Uniti strasno

propaganda djelom: Ravachol, Vaillant, mile Henry, Sante Caserio

2012

Sadraj
Ravachol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Biograja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Ravacholova izjava pred sudom 1892. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Odlomci iz Ravacholovih suenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Vaillant . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Biograja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Vaillantova izjava pred sudom 1893. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Odlomci iz Vaillantovog suenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 mile Henry . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Henryeva izjava pred sudom 1894. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Odlomci iz Henryjevog suenja 1894. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 lanak iz LEn-Dehors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Aforizmi izbor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Sante Caserio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Odlomci iz Caserijovog suenja 1894. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Pismo majci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

Ravachol
Biograja
Franoise Claudius Koenigstein (Saint-Chamond, Loira, 14.10.1859. Montbrison, 11.07.1892.) bio je sin nizozemskog radnika Jeana Adama Koenigsteina i tkalje Marie Ravachol, od koje e kasnije preuzeti prezime. Otac vrlo rano naputa obitelj, vrativi se u Nizozemsku, gdje ubrzo umire. Budui da Marie nije mogla sama uzdravati etvero djece, Ravachol se ve kao djeak morao zaposliti. Obavljao je razliite poslove, od pastira, rudara, loaa pa do konopara i bojadisara tkanine. S 18 godina ita knjigu Lutajui idov Eugnea Suea i postaje ateist. Ulazi u socijalistiki kruok, gdje sa zanimanjem prati novine kao to su Le Proltariat i Le Citoyen de Paris. Upoznavanje s Toussaint Bordatom 1 pribliit e ga anarhistikim idejama. U periodima nezaposlenosti, ivei u bijedi, najprije krade kokoi kako bi prehranio obitelj, a zatim se posveuje krijumarenju (alkoholom, duhanom i kavom), falsiciranju novca, provali i krai. 1890. je prvi put uhien i zatvoren zbog krae. 1891. obija kraj Lyona grobnicu groce Rochetaille, ali ne pronalazi oekivani nakit. Iste je godine optuen za ubojstvo, koje porie, ali istovremeno priznaje da je poinio brojne pljake. Ravachol smatra da je vlasnitvo nemoralno i da kaznena djela kao to su pljaka i krivotvorenje promiu anarhistiku Ideju. Nakon hapenja bjei iz zatvora i seli se u Saint Denis (Pariz) pod lanim imenom Lon Leger. Na 1. maj 1891. u Fourmiesu policija gui radniki prosvjed orujem. Petero je osoba izgubilo ivot: troje djece i dvije dvadesetogodinje djevojke. Istoga se dana pedesetak anarhista okupilo na Trgu Republike u Levallois-Peretu (predgrae Pariza). Odrali su prigodne govore i nakon nekoliko otpjevanih pjesama povorka je krenula prema Clichyu gdje se trebala nastaviti prvomajska proslava. U Bulevaru National povorka je stala i krenula prema oblinjoj gostionici, no sprjeava ih iznenadni napad policije. U sukobima koji su uslijedili dvojca policajaca su ozlijeena, a teko ranjena trojica anarhista, Henry Louis Decamps, Charles Augustus Dardare i Louis Leveill. U takvom stanju privedeni su u policijsku stanicu gdje e biti brutalno pretueni. Decamp e biti osuen na pet, a Dardare na tri godine zatvora. Meutim, dogaaji iz Fourmiesa (zbog nevinih rtava) privui e u javnosti mnogo vie panje nego Clichy aair. No, mnogi e anarhisti iz okolice Pariza odgovoriti na ovaj potonji brojnim atentatima koji e odjekivati Francuskom kroz etiri naredne godine. Bit e okonani u lipnju 1894. kada e talijanski anarhist Sante Caserio ubiti predsjednika Sadija Carnota, autora zloinakih zakona (lois sclrates). Sluaj iz Levalloisa, popraen stalnom policijskom represijom nakon ustanka Parike komune 1871., navesti e Ravachola da pree na djela (propaganda djelom). Kao odgovor na Clichy aaire 11. oujka 1892. bacit e (uz pomo dvojce anarhista) bombu u stan suca Benoita (Boulevard Saint-Germain), a ve 27. oujka u stan dravnog odvjetnika Bulota (Rue Clichy). Napadi su prouzroili ogromne materijalne tete, ali nijednu rtvu. U istom je periodu, 18. oujka, na godinjicu Komune, eksplodirala bomba u kasarni Lobau, gdje je streljano veina komunara iz 1871., a gradom su se irile glasine o neuspjelim atentatima na policijsku postaju u Clichyu i na Palau pravde.
1

Toussaint Bordat: jedan od autora (meu kojima nalazimo i Kropotkina) Manifesta anarhista napisanog u Lyonu 1883., tokom suenja ezdeseestorici anarhista optuenih za pripadanje Internacionali.

Meutim, istog mjeseca konobar restorana prepoznaje klijentu traenog Ravachola i obavjetava policiju. Kao odgovor, dan prije Ravacholovog suenja postavljena je bomba u isti restoran (zbog ega e, izmeu 1893. i 1894., biti osuena dvojca anarhista, Bricou na dvadeset godina, a Meunier na doivotni prisilni rad). U travnju 1892. Sud Seine osuuje Ravachola na doivotni zatvor uz prisilni rad (iste godine etvorica anarhista su osuena za krau dinamita koritenog u atentatima: Faugoux na dvadeset, Chevenet na dvanaest i Brouet na est godina prisilnog rada, a Etievant na pet godina zatvora). Ve nakon dva mjeseca Sud Loire u Montbrisonu otvara drugo suenje, za umorstvo. Optuen je za ubojstva s predumiljajem iz koristoljublja jednog religioznog starca iz Varizellea, kraj Saint-Chamonda (Loira), zvanog eremit te za ubojstvo majke i keri Marcou iz Saint-Etiennea. Treba naglasiti da je Ravachol koji je ve u Parizu, a zatim jo glasnije u Montbrisonu, preuzeo odgovornost za poinjena djela, odbacio krivicu za umorstvo dviju ena. Nakon hapenja i tokom suenja anarhist-individualist Zo dAxa 2 je putem novina LEnDehors pokrenuo prikupljanje pomoi za Ravachola i njegove suradnike. Sakupljeni je novac podijelio obiteljima uhienih, zbog ega je i sam dospio u zatvor pod optubom za zloinako udruivanje. U srpnju 1892. godine Ravachol je pogubljen giljotinom. Godinu dana kasnije, 9. prosinca 1893. Auguste Vaillant je, kao odgovor na njegovu smrt, postavio bombu u francuski parlament (iz kojeg je izaao tek jedan lake ranjeni zastupnik). U itavoj povijesti anarhizma moda nije bilo tako neshvaenog i prezrenog anarhista kao to je Ravachol. Svojim je djelima i idejama naruio dobrodunu aktivnost veine anarhistikog pokreta, usmjerenog na metodu misionarske logike. Eksproprijator (zloinac po naelima zakona) s kojim je zapoelo doba propagande djelom, odnosno direktne akcije, pojedinane ili grupne, usmjerene protiv osoba i struktura kapitala i drave, kao valjani odgovor na terorizam vlasti. Ravachol e postati romantizirani simbol beskompromisne pobune mnogih anarhista i zaivjeti osim u njihovim djelima i u pjesmama, kao to je francuska La Ravachole ili talijanska Himna individualista koja zapoinje stihovima: Prije nego nas doeka smrt u blatnjavoj ulici / uzor e nam biti Bresci 3 i Ravachol.

Ravacholova izjava pred sudom 1892.

Ne uzimam rije da bih se obranio od djela za koja me optuujete, zato to je za njih odgovorno drutvo koje svojom organizacijom dovodi i odrava ljude u meusobnoj borbi.
2

Zo dAxa, pravim imenom Alphonse Gaullaud de la Prouse (Pariz, 1864. Marseille, 1930.), francuski anarhist, poklonik Stirnera, pustolov i antimilitarist, osniva dvaju legendarnih asopisa LEn-Dehors i La Feuille. Za lEnDehors su pisali brojni anarhisti, meu kojima Jean Grave, Sbastien Faure, Octave Mirbeau, Emile Henry, Georges Darien, Tristan Bernard, Charles Malato, Flix Fnon, Louis Matha, Malatesta itd. Osuen je za zloinako udruivanje na zatvor Mazas u Parizu, zajedno sa Pugetom i Graveom. Puten na privremenu slobodu, naputa Francusku i odlazi najprije anarhistima u Englesku, zatim u Nizozemsku, Njemaku, Italiju, Grku, Tursku i Palestinu. Izruen Francuskoj, vraen je na izdravanje kazne, u Sainte-Plagie s ostalim socijalistima. O emu svjedoi njegov putopis De Mazas Jrusalem iz 1895., s ilustracijama Pissarroa, Steinlena i Vallottona. Anarhist individualist i esteta, pobornik anarhistikog nasilja, usporeivao je propagandu djelom s umjetnikim izraavanjem. DAxa je bio boem koji je veliao antikapitalistiki stil ivota lutajueg anarhistikog razbojnika, pretea francuskih ilegalista (predstavljenih u ovoj zbirci), u prvoj liniji borbe protiv zatvora, vojske, politikih izbora i rada. Gaetano Bresci, talijanski anarhist, 1900. u Monzi ubio kralja Italije Umberta I od Savoje.

Zar, u biti, ne vidimo da u svim klasama, u svim podrujima, postoje osobe koje prieljkuju, neu rei smrt jer bi to runo zvualo, onda barem nesreu svojih blinjih ako bi im to moglo donijeti koristi? Na primjer: zar se poduzetnik ne nada smrti konkurenta? Zar ne bi svi trgovci, meusobno, eljeli biti jedini uivaoci prihoda proizalih iz njihovih djelatnosti? Zar nezaposleni radnik koji trai posao ne sanja kako e netko drugi, iz bilo kojeg razloga, dobiti otkaz? Dakle, u drutvu u kojem se sve to dogaa ne bi vas smjela iznenaditi ni djela koja mi zamjerate, oni su samo logina posljedica borbe za preivljavanjem meu ljudima koji su primorani koristiti sva mogua sredstva da bi preivjeli. Budui da svatko mora misliti samo na sebe, onaj tko se nae u nevolji mora djelovati: U redu, poto je tako, kad sam bio gladan nisam se ustruavao koristiti sredstva na raspolaganju, pa ak i uz rizik rtava! Da li se vlasnici koji dijele otkaze radnicima brinu ako e ovi umrijeti od gladi? Da li pojedince koji posjeduju viak zanimaju osobe kojima nedostaje i najosnovnije? Ima i onih koji pruaju pomo, ali oni su nemoni sve osobe izbaviti iz oskudice i spasiti od preuranjene smrti prouzroene neimatinom ili od one dobrovoljne, one koji si oduzimaju ivot na razne naine da bi okonali svoju bijednu egzistenciju i priveli kraju patnje gladi, uz bezbrojne sramote i ponienja, bez ikakve nade u njihov svretak. Kao to su to uinili obitelj Hayem i gospoa Soufrein koji su umorili svoju vlastiti djecu da ne bi morala dalje patiti, i sve one ene koje ve u vlastitoj utrobi ubijaju plod ljubavi iz bojazni da ga kasnije nee moi prehraniti. A sve se to odvija usred izobilja raznovrsnih proizvoda! Bilo bi shvatljivo da se to deava u zemlji kojom vlada nestaica i glad. Ali u Francuskoj, u kojoj caruje izobilje, gdje su mesarnice ispunjene mesom, pekare kruhom, gdje duani obiluju odjeom i obuom, gdje postoje prazni stanovi! Kako moete tvrditi da je u naem drutvu sve u redu kad je nejednakost tako uoljiva? Ima mnogo ljudi koji plau nad tim rtvama, ali koji e vam istovremeno rei da oni ne mogu nita promijeniti. Neka se svatko snalazi kako zna i moe! to moe osoba koja ivi u bijedi usprkos radu uiniti tek kad izgubi posao? Moe samo umrijeti od gladi. I onda e netko spustiti par samilosnih rijei na njeno truplo. Eto, upravo sam to elio ostaviti nekom drugom. Radije sam postao krijumar, krivotvoritelj, lopov i ubojica. Mogao sam prositi, ali to je poniavajue i kukaviki, a vai zakoni kanjavaju prosjaenje, pretvarajui bijedu u zloin. Kad bi svi bijednici umjesto da ekaju uzeli tamo gdje ima, nebitno kojim sredstvom, moda bi imuni prije shvatili da je opasno odravati ovakvo drutvo, u kojem je strepnja sveprisutna, a ivot izloen stalnoj opasnosti. Zasigurno bi shvatili kako su anarhisti u pravu kad tvrde da za dostizanje moralnog i zikog spokojstva treba zatrti uzroke iz kojih se raaju zloin i zloinci. Ali uzroke nee iskorijeniti smaknuem osobe koja e umjesto spore smrti uzrokovanom oskudicom ili mjesto beskrajnog izdravanja tekoa, radije oduzeti silom (ako joj preostaje snage) sve to joj je potrebno za ugodan ivot, ak i pod cijenu smrti, koja e samo dokrajiti njene patnje. Zato sam poinio djela za koja me optuujete, ona su samo logina posljedica barbarskog stanja drutva koje anje sve vie rtava strogoom zakona, a oni napadaju samo posljedice i nikada ne dotiu uzroke. Kau da tko ubije svog blinjeg je surova osoba, ali oni koji to kau ne vide da je poinila ubojstvo samo da bi izbjegla istu sudbinu. Na isti ete nain i vi, gospodo porotnici, zasigurno mene osuditi na smrt, zato to vjerujete da je to potrebno i da e moje pogubljenje predstavljati zadovoljtinu vama koji se grozite ljudske krvi. No, kad vi smatrate da je korisno proliti krv za sigurnost vlastitog ivota, ne ustruavate se kao ni ja to uiniti. Ipak, postoji razlika, vi se ne izlaete opasnosti kad doe do krvi, za razliku od mene koji sam djelovao riskirajui vlastitu slobodu i ivot.

Dakle, gospodo, ne postoje zloinci koje treba osuditi, ve uzroci zloina koje moramo iskorijeniti! Piui lanke Kaznenog zakona, zakonodavci su zaboravili da nisu napali uzroke nego samo posljedice, a na taj nain ne mogu zatrti zloin. U biti, budui da uzroci i dalje postoje, iz njih e i dalje proizlaziti posljedice, i uvijek e postojati zloinci. Danas ubijte jednog, ve e se sutra roditi drugih deset. to initi? Iskorijeniti bijedu, to sjeme zloina, omoguiti da svatko zadovolji svoje potrebe! to je vrlo lako ostvariti! Potrebno je samo postaviti drutvo na nove temelje, u kojem e sve biti zajedniko, u kojem e svatko proizvodei prema svojim mogunostima i snagama, troiti prema svojim potrebama. Tada, i samo tada, neemo vie viati osobe kao to su eremit iz Notre-Dame-de-Grce i drugi, prositi novac iji robovi i rtve oni sami na koncu postaju! Neemo vie viati ene koje prodaju vlastito tijelo kao obian predmet u zamjenu za onaj isti novac zbog kojeg esto ne moemo razluiti iskrene osjeaje od neiskrenih. Neemo vie viati osobe kao to su Pranzini, Prado, Berland, Anastay i drugi, koji ubijaju da bi se domogli novca! Sve to jasno dokazuje kako je uzrok svih zloina uvijek isti, i da bi zaista trebali biti glupi ako to ne vidimo! Da, ponavljam: drutvo stvara zloince, a vi, porotnici, umjesto da njih napadate, trebali bi usmjeriti vau inteligenciju i vae snage na promjenu drutva. U jednom bi mahu zatrli sve zloine i va bi in, napadajui uzroke, bio znaajniji i plodonosniji od vae pravde, ograniene na kanjavanje posljedica. Ja sam jedan obian neuki radnik, ali budui da sam proveo ivot u siromatvu mogu osjetiti bolje od bogatog buruja nepravednost represivnih zakona. Odakle vam pravo da ubijete ili zatvorite ovjeka koji je, doavi na zemlju s potrebom da ivi, primoran uzeti to mu nedostaje da bi se prehranio? Radio sam da bih preivio i uzdravao obitelj, tako da ja i moji nismo previe patili, bio sam, kako bi vi rekli, poten. Zatim sam ostao bez posla, a uz nezaposlenost dolazi i glad. Samo je tada taj velik zakon prirode, taj zapovjedniki glas koji ne trpi prigovore, instinkt za preivljavanje, natjerao na neke prijestupe i zloine za koje me optuujete i koje priznajem da sam poinio. Ali, nisam poinio ubojstvo nad gospoama Marcon, potpuno su mi nepoznate i ne bih elio da imate na savjesti sudsku greku. Sudite mi, gospodo porotnici i, ako ste me razumjeli, sudei meni osuujete i sve nesretnike koje je bijeda, uz uroeni osjeaj asti i dostojanstva, pretvorila u zloince, a uz blagostanje i udobnosti bili bi ivjeli kao poteni ljudi! U mudrijem drutvu bili bi ljudi kao svi drugi! Koegnistein, zvan Ravachol

Odlomci iz Ravacholovih suenja

Sa suenja za atentate na suca Benoita i na dravnog odvjetnika Bulota: [. . .] Ravachol Pokuao sam napasti suca Benoita zato to se na suenju Dardare-Decamp pokazao vrlo pristran. Porota je traila minimalnu kaznu, a on je izrekao maksimalnu. Zato, zatim, nije uzeo u obzir brutalnost policije nad Dardareom i Decampom, koji su u zatvorenikoj sobi ostavljeni kao leevi? elio sam pogoditi i dravnog odvjetnika Bulota jer se usudio zatraiti smrtnu kaznu za drugove koje su se jednostavno branili od 6

divljakih napada policajaca. U jednom i u drugom sluaju elio sam poslati opomenu osobama ovlatenim za primjenu zakona, jer one su hijene i pored toga to im nije od nikakve koristi. to se tie nedunih rtava koje su patile zbog mojih atentata, iskreno ih oplakujem zato to sam kroz ivot upoznao samo gorinu. Jo mi je vie ao drugova koji sa mnom dijele optueniku klupu, vrlo su mi dragi, a jedina im je krivica to su me upoznali. Djelovao sam u ime anarhije, bit e to jedna velika obitelj u kojoj e svi moi zadovoljiti svoje raznovrsne potrebe. irio sam strah kako bi natjerao graane da se zamisle nad nevoljama koje nas more, da shvate tko smo mi: jedini i istinski zatitnici izrabljivanih. Nemam vie nita za rei. [. . .] Sa suenja za ubojstva: [. . .] Sudac Vi ste poznavali eremita iz Chamblesa, oca Jacquesa Brunela, koji je u svojoj tunoj samoi pola stoljea sakupljao uteevinu. Vi ste vaom uobiajenom iskrenou priznali da poznajete sluaj. Jeste li onda s predumiljajem ubili oca Brunela? Ravachol Polako, polako, vi mi pohvalama steete ue oko vrata. Ja sam bio toliko nespreman na ubojstvo fratra Brunela da kad sam se njega zaista morao rijeiti, tek sam tada primijetio kako uope nisam bio predvidio njegovu izdrljivost. Unaprijed sam smislio samo kako da se domognem novca oca Brunela, kojeg je on izvlaio iz siromanih straara gomilajui ga, nepotrebno, u svoj brlog. Da nadodam: kad sam se iscrpljen glau koju, vi, poteni, niste nikada osjetili osvrnuo oko sebe da skupim ono to posao i vlasnici nisu eljeli dati kruh svagdanji , sjetio sam se oca Brunela i pomislio kako je on, u biti, jedini kojem bi mogao bez grinje savjesti uzeti zalihe koje je on gnusnom pohlepom gomilao bez uivanja, nije ni trebao misliti da bi nasljednici mogli uivati, zato jer ih nije imao. Na koncu, taj novac nisam, u sutini, nikome oduzeo. Sudac eljeli ste se obogatiti? Ravachol Zbilja, od itavog iznosa eremita nisam zadrao ni potroio ni novia za sebe. [. . .] Sudac Bili bi ubili i koijaa da Vas je obuzela sumnja? Ravachol Bez dvoumljenja. Bilo bi mnogo ljepe kad ivot ne bi imao ni miljenika ni hulja, kad bi svi mogli ivjeti od rada. Ali, kada glad kuca na vrata, a ne elite ukaljati dostojanstvo prosjaenjem, i kada treba silom otrgnuti ono to nam je oduzeto prevarom, taj povratak dobara je toliko opasan da moramo ostaviti sa strane grinju savjesti i licemjerne samilosti. Bio bih se rijeio koijaa da ne bih postao rtva njegove prijave. Sudac podsjea porotnike kojom je smjelou uhapeni Ravachol uspio, unato lisicama i lancima, pobjei petorici uvara i naglaava kako je iskoristio steenu slobodu. Ravachol Iskoristio sam je na jedini nain dozvoljen gladnicima i robovima svih izrabljivanja. Vi se ne sjetite gladnih na dan kad, oajni, obiju vrata pekare, izlog mesnice, sef redovnika, sjetite se kad ih treba strpati u zatvor. Sudac Ne govorite o radnicima, vi govorite u ime ubojica. Ravachol A vi govorite o uetu i sjekiri, vi ne govorite u ime pravde i morala jer ih porie buroasko drutvo kojem sluite. 7

[. . .] Sudac U noi izmeu 15. i 16. svibnja 1891. preskoili ste zid groblja Saint-Jean de Bonnefonds, otvorili grobnicu markize De La Rochetaille, razbili sanduk, otuili s lea mali kri i medaljon. Imate li prigovora? Ravachol Nemam. Sudac Bio je to mrzak, odvratan in . . . Ravachol Oh, da je bio odvratan, i ja se slaem. Zapravo, nitko to ne zna bolje od mene, ali uz bijedu koja me stiskala, uz glad koja me progonila, bio bih siao i dublje od groba markize, bio bih siao u pakao da sam znao da u neto nai. Sudac Oekivali ste nakit s kojim je, kau glasine, markiza pokopana. Glad kojom elite opravdati vaa nedjela mogli bi shvatiti i u opem, irem smislu, da bi zadovoljili pohlepne apetite koji su vas obuzeli, a mogli ste ih utaiti samo zlodjelom. Ravachol Nisam nikada sanjao izobilje i blagostanje ni raskoi kojima se sa zadovoljstvom vi odajete, radio sam tako naporno da vi ne moete ni zamisliti. Kad bih nazvao pohlepnima apetite i elje za blagostanjem koje vas obuzimaju, kad bih pitao kakvim ih zlodjelima ostvarujete ili da li ste ikada u vaem dugom ivotu obavljali poten, koristan, produktivan posao koji bi omoguio takav napredak, to bi vi odgovorili? Sudac Da nisam ja pod ispitivanjem. Ravachol Da nemate, to jest, nita za rei u vau obranu, ili nita na moj teret ako iskaem iz tranica zakona traei moje pravo na ivot i radost. Sudac Ali, ona strana no na groblju Saint-Jean de Bonnefonds, nije vam urezala u pamenje jedan dojam, u srce jedno pokajanje? Ravachol Pamtim samo jednu stvar: smrad me guio. Sudac Pa kakav ste vi ovjek? Ravachol ovjek koji je, izmoren glau, sposoban svoju hrabrost staviti u slubu vlastitih potreba. Sudac Porota e to sigurno cijeniti. Sjednite! Ravachol Da, ali prije moram prosudbi porote i publike nadodati par rijei: rtvovao sam ivot, borim se samo za anarhiju, siguran da e osveta stii.

Vaillant
Biograja
Auguste Vaillant (Mzires, Ardenne, 27. 12. 1861. Pariz, 05. 02. 1894.) je odrastao bez oca (korzikanski andar), a kasnije i bez majke, naputen. S etrnaest godina zapoinje lutajui ivot, to e ga (pjeke!) dovesti do Pariza. Jo kao maloljetnik je vie puta osuivan, zbog skitnje, krae kruha, prosjaenja, neplaanja rauna u gostionici (est dana zatvora). Zabrinut zbog vlastite i tue bijede, u Parizu upoznaje anarhistiki milje, a poinje gajiti interes i prema astronomiji i lozoji. Sklapa brak iz kojeg e dobiti ker, Sidonie, iju e skrb nakon njegove smrti preuzeti anarhist Sbastien Faure 4. Okuao je sreu u Argentini, ali se ve nakon tri godine vratio u Francusku. 9. prosinca 1893. baca eksplozivnu napravu u dvoranu parlamenta, uz povik: Smrt buroaziji! ivjela anarhija!. Simbolina gesta u znak protesta protiv represije nad anarhistima, predvoene premijerom Jeanom Casimir-Perierom. Naprava nije bila sklopljena da prouzroi veliki broj rtava, samo je nekoliko zastupnika zadobilo lagane ozljede. No, unato tome, Vaillant je osuen na smrt giljotinom (u veljai 1894.). Bit e to prva osoba, nakon Francuske revolucije, osuena na smrtnu kaznu mada nije poinila ubojstvo. Francuski je parlament iskoristio dogaaj za jaanje represije nad anarhistima i njihovom tampom, putem tzv. zloinakih zakona (lois sclrates), izglasanih izmeu 1893. i 1894. Prvi se zakon odnosio na javnu sigurnost, uvedena su i nova kaznena djela, kao npr. zagovaranje propagande djelom i krenja zakona, to je dovelo do brojnih uhienja i preventivnih sankcija. Iste je godina donesen jo jedan zakon, ticao se zloinakog udruivanja, progonjene su grupe osumnjiene za pripremanje atentata. Godinu kasnije stupio je na snagu i posljednji zloinaki zakon kojim je zabranjen svaki oblik anarhistike propagande, tj. tampe. Iste e godine talijanski anarhist Sante Caserio ubiti u Lyonu francuskog predsjednika Sadija Carnota, odgovornog za Vaillanovo smaknue i represivne mjere. Navedeni zakoni su ukinuti 23. prosinca 1992. S Vaillantom se pobuna slobodnog pojedinca protiv logike moi uzdie do potpune svijesti i strategije. Ako se drutveno osloboenje ne eli svesti na isto teoretsko, sterilno zauzimanje stava, utvrdivi toke kroz koje se artikulira sistem izrabljivanja, treba napasti: a on napada zastupniki dom, mjesto na koje je buroazija pohranila mehanizam dobrovoljnog ropstva.

Vaillantova izjava pred sudom 1893.

Gospodo porotnici! Za nekoliko trenutaka vi ete me osuditi, ali unato vaoj presudi ostaje mi zadovoljtina da sam ranio to vae prokleto drutvo, u kojem jedan ovjek moe u samo jedan sat potroiti iznos kojim bi se mogle prehraniti na tisue porodica u jednoj godini, to vae podlo drutvo u kojem nekolicina zgre itavo bogatstvo zemlje dok na
4

Sbastien Faure (1858. 1942.), francuski anarhist, osniva novina Le Libertaire i La Revue Anarchiste te suosniva Juornal du Peuple i Le Quotidien. Poetkom XX st. vodi slobodarsku kolu La Ruche, kraj Pariza, po pedagokim principima Paula Robina. Aktivan antimilitarist u vrijeme Prvog svjetskog rata. Jedan od utemeljitelja nove Francuske Anarhistike Federacije i njenog glasila La Voix Libertaire. Pokreta Anarhistike enciklopedije.

stotine tisua nesretnika nemaju ni kruha, kruha koji se i psima baca, i itave su obitelji osuene na samoubojstvo zbog neimatine. Oh, kad bi se barem mogli monici spustiti meu mase bijednika! Ali, ne, oni ne uju zov unesreenih! Kao da ih neka kob vue u ponor kao ve monarhiju u XVIII. st. koji e ih progutati. Zato, jao se ga onom tko se oglui na vapaj gladnika! Jao se ga onima koji sebe smatraju viim biima pa si zato uzimaju za pravo da izrabljuju nie! Dolazi dan kad narod pobjesni, die se kao uragan i nadire kao bujica, a visoko na krvavim kopljima se tada njiu glave. Meu izrabljivanima, gospodo, nailazimo na dvije kategorije: prvi ne znaju ni tko su ni tko bi mogli biti, uzimaju ivot kako dolazi, vjeruju da su roeni kao robovi, sretni uz mrvice koje im bacaju u zamjenu za posao; ali, postoje i drugi, koji razmiljaju, prouavaju, osvru se i opaaju vidne drutvene nejednakosti. Jesu li oni krivi to jasno vide i to pate zbog patnje svojih blinjih? Strmoglavo se bacaju u borbu, glasnici proleterskih tenji. Ja pripadam ovim posljednjima, gospodo. Gdjegod sam bio svugdje sam nailazio na nesretnike pognute pod jarmom kapitala, svugdje iste krvave rane, svugdje, sve do krajnjih i gotovo pustih granica June Amerike, gdje sam zaludu traio poinak, u sjeni palme promatrajui prirodu, premoren i ozlojeen tjeskobama i patnjama nae civilizacije. No, tamo, ak i vie nego drugdje, kapital, taj nezasitni vampir, isisava do posljednje kapi krvi uboge parije. I tako sam se vratio u Francusku, gdje je drama moje obitelji, rtva strahovitih patnji, bila kap koja je prelila obuzdanu strast: umoran od ovog paenikog i kukavnog ivota odluio sam odnijeti moju bombu meu osobe koje su najodgovornije za patnje ovog drutva. Prigovorili su mi zbog rana koje su moji metci nanijeli: dozvolite mi pripomenuti da buroazija nije masakrirala i nareivala masakre u vrijeme Revolucije mi bi jo danas, vjerojatno, ivjeli pod jarmom aristokracije. S druge strane, pribrojimo mrtve i ranjene iz Tonkina, s Madagaskara, iz Dahomeya, pridodajmo i tisue, milijune, nesretnika koji pogibaju na gradilitima, u rudnicima, gdjegod kapital vlada, a nadodajmo i bijedno mnotvo koje, uz suglasnost naih zastupnika, skapava od gladi; onda e ono to se meni danas prigovara izgledati kao zanemariva sitnica. Krvoprolia ne briu krvoprolia, slaem se; ali, odgovorajui odozdo na agresije koje dolaze odozgo, zar ne djelujemo mi iz samoobrane? Oh, dobro znam to kae poten svijet: morao sam svoje zahtjeve ograniiti na rijei. Ali, to oekujete? Da bi se gluhi trgnuli, da bi se privukla panja svih onih koji ne ele uti glas, mora grunuti snano kao detonacija. Ve se predugo vremena na nae glasove odgovara zatvorima, uetom, pukom, i ne zavaravajte se, eksplozija moje bombe nije usamljen i izoliran urlik Vaillanta; to je urlik itave jedne klase koja hoe svoja prava, a sutra e nakon rijei slijediti djelo. Budite sigurni. Zakoni koje kujete nee zaustaviti ideje mislilaca. Kao to u prethodnom stoljeu sve konzervativne snage nisu sprijeile Diderota i Voltairea da ire meu narodom emancipirajue ideje, tako dananje snage vlasti nee sprijeiti da Darwin, Reclus, Spencer, Ibsen, Mirbeau siju ideje o pravdi i slobodi, koje e rasplinuti predrasude u kojima mase jo ive i koje e u nesebinim duama poraenih razviti, kao u mojoj dui, trzajeve pobune, sve ee, sve smjelije, sve dok sa zemlje ne nestane svaki znak i svako potovanje autoriteta, a ljudi e se slobodno udruivati po svojim anitetima i svatko e moi uivati u cjelokupnom proizvodu svoga rada, a moralne bolesti zvane predrasude e nestati i sva e ljudska bia ivjeti skladno jer e im jedine tenje biti izuavanje znanosti i pruanje ljubavi drugima. 10

Zavravam, gospodo, ponavljajui da drutvo koje je proeto drutvenim nejednakostima, kao ove to nas pogaaju, u kojem siromatvo tjera na samoubojstvo, u kojem su spomenici kasarne i zatvori, mora biti bez oklijevanja i aljenja to prije izbrisano iz povijesti ljudskog roda. Pozdravljam sve koji se zalau za reenu promjenu, kakva god sredstva koristili. Ideja me navela da prkosim autoritetu i budui da sam u gorkom dvoboju samo ranio protivnika, sad je na njemu red da se osveti. A sada, gospodo, kakva god bila vaa presuda bit e zaista jadna: ne mogu suzdrati osmjeh dok vas gledam hladnim oima razuma, izgubljeni atomi materije, uzimate si za pravo da sudite vae blinje jer . . . jer imate produetak lene modine. Neznatna je stvar sud, pravda, vaa presuda, u povijesti ovjeanstva, a neznatna je i povijest sama u vrtlogu koji je nosi kroz bespua gdje se gasi, obnavlja da bi ponovno zapoela istu priu i ista djela, neprestana igra kozmikih snaga koje se obnavljaju i preoblikuju u beskonanost.

Odlomci iz Vaillantovog suenja

[. . .] Vaillant Zovem se August Vaillant, roen u Mziresu 1861., nastanjen u Choisy le Roi; trgovaki inovnik. Sudac Vi ste nezakonito dijete, naknadno priznato. Zar niste ve etiri puta osuivani? Vaillant Da, ali za ono to me optuujete, s neskrivenom strogoom, odgovorno je vae drutvo. Sudac Osueni ste zbog zaista prostih prekraja, samo je razlog koji ste naveli istranom sucu originalan, i doista u skladu s vaim doktrinama, jer kaete: ne postoje zloinci, kao to ne postoji ni zloin, i u svakom sluaju nije pojedinac kriv ve drutvo. I nastavljate, u vezi morala, on je samo skup predrasuda. Tako ste se izjasnili? Vaillant Tono. [. . .] Sudac Netko je ak imao hrabrosti rei i napisati da su vae rtve zadobile samo par ogrebotina. 5 Vaillant Ali, to je istina. Zar od svih rtava nisam upravo ja bio najtee ranjen? Sudac Nisam mislio da se ubojica moe tako besramno usporediti sa svojim rtvama! Vaillant Pomirite se s tim, gospodine sue, bez zvunih ispraznih fraza, ja se zaista usporeujem sa rtvama, a na nevine rtve ba svugdje nailazim. Vojnici koje vaa vlada alje da umru od tifusa ili od olova u Tonkinu pate mnogo vie nego to su patili ranjeni u Palai Bourbon; a ipak se nad njima niste saalili. Sudac Ostavimo po strani vladu i vojsku. Meu rtvama vaeg bolesnog atentata netko je zadobio i prelome, teke i duboke rane. Vaillant Nema mrtvih meu mojim rtvama. Da sam to elio bio bih ispunio bombu nitroglicerinom i tada bi odista brojali na desetke mrtvih. Sudac Vi ste znali da je zeleni barut jednak dinamitu. Da je sluajno bomba eksplodirala usred dvorane bila bi izazvala znaajan broj mrtvih, tvrdi vjetak.
5

Odnosi se na ranjene u zastupnikom domu.

11

Vaillant Vi neete nikoga uspjeti uvjeriti da su nai zastupnici njenije grae od njihovih biraa. Bomba je bila napravljena da ozlijedi, shvatite to, nije bila napravljena da ubije. Zbog humanosti, i zbog drugih principa koje vam ne elim iznositi, rezultat je: nije bilo mrtvih, a bili bi zaista brojni da sam bombu ispunio mecima umjesto avlima, nitroglicerinom umjesto barutom. Vi stalno govorite o mrtvima kojih je moglo biti, ne govorite o mrtvima kojih nema. Recite jednostavno: bomba u Palai Bourbon nije prouzroila nijednu smrt! to je istina. [. . .] Ravachol Gospodine sue, vi ste naviknuti da vodite suenje, ja nisam naviknut da sjedim na optuenikoj klupi. Oprostit ete mi stoga ako se usuujem primijetiti da me niste ni u jednom trenutku pitali koji su me razlozi naveli da izvrim atentat 9. prosinca, a meni je veoma stalo da ih iznesem. Vrativi se iz Amerike, bio sam uvjeren kako je dovoljno otvoriti biblioteke, dijeliti broure ili novine da bi se umovi i due pripremili na revoluciju. Ta mi je zadaa djelovala tako jednostavna, tako uinkovita. Kad bi u Parizu plaa odgovarala potrebama, to jest da nam dozvoli slobodan, udoban ivot, bezbrian! Brzo sam se razuvjerio: moj poteni poslodavac nije me nikada htio platiti vie od dvadeset franaka tjedno. Uz takvu plau ovjek moe eni, djeci i sebi zajamiti samo sporu smrt od gladi i iscrpljenosti. Sve albe koje sam uputio poslodavcu, traei barem malo razumijevanja za moj poloaj, dobile su uvijek jedan te isti njeni, kranski odgovor: Ba me briga za vau enu i djecu. Zaposlio sam vas, a ne njih, a za vas je dvadeset franaka i previe. Tada sam shvatio da ako zbilja vjerujem u revoluciju moram odraditi svoj dio. I odnio sam bombu u Palau Bourbon.

12

mile Henry
mile Henry (Barcelona, 25. 09. 1872. Pariz, 21. 05. 1894.), sin Fortuna Henrya Mausela, francuskog komunista, osuenog na smrt nakon poraza Parike komune. Da bi izbjegao smrtnu kaznu Fortun se sklanja u panjolsku, a nakon pomilovanja 1882. vraa se ponovno u Francusku, gdje ubrzo umire. mile se u srednjoj koli Jean-Baptiste Say istie kao vrlo darovit uenik, zbog ega dobiva stipendiju za nastavak kolovanja u cole Polytechnique. Meutim, naputa je ve 1890. i prikljuuje se anarhistikom pokretu, njegovoj najradikalnoj struji, vjerojatno i pod utjecajem starijeg brata (Fortun Henry). Suraivao je s anarhistikim asopisima La Pre Peinard i LEn-Dehors. Pod stalnim policijskim nadzorom, prvi puta je uhien (uz brata) 1892. nakon prosvjeda solidarnosti s Ravacholom. Iste je godine postavio bombu pred upravnu zgradu rudnika Carmaux, rue des Bon-Enfants, u znak solidarnosti s rudarima u trajku. Meutim, eksplozivna naprava je otkrivena i odnesena u policijsku stanicu, gdje je zbog neopreznog rukovanja eksplodirala i uzrokovala petoricu mrtvih 6. Nakon ove epizode mile se privremeno seli u London, ali ve iste godine se vraa u Pariz, pod lanim imenom. 1893. anarhist Lon-Jules Lauthier noem napada srpskog ministra M. orevia; anarhist Marpeaux ubija policajca Colsona tijekom hapenja; anarhist Vaillant baca bombu na Palau Bourbon, itd. godina prolazi u nizu bombakih atentata. 5. veljae 1894. Vaillant je pogubljen; 12. veljae u Caf Terminusu (Gare Saint-Lazare) eksplodirala je mileova bomba: jedna smrtno stradala i dvadeset ranjenih osoba. Nakon nekoliko dana uhapeno je preko trideset anarhista (meu kojima Jean Grave, Sebastien Faure) pod optubom za zloinako udruivanje, a ve nakon dva dana odjekuju bombe u rue Saint-Jacques i u rue du Faubourg Saint-Martin. Nakon ovih napada policija privodi sve anarhiste, sve njihove simpatizere i poznanike, svakog itatelja anarhistike tampe i ostavlja ih u pritvoru u oekivanju daljnjih dokaza za zloinako udruivanje. 15. oujka odjeknula je bomba u aristokratskoj crkvi la Madaleine. Samo jedna rtva: poinitelj atentata, belgijski anarhist Jean Pauwells. Meu vladom, pravosuem i policijom vladao je oaj. Nakon to su prozivani zbog neuinkovitosti, nesposobnosti i lijenosti, u travnju se javila jo jedna bomba, u elitnom restoranu Foyot (za koju e biti osumnjien, ali nikad osuen, umjetnik Flix Fnon). Istog je mjeseca zapoelo suenje zbog bombakih napada mileu Henryu. Osuen je na smrt i pogubljen giljotinom 21. svibnja 1894., najistaknutiji pobornik propagande djelom. U svojim je lancima povezao realne klasne odnose unutar kapitalistikodravnog drutva, naglaavajui da odgovornost za izrabljivanje ne lei samo u pojedinom kapitalistu, nego u itavom skupu izrabljivaa, odnosno u postojeim odnosima izmeu njih i klase izrabljivanih. Iz takve ideje proizlazi zakljuak da su svi jednako krivi i da zato treba sve jednako napasti, kao to oni napadaju masu obespravljenih. A napad na Caf Terminus pogodio je masu buroazije. Henryeva izjava pred sudom istie se dubokom analizom, sigurnom metodom i otroumnim zakljucima, poprimajui oblik manifesta propagande djelima. Meutim, jedna od
6

Guy Debord je ovom inu, i njegovom autoru, posvetio pjesmu La Java des Bons-Enfants (uglazbio Francis Lemonnier), objavljenu na albumu Pour en nir avec le travail. Chansons du proltariat rvolutionnaire Vol.1, RCA, 1974. Pjesmu su situacionisti pripisali Raymondu Calleminu, zvanom Raymond-la-Science, poznatom lanu Bande Bonnot.

13

najvanijih gura anarhizma koja je ustala protiv metode propagande djelima bio je Errico Malatesta: 7 [ . . . ] potreban nam je kriterij po kojem emo vrednovati dogaaje i, nadasve, mjesto koje elimo zauzeti u borbi. Cilj opravdava sredstva. Mnogo se govorilo o ovoj tvrdnji. U biti, ona je misao vodilja itavog naeg djelovanja. Mogli bi ak i nadodati: svaki cilj zahtjeva svoje sredstvo. Moral trebamo traiti u cilju; sredstvo je sudbonosno. Meutim, ako mislim da e mi se krov kue uruiti, potrudit u se ili da ga sruim i ponovno izgradim, ili da ga popravim, ako je mogue. Svaki pojedinac moe posjedovati svoju vlastitu metodu, dakle svoju specinu ocjenu dogaaja, moe odrediti odreene veze izmeu jednih i drugih, senzibilitet svakog ljudskog bia iziskuje specine metode koje e biti s njim u skladu. Iz ega proizlaze mnogobrojne ocjene o postojeem, koritena sredstva i razliiti izbori. Bitno je da se pri izboru svakog pojedinog elementa izbjegnu proturjeja, da postoji dosljednost izmeu rijei i djela. Zato razliitost ne moe dovesti do generalizacije po kojoj su sve metode istoznane, a sve analize istovrijedne. Da se vratimo na prethodni primjer: izbjei u uruavanje krova ako, nakon to sam utvrdio poputanje nosaa ili napuknue na gredi, interveniram primjerenim sredstvima. Zaista bih bezglavo postupio kad bih samo zamijenio crepove jer, eto, kroz njih curi voda kad pada kia! I nastavlja Malatesta, osvrui se na propagandu djelom: Ovo nisu inovi koje mi moemo prihvatiti, ohrabrivati, oponaati. Moramo biti odluni i vrsti, ali ne bi smjeli nikada prei granicu koje namee potreba. Moramo biti kao kirurg, koji ree samo kad je potrebno, ali izbjegava nanositi nepotrebne patnje: jednom rijeju, mora nas nadahnuti osjeaj ljubavi prema osobama, prema svim osobama. Oigledno je da Malatestu nadahnjuje, po njemu osnovni kriterij i temeljna metoda, ljubav prema osobama, prema svim osobama. No, on je moda smetnuo s uma da su taj osjeaj ljubavi prema osobama, posjedovali i Ravachol, i Vaillant, i Henry, i Caserio, kao i svi ostali anarhisti, ali ga nisu ispoljavali istovremeno i prema krvniku i prema njegovim rtvama. Svoju su ljubav usmjerili na sve koje pate, koji su izrabljivani a ne ele postati izrabljivai, a mrnju na krvnike i na sve suuesnike izrabljivakog sistema, na njegove dobrovoljne i neposredne pobornike. ivot pojedinaca ne moe biti preputen nekakvoj sveopoj ljubavi. U ovakvom je drutvu potrebna ljubav kao to je potrebna i mrnja; inae bi ivjeli u potpunoj meusobnoj indiferentnosti, ili se pak ne bi nikada izmijenila postojea situacija.

Henryeva izjava pred sudom 1894.

Gospodo porotnici,
7

Iz lanka Un peu de thorie, lEnDehors, Paris, 68, 21.08.1892.

14

Vi poznajete djela za koja sam optuen: eksplozija u rue des Bons-Enfants, koja je ubila pet, odnosno est osoba, i eksplozija u Caf Terminusu koja je ubila jednu, odnosno dvije te ranila nekoliko osoba, i na koncu est pucnjeva iz pitolja koje sam usmjerio na moje progonitelje nakon ovog posljednjeg atentata. Vidjeli ste da sam se tijekom suenja izjasnio kao odgovorni poinitelj ovih atentata. Ne iznosim vam, dakle, svoju obranu. Ne pokuavam izbjei odmazdu istog onog drutva koje sam napao. Uostalom, ja priznajem samo jedan sud: svoj vlastiti. Presuda svakog drugog suda ostavlja me ravnodunim. elim vam samo objasniti svoja djela i to me navelo na njih. Ja nisam dugogodinji anarhist. Tek sam se sredinom 1891. priklonio revolucionarnom pokretu. Prije toga sam ivio u sredini potpuno proetoj dananjim moralom. Naviknuli su me da potujem, ak i volim, domovinu, obitelj, autoritet, vlasnitvo. Meutim, odgajatelji dananje generacije esto zaboravljaju jednu injenicu: ivot se, radoznao, sa svojim borbama i porazima, sa svojim nepravdama i nejednakostima, pobrine da otvori oi neukima, da se suoe sa stvarnou. I to se desilo meni, kao to se deava svima. Govorili su mi da je ivot lak, irom otvoren inteligentnima i marljivima, ali iskustvo je dokazalo da samo cinici i puzavci zauzimaju najbolja mjesta na gozbi. Govorili su mi da su drutvene institucije utemeljene na pravdi i jednakosti, ali ja sam oko sebe primjeivao samo lai i prevare. Svakim je danom nestajala po jedna iluzija. Gdjegod otiao, uvijek sam nailazio na iste jade kod jednih i na iste uitke kod drugih. I ubrzo sam shvatio da su svi veliki principi, koje su me uili da tujem kao potenje, odanost, dunost samo maska baena na najsramotnije podlosti. Industrijalac koji zgre golemo bogatstvo na teret radnika, kojima pak sve nedostaje, je poten ovjek. Zastupnik, ministar, ije su ruke uvijek otvorene za mito, oni su odani javnom dobru. Ocir koji isprobava novi model puke na sedmogodinjoj djeci, on samo izvrava svoju dunost, a usred parlamenta premijer mu odaje priznanje. Bio sam ogoren zbog svega to sam vidio i moj je duh zapoeo kritiku organizacije ovog drutva. Ta je kritika toliko esto iznoena pa nema ni smisla da je ponavljam. Bit e dovoljno rei da sam postao neprijatelj drutva, kojeg smatram kriminalnim. Privuen u prvom trenutku socijalizmom, ubrzo sam napustio ovu stranku. Previe sam volio slobodu, previe potivao individualne pobude, previe osjeao odbojnost prema organizaciji da bi postao broj u registriranoj armiji etvrtog stalea. Uostalom, shvatio sam da socijalizam nimalo ne izmjenjuje postojei poredak. On odrava autoritarni princip, a taj je princip, usprkos stavovima nekih navodno slobodnih mislioca, samo arhaini ostatak vjere u neku viu mo. Znanstvene studije su me postepeno uvele u igru prirodnih sila svemira. Postao sam materijalist i ateist, shvatio sam da se ideja o bogu iskljuuje modernom znanou, kojoj ona nije potrebna. Na isti nain, religiozni i autoritarni moral, utemeljen na neistinama, treba prema tome nestati. Ali, koji je onda taj novi moral u skladu sa zakonima prirode, koji bi trebao obnoviti stari svijet i stvoriti sretno ovjeanstvo? Tada sam upoznao nekoliko drugova anarhista, koje i danas smatram najboljima koje sam ikada upoznao. Njihove su me osobine smjesta oarale. Cijenio sam njihovu ogromnu iskrenost, potpunu otvorenost, njihov duboki prezir prema svim predrasudama, i poelio sam i ja upoznati ideju koja je te ljude inila toliko drugaijima od svih koje sam do tada sreo. Ta je ideja pronala u mojem duhu prikladno tlo, hranjeno osobnim opaanjima i razmatranjima. Ona je samo izotrila ono to je u meni bilo jo mutno i kolebljivo. I postao sam anarhist. 15

Neu vam sada ovdje iznositi itavu teoriju anarhizma. elim se samo osvrnuti na njegovu revolucionarnu stranu, njegovu destruktivnu i negativnu stranu zbog koje se nalazim danas pred vama. U ovim trenucima otre borbe izmeu buroazije i njenih neprijatelja, dolazim u iskuenje da citiram Souvarinea iz Germinala: Sve rasprave o budunosti su kriminalne, zato to ne dozvoljavaju isto i jednostavno unitenje, a sprjeavaju napredak revolucije. Budui da je ideja zrela i pronala je rjeenje, treba je neodgodivo pokuati ostvariti. Bio sam uvjeren da je dananja organizacija loa i elio sam se boriti protiv nje kako bih ubrzao njen nestanak. Unio sam u borbu duboku mrnju, svakodnevno raspirivanu gnusnom predstavom ovog drutva u kojem je sve nisko, sve nepouzdano, sve runo; u kojem irenje ljudskih strasti, irokogrudnost i slobodna misao nailaze samo na prepreke. elio sam napasti toliko jako i toliko pravedno koliko sam mogao. Prijeimo, dakle, na prvi atentat koji sam poinio, eksplozija u rue des Bons-Enfants. Pratio sam sa zanimanjem dogaanja iz Carmauxa. Prve vijesti o trajku ispunile su me radou: inilo se da su rudari napokon spremni odustati od mirnih i beskorisnih trajkova, u kojima radnik strpljivo eka da i njegovih nekoliko franaka dospije u milijune poduzea. Izgledalo je da su krenuli putem nasilja, koje je odluno iskazano 15. kolovoza 1892. Urede i zgrade rudnika napala je masa umorna da pati bez osvete: pravda je trebala biti izvrena nad omraenim inenjerom, kad su se uplaeni pojedinci umijeali. Tko su oni bili? Oni isti zbog kojih su svi revolucionarni pokreti pobacili, zato to se plae da se narod, jednom osloboen, nee vie pokoravati njihovom glasu; oni isti koji tjeraju tisue ljudi da pate mjesecima u oskudici da bi sebi izgradili popularnost na teret njihovih patnji te zajamili si kandidaturu na izborima, ti su ljudi elim rei socijalistike voe stali na elo trajkakog pokreta. Odjednom se na taj prostor spustilo jato gospode, govornika, svi na raspolaganju trajka, organizirali su prikupljanje pomoi, odrali tribine, uputili na sve strane pozive za podrku. Rudari su predali svaku inicijativu u njihove ruke. to se na koncu desilo, svi znamo. trajk se oduio u nedogled, rudari su se poblie upoznali s glau, njihovom uobiajenom druicom; potroili su svoj mali sindikalni fond, a i drugih organizacija koje su im pritekle u pomo; zatim su se u roku od dva mjeseca, sputenih glava i jo bjedniji vratili u svoju jamu. A moglo je biti tako jednostavno, ispoetka, napasti najosjetljiviju toku poduzea, novac; zapaliti skladite ugljena, otetiti crpne pumpe. Poduzee bi, jasno, vrlo brzo kapituliralo. Ali veliki poglavari socijalizma ne doputaju takve postupke, jer to su anarhistiki postupci. Takvom se igrom riskira zatvor i, tko zna?, moda i jedno od onih zrna koja su izvela uda u Fourmiesu. Ne moe zaraditi nikakav zastupniki mandat. U nekoliko rijei, nakratko poremeen, mir je ponovno zavladao Carmauxom. Poduzee je nastavilo jae nego ikad s izrabljivanjem, a gospoda dioniari su bili vrlo zadovoljni ishodom trajka. Ipak, dividende su se jo mogle ubrati. I tada sam odluio da ovom zboru veselih glasova nadodam jedan glas koji je buroazija ve ula, ali je bila uvjerena da je umro s Ravacholom: glas dinamita. elio sam dokazati buroaziji da za nju vie nee biti potpunih radosti, da e njezine besramne pobijede biti naruavane, da e zlatno tele drhtati na svom postolju sve do konanog drhtaja koji e ga sruiti u blato i krv. Istovremeno sam elio poruiti rudarima da postoji samo jedna kategorija ljudi, anarhisti, koji zaista suosjeaju s njihovim patnjama i spremni su da ih osvete. Ti ljudi ne sjede u parlamentu, kao gospoda Guesde 8 i ostalo drutvo, ti ljudi idu na giljotinu.
8

Jules Bazile Guesde (Pariz, 1845. Saint-Mand, 1922.), francuski marksist-blankist, 1882. uz Paula Lafarguea osnovao Radniku stranku.

16

Pripremio sam, dakle, bombu. U jednom trenutku sjetio sam se optube upuene Ravacholu. A nedune rtve? No, vrlo sam brzo rijeio problem. U zgradi u kojoj su se nalazili uredi poduzea Carmaux stanovali su samo pripadnici buroazije, dakle nije moglo biti nevinih rtava. itava buroazija ivi od izrabljivanja nesretnika; ona mora zato ispatati zbog svojih zloina. Uvjeren u potpunu pravednost svojeg djela ostavio sam bombu pred vratima poduzea. Tijekom rasprave objasnio sam kako sam se nadao da e, u sluaju otkria, moje naprave eksplodirati u policijskoj stanici i tako takoer pogoditi moje neprijatelje. To su, prema tome, razlozi koji su me naveli na atentat za koji me osuujete. Prijeimo na drugi, Caf Terminus. Prispio sam u Pariz u vrijeme Vaillantovog atentata. Prisustvovao sam stranoj represiji koja je uslijedila nakon atentata na Palau Bourbon. Bio sam svjedok drakonskih mjera koje je vlada poduzela protiv anarhista. Sa svih se strana uhodilo, vrili se pretresi i hapenja. Usred tih haraenja osobe su nasumice uhiivane i ostavljane u zatvoru. to se desilo enama i djeci tih drugova za vrijeme njihovog boravka u zatvoru? Nikoga nije bilo briga. Anarhist vie nije bio ovjek, bio je divlja zvijer lovljena sa svih strana, dok je buroaska tampa, kukavni rob snage, glasno iziskivala istrebljenje. Istovremeno, slobodarske novine i pameti su zaplijenjeni, a pravo na okupljanje zabranjeno. Jo gore: kad se policija eljela rijeiti nekog druga, uhoda je samo ostavila jedne veeri u njegovoj sobi paket sa taninom; idui je dan uslijedio pretres, po snazi naloga potpisanog prije dva dana, pri kojem je pak pronaena kutija puna sumnjivog praka; drug je odveden na sud i osuen na tri godine zatvora. Ako elite znati istinu, pitajte bijednog dounika koji je uao u kuu druga Mriegeauta. 9 Meutim, svi su ovi postupci, u biti, bili pozitivni, jer su pogodili neprijatelja koji je irio strah, a oni koji su drhtali eljeli su samo dokazati svoju hrabrost. I, kao vrhunac ovog kriarskog pohoda protiv heretika, uli smo gospodina Raynala, ministra unutranjih poslova, kako u parlamentu izjavljuje da su mjere koje je vlada poduzele postigle dobar ishod, budui da su posijale strah meu anarhistima! No, jo nije bilo dovoljno. Osuen je na smrt ovjek koji nikoga nije ubio. Trebalo je pokazati hrabrost do kraja: jednog lijepog jutra je smaknut giljotinom. Ali, gospodo buroazijo, u vau raunicu niste ubrojili vaeg gosta. Vi ste uhapsili na stotine pojedinaca, oskvrnuli brojne domove; no, izvan zatvorskih zidina bilo je jo vama nepoznatih pojedinaca, koji su iz sjene prisustvovali vaem lovu na anarhiste i koji su samo ekali povoljni trenutak da krenu u lov na lovce. Rijei gospodina Raynala bile su izazov baen pred anarhiste; rukavica je podignuta. Bomba u Caf Terminusu je odgovor na sva vaa nasilja nad slobodom, vaa uhienja, vae pretrese, na vae zakone o tampi, na vaa masovna protjerivanja stranaca, na sve vae giljotine. Ali, zato, pitat ete vi, napasti one miroljubive goste koji samo sluaju glazbu i koji, moda, nisu ni suci ni zastupnici ni birokrati? Zato? Vrlo jednostavno. Buroazija nije razlikovala anarhiste. Samo je jedan ovjek bacio bombu, Vaillant; devet desetina anarhista nije ga ni poznavalo. No, to nije nita znailo. Potjere su bile masovne. Bio je otvoren lov na sve koji su imali veze s anarhistima. U redu! Budui da vi smatrate itav pokret odgovornim za djelo jednog ovjeka i pogaate, bez razlike, sve anarhiste, onda i mi pogaamo itavu buroaziju, bez razlike. Zar bi trebali napadati samo zastupnike koji donose zakone protiv nas, samo suce koji ih primjenjuju, samo policajce koji nas hapse? Ne vjerujem. Svi ti ljudi su samo sredstva, ne djeluju u svoje ime, budui da je njihove slube stvorila buroazija u svrhu svoje zatite. Oni,
9

Jospeh Mriegeaut, 1894. osuen zbog posjedovanja eksplozivnog materijala. U jednom je periodu bio osumnjien i za sudjelovanje u atentatu pri rue des Bons-Enfants.

17

dakle, nisu vie krivi od ostalih. Dobra buroazija koja, mada bez obnaanja slube, ubire prihode svojih dionica, dobra buroazija koja ivi ljenarei na protu koji su proizveli radnici, i oni moraju dobiti svoj dio odmazde. I ne samo oni, nego i svi koji su zadovoljni postojeim poretkom, oni koji aplaudiraju radu vlade i njeni su suradnici, ti slubenici od 300 do 500 franaka mjeseno koji mrze narod i vie od visoke buroazije, ta glupa i pretenciozna masa koja staje uvijek uz bok jaeg i sastavni je dio uobiajenih gostiju Caf Terminusa i svakog drugog velikog kafea. Zato sam napao masu i nisam birao svoje rtve. Buroazija treba shvatiti da su patnici napokon umorni od svojih patnji, da pokazuju zube i da e njihovi napadi biti tim suroviji koliko budete i vi surovi prema njima. Oni ne potuju ljudski ivot jer i sama buroazija ne pokazuje brigu prema njemu. Ne mogu ubojice Krvave nedjelje i Fourmiesa tretirati druge kao ubojice. Neemo potedjeti buroaske ene ni djecu jer ni oni ne tede ene i djecu koje mi volimo. Zar nisu nedune rtve i sva ona djeca koja u predgraima polako umiru od anemije jer nedostaje kruha u kui; one ene koje u vaim tvornicama blijede i venu da bi zaradile etrdeset novia dnevno, sretne to ih bijeda jo nije primorala na prostituciju; oni starci koje ste najprije pretvorili u strojeve za doivotnu proizvodnju, a kasnije, kad su iscrpili snage, bacili na ulicu ili u bolnike krevete? Na koncu, budite barem hrabri pred vaim zloinima, gospodo buroazijo, i priznajte da su nae odmazde i vie nego pravedne. Naravno, ne ivim u zabludi. Znam da moja djela nespremna masa nee jo shvatiti. ak i meu radnicima, za koje sam se borio, obmanuti vaim novinama, vjeruju da sam njihov neprijatelj. No, nema veze. Mene ne brine niiji sud. Znam i da postoje pojedini takozvani anarhisti koji urno odbacuju svaku solidarnost s propagandistima djelom. Oni pokuavaju odrediti suptilnu razliku izmeu teoretiara i terorista. Previe kukavni da bi riskirali ivot, odriu se onih koji djeluju. Ali, utjecaj koji oni smatraju da imaju na revolucionarni pokret je jednak nuli. Danas polje pripada akciji, nema zastoja ni povlaenja. Aleksander Herzen, revolucionar, rekao je: Od dvije stvari jednu trebam izabrati, ili biti osvetnik i kroiti naprijed, ili oprostiti i pokleknuti na pola puta. Mi ne elimo ni oprostiti ni pokleknuti i uvijek emo kroiti naprijed dok revolucija, cilj svih naih napora, ne bude napokon okrunila naa djela roenjem slobodnog svijeta. U ovom nemilosrdnom ratu koji smo objavili buroaziji mi ne traimo milost. Mi donosimo smrt, mi emo je znati podnijeti. Zato oekujem vau presudu potpuno ravnoduan. Znam da moja glava nee biti posljednja koju ete odsjei; druge e jo pasti, jer gladni poinju nalaziti put prema vaim kafeima i vaim velikim restoranima, prema Terminusu i Foyotu. Druga imena ete dodati na krvavi popis naih mrtvih. Smaknuli ste u Njemakoj, vjeali u Chicagu, garotirali u Xeresu, streljali u Barceloni, giljotinirali u Montbrisonu i u Parizu, ali ono to neete nikada moi unititi je Anarhija. Njeni su korijeni preduboki; ona je roena u samim njedrima trulog drutva koje se raspada; ona je nasilna reakcija protiv postojeeg poretka. Ona je odraz tenje za jednakou i slobodom koja e pogoditi direktno dananji autoritet, ona je svugdje, zato je neuhvatljiva. Ona e vas na kraju pobijediti i usmrtiti.

Odlomci iz Henryjevog suenja 1894.

[. . .] Sudac Sakrivali ste bombu u pojasu hlaa. Henry Ne. U depu kaputa. Ne mislite valjda da bih otkopao hlae usred kafea? 18

Sudac Zato se izabrali Caf Terminus? Henry Zato to ga posjeuje buroazija. Najprije sam htio baciti bombu u drugi kafe, otiao sam u Bignon i u Pace, ali nije bilo mnogo gostiju; vrijeme za aperitiv je ve bilo prolo. Sudac Na ispitivanju ste izjavili da ste eljeli ubiti to vie pripadnika buroazije. Henry I to potvrujem sada i ovdje. Sudac Sjeli ste u Terminus Hotel, naruili pivo i ekali. Koliko, otprilike? Henry Oko sat vremena. Sudac to ste ekali? Henry Da ima vie gostiju. Sudac I zatim? Henry Ali, vi to dobro znate. Zar vam nije samo prije par minuta javni tuilac ispriao to se poslije desilo? Sudac Vi to morate ispriati poroti, zato to e vas oni suditi. Henry Izvadio sam bombu iz depa i poloio je na koljena te izvadio iz novina u koje je bila umotana. Zapalio sam cigarom tilj i kad sam vidio da je uhvatio krenuo sam prema vratima i bacio bombu prema sreditu kafea. Sudac Vi, koji toliko prezirete tui ivot . . . Henry Samo buroazije, molim . . . Sudac Isplanirali ste kako da spasite vlastiti . . . Henry Naravno! Kako bih inae bio mogao gajiti nadu u nastavak i u moda vea djela da su me odmah pri prvoj akciji uhvatili? Sudac Vi ste, dakle, sve izraunali, isplanirali kako bi utekli posljedicama vaeg atentata? Henry I to vrlo ozbiljno. Nalazio sam se na ulazu kad sam bacio bombu sred kafea. Mogao sam neprimjeeno otii do stanice Saint-Lazare, zaustaviti se u ekaonici, kupiti kartu za gdje-god, izgubiti se u masi putnika i sii mirno u rue dAmsterdam, uvjeren u daljnju jo eu aktivnost. Nije mi izgledalo ni nemogue ni naporno. Umaknuti kako bih mogao odmah poeti ispoetka, to je bila moja jedina briga. Sudac No, vaa se raunica pokazala pogrenom. Na vratima vas je zamijetio konobar, na to ste vi povikali: Bijednik, eno ga tamo!, kao da ste eljeli goniti imaginarnog poinitelja atentata, ali uzaludan je bio va pokuaj prevare. Henry Ne znam koliki znaaj moe u vaoj optubi imati ovaj detalj, ali znam da je zaista bio izvanredan. Sudac Vidjet emo kasnije. I vi ste pobjegli. Nakon to ste zaobili omnibus u prolazu, krenuli ste trei u rue du Havre prema rue dIsly, dok vas je gonila masa ljudi. Jedan hrabri graanin, inovnik Socit de lOuest, vas je dostigao, poloio ruku na rame i povikao: Ipak te imam, huljo!. Henry Pravi heroj . . . Sudac Ne jo!, vi ste odgovorili. Henry Ne, ne. Odgovor koji ste iznijeli nije uope toan. Sudac I pucali ste u njega. Na sreu, dugme kaputa je zaustavilo metak i tada je brija Maurice . . . Henry Jo jedan herojski graanin . . . Sudac Maurice vas je pokuao uhvatiti . . . Henry Pa sam i na njega pucao. Sudac I jedan i drugi bili su radnici, ova dvojca . . . Henry ao mi je, ali sami su krivi. Kakve su oni veze imali? Zato su se uplitali u stvar koja ih se nije ticala? 19

Sudac Da ste imali bolji pitolj bili bi obojicu ubili, izjavili ste na ispitivanju. Henry Da, sigurno. Sudac Na dnu rue dIsly malo ste oklijevali. Henry Nisam uope oklijevao. Opkolili su me i stao sam, a kad je policajac Poisson, s isukanim maem, krenuo na mene ispalio sam sve svoje metke. [. . .] Sudac Bili bi ubili Poissona da ste imali prilike? Na ispitivanju ste izrazili aljenje to ste promaili cilj. Henry Izrazio sam aljenje to nisam mogao pruiti jai otpor. Sudac Da ste imali prilike, bili bi upotrijebili i no? Henry Bez dvojbe i ustruavanja. [. . .] Sudac Kad ste bacili bombu, vi ste eljeli ubiti? Henry Naravno. Sudac Vi ste doista pripremili vau bombu vrlo briljivo. Vaillant je rekao da bi bio svoju stranu napravu ispunio mecima, a ne avlima da je namjeravao usmrtiti. Vi ste vau ispunili sa sto dvadeset zrna. Henry Zato to nisam elio raniti, elio sam ubiti. Sudac U policijskoj stanici najprije ste se predstavili kao Breton i porekli poinjeni atentat, ali nadodavi da ste anarhist. to vie bogatih crkne, bit e bolje, cinino ste komentirali. Sutradan, pred istranim sucem, u zatvoru Conciergerie, priznali ste va zloin, detaljno ste opisali vau bombu, nacrtali ste je do u pojedinosti, kao pravi umjetnik. Henry Vi ste previe ljubazni, gospodine sue, zbilja ne zasluujem vae pohvale, jer naprava je imala nedostatak, poklopac nije dobro zatvarao. Sudac Ishod vas nije zadovoljio? to ste vie eljeli postii? Henry Oekivao sam dvadesetak mrtvih i tridesetak ranjenih. Lekcija je trebala biti stroga. [. . .] Sudac Dakle, htjeli ste ubiti Etiennea koji vas je gonio? Henry Da. Sudac Htjeli ste ubiti Mauricea i Poissona koji su vas pokuavali uhititi? Henry Da. Sudac Htjeli ste ubiti goste Caf Terminusa? Henry Da. Sudac Htjeli ste unititi Hotel Terminus? Henry U biti, ta straara me uope nije zanimala. Sudac Onda, pet pitanja na koja ste odgovorili povlae za sobom pet smrtnih kazni. Henry Znam, znam. Ali, dovoljna je jedna, je li? Sudac Bila bi dovoljna i da vae ime, vai podaci ostanu nepoznati i da ste samo X iz Pekinga, kao to ste se predstavili u policijskoj stanici. No, naa pravda ponosno potuje proceduru, ak i pred izlijevom javnog negodovanja, ak i pred najizopaenijim 20

zloincem. A poetak procedure zahtjeva utvrivanje identiteta optuenog, a porota e odrediti tko je ubojica tolikih nevinih rtava. Henry Tolikih buroaskih rtava, molim, a nevina buroazija ne postoji, to god mislili o njima. [. . .] Sudac Niste eljeli nastaviti kolovanje: vojna karijera nije bila u skladu s vaim tenjama . . . Henry Moete rei da je bila s njima u tekom sukobu. Sudac Odrekli ste se briljantne karijere . . . Henry Odista briljantna budunost: jednog bi mi dana bili naredili da pucam na masu gladnih, kao poruniku Chapju na siromane radnike u Fourmiesu. Mnogo hvala, radije u biti ovdje gdje sam sada. Sudac Imali ste zatim sigurnu sutranjicu u poduzeu i mogunost da zaraujete za ivot uz rad. Henry To je toliko asno, koliko je neasna vaa veoma potena buroazija koja raskono ivi, ali ne eli ni uti o radu; naprotiv, gnuaju se radnika i preziru ih. [. . .] Porota, nakon to se nakratko povukla na vijeanje, vratila se u sudnicu i sudac je, ustajui, saeo u nekoliko rijei razloge presude i izrekao Henryju smrtnu kaznu. Henry U redu! Sudac Optueni, u roku od tri dana imate pravo podnijeti albu. Henry Puno hvala, ali ne znam to bih s njom i izlazei, praen andarima, uz pozdrave radnika koji su ispunili sudnicu i hodnike, uzvratio je Hrabro, drugovi! ivjela anarhija!

lanak iz LEn-Dehors 10
Drugovi lEnDehorsa, proitao sam u vaem posljednjem broju lanak druga Malateste, naslovljen Malo teorije. 11 Molio bih vas da objavite i ovih nekoliko redaka, koji su odraz mojih osobnih razmiljanja o gore navedenom tekstu. Drug Malatesta, nakon to je rastumaio neophodnost nasilne revolucije i objasnio kako anarhisti trebaju doprinijeti njenom skorom nadolasku, kae da je svaki in propagande ili realizacije, rijeima ili djelom, individualan ili kolektivan, pozitivan ako e pribliiti i pospjeiti Revoluciju . . . Govorei, zatim, o inovima pobune koje potie mrnja nadahnuta dugogodinjom patnjom proletarijata, Malatesta nadodaje kako on shvaa i oprata ove inove, ali jedna stvar je shvatiti i oprostiti, druga je preuzeti odgovornost. Ovo nisu inovi koje mi moemo prihvatiti, ohrabrivati, oponaati. Moramo biti odluni i vrsti, ali ne bi smjeli nikada prei granicu koju namee potreba. Moramo biti kao kirurg koji ree samo kad je potrebno, ali izbjegava nanositi nepotrebne patnje . . .
10 11

69, 28.08.1892. Errico Malatesta, Un peu de thorie, LEn-Dehors, Paris, 68, 21.08.1892.

21

elim objasniti drugu Malatesti da je ovaj dio njegovog lanka u najmanju ruku neobian za pero jednog anarhista. U biti, to ele anarhisti? Samostalnost pojedinca, razvoj slobodne inicijative, koje e mu, same, moi zajamiti sreu; ako postaje komunist to ini iz jednostavnog razloga to shvaa da e samo kroz sreu svih ljudi, slobodnih i samostalnih, pronai svoju vlastitu. No ipak, to eli Malatesta? Ograniiti tu inicijativu, nagristi tu samostalnost, tvrdei da se inovi jedne osobe koliko god ona bila iskrena i uvjerena ne bi trebali prihvatiti, ni za njih preuzeti odgovornost ako prijeu granicu koju namee potreba. Ali, tko moe suditi o prelasku te granice? Tko moe zajamiti da je taj in koristan za Revoluciju, dok joj je onaj drugi tetan? Da li e moda budui Ravacholi, prije nego u borbi izloe riziku vlastitu glavu, trebati zatraiti za svoje planove dozvolu raznih Malatesta uzdignutih na Vii Sud, koji e suditi prikladnost ili neprikladnost inova? Mi, naprotiv, kaemo: Kada jedan ovjek, u dananjem drutvu, postane pobunjenik svjestan svojeg ina a takav je bio Ravachol to je posljedica konstatacije koja obuhvaa ralambu cjelokupnog ivota i analizu uzroka sopstvenih patnji; samo on moe suditi da li je pravedno ili nije osjeati mrnju i biti gnjevan, a ak i surov. Mi smatramo, to se nas tie, da su ovi inovi brutalne pobune, kao ti koji su se odvili, i koji su uzrok postojee polemike izmeu anarhista i terorista; mi smatramo, rekoh, da su ti inovi pravedni, zato to probuuju mase, prenu ih silovitim udarcem i otkriju im slabu toku buroazije, koja drhturi ak i kad Buntovnik kroi prema stratitu . . . Savreno razumijemo da nemaju svi anarhisti Ravacholov temperament. Svatko od nas ima drugaiju zionomiju i drugaije sklonosti koje ga razlikuju od drugova u borbi. Zato nas iznenauju revolucionari koji ulau toliko napora u, na primjer, grupiranje proletera u dobro organizirana drutva. Ali, ne priznajemo im pravo da tvrde: Samo je naa propaganda tona; izvan nje nema spasa. To je arhaini ostatak autoritarizma, kojeg ne elimo podnositi, i vrlo lako bi odvojili nau borbu od propovjednika i njima slinih. K tome, drug Malatesta nam jo kae i da se iz mrnje ne raa ljubav. Mi odgovaramo: iz ljubavi se raa mrnja. Sve to vie volimo slobodu i jednakost, vie moramo mrziti sve to je zapreka slobodi i jednakosti svih ljudi. Zato, bez skretanja u misticizam, postavljamo problem na realan teren, i kaemo: Istina je da su osobe samo proizvod institucija; ali te su institucije apstraktne stvari i postoje jer ih utjelovljuju osobe od krvi i mesa. Dakle, postoji samo jedan nain na koji moemo napasti institucije, to jest napasti osobe; i radosno prihvaamo sve snane inove pobune protiv graanskog drutva, jer ne smeemo s uma injenicu da e Revolucija biti samo rezultat svih ovih pojedinih Pobuna. Drugovi, ova tema zahtijeva dublju i duu raspravu, ali nadam se da e i samo ovih nekoliko redaka ve potaknuti na razmiljanje drugove pod utjecajem poznatih imena, kao to je Malatesta. Vama i Anarhiji! mile Henry

22

Aforizmi 12 izbor
Pitamo se koja je najbolja taktika: ona je svugdje proporcionalna zbroju energije koja se ulae u akciju. Uini ono to smatra da je najbolje i uini to s ljubavlju. U posveti svojoj knjizi, De lautre rive, Aleksandr Herzen iznosi jedan vrlo revolucionaran i ekasan stav, koji kae: Mi ne gradimo, mi ruimo; mi ne najavljujemo nova otkrivenja, mi unitavamo stare lai. Postoji jedno pravo koje je iznad svih ostalih, to je pravo na ustanak. 13 Slobodan je ovjek onaj pred ijim su oima lozo praznovjerni, a revolucionari konzervativni. Radnik koji se opija barem jedno tjedno isti je kao onaj tko trai iluzije. Da sam lozof napisao bih raspravu o potrebi opijanja, kako bi se uspavala volja za promjenom, zbog koje patimo. Koliko je bia prolo uspavano kroz ivot! A koliko drugih je primijetilo da su ivi sluajui samo jednolini tik-tak satova! Izmeu blaenog neznanja i nesretnog znanja, ja sam izabrao. Do danas su narodi shvatili pojam bratstva samo kao Kain i Abel. ovjeku je ponekad potrebno da vjeruje u mo svoje volje; tada ulazi u borbu. Jedno od osnovnih naela anarhije je: Razvij svoj ivot u svim smjerovima, suprotstavi lanom bogatstvu kapitalista istinsko bogatstvo pojedinaca, koji posjeduju inteligenciju i snagu. Volim sve ljude zbog njihove ovjenosti i zbog onog to bi trebali biti, ali ih prezirem zbog onog to jesu. Osim toga, imam pravo da izaem iz kazalita kada mi komedija postane dosadna, i da zalupim vratima pri izlasku, uz rizik da naruim mir svih onih koji su njome zadovoljni.

12

13

Posthumni aforizmi objavljeni su prvi put u anarhistikom asopisu Le Libertaire (28, 23-29.05.1896.), iji je urednik tada bio Sbastien Faure; a zatim u veljai 1907. u Documents dhistoire, broj 7, kojeg je objavljivao Fortun Henry u Aiglemontu (Ardenne, France). U originalu insurrection.

23

Sante Caserio
Sante Geronimo Caserio (Motta Visconti, 08.09.1873. Lyon, 16.08.1894.), ubojica francuskog predsjednika Marie-Francoisa Sadija Carnota, roen je u siromanoj seljakoj obitelji pokraj Milana. Brojna obitelj je vrlo rano ostala bez oca, zbog ega se desetogodinji Sante uputio u Milano, ne elei biti na teret majci, za koju je bio veoma vezan. U gradu se zapoljava kao egrt u pekari. Ubrzo upoznaje milanske anarhiste te i sam postaje vrlo aktivan. Osniva i malu grupu nazvanu A p. esto je ispred sindikalne podrunice nezaposlenima dijelio kruh i anarhistiku tampu, na troak svoje mizerne plae. Tokom jednog javnog prosvjeda, 1892., je po prvi puta priveden u policijsku stanicu zbog raspaavanja antimilitaristike tampe. Nakon ega bjei najprije u vicarsku, a zatim u Francusku. Nakon to je predsjednik Carnot odbio pomilovati Augustea Vaillanta, Caserio se odluuje na osvetniki in. 24. lipnja 1894. Carnot se nalazio u Lyonu gdje je trebao sveano otvoriti Svjetsku izlobu. Caserio je ekao da se predsjednika povorka pojavi na Trgu republike, gdje se je bila najvea guva. Tada se uputio prema predsjedniku maui papirom. Policija, uvjerena da eli predsjedniku uputiti molbu, dozvoljava mu se da priblii do slubenog automobila, to e Caserio iskoristiti da mu zada smrtnu ranu noem, crnocrvene drke. Na suenju je preuzeo odgovornost za svoje djelo, nije traio pomilovanje, mada mu je ponuena mentalna neuraunljivost u zamjenu za imena drugih anarhista. Na to je odgovorio: Caserio je pekar, a ne izdajnik. 03. kolovoza osuen je na smrtnu kaznu giljotinom. Smaknut je 16. kolovoza uz povik: Hrabro, drugovi! ivjela anarhija!. Sante Caserio, uz svoju jednostavnost dobrog i potenog radnika, otvara mogunost konkretnom unitenju vlasti, dokazujui da je, osim u svojim sporednim mehanizmima i osobama, ranjiva i u pokretakim, temeljnim sreditima, koji je svakodnevno opskrbljuju i obnavljaju. in vrhunske pravde: predsjednika republike, Sadija Carnota, probo je noem jedan obini rob rada, koji je na taj nain elio iskazati svoj otpor suanjstvu.

Odlomci iz Caserijovog suenja 1894.

[. . .] Sudac Nakon obitelji, odrekli ste se i domovine. Napustili ste Italiju ba kad ste joj trebali platiti sveti dug, sluenjem vojnog roka. Caserio Uvijek sam mislio da smo domovini i njenim ugojenim slugama platili i plaamo previe dugova, mi siromasi; i odluio sam da ga ne podmirim, budui da sam imao jo jedan, dug koji sam trebao platiti iza reetaka, kao to mi je to presudio albeni sud. Nek je brane oni koji u njoj uivaju, domovinu! Ona nas daruje samo bijedom, uzvraamo joj prezirom i rado je zaboravljamo za jednu veu domovinu koja ne posjeduje mrske bratoubilake simbole i besmislene, mrske granice. Najvea domovina, zemlja na kojoj ljudi trebaju slobodno uivati u plodovima napretka i civilizacije. [. . .] 24

Sudac I pogled na sav taj miroljubiv narod, sve te seoske sveanosti, nije vas odvratio od vaih zlih namjera? Caserio Oh! Robovi koji zaspu pod jarmom, a ibe i muenja zaboravljaju ili ublauju nedjeljnim kartanjem ili boanjem. Prema njima osjeam samo prezir. Zahvaljujui njima vlastodrci nekanjivo tlae, a vlasnici ubiru u miru plodove pohlepnog izrabljivanja. Kad bi umjesto da utapaju u vinu i pivu, u partiji karata gorke zalogaje, okupili se, upoznali, razmislili, shvatili i pripremili se za sve zahtjeve, ne bi bili tako odvani ni oni koji nama vladaju, ni oni koji nas izrabljuju, ni koji nas sude. [. . .] Sudac Anarhistika ideja je, dakle, u vama bila toliko ukorijenjena i posebna, da ste Francuskoj, koja vas je ugostila i dala vam posao, vi nezahvalno uzvratili osvetom i patnjom? Caserio to se samog ina tie, on je bio odavno sazreo, i nijedna me sila nije mogla od njega odvratiti ili skrenuti. to se pak gostoprimstva i posla tie, vi ste, gospodine Sue, jedan od onih koji u poslu uivaju sami i bez zasluga. Ja, nasuprot, pripadam onima koji besprekidno i neduno zbog posla trpe samo boli i ponienja. Kada nam udijelite ono to nazivate gostoprimstvo i posao, vi, dozvoljavajui nam da ivimo, mislite da ste poinili velikoduno djelo i zahtijevate da vam budemo zahvalni; kada, zbog preivljavanja, prodajemo po vaoj lihvarskoj cijeni rad svojih ruku i znoj svoga ela, kada vam za koricu kruha, za jedan amar, jamimo sigurnost i radost, mi smo jako dobro svjesni da smo vam uzvratili gostoprimstvo, vaim blagostanjem, i da vam nismo dunici. Ako jedan dug ostaje nepodmiren, to je sveti dug mrnje, osvete, istrebljenja; i nemojte se obmanjivati, iduih emo ga dana podmiriti . . . [. . .] Sudac Vi ste anarhist, elite unititi drutvo, vi ste neprijatelj svih dravnih poglavara, bila drava autokracija ili republika . . . Caserio Da, sve sam to ja. Sudac Vi ste podrali Henryjev in, uz samo jednu zadrku, koju u iznijeti vaim rijeima: Bilo bi bolje da je bombu umjesto na kafe, bacio na gnijezdo neke debele burujske familije. Caserio Istina, to sam mislio. Sudac Jednog ste dana rekli: Jadan Vaillant, ubili su ga, mada on nije nikoga ubio. I nadodali: Kad stigne moj trenutak nee me zaustaviti ni pomisao na majku, ni na ivot, ni na ita drugo, napast u uzdignute glave. Vi ste i izjavili da ako se vratite u Italiju, napast ete kralja i papu? Caserio Oh, ali ne istovremeno. Nisu skloni zajednikim izlascima. Sudac Vi ste lan anarhistike zavjere? Caserio Ne. Ja sam sm, i sm sam doao da izvrim pravdu. Sudac Ipak, meu anarhistima je postojala suglasnost oko osvete Ravachola, Vaillanta i Henryja. Predsjednik Carnot nije elio izmijeniti presudu protiv vaih opasnih prethodnika, koju su donijeli porotnici pri potpunoj slobodi savjesti; a nakon Henryjeve smrti dobio je brojna prijetea pisma, kao to su ih uostalom dobili i supruga i djeca. Nisu ih moda napisali, reena pisma, voe ije odluke ste moda izvrili? Caserio Anarhisti nemaju voe, a svoje djelo sam osmislio sm, kao to sam ga sm i poinio. 25

Sudac No, postoji jedna okolnost koju bi porota i prisutni trebali znati: dan nakon Carnotove smrti u Elizejsku palau stigla je Ravachola slika upuena Udovici Carnot; na pozadini je pisalo: On je dobro osveen. Ako niste izvritelj osoba koje su pisale prijetea pisma i poslala, s Ravacholovom fotograjom, budite barem hrabri pa ih se odrecite. Caserio Ja sam hrabar pa ih se ne odriem; ne odbacujem ni djela ni osobe; sasvim mi je dovoljno da vam mogu iskreno potvrditi da sam sm pripremio i poinio moje djelo. Sudac Vae ispitivanje je zavreno. Meutim, namee se jedna misao: vi negirate ljudske zakone, vaa stvar; ali vi, ipak, priznajete vii zakon, koji zabranjuje ubojstvo. Kada sudac izrie smrtnu kaznu, prije je uo porotu, razmislio je, raspravio, traio savjet, slijedio odreene procedure. Ali, vi, mladi od dvadeset godina, vi ste se samoproglaeni tuitelj, sudac i krvnik. Caserio Ako postoji vii zakon koji nareuje ne ubij, zato ga ne potujete? Ja imam tek dvadeset godina, godine u kojima vlast regrutira po domovima siromaha vojnike koji e ubijati brau . . . Sudac Vi niste ubili samo predsjednika drave, ve i najboljeg mua i oca. Caserio Oca? Na tisue ih ubija bijeda, ubija posao! Zar Vaillant nije bio otac? Zar nije i on imao enu i ker? Zar Henry nije ostavio majku i brata? Imali ste milosti nad njima? [. . .] Caserio Dakle, ako vlast protiv nas koristi oruje, lance, zatvore, zar bi mi anarhisti, koji branimo vlastiti ivot, trebali ostati zatvoreni u svojim kuama? Ne. Naprotiv, mi odgovaramo vladi dinamitom, bombom, bodeom, noem. Jednom rijeju, moramo se potruditi da unitimo buroaziju i vlast. Vi, koji predstavljate buroasko drutvo, ako elite moju glavu, uzmite je.

Pismo majci
Pismo majci kojim joj osobno alje vijest o smrtnoj kazni: Draga majko, Piem Vam ovih nekoliko redaka kako bih Vas obavijestio da sam osuen na smrt. Nemojte misliti loe o meni, draga majko. Mada sam poinio ovo djelo, nemojte misliti da sam postao, kao to e vam mnogi rei, zloinac ili ubojica. Vi poznajete moje blago srce, njenost koju sam vam iskazivao; ono je i danas isto srce, a to sam djelo poinio zato to sam umoran od ivota u ovom nepravednom svijetu . . . Sante Caserio, 03. kolovoz 1894.

26

Anarhistika biblioteka Anti-Copyright

7. 05. 2013.

Uniti strasno propaganda djelom: Ravachol, Vaillant, mile Henry, Sante Caserio 2012 Uredila i prevela: Erika Preden I Refrattari, 2, Editziones de su Arkiviu-Bibrioteka T. Serra, Guasila, 1994; I Refrattari, 3, Editziones de su Arkiviu-Bibrioteka T. Serra, Guasila, 1995; Colpo su colpo, Vulcano, Treviolo, 1978. http://anarhisticka-biblioteka.net