uope nije pokazivala nikakve namjere da ga ostavi. A kazalo primicalo se treoj etvrtini osme. Jo sedam minuta do tri etvrti. Zapalio je cigaretu i ponovo se uznemirio u kretanju. A zato se ubio onaj Rus? Ne znam! Ubio se! To se dogaa da se ljudi ubijaju! Svaki dan ima po novinama nekoliko samoubojstava! Rekao je presvijetli, da je uo od predstojnika, da je taj Rus bio neobino inteligentna glava: dvostruki doktor i sveuilini profesor! Ugurao je svoj lijevi kaiprst izmeu koulje i kravate, i tako je izgledalo kao da e sve to iupati jednom grevitom kretnjom. Mati, ko boga vas molim, da prestanete ve da me gnjavite! to ste sjeli tu veeras na mene kao avka? Pustite me, molim vas, da ostanem sam! Zar ine vidite, da sam nervozan? Regina je ostala hladnokrvna, potpuno sabrana i nije se ni makla. Pravo da ti kaem, dijete moje, ja se bojim za tebe! A to vi imate da se bojite za mene? Pravo da ti kaem, bojim se, da se ova ne prilijepi uz tebe! A tko to? Kakva ova? to znai ova? Pa ova najobinija... Mati, za boga miloga! Ja vidim, ti si naivan, ti nema pojma o enama! I vi imate obraza da preda mnom izustite tu rije? Kad je netko slijep, onda je dobro, da mu se otvore oi! A ti ne vidi, ti si zaslijepljen!

248/255

 I vi mislite da ste upravo vi pozvani, da mi u tom pogledu otvarate oi? Vi? Da, ja sam ti mati! Ti si moje dijete! A tko ti je blii na svijetu od mene? Filip je stupio pred tu enu, osjeajui kako ga hvata omaglica. On je zateturao, i u taj momenat, ta mu se ena priinila blijedom namazanom mrljom i glupim bran javim klaunskim obrazom u polutmini. Stezalo ga je u grudnom kou, nije mogao da udahne. Tako, dakle, vi mislite, da ste pozvani, da mi itate moralne lekcije? I to pod ovim krovom, koji je sagraen na isto takvom, ako ne jo i na gorem novcu, kakav one djevojke zamataju pod svoje arape? A moje djetinjstvo, a itav moj poroaj, a trafika, a sve ono u Fratarskoj ulici, a ona baba sa crnim gavranom, a biskupova uloga oko svega toga? Mati, mati... Regina je ustala i glas joj je podrhtavao: Tako govoriti sa svojom majkom, to moe samo pokvaren ovjek, koji ne vjeruje u boga! Da, gospa Regina, vi ste svoje trgovake odnose s nebom drali uvijek u vrlo urednom knjigovodstvu: nije svaka od tih ena, nad kojima se vi veeras zgraate, u stanju, da joj kanonici obezbijede starost u kurijama, gdje se onda karta s presvijetlima! to me sada gledate, kao da sam poludio? Evo, ja sam navrio etrdesetu godinu, a jo ni dan-dananji ne znam, tko mi je zapravo otac! itavog svog djetinjstva ja sam se grizao nad tim pitanjem, moja mladost ostala je razorena zbog te tajne, a vi, koji ste svemu tome krivi, vi ete sada tu veeras meni govoriti neto s nekakvog moralnog pijedestala? Filip je osjeao, da je to sve suvino i pretjerano i glupo, ali nije mogao vie da se svlada. On je ve bio u kretanju. Drama se stala odvijati. Tamo, na ovalnom poli tiranom stolu pod stijenom, na barunastom opive-nom postolnjaku, stajao je onaj zlatnoukorieni, u bar-

249/255

unaste korice uvezani fotografski album sa zlatnim heroldom. Furiozno, on je u jednom skoku rastvorio taj album, tu historiju svojih paklenih djejih nemira, i, prelistavajui pred nosom svoje majke po tim starim, blijedim slikama, on je padao u sve vei bijes. Na, gledajte te svoje slike, izvolite, pogledajte te svoje divne slike, i onda moralizirajte! Tko su ta lica, odakle su dola ta lica? Odakle je ovaj kamerdiner, ovaj glupi biskup, ovaj kanonik Lovro, to je to sve, moja gospoo? Kakva su ovo gospoda u bundama, ovaj va brat Feldmarschalleutnant, i vi u kostimu Kolombine, na plesu bekog Crvenog kria? Zato se ja zovem Sigismund, tko su oni Valentijevi, to hoe taj opat Blaene Djevice tu, a ima briljantni krst i meni je davao po krunu, kad sam mu ministrirao? Kakav je ono bio crno-uokvireni akt, a vi ste goli leali tamo na onom oblaku, a ona baba s gavranom, a ovaj nepoznati gospodin ovdje s cilindrom, tko je od tih tipova tu u toj prokletoj knjizi moj otac? Govorite! Sto me gledate tako, kao da nisam normalan? Vrag odnio vas, i taj album, i sve ovo zajedno! Bacio je tu zlatnoukorienu knjigu s takvom vehemencijom o stijenu, da se rastrgala, a sve se slike rasule po podu i po itavoj sobi. Regina se patetino prekrstila, ona je ve sebe imala u potpunoj vlasti. Sagnuvi se do poda, ona je poela sakupljati rasute slike i, sastavljajui razderane korice albuma, progovorila je tiho i pomirljivo. Bog budi s tobom, dijete moje! Grijeiti je ljudski, a najvanije je, da ovjek progleda, da je grijeio i da se pokaje. Ako te je to pitanje toliko muilo, zato nisi pitao? Ja te nisam vidjela, sada ima ravno jedanaest godina, a za sluaj svoje smrti ja sam ti to sve napisala! Ja sam i sama htjela ve nekoliko puta da govorim s tobom o toj stvari, ali u posljednje vrijeme nije bilo prilike. A i presvijetli sam stavio mi je na srce, da to s tobom rijeim jo prije nae svadbe. Evo, molim, slike tvog oca!
250/255

Ustala je i dala mu jednu sliku sa zlatnim igom budimpetanskog dvorskog fotografa. Pred renesansnom balustradom od ljepenke, veliki upan u magnatskoj gali, s kalpakom, apljinim perom i svinutom barunom optoenom sabljom, a balak te bazarske demiskinje sav je posut staklovinom: doktor Liepach plemeniti Kostanjeveki godine osam stotina devedeset i pete, odebeo, namazan briljantinom, s punim, nepodbrijanim madarskim brkom la Attila. Flossmann: Tombola potpourri! Kraljevski ugarski dvorski fotograf Lowinger. Dobrentey Ter 13. Budapest. Netko je pokucao. Osam za tri minute. Do osam. Ako ne, onda kao obino u kavani! To bi mogla biti Boboka." Unutra! Baloanski. Bio je Baloanski. Ve po svome rastu, od prirode njenog tjelesnog ustroja, a pogotovo u posljednje vrijeme na pragu svoje uzetosti, pod teretom te grozne opasnosti iznutra, to je svaki dan sve vie rasla i objavljivala se as u ukoenosti zglobova, a as u gluhonijemoj mucavosti, taj -ovjek kretao se uope kao neka vrsta gmaza: on je vie puzao, upravo slinavo klizio meu predmetima. Ali ovo vee, gore, kako je stupio na Filipova vrata i preskoio ovaj truli prag, izgledao je mmogo slabijeg tjelesnog rasta i, stojei tako zgrbljen, sa svojim halbci-lindrom u ruci, sliio je vie na grbavca nego na ovjeka koji hoda uspravno. Poklonio se gospoi Regini usluno kao sluga, poljubio joj je ruku ceremonijalno i smjekao se pritom mirno i ljubazno, ispriavajui se to smeta, ali da je doao u jednoj stvari, koja nije samo lino njegova privatna. Regina je pokupila jo posljednje slike, uzela korice albuma i zatvorila za sobom vrata. Glasom potpuno tihim, u nevjerojatnom, gotovo nadnaravnom molu, sasvim prigueno i jedva ujno, on se okrenuo spram

251/255

Filipa i ispriao se u ime svoje i gospoe Bobe, da nije mogao da doe prije, ali da to nije bilo tehniki mogue. Boba da Filipa lijepo pozdravlja i da mu poruuje neka je veeras ne eka, ona da je sprijeena da doe. Randevu je bespredmetan, a i novci. Ona mu poruuje, da ne putuje! Filip, jo sav pod dojmom one kraljevske ugarske dvorske fotografije, sasvim zbunjen, nesabran, nije u prvi momenat mogao da shvati, o emu se tu radi. Boba ne putuje, Boba otklanja novanu uslugu, ona je sprijeena da doe, ni u kavanu ne e doi i njega je poslala da mu on to donese kao njenu poruku? Da! Ona me je poslala, da je ne biste ekali uzalud! Ona veeras ne e doi! Ostala je doma! Kako doma! Veeras ona ima slubu u kavani! Da, poslije vas idem u kavanu da kaem Faniki, da je zamijeni! Ona e ostati veeras doma! Izmeu mene i nje dolo je do ozbiljnog razgovora, zato nisam ni mogao da doem prije. Ja sam njoj lijepo objasnio, o emu se tu radi. Ovako stoje stvari, da ja ne znam svirati u harmoniku, i da nisam pseto! A ona? A ona je poela plakati! Boba je uope oduvijek bila dobar ovjek! To i jest ono, to je mene oduvijek k njoj vuklo: ona je samaritanski dobra. Za onu malu suiavu guslaicu, koju je Boba njegovala dvije godine, svi su govorili da je lezbijka, ali to nije bilo na lezbijskoj liniji, nego na samaritanskoj! Boba ima srca! Ona je oduvijek imala mnogo srca! Oblile su ga suze i glas mu se poeo guiti u suzama. Stao je brisati suze dlanovima i masnim rubom polu-cilindra, ali one su mu se cijedile curkom u brkove.

252/255

Filip mu je pristupio: Pa dobro, a to vam je rekla? Ja sam njoj objasno kako stoje stvari: Boba, dijete, mi nismo zvijeri... A ona? A ona je plakala zajedno sa mnom. Uzela mi je ruku i poljubila me u ruku i rekla mi je, da sam ja jedan jako nesretan ovjek! O, ve dugo nije bila tako dobra spram mene. I onda me je poslala, da odem do vas i da vam kaem, da ona ostaje, i da je njoj dobro sa mnom! Kroz taj mrcavi, polutihi, prigueni glas, kroz tu slomljenost, kroz te mokre i slinave, suzama zalivene brkove gledalo je Filipa jedno lice, kao da ga gleda iz nevjerojatne daljine. Taj osjeaj nevjerojatne daljine bila je jedina jaka impresija u Filipu, i njemu je u onom njegovom vlastitom bunilu pala na um jedna vrlo jednostavna misao, da sve to. to ovaj prosjak tu govori, nije istina. Kako? Boba, koja je jo pola sata prije toga htjela da otputuje, sada mu poruuje, da je sve to bilo bespredmetno? Ve vie od dva mjeseca stoji taj njen put u Hamburg na dnevnom redu! To sve nije jasno! Uzet e on svoj kaput i poi s njim, da uje nju lino to i kako! Baloanski se nije ni najmanje zbunio. O, molim! Ako mi ne vjerujete, onda, molim, izvolite! Ali ja mislim da je potpuno suvino, da se trudite po kii! Ja sam i sam rekao Bobi, da mi vi ne ete vjerovati. Zato vam je ona sve to napisala! Gdje? to mi je napisala? Molim! Izvolite! Iz svog desnog depa izvadio je Baloanski zguvanu cedulju i predao je Filipu. Filip je pristupio do svjetiljke, da bolje vidi. Bio je to nekakav raun.

253/255

DROGUERIE PARFUMERIE APHRODITE RAUN: za preuzvienu gospou dr. Pavlini K. pl. Radajevu Pod detalj, raunom od parfemi, kolonjske vode, sapuni, mirisne soli, smrekove soli .........................................3.724 pod detalj, raunom od parfemi, sapuni i razne toaletne potreptine...3.141 poiljka parfema na H. F., Dresden................1.215 poiljka parfema na H. F., Dresden................4.375 na raun gospoice E.........................................243 na detaljni raun od .......................................332 poiljka u inostranstvo na S., Pariz.................4.214 Ukupno: 17.244 Plaeno. Sa zahvalnou Aphrodite Potpis Tu na itavoj stranici zguvanog rauna nije bilo ni slova Bobokinom rukom. A druga je bila potpuno prazna. Filip je primijetio, da mu se neto prilijepilo za prste. Masno. Vlano. Dolje, na dnu te slijepe stranice bio je mastan crveni otisak ljudskog prsta, kao-peat. Krv. Pogledao je Baloanskog. Baloanski je stajao nepomian i gledao ga u oi kao pseto, kad je donijelo aport. ta je ovo? To je prljavo! To nije nikakvo pismo!" Kako je pristupio do svjetiljke, Filip je zaobiao stol i stolicu, da bolje vidi, i tako je izmeu njega i Baloanskog sada stajao stol, a na stolu svjetiljka. Kroz mli-

254/255

jeni sjaj svjetiljine kugle on je vidio Baloanskog samo u obrisima. Odmaknuo je stolicu i pristupio mu je blie. Sada je tek primijetio da Baloanski krvari. Desna nogavica mu je natopljena krvlju i on stoji u krvavoj mlaci. A to je vama? Vi ste krvavi! Baloanski pokrivi diskretno usne lijevim kaiprstom upozorio ga je, da ne vie. Nescimus horam neque diem, carissime domine! A zatim se pokrio svojim halbcilindrom, istrgnuo vrata i skoio niza stube. Taj skok i to kotrljanje tog krvavog ovjeka, to je sve ve bilo zvjerski. S praga, on se bacio niza stube, preskoio ih moda deset, sko-trljao se do prizemlja, kao mesnato klupko, uz bjesomunu grmljavinu dasaka, tako da se potresla itava ta drvena kurija u temeljima, i ve ga je nestalo u tmini. Bez kaputa, gologlav, Filip je potrao za njim. uo je graju za sobom, lupanje vratima, vikanje njegove majke i Karoline, a pred njim bilo je blato; iz blatne noi tutnjio je topot onog krvavog ovjeka, koji je odmicao u tami kao zvijer pred hajkom. Trao je Filip u mranom jesenjem pljusku, kao da je i sam poludio, a ona zvijer je nestala i nije se ulo vie nita. Pao je u grabu, zatrao se na bodljikavu icu pred nasadima na etalitu, kod opinske kavane poeli su ljudi da viu i da tre za njim, u daljini, iznad ciglane, Bobin prozor gorio je rasvijetljen svijetlozelenkastim sjajem njene svilene zavjese. Krvav, razderan, blatan, mokar kao utopljenik, Filip je utrao u sobu. Na stolu je mirno plamtjela svijea. Sve je bilo razbacano, kao poslije teke borbe: jastuci, haljine, knjige, perine, suknje. Na postelji, s objema nogama na zemlji, prebaena preko krevetne daske leala je Boboka, sva u krvi: Baloanski pregrizao joj je grkljan. I sve je bilo krvavo: i posteljina i jastuci i njena crna svilema bluza. Oi su joj bile otvorene, te se inilo kao da gleda.
255/255