Professional Documents
Culture Documents
Svima mojima
Ko je efur? efur je osoba koja ivi na prostoru odreene drave, a ipak nije lan tamonje nacionalne veine. U slovenakom primjeru to su ljudi koji dolaze iz krajeva juno ili istono od rijeke Kupe. Medu efure u veini sluajeva ubrajamo i njihove potomke. Po svojoj fizionomiji oni se od pripadnika veinskoga dijela populacije razlikuju po niskom elu, spojenim obrvama, izraenim jagodicama i snanoj donjoj vilici. Osnovne karakteristike njihova ponaanja su: vole lagodan ivot, psuju, uivaju u alkoholu, njenijem spolu, nogometu. Oboavaju ki i zlatni nakit. Drage su im borilake vjetine i dosta puta znaju biti agresivni, ponekad i sasvim bez razloga. Vrijeme njihove aklimatizacije u veini sluajeva traje dosta dugo. iz pjesme efur, Roberta Peuta Magnifica efur, -a, 'doseljenik iz junih republika nekadanje Jugoslavije (20. stolj.), pisano je i ifur, ufur, efurka, ifurka, ufurka, efurski, ifurski, ufurski, svepeorativno. Vjerojatno preuzeto iz hrv. ili srp. ift, ivut, id, to je uglavnom podrugljiva oznaka za taj narod. Slovenako -ur umjesto izvornoga -ut postavilo se zbog podrugljivosti, po ugledu na njemur. Marko Snoj, Slovenski etimoloki rjenik efurji raus! (Balkanci napolje!) omiljen grafit s ljubljanskih ulica
Moda je to zato jer sam efur. Kad bih bio Slouvenek, kui bih navijao za Olimpiju i najvjerovatnije iao na hokej. Moj tatica Janez bi mirno sjedio i objanjavao kako je Olimpija u sedamdesetim bila dravni prvak u koarci, te kako je u osamdesetim igrala nerijeeno s Crvenom zvezdom, koja je bila svjetski prvak, pa kako je potom igrala s Milanom, a na toj je utakmici zadnji put igrao Marco van Basten i Olimpija je izgubila samo 3:0. To je to. Ako si ikada navijao za klub koji je bio svjetski prvak, ne moe se poslije prealtati i napaliti se na nerijeene rezultate, asne poraze, pretkola Lige ampiona, Slovenaki kup i visoke pobjede nad NK Beltincima. Jebi ga, to ne ide. Jesam navijao za koarkae Olimpije kad su bili na Final Fouru u Rimu, kad su razmontiravali Panathinaikos sa Dominiqueom Wilkinsom i Predragom Daniloviem. Potom, kad su poeli gubiti od Krke i Lakog, to mi je postalo lohotno. Nema ovdje te priroene tradicije. To je neto efursko u meni. II si najbolji na svijetu, ili idi olovke ilji, to bi rekao Radovan. Moje kolege navijaju za Zvezdu. Dejan navija. I Aco. Samo njihovi starci su iz Srbije, Srbijanci. Mi Bosanci to malo drukije gledamo. Radovanu na kurac idu ti etnici, pa Arkan, pa Ceca, pa Gurovi s tetovaom Drae Mihajlovia, pa to da su od Zvezde napravili klub koji ba ko Olimpija mora igrati pretkolo Lige prvaka. Jebe to. Dejan fura crveni navijaki al oko vrata i pali se na Zvezdine tekme protiv Finaca, Maara, Estonaca i drugih alabajzera. Aco se pali samo na Hrvate, a ja samo na Nijemce. To mi je ostalo od onog kolege od starog koji je nekada iz zagrebakog Dinama preao u Zvezdu i objanjavao kako su razliita ta dva kluba i ljudi u njima. Kad se u Zagrebu pripremaju prije rijeba Kupa ampiona, nevjeto se mekolje: Znate deki, kak bi bilo super da ne naletimo na te Nijemce ve u prvom kolu. Ziher bi proli u drugo kolo. Samo da ne budu Nijemci. Istovremeno u Zvezdi se puu: Samo da dobijemo Nemce, da im jebemo kevu ko etrdeset pete, mamicu im jebem vapsku. Pet komada ima da im uvalimo! Sad nije da Nijemci tad nisu rasturali sve po redu, samo anse su naravno vee, ako u tekmu ide s mudima. I na to se ja palim. Jebe tekmu u koju ide s raunicom da bi uspjeh bio i minimalan poraz. To nije mentalitet. Zato se Aco, Dejan i ja palimo na jugoslovensku reprezentaciju, pa nekad i Adija navuemo. Mi imamo svoga boga, to je Dejan Bodiroga! Za koarkae navijamo skupa, meni se ne da navijati za odbojkae, vaterpoliste i ostale upke. Fudbal i basket. Moda jo rukomet. Ostalo, nema veze. Fuine bi morale imati svoj klub. To bi bilo zakon. Pa, ima nas dvadeset hiljada. S ilegalcima trideset. Ako ne brojim narkomane. NK Fuine. To je majstorska fora. Ili navija za veliki klub koji se bori za naslov svjetskog prvaka, ili za mali seljaki, meu blokovima, koji gubi sve tekme i sve skupa je dobra zajebancija kad se na tekmama ukae sto pametnjakovia koji nakon svake tekme nekog istamburaju i onda se svi nabakre. Ljubljana je negdje izmeu sela i grada, a njeni klubovi su izmeu dobrih i nikakvih. NK Fuine bi bile zakon. Na to bi se dalo furati. Fuine zakon. Jedno vrijeme je izgledalo da emo dobiti klub. Naime, starci su redovno, svake nedjelje donosili mree na teren, pa se igralo. Pored igralita su penzioneri igrali ah, neko bi dovezao pun gepek pive, tribine su bile pune piuladije i onih starih efura to ne mogu igrati lopte jer imaju vodu u koljenu i sline zajebe. Prije svega, nije se mogla vidjeti nijedna ena niti se mogla uti nijedna slovenska rije. Jedino je igrao potar
Mate, pa su ga svi zvali Slovenac, jer je bio jedini koji nije bio efur. Iz istog razloga, naeg su domara Vladu zvali Tuman. Jer je bio iz Slavonskog Broda. Jebe to to nije bio Hrvat. Smajlagia su svi zvali Jana, jer je jednom demonstrirao da Janu puste iz uze. I igralo se. To je, fakat, bilo uivanje. Mi smo to ili gledati i smijali smo se provalama staraca. Najsmjenije je bilo, naravno, sluati one to su nauili malo slovenakog, zaboravili malo efurskog i sad su govorili neku mjeavinu. Fuinski! Onda su padale provale: Podaj mi ogu! Zvio sam si gleanj. tipa me u hrbtenicu! Iznad svega jo i te nacistike i rasistike alopojke koje su stresali svi ti domari, vodoinstalateri, oferi, kondukteri i ostali fuinski efuri koje su sve po redu sadravale drutveno-politike konotacije nekadanjeg zajednikog prostora. Pucaj Slovenac! Jebala te Milka Planinc u usta! O jebem ti eprtljavog ustau! Jeste li vi Bosanci glupi ili ste oravi? Sam stojim pred golom, a ti me ne vidi! Onda je sve otilo u kurac. Ni aha vie ne igraju oni invalidi. NK Fuine vie nije opcija. NK Olimpija se raspala i vie je nema. To je ionako potpuno otkaeno. Moete li zamisliti da se raspadne Barca? Ili Bayern? Ili Liverpool? Ljudi bi ili na ulice, bile bi demonstracije. Rasturili bi parlament. Objesili bi za muda sve odgovorne. A ne ovo ovdje. Propadne najvei fudbalski klub u dravi i nikom nita. Kad bi zatvorili filharmoniju, svi bi se umjetnici nadigli i pametovali neto o tradiciji, kulturi i ne znam ni ja o emu sve. A kad sjebe klub protiv kojeg je Marco van Basten odigrao zadnju tekmu, onda je svejedno. Pa, oni su samo sportai. Blesavi, neobrazovani, nekulturni. Ionako samo efuri igraju fudbal. I svi imaju kratke i krive noge. To je jebeni mentalitet. Nema potovanja. Kako da se ovjek nafura na neto to svi preziru. Potom pa neto trabunjaju o asimilaciji. To ide polako. Dou radnici iz bive Juge i ti bi da se napale na Preerna i Cankara. Jo tebe. Ko da su se kui furali na svoje pjesnike. Ja bi se rado nafurao na fudbalski klub. Pa, eto, ne mogu. I onda, trpi moj dio slovenskog identiteta. I efurskog isto. Kako da se asimiliram i postanem nekakav Slovenac, kad nemam fudbalskog kluba. Ne ide. I to me jebe.
To je, inae, slogan navijaa Zvezde, to smo ga svi u ekipi poeli ponavljati nakon to je na jednoj tekmi u hali Pionir u Beogradu jedan od navijaa uletio na teren na kraju tekme u kojoj je Zvezda popuila i poeo ipati oko najboljeg igraa italijanske ekipe, jedne crnuge, a ostali navijai su prihvatili: Mi smo Cigani! Najjai smo, najjai! Taj efurski primitivizam, jebeni, grozni, vulgarni, taj balkanski morbidni narcizam ti je na neki nain vazda kul, kad ti doe ona ivotinjska ili kad si pijan ko deva. To je neto genetsko u nama, u efurima. I zato se dere: Mi smo Cigani! Najjai smo, najjai! I s tobom se deru jo svi drugi u garderobi, i Slovenci isto, i kreu jedan drugog mokrim pekirima po golim guzovima, skau i krevelje se, i kad su oni zeleno-bijeli kokoari prolazili pored nas jednom sam se direktno u cufa izdreljio i zaurlao: Mi smo Cigani! Najjai smo, najjai! On me je samo malo odgurnuo i onda je krenulo. I pomarisali smo se najbolje u votai. Fino smo ih namarali! Jebo sam im kevu bogatu, kume!
gdje smo. Neete nas zajebati, jer imamo konpas! Kakav konpas! Kompas budalo! Dejan je bacao prijave, mi smo se derali kao svinje, a Adi je nastavljao pjesmu Mitra Miria. Mogu samo da nas mrze, oni to nas ne vole! Vozi Miko za Beograd. Moe Miko i zatvorenih oiju! Potom je nastupio i kraj zajebancije. Krenulo nas je bacati po marioli, padali smo jedan po drugom, kreteni su upalili sirene, divljali i sjekli krivine kao idioti. Niko od nas vie nije ni pisnuo. Samo su se uli udarci i jauci, udarali smo se meusobno, sam vie nisam znao da li da rukama ganjam ravnoteu ili da zatitim glavu. Radio sam neto izmeu i odjednom se na jednoj krivini neko spucao u mene i glavom sam lupio u zid, razjebao sam se po podu i kotrljao se gore-dolje. Vrtilo mi se u glavi, a druga trojica su stalno nalijetala na mene. Pokrio sam rukama glavu i ekao da doe kraj toj ludnici. Odnio vrag alu. Usran sam bio sto posto i mislio da je gotovo s nama. Mariola je sve jae zavijala, mi smo svi bili na podu i drali se jedan za drugog. Onda je kreten odjednom zabremzao i sve nas je odbacilo pa smo glavama direkno spucali u zid. Mariola se zaustavila. Onda su se vrata otvorila i neko me je povukao vani za nogu i izletio sam na zemlju. Direkt u blato. Na mene je doletio Aco. Tuta je otfurala. Leao sam na zemlji i Aco se polako podigao s mene. Sluao sam Adija kako povraa. ini mi se da je Dejan plakao. Bili smo usred neke orave ume. U tri pizde materine. I jo je kia padala. Leali smo u smrdljivom blatu i najmanje pet minuta se niko nije pomakao. Sto godina smo bazali po toj jebenoj umi. Koji kurac, bace te tamo i ti se poslije jebi. Adi je opet bacio klju. Dejanu je bilo slabo. Zakuhali smo jer se nismo mogli dogovoriti u kojem pravcu emo ii. Neto smo se derali jedan na drugoga, a Aco je sjeo na zemlju i rekao da ne ide nigdje. Da se jebemo. Dejan mu je neto siknuo i Aco ga je ve bio uhvatio da ga namlati. Onda je samo zapucao po umi. Mi za njim. Ne znam da sam se u ivotu tako ispizdio. Mogao bih ubiti nekoga. Svinje kretenske zabijene. Mamicu im pedersku nabijem! Dejan i Adi su neto priali. Ja bih rekao da je to ika. Kaka ika, ika je tamo gdje su Dravlje. Poslije su rnue. Ti jo u ivotu u rnuama nisi bio. Gdje smo onda? Odakle znam? marna gora. Mater ti je marna gora. marna gora je planina, bumbaru. Boje su mi se gubile. Stvarno mi se maglilo. Pred oima mi je bilo mutno. Tresao sam se, plakalo mi se, pizda, u zubima sam imao tako udan osjeaj. Grizao sam u prazno iz sve snage. Stiskao sam pesnice i nokte zarivao u kou. Da sam tad vidio kakvog policajca, ubio bih ga. Majke mi. Bio sam lud. Ba lud sam bio. Za ludare. Sav taj strah dok me bacalo po toj usranoj kibli, sve to me tako razjebalo da sam mislio da e me strefit hartatak. Meni ovo lii na Golovec. Samo s druge strane.
S druge strane Golovca je autocesta. Daj stari, zovi taksi! I ta e mu re? Neka doe sa zadnje strane Golovca, ispod marne gore ili u rnue? Jel ima ti to bolju ideju, ili ta? Kad sam vidio tu jebenu lovaku kolibu, ili ne znam ni ja koji kurac je bila ta drvena starudija, odvalio sam. Poeo sam na nju bacati sve to sam uspio dohvatiti u ruke. Kamenje, zemlju, grane, sve ivo. Nabijao sam nogom u vrata svom silom. Pika im materina. Jebem im ja mater. ta smo im radili, jebene pizdurine! ta smo im radili! Ostali su se pridruili. Razbili smo sve prozore, vrata smo odvalili, ogradu smo svu razjebali! Mrak!
Jel ide gdje danas? Klimnem potvrdno. Kada? Ne znam. Kako ne zna? Je li ide ili ne ide? Sad sam ve ja na tapetu. Ranka je svoje ula, sad jo moram ja. Ali mi se ne da miriti situaciju. Nemam za to danas snage. Nita ne govorim. utim ko zaliven. Radovan otpuhuje i ljutito mijenja kanale na teveu. Ranka uleti. Gdje ste bili juer? Tu. Jel bilo dobro? Ne da mi se odgovarati pa opet klimnem. Upalio sam Radovana. Nije mu puno trebalo. ta je tebi? Nita, zato? Eto, nita. To te tvoja mati lijepo odgojila. Ne budi ga, nek spava do dvanaest. Nek ne govori, ako nee. A znao sam da e se prcati neto preko mene. Na brzinu kupim prnje i bjeim van iz sobe. Kuda e? Idem... Kad se vraa? Ne znam. Kad sam kod vrata, Radovan se digne i dode za mnom. Mati ti kuha ruak. Izletim van. Pred blok. Ta jebanija te fakat smori. Totalna gnjavaa.
Daj vamo. Daj da proitam, ti ionako ne zna! Ma, stara ti ne zna. Ne moe vjerovat. Ta lovaka koliba je nekakva jebeno poznato mjesto za ureve i sad piu o nama u asopisu. Jebi ga, nije neto, ali negdje se mora poeti. Ne... ura... un... ljivi, pa ta je ovo. To su ti budale. itaj dalje. Neuraunljivi su sino otetili kolibu na Dugom mostu... A vidi, Dugi most. Pa ja, to je tamo gdje su rnue. Pa estica vozi na Dugi most. No, gdje? To je... tamo kad ide na Vi, pa onda... Nije Vi, kad je Dugi most. Da je bilo na Viu, pisalo bi na Viu. Daj, kad nema blage veze. Sjea se kad nije znao gdje je Tromostovlje? To sam znao, samo nisam da je to Preernov trg. Boga pitaj bi li se ta debata ikada zavrila da ne bi Samire, Adijeve stare. Adi, evo ti majke. A, pizda joj materina. Marira Samira prema nama, ne jebe pet posto. Adijev stari Mirsad radi u Austriji. Adi kae da je ofer, a mi da je smetljar. I onda Samira stalno pue za Adijem i tjera ga kui. Adi to nita ne jebe i stalno ibje i onda ona to kae Mirsadu i onda Adi dobije po piki. Onda Mirsad ode nazad u Klagenfurt, a Adi opet bjeanija Samiri i ona opet luta po Fuinama i trai ga. Adi, hajde idemo kui. Ma, neu kui. Biu ovdje. Danas tata dolazi. Fora je u tome da Mirsad nikad ne uleti tad kad bi kao morao doi i Samira ga stalno eka sa spremnim rukom i skuplja djecu po Fuinama da bi imali kao neki zajedniki ruak kad Mirsad dode kui. Ali, Adija moda tu i tamo jo i ulovi, a Sanela, Adijevog starijeg brata, nikad, jer je totalno zasrljao. Pa ta ako dode. Kad doe, biu kui. Idi kui, trebamo ruati. Neu. Nestani. Uvijek isto. Jebote je, ali kako joj ne dojadi, ni to mi nije jasno. Daj, kreni... Bjei. Idemo skupa na ruak. Marko asti, pobijedio je jue. Pizdarija je u tom to mi na kraju uvijek bude ao Samire. Nijednom dosad Adi nije otiao s njom na ruak, ali ona uvijek stoji tamo, gleda nas i moli Adija, i on ne jebe, a mi stojimo pored i gledamo u zemlju. Ponekad mi je tako glupo da bih tano ja otiao s njom na taj ruak. Idi kui, pusti me. Hajde idemo, jer nee ona nigdje otii. I onda obino odemo s Adijem, nju ostavimo da stoji tamo kao gomila nesree. Mirsad u meuvremenu trpa Austrijanke. Mirsad je ionako takav osumnjieni da me ne bi zaudilo kad bi on radio u Kranju i Samiri samo slagao o Klagenfurtu. ta zna Mirsad gdje je Klagenfurt?
da ona nije mogla znati da emo nestati, ali nas je svejedno tako gledala, pa nam dala bijedne porcije, pa svata. ta kad bi Getafe ispuio od Alavesa, a Aco pogodio na kladionici i imali ke i na kraju platili? Ona bi nas isto tako gledala. I u tome je ke! Kurva izjebena. To da te gleda kao da si lopov, prije nego to si uopte lopov. I tako nas stalno zagledaju. Uvijek svi samo gledaju kad emo razguliti, pa koga emo rasturiti, pa koga emo nalemati. Tano sam htio na kraju ustati, otii do anka, pljunuti na hiljadarku i zalijepit joj je na elo. Pika joj materina ciganska. Ona e mene gledati. Samo, ionako nisam imao hiljdarku. Nisam imao ni stotku. Imao sam pedest jebenih tolara i jo malo kusura. I trali smo. To je uvijek smijeno, kako etiri tipa ko budale laufaju pred jednom matorom kelnericom. Laufa, buraz, ko da te ganjaju specijalci. I ne zaustavlja se kad prie do Fuina, pa onda lagano naprijed. Ne, ti laufa sve do igralita za basket. Niko uopte ni ne poglada unazad. To, zaista, nikad nisam konto. etvorica kao jakih tipova, naaajjaiih i jedna debela kelnerica. I jo, povrh svega, na Fuinama, na kojima svi etaju lagano sportski ko da su ga taman maloprije sloili Seki Aleksi, i jo ako tada kae Pazi!, svi odmah ucvikaju i opet ponu laufat! Ih, ko da to nije neka psiholoka fora.
Dejana i Adija kako duvaju, a ja zapalim jednu na izi, pa i ne uvlaim. Vie fore radi. Niko vie ne igra basketa. Nema para. Za ta e ti pare. Uzme malcu loptu i igra, kuca i to. Ma ne to, nego nema perspektive. Ponekad Dejan prijavi takve nekakve da te zamanta. ta on zna ta je perspektiva? ovjek ni o emu blage veze nema. Cijelu osnovnu se provlaio kroz iglene ui. Za dvicu iz geografije morao je nauiti samo sve kontinente napamet, pa ni to nije ilo. Na kraju se dogovorio sa geografiarkom da za dvicu nabroji svih sedam klubova koji igraju u Premiershipu. A nema perspektive? Ti bi, jarane, mogo dnevnik vodit. Dobro si mu, vala, i reko. Zna li ti uopte ta je perspektiva? Normalno da znam. ta? Hajde, matere ti, reci kad zna. to? Ti reci. Pa, kad si ti pametovao. Mati ti je pametna kad te nije nauila ta je to perspektiva. Daj, ba, kad nema pojma ta je perspektiva! To je ono to doe kasnije, u budunosti. Kad bude kul, i to. A u budunosti. Jebote, kakve ti danas baca, stari! Hoe doktorirati, ili ta? Nema perspektive! Basketa niko ne igra, jer se nikome ne da vie. Raja su, stari, lijena. Ne da im se pomaknuti. Evo vidi Nuia. Gdje se njemu da trat po igralitu! Raja je skroz u kurcu. Ne jebu, stari moj. Ma, raja su izjebana. I tako dalje, sjedi i uiva. Boli te oko.
u Slovanu kontaktirati nekog uia i kao da to neto krene. A svi ostali su lijepo doli na trening i poeli trenirati. ta ja znam, bie da je to zato jer su oni svi tada u Jugi doli u stranu republiku i nisu imali blage veze i onda su se usrali i traili svoje ljude da im kao pomau da se lake snau jer nisu znali ni jezika ni nita. Ali nakon trideset godina bi mogao neto na tom svijetu uraditi bez Krkovia i uia, jebo ga Tito mrtvi, da ga jebo.
potom, mamicu im jebem, zajebavaju da sam ustaa. Dobre cice su nadnacionalna kategorija. Ali nikada ne priamo ozbiljno o tome. Jer se svako boji da e ga drugi jebati u glavu ako kae ta ga stvarno jebe. I svakako da bi. Kad bih ja rekao da se palim na voditeljicu, svaki put kad bi prola, Dejan bi krenuo dobacivati: Halo, voditeljce. Voditeljce. Marko bi te ziogu u tu tvoju guzu! Zato opet gledam u pod. Opet ima tikle i opet mirie lift na njen parfem. I opet se otvore vrata lifta i opet saekam da malo odmakne i idem za njom. Opet ima pripijene pantalone i opet mijea guza lijevo-desno, gore-dolje. Maala dupence! I opet idem za njom do stanice i ona ide na bus, ja kao ekam sljedei i onda kad bus ode, vratim se nazad pred blok. Ali, ne mogu ga drkat na nju. Ne ide. udno je to, ali ne ide. Mogu na druge kominice i kolske drugarice, ali na nju ne mogu. Je li to zaljubljenost ili kakav drugi pikin dim ne znam, samo znam da je taj moj ljubavni ivot totalno u kurcu i da sam ja totalno u kurcu i da i sljedei put kad budemo sami u liftu neu ni zucnuti, nego u opet buljiti u pod. Moda je i Radovan bio isti papak, ali jo i vei, i zato sad nita nee ni da pria o tome, jer mu je jo uvijek tlaka. Jebi ga, krv nije voda.
Nejci i Ranii, pa ete kurac biti dravni prvaci, zgembe jedne gubave. Ko vas jebe. Igrau tri na tri na Fuinama. Ionako je to bolji basket od tih vaih crtanija na tablicama. Kad sam tako hodao i pravio se da sam najjai, da ne jebem ive sile i da me zaboli uho za cijeli svijet, sjebao me zvuk tapkanja iz dvorane. uo se trening, tapkanje lopti i to. To me je tako sjebalo da su mi odjednom suze poele ii na oi. Jebo mater, u ivotu nisam zaplako i onda me sjebae ti kurevi zvuci. Ubili su me. Stao sam i posluao trening. Ko hipnotiziran. I onda se sjetim Radovana i pomislim na to ta e biti s njim kad sazna da vie ne treniram, i bio sam gotov. Muka mi je bila, popizdio sam da su mi suze tekle. Htio sam otii u dvoranu i jebati mater onom kretenu. Samo sam stao negdje sa strane i cmizdrio i sluao lupanje lopti. Potpuno me je sjebalo. Pa sam poeo pazit da me ko ne vidi i brisati suze, pa se okretati prema zidovima dvorane, pa poslije toga sam brzo spizdio otamo da ne bih koga sreo. I poslije idem pored Ljubljanice pjeke prema Fuinama i razmiljam kako nikome ne mogu rei da me je to tako sjebalo. Radovanu uopte ne mogu rei da vie ne treniram, a Adiju, Dejanu i Aci moram ionako neto glumiti da sam kul i to. Sranje. Zajebo sam, dobro sam zajebo. Mamicu mu pedersku, dabogda ga King Kong u upak karo!
Negdje izmeu svih tih debata o oevima, meu efurima, inae, jako omiljenim, ja sam prevalio da sam prestao trenirati. Valjda smo se smijali i zajebavali i utvrivali da je koarka za pedere i da ionako ne moe cijeli ivot samo tapkati, ali meni je bilo muno za popizdit. Sve mi je ilo na kurac, sve te neke fore, pa super stari, pa ko im jebe mater, pa idemo slomit pedera, pa kuri turci, pa me je to tako oneraspoloilo da u jo jednom zaplakati tamo nasred djejeg igralita, i ve sam se vidio objeenog na uad. Jebem ti i koarku i ko je izmisli. Mora se totalno naljokat stari. Nema druge! Hajmo se ubit do dna. Navali narode! Adi je poeo pjevati neke narodnjake i stvarno nije bilo druge nego da se ucvrcamo. Ba tamo na klackalicama. Ili na basket-igralitu. Simbolika i to. Stvarno, nema druge. Ako se ne razbucamo, stvarno e mi se mozak izlizat, jer mi je, fakat, psiha. Ali na sreu za pijanku uvijek imamo dovoljno interesenata. Jebo ih je pijandurski. Ionako nikad nisam konto tu efursku logiku da je alkohol zakon, a da su droge smrt. Ali to je zasigurno to jer su svi nai oevi i matere seljaka djeca, i ta oni znaju ta su to droge. Nisu se oni palili na hipije, ono djeca cvijea, te fore. Oni su u vrijeme seksualne revolucije i elesdea ili na lokalne seljake pijanke i svadbe, pili Zvekan konjak i kitili lokalne pjevaljke dinarima medu sise. Jebo ih Mile Kiti, da ih jebo. ta su oni znali ta je to marihuana? A sve vrste rakije su probali sa est godina. Ali rakiju piju svi u selu i to naveliko. Kad idemo dolje naima to se pije u boju mater, im sjedne ve je rakija na stolu i ve se pije. A kad bi ja dolje rekao da sam u lajfu dim trave povuko, zgazili bi me. Striko Dragan bi me drao, Radovan bi me tamburao, a potom bi se zamijenili. A da litar rakije sunem na eks, onda bi bilo: Tooooo, momino, nek se zna da si Dori! Oei! Isto je s nama etvoricom genijalaca. Nita lake nego to da se zakucamo. Pa hajde jo i kakav dim. A kad bi ko spomenuo kakve tvrde droge, ne daj boe heroin, to bi svi samo gledali. I mi smo ti seljaka djeca. Katastrofa iva. Samo se nikad dosad nismo tako naagali ko sad. Bolesno. Nije udo da smo naisto pomahnitali. Ja najvie. Bilo je svega. Nasilja, nacionalizma, primitivizma, ovinizma, idiotizma, vulgarizma, svega. Poelo je fino, mirno, na basket-igralitu. Samo nakon jedno par litara meni se pomutilo i zafrljaio sam flau u tablu. Flaa je jo napola bila puna i ono se vino razjebalo po tabli i posvuda da su svi popizdili. Aco potpuno. Idiote! Pika ti materina otkaena! Mar budalo. ta je! Mi smo cigani, najjai smo najjai! Ma mar idiote jedan. Onda je Dejanu i Adiju to bila fora pa su sami poeli icat tablu flaama. Samo su ionako levati pa su sve fulili. Dejan je isto bio totalka. Srbija, Srbija. Onda on uvijek pone s tim nacionalistikim forama. I ja nasjednem. Bosna! Bosna! Srea jo da je Adi zajebant. Azerbejdan!
Azerbejdan! Azerbejdan! Azerbejdan! Koji kurac Azerbejdan, pitaj boga ako to uopte postoji. Ali, jo dobro da je Adi prealtao iz te Dejanove Srbije, jer kad je Dejan pijan, pone siktat s tim nekim etnikim forama i sve smori. Rat u Bosni nas je sve pogodio. Kod Adija je bilo sedam roaka u stanu, kod nas je bila moja rodica Zorka. Samo ja se nieg ne sjeam jer sam bio klinac. Mi smo onda nekad u treem imali nekakav period kad smo se stalno svaali zbog rata u Bosni. Totalno nedojebano, ali stalno smo se neto prcali i jebali na nacionalnom nivou i ponavljali ta su starci doma pametovali, pa smo i mi lupali budalatine, jer su nai starci budale. Glupo do daske. Jo i danas se mi znamo spikat zaradi toga i to mi se ini skroz izjebano. Mislim, koji se kurac ima o tome svaat. Ionako je svako sam najpametniji i nikoga ni u ta ne moe ubijediti. Moldavija! Moldavija! Mrak! Ne znam kako smo doli do busa, ali znam da je u njemu bila neka pika. Neka jadnica, ali estoka mala. I naravno da je Dejan poeo dobacivati. Mi isto. Jebiga, bili smo mrtvi. Ja tebe znam. Ti si iz trojke, jel de? uo sam da se pike iz trojke sa svima jebu. Jel to istina? Ej, mala bil ti men dala! Kad bi meni dala, reko bi ti hvala! Piiiikee! Jel ti to od mamice torba ili tvoja? Kako se zove? Sanela, zicer. Sanelaaa! Sanelaaa! Onaj kreten od Dejana je otiao do nje i neto je po kosi poeo dirati. Jel farba kosu? Jel Loreal ili one to ih prodaju u piljarama? Mala je spizdila do ofera i model je zaustavio autobus, i ona je razgulila s busa. Ej Miko. Vozi. Nemoj zaustavljat, pa ode nam, pizda. Jesi peder ti, pika ti materina! to si je pustio da sie? Htio sam klepit onu tablicu sa stranje strane busa to na njoj pie 20, ali nisam vie na nogama mogao stajati i zavalio sam se na zadnji sic. Drugi su stali ko munjeni lupat po prozorima, da se bus sav tresao. ofer je zaustavio bus i otvorio vrata. Da izaete napolje, vas prosam. Jo jedan efur. Da se ubije ne more ih fulit. Meni se ve mrailo i mislio sam da u se onesvijestiti. Hajde ti vozi napolje, tebe ja molim, da ti ne bi autobus polupali. Hajde, hajde, da ne bude aka nos patos. Pika ti materina! Znam da smo se poslije neto derali i lupali po prozorima, a Aco je otkinuo ono crveno za razbijanje prozora, i tukao je po sicevima i jednog je potpuno razvalio. Model vie uopte nije zaustavljao autobus nego je piio svojim putem. Meni se tako vrtilo u glavi, sjedio sam na svojem sicu i nisam se mogao vie pomai, i poslije samo znam da me je Adi negdje vukao i da se neto derao i da su me poslije ba odjednom odnekle dva drota dignula i iznijela iz busa ko vreu krompira.
Pika vam materi...! Nisam mogao naprijed jer me kreten tako stisnuo da sam jo samo jeao od bola. Kad je malo popustilo, samo sam poeo plakati. Samo mi se otelo. U ivotu nisam zaplakao pred nekim drugim, sad mi se oepilo. Gotovo. Pika vam materina... vi niste normalni... boli... Neto sam cvilio dok sam plakao, a oni su se smijali ko svinje. Bolesnici. Hoe jo jednom, ili e potpisat? Jesi jo uvijek hrabar? Opet me je stisnuo, moron, samo ovaj put bre. Onda je ustao s mene. Suze su mi tekle i prestao sam ih brisat, mrcao sam ko maliani u obdanitu. Debil me je opet nogom opalio u stomak. Hoe ustajati ti? ta plae, pikice mala slinava? Na kraju, valjda svi potpiu. Jedva sam drao olovku u ruci, sve me bolilo i cmizdrio sam i sav se tresao, i kad sam potpisao, sruio sam se na stolicu, a majmun iza mene je zgrabio stolicu i izvukao je na stranu, da sam se razjebao po podu. etaj mali, tatica te eka pred stanicom. Jebo ti tatica mamicu, jel u redu!
e, ako nee sad, je li tako. ta e. Marina se opet samo nasmijeila. Radovan je zatvorio prozor i otili smo. Radovan me nije ni pogledao. Samo je bivao sve vie ivan. Dok je Marina bila tu, jo se morao praviti miran, sad je izgledao ko da jo samo ima eksplodirati. Ja sam zaronio glavu meu ruke jer mi se inilo da e svaki as naletjeti. Da e biti samo bum. Jo gore nego caje. Radovan je lupkao po volanu, coktao, vrtio gore-dolje glavom i grizao usnu. Bio je ko zvijer koja se sprema da napadne rtvu. Zatim kod Portala skrene desno i zaustavi se na parkingu. Mislio sam da e me ubiti. Vene su mu na licu iskoile. Bio je lud. Jel ti zna kako sam ja doo u Sloveniju? Jel zna, budalo jedna blesava! Ne zna, a? Nita ti ne zna. Te nedelje smo imali utakmicu i trebo je do trener elje da nas gleda. Ve se govorilo da u ja i igrat za elju. U prvu ligu. Zna ti ta je prva liga! U subotu, pazi u subotu, meni stari kae: Sutra ide u Sloveniju. Ja mu reko: Sutra imam utakmicu kakva Slovenija!, a on: Zaboravi, dobio si poso u Sloveniji. I ja ujutro fino na voz i u Ljubljanu. Kakva utakmica, kakav eljo, kakva karijera. Zaustavio se da malo otpuhne. Otkinulo mu se bilo, naisto mu je glava prekipjela. Pomislio sam da e ga lag strefiti. A vi se svi zajebajete. Razmaena derita. Sve vam pustilo i sad... Jebo vas Milan Kuan, da vas jebo! Jo uvijek se tresao. Sad sam drao ruke iznad glave jer je ve bilo jasno da e mi otfikarit tintaru. Ali, on je samo otpuhivao. Daj mi cigaru! Kakav ok! Kako zna da puim, mamicu mu njegovu. Nita mi nije bilo jasno. Razjebo sam se totalno. Otvorio usta i buljio u Radovana i mislio sam da e me samo odnijeti. Letim u Ljubljanicu. Gotovo je. Radovan ima kurlus u malom mozgu i sad sam gotov. ta je, ta bleji ? Daj mi cigaru, sam ti reko! Polako sam izvukao kutiju iz depa i dao mu je. On ju je prigrabio ko manijak i zapalio je iljak. U ivotu nisam vidio nikog nervoznijeg. Zar nisi presto puit? Ma, mar... Zajeb. Sad me je poeo amarati. Pokrio sam se rukama i nije bilo jako, ali je trajalo. ivano je mahao ko budala. Onda je odjednom otvorio vrata od auta i izaao van. Ja sam ostao sjediti u autu s rukama iznad glave. Nisam niti smio pogledati vani iz auta. Jebala me je tiina. Prava tiina. Samo sam ekao da odnekud zvekne. Onda polako dignem glavu i pogledam, a nigdje Radovana. Odnijela ga magla. Nisam znao ta bi. Tako mu se izlokalo da se moda bacio u Ljubljanicu. ta zna ta se dogaa ljudima kad ih taka psiha obuzme. To ti se neto samo pomakne u glavi. Poeo sam se tresti od straha. Samo to nisam ispao iz auta. Prvi put me je u ivotu oblio znoj. Stvarno sam mislio da se bacio u Ljubljanicu. Jer me nikad u ivotu nije udario. Hajde, jes me oamario par puta, ali ovako nikada. Strava i uas. Nisam vie mogao sjediti u autu. Nigdje ga nije bilo. Jebo ga bog njegov ludi. Pomislio sam da bi morao zvati policiju. Ludo. I meni se ve mutilo od svega. Radovane, ne radi mi ovo, molim te. Ko boga te molim, Radovane!
etao je tamo pored Ljubljanice gore-dolje, leima okrenut prema meni. Spizdio sam nazad u auto. Izgledao je da se malo smirio. Ali morao sam ga ekati u autu jo najmanje petnaest minuta. Samo sam ga imao iz auta na oku, jer se malo pribliavao. Onda je doao, otvorio vrata i odvezao. Pogledao sam ga tek kad smo parkirali u Fuinama. Oi su mu bile skroz crvene. Plakao je. Tamo je plako pored Ljubljanice. Nemoj me jebavat. Nek ide sve u kurac. Strah jo i podnosim, podnosim i batine, ali to me je ubilo. Radovan s oima crvenim od suza, to me je sjebalo. inilo mi se da ne osjeam ni ruke ni noge. Jedva sam disao. Imao sam filing da me neko tue bejzbolkom. I to iznutra. A to je stoput gore.
ta mene tako gleda? Ne gledam te. Gleda. Zaepi. I gotovo. To su sve rijei to su se u zadnje vrijeme izgovorile u naoj kui. Ostalo, tiina. Jo se i teve slua skroz tiho, muzika se ne slua, samo dnevnik. Opsadno stanje. Moda bi trebalo poslati plave kacige. Jasuija Akaija i Butrosa Butrosa Galija. Zadnji put sam htio ii vani pred blok. Kuda? Samo... Ne jebi! I gotovo. Nema anse. Nita mi nije jasno. Tri dana nisam bio u koli. Nema. Zavrnue mi se sve, ali ne znam ta da radim. Ni Ranka nema blage veze. Dokle e on ovako? Ne znam, sine. Na svaku rije Radovan puhe. Cvokoe od bijesa. ta je? Nita. Izludie me ta tiina. Ko da smo negdje u sklonitu iznad nas lete vojni avioni, pa mi moramo biti tihi jer ako uju gdje smo, odmah e nas bombardovati.
god bi me ta upitao. Opet sam probao zaspati, ali nije ilo. Onda sam upalio radio i televiziju i onaj ventilator iznad poreta, i otvorio sam sve prozore i poeo itat Sportske. Teko za popizdit. Svi su mi ili na kurac. Radovan, Ranka, Adi, Dejan, Aco, voditeljica, trener, drotovi, kolski drugovi, razrednica, svi. Zamiljao sam kako svi cmizdre na mom pogrebu. Ja ih iz pozadine gledam, kao sakriven. Razmiljao sam kako je taj moj ivot otiao u tri pike materine i da bi najbolje bilo kad bih pokupio prnje i put pod noge. Negdje. Sam. Odjebem i idem. U ivot. Ko vas jebe.
su Slovenci i to je to. Jebiga. Za sve su krivi Branko opi i Jovan Jovanovi Zmaj.
je Marina poslije vodila na urgentni. I da su ga samo pustili, kao da nita nije bilo. A on slomljene ruke, a i rebra mu bila pukla. Ja sam samo gledao. Pa uo sam se s Acom, ali nita nije rekao. Jebem im mater. Jo je i Radovan sjeo pored nas. I njega je bocnulo. I priam ja to Ljubici iz banke, a kae ona da je i Marko bio s njim. Ustraio sam se kad eto Marka nisu tako, sva srea. E moj Marko, nemoj se s policijom zafrkavat, oni su ti pokvareni. Ne, to su, mislim, djecu tako, moj Marko, sramota. Pa jo kad sam uo, da nije bilo ni, da su samo malo galamili po avtobusu... Samo to je onaj prasac Damjanovi, ofer, on je zvao policiju... Koji Damjanovi? Ma onaj iz Preglovog, sigurno ga zna, on je od Nia dolje negdje, ubre jedno, on je radio u Saturnusu ko ofer, ena mu radi na poti kao tajnica, mora ga znat, kako se ono on zove... Pa ta je on zvao policiju? Ma ja, a nita nisu ni razbili, ni nita, samo se derali, mogo im je lijepo re da sidu sa avtobusa. A ne, Marko? Pa ta kae... ubre... zato? Kakav je on onako? Ma ubre svjetsko. Njegova mala je hodala sa ovim malim od Belia i kad su prestali hodit, on je maloga iamaro. Dijete, bolan. I to jo ona njega pustila. Pa gdje stanuje? Ma na Preglovom trgu negdje, ne znam tano, Komi njega dobro zna, njih su dvoje nekad zajedno radili valjda. I njega je neto zajebo bio, samo ne znam ta je bilo. Ali im je on s Komiem miro, odma zna da ne valja. Joj, Bole, jesi li morao to objasniti? Sad e se Radovan poet paliti i jo e burgijati ko je taj ofer s Preglovog trga. Jer kako to, da je efur i to jo s Fuina a da ga on ne zna. Do sutra e vrtiti po glavi sve efure s Fuina i negdje u malom mozgu traiti sliku tog Damjanovia. Ja sam razmiljao o Aci i o tome da stvarno nismo nita tako uradili da bi nas taj Damjanovi tako dobro zajebo, pika mu materina. Acu najvie. Ja ga se sad ne sjeam kako je izgledao ali moda ga se Adi i Dejan prisjete. Neko e ga sigurno znati. Kae, ne zna kako mu se ena zove? Ma znam, ali ne mogu da se sjetim. Radi na poti. Crna. Ona je, ja mislim, Hrvatica. E to je sad od svega najvanije.
depove, da ima za trave. Jer mu mama Sonja ne da ni dinara. A ni Mirtiu ne da da mu daje pare. Dejan je od svih nas najvie u kurcu jer je Sonja zajebana u nulu. Nego, Slovenka. Ako Dejan ne doe kui kad mu ona kae, dobije takav poizitis, da ga poslije ne more sto godina vani vidjeti. A stalno se pria da se ona i Mirti razvode, samo ne mogu jer on ima taj zajeb sa brisanjem stalnog boravita pa je onda kau to komplicirano, i ne znam ta. To ljudi neta nagaaju, a u stvari boga ti pitaj ta njih dvoje imaju meu sobom. Ja mislim da ni Dejan ne zna tano. Ajd momci, vidimo se! Ajd, goni se pederu! Turine, napui se kurine! Konano je Pei odmaglio, mater mu onu dankovsku. Dojadilo mi je sluat Dankija kako laje i jo smrdi tu kod nogu. Dejan i Adi su se sakrili iza tangi i poeli motat, i opet udarili po nekakvim debatama, a Aco i ja smo mogli na miru izmijenjati iskustva iz policijske. Samo Aco nije bio previe razgovorljiv. Neto je mumljao, pa neto mutio. Jo uvijek je bio bijesan ko pas. Onaj ofer je nekakav Damjanovi s Preglovog trga. Neka baraba teka. Jel fakat ili ta? Ko ti to kae? Bole. Jebo mater, taj levat nije normalan. Sve frajer zna. Sve. Ja mislim kad bi ga pitali gdje se Osama Bin Laden krije, da bi znao. Damjanovi, jel? Malo u se raspitat. Pika li mu materina efurska. Aco je neto smiljao, nije bio ba smiren. On nije imao starog, ili brata ili kolega, ili roaka da ga brane i uvijek je morao sam. I zato je od svih nas najzajebaniji model. Ne poputa. Njega, ako si jednom dirnuo, nije se smirio dok ti duplo ne vrati. Ili troduplo. Jebiga, on je borac. On ide glavom kroz zid i to je ono to me malo brine. Ponekad mu se previe otkai u onoj njegovoj glavi. A onaj inspektor je neki Konar. O tome priam.
I tako se onda zadaje s tim alkosima i ja gledam jadnog Dejana koji Duleta vue za rukav i moli ga da se digne, i tako sto puta, i onda se uvijek sjetim sebe kad sam kao mali klipan iao s Radovanom na njegovu rekreaciju i onda sam iao s njim i njegovim kolegama jo i na pivo i onda sam ga nakon prve ture im bi popio svoju kokakolu i postalo mi dosadno poeo vui za rukav, i moliti: Idemo kui, tata, molim te, hou kui. A on je svu no ponavljao: Evo sad emo, samo da popijem do kraja. I onda kad je popio naravno da je ve uletila nova runda i opet je sve ilo od poetka. I sad gledam Dejana i izgleda mi ko ja u ta vremena, malo jadno estogodinje dijete i ao mi ga kad Duleta cima za rukav. A Dule ve zove novu rundu.
uvijek, nadao sam se da Radovan ve spava i da u i ja u miru ii spavati. Ali, talenat me eka u punoj pripravnosti i ve kad otvorim vrata, doe do mene, otrgne mi torbu za trening s ramena i pone je otvarati. I uzme moje gae i pone ih mirisati. Jebo ga Kunta Kinte posred ela. Pa jasno da nisam bio na treningu i da mi gae fino miriu po Arielu ili Persilu. Ali Radovan jo uzme arape, dres i hlae. Pa daj patike uzmi, one jo uvijek tako bazde, da ti odma zlo doe. I onda ne kae nita, samo ljutito baci torbu na pod i kao ide spavati. Ja ostanem na sred hodnika, stojim tamo kao popian i ni vrata nisam uspio zatvoriti. Pizda ti strinina, Radovane, ho poet govorit il nee? Nosi se s tim forama. Idiote.
bogovski doruak da sam znao da neto ne tima. Nije slutilo na dobro, Ranka nije ostajala kui ak ni onda kad je stvarno bila bolesna. Nju je tranzicija tako istrzala da joj se uvijek inilo da e izgubiti posao ako bude ila puiti dok je na ihtu, ili ako potroi itav odmor pred kraj godine, ili ako vie od jednog dana provede na bolovanju. Sto posto Ranka nije ostala kui da bi meni napravila doruak kad se probudim. Jesi bio jue na treningu? Eto ti ga na. U tem grmu so ptii in zajec. Nisam. Nego? ta nego? Nisam bio na treningu i ta sad da ti o tome priam? Znam da pita zbog Radovana koji je mutav ve sto godina, pa ga ni ona ne moe vie takvog gledati. Ranka je uzela stvar u svoje ruke. Maala, Rankice. Samo nam je jo to falilo. ta je s tobom? Nita. ta ima biti sa mnom? Sjeban sam. Od tiine izvan moje glave i od bubnjanja u mojoj glavi. Samo nema nikoga kome bih ja to mogao objasnit. Reenice sam ve sastavio i ponavljam ih u glavi, ali nema ansi da ih izgovorim naglas. Tebi Ranka uopte ne. Ne bi ilo. Prva izgovorena rije bi me ucmekala. Popuio bi do daske i poeo bi cmizdrit. Ali Ranka me gleda i eka. Ima ona strpljenja. Ipak, ona podnosi Radovana itav ivot. Ne treniram vie. Uf. Jedva jedvice. Sad treba jo samo malo jo glavu okrenuti naopake, da suze ostanu u jebenom suzovodu. Otkad? E, jebiga sad. Sad bi Ranka natenane. Sve odjednom i u detalje. E, moja Ranka, da ti je znat. Samo u ti slijegnuti ramenima. To je vie nego to si zasluila. Kad misli poet trenirat? Ne mislim. Dosta mi je. Svega. ega ti je dosta? Dosta mi je. Na primjer, ovog razgovora. Ne mogu vie. Ni Ranka isto ne moe. I ona vrti glavu naopake da zadri suze. E, moja Ranka, kasno je sad za plakanje. Moemo se skupa isplakati, samo to ne bi pomagalo. Jel zna tata? Eto ti ga na. Ma znao sam kako to hoda. Ne trpi ona. Radovan trpi i ona trpi za njega i jo moda malo za mene. Ali prvenstveno za njega. Zna ona da e ga to sjebat, ako ve nije. I ja znam. I onda mi ga je ak i ao. Mutavka blesavog. ta me briga. Samo ne bih ti priznao da me ubije. I nemoj mi, Ranka, sad zaplakat. Nemoj, matere ti! E, jebiga! Plae Ranka ko svi sretni. Sad mi je jo i nje ao. Sad je jo meni muno, sad i meni teku suze. Jebote, nisam plakao od predkolskog, a sad tri, tri pa suze. Postao sam prava cmizdrava pederina. Mogla sam si mislit. Nita ne ide na silu. Sport, sport i samo sport! I ta sad kad nema vie sporta? Upoznavaemo prirodu i drutvo.
Ko? Ja? E, moj Marko. ta je? Nita, nita. Ranka vrti glavom i brie suze. Briem ih i ja. ta Ii je nama to trebalo, da mi je znat. ta je? Pa nije kraj svijeta. Nije za tebe. I to je to. Nije ovo moj problem. O, jebem ti, Ranka, tvoju psihologiju. Nije za mene, a? A za koga je, ako nije za mene? Je li on prestao trenirat? Jesu li njega odjebali pederi s puloverima bez rukava? Jesu li njega izubijali u policiji? Jel s njim neko sto godina ne razgovara? Joj, Ranka, gdje si se ti nala sa mnom razgovarati. A nisi mogla ii na posao i fino svoje raditi. Nemoj mi majkicu Terezu glumit kad nema blage veze o tome. Zna ta? Nek ide on lijepo u tri pike materine. Ugrizao sam se za jezik da i nju negdje ne poaljem. I to sam jedva rekao a da se nisam opet zaslinio. A najgore je opet to da mi je opet bilo ao, i da sam se zadrao kad sam htio zalupiti vratima. I jo sam pozdravio kad sam iao. Stvarno ne znam je li ikome sad jasno ko je ovdje rtva.
Pa nije te on polomio? Samo, on je efur. To mi, fakat, nije jasno. Blejao sam u Acu ko najvei tukac i nita mi nije bilo jasno. Aco to e mi morati nacrtati jer sam stvarno preglup da skontam te tvoje fore. Doruak je na stolu. Doite kad budete mogli. Aco se neto zamislio. Ja mislim da ni sam nije znao objasniti to je fora u tome da je taj kurac palac od Damjanovia efur. Tip nas je zajebo, ali to veze nema je li on efur ili Slovenac. Isto ti se fata. Kreten je univerzalna osobina. Kreteni svih zemalja ujedinite se i idite u pizdu materinu. Hajd, idemo jest. Jer, ona ti nee bit sretna dok ne ispraznimo friider. Marina je nakuhala jak doruak. Bolestan bi ga jeo, ko to kae Radovan. I onda sva zadovoljna stoji pored stola i gleda mene i Acu, kako deremo. Jedite momci da moete raditi, uiti i igrati koarku. Pa, jel Marko? Mora dobro jest ako hoe koarke igrati. Jel tako ili nije? Punih usta sam joj kimao i smjekao se. Kao staroj efurki u liftu. Je li zvao za onu ve-mainu? Nije, Aco. Ali hoe. Ne uri se ba. Kurac se ne uri. Nek on pere na ruke, pizda mu materina, a ne ti. Zna, kad mi je rekao da e doi. To su ti efurski alabajzeri. Nita se s njima ne moe dogovoriti. Jebo mater, sljedei u put nekakvog Slovenca nazvat. ta mi pomae to je pravo jeftino, poslije me ionako zajebe, a moram ga tri mjeseca ekat. Aco mi je uvijek bio malo smijean kad je glumio ozbiljnog odraslog tipa. Ma znam da je morao zbog Marine, pa jer je bio sam, i to. Jedini mukarac u kui. Samo mi je uvijek bila fora gledat ga kako se neto pue, kao ful opasan i to, a u sutini je obini klinac kojem je malo narasla brada. I to kako brine za Marinu. A onda je uvijek nasekira jer hekne u koli, i ne znam ta jo. Stalno neto. A stalno je neto ispiduje ko dijete ako ta pogreno uradi, i onda je kao strog. Ponekad mi se ini da su naisto promijenili uloge, i da je Marina dijete, a Aco njen stari. Onda ih gledam, jadni oni, oboje. Marina ionako, a i Aco isto, jer je previe mulac da bi mogao biti tako ozbiljan.
To deranje kroz cijele Fuine mene je uvijek nerviralo, samo ta zna Samira da vie nije na selu, i da to njezino deranje odjekuje po cijelom naselju. To su ti seljaki folovi koji se nikad ne mijenjaju. To se rodi takav, i do smrti si isti. Otac je prio. Eno ga pred blokom. Odma u! Ajde hitar! Odma u, pizda! Kraj nae debate. Jebem mu Mirsada, rasturio nam je sijelo. A taman smo bili upali u priu. E, moj Mirsade, zar nisi mogo jo kakvu Austrijanku nabit na tu svoju bosansku kitu pa malo kasnije doi.
navijamo te nae pjesme do daske, vozimo se po gradu i provociramo vas. Pogledajte, samo gledajte, neete ljepih jo dugo vidjeti. Mamicu vam vau nabijem. Armaturu upa iz temelja sree, niko tako draga voljeti te nee. Dejan je najei. Njemu je mama Slovenka i njemu se najvie skupi pa se nagne van kroz prozor i urla efurske pjesme. Aco alta muziku i mijenja Mirsadove kasete, Adi mota volan s laktovima na vratima, a ja se narodu rugam u facu. Gospoo, izgubili smo jednu zebru, ovu afriku jednu, prugastu. Jeste li je, ovaj, moda vidjeli? Maloprije je ovda prola? Kako, niste. A znate li vi gospodo, ta je to zebra? To je najvei ur. Vozi se lijepo s merdom i zajebava se. To ti je ivot, a ne skijanja, badmintoni, saune, kuglanje i te slovenake seljake fore. I Nue Derende i Sae Lendere. Prijatelju emo, idem u San Remo, priuvaj mi Fatu, dok pjevam sonatu. To je ur.
najebo si. Nisam siguran da sam ga skontao. ta ja znam? Ne moe ga sad, pizda materina, u Ljubljanicu zafrljacit zato to je ucviko pa zvao policiju. Malo e jo trajati s ovom mojom rukom. Ima vremena da se odlui. Ko u filmu. Aco je neto tjerao svoje i glumio je nekog manijaka koji je odluio da e osvetiti svoju slomljenu ruku. Ko an Klod van Dam kad mu na poetku filma pobiju sve ivo i onda se on poslije cijeli film priprema za osvetu i na kraju sve pobije. Samo Aci su samo ruku slomili. I Marina je pet sati ekala pred policijskom stanicom. Aco je opet utio i vie nije rekao niti rije. Otili smo kui, svako svojim putem, a za pozdrav smo samo klimnuli glavom. Zaustavio sam se pred blokom i zapalio jo jedan iljak. Ako Radovan zna da puim, onda mogu i pred blokom jo jednu zapaliti prije nego odem kui. Razmiljao sam koliko je Damjanovi kriv za Acinu polomljenu ruku. Nije mi se ni inilo da je neto puno. Moda bih i ja pozvao policiju kad bi u autobusu imao etiri pijana kretena koji su odlijepili. A to da je efur bilo mi je skroz bez veze. Aco stvarno pretjeruje s tim svojim sranjima.
posvuda. Kao da me uopte nema. Provjerava Radovan jesu li zakljuana ulazna vrata. Zatvori ih jo jednom. Onda povue vodu u veceu. Ja sam sve ivaniji. Tresem se. Ne mogu vie mirno objanjavati. Mogu se jo samo derati ili cmizdriti. A to neu. Pjan ko letva sam sjedio na autobusu, nisam se mogo ni maknut, povraalo mi se, a oni su me zbog toga tukli cijelu no. Bilo mi je teko, jer sam presto trenirat. Nisam imo mjere. Kako ti nije jasno? Ode Radovan u spavau sobu. Zatvori prozor u dnevnom boravku. Ne mogu ga vie gledat. Ponem ga vui za ruku nazad u dnevni. Derem se. Nisi me pito kako mi je bilo na policiji. Nisi me pito ta mi je radio trener na treninzima, kad mi nije vjerovo da me boli gleanj. Nisi me pito kako mi je bilo kad mi je bio pun kurac koarke i kad nisam igro, jer sam bio kao premlad. Nisi me pito kako mi je kad ti uti i nita ne govori. Vuem ja Radovana, a on me gura. Gura me Radovan, a ja ga drim za ruku i ne putam. Derem se, cmizdrim, sve. On me odguruje, ali ja ne poputam. Ne dam mu da ide u spavau dok ne pone govoriti, a on je ve skroz bijesan i sve me jae gura. Pika mu materina mutava. Kako moe tako? Neu da te pustim dok ne kae neto. Reci neto. Reci! Reeeciii! Reeeciii! Reeeciiiiii... Derem se ko budala, Radovan uti. Odguruje me, ja ga vuem u dnevnu. Ranka uleti i rastavi nas. Radovan jo uvijek ne progovara. Odgurnu me zajedno da skoro padnem na pod. Radovan ne kae nita. Lijepo ode u sobu i legne na krevet. Ranka doe do mene da me zagrli i utjei. Jebi se sad Ranka. Gdje si bila prije? Budalo jedna mutava! Idi u piku materinu pa tamo uti. Jesi uo! Ranka me pokua zaustaviti, a ne moe. Odjednom neto u meni pukne i rasplaem se skroz. Do kraja. Urlam, a suze teku i ne mogu ih vie zadrat. Udaram akama u zid i urlam. Nikad u ivotu nisam ovako plako. Tresem se i plaem i jedva diem. Sve to se skupljalo, sad se skupilo i najednom izletilo iz mene. Tuga, muka, jad, samo bijesa vie nema. Plaem ko malo dijete. I Ranki dozvolim da me zagrli i plaem joj na ramenu. Gotov sam. Ne mogu prestat, nema anse. Osjeam se ko da je sve to se skupljalo danima sad procurilo iz mene velikim mlazom. Puko sam. Ko malo dijete. Na maminom ramenu. Mokrom od mojih suza.
taticu? Nema anse. Pii kui propalo. Nek ide sve ne znam gdje. Jer bi inae neto smutio da je stiglo neto za mene od policije, ili od ministarstva za odbranu, sve ivo. Sad stojim tamo kod sanduia i gledam je kako eka lift. A njega nema pa nema. Da sam dobio potu, odmah bih doao i ona bi mi spizdila. Ovako u trenerci je skroz drukija. Kul je. Jo uvijek je jaka s tom dugom crnom kosom i to. Samo ovako pospana i nenaminkana je normalnija, mislim, prirodnija. Jo bi i takav papak kakav sam ja mogao s njom razgovarati. Ne bi mi bilo neprijatno pred njom. Ne bih trebao gledat u pod. Mogao bih je gledati u oi, a ne u dupe. Kad bi bila uvijek u trenerci, jo bih i imao nekih ansi. Lift je doao, a ona ula unutra. Nije me pogledala, nije me saekala. Tako blizu uspjeha sam bio. Kakav zajeb. Opet je Radovan zajebo. Koji kurac mora tu potu lino preuzimati. Ko je to izmislio? Gdje je fazon? Pa ja sam mu sin. Jedini. Jel nije to dovoljno. Kad me za dvadeset godina budu pitali zato se nisam enio, rei u zato to mora lino preuzeti potu. Ode voditeljica i ja gledam sijalice iznad vrata lifta i vidim da se zaustavio na osmom spratu. Ba je vidim kako izlazi iz lifta. ujem kako me pozdravlja svojim seksi glasom. Kakav zajeb!
Poeo sam razmiljati o voditeljici. Odjednom sam je vidio kako u trenerci i raupana sjedi na kauu i gleda teve. I jede kokice. I smije se. Dri noge na stolu i kokicama gada ekran. Potom ustane i odvije muziku. I neto plee i mae onom svojom dugom kosom. Pravi sendvi. Otvara friider i uzme mlijeko i podgrije ga na poretu. Sjedne na pult i cupka nogama. Razgovara telefonom. Smije se. Gleda se u ogledalo i istisne bubuljicu. Ode u wc. Potegne vodu. Pogleda svoju bubuljicu. Protee se i baci se nazad na kau. Napravi svijeu. Ustane i ode na balkon. Gleda naokolo po Fuinama. eka se po glavi. Pa je uho zasvrbi. Opet je na kauu i alta kanale. Skine si arapu i gleda u svoje stopalo. A pika ti materina! Kako to mo fulit, pederino jedna! Ne moe kad je drvo, kad ima dvije lijeve. Pa vidi ga, ni hodat ne zna. Ma jebi se, onjo. Gdje su tebe nali da igra za Barcelonu? U Arsenalu je skupijo lopte na tartan stazi! E vidie ta emo vam uraditi u drugom poluvremenu. Znam ja dobro ta ete vi nama napravit. Znam, jarane. Puiona e nastupit. Velika puiona. Prvo poluvrijeme je zavrilo. Arsenal je vodio jedan nula. Dejan je stiao televizor i odvrnuo neku muziku. Svi smo se zavalili na kauu pa na foteljama. Nijednom se nije dalo mrdnut. Dejana je deralo to Arsenal vodi. Ko da nismo svi znali da e ih Barca odrati u drugom poluvremenu. Dejan je krenuo prkat po nekim starim Duletovim ploama i na gramofonu timati neku pjesmu. Gdje si jo vidio da postoje gramofoni. Duleta je stvarno pregazilo vrijeme. Joj, da vidi ta sam zadnji put naao ta je Dule sluo. Umrijee od smijeha. Kakvi su to bijedni radovi. Nije me, vala, ni po kurca zanimalo kakve pjesme je Dule sluao, samo Dejan se odluio da e nas jebavat s tom haiarskom muzikom pa smo morali sluati neke stare rock jugo songove, o nekakvim pederima. Ja sam za slobodnu muku ljubavi Ja sam za slobodnu muku ljubavi Dejan je odvrno do daske, da smo ui morali zaepiti. Tako je kralo i utilo da se to sranje nije dalo trpit. Dejana je polo. Jes ti vidio Duleta, pederine. Kake su to pjesme. Jebiga, nije Dule bio seljak ko Radovan i Mirsad to su. On je bio gradsko dijete. On nije sluao narodnjake i te scene. Duan Mirti je bio pravi roker. Intelektualac. On stvarno nije bio za to da ga baci na Fuine meu seljake. On bi mogao, da je ikad trijezan, debatirati na televiziji, ono Latinica, poteno govorei, takve emisije. Daj ugasi to. To je za haiare, ne za normalne ljude. To su fakat bili zajebani komadi u nulu. Stvarno ne znam kakvi su papci bili ti rokeri kad su to sluali. Nije udno da se Dule zvani agent nula nula tri propio pod stare dane. Dule haiar! Ne moe vjerovat. Jel ga moe zamislit kako duva i odvre tu pedersku muziku? Daj prebaci na fudbal, poee. Dejan je konano ugasio muziku i upalio fudbal. Malo sam poeo pratiti. Malo
me poelo jebat da je taj Arsenal stvarno zajebana ekipa i da je Ronaldinho stvarno neto umoran i da nita ne moe. Samo je poslije odjednom uletjela Sonja i sjebala i fudbal i urku i sve. Kad nas je vidjela, pao joj je mrak na oi. U sekundi je sva bila poizila, a Dejan se iv usro kad ju je vidio. Samo je ugasio teve, a poluvrijeme tek to je bilo poelo. Jesmo li se dogovorili da e raditi za kolu pa i da nema nikakvih urki. Samo da utakmicu vidimo. Finale Lige prvaka. Ne zanima me. Uopte me ne zanima. Nastala je udna tiina. Dejan je neto mahao s rukama i neto pokazivao teve, koji je ionako bio ugaen, Sonja je kolutala oima, mahala glavom i puhala ko Radovan. Ti uzdasi su izgleda fora svih staraca. I slovenakih. Ne zanima me nita. etiri predmeta mora popraviti. etiri. A kraj maja je. Mi smo vidjeli koliko je sati i poeli se dizati s kaua jer nam je svoj trojici bilo jasno da je najbolje da se pokupimo. I to u roku od odma. Dejan je jo neto mutio pa probavao samo Sonja se nije dala jebat u glavu. Sonji je ve svega pun kurac, sva je nervozna i svaki put kad je vidi ini ti se da e svaki as doivjeti nervni slom. I nekoga zadaviti. Stvarno opasna enska. Dejan se neto izvinjavao, Sonja nas je gledala, kao da smo mi krivi jer Dejan ima etiri koca i odvalie na godinu, samo gospodo, nisam ga ja rodio tako truntavog. Jebala je njena histerija. Smiri se eno luda, to bi reko Radovan. Kad god je vidi, ivana je kao pas. Sviju gleda kao da su joj oni krivi da je sva u kreditima i u limitima i ne znam vie emu. Srea da je barem Nataa vrijedna i pametna. Samo i njoj e do uta minuta s takvom materom i ocem.
skupa smo ili na koncert Baneta Bojania i zalutali smo i srljali cijelu no po nekim njivama pa smo onda kenjali po Fuinama da je to bio najlui koncert, pa kako smo se razbili, pa kako je bilo, a onda nam je Ceri rekao da je koncert otkazan. Kakve smo budale ispali. Naredili smo si sram, kako bi rekao moj komija Senad. Ako ve mora znat, Pei mi je uvalio tu robu, jer se lik usro iv kad je bila racija. Zaboli me kurac! Daj, ba, to si pizda? Evo ti. Popui jedan dim. Za pomirenje. Jo ni sam ne znam zato sam uzeo taj kurev dokavac i povuko jedan dim. Tako izi, nisam vukao do peta. To mi je bio prvi dim u votui, ali uopte nisam razmiljao. Sam sam sebe iznenadio. Sva ta situacija me je isto razjebala i uopte vie nisam mogao razmiljati. Gledao sam to sranje u mojim rukama i nisam mogao vjerovati. Nita. Praznina. Nisam osjeao da me je ta bacilo, nisam osjetio ni da me bilo strah ili da bi mi neto ilo na kurac. Sve mi je bilo ravnica. Dao sam jebeni smotuljak ponovo Adiju. On i Aco su nastavili puiti, ja vie nisam htio. inilo mi se da se nita od toga vie ne dogaa meni. Da sanjam. Nek ide sve u kurac, i taj ivot i sve to. Ko da sam prolupo. Ko zombi. Ili najvei trunto. Samo blejim u prazno, stvari mi se dogaaju jedna za drugom. Ako nisam za ludaru, onda stvarno ne znam. Koji kurac. Sve je smrdilo na travu. Ako bi iko priao na deset metara od nas, znao bi da smo puili. To skrivanje mi ionako nikad nije bilo jasno, jer tako smrdi da svi znaju ko je puio i gdje. Namjerno sam se htio uplaiti i onda sam zamiljao Radovana kako uleti i vidi me kako duvam, samo mi je i to bilo ravnica. Zaboli me za Radovana. Zaboli me za sve ivo. Ko vam svima jebe mater! Idite svi u tri pike materine! Mar! I ta e sad s tom travom? ta ja znam. Prodau je djeurliji. Poslije u nabaviti one feltne, to se vrte. Zna one s emtivija, ona emisija kad pirlitaju one stare aute? Kad stave one feltne to se vrte, pa i kad se auto zaustavi one se vrte. To u nabaviti. Pa ti nema auta. ta e ti feltne? Stavim ih na zid u sobi pa se gore fino vrte. Onda se baci na krevet pa gleda kako se rolaju i svijetle i svata neta. Adi je mislio stvarno. Bez zajebancije. On bi si stvarno kupio feltne i objesio ih na zid. On je fakat odluio potuit travu mulcima i nabavit feltne. Ne more vjerovat. To je ta fuinska scena. Da se ubije. Kad bi Adiju ponudili kuerinu na Beverly Hillsu i jaguara pride i Angelinu Jolie za enu, on bi jo uvijek izabrao feltne to se vrte na zidu njegove male sobice na Fuinama. Njemu nema spasa. On ima predispozicije za dankija. Poele su i petarde pucati. Kraj tekme je, a mi nemamo pojma ko je evropski prvak. Kakvi zabiti luzeri. Ja sam se jednako ljuljao na ljuljaki, Adi i Aco su finiirali duvanac, u Parizu su jedni slavili naslov evropskih prvaka. Samo mi nismo znali jesu li arsenalovci ili Barca. Zar to nije znak da smo zasrljali. Totalno.
pospan i sjeban i fino sam zaorio u klupi. A pored mene su se tri najvee budale u razredu, eki, omba i Glisti, sjetile da e se takmiiti u drkanju i da e pobijediti onaj ko prvi svri. Usred asa. Kakve budale. Hoemo li po gajbu? Po teku Malbora. Po flau rakije. Daj, opet e uvaliti onu svoju bljutavu piuriju. Hajd, idemo po rundu pikada. Jebo ih ja tupine tupave. Ali stvarno su ti likusi poeli drkat ispod stola, a Franika je poela drkat mene. ori? ta je? ta je s tobom? ta je s drugima? One tri budale su drkale dalje, raja se smijala, Franika je puhala i otvarala dnevnik i gledala ocjene i bila je na granici da dobije poizitis. to se mene tie, ti moe kui otii ako hoe. Nas dvoje moemo ve sad zakljuiti za ovu godinu. Pa gdje je mene nala ova stara vjetica. Ona dobro zna da ve imam tri zabetonirana keca i da me sad moe jebat sa automatom. A kod nje imam vie dvica nego keeva. Samo, boli nju za statistiku i to. Ona to po filingu. Moe recimo prei sjediti u prvu klupu, poeti neto raditi, pa emo vidjeti. Kakvu prvu klupu? Jesi ti normalna? Pa ne mogu ja sjedit u prvoj klupi. Gospoo profesorice! Meni to vjera zabranjuje! Kakva vjera? Znate, ja sam s Fuina i mi ne smijemo sjediti u prvoj klupi. I, zato ne? Jer bi postali takve treberine ko Miko i imali bi ove pepeljare na nosu i onda bi nas bi nas poslije svaki dan tamburali po Fuinama. Marko! Stvarno, gospoo profesorice. Na Fuinama tamburaju sve one to sjede u prvoj klupi. Moe izai i vani. Lagano. Ustao sam i iao vani, raja se piala od smijeha, a Miko je tamo u prvom redu sav tuan neto cmizdrio, ali ko mu jebe mamicu. e je model nao bit bifladija u Centru za struna. One tri budale su jo uvijek drkale i smijale se i klupa se tresla, samo jo nijedan nije bio uoi da svri.
kako to trpe. Aco je, to se toga tie, svjetska pizda. Samo s takvim enskima i ne moe drukije, jer nisu normalne. Zato ja bjeim od njih. Samo od te Makarovike ne mogu. Kako moe bit jaran s tim Acom, matere ti mile? A ti ve, kakva budala je on? Daj, res mu povej, da me pozove. Ako ne, jebala mu bom mater! Daj, stani model, da ti vidim facu kad ti govorim. Pa kaj si glup! Nisam vie znao ta da radim i krenuo sam trati, bjeati od nje. Pogledao sam unazad i kad sam vidio da ne tri za mnom nego stoji tamo i gleda me onim svojim glupim pogledom, pokazao sam joj dva srednja prsta i rukom to da je odvaljena. Pobjegao sam trkom i to joj pokazao. Ona je stala tamo i isto mi pokazala fuck. Stajali smo udaljeni jedno dvadesetak metara jedno od drugog i pokazivali si srednje prste i neto mahali jedan drugom. Kakva debilna scena. Onda me je modelka poela kamenjem gaati. Luda ena. Na sreu naiao je bus, skoio sam u njega i spizdio joj. Te male efurke su fakat uas ivi.
Onda mi je dopizdilo visiti pred blokom. Aco mi je sve vie iao na kurac, a ionako ne znam kako izgleda taj Damjanovi i da to to je mali, elav i s brkovima, nije dovoljno da bi ga prepozno, taman da se stvarno i nacrta pred blokom. Iao sam do Ace da mu kaem da idem kui. Nek se sam zajebava s tim svojim pijunskim glupostima. Ja odoh kui. Jesi ti normalan. A ta ako Damjanovi na onoj strani bloka izae napolje? Zaboli me oko! Jebite se i ti taj tvoj Damjanovi. Nemam ja vremena za te pizdarije, da se igram Demsa Bonda i Brusa Vilisa. Ma, ti si bolestan. Kakve Dejms Bondove, ta lupa. Mora vidit kad ide lik van iz bloka, da ga moe negdje saekati!? Ma ne ekao ga ja, jel ti jasno? ta mi je on skrivio? goljavi elavi mali brko. Boli me kurac za njega i za tvoje budalatine. Idem pred blok. Ej! Alo! Marko! Evo ga! Pa to nije istina. Mali goljavi elavi brkati Damjanovi je stvarno iao van iz bloka. Sad sam ga se jo i sjetio. Vidio sam mu facu na onom autobusu. Izgledao je stvarno skroz nikako i imao je pravu efursku facu. Jednom smo se pred blokom posvaali jer sam ja tvrdio da po faci moe razlikovati efura od Slovenca i poslije smo se prcali tri dana zarad toga, a na kraju sam svima uspio dokazati da je to istina. Damjanovi je potvrivao moju teoriju. Njega stvarno nisi mogo fulit. Grubi potezi lica, kosmati brci, neki blaeno tupi pogled, zubi napola krezavi, samo mu je jo akalica falila u ustima. Aco je ustao i iao za njim. Aco! Priekaj! Aco! Ne jebe Aco. On marira za Damjanoviem, koji pii prema Ljubljanici. Stvarno nisam mogao pomisliti da u se na Fuinama igrati praenja ikad u ivotu. Bolesno. Aco je iao za Damjanoviem. Potpuno je promijenio nain na koji hoda i nije vie iao kao najvei seljak na Balkanu, nego je neto glumio i pravio se da bez veze eta uz Ljubljanicu. Ne znam jesam li u ivotu iao u etnju uz Ljubljanicu. Tamo eta ako ide na basket ili na trening. Samo, da bih bez razloga etao gore-dolje uz rijeku, to mi je nekako eko. To rade oni moroni to imaju cuke i onda ih tamo etaju da mogu cuke piat i srat pod drveem. Ionako je sve puno muica i ne da se normalno priati i idu ti jebene muice u usta. Uz Ljubljanicu vidi samo stare efure, to stave ruke na lea i onda lagano sportski panciraju od Brodarca do fuinskoga grada i kukaju. Neto me boli hrbet, hou crknut! Ma i mene je u kriu zagrabilo, nisam mogo ustat iz kreveta. A to me tek glava boli u zadnje vrijeme. Od ovog vremena i od suvoga zraka. A mene koljena mue pa maem s onom masti, ali neto slabo pomaga. I tako kukaju i kad oposle sve mogue bolesti, bolove, probleme i ostala sranja, onda idu kui. Jebem ti takav ivot da samo eta i kuka. Kui samo gledaju teve i rjeavaju krialjke. Za popizditi. Mene bi to izludilo, a njima pae. Boli njih kurac za sve. Damjanovi je zicer marirao prema placu za boanje. Jebo mater da nema gdje drugo oti. To meni nikada nee biti jasno. To balinanje. Hajde da sjedi pa da se
alkoholizira, samo da pritom jo igra neko boanje, e to mi je prava provala. Haj dobro da starii boaju, ali da je to sport i da se s njim kao neto ozbiljno bavi, to mi je najvei idiotizam. Kakav sport je to ako ga moe igrati s rukama na leima i ako ga moe igrati i kad ima sto godina. To je sviranje kurcu, a ne sport. Ali folk je stvarno balinao. Damjanovi je stvarno izgledao tako da u ivotu moe samo boati. Sad kad sam ga gledao inilo mi se da je stvarno sav nikakav i da mu je i ta kugla za boanje prevelika. I onda sam gledao Acu i onda sam i njega zamiljao kako balina sa starcima i s Damjanoviem. I on je s tim svojim hodanjem takvo drvo da veeg na Fuinama nema. I onda najednom Damjanovi skrene i ide kroz grmlje prema Ljubljanici, do brijega, a Aco ga kao skriveki gleda. I Damjanovi krene piat. Stvarno je pravi efur. Usred bijela dana direkt na putiu po kojem ljudi hodaju on fino stane i izvue ga vani. Pripialo mu se i gotovo. Jebem ti efura efurskoga. Zaboli njega uvo za kulturu i za bontone. Ko na najveem selu. Lijepo na putu da ga svi gledaju. Kad bi mu rekao da se to ne radi, rekao bi ti da je to prirodno i da se ionako sve izliva u zemlju i u rijeku i da i dukci tamo piaju. To je taj efurski mentalitet. Seljaka iz sela lako, ali selo iz seljaka nikako, to bi rekao Radovan. Taj Damjanovi se rodio negdje u pizdi materinoj, gdje nema telefona ni elektrike ni tekue vode i sad moe ivjeti sto godina u gradu, ali iz inata nee prestati s tim seljakim forama. Da se zna da je on car, da nije gospodin i aristokrat i ne znam ti ta, da bi piao na veceu. Ja mislim da namjerno nije piao doma da bi mogao na rijeci. Jer, tu se nakon pianja ne trebaju prati ruke. Kakav efur. Damjanovi v sodelovanju z naravo. U saradnji s prirodom. Pika ti materina efurska, ti e meni policiju zvati, efurino izjebana! Sve se dogodilo u sekundi. Aco se zaletio u Damjanovia i bacio ga na zemlju. Puko mu je film kad je gledao modela kad ga otresa. Ja sam ostao na nekih dvadesetak metara kao ukopan i samo gledao. Aco je tulio i udarao Damjanovia, koji je vjerovatno mislio da je Aco neki fanatini protivnik pisanja na Ljubljanici. Stvar je brzo postala ozbiljna. Aci se je skroz odvalilo i udarao je po Damjanoviu ko blesav. Taj je isputao neke udne glasove, ali se uopte nije mogao braniti. Samo je leao, a Aco ga je nabijao nogom. Dotrao sam do Ace i probao ga odmai od njega, ali nisam mogao jer mu se stvarno otkailo. Vukao sam ga, gurao, zalijetao u njega, ali budala nije popustila. Poeo je mlatiti i mene, skroz raspizdio. Kao mutav sam se bacio na njega i odgurnuo ga par metara dalje. Obojici nam se izlokalo. Aco je udarao negdje u prazno, mahao je po meni s rukama, ja sam ga uhvatio oko pasa i kao nekakav divlji vo gurao dalje od Damjanovia. Obojica smo se neto drali ko dva debila i Aco je kao mahnit udarao po mojim leima da me je boljelo ko avla, ali ga nisam htio pustiti dok se nismo na kraju obojica u zagljaju strovalili na zemlju. Smiri se! Pusti me, pederu! Pusti me! Neu! Pika ti... Smiri se! Smiriiii! Pusti me! Pustiiii! Nisam mu dozvolio da se digne. On me je jo uvijek udarao i probavao odgurnuti,
a ja sam ga svom snagom drao. Onda se je Aco odjednom umirio. Njegovo lice je postalo skroz prepadnuto. Gledao je u Damjanovia. I ja sam se okrenuo i pogledao tamo. Damjanovi je leao na tlu i nije mrdao. Svud oko njega je bila krv. Aco se izvukao ispod mene i spizdio dalje. Ja sam isto ucvikao. Nisam se smio pribliiti Damjanoviu da vidim ta je s njim. Pogledao sam gdje je Aco, a on je ve trao prema Rusjanu ko budala, i ja sam trao za njim. Pika mu materina blesava. Nisam nita razmiljao, samo sam trao i pred sobom sam vidio Acu koji se sudarao s ljudima koji su se etali pored Ljubljanice. Svi su ga samo udno gledali i nastavili etati. Onda sam ostavio Acu da laufa u svom smjeru i skrenuo nadesno, preko mosta, na drugu stranu Ljubljanice. Ne znam zato. Samo sam trao i nijednom se nisam okrenuo da pogledam nazad.
me gledali takvog nikakvog i totalno sjebanog i svi su se pravili da nisu vidjeli nita posebno. I svi efuri su vjerovatno rekli da sam narkoman, a Slovenci su mislili da je to normalno, da smo mi efuri, prosto, takvi. Nakon milion godina sam se popeo gore na Golovec. Tamo te vode u osnovnoj koli za sportski dan da se ganja gore-dolje, da se kao do kraja izganja. Nastavnice se posade na klupice i popue teku cigareta i neto pametuju i izdangube radni dan. To su bili fuinski sportski dani. I sad sam se ja posadio na te kureve klupice i tamo sjedio kao idiot to je pobjegao iz ludnice. Gledao sam Fuine i psihiki se pripremao za to da se vratim pred blok i vidim gdje je Aco. I gdje su Dejan i Adi. Pripremao sam se, ali se nisam mogao pripremiti. Kao da mi se dupe zalijepilo za klupu. Nisam se mogao pomaknuti. Postalo je hladno, poeo je padati mrak, a ja sam jo uvijek trunuo na Golovcu. Jebenom Golovcu. Najbolje mi je da ostanem tu i postanem jedan od onih budala koji su kao silovali enske po umi. Nekad su stalno neto navlaili na tu priu, samo nikad niko nije nita stvarno dokazao. Ja mislim da su to samo mamice plaile svoje kerke da ne bi ile s momcima na Golovec i fatale se iza drvea. Jebeni Golovec. Ali nisam se mogao pomoi i spustiti dolje i proetati nazad do bloka. Jebalo me je to da sam poderan i krvav i da u morati sve objanjavati raji pred blokom. Pritom uopte ne znam ta se uistinu dogodilo i ta je s Damjanoviem. U sutini bih se trebao usrati ako mu se ta dogodilo. A nisam. Samo mi se nije dalo objanjavati zato mi je majica poderana. Kad sam se vukao kui Putem sjeanja i drugarstva, proogirao je pored mene drug Slatner to nam je drao biologiju u osnovnoj. To je najsmjeniji lik to ivi u svom svijetu, sadi rue, radi herbarije i pjeva u nekom jebenom horu. Otkaen totalno. Ne jebe nikoga. I dotrkara on do mene u pederskim tramplama na takice, zaustavi se i smije se i gleda me i trkara u mjestu preda mnom i pita me sve ivo. Jesi li si bio u etnji? Jel jo trenira koarku? Je li ti ide u koli? Jesu li ti starci ok? Jesu li ti drugovi dobro? Postavlja on svoja pitanja i trkara preda mnom, ja klimam. I onda obojica klimnemo i on odogira dalje, prema Golovcu. Eto, to ti je to. Lik je vidio moju krvavu usnu i poderanu majicu, ali to nije njegova stvar. On ima pametnijeg posla. Jo i srea da svi uvijek imaju neka pametnija posla.
nije dalo pomai. Obojica su mi ila na kurac. Debili. Dejan je neto kukao jer je Sonji do kraja dopizdilo i rekla je da e se odseliti nazad u Slovenske Konjice i razvesti se i da e Dejan i Nataa s njom u Slovenske Konjice. Inae je to stalno nagurivala i prijetila Duletu, samo sad se je ve kao pakovala i bilo je ozbiljno. Dejan e ionako gruhnut razred, Nataa je imala skoro zakljuene ocjene i Sonja je odluila da pokupi prnje. Mirtia e ostaviti u Kubani. On vjerovatno uopte nee prokuiti da ih nema. Adi je Dejana zajebavao jer nije imao blage veze ta da mu kae i kako da reaguje. Vjerovatno je shvatio da je sve skupa jedna velika pizdarija. Kad efuru spomene razvod, dode blijed ko krpa. Razvod je za efure totalni haos. To je najvea pizdarija od svih. I Slovenske Konjice su manja zajebancija. Jer se efuri ne razvode. Njih samo smrt moe rastaviti. Rastava uope nije opcija jer su vjenanje i familija najvee svetinje. Kako e otii dolje i roacima objasniti da si se rastavio? Ne moe. Oni to ne kontaju. Ima enu, ima djecu i svi skupa ive taj gastarbajterski ivot u garsonjeri, dok u penziji ne doe ivjeti ivot u kuerinu s tri sprata negdje usred Bosne koju si gradio cijeli jebeni gastarbajterski ivot. ta e kad se razvede? Hoe li ivjeti sam u toj kuerini? Hoe li sam sebi kuhati, prati, istiti? To sasipa cijeli efurski sistem. ivot je zajeban, ali ako ima enu, nju moe kriviti za sve. To je efurski mentalitet. Sve su enske iste i zato bi mijenjao jednu za drugu ako prva zna dobro kuhat? Rastavljeni je za efure isto ko najvee siroe. To da te ena ostavi za njih je najvea sramota od svega. Kako si joj to dozvolio? Jado jadni. Ko te uio ivotu? Ja mislim da u Bosni rastavljeni mogu ostvariti status invalida i dobiti pomo od drave. Ostavila ga ena! i Ostao bez obje ruke!, to ti je negdje isto. Adi je zato kontao da je Dejan u kurcu. Samo Adi nikad nije znao ozbiljno razgovarati. On je postao ivan. Kad bi Adiju rekao da ti je mama umrla, on bi provalio nekakvu glupu foru i neto se poeo smijati. Zato se efuri toliko zajebavaju. Jer se ne znaju ponaati. Jer ne znaju reagirati u veini situacija i onda se kao neto zajebavaju i povlae i prave glupi. U sutini im je neprijatno i ne znaju ta rade. Jednostavno, ne znaju ozbiljno razgovarati. Najvjerovatnije Adi sa Samirom i Mirsadom nikada u ivotu nije ozbiljno porazgovarao, i zato nema blage veze kako se to radi. Ako je neto zasrao, Mirsad je provalio nekakvu debilnu foru i smijao mu se u facu, a ako je neto ba strano zasrao, onda bi ga oamario. Nema tree mogunosti. I Adi sad, fala bogu, ne zna kako bi ozbiljno razgovarao. I ne sanja mu se kako se to radi. I poeo je Dejana zajebavat. Jo dobro da ga nije poeo amarati. Adi je jo uvijek leao na zemlji. Nije se vie smijao nego je sav zblanut gledao u prazno, da ga niko nije kontao. Dejan je sav alostan sjedio na ljuljaki, ljuljao se i gurkao pijesak i u sutini glumio gljivu. Debilu zakucani muslimanski! Eto nas. Sad smo dotle doli. Dejan pone s nacionalistikim forama kad ga do kraja sjebe. Adi je stvarno pretjerao sa svojim smijehom, samo debil od Dejana isto nije skonto da je taj trut pored sve svoje truntavosti jo pogoen ko zmija od te svoje kureve travice. Majmune obrezani!
Kakve debilane. Ne moe vjerovat. Kraj. Zgadi ti se sve na svijetu. Kad vidi da se dvojica tvojih jarana tako jebu u glavu, povraa ti se. Pita se: Jooj, s kim ja to ivim? S kim si, takav si, to bi rekao Radovan. Ali, ta ja tu pametujem u poderanoj majici i krvave usne. Uopte nisam znao gdje je Aco i nikako nisam uspio pitat. Nita nisam bolji od ova dva kretena. Isto sam govno.
sranje. Boga pitaj hoe li se Dejan iz toga svega iv izvui. Adi je konano doao sebi i sjeo pored mene. Barem vie nije leao na podu ko najvei upak. Gledao me je svojom zalijepljenom facom i smijao mi se. Kakav debil. Ali je stvarno bio smijean pa sam mu se morao smijati. Tako debilnu facu u lajfu jo nisam vidio. Nita mu nije bilo jasno. I? ta emo sad? Kakvo bumbarsko pitanje. iljit emo olovke, to bi rekao Radovan. ta da nas dvojica radimo u votui? On s dva dambo deta u svom mozgu balvana i ja s poderanom majicom i krvavom usnom. Kad bi nama neko dao dvije nacrtane ovce, nama bi obje iezle. Imam ideju! Pa gdje si mene, Adi, nao sa svojim idejama. Jebale te one. U ivotu pametnu ideju nisi imao. Tebe bi mogli uvrstiti u Ginisovu knjigu rekorda kao lika s najtupljim idejama. Adi je jednom imao ideju da kupimo fuinsko brdo pa da naplaujemo narodu koji doe na sankanje i skijanje. Drugi put je predlagao da pljakamo podrume po Fuinama i to poslije prodajemo na pijaci. Trei put je predlagao da ustanovimo Slovensku efursku stranku. etvrti put je imao ideju da vercujemo pare, i nismo mu mogli objasniti da niko vie ne vercuje pare i da je to bilo samo ponekad u bivoj Jugi. I sve te ideje je imao skroz trijezan, a sad je bio jako daleko od toga. Hajmo zapalit otpad kabastog smea. O, jebote! Adi, ti si car. Paljenje otpada kabastog smea je najpopularnija fuinska fora. ta god su starci probavali da fuinske budale ne bi vie zagavale ta sranja, uvijek se nala junaina koja je prigala vatru. Jer, medu blokovima se nakupi toliko toga da te ba zove da to zapali. Kad vidi ta folk iznosi vani iz svojih stanova, stvarno te navue. Kakve bijedne kaueve, kakve stare friidere, kakve trule ormare. Pa to nije istina. Ja ne znam kako ih nije sram to ostavljati pred blokom, da onda svi to gledaju. I onda te gomile lee tamo sto godina jer modeli s otpada, ili odakle ve, ionako ne dou po to onda kad bi morali jer valjda prije toga moraju pokupiti skupe kaue u Murglama i u Trnovu, pa u pizdi materinoj. E, onda umjesto njih dou vatrogasci. Samo ljetos su starci napravili veliki plan. Prvo nisu izbacili pred blok stvari sve dok oni moroni stvarno nisu rekli da dolaze, a onda e jo kao neko deurati pred tom hrpom cijelu no. Jaka muda. Ionako e to biti neki Stamenkovi to e prva dva sata jo moda i stajati tamo, i onda onako najednom nestati. On se javio samo zato da ga njegova Mira pusti navee i da onda on moe na miru otii na pivu. I onda e objanjavati i njoj i svima drugima da je svu no stajao tamo i uvao. I jo e htjeti da mu se plaa na sat. Hajde mi stvarno kai kako bi ti, majke ti, to zapalio! To je najlake! Uzme jednu krpu i polije je sa zinabe. Pa je stavi na drvenu paliju, pa kresne i zaleti se, baci je na hrpu i spizdi. Tako je lani oko to napravio pa ga nisu ufatili. Stvarno je izgledalo simpl ko pasulj. Umjesto palije moe odlomiti kakvu granu i Adi je ve poeo lomiti jednu s najblieg drveta. Samo on je bio pregoljav za te muke poslove. Ja sam mu se smijao u facu i namjerno mu nisam htio pomagati jer je
tako glup da ni granu slomit ne zna. I jo tu pred blokom je naao lomiti da ga svi vide. Ali, boli njega kurac. Samira je na dva dana otila s Mirsadom u Cazin, i nee ga ganjati po Fuinama. Umjesto krpe moe zapalit ovu moju majicu. Ionako je bila poderana. To je bila odlina ideja. Zapaliemo dokazni materijal. S Adijem sam odmah otiao na pumpu i na brzinu smo polili majicu benzinom i spizdili. Niko nije nita skonto. Meni je Adi posudio svoj pulover, koji mi je valjda bio ful premalen pa sam bio fakat smijean, ali me je zabolilo za sve. Iao sam samo do jednog drveta pored pumpe da mu jebem kevu i da uzmem tu kurevu granu. Jedna teta je prolazila pored i buljila u nas. ta je gospoo? Jel neto nije kako treba? ta gleda, dabogda ti oi ispale! Adi je bio hrabar jer je gospoa jedva hodala i jo nije bilo nigdje nikoga. Teta je produila korak i spizdila. Ja mislim da je to bila prva osoba u ivotu koja se usrala zbog Adija. Pika joj materina. Samo nek me doe neto gnjavit. Tako u je zalijepit da e pojest one svoje ozluke. Konano sam odlomio kurevu granu pa smo produili prema bloku. etali smo po Fuinama s granom u rukama i s majicom polivenom benzinom. Ja sam nosio premalen pulover, a Adi je jo uvijek glumio da je pogoen i neto se gegao po cesti. Po meni taka dva kretena niko nije vidio jedno sto godina. Direktno za u kakav dobro glup film. Hvala bogu pa je ve pala no i nije bilo puno ljudi. Namjestili smo se kod trafostanice i obmotali majicu oko grane. Adi je primakao upalja. Ko e zapalit? Adi se sad odjednom uprpio. Jebo ga je. Gledao me je ko debil i gurao mi granu u ruke. Ja u zapalit, a ti e trati. Jebiga, ti si sportista. Ti ima kondiciju i to. Svakako. Pa i znao sam. Adi je uvijek bio najvea prpa na svijetu. I u koli je uvijek bio glasan i hrabar, a samo je gledao onda kad je trebalo baciti petardu u lonac orbe. Petardu je valjda krehno neko drugi. Aco ili ja. Jebeni seronja goljavi. Zapali! Adi je pripalio i moja majica je gorjela ko luda. Obojica smo se usrali i Adi se povukao nazad a ja sam ko najvei trunto probao drati majicu koja gori dalje od sebe i neto skakutao oko trafostanice. Kakav cirkus. Adi je potrao u stranu i neto se stao derati. Tri. Triii! Brzo! Adi je bjeao od mene i kao se sakrio. Nisam imao ta. Krenuo sam trati ko budala prema ogromnoj hrpi kabastog otpada pred naim blokom. Nikako nisam gledao oko sebe, nego sam samo laufao i drao granu visoko iznad sebe i pazio, da mi majica ne padne s nje na zemlju. Gorjelo je sto na sat. Ona hrpa otpada mi se odjednom uinila pravo, al pravo daleko. Negdje u pizdi materini. I uopte to nisam mogao tako brzo laufat zbog kureve grane i majice. Poeo sam gledati ima li negdje neko ko bi me mogao vidjeti i prepoznati. Vidio sam okia pred kioskom. Jebo ga bog njegov kamiondijski. Zabio sam glavu u ramena i gledao samo jo u tlo. Vidio sam jo negdje neke noge, i onda jo jedne, a onda sam konano dotrao do kabastog
otpada i krhno granu direkt nasred gomile. Gdje sad da trim? Jebem ti oku u sto piki materina. I Adija i njegove genijalne ideje. Pa uopte se nismo dogovorili gdje da trim poslije kraja akcije. Na sve strane je bilo ljudi, blokovi, auti, pizde materine. Nabrao sam ga pored nekoga u sto godina starim adidaskama i onda sam piio prema fuinskom gradu. Na parkingu je bio jedan auto i puno nekih likova oko njega, pred esticom su neki sumnjivi tipovi neto trunili, a iz parka su dolazile dvije mame. Trao sam kao u bunilu i onda po parku prema gradu. Tamo su se vozili neki kurevi automobili, a pred gradom su stajali neki pederi s kravatama i te scene i zato sam i zavio dolje prema Ljubljanici. Laufao sam po klancu i spustio se dolje do ograde. Tamo vie nije bilo ljudi. Hajde, barem jednom da tamo nije bilo narkomana. Okrenuo sam se i gledao ta se dogaa. Nisam ni znao jesam li uopte zapalio kabasti otpad ili je neko makao granu i moju poderanu majicu. Na mostu sam vidio par ljudi. Ostalo je bilo mirno. Sav zapuhan sam gledao u onu usranu rijeku i probavao se umiriti. Kakav debil. Osjeao sam se tako bijedno da bi najrae sam sebi spuco amar. Kakav kurev kretenski idiot to laufa s granom i majicom izmeu blokova, da zapali kabasti otpad. Kakav seljak. Sigurno me je cijeli blok gledao i realno sam navalio na sebe takav stid da mi je najbolje da se odselim. Bio sam ivan i nisam vie mogao stajati na jednom mjestu. Polako sam se opet podigao nazad do ceste i otiao nazad u park. Skinuo sam pulover i obrnuo ga naopako da bi izgledao samo malo drukije nego prije. Bilo me je ful sram. Stvarno sam se osjeao glupo ko sto imbecila. Nek ide Adi sa svojim kurevim idejama u kurac. Pika mu materina bosanska. Ja sam najvea budala kad ga sluam. Okrenuo me je ko bekana na ranju, pika mu materina blesava. Dabogda ga Samira itav ivot po Fuinama traila. Bio sam ve na ivici parka. Prvi put sam digao glavu i pogledao prema bloku i ugledao tu vatru. To ne moe vjerovat! Uaauu! Haos! Belaj! Majke mi u ivotu takvu ludnicu nisam vidio. Vatra je bila via od blokova, sve je bilo osvijetljeno kao da je bio dan, ljudi su bili na balkonima kao za Novu godinu, samo su jo petarde falile. Takvu vatru ja jo nisam vidio. Ludo. To je bilo za slikat. Za teve. Kakva scena. Pribliavao sam se bloku i kao munjen sam gledao u tu ogromnu vatru i blokove oko nje. Kakva svjetlost. Ko u naunofantastinim filmovima. Majke mi mile. To je bilo to. Najjai smo, najjai. Bilo je sve vie ljudi pred blokom, na balkonima, svuda. Ludnica. Vatra je bila stalno vea. Pucketala je i u stvari nisu ni trebale petarde jer je pravo pucalo. Totalna urka. Nikada mi u ivotu nije uspjelo da napravim neto tako veliko. Hajde taj ko u zadnjoj sekundi, ali ne jebem sad basket vie, a jo je bilo samo omladinsko prvenstvo. Ta vatra je bila ogromna. I ja sam je zapalio. Marko ori. Svi su je gledali i sigurno im se inila super i najjaa. Jer je bila stvarno estoka. Nikad u lajfu nisam uspio napraviti tako veliku stvar. U koli mi nikad nije uspjelo nita, onda sam i tu koarku zajebo. Sad sam bio stvarno ponosan na sebe. Konano sam bio zadovoljan samim sobom. I nisam bio ljut. Stvarno, nisam bio ljut. Nijednom od nas, Adiju, Dejanu, Aci i meni, nikad nije uspjelo tako neto. Bilo je to za nas svu etvoricu. Najjai smo, najjai. Svi smo mi sjedili u zadnjoj klupi i svi
smo redali svoje jadne dvojke i uvijek smo bili nikakvi i uvijek smo dobivali batine, kad bi nai starci ili u kolu. I uvijek smo imali loe vladanje i uvijek smo pravili pizdarije i uvijek smo bili bijedni do kraja i svi su nas kritikovali i bili smo totalni luzeri. Mi smo se kao neta puhali da smo najjai, ali smo bili najvei ugavi dripci. I zato je ta vatra za nas svu etvoricu i za sve to su nas jebali u glavu jer nam nije ila ni ta kola, ni ti kruoci, ni ta jebaina ni ti biznisi ni ti kuri turci i pike materine. Pogledajte sad taj stup vatre, mamicu vam na njega nabijem. Najjai smo, najjai. Moda nismo talentovani za te vae jebene sloventine i matematike i fizike i zemljopise i te glupe fore. Moda smo talentirani za neto drugo, samo se vi niste trudili da otkrijete ta je to. Pika vam materina. Svaki ovjek je sigurno za neto talentovan. Mora bit. Samo vi ste mislili da smo mi ionako glupi efuri i da zato nismo ni za koji kurac i da ko nas jebe. Eto vam sad najvea vatra na svijetu. Dabogda vam pod guzicom izgorio! A to vi ne moete takvu vatru zapaliti? I jo neto. Da ne bi sluajno. Moda smo mi najtalentovaniji piromani na svijetu, samo vi to ne jebete. Nije to to. Vi imate svoje italake marke i takmienja iz maternjeg jezika. Popuite mi ga s tim. Vidjeemo hoe li iko od vas zapaliti veu vatru od mene. Najjai smo, najjai. Toga nema u vaim knjigama, jebale vas one. Jebo vas Preeren i Cankar i nek mi svi vai narodi poliu dupence. Svi smo mi talentovani. Svako za neto. Sto posto. Samo nismo svi talentovani za za ta vaa sranja. Imamo drugaije maternje jezike, pa i drugaije talente. Ali smo svi talentovani i svi moemo raditi velike stvari. Ne samo vai odlikai. Ali to vas ne zanima. Jebe se vas za nas ugave efure iz zadnjih klupa. Mi smo za vas samo oni na -i!
Zato sam opet iao pjeke na deseti sprat nakon sto godina
Vatrogasci su me skoro pregazili, jer sam posred ceste marirao prema bloku. Nisam ih uo, jer sam bio u nekom otkaenom transu. Vrtilo mi se sto na sat i nekakav me je lik povukao da me auto ne opali, da bi vatrogasni kamion mogao otii do bloka. Dobacili su u deset minuta i u roku od odmah su ugasili moju vatru. Mater im onu njihovu crvenu. Samo onda su jo pola sata sve to timali i polivali vodom i sve te karine. Sve si mogo vidjet ta rade profesionalci. I kako si ti mali i nikakav. Moe ti zapalit takvu vatru da gori do vrha bloka samo onda dodu oni sa svojim haubicama i malo poprskaju i ia mia gotova pria. Kao da nikada nita nije ni gorjelo. Narod se je ve poeo micati s balkona i ispred bloka vie nije ni bilo puno radoznalaca. urka je prola. Stajao sam pred blokom i gledao izgorenu hrpu kabastoga materijala to ga je nekakav vatrogasac jo prskao vodom. Odjednom me je neko zgrabio za vrat i potegnuo me prema ulazu u blok da sam poletio ko najlake pero. Takav ok je bio da uopte nisam skonto ta se dogaa, nego su mi se samo noge vukle po tlu kroz jedna, pa onda druga vrata i sve do lifta. Tek tamo sam se uspio okrenuti i vidjeti Radovana u potkoulji sa svojim mutavim poblesavljenim pogledom manijaka, koji me kao lud vue za sobom. Pred liftom su stajali neki ljudi, a Radovan je krenuo prema gelenderima. Alo! Pusti me! Alo! Nijedne! Glavu u ti razbit! Da te nisam uo! Pusti me! Ma uti sam reko! Radovan me je opizdio po tintari i odmah zatim me povukao po tangama prema gore. Jo uvijek je bio jak kao bik. Ispod svega tog njegovog sala i trbuha to je virio ispod potkoulje, jo uvijek je bio kao od brda odvaljen. Nisam imao ansi. Vukao me je ko manijak po stepenicama i nije se zaustavljao. Ja se nisam mogao ni okrenuti, ali sam gledao ljude pred liftom koji su gledali Radovana i mene ko da smo svemirci. Jedna ena je stavila ruku na usta, ko one neke mame u filmovima, kad je neto grozno. Ali, sve njih je bolio patak. Njima to dobro doe, da sami sebe utjee, da ima gorih budala i od njihovih mueva i sinova. Radovan se na treem spratu na trenutak zaustavio, pa sam se uspio okrenuti i postaviti normalno na noge, i vidjeti ga. Ali, kako ga je taj moj pogled do kraja raspizdio, povukao me je jo jae nego maloprije, pa smo se jo bre poeli penjati stepenicama na deseti sprat. Udarao sam nogama u ogradu, spoticao se o stepenice, hvatao se za sve to mi je dolo pod ruke. Samo Radovan nije jebo. On je nastavio dalje marirati. Vukao me tako jako da se Adijev pulover derao po avovima, a da sam ja jedva disao. Nisam iao pjeke po stepenicama od drugog razreda osnovne ole. Tada me je Ranka natjerala da idem pjeke svaki dan jer, jebiga, ta je ona znala ta je to lift i smijem li se ja furati s njim. Nije Ranka prije toga u ivotu lift vidjela. Zato sam ja
dvije godine svaki dan dolazio iz kole po stepenicama. Nahodo sam se po tim stepenicama za itav lajf. S Radovanom sam doao do sedmog sprata. On je bio skroz crknut. Jebiga, jest da sam goljav, samo sam dug i imam to neto kila. Radovan je disao duboko. Jednom rukom se drao za prsa, a drugom je mene jo uvijek stiskao za vrat. Sad ga nisam htio vie ni pogledati. Da ga ne uhvati srce. I da ne popizdi i baci me dolje niz gelendere. Polako je dolazio sebi i sad me je poeo opet vui, ali polako da sam u sutini mogao hodati za njim. Doli smo do desetog sprata i Radovan se je zaustavio pred vratima hodnika. Jo uvijek me je drao. Kopao je po depovima i traio kljueve, ali ih nije naao. U piku materinu! Pozvonio je tako da je skoro razvalio zvono. Ranka je polako izala iz stana u pidami, sva zblanuta i sasrana i neto je govorila, ali je nisi mogao razumjeti jer su izmeu bila vrata. Gledala je mene i Radovana i u oku otvarala vrata. Da nisi pisnula. Jel jasno? A ta...? Je li jasno? Ranka je uutjela, Radovan me je sad opet jako potegao za sobom da sam trkarao za njim po hodniku do stana. Kao majmuna me je ugurao unutra. Nato je jo Ranku povukao u stan, i ona je neto zacvilila. Onda je zatvorio vrata da se sve zatreslo. Ni ja ni Ranka nismo smjeli zucnut. Gledali smo jedno drugo i onda opet Radovana i skroz sasrani ekali ta e rei ili uraditi.
od balkona, sve. Sve se moralo uti vani do na cestu. Sjetio sam se kako sam jednom po noi gledao finale NBA izmeu Detroita i Lakersa i u pola etiri ujutro uo iz bloka preko puta nekog tipa kako se dere i razbija i kako ena i kerkica vape upomo i plau i mole ga da se umiri. Sve sam uo i vidio u kojem se stanu to tano dogaa, a nisam znao ta da uradim. Bilo mi je grozno. Stajao sam na balkonu, gledao u stan i sluao te grozne zvuke. Ali, stajao sam kao kip i nije bilo teoretske anse da se pomaknem. Pomislio sam je li moda sad nekome iz suprotnog bloka ko sad slua Radovana kako se dere i Ranku kako cmizdri tako grozno kao tada meni. Hoe li moda taj ovjek zvati policiju? Hoe li i on stajati kao kip i gledati u na stan? Ranka je polako ustala, poela nositi moje stvari i polako ih slagati u moju sportsku torbu. Radovan je sebi natoio novu au. I iskapio na eks. Kod babe e fino radit, pomagat joj oko dede i brinut oko kue. Da se naui posla i da se odvikne ovih svojih mangupluka. Nema vie zajebancije. Zna da je deda bolestan i da je senilan i sve. I babi e dobro do tvoja pomo. Ako nita, treba neko da ode u trgovinu da nasjee drva. A baba nek te naui i da muze kravu. Pa e radit oko tale. To e ti bit najpametnije. Nek te upregne na sve etiri. To u se dodue ja sa njom dogovorit. A ti ima da radi! Jesi me uo? Klimnuo sam, iako jo nisam shvaao ta se dogaa. Nisam mogao vjerovati. Svako malo u toku tog svog govora, Radovan bi me pogledao. Tako na brzinu. I u tim njegovim pogledima sam vidio da je stvarno kraj zajebancije. Da se neto bunit nema nikakvog smisla. Ni Ranka se vie nije bunila. Ona je trpala moje stvari u torbu. Radovan je iz ormara nad umivaonikom donio jo jednu aicu za viski i u nju natoio malo rakije. U svoju je natoio malo vie. Drugu au je dao meni. Gledao sam ga i nisam znao ta hoe od mene. Nikad mi nije davao alkohol iako je efurska navika da se djecu zarana navlae na rakiju i na pivo. Sad mi je dao i jo hoe da nazdravim s njim. Ovome se sve pomutilo. Ili je ve razmontiran od te rakije. Nazdravili smo Radovan i ja. Prvi put u ivotu. U zdravlje. ta je bilo, bilo je. Odsad pa nadalje idemo drugaije. Nema vie maenja i paenja. Odsad samo tvrda ruka. ivot je zajebana stvar. Ne moe se to tako kao to bi ti i oni tvoji bilmezi htjeli. Niste vi Titina djeca pa da moete da radite ta vam se sprdne. e je sad naao Josipa Broza? Ne moe da vjeruje. Ranka je jo uvijek trpala stvari u torbu. Jedna je bila premalo i donijela je jo i drugu. Radovan je sjedio i pio svoju rakiju. Kreemo iz kue u petnest do est. Gledao je jo neko vrijeme Ranku kako pakuje, onda je ustao, vratio rakiju nazad u ormar i otiao spavati. Ja sam isto ustao i doao do Ranke da joj pomognem spakovati svoje stvari do konca. Samo mislim da nijednome od nas nije bilo jasno kako se treba spakovati za jednosmjerno putovanje.
zube etkicom od Vele. Vela je jedna porodina fora. To je kominica od moje bakice i djeda, koja ima oko sto godina, ali jo uvijek fura kiosk u prizemlju svoje bajte. I u ratu je furala tu emu. Kod nje ima takvih stvari koje su po itavom svijetu ve davno prestali prodavati. Kod nje ima Zirodent. Najodvratniji kaladont ikad. Niko iv ne zna gdje Vela nabavlja stvari, ali svi stalno idemo kod Vele jer je jeftino i jer nam je kominica, i onda uzimamo etkice za zube i druge pizdarije. I sad Ranka umire od ege, pia se od smijeha, jer se sjetila Vele i dede koji uvijek kad neko kae da bi iao u normalnu trgovinu, kae: Sto? Pa ta fali kod Vele? A fali sve. Nema nijedne normalne stvari za kupit i kod nje niko nema kad doe ti tamo i nikad ne vidi nikoga da ide kod nje kupovati, a ona ima tu radnju ve sto godina. Ne jebe Vela globalizaciju. Najgori su slatkii kad ti baba da pet konvertibilnih maraka da kod Vele kupi okoladu. Tamo nema Milke, nego samo sto godina stare Zveevo okolade, to ih je Vela nabavila jo u doba bive Juge. Ali mora kupit, nema druge, jer te baba Mila poslala. Kupuj ti sebi etkicu kod Vele. Ne znam kad sam se zadnji put smijao skupa s Rankom. I jo je taj smijeh napola histerian. Ali mislim da smo se prvi put u ivotu smijali istoj fori. ta e. Tako je to u lajfu. Ranka i ja nemamo anse. Nije nam sueno. S Radovanom bi se prije skontao nego s njom, majke mi mile. S Radovanom mogu makar o sportu razgovarati. S Rankom stvarno nemam ta razgovarati. Izuzev o Veli i o naim porodinim forama, Visokom i o svim naim roacima. Kod efura je ionako tako da oporativno najbolje funkcioniu. Recimo, naa familija, nas troje se najbolje kontamo u Visokom, kad je tamo puno raje, pa je isti urnebes. Kad su tamo Ruica i Milan i Dragia i Dragana i Stjepan i Jovana i svi. Tada smo svi mi kao neka familija pa se zajebavamo i razgovaramo i druimo se i kontamo. Tri sedmice i jo par vikenda godinje. Tad imamo Velu i sve druge interne porodine fazone i dedu ora kojem se svi smijemo jer je poeo zaboravljati i baca teke provale. Pita ko je baba Mila i onda ne vjeruje da je ona njegova ena jer je prestara za njega. I sve nas uvjerava da on nije vjenan s tom matorom babom i ljuti se jer ga kao zajebavamo. Onako je inae haos uobiajeno. Sad se odjednom Ranka i ja usred noi skupa smijemo na istu foru. Cijeli svijet je izgleda sjeban. Ranka se uopte ne moe smirit i meni se ini da e se sa smijeha samo na pla nafurati. Sjedi ona tako na mojoj torbi i kao da je hoe zatvoriti, a uopte ne moe. Sve vie i vie se histerino smije, i sve glasnije. Tie tamo! Samo je jo Radovan falio, a Ranka ko da ga je ekala. Smijeha vie stvarno nije bilo, nego su jo samo ostale suze. Plae Ranka i ne moe vie ni sjedjeti s mirom, nego se bacila na podu i samo glavu naslonila na zid. Kolaps! Lei ona tamo ko pokoena i plae. Samo mi je to jo trebalo. Glava joj tako ukrivo stoji da samo gleda kad e joj vrat pui. Tie! Radovan ne jebe. E, moja Ranka ta si ti mislila kad si se vjenavala. Na mene sigurno nisi. Ni na sebe, najvjerovatnije. Gledao sam je u tom udnom jadnom
poloaju, savijene glave prislonjene na zid u histerinom plau. I bilo mi je ao. Dolo mi je da joj pridem da je zagrlim i utjeim. Ali se nisam mogao ni pomai. Gledao sam kao mutav otvorenu torbu nasred hodnika i Ranku koja lei na podu pored nje kroz cijeli hodnik. Gledao sam njenu pognutu glavu. Zasigurno ju je ve poeo boljeti vrat, ali Ranka nije mogla prestati. A tijelo nije pomjerala. Njeno tijelo je bilo mrtvo, ruke su joj tako udno pale po tijelu da sam mislio da ih vie ne osjea. iva katastrofa. Samo, kad je jeala, tresla se tako da si mogao vidjeti da li s njeno tijelo uope mie. Polako sam joj se pribliavao i uhvatio sam je za ruku. Stisnula me je tako jako da sam mislio da e mi kosti u ruci poeti pucati. Uhvatila me je i drugom rukom. Nije se pomakla nego je samo stiskala moju ruku i plakala dalje. Mislio sam da je ona zavrila. Da je skroz odlijepila i da nikada vie nee biti normalna. I da nikada vie nee pustiti moju ruku. Drala je tako jako da nisam imao anse da je izvuem. Tako sam sjedio tamo nasred hodnika, naslonjen preko otvorene torbe i previjao se da je nekako mogu namjestiti da me ne bi sve boljelo. Rankina glava stajala je jo uvijek skroz povijena i naslonjena na zid.
prokuio o emu se radi. A Radovan je bio gori od Ozne. U glavi mi je dolo do totalne pometnje. Rasturio me je Radovan na prafaktore. Ko tele sam samo blejao u njega. Jeste li? Oduzele su mi se noge. Poeo sam se tresti i htio sam zatvoriti usta, ali nije ilo. Vidio sam sliku Ace koji pored Ljubljanice uta tog jadnoga Damjanovia i vidio sam Radovanovu facu koja nije bila ni bijesna ni nervozna, ni nita. Samo je bila tamo i tucala me direktno u zdrav mozak. Probavao sam klimati pa sam samo neto mahao svojom glupom tintarom lijevo-desno, gore-dolje. Jebo ga bog njegov radovanski. Gdje me je naao? Gdje je saznao? On stvarno nije normalan. Morao sam progovoriti, samo nije bio moj dan. Nisam... Aco je... ja sam bio tamo... ali nisam... htio sam ga... da sprijeim... nisam ja bio... tata... Rekao sam mu tata. Ne znam kad sam zadnji put upotrijebio tu rije. Nemam pojma. Ali je djelovala jer Radovan nije eksplodirao, nije poeo puhat, nije nita od toga, nego se samo rastuio. Njegov pogled je bio tako alostan da sam mislio da e zaplakati. Vjerovao mi je. To je najvanije. Stvarno mi je vjerovao. Gledao me je tim svojim tunim pogledom i ja sam vidio da mi vjeruje. Voz je konano doao na stanicu. Radovan se okrenuo i zagledao u voz, ali se jo nije micao. Opet me je pogledao ravno u oi onim svojim tunim pogledom. Nismo zavrili. Te debate nije jo kraj. Opet se je pripremao da e neto rei. Gledao me je pravu u oi i koncentrisao se. Damjanovi je... u komi. ta? t...? Kraj. Nisam vie disao. Nisam nita. Kakva koma? ta? Nisam mogao vjerovat? To je... To je... Totalna pizdarija! To vie nije zajebancija. To je... Pokuaj ubistva. Moda. Jo uvijek nisam disao. Kraj, stvarno kraj. O, moj Aco. O, moja Marina. ta emo sad? Dokle smo doli? ta je to? Nita mi nije bilo jasno. Bio sam gotov. Razjebalo me je na atome i molekule i sve. Kakva koma? ta? A jel to stvarno? Hoe li uopte preivjeti? ta je to? Katastrofa. Ne mogu vjerovat. Neka sve ide u sto piaka materina. Ne mogu disat vie. Sa mnom je gotovo. Aco, budalo jedna najvea. Jadna Marina. Kakva koma? ta? To je kraj. Nisam... ja... Aco... Radovan me nije vie sluao. Nije me vie ni gledao. Digao se, pokupio je obje torbe i zapiio na voz. Ja sam samo sjedio tamo. Ajde! Nekako sem se digao i iao za njim. Hodao sam kao pogoen, spoticao sam se o svoje vlastite noge. Nita mi ni bilo jasno. Nisam znao gdje sam, ta sam, ko sam. Nita vie nisam znao. Jel me Radovan alje u Bosnu da me murija ne bi ganjala? Da me zatiti? Da me sauva od uze? Je li to fora? A jel se ve zna da je Aco prebio Damjanovia? Jel se zna da sam bio tu? Srce mi je razbijalo ko ludo, mislio sam da e se razletjeti u paramparad. Znojio sam se ko nikad u ivotu, tresao sam se, maglilo mi se pred oima. Sve. Jedva sam vidio ispred sebe gdje ide Radovan. Nasrtao sam na sve mogue u tom jebenom vozu. Radovan je trpao moje torbe u jedan kupe na kraju
vagona. U kupeu je sjedio neki ia, slian onom s perona samo jo malo stariji i jo vei efur. Radovan je strpao moje torbe na police. Ja sam se montirao nasred kupea i ukipio se. Nisam se vie nisam mogao ni pomai. Javi se kad stigne. To je bilo to. Okrenuo se i otiao. ta? ta sad? Stajao sam tamo nasred kurevog kupea i voz za Zagreb, Visoko i Sarajevo je krenuo. Negdje sam uhvatio Radovana koji je stajao na peronu i gledao za vozom. Ja sam jo uvijek stajao. Gledao sam kroz prozor. Gledao sam ljubljanske kue i blokove i sve mi je bilo jako udno. Nita mi nije bilo jasno. Ubrzo su se kroz prozor mogle vidjeti i Fuine. Na kurev blok. Sjeo sam jer su mi se noge ve tako tresle da nisam vie mogao stajati.
Pa ima toga, ali ne rade to jo svi. Da, da. Vidim ja da ste vi ve Evropa. Sad sam bio u Njemakoj i tamo po cijeli dan samo to smee razvrstavaju. Sve se pazi, sve se zna. Nema tamo ko kod nas, da moe kako ti hoe. Tamo sve vaba diriguje. Ima red i zakon. To ti je drava. A ne ovi nai paaluci. Ali lako je vama Janezima, vi ste sad Evropa. Lako je nama Janezima. Tako je ia. Tano tako. Lako je nama. Svi oni dolje misle da mi seremo pare i da nam je lako. Da u Evropi nema problema. Da teku med i mlijeko. Tako je to. Mi nemamo ta kukat, jer se kod nas smee razvrstava. E, moj ia kad bi ti znao da je u Evropi isti kurac ko u Bosni ili u Srbiji ili u Tunguziji. ia je nekada sedamnaest godina radio u Njemakoj i sad je sjeo na voz i zapalio prema Minhenu da obie svoje kolege i bive radne kolege. Turina Nurija, Makedonca Vladeta i Rumuna Cornelia. Sve same njemake efure. ia je malo lumpovao, sad ide nazad kui. I objanjava mi da je u Njemakoj, jer sve njegove kolege imaju kue i ene i djecu i penzije i audije i sve i on bi imao isto, ali se vratio u Bosnu i ostao bez svega, jer je sve izgubio u ratu. ena umrla, djeca se razbjeala po svijetu, kuu mu zapalili i sad on s parama koje mu djeca poalju iz Amerike i Australije putuje do Minhena i obilazi Nurija, Vladeta i Cornelia. A kako je sad u Bosni? Sad je super. Sad imamo piramide. Jo da nam krave oe postat kamile i moemo osnovat egipatsko carstvo. Slavne piramide u Visokom. To je jedan Bosanac doao iz Amerike i itavu Bosnu nategao da su tri obina picasta brda tri piramide stare jedno milion godina. To stvarno moe provaliti samo Bosanac. Toga nigdje nema. Ljudi su se valjda svi zapalili za stvar, jer kao nemaju penzija i autocesta i centralnog grijanja i sortiranog ubreta, onda neka imaju barem piramide. Stvarno, kakva drava je ta Bosna. To je najbaksuznija drava na svijetu. I tamo ja idem ivjeti. Ne more vjerovat. Bosna je drava u kojoj ti ovce glat mogu prelaziti preko glavne ulice u dravi. Bosna je drava u kojoj te policajac zaustavi zbog prebrze vonje, prijeti ti sa sudijom za prekraje, a onda ti kae: Sam sa sobom vidi kolika bi ti bila kazna, samo vodi rauna da smo nas dvojica! Bosna je drava u kojoj ti taksista kad se hoe vezat sigurnosnim pojasom, kae: ta e to ti, matere ti? Ma ne zajebavaj, nije ti ovo Evropa! Bosna je drava, u kojoj svi piju kapuino jer nikad ne zna treba li naruiti kavu, kafu ili kahvu. Bosna je drava koja izvozi vercovanu robu. Bosna je drava koja uvozi aute, autobuse i kamione koji su prestari da bi ih registrovali u Evropskoj uniji. Bosna je drava u kojoj ti doktori propiu na recept koji poslije poalje roacima u Njemakoj. Bosna je drava gdje jo uvijek postoji plaanje u bonovima. Bosna je drava gdje se svi smiju i zajebaju samo zato jer kad bi se uozbiljili strefilo bi ih od bijede u kojoj ive. Bosna je drava gdje ljudi tee dobiju vizu od diploma, a viza im i vie koristi. Bosna je drava gdje svaki ovjek ima svoju pumpu. Bosna je drava gdje e prije nai piramidu nego iranta za kredit. Bosna je drava iz koje su pobjegli svi Bosanci, a ostali su samo Srbi, Hrvati i Muslimani. Bosna je drava gdje se vozovi zaustavljaju na prelazu preko ceste. Bosna je drava u kojoj se ljudi s nostalgijom sjeaju ratnih vremena kad su barem mogli vjerovati da e nekad biti bolje. Sad znaju da jo dugo, dugo nee biti. I u tu Bosnu je mene poslao Radovan.
A koga ima ti u Bosni? Nema koga nemam. Imam babu i dedu. I strieve i tetke i roake i rodice. Manje nego prije rata, ali ima ih. Lijepo bogami. I koliko ostaje? Pa... Vidjeemo. Ne znam jo. Neka, neka. Nek si ti iv i zdrav pa gdje god bio. Nema koga nemam. U toj Bosni je fakat uvijek bilo milion naih roaka. Pun kurac oria i Rankinih Milia. Samo, jedno je biti s njima sedmicu, hajde dvije, a drugo due vrijeme. Jer, prvo se svi razvesele i krene zajebancija, veselje, peenje, rakijanje, pjesma, rotiljanje, kafenisanje i sve ivo. Zakon. Svi se poelimo i svi smo sretni, kad se vidimo i piamo se od smijeha i pucaju se vicevi i Milan i Dragia priaju prie iz starih vremena i sve mogue seljake fore i anegdote i sve. I tako par dana, a onda se vie niko ne moe praviti da mu je super, i onda se svi izmeu sebe ponu prcat i jebat u glavu i onda vidi da su svi totalno u kurcu, da ih jebe ta njihova sirotinja, da vie snage nemaju, da nemaju nita, da su im ivci na kraju, da su bolesni, posvaani, tuni, razoarani, usamljeni, da samo glume pred nama da se mi ne bi sekirali i da ne bi vidjeli u kakvoj bijedi ive. Sve se pone razjebavat. Muka iva. Na kraju uvijek jedva eka da spizdi kui u Sloveniju jer se vie ne da izdrat i gledat ljude koje voli kako pate i kako se mue da uopte preive, i kako im je svega pun kurac, da im se vie uopte ne da ivjeti. I uvijek si sretan jer ti ne ivi tu, nego u Sloveniji i vidi da si drukiji i da nisi jedan od njih, jer si Janez i jer je tebi lako, jer si u Evropi i jer razvrstava smee.
Ja mislim da ona pada na te glupe seljake fore, na auto i veliku kuu. Maznue je neka pederina s kravatom i ona e spizditi s Fuina. Jebiga, to je tako. Upoznae nekog jebaa, malo e biti drndanja i opa, svadba, kua, djeca. I onda e bit stara, runa, debela i nikakva i nesretna i neto e srati, a onaj njen jeba e nai kakvu mlau. Tako to ide u ljubavi. Bie ista ko Sonja. I Sonja je bila jaka treba kad je bila mlada, a sad je za ludare. Nije voditeljica za mene. Nisam ja njen tip. Ja nemam dovoljno uke u depu za nju. I nisam nabildan, i nemam kravate. Ne pada ona na nas efure s Fuina. Nisam imao za kifli. Jebiga, to je tako. Samo, realno, jaka je. Svaka ast. To je najbolja treba u okolici. Nema bolje u itavoj jebenoj Bosni. Najbolje trebe su s Fuina. Fuine su, ba, ionako zakon. Jer, koje naselje ima svoje viceve? Fuine ih imaju koliko hoe. Najbolji je onaj ta Slovenci rade na Fuinama. Trae svoje aute. I onaj da su Fuine olimpijsko selo jer svi hodaju u trenerkama, a svako govori drugi jezik. Fuine su zakon. Ja u lajfu nie drugo ne bih volio ivjet. Ako ih poredi s ovom jebenom Bosnom, krntijom od drave, onda su Fuine Hollywood. Najvei carevi su s Fuina. Ma nema poreenja, jer je ovo ovdje totalni poraz. Evo tebe, jo malo pa Visoko. Probudio se ia. E, moj ia. Kad bi ti znao da bih ja najrae propiio mimo tog jebenog Visokog. Ko e u njemu ivjeti vie od tri sedmice? Ko e izdrati u toj Bosni? Nije Bosna za nas efure. Biti efur u Sloveniji, to sam bar navikao, a biti Janez u Bosni, to je itava nova zajebancija.
sekirati hoe li ti kakav Bosanac nasuti bene pomijean s vodom. I ima u gradu par dobrih pekara i dva normalna kafia. I policijska stanica. A uveer svi gledaju Sjeanja. To je emisija na TV Visoko koja samo vrti smrtovnice. Preselio na ahiret i ti folovi. Nema zvuka, samo slike smrtovnica. I svi gledaju u to i onda komentariu: Zar ima tri godine otkad je Sefik umro? Jel ovo od Mirsade Seergovike otac? Jel njemu ena umrla u ratu ili prije njega! Jel bilo svijeta na sprovodu? i sline nebuloze. To je njihova drutvena kronika. Svaku vee u prajm tajmu gledaju smrtovnice i prebrojavaju se. Morbidno za popizdit, ali njima to sjeda i ne proputaju Sjeanja, da ga jebe. Jebiga, nemam ta. Tako je kad su tvoji odozdo. Ali uvaj se Visoko, dolazim ja, Marko ori. Samo da se dignem s te jebene trave. Dobro sam se namjestio i sad mi se ne da dignut. Ali moram. Moram do dede i babe, da se mogu javiti Radovanu, da sam tamo, da sad jo i taj kurac ne panii. Jebem ti ja njegovu paniku, u tri pizde materine. Kad bi bilo zbog njega, prespavao bi itav dan na toj kurevoj stanici, samo on bi onda nasekirao sve roake i izbio bi haos. Zato nemam izbora. Ustao sam i krenuo prema gradu. Ii u pjeaka do Dragie i ako bude naio neki taksi, zaustaviu ga i ii s njim do babe i dede. Nek ide sve u piku materinu. Tako je to, ali jebiga, treba se borit. Ulice su blatnjave, asfalt je pun rupa, sve je u kurcu, ali mene neete sjebati. Mene nisu sjebali Slovenci, neete vala ni svi Bosanci s Radovanom i svim oriima na elu. Samo nigdje nikog nije bilo. Poneki golf bi profurao po cesti i to je to. Iao sam prema gradu i gledao razjebane kue. U Bosni ima dvije vrste kua. Nove, jezive florescentno plave i zelene dvorce sa stubovima i kipovima i zlatnim ogradama i tim najseljakijim forama i sve druge lijepe normalne kockaste bosanske kue, koje nisu bile obnavljane ve dvadeset godina i sve su po redu u kurcu i ubrzano propadaju. Bosna je stvarno udan svijet. Ko da je bog malo eksperimentirao pa na jednom komadu zemlje sve postavio na glavu. To je Bosna. I onda, dok sam etao pored tih razjebanih kua pored nekog zaputenog dvorita, vidim ko. Za basket. Ali onaj s trulom drvenom tablom i feltnom od bicikla, umjesto obrua. Naravno, zahrdalom feltnom. Sve skupa je bilo zakucano na drvo. Stao sam i gledao. Bilo je prazno i nigdje nikoga. A pod koem natrpano neko staro eljezo i neki otpaci. Ali mi je dolo da utnem jednu tricu. Samo jednu tricu. Stajao sam tako udaljen od koa, kao da stojim na trici. Ma dolo mi je da uzmem u ruke onu ugavu loptu za basket. I da malo potapkam i uradim kakav roling, pa da kucnem i to. Fakat me je zgrabilo. Stao sam i gledao taj ko i sve unaokolo da nema negdje kakva lopta. Makar i probuena. Ali, naravno da je nije bilo. Pokupio sam nekakav kamen i krehno ga na ko. Fulio sam komplet objekat, ali mi je ba sjelo. Onda sam zafrljacio jo jedan, vei. I jo jedan. Bacao sam kamenje na ko i pravio se da tapkam. Ko debil. Jebeni basket. Gdje me je sad nao zajebavat usred te kureve Bosne? Stajao sam tamo u naputenom dvoritu neke razjebane bosanske kue usred Visokog i bacao kamenje kroz zahralu feltnu od bicikla. iva patetika. Ali, neto me je stisnulo iznutra. Neka udna munina. Odjednom sam pomislio jesam li moda zajebo to sam prestao trenirati i ostavio basket. Ako e mi i to biti ao. Gledao sam u tu zahralu feltnu i neto me je stvarno grabilo negdje u trbuhu i
prsima. Osjeao sam se totalno udno. Jebeni basket. Ali nisam. Stvarno nisam. Nita nisam zajebo. Sve sam uradio tako kako treba. Tano tako. Sve od a do . Koji kurac e me jebati pederi sa prsluiima bez rukava, a ionako ima u lajfu jo sto drugih stvari osim basketa. Sjetio sam se kako je jednom Radovan pametovao da je razlika izmeu djece i odraslih u tome da djeca ne vide svoje greke. A on ih kao vidi. Pomislio sam da moda stvarno ne vidim svoje greke jer sam jo klinac. Jo jednom sam se upitao i jo jednom sam si odgovorio isto. Kad bih jo jednom mogao sve ispoetka, jo jednom bih napravio sve isto. Bio sam sto posto siguran. Za sve. Nikakvih greaka. Jer, ta bih mogao promijeniti? Sve sam uradio najbolje to znam. Jebiga, bolje ne mogu. Takvog su me Radovan i Ranka napravili. iji sam, jo sam i dobar, rekao bi Dragia. Stvarno bi moglo biti stoputa slabije. I tako sam stajao sam tamo ispod one feltne od bicikla to je glumila obru, i stvarno mi se inilo da sam mogao jo vie najebati i da sam u poreenju s Adijem, Acom i Dejanom u stvari ja srekovi. Oni su najebali, a ja sam se spasio. Radovan me spasio. I zato bi sve napravio opet isto. Jedino bi moda promijenio dvije stvari. Htio bih u miru od poetka pogledati finale Lige prvaka izmeu Arsenala i Barce, jer ustvari jo uvijek ne znam ko je uopte pobijedio. I onoj staroj efurki iz lifta dao bih onu svoju kapu Chicago Bullsa. To bi bila scena, kad bi ona s njom proetala po Fuinama.
Pogovor Sevdah s Fuina ili uloga mog kvarta u svjetskoj useljenikoj mrei
Od svih podjela na koje bi se mogle razvrstati knjige najvie volim onu u kojoj postoje dvije vrste - one koje traite, i one koje vas nau. to se ovih prvih tie, uvijek postoji neki naslov za koji ste uli, za koji vam je neko rekao ili ste negdje proitali da je to knjiga za vas. I onda dolazi ono vrijeme traenja knjige, bluzenje po antikvarijatima ili zapitkivanje prijatelja za koje mislite da bi u kunoj biblioteci mogli imati taj naslov. Zna se, istina, dogoditi da neko i napie dobru knjigu traei neku za sebe, ali to je, naprosto, rijetko. U veini sluajeva se do knjige doe, i kad se krene u itanje dojmovi o tekstu se od jednog do drugog ekstremnog kraja kreu od razoarenja (uj, ko mi je ovo predloio uope me ne poznaje!), do sjete kad se dolazi do zadnjih stranica i alovanja to knjiga ne traje jo malo. S onim knjigama koje nau ovjeka, stvar je unekoliko jednostavnija: one na neki nain ostaju referencijalne cijeli ivot, njihova sudbina je da se na njih esto pozivate i tu nema razoarenja. Roman efurji raus, mladog pisca i reditelja Gorana Vojnovia je jedan od onih tekstova koji su se zalijepili za prevodioca i prije itanja, a evo i zato. Veina onih koji su se nekada doselili u Ljubljanu, ili u krajnjoj liniji u bilo koju prijestolnicu svijeta, odivjeli su jedan ivot negdje u predgrau. U ljubljanskom i slovenakom sluaju, u Fuinama, u domovima za samce, garsonijerama, birtijama i stanovima u kojima se sanjao samo jedan san. Zaraditi dovoljno za povratak u zemlju iz koje se dolo, i koliko-toliko uiniti ivot podnoljivijim u novoj sredini, zemlji na sunanoj strani Alpa, kako kae jedan od marketinkih slogana za reklamiranje turistike ponude. Ali, snovi i ivot skoro nikada ne idu pod ruku; umnoavanjem sudbina koje su iz bivih jugoslavenskih republika otile raditi u Sloveniju, napraviti tamonje ceste, skijalita, poslovne ili stambene zgrade, ili iskopati rudu iz jame, nastali su junjaci, skupina koja se uglavnom razlikovala po tome to pripadnici njezina plemena nisu ili nedjeljom u planine. Ostajali su u gradu piti ljuta pia po staninim i ostalim birtijama, ili su se u svojim sobicama i stanovima jednostavno odmarali od teka posla. U meuvremenu, vrijeme je prolazilo, ivot se nastavljao, raala su se djeca koja su postajala efuri (efurji) koja su bila osuena na mentalnu razdaljinu izmeu zemlje njihovih oeva i majki o kojima su u rijetkim satima pripovijedali, i integracije u novu sredinu iji je jezik tako slian, u kojoj ljudi izgledaju isto kao negdje drugdje i koja u ostatku njihovih ivota treba postati njihovom domovinom. Ta razdaljina esto je bila obiljeena utnjom i nerazumijevanjem generacija. Iz te utnje jednom su trebala nastati umjetnika i znanstvena djela, ali je taj period akumulacije bio izrazito teak. Iz nekog razloga, nije se dogaalo ni to da nastaju velika djela o toj populaciji, niti je ta populacija do kraja prigrlila svoju novu domovinu: teki put priznavanja nacionalnih manjina i njihovih posebnosti i uglavnom mali fundus potencijalnih
intelektualaca koji bi objektivizirali, dijagnosticirali ili unaprijedili poziciju efura, drao je tu (manjinsku?) grupu u stanju hibernacije, neeg doboko potisnutog, a vie nego oigledno prisutnog. Ti narcizmi malih razlika od osamostaljenja Slovenije u dobroj su se mjeri pojaali; kao dio veeg, jugoslavenskog okvira, Slovenija je, simboliki i kulturoloki, drugaije izraavala svoju poziciju u odnosu na novije vrijeme u kojem je ostala samostalna drava. Iz Slovenije su dolazili, na neki nain, ekskluzivistiki projekti koje je u ostatku Jugoslavije prihvaala uglavnom urbana manjina. Bumerang se vratio u obliku posljedica rata: stigle su izbjeglice i donijele svoju subkulturu, jo jau i neprobavljiviju od one iz prole generacije. I paradoksalno a, valjda, zakonomjerno to je u Sloveniji bilo vie onih koji su porijeklom s juga, to se nivo razumijevanja sa sredinom u koju su doli (ili su u njoj roeni) smanjivao. Tome su, svakako, doprinijele politike prilike, ali i jedna vrsta inata koji se kao atavizam pojavljuje jae u drugoj generaciji imigranata, nego u onoj koja je stigla prva. O traenju i nastajanju novog identiteta useljenika posvuda u Europi, Slovenija u tome nije izuzetak, govori nekoliko sjajnih knjiga, a pisac koji ga je najbolje uhvatio je, barem s ove take gledita, Hanif Kureishi, autor Bude iz predgraa i Crnog albuma, romana koji najslikovitije opisuju jednu drugu useljeniku scenu, obimniju i kulturoloki arolikiju, grupaciju imigranata sa indijskog potkontinenta u Velikoj Britaniji. U tom smislu, knjiga efurji raus potpuno je novi glas (ne samo literarne) scene izrastao iz autentinog okruenja. Latovina, neka vrsta atrovake mjeavine jezika uzdignuta je na sam vrh. Junaci govore mix, njihov jezik je posljedica njihovih unutranjih suprotnosti u kojima podsvjesni otpor integraciji, na kraju ipak postaje integracija sama. Ili kako pripovjeda sasvim iskreno pie pred kraj romana, kad ga roditelji, osjeajui da mu ivot klizi kroz prste, alju rodbini u Bosnu, da malo ohladi glavu i razmisli to e biti s njim: Ko e izdrati u toj Bosni? Nije Bosna za nas efure. Biti efur u Sloveniji, to sam barem navikao, a biti Janez u Bosni, to je skroz nova jeba. Iz te nepremagljive dvojnosti nastala je knjiga koja se u najboljem smislu naslanja na neke od kulturolokih referenci dosadanjeg efurskog opusa; jo se Magnifico, funky-turbo-tex-mex rock star u devedesetim zapitao Kdo je efur, u istoimenoj pjesmi i istovremeno odgovorio: ta te boli kurac, ja sam efur!. Ono to je ovoj knjizi i Goranu Vojnoviu uspjelo je da duhu urbane proze u kojem je Slovenija poetkom osamdesetih davala spektakularne rezultate (prvenstveno rano preminuli Botjan Selikar), doda glas novog drutva, tihi sevdah obitelji ori koja su u fokusu ove knjige, i njihovog sina Marka koji odrastajui na asfaltu polako shvaa jo uvijek kruta pravila igre u zemlji to mu je istovremeno i majka i maeha. Kod njega su Bosanci i efuri jedno, jer bez obzira na sve, uvijek i svugdje je tako. U Britaniji su to Indijci i Pakistanci, u Njemakoj Turci, Rumuni, Bugari, bivi Jugoslaveni, u Francuskoj ljudi s Magreba... efurska je tuga pregolema, ba kao to se globalna mrea imigranata svaki dan iri. ivimo u svijetu u kojem je efurstvo rairenije (i samim tim je njegova zvanina negacija tako jaka) nego ikad. Zato je ovaj roman mogao nastati i u neboderima Novog Zagreba, i u novim zemunskim i starim novobeogradskim blokovima i na sarajevskom Alipainom Polju i na Ilidi, svugdje
gdje postoje oni koji e svoje male revolucije izvoditi tako to putaju glasnu muziku dok se voze kroz grad ili za koje je najvea mogua sramota da budu razvedeni, ili drukiji po bilo kojoj osnovi. Sve dok oni budu morali skrivati svoje najintimnije emocije, i sve dok tako bolno bude sazrijevala samospoznaja tih pojedinaca i grupa, gorjet e automobili i kiosci po Parizu i Londonu. Ali, postojat e i razlog zbog kojeg e se pisati ovakve knjige. Na radost svih nas, globalnih efura, koji emo tu nai neto za sebe, onu tanku liniju utjehe prema kojoj smatramo da nam je ivot dao neto ukoliko smo odrasli u jednom odreenom kvartu, u jednom odreenom gradu, na jednom odreenom kontinentu u jednom neodreenom kosmosu koji pripada svima podjednako, efurima i Slovencima, alipaincima i mahalaima, novobeograanima i dorolcima. Ovaj roman je i posveta najefurskijem od svih slovenakih kvartova, koji nakon ove knjige, zasigurno, nee biti ista ona skupina zgrada kao dosad. Zahvaljujui Goranu Vojnoviu i njegovom talentu koji je uspio ispisati fuinski sevdah, ili, da pozovemo jo jednu referencu, opisati ulogu svog kvarta u svjetskoj useljenikoj mrei. efuri napolje e, van svake sumnje, ostati vana knjiga za odrastanje velikog broja generacija. To to je beskrajno zabavna svrstava je meu one knjige koje ne morate traiti, koje vas nau i na neki nain trajno obiljee. Ahmed, Buri