Ivan Biondi MAGNA FRAUS SLOM IDEOLOGIJE OTVORENOG DRUTVA

VLASTITA AUTORSKA NAKLADA Ivan Biondi, 10 000 Zagreb, Livadieva 4 Telefon i fax: +385 (01) 23 35 905

Urednik:

Recenzenti: dr. sc. Ivan izmi dr. sc. Draen ivi

Lektor: Ivica igi, prof.

Naslovna strana: Ivan Kujundi, akad. kipar

Tehniki uredio: Neven Osojnik

Tisak: Tiskara Puljko, Zagreb

CIP- Katologizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

UDK ...............

BIONDI, Ivan

Magna fraus slom ideologije otvorenog drutva

Ivan Biondi. Zagreb:

Vlastita autorska naklada:

- str.; cm.

ISBN

Bibliografija: str. i uz tekst.

Kazalo. Summary. Zusammenfassung.

Ivan Biondi

MAGNA FRAUS SLOM OTVORENOG DRUTVA

IDEOLOGIJE

Zagreb 2011.

Prijatelju i kolegi Nedjeljku

SADRAJ

PROSLOV 1. TEMELJNA POLAZITA 1. 1. Znanstvena polazita (banacizam) 1. 2. Politika polazita (balkanski oktopod) 2. KRITIKA TEMELJNIH POLAZITA 2. 1. Kritika znanstvenih polazita 2. 1. 1. Kritika banacizma 2. 1. 2. Kritika ideologije otvorenog drutva 2. 3. Kritika politikih polazita (balkanski oktopod) 2. 2. 1. Alibiranje velikosrpske agresije 2. 2. 2. Amnestiranje velesila od non intervention 2. 2. 3. Revizije hrvatske nacionalne povijesti 2. 2. 3. 1. Revizija etnogeneze i rane povijesti Hrvata 2. 2. 3. 2. Revizija hrvatske povijesti 19. i 20. stoljea 2. 2. 3. 3. Revizije hrvatske nacionalne drave (1990.-2000.)

2. 2. 3. 3. 1. Kriminalizacija Domovinskog rata 2. 2. 3. 3. 2. Dogovorna povjesnica 2. 2. 4. Balkanizacija i denacionalizacija hrvatske drave 2. 2. 4. 1. Bit balkanske (kon)federacije 2. 2. 4. 2. Hrvatska: izmeu nacionalne i multietnike zajednice 3. HOMO FRAUS 4. NAMJESTO ZAGLAVKA BIBLIOGRAFIJA SUMMARY ZUSAMMENFASSUNG KAZALO IMENA BILJEKA O AUTORU

TABLICE

Tablica 1.: Razine u razvoju etnosa

Tablica 2.: Modeli oblikovanja nacije (prema: F. Lukas, 1931. i H. Sundhaussen, 2000.) Tablica 3.: Modeli srpske i hrvatske nacionalne identifikacije (prema: Biondi, 2000.) Tablica 4.: Modeli hrvatske i srpske nacionalne identifikacije (prema: Ekmei, 1972. i Gross, 1973.) Tablica 5.: Hrvatske nacionalne ideologije (prema: Banac, 1992.) Tablica 6.: Skupovi u funkciji kriminalizacije Domovinskog rata Tablica 7.: Modeli odreenja nacije (prema: Banac, 1988. i 1993.) Tablica 8.: Cro-nacionalne okomice (prema: Pusi, 1994. i Matrovi, 1996.) Tablica 9.: Dvije paradigme YU-pitanja (prema: Pilar, 1918. i Banac, 1988.) Tablica 10.: Poloaj Srba (prema: Memorandum SANU, 1986. i Nedovreni mir, 1996.) Tablica 11.: Modeli odnosa drutvo i politika Tablica 12.: Nacionalne zajednice (dopuna prema: Sundhaussen, 2000.) Tablica 13.: CRO-identitet izmeu YU-stabilizacije & CRO-emancipacije Tablica 14.: Diskurs glede odgovornosti za rat u bivoj Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.2001.) Tablica 15.: Vrste ratova u bivoj Jugoslaviji (prema: Vujevi, 1996.) Tablica 16.: Uzroci rata u Jugoslaviji (prema: Nedovreni mir, 1996.) Tablica 17.: Uzroci raspada i rata u Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.-2001.) Tablica 18.: Prosudbe izravne rtve u Hrvatskoj uzrokovane srbijanskom agresijom (prema: D. ivi, 2001.) Tablica 19.: Odgovornost velesila za raspad i rat u Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.-2001.) Tablica 20.: Hrvatske i bonjako-muslimanske rtve u Lavanskoj dolini Tablica 21.: Identitet hrvatske historiografije Tablica 22.: Okomice CRO-nacionalne identifikacije

Tablica 23.: Modeli u etnogenezi Hrvata Tablica 24.: Paradigme u etnogenezi Hrvata Tablica 25.: Genotipovi Hrvata (prema: Science, studeni, 2000.) Tablica 26.: Poveznica izmeu /nekadanjih/ pojedinih Sklavinija (prema: Karel Kroch, 1995.) Tablica 27.: (Ne)autentina hrvatska povjesnica Tablica 28.: Politike opcije hrvatske nacionalne identifikacije (prema: I. Biondi, 2000.) Tablica 29.: CRO-nacionalne ideologije (prema: Biondi, 1999.) Tablica 30.: Karakterizacija rata na podruju ex-Jugoslavije (prema: presude Hakog suda) Tablica 31.: Paradigme u ciljevima Domovinskog rata Tablica 32.: Hrvatski politiki blokovi 1990. godine (prema: D. Sekuli, 2000.) Tablica 33.: Drang nach Osten vs. Drang nach Westen Tablica 34.: Srodne antropo-kulturoloke skupine (prema: Primorac, 2000.) Tablica 35.: Modeli cro- identifikacije Tablica 36.: Modeli Srba cro-integracije Tablica 37.: Vrste kola u prvim zakonima o pukom kolstvu Tablica 38.: Jezik u prvim kolskim zakonima hrvatskih postojbina i

NEDOSTAJE TABLICA: Autentina vs. importirana okomica razvoja hrvatskog jezika

PROSLOV

U ozraju neoliberalnog globalizma, tvrdi George Soros, Balkan je pokus da cijeli svijet postane globalno otvoreno drutvo. S tim u svezi, polazei od aksioma Balkanu se ne moete oduprijeti, ovaj pokus historiografski i geopolitiki oblikuje i promie Ivo Banac, prema mnogim ocjenama, danas vodei jugoslavenolog, vjetak za jugoistonu Europu, i to ne samo u Hrvatskoj ili Balkanu, nego u svijetu. tovie, govori se o banacizmu kao novoj historiografsko-geopolitikoj paradigmi, iji je rukopis prepoznatljiv kao idejna osnova Izvjetaja meunarodne komisije za Balkan (poznat kao Tindemans-Report) i, s tim u svezi, operativnog plana Pakta o stabilnosti za jugoistonu Europu. S obzirom na Banev kolonijalni imperativ Balkanu se ne moete oduprijeti, banacizam je posebice politiki operacionaliziran u strategiji Goldstein-Pusikine Erasmus Gilde. Naime, nakon dramatinog raspada Jugoslavije, polazei od lane (hamletovske) dileme demokracija ili nacija, ova otvoreno-drutvena suvremena slavoserbtina, politikom novog smjera (ex novi kurs) po trei put Hrvatsku nastoji okupirati i izdvojiti iz

njena srednjoeuropskog civilizacijskog i kulturnog okruja, te je neprirodno i nepovratno smjestiti na Zapadni Balkan. Ralamba balkanskog oktopoda, ideologije otvorenog drutva, to ga

historiografski i geopolitiki oblikuje banacizam i promie erazmika strategija Druge republike (od nacionalne drave k dravi graana), sredinja jezadaa ovog rada. S tim u svezi, valja pokazati: koliko je ovaj projekt, tragom Viktora Novaka i njegova velikog zloina (magnum crimen), zapravo velika obmana (magna fraus), koja je na posljetku krvavo razotkrivena u Vukovaru, iji ubijeni vodotoranj nijemo stri kao simbolika inaic a kule babilonske (turris babilonica).

Autor

1. TEMELJNA POLAZITA

Kao ameriki povjesnik, jugoslavenskog podrijetla, Ivo Banac postaje poznat monografijom The national question in Yugoslavia; origins, history, politics (Cornell University Press, Ithaca & London 1984.); na ovitku knjige Peter Sugar biljei da je Banev tretman ovog emocionalno vrlo nabijenog problema znanstven, lien natruha strasti i iznimno nepristran. Njegova je erudicija nevjerojatno velika. Ovom monografijom, koja je objavljena pod naslovomNacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika (Zagreb, 1988.), izravno pred raspad Jugoslavije, Banac ulazi na velika vrata znanosti i politike na junoslavenskim (balkanskim) prostorima.
1

Nakon raspada Jugoslavije, uivajui ugled kao ameriko-hrvatski povjesniar, Banac postaje vodei opinion maker za balkansko pitanje. U hrvatskoj je javnosti, ipak, ponajvie poznat po svom angairanom izvanstranakom politikom djelovanju kroz ideologiju otvorenog drutva, posebice unutar Erasmus Gilde (Institucija za kulturu demokracije).
2

1. 1. ZNANSTVENA POLAZITA (BANACIZAM)

Kad je rije o nacionalnom fenomenu, iako unosi neke liberalistike inovacije (posebice, glede preureenja Jugoslavije), Banac vrsto pripada sustavu standardne hrvatske dominantne (marksistike) historiografije. Ovo je lako razumjeti, budui da razlika izmeu istraivaa koji se kreu unutar liberalnog pristupa i onih marksistike posvjedoenosti u odredbi pojmova nije toliko velika. Meutim, treba dodati, kad je rije o naciji i nacionalizmu,
3

i u marksistike i liberalne teorije, postoji oevidan manjak. S tim u svezi, ove su teorije
4

nemone u objanjenju eksplozije nacionalnih pokreta i procesa stvaranja nacija (nationbuilding) potkraj 20. i poetkom 21. stoljea.
5

Glede odreenja hrvatske nacionalne individualnosti, i time traganja za objanjenjem podrijetla oblikovanja hrvatske nacije, hrvatska historiografija ve jedno stoljee nije uspjela rijeiti taj problem. Poseban je problem to je u vrijeme nakon drugog svjetskog rata
6

hrvatska je historiografija bila pod izrazitom dominacijom jugoslavenske totalitarne ideologije i marksistikog tumaenja povijesnih zbivanja. S tim u svezi, posebice
7

Antoljakova knjiga analizira i objanjava sudbinu hrvatske historiografije posljednjih pedeset godina kada je dominiralo jugoslavenstvo i komunistika ideologija. Prema tome, obvezatna
8

jednostranoj marksistikoj metodologiji, s jedne, i paradigmi jugoslavenske ideologije (nacionalne i klasne), s druge starne, standardizirana je hrvatska povjesnica obiljeena upotrebom nepreciznih pojmova i nepoznavanja teorija o narodu, naciji i politici uope.
9

tovie, ne razlikujui naciju i narod (tj. izmeu etnike i dravne zajednice), veina je historiara (poput Banca) brkala ta dva pojma, posebice oni koji su se bavili pitanjima historijata ideje narodnog jedinstva junih Slavena. Budui da se previa razlika
10

izmeu dravotvornog (anglo-francuskog)

i etnotvornog (njemako-talijanskog)

poimanja

nacije, to dovodi do katastrofalnih posljedica, kako znanstvene tako i pravne ili politike naravi. Kako se uUstavu Republike Hrvatske (1998.) narod i nacija svojim znaenjem
11

jako dobro poklapaju, dri se da bi se nacija (kao nepotrebni amerikanizam) trebala zamijeniti terminom narodne (etnike), a brisati glede dravljanske zajednice. Tono je da
12

reeni Ustav brka ova dva pojma, meutim, izjednaavanje nacije s narodom i, tovie, njezino uklanjanje (kao tobonji amerikanizam) u oznaavanju dravljanske zajednice, s onu je stranu znanstvenog i povijesnog legitimiteta.
13

Sve u svemu, oko sredinjih pitanja hrvatske nacionalne identifikacije standardna hrvatska opa i knjievna historiografija proizvodi posvemanju zbrku i pomuenost (conffusio babilonica). Polazei od drevno-kineske maksime (kako pogreni pojmovi vode
14

u rat), u razvoju etnosa valja zato razlikovati nekoliko razina (vidi tablicu 1.).

IDENTITET

RAZINA

ROD (lat. gens)

podrijetlo (genom, krv)

NAROD ( Volk, peuple)

kultura (jezik)

NACIJA (Nation, la nation)

graanska (dravna) pripadnost (citizen-nations)

Tablica br. 1.: Razine u razvoju etnosa

S obzirom na to, glede upoznavanja podrijetla, integracije i razvoja hrvatske nacije, a rije je o procesima dugog trajanja, nuno je pristupiti istraivanju tog problema na ove tri razine: (1) istraivanja podrijetla Hrvata (od kuda dolaze na ove prostore, kada i tko su oni); (2) istraivanje podrijetla, oblikovanja i razvoja hrvatskog naroda (kada i kako se oblikuje taj narod, u kojim povijesnim i drutvenim uvjetima, u kojim drutvenim sistemima); (3) istraivanje podrijetla, integracije i razvoja hrvatske nacije (kada i kako se formirala ta nacionalna zajednica, u kojim povijesnim i drutvenim uvjetima).
15

Budui da se svijest o naciji oituje u dva bitna podruja - jedno je kultura (gdje se potvruje kao kulturna zajednica), a drugo politika (gdje se trai potvrda kao dravna zajednica) - dolo je do temeljnih razlika glede oblikovanja suvremenih europskih nacija. Naime, s jedne strane, vezanje pojma nacija s dravom (kao voljno poistovjeivanje i

prepoznavanje

odreene

skupine

pojedinaca),

postalo

je

vano

za

francusko

(zapadnoeuropsko) shvaanje ovog pojma. S druge strane, imamo tzv. njemako (srednjoeuropsko) shvaanje koje ima teite na kulturnom poimanju nacije. Vezan za etniku zajednicu, pojam se nacije u ovom potonjem ne vee nuno uz atribut vlastite drave. To razlikovanje u oblikovanju nacionalne svijesti Nijemaca (kulturno-objektivno) i Francuza (subjektivno-politiko) posluilo je kao model u opoj teoriji nacija. Dakako, rije je o ideal16

tipskim modelima, oko kojih u osnovi postoji teorijsko suglasje, kako u naoj starijoj tako i
17

stranoj novijoj literaturi (v. tablicu 2.).

18

AUTOR

FILIP LUKAS (1931.)

HOLM SUNDHAUSSEN (2000.)

MODEL

zajedniki ivot, politiko-subjektivno (francuski) zajedniko proivljavanje, uspomene prolosti

zajednike vrijednosti, politika uvjerenja, pripadnost dravi zajednikoj

kulturno-objektivno (njemaki)

podrijetlo, kultura, jezik

podrijetlo, jezik, kultura

Tablica 2.: Modeli oblikovanja nacije (prema F. Lukas, 1931. i H. Sundhaussen, 2000.)

Ipak, u stvarnosti otvara se niz problema i prijepora, posebice u svezi problem tzv. zakanjele (suvremene) nacionalne emancipacije tzv. malih naroda. Iako se o naciji, nacionalnoj dravi i nacionalizmu stalno govori, ne samo da nema ire rasprave glede tih pitanja, ve tovie jo ne postoji europski konsenzus o tome to je zapravo nacija. Budui da ne postoji opevaea i opeprihvaena definicija onoga to ini naciju, nejasnoa je glavni izvor onih zabluda i zapleta kojima je nacionalizam obdario suvremeni svijet. Iako je
19

povijesno utvreno, da se narod (kao bio-psiho-socijalna kategorija) preoblikuje u naciju (kao osvijeteni narod), koja se nuno razvija u nacionalnu dravu (kao najvii oblik samoorganiziranje i autonomije naroda), suvremeni multi-kulti ideolozi bjee od nacije (nacionalne drave). Zanimljivo je da je ve od polovice prolog stoljea, hrvatska politika misao i praksa razmjerno, jasno razlikovala strukturalne razine u razvitku hrvatske nacionalne svijesti. Naime, postojale su razlike izmeu naroda (fr.peuple, njem. Volk) i nacije (fr. la nation, njem. die Nation), tj. izmeu genetike (podrijetlo, jezik i sl.) i politike ili dravne (dravna pripadnost, graanski status) razine. Meutim, suprotno tome, jo dvadesetih godina 20. stoljea pojam nacije meu srpskim intelektualcima nije precizno odreen. Toj opoj konfuziji srpskog identiteta posebice je pridonijela i upotreba pojmova pleme, narod i nacija. Naime, svi su koriteni dosta esto, ali ne kao precizni socioloki, historijski i etnoloki termini nego, uglavnom, pojednostavljeno, deklarativno, onako kako se sloeniji pojmovi upotrebljavaju u ravni funkcionalnog (politikog) tipa govora. Smatra se, da je vrhunac haosa u tom smislu predstavljao izbor imena za novu dravu.
20

Prijelazom iz stalekog u graansko drutvo, kako pokazuju nacionalni programi (1848. i 1861.), hrvatski se narod potkraj prolog stoljea oblikovao kao moderna europska nacija, tj. po zapadno-europskom modelu dravnog ili politikog naroda. Ukratko, hrvatska se nacionalna zajednica oblikuje na temelju hrvatskog dravnog i povijesnog prava, ali i na prirodnom pravu svakog naroda na samoodreenje, bez obzira na zateena ili budua povezivanja. Prema tome, hrvatska nacija i njezina individualnost nije prije svega odreena kulturnom kategorijom, toboe po modelu jezine nacije, kako se to u historiografiji eli dokazati. Suprotno tezi o dvije hrvatske nacionalne ideje (tzv. nacionalno-metodiki

dualizam), koju inae obiljeava poveznica od Viktora Novaka do Mirjane Gross, smatra se da je rije o jedinstvenom nacionalno-politikom programu, to je imao cilj da se svi segmenti hrvatskog naroda na njegovom cjelovitom etnikom, povijesnom i politikom prostoru ujedine u jedan politiki narod.
21

Sve u svemu, rije je o poimanju koje je sadrano u hrvatskoj politikoj tradiciji, i to posebice onoj starevianskoj, gdje je politiki narod istovrijednica odredbe o naciji kao dravi. Naime, iako svjestan da pojam nacije oblikuje politiki i kulturni trenutak, naspram ilirizma i jugoslavizma, Starevi relativizira romantiarski primat jezika i podrijetla u odreenju nacije. Zato e posvemanje razlikovanje hrvatske prema srpskoj naciji provest u drugoj polovici 19. stoljea tek ideologija Stranke prava. Naime, zastupajui shvaanje o hrvatskoj nacionalnoj individualnosti, neobveznoj prema bilo kojoj drugoj naciji zbog etnike srodnosti, ideologija je pravatva u potpunosti odbacivala junoslavensku ideju. Dakle, hrvatska je nacija shvaena kao apsolutna individualnost, nevezana bilo kakvim vezama srodstva s drugim nacijama, dok je jezini model nacionalne ideologije zamijenjen modelom koji e uz prirodno pravo u svoje sredite staviti dravno pravo.
22 23

Prema tome, na povijesnim i politikim elementima nacije kao politikoga naroda i hrvatske drave kao moderne europske nacionalne drave, Starevi zastupa nacionalno jedinstvo cjelokupnog hrvatskog naroda nasuprot njegovoj krvnoj i jezinoj izmijeanosti. Stareviizam se filozofijski temelji na postulatu slobode kao jamstvu svih ljudskih prava, koja su bit mogunosti ljudskog ivota u zajednici. Pritom se, osloncem podjednako na prirodnom i historijskom pravu, afirmira takoer pravo dravotvornosti kao nunog za svrhe hrvatskog nacionalnog opstanka. To znai da se hrvatska nacija kao politiki narod uvijek
24

podudara s granicama hrvatske nacionalne drave, unutar koje moe prebivati niz razliitih narodnosno-etnikih zajednica. S tim u svezi, usuprot standardnoj historiografiji, Tereza ArasGanza posve se rehabilitira Starevia koji je stvorio sljub izmeu liberalnog koncepta i nacionalnog cilja, tj. on izriito negira etniku komponentu kao odluujuu u formiranju narodnog suvereniteta.
25

S obzirom na to, i tzv. srpsko pitanje u Hrvatskoj s pozicija svojega poimanja hrvatskog politikog naroda kao cjeline u jedinstvenoj hrvatskoj dravi, unutar Starevieve paradigme, tretira se kao i svako drugo manjinsko pitanje. Dosad se pokualo Starevievu filozofiju reducirati na ideologiju i politiku i njega prikazati samo kao ideologa (paradigmatski to ni J. idak I I. Banac), koji je negirao Srbe u Hrvatskoj. Meutim,
26

Stareviev jepankroatizam izvan pravakog politikog programa, pa ga valja shvatiti tek kao odgovor velikosrpskoj Karadievoj promidbenoj agresiji protiv Hrvatske i Hrvata.

Starevi je bio prvi i zadugo ostao jedini hrvatski politiar, koji je, ako ne ide drukije, bio spreman klin izbijati klinom.
27

Meutim, naspram etnotvorne (veliko)srpske jednoznane, standardna tragom Viktora Novaka, hrvatska historiografija promie dvoznanost hrvatske nacionalne integracije. Naime, glede hrvatske nacionalne integracije, V. Novak razlikuje pravaku i jugoslavensku tradiciju. Pravaku tradiciju (Stranka prava), uz Eugena Kvaternika, utemeljuje Ante Starevi, promicatelj rasistikog nacionalizma i duhovni voa budueg klerofaizma. Jugoslavensku tradiciju (Neodvisna narodna stranka), uz Franju Rakog, utemeljuje akovaki biskup J. J. Strossmayer, istinski propovjednik bratstva i jedinstva junoslavenskih naroda. S obzirom na to, jugoslavenski mason i ex-klerik Viktor Novak rodonaelnik je teze o genocidnosti i faistoidnosti svake samostalne hrvatske nacionalne drave.
28 29

S tim u svezi, prema Mirjani Gross, tijekom 19. stoljea u hrvatskom su drutvu djelovale s brojnim inaicama (varijantama) dvije nacionalno integracijske ideologije (jugoslavenska i pravaka), tj. (1) jugoslavizam, najprije u obliku ilirizma i (2) ekskluzivni hrvatski nacionalizam, tj. pravatvo. Pronikle iz ilirizma, obje nove hrvatske ideologije (jugoslavenska i velikohrvatska), kretale su se i dalje, svaka na svoj nain, na cijelom junoslavenskom podruju. Budui da zabacuje dravno-povijesno pravo, etnotvorni model narodnog jedinstva (Srbi i Hrvati) onemoguava utemeljivanje hrvatske nacionalne drave (Bog i Hrvati). Prema tome, svaka samostalna hrvatska nacionalnu drava (gdje bi Srbi u Hrvatskoj bili etnika manjina), dri se eo ipso ekskluzivnom, klerikalnom, genocidnom i faistoidnom. Hrvatska dravotvorna tradicija predstavlja dogmu i/ili ideologiju s negativnim obiljejima, dri M. Gross, pa se nije mogla postii potpuna samouprava Trojedne Kraljevine na podlozi dravnog prava, a da se ne povrijede prava srpskog naroda.
30 31 32

Sve u svemu, na hrvatskom etniko-povijesnom prostoru (v. tablicu 3.), pored velikosrpskog vukovizma (Srbi svi i svuda), imamo dravotvorni stareviizam (Bog i Hrvati) i etnotvorni strossmayerizam uz dvije inaice (Srbi i Hrvati/Slaveni i Hrvati).
33

MODEL

DRAVOTVORNI

ETNOTVORNI

NAROD

Hrvati

Bog i Hrvati

Jugoslaveni/ Euroslaveni

Srbi i Hrvati/ Slaveni i Hrvati

Srbi svi i svuda Srbi

Tablica 3.: Modeli srpske i hrvatske nacionalne identifikacije (prema: Biondi, 2000.)

Nakon

sloma

boljevizma,

kao

oblikovateljica

dobroga

dijela

hrvatske

historiografije, M. Gross je iskreno priznala da su u komunistikoj Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, politika i ideologija odreivale sudbinu historiografije. Meutim, ostajui
34

dosljedna, ona i dalje promie dvoznanost hrvatske nacionalne identifikacije, u kojoj je,
35

suprotno ekskluzivnom pravatvu, hrvatsko jugoslavenstvo pozitivna usmjerba. Naime, ona ostaje pri ocjeni da je Starevieva dogma eklektika malograanska ideologija, da ona nedosljedno propagira ideje francuske revolucije, da se inspirira feudalnom batinom i da preuzima i svara sve one elemente koji su nuni iskljuivosti jednog nacionalizma. Prema
36

tome, naspram frankovtine, promiui milinovtinu kao izvorno pravatvo, M. Gross

originalnost priznaje samo onim pravaima (Frankovim protivnicima), koji su se spojili s projugoslavenskom Narodnom strankom pod imenom Hrvatska stranka prava (najvanija stranka u Hrvatsko-srpskoj koaliciji), odnosno dalmatinskom pravatvu iz kojeg je niknuo novi kurs. Dakle, rije je o ideologiji suradnje srpske i hrvatske buroazije koja je, izravnije od stare Narodne stranke, bila okrenuta stvaranju jugoslavenske dravne zajednice. Kao
37

malograanska romantiarska ideologija, hrvatski je nacionalizam u obliku pravatva jasno protujugoslavenski orijentiran, tj. , zakljuuje M. Gross, ta ideologija ui da je jugoslavenstvo negacija hrvatstva. Na istoj
39

38

crti,

prema

Miloradu

Ekmeiu

(jedan

od

pisaca

SANU

Memoranduma), povijesni je smisao pravakog pokreta u tome to on ini gnijezdo u kome se odgojio ekskluzivni hrvatski nacionalizam. Naime, kao konsekventno katoliki pokret, pravatvo je prekinulo jugoslavenski kontinuitet hrvatske nacionalne ideologije i pokualo konstituirati isto hrvatsku naciju. Meutim, dok Ekmei nastoji izazvati dojam da je
40

originalno pravatvo skonalo iskljuivo u frankovtini i ustatvu, M. Gross vidi njegov spas u jugoslavenskoj opciji, tj. u stvaranju jugoslavenske dravne zajednice. Kod Ekmeia se pojavljuju na srpskom i hrvatskom podruju dvije jugoslavenske ideologije: srpska u Srba i jugoslavenska u Hrvata, ali uglavnom bez hrvatskog nacionalnog obiljeja, i samo jedna ekskluzivna nacionalna ideologija isto hrvatska, tj. pravaka. Postojanje srpske ekskluzivne nacionalne ideologije, koja se ne bi mogla povezati s jugoslavenstvom, nije izriito spomenuo. Dakle, zakljuuje M. Gross, za Ekmeia ne postoji analogija izmeu srpske i hrvatske ekskluzivne nacionalne ideologije. Sve u svemu, osim razlike glede (veliko)srpske
41

nacionalne identifikacije, M. Gross i Ekmei se slau glede osporavanja hrvatske nacionalne drave (v. tablicu 4.).

AUTOR

EKMEI

GROSS

MODEL veliko-hrvatska Bog i Hrvati veliko-hrvatska

jugoslavenska Srbi i Hrvati

jugoslavenska

srpska Srbi svi i svuda

veliko-srpska

Tablica 4.: Modeli hrvatske i srpske nacionalne identifikacije (prema: Ekmei, 1972. i Gross, 1973. )

Budui da je 90-tih, nakon dramatinog raspada Jugoslavije, hrvatska nacionalna drava nastala s onu stranu jugoslavenske nacionalne ideologije, ona po ideolokom obrascu recentne hrvatske historiografije predstavlja -crimen. Zapravo, tvrdi Milan Kangrga, hrvatski nacionalizam u svojoj bitnoj kozenkvenciji nuno zavrava u ustatvu jer mu ideologijski sukus lei upravo u tome. Ove teze u sociologiziranom obliku, polazei od integralnog
42

nacionalizma, najnovije sustavnije razrauje Duko Sekuli. Naime, on smatra da hrvatski

43

nacionalizam ima svoje korijene u naslanjanju na kontinuitet hrvatskog dravnog prava i u svojoj evoluciji sintetizira teoriju dravnog prava i etniki nacionalizam, koji po definiciji tei ostvarenju samostalne drave. Budui da je na tim polazitima utemeljena hrvatska
44

nacionalna drava (to predstavlja crimen), ona e se nakon 3. sijenja 2000. godine, kako e se kasnije vidjeti, pokuati preoblikovati reafirmiranjem politike novog smjera. Posve usidren na spomenutim polazitima (Mirjana Gross naroito je uvjerljiva kad predlae tipologiju junoslavenskih nacionalno-integrativnih ideologija), Ivo Banac takoer
45

rjeava nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Naime, obvezan tako jugoslavensko-hrvatskoj historiografiji, Banac odreuje naciju kao kulturno-jezinu zajednicu, budui da je pravaka ideologija (Starevi i Kvaternik) poivala na njihovu isticanju dravnih prava koje pripada hrvatskom politikom narodu, kada je misao o politikom narodu ve u veem dijelu Evrope bila zastarjela. M. Gros je takoer vidjela problem u tvrdokornoj upotrebi
46

zastarjelog termina hrvatski politiki narod za cijelo stanovnitvo na podruju hrvatske dravnosti. Inae, odbacivanje tog zastarelog modela jo je krajem 1914. objasnio Stojan
47

Novakovi u lanku u La Revue de Paris. Naime, on pie da je jugoslavizam proizvod modernih demokratskih kretanja, jer se nova drava nee zasnivati [...] na bilo kakvim naslednim, odnosno istorijskim pravima, nego na nacionalnom pravu, iskljuivoj osnovi povezivanja. [...] Hrvati, Slovenci i Srbi zajedno su shvaeni kao etniko jezgro iz kojega su ti narodi nastali, koje objedinjuje slovensko poreklo, jezik, obiaje i tradicije, a iz koje moe vremenom izrasti i posebna nacija.
48

Prema tome, svaka usmjerba prema uvrenju jugoslavenskog zajednitva interpretirana je kao napredna, progresivna, dok su nastojanja oko punoga, pa i samo malo potpunijega, ostvarenja nacionalnog suvereniteta obiljeena kao hrvatski ekskluzivizam koji je, dakako, nazadan i negativan. Zbog svega toga, i nakon uspostave hrvatske nacionalne
49

drave (1990.), ostvareni nacionalni suverenitet nije postao paradigmatska odrednica za vrednovanje povijesnih zbivanja, tako da slijedom Novak-Gross tradicije, Banac (1992.) razlikuje dva modela hrvatske nacionalne identifikacije (v. tablicu 5.): etnotvorni (integrativni) koji naglaava hrvatske potrebe za integriranjem Hrvata i Junih Slavena (ideologija ilirizma i jugoslavizma) i dravotvorni (separatistiki) koji polazi od hrvatske duboke historicistike tradicije (ideologija Starevia i ostalih pankrotista).
50

MODEL

IDENTITET

RJEENJE

etnotvorni

ilirizam/jugoslavizam

integacija (Jugoslavija)

dravotvorni

pankroatizam

separacija (Hrvatska)

Tablica 5.: Hrvatske nacionalne ideologije (prema: I. Banac, 1992.)

S obzirom na sve to, Banac postavlja tezu o istonom grijehu jugoslavenske politike, jer se uzrok svih kasnijih problema jugoslavenske drave nalazi u tome to je nacionalno pitanje postalo najvaniji problem unutranjih odnosa Jugoslavije, a osnovna su naela bila utjelovljena u krute i iskljuive nacionalne ideologije koje su definirale nacionalno pitanje Jugoslavije. Gledom na razdoblje stvaranja Jugoslavije, sredinji je Banev zakljuak da je
51

nepomirljiva i dogmatska politika u svim nacionalnim ideologijama stvorila u meuovisnoj i na brzinu strukturiranoj zajednici nepomirljiv i neprijateljski odnos. Ukratko, zanemarujui
52

razliku izmeu ekspanzionistikog velikosrpskog od obrambenih nacionalizama nesrpskih naroda, u osvitu stvaranja Jugoslavije uzajamna iskljuivost nacionalnih ideologija bila je ozbiljna zapreka njezinom skladnom razvitku, pa otuda i svrha njegove knjige da poslui kao znalaki uvid u nacionalne probleme meuratne, ratne i dananje [1988.] Jugoslavije.
53

Meutim, i u tome je problem svih znanstvenih problema Ive Banca i uope hrvatskojugoslavenske historiografije i njome nadahnute politike. Naime, Banac polazi od teze da je Jugoslavija sama po sebi: dobra, ispravna, te da slui povjesnicima kao kriterijska paradigma kojom se moe sve objasniti i prosuditi. A upravo njegova teza predstavlja proton pseudos, pa

je cijela daljnja njegova knjiga, i uope banacizam, derivat te lane jezgre. Na ovaj su nain, posve je oevidno, udareni temelji kasnijoj ideologiji Zapada o podjednakoj krivnji sviju za raspad Jugoslavije i rata na ovim prostorima, ime je posebice alibirana velikosrpska agr esija i amnestirane velesile od non intervention.

1.2. POLITIKA POLAZITA (BALKANSKI OKTOPOD)

Banev se znanstveni rad, zbog svega toga, ne moe odvojiti od njegove politike. I, doista, kako i sam priznaje, od kad se njegova knjiga o nacionalnom pitanju pojavila u hrvatskom izdanju (Zagreb, Globus, 1988.), i kad je komunistika kontrola nad medijima poela slabiti, on je postao sudionik politikih rasprava u Hrvatskoj. U tom smislu, Banac je otada rado vieni gost mnogih tribina i liberaliziranih listova i asopisa; njegovi su razgovori i rasprave skupljene i objavljene u knjigama: Protiv straha (Zagreb, 1992.) i Cijena Bosne (Zagreb-Sarajevo, 1994.). S knjigom Raspad Jugoslavije (Zagreb, 2001.), rije je o zbirci eseja, Banac je zaokruio svoje poglede na razumijevanje i rjeavanje balkanskog pitanja.
54 55 56

Nakon demokratskih promjena, unato stranako-politikom neuspjehu, Banac svoje politiko djelovanje vrlo robusno izvodi unutar Sorosove ideologije otvorenog drutva. Osim u Helsinkom hrvatskom odboru, gdje je poticatelj i organizator mnogih skupova o ljudskim pravima, ve je reeno, Banac posebice djeluje unutar Erasmus Gilde (Institucija za kulturu demokracije). Rije je o ustanovi otvorenog drutva, koja je, polazei od dileme nacija ili demokracija projektirala Drugu republiku Hrvatsku. Naime, jo od 1993. godine Erasmus Gilda slui kao znanstvena platforma za nalaenje i definiranje strategije tranzicijske vlasti, ali i za njezinu jasnu ideologijsku odreenost. U tom je pravcu, Erasmus Gilda odigrala sredinju ulogu u kriminalizaciji Domovinskog rata i, s tim u svezi, razgradnji hrvatske nacionalne drave.
57 58

U svakom sluaju, i prije raspada Jugoslavije, Banac je mogao utjecati na oblikovanje inozemne i tuzemne politike, odnosno javnog mnijenja. Naime, on sam svjedoi: Reputacija predavaa i znanstvenika osigurala mi je poloaj vodeeg autoriteta izvan Hrvatske za povijest Hrvata i drugih junoslavenskih naroda. Kaem to bez nadutosti, jednostavno kao injenicu. Meutim, nakon raspada Jugoslavije i uspostave demokratske Republike
59

Hrvatske, te rata na ovim prostorima, kao nezavisni intelektualac unutar ideologije

otvorenog drutva, Banac je pojaao svoje politiko djelovanje. Rije je o jasnom politikom opredjeljenju iji je tobonji demokratski legitimet, glede objanjenja uzroka rata kao i mogueg rjeenja, zadobiven iz nie navedenih sredinjih skupova i inicijativa (v. tablica br. 6.).

SKUP/IZVJEE Srbi i Hrvati

UZROCI RATA

RJEENJE

etniko-graanski (1993.) Rat ili mir u Hrvatskoj (1993.) Otvoreno pismo predsjedniku RH dr. Franji tumanu (1993.) Muslimani i Hrvati (1993.) hrvatsko-agresivni Okovana Bosna (1994.) Srbi: juer, danas, sutra hrvatsko-agresivni (1996.) Tindemans-Report hrvatsko-agresivni (1997.) hrvatsko-agresivni

Zavnoh

neojugoslavija

neojugoslavija

Zavnoh

balkanska konfederacija

Tablica 6.: Skupovi u funkciji kriminalizacije Domovinskog rata

Na okruglom stolu Srbi i Hrvati u Mimari (Zagreb, studeni 1993.), u organizaciji

60

Pusi-Goldsteinove Erasmus Gilde, meu tzv. nezavisnim intelektualcima (koji iako su zastupali samo sebe, a ne svoje nacionalne zajednice, su bili ipak sposobni izraziti svoje nacionalne identitete), prvi put su testirane Baneve (iako nije bio nazoan) historiografske
61 62

teze. Naime, kako je meu hrvatskim sudionicima bio prihvaen preutan (veleizdajniki) dogovor, kako svjedoi Ivo Goldstein, da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat, nairoko je otvoren prostor Banevim historiografskim polazitima
63

Glavni su krivci za rat nomenklature u bivoj Jugoslaviji, republikama i pokrajinama, tj. ovaj se rat vodi ponajvie zbog iluzija nacionalnih elita, neovisno o tome da li su na vlasti ili u oporbi. Odnosno, u izbijanju rata na tlu bive Jugoslavije kljunu su ulogu, bez svake
64

sumnje, imali nacionalni lideri i politike elite, sa svojim specifinim i esto retrogradnim nacionalizmom. Dakle, rije je prije svega o sukobu identiteta, u naem sluaju kolektivnih nacionalnih identiteta.
65

U tom surjeju, ivko Kusti posve izrino uvodi po prvi put kategoriju vjerskoetnikog sukoba ili graanskog rata, tj. jednake (podijeljene) odgovornosti za srpskohrvatsku kataklizmu. S tim u svezi, Aleksandar Nenadovi, izvjestitelj okruglog stola, dri da je dubinu srpsko-hrvatske kataklizme poentirao ivko Kusti dijagnozom koja kae da je meunacionalni sumrak izazvan time to su se i nacija i religija povampirile u svoju suprotnost. Ukratko, glede krivnje o ratu gotovo su se svi trudili izjednaiti krivnju na obje
66

strane, a na slian je nain uzrok rata u razliitim nijansama konstatirala i veina sudionika iz Hrvatske. Osim to je ope prihvaena u dnevno-politikoj uporabi, spomenuta je
67

kategorija ula i u meunarodne dokumente (Banac ju je posebice verificirao u Nedovrenom miru, 1996.), pa tako i kasnije optunice Hakog suda, o emu e kasnije biti rijei. U svakom sluaju, polazei od ideologije otvorenog drutva, tempirani erazmiki skup u Mimari, pod visokim pokroviteljstvom Josipa Manolia, poloio je temelje tezi da je, naspram srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, rije o graanskom ratu, vjerskom sukobu, sukobu balkanskih plemena ili krizi na podruju bive Jugoslavije. S obzirom na to, polazei od simetrije krivnje za rat, Erasmus Gilda pretpostavila je politiku

autonomiju i status suverenog naroda za Srbe u Hrvatskoj, tj. redefiniranje Republike Hrvatske od nacionalne drave u multietniku sa Srbima kao konstitutivnim narodom. Polazei od teze da Hrvati nisu dovoljno snani da srpsko pitanje u Hrvatskoj rijee silom bez dalekosenih gubitaka, a Srbi u Hrvatskoj nisu dovoljno snani da se odvode silom, M. Pupovac je traio arbitrau meunarodne zajednice u organizaciji suivota Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji je godinu dana kasnije operacionaliziran kao Plan Z-4.
68

Ove su zahtjeve, uz slubene (radikalne) stavove tzv. Republike Srpske Krajine (Slobodan Jarevi, ministar vanjskih poslova srpske drave u Hrvatskoj, izjavljuje mi neemo prihvatiti niti jedan dokument niti jednu rezoluciju Vijea sigurnosti koja od nas trai da se vratimo u Hrvatsku), politiki oblikovali i srpski zastupnici u Hrvatskom dravnom
69

saboru. Tako je, uz napomenu da Srbima u UNPA treba dati politiku autonomiju, Veselin Pejnovi rekao je da se ona treba ostvariti u dvije autonomne oblasti kninskoj i glinskoj, odnosno da bi to mogla biti samo jedna oblast. Na elu autonomne oblasti bio bi guverner ili predsjednik. Ukratko, naspram uspostavljene nacionalne drave (koja sama po sebi
70

predstavlja crimen), Hrvatska je mogla birati izmeu amputacije okupiranih dijelova ili ulaska u neojugoslavenski savez. Naime, Miloeviu i njegovim vanjskim mentorima postalo je jasno da je propao maksimalni projekt Velike Srbije, pa oni poinju ponovno (ne)otvoreno govoriti o obnovi Jugoslavije i razliitim kompromisnim rjeenjima u okviru Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Stoga se raunalo da bi projekt konfederalne ili pak redizajnirane Jugoslavije svi narodi na podruju bive Jugoslavije postupno prihvatili ili pak bili osueni prihvatiti.
71

S obzirom na to, erazmiki krug sustavno je irio defetizam i kapitulanstvo, to je posebice pokazano u raspravi Rat ili mir u Hrvatskoj. Miko Tripalo, predsjednik
72

zaklade Otvoreno drutvo, tako dvoji da e Hrvatska vrlo teko povratiti podruja pod sadanjom srpskom okupacijom; naime, oekujui svesrpski otpor, on uistinu smatra da ovaj rat mi na vojnom polju ne moemo dobiti. S tim u svezi, Slavko Goldstein, posve
73

mirotvorno, dri da Hrvatska kao drava graana ne moe izrasti iz novoga rata, pa zato treba objaviti Srbima u istrgnutim podrujima da se pojavila Druga Hrvatska s privlanijim licem, pred kojim stari strahovi od reintegracije postaju neumjesni. U tom defetistiko74

kapitulantskom ozraju, skupina erazmikih intelektualaca (Ivo Banac, Krsto Cvii, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusi i Ozren unec), temeljem dnevno-politikih prosudbi,

traila je demisiju predsjednika Franje Tumana, posebice zbog njegove dugogodinje usmjerbe na podjelu Bosne i Hercegovine.
75

Nakon okruglog stola Srbi i Hrvati odran je skup Muslimani i Hrvati (Sarajevo, lipnja 1994.). Bio je to takoer projekt Erasmus Gilde, koji su organizirali Slavko Goldstein i Vesna Pusi, u ijoj su delegaciji dominirali Gotovac i Miko Tripalo. Na ovom je skupu Hrvatska jasno i glasno oznaena kao agresor na drugu dravu, budui da je uvodna je teza stajalo je u pozivu - polazila od aktivnog ukljuivanja hrvatske dravne politike u podjelu Bosne i Hercegovine i rat protiv Muslimana. Nakon ovoga, u organizaciji Bonjakog instituta (Zrich), organiziran je slian skup na Bledu (proljee 1994.). Uz sponzora Adila Zulfikarpaia, te Vlade Gotovca i Mike Tripala, na skupu je sudjelovao i Ivo Banac koji je, u predgovoru knjige (Krsto Cvii), predstavljen kao vodei suvremeni hrvatski povjesniar. S obzirom na slinu reiju i aktere, ovdje su posve dominirale Baneve teze o iskljuivoj odgovornosti /jugoslavenskih/ nacionalizama.
76 77 78 79

Naime, kako je na prostoru Bosne i Hercegovine stalni sukob izmeu srpskih i hrvatskih interesa, M. Tripalo tvrdi da je postojala tenja da se stvori bilo Velika Srbija, bilo Velika Hrvatska na raun bosanskog teritorija. A. Zulfikarpai, isto tako, smatra da je najvaniji i osnovni problem postkomunistikog reima na teritoriju bive Jugoslavije ovo nacionalno divljanje, [kao] pokuaj stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske. Osim odgovornosti za svojatanje i agresiju na Bosnu i Hercegovinu, A. Zulfikarpai posebice se vidi odgovornost hrvatskog vodstva, to je napustilo zavnohovski (dvostruki) suverenitet (1990.), tj. Tuman nije, naalost, izabrao Maekovu liniju suradnje, ve je Srbe proglasio manjinom. Zapravo, tragedija se Bosne vidi u nastavljanju brutalne politike NDH, koja je omoguila etnicima da nekanjeno ubijaju muslimane i otvorila da jo jedanput doe do ovih neuvenih pokolja kad nas.
80 81 82

Zanimljivo je da, uz Zulfikarpaia, sva tri hrvatska delegata (Banac, Gotovac i Tripalo) korijene bosanske tragedije nalaze u hrvatskoj povijesti, da drugim rijeima okrivljuju hrvatski narod, a posebice Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Pored posrednog alibiranja velikosrpske agresija, ove su teze bile na crti uspostavljanja liberalnog neojugoslavenskog saveza, to je pretpostavljalo korjenito preureenje hrvatske nacionalne drave koja je, prema opisanom, oevidno roena u zloinu. Zapravo, nai su erazmiari sudjelovali u obnavljanju Zulfikarpaieve ideje o Jugoslaviji kao prirodnom stanitu za njihovu demografsku eksploziju koja bi ubrzo ispunila ispranjenu Bosnu i Hercegovinu, spojila Sandak, Kosovo, Zapadnu Makedoniju i dio Crne Gore.
83 84

Na skupu Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra (Zagreb, 1996.), koji je obiljeen kao prekretnica u javnoj raspravi o ljudskim pravima u Hrvatskoj, Banac se predstavio kao voditelj projekta HHO-a, kojeg je izloio u referatu Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektiva. Sredinje su teze ovog skupa: (1) da se, dijagnostiki gledano, agresivni rat protiv Hrvatske razvio u nedostatku suradnikog i demokratskog duha, to su iskoristili nacionalistike voe da bi ostvarili mogunost stvaranja nacionalno homogenih drava i etnikog ienja; (2) da je, terapijski gledano, suprotno tzv. teslinskom (ponosim se svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom) potrebno obnoviti tzv.khueonovski model (narod u narodu, drava u dravi), kojim se iz jednonacionalne (etniki iste), Hrvatska preureuje u vienacionalnu (multietniku) zajednicu sa zavnohovskim (dvojnim) suverenitetom, tj. gdje je mogue biti nacionalno Srbin i dravno Hrvaanin.
85 86 87 88 89 90

S obzirom na sve to, kao vrhunski jugoslavenolog i vodei opinion maker o jugoistonoj Europi, Banac je mentor i pogovoritelj Izvjetaja meunarodne komisije za Balkan, na ijem je elu bio bivi belgijski premijer Leo Tindemans. Rije je o izvjeu Aspen Instituta (Berlin), koji servisira ameriku vladu. Ukratko, to izvjee predstavlja prirunik amerikoj i europskim vladama za politiku prema balkanskim dravama. Dakle, kako je dobro primijeeno, ono je trebalo biti neka vrst smjernica za pomo amerikoj vladi i europskim vladama u koordiniranju zajednike politike batine i mrkve prema balkanskim dravama, prije svega dravama sljednicama bive Jugoslavije.
91 92 93

U nadahnutom pogovoru ovog izvjea (dalje: Nedovreni mir) Banac tvrdi da je ono, osim to je jezgrovito ulo u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu zadnjih desetak godina, dalo i naputak za izlaz iz sadanjeg kriznog stanja. Rije je o dragocjenom dokumentu koji, prema Ivanu-Zvonimiru iku, predstavlja Bibliju budunosti za ove prostore. S obzirom na Hrvatsku, koja se tretira kao balkanska drava, sredinje su teze Nedovrena mira:
94 95

Glede konvencionalne etiologije sukoba (ambicije velesila, naslijeene mrnje i civilizacijski sudari), zastaje se uz naslijeene mrnje. Naime, glavni su uzroci u tome to su iskre agresivnog nacionalizma raspirili one politike voe jugoslavenske federacije u elji da ostvare svoje nacionalistike ciljeve prizivajui prastare mrnje. Ukratko, uzroci su bankrotiranja Jugoslavije bile etnike naravi (to je zapoelo kao graanski rat), koji je uskoro poprimio obiljeja oruanog sukoba meu suverenim dravama.
96 97

Budui da su slomom Jugoslavije u multietnikom okruenju stvorene nacionalne drave (to je proizvelo diobu graana na dvije skupine), od konstitutivnog naroda u Jugoslaviji, Srbi su pretvoreni u manjinu u Hrvatskoj, to je izazvalo njihove separatistike tenje. Zbog njihova etnikog ienja, o emu e kasnije posebice svjedoiti optunice hrvatskim generalima, Hrvatska je drava roena na zloinu. S obzirom na to, naspram stvorene hrvatske nacionalne, trebalo bi uspostaviti multietniku zajednicu, tako da bi se Srbima jamio status konstitutivne nacije, kolektivna prava s teritorijalnom autonomijom.
98 99

Polazei od teze da je nakon I. svjetskoga rata Jugoslavija nastala kao dobrovoljno udruena dravna zajednica, a ne kao umjetna versailleska tvorevina, i sadanje opredjeljenje za zapadni Balkan toboe je individualni izbor. Naime, komisija potie sazivanje Meunarodne konferencije o junom Balkanu pod pokroviteljstvom SAD-a i EUa u svrhu sigurnosti na Balkanu, emu je cilj stvaranje junobalkanske konfederacije. U tom je surjeju i prijedlog o osnivanju Sveuilita za jugoistonu Europu, slinog (ili proirenog) Sredinjem europskom sveuilitu, tj. da se osnuje Sveuilite jugoistone Europe, kako bi se studenti iz cijele regije uili o zajednikim problemima u uvjetima tolerancije i meusobnog razumijevanja.
100 101

S tim u svezi, polazei od ideologije otvorenog drutva, trai se uspostavljanje hrvatsko srpskog dijaloga povjesniara-istoriara, kao sredinje toke u reviziji povjesnice junoslavenskog prostora. Ovu e zadau preuzetiFriedrich-Naumann-Stiftung - Zaklada za liberalnu politiku i Otvoreno drutvo Hrvatska i, posredovanjem prof. dr. Ive Banca, Sredinje europsko sveuilite (Central European University) iz Budimpete.
102

Sve u svemu, posve dijelei Baneva historiografska i geopolitika polazita, glede Hrvatske, Nedovreni mir je dao dijagnostike (etniko-graanski sukob), terapijske (revizija

povijesti i denacionalizacija Hrvatske) i prognostike (uspostavu balkanske konfederacije) pretpostavke za rjeenje balkanskog pitanja, to e dakako na znanstvenoj osnovi biti predmetom Istonoeuropskih studija u Dubrovniku. S obzirom na svekolike pretpostavke, teko je povjerovati da je ovo izvjee samo skup neobveznih opservacija i da nije povezano s politikama Europske unije i SAD-a. Naime, oevidna je sukladnost stavova, ocjena i prijedloga danih u izvjeu s globalnom politikom velesila u regiji. Iako nas je ranija politika uvjeravala da je rije o individualnom pristupu hrvatskim eurointegracijama, danas s tim u svezi postoje posve ozbiljne rezerve. Naime, kad se govori o individualnom pristupu, ma kako ga tumaili, tekst deklaracije (Summit u Zagrebu I. B.) formalno ga prihvaa, ali ga paradoksalno negira u kontekstu uvjetovane suradnje u regiji!
103 104 105

2.

KRITIKA TEMELJNIH POLAZITA

Rijetko je tko, poput Banca, svoje znanstveno-historiografsko djelovanje povezao s politikim djelovanjem. Kako sam svjedoi: Od 1988. godine, kad se moja knjiga o nacionalnom pitanju pojavila u hrvatskom izdanju, i kad je komunistika kontrola nad medijima poela slabiti, postao sam sudionik politikih rasprava u Hrvatskoj. Zbog toga u samo iz metodikih razloga odvojeno prikazati njegovu znanstvenu (banacizam kao inaica hrvatsko-jugoslavenske ideologije) i politiku poziciju (balkanski oktopod), to je unutar ideologije otvorenog drutva posebice promie Pusi-Goldstenova Erasmus Gilda. Ovdje emo, takoer iz metodikih razloga, posebno promotriti baancizam kao sepscifinu hrvatsko-jugoslavensku historiografsku paradigmu i kritiku ideologije otvorenog drutva.
106

2.1. KRITIKA ZNANSTVENIH POLAZITA

Spomenute

gornje

teze,

posredno

tako

rehabilitirajui

Garaanina, feralovski promie i filozof Nenad Mievi. Naime, on smatra da, razmiljajui o odnosu republikanske ideje i nacionalne homogenosti, Ante Starevi zagovara ksenofobini nacionalizam, to je kulturalno i etnografsko utemeljen. Sve je to na tragu,
107

dakako, Viktora Novaka i danas posebice Eugena Pusia, to odgovara ne samo velikosrpskoj politici, ve i njenim tradicionalnim saveznicima (npr. Englezima). kolski je zato primjer: kako je, tijekom najee agresije na Hrvatsku, pisao Ian Traynor, urednik za istonu Europu londonskog lista The Guardian. U jednoj od njegovih kolumni (18. studenoga 1993.), kao estoki nacionalista, Starevi je opisan kao misaoni zaetnik ustakog pokreta, koji su u sklopu svoje divljake politike protiv srpske manjine odredili da se treinu Srba ubije, treinu protjera a treinu prisili da prijee na katoliku vjeru. Sve to, naravno, nema veze sa Stareviem koji je, naspram jezinog, vjerskog ili etnikog nacionalizma, ustanovio hrvatsko dravno pravo, povezujui s njime pojam hrvatskog naroda. Dakle, kako zakljuuje amerika povjesniarka Sabrina P. Ramet, Starevi je u duhu tolerancije i demokracije priznao da se pod pojmom hrvatskog naroda podrazumijeva politiki narod ukljuujui u njega Hrvate, ali i Srbe i pripadnike drugih etnikih skupina koje ive na teritoriju hrvatske drave. Dakle, posve suprotno
108

Viktoru Novaku i njime nadahnutoj erazmikoj sljedbi.

109

2.1.1. KRITIKA BANACIZMA

U svijet znanosti na velika vrata, to je ve reeno, Ivo Banac ulazi monografijom Nacionalno pitanje Jugoslavije (Ithaca & London 1984; Zagreb, 1988. i 1995.). Knjiga je dobila niz pohvala. Tako jedan od recenzenata kae: U itavoj znanstvenoj literaturi o jugoistonoj Evropi teko je nai knjigu koja bi svojim opsegom, temeljitou i pismenou bila ravna Banevoj monografiji. Ukratko, to je jedna od najboljih studija zapadne znanstvene misli o tom podruju. Meutim, ostaje temeljno pitanje: koliko je
110

Banac, doista, znanstveno originalan, te je, nasuprot monim ideologijama i politikoj svakodnevnici, ostao uspjean u prouavanju proturjene biti jugoslavenskog nacionalnog pitanja? Odreivanje je biti nacije jedno od najteih znanstvenih zadaa, budui da nema ni jednog obiljeja, koje bi moglo vrijediti kao opi kriterij nacionalnosti. Nema ni utvrene kombinacije obiljeja, koja bi mogla po objektivnim osobinama utvrditi, da li je jedan kolektiv nacija ili nije. Nacija je stvarnost, kojoj se uope ne moe pristupiti ni s kakvi m izvanjskim mjerilima. Kada je u spomenutoj knjizi pokuao proniknuti u nacionalno
111

pitanje, Banac je morao prii odreenju nacije, toga - kako veli - najnejasnijeg i najzamuenijeg pojma koji zahtijeva jasno obrazloenje. Kako on to ini? Oevidno bez
112

sustavna uvida u teorije o narodu (naciji), on to ini krajnje jednostrano (shematizirano) i samouvjereno, govorei kasnije o lakoi predmeta prouavanja. Naime, on kae: Moram priznati da osjeam odreenu odbojnost prema istraivakom radu na pojavama koje su mi jasne. U radu mora biti stvarnih otkria; a od 1921. naovamo bilo je vrlo malo promjena u ponaanju i mehanizmima junoslavenskih nacionalnih ideologija.
113

S obzirom na teorijska polazita o naciji, Banac se pritom jedino poziva na K. W. Deutscha (1969.), autora bliskoj marksistiko-engelsovskoj tradiciji miljenja, koji razvija kibernetiko-komunikacijski model nacije. Zajedno s Deutschom, ponajprije Banac dijeli
114

duboki strah i nepovjerenje prema naciji kao tvorbi suvremenog svijeta. Naime, za Deutscha izgradnja suvremenih nacija ima negativnu funkciju sa stajalita nacionalnih i meunarodnih odnosa. tovie, na tom tragu, Dukon Sekuli se pita: Je li nacionalizam hrvatska
115

sudbina? Rije je o jednoj tradiciji miljenja, koja dri da je nacionalizam u biti primitivna
116

pojava, iracionalna sila koju mogu nadvladati racionalni politiari. Jednostavno smo odgojeni tako da mislimo da je nacionalizam neto to pripada mranoj strani ljudske povijesti. Ovi
117

autori ulaze u red dogmatskih antinacionalista za koje je svaki nacionalizam samo emanacija negativnog. Zapravo, Deutsch je samo jedan od onih autora koji su svoja tragina iskustva
118

poopili i neupitno prenijeli u teorijske sustave. I u svojedobnoj potresnoj ispovijedi Mirjane Gross (roena sam kao autsajderica i cijeli sam ivota ivjela kao autsajderica), vjerojatno bi se mogla nai tragina nit njena nerazumijevanja proturjenih procesa hrvatske nacionalne identifikacije.
119

Sve u svemu, polazei od metapozicije (presumpcije) da je nacionalni problem u biti negativan, Banac dolazi do kljunog zakljuka kako je uzajamna /jugoslavenskih op. a./ nacionalna iskljuivost
120

najodgovornija

za

sukobe

meu

pojedinim

nacionalnostima. Meutim, Banac zanemaruje injenicu da je nacionalizam dobivao kojekakve oblike u raznim razdobljima i u raznim zemljama, i samo da razliite povijesti tih zemalja mogu objasniti zato neki nacionalizam ima odreene osobine. Osjeajui
121

ogranienost dosadanjeg pristupa, naputajui sredinju tezu iz doktorske disertacije, meutim, tek u nedavnom eseju, ali s onu stranu stvarnog povijesnog zbivanja, Banac je pokuao ralaniti balkanski nacionalizam u dva povijesna tipa: istono-srednjoeuropski i istono-balkanski.
122

Kako, meutim, Banac odreuje naciju? Naspram subjektivno-politikih, koji se u literaturi najee rabe u odreenju nacije, Banac povlauje objektivno-kulturne kriterije i to primarno jezik. Naime, za njega je nacija kulturno-jezino zajednica, tj. u njenu odreenju odluujuu ulogu igraju kulturna svojstva, a iznad svega jezik, to rijetko susreemo u slinim djelima, ovdje se Banac, opredijelio za element definicije nacije, koji najvie pridonosi objanjenju pojma. Naime, znajui da termin nacija moe biti razliito shvaen i tumaen, Banac je pokuao dati definiciju koja ne bi ostavljala prostor za dvoumljenje. Baneva je odredba to je svakako na tragu slavistike, odnosno jugoslavizma. Naime, jo je otac slavistike Dobrovsky (1810.) postavio kao apsolutnu vrijednost tezu: Kad se radi o razlikovanju jednoga plemena ili naroda od drugoga, jezik treba da odlui. S tim u svezi, sredinji ideologjugoslovjenstva Franjo Raki kae: Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom duom naroda, glavnim, esto i jedinim sidrom narodnosti. [...] eli li Jugoslovjenstvo jednim narodom postati, to bi imalo nastojati, da se sje dini u knjievnom jeziku.
123 124 125 126 127

Cijela lingvistika od Herdera do Mikloia posmtrala je naciju kao zajednicu jezika. Radovi Kopitara, afarika, Gaja i Karadia su tako i June Slovene smatrali jednom zajednicom zasnovanom na zajednici jezika, a pojedine narode u njoj (Hrvate, Srbe, Bugare, Slovence) kao posebna plemena u ovoj optoj cjelini. Ta je nauka duboko udarala temelj uenju o porijeklu Junih Slovena kao dijelu ope slovenske zajednice. Slika koja je o porijeklu Slovena i njihovim vezama onda nacrtana u bitnim crtama se do danas nije izmijenila. Teoretski je to mogue, meutim, u stvarnosti, a pogotovo to se tie Hrvata, ta koncepcija nije ni izdaleka tako idealna kako je Ekmei prikazuje. Podloga te koncepcije je znanost o jeziku, konkretno u sluaju junoslavenskih naroda, slavistika. Unutar te znanosti iskristalizirala se teorija a posebice od Kopitara i Vuka Karadia prema kojoj su svi tokavci Srbi, a kajkavci Slovenci. Dosljedno tomu koncepcija koja odreniju naciju na temelju jezikog kriterija zanijekala je opstojnost hrvatskog naroda i svela ga na akavce. Starevi je jednostavno odbacio tu nauku od poetka do kraja. Starevia sam smatrao rodonaelnikom hrvatskog eksluzivizma, koji je kao ideologija i praksa trajao od poetka pedesetih godina prologa vijeka i predstavljao istorijsko gnijezdo u kojem se ideoloki koncipirao kasniji ustaki pokret.
128

Dakle, zabacujui graanski (liberalni) nacionalizam, Banac polazi od termina etnikog (kulturni) nacionalizma, ija objektivna svojstva (podrijetlo, zajedniki jezik i pismo) imaju odluujuu ulogu u odreenju nacije. Osim to su objektivni kriteriji (u ovom sluaju jezik), sami po sebi neodreeni, promjenjivi, dvoznani i esto nekorisni, lingvistiku teoriju nacije osporava niz primjera iz povijesti. Englezi, Irci i Sjevernoamerikanci govore jednim jezikom, a nisu isti narod (nacija). Jednak je sluaj s Portugalcima i Brazilijancima, pa sa panjolcima i Meksikancima, s Dancima i Norveanima. Isto tako, postoje sasvim razliite nacije, meu kojima ne postoji nikakva namjera meusobnog stapanja, a koje govore istim jezikom, pa je to jo jedan dokaz vie protiv iskljuivo lingvistikog tumaenja nacije. Sve u svemu, lingvistiki termini slaba su vodilja u pitanjima nacionalnoga identiteta: Amerikanci danas mogu rei da govoreengleski a da se time ne identificiraju politiki s podanicima kraljice Elizabete. Kamo vodi jezino odreenje nacije?
129 130

Kada je poput Banca, otklanjajui izrijekom zapadnoeuropski i ameriki pojam nacije kao drave, teolog Ivan Fuek u jednom tekstu odredio naciju kulturoloki, kao narod ija ila kucavica [...] je prije svega njegov jezik i knjievnost, Ivan Paen dri da je taj tekst vjerojatno koriten u nacionalistike svrhe te ako nije potaknuo eksploziju nacionalizma koja se dogodila ranih devedesetih, vjerojatno je pomogao da se ona produi. Naime, pita se Paen: Kako bi to funkcionirao svijet sastavljen od drava temeljenih na jeziku i knjievnosti, umjesto na etikim, tj. moralnim i pravnim mjerilima? Budui da je kulturoloki pristup naciji idejni temelj faizma, paenovski kazano, i Banevo je shvaanje vjerojatno koriteno u nacionalistike svrhe, ali ne hrvatske, ve jugoslavenske (itaj: velikosrpske) posvjedoenosti, to za dosljednog Paena oevidno ne predstavlja nikakav problem. Naime, uspostavljajui dvostruki standard, naspram Fuekove teorije koja se utie hrvatskom
131 132 133 134

faizmu, Paen preuuje (ili podrava!?) Baneve teoreme koje, posve dosljedno, proizvode jugoslavenski (velikosrpski) faizam. Koliko Banac dijeli teze s velikosrpskim ideolozima? Polazei od teze da je narodnost zasnovana na jeziku bila jedini koncept izgraivanja nacije, Banac primjeuje da M. Ekmei temelji obranu Vuka Karadia i njegove konstrukcije srpske jezine narodnosti. Ideja o jednojezikoj naciji koju zastupa Vuk Karadi, smatra Ekmei, u formativnom periodu nae nove istorije mogla je osigurati njenu demokratsku orijentaciju, tako da nijedan drugi koncept nacije ne moe biti demokratskiji od nje, niti je ikad u istoriji bio. Dakle, otro osuujui shvaanje po kojem bi se nacija iskristalizirala uz oslonac na povijesnu i dravnu tradiciju, poput Banca, i Ekmei je uspostavio koncepciju koja tumai naciju kao zajednicu jezika. tovie, on jezinu koncepciju prosuuje izvanredno povoljno i smatra je najdemokratskijom, pa ali da formula jezikog koncepta nacije, koja se pojavila i istorijski uspjela na evropskom zapadu, nije istorijski uspjela na srpsko-hrvatskom podruju. Upravo je njen neuspjeh, prema Ekmeiu, odredio smisao kasnije junoslavenske historije. Dakle, teta to se na dananjem srpskom i i hrvatskom podruju ili u cijeloj Jugoslaviji nije konstituirao jedan narod na jezinom temelju. Uzimajui Srbe glavnim stoerom svih junoslavenskih naroda, Ekmei je nesretan to se nije stvorila jedna jugoslavenska ili srpskohrvatska nacija na temelju jedino demokratske ideje da je nacija zajednica jezika, tj. to Hrvati nisu postali Srbi. Ovaj europski kriterij, meutim, uvela je ideologizirana slavistika koja je polazila od teze da veina stanovnitva koja govori tokavskim dijalektom ulazi u korpus srpske nacije.Meutim, koncepcija odreivanja nacije na temelju jezinog kriterija, koju Ekmei tako izvanredno povoljno ocjenjuje, s vremenom postala izvor sukoba izmeu Srba i Hrvata, i to ne samo pravaa nego i narodnjaka.
135 136 137 138 139 140

Meutim, rjeavajui nacionalno pitanje u Jugoslaviji, a polazei od etnike i jezine srodnosti Srba i Hrvata, koja se utemeljuje na irilo-metodskoj tradiciji, posve oevidno, Banev pristup ima svoju logiku. Naime, iako jedan jezik mogu dijeliti mnoge nacije, Banac zakljuuje, da naelno jedna nacija ne moe biti viejezina. S tim u svezi,
141

jezik je razlikovno obiljeje nacije samo ukoliko proizvodi zajednicu kultura, to je bio sluaj da je jezik Hrvata i Srba pripremio jednu (zajedniku) naciju. Meutim, upravo zbog naglaavanja presudne uloge kulturne zajednice i zajednice sudbine, Srbi i Hrvati nisu postali jedna nacija, usprkos nekoliko uzastopnih pokuaja da se to nametne politikim unitarizmom i nivelacijom jezinih razlika, jer se radilo o dvije samostalne nacije. Prema tome, tek po
142

subjektivnim imbenicima etno-kulturna zajednica postaje udesnom (politikom) zajednicom, koja postaje aktivnom, kada ulazi u borbu za postignue izvjesnog cilja i ideala, jer tada svaki lan zajednice vidi u zajednikom cilju i svoj vlastiti cilj. Naime, objektivni momenti dobivaju svoju pravu vrijednost istom ako ih narod za svoje smatra i kao vlastite proivljuje. Na taj se nain stvaraju objektivno-subjektivne narodne zajednice, jer narod (subjekt) objektivne momente proivljuje i smatra za svoje.
143

Meutim, poput Karadieve sekularizirane ideologije jezine narodnosti, Banac prihvaa jezik kao temeljni (iskljuivi) kriterij nacionalne identifikacije, tj. da junoslavenski narodi tvore duhovnu zajednicu na temelju jezinog srodstva. Prispodobno tome, tragom Vuka, srpska je elita prihvatila stajalite da jedinstvo i posebnost nacije najpreglednije izraava njen jezik, tako da se ovaj - tobonji - europski kriterij skladno uklopio u shvaanje da je etniki prostor, naslijeen mimo historijske tradicije, obiljeava dopiranje jezika kao mjerila etnike autentinosti. U tom smislu, dobro zapaa Banac, srpski je nacionalni
144

pokret sebe sve vie zasnivao na prirodnom pravu nacionalnosti, to je bilo definirano uglavnom u jezinim terminima, ime se potkopalo dravno-pravnu tradiciju hrvatske nacionalne ideologije. Meutim, izborom jezinog kriterija u odreenju nacije, Banac se
145

posve uklapa u taj scenarij, budui da je - kako sam tvrdi - Garaanin oito prihvatio novu koncepciju srpske jezine nacionalnosti. S tim u svezi, prosuujui dubrovake Srbe
146

katolike, Banac zaglavljuje da je taj krug ostao vjeran svojim jezikoslovnim zasadama, to je bilo povezano sa znanstvenim ugledom Vuka Karadia. Pokret Srba-katolika izrazito
147

je liberalne inspiracije i pretenim dijelom prednjai u sporazumijevanju Srba i Hrvata, iako u bezbrojnim polemikama i odluno brani svoj srpski nacionalni izbor.
148

Banac dri da je Karadi razvijao modernu srpsku nacionalno-integrativnu ideologiju, kojom se moglo asimilirati hrvatsko stanovnitvo, to je i Ante Starevi inio gotovo isto sa hrvatske strane, pokuavajui asimilirati Srbe. Naime, osim to je poricao srpsku politiku narodnost u Hrvatskoj, on je poricao i postojanje Srba Prema tome, kao rodoelnik integralnog hrvatskog nacionalizma, Starevi je u najmanju ruku nedosljedan, budui da s jedne strane polazi od potrebe za zajednikim jezikom svih Hrvata (ukljuujui Srbe i Slovence), dok istodobno s druge strane trai odbijanje Karadievog svjesno srpskog pothvata u tom istom pravcu. Naime, kako tvrdi M. Pupovac, pored Vuka Karadia, i Ante Starevi takoer obiljeen vladajuim herderovskim miljenjem koje ukljuuje jedinstvo jezike i nacionalne zajednice. Ovim se, dakako, nastoji izjednaiti Karadia i Starevia kao nositelje velikodravnih ideologija, zabacujui da, naspram Vukova etnotvornog (Srbi svi u svuda), Starevi polazi od dravotvornog (politikog) model nacionalne identifikacije (Bog i Hrvati).
149 150 151

tovie, sam je Starevi jasno odgovorio na slavoserbski prigovor kako on - toboe - eli ukinuti obstojnost Serblji i Slovenci, te ih nagnati da se smatraju Hervati. Naime, on pie: Pokazasmo ne samo da kod nas neima govora ni mesta nikakovu nagonu, nego da mi nebi ni primiti nadvladanu ili kako drugaije prisiljenu n. pr. Ungariu ili Bulgariu. Ovo stoji i o Krajinskoj, i o Serbii, itd. Kod nas vredi samo razumno osvjedoenje, slobodna volja, prava vera na zajedniku korist. Dok nebude toga, neka ostaje svatko kod sebe. Starevievo je velikohrvatstvo tek odgovor na raniju velikosrpsku ekspanziju, tj. ustuk na ideologiziranu slavistiku, pa bez nekih tvrdnja slavistike nauke, teko je razumjeti velikohrvatsku komponentu u koncepciji pravaa. Ta komponenta zastupana je u brojim lancima njihovih glasila, ali je u samom programu Stranke prava ne nalazimo.
152 153

Polazei od Vukovskog jezino-etnotvornog modela nacije, iako toboe prevladava velikodravna ogranienja Karadia i Starevia, Banac promie kulturni, ksenofobini nacionalizam, koji uzima naciju kao objektivnu injenicu, gdje nacionalna pripadnost nije rezultat odluke, volje i individualne identifikacije, ve o njoj odluuje Priroda i Povijest bez obzira na volju pojedinca. Sve u svemu, naspram politiko-subjektivnog, polazei od
154

kulturno-objektivnog poimanja nacije, prema kojem se obiljeja nacije smatraju unaprijed zadanim, nepromjenjivim i oevidnima, Banac promie etnonacionalizam (multikulturalnu
155

etnokraciju), ime se zatvara put prema dravno-graanskoj integraciji razliitih skupina, u ovom sluaju Srba kao u Hrvatskoj politikih Hrvata. Naime, kao manjina na importiranim ideologijama, kao predmet instrumentalizacije, kako pokazuje povjesnica, oni su predstavljali stalnu prijetnju uspostavljanju hrvatske nacionalne drave. Banac, dakle odbacuje dravnopravno povijesno pravo (dakle, pojam politikog naroda) kao argument u obrani teritorijalnog integriteta hrvatske drave. Meutim, pojam politikog narodau srednjoj Europi sadravao je, dakle, elemente pojma graanske nacije na kojem se temeljio i zapadni pojam nacije.
156

Ipak, kasnije u jednom trenutku Banac korjenito mijenja shvaanje o naciji, pokuavajui nai razumijevanje za fenomen nacionalizma koji ne mora biti iskljuivo negativna pojava. Tako, nakon dramatinog raspada Jugoslavije, on dolazi do novih saznanja o fenomenu nacionalizma. Ne samo da to nije negativna pojava, kako je ranije izriito tvrdio, ve je to najvanija moderna, sekularna ideologija, koja rui svijet starih stalekih drava i vjerskih imperija, tj. mijenja svijet, ali po svojim esto nehumanim, kolektivistikim pravilima. tovie, on priznaje da je tenja za stvaranjem suverenih drava unutar Jugoslavije bila sasvim racionalna i opravdana. S tim u svezi, dodue u jednom neobjavljenom razgovoru, Banac posve zabacuje kulturno i uzima politiko odreenje nacije (v. tablicu 7.).
157 158 159

MODEL

IDENTITET

PROBLEM

kulturno (etnotvorni) (Banac, 1988.) kulturno-jezina zajednica

sukob ideologija

nacionalnih

politiki (dravotvorni) (Banac, 1993.) povijesno-dravna zajednica sukob dravnih koncepcija

Tablica 7.: Modeli odreenja nacije (prema: Banac, 1988. i 1993.)

Naime, dok je za neke to iskljuivo pitanje jezika, kako je odluno tvrdio ranije, za Banca je sada najvanija zajednika povijest koja se izraava kroz zajedniku dravnu svijest. Prema tome, u dananjim jugoslavenskim sukobima ne radi se samo u suprotstavljanju nacionalnih ideologija [kako je prije izriito tvrdio - op. a.], nego se radi, zapravo, o sukobu dravnikih koncepcija. S obzirom na to, zabacujui tako njegovo toboe - dogmatsko i anakronistiko velikohrvatstvo, kao tvorca tvorac ekstremne velikohrvatske ideologije, Banac posve rehabilitira Starevia:
160 161

je, ponajprije, Stareviev, inae najvaniji, obrazac hrvatskog nacionalizma u devetnaestom stoljeu u svojoj biti bio pluralan;
162

da

da je, s tim u svezi, u jednoj od svojih izjava on govorio o hrvatskoj naciji kao vienacionalnoj, u smislu vie entiteta koji su povezani ne idejom krvi nego idejom nacionalne drave;
163

se, prema tome, Starevi zalae za povijesne granice jer Hrvatsku je oduvijek odreivala dravnost, a ne hrpa po krvi i jeziku razliitih puia, kako on, kao pobornik civilnog (dravnog) nacionalizma, govori o raznorodnom hrvatskom narodu;
da
164

s obzirom na sve to, Starevieva obrana dravnog prava bila, zapravo, jedina zapreka na putu hrvatskih politikih Jugoslavena.
165

da je,

Napustivi jezino odreenje nacije, kao i polaznu tezu o uzajamnoj iskljuivosti nacionalnih ideologija, Banac je posve obesnaio sredinje nalaze svoje disertacije, koja je tako postala obina ideoloka tlapnja. S obzirom na to, moglo bi se rei, Banac funkcionira kao izvorni starevianac. tovie, u jednom trenutku, ova e mu pozicija omoguiti da u prosudbi raspada i uzroka rata na prostorima bive Jugoslavije rabi znanstveni diskurs. Bilo je to vrijeme, kad dravotvorni Hrvat nije bio anakronizam, manje vrijedan od internacionalizma slavenstva, panslavenstva, jugoslavenstva.
166 167

S tim u svezi, glede tragedije Dubrovnika, Banac ukazuje kako se srpska presizanja danas zasnivaju na Karadievu jezinom srpstvu (svi tokavci Srbi), tj. oni se, dakako, odreuju po jeziku, a Hrvati po povijesnom i dravnom pravu. Oni su romantizam i revolucija, a Hrvati su municipalna prava i reakcija. tovie katolici! Polazei od te primitivne sheme (koju je sam dijelio glede odreenja nacionalnih ideologija), Banac smatra da nije Miloeviu toliko do Dubrovnika koliko da ga ne bude u Hrvatskoj, koliko da Hrvati budu manji. Jer Hrvati su, ne zaboravimo, povijesno i dravno pravo. Samo da ta

povijest i to pravo budu manji. Meutim, ponavljam, ranije je povijesno i dravno pravo u Hrvata, zajedno sa hrvatsko-jugoslavenskom i velikosrpskom historiografijom, Banac uzimao kao anakronizam i dogmatizam sa svim posljedicama za identitet hrvatske nacionalne drave. Naravno, on je ostao ipak dosljedan, tako da bi, osim spomenute (trenutne) slabosti, bilo naivno pomisliti: kako se on odrekao liberalizirane Novak-Gross historiografije, to e pokazati daljnja ralamba.
168

Dapae,

ova

je

historiografija,

koja

razmeuje

negativni starevizam od

dobroga strossmayerizma, postala temeljni kriterij za reviziju hrvatske povjesnice tijekom postkomunistike tranzicije, to je, kako e se vidjeti, posebice oblikovana u krugu Goldstein Pusikine Erasmus Gilde. Naime, odriui se ponovno Starevia, Banac tvrdi da je integralni nacionalizam proizvod razoaranih iliraca poput Starevia, za kojeg su Hrvati jednostavno stanovnici Hrvatske svi redom i hrvatski je teritorij ukljuivao po njemu sve junoslavenske zemlje osim Bugarske. Takva je Starevieva sveobuhvatna vizija, zakljuuje Banac, vodila u neizbjeiv sukob sa Srbima, ije su pravo i posebni identitet (ali nikada na posebni politiki teritorij unutar Hrvatske) branili biskup Strossmayer i drugi Starevievi protivnici. On prijeporno ostaje vjeran etno-jezinom jugoslavizmu, tako da je,
169

doista tee, kako kae Boo Kovaevi, povjerovati da bi se mogao nai netko tko e utvrditi nedosljednost Banevih razmatranja s obzirom na eksplicirana teorijska polazita.
170

Idui tako od integrativnog modela jezine ili kulturne nacije (Srbi i Hrvati), Banac odbija drugi model dravne ili politike nacije (Bog i Hrvati), koji se toboe - utemeljuje na anakronistikom i dogmatskom hrvatskom povijesno-dravnom pravu. Kako pokazuju poredbene analize, kao pripadnik standardne hrvatske historiografije, uzimajui hrvatsko dravno i povijesno pravo kao dogmu i anakronizam, Banac posebice dijeli visoko suglasje s (veliko)srpskom historiografijom i, s tim u svezi, njenim politikim izvedbama. Postavljajui aksiom dravno i istorijsko pravo Hrvata koren zla i sukoba sa Srbima, V. Kresti tvrdi da imamo dravno i historijsko pravo kad je rije o Hrvatima, a
171

prirodno i etniko kad je rije o Srbima; prvo (je) vezano za staro i prevladano staleko drutvo, a drugo za graansko, za modernija i suvremenija shvaanja i tokove. S obzirom
172

na to, nedvojben je zakljuaka da su iza idelogije hrvatskog dravnog i povijesnog prava proizlazile veliko hrvatske i asimilacione tenje, kojima se stremilo etniki istoj hrvatskoj dravi. Meutim, zasnivajui se sve vie na prirodnom pravu nacionalnosti, to je bilo
173

definirano uglavnom u jezinim terminima, priznaje Banac, srpski je nacionalni pokret potkopao dravno-pravnu tradiciju hrvatske nacionalne ideologije.
174

S tim u svezi, glede pitanja Srba u Hrvatskoj, koje rjeavaju izvan nacionalne hrvatske drave (amputacija hrvatskih dijelova ili jugoslavenski savez), i Kresti i Banac, kao sijamski blizanci, dolaze do gotovo istih aksiomatskih rjeenja: V. Kresti, naime, tako smatra: Dok se Hrvati ne oslobode politike zasnovane na hrvatskom dravnom i historijskom pravu (itaj: svoje nacionalne drave), oni nee biti podesan partner za suivot. Naime, problem je u tome: (1) to su se Hrvati vrsto drali toga prava, smatrajui da je ono vanije od sporazuma i sloge sa Srbima, a to su inili (2) samo onda kad su bili prisiljeni, stjecajem politikih i drugih okolnosti.
I.
175

Banac, s tim u svezi, jo je izravniji: Dok god hrvatski nacionalni prvaci nisu htjeli priznati poseban srpski politiki narod u Hrvatskoj i dok Srbi nisu htjeli prihvatiti da budu politiki Hrvati, sigurnost Srba u Hrvatskoj mogla je biti zajamena samo na dva naina: (1) iredentom (suradnjom s vanjskim snagama, koje bi se mogle okoristiti prestankom napredovanja hrvatskog nacionalizma) ili (2) koalicijom (sporazumnim naporom da se sukob izmeu hrvatske i srpske nacionalne ideologije otkloni utjecanjem unitaristikom jugoslavenstvu).
176

Ovu aksiomatsku tezu, koja iskljuuje hrvatsku nacionalnu dravu, preuzima i Banev doktorand W. B. Tomljanovich, inae sudac istraitelj u Haagu. Naime, on dri da je svaka politika ideologija to je smjerala objediniti zemlje koje su tradicionalno pripadale kruni Hrvatske morala bi svladati srpski partikularizam, ili promicanjem ire slavenske i kranske pripadnosti, kako je pokuao Strossmayer, ili poricanjem srpskog identiteta, kako je to inio Starevi. Shodno tomu, otvoreno-drutveni povjesniari, koji preureuju balkansku povjesnicu, dre da su inzistiranja na historijskim pravima [...] u opreci s pravima samoodreenja. Meutim, pozivajui se na francuske povjesnike, Finkielkraut primjeuje da bi opravdala svoju tenju suverenosti, Hrvatska se moe pozivati kako na staro dravno pravo, tako i na moderno pravo naroda.
177 178 179

S obzirom na to, dosljedno na tragu ex-klerika i jugoslavenskog masona Viktora Novaka (koji razlikuje pozitivno jugoslavenstvo i genocidno pravatvo), erazmiki je krug (kojem pripada i Ivo Banac) izvrio vrednovanje naih nacionalno-integracijskih ideologija. Prema tome, naspram integrativnog smjera Gaj-Strossamayer-Trumbi (ilirstvojunoslavenstvo), Eugen Pusi uzima okomicu Starevi-Kvaternik-Frank kao ekstremni hrvatski nacionalizam koji polazi od apsolutizacije hrvatskog identiteta, ija je politika ili se pokloni ili se ukloni. Prema tome, osim antisrpstva, razmeuje D. Sekuli, Hrvatska je bila i kolijevka jugoslavenstva i liberalne tradicije. Ovakvim se interpretacijama ponajmanje, pokazuje nerazumijevanje ili krivotvorenje starevianskog uenja, pa je slinu razdiobu, ali s posve drugaijom interpretacijom, poduzeo je Tihomil Matrovi (v. tablicu 8.).
180 181

OKOMICA KROATIZAM AUTOR Starevi Eugen Pusi (1994.) Kvaternik Frank Vitezovi Tihomil Matrovi (1996.) Kuzmani Starevi Gaj Strossamayer Trumbi Kriani Gaj Strossmayer JUGOSLAVIZAM

Tablica 8.: Cro-nacionalne okomice (prema: Pusi, 1994. i Matrovi, 1996.)

Smatrajui da svaka od ovih okomica nosi neka vana odreenja hrvatskog politikog bia, koja su u prolosti odredila nacionalnu sudbinu Hrvata, Matrovi ih razmeuje na sljedei nain: Prva je okomica svehrvatska i hrvatsko dravotvorna, druga je sveslavenska, ili pak junoslavenska. Prva, dakle ideja hrvatske politike i dravne samostalnosti, u novije doba napokon je ostvarena u suverenoj Republici Hrvatskoj. Druga, unitaristika politika i nacionalna opcija, koja se od 1918. u dvije Jugoslavije ostvarivala kroz tzv. bratstvo i jedinstvo s ostalim slavenskim narodnim i dravnim zajednicama, dovela je Hrvate pred bioloki nestanak, i stoga je, uspostavom Republike Hrvatske, napokon zavrila na ropotarnici povijesti.
182

Suprotno tome, kao uope standardna hrvatska historiografija, Eugen Pusi Hrvatima odrie nacionalnu posebnost nastojei zagovorom nadnacionalnih ideja u hrvatskoj povjesnici dovesti do zatiranja svake hrvatske politike i dravne samostalnosti. Drugim rijeima, polazei od anacionalnog hibridizma (ilirizam, panslavenstvo, jugoslavenstvo, euroslavenstvo i sl.), koji se suvremeno poopuju sintagmom otvoreno drutvo, takvi su pristupi kontaminirani ideologijskim supstratom to je zatirao svaku znanstvenost, te su tako bili s onu stranu povijesne zbilje. Nadahnut jugoslavensko-masonskom historiografijom Viktora Novaka, Pusiev je tako opis hrvatskog integralnog nacionalizma posve suglasan sa velikosrpskom ideolokom propagandom o genocidnosti, odnosno ustatvu svih Hrvata, koja se temelji na tvrdnji o pravocrtnom kretanju od Ante Starevia do Ante Pavelia. Naime, oito ne zabrinut previe za istinu, Viktor Novak tvrdio je da od Stadlera do Pavelia vodi jedna prava linija, kao i od Starevi-Franka do Pavelia, te tako na neki nain odredio i pogled slubene politike u komunistikom periodu. Naime, sve
183 184

hrvatske politiare ili mislioce koji su ustrajno dokazivali svesrpske aspiracije za irenjem na raun drugih naroda i razvijali uobiajeni nacionalizam za tadanje doba jednostavno proglaavala preteama ustakog pokreta. Spomenuta se praksa, meutim, nastavlja i u postkomunistikom razdoblju.
185

Kako je ve kazano, teoriju o integralnom nacionalizmu meu Hrvatima, kao proizvodu razoaranih iliraca poput Starevia, posebice je, glede raspada Jugoslavije i uspostave HDZ-ove ekstremne hrvatske nacionalne drave (o emu e jo biti rijei), razradio Duko Sekuli. Samo ve ovo pitanje asocira na opsjednust prof. Duka Sekulia Hrvatima kao nepopravljivim nacionalistima, to nije nita drugo nego sofisticiranija slika od one srpsko-populistike o Hrvatima ustaama i troubel makerima u dvjema Jugoslavijama, na Balkanu i svijetu. Krivotvorenje (ponajprije) Starevieva uenja, glede hrvatske nacionalne ideje i drave, kako e se pokazati, izravno je u promibenoj funkciji: ili samo paravan za velikosrpske teritorijalne i politike pretenzije (to su polazile od negiranja hrvatske jezine i nacionalne samobitnosti), ili pak, uz pomo Srbije, onog osobitog promicanja interesa velikih sila na hrvatskom geopolitikom prostoru, koje u politikom hrvatstvu vide smetnju za ostvarenje svojih ekspanzionistiko-geostratekih ciljeva na ovim prostorima. U tom je surjeju tek mogue razumijevanje Baneva jugoslavizma!
186 187 188

Naime, po svemu sudei, Baneva je knjiga trebala potisnuti i nadomjestiti knjigu slina naslova Junoslavensko pitanje i svjetski rat (1918.) od L. v. Sdlanda (Ivo Pilar), koja je inae bila i ostala klju za razumijevanje sloenih vjerskih, etnikih i nacionalnih odnosa na balkanskim i srednjoeuropskim prostorima. Ovo se Pilarovo djelo trebalo oduprijeti snanoj
189

recepciji knjige Die sdslawische Frage in Habsburger Reiche (Berlin, 1913.), autora R. W. Seton-Watsona, iza kojega je stajala britanska politika u Srednjoj i Jugoistonoj Europi. Zbog toga je Pilarova knjiga godinama bila doista jedina sustavna i pregledna,
190

povijesno objektivna ralamba velikosrpske imperijalne ideje (njezine geneze, njezinih ciljeva, njezine metode). Rije je o knjizi, kae Dubravko Jeli, prave udbenike vrijednosti u najpozitivnijem smislu rijei. S tim u svezi, oni koji su imali sreu da su svoja prva temeljna znanja o tome (posebice o hrvatsko-srpskim odnosima uope tijekom zadnjih 140-150 godina), crpili iz nje, svoju orijentaciju temeljili na spoznajama koje im je pruila, bili su poteeni mnogih zabluda i lutanja. Dakle, suprotno onima, kojima su misli i uvjerenja formirali pisci jugoslavensko-srbofilske orijentacije, koji su u prvoj, kraljevskoj Jugoslaviji bili proteirani a u drugoj, titovsko-komunistikoj, ak i jedino mogui.
191

U emu je temeljna razlika izmeu Pilara i Banca? Razlika je temeljne naravi (v. tablicu 9.), budui da Pilar vidi problem u velesrpskom nacionalizmu, koji proizlazi iz ecclesiae militans byzantinae i Vukova lingvo-scientizma (Srbi svi i svuda), i trai rjeenje hrvatskog pitanja u preureenoj Monarhiji na trijalistikom naelu. Suprotno tome, budui da temeljni problem vidi u jugoslavenskim nacionalizmima (agresivni balkanski

etnicizmi), s onu stranu nacionalne drave, hrvatsko pitanje Banac rjeava na razini multietnike zajednice, juer jugoslavistike, a danas neke od euroslavistikih (zapadnobalkanskih) inaica.

YU-PITANJE PARADIGMA PROBLEM velikosrpski nacionalizam pilarizam (ecclesiae byzantinae & Srbi svi i svuda) RJEENJE politiki kroatizam

militantis (AU-trijalizam)

jugoslavenski nacionalizmi banacizam

etniki YU/EU-slavizam

(agresivni balkanski etnicizmi) (YU/balkanski federalizam)

Tablica 9.: Dvije paradigme YU-pitanja (prema: Pilar, 1918. i Banac, 1988.)

Budui da je svoja zapaanja, esto okantna, izvlaio iz odlinog poznavanja europski relevantne strune literature i metodologije istraivanja, u definiranju geostratekih problema Pilar se nije povodio nacionalistikim strastima, primjerice srbofobijom i svakim drugim oblikom ksenofobije. tovie, i danas bismo mogli navesti stotine ako i ne i tisue
192

novih dokaza u prilog Pilarovih teza. Sve to znai da njegove spoznaje nisu bile plod intelektualistiko-politiarske kombinatorike niti apriornih animoziteta, nego su naprotiv bile duboko utemeljene u samoj prirodi stvari o kojima govori Pilarovo djelo Meutim, hvalei
193

one povjesnike koji su promicali politiku novog kursa, KrestiPilarovu knjigu oznauje
194

kao srbomrziteljsku bibliju, iz koje su crpene morbidne agresivne velikohrvatske ambicije. S druge strane, doekana gotovo kao jugoslavenska Biblija i obvezatna
195

literatura, Baneva knjiga posve zabacuje i minorizira Pilara (spomenut tek usputice), to je dakako povezano s demonizacijom Monarhije od srpske i kasnije jugoslavenske politike i, s tim u svezi, s njihovom duboko ideologiziranom historiografijom. Naime, nakon 1918. znatan je dio slovenske i hrvatske historiografije prihvatio (veliko)srpske teze opakosti i neprirodnosti habsburke drave, ime dolazi do znatnih promjena u metodama historiografskog istraivanja.
196

Nakon to je srbijansko/prvojugoslavenska diplomacija, glede preventive, poduzela fiziko unitenje Pilarove knjige i naklade i, najzad, njega kao pisca teoretiara prve hrvatske modernizacije, Banac je britanskim tragom (R. W. Seton-Watson), dakako, na
197

sofisticiraniji nain elio potisnuti Pilara iz nacionalne memorije. Kao antinacionalisti, Bancu je vjerojatno smetao Pilarov nacionalni liberalizam koji se ogleda u afirmativnom tretiranju nacije i drave kao nune i poeljne pretpostavke ivota pojedinca. Meutim, jedino
198

spominjujui da je Pilar preuveliao sposobnost pravoslavlja da oblikuje jednosmjernu politiku zajednicu, Banac je oevidno nastojao prikriti stoljetnu konstantu imperijalistike
199

politike svetosavlja koje je, naposljetku, dalo svoj blagoslov brutalnoj neofaistikoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Meutim, vidjet e se kasnije,
200

Banac je manje njean prema Katolikoj crkvi u Hrvata, odnosno prema katoliciziranom ustatvu. U svakom sluaju, tko je dr. Ivo Pilar ni danas ne moete saznati kroz obveznu literaturu na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu, za razliku od amerikog uenjaka dr. Ive Banca, koji je obvezna literatura.
201

Obvezatan Novak-Gross historiografiji, Banac jednako tako demonizira i Josipa Franka, drei da je to najodgovornija linost za postavljanje izvornog Starevieva programa na glavu. Jednostavno, Banac i danas feralovskidri da je pravatvo pokopao
202

sam Starevi kad je dopustio Franku da Stranku prava gurne u dinastiku politiku. Ove
203

teze, koje promie (veliko)srpska i hrvatsko-jugoslavenska historiografija, polazei od

204

ralambe stvarne povijesne zbilje, posebice je obeskrijepio Stjepan Matkovi, ustanovljujui da je Frank bio ambiciozan, lucidan i vrlo sposoban politiar. S obzirom na to, zaglavljuje
205

Zlatko Matijevi, frankovci nisu bili nikakav otpad od izvornog pravatva, nego matica koja je slijedila izvornu ideju samoga Ante Starevia, naravno prilagoenu konkretnim povijesnim okolnostima. Meutim, dosljedna M. Gross i dalje tvrdi kako je teko bolesni,
206

nemoni i nesnalaljivi Ante Starevi potpisao dokument kojim odustaje od svog nauka i tako doputa nedostojnu zloporabu svoga imena. Meutim, autorica ne samo to ne
207

razlikuje Starevia kao ideologa i politiara, ve zabacuje i kljune dokumente koji govore posve drugaije i obeskrjepljuju njene dalekosene zakljuke o izvornom pravatvu. Naime, Starevi je znao za tzv. Pogodinova pisma (1840.-42.), koja su otkrivala ekspanzionistike planove velikoruske politike prema junoslavenskim narodima na Balkanu. Kada su godine 1860. objavljena u njemakom prijevodu pisma Pogodina, ruskog povjesniara i ideologa panslavizma, Starevi pie: Kad-no izidoe Pogodinova pisma, u Hervatskoj biae muevah, ja meu njimi, razmotriv stanje stvarih dobie osvedoenje: razvili se i razuzlali zameraji Europe kako mu drago, po Hervate bi bilo najbolje u zakonitoj samosvojnosti ostati pod vladajuom dinastiom. Ivo Pilar je takoer tvrdio da Starevi
208

nikada nije traio rjeenja izvan okvira Monarhije. Usprkos tome, autorica i standardna
209

historiografija uporno tvrdi da je, priklanjajui se Franku, Starevi izdao sebe i originalnost pravatva: Osnovna je Starevieva pozicija bila: protiv Habsburke Monarhije, a za samostalnu hrvatsku dravu. No, kasnije je Frank, kao njegov nasljednik, preokrenuo naglavce stareviansku ideologiju.
210

S tim u svezi, cijelo ovo stoljee naa historiografija slono je napadala Franka; napadala ga je, dakako, iz jugoslavenske perspektive. S obzirom na to, uzimajui
211

jugoslavizam

kao

kriterij,

uz

projugoslavenske

pravae

Bancu

je

dakako

naprednija Napredna omladina koja je, uz formulu hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva, postala najutjecajnija misao u predratnoj hrvatskoj politici, pripremajui tlo za rjeenje hrvatskog pitanja izvan okvira dvojne Monarhije. Prema tome, kada je naspram Josipa
212

Franka, Dubravko Jeli pokuao kritiki promiljati ulogu Supila, Banac je to prozvao pseudoznanstvenim tumaenjima povijesti, s kojima se susreemo ne samo kod neznalica i propagandista, nego i kod redovnih lanova Akademije. Meutim, pokazujui kako se
213

definitivno pokazalo da Supilova varijanta hrvatske politike nije bila pogrena nego upravo katastrofalna, Jeli smatra da ne moemo i ne smijemo a priori iskljuiti pretpostavku, da bi Frankova koncepcija bila uspjenija i pozitivnija za opi napredak Hrvatske i Hrvatstva. tovie, nije li Frank, a ne Supilo bio razumniji i postojaniji u svome odnosu prema Srbima. Naime, naspram Starevieva nacionalnog jedinstva, Supilova formula narodnog
214

jedinstva, za Banca je tipian primjer liberalnog nacionalizma. S obzirom na to,

215

pridavajui veu vanost prirodnom pravu u oblikovanju zajednike nacionalne budunosti

Srba i Hrvata, poput napredne omladine, voe liberalnog starevianstva u Dalmaciji (Ante Trumbi i Frano Supilo) pridonijeli su da se opozicija odvikne od Starevievih starih postavki o hrvatskompolitikom narodu. U svakom sluaju, po posljedicama za zbiljske
216

hrvatske interese, Jelieva je ralamba pokazala, da je Supilova politika bila daleko pogubnija no one u frankovaca, jer je izravno dovela do pogubne 1918. godine, tj. do versajske Jugoslavije. Meutim, na okruglom stolu Suradnja u jugoistonoj Europi i odgovornost intelektualaca, drei da su nam potrebni mislei ljudi s ovih prostora, Banac izjavljuje treba nam novi Supilo. Prema tome, Baneva doktorandica (Danja ilovi Kari) i danas
217

zaziva pogubnu politiku novog kursa, koju je Supilo kasnije saeo u dvije toke: Drang nach Osten je najvei neprijatelj, a Hrvati i Srbi ine jedan narod sa dva ravnopravna imena iz ega proizlazi da moraju suraivati. tovie, kao estok zagovornik ruenja
218

Austro-Ugarske i stvaranja junoslavenske drave, Supilo doputa da bi Srbija mogla postati stjecite svih Junih Slavena. S tim u svezi, osim to Rijeku rezolucijuuzima kao
219

dotad najjasniji i najpotpuniji program stvaranja moderne demokracije u hrvatskoj povijesti, autorica dri da je uskoro potpisana Zadarskom rezolucijom (koja polazi od dvojnog suvereniteta) toboe sprijeena maarska isntrumentalizacija srpskih politiara protiv hrvatskih interesa. Meutim, polazei od narodnog jedinstva, naspram nacionalnog
220

jedinstva, bez jasnog identiteta (Hrvati i Srbi smatrani su za jedan narod, jer govore jednim jezikom), Supilova je proturjena politika zavrila izravno u 1918., gdje Hrvati gube posve atribute dravnosti i suvereniteta. Suprotno tome, autorica dri da je Supilo uspio pomiriti traenje hrvatskih nacionalnih prava s injenicom da u Hrvatskoj ive nehrvatski narodi kojima takoer treba priznati nacionalna prava, to dotadanjim nacionalnim ideolozima nije uspjelo. Ukratko, poruuje nama autorica, svaka hrvatska nacionalna drava koja bi,
221

poriui politiki suverenitet, hrvatskim Srbima namicala status etnike manjine, predstavlja neoprostivi - crimen. Polazei od projugoslavenske (u biti: velikosrpske) historiografije, isto tako, Banac je prosudio i Milana pl. ufflaya (1879.-1931.), kao jednog od frankovaca stranke povijesne oholosti, koji su prokockali moralni ugled hrvatskog nacionalnog pokreta. Poznati povjesnik, albanolog, znanstvenik svjetskog glasa i jedan od najveih modernih ideologa slobodne Hrvatske sveden je tako na izraz frankovakog Janusova lica: jednim je licem izraavao duboko uvjerenje, a drugim lakomisleno spletkarenje i sluganstvo. Zbog toga je i
222

dobio, ono to je zasluio, kao da kae Banac, opisujui svilenog ufflaya koji je pod udarcima eljezne ipke policijskog agenta pao na plonik (Zagreb, veljaa 1931.), gdje mu se glava rasprsla kao bademova ljuska. Uzimajui ga tek kao majstora zazivanja duhova
223

starine, glede predmeta svoje knjige, gotovo prepisujui Viktora Novaka, Banac vjerojatno ne sluajno: posve zabacuje, ironizira i sotonizira ufflaya. U emu je pozadina ? Naime, upravo ufflayevo spletkarenje i sluganstvo, bilo je njegovo obiljeje, kao jednog crnoutog maarona, protiv koga je 1910. godine, zakljuuje Viktor Novak, demonstrirala cjelokupna sveuilina omladina u Zagrebu, jer je bio postavljen za profesora na zahtjev maarskih vlasti. Meutim, uz veinu hrvatskih Srba i manji broj Hrvata (meu
224

kojima i Grga Novak) i idova, upravo je Viktor Novak pokreta peticije sluaa historije, kojom se trai da se, kao nedostojni sin Hrvatske, prof. dr. Milan ufflay makne sa asti profesora historije na naem sveuilitu. Iako profesorski zbor nije uvaio peticiju, ipak ono
225

to nije uspjelo tada Viktoru Novaku, uspjelo je Svetozaru Pribieviu, kada je, odmah nakon kapitulacije Austro-Ugarske (1918.), prof. dr. Milan pl. ufflay, uz jo ne navrenih 39 godina ivota, umirovljen i tako odstranjen sa sveuilita. Novakova je akcija bila organizirana u sveopoj projugoslavenskoj euforiji, koja je zavladala nakon uspostave Hrvatsko-srpske koalicije i jaanja politike uloge Svetozara Pribievia (kao glavnog velikosrpskog eksponenta u Hrvatskoj), emu je posebice kumovala britanske politika. Naravno, ufflay je ve tada zasmetao, budui da je, nakon prvotnog idealiziranja Engleza, meu prvima prozreo anglosaksonsku politiku na Balkanu, koja se je opredijelila za balkanizaciju hrvatskog naroda. Radi svojih geopolitikih interesa, a na
226

raun nesrpskih naroda, Britanci su oduvijek, do dananjih dana, podravali Srbiju malog balkanskog hegemona. Steed i Watson su bili glavni engleski pobornici stvaranje drave SHS, tako da ih je ameriki tisak rado nazivao oevima Jugoslavije. Isti su se utvarali, da su izveli jedno od najvelebnijih djela u korist evropske civilizacije i pacifikacije Balkana. ufflaya i njegovo djelo, koje obiljeava duboka huntingotonvska spoznaja
227

drinskog limes aeternitatis-a (izmeu divljeg europskog Istoka i uljudbenog europskog Zapada), s onu stranu zaborava i krivotvorenja (to je, gotovo, konstanta od Viktora Novaka do Ive Banca), danas promie Udruga dr. Milan pl. ufflay, kojoj je na elu Darko Sagrak.
228

Sve u svemu, hrvatska se povjesnica prema Bancu moe tumaiti samo u tradiciji Novak-Gross projugoslavenske historiografije. Prema tome, kada su jugoslavenske struje, priznavajui srpsku naciju, napustile termin hrvatski politiki narod za cijelo stanovnitvo

Hrvatske, stareviansko nacionalno (Bog i Hrvati) potiskuje strossmayerovsko narodno

229

jedinstvo (Srbi i Hrvati). Takvu je tobonju realistiku politiku utemeljila tzv. napredna omladina, koja je paleom maarske zastave (1895.) osvijetlila svoj ulazak u javni ivot. Studirajui u Pragu, pod utjecajem Masaryka koji je nacionalnu borbu zasnivao na
230

prirodnom pravu, zabacivi nacionalno i prihvativi narodno jedinstvo, ta omladina nije vie imala ni ideje vodilje ni ivotnog elana, te je postala obini pasivni privjesak srpske manjine. S tim u svezi, s onu stranu hrvatskog dravnog i povijesnog prava, hrvatski narod je
231

nasilno izruen balkanskom civilizacijskom krugu prve i druge Jugoslavije. Bancu je, dakako, pozitivna velikosrpska Masarykova usmjerba kojom se nacionalnu borba zasnivala na prirodnom pravu svake nacije na slobodu i samoodreenje [ime] je otvarala oi mladom svijetu koji je bio naviknut na politiku zasnovanu na dravnom pravu; na taj je nain naprednjaka mlade sve manje ovisila o dogmi o hrvatskom politikom narodu.
232

Suprotno tome, pravake stranke u Banskoj Hrvatskoj, pod vodstvom Josipa Franka, i u Dalmaciji pod vodstvom Ive Prodana, kritine prema Masarykovoj nacionalnoj filozofiji, nisu prihvatile politiku novog kursa. Te su stranke, odmah nakon proklamacije politiku novog kursa, ukazivale da je suradnja s Maarima nerealna i nemogua. A to se tie politike sloge s hrvatskim Srbima, isticale su da srpska strana u toj suradnji nee biti iskrena, jer da je ta strana obuzeta velikosrpstvom i da e na lukav nain, propagiranjem nacionalnog unitarizma i jugoslavenstva gurati hrvatske zemlje u sklop velike Srbije ili u sklop Jugoslavije koja, pod drugim imenom, nije nego opet velika Srbija. Kasniji su dogaaji pokazali da su bili u pravu Frank, Prodan i njihovi istomiljenici. Meutim, prema Bancu, i danas se Balkanu ne moete oduprijeti, pa je otvaranje aktualne hrvatske politike prema balkanskoj federaciji, koja se naziva (je li sluajno!?) politika drugog novog smjera (ex novi kurs), kao da se ponavlja pria s poetka prolog stoljea, koje je zavrilo kao stoljee smrti.
233 234

Oevidno imajui zadau da spaava i pripremi treu (poslijetitovsku) Jugoslaviju, Baneva se knjiga pojavljuje u nas po izlasku zloglasnog Memoranduma SANU (1986.), koji je, ponajprije, bio alibi za budui obraun s hrvatskim narodom. Kada je Miroslav Brandt,
235

kao odgovor, odmah napisao Antimemorandum (1986.), taj se rukopis nije mogao objaviti ni
236

ak 1990. Naime, nacionalno-kulturne ustanove, sa svojim elnicima, Matica hrvatska(Vlado Gotovac) i Akademija (Ivan Supek) nisu pokazale zanimanje, iako je taj tekst unaprijed raskrinkao velikosrpsku vojnu agresiju koja se pripremala. Suprotno Banevoj knjizi, Miroslav je Brandt etiri godine unaprijed upozorio hrvatski narod da Srbija priprema osvajaki rat kojem je cilj da konano slomi stremljenje Hrvata da se odre na zemljopisnoj karti kao zasebno etniko bie. Meutim, Baneva knjiga koja je, polazei od zajednike
237

odgovornosti nacionalizama, unaprijed alibirala velikosrpsku agresiju i velesile od non intervention, nala je brzo i posvemanje zanimanje Goldsteinova socijalno-nacionalno-

liberalnog kruga. Naime, i pored tobonjeg otpora raznih uvara samoupravnog socijalizma (Dara
238

Janekovi,

Bosiljka
239

Janjatovi i

Zorica

Stipeti),

uz

velebnu

pretpremijeru Matanova Gordogana, knjiga je prevedena (Zagreb, 1988.). Prijevod je objavljen pod urednitvom Boe Kovaevia, za kojeg je Baneva knjiga veoma blizu ideala djela kojemu niti to treba dodati niti mu je mogue ita oduzeti a da se ne narui njegova cjelina.
240

Ova je, prema mnogima, kultna knjiga doskora postala platformom khuenovski nadahnuta Goldstein-Gotoveva HSLS-a (1990.) i kasnije Koalicije narodnog sporazuma (KNS), koji su polazili od novog neojugoslavenskog liberalnog saveza. Takva je zadaa, koja je bila u funkciji ouvanja Jugoslavije, tvrde neki izvori, stajala sponzore 270.000 dolara, to ih je poetkom 1990. godine u New Yorku upravo preuzeo senior Goldstein. S tim u svezi,
241

M. Brandt odbija ponueno angairanje u spomenutoj stranci, jer u svoj program uope nije unijela formiranje samostalne hrvatske drave. Naime, cijepljena na virus nacionalizma,
242

kao supervizor Koalicije narodnog sporazuma, Savka Dabevi Kuar, naa kraljica Hrvata, garantirala je Jugoslaviji i ostatku svijeta da se nova Hrvatska nee zaeti u umjetnoj oplodnji s dravotvornim sjemenom hiberniranog ustatva. Zapravo, koalicionai
243

su se ravnali prema tezama Baneve tek prevedene knjige (Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb, 1988.), koji je doktorirao kod Voje S. Vuinia, eksperta za hrvatsko-srpsku koaliciju. tovie, ova je svojevrsna Biblija jugoslavenskog neoliberalnog saveza trebala zaustaviti proces raspada Jugoslavije i njene tvorbe preobraziti u liberalistiku, po mjeri nekih meunarodnih interesa. Dakako, posebna je pria kako su Gotovac i Budia batinili Goldsteinovo liberalno kukavije jaje, to nee izmai ni Zvonimiru Berkoviu, uvenom Vjesnikovu epistoliaru. Naime, dok Zlatka Tomia pri ulazu stranake prostorije zatiu gorostasni portreti prethodnika, pita se usput Berkovi, iju bi sliku mogao objesiti Budia kad je najvaniji hrvatski politiar, lan liberalne stranke, bio Khuen Hdervry? Sapienti sat!
244

S obzirom na vremenski odmak, kako se pokazalo, svojim ideolokim i protupovijesnim pretpostavkama, kao predtekst neojugoslavenskog liberalnog saveza (to je oblikovan unutar ideologije otvorenog drutva), Baneva je ambiciozna knjiga posluila politiziranju, a ne raiavanju povijesnog problema na znanstvenoj osnovi. U razradbi neojugoslavenskog saveza (Yugoslav Commonwealth) kao omekavanju radikalnog Memoranduma SANU (1986.), uz Ivu Banca (kao mentora Nedovrena mira, 1996.), posebice se istie Boris Vukobrat. koji je stvorio jedan od okvira koji su dobro posluili za daljnje razrade i varijante o sintezi balkanskog prostora kroz SECI i kasnije Pakt o stabilnosti. Vukobratov je koncept, ralanjuje Zoran Vukman, otvorena neojugoslavenska

varijanta, dok novi ameriki pristup od sredine devedesetih ima znatno suptilniju i razraeniju strategiju uvlaenja Hrvatske u nove balkanske integracije kombiniranjem pritisaka i obeanja, uz prikrivanje stvarnih ciljeva. U svakom sluaju, prikriven arenim obeanjima politikim trikovima, put u Balkaniju, iako je neto dui i kompliciraniji, zakljuuje Vukman, sasvim pouzdano vodi Hrvatsku u pravcu Beograda, Sofije i Bukureta, a ne u pravcu Europske Unije.
245

U tom surjeju, iskljuujui mogunost samostalne hrvatske nacionalne drave, unaprijed alibirajui velikosrpsku agresiju i amnestiju velesila od non intervention, Banac je svojom knjigom osiguravao bokove MemorandumuSANU (1986.). Naime, ve 1986/1987. [kada Banac govori da je uzajamna iskljuivost nacionalnih ideologija najodgovornija za sukobe meu pojedinim nacionalnostima] u potpunosti je ostvarena povoljna srbizirana struktura asnikog zbora, uobliena strategija djelovanja i preustroj oruane snage. Ti su imbenici ve preobraenu JNA usmjerili prema velikosrpskoj nacionalistikoj ideji prije nego to Miloevi stupio na politiku pozornicu kao izravni izvritelj te iste ideje. Promjena granica, pa i onih unutarnjih, u federalnoj strukturi nije mogua bez vojne sil e. Tek kad je ona stvorena (vojne oblasti) i idejno-politiki usmjerena (Memorandum SANU), slijedi i realizacija.
246

S tim u svezi, zasigurno upueni akademik Jakov Sirotkovi kasnije e primijetiti kako Memorandum SANU (1986.) rauna na trei ivot i potporu SAD-a. Ovo je posve razumljivo, budui da su poznate simpatije manje vie cijelog zapadnog (ne)slubenog svijeta, u doba hladnog rata, prema matrici iz koje je oblikovan velikosrpski nacrt, kao nacrt hrvatskim nacionalnim interesima totalno suprotan. Te su simpatije uvijek bile na crti odreenih stratekih interesa zapadnih drava. Svakako su oblikovatelji Nedovrenog mira (1996.) imali to u vidu, budui da je isti - uz SANU eksperte-povjesnike (V. ureti i M. Ekmei) i ideologa Erasmus Gilde (Slavko Goldstein) - oevidno pisan pod Banevim mentorstvom. Zbog svega toga, Memorandum SANU (1986.) i Nedovreni mir (1996.) imaju zajedniku poveznicu, tj. velikosrpsku narav, jer je rije o istom cilju negacija hrvatske dravnosti (tj. iskljuuju postojanje samostalne hrvatske nacionalne drave), to se nalazi u tvrdoj (cro-amputacija), odnosno u mekoj (yu-integracija) inaici (v. tablicu 10.).
247 248

POLOAJ SRBA

SRBI U HRVATSKOJ

SRBI SVI I SVUDA

PROGRAM Memorandum SANU (1986.) amputacija Hrvatske (Virovitica-KarlovacKarlobag) Velika Srbija

Tindemans Report (1996.)

kolektivna autonomija

teritorijalna neojugoslavenski/ zapadnobalkanski savez

(drava u dravi)

Tablica 10.: Poloaj Srba (prema: Memorandum SANU, 1986. i Nedovreni mir, 1996.)

2. 1. 2. KRITIKA IDEOLOGIJE OTVORENOG DRUTVA

Zato je, kako tvrde Ivo Banac i Ivan Zvonimir iak, Soros istinski prvak demokracije. Sorosovo otvoreno drutvo, kao ideologija postkomunistikog drutva,
249

temelji se na prilagoenim pretpostavkama politike filozofije Karla R. Poppera, ija se djela kanoniziraju, a misli pojednostavljuju. Zbog toga je ideologija otvorenog drutva u nas
250

uglavnom ostala po strani teorijskog propitivanja. Utoliko je zanimljiv pokuaj kritike

251

ralambe Popperove filozofije, koju je poduzeo Darko Polek (1996.). Rije je, svakako, u nas najboljem poznavatelju Popperova djela, koji je - kako sam priznaje - proao od fanatinog sljedbenika i oduevljenja do sve vee skepse i, naposljetku, kritikog interpreta. Autor je, inae osvjedoeni liberal, tako dao svekoliku i argumentiranu kritiku mnogih

pogleda ove filozofije, do sredinjeg prigovora da Popper nije nikada pruio jasnije razgranienje otvorenog od zatvorenog drutva, niti konkretnu uputu kako bi se trebalo boriti za ostvarenje otvorenog drutva i boljeg svijeta. Zbog toga, zabacujui svu
252

sloenost

interakcije biti i fenomena,

kao

antidijalektiar, Popper postaje teoretiar loeg pozitivizma i na njemu jo loije izgraenog liberalizma kojeg povijest stalno demantira, a ivot odbacuje kao neplodne ideologeme. Shodno tome, Polek se slae s izjavom Thomasa Kuhna: kako nam je Sir Karl, umjesto logike, pruio ideologiju. Zanimljivo je da i teolog Rudolf Brajii, uz ostalo, razotkriva
253

nekonzinstenciju Popperove ideje o otvorenom drutvu. Naime, on dri da je Popperovo otvoreno drutvo u krajnjoj crti zatvoreno drutvo, s trpkim drutvenim plodovima, s nedopustivom autonomnom etikom i s kritikim racionalizmom koji razara ovjeka i gui zajednitvo. Kao i veina liberala, Popper nije znao djelotvorno premostiti nacionalizam i
254

kozmopolitizam, narodnosnu raznolikost i univerzalno ovjeanstvo, zatvoreno i otvoreno drutvo.

255

Naime, poopavajui svoja tragina iskustva, jer je njegov kozmopolitizam nastao iz idovske marginalnosti i odraavao je dileme asimiliranih idova, Popper nije objasnio
256

kako e nacionalni i kozmopolitski identitet koegzistirati, pa je provalija, koja ostala meu njima, rezultirala utopijskim kozmopolitskim identitetom. Dakle, odbacujui svaki
257

nacionalni, etniki i vjerski identitet kao kulturno primitivne i politike reakcionarne, Popper im je pretpostavio univerzalistiku viziju znanstvene zajednice otvorenog drutva, gdje nijedan od tih identiteta nije vaan. Koji su, meutim, domaaji kozmopolitskog
258

identiteta? Naime, kako ralanjuje Alain Finkielkraut, biti kozmopolitom, znai ponajprije znati da kozmopolitizam ne pripada redu bia, da nije predikat, nego obzorje, da nije datost, nego idealnost. Meutim, sve to se zaboravlja u korist identitetskog kozmopolitizma, najnesuvislijeg, najnesnoljivijeg i najblesavijeg od svih identiteta.
259

Sve u svemu, Popper je ostavio lanu utopiju otvorenog drutva, koju je George Soros, burzovni meetar, prilagodio kao ideologiju postkomunistike tranzicije. Famozna Sorosova mrea, koja je itavo prolo desetljee u ovom podruju funkcionirala kao paralelno ministarstvo drutvenih znanosti, kulture i kontrakulture, svojom organizacijom i milijunima dolara, odigrala presudnu ulogu u sada ve uznaporedovalom rashrvaivanju, odnosno rebalkaniziranju Hrvatske i Hrvata. Naime, naspram koncepcije postupnog prijelaza u dovrenju stvaranja stabilne nacionalne drave, to je zagovarao predsjednik Franjo Tuman, Manolieva varijanta, najee financirana puten fundacije Georga Sorosa, pokuava to u praksi pretvoriti u proces tzv. tranzicije, koju neki moni politiki krugovi na Zapadu nakon raspada komunizma nameu istonoeuropskom bloku zemalja kao neokolonijalnu formu
260

odnosa. tovie, Hrvatska bi zbog toga trebala biti vie nego sretna i spokojna, budui da, prema barunu Vilku Lunceru, ako je netko u Hrvatskoj na djelu, a bez da to mnogo istie, pristaa Sorosova i Popperova otvorenog drutva, to su Vesna Pusi i njeni bliski suradnici.
261 262

Meutim, usprkos oevidnih jednostranosti i ogranienja Popper-Sorosove filozofije, to nimalo ne zabrinjava nau rairenu i fanatinu sljedbu ideologa otvorenog drutva. Zanimljivo je da su glavni ideolozi otvorenog drutva proizili iz Udruenja jugoslavenske demokratske inicijative (Lino Veljak, Gvozden Flego, arko Puhovski, Ozren unec, Ivan Paen, Damir Grubia, Zorana Malenica, Dag Strpi i dr.), koji su se jo ranije otvoreno suprotstavljali nacionalistima iz Hrvatskog proljea (1971.). Nakon raspada Jugoslavije, upravo je UJDI-jeva inicijativa pokuala politiki oivjeti Banevu treu konsocijationalnu Jugoslaviju. Naime, nacionalnim je pokretima trebalo suprotstavljati zbiljske alternative: u prvom redu demokratsko konstituiranje Jugoslavije po principu jedan ovjek jedan glas, to bi s obzirom na na brojnost Srba znailo ozakonjenje Velike Srbije pod imenom Jugoslavija. Ovo demokratsko konstituiranje volje veine, dodaje Milorad Pupovac, zagovarala je srbijanska politika, [kao] odravanje izbora na cjelokupnom podruju Jugoslavije po principu jedan ovjek jedna glas. S obzirom na to, glede raspada Jugoslavije (to je poeo 1991.), zakljuuje Lino Veljak, presudnu su bili viestranaki izbor (1989), kada su pobijedile nacionalistiko-separatistike stranke, HDZ u Hrvatskoj, SPS u Srbiji, SDA, HDZ i SDS u Bosni i Hercegovini i Demos u Sloveniji.
263 264 265

Polazei od teorijskog relativizma, erazmiki ideolozi otvorenog drutva lako mijenaju svoju teorijsku poziciju, budui da se ne dre se odgovornim za svoja djela. tovie, i dalje izraavajui i produbljujui skepsu prema Popperovoj filozofiji, D. Polek ipak ne dijeli i skepsu prema otvorenom drutvu, a posebno ne prema Institutu Otvorenom drutvu ili strankama u Hrvatskom saboru, koje promiu politiku jedne takve skeptine filozofije. Zapravo, zalaui se za tzv. metodoloki individualizam, za takvu koncepciju koja e pojedincima davati pravo i dunost da budu osobno odgovorni za svoja djela, Karl R. Popper nam ipak ne daje uporite za utemeljivanje koncepcija odgovornog drutva (v. tablicu 11.).
266 267

MODELI NACIJA NACIONALIZAM IDENTITET DRUTVO POLITIKA

etniki nacionalizam

kulturnoobjektivni (etniki)

kolektivni

zatvoreno drutvo

totalitarizam

liberalni internacionalizam

kulturnoobjektivni (multi-kulti)

individualni

otvoreno drutvo

totalitarizam

liberalni nacionalizam

politikosubjektivni (graanski)

individualni kolektivni

odgovorno drutvo

demokracija

Tablica 11.: Modeli odnosa drutvo i politika

U emu je temeljni prijepor ideologije otvorenog drutva na ovim prostorima? Suprotno novonastalim nacionalnim dravama koje - toboe - zakonito proizvode zatvoreno drutvo (uz koncept kolektivnih prava) i stalnu nestabilnost na jugoistoku Europe, kao alternativu i garanciju mira na ovim prostorima, Soros-teoretici nude multietniko otvoreno drutvo (uz koncept individualnih prava). Meutim, paljiva ralamba pokazuje, da je rije o lanoj alternativi (zatvoreno drutvo vs. otvoreno drutvo), budui da, s onu stranu graanskog drutva, (multi)etnika demokracija otvara proces totalitarizmu, kako desne (ksenofobini nacionalizam) tako i lijeve (anarhoidni internacionalizam) posvjedoenosti. S tim u svezi, naspram etnikog nacionalizma i liberalnog internacionalizma, tek liberalni (graanski) nacionalizam, koji promie koncepciju odgovornog drutva (koncept individualnih i kolektivnih prava), otvara procese demokracije.
268 269

Iz obzorja ideologije otvorenog drutva, Neven imac smatra da mi jednostavno nau povijest ne znamo, pa tako postoji za nas, kao za sve tranzicijske zemlje, imperativ revizije. Naime, dunost je povjesniara da preispitaju revidiraju ideoloki izopaenu

povijest u tzv. tranzicijskim zemljama. Pisana u ozraju ideologije otvorenog drutva,

270

nova se povijest pie pod diktatom politike i ideologije pri emu je uspostavljanje hrvatsko srpskog dijaloga povjesniara-istoriara sredinja toka u reviziji jugo/junoslavenske povjesnice i, s tim u svezi, novo regionalno preureenje balkanskog prostora. S tim u svezi, na skupu Hrvatsko-srpski dijalog povjesniara, aktualni predsjednik Stjepan Mesi je prosudio: Prolih je deset godina politika bezono manipulirala povijeu. Povijesna znanost zloupotrebljavana je da bi nam se nametnula iskrivljena verzija proteklih dogaaja. [...] Svjedoci smo povijesnog revizionizma, negiranja injenica, prekrajanja povijesti da bi se nalo opravdanje za ono to se radilo.
271

Intelektualnu logistiku za reviziju ove tobonje revizije posebice prua FriedrichNaumann-Stiftung - Zaklada za liberalnu politiku i Otvoreno drutvo Hrvatska i, posredovanjem prof. dr. Ive Banca, Sredinje europsko sveuilite (Central European University) iz Budimpete, koje e, prilagoeno balkanski, doskora preseliti u Dubrovnik. Sredinji je ideolog revizije balkanske povjesnice Holm Sundhaussen, profesor povijesti jugoistone Europe naInstitutu za istonu Europu Slobodnog sveuilita u Berlinu. Naime, iz
272

pozicije otvorenog drutva, on je dao teorijsku osnovu za prevladavanje ideoloki izopaene povijesti na ovim prostorima, koju zapravo treba iznova napisati.to su osnove toga preokreta? Sundhaussen smatra, da nacionalne pokrete treba potpuno redefinirati, tako da bi, naspram ciklikog poimanja vremena i nacije kao iskonske zajednice i historijskim pravima (to je prototip zatvorenog drutva), bili obvezatni linearno poimanje vremena kao produkt promjena (to je prototip modernog otvorenog drutva). Iz toga motrita
273

nacija nije konstanta ni u vremenu niti u prostoru, tj. ona nije cjelovito tijelo nego interaktivna skupina ljudi, moderna komunikacijska zajednica za koju je narodnost od sekundarne vanosti. Dakako, narodnost nije nevana, ali nije konstitutivni element niti mora biti identina za sve njene lanove i skupine. Tako shvaene nacije nastaju, tj. konstruiraju se, modificiraju i nestaju. Ono to ih dri zajedno nije zajedniko podrijetlo nego kultura i s njom povezani katalog vrijednosti. Kultura se smatra promjenjivom i otvorena je za pristup i istup pojedinca, pa tako tko prihvaa i podrava ciljeve udruenja moe pristupiti, a tko ne istupiti. U prvome planu uvijek je subjektivno zalaganje za zajednicu, a to je neto posve drugo od prisilne zajednice. Nakon takvih stavova, kao otvoreno-drutveni (socijalistikoliberalistiki) povjesniar, Sundhaussen nam zato savjetuje kako bi se povijest jugoistone

Europe morala u potpunosti napisati iznova, jer je jo uvijek u velikoj mjeri ovisna o romantinim paradigmama ranoga 19. stoljea. to je bit tumaenja?
274

Otvoreno drutvo, prema Sundhaussenu, oblikuju se preko vrijednosnog

konsenzusa, pa prema tome drava moe u sebi ukljuiti sve vrste naroda. Otuda multikulti pluralizam postaje ideal za tzv. modernu dravu. Meutim, autor izvan svoje dihotomije naturalna i kulturalna zajednica ne vidi nita, pa ni najmoderniju sinergijsku koncepciju o spiralnom razvoju ljudskih drutava koja, prevladavajui ogranienosti zatvorenog (etnonacionalizam) i otvorenog (liberalni internacionalizam), promie koncepciju odgovornog drutva (liberalni nacionalizam). Odgovorno drutvo tako prevladava lanu dilemu zatvoreno ili otvoreno drutvo (v. tablicu 12.). Naalost, Sundhaussen i uope sljedba otvorenog drutva ne vidi ni injeninu stvarnost. Naime, oni nisu shvatili svjetske tijekove povijesti, koji se oituju u zakonu obrnute proporcionale (naime, da se vri planetarna unifikacija i standardizacija u znanstveno-tehnolokom pogledu, uz istodobnu individuaciju socijalnih konfiguracija), to je samo prolih 50 godina dovelo do stvaranja oko 150 novih drava kao najvieg strukturalnog oblika postojanja naroda (nacija). Sundhaussen, isto tako, ne moe objasniti na emu, po emu nastaje i konsenzus, odnosno to je njegova metalogika. On, dakle, dobro kritizira cikliki (to je zatvoreni krug), te ustrajava na linearnom (otvoreni krug), iako ga povijest demantira.

ZAJEDNICA ETNONACIONALNA LIBERALNOINTERNACIONALNA NACIONALNOLIBERALNA

IDENTITET trajanje kontinuitet diskontinuitet kontinuitet

pravo

historijsko

prirodno

historijsko prirodno

vrijeme

cikliko

linearno

spiralno

drutvo

zatvoreno

otvoreno

odgovorno

Tablica 12. : Nacionalne zajednice (dopuna prema: Sundhaussen, 2000.)

S obzirom na to, Karl R. Popper dri da naelo nacionalne drave ne samo da je neprimjenjivo nego nikada nije ni bilo jasno shvaeno. Ono je mit. Ono je iracionalan,

romantian i utopijski san naturalizma i plemenskog kolektivizma. Prema tome, nacionalni

275

je identitet laan, reakcionaran i utopijski. Pojedinani, imperijalni i kozmopolitski identitet jedini su pravi, napredni i mogui. Meutim, ovjek je takoer jezikom i obiajima vezan
276

za neku etniku skupinu prema kojoj on sasvim razumljivo osjea posebnu lojalnost. Ljudska bia su ne samo socijalna ve grupna bia (glede jezika, etnika i rasna pripadnost itd.) i po prirodi i po izboru. Prema tome, ralanjuje Edo Pivevi, po izboru mogu biti lan Drutva za zatitu kukaca, ali openito jezik u kojemu sam odrastao i moju etniku i rasnu pripadnost ne mogu birati. S obzirom na to, pojam prava mora se protegnuti na grupe i ne moe biti jezino, etniki ili rasno slijep. Spomenuti Ireanus Eibl-Eibesfeld dri da pojedincu
277

pripada i svijest da ovjek nije samo pojedinac, ve da je i dio ire zajednice i generacijskoga niza, kojima beskrajno mnogo dugujemo.
278

Meutim, polazei od kozmopolitske demokracije, ideologija otvorenog drutva prividno promiu multietnicitet/multikulturalitet, ali kao sredstvo u izravnoj funkciji negiranja novouspostavljenih nacionalnih drava. AmerikiInternational Herald Tribune od 10. listopada 1999. kae da e svjetska nadvlada, prva globalna skuptina naroda, stvarati spregom kozmopolitskih pojedinaca s iznimnim bogatstvom i utjecajem i nevladinih udruga, meu ostalim. Drave koje se ne pokore bit e (privremeno) bez predstavnika ili s oktroiranim predstavnicima u egzilu sve dok se ne pokore, tj. ne prihvate univerzalne vrijednosti nad uskogrudnim brigama i uvjerenjima. Na tom su se zadatku, posebice u zemljama postkomunistike tranzicije, nali socijalistiko-liberalistiki amalgami kojima je, glede zajednikih nad/inter/nacionalnih ideala, jednako strana i mrska nacionalna drava, to e Vesna Pusi izraziti poznatom dilemom demokracija ili nacija.
279

Iskustveno su zato i nedostatne obje koncepcije otvorenog i zatvorenog drutva. Tako iz jednog naroda (po neijoj volji npr. Wolfganga Petritscha) ne moe nastati neki deseti narod, jer svaki narod ima ontiku bit koja je trajna u vremenu i nju istrauje moderna povijest kao znanost o onome Was es eigentlich gewesen? (to je to, doista, bilo?), dakle prikaza nevidljive povijesne biti, a ne golog parcijalnog fakticiteta Was es gewesen? (to je bilo?). Zato iz povijesti jedne Rusije ne moe alkemijskim postupcima koncepcije otvorenog drutva nikada nastati jedan Izrael ili SAD. Dodue, tijekom je povijesti bilo sluajeva romantinog (npr. ilirstvo i jugoslavenstvo u hrvatskoj nacionalno-integracijskoj ideologiji) i, jo vie, nasilnog prestrukturiranja nacija (npr. ideologema Srbi svi u svuda), ali se na tim pretpostavkama nije stvorilo neto drugo, nego su se samo problemi nedovrene povijesti pojaavali do toke usijanja kada su neminovno nastajale revolucije i prevrati u kojima se ponovno emancipirao narod. Mora se priznati, da H. Sundhaussen teorijski razmjerno dobro poznaje i razlikuje ideal-tipove (objektivno-kulturni i subjektivno-politiki) u oblikovanju europskih, pa tako i balkanskih nacija. Meutim, njegova primjena tih tipova u ralambi stvarnog balkanskog materijala i preureenja ovih prostora (to e se vidjeti kasnije), vie je nego
280

upitna. Naime, rije je o tipinoj potekoi kada se jedna politika projekcija (koju pokriva Pakt o stabilnosti) mora naknadno znanstveno opravdati. Ideologija Sorosova otvorenog drutva, kad je o Hrvatskoj rije, pokuava uspostaviti novu duhovnu dominaciju koja bi se temeljila na promjeni hrvatskog duhovnog identiteta (pa ak i genoma), budui da se bez ikakvih ograda zagovara potiskivanje hrvatskih nacionalnih sadraja iz hrvatske kulture, svojevrsno rashrvaivanje (dekroatizacija). S timu svezi, u Strategiji kulturnog razvitka Republike Hrvatske(Zagreb, 2001.) brie se atribut nacionalna kultura i zamjenjuje neodreenim terminom kulturni identitet. Naime, u toj knjizi, primjeuje Josip Bratuli, autori su se bojali rei jednu rije nacionalno. Meutim, kao da kultura pripada neemu openitom, neemu to nije nacionalno, iako je u europskom politikom sustavu, od Francuske revolucije do dana dananjega, nacionalno jest ono to je graansko. Prema tome, zakljuuje Bratuli: Graanska revolucija izborila je da drava bude nacionalna, a svaka kultura pripada odreenoj naciji [...] Kad govorimo o tome, to bismo trebali imati na umu. To vrijedi od jezika pa da do svih onih segmenata koji jednu kulturu ine samosvojnom, kako se to voli ili ne voli rei. Meutim, ministar je Vuji reagirao na te prigovore, objasnivi da je kategorija kulturnog identiteta koji se koristi u Strategiji jai pojam od nacionalne kulture koja moe biti izolirana.
281 282 283

U tom surjeju, budui da je nacionalna drava crimen, nacionalni suverenitet nije postao poetak osmiljavanja nacionalne povijesti, tj. nova perspektiva ili nova paradigmatika odreenost. Naime, biva historiografija bila je obiljeena paradigmom jugoslavenstva kao konanim ostvarenjem hrvatske nacije i kao najviim politikim postignuem. Sad kad je povijesni razvoj pokazao neutemeljenost te pretpostavke, historiografija je suoena s drukijom paradigmom koja e u konanici preispitati prole historiografske istine i zahtijevati svjei pogled u (nedavnu) prolost. Meutim, u reviziji nacionalne povijesti, kao toboe ideoloke izopaene povijesti, sredinje mjesto dobiva uspostavljanje hrvatsko-srpskog dijaloga povjesniara-istoriara, budui da Hrvate i Srbe povezuju praktino isti jezik, 73 godina ivota u zajednikoj dravi i, prije toga, barem jedno stoljee izloenosti istim drutvenim procesima (nacionalna integracija, modernizacija itd.). Dakle, naspram samosvojnosti i nacionalnog suvereniteta, jedna se promaena nadnacionalna tvorba uporno namee kao kriterij za reviziju nacionalne povjesnice. Kako glasi ta revizija na djelu?
284 285 286

Kad je rije o raspadu Jugoslavije, polazna je teza otvoreno-drutvenih teoretika da je korijen svega zla, izvor krvavog sukoba na Balkanu i njegovu rubu najue povezan s mentalitetom, povijesnim mitovima i politiko-povijesnim oblikovanjem identiteta u tom prostoru. S tim u svezi, pored medija, ratove u drugoj Jugoslaviji pripremio je srpskohrvatski sukob povjesniara, koji gotovo nije imao veze sa znanou, ali je zato uvelike bio povezan s nacionalnom mobilizacijom. U tom smislu, pored Memoranduma SANU, koji je
287

postigao alosnu slavu, indikativni su i brojni letci koje su znanstvene ustanove u drugim dijelovima Jugoslavije slale kolegama u inozemstvu. Prema tome, uz izljev dugo potiskivanih nacionalnih atavizama najnoviji su ratovi u Jugoslaviji bili rezultat masovne manipulacije i indoktrinacije. Tomu su znatno pridonijeli brojni intelektualci, i to tako to su povijesnim mitovima i legendama davali privid stvarnosti, poticali izmiljanja neprijatelja i strahove od gubitka nacionalnog identiteta.
288

Ukratko, iako je Memorandum SANU (1986.) dao teorijsku i ideoloku platformu za svesrpski nacionalistiki pokret i radio na ostvarivanju Velike Srbije, kako bi svi Srbi ivjeli u istoj dravi, on se izjednauje s ostalom produkcijom povjesniara ne-Srba koji su manje-vie uspjeno (raz)otkrivali bit programa velikosrpskog osvajakog hegemonizma i, s tim u svezi, poloaja svojih naroda (nacija). Prema ovim neutralnim prosuditeljima, svi su oni zato jednako odgovorni, budui da se velikosrpska ideja u svojoj temeljnoj strukturi ni po emu na razlikuje od hrvatske, bugarske ili grke megale ideje, a pri tome se uglavnom ostalo da dana dananjeg. Zbog toga je razbijanje Jugoslavije bio protupovijesni in, budui da su ovi ratovi razbili dotadanje inkluzivne viestruke identitete i nadomjestili ih nacionalnom ekskluzivnou. Jugoslavenska je ideja, dakle, posve neupitna, jer su - cinino se zakljuuje stotine tisua ljudi platile konstituiranje novih nacionalnih drava neopisivom osobnom
289

patnjom. Kraj tomu jo se ne vidi.

290

Sve u svemu, ponavljam, svaka se hrvatska nacionalna drava dri anakronizmom i crimenom, te se kao takva ne uklapa u scenarij preureenja balkanskog prostora u kojem je sredinje mjesto, ve je reeno, rezervirano za demokratsku Srbiju. S obzirom na to, sluaj Miloevi se promatra kao ameriko-ruska nagodba, kako bi se se prava istina o srpskim zloinima stavila u surjeje balkanskog graanskog rata. Naime, tako Miloevi postaje regionalni rtveni jarac, prije svega za Kosovo, dok Srbija dobiva priliku lanog i licemjernog preobraaja, u zemlju predvodnicu balkanskih integracija. S tim u svezi, H. Sundhaussen smatra se da bi najnovija povijest Jugoistone Europe drugaije protekla da se francusko poimanje nacije (nacija kao politika zajednica) kombiniralo s njemakim poimanjem drave (drava kao federacija). Iako je taj pokuaj iniciran samo jednom, u drugoj jugoslavenskoj dravi, on je doao prekasno i pod krivim politikim okolnostima. Naime, elita ga je provela bez oduevljenja, odnosno 60-tih godina dalekoseno je od njega odustala, ako ne i suzbila.
291 292

S obzirom na Sundhaussenovu tezu da bi se povijest Jugoistone Europe morala u potpunosti napisati iznova, oevidno jugoslavensku priu trebalo obnoviti. tovie, Marko Gri dri da su bila realna Bibova predvianja koji je prorekao mogunost stvaranja jugoslavenske nacije, kojoj bi osnova bila upravo zajedniko, osobito srpsko-hrvatsko, pobjedniko ratno iskustvo. tovie, to je pokazao i popis stanovnitva od toga doba pa sve do raspada Jugoslavije, 90-tih, u golem periodu od gotovo pola stoljea. Dakako, u toj prii nema mjesta za novouspostavljenu hrvatsku nacionalnu dravu, jer, pozivajui se na paradoks engleskog povjesniara Toynbeeja, M. Gri smatra da nije mogue napisati hrvatsku povijest. Polazei od nacije kao kulturno-jezine tvorbe (to izravno ini i Banac), hrvatsko se nacionalno pitanje i dalje dri bitnim dijelom jugoslavenskog (srpskog) pitanja. U tom pogledu, unutar ideologije otvorenog drutva, Hrvatska je samo jedna od balkanskih regija, koje e se, kao i ranije, integrirati pod vodstvom demokratske Srbije. S tim u svezi, jo je ranije, Dimitrije Mitrinovi (1888.-1953.) pisao: Jugoslavija e biti novi veliki Balkan. [...] a Srbija i Srpstvo e biti tvoraka forma, otac entelehija, duh tog Balkana, Bugarska, Hrvatstvo, Slovenaka i moda Arbanaka, bie telo, plot, majka, supstancija toga Balkana.
293 294 295 296

Prema tome, Sundhaussenovo povijesno rjeenje (tj. nova balkanska povjesnica), posve je sluajno sukladna s ideologijom (vele)srpske nacionalne integracije koja je, bez ikakva otpora, otvoreno-drutveno promovirana unutar hrvatsko-srpskog dijaloga povjesniara-istoriara. Naime, dok je francuski model bio preslikan u samoj Srbiji, gde su,

u dravi revolucionarnog porekla svi njeni graani bili smatrani Srbima, nemaki model se nametnuo u definisanju etnikog rasprostiranja i kriterijuma za etniku pripadnost van granica same Srbije. U tom smislu, naspram Starevieva kao ideologa rasne netolerancije i zastupnika teorije o hrvatskom dravnom pravu, Garaaninovo jeNaertanije uvjerljivo svjedoanstvo o prihvatanju evropskih modela u srpskoj politikoj strategiji, u prilagoavanju lokalne tradicije evropskim iskustvima borbe za politiku emancipaciju, kulturno jedinstvo i nacionalno ujedinjenje.
297 298

S obzirom na to, posebice je vrijedno ralaniti Banev rukopis u spomenutom Izvjetaju meunarodne komisije za Balkan (Nedovreni mir, 1996.), koji je, tvrdi Banac, tako jezgrovito uao u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu i dao naputak za izlaz iz sadanjeg kriznog stanja. Budui da je uspjeh izvjea ovisio o dobrom poznavanju prolosti (naime, na Balkanu povijest tako esto oblikuje stajalita suvremenika), izabrani su eksperti za srpsku povijest Veselin ureti i Milorad Ekmei (akademici SANU i jedni od pisaca njena Memoranduma, 1986.) i za hrvatsku povijest Slavko Goldstein (povjesniar i urednik asopisa Erasmus). Koliko je taj ekspertni izbor opredijelio objanjenje backgrounda dramatinih srpsko-hrvatskih odnosa?
299 300 301

Ponajprije, Nedovreni mir tvrdi da je nakon I. svjetskoga rata Jugoslavija nastala kao dobrovoljno udruena dravna zajednica, a ne kao umjetna Versailleska tvorevina, to je
302

dakako potvrda i Banevih teza, kako suprotstavljeni nacionalni pokreti Srba, Hrvata i Slovenaca nisu bili sami po sebi dovoljni da sprijee nastanak jedinstvene junoslavenske drave. Naime, redefiniranje geopolitike situacije ponukalo je nesrpske politike elite da
303

se priklone Jugoslaviji kao najmanjem zlu od ponuenih rjeenja, a koje je ujedno znailo realizaciju jugoslavenske ideje. Tako se ustalila teza da su Hrvati uli u Jugoslaviju
304

svojom dobrom i slobodnom voljom. Meutim, drava SHS stvorena je najprije

305

vani, Steed i Watson su bili glavni engleski pobornici stvaranje drave SHS, tako da ih je
306

ameriki tisak rado nazivao oevima Jugoslavije. Isti su se utvarali, da su izveli jedno od najvelebnijih djela u korist evropske civilizacije i pacifikacije Balkana. Naime, Francuska i,
307

posebice, Engleska raunale na velikosrpski hegemonizam kao protuteu austrijskootomansko-ruskoj opasnosti. Pogrenom interpretacijom povijesnih dogaaja (npr. tvrdnjom da je Srbija bila jedina na strani pobjednika-saveznika u Prvom svjetskom ratu), slino se i V. Pusi svrstala uz one srpske povjesniare nacionalistike provencijencije koji su dokazali da je ujedinjenje junoslavenskih naroda izvreno pod egidom Srbije, pa otuda Srbiji pripada pravo da brine brigu za cijelu Jugoslaviju. Sve u svemu, odluke za zelenim stolom bile su presudne za
308

uspostavljanje prve Jugoslavije, tj. bez referenduma tih naroda, bez odluke Hrvatskog sabora koji je jedini na tom prostoru imao autonomnu i dravnu tradiciju. Naime, Sabor nikada
309

nije ratificirao sporazum to ga je hrvatska delegacija 1. prosinca 1918. sklopila u Beogradu o

ujedinjenju hrvatskih prostora s Kraljevinom Srbijom. Dakle, osim to proturjei

310

povijesnim injenicama, Banac vjeto umee tezu o hrvatskoj krivnji za nedemokratsko i secionistiko ponaanje. Unutar Kraljevine Jugoslavije Hrvati nisu ostvarivali stranaki pluralizam, tako da se viestranaje nije shvaalo kao prednost, nego kao razbijanje narodnih masa u borbi protiv hegemonizma. S tim u svezi, zakljuuje se, ondanja hrvatska politika je neminovno bila neliberalna ili indiferentna prema pitanjima liberalne demokracije i ljudskih prava, da se nije traila demokratizacija jugoslavenske drave nego njezino federaliziranje, odnosno razbijanje.
311

Ovi su prigovori u najmanju ruku cinini. Naime, injenica je da u toj dravi ni kada nije bilo slobodnih izbora. Njima se oprezno manipuliralo, tako da su mandati u prekomjernom velikom broju dani Srbima, koji su upravljali vladom kako im se svidjelo, i to uz pomo vojske, policije i redarstva. Nijedna vlada nije pala zbog neuspjeha na izborima, niti je ijedna pala zbog parlamentarnog nepovjerenja. Srpska politika i vojna klika bila je jedina snaga u jugoslavenskom politikom ivotu koja je mogla oboriti vladu. Meutim, Banac
312

ipak dri da je odgovornost bila vie na nesrpskim strankama, posebice na hrvatskoj strani. Naime, razliite politike stranke, kao predstavnice posebnih skupina (HPSS za Hrvate, JMO za bosansko-hercegovake Muslimane, SLS za Slovence), nisu bile dostatne za nastanak konsocijationalizma u vrijeme dok su Srbi bili politiki razmrvljeni. Suprotno tome, unato impresivnoj nacionalnoj solidarnosti meu Srbima, nije postojala neka sveopa srpska stranka i, tovie, gotovo sve one stranke koje su oito srpske teile su da okupe nesrpsku bazu. Prema tome, problem je bio i u manjku kulture prilagoavanja nesrpskih stranaka, pa onda nije nikakvo udo to je nacionalno pitanje, osobito njegov hrvatski aspekt, kako kae Robert William Seton-Watson, ostalo toka oko koje se vrtio svaki problem jugoslavenske unutranje i vanjske politike jo od Ujedinjenja.
313

Spomenuto izvjee tvrdi da su politike napetosti u Jugoslaviji dosegle vrhunac u Drugom svjetskom ratu, kad je ustaki reim izvrio pokolj nad Srbima i idovima, i to je svakako bio najvei ok. S druge strane, upozoravajui na tobonji povijesni stereotip, posve su amnestirani etnici (preuuju se posve masovni etniki zloini nad hrvatskim i muslimanskom puanstvom u II. svjetskom ratu), budui da se njemakoj okupaciji nisu suprotstavili samo Titovi komunistiki partizani, nego i srpske snage koje su bile odane monarhiji. Banac sve to prihvaa iako je i sam svjestan, kad pie da se Hrvatska, zaslugom
314

desetljetne beogradske diplomacije, ali i zbog nedostatka senzibiliteta s nae strane, jo uvijek poistovjeuje s ekscesima endahazije.
315

Servisirajui nedovreni mir, hrvatsko-srpski povijesni eksperti (Goldstein i Ekmei & ureti) tako su jo jednom potvrdili kako se velikohrvatstvo i ustatvo u zapadnim medijima i publikacijama predstavljaju kao pravi, pa i iskljuivi demon sloma jugoslavenske drave i katastrofe njezina drutva, odnosno drutava. Oevidno bit e potrebno mnogo truda i napora da bi se pokazalo kako su velikohrvatstvo i ustatvo tek banalna nespretna kopija velikosrpstva i etnitva, koji imaju duu tradiciju i vee apetite. Naime, promatrano u okviru povijesnih procesa, velikohrvatstvo i ustatvo su svoj paroksizam ostvarili u Drugom svjetskom ratu u NDH i danas se moe govoriti samo o recidivima velikohrvatske ideologije i ustakog pokreta. Za razliku od toga, velikosrpstvo i etnitvo danas su u punom transu i penju se krvavim stepenicama u svoj zenit. [...] Na djelu je stoljetni projekt koji potresa ne samo Balkanom, nego dovodi u pitanje politiku kulturu Zapada.
316

Stoga, usprkos problemima koji bi se trebali smatrati normalnim u novostvorenoj dravi, Srbi i Hrvati u Hrvatskoj uglavnom su odrali svoje odnose na civiliziranoj razini sve do nacistike invazije u Europi 1941. i nastanka faistike Nezavisne Drave Hrvatske (NDH).
317

Osim to se zabacuje stvarna povijesna, politika i psiholoka pozadina pojave ustatva na hrvatskoj politikoj pozornici, Ustaki pokret bio je odgovor na (veliko)srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj. Ustaki pokret je uveo i primijenio balkanske politike metode po prvi put u hrvatskoj politici. Trebalo je pokazati Srbima, da i Hrvati umiju rukovati orujem, braniti se i napadati. Radieva i Maekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i podsmjeh kod (veliko)srba. Vjerojatno je ta politika stvorila kod (Veliko)srba iluziju i samopouzdanje, da e lako izai na kraj s hrvatskim narodom. tovie, i Banac kasnije priznaje da je ustaki faizam posljedica velikosrpskog faizma. Naime, skoro svi balkanski nacionalizmi u razdoblju evropskog faizma previaju diktaturu kralja Aleksandra u Jugoslaviji, koja je predstavljala varijantu faizma istonobalkanskog tipa.
318 319

Ovim je trebalo jasno sugerirati da je i nova drava nastala na zloinu. Vjetim dijalektikim akrobacijama identificira se cjelokupni hrvatski narod s ustatvom, tj. zloinstvom i terorizmom, da bi se tako u svijetu stvorilo uvjerenje da i dananja [1974.] borba Hrvata, kako onih u domovini, tako i ona hrvatske emigracije, nije borba protiv tiranije, nije borba za slobodu u vlastitoj dravi, nego je to jedan oblik reakcije, revanizam i pokuaj restauracije omraenog faizma. HDZ-ov integralni nacionalizam (1990.-2000.) moe se
320

interpretirati kao odreeni odjek ustakog poraza u drugom svjetskom ratu i mjere u kojoj je taj pokret uspio projicirati svoj poraz na ukupnu hrvatsku naciju. Iako je oevidno rije o
321

uretievim tezama iz knjige Saveznici i Jugoslovenska ratna drama (Beograd, 1986.), to mu nije nepoznato. Naime, Banac pie da je ureti pokuao dokazati kako je mit o srpskoj hegemoniji pridonio pogrenom saveznikom tumaenju meuratne situacije u Jugoslaviji, sprijeio pravu procjenu opsega genocida ustaa nad Srbima, i nametnuo simetrinu krivnju za ratne pokolje na Srbe jednako kao i na Hrvate. Zbog tog su saveznici poklonili svoje povjerenje nacionalistikim komunistima, umjesto da ga daju jednako antifaistikim, ali nacionalistikim etnicima. Banac mirno preko njih prelazi, te tovie, tvrdi da
322

je Nedovreni mir jezgrovito uao u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu.

323

Kako je ve reeno, ideologija Sorosova otvorenog drutva, ako zabacimo etiketiranje, nije bila predmetom ozbiljna teorijskog propitivanja. Jeli rije o teorijskoj nedoraslosti, oportunizmu ili naprosto o strahu. Naime, kako tvrdi William Engdahl (Executive Inteligence Reviewe, 1996.), Soros je dio usko povezane financijske mafije. S tim u svezi, svatko tko se usudio kritizirati njega ili bilo koje god njegovih partnera odmah se tue optubom o antisemitizmu, ime se esto uutka ili zastrai istinske kritiare Sorosovih bezobzirnih operacija. Kada je o otvoreno-drutvenim teoreticima rije, gotovo je
324

paradoksalno, kako su se dojueranji marksisti (kao zakleti protivnici dekadentno-burujskog Zapada) povezali s meunarodnim burzovnim meetarom Georgom Sorosom i njegovom zakladom Otvoreno drutvo (nazvana po izrazito antimarksistiki usmjerenom djelu liberalnog filozofa Karla Popera). Naime, rije je o deklariranim marksistikim filozofima (arko Puhovski, Lino Veljak, Gvozden Flego) koji su preko noi promijenili stranu, neobrazloeno odbacili svoj kolektivistiko-egalitaristiki marksistiki svjetonazor i zamijenili ga njemu disparatnim varijantama liberalnog individualizma.
325

Meutim, u jednom se nisu promijenili, a to je osporavanje hrvatske nacionalne samobitnosti i dravnog suvereniteta, u emu ih upravo debelo podupire George Soros. Utoliko je razumljivo, dobro primjeuje Mislav Kuko, da su vodei Soros-teoretici nastavili teorijske bitke protiv hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, samo to su to u bivem reimu radili s pozicija jugoslavenstva i marksistikog internacionalizma, a danas s pozicija graanskoguniverzalizma i globalizma. Mnogi su brojni Jugoslaveni s prtljagom
326

samoupravljanja i bratstva jedinstva brzo i vjeto uskoili u cipele ultrazapadnjatva. Angloameriki odnosno masonski vladari svijeta lagadno su zamirili na njihovu totalitarnu

popudbinu, jer im je bila potrebna njihova endemska mrnja prema hrvatstvu i katolicizmu. Zanimljiv je fenomen ovih nestanih rokerskih skojevaca: pojavili su se
327

esdesetih godina s parolama protiv tehnokratskog kapitalizma, da bi danas, uvueni neodoljivo u orbitu novca, postali njegom monom polugom, jednom od glavnih sila globalizacije... Oni su, nakon pada berlinskog zida, naprosto ostali bez svojega Jeruzalema Moskve, odnosno Beograda pa se danas izvrsno slau s dojueranjim smrtnim neprijateljem Amerikom, koja je u njima prepoznala najbolju vlast.
328

Spomenuti je paradoksalni preokret nae tranzicijske akademsko-politike elite, iznimno dobro uoio Edo Pivevi, pa valja in extenso prikazati neke dijelove njegove ralambe. Tako on pie: Dojueranji komunisti, koji su ranije estoko napadali kapitalizam, sada su se iznenada ispupali kao najgovorivljiji zagovornici kapitalistike privatizacije, te zajedno s meunarodnim korporacijama biju bitku protiv nacionalista, koji su postali glavni izvor otpora protiv rasprodaje nacionalnog bogatstva. Ta novootkrivena meusobna ljubav izmeu kapitalistikih korporacija i bivih komunista ide tako daleko da kapitalistike korporacije preko svojih zaklada i drugih ekspozitura esto financiraju ljeviarske i lijevoanarhistike listove, kako bi pomogli njihovu kampanju protiv svih manifestacija nacionalne posebnosti i pokuaja da se lokalno gospodarstvo zatiti od grabeljivosti stranih poduzetnika i financijera. Njima je u interesu potkopati nacionalnu dravu. Prema tome, uz pomo
329

anacionalne ili kozmopolitske elite (to se ideoloke redizajnirala), na djelu je tako globalni nacionalizmu koji, kao tehnokratski sustav racionalnog upravljanja, predstavlja ozbiljniju prijetnju demokratskoj politici u Zapadnoj Europi danas nego to e ikad predstavljati primitivni nacionalizmi.
330

Na primjer, kada nas sadanji veliki pobornici otvorenog drutva nastroje uvjeriti
kako su oni neko samo deklarativno iskazivali svoju odanost socijalizmu i revoluciju, ali su se zapravo i onda borili za liberalnu demokraciju, ljudska prava i slobodu miljenja, to je fikcija koja nema nikakve veze sa svijetom u kojem smo ivjeli. Podsjetimo se, dok su oni kao urednici raznih edicija harali hrvatskim izdavatvom, ti ljudi kojima su danas puna usta otvorenog drutva dali su prevesti gotovo itav marksistiki korpus sve do najbeznaajnijih i najopskurnijih autora, ali nikako nisu mogli nai prostor za objavljivanje slavne knjige Otvoreno drutvo i njegovi napreijatelji, od koje i potjee suvremena iroka upotreba pojma otvoreno drutvo.
331

S obzirom na to, otvoreno drutvo predstavlja ozbiljnu prijetnju demokraciji? tovie, Ljubomir Anti jetko primjeuje da je rijetko bilo toliko ograda u razmiljanju, toliko samocenzure, toliko zabranjenih tema u podrujima u koja nije pametno zalaziti koliko u dananjem otvorenom drutvu. Naposljetku, isti autor zakljuuje: Pokuajte samo na bilo koji nain problematizirati i to samo otvoreno drutvo! Prema tome, promicatelji i apologeti otvorenog drutva rijetko su zatiena roba, tako da e svaka kritika njihova biti izvrgnuta omalovaavanju, ruglu ali zazivu za represiju. Ne mogavi tako podnijeti konkurenciju, jer pripada miljeu koji je vedrio i oblaio u nacionalnoj povijesti, Ivo Goldstein u novinama pie kako nekima treba zaepiti gubicu, to ba i nije ures za jednog liberalnog demokrata. Medijski odnos snaga u Hrvatskoj, naime, ve dugo je takav da polemiziranje s jednim njihovim nerijetko znai sukob s itavim globalistikojugonacionalistikim agitpropom.
332 333 334

tovie, zabacujui nacionalnu povjesnicu, Novak upozorava da e analizirati nacionalne i regionalne frustracije, to e, naspram nekih udnih Hrvatskih studija, vjerojatno ui u korpus Balkanskih studija. Budui da rade na promicanju nacionalne i kulturne samosvojnosti, posebice su Hrvatski studiji na udaru otvoreno-drutvenih struktura, zakletih protivnika hrvatske nacionalne i kulturne samosvojnosti. S tim u svezi, Ivo Goldstein dri da su Hrvatski studiji kao ideoloka mina, budui da se fascinacija dravom pretvarala i na historiografiju. Nadalje, promicatelj tree Jugoslavije (jedan ovjek = jedan glas), Lino Veljak smatra da su Hrvatski studiji rezultat politike diverzije, tj. neuspjeli pokuaj meunarodne mafije da Hrvatsku pretvori u eksperimentalni poligon paranoidne ksenofobije. Meutim, je li mogue zabaciti ideoloko utemeljenje hrvatske historiografije i njena matina Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu? U tom je smislu, glede pokretanja Hrvatskih studija, povjesnik Miroslav Brandt iznimno dobro dijagnosticirao: Kod kvalitativnog procjenjivanja hrvatske historiografije, izrazito je uoljiv nedostatak prisutnosti dravne politike, pa stoga hrvatska historiografija nema koncepciju, tj. ne zna koja je svrha povijesnih studija.
335 336 337 338

S druge strane, polazei od kolonijalnog imperativa Balkanu se ne moete oduprijeti, nakon totalnog debakla u Budimpeti (Petanski program je ugaen zbog nezainteresiranosti tamonjih sveuilinih vlasti, a i nije bio previe zanimljiv za Maare.), Banac i Novak na velika vrata u Dubrovniku uvode Balkanske studije, kako bi se, glede novonastalih poltikih potreba, obrazovala nova balkanska akademska elita. Kako tvrdi Gvozden Flego, ovim bi se, s jedne strane, obrazovalo elitu u humanistikim disciplinama i drutvenim znanostima, a s druge bi pridonijelo znanstvenoj i kulturnoj suradnji zemalja u regiji, u prvom redu Pakta o stabilnosti. Rije je, meutim, o programu koji ima jako mnogo politike i jako malo znanosti. Naime, polazei od koncepcije oivljavanja neojugoslavenskih saveza, zabacujui nacionalne povjesnice, postdiplomandi bi svojim disertacijama trebali znaajno pridonijeti pisanju povijesti regije, emu posebnu panju posveuju brojni meunarodni i regionalni projekti. Svakako, to je novi dokaz da njihove gazde nita ne preputaju sluaju. Nee Hrvati pisati sami svoju povijest, za to su previe nepouzdani, ve e im to, kao i dosad, uraditi drugi, naravno, pod budnim okom njihovih svemonih gospodara, koji znaju da onaj tko vlada prolou, vlada takoer i sadanjou i budunou.
339 340 341 342 343 344

Prema tome, cijela stvar nije pokrenuta iz filantropskih pobuda, pa to znai da gospodin Soros neto oekuje za svoj uloeni novac. Naime, materijalna je potpora beziznimno vezana za odreena oekivanja glede rezultata istraivanja, tako da meunarodne otvoreno-drutvene udruge i institucije oekuju negiranja bilo kakve vanosti nacionalnog

elementa u povijesti zemlje. Isto tako, u pravilima Medijske pomoi za bivu Jugoslaviju stoji da ona svojim hrvatskim slubencima prua novanu, materijlanu, savjetodavnu, moralnu i politiku pomo i jo tota drugog. Oni, sa svoje strane, uzvraaju im medijsko politikim radom protiv nacionalizma, pri emu se posebna paanja posveuje prekograninim projektima.
345 346

Zbog toga je opravdano izraena bojazan da Jugoistoni studiji u Dubrovniku svojom balkanskom usmjerbom vode rashrvaivanje nacionalnog bia i, s tim u svezi, poricanju i ponitenju hrvatske drave. upanijski odbor HDZ-a tako smatra da se pod krinkom znanosti samo provodi balkanski smjer kojim Hrvatska treba ii kako bi bila posluna svjetskoj politici. Isto tako, pitaju se hoe li profesori iz Beograda, Sarajeva i Podgorice imati hrabrosti i snage izrei povijesnu istinu svojim studentima kako je povijest hrvatskog naroda pisana rukopisom njihovih djedova, a krvlju naih? Iskreno sumnjamo! I SDP dri kako Studij ne bi smio biti u Dubrovniku ako vodi znanstvenom opravdanju novih-starih balkanskih asocijacija. tovie, saborska se zastupnica Dubravka ujica pobojala da ne bi Dubrovnik postao glavnim gradom zapadnoga Balkana i stjecite svih onih koji ele rashrvaenu Hrvatsku. Kao gradonaelnica, D. uica osobno to nikada nee podrati, budui da je ti sadraji ne zanimaju, iako podupire nastojanja da Dubrovnik bude meunarodni znanstveni centar.
347 348 349

Stvarajui novu povijest, u zemljama tzv. tranzicije, gdje su komunizam i liberalizam pronali zajedniki interes u anacionalnom globalizmu, teoretici otvorenog drutva naciju i dravu dre nepoeljnim kategorijama. Zato se na nacije gleda kao na prolazne pojave koje e razvoj svjetskog trita i opa globalizacija uiniti suvinim. Meutim, suprotno tome broj nacija i njihovih drava, kojih se veina dri nacionalnim, stalno je u porastu. Tako je 1985. godine u svijetu je bilo 185, dok je raspad komunistikih federacija dodao jo 17 drava. Dakako, taj e se trend nastaviti, tj. teko je oekivati da e se proliferacija drava upravo sada zaustaviti. tovie, prema kriterijima nekih politologa mogu identificirati 575 etnikih grupa kao jezgre aktualnih ili potencijalnih nacionalnih drava. Prema tome, pojava nacija
350

nije povijesna devijacija nego normalnost, te neodvojiva pratea pojava pozitivnog povijesnog razvitka. Suprotno tome, drei da je Hrvatska optereena nacijom to toboe onemoguuje bilo kakav demokratski ivot, skupina oko Goldstein-Pusikine Erasmus Gilde, zaotrila je tezu: demokracija ili nacija. Osim to je osmislila nestanak nacija u postkomunistikim zemljama, poznata Sorosova knjiga Otvoreno drutvo postala je tako biblija svima onima koji se uporno bore za skladni brak kapitalizma i demokracije. Meutim, Soros, bivi kralj svih svjetskih valutnih pekulanata, pie danas knjigu kako ispraviti greke kapitalistikog sustava, budui priznaje da je dananji sustav nepravedan, jer ga kontroliraju samo bogate zemlje. On bogatima slui za postizanje njihovih ciljeva, a ne ciljeva zemalja u razvoju. Je li
351

je rije o naknadnoj pameti, ili naprosto o licemjerju, budui da je Sorosova ideologija otvorenog drutva, potirui samosvojnost novonastalih nacionalnih drava, upravo uspostavljala i pokrivala taj nepravian odnos?

Trebao sam redefinirati pojam otvorenog drutva. Kod Poppera, ono je suprotno
zatvorenom drutvu koje se zasniva na totalitarnim ideologijama, ali iz skoranjih iskustava shvatio sam kako mu opasnost prijeti i iz suprotnog smjera: od nedostatka drutvene kohezije i odsustva vlasti,

trini fundamentalizam je kriv za nezdravo stanje i neodrivost globalnoga

kapitalistikog sistema, i to odnedavno,

osnovna teza ove je knjige kako danas trini fundamentalizam predstavlja veu
opasnost za otvoreno drutvo nego bilo koja totalitarna ideologija,

ovaj puta prijetnja ne dolazi od komunizma ve od trinog fundamentalizma, sada otvoreno drutvo za mene zauzima nesigurnu sredinju poziciju gdje je
ugroeno do strane dogmatskih usmjerenja svih vrsta, od onih koji ele nametnuti zatvoreno drutvo i onih koji potiu dezidelogizaciju drutva,

otvoreno drutvo prerdstavlja stanje bez-ekvilibrija; alternative ne ukljuuju samo

statini disekvilibrij zatvorenog drutva nego i dinamini disekvilibrij. Svjestan sam odreenih nedostataka otvorengo drtva koji mogu prouzroiti slom takvog drutva, ali pretpostavio sam da e taj slom dovesti do formiranja zatvorenog drutva. Nisam shvatio da stanje dinamikog disekvilibrija moe potrajati beskonano, odnosno, tonije reeno, da se neko drutvo moe nai na rubu kaosa bez da u njega zapadne.
352

Prema tome, s onu stranu teorije o zavjeri, drim da je legitimno postaviti pitanje: koliko u stvaranju u sorosovske Jugoslavije (Euroslavije) sudjeluju tzv. nezavisne nevladine udruge otvorenog drutva? Pored Goldsteinove-Pusikine Erasmus Gilde i drugih ustanova otvorenog drutva, u tom je surjeju posebna uloga Ive Banca kao stratekog oblikovatelja i promicatelja te ideologije, to je ve ralanjivano na nekoliko tribina Hrvatskog foruma. Zanimljivo je da je meu prvima Sreko Jurdana upozorio da je rije o udrugama, koje djeluju kao agenti odreenih politikih interesa, koji svoja univerzalistikohumanistika polazita koriste kao temelj za nesmetanu subverziju i infiltraciju. Naime, smatra se da je snaga nevladinih udruga u apstraktnom institucionaliziranju anacionalnih politikih kampanja i provoenje ideologije svojih financijera; njihovo je politiziranje sasvim konkretno. S obzirom na to:
353 354 355

je Meunarodni republikanski institut (International Republican Institut - IRI), otvoreno se priznaje, presudno pridonio stvaranju pobjednike koalicije SDP-a i HSLS-a kao temelja kojem su se prikljuile jo etiri opozicijske stranke, te time bitno utjecao na promjenu vlasti na izborima 2000.,
Tako
356

Anto Nobilo, na jednom od svojih beogradskih nastupa, kae da pobjeda na izborima u Hrvatskoj 3. sijenja 2000. ne pripada toliko nekadanjoj oporbi, a sada vlasti, koliko hrvatskim medijima ... kao i nevladinim organizacijama koje je novano pomagao amreriki poslovni ovjek George Soros,
357

Stipe uvar, s tim u svezi, smatra da se u nas ne moe doi na vlast , a ni na njoj se odrati, bez logistike podrke Zapada. Uostalom, bez te podrke tandem Raan-Budia ne bi ni pobijedio na izborima, niti bi bez prethodnog blagoslova ambasadora Montgomeryja i State Departmenta taj dvojac bio proklamirao koaliciju svojih stranaka u Splitu 1998. godine,
358

Juri, isto tako, pokazuje kako je Hrvatska bila premreena institutima i centrima National Endowemnt for Demokracy (NED), koji su u nazivima sadravali visokodemokratske, humanistike i moralne ciljeve, dok su bile u funkciji stvaranja antitumanovske histerije, produbljivanje krize funkcioniranje dravnih institucija, gospodarstva, krize nacionalnog identiteta, blaenje ugleda Domovinskog rata,
359

Marko

Carl Gustaf Strhm, isto tako. tovie, moe se zakljuiti da je putem svojih trabantinstituta, koje je opsluivala suvremena slavoserbtina, NED djelovao na cjelokupni drutveni ivot. Sve u svemu, Soros je financirao ili podupirao sve pothvate uperene protiv Tumana, protiv dravotvorstva i protiv tradicionalnih vrijednosti,
360

elan, zbog svega toga, govorei o porazu hrvatske demokracije i suveriniteta dri da je uzalud sav demokratski teatar i cirkus, budui da Hrvati do daljnjega ne biraju svoju vlast, ve im se ona instalira izvana!,
361

Joko

Toni Gabri i Ivana Erceg, uz naknadnu pamet, kolumnisti Feral-Tribune, kau da je sada jasno vidi da je nevladina scena bila konstituirana iskljuivo radi destabilizacije hrvatske vlasti i drave i provoenja amerike politike.
362

S tim u svezi, prekrivena filantropijom, Sorosova otvorena drutva, postaju platforme za prevratne akcije protiv poretka koji je izabrao narod znai platforme za ruenje demokracija i uvoenje megakorporacijskih oligarhija. Drugim rijeim, Sorosova rabota predstavlja uhodanu metodu prividno velikodunih dobrotvornih davanja, kako bi se pod njihovom krinkom razarao monetarno-gospodarski sustav, promicalo liberal-demokratsko slabljenje drave, te ulagali enormni napori da se ona ugnijezdi u gustu mreu nadnacionalnih struktura, u kojima se zajameno gube nacionalna samobitnost i dravni suverenitet. Jo poetkom desetljea George Soros je pred zaprepatenim Hrvatima izjavio da je vjera i nacija najvea prijetnja, dok su bivi komunisti najbolji demokrati, to je zvuala kao bolesna fantastika, a danas je stvarnost.
363 364 365

Svoj protuhrvatski jasan stav vidljiv je iz Sorosova predavanja koje je odrao 18. studenoga 1992. godine na Harvardskom klubu u New Yorku, gdje Hrvatsku svrstava meu nacionalistike diktature koje se bore protiv njegova ideala otvorenog drutva. Isto tako, Soros dri kobnom pogrekom priznanje Hrvatske kada ona jo nije osigurala primjerenu zatitu svojih manjina (to, uostalom, proizlazi iz njegova opeg stava da su nacij e prepreka

razvitku demokracije). U skladu s tim, preko svoje ovdanje mree, on ini sve da Hrvatsku rashrvati i vrati onaj internacionalistiki oblik iz kojega se ona, s mukom i u krvi, pokuava izvui.
366

Svojim neznanstvenim i protupovijesnim polazitima, banacizam je upravo politiki operacionaliziran u otvoreno-drutvenom krugu oko Erasmus Gilde, koji predstavlja suvremenu slavoserbtinu. Polazei od lane dileme demokracija ili nacija, to e se kasnije ire ralaniti, erazmiki je krug idejni i intelektualni stoer za kriminalizaciju Domovinskog rata i, s tim u svezi, zatiratelj svake ideje hrvatske nacionalne drave. Ova strategija, kojoj je Vesna Pusi samo prividno osigurala filozofski i znanstveno-socioloki diskurs, pokazuje svu bijedu ideologije otvorenog drutva. Rije je gotovo o kolskom primjeru, koji pripada sustavu uzbunjujue filozofije i lane propagande, kako opisujui bijedu istonoevropskih malih drava, Istvan Bib naziva ovdanje podruje politike kulture, koje je inkubator svakovrsnih zbrkanih, mutnih i lanih politikih filozofija. Na tom podruju iskonske zaostalosti, zakljuuje se, naprosto bujaju najkaotinije, najmutnije politike filozofije i najnezgrapnije politike lai, kakve se u drutvima zdravoga razvoja ne mogu niti izrei, a kamoli mogu bilo koga uvjeriti.
367

Prema povjerljivom izvjeu Executive Inteligence Reviewe, 1996. s naslovom A Profile of Mega Speculator, Georeg Soros: Zakladu otvorenog drutva (Open Society Foudation) koju je Soros osnovao 1979., a s pomou se nje znatno prije pada komunizma doveo se u poloaj ovjeka koji e za potrebe angloamerikih bankovnih interesa i interesa MMF-a pokuati nametnuti mehanizam za ekonomski i politiki prijelaz (transition) koji e se dogoditi u istoneuropskim zemljama.
368

Devedesetih godina prolog stoljea paukova mrea institucija Georgea Sorosa postala su sredite iroke kulturoloko-politike operacije razgradnje u Srednjoj i Istonoj Europi i irom podruja bivega SSSR-a. Sredinja toka kulturoloko-politike operacije razgradnje u Srednjoj i Istonoj Europi upravo je Sorosova zamisao i pod njegovim pokroviteljstvom osnovano Sveuilite Srednje Europe u Budimpeti i vanim podrunicama u Varavi (za sociologiju) i Pragu (Meunarodni odnosi i europski studiji). CEU nastoji nametnuti neto to se naziva kulturno odreenje irom bivih komunistikih zemalaja. Poslije nekoliko desetljea ivota pod komunizmom, ciljanoj populaciji predoba slobode, ije sastavnice ukljuuju u sljedee uenje: (1) svaki pokuaj potvrivanja ili svjedoenja znanstveno utemeljene i razumljive istine je "totalitaran" i (2) suverena nacija-drava je tetna i suprotna je pojedincu. Opisujui djelovanje CEU-a spomento izvjee otkriva: Jedan od kljunih metoda zaposlenih u CEU vrlo je jednostavna: iskriviti povijest ideja, kako god: izravno laui, pogrenim zakljukom ili pogrijeiti isputanjem ili kombinacijom svega to je prethodno spomenuto, a vodi k rezultatu koji podsjea na metode cenzora novinskih lanaka u knjizi Georgea Orwela 1984, kada znaajne pojave i teme tajanstveno nestaju iz povijesnog pamenja. Sorosova filozofija sirov je pokuaj prihvaanja Popperove teorije razloga jednakih totalitarizma, kako bi izgradio predobu o drutvu u kojem je sve doputeno. Sorosov prijezir

prema suvernosti nacija-drava potpunoma je doao do izraaja u razgovoru to ga je dao talijanskom asopisu Liberal (1998.): ... potrebna je jedan novi Pax Britanica imperij, jer nacije-drave izazivaju rat ... Ostavite ih same, drave nee podravati mir. To moe biti carstvo ili ravnotea moi. To moe biti i neka vrsta meunarodne institucije. Sadanje institucije ne mogu uspjeti jer su sainjene od drava i zato su one instrument dravnih interesa. Sorosov jer stav, prema tome, da i UN, pa ak ni NATO, ne mogu biti jamci svjetskog mira, ve to moe biti ili imperijalna svjetska sila ili pak institucija to bi je osnovali i vodili vodei imbenici svjetskog kapitala, sukladno svojim interesima, kojima mora biti podreeno ponaanje cijeloga ostalog svijeta.

2.2. KRITIKA BALKANSKOG OKTOPODA

Laureat prestine ameriko-srpske nagradu Vucinich Book Prize, Banac je po vlastitu priznanju svojom knjigom o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji imao najvie utjecaja na sustavnije razmiljanje o problemima ovoga podneblja. Naime, ova je knjiga trebala pruiti
369

cjelovitu studiju o korijenima traginog slijeda dogaaja u Jugoslaviji koji su se nataloili u dugom razdoblju nestabilnosti izmeu dva svjetska rata, koju su zatim doveli do neizrecivih stradanja njezinih naroda u toku drugog svjetskog rata i koji i dalje stavljaju na kunju mudrost njenih voa. Kako je on to uinio?
370

S obzirom na cilj (kako bi se otklonila ozbiljna zapreka skladnom jedinstvu Jugoslavije), Baneve su (ne)izravne temeljne politike teze: da stvaranje multinacionalne Jugoslavije nije bio kriv potez, ve da je uzajamna
371

iskljuivost nacionalnih ideologija (posebice nesrpskih) najodgovornija za sukobe meu pojedinim nacionalnostima,
372

da se, s tim u svezi, na bilo koji nain, mogui i(li) oekivani raspad te dobre Jugoslavije, moe staviti samo na raun uzajamne nacionalne iskljuivosti, ime je udario temelje dananjoj doktrini o simetriji odgovornosti, koja e kasnije funkcionirati kao alibiranje velesrpske agresije i amnestiranje velesila od non intervention,

 da bi se, naspram povijesnih procesa emancipacije jugoslavenskih naroda, skladno jedinstvo ipak moglo postii, ako bi se, usuprot ranijim jugoslavenskim, uspostavila neka od inaica neojugoslavenskog (euro-slavenskog)
373

liberalnog

saveza

(npr.

model

konsocijationalne demokracije).

Govorei o potrebi ozbiljnih historiografskih istraivanja druge Jugoslavije, Banac je nagovjestio da bi njihovi rezultati mogli biti veliko iznaneenje. Napomenuo je da nema povijesnog determinizma,Jugoslavija nije bila neizbjena kao to ni njezin raspad nije bio neizbjean.
374

Ove antipolitike pretpostavke, kao derivat ideologizirane historiografije, osim to su se dramatino ozbiljavale na ovim prostorima, tragino onemoguavaju razumijevanje balkanskog bermudskog trokuta. Jednostavno kazano, Banacje s onu stranu poznata Renanova zahtjeva, da je pogreno razumijevanje vlastite historije dio je nacionalnog bia, tako da su historiari profesionalno obvezatni da je ne shvate pogreno, ili bar da se trude da se to ne dogodi. Meutim, piui tako o povijesti, Banac je odredio historiografsko pisanje
375

na neznanstven nain i tako promicao importirane (kolonijalne) politike ideje, ili pak vrijednosne kategorije prenosio u vrijeme prolo. Vie je nego sigurno, uz snanu i oevidnu potporu Sorosove logistike, Banac pokuava utjecati na oblikovanje inozemne i tuzemne politike na ovim prostorima. Posve je razumljivo, da je svoje protupovijesne teoreme, unutar ideologije otvorenog drutva, to nije krio, nastojao esto i agresivno politiki uozbiljiti. Tako, on svjedoi: Bio sam na raznim savjetovanjima, seminarima, pa i pred odborima Kongresa, gdje pozvani izlau svoja stajalita i na kojima ima ljudi iz administracije ili parlamenta. Privatno sam razgovarao s nizom senatora, kongresmena, ljudi iz diplomacije.
376

S obzirom na sve to, vjerojatno je rije o jednom od sredinjih oblikovatelja Pakta o stabilnosti za jugoistonu Europu (dalje: Pakt o stabilnosti), budui da je Ivo Banac vrhunski strunjak za jugoistonu Europu, i to ne u Hrvatskoj ili jugoistonoj Europi, nego u svijetu. Sa svojim protupovijesnim i neznanstvenim pretpostavkama, posebice glede
377

Hrvatske, rije je o paktu s onu stranu povijesnog rjeenja (Pakt o emancipaciji) zakanjelih nacija srednje i jugoistone Europe (v. tablicu 13.) i njihovo okupljanje pod imenom Zapadnog Balkana ili Euroslavije. Pojam Euroslavija predstavlja zemljopisno ime nepostojee drave ili tvorevine koja bi bila neki oblik Jugoslavije obnovljene poslije propasti,

na neki nain kako bi ga zamislili neki politiki centri moi u Europi. Inae, sam je pojam,
378

koji ukljuuje Jugoslaviju bez Slovenije, ali zato s Albanijom i jo nekim balkanskim zemljama, promoviran 1993. u talijanskom asopisu za geopolitiku - Limes.
379

PAKT ELEMENTI

PAKT O STABILIZACIJI

PAKT O EMANCIPACIJI

uzroci YU-raspada rat krivac zloin

YUnacionalizmi graanski (etniki) rtva crimen belli

velikosrpski nacionalizam agresivni (ekspanzivni) agresor crimen belli & crimen non faciendi crimen ex machina scriptoria pax iustitiae judicium juris status quo post bellum povijesna istina intra/interkulturalizam ljudska i nacionalna

ideja zloina mir sud stanje

crimen ex nihilo pax agressoris judicium political status quo ante bellum

povijest

dogovorna povjesnica

kultura

mono/multikulturalizam

prava

ljudska i manjinska

paradigma razvoja identitet integracija

globalizacija i unifikacija regionalno-geografski jugoistonoeuropska

globalizacija i individuacija nacionalno-dravni srednjoeuropska nacionalna (graanska) odgovorno neogranieni demokratizam multilateralizam susret

drava drutvo suverenitet vladavina svjetski poredak civilizacija

multinacionalna (etnika) otvoreno ogranieni totalitarizam unilateralizam sukob

Tablica 13.: CRO-identitet izmeu YU-stabilizacije & CRO-emancipacije

Sve u svemu, svojim nepovijesnim i ideolokim tezama o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji, nakon njena dramatinog raspada i stvaranja novih nacionalnih drava, Baneva se historiografska i geopolitika paradigma stavlja u funkciju: (1) alibiranja velikosrpske agresije, (2) amnestije politike velesila od non intervention, (3) revizije hrvatske povijesti (posebice, Domovinskog rata) i, s tim u svezi, (4) denacionalizacije i demontiranje hrvatske nacionalne drave i stvaranje zapadno-balkanske federacije. Govorei o potrebi ozbiljnih historiografskih istraivanja druge Jugoslavije, Banac je nagovjestio da bi njihovi rezultati mogli biti veliko iznaneenje. Napomenuo je da nema povijesnog determinizma,Jugoslavija nije bila neizbjena kao to ni njezin raspad nije bio neizbjean.
380

Predmet je Baneve ralambe nacionalno pitanje kao ideacionalno pitanje, tj. uzajamno iskljuive nacionalne ideologije, koje su, prema njemu vie pridonijele napetostima meu jugoslavenskim narodima no razlike urazvijenosti.
381

2.2.1. ALIBIRANJE VELIKOSRPSKE AGRESIJE

Sam Banac konstatira da je znanost esto bespomona pred ideologiziranom okrutnou koja vodi svoj etvrti balkanski danse macabre u ovom stoljeu, tako da se moramo zapitati odakle takva pusto u drutvenim istraivanjima junoslavenskih tema tijekom posljednja tri desetljea. Kako i koliko je tim izazovima odgovorio Banac, koji se
382

dri kljunim znanstvenikom za razumijevanje ovih balkanskih prostora? Koristei ideoloki diskurs, polazei od simetrije odgovornosti, Banac je teorijski (unaprijed) amnestirao velikosrpsku agresiju. Nakon raspada Jugoslavije i velikosrpskog udara, pod teretom stvarnih injenica rabei znanstveni diskurs, on je odluno optuio ovu ekspanziju. Meutim, nakon odlune obrane hrvatskog naroda, ponovno uspostavljajui ideoloki diskurs unutar ideologije otvorenog drutva, Banac je praktiki alibirao velikosrpsku agresiju i, tovie, optuio rtvu (v. tablicu 14.).

HRVATI DISKURS

SRBI

VRIJEME

jednako ideoloki odgovorni

jednako odgovorni

1988.-1990.

znanstveni

rtve

agresori

1991.-1993.

ideoloki

agresori

rtve

1994. 2001.

Tablica 14.: Diskurs glede odgovornosti za rat u bivoj Jugoslaviji (prema: Banac, 1988. -2001.)

Sam Banac dobro primjeuje da je zadatak odreivanja uzroka a moda ak i posljedica rata koji je razorio Jugoslaviju postao ulog u ratu eksperata. Tako, Slaven
383

Letica, s jedne strane, dri da je neosporna injenica da je hrvatski Domovinski rat jedan od etino najneupitnijih ratova u ovom stoljeu. Ivan Zvonimir iak, s druge strane, dri da je
384

cilj Oluje, ije su detalje nekoliko dana prije njenog poetka perfektuirali arini i Miloevi, bilo etniko ienje srpskog stanovnitva. S tim u svezi, Danijel Ivin smatra da se
385

Hrvatska osamostalila i formirala bez rata (posve siguran da je to bilo mogue), danas ne bismo bili na pragu politike i gospodarske Europe, ve debelo u njoj. Meutim, Slavko
386

Goldstein, Ivinov brat, posve suprotno dri da se rat vjerojatno mogao izbjei samo potpunom kapitulacijom Hrvatske i Slovenije pred diktatorskim i centralistikim aspiracijama Slobodana Miloevia, kao i pred unitaristikim koncepcijama vrha JNA.
387

Naravno, sve ima svoje korijene, motive i razloge, pa i ovaj rat, to je rezultirao tolikim rtvama, razaranjima i patnjama. Sve to treba ralaniti i analizirati, ali ne s nakanom da se sije mrnja protiv agresora. Njih preputamo Bojoj pravednosti. Nikome ne vraamo zlo za zlo. No smijemo rei to smo trpjeli i to jo uvijek trpimo. Broj knjiga koje se bave
388

problematikom rata na ovom podruju premaio je pet stotina naslova, bilo je i vie

znanstveno-istraivakih poduhvata, niza rasprava (simpozija, savjetovanja, okruglih stolova i sl.). Sve u svemu, svjedoci smo objektivnih (znanstvenih) i subjektivnih (ideolokih) prosudbi i vrednovanja uzroka koji su doveli do raspada i rata u bivoj Jugoslaviji. Tako je tijekom posljednjih godina objavljen je znatan broj povijesnih studija hrvatskih i inozemnih autora u kojima se na objektivan, znanstveno utemeljen nain pristupa istraivanju problema rata u bivoj Jugoslaviji. Navedene studije utemeljene na recentnim nepristranim povijesnim
389

izvorima neupitno svjedoe o naravi rata u bivoj Jugoslaviji, te o tome da je Zapad, od samog poetka, bio dobro upoznat s injenicom tko je za taj rat odgovoran.
390

Pored ovog objektivnog, meutim, ee smo svjedoci subjektivnog pisanja, posebice kad znamo da su o ratu pisali novinari, politiari i visoki slubenici UN-a i drugih meunarodnih udruga, bez dovoljnog predznanja i sposobnosti spoznaje sloenosti uzroka spomenutih ratnih zbivanja. Svima je njima manje vie zajedniko da su, relativizirajui stvarne injenice, polazei od simetrije odgovornosti, nudili objanjenje: kako je raspad i nedavni rat na podruju bive Jugoslavije bio bratoubilaki sukob, odnosno graanski rat. Meutim, ove su teze dobrano zastupljene i u dijelu inozemne historiografije, to je bilo na tragu afirmacije Baneve teze o jednakoj odgovornosti nacionalizama u Jugoslaviji. S obzirom na to, ovakvi su pristupi nuno promicali projugoslavenska stajalita kad je rije o bivoj Jugoslaviji, a prosrpska vienja u ralambi ratnog sukoba u bivoj Jugoslaviji.
391

Ovaj subjektivni pristup, koji je uvelike odredilo anglo-ameriko razumijevanje aktualne situacije u Hrvatskoj i njezine povijesti, na primjeru djela Rebecce West i Roberta
392

Kaplana, ralanio je Brian Bennnett. Naime, on je pokazao da taj diskurs barata

393 394

redukcionistikim pogledima stvorenim na temelju novinskih putopisa i povrnih impresija stereotipnih informanata. S tim u svezi, posebice je Rebecce West snano utjecala na britanske i amerike znanstvenike prilikom pisanja njihovih studija u ratu na podruju bive Jugoslavije. Prema kasnijem kazivanju autorice, knjiga je napisana na zahtjev britanskog ministarstva informacija, pa je njome upuen izravni poziv Velikoj Britaniji, a posredno i SAD-a da bezrezervno podre srpske ratne ciljeve, a posebice da se ne mijeaju u prilike u Bosni i Hercegovini. Ovo djelo odlikuje fascinacija srpskom povijeu, kosovskim mitolokim ciklusom, te izraavanjem rasistikih stavova o bosanskim muslimanima i netrpeljivosti prema Hrvatima, tako da je ovom knjigom svoja stajalita o bivoj Jugoslaviji oblikovao niz utjecajnih zapadnih diplomata.
395

S obzirom na to, ova je autorica uvelike pridonijela oblikovanju stajalita britanske, francuske i amerike diplomacije tijekom rata na ovim trusnim prostorima. Zato je, u surjeju tobonje bezvremene igre sloene povijesti ime je bila obiljeena neposrednost situacije u Hrvatskoj i Bosni, jednostavno nadilaena mo amerikog razumijevanja ili volje za razumijevanjem tog dalekog dijela svijeta koji se opet materijalizirao u Balkan i u ono to se tim pojmom asocira u odreenom diskurzu. Zbog toga je tragino to je ta lako itljiva knjiga, naslov Balkanski duhovi, dola u ruke bivem guverneru Arkanzasa, sadanjem predsjedniku [B. Clinton op. a.], ovjeku iz amerike provincije koji pokuava shvatiti koja bi trebala biti njegova dravnika uloga u ovome dijelu svijeta. Naime, Clinton je izjavio da
396

sukobi u Bosni idu pet stotina godina unatrag, da bi kasnije (1999.) povukao i pokajao se za svoje izjave o tisuugodinjoj mrnji.
397

Danas, na tom neto inoviranijem Rebecce West-tragu, posebno mjesto ima na engelskom jeziku objavljena Encikopledija nacionalizma temeljna pitanja. to je njena
398

polazina osnova? Raspad Jugoslavije je propast Jugoslavije, to je jugoslavenska tragedija u uvjetima krvavog graanskog rata. To je djelo beskrupuloznih politiara, koji su podjednako krivi za graanski rat. Na primjeru raspada Jugoslavije pokazalo se najnapadnije i najzloudnije ponovno buenje nacionalizma u istonoj Europi. Na parlamentarnim izborima izabrana nova vlast je u osnovi diktatorski reim i zato to je nova demokarcija poslije 1989. otvorila put etnikom nacionalizmu i separatizmu kao opasnim centrifugalnim silama. Posljedica toga je da je etnonacionalizam nadomjestio stare ideoloke sheme na raun demokracije, a u korist nacionalne drave.
399

S obzirom na to, ameriki asopis Foreign Affairs (sijeanj/veljaa, 2001.) u prilogu Druga ansa za Balkan stoji da je rat u bivoj Jugoslaviji posljedica djelovanja nacionalistikih snaga u ijoj su povijesnoj podlozi velika Hrvatska, velika Albanija i velika Bugarska. Raspad SFRJ rezultat je nacionalistike propagande u Beogradu i Zagrebu a ne agresije posrbljene JNA. Hrvatska je optuena za etniko ienje Srba a srpske snage (samo) za brutalno protjerivanje Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini i stvaranja kompaktnog srpskog teritorija. Ekvidistancu posebice uspostavlja Nenad Popovi, izdava Banevih
400

knjiga: Pisci su potpaljivai rata, sveuilini profesori ideolozi genocida, lijenici najstranij i naredbodavci, novinari i urednici iritelji mrnje Tako on podvlai, da je u Beogradu za vrijeme rata na elo drave stao romanopisac i lan Srpske akademije nauka Dobrica osi,

notorni ideolog srpskog ekspanzionizma, dok je u Hrvatskoj poznati romanopisac Ivan Aralica bio lan tajnovitih stratekih tabova predsjednitva drave.
401

Uzroci raspada Jugoslavije, upravo kao i uzroci velikosrpske agresije na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, posve je bjelodano, sloeni su i zahtijevaju ne samo politiku, ve povijesnu, socioloku, antropoloku i meunarodno-pravnu ralambu. U tom smislu, vrijedno je zabiljeiti neke knjige i istraivanja. Posebno je zanimljivo istraivanje Politika kultura i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini autora Miroslava Vujevia, koji polazi od teze da je politika kultura odredila strane u sukobu. Na temelju analize politike kulture i sudionika u ratu, autor dolazi do razlike izmeu imperijalnog rata i graanskog rata (v. tablicu 15.).
402 403

DRAVA

SRBIJA

HRVATSKA

BOSNA HERCEGOVINA

RAT

imperijalni

Velikosrbi

Velikosrbi

Muslimani & Hrvati graanski Muslimani Muslimani &

Tablica 15.: Vrste ratova u bivoj Jugoslaviji (prema: Vujevi, 1996.)

Naime, radi se o tome: (1) Velikosrbi (Srbi iz Hrvatske, Srbijanci i Crnogorci) poveli su rat protiv Hrvata radi pripajanja Srbiji (Jugoslaviji) veeg dijela hrvatskog dravnog prostora, pa je rije o imperijalnom ratu; (2) Velikosrbi (Srbi iz Bosne i Hercegovine, Srbi iz Hrvatske, Srbijanci i Crnogorci) poveli su rat protiv Hrvata i Muslimana radi pripajanja Srbiji (Jugoslaviji) Bosne i Hercegovine u cjelini, ili veim dijelom, pa je, isto tako, rije o imperijalnom ratu; (3) U jeku osvajakog rata u Bosni i Hercegovini izbijaju dva graanska rata: (a) izmeu Hrvata i Muslimana i (b) izmeu Muslimana i Muslimana. Oba su ova graanska rata nastala glede razlika u pogledima na politiko ureenje bosanskohercegovake drave.
404

Ranije spomenute objektivne studije, koje su utemeljene na recentnim nepristranim povijesnim izvorima, uz naa istraivanja i objavljene radove, posve neupitno svjedoe o naravi rata u bivoj Jugoslaviji, tako da je Zapad, od samog poetka, bio dobro upoznat s injenicom tko je za taj rat odgovoran. Ipak, uza sve to, vlade su se utjecajnijih europskih drava i SAD-a, prilikom donoenja najvanijih politikih odluka tijekom rata u bivoj Jugoslaviji, o opravdanosti intervencije u Bosni i Hercegovini, vrlo dugo sluile djelima projugoslavenskih i prosrpskih usmjerenih autora. Kolika je u tome znanstvena i politika odgovornost Ive Banca, koji je prema vlastitom i drugim svjedoenjima snano utjecao na razumijevanje ovih prostora? Svojom nepovijesnom sredinjom tezom (kako je uzajamna iskljuivost nacionalnih ideologija najodgovornija za sukobe meu pojedinim nacionalnostima), koja pretpostavlja
405

neupitnom Jugoslaviju, Banac je unaprijed alibirao velikosrpsku agresiju. tovie, uoi sama raspada, on uporno svjedoi kako su nas zavadile ideologije, prije svega agresivni balkanski hegemonizmi, koji nisu nuno povezani s religijom. Banac je ovim iskljuio Srpsku
406

pravoslavnu crkvu, kao promicateljicu velikosrpske ideologije, budui da su nacionalni sukobi zaotrili meukonfesionalne odnose, koji su posljedica, a ne uzrok problema. U
407

mnogim razgovorima, i pred sam slom Jugoslavije, Banac je i dalje razvijao tezu o asimetriji odgovornosti. S tim u svezi, odmah po izlasku knjige (Zagreb, 1988.), na jednom mjestu, posve jasno pie: elim kazati da je problem svih naih nacionalizama u tome to sebi doputaju mnogo vie nego to bi dali nekom drugom nacionalizmu.
408

Ovim je vie nego sigurno, zbog svoje reputacije svjetskog znanstvenika, mogao oblikovati javno mnijenje kako u inozemstvu tako i tuzemstvu na subjektivnim (ideolokim) historiografskim pretpostavkama. Njihova je bila nakana da prikriju stvarni uzrok i cilj rata, te da se zaboravi da je rat poeo kao velikosrpska agresija na pojedine republike bive Jugoslavije (Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina). Nasuprot razliitim nacionalizmima, s razliitim motivima i s razliitim ciljevima, diskurs koji je prevladao na poetku rata, najprije u Sloveniji, pa u Hrvatskoj, bio je projugoslavenski, stavljao je rame uz rame agresora i rtve, u ime ope osude nacionalizma. Tako je kriza u bivoj Jugoslaviji bila posljedica
409

netone interpretacije dogaaja, s jedne strane, i nedostataka volje meunarodne zajednice da pravodobno djeluje, s druge strane. Meutim, nakon dramatinog i krvavog raspada umjetne jugoslavenske tvorbe, koju je htio konsocijationalno preurediti u smislu neojugoslavenskog liberalnog saveza, kada je

svijet bio zapanjen brutalnou velikosrpske agresije (Vukovar, Dubrovnik i dr.), Banac mijenja plou. Naime, kao odgovorni povjesnik-znanstvenik, uvaavajui stvarne
410

injenice, rabei znanstveni diskurs, u svom javnom i znanstvenom djelovanju poinje uvaavati injenice o stvarnoj povijesti Jugoslavije i pozadini njena raspada. Dakle, on tada naputa nepovijesnu tezu iz disertacije (kako je uzajamna iskljuivost nacionalnih ideologija najodgovornija za sukobe meu pojedinim nacionalnostima), a time i o podjednako raspodijeljenoj krivnji za raspad Jugoslavije. Tako on pie:

da su srpski intelektualci oblikovali su rasistike teorije o genocidnoj naravi

hrvatskog naroda, krivotvorili povijest da bi dehumanizirali Hrvate, bosanske Muslimane i Albance, raspirili mrnju na katolianstvo i islam, i izmislili bajke o opkoljenosti i eksploataciji Srbije;
411

da je, s tim u svezi, postavljen aksiom, kako je jedinstvo zapravo znailo: ono to
pripada Srbiji je s pravom srbijansko, a ono to pripada drugim nacijama je gotovo srbijansko, odnosno da je odgovor Miloevia bio to je nae, nae je, a to je vae, o tome emo razgovarati;
412

da je, prema tome, bit jugoslavenskog politikog problema od poetka je bila

povezana s nelegitimnim tenjama Srbije. Politika i intelektualna elita u Srbiji povela je itavu bivu Jugoslaviju putem koji je zapoeo mitologiziranjem i krivotvorenjem povijesti, a zavrilo u krvoproliu i genocidu. To trebaju imati na umu oni koji krivca nastoje pronai u nekom apstraktnom nacionalizmu.
413

Naime, pod pritiskom oevidnih injenica, odluan u osudi velikosrpske agresije, Banac posve jasno razlikuje: tko je rtva, a tko je agresor? S tim u svezi, na pitanje tko je kriv za rat u Hrvatskoj, a potom i u BiH, Banac - jo jednom - odluno odgovara: Nema nikakve dvojbe da je glavni krivac Slobodan Miloevi, a potom njegovi bosanski agenti Karadi, Mladi, Ekmei, Koljevi, itd. Miloevi je prihvatio projekt Velike Srbije od veoma utjecajne skupine srbijanskih akademika, nametnuo ga srbijanskom establishmentu, te onda krenuo u njegovo ostvarenje. Budui da je od poetka odbijao svaku konfederalnu pa i titoistiku federalnu formulu, osim uz teritorijalne ustupke, jasno je da s njim nije moglo biti nikakvog dogovora.
414

Meutim, nakon uspjenog hrvatskog otpora i posebice osloboditeljskih akcija Bljeska i Oluje (1995.), neki meunarodni diplomatski i projugoslavenski (prosrpski)

intelektualni krugovi obnavljaju staru priu te sukobe na prostorima bive Jugoslavije nastoje prikazati graansko-etnikim ratom. U tom surjeju, vraajui se omiljenoj tezi (kako su nas zavadile ideologije, prije svega agresivni balkanski hegemonizmi), Banac ponovno uvodi subjektivno vienje rata i postaje vodei opinion maker o Hrvatskoj i uope glede balkanskog pitanja. Naime, ustvrdivi da je etniki nacionalizam bio osnova djelovanja pojedinaca i stranaka u bivoj Jugoslaviji, to je dakako uvjetovalo njen raspad, Banac e sada potpunoma relativizirati svoj drugi stav, tj. ranije dosegnutu razinu uzroka rata u bivoj Jugoslaviji. Dakle, on ponovo vidi glavne uzroke u nemogunosti te vienacionalne zajednice da rijei nacionalno pitanje, a ne u srpskoj imperijalnoj ekspanziji koja je bila jezgra suvremene srpske prolosti i razlog jugoslavenskog raspada. Zabacujui tako, primjerice, ranije ocjene o srbijanskom predsjedniku Miloeviu, kao uzroniku i pokretau rata, primjenom principa spojenih posuda odgovornosti raspodjeljuje na nacionalistike elite i novoutemeljene stranke. Banac pritom zaboravlja na ovinistiku narav srpskog nacionalizma u bivoj Jugoslaviji i uglavnom obrambenu narav slovenskog, hrvatskog, makedonskog i ostalih nacionalizama.
415

Kao vodei jugoslavenolog (uz njega sama, to mu i drugi priznaju), Banac je tako mogao bitno utjecati na oblikovanje politikih strategija na podruju bive Jugoslavije, to se posebice vidi u Nedovrenu miru (1996.), koji je polazite za oblikovanje Pakta o stabilnosti (1999.). Prema tome, on se sada izravno stavio u funkciji alibiranja velikosrpske agresije i, tovie, optuivanja rtve i, s tim u svezi, poricanja hrvatske nacionalne drave. Svoje je djelovanje, prije svega, agresivno promicao na skupovima otvorenog drutva, odakle je zapoelo medijsko, a zatim i politiko, izjednaavanje agresora i rtve bive Jugoslavije. Baneva ideologija graanskog rata i ekvidistance nije samo neodgovorna lakomislenost ve je uvjetovana politikim interesom; ona je posredovana jasnim predumiljajem. Mit o graanskom ratu trebao je na taj nain prikriti Srbiju kao napadaa i pokazati da to nije agresorski nego graanski rat i, tovie, naposljetku Hrvatsku pr ikazati i pretvoriti u agresora, kako bi se omoguilo najnovije balkansko geopolitiko prestrojavanje. Na spomenutom okruglom stolu Srbi: juer, danas sutra (Zagreb, 1996.), polazei od podijeljene krivice (ekvidistance), Banac tvrdi: Kad se saberu sve injenice i obave analize o raspadu jugoslavenske drave od kosovske krize 1981. do Daytona postat e bjelodano da etniko ienje i gradnja nacionalno homogenih drava nisu bile posljedice, nego upravo cilj sukoba i rata. Ovdje Banac, poput Vukobrata kae da narodi Jugoslavije nisu eljeli ovaj rat, nego su rtva manipulacija svojih samovoljnih i nacionalistikih vlastodraca u njihovoj borbi za odravanje vlasti. Isto tako, Milan Pani, bivi srbijanski premijer, dijelei krivnju za raspad Jugoslavije, smatra da bi uz Miloevia u Haagu trebali sjediti i Franjo Tuman i Alija Izetbegovi. Naime, nai narodi nisu loi, ve su ti narodi poetkom 90-tih imali loe voe, koji su ih odveli u krvoprolie i tragediju, pa je to bila velika tragedija za ovu regiju. Etniko ienje rezultat je dogovorne politike Tuman-Miloevi. Oluja je bila samo sastavni dio tog globalnog dogovora. Zato je negiranje etnikog ienja kao realiteta zapravo pokuaj spaavanja i Tumana i Miloevia zajedno, i njihove politike. Ova je ocjena gotovo prepisana iz spomenute Encyclopedie of Nationalism.
416 417 418 419 420

tovie, u pozivu za spomenuti skup jo izravnije stoji ideoloka teza o graanskoetnikom ratu. Naime, da se agresivni rat protiv Hrvatske razvio u nedostatku suradnikog i demokratskog duha, to su iskoristili nacionalistike voe da bi ostvarili mogunost stvaranja nacionalno homogenih drava i etnikog ienja. U tom pogledu, nakon poznatih oslobodilakih akcija, I. Banac (1996.) govori o projektu katolike i etnike iste Hrvatske, jer je na temelju nacionalnog inenjeringa i asimilacije stvorena jednonacionalna (hrvatska
421

drava). Zapravo, itava je drava genocidna, budui da se, osim vladajue i velike oporbene stranke, znatan dio inteligencije i veina katolikih djelatnika (klerikih i laikih) preutno slau s ovim programom - jedinstvene hrvatske nacionalne drave. Poistovjeujui se pritom, gotovo prepisanom prosudbom V. Krestia, Banac je osigurao predtekst kasnijih hakih optunica, pa zato tvrdi da spomenuti skup predstavlja prekretnicu u javnoj raspravi o ljudskim pravima u Hrvatskoj. Tako je metajezikom ljudskih prava Banac branio kontinuitet velikosrpske ideologije u Hrvatskoj, da bi na kraju optuio Hrvatsku i za agresiju na vlastitom teritoriju.
422 423

S obzirom na to, posebice je vrijedno ralaniti Banev rukopis u spomenutom Izvjetaju meunarodne komisije za Balkan (Nedovreni mir, 1996.), koji je, tvrdi Banac, tako jezgrovito uao u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu i dao naputak za izlaz iz sadanjeg kriznog stanja. Budui da je uspjeh izvjea ovisio o dobrom poznavanju prolosti (naime, na Balkanu povijest tako esto oblikuje stajalita suvremenika), izabrani su eksperti za srpsku povijest Veselin ureti i Milorad Ekmei (akademici SANU i jedni od pisaca njena Memoranduma, 1986.) i za hrvatsku povijest Slavko Goldstein (povjesniar i urednik asopisa Erasmus). Ovaj je ekspertni izbor, dakako, posve opredijelio objanjenje backgrounda dramatinih srpsko-hrvatskih odnosa?
424 425 426

Naime, uz posvemanju povijesnu reviziju, kao predtekst raspada Jugoslavije (o emu se ralanjuje na drugom mjestu), Nedovreni mir bez ikakve zadrke svjedoi da je nakon vojne akcije Zagreba, uslijedila kampanjaetnikog ienja srpskog stanovnitva u Krajini, tako da je pobjeglo je oko 200.000 ljudi, to je moda najvea seoba Srba u povijesti. Haki e sud kasnije ovu konstataciju jednostavno skinuti, glede optunica hrvatskim generalima (Ademi i Gotovina), kojima se eli suditi jer su bili sudionicima navodno unaprijed planiranog i genocidnog projekta o etnikom ienju 150.000 Srba, koji je - toboe - Olujom proveden u djelo. Naravno, ni glede operacijeBljesak Banac nije ostao duan. Naime, on tvrdi: Hrvatska vojska je u svibnju 1995. napala srpske snage u okupiranoj zapadnoj Slavoniji i brzo vratila taj teritorij u okrilje Hrvatske (operacija Bljesak). Uslijedili su brojni hrvatski zloini i masovni bijeg Srba u srpske dijelove Bosne i ue Srbije. S obzirom na zabacivanje stvarnih injenica, uz obvezno licemjerje, tako se izvela povijesna inverzija, kojom Hrvatska od rtve postaje agresor.
427 428

Spomenuta optuba protiv generala Gotovine i Ademija, na iju u se pozadinu jo osvrnuti, koja posve proturjei stvarnim injenicama i dogaajima, dramatino obiljeila politiku pozornicu, a jednako ju je osporavala opozicija i najvei dio vladajue pozicije. Stvarni dogaaji govore suprotno:
429

Day, aktivist UN Peace Keepinga, na pitanje: Zato su Srbi napustili Krajinu nakon Oluje?, odgovara: Kriminalni tipovi u dilu s voama, koji su ubijali i krali, imali su interes da pokrenu itav narod i to su uinili.
Graham
430

unec, erazmiki teoretik, s tim u svezi, svjedoi: Ovaj egzodus [nakon Oluje], koji je poeo jo danima prije hrvatskog napada, dijelom je posljedica straha od suoenja s posljedicama pobune, a dijelom je potaklo i vodstvo RSK koje je izdalo nalog za evakuaciju stanovnitva i vojske.
431

Ozren

Grubia, takoer erazmiki teoretik, isto tako, dri da je utvreno kako je krajinsko politiko i vojno vodstvo nasilno evakuiralo srpsko stanovnitvo pred hrvatskim napadom; neovisno o tome, jesu li nasjeli propagandi svog vodstva ili ne, srpski izbjeglice

Damir

iz Krajine su na taj nain doivjeli sudbinu instrumenta u politici etnikog ienja teritorija to ga je inaugurirao srpski lider Miloevi.
432

Franjo Kuhari, kardinal i nadbiskup zagrebaki, izvjeuje: Srbi su, u tijeku oslobaanja, bjeali s tih podruja iz tri razloga: Prvo: imali su zapovijed od svoje vlasti da se povlae, a imali su i savjet od svoje Crkve. Drugo: oni psiholoki nisu mogli prihvatiti realnost hrvatske drave, jer su stalno bili indoktrinirani propagandom da su ta podruja Srbija i da oni mogu ivjeti samo u srpskoj dravi. Tree: mnogi su od njih sudjelovali u pljaki i razaranju hrvatskih kua i katolikih crkvi, pa su i zbog toga bjeali.
433

Milivoj Vojnovi, ministar vanjskih poslova RSK, svjedoi: Svi borci koji su sada u Beogradu tvrde kako su takvu zapovijed (glede egozudusa op. a.) dobili od svojih pretpostavljenih. Zbog toga su lanovi vlade, na nedavnom sastanku u Bjeljini, inzistirali da predsjednik Marti i general Mrki odgovore na pitanje tko je traio povlaenje vojske. Predoen mi je dokaz da je Marti potpisao samo odluku o evakuaciji civila. Mrki je, pak, kategoriki negirao da je on zapovijedio da vojska napusti zapadni dio RSK.
434

Biserko, predsjednica Helsinkog odbora za ljudska prava u Srbiji, tvrdi: Povlaenje srpskih civila iz Krajine bilo je organizirano prije samog poetka akcije Oluja i u takvom organiziranom bjeanju sudjelovali su i pojedini visoki vojni dunosnici iz Beograda. [...] Pojedini beogradski generali doli su na podruje Krajine prije poetka Oluje i organizirali povlaenje stanovnitva i vojske, a taj se pothvat ponajvie odnosio na Knin i njihovu najbliu okolicu.
435

Sonja

Tomac, dopredsjednik hrvatskog Sabora, pie: Dakle, nisu HV i hrvatska politika uzrokovali masovne deportacije Srba, jer su oni otili prije negoli je HV doao u veinu osloboenih podruja. Organizirani i planirani odlazak srpskog lokalnog stanovnitva, velikosrbi su pokuali iskoristiti kako bi ponovno napravili gigantsku prijevaru i pokazali se kao rtve hrvatske agresije, te ponovno optuili Hrvate za genocid. Naalost, neke kvalifikacije iz optunice pokazuju da su u tome djelomino i uspjeli.
436

Zdravko

Hartman, aktualna glasnogovornica Carle del Ponte, u svojoj knjizi ustvrdila je da je lagano odijevanje ljudi bila jedna od najbolje uvanih tajni kninskih vlasti, a ujedno je napisala i to da je svaki izbjeglica mogao potvrditi da je stanovnitvo bjealo na poziv svog rukovodstva, odnosno da je Krajina svjesno i planirano naputena.
437

Florence

Hrvatska je Vlada je u posjedu planova organiziranog povlaenja Srba iz krajine te dokaza koji upuuju da su se u razdoblju izmeu vojno-redarstvenih akcija Bljeska i Oluje s podruja krajine odravale simulacije povlaenja kako bi se tamonje stanovnitvo bilo uvjeano kad se formalno krene u zbjeg. Stoga je evidentno da hrvatske postrojbe nisu u Oluji mogle otjerati srpsko stanvonitvo, jer je ono, to dobrovoljno, to prisilno, napustilo Hrvatsku po naredbi pobunjenih vlasti prije dolaska hrvatskih snaga.
438

Baneva je dijalektika posebice primjerena objanjenju uzroka raspada i uzroka rata u bivoj Jugoslavije. Naime, s tim u svezi, Nedovreni mir (1996.) razlikuje tri teze: (1) da se uzroci rata kriju u ambicijama velikih sila da poslije pada komunizma i bipolarne strukture svijeta uspostave novu dominaciju, (2) da je rije oivljavanju povratku prastarih mrnji i povratku potisnutih nacija koje su stvaranjem nacionalnih drava izazvale konflikte; (3) da je, glede teorije o sukobu civilizacija, uzrok rata u kulturnim i vjerskim optereenjima. U temelju je objanjenja tipina Baneva paradigma (v. tablicu 16.). Naime,
439

zabacujui prvi uzrok (kojim se amnestiraju velike sile odnosno tzv. meunarodna zajednica), Nedovreni mir dolazi do sljedee dijalektike kombinatorike: (1) rije je, ponajprije, o velikosrpskoj agresiji i ekspanziji (bio je to rat koji su uzrokovale i ustrajno vodile ambicije Beograda za Velikom Srbijom), (2) meutim, ipak je to bio graanskoetniki rat (ono to je zapoelo kao graanski rat preraslo je u sukobe etnike naravi, tj. glavne uzroke rata treba potraiti u iskrama agresivnog nacionalizma to su ih pojedini politiki voe jugoslavenske federacije koja se raspadala raarili i pretvorili u poar).
440 441

AKTERI UZROCI

(VELIKO)SRBI

NE-SRBI

sukob velikih sila

NE

NE

civilizacijski sukob

velikosrpski ekspanzionizam NE

graansko- etniko rat

srpskonesrpski sukob

nesrpskosrpski sukob

Tablica 16.: Uzroci rata u Jugoslaviji (prema: Nedovreni mir, 1996.)

Dakle, ovakvo objanjenje etiologije raspada i sukoba na prostorima bive Jugoslavije savreno je ustrojeno po paradigmi I. Banca koji, glede izvjea, pozdravlja pobjedu razumna i trijezna sagledavanja ovdanjih problema u ralambi uglednika kojima s razlogom

vjerujemo. Naime, zakljuci ove izuzetno temeljite komisije ponajvie govore da rat za isto nacionalne drave nije niknuo iz nutrine junoslavenskih nacionalnih zajednica, nego iz samog vrha nacionalnih politokracija. Ovdje se prepoznaje kljuno mjesto, tj. stajalite
442

dijela svjetskih monika kako bi izjednaili krivnju za rat i kriminalizirali Domovinski rat. Meutim, iako je banevski nadahnuta etiologija rata posve ideoloki i politikantski
443

unaprijed alibirala velikosrpsku agresiju i amnestirala velesile glede non intervention, ipak Nedovreni mir nije mogao zabaciti posve oevidnu injeninu situaciju:

U kolovozu 1991. topnitvo jugoslavenske vojske obasulo je granatama hrvatski

grad Vukovar u kojemu je ivjelo 45.000 stanovnika. Bio je to poetak jezive tromjesene opsade s kopna, iz zraka i s Dunava koja je odnijela vie od 2.000 ivota i pretvorila grad u kr. Srpske snage, potpomognute jugoslavenskom vojskom, u rujnu su ovladale s oko 30% hrvatskog teritorija u junom, sredinjem i istonom dijelu zemlje. Jugoslavenske snage zapoele su u listopadu bombardirati prastari grad Dubrovnik na jadranskoj obali. [...] Podruja pod vlau Srba u Hrvatskoj odgovorila su proglasom o uspostavi Republike Srpske Krajine, tako da je oko 247.000 ljudi izbjeglo iz hrvatskih podruja pod nadzorom Srba.
444

Krajem oujka 1992. srpske neregularne snage, koje je potpomagala jugoslavenska

vojska, napadale su bonjaka i hrvatska naselja u sjevernoj Bosni [...] opsjedale su Sarajevo i projurile kroz istonu i sjevernu Bosnu, poduzimajui akcije etnikog ienja protiv nesrpskog stanovnitva. Voe lokalnih Muslimana i Hrvata bili su opkoljavani i najee ubijani. ene i djevojke su silovane, a mukarci su gomilama natjerani u koncentracijske logore na Manjai, u Keratermu, u Omarskoj, Trnopolju i na drugim mjestima; mnotvo logoraa je mueno i ubijeno. Stariji ljudi, ene i djeca prisiljavani su na bijeg s onim to su mogli ponijeti u rukama. Kuevlasnici su bili prisiljavani da ostave svoju imovinu srpskim vlastima.
445

Oholost srpskih voa u Bosni i Hercegovini, bila je oevidna, barem u dvije

prigode: prvo, u zarobljavanju nekoliko stotinu UN-ova osoblja kao talaca krajem svibnja 1995., i drugo, zauzimanje zatienih podrujaSrebrenice u srpnju, kao i u pokolju tisuu njenih stanovnika to je bilo najtee zvjerstvo u Europi poslije 1945.
446

S obzirom na sve to, vie je nego cinino govoriti o jednakoj odgovornosti za raspad i rat u bivoj Jugoslaviji! Kad je o ideolokom diskursu rije, Banac je tijekom vremena utoliko evoluirao da je od poetnih iskljuivih nacionalizama, odgovornost prenio i na balkansku zakanjelu modernizaciju. Naime, kao organizator simpozija Budunost ex Jugoslavenskog

prostora, Ivo je Banac u uvodu naglasio da je rat nastao, uz ostalo, i kanjenjem cijele regije u modernizaciji kroz koju je ranije prola ostala Europa. Meutim, on je ranije tvrdio da valja krenuti od kontinuiteta pojedinih junoslavenskih nacionalnih elita i drava (tamo gdje su postojale), s posebnim naglaskom na nacionalnim i politikim ideologijama, a ne od istraivanja modernizacije i drutvenih struktura. Naime, sada govori da revolucija u zapadnom smislu rijei nije provedena na Balkanu, tako da je barem u njegovom istonom dijelu, bila temeljena na etnikom ienju. Uz raniju marginalizaciju, Banac je ukazao i na utjecaj religije na balkanskom prostoru u rjeavanju nacionalnog pitanja. Oevidno je rije o pokuaju relativiziranja ranije nepovijesne teze kako su nas zavadile ideologije, prije svega agresivni balkanski hegemonizmi, koji nisu nuno povezani s religijom.
447 448 449 450

Meutim, sada dopunom kataloga uzronih imbenika (uz pitanja nacionalne integracije i problema modernizacije), to je svojevrsna evolucija, Banac i dalje (iako etniko ienje primarno smjeta u istonom dijelu Balkana) prebiva u ideolokoj funkciji alibiranja velikosrpske agresije i amnestije velesila od non intervention. Naposljetku, raspad Jugoslavije (u knjizi ista naslova) od 1918. do 1991. godine, naspram teorije ledenice (po kojoj su komunisti zamrznuli politiku scenu pa i nacionalne probleme, a kad ih je jugovina pluralizma oivjela, stari su nacionalizmi nastavili tamo gdje su ih komunisti prekinuli) i deterministikih teza (u razornim oblicima, glede balkanskih atavizama, priroenoj nasilnosti i ugraenim mrnjama), Banac izvodi iz antitetinih odnosa centralizacijskih i decentralizacijskih tenji, za koji se nije uspjelo nai stabilno trajno rjeenje.
451 452

Rije je o geopolitikom pristupu, ije teze ire razrauje D. Sekuli. Naime, on dri da je, glede restrukturiranja geopolitike scene, raspad komunizma i unutarnji razdor Jugoslavije poveao intenzitet nacionalnog identiteta. S tim u svezi, potkraj 80-tih vanjski je pritisak
453

iz Srbije mobilizirao unutarnji odgovor iz Hrvatske, tj. na integralni nacionalizam iz Srbije Hrvatska (HDZ) odgovorila je mobilizacijom integralnog nacionalizma u Hrvatskoj. Dakle,
454

rije je o nacionalizmu, kao alternativnom principu legitimiteta za kojim poseu nacionalne elite. Poevi sa Srbijom u osamedesetima, nacionalizam izrasta u jedan sistem s povratnom spregom, gdje nacionalna mobilizacija u jednoj jedinici pojaava nacionalnu mobilizaciju u drugoj. Meutim, Sekuli smatra da je poetak tog ciklusa u albanskim demonstracijama (1981.), ime se neizravno pokriva Memorandum SANU (1986.), koji je bio uvod u dramatini raspad jugoslavenske dravne zajednice. Slino tvrdi i M. Pupovac (1995.), tj. da su kosovski dogaaji pokrenuli srpski nacionalni pokret na prostoru cijele Jugoslavije, pa onda i na periferni, rubni dio toga pokreta bilo je buenje ideje o Krajini. Ne razlikujui
455

agresivni velikosrpski od obrambenih nesrpskih nacionalizama, Sekuli polazi od teorije ekvidistance u objanjenju raspada Jugoslavije: Kao to su raspad Jugoslavije i njena okupacija u drugom svjetskom ratu omoguili dominaciju integralnog nacionalizma, tako je i raspad komunizma i Miloevievo i srbijansko koritenje integralnog nacionalizma u tom

procesu

potpomoglo

mobilizaciju

integralnog

nacionalizma

Hrvatskoj; to
456

je,banevski kazano, uvjetovano uzajamnom iskljuivou nacionalnih ideologija. Spomenutom (zadnjom) knjigom Banac se tako ponovno vratio na sredinju tezu iz svoje disertacije. Naime, pravi razlog za raspad Jugoslavije i ekspanzionistika nastojanja Srbije u devedesetima mora se traiti u povijesti Jugoslavije (od 1918.) te u nacionalnim ideologijama njezinih glavnih nacionalnih skupina Srba, Hrvata, Slovenaca, Bonjaka Muslimana, itd.. Ovakvom je etiologijom, i pored evolucije vlastitih razmiljanja, Banac
457

ostao dosljedan alibirajui jo jednom velikosrpsku agresiju i amnestirajui velesile glede non intervention. Usprkos tome, ova je knjiga obiljeena kao jedna od rijetkih koja je u svojoj punini i znanstvena i moralna, odnosno Banac kao strunjak s potpunom kompetencijom i
458

autor izrazitog intelektualnog integriteta. Naime, glede enormne produkcije knjiga i tekstova o kravom raspadu Jugoslavije, ova je knjiga obiljeena kao ona koja unosi vie svjetla, vrstoga znanja, pojmovnog reda i intelektualno-znanstvene produbljenosti u materiju nego tisue stranica prethodne balkanske biblioteke.
459

Pokua li se jo jednom saeti, kad je rije o uzrocima raspada bive Jugoslavije i rata na njenom podruju, vremenski gledano, Banac uglavnom koristi politiko-ideoloki i samo iznimno znanstveni, tj. objektivni diskurs (v. tablicu 17.).

DISKURS

UZROCI RASPADA I RATA DOBA U EX JUGOSLAVIJI

jugoslavenski nacionalizmi ideoloki (agresivni balkanski etnicizmi) 1988.

velikosrpski znanstveni ekspanzionizam 1991.-1993.

ideoloki

jugoslavenski nacionalizmi (preteno CRO-nacionalizam) 1994. - 2000.

zakanjela modernizacija ideoloki i etniko ienje

balkanska 2001.

antietini centralizacijskih ideoloki decentralizacijskih tenji

odnos i 2001.

Tablica 17.: Uzroci raspada i rata u Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.-2001.)

Tumaenje zamrenog balkanskog pitanja, najbolje je opisao ugledni britanski povjesnik Noel Malcolm, koji je dosta ranije pisao o jugoslavenskim politikim zbivanjima, a kao znanstvenik se tom problematikom bavio na sveuilitu. Kada je poeo rat, on pie da je bio okiran politikim i povijesnim manipulacijama i propagandom to je dolazila iz Beograda i s Pala, koja se neprestano ponavljala i prihvaala kao gotova injenica u Britaniji od pisaca i politiara. Vie je nego sigurno, kako pokazuju sustavne ralambe, da je Ivo
460

Banac pridonosio tom nepovijesnom tumaenju, po kojem su tijekom vremena, a pod pritiskom moralnog nihilizma i bezobzirnosti, od rtve agresije, zamjenom teza o etnikom ienju Srba u Hrvatskoj, Hrvati u konanici izjednaeni ili ak pretvoreni u agresore i krivce za rat. Sve u svemu, valja ponoviti, sredinjom tezom (kako je uzajmna iskljuivost nacionalnih ideologija najodgovornija za sukobe meu pojedinim nacionalnostima), oevidno pokrivajui bokove Memoranduma SANU (1986.), Banac je bio u funkciji amalibiranja velikosrpske agresije i amnestije velesila glede non intervention. Naime, Baneva sredinja teza funkcionira upravo u doba kad je Memorandum jednom zauvek potvrdio ton (istovremeno samosaaljiv, morbidan i osvetniki) nacionalistikog diskursa i uglavnom se smatra detaljnim nacrtom ekspanzionistikih planova prema Hrvatskoj i Bosni, koji e se otvoreno iskazati 1991. i 1992. godine. Dakle, ponovimo jo jednom, kad Banac govori o uzajmanoj odgovornosti nacioanlizama, vojni analitik Ilija Rkman tvrdi: Detaljna ralamba tijeka politikih, pravnih i vojnih dogaanja u razdoblju od 1985. godine do poetka ljeta 1991. godine [kada je funkcionirala spomenuta Baneva teza) govori da je njihova meusobna povezanost, zajedniko izvorite i cilj svode se na neprijepornost zakljuka: agresija je planirana u Beogradu, voena iz Beograda te okrutno izvrena u Hrvatskoj, a potom i u BiH, da bi zavrila genocidom nad kosovskim Albancima.
461 462

Suprotno tome, temeljna Zimmermannova teza (Jugoslaviju su razbili nacionalistiki politiari [koji su] punom mrnjom nahukali narode jedne protiv drugih) ima dakako debelo pokrie u Banevu objanjenju jugoslavenskog raspada. Priajui tako o nitkovima, koji su krivi za ruenje multietnike Jugoslavije, za izazivanje triju ratova i nesreu kojih dvadeset milijuna ljudi nepoznatu od Drugoga svjetskog rata, Zimmermann dri da je tragedija Jugoslavena u tome to se oni nikada nisu vidjeli kao nacija. Meutim, prema svjedoenju
463

Krste Cviia, rije je o ovjeku (Zimmermann), koji se, kako to znaju svi oni koji su pratili njegov rad, uistinu vie trudio oko daljnjeg opstanka Jugoslavije nego to mu je to slubeni Washington nalagao. Tragom sofisticiranog velikosrbizma (pod krinkom jugoslavizma),
464

alei za raspadom Jugoslavije, Jiri Dienstbier, povjerenik UN-a za ljudska prava u Hrvatskoj, BiH i SRJ, isto tako, moe mirno banevski zakljuiti: i Miloevi i Tuman i Izetbegovi i jo neki drugi politiari izravno su umijeani i izravno odgovorni za raspad Jugoslavije.
465

Najbolju ralambu raspada Jugoslavije i, s tim u svezi, sloma velikosrpskog projekta dao je erazmiki teoretik Ozren unec. Budui da je on svoje ocjene korjenito mijenjao, spomenutu ralambu valja in extenso citirati: Velika Srbija je naime nacionalno i etniki ekskluzivan projekt; kao i u Bosni i Hercegovini, i u Hrvatskoj su Srbi ubrzo po zauzimanju teritorija otpoeli s etnikim ienjem tako da je broj Hrvata na podruju RSK postao neznatan. Istjerivanje, pa i ubijanje Hrvata na podruju RSK samo je druga strana radikalnog odbijanja da se ivi u zajednikoj dravi; etniko ienje bilo je konano kidanje svih mogunosti Srba da ive u Hrvatskoj. Srbi su se ovdje nali u klopci vlastitih ciljeva. Projekt je morao biti ekskluzivan jer je to proizlazilo iz same njegove osnovne ideje: ako bi Srbi mogli ivjeti s Hrvatima, onda bi mogli ivjeti i u Hrvatskoj; Velika Srbija polazi od tome suprotnog stava i etniko ienje je nuno; posljedica tog ekskluziviteta te radikalna nemogunost da se ivi s Hrvatima i u Hrvatskoj, i krug je zatvoren. Ovaj zatvoreni krug mogao je dobro funkcionirati dok se crte bojita nisu pomicale; meutim, kada je Hrvatska vojnom operacijom dola meu Srbe, ovima nije preostalo drugo do da slijedei logiku ekskluziviteta, ostave domove i imanja i pobjegnu na preostala srpska podruja .
466

Suprotno tome, naspram velikosrpskog ekspanzivnog nacionalizma, odgovornost se za raspad Jugoslavije prebacuje na ne-srpski obrambeni nacionalizam, ime je oito progovorila podsvijest politiara i raznih emisara meunarodne zajednice, koji nikad Hrvatima nisu oprostili propast Jugoslavije. S obzirom na sve to, iako su svjetske institucije konstatirale
467

tko je agresor a tko rtva, usprkos svemu tome, branei vlastite interese, one su donosile odluke u korist agresora a protiv rtve. Meutim, on to je najzanimljivije, sve te njihov
468

epolitike prosudbe i odluke imale su debelo pokrie u znanstvenim ekspertima i institucijama. Zbog toga, pored zloina u ratu (crimen bellum), Hrvatski forum je predloio utemeljenje suda za zloin za pisaim stolom (crimen machina scriptoria), pri emu se moe izdvojiti
469

nekoliko skupina: Prva skupina, koja ima sredinje mjesto, pripada ideolozima Memoranduma SANU (1996.), iji su neki od pisaca - vjerojatno na preporuku Banca (!?) - bili struni ekspertipovjesniari za Nedovreni mir (1996.). Naime:

 Ivo Banac, ponajprije, smatra da je historiografija koja je izrasla u sjeni memoranduma bila vie nego pokret prema povijesnom revizionizmu, tj. ona je postala promicateljem agresivnog nacionalnog ekspanzionizma, oito u slubi Miloevieva politikog programa uspostavljanje snane i jedinstvene Srbije koja e jo jednom moi upravljati Jugoslavijom.
470

Sra Popovi, u svezi inventure pijane orgije srpskog ovinizma, dri da je odgovornost srpskih intelektualaca za taj zloin golema, budui da su oni irili jezik mrnje, falsificirali povijest, poticali zloin, odobravali ga. Inae, recept za intelektualno (duhovno) samoubojstvo dao im je Dobrica osi - samozvani otac nacije.
471

Mladen Klemeni, isto tako, dri da je u promicanju ekspanzionistikih ciljeva uz politiara, a esto ispred njih, u pravilu bila srbijanska inteligencija u falsificiranju injenica, zduno je sudjelovao znatan dio srbijanske inteligencije, od knjievnika i filozofa do znanstvenika.
472

Ivo Goldstein, s tim u svezi, dodaje srpska inteligencija i historiografija morat e objasniti prvenstveno godine 1981.-1991., kada se pripremao rat. [...] Intelektualci su pripremili rat. Vojnici i masa su onda samo proveli te ideje u djelo, odnosno uinili ih zloinakim.
473

Zvonko Leroti, prema tome, smatra da je Memorandum SANU (1986.) kao etnonacionalistiki program utemeljen u proienom srpstvu bio povodom za negiranje prava bivim jugoslavenskim republikama, posebice Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, pa i Makedoniji, da uspostave svoja prava i ostvare suverenost i samostalnost u republikim granicama.
474

U drugu skupinu ubojica za pisaim stolom treba ubrojiti one tzv. znanstvenike (posebice povjesnike) koji, izjednaavanjem rtve i agresora, stvaraju posve lanu sliku stvarnosti (npr. kao ekspertni svjedoci na Hakom sudu genocidni rat promeu u graansko etniki i sl.). Ovi svojevrsni intelektualni legionari, kao opinion makeri lano servisiraju
475

svjetske monike u dnevno-politike svrhe, alibirajui tako velikosrpsku agresiju i amnestirajui velevlasti od politike non intervention. Drim, da je ovdje ipak sredinja
476

odgovornost Ive Banca, koji je od jo od naruene doktorske teze poricao povijesne injenice (posebice velikosrpski imperijalni projekt), te na taj nain jo vie pridonio
477

zamuenosti jugoslavenskog pitanja. Naknadno svjestan da pisanje nije neutralno, Banac

priznaje da moramo biti izuzetno oprezni kad piemo o kompleksnim drutvenim pojavama, to bi moglo znaiti da je spreman poloiti raune.
478

Meu intelektualnim legionarima, pored Banca, vjerojatno sredinje mjesto pripada Vesni Pusi koja na pseudo-znanstvenim pretpostavkama utemeljuje svoju politiku. Naime, uz Slavka Goldsteina, ona je utemeljiteljicaErasmus Gilde, koja je intelektualni stoer za kriminalizaciju
479

Domovinskog

rata

i,

tim

svezi,

likvidacije

nacionalne

drave. Neznanstvenim i nepovijesnim argumentima, ona je posebice izvrgla manipulaciji amerike itatelje, na to je meu prvima upozorio Ivan izmi. Uz ostalo, gospoa Pusi
480

eljela je uvjeriti svoje amerike itatelje da je osnovni uzrok traginim zbivanjima u Hrvatskoj 1990-tih s jedne strane srpski nacionalizam S. Miloevia i Jugoslavensko-srpske armije, te nacionalistiki program HDZ-a i njenog predsjednika Tumana s druge strane. Politika i vojna akcija srpskog puanstva se nije gospoi Pusi uklopila u njen koncept pa je ona tu osnovnu injenicu koja je proizvela rat u Hrvatskoj jednostavno preskoila.
481

Svojevrsnu manipulaciju i, s tim u svezi, zloin za pisaim stolom razotkriva i spomenuta Encyclopedia of Nationalism, gdje se, polazei od poznate Baneve teze o uzajamnoj iskljuivosti nacionalizama, pozivajui na hrvatsko-srpske autore (arko Puhovski, Predrag Simi, Sran Vrcan), objanjavaju uzroci raspada i ratova u bivoj Jugoslaviji. Naime, da su jugoslavenski ratovi (1991.-1995.) izbili radi onih pogreaka koje su pravile neprilike Jugoslaviji od njenog poetka, posebice beznadnih aspiracija hrvatskih i srpskih nacionalista. Dakle, uzrok ratu su nesposobnost Srba, Hrvata i Slovenaca da uspostave funkcioniranje demokratske i federalne drave, ali i potrebe bosanskih muslimana da nau modus vivendi izmeu postojeih nacionalnih frontova. S tim u svezi, preneen iz Hrvatske, rat u Bosni i Hercegovini bio je prouzroen hrvatskom i srpskom nacionalnom ideologijom i iredentistikim nacionalnim aspiracijama Tumana i Miloevia.
482

Specifian sluaj zloina za pisaim stolom predstavlja angairani povjesniar Ivo Goldstein, bez obzira na naknadnu pamet glede prozivanja stvarnog krivca za ovaj protekli balkanski rat. Naime, prvi sastanak tzv. nezavisnih intelektualaca na skupu Srbi i Hrvati (Mimara, Zagreb, 1994.), koji je organizirao financijski i politiki profiter Goldstein (Slavko op. a.), bio je dosljedan u izjednaavanju hrvatske tenje za slobodom i velikosrpskog faizma. Bilo je to oevidno nastojanje Goldsteinova Erasmusa da ujednaavanjem krivnje opravda velikosrpsku faistiku agresiju. Na tom skupu, prema vlastitom priznanju, meu hrvatskim delegatima, Ivo Goldstein je postigao preutan dogovor da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat. Ovdje nije samo rije o opetovanom neprofesionalizmu, ve i svjesnom veleizdajnikom inu. Naime, u jednom presudnom trenutku, inae zauzet za stradanje vlastita naroda, Ivo Goldstein preuuje genocid nad
483 484 485 486

hrvatskim narodom i to kada je vie od etvrtine Republike Hrvatske bilo okupirano, a jo se nije moglo pomiljati na vojno osloboenje okupiranih krajeva.
487

Srbijanska oruana agresija na Hrvatsku donijela je hrvatskoj dravi iznimno velika ljudska stradanja, kako mjerena brojem poginulih, ubijenih, umrlih i nestalih, nisu posljedica iskljuivo oruanih aktivnosti, nego, ponajprije, unaprijed planirane, organizirane, sustavne i temeljito provedene velikosrpske osvajake politike prema hrvatskome dravnom prostoru, kojoj pojedinane i masovne likvidacije stanovnitva Hrvatske nisu bile samo sredstvo agresije nego i njezin osvajaki cilj. Teroristiki karakter velikosrpske agresije na Hrvatsku najbolje potvruje iznimno visok udjel civilnog stanovnitva u ukupnim demografskim gubitcima. Prema nekim procjenama ukupni demografski gubitak stanovnitva s cijelog podruja Hrvatske iznosi 20.091 poginulih (rije je o necjelovitim i nepotpunim brojkama), to predstavlja javnosti poznati postotak od 0,42%. Kad bi se taj postotak prenio na ukupno stanovnitvo, primjerice, Sjedinjenih Drava, ispada da bi SAD imale milijun svojih rtava.
488 489

BROJ RTVE poginuli ili umrli branitelji poginuli ili umrli civili eksuhumirani civili nestali poginuli civili u UNPA ukupno: 7.828 4.137 1.868 1.658 600 16.091

Tablica 18.: Prosudbe izravne rtve u Hrvatskoj uzrokovane srbijanskom agresijom (prema: D. ivi, 2001.).

2.2.2. AMNESTIRANJE VELESILA OD NON INTERVENTION

Podnosei ostavku na mjesto saveznog ministra Njemake, glede prosvjeda protiv neuinkovitosti zapadnih politika na Balkanu (1993.), Christian Schwarz-Schilling kae: Katastrofa na Balkanu sa svojim posljedicama za Europu i svijet bit e najtee optereenje Europe, koje je stvoreno naom krivicom, i bit e predano 21. stoljeu kao hipoteka. Budui da je meunarodna zajednica imala sredstva sprijeiti zloine, a toga nije uinila, njeni bi dunosnici, kao i svi dunosnici drava koje su poticale Srbiju na agresiju i sprjeavale hrvatsko i bosansko-hercegovako naoruavanje morali biti prvi kanjeni.
490 491

Tumanova prkosna iracionalnost postala je drutvenom snagom. Trebalo se snai u geopolitikom dirigiranom kaosu rebalkanizacije koji su poticale velike sile.
492

lonac ne kipi zbog naroda koji se svaaju na tom podruju, nego zbog osvajakih planova velikih sila
Dakle balkanski

na Balkanu 1989. nije izbio zbog estogodinjeg mitosa pogibije srpskog kneza Lazara na Kosovu polju, nego zbog dalekosenih planova Atlanskog pakta o proirenju NATO-a na Istonu Europu i zbog navodne potrebe pacifikacije Balkana
eksperti dva

rat

svjetske strategije ne mogu tvrditi da je Balkan uzronik ovoga rata

svjetska rata su izbila jer su imperijalistike sile borile kome e pripasti presudni geopolitiki prostor Balkana
oito

je kleveta da je Balkan ostao vjeni lonac nemira sile balkanizirale Balkan po naelu divide et impera
493

imperijalistike su Propust

koji je napravila Bushova administracija ne uvukavi ranije ameriku vojnu silu u rat u Bosni bio je je ujedno i najvea pogreka itave jugoslavenske krize. Zbog nje je nepravedan iskhod postao neizbjean, a proputena je ansa da se spasi vie od stotinu tisuu ivota.
494

Adrian Hastings smatra da nasuprot tome, postojao je snaan interes da se Srbija odri i bilo bi posve protivno cjelini tradicionalne britanske politike prema Blakanu dopustiti njen poraz ili potiskivanje. Nai su politiari drali da je u tome podruju dobro imati jaku Srbiju, pa ako ne ve moe imati Jugoslavija kojom odminira Srbija, neka se onda stvori Velika Srbija. Teritorijalni su sporovi na ovom podruju bez iznimke rezultat umjeanosti zapadnjake diplomacije a ne spontani ishod samo lokalnih problema.
495 496

Razlozi zato svjetske velesile nisu zaustavile agresiju, vjerojatno su vielane, u prvom redu geopolitike, gospodarske i povijesne naravi. Ako je odgovornost meunarodne zajednice posve oevidna, pored subjektivnih (moralni kukaviluk, cinizam, licemjerje,

korumpiranost itd.), posebice treba upozoriti i na objektivne (kognitivne) imbenike. Naime, postoji duboka intelektualna smetenost koja prati zapadnjaku politiku od vremena hladnog rata, pa je to jedan od vie razloga zbog kojih se Zapad ponio toliko loe od 1991. u ovom dijelu svijeta. U tom surjeju, s obzirom na oevidne ambicije u tumaenju jugoslavenske (balkanske) zbilje, prije svega, treba promotriti ulogu Baneve historiografije (geopolitike).
497 498

Koristei ideoloki diskurs u svojoj kljunoj knjizi Nacionalno pitanje u Jugoslaviji (Ithaca & London 1984; Zagreb, 1988. i 1995.), Banac je gotovo zabacio ulogu svjetskih velesila u geopolitikom oblikovanju balkanskih prostora, posebice ulogu masonerije u stvaranju Jugoslavije. S tim u svezi, afirmirajui ralambe i preporuke Nedovrenog mira (1996.), Banac vjerojatno porie tezu da je Jugoslavija bila versailleska tvorevina. Kad je o masoneriji rije, Banac oevidno podcjenjuje napore
499

Ivana Muia u istraivanju ovoga fenomena, koji ga upozoruje: kako su hrvatski masoni
500

sluganski slijedili protuhrvatsku politiku poevi od Frana Folnegovia do Viktora Novaka, odnosno kako su masonske vlade, kao pobjednice u dva svjetska rata, nasilno utjerale Hrvate u dvije Jugoslavije.
501

Uope zabacujui background balkanskog pitanja, glede uloge meunarodnih imbenika, Banac je postupio na sljedei nain: (1) najprije, disertacijom teorijski su unaprijed amnestirane velesile od non intervention, (2) zatim, nakon sloma Jugoslavije i velikosrpske agresije, uporabom znanstvenog diskursa, optuene su velesile za politiku non intervention i (3) naposljetku, nakon uspjenog hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, iz pozicije ideologije otvorenog drutva, ponovno su amnestirane (sada i praktiki) svjetske sile od non intervention (v. tablicu 19.).

SVJETSKA POLITIKA DISKURS

VRIJEME

ideoloki

teorijska amnestija od non intervention

1988.

znanstveni

krivnja (zloin propusta)

1991.-1994.

ideoloki

praktina amnestija od non intervention

1994. - 2001.

Tablica 19.: Odgovornost velesila za raspad i rat u Jugoslaviji (prema: Banac, 1988.-2001.)

Sve u svemu, polazei od sredinje teze da je nacionalno pitanje u Jugoslavije bilo prije svega izraz uzajamno iskljuivih nacionalnih ideologija, pored alibiranja velikosrpske
502

agresije, Banac je ideolokim i protupovijesnim pristupom unaprijed oslobodio svjetske velesile od non intervention. tovie, tijekom se uruavanja Jugoslavije i velikosrpske agresije pred vratima, Banac (1991.) jo uvijek dri teze kako su nas zavadile ideologije, prije svega

agresivni balkanski hegemonizmi. Meutim, tek naknadnom pameu, on tvrdi da je

503

postkuministiki nacionalizam Slobodana Miloevia, koji se stao oblikovati 1987, novi oblik srpskog integralnog nacionalizma s
504

naznakaka

faistikih

komunistikih

utjecaja. Koliko je na taj nain, prije ovih dramatinih dogaaja, Banac mogao utjecati na oblikovanje meunarodne politike i javnog mnijenja? Izgleda da jest, to je nedvojbeno, budui da Banac osobno svjedoi, kako ima poloaj vodeeg autoriteta izvan Hrvatske za povijest Hrvata i drugih junoslavenskih naroda. Temeljem takvih autoriteta, nakon ruenja Jugoslavije, demokratski drutveni
505

procesi u Hrvatskoj i drugim jugoslavenskim republikama bili su izloeni brojnim politikim i oruanim djelovanjima velikosrpskih struktura. Upravo, polazei banevski od zajednike odgovornosti za raspad Jugoslavije, meunarodna je zajednica, uz ostalo, uvela embargo na uvoz oruja na jugoslavensko podruje, ime se izravno svrstala na stranu velikosrbijanskih struktura koje su jedine unutar Jugoslavije raspolagale golemim zalihama oruja. To je istodobno znailo kako meunarodni krugovi daju legitimitet i podrku jugoslavenskom (velikosrbijanskom) represivnom sustavu u obraunu sa svim pokrenutim drutvenim procesima, ukljuujui demokratske i dravotvorne procese u Hrvatskoj.
506

Kao i ranije ovdje opet imamo Banev paradoks. Naime, iako je svojom kljunom knjigom unaprijed alibirao velesile od non intervention, nakon sloma Jugoslavije i velikosrpske agresije, uvaavajui tada injenice i objektivne prosudbe, on je otro gotovo kao nitko osudio te meunarodne imbenike, prije svega ameriku administraciju. Tako, uz ostalo, on pie: politika prema bivoj Jugoslaviji, a posebno politika Bushove administracije, bila je, openito, uzevi, vie nego porazna. Umjesto da ustraje na principijelnoj politici, ako je potrebno i silom, ona se odluila za nerealistiku retoriku i umirivanje Miloevia.
507

Zapadna

izjave imale su presudnu ulogu u ohrabrivanju srbijanske agresije. Ustvari, od lipnja 1991. SAD nisu imale odreenu politiku prema Jugoslaviji barem za iduih est mjeseci. Baker genije? Mislim da je bio mediokritet, potpuno nekolovan u europskoj politici, da ne govorimo o Balkanu. Sljepoa i tvrdoglavost Bushova i Bakerova tima bit e predmet mnogih studija.
508

Bakerove

teza o vjerskom, etnikom i graanskom ratu nije samo srpska teza. To je glavna teza intelektualno lijenih i politiki neodgovornih zapadnjakih glasnogovornika i dravnika, zato to ih oslobaa od bilo kakve odgovornosti i daje im izgovor za njihovu neaktivnost i pogrene poteze.
Srpska
509

Meutim, ponavljam, uoi oekivanog raspada Jugoslavije, sredinja je njegova teza (kako je nacionalno pitanje u Jugoslavije bilo prije svega izraz uzajamno iskljuivih

nacionalnih ideologija) posve mogla utjecati na meunarodne imbenike, to Banac i ostali nee poricati. Naime, on kae da ne pretjeruje kad kae da je njegova knjiga o nacionalnom pitanju imala najvie utjecaja na sustavnije razmiljanje o problemima ovog podneblja S obzirom na to, bilo je licemjerno kad on naknadnom pameu upuuje prigovore kako je dosadanja amerika politika u biti politika neutralnosti i neuplitanja u jugoslavensko ratite, budui da ne eli podrati nijednu jugoslavensku zemlju-sljednicu jer jo uvijek operira u iluziji da e se jugoslavenski okvir opet uspostaviti. tovie, Banac je uvjeren da je zapadna politika, mislei pritom prvenstveno na SAD, temeljno pogrena, preuujui da je upravo svojim nepovijesnim (ideolokim) pretpostavkama mogao sam navoditi Zapad na pogreni kolosijek.
510 511 512

Prema tome, sustavnim izjednaavanjem rtve agresije i agresora, to je posebice promicao Banac unutar ideologije otvorenog drutva, meunarodni su imbenici priskrbljivali pravni alibi i istu savjest glede vlastitog nedostatka politike volje. Radilo se o tome, da bi se Zapad oprao od vlastite krivnje, da bi sakrio svoju odgovornost, to je ne samo mirno gledao i neizravno pomagao Srbiji da uini genocid, najvei u drugoj polovici 20. stoljea, naknadno se mora nai, osim Srba, jo neki krivac. Prema tome, zakljuuje Z. Tomac: Radi prikrivanja vlastite krivnje i spaavanja obraza, meunarodna zajednica vraa se na tezu o graanskom ratu, na tezu o ratu divljih balkanskih plemena i na tezu dodue o glavnoj krivici Srba, ali i sukrivci ostalih, a prije svega Hrvata. Naime, ako se u modernom meunarodnom pravu neki rat definira kao graanski rat (bellum civicum), onda je opravdano pozvati na optueniku klupu agresora i rtvu agresije, to e kasnije uiniti Haki sud. Ve i pravni obrazac da je rije o graanskom ratu, a ne agresivnom ratu, daje srpskom agresoru izvjesni pravni legitimitet. Zapravo, im je rije o ocjenjivanju nekog rata kao graanskog s motrita meunarodnog prava, velesile nisu dune otvoreno stati uz rtvu agresije.
513 514

S obzirom na to, neprijeporna je intelektualna odgovornost posebice onih razvikanih povjesniara koji su svojim ideolokim pretpostavkama kao opinion makeri nastojali oblikovati i utjecati na svjetsku politiku. S tim u svezi, zanimljivo je zabiljeiti nekoliko otvorenih zapaanja i miljenja: Noel Malcolm, glede situacije u bivoj Jugoslaviji, dri da su britanski politiari ne samo posve pogreno postupali, nego su i pokazali savreno nepoznavanje, tj. rije je posvemanjom neznanju onih koji govore o povijesnoj pozadini ratova u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni. Prema tome, teza o etnikim sukobima kao uzroku rata, zaglavljuje
515

Malcolm, jedno je od najodvratnijih povijesnih neznanja (historical ignorance) kojeg zapadni povjesniari, odnosno politiari, koriste da bi opravdali svoju politiku.
516

Nikolai Tolstoy, glede Balkana, dri da je povijest u Britaniji gotovo krivotvorena, tako da jo uvijek imamo uglavnom lanu povijest. S tim u svezi, dodaje autor, i Douglas Hurd, britanski ministar vanjskih poslova govorio je kako se Britanija ne smije uplesti u ono to se tamo jo uvijek smatra jugoslavenskim graanskim ratom, budui da mu tako povijest

govori kako svaki put kada se zarate balkanske zemlje, a velike se sile naivno upletu, razvije se veliki evropski rat.
517

Robert Harris, isto tako, dri da je pomanjkanje tonog povijesnog uvida, na Zapadu, u zbivanja u ovim krajevima takoer vrlo bitan faktor. Posebno zbog nepostojanja pravog razumijevanja koncepta velikosrpstva, Zapad je slijedio i donekle jo uvijek slijedi politiku koja je nedostatna.
518

Brendan Simms, britanski povjesniar i profesor meunarodnih odnosa, s tim u svezi, smatra da velik dio parlamentarnog (britanskog) miljenja izveden je iz poluzapamene povijesti i vrstih ali pogrenih poopivanja.
519

Dennis Skinner, lan britanskog parlamenta, s obzirom na to, glede uloge Njemake u priznavanju hrvatske neovinosti (1991./1992.), tvrdi da se to u parlamentu povezivalo sa savezom Njemake i hrvatskog ustakog pokreta tijekom drugog svjetskog rata, kada je Hrvatska podravala Hitlera i bila odgovorna za pokolj stotina tisua Srba.
520

St. Blank, profesor strategijskih studija na amerikom Ratnom fakultetu, na raspravi skupa Budunost amerike nazonosti na Balkanu (odran u organizaciji Sveuilita Columbia u New Yorku), ocijenio je da je Zapad, ukljuujui Ameriku, mogao ranije intervenirati u krizi koja je nastala da nije bio zaslijepljen zabludama i predodbama o tome podruju.
521

Richard Hoolbroke, Jugoslavija je nesumnjivo sinonim za neuspjeh historijskih dimenzija. Zato i kako se to dogodilo? pita se Hollbroke i nastavlja: Odgovor, naravno, nije samo jedan niti je jedinstven. Meutim, pet najvanijih imbenika mogu nam pomoi objasniti tragediju: prvo, pogreno tumaenje balkanske povijesti.
522

J. Pettifer, prosuujui knjigu Minorities and Autonomy in Western Europe (London, 1991.), primjeuje kako su poetni sjevernoeuropski pokuaji posredovanja u jugoslavenskoj krizi bili tako priglupi, jer su mnogi politiari i dunosnici Europske zajednice bili neosjetljivi na kulturne samobitnosti sudionika, sve do krajnjega neznanja u nekim sluajevima. Britanski bi kolonijalni asnik devetnaestoga stoljea sa svojom klasikom naobrazbom vie osmislio stvari nego neki pravnici iz Bruxellesa, zatonici uljudbe koja je povrinski sofisticirana i kozmopolitska, a u inidbi tehnokratska i konformistika.
523

U emu je onda temeljni nesporazum? injenica je, kako primjeuje Banac, da u demokratskom svijetu postoje znanstveni instituti gdje se istrauju razne vanjskopolitike

opcije, postoje parlamenti u kojima se bistre te opcije, postaje i rasprave unutar samih vladinih ustanova, postoje i slobodni mediji i intelektualno javno mnijenje. Meutim, kad
524

je o institutima rije, upravo je tragom Baneve historiografije, Aspen Institut (Berlin) izradio vie puta spomenuti Nedovreni mir (1996.) koji je, polazei od ideoloke teze o graanskom ratu na podruju bive Jugoslavije, ponudio nepovijesna rjeenja za balkansko pitanje. Premda je s onu stranu znanstvene utemeljenosti i objektivnosti, Banac je izriito pohvalio ovo izvjee. Meutim, ono je kolski primjer odraza i izraza trenutnih dnevno-politikih i drugih odnosa u proturjenim konstelacijama tzv. meunarodne zajednice. U tom dnevno-politikom ozraju posebice e se ovdje ralaniti uloga Hrvatske kao meunarodnog agresora u Bosni i Hercegovini. Naime, dok je na spomenutom skupu Srbi i Hrvati (Zagreb, 1993.) meu hrvatskim delegatimabio prihvaen preutan dogovor, da se ne postavljaju pitanja granica i pitanje odgovornosti za rat, i na taj nain alibirana
525

velikosrpska agresija, ve na erazmikom okruglom stolu Muslimani i Hrvati (Sarajevo, lipnja 1994.) Hrvatska je jasno i glasno oznaena kao agresor na drugu dravu. Zapravo, uvodna je teza, kako je stajalo u pozivu, polazila od aktivnog ukljuivanja hrvatske dravne politike u podjelu Bosne i Hercegovine i rat protiv Muslimana. Sredinji znanstveni
526

oblikovatelj ove erazmike teze, osim I. Banca i Ive Goldsteina, bila je Vesna Pusi. Naime, traei novi drutveni ugovor i prepoznavanje nacionalizma, ona tvrdi da se Hrvatska uplela u rat u Bosni i Hercegovini, tj. da je rije o uestvovanju Hrvatske u agresiji na
527

Bosnu i Hercegovinu i u komadanju te drave. O hrvatskoj agresiji na jednu drugu

528

dravu, V. Pusi e, isto tako, upoznati i amerike itatelje.

529

Meutim, dnevno-politika pria o podjeli Bosne, to je smiljeno nastala u erazmikoj radionici, a koja se, uz notornog Miloevia, odluno pripisuje i Tumanu, ipak je sloenija. tovie, moe se postaviti pitanje: tko uope nije dijelio Bosnu? Nije prijeporno, da je Bosna uistinu bila dijeljena na vie naina i po vie djelitelja, domaih i stranih; meutim, taj istoni grijeh nakaradne politike Banac moda i iskljuivo svodi na hrvatsku politiku, tj. politiku politikog vodstva Republike Hrvatske. S tim u svezi, bez unaprijedne amnestije osovine Miloevi-Tuman, razumno je sagledati koliki je ulog u toj igri imao i trei partner (Alija Izetbegovi) i, posebice, posrednik mira - tzv. meunarodna zajednica. Poimo od ovog drugog imbenika.
530

Iako priznavi naknadno, kako je meunarodna zajednica godinama ignorirala krizne situacije u bivoj Jugoslaviji pa su i posljedice toga zanemarivanja bile katastrofalne, Banac je skrivao ulogu meunarodnih imbenika u podjeli Bosne. Meutim:
531

pegelj, ponajprije, smatra da su mape lorda Owena bile praktiki na takvoj crti podjele BiH koje su prejudicirale etniki iste dravice pa se na osnovu toga moe

Martin

zakljuiti o odgovornosti engleske politike, pa i osobno lorda Owena za genocid i etniko ienje, koji je taj plan prouzroio.
532

Adil Zulfikarpai, s tim u svezi, dri da logika dogaaja ukazuje na to da je Vance-Owenov plan, svojim nagovjetajem podjele Bosne i Hercegovine na iskljuivo nacionalnom principu, doveo do nagloga pogoranja odnosa izmeu Hrvata i Bonjaka, te izazvao poetak rata izmeu ta dva naroda, koji su se smatrali prirodnim saveznicima.
533

Lovrenovi, tovie, smatra da je vodstvo bosanskih Hrvata nasjelo je na podvalu iz Vance-Owenova plana, tj. bilo uvueno, uz pomo britanskih slubi, u vir srpske koncepcije (etniko ienje i genocid), odobrene i stimulirane od meunarodne zajednice.
534

Ivan

Sreko Jurdana, isto tako, navodi da je Vance-Owenov plan za BiH bio je namjetaljka, kao anglo-francuskog scenarija za ekspanziju bosanskog rata, iji su bili ciljevi: otvoriti opi muslimansko-hrvatski sukob u Bosni, relativizirati srpsku krivnju za rat u BiH, sprijeiti vojnu intervenciju protiv bosanskih Srba, ishoditi podjelu Bosne nakon podjele Hrvatske, te kao krajnju konzekvencu: uspostavu labave yu-konfederacije i povratak jugoslavenskog vampira Ante Markovia.
535

Marko Babi, temeljem sustavne ralambe, pokazao je kako je Owen-Stoltenbergov plan bio kapitulanstvo svjetske politike pred velikosrpskom agresijom, kojim se legalizirao genocid nad Hrvatima i Muslimanima.
536

Josip Peari, glede prljave Owenove politike, tvrdi da sva prljavtina britanske politike vjerojatno nikad u povijesti nije bila tako razgoliena kao u pitanju hrvatsko muslimanskog rata. Owen je glavni izvritelj takve politike.
537

Draen Budia dri da su po dvije, tri ili etiri politike u Bosni i Hercegovini imala sva tri naroda. Svatko je imao rezervnu varijantu. A ono to je najgore, meunaordna zajednica nije imala jasnog stava, pa je u jednom trenutku podrala koncept cijepanja Bosne i Hercegovine na etnikoj osnovi, tovie, snosi odgvornost za proces etnikog ienja (npr. Srebrenica).
538

Sve u svemu, nije teko zakljuiti da su svi su prijedlozi meunarodne zajednice ili u tom pravcu, dakle, unutranjom ili potpunom podjelom BiH koja je, prema miljenju Josipa Jovia, najzad i podijeljena, naalost, na tetu Hrvata, budui da hrvatska politika u Daytonu napravila krupan promaaji. Usprkos svemu, postalo je ope mjesto dnevne politike (kojoj je Banac i, posebice, Goldstein-Pusikina Erasmus Gilda priskrbljivala tobonji znanstveni legitimitet), kako je, uz Miloevia, Tuman dijelio Bosnu. S tim u svezi, po stoti put Stipe Mesi potvruje da je Tuman zakljuio: Ako Miloevi stvara Veliku Srbiju na raun BiH, bilo bi dobro malo proiriti i hrvatske granice, jer su Hrvati konstitutivni narod i u BiH. O tome takoer svjedoi i ve spominjana, od naih erazmiara servisirana, Encyclopedia of Nationalism, gdje stoji da je, preneen iz Hrvatske, rat u Bosni i Hercegovini bio je prouzroen hrvatskom i srpskom nacionalnom ideologijom i iredentistikim nacionalnim aspiracijama Tumana i Miloevia. Tuman, meutim, izriito tvrdi nikada nije bilo navodnog dogovora o podjeli Bosne izmeu Miloevia i mene.
539 540 541 542

Meutim, s onu stranu tumanovsko-miloevievskog agitpropa, glede podjele Bosne, postoje zanimljiva svjedoenja i ralambe:

Lovrenovi, jedan od erazmikih ideologa, tvrdi da je na samom poetku bosanske tragedije, a jo uvijek prije rata, u rano proljee 92. na famoznom sastanku u Lisabonu, Izetbegovieva ekipa (ve tada iskljuivo muslimanska i jednostranana po sastavu!) dala pristanak na etniku podjelu Bosne i Hercegovine.
543

Ivan

Adil Zulfikarpai, predsjednik Muslimansko-bonjake organizacije, isto tako, svjedoi da su mu u Washingtonu stavili na stol plan s potpisom predsjednika Izetbegovia o podjeli Bosne. Naime, u Lisabonu je stavljen preliminarni potpis na podjelu, pa je onda stavljen potpis u enevi, pa u Sarajevu.
544

Jacques Klein, osobni izaslanik glavnog tajnika UN-a u BiH, izjavo na HTV da je Alija Izetbegovi Tumanu ponudio Hercegovinu, kao i to da BiH nikada nije bila drava, to je izazvala burne reakcije na svim stranama.
545

Alija Izetbegovi, meutim, odgovorajui na Kleinove izjave o davanju Hercegovine Hrvatskoj, tvrdi da je nuenjem Hercegovine Tumana samo testirao.
546

Mesi, onodobno predsjednik vlade Republike Hrvatske, tvrdi da mu Tuman je govorio da mu Alija Izetbegovi nudi zapadnu Hercegovinu, ali kad sam o tome pitao Izetbegovia, rekao mi je da se radilo o neobaveznoj ponudi koja je trebala ispitati Tumanove namjere. Tako je u tom ispitivanju shvatio da Tumanu nije do dijela Hercegovine, nego da eli mnogo vei dio BiH.
547

Stipe

Stjepan Kljuji, poetkom 90-tih predsjednik HDZ BiH, drei smijenim Izetbegovievo tobonje testiranje Tumana, upozorava da se za podjelu BiH optuuje samo hrvatska strana, a istodobno se preuuju ideje o podjeli velikog broja politikih elnika iz BiH i iz bonjakog naroda.
548

Grani, bivi ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske , tvrdi kako je bio u enevi sredinom sijenja 1994. kad su Izetbegovi i Silajdi nudili Tumanu da se Hrvatima prepusti sve juno od Prozora, no Tuman to nije prihvatio radi srednje Bosne.
549

Mate

Vesna kare-Obolt, biva Tumanova savjetnica, ocijenivi da su Izetbegoviev tvrdnje samo izgovor, tvrdi: General Klein ne izmilja. To nije ala. Izetbegovi je 1991. nudio Hercegovinu, a Tuman mu je odgovorio priznajem BiH.
550

Hrvoje arini, bivi predstojnik Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, potvrdivi da mu je Tumana esto priao o Alijinoj ponudi, tvrdi: Izetbegovi se nije alio, vrlo ozbiljno i vrsto je nudio Tumanu zapadnu Heregovinu. Meutim, Tuman je to odbio jer je to bilo nemogue sprovesti zbog pritiska meunarodne zajednice koji bi uslijedio i zato jer bi to bio znak da Hrvatska naputa Hrvate u srednjoj Bosni.
551

Banac, na posljetku, dri da Klein zapravo potvruje sudionitvo Zapada u podjeli Bosne, tovie, da na tom projektu on osobno sudjeluje i danas svojim neodgovornim izjavama tempiranim za tjedan prije poetka Miloevieva procesa.
552

Ivo

Sve u svemu: Svi pokuaji rjeavanja bosanske kvadrature kruga, ukljuivali su i njezinu diobu. Ali nijedan do Daytona nije previao stvaranje drave u dravi. Pogotovo ne etniki oiene RS unutar BiH. Prema tome, agresivno uvlaenje Tumana i Hrvatske u agresiju i komadanje Bosne, to ini uporno Banac i erazmika sljedba, bilo je posve iz
553

dnevno-politikih razloga. Ustajui tako protiv Apela meunarodnom PEN-u u Londonu, Banac je bio nezadovoljan to je u njemu bilo proputeno rei kako za stanje u Bihau nije kriva samo meunarodna zajednica nego i hrvatska vlast kojoj je namjera sa Srbima podijeliti Bosnu. Naime, izjednaavanjem rtve i agresora, dakako, trebalo je samo potvrditi Banevu sredinju doktorsku tezu o uzajamnoj iskljuivosti nacionalnih ideologija i, na taj nain, relativizirati velikosrpsku agresiju i njene podravatelje. Ovo je pitanje jedino pokazao razumijevanje Alain Finkilekraut, pa ga valja ire citirati:
554

su Hrvati iz Bosne i Hercegovine podruja u kojemu tvore 95 posto stanovnitva - svoju obranu prepustili bosanskoj vojsci, srpske bi ih snage pregazile. Napokon odluku da tek roenu Republiku Bosnu i Hercegovinu puste umrijeti, ne moemo pripisati Hrvatskoj, nego Zapadu koji je, to je odista jedinstven dogaaj u povijesti meunarodnih odnosa, priznao pravo te drave na postojanje i istodobno joj uskratio, putem embarga na uvoz oruja, mogunost da svoje ugroeno postojanje brani. [...] No, upravo zato to meunarodna zajednica odbija posegnuti za sredstvima koja bi joj omoguila da zaustavi i a fortiori natjera na uzmak one koji su ve osvojili i oistili dvije treine Bosne i Hercegovine, za preostale krpice teritorija vode se tako estoke borbe. Hrvati se boje da ne izgube podruja koja su im dodijeljena, a Muslimani, kojima nije ostalo gotovo nita, nastoje od Hrvata preoteti dio onoga to su ima zauzeli Srbi.
Da
555

Rat u Bosni bio je jedan od najprljavijih u novijoj povijesti, tvrdi prof. Richard Aldrich, britanski strunjak za obavjetajnost, u kojem je desetak stranih obavjetajnih i vojnih slubi vodilo bitke za vlastite interese. Aldrich je u pozamanom dosjeu nizozemske istrage o padu Srebrenice pronaao poglavlje Obavjetajnost i rat u Bosni 1992.-1995., koje smatra jednim od najsenzacionalnijih izvjea o zapadnim obavjetajnim slubama koja su ikad objavljena. U tom surjeju posebice je eksploatiran zloin u Ahmiima. Naime, u nepravomonoj presudu generalau Blakiu navodi se da je ratni sukob izmeu Armije BiH i HVO-a zahvatio Lavansku dolinu dana 16. travnja 1993. u 5:30 sati i tokom iduih nekoliko dana. Lavanska dolina je postala poprite brojnih zloina... Trebalo je to provesti tako da kad se teritorij jednom osvoji, Muslimani vie tamo ne mogu ivjeti. Dok se o zloinima koji su poinjeni nad Hrvatima, a dokumentirano je i nabrojeno barem tridesetak takvih zloina, nije uope nita govorilo. A kronologija masovnih zloina u Lavanskoj dolini govori i o njihovoj koliini (vidi tablica 20.).
556 557

stratita hrvatska muslimanska 24 7

rtava 327 160

izbjegli/prognani 46.000 50.000

558

Tablica 20.: Hrvatske i bonjako-muslimanske rtve u Lavanskoj dolini

Rat u Lavanskoj dolini nije zapoeo naprasno 16. travanja 1993. kako to navodi nepravomonoj presudu generalu Blakiu, ve jer taj rat zahvati o dolinu poetkom sijenaj

1993. Zloin postrojbi HVO-a u Ahmiima 16. travanja 1993. tek je dio spirale masovnih zloina u Lavanskoj dolini. U Lavanskoj dolini postrojbe Armije BiH bile su brojnije i orujem i streljivom opskrbljenije od postrojbi HVO-a. Taj je donos iznosio 9:1. Rat u Lavanskoj dolini bio je voen da bi se ti prostori etniki i vjerski oistili od Hrvata i katolika. U tom ratnom sukobu, na opisanom podruju, bilo je protjerano ili izbjeglo oko 46.000 hrvatskih civila, dok se na cijelom podruju Federacije BiH, na kojem se vodio rat izmeu Armije BiH i HVO-a protjerano ili izbjeglo 50.000 Bonjaka-Muslimana. Ti podaci govore da su Hrvati Lavanske doline trpjeli velike posljedice etnikog i vjerskog ienja. Politiku etnikog i vjerksog ienja Lavanske doline u ljeto 1993. g. obznanio je dr. Ejub Gani, tada potpredsjednik R BiH rijeima u izjavi Reuteru: Mi emo Lavansku dolinu osvojiti ovako ili onako.
559

Naime, kad je rije o zloinu u Ahmiima ponajprije su iznijeti kronologija ratovanja i kronologija masovnih zloina u lavanskoj dolini poinje napadom postrojbi Armije BiH na hrvatske prostore u Lavanskoj dolini. dokumenti i opisani zloini, ime se dokazuje da je Armija BiH zapoela sukobe - prije i na dan 16. travnja kad se dogodio pod dvojbenim okolnostima, napad Hrvata na Ahmie, koji je uspio snimiti i BBC. Ta ekirska pukovanija obznalia ej svijetu 22.trravanja 1993. g. da je u selu Ahmiu, nedaleko do Viteza, poinjen zloin na d stotinjak Musliaman, da je taj zloin poinejen 16. travanja 1993. g. te da su za zloin odgvorni Hrvati
560

S obzirom na to, uz zloin u Gospiu, zloin u Ahmiima je uzet kao paradigma hrvatskog zloina, koji se dakako ne moe niim opravdati, ali je vano danas-sutra razjasniti povijesnu istinu, posebice surjeje i aktere oko tog zloina. S obzirom na to:
Muhamed Filipovi, dopredsjednik Muslimansko-bonjake organizacije, izjavio je da je napad na Ahmie organizirala britanska tajna sluba MI6, kako bi se dokazalo da u Bosni nije srpska agresija, ve da s vodi graanski rat.
561

Jurdana, isto tako, tvrdi da britanska cheshirska regimenta krstari srednjom Bosnom u potrazi za Hrvatima s nacistikim oznakama, odnosno rtvama hrvatskog genocida, kako bi na temelju krivotvoreno-tendencioznih izvjea svjetskim agencijama stvorila ravnoteu krivnji izmeu Srbije i Hrvatske i na taj nain zamutila cilj intervencije.
562

Sreko

Umberto Pascali, s tim u svezi, donosi na dvije stranice detaljno izvjee u kojem kae da su jezoviti pokolj u Ahmiima i sukob Hrvata i Muslimana izazvale elitne britanske trupe, zapravo poznata sluba MI6.
563

Sanevi, nadalje, smatra da su glavni uzroci (sukoba Hrvata i Muslimana) bili prenapuenost u srednjoj Bosni i mrane rabote stranih tajnih slubi, meu kojima prednjae britanske, kojima je bilo u interesu da doe do razdora izmeu Hrvata i Muslimana na raun velikosrba.
564

Zdravko

Maja Freundlich, isto tako, itajui Owenovu Balkansku Odiseju, zakljuuje da Owen (i britanske slube) rade na stvaranju raskola meu Hrvatima, tako da su nacionalno osvjeteni Hrvati smetali Owenovskim nacrtima, pa je prije svega u hrvatskoj javnosti trebalo stvoriti mrnju protiv njih.
565

odan, glede traginog sluaja u Ahmiima, kae da je jedan engleski oficir, provokator i pijun predvodio napad, a rezultate su snimili drugi britanski ofciri da bi ih pokazali cijelom svijetu.
566

ime

Traynor, tovie, istraio je kako su britanski djelatnici smiljeno skrenuli meunarodnu pozornost od Srba. Naime: Kad su se 1993. sukobili Muslimani i Hrvati vodei britanski asnik (vjerojatno pukovnik Bob Stewart) potrudio se da veliko izaslanstvo UN-a posjeti Ahmie kako bi se otklonila meunarodna pozornost od Srba i Srebrenice.
567

Ian

Kronologija masovnih zloina u Lavanskoj dolini za rat izmeu Armije BiH i HVO-a govori neto drugo. Na poetku tih masovnih zloina su zloini postrojbi Armije BiH nad Hrvatima u Dusini Gustom Grabu, poinjeni 26. sijenja 1993. godine. Tihomir Blaki, naposljetku, u pismu upuenom iz Haaga 21. listopada 2001. roaku Iliji, uz ostalo, svjedoi : Ured tuiteljstva sigurno znade da su muslimanske snage Armije BiH prve napale nas Hrvate Srednje Bosne u namjeri da nas protjeraju. Sud znade da su muslimanske snage zapoele rat protiv nas u sijenju 1993. godine, ali ta se istina ne uklapa u elje i namjere monika. I oni se nadaju, dragi roae, da e istina ostati blokirana pod kljuevima njihove moi. Ja se nadam da e dragi Bog omoguiti nama nau etvu kad se ispuni njegovo vrijeme.
568

U surjeju erazmikog scenarija, po naputcima monika valja sagledati i izvjetaeno vjetaenje amerikog povjesnika Roberta Donie. Naime, kao svjedok vjetaka optube, on tvrdi da u obavljanju svoje dunosti general Blaki nije polazio od zatite tamonjih Hrvata, ve je bio voen idejom etnikog ienja muslimanskog stanovnitva i stvaranjem velikohrvatske tvorevine. tovie, prema ovom ekspertu, Hrvatska je stoljeima imala agresivne namjere prema susjednoj Bosni, dok je hrvatski nacionalizam bio prijetnja Jugoslaviji, koju je brino uvala dinastija Karaorevi, etniki je pokret Drae Mihajlovia bio antifaistiki. Donia je povjesniar kojemu je mentor bio Milorad Ekmei, akademik SANU i ANUBIH. Rije je, ponavljam, o poznatom ideologu velikosrpskog nacionalnog pokreta, koji je, uz uretia i Slavka Goldsteina, bio ekspertpovjesniar u Nedovrenom miru (1996.), u kojem su otvoreno prihvaene teze o antifaizmu etnikog pokreta. Uz Doniu i Ashodowna, dogovor o podjeli Bosne, uglavnom se temelji na nedokumentiranoj Mesievoj izjavi.
569 570 571

Oevidno se radilo o politikoj instrumentalizaciji, kojom se takoer nastojala diskredirati hrvatska politika u proteklom desetljeu. Ukratko, najmanje je to zauzetost za Bosnu i Hercegovinu, za njezino jedinstvo, za njezine rtve; dakle, itav je sluaj koriten s onu stranu interesa za BiH i za ljude koji tu ive.
572

Sadanji odnosi izmeu dva naroda u Federaciji posebice su optereeni dijamentralno suprostavljenim nacionalnom kolektivnom svijeu kao rezultat ratnih i poratnih dogaanja. Za bonjaki tisak Hrvati i Hrvatska su agresori na BiH i Bonjake, iako su injenice drugaije: Ozbiljni istraivai, dakle, dre da Hrvatska Hrvati nisu agresori na BiH i Bonjake, iako se ne iskljuuje da je bilo izvjesnih nepromiljenih uplitanja i obostrano pogrenih politikih poteza. su Hrvatska je od svih zemlja prva priznala BIH kao samostalnu i cjelovitu dravu, a isto tako hrvatska je vlast pozvale Hrvate u BiH i njihovo politiko vodstvo da izau na referendum i glasuju za samostalnu dravu BiH.
da

je, tovie, odziv Hrvata u postotku bio vei od Bonjaka, pa je odluka o osamostaljenju donesena primarno zahvaljujui Hrvatima, iji su glasovi bili presudni za postizanje potrebne veine, jer Bonjaci sami nisu mogli odluiti, a Srbi su bojkotirali referendum. Odluka referenduma bila je presudna za meunarodno priznaje i legitimno osasmostaljenje BiH.
da da su da

Hrvati u BiH prvi organizirali borbu protiv zajednikog agresora na BiH i RH;

je svaka pomo i komunikacija Bonjaka sa svijetom tijekom rata obavljena preko Hrvatske i hrvatskoga dravnog teritorija;
da

je HVO branio teritorij BiH i da je u toj borbi hrvatski narod u BiH bio najvei

stradalnik;
da HVO nije imao dva dijela ustaki ne neustaki, ve da je on bio vojna formacija za obranu ne samo hrvatskih prostora i interesa ve i cijele BiH;

je, osim pruanje pomoi u obrani, Hrvatska je organizirala zbrinjavanje izbjeglica i stradalnika;
da je, Hrvatska je imala s BiH potpisani poznati splitski sporazum o zajednikim vojnim operacijama i uveliko je pridonijela deblokiranju Bihaa i bihake krajine, ime je izbjegnuta jo jedna Srebrenica, i to je bio pretpostavka Daytonskog mira.
573

da

O naravi ratne drame izmeu Bonjaka-Muslimana i Hrvata u Federaciji Bosni i Hercegovini miljenja su jo uvijek duboko podijeljena. Zasigurno je u tom induciranom sukobu bilo zloina na obje strane, ali je posve tendenciozno iskljuivu krivicu svaliti na lea Hrvata, posebice kad se esto zaboravlja da je taj hrvatsko-bonjaki rat samo posljedica velikosrpske agresije na teritorij drave Bosne i Hercegovine. Pojedinane osvetnike akcije Hrvata ili Bonjaka poinjene u obrani, koje se dakako ne mogu opravdati, kao i nji hov meusobni sukob do kojeg je dolo nakon to su Srbi zauzeli dvije treine BiH, medijski se ali i politiki pokualo izjednaiti sa sustavnim planiranim i poinjenim zloinima i politikom etnikog ienja to je bio temelj Miloevieve politike. Naspram brutalnog velikosrpskog etnikog ienja, ni na hrvatskoj ni na bonjakoj strani ni u ciljevima ni u sredstvima nije postojalo nita slino, to Haki sud u svojem dosadanjem radu nije ni pokuao uvaiti.
574 575

Premda Bosna i Hercegovina ve godinama predstavlja bermudski trokut u kvadraturi balkanskog kruga, u svijetu ima teoretiara koji u jakoj multietnikoj Bosni i Hercegovini (esto se tepalo o Jugoslaviji u malom) vide moguu maticu, a moda i buduu lokomotivu novog suivota junoslavenskih naroda. Zanimljive su s tim u svezi i rasprave nekih naih
576

povjesniara, koji su pisali o Bosni. Ivo Banac, uz ostalo, tako utvruje posebnu povijest dravnosti BiH, koja polazi od Srednjeg vijeka i dijelom se nastavlja u Otomanskom razdoblju, to bi trebalo delegitimirati svesrpsko i svehrvatsko imperijalno svojatanje Bosne. Rije je, dakle, o izjednaavanju prava na Bosnu, ija je pravda rezultirala Daytonskim mirom.

Meutim, dobro je poznato da su u dananjoj Bosni i Hercegovini prije pada Bosne (1463.) domai etniki stanovnici bili Hrvati, katolici i bogumilski vjernici. tovie, dananji
577

katolici-Hrvati su najstariji sloj bosanske povijesti, iako to nee priznati zastupnici predimenzionirane teze o bogumilstvu u srednjovjekovnoj Bosni. U svakom sluaju,
578

apsolutno nema nikakva temelja za srpske pretenzije (pravo) prema Bosni, naprotiv, u cijelom tom historijatu ima jasnih svjedoanstava da je Bosna u svom politikom razvitku nastojala okupiti drevne (pradavne) hrvatske zemlje zapadno od Drine i stvoriti novo svehrvatsko kraljevstvo koje bi nadomjestilo ono Hrvatsko kraljevstvo kojem su na elu bili ugarski vladari. Bosna je kao banovina bila u saveznikom odnosu s ugarsko-hrvatskim
579

kraljevstvom i taj se savez produio i kad je Bosna postala kraljevina. Ona je u takvu saveznitvu bila temeljem hrvatskog dravnog prava jer kojega drugog nije u Bosni ni moglo biti. Stoga je povijest dravnosti BiH dio povijest hrvatske dravnosti. Ipak, u
580

svemu tome zanimljiv je zakljuak efka Omerbaia: Mogu Hrvati i Bosanci jedni o drugima misliti to hoe, ali ideja o geostratekom, kulturnom mentalitetnom jedinstvu prostora je neunitiva. U tome me nitko ne moe razuvjeriti.
581

Kako se snai u bosanskom labirintu? Smatra se da, kao povijesno-civilizacijska tvorevina, Bosna i Hercegovina ima sintetski identitet, koji nije puki mehaniki zbroj njenih nacionaliteta, ali je problem to nije imala prilike izgraditi svoj izdrljivi politiki subjektivitet, u emu i jest njezina povijesna tragedija. U tom pogledu, uz Ivana
582

Lovrenovia, i Banac posve vjeruju u tezu o kulturi suivota i meuetnike harmonije, to je navodno temeljno obiljeje Bosne. Meutim, vienje Bosne kao jedinstvenog kulturnog sustava (Malcolm) ili govor o pravom (tj. jednom) drutvu u Bosni (Ivo Banac) - smatra S. Daja - mnogo je ozbiljniji problem. Naime, u pitanju su tri kulturna sustava i tri meusobno politiki i kulturno distinktivna drutva, to su nastala u osmanskom razdoblju, a moderna povijest koja je zapoela austro-ugarskom okupacijom, sve ih je vie meusobno prepletala, ali nije dokinula njihove distinkcije niti ih je uspjela uvesti u moderni autentini politiki konsensus. Isto tako, osporavajui Baneve i Lovrenovie teze, Ani poinje pitanjem moe
583

li politiar to nauiti od povjesniara, a politiar se zasigurno pogrijeiti ako se ne dri pred sobom cijelu njenu povijest. S tim u svezi, on zakljuuje da je rat to se u drugoj polovici 1993. vodio u BiH bio posve prirodan i gotovo neizbjean rezultat povijesnog gibanja, tako da je jedinstvenost Bosne, na emu ustraje meunarodna zajednica, mogua samo u okviru dekretirane demokracije, tj. vojnog protektorata.
584

U tom je dekretiranju, kad je o bosansko-hercegovakim Hrvatima rije, jedna od prepreka Katolika crkvi u BiH koja je, prema Bancu, nacionalistika jer joj je glavna briga kako emo biti bolji Hrvati, bolji pripadnici svoje nacije. S obzirom na to, ponaanje mostarskog
585

biskupa Peria, glede obnove Careve damije u Stocu (koja je izgraena na tlocrtu kranskog hrama), Banac uzima mnogo tetnije od Tumanove destrukcije jer negira onu kransku tradiciju bez koje Bosna i Hercegovina ne moe opstati. tovie, za Banca je to najvanija toka javnog sukobljavanja oko naravi bosanskohercegovakog drutva, budui da se protivi bosanskohercegovakim civilizacijskim obrascima. Odakle ovaj Banev
586

cinizam? Naime, unato tim bosanskohercegovakim civilizacijskim obrascima, samo u ovih posljednjih 125 godina na podruju BiH izbilo nekoliko meunarodnih ratova, iju su traginu bilancu najvie osjetili katolici u BiH, koji su su fazi posvemanjeg iskorijenjivanja (od negdanjih 90% danas je to 9%). S tim u svezi, od 444 srednjovjekovne katolike crkve, njih je 30 srueno i na njihovim temeljima podignute careve i druge arijske damije i pokoja pravoslavna crkva. Zato je Bancu, pitaju se u priopenju Biskupskog ordinarijata Mostar, toliko stalo: da tamonji katolici nestanu to prije. Odnosno: Zato [Banac] mora sa svojom legijom poduzeti korake protiv biskupa Peria koji brani pravo na ivot katolika Hrvata u BiH kao to naglaava isto pravo i drugih naroda i religija. Ako i nema izravnog
587

odgovora, sve je tee ne vidjeti Banevu zauzetost? Naime, Banevim agresivnim uvlaenjem Tumana i Hrvatske u agresiju i komadanje Bosne, uz dodatnu demonizaciju Katoke crkve u BiH, osim alibiranja velikosrpske agresije i amnestiranje velesila od non intervention, trebalo je to lake otvoriti prostore daljnjem otvoreno-drutvenom multi-kulti eksperimentiranju. tovie, vrlo je lako zamisliti da je netko Bosnu pretvorio u retortu u kojoj je mogue praviti eksperimente te ih pratiti kako e se razvijati to nije nikakva teorija zavjere, to su naela po kojima svijet funkcionira. Ovdje kolonijalni gospodari ele stvoriti unuitarnu (multi-kulti) Boasnu i
588

Hercegovinu kao vezivo Zaapdngo Balakan (Euralcvije), po istoj logici po kojoj su je izmislii titoist. A sve po istom globalnom naumu po kojem i drugdje sustavno unitavaju vjeru i naciju, kao teemeklejne prepreke nesmetanom prodoru njihova niovca. Novi svjetski poredak kao planetran diktarura onih koji toga novca imamuju najvie.
589

Bosna je duboko podijeljena po mnogim crtama, a ponajvema po etnicitetu, pa se dri da bi ono to se moe graditi i to se mora poticati jest uvoenje u javni ivot takvih mjerila i institucija u kojima nee dominirati etnicitet. Meutim, upravo je to najvea
590

utopistika zabluda, jer se etniko je ovdje dominantno, pa svi projekti od doba Turske i Austrije, a posebice u dvije Jugosdlavije, pokazali su da je to Sizifov posao. Stoga, smatra
591

Tomo Vuk, nijedan govor o reintegraciji ne bi smio zaboraviti da taj projekt, uza sve lijepo to mu je dio, sa sobom u dubini nosi takoer nakanu ponovne uspostave staroga naina ivota, bitno obiljeena nepovjerenjem i mrnjom, pa zato iako voen plemenitom nakanom ispravljanja nanesenih nepravda, netko moda i nesvjesno, stvara duhovne pretpostavke za nove eksplozije zla.
592

Meunarodna zajednica, koja je skrojila Daytonskii sporazum, kojima je Hrvatima oduzela pravo na entitet, a podarila im papirnato pravo na jednakopravnost, koju u ovako (ne)ureenoj dravi nikada ne mogu praktino ostvariti. Njezin cilj reintegracije BiH kao iskljuive graanske drave uz nipodotavanje etniciteta i izjednaavanje svega to je nacionalno s nacionalizmom, u gopmelmoj je suprotnosti sa zahtjevom Hrvata za rjeenje nacionalnog pitanja i za ureenom BiH kao sloene drave tri konstitutivna i jednakopravna naroda. Monici u njezinim redovima, koji su hrvatskoj nudili kapitulantski plan Z-4, danas poruuju kako i nova amerika admistracija u potpunosti je odana teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine i netko u Daytonu i ne pomilja na trei entitet u ovoj zemlji. Upravo Balkana,
594 593

pokuaju senatorica

da Kay

se Bailey

Bosni

Hercegovini vidi istu

nametne ameriku

jedinstveni image multikulturne i multietnike zajednice, kao jednu vrstu amerikanizacije amerika Hutchinson iluziju. Washingtonski institut CATO u studiji Bosna tri godine poslije, posve slino, zakljuuje. Apsurdno je, ali naalost istinito, da Zapad spasavajui ostatke jedne bive komunistike drave gradi socijalizam u Bosni, a cijela tanedemokratsko demokratska misija amerike e porezne obveznike do kraja godine stajati 12,5 milijardi dolara. Nezadovoljstvo Kongresa i graana sve je vee, ali Clinton i dalje ustrajava na prisiljavanju Srba, Hrvata i Muslimana da ive u fikciji. Danas u svijetu sigurno nema sloenije drave,
595

oko ije se sudbine i perspektive postavlja tolko pitanja i dvojbi. Sve vie se bude dvojbe u
596

dogmu o multi-kulti Bosni i isto takvom (zaapdnom) Balaknu. Na Bliskom se istoku moemo uvjeriti koliko dugo moe trajati duboka mrnja, pie 25. listopada koemntaror lievoliberalnog Franfurter Rundschaua Jochen Siemens. Zaobilazni put preko malih drava moda je potreban kako bi Balkan napokon stigao u Europsku kuu. Londonski The Economist, od 4. studenoga 2000., koji kroz 10 ili 15 godina rauna na prekrajanje zemljovida kojima bi se zadovoljile etnike lojalnosti u itavom ovom podruju,

ukljuujui i Kosovo!. Bilo bi najbolje, kada bi se ljude moglo uvjeriti da zajdno ive. Ali, ako je to nemogue, neka se rsazdvoje u miru zakljuuje Economist.
597

Nova amerika, Bushova (junior) politika, oevidno, trai izlaz iz te zaarane situacije. Smatra se na mogunost da upravo nedavni Kleinov istup signalizira promjenu stava Amerike onda i meunarodne zajednice prema mogunosti da BiH moe opstati samoodriva i cjelovita drava. Te je dvojbe posebice, pozivajui se na diplomatske izvore, objavila analitiarka Reutersa. ak i oni koji predvode nastojanja s ciljem pretvorbe Bosne u uspjenu dravu nemaju iluzija o zadatku s kojim su suoeni, ne samo kada je posrijedi zacjeljivanje ratnih rana, nego i pretvorba nerazvijene bive komunistike balkanske republike u modernu europsku dravu. S tim u svezi, Zdravko Tomac takoer misli da je u BiH opet
598

sve otvoreno. To se objanjava i jaanjem protumuslimanstva u amerikoj politici, poslije 11. rujna 2000., to dodatno pogoduje nepovjerenju prema daytonskoj dravnosti BiH.
599

injenica je da je pitanje dravnopravnog ureenja Bosne i Hercegovine jedno od najzamrenijih pitanja kojim se ve gotovo dva stoljea bez ili s malo uspjeha bave najvee europske i svjetske sile. Meutim, ideju podjele Bosne, taj istoni grijeh nakaradne politike, valja ponoviti, Banac iskljuivo svodi na hrvatsku politiku, na politiku politikog vodstva Republike Hrvatske koje je, meutim, posve ispravno shvatilo srpsko-britanski manevar pokretanja muslimansko-hrvatskog sukoba. Naime, ovim sukobom, te podvajanja islamskog svijeta u vezi s tim pitanjem, utjecajem nesvrstanih zemalja poglavito, prijetili su posvemanjem hrvatskom porazu. Namjera Srbije i njezinih saveznika bila je jasna: odvojiti Hrvate od Muslimana-Bonjaka, omoguivi ovim drugima da zauzmu njihov prostor, te zabiti klin do mora i time dobiti dezintegriranu i poraenu Hrvatsku, te podlonu bonjaku dravicu, uz vraanje naklonosti islamskog svijeta. Banac i erazmiki krug, ako ve nije i sam sudjelovao u spomenutom scenariju, dakako, posve suprotno objanjava svu sloenost onodobne (pred)ratne zbilje.
600 601

Zbog svega toga, od samog poetka Zapad je bio u nemogunosti uvidjeti da je rat na Balkanu bio problem velikosrpske brutalne ekspanzije, budui da su - uz ostalo - dobivena kriva povijesna tumaenja jugoslavenske situacije. Iako je duboko svjestan odgovornosti svjetske politike Podnosei iscrpnu analizu balkanskog pitanja, Banac e mirne due zakljuiti: Meunarodna zajednica je godinama ignorirala krizne situacije u bivoj Jugoslaviji pa su i posljedice toga zanemarivanja bile katastrofalne, Banac e olako izbjei pitanje: koliko je kao vodei jugoslavenolog sam odgovoran za oblikovanje i pokrivanje te svjetske antipolitike. tovie, on unosi stanovitu zbrku i zabunu. Naime, hvalei na sva usta Izvjetaj meunarodne komisije za Balkan (Nedovreni mir, 1996.), Banac istodobno podrava njegov gotovo cinini zakljuak, da uzroci ovoga rata nisu izvan Balkana, nego unutar njega. Dakle, opet udna neka banevska dijalektika, budui da u samom izvjeu imamo estoku optubu meunarodnih imbenika za tragina zbivanja na ovim prostorima.
602 603 604

Meutim, na spomenutom okruglom stolu Srbi: juer, danas sutra (1996.), na kojem je, unutar ideologije otvorenog drutva, uz otvorenu tendenciju kriminalizacije Domovinskog rata, Banac internacionalizirao pitanje Srba u Hrvatskoj, odgovornost su

meunarodnih imbenika dotakla tek dva sudionika. Kao osvjedoeni humanist i humanitarac, Slobodan Lang tako tvrdi da ne moe postojati izvjetavanje o povredi ljudskih prava, za koje su krivi Hrvati ili Srbi, a da se ne kae, prije svega, kriv je taj centar svjetske moi, jer je tamo osnovna odgovornost za to se dogodilo. Branko Borkovi, legendarni Mladi Jastreb iz Vukovara, glede Wanceova boravka u Vukovaru (kad susrpski nacisti klali ranjenike iz vukovarske bolnice, a pred njegovim oima su ubijali civile), bolno se upitao: U ime koga se oni predstavljaju kao humani, u ime kakvog Boga oni ele pokazati nama dostojanstvo ovjeka.
605 606

Sve u svemu, tijekom rata u Hrvatskoj, te potom i BiH, zapadne sile su baratale netonim povijesnim pretpostavkama i mitovima. S tim u svezi, zanimljivi su uvidi BBC -a u radio seriji Politika i predrasude. Naime, ispitujui povijesne premise kojima su u svom pristupu junoslavenskim problemima baratali Velika Britanija i Sjedinjene amerike drave, novinar Ch. Gunness otkriva kako je Zapad pomagao Srbima. S obzirom na fluidnu
607

etiologiju uzroka rata, Amerikanci i Europljani lutali su amo-tamo, bez cilja gotovo do samog potpisivanja sporazuma u Daytonu. Posve je oevidno, da je tomu pridonijela i Baneva historiografija, kao i ideologija otvorenog drutva, na ijim se pretpostavkama nepovijesno objanjavalo uzroke i posljedice dramatina i krvava raspada Jugoslavije, kojoj je Banac traio skladan razvitak. Jednostavno, polazilo se od teze sve su strane u sukobu,
608

vie ili manje, podjednako krive, pa se i rjeenja njihova sukoba moraju utanaiti dogovorom i pristankom svih sukobljenih strana. Na taj su nain faktiki bili na strani jae i agresivnije strane u sukobu. Zbog svega toga tzv. meunarodna zajednica svoj zloin propusta
609

nadoknauje ulogom Hakog tribunala, budui da je graanski rat u bivoj Jugoslaviji prihvatljivo rjeenje njihove hipokrizije i nedjelotvornosti.
610

Svima je njima zajedniko da su u razdoblju najee velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, kad su poinjeni najvei zloini poput Vukovara, kabrnje i Srebrenice, i kada je, kako amerikom tako i europskom javnom mnijenju, bilo jasno o emu je na prostoru bive Jugoslavije rije, pokretali diplomatske inicijative, stvarali tzv. mirovne planove ili pak sklapali financijske aranmane koji su imali cilj ostanak Miloevia na vlasti kao jamca sigurnosti u regiji. Ne treba zaboraviti da se, usporedo s tim, a sve zbog zatite ne samo Miloevia nego primarno velikosrpskog projekta, upravo u tim utjecajnim kruocima stvarala fama o tome kako su na Balkanu zapravo svi isti odnosno da su svi jednako krivi. Dakako, Banac im je svojim ideolokim tezama u tome dao predtekst, kako bi ovi kruoci pozicionirali svoje geopolitike interese. Velikosrpska agresija na Hrvatsku u BiH, naalost, zorno je pokazala da u meunarodnom politikom okruju istina i pravda ustupaju svoje mjesto pred suprotstavljenim interesima svjetskih monika, koji, najvema, uz asne iznimke, tijekom velikosrpske agresije nisu pravili razliku izmeu agresora i rtve. Danas je sve jasnije da sukobi u suvremenom svijetu nisu prouzroeni etnikim, povijesnim, kulturalnim, ve prije svega gospodarskim, politikim i financijskim razlozima. Ovo je bio jedan od zakljuaka s nacionalnog skupa katolikih udruga u Genovi. U tom surjeju, vjerojatno u budunosti hrvatska drava nee moi ostvariti zdrav odnos s meunarodnom zajednicom dok se ne raspravi pitanje sudjelovanja velikih sila u velikosrpskom genocidu nad
611 612 613

hrvatskim narodom. U najmanju ruku, smatra Josip Peari, poslije svega toga duni su se barem ispriati hrvatskom narodu.
614

S obzirom na to, pored zloina u ratu (crimen belli) i zloina za pisaim stolom (crimen machina scriptoria), Hrvatski Forum je predloio uvoenje kategorije zloina propusta (crimen non faciendi). Naime, rije je o zloinima protiv ovjeanstva i supsidijarne krivnje za stotine tisua mrtvih i milijune izbjeglih na Balkanu, kojima je, uz ostalo, na krivim povijesnim pretpostavkama kumovala svjetska politika, to ve priznaju njeni izravni provoditelji. Tako: Sigurno da bi rana vojna reakcija NATO-a - primjerice, zrani udari na srpske topove koji tuku po Sarajevu i drugim vojnim ciljevima - vjerojatno natjeralo Srbe da preispitaju svoje agresivne planove. Oni ipak nisu bili poveli oslobodilaki rat jer bosanske Srbe nije trebalo ni od koga oslobaati. Oni su se upustili u avanturu i moda bi odustali od nje da je Zapad jasno pokazao svoju odlunost. Meutim, jo nitko nije postavio radikalnije pitanje o ulozi globalne ili velike politike na mikrokozmos Balkana. I dok su jo svima u svijesti etnje po europskim metropolama potpisnika raznih dogovora i planova, sve do Washingtona i Daytona, ostaje nikad dovoljno glasno postavljeno i analizirano pitanje uloge posrednika ne samo pregovaraa nego i kreatora politike koja je u Bosni i Hercegovini poticala i umnaala ratove, a na cijelom prostoru poticale elje za promjenom granica.
615 616 617

Kao paradigmatski sluaj zloina propusta, s tim u svezi, obiljeen je James Baker, tajnik Bushove (senior) administracije. S tim u svezi, svjedoi tvorac Daytonskog sporazuma (Richard Holbrooke): U lipnju 91. dravni je tajnik James Barker bio u Beogradu. Sastao se sa voama sviju strana, rekavi im da moraju djelovati zajedniki i da NATO ne e intervenirati. Trebao im je meutim jasno rei: Ako uete u rat, NATO e intervenirati odmah. Ne bi bilo nikakvog sukoba. Bilo je posve mogue iscjenkati miran razvod. Polazei od banevske teze (glede uzajamne iskljuivosti yu-nacionalizama), Baker se pravda da su i Miloevi i Tuman ekstremni nacionalisti koji su svojom bikovskom tvrdoglavou htjeli konflikt, to se pretvorio u rat to ga drugi nisu mogli sprijeiti u nastanku a pogotovo kad se razbuktao. Cinino je da Banac, koji je svojim znanstvenim autoritetom stajao iza tih teza, sada dri da je Baker bio mediokritet, jedan od patuljaka koji upravljaju politikom sad ve jedine svjetske velesile.
618 619 620

Meutim, kako izgleda, pored Bush-Bakerove, nije nimalo nevina ni Clintonova administracija. Kritike lanova bive Clintonove administracije na Bushovu vanjsku politiku, a posebno onu na Balkanu, zasmetale su istaknutog republikanca i nekadanjeg predsjednikog kandidata Boba Dolea. Stoga je napao do juer vladajue demokrate preko stranica najtiranijeg amerikog dnevnika Wall Streat Journala. Dole je podsjetio na Clintonova neodlunost na Balkanu unato srpskim zvjerstvima uinjenim u Vukovaru i Srebrenici. Ne smijemo zaboraviti da se masakr 8.000 mukaraca u Srebrenici dogodio etiri godine nakon pada Vukovara, a na isteku tree godine Clintonova prvog mandata, upozorio je Dole. Gospodin Holbrooke to dobro zna, jer je Clintonova administracija gledala genocid u Bosni, unato stalnom pritisku Kongresa na akciju, pie Dole i dodaje: tovie, tek nakon muslimansko-hrvatske ofenzive i odluke Senata za ukinue embarga na uvoz oruja, Clintonova administracija preuzela je vodstvo. Da je SAD djelovala ranije, 250.000 ljudi moda ne bilo bi ubijeno.
621

Naravno, Balkan je oduvijek bio ogledno polje suprotnosti europskih politika, gdje svako vue na svoju stranu, pa je njihova odgovornost za proteklu katastrofalnu balkansku politiku vie nego oevidna. Tako se dri da je Slobodan Miloevi neka vrsta zajednikog
622

proizvoda, jer je njegova velikosrpska ideja hranjena nevjerojatnim kunktatorstvom evropske i amerike politike klase, koja ga je, tim kunkatorstvom u stvari su-proizvela Miloevi bio je persona grata dok se uklapao u ostvarenje amerikih geostratekih interesa, a kad je povjerovao da moe izvan onoga to mu se geopolitiki doputalo, sruen je iznanaujue brzo za razliku od njegova bagdadskog parnjaka. Posebno je zanimljiva ralamba Davida Scheffera u The Washington Post.
623 624

S obzirom na to, kao tehnolozi takve antipolitike, dvojac Vance-Owen, prije ili poslije mogao bi se nai kao optuenik za genocid i etniko ienje. Cyrus Vance, kojeg je Drugi hrvatski rtvoslovni kongres u Vukovaru optuio za zloin propusta (to je ljivananinu predao ranjenike Vukovarske bolnice), simbol je krivnje Zapada za zloine poinjene na Ovari. Kad je rije o lordu Owenu, onda su njegove karte bile su praktiki na takvoj crti podjele BiH koje su prejudicirale etniki iste dravice pa se na osnovu toga moe zakljuiti o odgovornosti engleske politike, pa i osobno lorda Owena za genocid i etniko ienje, koji je taj plan prouzroio. tovie, Wance-Owenov plan bio je baen kao kost meu Hrvate i Muslimane, tj. on je imao, na alost, za svoj skriveni cilj poticanje sukoba izmeu dotadanjih saveznika, Hrvata i Muslimana.
625 626 627 628

Pored stradanja Vukovara, zloin propusta je posebice vezan za srebreniku tragediju. S tim u svezi, Lijenici bez granica objavili su dva dokumenta u kojima, glede tragedije muslimanske enklave Srebrenice u lipnju 1995., koju su zauzeli bosanski Srbi, istiu odgovornost tadanjeg zapovjednika snage UN-a na prostoru bive Jugoslavije francuskog generala Bernarda Janviera. Treba biti odvaan i pravim imenom nazvati ne krivce (znamo ih odavno), ve one koji su, zacijelo iz zablude i uz sve olakotne okolnosti na koje se mogu pozvati, dopustili da se to dogodi, pa bili oni i francuski dravljani.
629

Isto tako, jedan od vodeih novinara u Britaniji Ian Traynor, politiki analitiar The Guardiana za istonu Europu i viegodinji izvjestitelj iz nae regije, tvrdi da su Britanci pomagali Miloeviu najprije u Hrvatskoj, a onda na jo tei nain u Bosni. Naime, britanski lordovi, nasljeujui jedan drugoga kao meunarodni posrednici, i visoki vojni asnici na zapovjednim poloajima u operacijama UN-a, uvali su Miloevia od intervencija NATO-a. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajui pritisak od Miloevia, a toga ratnog zloinca tretirala kao klju rjeenja, dok je on bio najvei problem. Spomenuti Brendan Simms, britanski povjesniar i profesor meunarodnih odnosa, pisac knjige Unfinest Hour: Britanian and the Destruction of Bosnia (2001.), isto tako, dri da se Velika Britanija moe smatrati sudionikom u genocidu u Bosni i Hercegovini.
630 631

Kad je rije o zloinu propusta, nadalje, otvara se pitanje mandata Unprofora, kao i s tim u svezi uloge Hrvatskog helsinkog odbora. U prvom sluaju, rije je o zapovjednoj i politikoj odgovornosti UN-ovih slubenika od dolaska do odlaska mirovnih snaga UN-a, koje su u zatienim sektorima Sjever, Istok, Zapad i Jug trebale zatiti nesrpsko stanovnitvo od etnikog ienja te protjerivanje od strane srpskih paravojnih i tzv. krajinskih vlasti. Budui da su to propustili, oni bi se kazneno mogli progoniti kao sudionici u genocidu koji su, s obzirom na svoj mandat, dopustili etniko ienje i, prema dostupnim podacima, nisu sprijeili ubojstvo 600 hrvatskih civila, a 7000 ih je protjerano u sektorima Istok i Jug. Traynor posebice istie negativnu ulogu britanskog zapovjednika UN-ovih snaga u BiH, generala Michaela Rosea, koji je skretao i guio pozive za intervenciju NATO-a protiv srpskih poloaja u krizi oko zatiene zone Gorada. Takva je politika dovela do srpskog pokolja 7000 Muslimana u Srebrenici.
632 633

Kad je rije o odgovornosti Hrvatskog helsinkog odbora, postavlja se pitanje zato kao jedna od obavjetajnih ekspozitura Hakog suda, osim podataka o odgovornosti hrvatske vlasti za stradanje srpskih civila, nije izradio sline publikacije za stradanje hrvatskih i drugih nesrpskih civila. Do 30. rujna 2001. godine u Hrvatskoj je otkriveno 130 masovnih grobnica i vei broj pojedinanih grobnica rtava srbijanske agresije. Iz njih je ukupno ekshumirano 3.292 tijela rtava, od kojih su do sada identificirane 2.622 rtve. Sa stanjem od konca rujna 2001. godine na popisu nestalih, zatoenih i nasilno odvedenih osoba, jo uvijek se nalazi 1.426 hrvatskih branitelja i civila. S tim u svezi, upozorava se da su iak i Banac od poetka djelovanja u HHO-u vodili brigu samo o zatiti Srba na slobodnom dijelu, a ne Hrvata na okupiranom dijelu Hrvatske.
634 635 636

Sve u svemu, rijetki su meunarodni imbenici i ustanove, koji su razumjeli genezu politiko-vojne krize u ovome dijelu Europe te koji su, stoga, podrali opravdana nastojanja hrvatskog naroda za slobodom i samostalnom dravom. Razlog je i u tome, to su mnogi s ugledni zapadni povjesniari, prikrivajui osvajaku narav toga rata i odgovorne za njegove izbijanje, pridonijeli dugotrajnim neangairanjem svojih vlada u cilju njihova okonanja. Naime, njihov neobjektivan i indiferentan odnosi prema ratnom sukobu upuuje nas na promiljanje o problemu odgovornosti dijela zapadnih intelektualaca zbog izostanka prosvjeda koji su po vokaciji bili obvezni. Budui da je ovo j bio prvi sluaj genocida u Europi nakon holokausta, opominje Cigar, na kraju, najveom rtvom genocida u Bosni i Hercegovini moe se pokazati svjetski vrijednosni sustav, tako da se s moralnog motrita, ovaj sluaj nagovjeuje uznemiravajuu budunost.
637 638 639

S tim u svezi napisane su zanimljive studije, na koje upozorava Z. Grijak. Tako, uz ralambu problema odgovornosti zapadnih intelektualaca glede rata u bivoj Jugoslaviji, razraujui teoriju cinizma. S obzirom na to, autor je tako ustvrdio da je kultura cinizma postala temelj za relativizam u prosudbi ljudi i dogaaja. tovie, on dodaje da ambivalentnost u prosuivanju ljudi i dogaaja, koju potiu ciniki um, ne zavrava uvijek u pasivnosti i apatiji, nego esto u agresiji. S obzirom na to, Thomas Cushman postavlja sljedea istraivaka pitanja: (1) zato tako velik broj zapadnih intelektualaca nije pruio potporu intervenciji Zapada, koja bi zaustavila srpsku agresiju protiv bespomonih civila; (2) zato je tako mnogo zapadnih intelektualaca i politikih voa pristalo uz relativistiku interpretaciju, koja odbija oznaiti primarno odgovorne za rat i masovna ubojstva te su sukob sveli na posljedicu starih plemenskih mrnji, i (3) zato je tako puno istaknutih intelektualaca i politiara osudilo rtve agresije umjesto agresora.
640 641 642

Zbog svega toga, kao vodei jugoslavenolog i opinion maker za podruje bive Jugoslavije, na ta i mnoga druga pitanja (glede odnosa tzv. meunarodne zajednice), prije svega, Ivo Banac duguje odgovor. Posebno e biti vrijedno istraiti njegove pokrivanje britanske politika mekog posredovanja, koja je dugorono vodila prihvaanju i priznavanju svih srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i BiH i,
643

tim

svezi,

uspostavu ciprizacije okupiranog hrvatskog teritorija. Kako je u ime tzv. znanosti otvorio prostor emberlenovskoj (presudnoj) politici Bakerove administracije, ve je postavljeno pitanje: hoe li Banac, glede este prispodobe o ubojicama za pisaim stolom, sjediti u Den Haagu makar kao Bakerov krunski svjedok, glede njegova zloina propusta.
644

2.2.3. REVIZIJA HRVATSKE POVIJESTI

Nakon dramatina raspada Jugoslavije i proglaenja neovisne hrvatske drave, u Hrvatskoj je otvoren proces uruavanja komunistike historiografije. Banac smatra da jugoslavenska historiografija, koja nije nikad bila skladno ureena, vie ne postoji. Naime, ona nije mogla preivjeti ideju po kojoj je razlikovanje izmeu povijesne istine i puke legende nevano, zato su legende i ideoloka iskrivljavanja bila djelo najboljih historiara, a ne amatera. Zapravo, hrvatska je historiografija u bivoj socijalistikoj Jugoslaviji bila
645

stalno i vjeto prosijavana kroz tzv. partijsko-marksistiko sito, pa je stoga tek tu i tamo dala nekad slabije, a rijetko jae znakove u svojoj izrazitoj hrvatskoj samobitnosti u znaku hrvatske dravnosti. Povijesna je znanost pod komunizmom openito govorei bila
646

kontrolirana i dirigirana, personalno i tematski. To je ostavilo nesumnjiv ideoloki i neznanstveni trag u razvoju znanosti, u svijesti njezinih nositelja, u rezultatima. S tim u
647

svezi, hvalevrijedno je dramatino svjedoenje povjesnika-akademika Duana Bilandia koji je, nakon sloma komunizma i demokratskih promjena (1990.), svjedoio da su preko noi obezvrijeeni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smee.
648

Svojom je usmjerbom marksistika historiografija svjesno korjenito prekinula s tradicijom i stvarala novu, samoniklu, pa stoga i nametnutu interpretaciju prolosti koja je bila sukladna s ekskluzivnim ideolokim predlokom. Posve opravdano, nakon demokratskih
649

promjena i uspostave samostalne nacionalne drave, nuno se nametnulo pitanje revizije hrvatske historiografije. Iako se revizija, kao pojam u historiografiji, prvenstveno uzima uz

poricanje odgovornosti Treeg Reicha za strahote Drugog svjetskog rata, a kod nas je to vezano za NDH i poricanje ustakih rtava, historiografija je sama po sebi revizionistika.
650

Meutim, kad je rije o reviziji hrvatske povjesnice imamo dva posve razliita pristupa: (1) koji polazi od revizije importirane i uspostavljanje autentine samostalne hrvatske povjesnice i (2) koji revidiranjem hrvatsku povjesnicu uspostavlja kao odsjeak (privjesak) regionalne zapadno-balkanske povjesnice (v. tablicu 21.).

IDENTITET

HISTORIOGRAFIJA

AUTENTINI

NACIONALNA (samostalna cjelina u europskom i svjetskom surjeju)

IMPORTIRANI

REGIONALNA (odsjeak ili privjesak jugo-istone europske

historiografije)

Tablica 21.: Identitet hrvatske historiografije

Budui da je ratom za nezavisnost napokon osloboena i naa historiografija, opravdano se smatra da povjesniar danas moe promiljati povijest svoga naroda iz vlastitog kuta (odnosno, starevianski kazano, iz vlastite glave) i stvarati nacionalnu
651

historiografiju kao samostalni dio u svjetskoj i europskoj povjesnici. Dakle, nacionalni suverenitet postao bi poetak osmiljavanja nacionalne povijesti iz te nove perspektive, iz te nove paradigmatike odreenosti. Prema tome, budui svaki pojedinac i svaka nacija imaju
652

pravo na vlastitu povjesnicu. S tim u svezi, od 1102. hrvatska povjesnica nije autentina slika pravog stanja, razvoja i strukture hrvatskog bia, nego iskrivljena slika koju su gradili

osvajai i nastojali je ucijepiti u svijesti Hrvata. Prva je, zato, zadaa nakon uspostave Republike Hrvatske, znanstveno probiti taj krivotvoreni pseudoznanstveni mit, jer se bez toga ne moe uspostaviti hrvatsku objektivnu samorefleksiju o povijesnom razvoju Hrvata.
653

Sada kad je stvorena hrvatska nacionalna drava trebalo je provesti reviziju u pojedinostima i u cjelini na podruju itave hrvatske povijesti od najstarijih vremena do danas, jer nam falsifikati i mistifikacije nisu uope potrebni. S obzirom na to, potrebno je objaviti davno najavljenu i pripravljenu, ali jo uvijek uleenu i netiskanu Povijest hrvatskog naroda kroz vjekove u nekoliko svezaka ili knjiga sa strunim biljekama i na osnovi najnovijih znanstveno-istraivalakih rezultata Naime, jo se ranije najavilo da se zapone s pripremama na pisanju sinteze nacionalne povijesti hrvatskog naroda u granicama Jugoslavije, bez obzira na to odgovora li to nekome ili ne.
654

Jo ranije, opisujui bilancu mnogih znanstvenih povijesnih istraivanja, o. Dominik Mandi (1971.) prosuuje da je danas postanak i najstarija povijest Hrvata zamagljena, da su stara hrvatska djela i povijesni izvori dovedeni u sumnju, da se prednost i odlike hrvatskog naroda omalovaavaju i nijeu; da se cijela hrvatska povijest minimizira, razvodnjuje i u krivom svijetlu prikazuje. To je upravo sada aktualno, kada se u svijetu postavljaju pitanja:
655

tko su ti Hrvati, kako se zapravo zovu, odakle su doli, to su bili (etnogenetski procesi i njihov etnoloki znaaj), to hoe i ime su zaduili Europu da se nanovo mora pristupiti konanom rjeenju hrvatskog pitanja, koje se vuklo kroz stoljea. Sve u svemu, konano bi
656

trebalo uspostaviti samostalnu nacionalnu povjesnicu u surjeju europske i svjetske historiografije. Suprotno tome, naspram nacionalne, postoji snana tendencija izradbe regionalne (junoslavenske) historiografije, iju je pozadinu otvoreno deklarirao Neven Budak. Naime, s onu stranu nacionalne povjesnice, on ali to je jo komunistika vlast nehotice podravala nacionalnu historiografiju, tako da su nacionalne historiografije bile nepovezane, pa s tim u svezi, nikada nije postojala jugoslavenska historiografija, nego hrvatska, srpska, slovenska. Problem je, po svemu sudei, bio u tome to jugoslavenska historiografija i
657

jugoslavenski historiari nisu bili odlunije okrenuti prema marksistiki shvaenoj strukturalnoj historiji. U tom smislu 1980-tih se prilo izradi zajednikih jugoslavenskih
658

jezgri, u emu su - dakako - prednjaili hrvatski povjesnici koji su upozoravali na nacionalistike (separatistike) tendencije u historiji jugoslavenskih naroda. Naime, zbog onodobnog jaeg naglaavanja vlastite nacionalne povijesti ili odreenih pravaca u njenu razvitku imali smo niski koeficijent zajednikog (jugoslavenskog op. a.), a visoki koeficijent izdvojenosti (nacionalnog op. a.).
659

Dominik Mandi (koji je dao najbolju povijesnu razradbu ranohrvatske samobitnosti), u Nevena Budaka (predgovor knjizi Dominik Mandi, Hrvati i Srbi. Dva razliita naroda, Matica hrvatska, Zagreb, 1990.), s onu stranu srbo-hrvatstva i jugoslavenstva, obiljeen je kao pamfletist i hrvatski nacionalist, jer se priklonio separatistikom rjeenju hrvatskog pitanja. Rije je o vremenu kada se htjelo nametnuti miljenje da je naa
660

jugoslavenskapovijest
661

jedna

jedinstvena,

te

da

se

unutar

nje

nema

to

diferencirati. Meutim, ni danas u slubenoj publicistici sama ideja jugoslavenstva nije raskrinkana i odbaena ni izdaleka onako sustavno, ciljano i temeljito kako je to bilo potrebno. Meutim,
662

nasuprot

jugoslavenskoj

historiografiji,

posve

je

oevidan

i crimen Tumanova doba. Naime, kako tvrdi Budak, hrvatska historiografija, pogotovu kad je rije o srednjem vijeku, nije bila ideoloki razliita u doba komunizma i u Tumanova doba. Prema tome, zakljuuje Budak, iz raznih razloga ona je uvijek bila, neu rei nacionalistika, nego vrlo nacionalna orijentirana, pa tako oevidno vlada nezadovoljstvo
663

sa stanjem hrvatske povjesnice:

Ivo Banac, ponajprije, tvrdi da Hrvatskom danas vlada povrnost, nepoznavanje

vlastite povijesti i neshvatljivi zaborav, ak i apologetska domiljatost, kad je rije o neposrednoj prolosti.
664

Slobodan Prosperov Novak, s timu svezi, smatra da je kolski sustav mjesto za

reciklau povijesnih i knjievn ih poluistina i poluvrijednosti.
665

Petar Koruni, dri da se naa povijesna struka, gledajui u cjelini, nalazi se u

kritinom stanju kako na znanstveno-istraivakoj tako i na pedagoko-odgojnoj razini.
666

Marko Gri, tovie, pozivajui se na paradoks engleskog povjesniara

Toynbeeja, smatra da uope nije mogue napisati hrvatsku povijest.
667

Neven imac, zbog svega toga, polazei od ideologije otvorenog drutva, smatra
da mi jednostavno nau povijest ne znamo, pa tako postoji za nas, kao za sve tranzicijske zemlje, imperativ njene revizije.
668

S obzirom na to, aktualna revizija hrvatske povjesnice posebice se moe pratiti po crti proturjenih modela hrvatske nacionalne identifikacije, koji se mogu saeti u dvije ideal-tipski okomice (v. tablicu 22.), na dvojnom kolosjeku narodnjatva i pravatva pratismo razvoj ...

OKOMICE

PRAVATVO STAREVIIZAM

NARODNJATVO STROSSMAYERIZAM (YU-EU/SLAVIZAM) slavenski iskon (Kiril & Metodije) bizantska glagoljica (Methodii doctrina) srpsko-hrvatski/ hrvatsko-srpski serbo/slavo/kroatistika jedan jezik = jedan narod (srbo-hrvatski narod) narodno (Srbi i Hrvati/Slaveni i Hrvati) prirodno politiki narod (dvojni suverenitet) Balkanski studiji ujedinjenje Crkvi

IDENTITET podrijetlo

(KROATIZAM) indo-iranski iskon (Zaratustra)

pismo

hrvatska glagoljica (Benedictii doctrina)

jezik jezikoslovlje

hrvatski kroatistika svi dravljani =

odreenje naroda

jedan narod (hrvatska nacija)

jedinstvo naroda prioritet prava

nacionalno (Bog i Hrvati) povijesno politiki Hrvati

Srbi u Hrvatskoj studij identiteta ekumenizam

(etnika manjina) Hrvatski studiji multireligioznost

kultura

intra/interkulturalizam

mono/multikulturalizam

politiki sustav razvoj integracija

demokracija globalizacija i individuacija srednjoeuropska nacionalno- graanska

totalitarizam globalizacija i unifikacija balkanska nacionalno-etnika (Jugo/Euro/slavija) sukob

drava civilizacija

(Hrvatska) susret

Tablica 22.: Okomice CRO-nacionalne identifikacije

Polazei od ideologije otvorenog drutva, prije svega, revizija se odnosi na etnogenezu i ranu hrvatsku povijest, te na procese nacionalne identifikaciju s osnovnom tendencijom revizije suvremene drave i, s tim u svezi, kriminalizacije Domovinskog rata.

2.2.3.1. REVIZIJA ETNOGENEZE I RANE POVIJESTI HRVATA

Uspostavljanje samosvojnosti etnogeneze Hrvata (izvornih etnokulturnih osobitosti koje, osim slinoga slavenskog jezika, podrijetlom nemaju druge veze sa Srbima), s onu stranu slavistike etnogeneze, za Banca predstavlja suvremenu ideologizaciju. Razni slavenski etnosi, pa i hrvatski, spajali su se i dijelili s drugim etnosima u nizu drava, pa i srednjovjekovnoj i ranoj modernoj hrvatskoj dravi. tovie, prema njemu, rije je o novom antipreporodu kojim drava Hrvatska mora postati instrument spaavanja izvornih etnokulturnih osobitosti, to ponajmanje znai podizanje nepremostivih prepreka izmeu nacionalnih zajednica unutar Hrvatske, prvenstveno izmeu Hrvata i Srba. Naposljetku, podmeui kako je iranska teorija o podrijetlu Hrvata verifikacija ideje da smo svi rodoslovno odreeni od iskona, Banac smatra da je rije o apstraktnom antislavizmu, koji ubraja u opaine suvremenoga hrvatskoga antiintelektualizma.
669 670 671 672 673

Osim to pojednostavljuje sloeni odnos u razvoju etnosa, Banac samo ponavlja poznatu nametnutu tezu o iskljuivom slavenskom podrijetlu Hrvata. Naime, standardna hrvatska historiografija dri da je danas ope prihvaeno miljenje da su Hrvati bili slavenskoga porijekla, ili da su barem kao Slaveni naselili u Dalmaciji. Panslavistiko osporavanje samosvojnosti etnogeneze Hrvata, dakako, samo tjera vodu na mlin i danas aktualnim tezama kako su Hrvati samo izdanak srpskog etnosa, to ini recentna srpska etnogeneza. Hrvati su slino Bugarima, srbizirani Huni, ostaci Avara u Srbiji. Savremeni Hrvati su vie od polovice etniki Srbi. Znaajan postotak meu njima ine Nemci i Maari. Svi Srbi katolici su nasilno proglaeni Hrvatima, pa ak i oni gde Hrvata nije nikada bilo, kao u Hercegovini, junoj Dalmaciji i u Dubrovniku.
674 675

2.2.3.1.1. TEMELJNA PITANJA

MODEL KROATIZAM YU/EU/SLAVIZAM

ELEMENT viemonodisciplinarni pristup (in toto) povijest arheologija genetika indikatori etnokultura arhitektura jezik (etnoreligija kultura) etimologija astrognozija disciplinarni (pars pro toto)

etape

vieetapna

dvoetapna

autentino izvorite importirano

znanstvena funkcija ideoloka

MODEL KROATIZAM YU/EU/SLAVIZAM

ELEMENT odgovorna povijest dogovorna

politika emancipacija okupacija

Tablica 23.: Modeli u etnogenezi Hrvata

Odmah valja na poetku rei, da je hrvatski narod jedan od vjerojatno malobrojnih naroda u Europi, ije je izvorno podrijetlo gotovo nepoznato uglavnom zbog ideolokih predrasuda i politikih ogranienja. Etnogeneza
676

Hrvata

vjerojatno

jedno

do

najproblematinijih pitanje rane povijesti srednje i jugoistone Europe o kojem se ujedno najvie i raspravljalo. S tim u svezi, prouavanje je bilo jednostrano ogranieno na
677

potvrivanje

kasnoga,

srednjovjekovno-slavenskog

postanka

Hrvata. Naime,
678

ostali

neslavenski i predslavenski pristupi bili su unaprijed diskreditirani, izopeni etiketama nacionalizma i rasizma, a tko je u tome pokuao neto objaviti bio je onemoguen zabranama i represijom. Zbog toga su se ovi pristupi mogli samo objavljivati u dijaspori (Saka, Grubii, Japundi, Mandi). Veina naih znanstvenika iranske usmjerbe bili su politiki proganjani ili u zatvorima, a neki su (Ivo Pilar i Milan ufflay u kraljevskoj, a Ivo Guberina, Kerubin egvi i Mihovil Lovri u komunistikoj Jugoslaviji) zato platili i glavom. Tako je Vojni sud
679

II. armije u Zagrebu (1945.) osudio Kerubina egvia na smrt (vjeanje) zbog toga to teorijom o neslavenskom podrijetlu Hrvata rui slavensko jedinstvo i, s tim u svezi, zbog raspirivanja nacionalne mrnje naroda Jugoslavije.
680

Zbog svega toga, danas postoji desetak razliitih hipoteza o podrijetlu Hrvata, te vie njihovih kombinacija i inaica, ovisno o znanju i usmjerbi njihovih autora. S obzirom na to,

vremenski gledano, moe se govoriti o dvije paradigme (v. tablicu 24.): (1) autentini ranohrvatsko-antiki kroatizam i (2) importirani kasno-srednjovjekovni slavizam s dvije inaice (jugoslavizam i euroslavizam).

IDENTITET

AUTENTINI (POLITIKI)

IMPORTIRANI (KULTUROTVORNI)

ETAPE

KROATIZAM

JUGOSLAVIZAM

EUROSLAVIZAM

IDENTITET

AUTENTINI (POLITIKI)

IMPORTIRANI (KULTUROTVORNI)

ETAPE

KROATIZAM

JUGOSLAVIZAM

EUROSLAVIZAM

Iranski Prahrvati praiskon

ime Hrvat (iranski etnonim)

Crvena (juna) ime Hrvat Hrvatska Crveni Hrvati (Praslaveni) (osobno ime)

Bijela (zapadna) Bijeli Hrvati Hrvatska Slaveni Slaveni

Jadranskopanonska Hrvatska

Srbo-Hrvati Hrvati (Jugoslaveni)

Slavo-Latini (Euroslaveni)

Tablica 24.: Paradigme u etnogenezi Hrvata

Temeljna je bit ranohrvatsko-antike (kolokvijalno nazvane: iranska) teorije, posve skraeno, to ona izvorno (autohtono) objanjava podrijetlo Hrvata, dok se slubena kasnohrvatsko srednjovjekovna (panslavensko-karpatska), kao importirana teorija nalazi u funkciji poricanja nacionalnog identiteta (rashrvaivanja) i, s tim u svezi, kolonijalne okupacije Hrvata. Sa znanstvenog motrita, ova teorija najire i najdublje, tj. multifaktorski (historiografija, arheologija, antropologija, etnologija, lingvistika, umjetnost, i dr.) i vieetapno (indoiranski praiskon, tanajsko stanite Crvena Hrvatska, Bijela Hrvatska i jadransko-panonska Hrvatska) objanjavaju podrijetlo i povijesnu etnogenezu Hrvata (v. tablicu 23.). Danas je nedvojbeno utvreno spomenicima, materijalnom kulturom, vjerskim temeljnim zasadama, obiajima i rijeima, graditeljstvom, najzad i antropogenetskim tipom da je hrvatski praiskon protoindoiranski.

Sve u svemu, danas ve moemo saeti dvostoljetna prouavanja o indoiranskoj prapovijesti ranih Hrvata na razliitim podrujima, kako to prikazuje i znanstveni zbornik Staroiransko podrijetlo Hrvata (Zagreb Teheran, 1999.). Uz ostalo, u ovom se zborniku po prvi put istie i Bibliographia irano-croatica: oko 300 radova, uglednih tuzemnih i inozemnih znanstvenih autoriteta.
681

Naime, jo je pred dva stoljea na Kraljevskoj Akademiji u Zagrebu (1797.) poznati povjesnik Josip Mikoczy-Blumenthal (1734.-1800.) obranio doktorsku tezu, gdje je prvi puta u nas znanstveno razraena naa iranska teorija o podrijetlu antikih Hrvata od Medijaca iz zapadnog Irana, koji su potom slavizirani u Europi. Teza je razraena na temelju antikih i kasnijih povijesnih dokumenta, dok je temeljna misao o sarmatsko-medijskom podrijetlu slaviziranih Hrvata preuzeta od Plinija, koji kae: Tanaim amnem colunt Sarmatae, Medorum ut fertur soboles, et ispsi in multa genera divisi - Na rijeci Tanaisu (Donu) stanuju Sarmati, potomci, kae se, Medijaca, i sami razgranjeni na mnoge rodove (Hist. nat. 6, 7). Kako je poznato, stotinu godina kasnije, njegove su teze i arheoloki potvrene, kad su pronaene prole godine ponovno otkrivene - Tanajske ploe (2./3. st. po Kr.). S obzirom na to, Mikoczy se moe uzeti znanstvenim zaetnikom dananje iranske teorije o antikom podrijetlu ranih Hrvata iz jugozapadne Azije, tj. kao utemeljitelj iranistike u Hrvatskoj. Ova je nepodobna disertacija, treba dodati, nakon uspostave prve Jugoslavije (1918.) iz Arhiva JAZU uklonjena i bez traga nestala.
682 683

Poznato je da je hrvatsku historiografiju zlokobno opredijelila ideologizirana slavistika, pa otuda iskljuivi lingvistiki slavensko-srednjovjekovni pristup naoj etnogenezi, koji je u funkciji skraivanja hrvatske povijesti (Hrvati od stoljea sedmog). Takav jednostrani pristup (filius ante patrem) u svijetu je ve odavna zastario i prevladan, jer danas se znanstveni iskon prouenih etnogrupa temelji na sloenoj mnogostrunoj poredbi: najprije na pisanim dokumentima i egzaktnim arheonalazima, pa na poredbenoj antropologiji, dok su filologija i sline struke tek pomoni pokazatelji. S tim u svezi, dobro zapaa Saka, prezirui stara, za Hrvate povoljna svjedoanstva, slavistika je liila Hrvate narodne individualnosti, zanijekala im pravo na njihov vlastiti kroz stoljea usavravani jezik i prinudila lakovjerne historike da proglase prva dva vijeka hrvatske povijesti, VII. i VIII. st.

historijski praznima. tovie, slavistika teza o istom i iskljuivom slavenstvu Hrvata i njihovoj etnikoj istovjetnosti s jezino srodnim Srbima, koju su promicali od Jagia i mnogi drugi Hrvati, otvorila je eru znanstvenog filolokog pansrbizma, tj. da Hrvati govore srpskim jezikom i da su radi toga isti narod sa Srbima.
684

Stjepan Krizin Saka (1890.-1973.), bivi direktor Orijentalnog instituta u Rimu, utemeljitelj je moderne hrvatske iranologije, koja kritiki razraunava sa slavizmom.
685

Zanimljivo je da je Saka, koji je napisao Historijski razvoj imena Hrvat od Darija I. do Konstantina Porfirogeneta, naao se tako na popisu onih osoba koji su proglaeni zloincima i prijavljeni javnom tuitelju radi povrede nacionalne asti. Meutim, taj antislavizam nije,
686

kako misli I. Banac, apstraktan, ve posve konkretan odgovor na nasilje krivih ideolokih tumaenja prolosti i sadanjosti hrvatskog naroda i njegove nacionalne povjesnice. Posebice je zanimljivo da je, kao visoki dunosnik Katolike crkve u Hrvata (u iju se okrilju inae utemeljila hrvatska iranologija), akademik Franjo anjek, bez ikakve argumentacije, najei osporavatelj iranske teorije kao poznati promicatelj jedinstvene srbo-hrvatske povjesnice, Operacije protiv Avara Hrvati poinju s obala Jadrana. Uz pomo bizantske mornarice i srpskih eta (kurziv - I. B.) Hrvati najprije oslobaaju Dalmaciju, zatim Ilirik i konano krajeve izmeu Drave i Save. Na ovu skandaloznu krivotvorbu prvi je upozorio Hrvoje
687

oi. Osim to je krivotvoritelj, kako je pokazao i njegov subrat o. Stjepan Krasi, o. Franjo
688

anjek je ordinarni plagijator i prisvajatelj njegova djela glede utemeljenja Zadarskog generalnog uilita. tovie, Sakaevo djelo i uope hrvatsku iranologiju (J. Mikoczy, D.
689

Mandi, M. Lovri, S. Grubii, M. Japundi i dr.), anjek tako, gotovo skandalozno, prispodobljuje razini poznatog srbobranskog mitomana Sime Lazia Lukina. Sva su ta istraivanja, o iranskom podrijetlu, mislim, suvina. [...] Kad itam neto o iranskom podrijetlu Hrvata to me podsjea na itanje knjiga srpskog vraa pogaaa s kraja prolog stoljea, koji je dokazivao da su Srbi svi i svuda, te da su Aleksandar Makedonski i Isus Krist Srbi.
690

Nakon to je nae iraniste optuio za rasizam i, tovie, proglasio naim homenistima elnicima Znanstvenog drutva za prouavanje podrijetla Hrvata (prof. dr. sc. Ivan Biondi, dopredsjednik i dr. sc. Andrija-eljko Lovri, predsjednik Znanstvenog vijea), anjek je zabranio sudjelovanje na studentskoj tribini Spektrum Katolikog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Naime, na poziv Ministarstva kulture I. R. Iran, tonije njegova odjela za znanost i istraivanje, spomenuti su elnici ljeta 2000. godine boravili na dvotjednom

studijskom putovanju u I. R. Iran. Bila je to prva takva studijska (struna) delegacija iz Hrvatske, koja je slubeno posjetila Iran i in vivo na licu mjesta razgledavala arheonalaze i druge pokazatelje o boravku ranih Hrvata u starom Iranu (Perzija) za doba Ahemenida, a vjerojatno i ranijih razdoblja. U arhivima, muzejima i bibliotekama razgledano je mnotvo grae i knjiga, izravno pribavljene mnoge dragocjene informacije koje su nam dosad bile tek dijelom poznate iz oskudne europske literature o Iranu.
691

Sve u svemu, uporno ponavljanje o navodnom slavenskom podrijetlu veine Hrvata u najmanju je ruku antropoloka besmislica, jer preko tri etvrtine stvarnih Hrvata po svom biofizikom antropotipu jesu dinaroidi ili dinarski antropotip. Dakle, unato slaviziranog jezika i genetske mjeavine, na dominantni dinarski antropotip prirodnoznanstveno dokazuje orijentalne biogenetske veze s jugozapadnom Azijom i osobito junim Zakavkazjem. Isto
692

tako, u hrvatsko-dinarskom prostoru uzgaja se vie starinskih rasa stoke (npr. konj buak) i vrsta biljnih kultivara (npr. velezrna penica, sitno bijelo groe i dr.), nepoznatih igdje u Europi, koje upuuju na pradavne selidbe Prahrvata iz prednje Azije. Posve razumljivo,
693

najnoviji i meunarodno visokocijenjeni antropogenetski rezultati o ranim Hrvatima iz vrhunskog asopisa ScienceRije je o meunarodnom istraivanju, u kojem su sudjelovali i nai genetiari Dragan Primoraci Mladen Marciki. Rezultati nedvojbeno ukazuju da postoje identini genski markeri izmeu dananjih Europljana i drevnih naroda koji su stigli s podruja srednjeg istoka, od Egipta do Irana. Kad je o Hrvatima rije, slobodno moemo rei da u naem genskom materijalu imamo markere najstarije kulture na svijetu, one stare 40 tisua, te da smo narod koji u Europi ima najizraenije biljege kulture stare 22 tisua godina, koja potjee s Prednjega Istok, najvie bole i smetaju nae slavo-historiare (v. tablicu 25.).
694

Oni ih demagoki izbjegavaju i relativiziraju, kako nas se toboe ne tiu i to je sve sporedno, jer je bilo prije naruena 9. stoljea, tj. prije Kirila i Metodija i junoslavenskog bratstva. N. Budak tako ne zna to nam danas govori jedna takva genetska slika, budui da hrvatska povijest je neto to zapoinje u ranom srednjem vijeku, pa sve to za hrvatsku povijest to nema nikakvih posljedica. Jesu li za Budaka i njemu sline, Hrvati u 9. stoljeu izravno pali
695

s Marsa u Hrvatsku, ili smo mi ipak antropogenetski potomci nekih ranijih, predkirilovskih predaka?

GENOTIP SLOVENCI HRVATI SRBI BUGARI

% BALTO-SLAVENSKI 37 (Eu19) OSTALI TIPOVI 63 NESLAVENSKI avarsko-mongoloidni 2 (HG 9) altajsko-anatolski 27 (HG 2) afriko-hamitski 7 (HG 21) dinaroidni/indoarijski/ 6 (Eu 7) zapadno-prakeltski 21 (Eu 18)

% 29

% 16

% 12

71

84

88

49

42

13

17

45

10

11

17

Tablica 25.: Genotipovi Hrvata (prema: Science, studeni, 2000.)

Budak je u pravu kad tvrdi da je u hrvatskoj etnogenezi udio imalo i zateeno romanizirano stanovnitvo, kao i druga slavenska plemena, ispremijeana s Hrvatima. S tim
696

u svezi, jo je Starevi govorio: Svaki je narod smesa razlinih narodah, razline krvi. O nijednom se Hervatu ne moe rei, da neima kervi n.p. rimske, ili gerke, ili koje barbarske, a moe se rei, da danas neima nigde same i iste kervi Hervatah iz VII. veka, kako ni one od nijednoga naroda onoga doba. To se je kroz vekove tako pomealo, da je svaki narod, svoje verste, kov Korintiaki. Meutim, time se ne moe, kako to oevidno ini Budak, osporiti
697

Hrvatima samosvojnost etnogeneze, te neznanstveno zakljuiti kako je danas ope prihvaeno miljenje da su Hrvati bili slavenskoga porijekla. Naime, sve su te etnike
698

cjeline povezane kontinuitetom hrvatskog imena i izvornog, iranskog hrvatskog etnikuma, koji kroz sve te mijene ostaje sebi identina, substancijalna jezgra.
699

Meutim, Budak dvoji da se moe genetski iitati to su bili ti Hrvati, budui da je i ta slika onoga o emu danas govore genetska istraivanja jest slika jednog ve vrlo izmijeanog stanja, to se vidi iz telefonskog imenika gdje u Dalmaciji imamo Hrvate koji nose talijanska prezimena, ili Hrvati u Zagrebu koji nose njemaka ili eka prezimena. Meutim, bez obzira to su u ranosrednjovjekovnoj dravi ivjeli i pripadnici
700

drugih etnija, ne moe biti upitno da su u to vrijeme postojali ljudi koji su se doista identificirali kao Hrvati, i premda oni ne moraju biti i zapravo nisu bioloki preci svih dananjih Hrvata, njihovo se nasljee doista odralo do danas. To je nasljee ukljuivalo ne samo ime, nego i stanovitu politiku tradiciju.
701

S obzirom na to, samovoljna Budakova izjava da bioloki tragovi ovdje (u povijesti I. B.) nita ne znae posve je neznanstvena i, tovie, infantilna. Naime, dok se etniko ime, jezik i etnokultura lako mogu izabrati, promijeniti i prenijeti na druge, fiziki antropotip i biogenetsko nasljee su dosad, uz razvijenu genetiku jo uglavnom nezamjenjivi i obvezatno nasljedni, pa tu nema ideolokog izbora niti slobodne zamjene osim u demagokim ideoloko-politikim smicalicama i vratolomijama. Zato se ovim metodama, poput sudske
702

medicine, tj. biogenetskom analizom antropotipa danas donosi zadnja etnogenetska presuda o openarodnom oinstvu, tj. o podrijetlu veinskog dijela naroda. Stoga, uglavnom Hrvati
703

nemaju nasljedne veze s ostalim Slavenima, pa mogu biti tek ideo-politiki Slaveni. Tako, po novijim osteolokim nalazima na jadransko-dinarskom podruju, izim Panonije, naa srednjovjekovna grobita ne pokazuju neki vei priliv sa sjevera niti slavenske promjene antropotipa, pa su tzv. velike seobe Slavena, bar glede Hrvatske i Bosne problematina ideoloka konstrukcija. Meutim, koliko je tona slavistikog papira ispisano o velikim
704

seobama Slavena na nae jadransko-dinarske prostore, koliko tlapnji o nekakvim avaroslavenskim Hrvatima, a rije je tek o ideopolitikim manipulacijama za neupuene, u opisanom sluaju, bez vanog prirodno-znanstvenog pokria.
705

Slino je i sa Crnogorcima koji su postali Srbima. to su Crnogorci postali Srbima Drljevievu tezu o etnikoj samosvojnosti Crnogoraca, Banac je sveo u red rasne teorije koje pripadaju Hitlerovoj eri. Naime, Drljevi je tvrdio da Crnogorci nisu Srbi, jer crnogorski
706

narod po jeziku pripada slavenskoj jezinoj zajednici, a po krvi grupi onih naroda, koji su poznati pod imenom dinarskih naroda. Naime, rije je o Crvenoj Hrvatskoj. Tako i
707

bizantski poisci 11. i 12. stoljea naode, da su Hrvati u njihovo doba ivjeli u Duklji , glavnom dijelu Crvene hrvatske. Mihajlo I. bio je prvi kralj sredovjekovne Dukle i veldoa je zemeljma Crvne Hrvatske, od Neretve do Drima u Albainiji. Kada su Nemanjii koncem 12. stoljea zauzeli Duklju, od tada se u izvorima ne spominje Crvena Hrvatska ni Hrvati, nego se zemlja naziva : Duklja, Zeta, Crna Gora, a stanovnici: Slaveni, Dukljnai, Crnogroci. Potiskivanje
708

hrvatskog iemna i srbiziranej Crne gore poinje u 17. stoljeu putem Pravosdlavne Crklve, posebice kad je Njego pod utjecajem srpske promibe Ilije Garaanina i Vuka Karadia spejvao veliko pjesniko djeklo Goerski vijenac. Sekula Drljevi ivot je posvetio borbi protiv velikosrpske hegemonije te radu na osamostaljenju Crne Gore i njezinom povezivanju s Hrvatskom. Za taj je ideal poloio i ivot jer su ga etnici ubili, zajedno s njegovom enom, u jednom izbjeglikom logoru u Austriji.
709

Zanimljivo je da je, uoi oevidna sloma druge Jugoslavije, Budak samo inovirao zastarjeli sveslavenski dogmatizam, po kojem Hrvati moraju i dalje ostati barem AvaroSlaveni. Naime, tragom njemakih slavista W. Pohla i O. Kronsteinera (koji nijeu opstojnost zakarpatske pradomovine Hrvata), Budak tako tvrdi da je iz avarsko-slavenske skupine nastao socijalni sloj (stali) graniara ratnika hrvati (s malim h), koji tek od 9. stoljea postaju poseban etnos Hrvati (s velikim H). Osim to je u svjetskoj povijesti rijetko poznato, da
710

bi ime stalia postalo ime naroda, i pukokolci znaju da izvorni Avari po svom
711

specifinom antropotipu pripadaju utim mongoloidima, pa bi slijedom njih po Hrvatskoj morali danas hodati uto-kosooki Hrvati. Ova je avarsko-slavenska dogma, dakako ula u zbornik Etnogeneza Hrvata, koji je obvezatni udbenik za studij hrvatske povjesnice.
712

S tim u svezi, nai e slavo-etnogenetiari zabaciti injenicu, da ak est, tj. polovica svih dananjih slavenskih drava, imaju etnokulturno i pravnopolitiko ishodite u srednjovjekovnim dravnim tvorbama koje su zaeli iranosarmatski stari Hrvati. (vidi
713

tablicu br. 26. ).

SLAVO- DRAVE CRO- DRAVE

Crvena Hrvatska

Ukrajina

(azovska) Slovaka Slovenija

Velika (Bijela) Hrvatska (karpatsko-karantanska)

Bijela Hrvatska (jadranska)

Hrvatska Bosna

Crvena Hrvatska (dukljanska)

Crna Gora

Tablica br. 26.: Poveznica izmeu /nekadanjih/ hrvatskih postojbina i pojedinih Sklavinija (prema: Karel Kroch, 1995.)

Meutim, glede sveslavenske dogme, tako se tvrdi: S mnogodimenzionalnom ekom teko se mogla sloiti jednoumna Hrvatska, koja je svoje provincijalne komplekse, htjela uzvisiti do lanog iranskog podrijetla. Starevi dri da su Hrvati kad su doli na
714

Balkan da su one predsAtvljali poseban narod, ali u svekoliku stanovnitvu teritorija na kome su poeli ivjeti inili su manjinu samo jedne petine stanovnitva. Do VII. vijeka Hrvati su bili ta petina. Ostatak je bila smejsa razliith naroda. Prije svega, prilikom seobe naroda
715

starinski stanovnici Panonie, Macedonie, Dalmacie su se odselili (u Apuliju), a u tim zemljam su ostali njihovi podlonici i pastiri Vlasi. Njih nije smatrao slobodnim, ve
716

zavisnim narodom bivih robova (sunji, kmeti, razlueni do naroda), a smatrani su posebnom pasminom. Kao podlean narod oni su seljakali po tim prostorima, a u Albaniji su ih nazivali Srbima. Sve u svemu, hrvatski etniki prostor inila je ne samo Bijela (= Zapadna) Hrvatska od Istre do cetine i Duvna, nego i Crvena (= Juna) Hrvatska, od Duvna i Cetine do Skadarskog jezera, dotino do Himarskog gorja nie Valone u Albaniji. Svi ti krajevi

pripadali su zajednikoj staroj hrvatskoj dravi (Zahumlje, Neretva, Dubrovaka republika, Travunja, Duklja i Draki temat).
717

S obzirom na to, ime Srbi uope nije etniki pojam, nego dolazi od rijei servus i znai rob, suanj. Isto tako, i rije Slaven nije se odnosila na narodnost, nego je taj pojam za socijalni status i dolazi od rijei latinske sclavus, koji opet znai rob i suanj. Nekadanji Slaveni su bili herpa puanstva Bog zna kakova, na kojemu drugi, poev od V veka, davahu ime Slavjanin. Neima poemneika domaega i u domaem jeziku, za da se pozna narodno ime i narodni jezik onog puanstva. Neima velikoga ina ni traga mu, iz kojih bi se dalo zakljuiti daje ono puanstvo imalo uobe, narodan jezik, narodno ime, pa makar kakvo. Dakle, z
718

seobi naoda oni dolaze, ne samostalno kao posebni narodi, nego kao sunji drugih naroda. Ime Slavjanin, po udi razlinih jezikah razlino pisano, i tako u svih jezicih zamenjuje sunja. Na taj nain ono nije ime vladito a kamo-li narodno, nego je obenito, europejska re za nazanaiti sunja .... A stalno je, da su se toga imena starinski Hervati, Poljaci, plaili, budui nijedan taj narod nehtede to ime primiti.
719

Ovdje je rije o jednoj zaokruenoj i jasnoj teoriji o opstanku hrvatske nacije ... S tom teorijom se Starevi suprostavljao teoriji koju je suvremena mu hrvatska kultura bila prihvatila da je nacija zajednica jezika. Hrvati su dio slovenske zajedince jezika, u kojoj su im Srbi najblii. Jeziki koncept nacije je demokratski koncept nacije (s. 275.).

Slino je bilo i sa Srbima. Klasina literaura ih spominje na obalama Azovskog mora. Pri tome izraz Srbi treba tumaiti kao Servi, to znai zarobljenik, rob, suanj, nevoljnik, hlapac. Na njih se odnose one drave u starom vijeku kojih deravljani biahu i pasminom
720

sunji. Ti su se narodi selili (biae naroda koji se klatiahu). Tako izraz Slaven i izraz Srbin imae isto znaenje: Oba ta imena znamenuju sunja, i dosledno, da to nisu vlastita imena, nego obiajne, obenite rei. On dri da Srbi nisu na Balkan doseljeni, nego da su prije seobe naroda bili starinci na desnoj obali Dunava, tj. na Balkanu. Zajedno sa Slavenima, kao socijalni pojam, a ne narod, oni su predstavljali one etiri petine nehrvatskog stanovnitva na teritoriju koji su naselili Hrvati. Prije nego su se Hrvati doselili na Blakan, tim stanovnitvom su upravljali Bizantinci i Avari (Obrci). Tako je bili prije dolaska Hrvata. Oni su ovde osovili u VI i VII kerstjanskom veku. Dakle, kad dolaze na Balkan Hrvati dolaze kao posebna etnika zajenica i kao narod
721

gospodar (gospodivi narod), koji je vladanje nad ovim zavisnim narodom preuzeo od Avara i Bizantinaca. U svakom sluaju Starevi dri (pozivajui se na jednog povjesniara XVII. vijeka) da Hrvati nisu bili Slaveni nego je narod razlian od Slavah ili Slavjanah. Pri
722

tome on ne misli da su Hrvati bili Goti, nego jednostavno kae da nisu bili Slo vjeni, jer Slovjeni nisu etniki pojam nego ime dolazi do podlonog, suanskog naroda bivih rimskih roboa, a Hrvati su bili gospodivi narod. Ukratko, ne etiri petine podlonog naroda dola je jedna petina narod gospodara. On veli tako Hrvati gospodujui narod, zasunjie puke koje u ovih zemljah zatekoe, i da ime Serbia, ili Servia, to je isto, od suanjah dolazi.
723

Ova dva dijela ivjeli su razdvojeno sve dok nisu primili kranstvo i pokrstili se. Primanjem kranstva te su se dvije stran sljubile u jedan narod, a tako je bilo veli Starevi u svim zemljama koje su osvojene: Ovo sunjevanje traja dok su Hervati nekerstie, i dok se sve pasmine u jednui narodnost hervatsku, svi zakoni vere u jedno kerstjanstvo nestopie. Tako biae u svih zemljah koje su orujem dobivene. Tako istog hrvatskog naoroda, onog
724

koji se doselio na Balkan nestade, jer narodnost hervatska, gospodivega naroda, nadahnula je celo puanstvo nae domovine, premda ove narodnosti iste danas nigde neima. Za ovo nadahnue htelo se je vremena, pa od jedne petine cijelo stanovnitvo bi nazvano hrvatskim imenom i postade hrvatsko. To se mijeanje suanjskog i gospodujeeg naroda od Ranog srednjeg vijeka ponovilo se i poslije Kosova, kad su Turci davali utit teinu svoje ruke. Sada neista pasmina, mogae samo u potaji roviti... ili beati ispod dosega turske vlasti. Poto Srbi kao podloan narod nisu mogli imati svoju dravu, Nemanjii su kao
725

hrvatska dinastija, a Milo Obili se prikazao na Kosovu kao pravi Hrvat. Muslimansko plemstvo u Bosni kao dio onog nekadanjeg gospodiveg naoroda koji se doselio predstavlja najstarije plemstvo maa u Europi i najii dio hrvatskog naroda. Prvo je dolo na red ime Hrvat, Horvat i to u vezi sa slinim imenom Horo(u)athos otkrivenom u prolom stoljeu na dvjema mramornim ploama u ruevinama nekadanjeg grko-iranskog trgovakog grada Tanais na uu Dona u Azovsko more. Meutim, standardna hrvatska historiografija, koje je pod patronatom slavistike i serbokroatistike, ove dokaze preuuje ili tek poneke lano navode, da je to toboe bila nadgrobna ploa na kojoj su tek usput spominje neki slavenski pojedinac tzv. Chorvat os koji se izdaleka doselio u Tanais, to naravno nema veze s izvornim tekstom. Ruski znanstvenici, naime, dokazuju da je rije o slubenim natpisima na javnim zgradama
726

I dok su jezikoslovci i povjesnici suglasni da je ime Horo(u)athos iranskog podrijetla, oni se nisu mogli sloiti u njegovu tumaenju. Naime, slavistika ne moe prihvati ta povijesna

svjedoanstva, ostajui pri zakljucima Jagia i iia, da Hrvati kao narod i drava u VII. stoljeu jo nisu postojali. Tako su zabacili posebne dokaze da su Hrvati u VII. stoljeu doista postojali, imali dravu, jaku vojsku i u doba pape sv. Agatona kao kranski narod mogli biti subjekt meunarodnog prava. Naime, i tako su potvrivali dominantnu teoriju o postupnom izronjavanju Srba i Hrvata iz iste poludivlje junoslavenske gomile. Ukratko, zaglavljuje se, slavistika je prezrela stara, za Hrvate povoljna svjedoanstva, liila Hrvate narodne individualnosti, zanijekala im pravo na njihov vlastiti kroz stoljea usavravani jezik i prinudila lakovjerne historike da proglase prva dva vijeka hrvatske povijesti, VII. i VIII. st. historijski praznima. Time je i primanje kranstva moralo biti pomaknuto na poetak IX. stoljea, a kolijevka starohrvatske umjetnosti prenesena u Italiju. Posve je razumljivo, da e slavo-historiografija i dalje sustavno zatajivati i
727

iskrivljivati Tanajske ploe (iji su odljevi, dobrotom Hide Bievia, veleposlanika RH u Moskvi, konano stigli u domovinu). Naime, jo su potkraj prolog stoljea otkrivene dvije
728

kamene ploe s grkim natpisima starohrvatskih imena iz antike luke Tanais na Azovskom moru (2/3 st. po Kr.), gdje se nakon zaziva Boe Svevinji, udijeli blagoslov spominju nedvojbeni iranohrvatski etnonimi (Horoathos, Horouathos i Horouathou), kojima iranohrvatsko ime biljei povijesni kontinuitet gotovo 1800 godina samo na europskom prostoru (dakle, 900 godine prije slavne Baanske ploe i nekoliko stoljea prije pojave Slavena na svjetskoj pozornici). Zanimljivo je, da i suvremena arhilingvistika zakljuuje da su
729

indovedski Sarasvati-Haraquati iz

doba

prije

nekoliko

tisuljea

rani
730

predci

etnogrupe Horouathos oko Azova (crnomorski Hrvati) i dananjih Hrvata na Jadranu.

Glede kolonijalne panslavistike (rasistike) teorije (Hrvati su Slaveni po krvi i mlijeku), ove je ploe naa slavistika i, njome nadahnuta, historiografija sustavno zatajivala i iskrivljavala, to pokazuje i ova tek mala ad hocantologijska zbirka: Vatroslav Jagi, carski Hofrath i svjetsko ime slavistike, profesor je u Petrogradu (gdje su nijemo leale spomenute odrednice nae europske samosvojnosti), u kojem se gledom na vladajui filoloki pansrbizam - predstavlja kao Srbin iz Varadina. S tim u
731

svezi, on je od svojih mladih dana jednako preporuao, hvalio i zagovarao jedinstvo srpsko hrvatsko u jeziku i literaturi. Miroslav Krlea, veleumni encikopledist, nakon sloma
732

hrvatskog proljea, pie kako je Sakaev zlatni lanac: Hrvat-Horvat-Horoat-HoruatHorohvat-Harahvat-Harahvait-Harahvati

733

stvari

povijesno

ludilo,

tj.

put

Stenjevac. Kada je za potrebe i prema narudbi encikopledije znamenitih Hrvata, fra Silvije

Grubii napisao sintetski lanak Postanak imena Hrvat, krleijansko ga je urednitvo odbilo tiskati.
734

Akademik Franjo anjek, kojemu je jedan pariki dominikanac, Jean Pierre de Menasce - toboe - obeskrijepio Sakaeve teze o antiknom podrijetlu Hrvata. Meutim, suprotno tome, budui da je u Sakaevu podastrtom materijalu naao tek relikte sanskrta, ueni dominikanac samo potvruje Sakaev zlatni lanac: Hrvat-Horvat-Horoat-Horuat Horohvat-Harahvat-Harahvait-Harahvati, koji se rasprostire od Jadrana do Indijskog oceana. tovie, u osvitu uspostavljene hrvatske nacionalne drave, skandalozno pie kako
735

su tanajska imena (Horoathos, Horvathos) najstarije insinuacije imena Hrvat. Dakle, samo
736

u jednoj jedincatoj reenici, anjek ini tri pogrjeke i jednu grubu podvalu: (1) Az ovsko more nije jezero, (2) nije rije o grobovima, ve stelama na javnim zgradama, (3) drugi iranohrvatski etnonim nije Horovathos, ve Horuathos i, najzad, (4) Tanajske ploe (koje poinju zazivom Boe svevinji, udijeli blagoslov) nisu insinuacija (podvala) hrvatskog imena, nego neprijeporna arheoloka i povijesna injenica - donum Dei, tj. prva potvrda (krtenica) naeg europskog identiteta.
737

Neto manju podvalu sreemo u Goldsteinovoj sintezi hrvatske srednjovjekovne povijesti, koja, osim to zatajuje tree ime, dri da su dva imena (Horoathos, Horvathos) ispisana na dvjema nadgrobnim ploama iz 2. i 3. stoljea, a ne javnim zgradama. Za
738

razliku od prethodnih autora, od Ive Goldsteina kao profesionalniog bizantologa bilo je za oekivati da e o tanajskim natpisima progovoriti na meritoran nain. Meutim, Goldstein u svojoj sintezi hrvatske povijesti o ovim vrelima sudi vie nego proizvoljno. Prema njemu imena Horoathos, Horvathos ispisana su na dvjema nadgrobnim ploama iz 2. i 3. stoljea koje su pronaene u nekadanjem Tanaisu (danas Azov). Goldstein bi svakako mo rao znati ne samo da u pitanju nisu nadgrobni nego javni natpisi te da se na njima spominju trojica mukaraca s imenima koja su vrlo bliska hrvatskom narodnom imenu.
739

Kad su na jednom kamenom spomeniku iz 13. st. pr. Kr. nali u Egiptu naziv:
Izraelac, pisan jedan jedini put, svakome je od onda jasno, da su Izraelci neko boravili u Egiptu. Tako moramo zakljuiti i o postojanju hrvatske naseobine na obali Azovskog mora, u Tanaisu. Zanimljivo je, da u kultnoj knjizi Litterarum studia (1998.), kojom se uspostavlja
740

srednjovjekovni hrvatski europski identitet, R. Katii Tanajske ploe spominje tek u 760-toj fusnoti. Meutim, uvaavajui nove pristupe i argumentaciju, Katii ipak doputa da je
741

podrijetlo etnonima Hrvat (Horuathos ili Horoathos) najvjerojatnije iransko i, tovie, da

742

je vjerojatno neki narod toga imena postojao u zaleu Tanaisa, gdje je u antiko doba bilo stepskih nomada iranskog jezika.
743

U svakom sluaju, pravi znanstvenici znaju da u imenima oba Tanaianina (Horouathosa i Horoathosa), uz neprijepornu injenicu da se radi o osobnim imenima, moraju prepoznati i nositelje gentilne a time i narodne tradicije, a ona je mogla biti jedino starohrvatska, prahrvatska. Rijei Choroatos i chorouatos (Hrvat) pojavljuju se u napisima
744

kod Tanaisa, na Donu. ini se da je taj naziv prvotno bio ime za grupu alanskih ratnika koja je prije toga i u to vrijeme ivjela u azovskim stepama i nakon toga pomaknula se prema sjeverozapadu. Oni su podvrgli i izmijeali se sa slavenskim ivljem koji je nastavao gornju Vislu i sjevernu eku. Nakon toga (u X. st.) arapski pisci taj narod opisuju kao Belochrobati (Bijeli Hrvati). Ponovnim iitavanjem Tanajskih ploa, tragom
745

Katiia, nedavno, i Ante kegro dri da su spomenuta imena (Horoatos i Horouatos) najvjerojatnije mogla biti ime naroda koji je tijekom druge polovice 2. i prve polovice 3. st. po Kr. ivio na sjevernocrnomorskim prostorima.
746

Zbog toga, slubenim legitimiranjem ovih kamenih svjedoenja (rije je neprijepornim arheolokim i povijesnim injenicama), stubokom se mijenja hrvatska povjesnica (v. tablicu 27.), tako da tisue slavistiko-historiografskih radova, parafrazirajui akademika Bilandia, preko noi postaju znanstveno smee.

KROATIZAM (iz svoje glave)

DOBA

SLAVIZAM (iz tue glave)

Sarasvati (sjev. Indija)

2.000 pr. Kr.

Harahvatija (Afganistan i Iran)

oko 1400. pr. ? Kr.

KROATIZAM (iz svoje glave)

DOBA

SLAVIZAM (iz tue glave)

1270.585. pr. Kr. Kraljevstvo Huravat (Mezopotamija) ?

Hrvati

na

Crnom

moru:

(Horiti-

Horoathi-Hrwts): Tanajske ploe II. V. (2/3 st.) po Kr. 374. Ukromir P. Orosius (418.) Rh. Zacharias (559.) 582. Dauritije 593. Mezamir Hrvati na Jadranu: Heraklije (610.-641.) papa Agaton (672.-681.) 852. Trpimir (povelja) 863. Kiril i Metod VII. VIII. ? VI. Slaveni: Pseudo-Cezarije (6. st.) ?

KROATIZAM (iz svoje glave)

DOBA

SLAVIZAM (iz tue glave)

(Benedictii doctrina) 925. Kralj Tomislav Baanska ploa (11. st.) IX. XI.

(Methodii doctrina) 925. pisma pape Ivana X. Baanska ploa (11. st.)

Tablica 27.: (Ne)autentina hrvatska povjesnica

tovie, glede splitske izlobe Hrvati i Karolinzi, Budak trijumfalno zakljuuje: Hrvati vie nee moi pjevati od stoljea sedmog jer smo se ovamo doselili ak dva stoljea poslije. Meutim, bizantska i spletks apreddaja tvrde isto, naime, da je papa Ivan IV. na
747

traenje Heraklija I. poslao u Dalmaciju Ivana Ravenjanina, koji je obratio tadanjega vladara i znatan dio drugih Jadranskih Hrvata. Budui da je bizantska i splitska predaja u bitnosti slau, iako se nijesu poznavale, to nije moglo nastati negoa smao tako, da je svaka od tih predaja crpla vijesti iz starih istinitih izvora. U povijsti padk dva neovisna suvremena izvora ine puki dokaz za neki povijesni dogaaj. Takva je injenica, koju je zabiljeila i bizanstka i splitska predaja, naime, da su Hrvati prevedeni na kranstvo suradnjom cara Heraklija I. i pape Ivana IV.
748

2.3.2.2. REVIZIJA HRVATSKE POVIJESTI 19. I 20. STOLJEA

Banac smatra da je stanje hrvatske historiografije uasno, posebno u istraivanju dvadesetog stoljea pa i devetnaestoga. Pametni ljudi bjee u depolitiziranu socijalnu povijest. Zavladala je nova ideologizacija. Ako i prihvatimo ovu prosudbu, ovi su problemi prvenstveno vezani za proturjene procese hrvatske nacionalne integracije, posebice uz sraz katolicizma i liberalizma. Kad je rije o procesima hrvatske nacionalne identifikacije, vezano za poetno stranako profiliranje u drugoj polovici 19. stoljea, ideal-tipski razviaju se tri opcije (v. tablicu 28.). injenica je da izmeu maksimalistike (pravake ideje samostalne i neovisne Hrvatske) i optimalistike (koja eli maksimalnu autonomiju unutar Austro-Ugarske Monarhije), aktualna politika izabrala minimalistiku opciju (nagodbenjatvo i kasnije ujedinjavanje u jugoslavensku zajednicu), sa svim dramatinim i traginim posljedicama.
749

OPCIJE NOSITELJ PRAVCI maksimalna Starevi-Kvaternik hrvatsko-politiki (kroatizam) optimalna Maurani-Haulik hrvatsko-politiki (AU-kroatizam) minimalna Gaj-Strossmayer jugoslavensko-etniki (jugoslavizam) IDENTITET

Tablica 28.: Politike opcije hrvatske nacionalne identifikacije (prema: I. Biondi, 2000.)

Susret katolicizma i liberalizma u hrvatskom drutvu i hrvatskoj povijesti, kako je pokazala rasprava Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj (Zagreb, 1998.), bitnije je iao
750

preko medija nacionalne ideje, to jo jednom otvara prijeporna pitanja hrvatske nacionalne identifikacije, gdje vlada posvemanja zbrka (confusio babilonica). S pravom je zato upozoreno da se krenulo s krive strane. Prema tome, trebalo je najprije definirati pojmove, budui da je terminoloka zbrka u glavama suvremenika, pa onda kasnije i nas, njihovih interpretatora, istraivaa. Naime, zastajui i ne propitujui vlastite pretpostavke,
751

standardna hrvatska historiografija (i jezikoslovlje), vrtei se u krugu, preutno legitimira novo-stare tragine zablude, glede nedovrenih procesa hrvatske nacionalne identifikacije. Zbog toga za prosudbu odnosa katolicizma i liberalizma, glede sredinjeg prijepora u stvaranju hrvatske nacije, moe se uspostaviti sljedea pojmovno- kategorijalna shema (v. tablicu 29.).
752

PROCES

MODERNIZACIJA IDEOLOGIJE

INTEGRACIJA

stareviizam

katoliki liberalizam (antiklerikalizam) katoliki liberalizam

liberalni nacionalizam (kroatizam) liberalni nacionalizam (AU-kroatizam)

frankizam

(antiklerikalizam)

liberalni katolicizam strossmayerizam (klerikalizam)

liberalni internacionalizam (jugoslavizam)

katoliki antiliberalizam mahniizam (klerikalizam)

katoliki nacionalizam (jugoslavizam)

supilizam

liberalni antiklerikalizam (antikatolicizam)

liberalni internacionalizam (jugoslavizam)

Tablica 29.: CRO-nacionalne ideologije (prema: Biondi, 1999.)

S onu stranu ekskluzivnog nacionalizma, katoliko-liberalni stareviizam promie europski liberalni (graanski) nacionalizam. Isto tako, tobonji klero-faistiki frankovluk, a zapravo frankizam samo je real-politika inaica starevianskog kroatizma. Meutim, posve je upitno, kada se u isti red stvari stavlja Stareviev katoliki liberalizam i Strossmayerov liberalni katolicizam koji je zakonito otvorio prostor traginim yu-utopijama. Naime, kao vjeran katolik, slijedei uzor svojih francuskih uitelja, Starevi odvaja vjeru od narodnosti. Dakle, posve suprotno Strossmayeru koji je narodnost htio podvrgnuti vjeri, tako da je njegovim klerikalizmom hrvatski narod bio samo sredstvo za postignue tuih ciljeva. S obzirom na to, tragom protupovijesnog liberalno-katolikog strossmayerizma, otvoren je prostor za dvije prividno suprotne politike skupine: (1) katoliko-klerikalni antiliberalizam (mahniizam) koji je mislio pomou Jugoslavije proiriti katolianstvo i (2) liberalno-antiklerikalni antikatolicizam (supilizam) koji je pomou Srba i Jugoslavije elio unititi katolicizam meu Hrvatima. Dakle, obje inaice, ije pretpostavke nisu do kraja kritiki propitane, zakonito otvaraju prostor nacionalno-rasnom (vidovdanski) odnosno internacionalno-klasnom (boljeviki) jugoslavenskom totalitarizmu. Iako dri da su Starevi i Strossmayer, dvije najznaajnije hrvatske politike linosti devetnaestog stoljea, sustavno prosuivane na krivi nain, Banac ipak zastaje na akovakom biskupu koji je u naem vremenu posve nepravedno zaboravljen. Prema tome, ako je uope potrebno traiti crkvene predstavnike nepatvorenog hrvatskog rodoljublja, gledajte prema akovu. Zbog toga, zakljuuje Banac, bilo bi vrijedno istraiti one liberalne vrijednosti (obrane pojedinca pred dravnom prisilom, obranom privatnog od drutvenog vlasnitva, obrane dobrovoljnih udruenja od podravljenih ustanova, obrane slobode od prinude), koje je Strossmayer branio od Haulika. S tim u svezi, naspram Haulika i Starevia, za susret liberalizma i katolianstva u Hrvatskoj XIX. stoljea, paradigmatskim su uzeti likovi Imbre Ignjatijevia Tkalca i Josipa Jurja Strossmayera, koji su predmet disertacija pod Banevim mentorstvom na sveuilitu u Yaleu. U emu je temeljni nesporazum ovakvih prosudbi?
753 754 755 756

Strossmayer je nekad, kao i Banac danas, nacionalnu ideologiju gradio na etnolingvistikim shvaanjima nacije, tako da je etno-jezino jedinstvo bilo izvoritem projekata o junoslavenskoj uzajamnosti od samih poetaka, tridesetih godina 19. stoljea. W. B. Tomljanovich smatra da je to ujedno bio posljednji dio programa o jugoslavenskoj slozi kojeg su se drali Strossmayer i Akademija nakon to su propali drugi planovi. Sanjajui
757

tako dravu u kojoj bi bili sjedinjeni svi juni Slaveni, Strossmayer je u jednom razdoblju svog politikog djelovanja, iz politikih i crkvenih razloga, prieljkivao pripojenje BiH Srbiji. Naime, on je drao im bi Srbija preuzela BiH u njezin sastav, ona bi prestala biti srpska, ve slavenska drava. tovie, kada je fra Grga Marti (1876.) pismeno prosvjedovao u Be protiv

mogueg pripojenja BiH Srbiji, Strossmayer se strano naljutio na nj, izjavljujui da je zasluio da ga se objesi. Meutim, upravo je spomenuti projekt uspio, na ije je posljedice
758

upravo vidovito upozoravao kardinal Juraj Haulik: Iako sama Hrvatska u pogledu kulture ne ulazi meu vodee zemlje civilizirane Europe, ipak je nekoliko stoljea ispred Slavena koji trpe tursku vlast. Moe li se onda sa sigurnou tvrditi kako e unija s tim narodom, koji se nalazi na samom dnu civilizacije, donijeti Hrvatskoj sreu i blagostanje? To je svakako vrlo upitno, a po uvjerenju autora ovih redaka, teko ostvarivo.
759

U emu je Strosamayerov debakl? Prihvaanjem stajalita Daniia i Rakoga da su Srbi i Hrvati jedan narod s jednim jezikom (to je aksiom Strossmayerove JAZU), tzv. napredna omladina pod odlunim utjecajem srbofilskog Masaryka, nastupa na politiku pozornicu. S tim u svezi, ona je izvukla logiki zakljuak da Hrvati i Srbi moraju imati jedinstven nacionalni program i samo jednu dravnu misao. Tim se ona ve u to vreme opredelila za onaj put koji e 1905. dovesti do srpsko-hrvatske koalicije, to je bio
760

nepovratni put u prvu i drugu Jugoslaviju. Rije je o ideologiji koja, polazei od jezino -rasne pomuenosti i irilo-metodskog mita (kult Svete brae), svojim mesijanstvom i politikom kombinatorikom nastoji stvoriti, ponajprije, duhovnu a potom i politiku jugoslavensku zajednicu. S obzirom na to, Strossmayer je bio istinski tvorac jugoslavenske ideje, pa bi bio zaetnik jugoslavenske nacije da se ona ikada ostvarila.
761

Polazei od jezika kao temelja nacionalne identifikacije, Strossmayer je izborom zajednikoga knjievnog narjeja za dva naroda davao je stvarnu podlogu na kojoj e se na koncu sagraditi graevina jugoslavenskog jedinstva. U tome sredinju ulogu je imao kult sv.
762

Brae. Tako, u svojoj poslanici zahvalnosti Slavenskom dobrotvornom drutvu u Petersburgu (1888.) Strossmayer pie: U mojoj je Stolnoj crkvi jedan oltar Svetima irilu i Metodu posveen. Kad mu pristupa, misli na izvor koji je od njih potekao u ivot i jedne i druge Crkve, da nas u jedno tijelo spoji; misli na prvenstvo narodnog jezika, kog su oni u jednu i drugu liturgiju uveli [...] da nam, Slavjanom, i jedne i druge crkve, to isto novom svezom meusobne ljubavi, sloge i jedinstva bude.
763

Opa je, meutim, prosudba da Josip Juraj Strossmayer nije, naalost, doivio ostvarenje svojih ideala, planova i koncepcija. Za vrijeme njegova ivota nije se ostvarila integracija hrvatskih zemalja, nije se ostvarilo osloboenje ni ujedinjenje junih Slavena, nisu naili na razumijevanje njegovi iskreni napori na sjedinjavanju kranskih crkvi ni njegova vizija izmirenja Istoka i zapada. U emu je nesporazum oko njegovih politikih ideja?
764

Sredinja je Tomljanovicheva teza da, iako je Strossmayer vjerovao da zajedniko jezino bratstvo potie razliite Slavene u jugoistonoj Europi da se meusobno podravaju, to nikad nije preraslo u odreeni politiki cilj. tovie, elei rehabilitirati Strossmayerovu pogubnu
765

politiku, Banev doktorand (koji je u Haagu, vjerojatno preporukom svoga mentora, dobio posao istraitelja Meunarodnog suda za ratne zloine u bivoj Jugoslaviji), tvrdi da
766

Strosmayerova jugoslavenska politika orijentacija, kako je prikazivala veina povjesniara dvadesetog stoljea jednostavno nije postojala. Koji su rezultati ove politike i jeli, doista, Strossmayerovo jugoslavenstvo opovrgnuto na Yaleu?
767

Moemo se sloiti s reenim, poput Filipa Lukasa, koji tvrdi da Strossmayer jugoslavenskim imenom i nije htio ukloniti hrvatsko ime, ve je hrvatskom narodu htio dati pod tim imenom veu ekspanziju i zamah, iri zadatak i bolju budunost. Dakle, nije prijeporno da su Strossmayer i nositelji hrvatskoga jugoslavizma djelovali kao Hrvati i osjeali se Hrvatima. Isto tako, moemo se sloiti da je Strossmayerov jugoslavizam nije pritom teio balkanizaciji hrvatskog identiteta, ve je u njegovoj intenciji bilo uvoenje modernizacijskih procesa u junoslavenske prostore pod vidom njihove europeizacije. Meutim, radilo se o tzv. wishful thinking miljenju, koje svoje elje vidi kao stvarnost. injenica je da je vjerojatno bila elja da se preko dravnog jedinstva privede pravoslavne shizmatike Svetoj rimskoj crkvi i tako ostvari vjersko jedinstvo Junih Slavena. Meutim, ako je strategijski cilj naih prelata bio vjerska unija kroz jugoslavenstvo onda nas je njihov cilj, koji se moe oznaiti klerikalnim, upravo skupo stajao.
768 769 770

Iskru je jugoslavenske ideje iskresao meu prvima kanonik Franjo Raki (1860.), koji u svom pismu (1876.) biskupu Strosmayeru pie: Mislim da idu stvari sa Slavenstvom dobro [...] Preko Hrvatstva prei e dakako nova historija na dnevni red. Ali neka se samo izbavi Juno Slavenstvo; za plemenske osobine je najmanje. to je znaila ova politika usmjerba, otvoreno je prosudio Dubravko Jeli: Osuditi hrvatstvo na smrt, ovako odreito i hladnokrvno, pristati na to da ono nestane, tovie, usmjeravati vlastitom voljom valjak povijesti da ga to bre i to temeljitije pregazi, to je in nedostojan Hrvata, jo nedostojniji kad je u pitanju obrazovani Hrvat, a najnedostojniji kad je rije o znanstveniku, koji je ve bio toliko uinio
771

za

Hrvate

otkrivajui

zaboravljene

stranice

poglavlja

hrvatske

povijesti. Prema tome, model nacionalno-jezine identifikacije (koju posebice potie Banac) kao sredstvo u balkanskoj ekumeni treba ozbiljno propitati. Naime, svoje tenje prema sredinjem dijelu Balkanskog poluotoka (gdje je Srbija do 1905. bila austrijsko mezime), Austrija (Austro-Ugarska) pripremala i majstorski voenom srpsko-hrvatskim jezinim zbliavanjem, tu je uloga maaronskih vukovaca, makar to bilo na tetu njezinih graana Hrvata; nije to bila ni prva ni posljednja igra balkanskog ekumenizma preko hrvatskih

lea. Sve u svemu, jugoslavenska drava je nesretno i novo ostvarenje velike etnike
772

iluzije iluzije Bratstva Junih Slavena.

773

Biskup Strossmayer je buio idealist i entuzijast od kojega se nisu mogli oekivati

jasno zacrtani politiki programi ... I samoga sebe oznaio je kao Srbina. Posjedujem biskupove zabiljeke u kojima hrvatski jezik oznaava kao srpski ... U pismu knezu Mihajlu biskup nije isticao habsburku predominaciju ve oslobodilaku ulogu kneza Mihajla i srpskog pijemonta.
774

Sve u svemu, kada se nakon iliristikih iluzija, u duhu jugoslavenstva, Zagrebom irilo novo uenje prema kojem su Srbi i Hrvati jedan narod s dva plemena, ta e nas ideja, izmeu ostalog, preko Jugoslavenskog odbora izvesti iz srednje Europe i odvesti na Balkan 1918. Strossmayer je shodno tome drao da hrvatstvo treba gojiti i braniti obeniti temelj (jugoslavenstvo) tamo gdje bi ga srpstvo nesvjesnim nainom htjelo potkopati, ali da se ne smije nikad zaboraviti da je hrvatstvo i srpstvo samo sredstvo, posljednji pako cilj da je jedinstvo narodno. Meutim, njegova se stvarna elja nije mogla ostvariti, jer je rije o protupovijesnoj ideji (gdje je jugoslavenstvo nominalni, avelikosrpstvo realni cilj), koja je tragino skonala u multi-kulti rasnom (monarhistiko-faistiki), odnosno multikulti klasnom komunistiko-boljeviki) YU-totalitarizmu. Isto se moe oekivati i od njezine obnove, glede (ne)najavljenih slinih YU-balkanskih muli-kulti eksperimentiranja.
775 776 777

Zato je zavjetna poruka povjesniara Igora Karamana koji zahtijeva temeljno propitivanje batine ilirizma i jugoslavizma. U okviru Strossmayerovog jugoslavizma, bitnu je sastavnicu nuno predstavljalo i nasljedovanje Gajevog iliristikog nasilja nad hrvatskim jezikom sa zlokobnim posljedicama izdvajanja i odbacivanje dragocjene jezine, knjievne te ukupne duhovne batine akavskoga ili kajkavskoga segmenta hrvatskog narodnoga bia, kako bi se ujedno sredinji objedinjavajui tokavski segment toga bia lake podvrgao potpunoj srbizaciji. Za tu svrhu Strossmayeru je posluila JAZU, u kojoj je pod biskupovim pokroviteljstvom uro Danii (vjerni uenik Vuka St. Karadia) udario osnove i odredio smjernice Rjeniku tzv. hrvatskog ili srpskog jezika. Na tom projektu ustraje potom Akademija gotovo stotinu godina. Zaslijepljeni i zaglueni ideolokom dogmom ilirizma/jugoslavizma, nai su povjesniari te knjigo- i jezikoslovci ponajvema pridonijeli irenju i odravanju takvih zabluda shvaanja, to su jo dulje vrijeme bila snano prisutna podjednako u hrvatskoj znanstvenoj ili drutvenoj svijesti. S toga gledita, kritiko historiografsko ili lingvistiko razotkrivanje stvarne sutine Gajevog (i Strossmayerovog op. a.) naslijea ostaje trajno aktualnom znanstvenom i drutvenom obvezom. Zbog svega toga,
778

s onu stranu stvarni kulturnih zasluga, gotovo bismo se mogli sloiti s ocjenom da je Strossmayer bio pravi zloduh hrvatske politike.
779

Meutim, liberalni katolicizam 19. stoljea s posebnom irilo-metodskom idejom, kakvu su zastupali Strossmayer i Raki, nije jo nestao, iako je veoma oslabio nakon to je jugoslavenstvo, kao politiko ostvarenje Strossmayerovih irilometodskih ideja, pokazalo da taj put vodi u propast i katolicizam. tovie, ne samo to se tragine zablude ovog prelata
780

uzimaju se kao indeks nepatvorenog hrvatskog rodoljublja, Franjo anjek dri i dalje
781

Strossmayera jednim od najpronicljivih politiara, koji je imao vrlo velik europski ugled te da sve primjedbe njegovoj politikoj i crkvenoj opciji nemaju nekog posebnog temelja. Banac, posebice, dri da je hrvatska emigracija krivo tumaila Strossmayera, na to
782

mu je odgovorio Gojko Bori: Ali, zar se ne bi smjelo kritiki razglabati o Strossmayeru koji je radije vidio Srbiju kao vlasnika Bosne i Hercegovine nego Austro-Ugarsku, ili pak o ilircima ije je djelovanje osporilo konano konstituiranje hrvatske nacije, premda su morali vidjeti kako Slovenci i Srbijanci odbijaju njihove maglovite ideje. Ipak, uz mnoge i
783

liberalni sveenik Luka Vinceti i dalje smatra da je Strossmayerovo srce i um jedina alternativa odakle e se, nakon svih strahota na Balkanu, morati uiti. Meutim, zakljuuje
784

Tomljanovich, glavni uzrok Strossmayerova povlaenja iz aktivne politike bila je upravo njegova politika neuinkovitost, budui da su ga brojne pogreke, zajedno s nepovoljnim okolnostima, uinile u politici suvinim. Komu je i zato toboe pronicljivi i uinkoviti
785

Strossmayer i danas politiki potreban i zanimljiv? injenica je, da je njegova junoslavenska ideologija izraavala interes i Hrvatske za sudjelovanjem u rjeavanju istonog pitanja, kao imbenika u procesu modernizacije, tj. europeizacije balkanskih prostora. I sada, gotovo po istoj ideolokoj matrici, bez obzira na tragino povijesno iskustvo, ponovo se kao jedina mogua politika alternativa zaziva i rehabilitira Strossmayer. Naime, mnogo je onih u Hrvatskoj koji, naspram Tumanove (1995.), trae drugaiju Hrvatsku koja bi, zakljuuje Luka Vinceti, bila prepoznatljiva u Strossmayerovu djelu, i dobrog dijela tadanje hrvatske inteligencije koja je s njim krila put u bolja vremena. Zbog toga nam treba nova junoslavenska inteligencija, to e nam osigurati Banev akademski i istraivaki centar Jugoistone Europe koji, amalgamiranjem Strossmayerova jugokatolicizma i Banova serbokatolicizma stavlja Dubrovnik u stoljetnu ulogu prosvjetitelja cijelog balkanskog prostora. Zanimljivo je da je poput strossmayerizma, samo s drugim predznakom, i serbokatolicizam ima istovjetnu zadau. Naime, prvak dubrovakog srbo-katolikog kruga Matija Ban (1844.) na jednom mjestu zbori: Sjeti se da su Dubrovani nekad bili prosvjetitelji u ovom stranama, pa sada treba da mi nastavimo djelo otaca naih, tj. da valja rairiti zrenik narodnih misli, i Srbiju napraviti kolovoom junih Slavena.
786 787 788

Sve u svemu, suprotno anacionalnom srednjoeuropsko-usmjerenom Hauliku, prema Tomljanovichu (haki istraitelj, koji navjeuje novu, haku povjesnicu), nacionalni balkansko-usmjereni Strossmayer postaje rjeenje za hrvatsko i uope balkansko pitanje, gotovo paradigma nae sudbine. Iako se priznaje da je Strossmayerov ambiciozni eksperiment liberalnog katolicizma uglavnom bio neuspjean u postizanju visokih ciljeva
789

koje je postavio, ipak se dri da je upravo u liberalnom katolicizmu dio povijesne zagonetke koja objanjava zato smo danas tu gdje jesmo. S tim u svezi, Banac vidi pad ugleda Crkve u Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pa je jedno od moguih rjeenja rast liberalnog katolicizma. Suprotno tome, upravo se pokazalo da je Raki-Strossmayerov politiki pravac hrvatske politike prema Balkanu bio duboko isprazan i gotovo izdajniki, jer su u jednom trenutku (1876.) doputali da hrvatstvo nestane i preko njega prijee valjak povijesti.
790 791 792 793

Meutim, u rjeavanju hrvatskog i balkanskog pitanja, naspram pozitivnog Strossmayera, Tomljanovich uzima kao negativni primjer Haulika. Naime, on dri da su u 1860-im godinama akovaki biskup i zagrebaki nadbiskup predstavljali dvije polarne krajnosti katolikog miljenja u Hrvatskoj. Dok je Strossmayer bio najotvorenije nacionalist u Crkvi, Haulik ak nije ni bio Hrvat. Slovak po nacionalnom porijeklu, Haulik je bio pravi predstavnik anacionalne struje u Metternichovoj Austriji. Sline prosudbe, na tragu Viktora Novaka, daje i Banac, drei da je Strossmayer branio liberalne vrijednosti od Haulika. Iako je rije o ovjeku, koji je ostavio duboki trag u vjerskom, drutveno-politikom i kulturnoprosvjetnom ivotu nae domovine, Haulik je gotovo paradigma krivotvorenja i preuivanja, kad je rije o standardnoj hrvatskoj i jugoslavenskoj historiografiji. Nakon demokratskih promjena (1990.), posebice u sklopu obiljeavanja 900. obljetnice Zagrebake (nad)biskupije, prilo se prericanju Haulikove uloge u modernizaciji i politikoj integraciji hrvatske nacije.
794 795 796 797

Politiki gledano, Haulik pripada tzv. optimalnom smjeru, koji polazi od (ne)izravne injenice da je hrvatski identitet postao realnost i, prema tome, jedina realna osnova politike. Njegove su znaajke: prvo, ustrajavanje na hrvatskom dravnom pravu, dakle pretpostavci nekadanjeg povijesnog jedinstva itavog podruja koje Hrvati dre svojim i, drugo, lojalnost habsburkoj monarhiji koja bi trebala biti zajedniko arite za sve raznorodne komponente na tlu trojedne kraljevine. Ova je politika bila manje opasna, posebice nakon pada neoapsolutizma, s obzirom na agresivni i ofenzivni maarski nacionalni ekspanzionizam, koji je bio u suprotnosti s temeljnim hrvatskim nacionalnim interesima. Budui da je, glede sraza liberalizma i katolicizma, upozoravao na tragine pogube naroda: jugoslavizam (koji se bez prolijevanja ovjeje krvi i drugih mnogobrojnih nevolja, a ni bez upliva europejskih velevlasti, nee moi dogoditi) i komunizam (koji nije drugo nego nijekanje prava svojine, to bi zapravo zaokrenulo vratom ne samo politikom nego i drutvenom ljudskom ivotu), kardinal je Juraj Haulik (1861.) gotovo izrinut iz hrvatske crkvene i svjetovne povjesnice.
798

Prema tome, rije je krivotvorbi, da je Haulik protuhrvatski raspoloen, budui da nije bio etniki Hrvat, te da je djelovao u interesu stranih sila koje ele sprijeiti kulturni i jezini preporod Hrvatske. Suprotno tome, Haulik je ostao vjeran rijeima kojima je na biskupskom ustolienju (1838.) zamolio nazone da ga prime kao svoga i da Hrvatsku smatra svojom domovinom. Iako roenjem Slovak, Haulik je oevidni primjer politikog hrvatstva, ime
799

se posve utie usmjerbi Hrvatske kao moderne nacionalno-graanske, naspram traginih iskustava multikulturalnih (etnikih) zajednica. S tim u svezi, Haulik je dobro razlikovao

izmeu naroda (rodoljublja) i nacije (domoljublja). Naime, on kae: Jezik obiaje i druga obiljeja, kojima se narod od roenika druge zemlje luimo, zovemo narodnost. uvstvo pako, kojim uz to prianjamo, elei sreu i napredak domovini, zovemo domoljublje.
800

U svekoliku stvaralakom djelovanju, Haulik je promicao sljub (sintezu) tradicije i budunosti, jer je traio optimum moguega, a ne revolucionarni jakobinizam. Prema tome, mogli bismo kazati da je on u nas pretea kranske demokracije, iji nauk obuhvaa sljub liberalnih, socijalnih i konzervativnih ideja. Naime, svojim politikim naukom, Haulik nije protiv duha vremena, tj. protiv liberalnih ideja, ali se estoko bori protiv iskljuivosti liberalne ideologije. Naime, one ideologije koja proturjei tradiciji (i koji ponitava nacionalni i kulturni identitet naroda), te sama na kraju vodi u anarhiju. U tom pogledu, on je imao bolji,
801

realniji i dalekovidniji pogled od veine hrvatskih politiara. Naime, iako se ini da neki njegovi potezi i opredjeljenja nisu izlazila iz okvira trenutanih bekih manevara u odnosu spram Hrvatske, ipak se treba malo izdii iznad politikog prizemlja pa vidjeti da je znao ili barem naslutio odakle puu zlosretni vjetrovi budunosti. Zato ga Haulika u odmaku vremena vidimo kao realista spram druge jake linosti toga doba, biskupa Strossamayera, prvog romantiara s njegovim sveslavenskim i junoslavenskim idealima. Jo je ranije
802

drano, da Haulik imadiae bistar um i podpuno znanje politike i diplomacie. [...] On niti obinja svoje svetjenitvo, niti muti po narodu kao g. bikup Strossmayer.
803

Posebno su zasluge Haulika na podruju kolstva. Naime, drei mirnu antejsku integraciju neba i zemlje temeljem za svaki istinski progres, Haulik se u tom surjej u zalagao za jedinstvo vjerskog i svjetovnog odgoja, i na tom sljubu traio osnovu za preobrazbu hrvatskog kolstva. Teko je tako u povijesti kolstva u Hrvatskoj nai ovjeka koji je prosvjeti pridavao toliko vanosti za ukupni razvoj uma, srca i djela. U svakom sluaju, upravo je Hualik vidio pogubnu ulogu rastanka uinoce i crkve. Zalaui se za autonomiju hrvatskog dravnog prava i s tim u svezi za posvemanju autonomiju hrvatskog kolstva, Haulik je s pravom odbijao importirani sekularni liberalizam, koji kolstvo nije stavljalo u funkciju stvaranje moderne hrvatske nacije (drave), nego u funkciju kolonijalne germanskohungarske zavisnosti, a kasnije i velikosrpskog ekstremizma koji je traio dravu u dravi, narod u narodu.
804

Povijesna je injenica, da je Haulik bio sklon hrvatskom preporodu, da je on izdano

805

pomagao preporoditelje, ali mu domoljubni zanosi nisu ometali da zaboravi i vjeru. Naime, svojim dolaskom on dri da treba obnoviti i preporoditi katoliku Hrvatsku. Ovaj je projekt

opisao Deeli sljedeim rijeima: Zamislio je u hrvatski narod uvesti nove redove i bratovtine, a stare izdano potpomagati, drugo mislio je da e ponajpae koristiti vjeri naega naroda ako podigne i stvori katoliku tampu i podigne prosvjetne organizacije, koje e u njegovom smislu proraditi. Naroito pako panju odluio je posvetiti uzgoju seljaka, mladei i kolstvu t. j. buduim generacijama hrvatskoga naroda. Odluio je osnovati nove uzgojne zavode i snabdjeti ih dobrim uzgojiteljima i uzgojiteljicama. Znajui ipak, da mora poraditi i za uope kulturne potrebe hrvatskog naroda, odluio se je od poetka, da postane velikim mecenom knjige i umijea. Samo se pako po sebi razumije, da je kao pravi apostol Kristov, imao na umu da postane sve svima, pravi dobrotvor crkve i naroda, ubogih i sirota. Zbog
806

svega toga, zaglavljuje Deeli, Haulik se moe nazvati prvim borcem katolikog pokreta u hrvatskom narodu.
807

Meutim, taj projekt, dabome, nije naao potporu onodobnih slavenofilskih i liberalnih preporoditelja, poput Tkalca, za kojeg je Haulik Jesuit vom reinsten Wasser. Naime, tako Imbro Tkalac, taj beskompromisni vukovac,denuncira Haulika u jednom izvjeu ministru Bachu, pod naslovom Situacija u Hrvatskoj sredinom oujka 1850. Tkalac izvjeuje o napetostima meu klerom, pri emu on stoji na strani nacionalno usmjerenog i liberalnog sveenstva, bar to izlazi iz izvjea. Tako, on pie: Nie sveenstvo, osobito mlaa generacija nacionalno je orijentirana iz uvjerenja prema domovini i ima u svojim redovima naobraenih mueva. Ukidanje celibata, uvoenje stare slavenske liturgije, sinodalno ureenje nacionalne crkve s odcjepljenjem od Rima u pozadini otvoren je credo mlaeg klera. Tkaleve je prosudbe glede Haulika kasnije preuzela projugoslavenska (nacionalna i
808

klasna) historiografija. S tim u svezi, kao protutea klerikalnom Hauliku koji je, s onu stranu balkanskih rjeenja, zagovarao pripadnost Hrvatske srednjo-europskom krugu, pod Banevom se palicom sada pokuava politiki rehabilitirati zaboravljeni liberalni Tkalac. tovie, glede susreta liberalizma i katolianstva u Hrvatskoj XIX. stoljea, Andrea Feldman, takoer Baneva doktorandica na Yaleu, dri paradigmatskim likove Imbre Tkalca i J. J. Strossmayera. Tako, uz ve neupitnog Strossmayera, ona portretira ovog uenog agnostika koji je, zabacujui dravno-povijesno pravo, svojim talijanskim iskustvom razvijao misao o naciji koja se stvara prvenstveno kao kulturna zajednica (tako i Banac odreuje naciju). Tkalac je, poriui dravno-povijesno pravo, svojim talijanskim iskustvom razvijao misao o naciji koje se stvara prvenstveno kao kulturna zajednica. On je posebice cijenio Pravoslavnu crkvu, koju je razumio kao izraz istinskog narodnog uvjerenja i kulture, te je bio uvjerenja kako se latinski obred morao nasilno nametnuti Slavenima, dok je grki obred lake pronaao put do ljudi. tovie, u nadmetanju Rimske i Pravoslavne crkve Tkalac vidi

potrebu za kompromisom i ustanovljenjem jedinstvene slavenske crkve (ecclesia slavica). Isto tako, smatra se da je Strossmayer s Tkalcem dijelio varijantu ranog ekumenizma, tako da svesrdno pomae njegov novinski projekt Ost und West.
809

Iako je rije o zanimljivoj povijesnoj osobnosti, primjeuje T. Ganza-Aras, Tkalac je jedina osoba u hrvatskoj modernoj povijesti koja je pokuala odvojiti liberalizam od afirmacije nacije, pa je upravo zbog toga na svakom koraku doivljavao neuspjeh. Naime, smatrajui da je njegov liberalizam bio usmjeren na izgradnju nadnacionalne, dakle nacionalno neodreene cjeline, autorica zakljuuje da Tkalac zato nije imao anse. anse su bile na drugoj strani. Naime, srpska historiografija dri da, zbog protimbe hrvatskom dravnom pravu, Tkalac pripada u retke pristalice jugoslovenskog ujedinjenja ili retke liberale u hrvatskoj eliti. S tim u svezi, rije je o beskompromisnom hrvatskom Vukovcu (tovie, nesueni je zet Vuka Karadia), tako da su Srbi od prvih dana prihvatili Tkalca, smatrajui da je na temelju njegovih ideja, koje su potpuno odgovarale srpskim interesima, moguno nai sporazumna reenja sa Hrvatima. U tom smislu, poput Strossmayera, srpski je dnevnik najtoplije porepouruivoa Tkalev list Ost und West, koji je zabacivao hrvatsko dravno povijesno pravo.
810 811 812 813

S obzirom na to, Tkalac je govorio: Ne osnivlje se budunost i ne utemeljuje se drava na starim hartijama i na virtualnim teritorijalnim trabinama, ma bile ove to moe biti bolje dokazane i nedvojbene. Podravajui Vukov program, Tkalac se pridruio miljenju da su svi tokavci Srbi iako je, ini se smatrao da to uvjerenje ne treba isticati zbog protivljenja Hrvata. Isto tako, u svojim je spisima pedesetih godina izraavao elju da se pravoslavno srpstvo oslonom na Rusiju proiri na sve June Slavene. Usprkos tome, Tkalac je obiljeen kao hrvatski nacionalist, iako je upravo Tkalev liberalizammnogo godina kasnije doveo do poznatog raskola u HSLS-u. S tim u svezi, utemeljujui Liberalnu stranku bez nacionalnog predznaka, prema Bancu, Gotovac je tek onda dovrio jednu loginu konstrukciju bez presedana u recentnoj hrvatskoj politikoj povijesti. Dakako, rije je o obnovi Tkaleva liberalizma, budui da je, zakljuuje Baneva doktorandica (A. Feldman), kao zaetnik modernog liberalizma u Hrvatskoj, Tkalac bio strastveni liberal i instinktivni Europejac.
814 815 816 817

U emu je, dakle, Strossmayer-Tkalac paradigma odnosa katolicizam-liberalizam? Iza njih stoji tobonji trijumf liberalizma koji je, nakon sloma faizma i boljevizma, domee A. Feldman, kraj ovog stoljea doekao proivjevi svoju najveu krizu, pa ostavlja pitanje: ne stoji li takva kriza i pred Katolikom crkvom? Zbog toga je, prije svega, kriza tzv. nacionalnog nauka Katolike crkve u Hrvata bila gotovo sredinji predmet simpozija u organizaciji Zaklade za liberalnu politiku Fridrich-Naumann-Stiftung, odrana poetkom lipnja 1998. godine u Splitu. U obzorju nedovrene povijesti, a na tragu Novak-GrossIdeologie na ovom se skupu vrlo agresivno pokuala nametnuti teza o dananjoj Hrvatskoj, kao klerikalnoj i, tovie, postustakoj dravnoj tvorbi. Ponajprije, rije je o trojci (Ivan Paen, Ivan Zvonimir iak i Ivo Banac), koja je te teze u brojnim razgovorima i obradama jo ranije trenirala na stranicama Feral Tribune-a. ira je ocjena ove rasprave dana na drugom mjestu, pa se ovdje daje samo njezin skraeni izvod.
818 819

Uz obilje ad hoc dokaza, prokazujui katoliki faizam, tako Ivan Paen, posve viktor-novakovski, dri da je na nacionalno-politiki program od kraja 19. stoljea do danas eminentno klerikalan i gotovo nita drugo, tako da je Crkva na taj nain pripremala osamostaljivanje Hrvatske kao drave katolikog naroda. S obzirom na to,
820

Katolika crkva nije se ustezala od toga da se poslui nacionalizmom kao sredstvom za njegovo postizanje. Tako je u vrijeme biskupa Strossmayera, i putem njega, poticalo jugoslavenstvo, u uvjerenju da e na taj nain postati vodeom vjerskom zajednicom i meu pravoslavnim Slavenima. Kad se ta strategija pokazala neuspjenom, Katolika je crkva poela poticati hrvatski nacionalizam zato da putem njega pretvori Hrvatsku u katoliku dravu. Ovo se, naposljetku, zaglavljuje Paen, vidi u bliskosti vanih dijelova Katolike crkve u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
821

Prispodobno tome, Ivan Zvonimir iak uvodi termin nacionalistika Stepineva crkva i, s tim u svezi, Kustiev ideologizirani poganski katolicizam ili katoliko poganstvo, koje je vodilo faizaciji Hrvatske. U tom smislu, Banac je pobrojao najvanije postavke tobonjeg katoliciziranog ustaizma, koji je nastao u emigraciji kao simbioza getoiziranog katolicizma i postustakih skupina. Inae, radikalne teze o katolikom ustatvu posebice promie M. Ekmei, ve spomenuti jedan od strunih povijesnih eksperata Nedovrena mira (1996.). Naime, on dri da je Nezavisna Drava Hrvatska bila katolika diktatura, a Ustaki pokret krilo hrvatskog nacionalizma kojem je glavni cilj bila katolizacija drutva i drave. Zbog svega toga, agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, Ekmei je nazvao novim vjerskim ratom na Balkanu koji su uzrokovale europske katolike drave, ponajprije Austrija i Njemaka, priznavanjem neovisnosti Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Rije je o tezama koje, spaavajui glavu pred Hakim sudom, optuen za ratni zloin i genocid koristi Slobodan Miloevi.
822

I dok je HHO-ovski dvojac (Banac-iak) imao jedino potporu Paena (koji se sloio s glavnim dijelom ikovih ocjena, dok mu Baneve teze o katoliciziranom ustaizmu ne izgledaju pretjeranima), dobar je dio nazonih ozbiljno osporio ove pamfletistike teze. Ponajprije, Frano Zenko dri da ne moe pristati na metodoloku nepreciznost, gdje se pod opravdanim analizama vue na generalni zakljuak o faistikim karakteristikama hrvatskog drutva i hrvatske drave. Isto tako, Krsto Cvii dri da je spominjanje rijei faizam bilo krivo, metodoloki loe. Naime, mnogo je toga reeno, ali na kraju ipak nije uvjeren da je cijeli taj amalgam predstavlja ak i tendenciju. Nadalje, Tihomil Raa dri da Banac poznaje samo jedan malo ui krug u emigraciji, podvlaei jednu bitnu injenicu, da je ustaizam u emigraciji u velikim koliinama proizvodila Udba (ustae = nastae). Ine, tvrdnja da je katolicizam etniki znak prepoznavanja, koju Banac gura pod nos hrvatskom politoegzilu, napominje Gojko Bori, ne odgovara istini jer su veliki njegovi dijelovi bili zagovornici Starevieve ideje o zajednitvu katolika i muslimana. tovie, istina je da su emigraciji bile vie cijenjeni hrvatski nacionalni komunisti (koje Banac naziv nacionalboljevicima, ukljuujui u njih izriito Hebranga i podrazumijevajui Hrvatsko proljee), nego tzv. liberali, valjda jugoslavenske orijentacije.
823

Neven imac, isto tako, dvoji da je Stepineva crkva bila nacionalistika, to je u istoj ravni s onima to sada grupa faistoidnih ljudi oko Hrvatskog foruma prigovara zagrebakom nadbiskupu. Meutim, kad je rije o tzv. prigovoru nadbiskupu Bozaniu, to podmee imac, Hrvatski forum je samo otro upozorio na suvremene tendencije jugoklerikalizma u tzv. nacionalnom nauku Crkve od Hrvata, iji je oblikovatelj ivko Kusti.

Naime, kako je upozoreno u Forumovom pismu, Kusti je utemeljitelj zloglasne teze o ovdanjem graansko-etnikom ratu na Pusi-Goldsteinovom erazmikom okruglom stolu (Srbi i Hrvati, Mimara, 1993.) i, s tim u svezi, da se Hrvatska nakon integracije Hrvatskog Podunavlja, po zavnohovskom principu, utemelji kao vienacionalna drava, to je ulo u preporuke Nedovrena mira (1996.). U emu je faistoidnost, kako tvrdi imac, takve upozorbe? Naposljetku, vrijeme je Hrvatskom forumu dalo pravo, posebice nakon sluaja Oplenac. Uza sva lutanja, na posljetku, nadbiskup je Bozani, stepinevski stao u obranu vjere i nacionalnog identiteta svoga naroda (nacije), dok je Neven imac gorljivi z agovaratelj revizije Domovinskog rata, to se pokazuje kao njegova kriminalizacija i, s tim u svezi, poricanje hrvatske nacionalne drave.
824

Spomenuti Banev katolicizirani ustaizam, tragom Viktora Novaka, pripada standardnoj hrvatskoj historiografiji koja dijeli tezu o katolikom klerikalizmu, to se povezuje s hrvatskim ekskluzivizmom. tovie, tezu o politikom klerikalizmu (ili slinih inaica), kao ekskluzivnoj nacionalno-integracijskoj ideologiji, nedavno je obnovio Mario Strecha. Naravno, da je to u suglasju sa dijalokom srpskom historiografijom koja dri da
825

se obojim hrvatskim politikim opcijama, i rasistikoj (Ante Starevi) i legitimistikoj (Ivan Maurani), nametnuo klerikalizam i to poslije Vatikanskog koncila (1870.), koji svoju eskalaciju dobiva tek u versko-etnikom mozaiku s eksplozivnim punjenjem u Bosni i Hercegovini. Iako je povezivanje hrvatske nacionalnosti s katolicizmom bilo iznimno
826

rijetko, dri Banac, katoliko-hrvatska jednadba dobiva snaan poticaj u osobi Josipa Stadlera tek poslije 1900. u Bosni i Hercegovini. Naime, kao nadbiskup vrhbosanski, sanjajui o konverziji muslimana i nastojei izgraditi hrvatsku nacionalnost na vrstoj katolikoj osnovi, Stadler je postao zatitni znak katolikog klerikalizma meu Hrvatima.
827

Naravno, i ovdje Banac samo ponavlja opa mjesta ideologizirane jugoslavenske historiografije s Viktorom Novakom na elu, koja je nainila od Stadlera utjelovljenje svega zla. Otkuda demonizacija Stadlera? Biva je jugoslavenska historiografija, pa tako i Banac,
828

negativnu predodbu o Stadleru preuzela slijedom ideolokih i politikih stajalita naprednjaka i drugih liberalnih, protukatolikih krugova, koji su se zalagali za ruenje Monarhije i rjeenje hrvatskog pitanja temeljem narodnog jedinstva unutar junoslavenske zajednice. Naime, hrvatskoj je politici najvanije bilo ostvariti ideoloku proklamaciju da su
829

Hrvati i Srbi jedan narod (braa po krvi i mlijeku). Njihova je sloga trebala biti znak ostvarenja ideologije sveslavenske uzajamnosti, kako bi to jedinstvo mora posluilo sprjeavanju njemakog prodora na Istok (Drang nach Osten). S obzirom na to, zakljuuje Krito, upravo je nevjerojatno s koliko su ara i netrpeljivosti neki hrvatski krugovi (osobito

naprednjaci) promicali svoju sveslavensku i prosrpsku ideologiju i s koliko su se zluradosti okomili na stadlerovsku politiku zauzimanja za hrvatske interese u BiH uz potivanje drugih.
830

S druge strane, u burnim godinama Prvoga svjetskog rata, kad se odluivalo o sudbini malih naroda, nadbiskup Stadler je bio jedan od onih rijetkih koji su sa svojom politikom razboritou i dalekovidnou uspjeli prozreti svu opasnost od stvaranja zajednike drave junoslavenskih naroda. Prema tome, da se Stadler umilostivio velikosrpskim pretendentima na Bosnu i Hercegovinu te zatajio svoja politika ili kao nadbiskup katolika stajalita u ime tobonjeg narodnog jedinstva, moda danas ne bi bilo ne samo Bosne i Hercegovine nego zacijelo ni samostalne Hrvatske. Naime, uvaavajui injenicu postojanja dualistike
831

ureene Austro-Ugarske Monarhije, a na temelju hrvatskog dravnog i povijesnog prava, kako su ga shvaali frankovaki pravai, oni su hrvatskom narodu nastojali osigurati najpovoljnije uvjete za daljnji politiki, gospodarski i kulturni razvitak. Suprotno tome, i
832

danas se dri da je stadlerovsko-stepinevska paradigma, koja je u Bosni dominirala posljednih stotinu godina, dobrim dijelom uzronik tekih politikih frustracija pa i politikih shizofrenih, katkad ba kolektivno suicidalnih ponaanja meu bosanskim Hrvatima u ovom dugom razdoblju.
833

Katolicizirani ustaizam, amalgam ustae = Katolika crkva, prema Bancu, ima

tako svoju pretpovijest. Naime, Katolika je crkva u Hrvatskoj postala vaan politiki inilac tek 1930-tih godina, i to na protuliberalnim pozicijama, pa se od tog razdoblja na katolicizam sve vie nacionalizira, uglavnom na sekularnim osnovama. S tim u svezi, tragom jugoslavenskog masona Viktora Novaka, od kraja tridesetih godina prolog stoljea Banac upozorava na tendencije katolikog klerofaizma frankistikog tipa. Naime,
834

Strossmayerova liberalno-katolika ideja, koja je sve do tridesetih godina 20. stoljea zaivjela u hrvatskom politikom ivotu, smatra Andrea Feldman, sprijeila ukorijenjivanje klerikalizma u Hrvatskoj. Prema tome, s onu stranu Strossmayerova kontinuiteta, strukture
835

se Crkve u Hrvata nisu do dan-danas demokratizirale, ili su prepoznatljivo populistike, to predstavlja ozbiljnu prepreku etabliranju liberalne demokracije u Hrvatskoj.
836

Ako i zabacimo Strossmayerov liberalni katolicizam, osim to govori izvan povijesnog vremena i geopolitikog prostora, Banac u najmanju ruku zaboravlja da je, kao stoljetni medijator hrvatskog naroda, Katolika crkva u to doba bila u tekom poloaju, jer jedina meu vjerskim zajednicama nije imala ureen odnos s dravom. Meutim, oevidno

ciljajui na Stepinevu crkvu, Banac pod svaku cijenu eli spojiti ideoloke toke frankovtine i ustatva, te na taj nain dokazati njenu povezanost s dogaajima koji su slijedili, posebno s NDH i poinjenim genocidom. Drei da je rije o posve dva razliita
837

pojma, protiv amalgamiranja frankovtine i ustatva ustaje Stjepan Matkovi. Naime: Prvi nastaje u zajednici naroda koja je legitimno izabrala predstavnika habsburke dinastije za svoga vladara, dok je ustaki pokret odraz uvoenja diktature kralja Aleksandra u jugoslavenskoj monarhiji, koja je grubo krila nacionalna i graanska prava. S tim u svezi, zakljuuje Matkovi, Frank je stvorio ozbiljnu i modernu ustrojenu politiku stranku, koja je na izborima osvajala znaajan broj glasova, ali nikad nije uspjela osvojiti i provoditi politiku mo, za razliku od Pavelia koji kao ustaki elnik nije dobio izbornu verifikaciju, ali je imao priliku vladati. Inae, tobonje historiografske teze o hrvatskom klerikalizmu (i slinih
838

inaica), koje suspendiraju svako promiljanje i prakticiranje samostalne hrvatske nacionalne drave, a koje sustavno razvija i promie Novak-Gross-Strecha-Ideologie, znanstveno su uvjerljivo obeskrijepljene. tovie, Zlatko Matijevi je aksiomatski ustvrdio: ako je u
839

Hrvatskoj uope bilo klerikalizma, onda je mogao biti samo u funkciji stvaranja jugoslavenske drave,
840

dakle

- jugoslavenski

klerikalizam ili,

krae

reeno,

jugoklerikalizam.

Zbog svega toga, glede nedovrene povijesti, valja jo jednom upozoriti na sudbonosno raskrije hrvatske nacionalne integracije koju, naspram antejskog stareviizma i Crkve u Hrvata (Haulik-Stepinac), promie importiranineostrossmayerizam i Crkva od Hrvata (Strossmayer-Mahni). ini se da je toga svjestan i pronicljivi pogovoritelj spomenute knjige (Ivo krabalo), kad upozorava da je potrebno ralaniti odnos ta dva svjetonazora (katolicizam i liberalizam I. B.) spram ideje i prakse hrvatskog nacionalizma u vremenskom rasponu od ilirskog pokreta pa do nepovratne uspostave samostalne hrvatske drave. Ako je
841

to tako, onda se nalazimo tek na poetku, to posve bjelodano pokazuje duhovni mute i politiki mete na aktualnoj hrvatskoj pozornici. Posebice to pokazuju rasprave na crti faizam-antifaizam (to nije moglo zaobii ni Domovinski rat), gdje uope nije mogue uspostaviti racionalnu komunikaciju, iako se prema tim pitanjima prosuuje stupanj zavrne etape hrvatske nacionalne identifikacije. S obzirom na to, nakon udara na Domovinski rat, samo srce hrvatske neovisnosti, slijedio je oekivani ne samo propagandni, ve i znanstveni udar na Katoliku crkvu u Hrvata. U prvom sluaju, dostojno Novak-Blaevievih vremena, kao kolski primjer moe posluiti otvoreno pismo otvoreno-drutvenog - Drage Pilsela. U otvorenom pismu nadbiskupima zagrebakom Bozaniu i rijekom Deviu, Pilsel skandalozno pie: Ja vie

ne priznajem va duhovni i moralni autoritet. Ostajem kranin, ali daleko od vae male neljudske, nacionalistike i alosne katolike sekte. Sram vas bilo! Sram vas bilo! Sram vas bilo! No, kad je o znanstvenosti rije, onda je tu nezaobilazni nesueni prvi obavjetajac (Ozren unec), koji udara na duhovnu vertikalu hrvatskog naroda. Naime, u tvornici elaborata s Filozofskog fakulteta protiv Katolike crkve, pod ravnateljstvom Nevena Budaka, unec je izradio prvi elaborat (Razmatranja o osporavanju izbora Tomislava Ivania za rektora Sveuilita u Zagrebu), koji je, ponajprije, promibeno zanimljiv. Naime, iako je u njemu obeskrijepljena budakovska argumentacija (to je polazila od argumenta da teologija nije znanost i argumenta podijeljene lojalnosti, tj. da sveenik-znanstvenik ne moe biti istodobno lojalan Sveuilitu i Kaptolu), uz raniji nezapameni i orkestrirani znanstveni, politiki i medijski lin, uncova elaboracija Budakovim je puistima iz vrha Filozofskog fakulteta posluila kao podloga za osporavanje i preventivno ruenje tek izabranog novog rektora Zagrebakog sveuilita. Drugi je elaborat (Razmatranja o nesuglasnosti s Ustavom odredbe lanka 1. stavak 2. Ugovora izmeu Svete stolice i Republike Hrvatske o suradnji na podruju odgoja i kulture iz 1996. godine), kako je u vie ralambi pokazano, uza svu slobodu znanstvenog istraivanja, imao jasni cilj: sruiti ustavnost jednog ugovora Hrvatske i Svete Stolice, koji kae da hrvatsko drutvo treba razvijati na zasadama kranske etike. Prema tome, kao da nositelji dravne vlasti nisu duni uvati identitet svog naroda. Meutim, zastupnici u Saboru imaju dunost donositi takve zakone koji ne protuslove direktno kulturalno-tradicionalnom usmjerenju hrvatskog naroda, a ono je kransko-katoliko i humanistiko. estoke su rasprave oko ovih pitanja, dakako, imale podijeljeni odjek u javnosti.
842 843 844 845 846

Pod egidom otvorenog drutva, tako se pokazalo jo jednom: kako je, starevianski kazano, erazmika sljedba zatiena u promicanju suvremene slavoserbtine. S onu stranu erazmovtine, oba su elaborata s vie strana argumentirano osporena. Naime, tako je pokazano da se, uz elementarno (nedopustivo) nepoznavanje problema, naspram liberalno-demokratske zauzetosti, zapravo hrvatskoj javnosti namiu i promiu utjecaji preivjelog i iznova zaivjelog komunistikog mentaliteta, kako je to poopio nadbiskup Bozani na Stepinevo, 10. veljae, u zagrebakoj prvostolnici. U spomenutim je elaboratima, jo ranije upozorio komentar Glas koncila, primijenjena tipina komunistika metoda interpretacije pojava u skladu s unaprijed zadanim ciljem, bez obzira na to hoe li pritom doi dio falsificiranja stvarnosti. Meutim, zbog toga su koncilai obiljeeni Bozanievim histeriarima, kao onima koji promiu protukranski glas Crkve, odnosno koji vode kriarski rat protiv vienijih predstavnika liberalno-demokratske javnosti. Posebice je zanimljivo, da se demonizatori nesuenog rektora Tomislava Ivania (koji je, prema njima, desniar, iritelj mrnje, netolerancije, nazadnjak i nacionalist) i, tovie, poticatelji njegova lina sada najednom javljaju kao glasnogovornici liberalno-demokratske javnosti. Meutim, uz metodiku spomenuteslavoserbtine, dvostruki standard u tim prosudbama, posebice je doao do izraaja u raspravi o i oko knjige oca i sina Goldstein Holokaust u Zagrebu (Zagreb, 2002.). I dok je ova knjiga, kojoj su svoju panju pridali i politiari vlasti, istodobno objavljena knjiga Holokaust u Hrvatskoj dokumenti i svjedoanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji (Zagreb, 2000.) ostala je izvan ire pozornosti, ime su se jo jednom pokazala dvostruka mjerila u pristupu ratnim i poratnim rtvama u Hrvatskoj.
847 848 849 850 851 852

Dakle, knjiga je Goldsteinovih izazvala iznimnu pozornost, posebice glede uloge Stepinca i Crkve u Hrvata u tim traginim dogaajima, uloge koja se, tragom Viktora Novaka i Jakove Blaevia, ideoloki uobliava i vue sve do dananjih dana. Naime, saimajui ocjene oko tih pitanja, Ivo Goldstein zakljuuje: injenica jest da se danas Crkva legitimira

uz jedan retrogradni politiki koncept, da se ne zna suoiti s vlastitom prolou, pa ni s vlastitom sadanjou, jer nije samo Stepinac kontroverzan, ve je mnogo toga oko Crkve kontroverzno danas. S tim u svezi, knjiga je Goldsteinovih nemilosrdna, posebice u razraunavanju s tzv. revizionistima. I kada se jedan od najprozvanijih usudio argumentirano odgovoriti, Slobodan Prosperov Novak je uao u obranu lika i djela Goldstenovih. Bez ikakve argumentacije, on tako proziva akademika Pearia (to je poznat zbog svojih nadrihistorikih knjiga), ali i ostale nadrihistoriare iz povijesnih instituta [koji] s visoka i bez argumenata vrijeaju autore knjige Holokaust u Zagrebu.
853 854

Pored Novaka, knjigu su iznimno pohvalili: Neven Budak, Slobodan najder i Zvonimir Berkovi, koji, dakako, nisu zato stekli atribut nadrihistoriara. Za Budaka Goldsteinova knjiga ide u vrh hrvatske historiografije, a za najdera u red najznaajnijih naslova objavljenih kod nas u posljednjem desetljeu. tovie, dodaje najder, glede temeljne ocjene Stepinca, izmeu njega i Goldstenovih nema velike razlike, budui da je za njih Stepinac bio kolaboracionist s problemima savjesti. Ipak, specifinu teinu ima Berkovieva prosudba, tog remek-djela hrvatske historiografije, jer je rije o knjizi koja je posramila Hrvate, to e vjeno podsjeati Hrvate na svoj grijeh - do Sudnjega dana. Ako nitko drugi, onda je Berkovi otkrio tako temeljni cilj knjige Goldsteinovih, koja je posramila Hrvate!
855 856 857

Meutim, sustavne ralambe, posebice onih koje su Goldsteinovi obiljeili kao revizioniste (tj. Novakovi nadrihistoriari), u najmanju ruku upozoravaju na neprimjerenost obrade (faktografska, metodika i, posebice, interpretativna) ove, doista, tragine epizode u povijesti hrvatskog naroda (nacije). Naravno, da nitko ne porie stradanje idova u NDH, ali ako pokuate dati drukiji pogled od onoga iskovanog u komunistikoj Jugoslaviji, onda tovrijea povijesnu memoriju idovskog naroda, kako kae Goldstein. Pokazuje se tako da Goldsteinovi, glede kriterija jugoslavenske historiografije, to su ga uspostavili komunisti u masovnim suenjima i progonima tijekom 50 godina, pristupaju povijesnim dogaajima s ideolokim predrasudama. Sve u svemu, zaglavljuje Jure Krito, Goldsteini se slue argumentima kojima su se sluili u montiranom procesu Stepincu, pa je i njihova intencija bila ponovno osuditi i prognati Stepinca, a s njime i Katoliku Crkvu u Hrvatskoj. Obnova sluaja Stepinac, kako to ine Goldsteinovi, vjerojatno, nije sluajna. Naime, jo tridesetih godina prolog stoljea za najvee neprijatelje hrvatskog naroda, Stepinac je drao komuniste, naciste i svjetsku masoneriju (posebno je govorio o Jugoslaviji kao dravi to su je utemeljili masoni, koji njome i vladaju), tako da se pria , iako u novom pakovanju, samo ponavlja.
858 859

S obzirom na to, 27. travnja 1935. u svom dnevniku Stepinac pie: Sino je policija plijenila u sjemenitu bogoslovskom broure koje izdaje MOSK. Zaplijenila je brouru Tko vlada u Rusiji i idovska masonerija. Iz ovoga se oito vidi da kod nas ima vlast masonerija, odnosno idovi, jer je masonerija samo njihovo orue. Hrvatski narod, a ni Jugoslavija, nee imati mira dok se ne rijei ovog prokletog sjemena masonskog, koje se poput imia skriva i iz busije udara na Sv. Crkvu Katoliku, najjae uporite naroda i domovine i moralnog napretka [...] Sigurno je da se po masonskom diktatu radi kod nas. Oko knjige Goldsteinovih, koja u predmetu Alojzija Stepinca toboe pristupa striktno scijentistiki i objektivistiki, dakako, mogu se oekivati jo ee i uarenije rasprave, iako bi ova tema, ako nita drugo radi pijeteta prema rtvi, oekivala mirniju raspravu i, svakako, manje ideologizirane i kvalificiranije istraivae. Dotad, kako u mnogome ne odmie od stare (jugoslavensko-komunistike) historiografije, tragom Prosperova prezimnjaka
860 861

(jugoslavenskog masona Viktora Novaka), knjiga Goldsteinovih ostat e Magnum crimen (secundum). U reviziji najnovije povijesti i, s tim u svezi, reviziji hrvatske nacionalne drave, zanimljivim se ini spomenuti sluaj Roksandia, dugogodinjeg asistenta Vasilija Krestia na Beogradskom univerzitetu, u ijem je raspetljavanju, kako izgleda, vanu ulogu imao Ivo Banac. Naime, poetkom 1990. godine, uoi raspada Jugoslavije, akademska je javnost
862

upoznata s Otvorenim pismom skupine amerikih sveuilinih profesora, na elu s Ivom

863

Bancem, u kojem se Roksandi, kao protivnik nacionalistike zloupotrebe povijesti, brani od Krestia koji promie homogenizaciju srpske inteligencije pod barjakom nacionalnog ekskluzivizma. Naime, zbog svoga ujednaena i obestraena pristupa ovim osjetljivim
864

pitanjima, Roksandi je postao meta lova na vjetice, organiziranog sa strane skupine srpskih nacionalista koji u svojim rukama dre Odelenje za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu (iz Prosvjeda). itav je sluaj dokumentirano predstavljen u hrvatskom partijskom asopisu Nae teme, koji je, dakako, stao iza Roksandia kao povjesnika ljeviarske i jugoslavenske orijentacije.
865

Kao asistent prof. Vasilija Krestia (od 1977.), uoi dramatinog raspada Jugoslavije, Drago Roksandi je izgubio profesorovo povjerenje, a odbijena mu je i obrana disertacije. Naime, osim formalnog (da je samovoljno mijenjao naslov disertacije i predlagao komisiju), temeljni je prigovor bio u tome to je preutao deo svoje biografije koja se tie aktivnosti u vreme maspoka u Hrvatskoj. tovie, tvrdi Kresti, Roksandi se ni danas [1987.] ne odrie maspokovske ideologije, pa je osnovna karakteristika njegovog tumaenja nacionalne prolosti u iracionalnom hiperkriticizmu srpske i idealizovanom prikazivanju hrvatske historije. Naime, injenica je da je Roksandi u ozraju maspoka (1971.) pisao da su Srbi u
866

Hrvatskoj, kao pripadnici slunikog mentaliteta, bili jedan od uporita maaronske i austrijske politike, pa su tako blokirali razvoj hrvatske nacije u Hrvatskoj i Dalmaciji. Sam je sukob, ako iskljuimo osobne razloge, oevidno ulazio u prijeporna pitanja oko tumaenja nacionalnih ideologija. Kako se i oekivalo, Roksandi je s prijezirom odbio takvo Krestievo tumaenje. Tako je, osim najave tube sudu zbog klevete, najprije itav problem postavio na razinu moralno-politike podobnosti. Naime, on pita: kako je mogao kao ustaa i maspokovac doi u kolu rezervnih oficira, pa moli Krestia da se s tim u vezi obrati upravi Generaltaba. Isto tako, pita on dalje: kako mu je bilo mogue zaposlit i se u Izdavakom centru Komunist- bez suglasnosti Izvrnog komiteta CK SKH? Osim ovih

tada razumljivih moralno-politikih, Roksandi je imao prvenstveno potrebu da ukae i na suprotne znanstveno-teorijske razlike izmeu njega i Krestia u ocjenama temeljnih pitanja u vezi s ujedinjenjem jugoslavenskih naroda. Prema tome, on tvrdi:

Kako je on (Roksandi) in continuo uvjereni jugoslavenski federalista, pa zato

odbija objedu da se stavio na pozicije onih koji [...] poriu srpsku nacionalnu i politiku individualnost u Hrvatskoj. tovie, on podsjea na raspravu o ustavnim promjenama SR Hrvatske (1971.), kada je, glede odredbe o nedjeljivom nacionalnom suverenitetu, bio jedan od onih koji su se zalagali da se SR Hrvatska bude definirana i kao drava srpskog naroda u Hrvatskoj.

Suprotno tome, Kresti je velikosrpski nacionalist, budui da je njegovo

shvaanje jugoslavenstva usidreno u tradiciji Garaaninova Naertanija - knez Mihajlo Obrenovi - Nikola Pai (dodajui da ta trojka nisu negativni heroji nae povijesti), tj. on ga svodi na politiku, srpsko-pijemontsku dimenziju. S tim u svezi, posebice mu zamjera to je u komisiji za obranu njegove disertacije osporio akademika V. ubrilovia, te tako na najgrublji nain diskvalificirao najveeg ivueg srpskog i jugoslavenskog historiara.
867

Svoju je temeljnu teorijsku poziciju, meutim, Roksandi jo jednom uvrstio i legitimirao u disertaciji - Hrvatska vojna krajina pod francuskom vlau (1809-1813), koju je obranio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1988.). Sredinja je njegova zadaa bila da,
868

u obzorju nove historije, povee nalaze o Vojnoj Hrvatskoj 1809-1813. godine i integrira ih prema literarnim spoznajama u globalne procese srpske i hrvatske nacionalne integracije. Uz ostalo, trebalo je istraiti: jezgro srpske nacionalne integracije u Vojnoj krajini, kao i anticipiranje hrvatske nacionalne integracije i ilirske batine za budunost. S tim u svezi, on otkriva vrlo visok stupanj interrelacionalnosti procesa srpske i hrvatske nacionalne integracije. Objavljena kao posebna knjiga, disertacija je iste godine dala povod Naim
869

temama (1989.) za tematsku raspravu.

870

Obiljeen kao izraziti marksistiki historiar, Roksandi je gotovo jednoduno

871

dobio pohvale i priznanja. Budui da je knjiga pisana u ozraju tzv. nove historije, saimajui raspravu, Mirjana Gross je istaknula kako je, rabei marksistiki obrazac, Roksandi uspjeno pridonio novom rasvjetljavanju i utvrivanju ideologija inicijalne faze hrvatske i srpske nacionalne integracije u Hrvatskoj. Drago, estitam Ti na toj knjizi!, zaglavila je M. Gross, budui da je Hrvatska Krajina je regija koja je vana za razumijevanje

razliitih oblika modernizacije ili hrvatske i srpske nacionalne integracije, a Roksandi je uspio da posreduje odreene spoznaje za istraivae koji e se ubudue baviti tim pitanjima u kasnijim razdobljima. Suprotno tim hvalospjevima, tek je Igor Karaman izrazio znakovitu
872

rezervu. Naime, on je u zakljunoj rijei ukazao na sporno ilirstvo, posebice to u raspravi nismo ili u samu sr pitanja to u naem povijesnom razvoju znai ideja ilirstva. Meutim,
873

tek je usputice upozoreno na kljuno pitanje: kako moramo biti svjesni osjetljivosti, pa i metodoloke nedosljednosti u sluaju kada se hrvatski i srpski entiteti na hrvatskom prostoru tumae kao da su u istim funkcijama prema mogunostima svoje identifikacije. Posve to
874

oevidno ini Roksandi, koji - kako stoji na ovitku monografije - krajiku povijest ne izdvaja iz cjeline procesa, u kojima se oblikuje novovjekovna hrvatska i srpska povijest. Koliko je na ovaj nain pripreman legitimitet skoranje tzv. SAO Krajine? Sve u svemu, uz potporu hrvatske povjesnike elite, Roksandi je tako jo jednom potvrdio kao jedino prihvatljiv i ispravan model hrvatsko-jugoslavenske, naspram hrvatske ekskluzivne nacionalne integracije. U spomenutu prosvjedu, Banac et comp. tvrde da je
875

Roksandi jedan od najistaknutijih povjesniara mlade generacije, od kojih nitko osim njega nije ostvario zapaenije rezultate u istraivanjima novovjekovne povijesti Junih Slavena, posebno uzajamnih odnosa Srba i Hrvata. U tom obzorju, uoi raspada druge Jugoslavije, Roksandi objavljuje knjigu Srbi u Hrvatskoj: od 15. stoljea do dananjih dana (Zagreb, 1991.). Pisana u polumilenijskom rasponu iz srpske i iz hrvatske
876

perspektive, ova monografija nastoji rekonstruirati proces i pojave koji povijest Srba u Hrvatskoj ine autentinom vrijednou i srpske i hrvatske povijesti, kao i srpske i hrvatske kulture. S tim u svezi, temeljni su nalazi ove monografije:
877

da je, glede srpske nazonosti u hrvatskim zemljama, tijekom itava razdoblja od

1420. do 1718. godine u mletakoj Dalmaciji duboko ukorijenjena svijest i o hrvatstvu i srpstvu, odnosno da je tijekom 16. i 17. stoljea Istra rubno podruje srpskih seoba, to posebno svjedoi o ukorjenjenou srpskih skupina u istarskom plurietnikom ambijentu; isto tako, srpski etnos u hrvatskim i ugarskim zemljama, osobito do kraja 17. i poetka 18 stoljea, ukorjenjuje se u prostorima u kojima ima svoj pravni legalitet od 15. stoljea;
878

da, usprkos mnotvo kontroverzi u poimanju hrvatskog etniciteta i nacionaliteta,

ilirizam oito i Hrvatima i Srbima u hrvatskim zemljama privremeno osigurava i legitimistiku i obostranu prihvatljivu osnovu rjeavanja temeljnih pitanja nacionalnih konstituiranja i oblikovanja modernog drutva;
879

 da se, nakon to egoizam procesa nacionalnih integracija uzrokuje stalne raspre i

konflikte, nacionalne politike izmiruju u povijesnom rjeenju jugoslavizma koji, legitimiran ZAVNOH-om (to je izrazito dravnopravni inilac), sintetizira globalna povijesna iskustva procesa hrvatske i srpske nacionalne integracije u itavu 19. i 20. stoljeu, do toga doba, a u njegovim aspiracijama i modernizacijski proces openito.
880

Meutim, u temelju zavnohovske formule lei prijeporna etnogeneza Srba u Hrvatskoj. Kako Roksandi rjeava to pitanje? On dri da nas u suvremenim jugoslavenskim uvjetima takve rasprave vode u nacionalizam ili rasizam. Ipak, kao i mnogi (veliko)srpski autori,
881

Roksandi to jednostavno rjeava tako, to je - kako primjeuju nai vodei vlaholozi vlaki pribrojio srpskom etnosu i to prije njihova nacionalnog posrbljivanja. Svakako, rije je o nepovijesnim interpretacijama, koje su imale nepoeljne posljedice. S obzirom na to:

Mirko Valenti (1992.), upozoravajui na srbiziranje balkanskih Vlaha (posebice

u djelu povjesnika Alekse Ivia i Drage Roksandia, te lingviste Pavle Ivia), tvrdi da dananji Srbi u Bosni i Hrvatskoj iz vremena turske i austrijske kolonizacije etniki ne pripadaju srpskom narodu.
882

Drago Pavlievi (1995.), s tim u svezi, tvrdi da je sa zemlje hrvatskih plemia

Austrija tjerala Hrvate i dovodila Vlahe da bi s njima ratovala protiv Turaka. Dakle, to nisu bili Srbi nego Vlasi koji su tek kasnije postali Srbi zahvaljujui Srpskoj pravoslavnoj crkvi. To prerastanje Vlaha u Srbe jedan je od najveih gubitaka hrvatskog naroda tijekom 19. stoljea.
883

Sam Banac (1992.), tovie, primjeuje da razni neupueni zapadni komentatori

danas idu jo dalje i pokuavaju sve krajinike pretvoriti u Srbe, a vlakoj autonomiji dati privid srpskog politikog izdvajanja. Meutim, Statuta Valachorum nisu se odnosila na teritorij nego na ljude, koji su u svojoj osobi uivali posebni pravni status. Radi se dakle o personalnim, a ne teritorijalnim pravima.
884

Meutim, Bancu oevidno nisu smetala ranija Roksandieva (1989.) i kasnija Pupoveva (1998.) nepovijesna tumaenje vlakog pitanja. Naime, Milorad Pupovac i dalje tvrdi kako carski Be (car Ferdinand I.) donosi vlake, odnosno srpske statute poznate kao Statuta Valachorum, a u kojima se se navode posebna prava Srba graniara. tovie, on tvrdi da je tek jedan dio Srba u Hrvatskoj za pretke imao i razna plemena balkanskih Rumunja, tj. Vlaha (Arumunja) i Morlaka, te odbija tezu da su dananji hrvatski Srbi produkt velikosrpske politike koja je turske i druge Vlahe posredstvom svoje Crkve uspjela

pretvoriti u Srbe. Ove teze razvija i Sabina P. ramet kad kae da prisutnbost Srba na
885

hravtksom teroti5ju datira iz sredine 16. stoljea, kada su balaknsiui prebjezi preli na podruje habsburgovasca i stupili u njihovu slubu. U Vojnu krajinu habsburke Hrvatske su dovedeni Slaveni (Srbi) koji su tam dovedeni su izrazitom namjerom da obavljaju vojne funkcije.
886 887

Prema tome, kako raniji tako i suvremeni velikosrpski ideolozi legitimiraju kao prostor srpske nacionalne integrecije na osovini izmeu June Ugarske, odnosno Srbije, i Rijeke, odnosno Trsta. Naime, oni tako markiraju srpski nacionalni prostor prema zapadu odreujui mogui (prema jezinom kriteriju tokavski) opseg srpske nacije. Meutim, tek se od 60-tih godina 19. stoljea rabi se srpsko ime pomalo kao oznaka i za posebnu nacionalnu pripadnost hrvatskih i bosanskih graana srpske vjere. Inae, tvrdi Benedikata Zeli-Buan, do 1861. godine ni u jednom slubenom dokumentu nije bilo spomena o Srbima u Hrvatskoj.
888

Premda su, po Vukovu shvaanju pravoslavni tokavski Hrvati nemogui, ve hrvatska redakcija popa Dukljanina pozna Hrvate grkoga zakona. Naime, u samostanu Sv. Mihaela (Treoredaca) u Zadru, uva se jedan talijanski zapis (1655.), gdje se kae da je opat Mihael, kaluer manastira Krka, upnik i pastir dua, koje ive u suanjstvu grke crkve jezika starog ilirskog ili hrvatskog (Chiesa Greca dell idioma vecchio Illyrico ovvero Crovato). Meutim, glede razdoblja od 1479-1780, nigdje se u tim Spomenicima ne spominje srpsko ime za Vlahe koji su se i sami tako zvali i doputali da ih drugi tako zovu.
889

tovie, mnogi od njih smatrali su se etniki pravim Hrvatima, pa je upravo u njima Ante Starevi naao vie odlunih pristaa. Zapravo, naglaavanjem svoje etnike istovjetnosti sa Srbima, zakljuuje Stjepan Krizin Saka, hrvatski su Srbohrvati psiholoki onemoguili veini Vlaha da se opredijele za Hrvate, a stvarno su priznali legitimnost srpske propagande meu njima. Komunistika statistika priznaje i u Srbiji Vlahe, koji jo nisu Srbi.
890

Prema tome, govorom o Srbima u spomenutom surjeju bez ikakve zadrke, zaobilazi se presudno, za ovu problematiku i razdoblje, pitanje utemeljenja (veliko)srpskog nacionalizma. Sve u svemu, kao i mnogi srpski povjesniari i ideolozi (Pupovac je tu najbolji primjer), Roksandi zaobilazi ili posve pojednostavljuje vlako pitanje, tako da Vlahe pravoslavne vjeroispovijesti poistovjeuje s (nacionalno svjesnim) Srbima. Meutim, nepovijesno izjednaavanje vlake i srpske etnogeneze, upravo je trebalo legitimirati velesrpsku nacionalnu integracijsku ideologiju na hrvatskom etnikom i dravno-povijesnom prostoru. U jednom pismu Savi Tekeliji (1841.), tako je jo grof Janko Drakovi zamjerao pravoslavnom sveenstvu to, izjednaavajui pripadnost pravoslavlja i srpskom narodu, Srbima proglaava i pravoslavne u Hrvatskoj, to i i nae riane sve u srbski savez mee, kako da zakon naroda ini.
891

S obzirom na to, jednostavno se preskae da je rije o srpskoj hegemoniji i proirenju etnikoga, politikog i dravnog teritorija, i to na raun susjednih naroda i zemalja. tovie, prema Roksandiu, moglo bi se zakljuiti, da je rije o oslobodilakoj svesrpskoj akciji. Naime, u spomenutoj disertaciji, bez ikakva komentara, Roksandi preuzima velikosrpske ocjene iz Istorija srpskog naroda (Beograd, 1981.), tj. da e slobodan seljak koji ivi u samostalnoj nacionalnoj dravi biti i nosilac narodnih tenji za osloboenje i drugih krajeva u kojima ive Srbi, a koji su sticanjem istorijsko-politikih okolnosti ostali izvan pokreta u Beogradskom paaluku i njemu susednih krajeva. Usprkos svemu, Banac
892

uzima Roksandia kao primjer profesionalne historiografije, dakle onih povjesniara koji su svojim zanatom izbjegavali politiku povijest na raun kontraverznih drutvenih istraivanja.
893

Sve u svemu, ralamba pokazuje da je sukob Kresti-Roksandi ipak izmiljen, budui da imaju zajedniki cilj: protimba hrvatskoj nacionalnoj dravi, gdje bi Srbi bili etnika manjina, tj. dio hrvatskog politikog naroda. U emu se, ipak, prividno razlikuju? Dok Kresti ne vjeruje u novu Jugoslaviju, pa zato memorandumski iscrtava granicu Virovitica Karlovac - Karlobag, Roksandi vjeruje samo u jugoslavenska, tj. zavnohovska rjeenja. Izjednaujui vlaki etnikum sa srpskim, to u novije vrijeme posebice ini Slobodan P. Novak (o tome kasnije), uz posvemanju potporu hrvatske povjesniarske elite, Roksandi je u svojim knjigama legitimirao velikosrpsku nacionalnu ideologiju na podruju hrvatskog povijesnog i dravnog prava. Prema tome, upravo temeljem Roksnadieve, kako bi rekao Banac, profesionalne historiografije, politiki se mogla alibirati tzv. SAO Krajina kao opravdanje za dokidanje zavnohovskog (dvojnog) suvereniteta, to je bio tobonji dokaz nepravde prema Srbima i jedno od glavnih opravdanja za oruanu pobunu protiv hrvatske vlasti. Drugim rijeima, polazei od podijeljenosti suvereniteta, Roksandieva je knjiga mogla objektivno doprinijeti (veliko)srpskoj propagandi: kako su, pri Amandmanima na Ustav Hrvatske (1990.), jednostavno Srbi izbaeni iz Ustava. S tim u svezi, poelo se na razliite naine govoriti o (kon)federaliziranju Hrvatske, te predlagati da Srbi od nacionalne manjine ponovno postanu narodom. Na tim je polazitima Pupovac govorio ponovno o srpsko-hrvatskom sporazumu i velikome politikom kompromisu. Meutim, zakljuuje Zdravko Tomac, posve je oito da bi davanje statusa naroda legaliziralo Srbima pravo da kao narod, u sluaju da Hrvatska odbije da bude u nekoj konfederaciji sa Srbijom, provedu ve

referendumom izglasano odcjepljenje. S druge strane, Roksandieva je knjiga trebala biti

894

podloga novoga povijesnoga dogovora, budui da on trai stranku s takvim programom, koji bi bio realna politika osnova za novu hrvatsko-srpsku suradnju u modernoj, lijevoj stranci, evropske inspiracije, privrenoj mogunostima rekonstituiranja Jugoslavije. S tim u
895

svezi, Roksandi je potpisnik rezolucije Srpskog demokratskog foruma (1992.), koja polazi od toga da Srbi nisu etnika manjina, ve da su konstitutivni narod Hrvatske, zahtjev koji podupire tzv. meunarodna zajednica, posebiced poduprijeta zakljucima i preporukama Nedovrenog mira (1996.). Sve u svemu, kada je skupina amerikih sveuilinih profesora, na elu s Ivom Bancem, Otvorenim pismom podrala Dragu Roksandia, kao protivnika nacionalistike zloupotrebe povijesti, itav je sluaj imao sretan zavretak. Naime, izbaen s Odelenja za istoriju Filozofskog fakulteta u Beograda, Roksandi ubrzo je udbaen na Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1990.), gdje je ranije i doktorirao (1988.). S obzirom nasupport Banca i njegovih promicatelja akademskih sloboda, oevidno su scenaristi mogli biti zadovoljni. Naime, kao povjesnik ljeviarske i jugoslavenske orijentacije, Roksandi je dobro doao u dramatinom raspletanja jugoslavenske krize, jer osporavajui uspostavu hrvatske nacionalne drave i, s tim u svezi, integraciju hrvatskih Srba u hrvatski nacionalni (graanski) korpus, otvoren je prostor za nova multi-kulti eksperimentiranja. Meutim, glede dominantne hrvatsko-jugoslavenske historiografije, kao proelnik Odsjeka za povijest njuglednijega Filozofskog fakulteta u Hrvatskoj, onoga u Zagrebu, Drago je Roksandi smjeten u ono nekoliko vodeih hrvatskih povjesniara srpske narodnosti, koji su skladno inkorporirani u hrvatsku historiografiju.
896

U obzorju hrvatsko-jugoslavenske historiografije, polazei od erazmike strategije, isto tako, zapoela je revizija Hrvatskog proljea (1971.) i njime povezanog Domovinskog rata (1991.-1995.). Ponajprije, rije je o simpoziju Trideset godina hrvatskog proljea i reformnog pokreta 1969.-1971, koji je, pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske - Stjepana Mesia, organizirao Institut Vlado Gotovac. Smatrajui da su izgledi za dugoroni uspjeh reformskog pokreta u Hrvatskoj 70-tih bili prilino maleni, dri Banac, njegovo je nasilno obuzdavanje znailo pravi Waterloo hrvatskog jugoslavenstva i komunistike faze hrvatske povijesti, dodavi da je nakon staljinistikih istki u Karaorevu postalo jasno da e svako budue hrvatsko nacionalno vodstvo optirati za razlaz i nezavisnost hrvatske drave. Ukratko, hrvatsko je proljee najavilo kraj hrvatskog jugoslavenstva (koje se i desilo 90-tih godina), to u obzorju standardne hrvatske historiografije predstavlja negativnu injenicu, tj. kao jednu od inaica jugoslavesnkonacionalnih iskljuivosti.
897 898

Prema tome, stvaranje hrvatske drave s Tumanom na elu devedesetih, smatra Puhovski, doista je realizacija 71., samo drugim sredstvima Naime, proljearsko-politiku matricu (monizam, masovnost, mobilizacija masa, nedemokratinost i svjetonazorna nepluralnost), prema njemu, upotrijebio je Tuman, uz dakako mnogo vie svireposti u izvedbi. Ukratko, zaglavljuje Puhovski, dok su vodei proljeari (Tripalo i Savka) tijekom 90-tih napustili takav model, kao proljearski autsajder, Tuman je ostao na modelu iz 71. te ga primijenio u 91., minus Jugoslavija, to je znailo teror unutar zemlje. Na tezu da je neoustatvo koje se pojavilo 1991. zaeto u maspoku 1971. godine, posebice je ponosan
899 900

Igor Mandi. tovie, on se hvasta da je to prepoznao ve 1971. i usudio se to rei, kada je to bilo hrabro kazano u lice itavom podzemnom pokretu u Hrvatskoj. Inae, teze o paralelizmu nacionalistike 1971. i 1991. godine, gotovo su prepisane sa stranica Encyclopedie of Nationalism.
901 902

Zapravo, traei korijene hrvatskog politikog identiteta, spomenute je teze i prosudbe, posebice u svezi u pokreta sveuilitaraca, glede obljetnice Hrvatsko proljee 1971.-1996., jo ranije ralanila Vesna Pusi. Polazei od kriterija demokracija ili nacija, ona u osnovi kriminalizira ovaj pokret, budui da je imao afirmaciju nacionalnog kao politiko opredjeljenje i politiki program. Naime, nacija i uspostavljanje nacionalne drave nisu bile sredstvo, instrumenti u borbi za vee graanske slobode, demokratizaciju ili modernizaciju drave. Suprotno tome, opisujui taj pokret kao poseban politiki subjekt, tada po prvi put u komunistikom reimu, Draen Budia svjedoi da se tada htjelo ostvariti nacionalni interes u prvom planu, a povezano s time i politike slobode. Naime, ideja stvaranja hrvatske drave nije mogla stvoriti bez masovne nacionalne mobilizacije i energije hrvatskog naroda, tako da je, glede ostvarenje toga cilja (1991.), upravo godina 1971. mnogo uinila. Naime, ona je jednom zasvagda kod veine Hrvata unitila ideju Jugoslavije i stvorila nacionalnu samosvijest, pa je za Budiu to bila pozitivna energija, budui da jeostvarenje nacionalne drave bio primaran politiki cilj. Dakle, jo tada je Budia pokuao osporiti podmetnutu tezu demokracija ili nacija (to e je kasnije do kraja oblikovati Vesna Pusi), po ijoj crti kasnije dolazi do raskola hrvatskih liberala i uope do dananje sredinje polarizacije hrvatske politike pozornice.
903 904

Glede obiljeavanja 30. obljetnice Hrvatskog proljea na zagrebakom Sveuilitu, isto tako, Ivan Supek porie nedemokratinost i totalitarnost studentskom pokretu. Dapae, prema Supeku, taj je pokret bio autonoman, jer su se profesori i studenti teili i borili da se Sveuilite oslobodi tutorstva komunistike partije. S tim u svezi, Ivan Zvonimir iak, onodobni studentski prorektor, dri da je studentski pokret nosio ideju prava i bio jasan prekid dirigiranog pokreta koji se danas zove dirigirano ostvarivanje demokracije. Prema tome, smatrajui da je hrvatsko proljee i nacionalni i demokratski pokret, Marko Veselica tvrdi da ljudima poput arka Puhovskog nije u interesu da se Hrvatsko proljee tretira na objektivan nain kao duboki hrvatski nacionalni, demokratski i moralni preporod. Odakle tolike protimbe u prosudbi tih sudbonosnih dogaaja?
905 906 907

Ideja o Hrvatskom proljeu, tvrdi Ivan Zvonimir iak, jako sporo prolazi, jer se oni koji su tada bili kljuni progonitelji i danas se nalaze u medijima i drugim vanim pozicijama. Tako je, dodaje, na pravnom fakultetu u slamanju studentskog trajka prednjaio dananji predsjednik Ustavnog suda, Smiljko Sokol. Tada je to inio s pozicija partijca proljeara, a kasnije je u progonima proljeara bio jedan od najrigidnijih u Hrvatskoj. Onda se opet prilagodio, kako to ve kod njega ide. Ovo je, dakako, paradigmatski primjer, pa je razumljiva Budiina jetka zamjedba, da smo danas suoeni s revizijom Domovinskog rata, ali i pervertiranom interpretacijom 71. koja ima iroke razmjere, pa ako se tako nastavi., etrdesetu obljetnicu Hrvatskog proljea proslavit e nai straari.
908

U svemu tome, borei se za nasljee 1971., vjerojatno nije sluajno, kako primjeuje Josip entija, da je jedna mala stranka instrumentalizirala Hrvatsko proljee. Rije je o Hrvatskoj narodnoj stranci, ija je utemeljiteljica kraljica Hrvata, Savka Dabevi Kuar. Njena je sudbina, otkriva nam Berkoviev epistolarium, neraskidivo povezana s dramom hrvatske dravne autokefalnosti. Naime, cijepljena na virus nacionalizma, kao supervizor Koalicije narodnog sporazuma, naa je kraljica Hrvata garantirala Jugoslaviji i ostatku
909

svijeta da se nova Hrvatska nee zaeti u umjetnoj oplodnji s dravotvornim sjemenom hiberniranog ustatva. Budui da su ekstremno nacionalistiko-emigrantski krugovi doveli Tumana na vlast (kao da supervizor nije bila narodna izborna volja), zakljuuje Zvonimir Berkovi, devizom HNS zna bolje trebalo je s domae politike pozornice pomesti nacionalistiki diletantizam i zamijeniti ga neim to bi se moglo nazvati nacionalnom meritokracijom (tako bi se naime mogla oznaiti vladavina nacionalno svjesnih a obrazovnih Hrvata). S onu stranu kraljiine koalicije, suvremena je Hrvatska roena u zloinu, to inae tvrdi iroka lista supervizora od Ive Banca do Save trbca, o emu e kasnije biti vie rijei. Meutim, na ovom mjestu moda je potrebno ukazati na bacground kraljiinih narodnjaka.
910 911

Bez obzira na sva proturjeja o i oko spomenutog nacionalnog pokreta, Hrvatsko je proljee (1971.), kako pokazuje sustavna ralamba Petra Vuia, velika politika investicija u budunost rjeenja hrvatskog nacionalnog pitanja, kada su se politiki ciljevi ostvarili u hrvatskoj revoluciji 1990.-1995. Meutim, budui da ti procesi nisu zavrili i, tovie, Hrvatska je ula u dramatinu (zavrnu) etapu nacionalne identifikacije, imamo otre prijepore oko prosudbe Hrvatskog proljea: oko njegovih aktera, ciljeva pokreta i njegovih postignua. Sve to posebice izraava entijin paradoks, tj. da progonitelji i ocrnjivai proljeara kau danas da su se oni, a ne proljeari, borili za slobodu ovjeka i za civilno drutvo. Samo je u tom surjeju mogue kriminalizirati imbenike Hrvatskog proljea (1971.) i Domovinskog rata (1991.-1995.), koji su ne samo sanjali, ve i ostvarili nacionalnu dravu, a to je za erazmikusljedbu samo po sebi crimen. Poznati Izvjetaj o stanju SKH u odnosu na prodor nacionalizma u njegove redove (1972.) tako tvrdi da ideja o nacionalnoj dravi kao odrazu nedjeljivog nacionalnog suvereniteta nije nita drugo nego pusta papirnata nada, papirnata propaganda i pokriva za politiku destrukciju. tovie, ta ideja nije nita drugo bila nego pokrie i poziv za progon Srba, tako da balvan revolucija (1990.) i ne treba biti neko iznenaenje.
912 913 914 915

2.2.3.1. REVIZIJA HRVATSKE NACIONALNE DRAVE (1990.-2002.)

Kad je rije o reviziji nacionalne povjesnice, Baneva politika paradigma, kao sastavni dio erazmike strategije, vrhuni na cijeloj desetgodinjoj povijesti stvaranja nacionalne drave i, s tim u svezi, posebice revizijiDomovinskog rata (1991.-1995.). Glavni politiki projekt oznaen je sintagmom detumanizacija, pri emu se ne misli primarno na otklanjanje disfunkcija prole vlasti, nego temeljitu reviziju itave desetgodinje povijesti, ukljuujui i samo stvaranje neovisne hrvatske drave. Dio tog projekta je i sustavno

obezvreivanje i kriminalizacija Domovinskog rata, bezrezervna suradnja s Meunarodnim sudom za ratne zloine u Haagu, najavljeno suenje vojnom i politikom vodstvu iz toga razdoblja. Smatra se da je Institut za hrvatsku povijest proteklih deset godina bio glavna karika u tumaniziranju hrvatske historiografije i uspio joj nanijeti velike tete. Sve u svemu, posve je razvidno, u temelju je erazmike strategije: kriminalizacija Domovinskog rata i, shodno tome, osporavanje hrvatske nacionalne drave. U tom projektu, uz dogovornu povjesnicu (ije je mesievsko naelo svi su svima krivi i svi se svima trebaju ispriati), sredinju ulogu ima Haki sud.
916 917

osamostaljenej pod HDZ-om nije polo naelima Zavnoha ... nego je ustaka primjesa Tumanove autokracije ozlovljila svjetsku janvost i dala jo vie impulsa balaan revoluciji Srba-preana kao pretei velikosrpskke agresije.
918

Naalost,

Kako je ve reeno, Goldstein-Pusikina Erasmus Gilda predstavlja intelektualni stoer za kriminalizaciju Domovinskog rata i, s tim u svezi, likvidaciju nacionalne drave. to je bit te kriminalizacije, odnosno revizije najnovije hrvatske povijesti?
919

2. 2. 3. 3. 1. Kriminalizacija domovinskog rata

poslije sjajnih pobjeda, poglavito Bljeska i Oluje, zavrnih operacija u oslobaanju Hrvatske, Domovinski rat pokuavao se svim sredstvima demonizirati i kriminalizirati, a pobjednici izopiti iz svjetske zajednice uljuenih naroda. Sve u svemu, nakon Oluje zapoela je revizionistika ofenziva novije hrvatske povijesti ija je svrha dokazati faistiki karakter i genocidnost Republike Hrvatske.
Odmah
920 921

Prema tome, obraun s hrvatskim braniteljima putem Hakoga sudita posluio je kao temelj za obraun s hrvatskom nacijom i hrvatskom neovisnom dravom Problem je u tome to se napadajem na politike i vojne voe iz vana mijenja politika i obezvrijeuje volja domaeg naroda. Dakle, to je oduzimanje neovisnosti drave i naroda. Budui da se radi o politikoj volji, koju diktira Haako sudite, onda je to i politiko derogiranje pravosua kao takva. To se jo nikada nije dogodilo dravi koja nije poraena na bojnome polju.
922

je u tom asu [1991. op. a.] bila napadnuta, ali na posredan nain pobunom dijela Srba u Hrvatskoj, u ijoj organizaciji znaajnu ulogu imale srbijanske tajne slube, i koju je savezna armija oruano potpomagala. Rat je zapoeo zato to se Miloevieva Srbija htjela domoi onih krajeva Hrvatske i Bosne Hercegovine koje Velikosrbi smatraju dijelom srpskog nacionalnog prostora. To je stvarni i temeljni uzrok rata. Zbog toga, Ivi Paali, zastupnik HDZ-a, kao haki svjedok upozoruje da je hrvatska Vlada zanemarila optunice protiv Hrvata BiH kojima tuitelji u Haagu ele dokazati da je Hrvatska bila agresore na BiH. A to bi moglo imati teke posljedice za Hrvatsku u povijesnom, politikom i materijalnom smislu.
923 924

Hrvatska

Reno Luki i Jean Francosi Morel, nezavisni eksperti s kanadskog sveuilita, za NATO-ove prosudbe o Hrvatskoj dre da e vanu ulogu u uspostavljanju civilne i demokratske kontrole nad oruanim snagama u Hrvatskoj odigrati Kazneni sud u Haagu.
925

Domovinski rat nije samo izdvojena pojava gdje se branilo do agresije, ve, gledajui ire, bio je to jedan od znalajnih elemenata upravljanja krizom na jugoistoku Europe. Dakle, bio je podvrgnut globalnoj strategiji interesa jer geostrateki, nalazei se na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije sve hrvatske aktivnosti (pa i sama obrana od agresije) podvrgnute su vidljivom, a jo vie nevidljivom djelovanju europskih i svjetskih sila. Na temelju opih geopolitikih postavki, zakljuuje se: sukob u jugoistonoj Europi na prostoru bive SFR Jugoslavije, posljedica je krize koja je postala poeljno stanje za izvanjske imbenike, a koja je za njih istodobno bila i sredstvo pomou kojeg su upravljali procesima radi ostvarivanja svojih strategijskih interesa... Upravljanje nad tim kaosom znailo je sprijeiti ozbiljnije naruavanje dinamike ravnotee snaga na prostoru bive Jugoslavije i njezinom bliem okruju ... Pod prisilom zahtjeva za ouvanjem ravnotee posegnut e se i za tzv. induciranom odgovornou pojedinih sudionika sukoba na prostoru bive Jugoslavije. Konanica ovakvog strategijskog pristupa u upravljanju nadziranja kaososm je: Svi su uzronici i svi su krivci, nema pobjednika i poraenih, dalje nema ni agresije, ni agresora, pa ni rata, odvijao se samo etniki sukob.
926

Dakle, sve to stoji u toj optunci bilo je poznato mnogo ranije, a dananja vlast hrvatska nije nita poduzela da tako neto sprijei Meutim, najbizarnija je tvrdnja da je Domovinski obrambeni rat 1991.-1996., zapravo agresija Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, dogovoren izmeu hrvatskog predsjednika Franje Tumana i srpskoga, Slobodana Miloevia!. I sad ja pitam nae revizioniste: bi li

netko dogovorio rat u kojemu e izgubiti treinu teritorija? U kojemu e izgubiti ivot oko 15 tisua graana vlastite drave? I kako se uope moe dogvoriti rat ako se ne raspolae s oruanim snagama za voenje rata?
927

Ja mislim da je u Hrvatskoj na djelu jedna plan, mislim da je to bitno uoiti, da se radi o planu destrukcije, odnosno o sustavnoj intuitivnoj kampanji prema povijesnom nasljeu deset proteklih godina. ... Jasna je tema Domovinski rat koji se gotovo iskljuivo prikazuje u kontekstu prevare, izdaje, nepotrebnosti i na koncu zloina. To je najvii stupanj diskreditacije... S tim u svezi hrvatska je vojska nazvna leglom kriminala, lanih generala, lanih branitelja, lanih invalida, lanih ljudi uope ... hrvatska je nacionalna dravo zapravo ve relativizirana. Bespogovorna suradnja s Haagom prihvaanje optunica temeljejenih na politikim razlozima, a ne na stvarnim dokazima .
928

Nije sluajno, nekoliko dana nakon Oluje, nakon nae trijumfalne pobjede, iz britanskih diplomatskih i medijskih krugova lansirana teza o podjeli Bosne.
929

pegeljov

plan, o opem juriu na vojarne u rano ljeto 1991. godine, imao je za cilj iskljuivo dokazati da je Hrvatska agresor.... Tuman nije upao u tu postavljenu stupicu i Hrvatska nije postala agresor, nego naprotiv razotkriveni su srpski planovi o Velikoj Srbiji i Srbija je oznaena kao agresor. Posljedica pravilne strateke odluke je ta, dje Badinterova komisija 1992. godine zakljuila kako se Jugoslayija raspala i da unutranje granice postaju dravne. Kada se nije uspjelo s tezom o Hrvatskoj kao agresoru iz 1991. sustavno se promovira teza o Hrvatskoj kao agresoru u BiH. Kojeg li paradoksa, tu su tezu ak zastupali najvii dunosnici trenutne izvrne vlasti i pojedini saborski zastupnici. Ta je teza poela padati jer su BiH, dame i gospodo, spasili Hrvati i Hrvatska.... Kada je Hrvatska Olujom de facto integrirala svoja okupiran podruja, promovira se trea teza o Hrvatskoj kao agresoru, ali o vaj puta na vlastitu zemlju ... pa subetza o dovorenom ratu.
930

Uoi konferencije KESS-a u Berlinu 19. lipnja 1991. na kojoj je donijeta izjava o Jugoslaviji, a koja je dana podrka jedinstvu i teritorijalnom integritetu Jugoslavije. Veer uoi konferencije, u Aspen instututu u Berlinu, amriki dravni tajnik Baker u posebnom predavanju taj je stav KESS-a anticpirao tvrdnjom kako se Jugoslavija mora ouvati, to je nekoliko danaa kasnije ponovio i u Beogradu, ime je faktiki dao zeleno svijetlo za vojnu intervenciju u Sloveniji, a onda i za etniku pobunu i napad JNA i na Hrvatsku.
931

Haki sud moramo promatrati kao prijelaznu i probnu etapu u funkciji ustrojavanja budueg Meunarodnog kaznenog suda (ICC) u Rimu, koji bi provodio istrage i nad poiniteljima ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti u drugih naroda. No, veliko je pitanje hoe li ICC doista proistei iz ICTY-a kada mu se protive neke velike sile, posebice SAD. Amerika je podupirala, bolje nametala, standard slubenog morala svijetu dok je radosno ustrajavala na tome da niti jedan ameriki elnik ne moe odgovarati prema istom standardu. [...] Jasno je, kada doe do ratnih zloina, ova je nacija iznad zakona. Ono to smatram
932

problemom ad hoc sudova, ukljuujui i Tribunal u Haagu, jest da se osnivaju za posebnu situaciju i da se na odreeni nain selekcionira situacija za koju e biti osnovani dok za neka druga slina dogaanja u svijetu odgovarajui sud ne postoji. Da neke drave esto primjenjuju dvostruke standarde [...] treba privoditi kraju ad hoc sudova, a jaati stalni sud univerzalne nadlenosti (a ne selektivne) Budui da izuzima velike narode, Haki se sud doivljava kao pravna stoerna toka novog svjetskog poretka u kome neslubena ali ipak ve realno postojea i djelatna svjetska nadvlada, pomou monetarizma i militarizma, ravna svim zbivanjima na globalnoj sceni, propisuje i namee kriterije, vrijednosni sustav i p ravila ponaanja kanjavajui pritom neposlune sustavom sankcija. Meutim, podruje meunarodne pravde, koja se temelji na univerzalnim naelima i univerzalnoj jurisdikciji, trebalo bi biti s onu stranu dvostrukih standarda i vaganja moi. Iako Sud u Haagu tvrdi kako njegova legitimnost poiva na univerzalnim standardima, ta univerzalna naela primijenjena selektivno, i otvorena politikim dvostrukim standardima, obina su travestija. SAD se ponaa kao svjetski policajac, ne iz milosra, nego zbog vlastitih gospodarskih i sigurnosnih interesa. No tu ulogu ne moe zadrati ako trai izuzee od standarda za koje eli da ih se pridravaju svi ostali. Na alost, Haki sud jo nije predmetom sustavnih strunih prosudbi, iako su evidentne njegove slabosti i ogranienja.
933 934 935

je sud skup, spor, neobjektivan, politiziran, pristran [...] ima sve slabosti ad hoc suda, a nijedne znaajke Stalnoga meunarodnoga suda utemeljenog diplomatskom konferencijom u Rimu 1998. godine. Naime, nema porote, nama odvojenog prizivnog suda, nema velikih jamstava za optuene. Nema mogunosti suenja za zloine protiv mira jer ih ne predvia Statut Tribunala. Sud primjenjuje apsolutno neprihvatljivu najiru moguu zapovjednu odgovornost prema kojoj bi Butros Ghali trebao odgovarati za nesprjeavanje nasilja u Bosni i Hercegovini;
936

Haki

Haki sud je kolonijalna institucija iz 19. stoljea, koji je ponekad pod velikim politikim pritiscima (David Rivkin i Lee Casey, Wall Strest Journal; prema: Slobodna Dalmacija, 2. veljae 2001.); Haki sud je jedinstven instrument imperijalnog pritiska i ucjene, te bezona nijekanja nacionalnih i dravnih suvereniteta (M. Schwartz, Vjesnik, 5. srpnja 2001.).

je da su ratni zloini postali pitanje politike ekspeditivnosti umjesto pitanje pravde, morala i tzv. zapadnjakih vrijednosti (Washington Times; prema: Slobodna Dalmacija, 11. veljae 2001.);
.Prema mojoj procjeni hako tuiteljstvo je u vrlo vrstoj sprezi sa Strate Departmentom koji odreuje koga, kada i zato e nekog optuiti;
937

Oito

bi bilo lake i jednostavnije ako bi Haki sud u podpunosti bio lien politikog utjecaja. A to nije sluaj, jer su njegove odluke politike naravi;
938

Sve

Tuiteljstvo Hakog suda esto priprema povrne, pa i montirane, kafkijanske procese. Naime, umjesto da je tuiteljstvo prinueno dokazivati krivicu okrivljenika, oni su, uz pomo vlastitih odvjetnika i svjedoka, prisiljeni dokazivati vlastitu nevinost;
939

rijeima, zemlje u novom svjetskom poretku nee samo biti liene mogunosti da stvaraju vlastite zakone. One bi mogle biti liene prava na biranje svoje vlade;
940

Drugim

Hakog suda, koji su najveim dijelom pisali ameriki pravnici, ima gotovo prepoznatljivu svrhu. Na njemu je utemeljen sud koji je postao vrlo znaajan politiki instrument SAD-a, a dijelom i ostalih zapadnih saveznika.
941

Statut

I dok je za Christophera Blaca, kanadskog odvjetnika, Haki sud sramota civiliziranog svijeta, za edu Prodanovia, hrvatskog odvjetnika, taj je sud apsolutno pravedan.
942 943

Meutim, se sve vie dovodi u pitanje vjerodostojnost ovoga Suda. Naime, kao trenutno najubojitiji represivni mehanizam tzv. novog svjetskog poretka, Haag postaje vrlo jasan simbol novog izraza moi i oholosti meunarodnih struktura. tovie, kao opasna mjeavina zakona i politike, ovaj sud u sebi krije latentnu, jo potpuno neostvarenu totalitarnu svijest, koja bi se pokazala itekako opasnom ukoliko bi pervertirani univerzalni liberalizam potpuno prerastao u globalnu duhovnu, medijsku, trinu i politiku diktaturu. Haag je samo pokazatelj da je taj proces u tijeku, da se praktiki uspostavlja i legalizira meunarodna represija iz jednog sredita moi. Ove e teze, na posljetku, jezgrovito ralaniti Alain Finkielkraut, koji tvrdi da se pravosue kao instrument apsolutizira kao da je ono samo po sebi instrument boanske, nepogrjeive pravde. Takvo tehnicistiko gledanje na pravdu samo u kategoriji prava rezultiralo je da sada Haaki su jednako tretira one koje su vodili oslobodilaki i one koji su nametali napadaki rat. Pri tomu dijelitelji hake pravde nameu politiki zaborav, a suci smatraju da su nepogreivi, to ih stavljaju u poziciju Boga. Oduevljeni svojom univerzalnom ovjenou zaboravili su na svoju ljudsku ogranienost. Taj sud, takoer, uope ne vodi rauna o oitoj odgovornosti generala vojski zapadnih zemalja. Rije je o parcijalnoj pravdi koja je takva ba zato to nastoji uspostavljati simetriju izmeu napadaa i napadnutog. [...] Ali to mi uope znamo o zbilji ako je poimamo samo u apstraktnim kategorijama prava? Razlikujemo li agresiju i obranu? U takvoj situaciji i napada i branitelj postaju kriminalci. Na djelu je zaborav politikog. [...] Nitko ne moe stvarati apstraktno ovjeanstvo u ime svih i zanemarivati male nacije.
944 945 946

Budui da Haag pravdu eksternalizira iz surjeja, pravosue je u Hagu iskorijenjeno, Hrvati imaju legitimno pravo buniti se protiv suda koji ne ini razliku izmeu agresora i napadnutoga. Zbog toga su postupci Hakog tribunala prema Hrvatskoj, zakljuuje Finkielkraut, nastavak arogancije i nerazumijevanje Europe, samo na novi nain, samo je sada pravosudno, ali ste opet maltretirani. Dakako, erazmiki opinion makeri u startu odbijaju principijelnost Finkielkrautova nastupa i njegovih teza.
947

mu ekspertno miljenje, smatra se da Finkielkraut svojim diletantskim poimanjem prava prelazi granicu moralnog kodeksa svoje profesije;
948

Osporavajui

Njegovo relativiziranje Hakog suda, Heni Erceg naziva tipinim hadezeovskom obranatvom, kako toboe Haag ne vodi rauna o razlici izmeu agresora i rtve;
949

tome, odmiui se od onog posebno-nacionalnog kojeg zagovara Finkilekraut, Nenad Mievi, erazmiki filozof, priklanja se univerzalistikointernacionalistikom kozmopolitizmu i pravdi koju, unutar tzv. Bledske skupine, promie Stipe Mesi, aktualni predsjednik Hrvatske.
Prema
950

tovie, dobro je primjeeno, da je Finkielkraut Hrvat, za ove elementarne istine koje je izgovorio, posve sigurno bi od hrvatskih reimskih medija bio preoglaen klerofaistom. Rije je o sudu koji polazi od tobonje individualizacije krivnje, ime se
951

omoguava ne samo kanjavanje poinitelja, ve i spaava narod iz kojeg su oni potekli od moralne degradacije. Nakon to je [Europa] izmislila pravo na humanitarno mijeanje, da bi prikrila politiko povlaenje pred invazijom na priznate drave i pred brisanjem nepoeljnih naroda, uspjela je isposlovati da Generalna skuptina ujedinjenih naroda izglasa osnivanje meunarodnog suda koji [...] e suditi svima, kako rtvama tako i agresorima, jer se za razliku od Nrnberkog suda, on nee morati izjanjavati o postupcima kriminalne drave, nego mnogo odreenije, i samo zato da amalgamu pribavi pravno jamstvo, o krenju prava ovjeka za vrijeme rata u bivoj Jugoslaviji. Meutim, polazei od kozmopolitske pravde, koja pretpostavlja individualizirane krivnje, haka matrica tzv. individualizacije krivnje u svoj konanici ima funkciji dokazivanja kako nije bilo nikakvog obrambenog (oslobodilakog) rata, nego jedino opeg sukoba i zloina u kojima su svi bili i rtve i agresori. Svekolika biva (Tumanova) hrvatska vlast je predmet Haaga, to e rei da je hrvatska drava nastala na zloinu. Iza tzv. individualizacije zloina stoji smicalica kojom se, kada individualni zloini zbrajanjem dostignu kritinu masu, ipak kani obnoviti mit o kolektivnoj krivnji hrvatskog naroda, kojemu ponovno valja uskratiti dravu, jer je dokazano ne zna stvarati i odravati, doli masovnim zloinima. Meutim, ako je takva drava nastala na zloinu, onda ne moe ni postojati ili moe postajati samo s nekim krnjim suverenitetom i koji e biti pod nadzorom nekih meunarodnih imbenika. Kad je rije o ovim prostorima, Haki sud ima jasno odreenu politiku ulogu preokretanja cjelokupne situacije: sve strane jednako su odgovorne i treba im suditi, ali s posve razliitim posljedicama (v. tablicu 30.).
952 953 954 955

drave

Hrvatska Bosna i Hercegovina

godine rata hrvatsko-srpski

hrvatskobonjaki

srpskobonjaki

srpsko-hrvatski

1991.

graanski agresivni

graanski

graanski

1993. agresivni 1995. (unutarnarodni)

(meunarodni)

agresivni (meunarodni)

Tablica 30.: Karakterizacija rata na podruju ex-Jugoslavije (prema: presudama Hakog suda)

Ponajprije, raspad Jugoslavije (1991.) i, s tim u svezi, hrvatsko-srpski (Hrvatskoj u Bosni i Hercegovini) i srpsko-bonjaki sukob (u Bosni i Hercegovini) okarakteriziran je kao

graanski rat. U tom smislu, iz posvemanje dnevno-politike usmjerbe, posebice slijedi izjednaavanje Miloevia i Tumana, tako da je predsjednik Tuman umro na vrijeme. Haki sud optuio Miloevia i za genocid u Bosni i Hercegovini, polazei od toga da je sukob u BiH meunarodni oruani sukob i djelomina okupacija postojee BiH. Hrvatsko-bonjaki okraj (1993.) obiljeen je kao meunarodni sukob koji je po
956

onome to se kae za Tumana u osnovi nastao agresijom Hrvatske na BiH. Naime, ameriki tuitelj Gregory Kehoe, glede optunice protiv generala Blakia, tvrdi da je planove o podjeli aneksiji dijela Bosne i Hercegovine dr. Franjo Tuman stvorio jo davne 1981., dakle prije zloglasnog Memoranduma SANU, prije dolaska Slobodana Miloevia na vlast i prije napada JNA na Sloveniju. S druge strane, ni u jednoj optunici protiv bosanskih Srba
957

nigdje ne stoji teza da je SR Jugoslavija bila agresor na BiH, tako da prema presudama Hakog suda proizlazi da je Hrvatska agresor na BiH, a Srbija nije (iako je Vijee sigurnosti oznailo samo SRJ kao agresora). Naposljetku, hrvatska oslobodilaka akcija Oluja (1995.),
958

oznaena kao unutarnarodni sukob, preoblikovana je u agresivni rat, kao etniko ienje. I, napokon, ako ustvrdite kako srpski egzodus iz Krajine nije posljedica sustavne politike etnikog ienja, odvratit e vam, zgaeni takvom pristranou, da izbjeglica ostaje izbjeglica, te da, bilo to sustavno ili ne, vanost ima samo rezultat: Krajinu je u nekoliko dana napustilo gotovo cjelokupno srpsko puanstvo. Etniko ienje se de facto dogodilo u Hrvatskoj. Etniko ienje de facto: taj leksiki izum meunarodnih promatraa zasluuje mjesto u povijesti kriminalnih podvala. rtva i agresor najprije su izjednaeni u krivici za
959

rat, da bi po novoj interpretaciji rtva postala agresor i to na vlastiti dravni teritorij.

960

U svakom sluaju, ponajprije, optube protiv Hrvatske za agresiju na BiH-a, pa onda ak i za agresiju unutar vlastitih granica, dio su promiljanog kanjavanja hrvatske drave i naroda. Naime, ispada da glavni krivac za ratove na prostoru bive Jugoslavije nije velikosrpska politika (i Miloevi), nego je kako proizlazi zapravo Hrvatska ta na koju pada vei dio odgovornosti. Ako Haaki tribunal doista prihvati udaku, i monstruoznu, logiku amerikog tuitelja, moglo bi se dogoditi da hrvatski predsjednik i hrvatska drava, na kraju krajeva, od rtava veleosrpske agresije postanu ne samo sudionicima zla nego njegovim ishoditem i glavnim protagonistima! Zato se za zloine ne optuuje srpska dravna
961

politika, dok se u naem, sluaju pokuava kriminalizirati dravni vrh i Tumanova politika. U proirenoj optunici protiv Miloevia za zloine u Hrvatskoj, on treba
962

odgovarati prema individualnoj i zapovjednoj odgovornosti zbog poinjenih zloina, jer protiv njega nije podignuta optunicu za genocid. Meutim, Hrvatska je podnijela tubu protiv

Jugoslavije pred drugim sudom, Meunarodnim sudom pravde u Haagu, zbog agresije i genocida. Naime, u Haagu se ve nalaze tisue stranica dokumenata koji govore o zloinima bive JNA i srpskih paravojnih snaga poinjenih tijekom agresije na Hrvatsku. Dio tih dokumenata poznat je i pod nazivom Bijela knjiga i upravo na temelju njih je pred Meunarodnim sudom pravde u Haagu podignuta optunica protiv SR Jugoslavije zbog agresije na Hrvatsku. S druge strane, Picula izjvljuje da bi Hrvatska mogla odustati od
963

tubve ako bi Jugoslavija na drugi nain ispunila zahtjeve postravljene u tubi. To je, dakako, razumljuvo. Ali rekao jeovo: Bit hrvatksaih zahtjeva u tubi jest da se SRJ jasno odredi prema gresiji u Hrvatksoj i poinjenim zloinima, preuzimajui svoj dio moralne, politike, pravne i materijalne odgovnosti (Globus, 3. svibnja 2002.). Izjava je iznenaujua. Jugoslavija se poziva da se odredi prema agresiji preuzimajui svoj dio odgovornosti. To znai da je za agresiju netko drugi, takoer, duan preuzeti svoj dio, a to je, razumljivo, u ovom sluaju, Hrvatska. U emu je pozadina takva pristupa? Ako nemamo optube Srbije za
964

agresiju na Hrvatsku, ali su i Hrvatska i Srbija optuene za agresiju u BiH, onda dolazi do jasnog nametanja zakljuka kako je na prostoru bive Jugoslavije voen graanski rat. Prema tome, i sadanje se politiko stanje moe promatrati kao privremeno, do povratka na stare ili sline geopolitike postavke. Na taj nain, osim to Srbiju amnestira od odgovornosti, ovakvo postavljanje optunice protiv Slobodana Miloevia, jasno upozorava na injenicu da se velike sile, koje kontroliraju Haki sud, nisu odrekle ideje o obnovi Jugoslavije.
965

Jedno od kljunih pitanja za sve drave nastale na podruju nekadanje SFR

Jugoslavije jest: Tko je planirao, pripremio i zapoeo ratove u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991. i 1992? Rije je, dakako, o povijesnoj istini i odgovornosti kreatora rata. ... eljeli su, nakon raspada SFR Jugoslavije, uspostaviti dravu u kojoj e ivjeti svi Srbi, amputiranjem Hrvatske i Bosne i Hercegovine i pripajanjem otrgnutih dijelova (naseljenih veinom ili u veem broju graanima srpske nacionalnosti) Srbiji i Crnoj Gori (projektiranoj buduoj dravim pod dominacijom Srba). ... Nasilno ulaenje u tui teritorij, iskustvo kazuje, nigdje u svijetu nije mogue bez rata ili oruanog sukoba. Ratovi koji su poeli 1991. u Hrvatskoj i 1992. u Bosni i Hercegovini bili su, zapravo, ratovi Srbije za teritorij. Zloin je
966

poinjen u okvirima neega to je po svemu nalikovalo dogovoreneom etnikom ininjeringu, tojst dogovorenoj razmjeni stanovnitva, u okviru dogovorenog epiloga jednog dogovorenog rata. ... Taj je rat znanju pravi vojnici meu njima znaju da je to la, kao to je arena (krvava) laa cijeli Tumanov reim. Naime, on dri da se radi o planski provedenom
967

ienju teritorija u smislu konanog rjeenja na hrvatski nain.

968

Postalo je pitanje oko defintivne ocjene karaktera ili smisla Domovinskog rata, to je taj rata, zapravo, bio i koji su njegovi ciljevi, kao i na kraju njegovi rezultati. Za jedne je Domovinski rat bio iskljuivo obrambeni rat za obranu Hrvatske od srpske vojske (ili srpskih vojski) i JNA. Za druge je iskljuiva teza da je to bio rat za etniko ienje Hrvatske od Srba, kao i rat koji je trebao rezultirati pripajanjem u najmanju ruku zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Prva strana, dakako, ne porie zloin i na hrvatskoj strani, ali ga uzima kao sekundarni, posljedini, koji ni u kom sluaju ne moe osporiti apsolutnu pozitivnu narav i neupitnu vrijednosnu usmjerbu Domovinskog rata. Po drugima, hrvatski su zloini esencijalni, tj. oni su utjelovljeni u samu bit Domovinskog rata. Naime, planirani projekt etniko ienje je zloin sam po sebi, a uinjeni pojedinani (ili skupni) zloini su njegove logine, i neizbjeive, izvedenice. Smatra se da je rije o toliko razliitim i nespojivim ocjenama da je izmeu njih nemogue nai ak i jednu jedinu crtu podudarnoti, a kamoli nekakav zajedniki nazivnik ili konsenzus.
969

tumanizam cilj rata zloin rezultat obrambeni konsekutivni nacionalna drava integracija srednjo-europska status bellum status quo

detumanizam agresivni esencijalni etniko ienje Srba i agresija na BiH

zapadno-balkanska ante status bellum quo post

Tablica 31. Paradigme u ciljevima Domovinskog rata

Zanimljivo je da vladajua veina (izim Pusi-aieva HNS-a) i opozicija, gotovo jednako, gledaju na najnovije hake optunice protiv generala Gotovine i Ademija, iako je odgovor na nj drugaiji. Spomenimo samo neke politiare, stranke, udruge i analitiare: Raan, aktualni predsjednik Vlade, u odgovoru hakoj tuiteljici Carli del Ponte, poriui etniko ienje, prisilne deportacije i raseljavanja srpskog stanovnitva iz Hrvatske, uz ostalo, prigovorio je da se u optunicama makar dijelom kriminalizira ili pokuava kriminalizirati Oluja i dovodi u pitanje njezina legitimnost.
970

Ivica

Picula, aktualni ministar vanjskih poslova, smatra da namjeravana optunica protiv pokojnog predsjednika Tumana dovodi Hrvatsku u lou situaciju te pokree niz pitanja, poput redefiniranja karaktera rata u Hrvatskoj. Naime, insistiranjem na optunici protiv pokojnog predsjednika Tumana ime ga, zapravo, izjednauje s Miloeviem Hrvatsku vue natrag.
971

Tonino

Draen Budia, tada bivi predsjednik HSLS-a, smatra da politiki sadraj najnovije
optunice, protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine, stvarno dovodi u pitanje Domovinski rat, Oruane snage Republike Hrvatske i legitimne akcije oslobodilake Vojske Hrvatske.
972

Kreimir osi, bivi zamjenik ministra obrane, dri da je rije o dobro pripremljenoj dugoronoj strategiji koja ima za cilj izmijeniti sliku stvarnih povijesnih dogaanja na prostoru bive Jugoslavije, te zamijeniti uloge kako bi se hrvatski branitelji proglasili zloincima, optuiti i osuditi, izjednaiti ih s agresorima i zloincima i, tovie, dokazati da je hrvatski narod genocidan i da je hrvatska drava stvorena na zloinu.
973

Ani, povjesniar, smatra da je cijeli postupak pred sudom u Haagu, zapravo, klasini politiki proces, na kojemu se trai krivac i kazna za one koji su sruili Jugoslaviju zemlju koja je nastajala kao edo i glavna uzdanica liberalizma sila Antante, a u stvarnosti se prometnula u degeneriranu nakazu najcrnjih oblika diktature.
974

Mladen

Vladimir uro Degan, profesor meunarodnog prava, glede ralanjenih injenica i s obzirom na intenzitet i trajanje hrvatsko-bonjakog sukoba, dri da se ne moe doi do zakljuka da je postojao meunarodni oruani sukob izmeu Hrvatske i BiH, pa ak ni da su ispunjeni strogi uvjeti iz definicije agresije da se radilo o agresiji jedne drave na drugu.
975

Udruga za promicanje identiteta i prosperiteta (HIP), isto tako, dri da izjava hake tuiteljice da bi se predsjednik Tuman da je iv, u Haagu sudilo pokazuje da je taj sud prije svega politiko sudite, kojemu su takve izjave potrebne kako bi se na ovim prostorima relativizirali uzroci rata, ponitila razlika izmeu rtve i agresora, te, shodno tome, srpska agresija na Hrvatsku i BiH svela na sukob toboe aice nacionalista.
976

Ivo Josipovi, profesor kaznenog procesnog prava na zagrebakom Pravnom fakultetu, smatra da je u pravnom smislu najvei propust Suda to nije prepoznao da je Oluja, i sve to se dogaalo, bilo u okviru jednog veeg rata koji se odvijao na ovim prostorima i da je taj sukob imao meunarodni karakter, to je Sud, prema njegovu miljenju, u kvalifikacijama djela prepustio istaknuti.
977

socijalno-liberalna stranka (Malo vijee), s obzirom na podignutu optunicu, donijela je zakljuak: da se spomenutom optunicom Republika Hrvatska posredno optuuje za zloin protiv ovjenosti i zanemaruje njezino legitimno pravo na obranu te se tako izjednauje agresor i rtva.
Hrvatska
978

Hrvatska kransko-demokratska unija (Otvoreno pismo Hrvatskoj vladi), isto tako, podvlai da sadraj optunice razvidno ini upozoravajuu injenicu kako Haki sud, prema zahtjevima i mjerilima svojih sponzora i mecena, pie svoju varijantu povijesti svega onoga to se dogaalo na naim prostorima od 1990. do danas.
979

Karamarko Tomislav, bivi elnik UNS-a, drei da moramo i zbog svijeta i nas samih moramo dektirati zloine sami i sami im suditi, ali je problematina politika dimenzija tih optunica. Takve optunice treba odbaciti. Haag ne razlikuje rtvu od agresora;
980

Zdravko Tomac, dopredsjednik Sabora, smatra da, osim to optube o smiljenom genocidu vrijeaju sve sudionike Domovinskog rata, one dovode u pitanje i samu hrvatsku dravu, jer bi znailo da je ona stvorena na zloinu, smiljenom i planiranom.
981

Ivica Marijai, kolumnist Slobodne Dalmacije i Fokusa, smatra da nakon to je u sudskim procesima bosanskim Hrvatima Hrvatska praktiki proglaena agresorom na tu zemlju, suenjem e hrvatskim generalima Haag, s obzirom na karakter Gotovinine optunice, Hrvatsku proglasiti i agresorom na vlastitu zemlju.
982

Ivan Strii, kolumnist Hrvatskog slova, dobro zapaa, da su poniene europske sile, Ujedinjeni narodi, brojne nevladine udruge i organizacije za zatitu ljudskih prava, odmah Oluju proglasile istonim grijehom hrvatske drave.
983

Josip Jovi, kolumnist Slobodne Dalmacije, isto tako, dri da je optunica protiv dvojice generala optunica protiv hrvatske drave, jer se svodi na dvije osnovne pretpostavke: Hrvatska je planirala deportaciju, raseljavanje, ubijanje i progon Srba (drugim rijeima genocid), a hrvatske oruane snage izvrile su agresiju na legitimnu srpsku dravu Krajinu!.
984

Milan Jajinovi, kolumnist Veernjeg lista, s obzirom na optunice hrvatskim generalima, vidi Hrvatsku optuenu za ponavljanje povijesnih recidiva, odnosno za obnavljanje budunosnog modela o rjeenju srpskog pitanja to e onda i dalje hraniti stare stereotipe o hrvatskoj genocidnosti.
985

Letica, kolumnist Globusa, smatra da optunice protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine pripadaju skupini optunica novoga vala kojima je svrha povijesno redefiniranje, tj. revizija, povoda, uzroka, prirode i posljedica onoga to se, kolokvijalno, naziva Domovinski rat, a obuhvaa svesrpsku i armijsku (JNA) agresiju na Hrvatsku i operaciju Hrvatske vojske.
Slaven
986

Josip Peari, kolumnist Hrvatskog slova i Fokusa, isto tako, dri da je, optuujui generala Gotovinu koji je zajedno s predsjednikom Tumanom - toboe - planirao etniko ienje Republike Srpske Krajine, Haki sud konano pokazao i dokazao da je politiki sud kojemu je osnovna zadaa prekrajanje najnovije povijesti po elji svjetskih monika.
987

Hoko, crkveni povjesnik, glede ovih optunica, dri da bi ovo suenje moglo zastati tek na prekrajanju povijesti koju je potvrdio referendum, pravnog ustrojstva

Emanuel

hrvatskog graansko-politikog korpusa, i povijesno lako provjerljivog slijeda zbivanja, onda e biti jasno da svoj autoritet ne gradi na vjerodostojnosti, ve na politikim pretpostavkama, a ostvaruje ga pritiskom i ucjenjivanjem.
988

Bogovi, biskup gospiko-senjski, smatra se da je naivno uope misliti da Haag nije sredstvo politikih monika koji ele preko svojih suradnika i Hrvatskoj ograniiti hrvatski suverenitet, kao to je naivno pretpostaviti da se moe oekivati pravedna presuda.
989

Mile

Sve u svemu, veina hrvatske politike javnosti, u novim optunicama hrvatskim generalima, koji su bili sudionici navodno unaprijed planiranog i genocidnog projekta o etnikom ienju 150.000 Srba i koji je Olujom proveden u djelo, vide politiku pozadinu, a ne stanje pravde. Naime, na taj se nain, volens-nolens, u posve drugo surjeje stavlja i ta akcija, kao i itav obrambeni Domovinski rat, jer se Hrvatskoj zapravo osporava pravo na oslobaanje vlastitog teritorija. Rije je, dakle, o politikoj instrumentalizaciji optunice, gdje se Oluja uzimlje kao genocidna (etniko ienje) a ne oslobodilaka akcija, dovodi se u pitanje punu legalnost i legitimnost obrambenog rata koji je vodila Hrvatska, pa tako i stvorene nacionalne drave. Haako je tuiteljstvo pod izravnim utjecajem odreenih Hrvatskoj nesklonih, meunarodnih krugova te se ono koristi za kriminalizaciju Domovinskog rata u smislu ratnog zloina, kako bi se Hrvatsku podloilo velikosrpskoj hegemoniji zakamufliranoj u neku novu uniju jugoistone Europe i njeno gospodarstvo interesima tih krugova. Suprotno tome, osim vojne operacije iji cilj nije bilo mijenjanje etnike strukture nego zadobivanje suvereniteta nad strategijskim podrujem, Hrvatska nije uinila nita da do toga doe: Srbe je otjerala njihova vlastita logika. Naime, srpska logika da se vojnim pothvatima stvaraju etniki isti prostori bit e temelj njihova razumijevanja vlastita poloaja, a posljedica toga bit e srpsko etniko samoienje.
990 991

rat i njegov rezultat vrhunac su hrvatske povijesti. Domovinski rat je dogaaj s kojim se nita to se dogaalo u naoj povijsti ne moe usporeivati. Oko toga ne bi trebalo biti dilema. To bi trebalo predstavlajti nacionalni konsensus, zajedniku uporinu toku svih: desnih, lijevih i ostalih. Drutvo Domovinskog ponosa i asti Viribus Unitis, prema tome, u potpunosti odbacuje kao neprihvatljive i neodgovorne odluke Vlade Republike Hrvatske o suradnji s Hakim sudom, te poziva Hrvatski sabor, kao i hrvatski narod u cjelini, da se odupru ovakvom neobjektivnom osuivanju hrvatske novije povijesti, hrvatske drave, hrvatske suverenosti i hrvatske samostalnosti.
992 993

Domovinski

Meutim, drei da to dovodi u pitanje i nacionalnu dravu, opozicija je vrlo kritina prema aktualnoj vlasti. Naime, budui da nije stala u obranu digniteta Domovinskog rata i hrvatskih generala, ova vlast otvara prostor za krajnji obraun sa svim nositeljima ideje hrvatske nezavisnosti te se ele dokazati da je Hrvatska stvorena na zloinu pa je onda nije trebalo biti. tovie, Maja Freundlich dri da Vlada kri ustav i rui ustavotvorni poredak Naime, glede injenice da je general Gotovina optuen zbog napada na Republiku Srpsku Krajinu, Haki je sud sebi prisvojio pravo redefiniranja meunarodnog priznanja Republike Hrvatske, iz 1992. u njezinim granicama. [...] RSK nije nikad dobila priznanje, pa ga tako ne moe dobiti ni posredno, optunicama podignutim u Haagu. [...] Ni Raan ni Mesi nisu smjeli od potara primiti omotnicu takva sadraja, a pogotovu ne prihvatiti njezin sadraj u cjelini, ime su prekrili Ustav, l. 8. o granicama, ali i l 94. i sve one lanke kojima se obvezuju tititi ustav i ustavni poredak. Zbog svega toga, Juraj Jezerinac, vojni ordinarij, upozorava da bi Hrvatska jasnim naelima, stavovima i porukom, pa i uz cijenu rtve, mogla pomoi i tzv. velikima ovog svijeta da njihova sudita ne budu sramota civiliziranog svijeta. S tim u svezi, predlaui osnivanje meunarodnog povjerenstva da prosudi
994 995 996

dosadanji rad suda, odvjetnik eljko Oluji dri da bi Hrvatska trebala zamrznuti suradnju s Hakim sudom, dok ovo povjerenstvo ne utvrdi radi li ovo sudite u interesu pravde.
997

Meutim, suprotno tome, dio vladajue politike (HNS) i tzv. nezavisnih udruga i analitiara, posebice iz pozicije otvorenog drutva (Erasmus Gilda), polazi neupitno od jednake odgovornosti svih za raspad Jugoslavije i rata na ovim prostorima i, tovie, da je obrambeni Domovinski rat bio zloinaki (etniko ienje). Bilo bi dobro, takoer, otvoriti raspravu o tome na emu se gradi novi, moderni identitet Hrvatske. Moramo rijeiti nesporazume oko Domovinskog rata jer su sadanje podjele toliko velike da se niti usudimo otvoriti raspravu. [...] Da smo pri donoenju Deklaracije o Domovinskom ratu insistirali na tome da je se treba pridravati, i da smo reagirali kad je netko iz naih redova govorio suprotno, sad ne bi bilo problema. Ukratko, dio politike javnosti nikako ne eli vidjeti Miloevia odgovornog za zloine u Hrvatskoj ako mu Tumana ne stoji uz bok, ili ak ispred njega. Ovu manjinsku javnost, primjerice, tako podupire:
998 999

Mesi, aktualni predsjednik Republike Hrvatske, primjerice, o tim ratovima rei e da su potekli iz nacionalistikih projekata o etnikoj istoj velikoj Srbiji i etniki istoj velikoj Hrvatskoj (pa bi se za te ratove svatko svakome trebao ispriati).
1000

Stipe

Ivo Banac, dajui povijesni prikaz kako priznaje pomalo nategnut bez jasnog podteksta osim prikaza borbe za prevlast, pronalazi jedan osnovni obrazac: etniko ienje i stvaranje nacionalno homogenih drava nisu bile posljedice, nego cilj rata. S tim u svezi u Deklaraciji Hrvatskog sabora o Domovinskom ratu zapisane su evidentne lai, naprimjer da Hrvatska nije vodila agresivni i osvajaki rat prema bilo kome.
1001 1002

Ivan Supek, akademik HAZU, tvrdi da su rat na ovim prostorima uzrokovali nacionalistiki reimi, te da, naspram zavnohovske (partizanske), Tumanova Hrvatska predstavlja okomicu nacionalistike (ustake) Nezavisne Drave Hrvatske.
1003

uki, drei da Srbi u Hrvatskoj ne mogu biti manjina, glede jo neobjavljenog popisa, gdje je navodno smanjen broj Srba u Hrvatskoj sa 12 na 4% od 1991., zakljuuje da je Hrvatska potvrdila onu genocidnost iz 1941. godine, a to je da treba uiniti sve da Srba nema u Hrvatskoj.
1004

Milan

Stanko Lasi, knjievni povjesnik, glede Oluje, kae: Ja sam za razliku od svog naroda u njegovoj golemoj veini, za razliku od meni bliskih i dragih osoba odmah procijenio Oluju kao najvei hrvatski promaaj, a ne kao velianstveni dogaaj; naime, zbog onog to se dogaalo poslije i to nam Europa i Amerika nikako nee oprostiti.
1005

Ivo Goldstein, povjesnik, polazei od teze da je Tumanova vladavina (reim) bila nacionalistike naravi, u svojim komparativnim istraivanjima hrvatske povijesti, tvrdi da se potkraj 20. stoljea Srbija angairala u dva, a Hrvatska u jednom agresivnom ratu (protiv Bosne i Hercegovine).
1006

Sekuli, sociolog, uzimajui da je Miloeviev integralni nacionalizam u biti ista ideologija na kojoj je bila zasnovana HDZ-ova vladavina, dri da je HDZ-ov reim svoje integralno-nacionalistiko lice i Hrvatsku od rtve pretvorio u ravnopravnog partnera u dijeljenju Bosne i divljanju nacionalistike euforije.
1007

Duko

Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijea, smatra da je na osnovi Tumanove i Miloevieve dogovorne politike nekoliko stotina tisua Srba protjerano iz Hrvatske, a ne zato to Srbi ne bi htjeli ivjeti u Hrvatskoj.
1008

Milorad

je u zagrljaju klerofaizma. Egzodus Srba iz Krajine moe da ne znai etniko ienje ili humano preseljenje, ali je uspjeh ove vlasti u stvaranju jednonacionalne drave. Za mene, to znai da je tandem Tuman-Kuhari efikasniji od Pavelia i Stepinca.
1009

Hrvatska

Zakoek, politolog, s obzirom na hrvatski desni ekstremizam, spominje teritorijalni ekspanzionizam u raznim varijantama, ali prije svega usmjeren na bosansko hercegovaku dravu, s ciljem pripojenja hrvatskih etnikih teritorija.
1010

Nenad

Ivan Zvonimir iak, HHO-ovski dunosnik, posebice sustavno razvija tezu da ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zapravo i nije bilo, nego su to bili simulirani, dogovorni ratovi o kojima su se Tuman i Miloevidogovorili da bi uzajamnim genocidom uspostavili onu etniku istu veliku Srbiji i onu etniki istu veliku Hrvatsku.
1011

Lovri, kolumnistica Novog lista, isto tako, izjednauje Domovinski rat s etnikim ienjem, te ali to je smru Franje Tumana dokinuta mogunost da na hrvatskoj, kao i na srpskoj strani, za zloine odgovaraju njihovi politiki projektanti.
1012

Jelena

Vojislav Stanimirovi, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), smatra da e meunarodna zajednica jo morati definirati minuli rat pravim imenom, jasno rei da je to bio graanski sukob, a ne velikosrpska agresija, kako uporno javljaju hrvatski mediji i njihovi politiari.
1013

Stipeti, kolumnist Jutarnjeg lista, ne poriui da hrvatske dravne neovisnosti ne bi bilo bez Tumanove povijesne vizije i politike lucidnosti, ipak dri da su Tumanova sredstva bila pokuaj razbijanja i prisvajanja dijela Bosne-Hercegovine, a takoer i faktiki izgon Srbe iz Hrvatske.
1014

Radovan

Grubia, kolumnist Novog lista, s tim u svezi, tvrdi da se nacionalni interes Franje Tumana svodi na etnike interese Hrvata: podijeliti Bosnu i ostvariti Veliku Hrvatsku, oistiti Hrvatsku od Srba, te izgraditi dravu nacionalistike diktature, izoliranu od demokratskih i kulturnih vrijednosti suvremene Europe.
1015

Damir

Zoran Pusi, predsjednik Graanskog odbora za ljudska prava (GOLJP), s tim u

svezi, pie da je akcija Oluja bila dobrim dijelom usmjerena protiv lokalnog stanovnitva, te je upitna teza, o kojoj se esto pie i govori, da je lokalno stanovnitvo napustilo svoje kue pod prisilom krajinske vojske.
1016

Danko Plevnik, kolumnist Slobodne Dalmacije, isto tako, smatra da je Hrvatska

izvrila meunarodnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, tj. izvela teritorijalistiku pustolovinu u BiH kao zemljopisnu mjeru njezina jugoslavenskog naslijea.
1017

 Karl Gorinek, general bojnik Hrvatske vojske, smatra da, pored pokuaja stvaranja
Velike Srbije na raun teritorija nekih bivih jugoslavenskih republika, ne smijemo zanemariti ni aktualna nastojanja oko stvaranja Velike Hrvatske, tj. na jedan te isti geografski prostor obje drave imaju identine pretenzije, to je i glavni razlog zato se vodi rat u Bosni i Hercegovini.
1018

Slobodan najder, kolumnist Novog lista, sustavno polazei od teze da je hrvatska

drava samo preslika faistike Nezavisne Drave Hrvatske i da su Miloevi i Tuman zloinci, otvoreno govori o tzv. domovinskom ratu kao ideolokom konstruktu; rije je o graanskom i dogovornom ratu, pri emu je tzv. Oluja pomela svaki trag ljudskosti.
1019

Drago Pilsel, kolumnist Novog lista, dri da je, poput zloinake tvorevine tzv.
Nezavisne Drave Hrvatske, Tuman devedesetih uvoditelj projekta etniki iste Hrvatske (s namjerom da je proiri i na dijelu BiH).
1020

Ivan Grubii, teolog i sociolog, s obzirom na to, dri da se ne radi o kriminalizaciji Domovinskog rata, ve su to politikantske igre koje se iskljuivo rade s pozicija shvaanja vlasti, bilo da se vlast obrani ili da ju se ponovno stekne, to HDZ eli i iza ega stoji.
1021

Drndi, suradnica Zareza, smatra da su hrvatska vlast, hrvatska vojska i hrvatski ratnici (uz utljivu potporu hrvatske javnosti) izvrili agresiju na Bosnu i Hercegovinu, dok i slavljena operacija Oluja, sad je ve valjda jasno, jo uvijek trese identitete Srba i Hrvata.
1022

Daa

Vesna Pusi, predsjednica vladajue koalicijske Hrvatske narodne stranke, zbog svega toga, uspostavljajui poznatu Banevu tezu ekvidistancije, Od svih zemalja nastalih nakon promjena iz 1989., nacionalizam je najsnanije i najdestruktivnije upotrebljavan u zemljama bive Jugoslavije. U tim okvirima sredinju su ulogu imali srpski i hrvatski nacionalizam. Na HRT-u i usred Hrvatskog dravnog sabora uzviknula da je hrvatska drava nastala na zloinu i da je Hrvatska vodila u BiH agresivni rat protiv muslimana. Predsjednica jedne od strane vladine koalicije, pak, u Hrvatskom saboru izjavit e kako je u tim ratovima (i) Hrvatska bila agresor.
1023 1024 1025

Idejni i intelektualni stoer za kriminalizaciju Domovinskog rata i, s tim u svezi, svake ideje hrvatske nacionalne drave, kako je ve reeno, predstavlja otvoreno-drutveni krug oko Erasmus Gilde, koji je pokrenuo asopisErasmus (proljee 1993.). Tijekom svog urednikovanja u asopisu Erasmus i na mnogim meunarodnim skupovima (strunjaka), zajedno s Ozrenom unecom, Vesna Pusi je argumentiranim miljenjem i na znanstveno provjerljivim injenicama dala ocjenu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Kako je poeo erazmiki scenarij? Budui da je rat poveao homogenizaciju i nametnuo je kao najviu vrijednost, dok su raznolikost i bogatstvo civilnih tenji potisnuti u pozadinu, Slavko Goldstein, glavni urednik uvodno je izrazio teku zabrinutost: Pred Hrvatskom predstoje mnogo teke godine, moda i tee od ovih koje su neposredno iza nas. Ne znamo kakva e
1026

nakon toga biti Hrvatska, hoe li uope ostati kao drava i kako e biti ivjeti u njoj. S obzirom na to, zaotravajui dilemu demokracija ili nacija, Vesna Pusi, glavna oblikovateljica druge Hrvatske, smatra da se Hrvatska nalazi na raskriju izmeu moderne liberalno-demokratske drave, ili pred-graanske, tradicionalne, patrijarhalno-herojske zajednice. Shodno tome, ona dri da postoje dvije mogunosti:
1027 1028 1029

je mogunost integracija vojnim putem, koja, pored privrednih, ukljuuje politike posljedice (jaanje lokalnog otpora, terorizam i stalnu nestabilnost) i

jedna

druga je mogunost integracije na privlanosti i komparativnim prednostima ivota

u Hrvatskoj (tj. razvijanje graanskog drutva, tolerancije i multikulturalizma).
1030

U emu je bit problema? Nakon velikosrpske agresije, uz znatne ljudske i materijalne rtve, Hrvatska je ipak preivjela i stekla nezavisnost, ali uz injenicu da je znatan dio Hrvatske ostao pod okupacijom. Ipak, Tumanov proklamirani cilj nije bila samo nezavisnost, nego i teritorijalni integritet unutar postojeih republikih granica. Meutim, ta je politika upravo iz erazmikih krugova doivjela otru kritiku, budui da je prilika za vojnu opciju osloboenja Hrvatske proputena 1992. godine. Naime, tada nije prihvaena tzv. strategija generala pegelja koji se zauzimao za osvajanje vojarni, gdje bi se uzelo naoruanje i tako JNA i Beograd suoila s naoruanom i mobiliziranom Hrvatskom, te bi se na taj nain mogao sprijeiti rat u Hrvatskoj, a moda i u Bosni i Hercegovini. Koliko su ti prigovori, pa i optube, utemeljene na stvarnim injenicama i odnosima snaga? Ponajprije, kako se tvrdi, pegeljov scenarij nije imao potporu meunarodne zajednice, dok, s druge strane, smatra se da je rije o pripremljenog zamci pa da je Tuman sluao generala pegelja Hrvatske danas ne bi ni bilo.
1031 1032 1033 1034 1035

S obzirom na to, vjerojatno je Tuman izbjegao pripremljenu zamku. Meutim, glede kritike Tumanove politike, pegeljova strategija je dobila posebno mjesto u erazmikim analitiarima. Tako je i Banac posve uvjeren u plan generala pegelja, glede osvajanja vojarni JNA-e, smatrajui da se tako mogla izbjei vojna opcije na poetku agresije na Hrvatsku. Naime, smatralo se da je vjetije politiko koritenje vojnih mogunosti moglo dovesti do bre, manje izvjesne i manje skupe reintegracije okupiranih teritorija. Ukratko, kako tvrdi Norman Cigar (bivi analitiar u Pentagonu) u naruenom lanku, hrvatske su vlasti time pogrijeile to nisu intenzivirale opsadu opkoljenih vojarni; s time kasnije oslobodilake akcije (Bljesak i Oluja) ne bi bile potrebne, a isto tako Hrvatska bi lake izbjegla politike i vojne sukobe s meunarodnom zajednicom oko ovih teritorija. I danas aktualni predsjednik drave (Stipe Mesi) tvrdi: Da je uspio General pegeljov plan, ne bi bilo planova o osvajanju Bosne.
1036 1037 1038

Meutim, zanimljiv je daljnji hodogram otvoreno-drutvenog (erazmiki) scenarija. Iako, u neobjavljenom razgovoru, Banac (1991.) dri da nije bilo, niti moe biti jedne hrvatske stranke koja bi u uvjetima rata prihvatila politiku defetizma, erazmiki krug sustavno je irio defetizam i kapitulanstvo, to je posebice pokazano u raspravi Rat ili mir u Hrvatskoj. Tako:
1039 1040

Tripalo, predsjednik zaklade Otvoreno drutvo, dvoji da e Hrvatska vrlo teko povratiti podruja pod sadanjom srpskom okupacijom; naime, oekujui svesrpski otpor, on uistinu smatra da ovaj rat mi na vojnom polju ne moemo dobiti.
Miko
1041

pegelj, s tim u svezi, polazei od trajne inferiorne strategije (zapoete jo 1990.), dri da Hrvatska nema svoju vojnu koncepciju, strategiju ni doktrinu, neophodnu za tekue vrijeme, ali ni za dugorono uvanje opstojnosti hrvatske drave na ovim vjetrometinama.
1042

Martin

Ozren unec, isto tako, osim to je Hrvatska geostrateki potpuno hendikepirana, smatra da je vojna akcija iskljuena jer nemamo koncepcije, doktrine i strategije, pa je nemogue govoriti o nekoj suvisloj ratnoj opciji.
1043

Gorinek, smatrajui da bi rat bio hrvatsko-svesrpski, u takvom opem sukobu, on ne vjeruje da bi hrvatska strana mogla izvui pobjedu (a na to nas je podsjetio i Galbraith izjavom da se ne treba igrati vatrom).
1044

Karl

Banac, osim na nae, poziva se i na zapadne vojne strunjake koji ne vjeruju da je Hrvatska u mogunosti voditi ofenzivnu vojnu akciju u bilo kojem krajinskom sektoru, posebno ne u istonoj Slavoniji.
1045

Ivo

Goldstein, posve mirotvorno, dri da Hrvatska kao drava graana ne moe izrasti iz novoga rata, pa zato treba objaviti Srbima u istrgnutim podrujima da se pojavila Druga Hrvatska s privlanijim licem, pred kojim stari strahovi od reintegracije postaju neumjesni.
1046

Slavko

Sve u svemu, smatrajui da nijedna svjetska sila nije spremna riskirati ivote svojih vojnika da bi silom nametnula pravedno rjeenje u Bosni i Hercegovini ili ukrotila lokalne vlasti u hrvatskim krajinama, S. Goldstein dri da e se utjecaj svjetskih sila trajno svoditi samo na gaenje ili barem lokalizacije sukoba, na odravanje mira ili barem primirja, na produavanje status quo kao najmanjeg od jo gorih prateih zala, uz mala poboljanja u okviru mogueg. General Martin pegelj, isto tako, oekivao je da emo i poslije Unprofora imati Unprofor! A nakon toga zna se: ciparsko rjeenje. Slavko Goldstein, zbog svega toga navija za Drugu Republiku Hrvatsku, koja polazi od nacionalne drave ka dravi graana. Ovaj je zaokret, zaogrnut demokratskim naelima, ipak imao dublju pozadinu. Naime, kako je Miloeviu i njegovim vanjskim mentorima postalo jasno da je propao maksimalni projekt Velike Srbije, oni poinju ponovno (ne)otvoreno govoriti o obnovi Jugoslavije i razliitim kompromisnim rjeenjima u okviru Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Stoga se raunalo da bi projekt konfederalne ili pak redizajnirane Jugoslavije svi narodi na podruju bive Jugoslavije postupno prihvatili ili pak bili osueni prihvatiti. U sve se to, dakako, uklapao erazmiki scenarij.
1047 1048 1049 1050

Tako je ve spomenuti okrugli stol Srbi i Hrvati, prema O. uncu, treba iznjedriti sjeme novih relacija i zadovoljavajuih rjeenja. Naime, nakon rata, treba pokuati stati na neku vrstu nulte toke odnosa i zapoeti iznova, budui da bi ratnom opcijom Hrvatska ostala tek zajednica nacionalnog kolektiva slabane demokracije i nee dozrijeti do prave drave i, tovie, tada bi tisuugodinji snovi mogli samo nastaviti kao snovi koji e se opet iznova samo sanjati. Zapravo, vraajui se na status quo ante bellum, rjeenje bi bilo u novom povijesnom hrvatsko-srpskom sporazumu, to znai da Srbi ostaju pri svom zahtjevu da su konstitutivni narod hrvatske drave, a ne nacionalna manjina. Dakle, poduprijet erazmikim krugom, M. Pupovac dri da Hrvati nemaju dovoljno moi da rijee srpsko pitanje Srba u Hrvatskoj bez stranih gubitaka, a Srbi u Hrvatskoj nemaju te moi s pomou kojeg bi se mogli odvojiti od Hrvatske. Ako ele ivjeti zajedno, jedni i drugi morat e ivjeti s treom stranom: to su bile prijanje vlasti (austrougarska, mletaka, napo leonska ili
1051 1052 1053

jugoslavenska), danas to mora biti nekakav meunarodni faktor. Uloga je tih imbenika arbitrarna i ima dvostruku zadau: (1) da Hrvatska, regulirajui odnose s drugim jugoslavenskim republikama, ouva svoje granice kao nezavisna i suverena drava i (2) da pomogne Srbima u Hrvatskoj da razviju svoju teritorijalnu, politiku i kulturnu autonomiju. Ukratko, poduprijet meunarodnom arbitraom glede suivota Hrvata i Srba u Hrvatskoj, erazmiki je krug izradio osnove za godinu dana kasnije obznanjeni Nacrt plana Z-4, kojim je predviena konfederalizacija hrvatskog dravnog teritorija, tj. uspostava naroda u narodu odnosno drave u dravi.
1054 1055 1056

Kako vidimo, uz pomo meunarodne zajednice, vraanjem na nultu toku (status

1057

quo ante bellum), erazmiko je mirotvorstvo otvaralo prostor Hrvatskoj na putu prema obnovi neojugoslavenskog saveza. Ukratko, iza erazmike teze o drugoj mogunosti integracije na privlanosti i komparativnim prednostima ivota u Hrvatskoj (tj. razvijanje graanskog drutva, tolerancije u multikulturalizma), stajala je zapravo kapitulacija i brisanje
1058

novouspostavljene hrvatske nacionalne drave. tovie, osim to nema ni vojne ni politike ni ekonomske snage da dobije ovaj rat, Hrvatska ako se odluila prikljuiti novom poretku
1059

- smatra Tripalo - mora biti spremna i na ogranienje nekih svojih odluka, a u posljednjoj instanciji i na stanovito ogranienje vlastitog suvereniteta. U tom defetistiko1060

kapitulantskom ozraju, skupina erazmikih intelektualaca (Ivo Banac, Krsto Cvii, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusi i Ozren unec), temeljem dnevno-politikih prosudbi, traila je demisiju predsjednika Franje Tumana, posebice zbog njegove dugogodinje usmjerbe na podjelu Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je Banac je pritom bio izvikovan za Tumanova nasljednika. Slian je support iz londonskih loa, uz harne
1061

pohvalnice, dobio i Ivan Zvonimir iak i to od princa Aleksandra Karaorevia koji, kao
1062

vjerojatni gubernator Zapadne Balkanije, oevidno ve licitirao svojim podlonicima. Sve u svemu, Tuman je jednostavno trebao odstupiti jer nova politika i novi ljudi trebali bi uspostaviti kontakt i dati podrku onom dijelu srpskog stanovnitva u tim krajevima koji se nije ukljuio u zloinaki rat protiv Hrvatske. Na taj nain, mogao bi se tek zacrtati put ka strpljivom razrjeenju najmunijeg problema drave Hrvatske bez novoga velikoga rata ili malih ratovanja. Meutim, spomenuto traenje, koje je inae bilo izvan
1063

ustavne procedure, znailo je svojevrsnu kapitulaciju Hrvatske. Tako je, od kunktatora (jer
1064

je odbio pegeljov scenarij), uz meunarodnu agresiju u Bosni i Hercegovini, predsjednik Tuman unaprijed obiljeen agresorom na vlastiti (okupirani) teritorij, budui da e, naspram ponuene ciprizacije ili konfederalizacije, u faiziranoj situaciji izabrati vojnu opciju.
1065

tovie, u tom defetistiko-kapitulantskom ozraju, s obzirom na (ne)oekivani rasplet reintegracije okupiranih podruja, nakon spomenutih znanstvenih prosudbi, Ozren unec je

izradio hipotetini model napadne operacije strategijskog znaenja pod nazivom Operacija Pinocchio (recenzenti su bili generali Martin pegelj i Karl Gorinek), dajui minimalne i nune uvjete za uspjeh vojne opcije i njene maksimalne mogunosti kao i realne rizike njenog izvoenja. Zato je urednitvo Erasmusa naruilo tu obavjetajnu studiju? Odgovor je posve pragmatian: Na srpskoj strani se ne pokazuje dobra volja ni za minimalna rjeenja, a na hrvatskoj strani nedostaje strpljivosti i takta. U takvim okolnostima neizbjeno se javljaju i ratnike varijante, pa ih ni Erasmus dosljedni zagovornik miroljubivog puta ne moe preutjeti. Objavljujui unev tekst, urednitvo - dakle - eli upozoriti na dramatinost situacije i na sve posljedice koje iza toga mogu proizii. Koji je sredinji nalaz ove obavjetajne simulacije?
1066 1067

S obzirom na spremnost hrvatskog vrhovnitva da problem okupiranih teritorija ele rijeiti mirnim (politikim) ali, prema potrebi, i vojnim putem, to je polazna hipoteza (koju autor postavlja na poetku studije), nakon ire ralambe, unec zakljuuje: Meutim, kako stvari stoje i analiziraju se sadanje mogunosti HV i ima li se u vidu sadanja insuficijentnost hrvatske politike i diplomacije prema pobunjenim Srbima (a dodatno je optereena nacionalistikim i ovinistikim tonovima koji odjekuju dananjom Hrvatskom) moe se zakljuiti da Hrvatska danas nije u stanju uiniti nijedno od onog ili-ili s poetka lanka a kamoli njihovu skladnu, uinkovitu i svrsishodnu kombinaciju. S tim u svezi, ostaje pitanje: koliko je ova simulacija bila kasnije nadahnue srpskim vojnim planerima, koji su se sustavno bavili prosudbama to moe i na koji e to nain uiniti HV. Meutim, spomenuti zakljuak, s obzirom da dolazi iz erazmikog okruenja, djelovao je krajnje defetistiko-kapitulantski, budui da je trebao Hrvatsku odvratiti od iznuenih vojnih rjeenja. Meutim, ako je rije o specijalno-ratnoj studiji, moglo bi se, isto tako, tumaiti da je ova simulacija (glede slabosti i nespremnosti hrvatske politike i vojne opcije) trebala preveslati i povui za nos (Pinocchio) paradravni srbistan?
1068 1069 1070

Doista, nakon to je ubrzo bljesko-olujnim osloboditeljskim akcijama (1995.) Hrvatska vratila okupirani teritorij i slomila velikosrpski tvorevinu, najvie je priznanje pristiglo od erazmikoga teoretika - Ozrena uneca, koji je u oima javnosti sve vie stjecao sposobnosti prvoklasnog obavjetajca. Naime, posve suprotno ranijoj simulacijskoj prosudbi, on priznaje da je Hrvatska imala racionalnu veliku strategiju (grand strategy) po kojoj je planski postupala i ila spram svojih realistikih ciljeva te je uporabila dravu kao organizaciono sredstvo: moralni, politiki, vojni i gospodarstveni uvjeti, mogunosti i resursi paljivo su i odmjereno sklapani u pothvat realizacije osnovnog nacionalnog cilja o kojem je postojao opi konsenzus i koji je ostvaren neumoljivom uinkovitou. Dakle, kao i mnogi utjecajni analitiari, unec govori o Oluji kao besprijekornoj akciji, ne spomenuvi ikakvo etniko ienje, ve zakljuuje da je, kao anakronina parodija Vojne Krajine, tzv. Republika Srpska Krajina posve potonula u zloinu i zaboravu, dok su vodstvo pobune i pobunjeni Srbi iz Hrvatske otili ne nalazei snage da prevladaju strah i suoe se posljedicama pobune.
1071 1072

Meutim, usprkos ovakvih relevantnih prosudbi, osim da je agresor u Bosni i Hercegovini, prema erazmikom scenariju, Hrvatska je izvrila agresiju i na vlastiti teritorij, tj. sprovela genocid (etniko ienje) na podruju Republike Srpske Krajine. tovie, upravo je O. unec tijekom 1998. godine dobio kolumnu u tjedniku Globus, koja se iskljuivo bavila kriminalizacijom Domovinskog rata, da bi u knjizi Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995. i znanstveno utvrdio da se ba tijekom Oluje dogodilo etniko ienje. Najzad, kao kruna svega, erazmiku strategiju - kako je ve reeno obnarodovat e Vesna Pusi i to kao predsjednica jedne od stranki vladine koalicije
1073 1074

(Hrvatska narodna stranka) u Hrvatskom saboru, poznatom politikom izjavom kako je u tim ratovima (i) Hrvatska bila agresor. Zbog toga, nakon lustracije Domovinskog rata, naspram ustakog autohtonog faizma, Hrvatska se mora izgraditi na partizanskom (antifaistikom) kontinuitetu i identitetu. Ukratko, osnaivanjem antifaistike tradicije (koja je rezultirala zavnohovskom Hrvatskom) omoguit e se uspostavljanje hrvatskog kontinuiteta i, s tim u svezi, na spomenutoj tradiciji utemeljene liberalno-demokratskih institucija. to i tko stoji iza ovdje, tek u osnovama, skicirane erazmike strategije?
1075 1076 1077 1078 1079

Tuman, ne upavi u pripremljenu zamku, omoguio je Hrvatskoj spremni ulazak u

drugu dionicu rata, a da pri tome ne bude poraena. Ono to osporavatelji nikako ne mogu oprostiti Tumanu je strategijski pouak izbjegnuta strategijska zamka je pobjeda u ratu.
1080

Osim defetizma i kapitulantskog odvraanja od oslobodilake akcije (Pinocchio je bjelodano pokazao da Hrvatska za takvo neto nije imala politike ni vojne pretpostavke), ako ve ulazi u taj rizini poduhvat, onda je implicitna odgovornost na njenoj (Hrvatska) strani, budui da joj je nedostajalo strpljivosti i takta. Iza ove se teze, zapravo, moe prepoznati britanska politika mekog posredovanja, koja je dugorono vodila prihvaanju i priznavanju svih srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i BiH i, s tim u svezi, uspostavu ciprizacije okupiranog hrvatskog teritorija. Suprotno tome, nestrpljivi i netaktiki povratak okupiranog teritorija vojnim putem, te zaokruivanje hrvatske nacionalne drave, unaprijed je nuno kvalificirano etnikim ienjem, to e potvrditi najnovije hake optunice. Obavjetajno dobro planirana erazmika strategija apstraktnog mira, kojim se farizejski nagrauje agresor, a hrvatski narod stavlja u poloaj teke nacionalne frustracije, imala je tako posvemanju potporu merkantilistikog Zapada.
1081 1082 1083 1084

Svjedoci smo, kako pokazuje ralamba erazmikog scenarija, svojevrsnog paradoksa. Naime, hrvatskom se vodstvu, ponajprije, zamjeralo mirotvorstvo i to je zabacilo pegeljov scenarij i tako nije - toboe - okonalo nametnutu velikosrpsku agresiju. Uspostavljajui potom jednaku odgovornosti za raspad Jugoslavije i zapoeti graanskoetniki rat, osim to ga se kasnije kapitulantski odvraa od vojne opcije (potvrujui tako ranije namjetenu klopku) i uvjerava da za to nema snage, sada se hrvatskom vodstvu jasno unaprijed daje do znanja da je vojno osloboenje okupiranih teritorija i, s tim u svezi, uspostavljanje nacionalne hrvatske drave nedopustiva injenica. Prema tome, polazei od lane dileme demokracija ili nacija, naspram moderne liberalno-demokratske drave, Vesna Pusi razlikuje model pred-graanske, tradicionalne, patrijarhalno-herojske zajednice. I dok je prva, zagovarajui integraciju na privlanosti i komparativnim prednostima ivota u Hrvatskoj (to je, pod opisanim kondicijama, trebalo rezultirati obnovom neojugoslavenskog saveza), druga je opcija (mogunost integracija vojnim putem), budui da je trebala uvrstiti nacionalnu dravu, unaprijed osuena kao crimen, to e kasnije potvrditi i Hako sudovanje. S obzirom da erazmiki scenarij nije autonoman, ve vjerojatno dio jednog ireg scenarija, potrebno je i to kratko ralaniti.
1085 1086 1087

Zapravo, erazmiku strategiju, koju je operacionalizirao Haki sud, ponajprije, ovjerovljuje Savo trbac, predsjednik obavjetajne velikosrpske udruge Veritas i sm neslubeni glasnogovornik Hakog suda. Naime, u razgovoru za jedan beogradski tjednik,
1088

on doslovce kae: Optunica protiv Ante Gotovine redefinie istoriju ili, kako Raan voli da kae kriminalizira Domovinski rat. U taki 37 priznata je drava RSK, vie ne kao takozvana, koja je imala svoju vojsku. A u taki 39 potvreno je da je u pet napada na RSK, teritoriju zatienu od Ujedinjenih naroda, Hrvatska kao lanica UN-a izvrila pet agresija na UN. To otvara ogromne mogunosti. [...] Rat koji ini zloinake akcije nije domovinski i obrambeni, ve zloinaki i agresorski. Samim time drava koja je nastala na zloinu ne moe nastaviti postojati, ve se njeno ustrojstvo mora redefinirati. To je prilika za Srbe da legitimnim i legalnim sredstvima izbore pravo dravnosti Republike Srpske Krajine.
1089

S obzirom na sve to, i Ivo Banac dri da je saborska veina podrala Vladu u infantilnoj i prijetvornoj politici prema Haagu, jer titei Domovinski rat od neprihvatljivih politikih kvalifikacija, oni zapravo brane Tumana od Haaga. Dakle, dosljedan tezi da je hrvatska nacionalna drava nastala u mrnji i zloinu, Banac zato osuuje jednako vlast i oporbu. Zapravo, sredinji dio optunice generalu Gotovini vjerojatno je i prepisan iz Nedovrena mira(1996.), koji je strateki dokument tzv. meunarodne zajednice za preureenje Balkana. Naime, ovo izvjee - koje je, prema Bancu, jezgrovito ulo u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu - expressis verbis svjedoi da je nakon vojne akcije Zagreba, uslijedila kampanja etnikog ienja srpskog stanovnitva u Krajini, tako da je pobjeglo je oko 200.000 ljudi, to je moda najvea seoba Srba u povijesti. S obzirom na odmak vremena, kako izgleda, mogue je uspostaviti background tehnologije najnovijih hakih optunica.
1090 1091 1092

Naime, uz ve spomenuti Hrvatski helsinki odbor, glavnu logistiku Hakom sudu prua ve reeni tzv. dokumentacijski centar Veritas, na ijem je elu Savo trbac, jedan od ideologa velikosrpskog ekspanzionizma. S tim u svezi, zamjenik glavne tuiteljice Graham Blewitt prole je godine Savi trpcu potpisao preporuku u kojoj, izmeu ostalog, potvruje da do 1994. godine uspjeno surauje s Veritasom koji je pod vodstvom Save trpca pomagao i jo uvijek pomae u radu Ureda tuitelja, na profesionalan i ozbiljan nain, prikupljajui informacije o odreenim dogaajima koji su se zbili u razdoblju 1990.-1995. godine. Nadalje, zamjenik tuiteljice moli sve kojima se Savo trbac obrati da podre Veritas kao vrlo znaajan doprinos radu Tribunala. Dakako, posve je drugo pitanje: zato, naspram najpovjerljivijeg informatora, sm trbac nije predmet zanimanja Hakog suda?
1093 1094 1095

tovie, kao neformalni glasnogovornik Hakog suda, Savo je trbac prvi (26. lipnja 2001.) izvijestio javnost da je Carla del Ponte hrvatskoj Vladi dostavila dvije optunice protiv hrvatskih generala, da zna imena, ali ih ne eli rei zbog obveza prema Sudu. Kada je haka tuiteljica u srpnju prole godine dola u Hrvatsku izravno nakon spektakularnog uhienja Slobodana Miloevia, ona je zatraila dvojicu generala koji su sudjelovali u osloboenju zemlje. Tim inom je del Ponte htjela izraziti nepristranost sudu i poznatu ekvidistancu koja je Europu prolih godina odvodila u opasne pothvate. Dva dana poslije trpeve najave, koja nije uzeta ozbiljno, u Zagreb dolazi Graham Blewitt i sastaje se hrvatskim predsjednikom Mesiem koji se obraa javnosti pretkazujui skora optuenja i uhienja hrvatskih zapovjednika. Mesi potom odlazi na Ekonomski forum u Salzburg, odakle pozivajui se na diplomatske izvore Misha Glenny (novinar poznat po iznimnoj bliskosti srpskim i obavjetajnim slubama) javlja kako su hrvatskoj Vladi uruene zapeaene optunice protiv dvojice hrvatskih generala.
1096 1097 1098

je 1991. nijekao masovne srpske zloine poin jene nad Hrvatima proglaavajui ih toboe pravednom osobm za tobonji hrvatski genmocid nad Srbima u drugoem svjetskom ratu.
1099

Blewitt

U toj oevidnoj igri obavjetajnih slubi posebice se vidi Blewittov rukopis u hakim optunicama. Naime, G. Blewitt je jo ranije optuio Hrvatsku da je Olujom izvrila, kako je napisao, agresiju na Republiku Srpsku Krajinu: s ciljem etnikog ienja srpskog stanovnitva i, u krajnjoj crti, genocida. Tadanji je Blewittov dopis, iji je sadraj objavio tjednik Globus, izazvao ogorenje u Banskim dvorima pa je Raanova vlada otro odgovorila. Blewitt jer tada povukao svoje tvrdnje iz toga dopisa, to su domai poluslubeni haki glasnogovornici protumaili tek nespretnou u izriaju, odnosno prijevodu. Meutim, najnovija optunica hrvatskih generala, gotovo neupitno otkriva Blewittov rukopis. Naime, prema miljenju nekih ralanitelja, takvu je politiku optunicu mogao sastaviti samo G. Blewitt, nekadanji australski policijski istraitelj koji je svoju karijeru, kako je poznato, gradio na progonu tamonjih Hrvata, pokuavajui neke od njih prokazati kao teroriste ili ratne zloince samim tim to su politiki zagovarali stvaranje neovisne hrvatske drave.
1100 1101

S obzirom na to, uz obvezatnu suradnju sa Hakim sudom, povratak hrvatskih Srba jedan je od sredinjih prioriteta kojim se Hrvatskoj via Balkan otvara mogunost ulaska u euroatlanske integracije. Na taj nain, Haki je sud manje institucija pravde a vie vrlo djelotvorno orue politikog pritiska, kojim se unutar proturjenih interesa tzv. svjetske zajednice nastoji stabilizirati podruje trusnog Balkana. U tom surjeju, kako je dobro primijeeno, slijed dogaaja oko podizanja i objavljivanja optunica protiv Ademija i Gotovine upuuje kako je rije o pravom obavjetajnom ratu za redefiniranje politikih uloga na Balkanu. tovie, nakon to je 1994. godine amerika diplomacija oduzela Britaniji primat u mirovnom procesu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, nakon to je dotadanju britansku politiku mekog posredovanja, koja je dugorono vodila prihvaanju i priznavanju svih srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i BiH, zamijenila tvrda i aktivnija amerika politika uvjerljive prijetnje silom na hakoj optunici se, zasad tek neizravno, nala i onodobna amerika politika na Balkanu.
1102 1103

S obzirom na to, Roy Gutman, autor Newswek-ova teksta to je CIA znala i dobitnik prestine Pulitzerove nagrade, tvrdi da Haki sud nema temelja za optunicu protiv generala Gotovine; naime, da se moe smatrati besmislicom da se nekoga smatra odgovornim za istjerivanje 150 do 200 tisua ljudi koji ve prije otili. S tim u svezi, David Rivkin i Lee Casey, ameriki odvjetnici, polazei da je Oluja bila izvedena po najviim standardima NATO-a, dre da optunice protiv Gotovine otvara pitanje kani li se nezakonitim putem proglasiti zapadna ratna doktrina, koju primjenjuje SAD i NATO, a koja je u potpunom suglasju s tradicionalnim meunarodnim pravnim i povijesnim normama. Oni oekuju da e Sud pozvati kao svjedoke bive amerike dunosnike i misle da nije nezamisliva akcija (Suda) protiv Amerikanaca, tj. da uskoro na optueniku klupu mogu dovesti asnike i dunosnike NATO-a. Tako se postavljaju zanimljiva pitanja: Jesu li SAD zaista pomagale planiranu akciju etnikog ienja drave RSK, kako Oluju karakterizira optunica protiv Gotovine? Ili je CIA spavala dok britanski i srpske obavjetajne slube, nakon diplomatskog i vojnog poraza sredinom devedesetih, preko hake optunice, nastoje afirmirati ideju Velike Srbije i tadanju britansku politiku na Balkanu? Otkuda ovi prijepori?
1104 1105 1106

Koliko god oduevile zapadne vojne strunjake i izvukle neuinkovitu meunarodnu politiku iz orsokaka, hrvatske su osloboditeljske akcije i zabrinule zapadne politiare, jer se uvrivanjem Hrvatske promijenila geopolitika situacija na Balkanu. Hrvatska je pobjeda

promijenila strategijski odnos i uspostavila vojnu ravnoteu na ovim prostorima. Kada je dolo do uspostave ravnotee, da bi se pozicionirali na podruje jugoistone Europe, Amerikanci zaustavljaju HV pred Banja Lukom i zahvaljujui takvom odnosu snaga stvaraju uvjet za sklapanje sporazuma u Daytonu. Dakle, budui da Hrvatska nije bila slomljena i da Srbi i JNA nisu ostvarili plan o spaavanju Jugoslavije, Zapad se tada odluuje za zaustavljanje srpskog genocidnog rata i rjeavanje problema Balkana za zelenim stolom. Kad su Srbi izgubili tzv. Krajinu u Hrvatskoj, Amerikanci su im u Daytonu taj gubitak kompenzirali Republikom Srpskom, koja je izgraena na principu Blut und Boden (krvi i tla). Rije je o politikoj tvorevini koja je roena kao ist produkt etnikog i rasnog ienja uz blagoslov meunarodne zajednice, to priznaje i Nedovreni mir (1996.). S obzirom na to, uz nagraivanje Srba kao agresora u poslijeratnom razdoblju, nasilno je uspostavljena ravnotea snaga, to je svrha erazmikoga scenarija (status quo ante bellum). Haki bi sud, na taj nain, selekcioniranjem situacije trebao potaknuti i ubrzati rjeavanje balkanskog vora, dakako, vie prema interesima velesila, a manje prema interesu naroda i drava na ovom prostoru.
1107 1108 1109 1110 1111 1112

S obzirom na to, kao vojni analitiar, Davor Domazet Loo smatra da sustavna kriminalizacija Domovinskog rata ima svoje duboko strategijsko opravdanje u opasnosti od priznavanja strategijske pobjede Republici Hrvatskoj i njezinih nacionalnih interesa nekomplementarnih nacionalnim interesima pojedinih vodeih zemalja meunarodne zajednice koje one imaju na jugoistoku Europe. Meutim, suprotno tome, Davor Butkovi, glavni urednik Globusa i jedan od vodeih opinion makera, dri da u cijelom sporu oko te optunice nije u pitanju meunarodni status Hrvatske kao to tvrde biskupi, politiari i vei dio politikih promatraa. Naime, Haki se sud kao politiko sredstvo aktivira se u pojedinim taktikim akcijama, ali nema gotovo nikakva utjecaja na strateke ocjene i namjere meunarodne zajednice. Sustavno ralanjujui poteze Hakog suda, akademik Josip Peari doputa da je Haki sud politiko sredstvo, ali s oevidnim politikim ciljevima. Naime, objavljena je optunica protiv generala Gotovine, smatra Peari, definitivno dokazala tvrdnju kako je sud u Haagu preuzeo ulogu srpskog mita o Jasenovcu u dokazivanju genocidnosti hrvatskog naroda, a time i osporavanja hrvatskom narodu prava na samostalnu dravu. Pitajui se gdje smo pospremili politiko razlikovanje oslobodioca i agresora, Alain Finkielkraut jetko zakljuuje: kako europska politika prema Hrvatskoj, svojim postupcima Hakog tribunala, samo na novi nain predstavlja nastavak arogancije i nerazumijevanje Europe.
1113 1114 1115 1116

S onu stranu rasprava o Hakom sudu, posebice one preteno iz dnevno-politikih razloga, ovdje ne treba zabaciti pijetet prema rtvama ovoga rata, bez obzira na kojoj strani. Naime, posve je razumljivo da procesiranje zloina kao zloina nije sporno, ma tko taj zloin poinio. Meutim, problem nastaje, kad se odreeni zloin stavi u politiki kontekst, kad postane sredstvo politike manipulacije i ucjene, kad se jedan ratni zloin kao eksces, a ne pravilo, predimenzionira i pokuava iskoristiti za revidiranje novije hrvatske povijesti i kriminalizacije hrvatske borbe za nezavisnost. U ovom ratu trebalo bi zbog toga razlikovati dvije vrste zloina i zloinaca: (1) osvajaki rat (koji je u Srbiji, kao planirani i svjesni in, u cjelini ostvaren realiziran kao genocid, kao ratni zloin i (2) individualan zloin (u takvom ratu, ratu bez ikakvih pravila, pojedinci i skupine kao napadai i oni koji su se branili u tom ratu inili su zloine. Etniko ienje nije bilo dio hrvatske dravne politike, ali je pak politika etnikog ienja posljedino na istim podrujima kod dijela Hrvata izazvala istovjetnu relaciju, premda u neusporedivo manjoj mjeri.
1117 1118 1119 1120

Naime, bez obzira to iz ovih sukoba nitko nije izaao potpuno ist, rije je o ratu koji sadri jasna razgranienja izmeu napadaa i onih koji su se branili, neovisno o tome to su u raznim fazama rata i u raznim razdobljima napadai postojali napadnuti, progonjenici i postali progonitelji, ali se ta granica dade proitati i zbivanja se mogu jasno analizirati. Polazei od takve razdiobe, poticatelji i organizatori rata i agresije (esencijalni zloin) trebali bi biti sankcionirani putem Meunarodnog suda u Haagu, jer su prouzroili patnje, rtve i tetu ne samo Hrvatskoj nego i iroj meunarodnoj zajednici, a poinitelje zloina u obrambenom djelovanju (konsekutivni zloin) sankcionirati putem nacionalnog zakonodavstva ime bi se mogla napraviti ona potrebna razlika izmeu agresora i rtve.
1121 1122

Suprotno tome, napada e u konanici biti preraen u rtvu, a agresija u graanski rat, tako e uz pomo tuzemnih i inozemnih grenih struktura, Haki sud pridonijeti krivotvorenju rata na Balkanu. Metodom inverzije, kako pokazuju neke ralambe, pie se i pisat e se novija hrvatska povijest. Rije je, ponajprije, o manjini anacionalnih intelektualaca ili kozmopolitskih nacionalista koja se, zahvaljujui teroru nezavisnih medija, uspjeno nametnula te sustavno priprema teren revizije povijesti, ispirui nae mozgove sofisticiranim metodama inverzije slijeda dogaaja, aktera, uzroka, posljedica.
1123

Zato je vano jasno kazati tko je istinski zaetnik rata? Zato, jer je agreosr, poinitelj meunaordnog zloina protiv mira (zbog planiranja, pruipremanaj, poticanja ili poduzimanja navlanog rata). Od toga zloina valja razlikovati kanjiva djela poinjena u samome ratu:: zloine protiv ovjenosti i genocid i ratne zloine kojima svaki rat obiluje.... Svi ti zloini su meunaordnni zloini, povlae kazneneu odgovornost prema meunaordnome pravu drava i pojedinaca,. To je neospornboi. Valja ih, ipak, razlikovati, jer zaetnik agresije nosi poviujesnu, moralnu i primarnu meunoardnopravnu kazneneu odgovornsot za rat. Rat je vrelo zloina. Da niej zapoet i d arata nije bilo, ne bi bilo nji zloina poinjenieh tijekom rata.
1124

2. 2. 3. 3. 2. Dogovorna povjesnica

Sve u svemu, prispodobno Banevu kolonijalnom imperativu Balkanu se ne moete oduprijeti, pod diktatom erazmike ideologije i politike uspostavlja se revizija nacionalne povjesnice. Dakle, s onu stranu osmiljavanja vlastita puta, prema zatiti vlastitih nacionalnih interesa, ali u zajednici s drugim zemljama i narodima u bliem i daljem susjedstvu, revizi ja se izvodi glede novih nadnacionalnih okupljanja (balkanska konfederacija), tj. prema ideoloki zamiljenoj etapi svijeta i povijesti. S obzirom na sve to, posve je razvidno, da se hrvatska nacionalna povjesnica ne motri kao zasebna i samostalna cjelina u europskom i svjetskom surjeju, ve kao multi-kulti odsjeak ili privjesak jedinstvene euro-slavenske
1125

odnosno zapadno-balkanske regionalne historiografije, koju treba uspostaviti s onu stranu postsocijalistike renesanse etnonacionalsocijalizma.
1126

Odriui Hrvatima nacionalnu posebnost, ve je podvueno, Eugen Pusi tvrdi da, naspram jugoslavensko-strossmayerovske, hrvatsko-starevianska okomica predstavlja ekstremni hrvatski nacionalizam. Kao promicatelj junoslavenske opcije, on smatra da svehrvatska okomica polazi od apsolutizacije hrvatskog identiteta, odnosno uvrenja separatnih nacionalnih identiteta, ija je politika - ili se pokloni ili se ukloni (to je, dakako, erazmiki posvjedoila Oluja). Shodno tome, nastavlja E. Pusi, unutar HDZ-a i izvan njega dolo je do jaanja onih elemenata koji nastavljaju tradiciju Starevi-KvaternikPaveli apsolutizacije hrvatskog identiteta. Sukladno tome, u spomenutom eseju za amerike itatelje, Vesna Pusi pie da su ekstremno nacionalistiko-emigrantski krugovi doveli Tumana na vlast.
1127 1128 1129

Suprotno tome, valja ponoviti, tragom jugoslavensko-strossmayerovske okomice, Goldstein-Gotoveva Hrvatsko socijalno-liberalna stranka (i kasnije Koalicija narodnog sporazuma), polazei od novog neojugoslavenskog liberalnog saveza, u svoj program uope nije unijela formiranje samostalne hrvatske drave. Kada je kasnije Gotovac osnovao Liberalnu stranku bez nacionalnog predznaka, tek onda je dovrio jednu loginu konstrukciju bez presedana u recentnoj hrvatskoj politikoj povijesti, pa je Gotoveva pojava tako dragocjena za obnovu hrvatskog liberalizma. Na taj nain, konano je obeskrijepljen Nikola Stojanovi, autor pogromakog lanka Srbi i Hrvati (1902.), koji je tvrdio da se srpsko-hrvatske suprotnosti svode na sukob (do istrage nae ili vae) izmeu naprednog srpskog liberalizma i nazadnog hrvatskog klerikalizma.
1130 1131 1132 1133

Spomenute Pusieve teze, posve erazmiki, ire razrauje ve spomenuti Duko Sekuli (vidi tablicu 32.). Naime, on dri da hrvatski nacionalizam uope, posebice HDZ-ova inaica, ima svoje korijene u naslanjanju na kontinuitet hrvatskog dravnog prava i u svojoj evoluciji sintetizira teoriju dravnog prava i etniki nacionalizam koji po definiciji tei k ostvarenju samostalne drave. Budui da je kontinuitet s integralnim nacionalizmom ustake drave svakako bio prisutniji nego neka nova demokratska sinteza, HDZ-ov integralni nacionalizam u Hrvatskoj prvenstveno se oslanja na kontinuitet onih politikih snaga koje su poraene u drugom svjetskom ratu. I dok je na integralni nacionalizam iz Srbije Hrvatska (HDZ) odgovorila je mobilizacijom integralnog nacionalizma u Hrvatskoj, zabacujui program nacionalne drave (imajui u vidu obnovu neoliberalnog jugoslavenskog saveza), antifaistiki odgovor liberalnog nacionalizma (Koalicija narodnog sporazuma) ili reformskog socijalizma (koji je zagovarao SPD), bio je potuen. Ukratko, HDZ-ovski integralni nacionalizam pocijepao je potencijalnu reformsko-liberalnu koaliciju, koja e se oivotvoriti tek deset godina kasnije. Zato je dolo do poraza?
1134 1135 1136

identitet nacionalizam blok kontinuitet drava

HDZ integralni KNS liberalni SDP demokratski

faizam

Hrvatska

antifaizam

Neojugoslavija

antifaizam

Neojugoslavija

Tablica 32.: Hrvatske politiki blokovi 1990. godine (prema: D. Sekuli, 2000.)

Budui da HDZ odgovara na pritisak Miloevieve Srbije, taj pritisak onemoguava da se liberalno-demokratska alternativa profilira kao ideoloka osnovica post-komunistike transformacije. Naime, utjelovljen je u Koaliciji narodnog sporazuma na prvim izborima (1990.), liberalni nacionalizam u Hrvatskoj smatrao je suvie riskantnim koaliranje s bivim reformiranim komunistima (koji promiu demokratski nacionalizam), pa je na taj nain gurnuo pobjedu u ruke ekstremnom nacionalizmu olienu u HDZ-u, koji je ulijevao najvie povjerenja u radikalni odgovor na Miloeviev radikalni pritisak. Ukratko, na taj nain desnica, koja u hrvatskoj situaciji ima formu integralnog nacionalizma, pobijedila je i centar i ljevicu. Meutim, nakon 3. sijenja 2000. imamo povratak Hrvatske u normalnu koloteinu postkomunistikog europskog razvoja. Normalna koloteina, dakako, pretpostavlja obnovu neojugoslavenskog saveza, kao uvjeta ukljuivanja u Europu, tj. razgradnju hrvatske nacionalne drave, budui da se HDZ-ov integralni nacionalizam uspostavlja kao odreeni odjek ustakog poraza u drugom svjetskom ratu. to je u temelju ponovne dekroatizacije i povratka na tragine (propale) projekte?
1137 1138

Marksizam i liberalizam, koji su amalgamirani u temelju erazmike strategije, svaki iz svoje pozicije, iz svojih univerzalistikih razloga onemoguavaju stvaranje, odnosno nastoje prevladati nacionalne drave i vide suprotnost izmeu nacionalne i graanske drave, tako da Vesna Pusi postavlja hamletovsku dilemu demokracija ili nacija. Meutim, posve je pogreno govoriti o nekoj istoj graanskoj dravi bez nacionalnog identiteta i nacionalnog u okviru graanskog, budui da nacionalno uvijek predstavlja arite politikog samoodreenja i politikog identiteta. Sama injenica da nacionalno moe postati ekstremno, iskljuivo, ovinistiko i ksenofobino, predstavlja drugi red stvari. Sve u svemu, demokracija i izgradba nacionalen drave nisu nespojivi nego isprepelteni pojmovi. Upravo je ta isprepletnost imanentna postkomunsitikim drutvimca. Ukreatko, usprkos svemu,
1139 1140 1141 1142

stgvaranje nacionalnih drava otvaraju s epretrpostavke za nastanaak stabilnih drava, koje jedino mogu biti okvir politike i gospodarske tranzicije.
1143

Sredinju ulogu u dramatiziranju politike situacije u Hrvatskoj, kako pokazuje ralamba, upravo ima erazmiki krug koji je postavio lanu, rekao bih i kobnu, dilemu demokracija ili nacija. Rije je svojevrsnom paradoksu, koji sjajno opisuje A. Finkielkraut. Upravo nedovoljno promiljanje ovog pitanja izmeu graanskog i nacionalnog i potrebi njihova dijalektikog jedinstva, bez obzira na napetost izmeu ta dva pojma (procesa), teti razvoju hrvatske demokracije i pogoduje ideolokoj polarizaciji hrvatskog drutva i dovodi do dramatine politike situacije. tovie, meu prvima upozoravajui na problematinu koliziju izmeu borbe za nacionalnu dravu i demokraciju, I. izmi zakljuuje da Vesna Pusi moda nije svjesna kakvim kobnim posljedicama moe ponovno uroditi ovaj program za demokraciju koji pripovijeda nama i svojim amerikim prijateljima.
1144 1145 1146 1147 1148

Polazei od erazmike (nove) nadnacionalne paradigme, trai se revidiranje nacionalne povijesti (posebice Domovinskog rata), te pisanja tzv. dogovorno-dekretirane povjesnice. Naime, Banac dri da Hrvatska nee biti mirna sve dok Hrvati i Srbi ne sloe se kako u injenicama o svojoj zajednikoj povijesti, tako i s njihovim tumaenjima najprije unutar svojih nacionalnih zajednica, a potom meusobno. Dakle, nije rije o traenju istine, ve o dogovoru to su jo ranije traile komunistike vlasti. S tim u svezi, i OSCE Special Report on Education (1998.) zagovara specijalnu komisiju u kojoj bi bili srpski i hrvatski povjesniari, te meunarodni znanstvenici, koji bi zajedniki napisali verziju knjiga iz povijesti koje bi se koristile u budunosti. Na tom je tragu srpski PEN predloio jedinstvenu nastavu knjievnosti u regiji, da bi nova demokratska vlast u Beogradu predloila utemeljivanje Komiteta za istinu, koji je dobio potporu na Banevu simpoziju Budunost ex jugoslavenskog prostora, na amerikom sveuilitu Yale u New Havenu.
1149 1150 1151 1152 1153

Meutim, teorija zaborava koju, uz anacionalnu akademsku elitu, potie tzv. meunarodna zajednica, nije samo licemjerna, ve ne pridonosi normalizaciji ovih prostora. Naime, ako se ne raisti pitanje agresije, genocida i odgovornosti za ta nedjela, normalizacija je povrni in i ne moe voditi pomirenju. Zloslutno je to se usto nije izmijenila ni temeljna strategija srbijanskih politikih i kulturnih elita Drang nach Westen. Nije se ponovila potpuna strategijska preorijentacija kao u Njemakoj nakon sloma, a nije se ni mogla promijeniti kad je rat zavrio onako kako je zavrio. Ta strategija nije moda neposredna opasnost, ali je element trajne nestabilnosti.
1154 1155

Opravdano se zato postavlja pitanje: ima li razgovor o pomirenju smisla sve dotle dok se srpska intelektualna elita ne odrekne zloglasnog Memoranduma SANU. tovie, kritiki srpski intelektualci priznaju da arogancija s kojom je skinuta s dnevnog reda isprika, izvinjenje, pokazuje da je politika klima jo uvijek nezrela i da jo uvijek funkcionira neka neomemorandumska logika. Akademik Panti jasno i glasno kae da ni njemu ni Srbima ne pada na pamet da odustane od stoljetnog posezanja za dubrovakim kulturnom batinom (zato bismo tu akademsku tradiciju duu od sto godina po sili nekog politikog diktata mijenajli?).
1156 1157 1158

Zbog svega toga, dobro je primijeeno, hrvatski put u Balkaniju tako je poploen preutnom i skandaloznom amnestijom Srbije, koju u samoj Hrvatskoj prati kolektivna amnezija, prisilno ienje hrvatske memorije i revidiranje hrvatskog obrambenog rata. Shodno tome, Jera Voduek Stari, slovenska povjesniarka, dri da bi najgori scenarij svakako bio ako bi se amnestiranjem Srbije od odgovornosti za sve ono to se dogaalo u proteklih deset godina ponovili neki stari uzorci ponaanja na ovim prostorima. Takav je scenarij, uz potporu domaih grjenih struktura, vie nego oevidan. Naime, dok je Slovenija iznimno sveano obiljeila svoju obljetnicu neovisnosti, u Hrvatskoj se taj datum jedva zabiljeen, a da ne govorimo uope o tretmanu Domovinskog rata, to znai da vodee politike snage u Hrvatskoj ili dovoljno ne cijene svoju dravu, ili su po mentalnom sklopu premalo dravotvorne.
1159 1160 1161

Mislei na Mesi, pita se: Koja to drava nagrauje politiare koji se pojavljuju kao tajni haaki svjedoci, koja to drava ne titi vlastite arhive, podaatke tajnih slubi, stenograme predsjednikog ureda nego ih daje strancima, da ih po svojoj volji i u skladu s vlastitim intresima koriste.
1162

temelju dokumenata i analize prijeratnih i poslijeratnih dogaanja, jasno proizlazi da je rat pripremio i zapoeo srpski dravni i politiki vrh, zajedno s elnim du noscima u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) i srbiziranoj Crnoj Gori.
Jasan odgovor na pitanje tko je poveo rat protiv Hrvatske 1991. vaan je i za unapreivanje meudravnih odnosa. Na istinitoj povijesti mogu se bre i iskrenije graditi i razvijati sadanji i budui odnosi izmeu Republike Hrvatske i SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore..... U pitanju su i nacionalni dignitet, osjeaji i savjest izravnih sudionika u ratu i rtrava u ratu, teret koji agresije ostavlja naratajima. ... Ali jednako tako ne smijemo biti taoci mucavih, mutnih ili podanikih interpretacija prolosti. Nekakva podjela krivnje za izbijanje rata 1991. na sve nas je iritirajua, zapravo otgeava dobre odnose izmeu Zagreba i Beograda. Srbima i Crnogorcima zamagljuje vlastitu prolost.
1163

Na

U tom surjeju valja promotriti i govor Stipe Mesia koji je, komemorirajui desetu obljetnicu meunarodnog priznanja Hrvatske, jo jednom duboko podijelio hrvatsku politiku pozornicu. Naime, za jedne je vrijednost Mesieva govora programatska i gotovo antologijska, dok je za druge Stipe Mesi dao konani (dravniki) legitimitet revizionistikom i poricateljskom (u odnosu na smisao velikosrpske agresije i zloina) pokretu. Vjerojatno je Vesna Pusi je s pravom ponosna da imamo takvog predsjednika, budui da je oevidno rije o govoru iz sklopa erazmike strategije, koja odluno tvrdi da stvaranje hrvatske nacionalne drave predstavlja - crimen. Konano, jo jednom to saima Slobodan najder koji tvrdi da rasap Jugoslavije (to je iao po scenariju tandema Miloevi-Tuman i njihovih respektivnih klijentela) nije bio elementarna nepogoda, tako da se katastrofa dala izbjei. Prema tome, budui da je katastrofalna injenica, kao umjetna tvorba, kao relikt ustake tradicije, Tumanova Hrvatska treba jednostavno nestati, tako da je njen spomen dostojan tek komemoracije. S obzirom na logiku i ideologiju otvorenog drutva, rije je o notornim tezama srpsko-jugoslavenske propagande o zloinakom karakteru stvaranja hrvatske drave, o teroru nad srpskom manjinom, o dogovornom ratu, koje su, glede nekih Mesievih tvrdnji, gotovo prepisane iz Baneva prirunika o raspadu Jugoslavije.
1164 1165 1166 1167 1168 1169 1170 1171

ljudi koji plasiraju teze da je ona prva drava, NDH, nastala na rasizmu, ovinizmu nacionalizmu i faizmu, obnovljena 1990. godine, te da ovaj projekt mora zavriti kao i onaj prvi.
1172

Postoje

Dramatini prijepori oko Domovinskog rata, ija je paradigma postao odnos prema Hakom sudu, koji je jedna od najuarenijih toaka hrvatskog politikog ivota, posve je oevidno, posljedica su dubokog raskola unutar nacionalnog bia, to ponajbolje svjedoi poznata izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Pax et Iustitiae, glede pitanja samostalnosti hrvatske nacionalne drave. S obzirom na taj raskol, a njega duboko legitimira i hrvatska historiografija, hrvatska politika elita nije ni danas naisto s nacionalnim identitetom, o emu bjelodano svjedoe dramatine saborske rasprave. U tom surjeju, spregom nekih tuzemnih i inozemnih struktura, s onu stranu teorije o zavjeri, zabacivanje je hrvatske rtve trebalo legitimirati ne samo tezu o zajednikoj odgovornosti, ve i tezu da je sama hrvatska nacionalna drava eo ipso zloin. S obzirom na to, Hrvatska ulazi u dramatinu (zavrnu) etapu nacionalne identifikacije, posebice kad oko tih temeljnih pitanja nije mogue postii nacionalno suglasje, niti je mogue uope uspostaviti racionalnu komunikaciju.
1173 1174 1175

U tom smislu, povratak Budie na elo hrvatskih liberala dramatino potresa aktualni politiki trenutak, budui da se vodei koalicijski partneri (Raan i Budia) razilaze oko temeljnih pitanja, a to je odnos prema Domovinskom ratu (koji je Haki sud doveo u pitanje), ime je vezana sudbina (ne)opstanka nacionalne drave. S tim u svezi, osim interesnog sukobljavanja, Budiine i Raanove svjetonazorske razlike takoer sve vie dolaze do izraaja. Naime, sve do lanjskog sukoba oko izruenja Gotovine i Ademija Hakom sudu izmeu ovih prvaka nije postojala ni jedna bitna strateka politika razlika. Tada je Budia izjavio: Optubu da je RH agresor u BiH imamo u nepravomonim hakim presudama, a sad dolazi da je oslobaanje okupiranih podruja smiljeni projekt etnikog ienja dogovoren izmeu predsjednika RH i generala Gotovine. To je granica koju nikada, po ne znam koju cijenu, neu prijei. Kada su tu granicu preli liberalni ministri (Jozo Rado i Goran Grani), Budia je otiao s mjesta predsjednika HSLS-a nezadovoljan ponaanjem svojih ministara koji, suprotno tome, imaju i dalje Raanovo povjerenje. U emu je bit razlaza?
1176 1177

Naspram Raana, koji je hrvatski nacionalist u vrlo modernom odreenju rijei (nacionalizam se za nj svodi iskljuivo na injenicu da Hrvatska ima pravo na dravno samoodreenje), Budia je svjetonazorno tradicionalist, to mu je osiguralo potporu nekih egzotinih skupina u HSLs-u, koje su, glede nacionalne identifikacije, blie Tumanu nego Raanu. Prema tome, posve pojednostavljeno, kao klonirani Tuman, Budia e nam zaprijeiti put ukljuivanja u Europu, budui da dovodi u pitanje funkcioniranja svete hake pravde. S tim u svezi, literarnim diskursom, Zvonimir Berkovi eli politiki ubiti Budiu, jednostavno mu poruujui: Nije li vrijeme da se povuete u slavodobitnu mirovinu. Naime, njegov je problem to je pobijedio tako asne protivnike kao to je bio nacionalna legenda Gotovac ili stranaki korifej Rado, te napao jednog briljantnog tehnologa vlasti (Goran Grani). Prema tome, posve je normalno da Jozo Rado, ministar obrane, smatra kako pitanje suradnje Hrvatske s Hakim sudom zapravo ne bi trebalo biti u epicentru HSLSovih politikih stavova. tovie, posve je normalno da ministri izruuju svoje generale pobjednike, koji su ispisivali jednu od najsvjetlijih stranica hrvatske povjesnice. Glavni je krivac ipak Draen Budia, ponovno izabrani elnik liberala, budui da ministri nisu po udi osvetoljubivom i psihopatoki iskompleksiranom Budii. Meutim, uza svu Berkovievu sofisticiranu literarizaciju i Stipetievu skandaloznu psihijatrizaciju sluaja Budia, te obrani briljantnih tehnologa vlasti, rije je o mnogo dubljim prijeporima, ime se po koji
1178 1179 1180 1181 1182 1183

put obnavljaju proturjena pitanja hrvatske nacionalne identifikacije i, s tim u svezi, sudbine nacionalne drave. Sve u svemu, posve je razvidno, u temelju je erazmike strategije: kriminalizacija Domovinskog rata i, shodno tome, osporavanje hrvatske nacionalne drave. U tom projektu, uz dogovornu povjesnicu (ije je mesievskonaelo svi su svima krivi i svi se svima trebaju ispriati), sredinju ulogu ima Haki sud, iji je skandalozni background, posebice, razotkrila zastupnica u Europskom parlamentu i voditeljica njegova izaslanstva za jugoistonu Europu - Doris Pack. Naime, ona je priznala da je EU svjesno kanjavala Hrvatsku zbog Oluje kojom je HV ljeti 1995. oslobodila gotovo treinu hrvatskog teritorija. Drugim rijeima, nije bila u pitanju vlast pokojnog predsjednika Franje Tumana, njegov odnos prema Bosni, nije bilo u pitanju ponaanje te vlasti prema svojim dravljanima srpske ili drugih nacionalnosti, ve je u pitanju bilo upravo pravo hrvatskog naroda da oslobodi vlastiti teritorij. Neki politiari u izvrnoj vlasti europskih institucija eljeli su kazniti Hrvatsku za oslobaanje treine svojeg okupiranog teritorija. John Laughland 1. travnja 2000. godine u Spectatoru dri da se u planovima EU-a jasno gvorilo o politikoj normalizaciji do sijenja 2000. godine, to je, podsjea autor, istoi rjkenik kojeg je Leonid Brenjev koristuio za opis ponovne uspostave sovjetske vlasti nad otpadnikim reinmom u Pragu 1968. godine.
1184 1185

Suprotno tome, Duko Sekuli znanstvenim autoritetom (naime, spomenuta je studija rubricirana kao izvorni znanstveni rad) i dalje tvrdi da je integralni (dravotvorni) nacionalizam HDZ-ova tipa (kao neoustaizam) bio prepreka povratku Hrvatske u Europu. Prema tome, kako politiki misli erazmika sljedba, Haki sud moe ispraviti
1186

povijest. Meutim, postavlja se pitanje: zato svoju pobjedu Hrvati nisu uspjeli moralnopolitiki afirmirati kao pobjedu pravde, kao pobjedu napadnutoga nad agresorom, kao pobjedu dobra nad zlom? tovie, postavljajui ovo pitanje, Petar Vui dri da je Haki sud nije samo simbolian nego i stvaran poraz Hrvata. Ovu tezu, na svoj nain, ralanjuje i akademik upanov, koji Domovinski rat (1991.-1995.) uzima kao posve neto novo u hrvatskoj povjesnici. Naime, Hrvati su tada po prvi put u svojoj povijesti poslije 1102. ratovali za vlastiti raun i za prioritetan nacionalni interes kao to je bila teritorijalna reintegracija. Usprkos tome, mit Domovinskog rata je definitivno propao zbog: (1) vanjskih razloga - negativna reakcija meunarodne zajednice (trenutna suspenzija procedure pridruivanja EU, politika pritiska i napokon hake optunice) i (2) unutarnjih razloga nesposobnost hrvatske politike elite da, gramscijevski kazano, uspostavi kulturnu hegemoniju (naime, da se neki kulturni sadraji, ukljuujui u to i nacionalnu mitologiju, prihvaaju bez rasprave kao neto samorazumljivo).
1187

Polazei od spomenutih razloga, u ozraju legendarne hrvatske utnje, gotovo da nikoga nije uzbudila upanovljeva pesimistika prognoza. Naime, zaglavljuje on, im neki mit [u ovom sluaju Domovinskog rata] postane predmetom politikih rasprava, polemika i sudskih procesa to je poetak njegova kraja. Kad je rije o spomenutim osporavanjima Domovinskog rata i, s tim u svezi, revizije hrvatske nacionalne drave, vanijim drim unutarnje nego vanjske imbenike. Naime, s onu strane teorije o zavjeri, uza sve nesklone tzv. meunarodne imbenike, nama i dalje ostaje prvenstveno gorka spoznaja: Samo Hrvatska nema i ne moe postii svoju dravnu samostalnost. A zato ne! Zato ne, jer je vei
1188 1189

dio hrvatske inteligencije ropski raspoloen, pa u to ropstvo zavaa i svoj vlastiti narod. Dakle, problem je, kako ga vidi ufflay (a to nije teko prihvatiti) u naoj akademskoj (intelektualnoj) eliti koja, naspram samosvojnog, oevidno promie kolonijalni mentalitet.
1190

U ralambi je pokazano kako je Goldstein-Pusikina Erasmus Gilda, kao nezavisna intelektualna udruga, sustavno radila na kriminalizaciji Domovinskog rata i, s tim u svezi, hrvatske nacionalne drave. Nakon to je prvi obavjetajac, Ozren unec, tijekom 1988. godine dobio kolumnu u tjedniku Globus, to se iskljuivo bavila kriminalizacijom Domovinskog rata, bilo je jasno da se, prema upanovljevoj prognozi, ilo prema ogoljavanju velianstvene pobjede. Shodno tome, gotovo su paradigmatski sljedei zahtjevi:
1191

Marku Griu, jednom od urednika Globusa, tako se ini da pobjeda u Domovinskom ratu, kao dosad neupitna tekovina [...] zahtjeva prevrednovanje, a ono pak zadire duboko osobito u nacionalni identitet mladih ljudi, njegovih sudionika.
1192

Neven timac, nezavisni konzultant, na jednom od njemako-hrvatskih liberalnih okruglih stolova, tovie, domee da treba pronai sredstva kako bi se organizirao skup na kojem bi se govorilo o poetku Domovinskog rata i o tome je li sve poelo samo zbog jedne pravedne ideje.
1193

Zvonimir Berkovi, epistoliar Vjesnika, pie Saboru Republike Hrvatske, hrvatska svijest razvila na porazimada nakon 5. kolovoza, uvrstili smo se meu pobjednike narode. No, ja jo ne vidim ni traga pobjednikog mentaliteta, pa zato trai: da Naslov odredi sve o Danu pobjede. Gdje se slavi, s kime, kako? Ali i, to je najvanije, zato? to je za nas Pobjeda? Nitko ne moe osporiti injenicu da su se u Oluji svi potomci svih Hrvata iz svih dijelova bive Trojednice nali po istom zastavom, istim zapovjednitvom i prvi put je je itava hrvatska mladost stekla zajednike uspomene. Znamo da su se na zajednikim uspomenama i vojevanjima pod nacionalnim kraljevima i feudalcima, stvarale od razliitih podankih plemena, jedinstvene i monolitne nacije. Meutim, iako znam da e se moji itatelji raalostiti, moram ih podsjetiti da je veliina nae pobjede od poetka limitirana, a prosotr koji je ostavljen hrvatskim ratnicima za pobjedniki ples milimetarski je prosipan: jedan korak preko toga i ve si kandidat za Haag.
1194

Sve u svemu, posve je oevidno da se hrvatskom narodu (naciji) osporava pravo na vlastitu dravu. Dakle, smatrajui zbog toga to je nacionalna, ona mora biti etnocentrina, nacionalistika, faistika i ustaka i kao takva genocidna prijetnja manjinama i miru u geopolitikom prostoru. Upravo je na takvim pretpostavkama, kako svjedoi revizionistiki govor aktualnog predsjednika Republike Hrvatske (Stipe Mesi), u izraelskom Knessetu,bila zaeta Tumanova drava. Naime, on tvrdi: U jednom kratkom razdoblju, u borbi za nezavisnost i neposredno poslije toga, tragino pogreno postavljeni koncept ujedinjavanja svih Hrvata, rezultirao je s jedne strane negiranjem tamnih stranica nae povijesti, a s druge strane traenjem uzora upravo u njima. Ovim je posredno priznaje kontinuitet RH s NDH. Budui da je za Tumanove vladavine element kontinuiteta s integralnim nacionalizmom ustake drave svakako bio prisutniji nego neka nova demokratska sinteza, domee Ivo Goldstein, HDZ e postii demokratski kredibilitet kada
1195 1196 1197 1198

se jasno pokae prema NDH kao zloinakoj dravi.. Dakako, Goldsteinovo izjednaavanje drave i reima nije nimalo sluajno, budui da se daje do znanja kako, uspostavljena na ustakom kontinuitetu, Tumanova drava predstavlja zloin i retrogradnu injenicu (u emu je posebice odgovornost Katolike crkve u Hrvata).
1199

Ako se vratimo na upanovljevu pesimistiku prognozu, koju osobno ne dijelim, onda pravniko i mitsko ubijanje Domovinskog rata, doista, znai i poraz hrvatske nacionalne drave, prije svega u Haagu. Naime, uz trenutne politike ciljeve, uloga je Hakog suda i definiranje stvarne povijesti ratova na podruju bive Jugoslavije. Sve u svemu, haka je pravda ve retroaktivno okrenula dogaaje i reinterpretirala povijest, upravo onako kako je to predvidio Nedovreni mir (1996.), koji je pisan pod Banevim mentoratom i ovjerovljeno njegovim pogovorom. Rije je o Izvjetaju meunarodne komisije za Balkan koji predstavlja neku vrst smjernica za pomo amerikoj vladi i europskim vladama u koordiniranju zajednike politike batine i mrkve prema balkanskim dravama, prije svega dravama sljednicama bive Jugoslavije.
1200 1201 1202

Sve u svemu, osim to je tzv. meunarodna zajednica oprala neistu savjest, hakom pravdom velikosrpska agresija je pretvorena u graanski rat, da bi se ciljanim voenjem sudskih postupaka, izmjenom redoslijeda dogaaja, razliitim umjetnim konstrukcijamai presudama utvrdila jednaka krivica agresora i rtve i, tovie, rtvu pretvorila u agresora, kako bi se uspostavilo stanje prije rata (status quo ante bellum). U tom pogledu, nakon lustracije Domovinskog rata, Haki sud u svojoj konanici vodi u ponitenje neoustake hrvatske nacionalne i rekonstrukciju raspale (jugoslavenske) drave. Zbog toga se u Haagu stvara dogovorna povjesnica, to nee biti teko budui da je, kako tvrdi Banac, Haag jedini instrument da doemo do istine to se ovdje dogaalo. Naime, haki e pravorijek, prema iku, biti obvezatan, politiki, pravno i povijesno kao sudska odluka, ne samo za Meunarodnu zajednicu nego i za Hrvatsku. Ukratko: u Haagu se pie istina o ovome ratu, a hrvatski politiari mogu priati to hoe. Zato je sretan Banev doktorand (William B. Tomljanovich), kojem se kao hakom istraitelju pruila jedinstvena mogunost da svoja znanja i iskustva povjesniara iskoristi za neto trenutno vano, ali i neto ime e se jednog dana baviti budui povjesniari. S tim u svezi, kako je najavljeno, iz pozicije otvorenog drutva, povijest jugoistone Europe morat e se u potpunosti napisati iznova. Budui da se, banevski kazano, Balkanu ne moete oduprijeti, Balkan tako, prema erazmiarima, ostaje nepovratna postaja konanog rjeenja hrvatskog pitanja.
1203 1204 1205 1206 1207 1208 1209 1210

Zbog svega toga ostaje bolno pitanje: tko i kako to ispisuje stranice hrvatske nacionalne povijesti? Ako i ne moemo odmah odgovoriti na to sloeno pitanje, kao poetak samoosvjeivanja u legendarnoj hrvatskoj utnji, valjalo bi se barem zamisliti, ako emo zabaciti Goldsteinove, oko jednog streeg primjera. Naime, budui da se radi o oevidnom poricatelju hrvatske nacionalne povjesnice, njene kulture i angairanom negatoru nacionalnih institucija, pitanje glasi: je li bi povjesniar tipa Nevena Budaka, kao sveuilini profesor, zatim proelnik, a sada i dekan Filozofskog fakulteta, mogao egzistirati igdje na svijetu? Ako je rije o normalnoj dravi, tj. graansko-nacionalnoj i znanstvenoj zajednici, takvo je neto najmanje vjerojatno! Meutim, u konstelaciji drutveno-politikih odnosa u Hrvatskoj, gdje, kako dramatino svjedoi Josip upanov, sadanje politike elite nisu

naisto s nacionalnim identitetom, povjesniar tipa Nevena Budaka nije samo mogu ve,
1211

kako izgleda, i posve poeljan! Moe li zbog svega toga hrvatska akademska i politika mirno spavati, ako ve nee (samo) zazivati legendarnog bana Jelaia koji kae da povjesnicu svakoga naroda moemo smatrati krsnim njegovim listom i da je svakom narodu povjesnica obiljeje njegovog mjesta u velikom krugu ovjeanstva, te da bez nje ne zna narod to je bio ili kamo spada.
1212

Mir na jugoistonoj granici preduvjet je je za politiki i gospdarski uzlet novog eurposkog centra moi, a to se moe postii ako se u istonom dvoritu svi izmire, to znai izjednae.
1213

2.2.4. BALKANIZACIJA I DENACIONALIZACIJA HRVATSKE DRAVE

Proces globalizacije vremenski se poklapa sa slomom realnog socijalizma i trijumfom liberalne demokracije i trinog gospodarstva kao jedine alternative razvitka slobodnog svijeta. Najotriji kritiar globalizacije je Joseph E. Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade u 2001. koji tvrdi da globalizacija danas ne funkcionira ni za siromane, ni za ivotnu sredinu kao ni za stabilnost svjetske ekonomije. Piem ovu knjigu jer sam imao izravan uvid u katastrofalne posljedice koje mondializacija ima za zemlje u razvoju, naroito za siromano stanovnitvo, kae Stiglitz, koji, i pored toga, smatra da je globalizacija nezaustavljivi i neopovratan proces. tovie, on je uvjeren da mondializacija moe biti vrlo koristan proces za svjetsku ekonomiju, ak i za siromane zemlje, ali ne na nain na koji su svjetski financijski centri moi zlorabilu svoju mo za eksploataciju svijeta, za razaranje potencijalnih konkurenta ili za izaizvanje kriza kada je to u njihgovu interesu. Njegova knjiga La Grande Desillusion (Veliko razoaranje), doivljena je kaa uzbudljiv roman o planetarnoj pljaki za koju je najvei krivac mona imperijalna ustanova Meunarodni fond preko koga se manipulira svjetskom ekonomijom. Sve zemlje koje su morale slijediti dikatat MMF-a bilo u provedbi reformi ili tranziciji iz komunizma u kapitalizam, upale su u jo vee nevolje, dok su u pravilu golemu korist izvlaili samo ameriki i zapadni pekulatni.
1214

Ako pojam globalno shvatimo kao openito i univerzalno, u odnosu spram posebnog, onda globalizaciju moemo razumjeti kao procese favoriziranja i nametanja opih interesa posebnim i pojedinanim. U tom smislu interesi ljudske zajednice, drutva uope, ili ovjeanstva, imaju prevagu nad interesima pojedinih drava i naroda. S etnikog stajalita

promatrana, globalizacija je niveliranje svijeta i dominacije opedrutvenog sustava vrijednosti, naela, ciljeva i interesa nad posebnim nacionalnim.
1215

U obzorju novog svjetskog poretka (New World Order), ije su ideologije globalizam, multikulturalizam i, prije svega, otvoreno drutvo, pored alibiranja velikosrpske agresije, amnestije velesila od non intervention i revizije hrvatske nacionalne povjesnice, Baneva historiografska i geopolitika paradigma ima sredinju zadau da balkanizira i denacionalizira hrvatsku nacionalnu dravu (zajednicu). Naspram globalizacije, kao pojma za stalan proces promjena i irenja meusobne povezanosti u svijetu, globalizam (kao negativna pojava globalizacije) uzima se u smislu tenje neoliberalnog kapitalizma koji eli sve podjarmiti pod diktat gospodarskih kriterija
1216 1217

Svijet se danas nalazi u dramatinom sukobljavanju, gdje je sredinja dilema u pitanju: je li globalizam povijesni izlaz ili je on neokolonijalizam? U tom pogledu, iako je rije o vie pristupa, oni se posve pojednostavljeno mogu svesti u dvije suprotstavljene koncepcije: (1) koncepcija bogatih zemalja koje bezodvlano podupiru ideju ope globalizacije i (2) koncepcija siromanih zemalja koje otro odbijaju svaku globalizaciju kao pljakaku i kolonijalistiku. Pokuavajui prevladati jednostranosti i ogranienja ovih koncepcija, u novije se vrijeme sve vie osmiljava globalna globalistika koncepcija.
1218

Demokratski izbori iz 1990. pretvorili su se u trijumf nacionalizma irom Jugoslavije, tako da su na elo svojih nacija dole nacionalistike stranke, koje su opet po svojoj prirodi negacija svake demokracije. Po Zimmermannu, nacionalizam je po prirodi antidemokratian, protivnik vrijednosti graanskog drutva i, naravno, separatistiki usmjeren.
1219

Poznata kao novi svjetski poredak, neokapitalistika se globalizacija zasniva na potpunoj amerikoj politikoj, gospodarskoj, vojnoj i kulturnoj premoi (Pax Americana). Ova koncepcija, koju je najizrazitije oblikovao Zbigniew Brzezinski, ide za prisvajanjem samoga svijeta i trai samo izvritelje. Naime, aktualni stadij zapadnjatva, ralanjuje Aleksander Zinovjev, predstavlja globalno superdrutvo koje, kao nova razina moi, nije vie drava ni ekonomija, nego neto sasvim novo, to kao crna rupa u Kozmosu guta jedno i drugo. Rije je o novoj realnosti u stvaranju, koja, iako jo nije zavrena, ve nadzire sve najvanije izvore svjetske moi (financijske, materijalne, intelektualne, propagandne, kulturne, psiholoke i vojne). Tu ne postoje politike stranke ni podjela vlasti kakvu imamo u dravama utemeljenima na pravu. Tu se sve vane odluke donose tajno, tu se nadziru i falsificiraju informacije namijenjene est milijardi ljudi. Tu se, konano, elaborira jedna kultura vladanja koja e, vremenom, postati najdespotskija u povijesti ljudskog roda. Ona e biti utoliko neumoljiva to e biti predstavljena kao despocija s ljudskim likom.To novo superdrutvo je neka vrsta drave bez teritorija i sainjava je 50 do 60 milijuna ljudi. Radi se o otoku bez demokracije, ijim se lanovima postaje kooptiranjem i gdje je koncentrirana sva realna mo ovoga svijeta. Inteligencija nije potrebna onome koji posjeduje mo. Oni posjeduju veliku mo i neto to nitko u ljudskoj povijesti nije imao posjeduju nadzor nad informacijama.
1220 1221

To je podjela svijeta na west, odnosno zapad i the rest, odnosno ostatak svijeta (rije je o 85 posto svjetskog puanstva), koji ivi u zemljama, to ine zonu nestabilnosti, bijede i siromatva S tim u svezi, svijet je organiziran u 228 drava i 6 milijardi ljudi. Od toga je broja 3,5 milijardi je u agoniji. Dunici su u tom svijetu 90 posto, a vjerovnici 10 posto. Meutim, usporedimo li to s tzv. zonom sigurnosti, slobodnog trita, prosperiteta, neravnotea je
1222

oevidna, ali i mogunost da se iz tih krugova pojave velike opasnosti. S obzirom na to, proces je globalizacije doivio 11. rujna 2001. svoj najtei i najgori oblik osporavanja u obliku globalnog terorizma. Globalni terorizam nastao je kao nusprodukt, rezultat nedovrene globalizacije svjetskih vrijednosti, svjetskog trita i demokracije kao univerzalnog sustava vrijednosti. Umjesto toga, svjedoci smo tamne strane globalizacije koja je prevladala gdje se globalizira ono to se ne bi trebalo globalizirati: siromatvo, razlike izmeu razvijenih i nerazvijenih, globalizacija bolesti, jada i bijede, globalizacija moi bogatih i nemoi siromanih.
1223

Budui da je povijest vie puta dokazala kako nitko od ljudi jo nije u stanju vladati povijeu na njezinoj makro razini, pa to nee poi za rukom ni svjetskim tehnokratima., tim vie to su njihove ideologije sve providnije. Tako su i demagoke mistifikacije tipa ljudskih prava i slobode, slobodno trite i ostale izmiljeni pojmovi bez stvarnog sadraja, to ih promie amerikanizam, zapravo, poluga najbogatijim pojedincima (nema ih vie od tri stotine), koji vladaju cijelim svijetom i iz njega vade nepregledan profit koji im ve odavno nije potreban, ali vie nisu u stanju ovladati pohlepom. Prema tome, globalizam se lano predstavlja kao planetarna regulacijska svijest, ali on to nije zbog toga to je izraz volje samo jedne velesile, a ne cijelog ovjeanstva, iako se pokriva tzv. meunarodnom zajednicom. Dok se globalizam bude shvaao pars pro toto, tj. kao nametanje volje jednog sredita cijelom svijetu, sve dotle e biti rasna, klasna vjerska i nadasve nacionalna borba. Osnovni sukob bogati Sjever, siromani Jug ne moe se rijeiti ratom, nego samo sveobuhvatnom materijalnom i inom pomoi Sjevera kako bi se na taj nain, koliko-toliko, saniralo postojee, iz dana u dan, sve napetije stanje. Jedini nain da se Zapad osigura od nasilja jest da se pobrine oko toga kako bi se smanjo skandalozni nerazmjer u bogatstvu i moi u svijetu koji se pretvorio u globalno selo. Zbog toga se kao odgovor ovoj koncepciji raaju nove Ujedinjene nacije siromanih zemalja, okupljenih pod nazivom angajska organizacija za suradnju (Shanghai Cooperation Organisation), koja, potencijalno okupljajui 4,5 milijarde ljudi, radi na izgradbi novog sustava suradnje u Euroaziji. Kada je iranski predsjednik Khatami po prvi put posjetio Kinu, on je pozvao azijske nacije protiv dominacije Zapada, budui da su Iran i Kina koljevke civilizacije te kako kulturni, ekonomski i politiki sustavi ne mogu biti preputeni hirovima dominantnih zemalja Zapada. S tim u svezi, Vladimir Putin i Jiang Zemin potpisali u Kremlju Ugovor o 20-godinjem prijateljstvu i suradnji (16. srpnja 2001.) u kojem su se Rusija i Kina zajedniki djelovati na ouvanju svjetske strateke stabilnosti. Naime, izgubivi status superdrave, Rusija sada namjerava zajedno s Kinom stvarati viepolarni svijet u kojem SAD ne bi imale dominatnu ulogu u meunarodnim odnosima. Dakle, Putin i Jiang vjeruju u pravedan i razumni meunarodni poredak, koji odrava njihovu zajedniku tenju prema multipolarnom svijetu predvoenom Ujedinjenim narodima, za razliku od unipolarnog svijeta u kojem Washington ima supremaciju i za kakav se zauzima svojim aktualnim projektima Bushova antiteroristika alijansa, kako izgleda, pokuava onemoguiti ovo okupljanje.
1224 1225 1226 1227 1228 1229

Zanimljivo ej da je jo ufflay (1926.) najavio sukob izmeu embrionaklne euroazijske Lige i potpuno formiranog anglo-amerikog Bloka bit e, kako se ini, znajaka 20. stoljea. Iz ovog se kruga, naspram ideje sukoba civilizacija, zagovara ideja dijaloga i susreta civilizacija, koji se ne mogu forsirati radi stvaranja multikulturnog svjetskog poretka ve radi svladavanja metahistorijskih pitanja pred kojim stoji ovjeanstvo a to je pitanje vjere i nevjere, pravde i istine, ivota i smrti Iz govora ajatoloha Sayeda Mohammada Khatamija na okruglom stolu o dijalogu meu civilizacijama odranom u Ujedinjenim narodima (prema: Suosjeanje a ne volja za mo S etikog motrita paradigma dijaloga meu civilizacijama trai nas naputanje volje za mo, jer bez volje za poistovjeenjem,
1230

suosjeanjem i razumijevanjem nema nade u pobjedu reda u naem svijetu. Moramo se boriti protiv toga nedostatka suosjeanja i poistovjeenja u naem svijetu. Konani cilj dijaloga meu civilizacijama nije dijalog sam za sebe ve postizanje poistovjeenja i suosjeanja (isto).
1231

Meutim, nakon manhattanskog Pearl Harbora (1. rujna 2001.), SAD su ponudile jednu palijativnu strategiju. Naime, raa se nova strategija, tzv. savez s promjenjivom geometrijom, kao elastina posuda koja moe obuhvatiti ili iskljuiti nacije i regije, od Rusije do ozbiljnijeg arapskog svijeta, od Kine do Egipta, od sluaja do sluaja, prema trenutnim potrebama. Dakle, koalicije i savezi bit e graeni ad hoc u novoj doktrini, prema elastinim kriterijima, varijabilnoj geometriji, primjenjivani i obnavljani prema okolnostima i bitkama koje treba voditi. Samo s jednom vrstom tokom: kakav god bio oblik poligona, njegov sredinji oslonac bit e jedina supersila, Amerika. Analiza sveukupne situacije sve jasnije ukazuje na injenicu kako vie nije rije o borbi protiv terorizma (ili ne samo protiv terorizma), ve je na djelu borba za stjecanje to boljih geostratekih pozicija u podruju koje obiluje prirodnim resursima na kojima poiva suvremena civilizacija. Budui da je na djelu jednostavno sukob civilizacije i necivilizacije, kako je u svom govoru u izraleskom Knessetu dijagnosticirao hrvatski predsjednik Stipe Mesi, Hrvatska je meu prvima pristupila antiteroristikoj koaliciji pod vodstvom Sjedinjenih amerikih drava. Koliko ta strategija pogaa bit problema?
1232 1233 1234

Suzdran spram takve strategije, kao svjetski moralni autoritet, papa Ivan Pavao II. , kritizira koncepciju babilonske globalizacije, ponajprije glede njezine oevidne jednostranosti, budui da ona ne obuhvaa niti rjeava probleme svijeta. S obzirom na to, kao ekspert za pitanja terorizma, Pavle Kalini smatra da osnovni sukob bogati Sjever, siromani Jug ne moe se rijeiti ratom, nego samo sveobuhvatnom materijalnom i inom pomoi Sjevera kako bi se na taj nain, koliko-toliko, saniralo postojee, iz dana u dan, sve napetije stanje. Jedini nain da se Zapad osigura od nasilja jest da se pobrine oko toga kako bi se smanjo skandalozni nerazmjer u bogatstvu i moi u svijetu koji se pretvorio u globalno selo. Prema tome, iako moralistika i kristoloka kritika je Ivana Pavla II. uperena prvenstveno prema gospodarsko-financijskom globalizmu. Dolo je vrijeme za novo i dublje razmatranje prirode i svrhe ekonomije. [...] elio bih zato pozvati ekonomiste i financijske strunjake, kao i politike voe da uoe kako je hitno potrebno osigurati gospodarstvima da imaju za cilj dobrobit svakoga ovjeka i ovjeka kao cjelovite osobe. Ovo nije samo etiki zahtjev, ve i zahtjev za zdravim gospodarstvom, jer iskustvo pokazuje da gospodarski uspjeh sve vie ovisi o istinskom cijenjenju pojedinca i njihovih sposobnosti, njihovom punijem sudjelovanju, poveavanju i unaprjeivanju njihovog znanja informacija, kao i snanoj solidarnosti. Naime, on promie globalizaciju, ali samo kao cjelovitu, moralnu i socijalnu, a ne samo profitersku globalizaciju koja produbljuje provaliju meu ljudima i vodi sukobima, pa prijeti i atomskim ratom. S tim u svezi, znakovito je i da ideje dijaloga kultura i susreta civilizacija na svjetskoj pozornici posebice promiu moralni autoriteti papa Ivan Pavao II., podrijetlom Bijeli Hrvat, i predsjednik I.R. Iran Mohammad Khatami, ije batine (kranska i islamska) imaju zajedniko civilizacijsko (mazdaistiko) praishodite.
1235 1236 1237

Svjetska zakulisna elita nee odustati od svoga plana stvaranja unificiranog hijerarhijskog drutva koje danas ima uporite od 500 do 600 milijuna ljudi to je tek deset posto stanovnitva na planeti. S tim u svezi nastavit e se eksplozivni rast ljudske populacije, prije svega u siromanim regijama na istoku i jugu zemaljske kugle, a tijekom vremena i energetska glad postat e sve ozbiljniji problem. Pod svoju kontrolu treba staviti sve svjetske regije bogate energetskim resursima, a taj je poroces ve poeo pod vidom borbe protiv

meunarodnog terorizma, tvrdi general Leonid Ivaov, dopredsjednik ruske Akademije za globalne probleme. On prosuuje da e ovo stoljee biti kaotinije i krvavije od prethodnog.
1238

Britanski diplomat Rober Cooper u nedavno objavljenom eseju o Observeru, subotnjem pirlogu The Guardiana, otvoreno podrava politiku novog liberalnog imperijalizma zalaui se za realpolitiku mudrost uporabe dvostrukih standarda u meunarodnoj politici. Naime, on je podrao politiku novoga liberalnog imperijalizma i novu doktirnru humanitarna intervencije, naputajui granice nacionalno-dravne suverenosti.
1239

Nakon traginog 11. rujna 2000., zbog neuspjeha palijativne antiteroristike strategije, s onu stranu Freund-Feind-Ideologie, pokreu se projekti suradnje intektualaca i dravnika. Naime, oni su svjesni da se vodee svjetske ideologije, olienu u amerikanizmu i fundamentalizmu (rekao bi Mesi civilizaciji i necivilizaciji), meusobno uvjetuju i proizvode. Meu ovim projektima posebice je zanimljiv onaj, to ga je pokrenuo slovenski predsjednik Milan Kuan, kojemu se, uz skupinu poznatih politiara (Vaclav Havel, Sadako Ogata, Michel Rocard) i intelektualaca (Jrgen Habermas, Edgar Morin, Benjamin Barber), pridruio i nezaobilazni Stipe Mesi. Rije je o tzv. Bledskoj skupini koja je uputila tekst Poziva svjetskoj javnosti. Polazei od kritikog stava spram neoliberalnog koncepta globalizacije, graanski i etiki odgovor to ga zagovaraju potpisnici poziva usmjeruje se na dvije razine. Prva je utemeljenje svjetskog graanstva (kozmopolitizam) i svjetske demokracije, kao jedinih sredstava i svrha za demokratsku legitimnost danas. Druga se razina odnosi na pokuaj stvaranja etikih kvaliteta demokracije. Kozmopolitska demokracija, kao trea opcija, dakle, s jedne strane, prevladava globalnu diktaturu u kojem jedina supersila, uz podrku MMF-a i procesa imperijalne globalizacije, diktira svoja rjeenja cijelom svijetu (Pax Americana), ali, s druge strane, i sustav posve suverenih, zatvorenih nacionalnih drava (to ga, posebice u svezi Hakog suda, brani Alain Finkielkraut). Birajui izmeu dva puta, onog univerzalistikog kojem se pridruio Mesi i ovog posebno-nacionalnog kojeg zagovara Finkielkraut, erazmiki se filozof Mievi s nadom i ponosom pridruuje Mesievu univerzalizmu Mesi je odigrao mudar potez: odmah nakon 11. rujna odluno je osudio terorizam, da bi se onda pridruio pametnim glavama koje upozoravaju na to da se borba protiv terorizma ne smije pretvoriti u novi teror. Koliko je to, doista, povijesni izlaz?
1240 1241 1242

Izvorni europeizam, koliko god se inio nadancioanlnim, ne negira, ne ishodi od nacionalnog. A europeizam detumanizatora zapravo je europeizam transformiran komunisitiki internacionalizam ili jugoslavenstvo. S obzirom na to, i Piolar dri kategoriju ovjeanstva posve nepraktinom ideologijskom kompoennentom te istie maksimu da je sve, to ovjek moe uiniit za ovjranstvo ono, to uini za svoju obitelj, za svoj nardod i za svoju dravu i da samo putem ovih prirodnih i nunih okvira ljudskog ivota moe neto uiniti za ovjeanstvo.
1243 1244

Zasigurno izmeu globalizma ili nacionalizma postoji stalna napetost i rivalstvo, ali se ona ne moe prevladati proteiranjem samo jednoga pola (u ovom sluaju globalizma), ve na svom putu laa ovjeanstva jednako mora nauiti izbjegavati Scilu slijepog nacionalizma (patriotizma), ali, isto tako, i Haridbu raspojasanog globalizma. Jo je Lj. Gaj govorio da jednako kao to netko moe biti istinski kozmopolit tek ako djeluje kao patriot u vlastitoj naciji (der Cosmoplit muss in seiner Sphare wirken, dann ist er eina wahrer Cosmopolit) Zbog toga, utemeljena na Morinovim lijevim postavkama, koje su dodue otvorene drugim antropolokim i kulturnim tradicijama, nadahnuta Popperovim demokratskim kozmopolitskim imperijem Dakle, odbacujui svaki nacionalni, etniki i vjerski identitet kao kulturno primitivne i politike reakcionarne, [Popper] pretpostavio im je
1245 1246

univerzalistiku viziju znanstvene zajednice otvorenog drutva, gdje nijedan od tih identiteta nije vaan, bez obzira na Mievieve pohvale, globalna pravednost je Bledske skupine ipak vie nego upitna. Zapravo, ponitavajui pojedinane identitete (vjerske, etnike i nacionalne), kozmopolitizam i svjetska demokracija ponovno je izbor odabranih, samo u novom (soft), naspram starom (hard), ideolokom pakovanju. Naime, biti kozmopolitom, znai ponajprije znati da kozmopolitizam ne pripada redu bia, da nije predikat, nego obzorje, da nije datost, nego idealnost. A to se zaboravlja u korist identitetskog kozmopolitizma, najnesuvislijeg, najnesnoljivijeg i najblesavijeg od svih identiteta. Prema tome, kako izgleda, rije je o jo jednoj palijativnoj strategiji, koja je daleko ispod onih pitanja i promiljanja, to ih glede boje globalizacije, kako vidjesmo, postavljaju i promiu i Ivan Pavao II. i Mohammad Khatami, svjetski moralni autoriteti Papina strategija za spaavanje svijeta od jednostrane globalizacije obuhvaa sljedee: (1) obnova svetosti ljudskog ivota u svim prilikama, (2) promicanje obitelji, (3) uklanjanje siromatva promjenom razvoja, smanjivanjem dugova i otvorenou meunarodnog poretka, (4) potivanje ljudskih prava u svim okolnostima, s posebnom pozornou za najranjivije kategorije osoba, (5) razoruanje, smanjenje prodaje oruja te uvrivanje mira, (6) borba protiv velikih bolesti, te pristup najsiromanijih osnovnoj skrbi i lijekovima, (7) ouvanje okruenja i sprjeavanje prirodnih katastrofa i (8) stroga primjena meunarodnih prava i konvencija (ovjeanstvo je okrueno nasiljem, bijedom i grijehom. Drei da je rije o istinskoj alternativi raznim inaicama babilonske globalizacije, Crkva je protiv defektne, nehumane, diskriminirajue globalizacije koja bi se temeljila samo na tritu. Samo trite, kapital, profit doista grade novi Babilon, gdje se ljudi razumiju iskljuivo preko i kroz jezik stvari, robe, kroz jezik novca, profita i interesa. Osobno mi je je ao to se aktualni hrvatski predsjednik (Stipe Mesi) ne nalazi na strani spomenute koalicije. Zajedniko i ope dobro svakog, svih i svugdje, temeljeno na vjeri i ljubavi te suradnja sa svim ljudima kugle zemaljske u pravdi i uzajamnom potivanju to je panaceum za sve boljke pretjeranog patriotizma i globalizma.
1247 1248 1249 1250 1251

Zbog toga snanog insistiranja na pravednosti, kao i zbog postojanja elektronikih medija za dvosmjerno masovno komuniciranje, u posljednje vrijeme se afirmira i regulatologijska koncepcija koja prevladava parcijalizam i jednostranost globalistikih koncepcija. Ona nastoji izgraditi globalnu globalistiku koncepciju koja polazi od svih
1252

naroda i svakog ovjeka i koja moe odrediti epohalnu pravednost kao kriterij i mjeru kojom se mogu uspjeno ne samo prosuivati, nego i korigirati i terapirati svi praktini globalistiki projekti 21. stoljea. Budui da ovjek nije Bog, nego je smrtan i ogranien, regulatologija insistira na procesu kao stalnom hodu prema sve vie reguliranijim oblicima ljudske egzistencije, jer je to jedini nain da se stalno podie kvaliteta pojedinanog i skupnog ivota u svijetu u kojemu nema Arijadnine niti, nego smo svi pozvani na traenje izlaza.
1253

S obzirom na sve to, autor zakljuuje: (1) jednostrana globalizacija je oblik neokolonijalizma koji polarizira svijet na mali broj bogatih i veliki broj siromanih zemalja. Suprotno tome, regulacija kao globalna i pravedna globalizacija suzbija polarizaciju svijeta i osigurava maksimalno pravedni pluralistiki svijet svih drava; (2) jednostrana globalizacija svim silama forsira kompetitivnost i slobodno trite, to nuno vodi sve veim krizama.

Suprotno tome, regulacija, polazei od interesa svih, osigurava model racionalnog poslovanja za podmirivanje normalnih ljudskih potreba u kojem nitko ne gubi, a svi dobivaju; (3) jednostrana globalizacija izvozom kapitala s velikim kamatama osiromauje i unitava gospodarstva siromanih zemalja. Suprotno tome, reuglacija polazi od starog kineskog pravila da dobar ovjek ne hrani stalno siromanoga, nego ga ui kako da se sam (vlastitim aktivnostima) prehrani; (4) jednostrana globalizacija, ponitavajui sva gospodarstva siromanih, po merkantilistikom modelu postaje velesvjetski trgovac i isisava resurse, kapital i sivu modanu koru siromanih. Suprotno tome, regulatologija shvaa sve drave kao svojevrsne megaorganizme koji to autonomnije nastoje urediti sve svoje odnose: prema prirodi, drutvu, ovjeku i Bogu; (5) jednostrana globalizacija ne shvaa sve ljude kao osobe, nego ih tretira kao ive strojeve, robote i kiborge, zbog ega se unizuje vrijednost ljudskog ivota svoenjem na bihevioralni hedonizam. Suprotno tome, regulatologija shvaa svakog ovjeka, narod i kulturu kao neto samo po sebi vrijedno i emu su u slubi gopodarstvo, politika i sve druge djelatnosti; (6) jednostrani globalizam zbog toga podcjenjivanja ovjeka i njegove vertikale ponavlja devizu Rimskog Carstva kako nije vano ivjeti, nego ploviti. Suprotno tome, i na kraju svoje vizije, regulatologija u prvi plan istie ovjeka i narod s liberotropnom vertikalom, a sve ostalo tretira kao manje ili vie vrijedna sredstva kojima se ta konana svrha ljudske egzistencije ostvaruje.
1254

Suprotno tome, valja ponoviti, babilonsku globalizaciju, Ako dakle neki suvremeni globalizatori, poput mnogih u povijesti, ele jedinstvo svijeta tako da ga babiloniziraju, elei sebe i svoje djelo divinizirati, onda oni bez sumnje ne surauju s Bogom. [...] Globalizacija dakle koja bi ila za ponitenjem tih posebnosti ne moe biti prihvaena od krana. [...] Uz boju globalizaciju, u kojoj je ovjek pozvana suraivati, kako bi se dovrilo djelo spasenja i preobrazili Zemlju i Nebo, od poetka svijeta egzistira i izopaena, demonska, babilonska koncepcija globalizacije tj. svjetsko graanstvo (kozmopolitizam) i svjetsku demokraciju zagovaraju promicatelji novog svjetskog poretka, u kojem se konstante poput narodnosti i svjetonazora potiskuju i nastoje stvarati individue bez subjektiviteta i identiteta. Ukratko, glede kozmopolitskog identiteta, rije je o svijetu u kojemu bi tradicionalne vrijednosti, meu kojima nacija i vjera, bile tek dio anakrone prolosti. Meutim, rije je o apstraktnom i nestvarnom identitetu, ega je bio svjestan i Karl R. Popper, koji nije nikada pokuao premostiti zatvoreno i otvoreno drutvo, etniku pripadnost i kozmopolitizam, niti je ukazao na mogunost njihova pribliavanja u buduoj kozmopolitskoj federaciji. Zbog toga je Popperovo otvoreno drutvo, posebice u Soros-erazmikoj prilagodbi, u krajnjoj crti zatvoreno drutvo, s trpkim drutvenim plodovima, s nedopustivom autonomnom etikom i s kritikim racionalizmom koji razara ovjeka i gui zajednitvo.
1255 1256 1257

2.2.4.1. BIT BALKANSKE (KON)FEDERACIJE

strah od usitnjavanja, nego strah od njemake moi, potakao je Francusku i Englesku da to dulje ostave slobodne ruke Srbiji. Bolja je, smatralo se u naim ministarstvima, velika Srbija stvorena snagom oruja, nego da Njemaka proiri zonu marke i svoju sferu mittel-europskog utjecaja, iskoristivi raspad Jugoslavije. Oslabljena Njemaka za vru Europu: takva je bila raunica naih voa.
1258

Ne

Danko Plevnik dri da je Tuman znao da je Miloevi dobio mandat za politiku rata na Balkanu od Amerikanaca i to ne samo u smislu one slubene Bakerove dopisnice. Stvari su bile mnogo dublje i skrivenije. Miloevi je bio glavni izvoa radova na strategiji neobalkanizacije Balkana koja je imala za cilj vojnopolitiku reorganizaciju SAD-a nakon svretka Hladnog rata i postavljanja NATO-a kao kontrolora EU-a. U svom cjenjkanju sa SAD-om u izvlaenju maksimalnog profita za Srbiju krivo je procijenio amerike karte u Ramboilletu i prokockao sav svoj dotadanji ulog u amerikoj balkanskoj projekciji. Amrikanci su ga, nakon to je odradio ratnu opciju, odbacili kao i svaki drugi taktiki potroeni materijal, budui da je sada u fazi debalkanizacije Balkana ili politici mira postao neugodno kontraproduktivan.
1259

John Laughland 1. travnja 2000. godine u Spectatoru objavio otar analitiki i ironiki tekst pod naslovom Dugi put u komunizam i podnaslovom Nova hrvatska vlast provodi istke oporbe s blagoslovom Europske unije i SAD-a Za obine Hrvate tuna je ironija da oni podravaju proces europske integracije jer vjeruju da e ih oni udaljiti od Balkana a pribliiti Europi. A ne shvaaju da Europska unija kojoj tee ima nevjerojatne slinosti sa starom komunistikom Jugoslavijom iz koje su tek pobjegli, te da su idali za koje su se borili u ratu podjednako neomiljeni u Bruxellesu kao to bili i u Beogradu.
1260

Jo u lipnju 1996., urednik vodeeg geopolitikog asopisa Limes, Lucije Caracciolo, na meunarodnom skupu pod naslovom Je li Euroslavija mogua? kazao je, uz ostalo: Jugoslavija je mrtva ivjela Jugoslavija... demokracija i ljudske slobode trebaju imati veu vanost od pisma i vjere ... Cijelu regiju treba staviti pod jedan fleksibilan krov. Sekundirao mu je istom duhu, ali jo jasnije i nedvojbenije, francuski profesor Michel Korinman: Euroslavija je ideja utemeljena na vaim (srpskim) potrebama i naim (francuskim) interesima.
1261

Polazei od kolonijalnog imperativa Balkanu se ne moete oduprijeti, i drei da hrvatsko pitanje nije rijeeno, Banac zagovara projekt kojim se promie tenja izdvajanja Hrvatske iz njena srednjoeuropskog civilizacijskog i kulturnog okruja i njeno nepovratno uvrtavanje na Zapadni Balkan. Galama oko Zapadnog Balkana znai da je uoen zapadni
1262

sigurnosni kordon oko nae zone kaosa. Zato u Zapadnom Balkanu nema Slovenije, a ima Albanije? Zato jer je slovensko nacionalno pitanje rijeeno, a albansko nije. Zapadni Balkan je kolektivno ime za zastupljenost Hrvata, Srba, Bonjaka i Albanaca u vie drava. Primjerice, albansko se pitanje moe rijeiti na dva naina: stvaranjem etnike Albanije, Kosova, te dijelova Crne Gore, Srbije i Makedonije, ili brisanjem ili umanjivanjem vanosti granica izmeu Albanije, itd. Isto se moe rei za rjeavanje hrvatskog pitanja. S tim u svezi, Banac ima razumijevanja za inicijativu Joschke Fischera, iako ona ne donosi nita novo, budui da potvruje zakljuak: da u jugoistonoj Evropi glavni problemi nisu izmeu drava, nego razliitih etnikih skupina unutar drave. Najnovija panika oko balkanskih asocijacija i regionalnih pristupa evropskom udruivanju potie od nae elite, koja ne eli u Evropu. (I. Banac, Feral tribune, 29. rujna 2001.) Dakako, Banac samo ponavlja rijei globalnog gospodara, koji tvrdi da je Hrvatska dio Jugoistone Europe, i od toga ne moe pobjei, tako da Pakt o stabilnosti (Pax Americana) ima za cilj ujediniti jugoistok Europe u jedinstvenu politiku i gospodarsku zonu R. Schiffter je posebni savjetnik amerike dravne tajnice i voditelj radne skupine SECI-ja za gospodarsku suradnju u Jugoistonoj Europi. Dakle, versajske, slijedi na sorosovska Jugoslavija ili Euroslavija S tim u svezi, drei da je u interesu hrvatske drave da se integrira s ostalim dravicama na prostoru bive Jugoslavije, Soros podvlai da je to vizija EZ s kojom se slae i shvaa vrlo ozbiljno, jer je vana ne samo za regiju, nego i za Europu i cijeli svijet. S tim u svezi, jo u predizbornoj kampanji krajem sijenja berlinskom Die Tageszeitungu kao svoj cilj naveo integraciju Hrvatske na Balkan, to je u Slobodnoj Dalmaciji samo potvrdio njegov savjetnik za vanjsku politiku doktor Nick: Mi smo na Balakanu, iz tog okruenja ne treba bjeati, jer, uz ostalo, na Balkanu ima izvanrednih civilizacijskih dostignua.
1263 1264 1265 1266 1267

Rjeavajui balkansko pitanje u ozraju babilonske globalizacije, zapadnjaka politika bi htjela da se podruje bive komunistike Jugoslavije nekako reintegrira, tj. da se zapadni Balkan uspostavi kao zasebni geopolitiki entitet po uzoru na zapadnoeuropske integracijeTo e omoguiti sustizanje dok se ne postigne dovoljna kulturna i ekonomska homogenizacija za konanu integraciju u jedinstvenu Europsku uniju. [...] Balkanske zemlje su priblino jednako razvijene, dijele istu povijest i kulturu, a neke su u istim dravama provele i po vie stoljea. tovie, Banac misli da bi se upravo na Balkanu mogla poeti osmiljati jedna nova Europa. Ponavlja li se na taj nain povijest?
1268 1269

Zadnjih je 200 godina Balkan, kao stjecite proturjene europske i svjetske politike, polje globalnog eksperimentiranja. Dobro je jo ranije zapazio L. Hellenbach (1878.), kad kae: Beki je kongres ostavio nemoguu Europu, pariki nemoguu Tursku, a berlinski kongres nemogui mir.
1270

S tim u svezi, ubrzo sa svjetske pozornice nestaje otomansko,

njemako i austrougarsko carstvo kao jedan od rijetkih primjera dobro funkcionirajue vienacionalne tvorevine Smatra se da je razlog takva dobrog funkcioniranja leao u njenom protokonfederalnom obliku i primjeni antiliberalnog rimskog prava (suum cuique). Naime, po tome je svaki narod i svaki pojedinac tono znao gdje mu je mjesto u vienacionalnoj zajednici, pa tako ovo carstvo nije poznavalo diskriminaciju niti rasizam, budui da su svi graani, bez obzira na svoje podrijetlo imali visoko dozu vertikalnog i horizontalnog uspona i

promocije (isto).. uniju,

1272

1271

Ruenje austro-ugarskog carstva, koje neki dre metaforom za Europsku

prouzrokovalo je u ovom stoljeu najgore radikalizme, kako lijeve tako i desne

posvjedoenosti Duan Bilandi tako spominje i W. Churchilla koji je zaalio za Habsburkom Monarhijom kao silom koja bi moda spasila Europu od dva najvea europska zla faizma i boljevizma (Novi list, 4. listopada 1999.). Prema tome, Habsburka monarhija je bila zadovoljavajue rjeenje za Hrvatsku u tom smislu to je ona ivei u toj monarhiji ivjela u jednoj sreenoj, respektabilnoj i velikoj europskoj zemlji koje je tendencijski sve vie ila prema modernoj, pravnoj dravi unutar koje Hrvatska ostaje u krugu srednje Europe. Drugo, Hrvatska je imala bitne elemente dravnosti: odreeni teritorij, ime, vicekralja u obliku bana i parlament. Ulaskom u Jugoslaviju ona je s jedne strane gurnuta na Balkan, a s druge strane nestale su ove karakteristike suverenosti.
1273

U svakom sluaju, od

nemogueg mira (Berlinski kongres, 1878.), preko Versaillesa (1918.) i Jalte (1945.), danas smo doli do nedovrenog mira (Dayton, 1995.), iji je sredinji cilj unutar Pakta o stabilnostistvaranje junobalkanske konfederacije,
1274

Banac smatra

da

nije

naeno

uvjerljivo rjeenje za glavni problem bive Jugoslavije kako uspostaviti legitimne obrasce dravnosti koje e kao pravine prihvatiti sve zemlje i nacionalne grupe u regiji. Nema takoer nikakvih naznaka razvoja regionalne sigurnosne strukture, jer pakt stabilnosti tek je improvizirano birokratsko rjeenje,
1275

a ne emancipacija balkanskih naroda Europske velesile,

prema Anti Stareviu (1879.), ve davno mogae reiti iztono pitanje. Naime, ono biae: reenim narodom pribaviti slobodu i jednakost medjusobnu, pak, u nadtecanju, koja narodnost propala, koja-li ostala, neka bude.
1276

Openito se dri da je balaknizacija Balakan2 kao pojam etnbikog ienja nastao njegovim otmaonmsklim osvajanjem. Predsejdnik JAZU izmeu dvaju rtova Alebert Baztala propirio ga je i na daljnje invazijske teneencije, zakljuujui kako u jugoistonoj Europi nee bitin stabilnog mira dok se povijsno i politiki ne razoblii kako su imerojalistike zeemlje blanizirale Balakan po naeu divide et impera.
1277

Svojim geostratekim poloajem, Balkan je oduvijek bio stjecite razliitih interesa, tako da mnoge europske velesile ele na tom podruju ostvariti svoje geopolitike utjecaje Naime, povijesno gledano, europskim je sreditima (Be, Peta, Berlin, London ili Pariz), koja su eljeli vladati, upravljati, imati utjecaja na europskim jugoistoku [...] bilo stalo da na europskom jugoistoku bude to mirnije, da to bude komunikacijski to jednostavnije podruje, da ovdje bude to manje individualiteta, da se na to manje toga moraju obzirati, jer je to podruje smatrano kao prolaz na putu dalje na Istok, koji idu u dva pravca (dranga): od toplih do ledenih, i od ledenih do toplih mora (v. tablicu 33.). Tu je s jedne strane jednoznani velikoruski interes stvaranja pravoslavnog (kasnije komunistikog) carstva od Kamatke do
1278

Adrije, odnosno razlikovni (podijeljeni) interesi zapadnih alijansi da dopru to dalje prema Istoku. U tom surjeju, posebna je uloga Srbije kao male balkanske hegemonijalne sile. Kao sredinju zemlju Balkana, pored Rusije, da bi omeli njemaki prodor na Istok, Srbiju su podravali i tolerirali Francuska i Britanija Srbija, mala ali prkosna, stoji na putu izmeu njemake i velikih luka Carigrada i Soluna i dri vrata za Istok. Srbija je uistin u bila prva crta obrane naih istonih posjeda. Ako bude poraena ili uvuena u sastav Berlin-Bagdad, nae e veliko, ali slabo zatieno carstvo uskora osjetiti udar njemakog prodora na Istok. Ukratko, ne treba zaboraviti, kao i ranije, Srbija je i danas izbor nekih velikih sila, kao Pijemont za balkansko povezivanje i zdruivanje. Ukratko, u zapadnjakim opcijama demokratska Srbija integrira gospodarski i civilizacijski juni balkanski prostor. . Naime, svijet je ve naviknuo da Srbija kao vjeni ratni gubitnik dobija u miru pa je tako poslije Prvog svjetskog rata dobila za nagradu kraljevinu SHS, poslije Drugog FNRJ, a ne bi
1279 1280

trebalo uditi da joj se opet ponudi nagrada Zapadni Balkan.

1281

DRANG ... NACH OSTEN IDENTITET katoliki Vatikan (protoslavizam) protestantski Njemaka (panslavizam)i pravoslavni Rusija (panrusizam) katoliki Austrija (AU-slavizam) svetosavski Srbija (pansrbizam) Novi globalistiki svjetski poredak (euroslavizam) ...NACH WESTEN

Tablica 33.: Drang nach Osten vs. Drang nach Westen

Kao predtekst te dvosmjerne ekspanzije (Drang nach Osten/Drang nach Westen), osiguravajui duhovne i kulturalne pretpostavke, sluile su razliite ideoloke inaice (pan)slavizma, posebice vezane uz proturjeni kult Kirila i Metodija koji je, posve oevidno, bio u funkciji sukoba civilizacija.
1282

U tom smislu, radi posve tendencioznih politikih

nastojanja, Viktor Novak osuuje pseudopatriotsko istraivanje i zakljuivanje Stjepana Krizina Sakaa, inae estokog borca u obaranju irilo-Metodskog prosvjetiteljskog kulta.
1283

Naime, u povijsti je teko nai osoba, o kojima su se izricali tako oprenio sudovi

kao o sv. Brai irilu i Metodu. Iza tih proturjeja ostaju razliiti dosta teki historijski i apologetski problemi.Najvie katolike crkveen vlasti tvrde o sv. irilu i Metodiju jedno i izvode iz toga svoje zakljuke. Najvii pak pravoslavni autoriteti uvjerava nas o drugom i preporua nam ba protivno.
1284

S tim u svezi, glede ujedinjenja istone i zapadne crkve, koja

je znaila ekspanziju katolianstva prema istoku, jo od poetka srednjeg vijeka Hrvati i hrvatski krajevi posluili su Vatikanu kao uporite za njihovu istonu politiku.
1285

U tomu

surjeju, kao i nekad odakle Kai kree u balkansku misiju, ponovno postaje zanimljiv Dubrovnik. Naime, pokretanjem balkanskih studija Dubrovnik e nastaviti kako tvrdi I. Banac - svoju stoljetnu ulogu prosvjetitelja cijelog balkanskog prostora. sredinju ulogu u misiji akulturacije Balkana preuzima slavokroatizam.
1286

Prema tome,

promiui multi-kulti identitet novog svjetskog poretka, naspram propala serbokroatizma,

1287

Naravno, Balkan je i danas mjesto interesa vatikanske politike, Sveta stolica naime rauna na Hrvatsku kao pretenu katoliku zemlju koja pokriva osjetljivi geopolitiki prostor na rubu pravoslavnog i islamskog svijeta. Takvim svojim poloajem Hrvatska postaje automatski svojevrsni laboratorij u kojem treba pronai i provjeriti sklad izmeu katolikog i nacionalnog identiteta s jedne strane i modernitet i vjersko-kulturnog pluralizma s druge strane. Svetu stolicu zanima kakvo e rjeenje pronai Hrvatska i kojim e smjerom krenuti u novo tisuljee. Smatram da bi naa crkvena i laika inteligencija trebala posvetiti veu panju ovim pitanjima,
1288

kao to oevidno ni oslabljena Rusija nije zabacila svoje zanimanje

za rjeenje balkanskog pitanja. tovie, zagovaranjem vlastite balkanske geostrategije, tako se postavlja pitanje: Ako se iri Europska unija, zato ne razmiljati o panslavenskim strukturamaStoga mislim da takav savez nije neostvariv. Slaveni ne ive samo u Jugoslaviji, nego i u Bugarskoj, a postoje i zapadni Slaveni koji ive na prostoru Hrvatske. To moe biti savez roaka, ije rodbinske veze imaju dubok korijen. Razvoj prilika oko Jugoslavije danas izriito zahtijeva da se izgradi i provede balkanska geostrategija koja odgovara dravnim interesima Bjelorusije i Rusije, a predvia pruanje otpora daljnjem amerikom irenju na tom podruju prema Istoku, tj. potrebno je stvaranje opeg sustava meunarodne sigurnosti i za izgradnju djelotvornog sustava za odgovor na agresivne planove atlantske geostrategije.
1289

Sve u svemu, raspadom blokova geostrateka se slika promijenila, a na

podruju bive Jugoslavije je ostao prazan prostor koji ima veliku vanost u geostratekom

pozicioniranju 21. stoljea. Na ovom se podruju prakticira model upravljanja krizama (conflict resolution theory), tj. da se svakim sukobom moe upravljati, ako ga se ve ne moe rijeiti, to je ponajbolje ralanio Z. Brzezinski u svojoj knjizi Velika ahovska ploa. Nastala je utrka tko e se prvi od velikih sila na tom sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije pozicionirati i tako utjecati na daljnji put toga podruja. Posljednih deset godina na ovom se podruju nije nita rijeilo. Primijenio se model upravljanja krizama koji je osmiljen 80-tih godina i koji otprilike znai da e se u odreenom podruju dogoditi kriza koja mora biti pod nadzorom, u ovom sluaju u granicama bive Jugoslavije, te se unutar tog podruja odvija doputanjem odreenih sukoba koji se nadziru tako da ne prijeu zadane granice. Ako iitate sve scenarije, od rata u Hrvatskoj, pa u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Makedoniji, onda e te vidjeti zajednike odrednice te krize, a to znai da se na tim podrujima pozicioniraju snage uglavnom vodeih zemalja zapadnog svijeta, kojima se pridruuje i Rusija.
1290

Model

upravljanja krizama, dobro primjeuje Zdravko Tomac, bjelodano potvruje tezu da su svi ratovi na tlu bive Jugoslavije bili dirigirani, kontrolirani i ogranieni izvana. U posljednih deset godina nita se na ovim prostorima nije dogaalo bez javne ili barem preutne suglasnosti meunarodne zajednice i bez njenog bitnog utjecaja na tijek dogaanja. Zato se rat uvijek vodio samo u jednoj dravi? Kad je rat bio u Sloveniji, nije se dopustilo da se umijea Hrvatska. Kad se ratovalo u Hrvatskoj, odravala se stabilnost u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Makedoniji. Onda je rat preao u BiH, a od Hrvatske se ak trailo da sve oruje JNA ode u Bosnu. To je bio uvjet priznanja Hrvatske. [...] Nakon toga se rat selio dalje, pa kad je zavrio na Kosovu, odjednom se pojavila Oslobodilaka vojska u Makedoniji, premda je na tom podruju sve pod kontrolom NATO-a, pa bez njegova znanja ne moe preletjeti ni ptica. A Amerikanci su svojom nazonou uvali mir u Makedoniji, jo od 1991. godine.
1291

Raspadom druge Jugoslavije i stvaranjem samostalnih nacionalnih drava, uz nedovreni mir (Dayton, 1995.), u sklopu strategije globalizma i otvorenog drutva, pojavile su se razliite pobude koje bi, svaka na svoj nain, htjele odrediti sudbinu ovog prostora pod okriljem ideologije smirivanja strasti po modelu raznovrsnih regionalnih integracija. Sredinju mjesto ima inicijativa poznata kao Zapadni Balkan. Meutim, kad je
1292

rije o ujedinjenju Europe, tj. u traenju novog europskog identiteta, teorijski gledano,
1293

vlada posvemanja zbrka, ali se ipak ideal-tipski moe izdvojiti nekoliko modela: (1) Europa kao zajednica povijesno sjedinjenih naroda (ovim se nastavlja sadanji obrazac razvoja koji polazi od dominacije povijesnih naroda; pomou oslobaanja

zajednikog trita uz zatitu svoje kulturno-civilizacijske raznolikosti, ovi e povijesni narodi asimilirati imigraciju nepovijesnih naroda), (2) Europa kao talionica naroda melting Europe (po uzoru SAD, Kanade i Australije; globalizacijom ekonomije i taljenjem civilizacije u unimodelnu formulu, preuzimanjem europskog identiteta i odbacivanjem povijesnog etnicizma i regionalizma, europeizacija bi najvjerojatnije izostala) i (3) Europa kao etniko-regionalno strukturirana zajednica (polazei od strategije komparativnih prednosti, kao Europa malih naroda i regija, koja e reproducirati vie energije prema naelima raznolikosti i otvorenosti).
1294

Smatra se da ovaj trei model ima izrazitu prednosti prema prva dva modela stapajue Europe. Meutim, ti se modeli najee kombiniraju pa, tovie, i kamufliraju.
1295

Naime, dok bi po treem modelu Hrvatska bila izvorno reintegrirana u srednjo-europsku zajednicu, ona se u novom geopolitikom prestrojavanju smjeta u zemlje vanjskog kruga (periferial ares), u zemlje jugoistone Europe (zona turbulencije Gorka je istina, da u svjetskim prosudbama Hrvatska uiva tretman zemlje koja je samo dio irega kaotinog geopolitikog pojasa, i da se od nje oekuje da se ponaa prema stratekim ciljevima i operativnim obrascima bitnih imbenika svjetske politike, vojne i financijske moi). Iako
1296

se ovo smjetanje projektira po modelu multikulturalizma (tj. etniko-regionalno strukturirane zajednice), ozbiljne ralambe pokazuju, da je ipak rije o pripremi zapadnobalkanskog (euroslavijskog) modela talionice. U svakom sluaju, ovim Hrvatska ima jasno zacrtan Put u Balkaniju, kako je naslovljena ve citirana knjiga Z. Vukmana, koji sustavno ralanjuje ovu zapadnjaku strategiju. Naime, dugoroni cilj Europske unije nije stvaranje
1297

novih federacija na svojoj periferiji nego asimilacija u nju svih balkanskih drava bez obzira na njihove moebitne civilizacijske razlike. Sve u svemu, naspram Europe zajednice
1298

naroda/nacija (kao sinteze i ljepote razliitosti, suodnosa i komunikacija u razvoju etnikih identiteta i tradicija), balkansko pitanje se rjeava iz obzorja Europe unije moi (kao sljuba moi velikih nacija koje tee rastaljivanju malih, zakanjelih nacija kao povijesnih anakronizama). Suprotno tome, zalaui se za boju globalizaciju, papa Ivan Pavao II.
1299

jedan je od onih koji potie i ujedinjenu Europu, i to od poetka svog pontifikata, ali pritom uvijek istie da to mora biti Europa naroda, a ne zajednica u kojoj bi se izgubio identitet (vjerski, etniki, nacionalni, kulturni i dr.) onih koji ju stvaraju. Kranska globalizacija ne negira nijednu kulturu i naciju, ne pretvara ih u bezlini amalgam, niti u folklorni privjesak

anglosaksonske
1300

dominacije,

nego

afirmira

njihove

posebnosti

vrelu

svjestne

raznovrsnosti. Vjernici, koji su respektirani u svojoj vjeri i za ono to jesu, bit e sigurno spremni suraivati u gradnji jedne demokratske i civilne zajednice, gdje je raznolikost sinonim za meusobno obogaenje te u isto vrijeme i poziv na solidarnost.
1301

Nakon to je uspostavljen mir (Pax Americana), problem se jugoistone Europe uzima kao podruje diskontinuiteta u amerikim geostratekim planovima: od ujedinjene Europe do kavkaske obale Kaspijskog jezera, podruja na kojem su najbogatije svjetske rezerve nafte Poetak raspada Jugoslavije i rat protiv Hrvatske, autor knjige Stoljee rata (Zagreb, 1999.), W. Engdahl doivio je kao potvrdu svojih predvianja. Naime, danas je posve bjelodano kako je to bio dio plana SAD i njenih saveznika posebice Velike Britanije koji je kao cilj imao stvoriti strateku osnovicu za nastupanje u dubinu Euroazije. Nakon to je teritorij Jugoslavije podijeljen u nekoliko drava (kako to zbog Srba nije ilo mirno, valjalo je izazvati rat), teritorij novostvorenih drava dri se u pokornosti ulaskom amerike i britanske vojske i izgradnjom vojnih baza, uz istodobnu podijeljenu odgovornost za rat i suenjima za ratne zloine. S obzirom na to, nakon njegove definitivne pacifikacije, balkansko je trusno
1302

podruje potrebno integrirati: gospodarski, kulturno i politiki. Bit te amerike ekspanzije i strategije je da na kriznim aritima najprije dolazi kao mirovni posrednik, kao vojni pacifikator koji svoju prisutnost ovjerovljuje vojno, a onda osigurava prostor za svoje strateke investicije i daljnji prodor! Medijsku i duhovnu infrastrukturu osigurava u tom prodoru Georg Soros, stvarajui mreu zaklade Otvoreno drutvo. Da bi se osigurao prostor za ameriku varijantu globalizma, Soros je otvoreno pomogao dolazak na vlast reformiranih komunista u svim tranzicijskim zemljama. Dakle, hrvatsko je drutvo svrstano pod
1303

kiobran zapadnog Balkana, bez obzira na razvoj u odnosu na ostala drutva ex-Jugoslavije minus Slovenija i plus Albanija, na utkane sredozemne i srednjoeuropske kulturne krugove. Rije je o prostoru koji se mora najprije normalizirati, pomiriti, debalkanizirati
1304

(uspostaviti potpune prometne, gospodarske i civilizacijske veze) da bi dobio bilo kakvu ansu za prikljuak Europskoj uniji. Na Zagrebakom smo summitu pristali da nas se svrsta
1305

na zapadni Balkan umjesto meu srednjoeuropske zemlje. Ugovor koji se primjenjuje na zemlje s tog podruja razlikuje se ve i svojim nazivom od ranijih sporazuma isticanjem stabilizacijske zadae u neojugoslavenskom okviru. Dakle, suprotno povijesnoj ideji
1306

dovrenja procesa drava-nacija (citizen-nations), ideolozi otvorenog drutva na Balkanu nanovo promoviraju koncepciju multikulturalizma. Jugoslavija je izgledala kao izlog za budunost, pa je raspad vienacionalne zajednice Jugoslavije zadao ozbiljan udarac

teoretiarima multikulturalizma. Naime, njima je desetljeima biva Jugoslavija bila akademski model suivota razliitih naroda, model u koje su brojni zapadni intelektualci i politiari vidjeli moguu maticu europske sretne budunosti. Iluzija o jednom svijetu i o jednom hibridnom multikulturalnom drutvu, bila je osnovni razlog to su brojni intelektualni i politiki krugovi na Zapadu dugo protivili ruenju vienacionalne Jugoslavije i stvaranju samostalne Hrvatske. Budui da multikulturalna stvarnost na Zapadu nije nimalo ruiasta,
1307

Balkan postaje zanimljiv poligon za eksperimentiranje. tovie, misli Banac, moda bi se upravo na Balkanu mogla poeti osmiljati jedna nova Europa.
1308

Kulturoloki program, kao dio novog svjetskog poretka, koji se obino naziva otvoreno drutvo ili multikulturno drutvo, utemeljen je na ideologiji ljudskih prava, koja postaje snana poluga u postizanju hegemonijalnih ciljeva. Sredinji je cilj ovog programa da svi narodi odustanu od svog kulturnog identiteta (jer on toboe nuno vodi u civilizacijski sukob) i prihvate identitet koji im nudi novi svjetski poredak: samo najnuniji dio zajednikih kulturnih i civilizacijskih vrijednosti koji e biti odabran na naelu politike korektnosti.
1309

Meutim, kao obrazovna koncepcija, ali i opi svjetonazor, multikulturalizam

na Zapadu postaje vrelom otrih ne samo akademskih ve i politikih rasprava. Zapravo, kao amerika uvozna roba, multikulturalizam nastaje u surjeju proturjenih nedovrenih procesa amerikog identiteta, pa se tamo vode estoke rasprave o budunosti kulturnog i nacionalnog identiteta Amerike Kao ideja, koncepcija i socijalno-kulturni projekt kulturno-pluralistike integracije amerikog drutva, multikulturalizam se pojavio i razvio od kraja 80-ih godina u sveuilinim akademskim krugovima, a ubrzo je dobio i snanu medijsku potporu. Meutim, izvorino se pojam multikulturalizam ponajprije javlja u Kanadi (i Australiji) i to u smislu raznovrsne jezino-kulturne skupine i shvaen je kao etniko-pluralistika alternativa tradicionalnom amerikom melting-potu, modelu asimilacije useljenika.
1310

Multikulturalizam

kao kulturna koncepcija odbacuje europsku kulturnu dominaciju i asimilacijski model poznat kao melting-pot (kotao za taljenje). Zbog svega toga posljednjih je godina koncept multietninosti i multikulturalnosti na udaru kritike: kako akademskih krugova tako i javne politike.
1311

Ponajprije, protivnici multikulturalizma vide u njemu protuameriki i protueuropski svjetonazor koji pod firmom kulturnog relativizma odbacuje sva euro-amerika civilizacijska dostignua. Posebice, kritiari izraavaju velike bojazni od razornih posljedica multikulturalizma za ameriki identitet i nacionalno jedinstvo. Za Alvina Schmidta to je

ljeviarska, eminentno marksistika ideologija, kao i postmodernizam. S tim u svezi,

1312

polemizirajui s predstavnicima radikalne amerike ljevice (koji su tvrdili da je ljubav prema domovini primitivni, atavistiki, osjeaj), ameriki je filozof Richard Rorty ukazao na fundamentalnu vanost osjeaja nacionalnog ponosa i osjeaja zajednikog nacionalnog identiteta za razvoj zdravog drutva. Umjesto dogmatskog zagovaranja politike razlinosti (rasne, spolne, jezine, religijske, kulturne) za koju se zalau multikulturalisti on se zaloio za politiku zajednikoga nacionalnog identiteta i nacionalnog ponosa. Svako
1313

izjednaavanje, bilo politiko, religiozno ili drutveno, smatra se opasnou za na kontinent. Ono to nas ugroava jest nametnuto jedinstvo, a na je spas mnogostrukost. U dananjim
1314

procesima integracija i globalizacija stvarno postoje opasnosti od stvaranja povrne kulturne unifikacije, ali zato drava treba afirmirati svoje nacionalne kulture. Kako stoji s kritikom
1315

multikulturalizma u nas? Iako se smatra da vie nije mogue od multikulturalizma praviti svetu kravu, Problem s kulturnim rasizmom jest u tome to se Europa nee odrei mita o postnacionalnoj budunost iako istodobno nastavlja s neoliberalnim grabeom kolonija i to e pod multikultijem uvijek podrazumijevati folklor geta i mistiku Istoka [...] pristup nacionalnom sportu, ali ne i tradicionalnome politikom spektaklu. odmah valja konstatirati da su rijetki
1316

sluajevi ozbiljnog teorijskog propitivanja ove proturjene koncepcije. Saeta konceptualna objanjenja multikulturalizma, kao jednog od pristupa iz podruja upravljanja kulturnom razliitou (management of cultural diversity), prikazao je u nas tek Sanjin Dragojevi. Uz ostalo, on kritiki primjeuje da iza multikulturalizma stoji teorija kulturnog relativizma odnosno kulturnog partikularizma. Smatrajui
1317

termin multikulturalizam uvoznom

tvorevinom, Josip upanov se zalae za izvorni termin suivot koji, skovan na domaem terenu, ipak izraava neki drutveni realitet. Zanimljivo je da je koncept multikulturalizma
1318

prepoznat kao statiki pristup, pa ve elementarna ralamba pokazuje da, naspram

1319

dinaminog i logikog pojmovnog para intra/inter/kultura, statiki par mono/multi/kultura je gotovo besmislica. Naime, multikulturna je pojam koji spada u agronomiju, kao to tako spada i monokultura, a nije nam potrebno ni jedno ni drugo. Kulturan znai radoznao i stvaralaki ovjek po definiciji je multikulturna i ne moe opstati ni u jednoj kulturnoj autarkiji. S tim u svezi, katalonski filozof Raoul Betancourt tvrdi: Interkulturalizam za
1320

mene jeintrakulturalizam.

1321

Nekritiko, posve neupitno, promicanje ideologije multikulturalnosti, kao spasonosne alternative nacionalnoj ideji zadobiva u nas gotovo mitske dimenzije. Zbog toga je, kao jedna od rijetkih, bila otrenjavajui kritika teologa Josipa Sabola, koji razotkriva totalitarni background multikulturalne ideologije. Naime, on dri da onaj tko ljude uvjerava da su sve kulture jednako dobre, jednako humane i u slubi dostojanstva ovjeka, taj negira unutarnji razvoj kultura nabolje, to je povijesna injenica, i jo gore: taj poziva na stvaranje istih etnosa i nacija. Prema tome, zastupatelji koncepta multikulturalizma, kao osnovicu odnosa unutar jedne drave, ne pomau ostvarivanje miroljubivog, solidarnog, otvorenog, odgovornog i tolerantnog suivota meu kulturnim identitetima. Ukratko, multikulturalizam ugroava mogui miroljubivi suivot razliitih grupa jer je u svojoj biti ideologija kulturalnog i etikog relativizma, i time nosi u sebi klicu kulturno-politikog totalitarizma.
1322

U tom

pogledu, i Josip upanov upozorava da se uporno nastojanje, koje e od etnonacionalnih skupina skrpati multikulturalnu zajednicu, moe lako pokazati kontraproduktivnim.
1323

Sve u svemu, primjena importiranog koncepta multietninosti i multikulturalnosti na ovim prostorima vie je nego upitna Multikulturalna dogma, otkakao su Hrvati stvorili svoju samostalnu i demokratsku dravu, slui kao sredstvo pritiska na nju, kako iz pojedinih domaih, tako i inozemnih krugova. Naprosto rije je o razliitim povijesnim iskustvima u
1324

oblikovanju nacija. Ovdje se namee koncepcija koja je u suglasju s amerikim iskustvom, dakle, iskustvom nacije kao drave koja ima vie etnikih zajednica. Europsko je iskustvo, meutim, drugaije. Koncept multikulturalizma je preuzet iz Amerike, od Amerikanaca koji nisu nikad mogli shvatiti bitnu razliku izmeu njihove federacije koja je, uza svu svoju raznovrsnost, u biti jednonacionalna drava golemih razmjera i zemlja s razliitim jezicima, kulturama i povijeu. Zbog toga ameriki multikulturalistiki pojam drave-nacije ne
1325

odgovara klasinom europskom pravu niti europskom poimanju drave s manje-vie homogenim nacijama. Ukratko, razliite amerike i europske ideje nacije potjeu iz razliitih povijesnih iskustava, dvaju razliitih tumaenja stvarnosti i, konano, dviju razliitih vizija budunosti. Suprotno tome, tvrdi se da su hrvatski povijesni udbenici etnocentrini i ksenofobini jer u njima nema ni tema o etnikim grupama ili nacionalnim manjinama kao to je sluaj u amerikim kolama, u kojima uz redovite udbenike povijesti postoji i dodatni, zasnovani na multikulturnom konceptu nastave povijesti. Meutim, jo je ranije upozoreno
1326

kako vlada ne smatra na narod konglomeratom svakovrsnih ivlja poput onih u sjedinjenih dravah sjeveroamerikanskih, nego kao jedan narod, koji je teajem stoljea razvio svoj poseban ivot.
1327

Burkhasrd Bischof komentator na njemakom radiju Deutsche Welle od 10. oujka 2001. kae: Ono to nedostaje jest jasan politiki koncpet Zapada za budunost Jugoistone Europe, jer da se tamonjim nacijama ne moe jednostavno nametnuti multietniki koncept zapadnog stila moralo je postati jasno. Ali u zapadnim glavnim gradovima do sada se izbjegavalo kljuno pitanje: to se misli o neovisnosti Kosova i Crne Gore? Trebaju li se Albanci udruiti u Veliku Albaniju, trebaju li se hercegavaki Hrvati prikljuiti Republici Hrvatskoj? ... Zapad konano treba jasan, razumljiv, zajedniki koncept za Balkan. Ne samo za poboljanje stanja tamonjih ljudi, nego i za vlasitu publiku kod kue, koja s obzirom na dosadanju neuspjenost sve tee moe razumjeti skupi angaman na Balkanu.
1328

Naime, voena naelom ljudskih prava, amerika politika globalizacije priznaje samo individualna ljudska prava i spram istih se odnosi kao da su univerzalna ljudska prava Ljudska su prava inae, po mom miljenju, isto tako jedna nova ideologija, i ona imaju svoju geopolitiku vanost, imaju svojih negativnih aspekata u cilju da se destabilizira ili kontrolira odreena vlast. Za razliku od amerikog pristupa, koji polazi od anacionalnih ljudskih prava, Europa osim individualnih priznaje i poznaje i kolektivna ljudska prava (pravo na kulturu, religiju, jezik, naciju, itd.). Treba primijetiti, da se meunarodna rjeenja za ove prostore ne temelje samo na divergentnim nacionalnim interesima, ve i na zapanjujuem nepoznavanju osnovnih injenica o dinamici nelinearnih drutvenih sustava na tom podruju i dogmatskoj samouvjerenosti da su njihove politike i kulturne sheme panaceja za sve krizne situacije. Sadanja amerika politika je selektivna ovisi u mjestu gdje se provodi, Ruanda, Burundi, Bosna, Hrvatska i Kosovo su, izgleda, podruja u kojima se primjenjuje naelo prisiljavanja na pomirbu i pluralistiki ivot dok ratne mrnje, patnje i muenja nisu zacijelile. To je, po mome miljenju, oito nepreporuljivo. Prolost takoer pokazuje da je to esto uvod u budue nasilje. Isto tako, kad je rije o nastupu multikulturalista izvana, treba uvijek imati na umu da se iza njihovih uzvienih naela u pravilu skriva kakav prizemni velikodravni ili slian geopolitiki interes. O tome hoe li neka zemlja biti ukljuena ili iskljuena iz tzv. civiliziranog svijeta samo formalno odluuje kriterij njezina potovanja ljudskih prava a zapravo odluuje politika volja jedine preostale velesile (SAD), kojom upravljaju njeni hegemonistiki interesi.
1329 1330 1331 1332 1333 1334

Polazei od Sorosova aksioma kako je Balkan pokus da cijeli svijet postane globalno otvoreno drutvo,
1335

svjetski monici nikada nisu odustali od versailleskog integralistikog

koncepta na ovim prostorima. Izmijeati nacije na Balkanu, stvoriti multikulturno, multietniko drutvo, ponititi razlike i individualnosti, stvoriti iskorijenjenog hedonistikog pojedinca osloboenog tradicionalnih moralnih skrupula, proiriti trite robe, smea i oruja, iskoristiti i kupiti sve to je vrijedno, formirati novi regrutacijski centar za prljave ratove diljem svijeta.
1336

U taj se prostor ponovno gura Hrvatska, iako tamo ne pripada.tovie, po

svojim resursima i predispozicijama, Hrvatska bi ve mogla biti integrirana na Zapad, ali se to onemoguuje zbog geopolitikih interesa velesila. Naime, u tom sluaju EU i SAD ne bi imali most prema Istoku, jer bi se stvorio definitivni jaz izmeu Hrvatske i Balkana. Time bi se

stvorila geopolitika pukotina koja bi posve onemoguila prodor kapitala prema Istoku, i zato nikome ne Zapadu ne odgovara postupna izolacija Balkana, ali isto tako ni njegova potpuna integracija u EU prije nego se postigne njegova unutarnja nivelacija,
1337

budui da je,

ponovimo, meunarodnoj zajednici interes da Hrvatska bude dio ceste prema Istoku; i zato potpomognuta Amerikom, Hrvatskoj je namijenjena uloga istonoga sanitarnog koridora. Summitom o zapadnom Balkanu, koji je za domae potrebe nazvan Zagrebaki summit, Hrvatska je potpisala da nee u Europu dok s balkanskim zemljama ne izbrie financijske, trgovake, transportne i sve druge barijere [...] Moramo ukinuti veze te izjednaiti poreze, kako bismo se s njima izjednaili, ili ekati sto godina da dou na ovu, nau razinu.
1338

Prema

tome, Hrvatska je podvrgnuta tzv. politici uvjetovanja, pri emu se pribliavanje Europskoj uniji biti mogue onoliko koliko se ostvaruje napredak na regionalnoj suradnji U lanku 11. kae se: Meunarodni napor mora se usredotoiti na konsolidaciju i povezivanje stabilnih podruja u regiji kako bi se postavilo vrste temelje tranziciji regije k ao cjeline u mirnu demokratsku budunost. U Regiji dakle, vie ne postoje drave, nego Pakt pomae stabilnim podrujima, koje ine regiju kao cjelinu. A Regija e samo kao cjelina moi prijei u demokratsku i mirnu budunost. Suprotno vladinim proklamacijama,
1339

Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju ne daje nikakvo jamstvo da e Hrvatska ui u EU. Turska je pridruena ve skoro etiri desetljea i postala je kandidat to Hrvatska nije pa nema ni govora o tome da e odmah ui u Europsku uniju.
1340

Dokle god se Republika

Hrvatska u meunarodnom kontekstu svrstava u skupinu zemalja Zapadnog Balkana, ona nema apsolutno nikakvih izgleda da postane lanicom Europske unije ili NATO-a Naime, put Hrvatske na Zapad vodi, iako je to zemljopisno nelogino, preko Srbije, na Istoku.
1341

Dakle, s onu stranu vlastitih interesa, svojom ulogom Hrvatska je samo sredstvo u

europeziranju Balkana. Zbog toga meunarodni imbenici vie trebaju Hrvatsku kao pomo na Balkanu nego Hrvatsku iskljuivo u srednjoj Europi.
1342

Zbog toga bi EU, ali i drugi

meunarodni imbenici, svesrdno pozdravili odluku hrvatske vlasti da na prostorima jugoistone Europe igra ulogu meuetnikog i meudravnog mirotvorca, ulogu glasnika i promotora (ne predzia) nove europske civilizacije. povijesti. Budui da je igrala ulogu u balkanskoj politici Austro-Ugarske Monarhije, koja se irila na Balkan kao to se danas iri Europska unija, u politici euroslavizma Hrvatska bi trebala opet kao nekad pomoi tom irenju. Ranije je to bila politika austroslavizma koji e, posebice u inaici Strossmayerova jugoslavenstva, U interesu pak civilizacije, kranstva i slobode samo se orijentalno pitanje rijeiti moe putem i posredstvom to vie ojaana,
1343

U tome se vidi loe ponavljanje

okrijepljena i osvijeena Jugoslavenstva, tj. da se u orijentalno pitanje sretno utjecati moe samo posredstvom oprijateljena si i pobraena si putem federacije Jugoslavenstva uz ostalo, doi glave Monarhiji i, s tim u svezi, hrvatskom narodu. Zbog svega toga, Oto von Habsburg dri da jednom za uvijek treba shvatiti kako mir preko realnosti Zapadni Balkan ne vodi daleko, ponajmanje povijesnim rjeenjima. Naime, pretvaranje umjetnih geografskih koncepcija, koje ne spadaju u istu grupaciju u jedan ahistorijski amalgam (nepovijesnu mjeavinu), znai jedan korak daljnjem konfliktu. Ovo spada u koncepte jednog umjetnog oblikovanja, iji glavni cilj je ovjekovjeiti pogrjeke prolosti, zamrznuti i nastojati na taj nain slomiti volju naroda.
1344 1345

S obzirom na to, kako je primijeeno, postoje nevjerojatni paralelizmi odnosa snaga i postupaka meunarodne zajednice izmeu razdoblja nakon Berlinskog kongresa i onoga nakon u Daytonu. Budui da meunarodna zajednica nije nita nauila iz povijesti, bilo bi vie nego ohrabrujue da se u hrvatskoj politici napokon ponu javljati znaci prekida s trendom ponavljanja povijesti. tovie, hrvatska bi politika trebala meunarodnu zajednicu upozoriti na njezine grijehe iz prolosti. Meutim, standardna hrvatska historiografija i hrvatska politika uope, oevidno to nisu u stanju uiniti.
1346

Koliko uope stoji teza da proces globalizacije donosi kraj nacije-drave? Uza sve psovke, povike i osporavanja globalista i antinacionalista, nacionalna drava ipak ostaje najdjelotvornijim i najdjelatnijim agentom samoupravljanja u zajednicama ljudi koje ujedinjuje zajednika povijest i kultura. Unitarna je Europa izmiljotina socijalistike internacionale i anarholiberala, kako bi supremacijom velikih nacija bila dovedena u stanje stanovite anacionalne uniformnosti i etike otupljenosti malograanskog potroakog drutva, u kojem je profit ideal, novac vrhunaravni smisao, a politiko-ekonomski interes javno ozakonjena dogma. Suprotno tome, kao to se svatko moe danas i sam uvjeriti, nacija zasigurno nije u silaznoj putanji; ponajmanje je to u Velikoj Britaniji ili Francuskoj, a nita ne upuuje ni da nacija ili nacionalizam nestaju i u Sjedinjenim amerikim dravama (posebice nakon traginih dogaanja 11. rujna 2001.), tako da osmrtnica nacionalnoj dravi tek treba biti napisana.
1347 1348

Meutim, polazei od lane dileme nacionalizam ili kozmopolitizam (ili europeizam), Nenad Mievi kae: Neki od nas, umorni od divljeg nacionalizma, izolacionizma i kulturnog propadanja kod kue i u susjedstvu, od Bosne i do Kosova, izravno smo se okrenuli globalnosti kao lijeku. U ovome opredjeljenju, koje je legitimno, nije teko prepoznati prije svega nemirenje s nacionalnom (hrvatskom) dravom. tovie, za narod koji je gotovo tisuu godina sanjao i ekao vlastitu dravu i koji je tu dravu ostvario u krvavom ratu, Mievieva alternativa divlji nacionalizam ili globalnost kao lijek djeluje uvredljivo. Zapravo, iz obzorja globalizma, pod krinkom potivanja i suivota razliitih kultura, tj. kulturnih sustava, multikulturalizam ima puno prizemniji cilj. Naime, multikulturalizam bi trebao izbrisati individuu organski povezanu sa svojim nacionalnom zajednicom i njezinim tradicionalnim vrednotama te umjesto nje stvoriti graanina svijeta, egoistinog pojedinca, slobodnog od okvira zastarjelog sustava nacionalnih drava, okova tradicije i svih onih okova, koji ima samo jedna cilj zadovoljiti svoje elje. Meutim, vrijeme je da se kozmopolite prestanu nadmono odnositi prema anakronim
1349 1350 1351

nacionalnostima, jer moete biti sigurni da arhetipski kozmopolite oni internacionalni privredni funkcionari koji se ure da uhvate svoj slijedei let da svi oni nose pasoe iz bogatih, stabilnih drava nacija.
1352

William Pfaff, komentator International Herald Tribunea: Nema mnogo znakova opadanja nacionalizma (u Europskoj uniji) ili drugdje na meunarodnoj sceni. Zasigurno ne u bivoj Jugoslaviji, Albaniji, Kini ili moda najveim nacionalnim od svih velekih zemalja.. Istina je da su nove sile promijenile drutvo... no dravna suverenost meni se ini uglavnom netaknuta.
1353

tovie, moglo bi se govoriti o udnovatom obliku licemjerja koji se uvukao nae meunarodne odnose. Naime, najmonije i najuspjenije zemlje na svijetu sve su odreda jednonacionalne drave koje su postale bogate i snane teei za svojim nacionalnim probicima. Te su zemlje sa snanim nacionalnim identitetima, nacionalnim institucijama, i govore bez iznimke, jednim dominantnim nacionalnim jezikom. Nacionalni identitet, osjeanje pripadnosti istom jeziku i kulturi, nije nita drugo do koristan mehanizam koji politikoj zajednici omoguuje egzistenciju i istinsko osjeanje vlastite egzistencije. S obzirom na to, imamo nacionalizam velikih naroda koji se slui kozmopolitskim jezikom i omalovaava nove nacionalizme u perifernim zemljama kao sirove i opasne po meunarodni poredak, a u stvari je sebian i u prilinoj mjeri i rasistiki. Posebno je za antinacionaliste nezgodna okolnost to stare i etablirane nacionalne drave koje danas galame protiv novih nacionalizama zaboravljaju svoj nacionalni karakter, tako da zastupnik nacionalizma moe mirno ponuditi zrcalo svojem razbjenjenom Velikom Bratu da ovaj malo pogleda u lice svojem vlastitom nacionalizmu. Nastanak samostalne hrvatske drave bio je praktiki protuargument projektu unificirane nadnacionalne Europe, zato se nije mogla tolerirati takva drskost u naruavanju novog svjetskog poretka. [...] On Europu ne moe zamisliti bez vlastite nacije, francuske, engleske ili njemake, ali bez ikakvog problema moe zamisliti Europu bez moje nacije i bez mene kao jednog hrvatskog intelektualca. Koliko su onda u pravu oni, koji u ime apstraktne multikulturalnosti (jugoslavenstvo se doivljava balkanskom inaicom, zapadnjacima toliko dragog multi-kulti fenomena) osporavaju tzv. malim narodima sposobnost samostalnog demokratskog ivljenja i predviaju njihovo gotovo sigurno nazadovanje na neki oblik protofaizma?
1354 1355 1356 1357 1358

Sve u svemu, usprkos velikim priama o globalizaciji i integraciji, svijet ide u smjeru renesanse upravo nacionalnih drava, pod snagom nacionalnog identiteta i nacionalne drave. Dakle, unato ideologiji nadnacionalnog, internacionalnog, univerzalnog, liberalnog shvaanja svijeta, europske drave, ne odustaju od nacionalnog identiteta, a pogotovo ne mali narodi koji s tekom mukom doli do vlastite nacionalne samosvojnosti. Zbog svega toga,
1359

moda bi bilo mudrije da se zapadni ideolozi i politiari ne slue jugoistonim podrujem kao pokusnim poljem za multietnike eksperimente (koji na Zapadu ne funkcioniraju), nego da izuavaju povijest tog prostora. S tim u svezi, Arnold Suppan, austrijski povjesnik, zato dri da je homogenizacija naroda u vlastite nacionalne drave dio povijesnog procesa, koji u Europi traje neprekidno od Francuske revolucije. Tek kad svi europski narodi odigraju svoju ulogu u tom procesu moi emo govoriti o stvaranju europskih unija. Zapadni politiari

jednostavno nita ne znaju o nacionalnoj svijesti naroda koji ivi od Karavanki do Egejskog mora. Zahtjev za prevladavanjem ili ukidanjem nacionalne drave koban je i opasan za
1360

nacije srednje i istone Europe, ali nadasve za one koje su svoju dravnost postigle tek propau komunizma, ili nakon prisilnog dugotrajnog zastoja. Za male nacije, nacionalna drava znai jedinu mogunost samoostvarivanja i samoodreivanja.
1361

S obzirom na to, glede balkanskog nedovrena mira, koji je opredmeen ideologijom otvoenog drutva,zanimljive su kritike iz amerikih akademskih i politikih krugova. Gale Stokes, profesor sa sveuilita Rice u Houstonu, smatra da nametanje multikulturalnosti, to trenutno radi SAD u jugoistonoj Europi, jednostavno ne funkcionira i misli da nee poluiti rezultat, tako da e amerika administracija prije ili kasnije morati prihvatiti povijesnu realnost. Budui da ameriki multikulturalistiki pojam drave-nacije ne odgovara klasinom poimanju drave s manje-vie homogenim nacijama, logino da se mala Hrvatska esto nalazi pred meunarodnim pritiskom. S tim u svezi, podravajui Stokesa, i profesor Michta smatra da prije saivljavanja demokracije u nekim novonastalim europskim zemljama najprije treba doi do etnike konsolidacije. Naime, on dri da e zemlje nastale raspadom bive Jugoslavije postati demokratske nakon to pitanje nacionalnih manjina bude potisnuto u drugi plan, koje su, dodao bih, nekad i danas bile samo poluga za promicanje velikodravne kolonijalne politike. S tim u svezi, upravo je tragina instrumentalizacija Srba u Hrvatskoj koji su bili samo sredstvo u promicanju tuih, ne samo velikosrpskih, ve talijanskih, maarskih i austrijskih interesa.
1362 1363

Izazovima globalizma: To moe uspjeti samo ako se nacionalna drutv ahomogeniziraju oko veinskih naorda i ako se odustane od novojeke navike da se maninske etnike skupine rabe za dodatno salabljenej drava.
1364

Kao umjetna tvorba, zemlja koja je bila konglomerat naroda i nacija, pisama i jezika, kultura i religija. U Europi, a mogue i u svijetu ne postoji tako malen geografski prostor na kojemu su se stekle tako velike razlike kao to je to bio sluaj s Jugoslavijom. U njoj su se, stoga, moe rei,
1365

isprepleli

svi

glavni

problemi

protuslovlja

suvremene

svjetske

civilizacije. Jugoslavija naprosto nije mogla egzistirati. Opravdano se zato smatra da e prava suradnja vjerojatno biti mogua kad se na Balkanu uspostavi jo nekoliko manjih drava. Naime, tako e se popraviti sigurnosna situacija. Tek tada e drave u regiji zadobiti samopouzdanje koje je nuno za suradnju u budunosti. Neprijeporno potivanje redoslijeda
1366

na putu demokratizacije zapadnog tipa, mogue je samo i jedino afirmacijom nacionalnog identiteta, a on se potvruje na najbolji nain nacionalnom dravom. Vrijeme 21. stoljea stoga e u politikom pogledu najprije potvrditi kao vrijeme nacionalno-dravne emancipacije i afirmacije, ili demokratizacije nee biti. Meutim, i kad je Beograd pristao omoguiti

odravanje referenduma o politikom statusu Crne Gore, Europska unija je preuzela svjesno ili nesvjesno lobiranje protiv nezavisnosti Crne Gore, a u korist ouvanja SR Jugoslavije Kako drugaije shvatiti poruke da Europska unija nee doputati procese koji su protiv njenih integracijskih naela ili da je stav Europske unije oko Crne Gore poznat demokratska Crna Gora unutar demokratske Jugoslavije. Karadieva Republika Srpska
1367

stvorena genocidom i ratnim zloinima ima pravo ivjeti, a Crna Gora nastala na tisugodinjoj povijesti odanoj idealu slobode i bratstva meu ljudima, nema pravo na postojanje, vjerojatno kao Pijemonta novog balkanskog udruivanja.
1368

U sluaju Balkana i Jugoistone Europe, prema tome, treba omoguiti potpunu nacionalnu afirmaciju svih naroda na prostorima bive Jugoslavije, preko dravnog oblika to je onda ujedno i put demokratizacije same Srbije. Na Balkanu najvie nedostaje individualizma, a
1369

bez njega nema demokracije. Ljudima je stalno nametano kako e razmiljati i kako se ponaati, nije bilo kritikog miljenja. Prije svega treba ostvariti samostalne drave i iznutra razviti demokraciju. Mo moraju imati graani te razvijati dravnu strukturu koja e ih tititi. Zbog toga, kako ni u jednoj zemlji ovih prostora nema politike postojanosti,
1370

opravdano se zakljuuje, jugoistono bi udruivanje samo umnoilo nered i uvealo nesigurnost. Najvanije strateko pitanje je da Hrvatska ne ostane na zapadnom Balkanu.
1371

Ta je opasnost bila preuveliavana, ali nakon najave rata, postoji realna opasnost do definitivnog smjetanja nas u zapadni Balkan. Ovo je biti ili ne biti Hrvatske. Sloboda i
1372

samoostvarenje, dakle, pravednost na Balkanu moe se ostvariti samo u dravi/naciji, jer sve drugo implicira nezaobilazni pritisak jaih koji onda onemoguavaju to samoostvarenje i vode u njihovo trajno marginaliziranje i potiskivanje. tovie, upozorava se na svojevrsni paradoks da se demokracija razvija u etniki istim dravama u Hrvatskoj i Srbiji, dok u multinacionalnoj Bosni, unato potroenih pet milijardi dolara i nazonosti NATO snaga i izborima koji su odrani pod njihovim nadzoru nema demokracije jo na pomolu. Poznato je,
1373

da su procesi integracija u zapadnoj Europi slijedili nakon poraza faizma i osamostaljenja drava. Tek su tada svojom slobodnom voljom slobodni narodi, bez naroitih uvjetovanja, odluili ui u integriranje s drugima. Zato to ne vrijedi i za ove prostore? Sve u svemu, ostajui u znaku nedovrenog mira, Balkan je danas postao veliki anus mundi gdje znatan broj stranih imbenika ponovno iskuava na leima tisua rtava svoje meunarodno pravne modele, formule i paradigme. Tako, projektom Zapadni Balkan europski imbenici ele stvoriti eksperimentalnu politiku radionicu iz koje bi izlazili futuristiki modeli vlasti ija je osnovica relativizacija suvereniteta. S tim u svezi, Solana je na zasjedanju Ministarskog vijea (Bruxelles, 10. srpnja 2000.) izjavio da je zapadni Balkan
1374 1375

kljuna provjera uinkovitosti Europske unije. I to stoga to to podruje nije samo vanjsko, nego je, naprotiv, bitno vezano za nau vanjsku sudbinu. U tom pogledu, osnovna je ideja eurokrata u tome da Hrvatska postane poligon za razrjeenje problema kojim e se mnoge druge zemlje u budunosti biti suoene poput multikulturnog razumijevanja. Jesmo li svjesno rtvovani za interes SAD i EU na Balkanu, budui da smo predvieni kao graniari koji e biti zadueni za globalistiku postupnu socijalizaciju zaostalog balkanskog Istoka u novi svjetski poredak. U balkanskoj monetarnoj i carinskoj uniji, Hrvatska e morati bespogovorno primati iz Bugarske, Albanije, Rumunjske i Bosne sve ekonomske migrante, ali ne u tranziciji prema Zapadu, nego kao njihovo konano odredite, jer EU, kako rekoh, nema ni interesa ni htijenja izdravati tu masu ljudi koji bi sutra krenuli prema njezinim zemljama. Taj migracijski i demografski udar morat e za dragu Europu izdrati mala polunaseljena Hrvatska. Trebat e puno radne snage za multinacionalne kompanije koje e iduih godina na ove prostore uletjeti i stvarati trite kojim e otvarati i nadzirati daljnje amerike prodore prema Istoku. Ali ono to je najgore, Hrvatska bi morala podnijeti i civilizacijski udar jer je kulturoloki i civilizacijski nesrazmjer izmeu nje i drava na Balkanu s kojima e biti prisiljena na integracije, deseterostruko vei nego to bi taj nesrazmjer bio izmeu Hrvatske, i recimo, Austrije ili Njemake.
1376 1377 1378

Meutim, geopolitiki gledano, teite svojih interesa i prodiranja na Istok, amerika politika ne temelji na Zagrebu, ve na Beogradu. S tim u svezi, na sastanku zemalja ukljuenih u Pakt stabilnosti u Sarajevu (2000.), Clintonje rekao da SAD oekuju od Srbije da preuzme liderstvo na ovim prostorima. Oevidno toga svjestan, pored uvjeravanja nae slubene politika da nam EU strategija pod naslovom Zapadni Balkan osigurava individualni pristup, Zoran ini, predsjednik srbijanske vlade izjavljuje: Hrvati misle da mogu sami u Europu, ali emo ii kao regija. Ili ire, svjesni smo da emo u Europu ui kao regija, a ne pojedinano [...] Mi sebe smatramo sreditem ovog dijela Europe i smatramo da moemo nositi tu ulogu. elimo postati mali balkanski tigar. Prema tome, u javnosti se stjee dojam da je nova hrvatska vlast pomogla rjeavanju odnosa u regiji, dakle da je instrumentalizirana za ire meunarodne ciljeve, dok je za svoje, izgleda bar za sada, ostala kratkih rukava. Naime, zavrni dokument Zagrebakog summita Hrvatska 2001., uza sve prie o individualnom pridruivanju, pritisak je za regionalnu suradnju i skica strategije hrvatske balkanizacije Simpatije i oekivanja, glede promjena vlasti u Hrvatskoj (3. sijenja 2000.), uglavnom su vezana uz hrvatska obeanja (suradnja s Hakim tribunalom i povratak izbjeglica), a ne i uz nakanu meunarodne zajednice da konkretno, gospodarski, pomogne Hrvatskoj. Je li doista Hrvatska aptom otila na Istok. Naime, injenica je da nedavno potpisani Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju, kojim se od Hrvatske imperativno zahtijeva da se institucionalno povee s ostalim zemljama Zapadnog Balkana, kao uvjet povratka u Europu.
1379 1380 1381 1382 1383

obzirom
1384

na

Banev kolonijalni

imperativ

Balkanu

se

ne

moete

oduprijeti, ponavljam, Hrvatska je tek jedna mala stepenica u krajnjim anglo-amerikim ekspanzivnim ciljevima. Suprotno tome, aktualna slubena politika, posredovana ministrom vanjskih poslova (Tonino Picula), tvrdi da Hrvatska granii sa sredinjom i jugoistonom Europom te Sredozemljem, ali se esto poistovjeuje samo s Jugoistokom. S tim u svezi,
1385

raniji zamjenik ministra vanjskih poslova (Ivo Sanader) koristi sintagmu hrvatski povratak kui u srednju Europu Knjiga poiva na etiri naela: (1) vanjska politika jedne drave mora

biti konzistentna s jasnim zadanim ciljevima koji ne mogu ovisiti o stranakim politikim razliitostima, ve moraju biti izraz ireg nacionalnog konsenzusa; (2) procesi eu ropskih i svjetskih integracija moraju polaziti od ve dovrene individualizacije dravnih subjekata; (3) procesi integracije u irim meunarodnim razmjerima moraju biti voeni na naelima jednakopravnosti i uzajamnog uvaavanja bez nametanja unaprijed got ovih i dijalogom neposredovanih rjeenja; (4) suvremene tijekove globalizacije kao svjetsko-povijesnog procesa 21. stoljea, mali narodi, a takav je hrvatski, moraju pratiti s jaanjem svog gospodarstva i neprestanom brigom za ouvanje vlastitog kulturnog identiteta kao uvjetima opstanka. Naime, rije je o tome da se Hrvatska vraa s Balkana u Srednju Europu, gdje
1386

joj je civilizacijski i geopolitiki mjesto i gdje je pripadala sve do stvaranja dviju Jugoslavija. Budui da se naslanja na Balkan, Hrvatska mora dati svoj prilog sreivanju i stabilizaciji stanja na jugoistoku Europe. Dakle, samosvojna Hrvatska ne eli ostati izolirana u europskim i svjetskim integracijama, ona e prihvatiti i svoj dio odgovornosti za daljnju stabilizaciju politikih prilika u naem istonom susjedstvu, ali ne eli biti tek sredstvo kako je to u povijesti bila vie puta za tue interese. Hrvatska je sredozemno-mitteleuropska zemlja, ali sa stanovitim balkanskim zadacima. Dakle, suradnja na bileteralnim razinama koliko je to u interesu Hrvatske, ali ne u okvirima bive Jugoslavije, a jo manje ako bi se to institucionaliziralo, to bi bilo samo drugo ime za propalu SFRJ.
1387

U tom smislu, za razliku od ostalih, upravo Srednjoeuropska inicijativa (SEI) ima snagu iskonskog i autentinog regionalnog povezivanja Rije je o strukturiranju svekolikog srednjoeuropskog gospodarskog, politikog i duhovnog i kulturnog sustava na temelju bliske povijesne slinosti, bliskog identiteta. Prema tome, strategijski je zadatak Hrvatske izmaknuti se balkanskom svijetu i vratiti s u okrilje iz kojeg je nasilno istrgnuta. A to je okrilje danas Mala Europa, za koju bi se trebale zalagati srednjoeuropske zemlje, a tek poslije se integrirati u Veliku Europu. Hrvatska je panonska ili podunavska, te sredozemna zemlja, prije svega
1388

srednjoeuropska zemlja i dio dugakog pojasa tzv. meueurope od Baltika do Jadrana. Ni jedna zemlja Srednje Europe nije toliko mediteranska; ni jedna na Sredozemlju toliko srednjoeuropska kao Hrvatska. tovie, ovo potvruju i najnovija svjetska znanstvena
1389

antropoloko-genetika istraivanja (v. tablicu 34.), koja jasno pokazuju da Hrvatska geopolitiki, kulturoloki i povijesno pripada srednjoj Europi Zanimljivo je da su se ti rezultati pokuali predstaviti u funkciji Zapadne Balkanije, pa se tako tvrdi Hrvati ne potjeu od Iranaca, nego od Ilira, to znai da su roaci s Albancima i Grcima Da je rije o senzacionalistikom naslovu koji ne odgovara zakljucima spomenutog istraivanja

objavljenom u uglednom znanstvenom asopisuScience, potvrdili su Mladen Marciki i Dragan Primorac. Isto tako, interdisciplinarnom analizom kostura iz starohrvatskih
1390

grobnica, Mario laus je ustanovio da su Hrvati sliniji Poljacima i Maarima nego Srbima, to
1391 1392

se,

primjerice,

zabacuje

u Strategiji

kulturnog

razvitka

Republike

Hrvatske. tovie, tamo stoji da bi Hrvatska kulturno uznapredovala ukoliko bi uz integraciju u euroatlanske saveze raslo i povjerenje sa susjednim zemljama (prvenstveno s demokratski preobraenom SRJ, tj. Srbijom), a zbog dodirnih elemenata kulture (batina, jezik, neke drutvene vrijednosti). Zato ne i s Maarskom, Slovenijom i BiH, nije reeno.). Boris Buden dri da koaalcija nema politike volje ni koncopecije za ono to bi
1393

bitno unapriejdilo kulturu u Hrvatskoj, a to je njezino radiklano otvaranej prema bivejugoslavenskikm prostroima istog jezika, dakle, srpskom, bosanskom i crnogtoskom.
1394

Suprotno tome, Banevim imperativom, u sljubu se nespojivog uporno pokuava rtvovati hrvatski zapadno-civilizacijski identitet. Ta poveznica koja negira nacionalni, vjerski, povijesni i kulturoloki segment jo je jedan od dokaza geopolitikog makjevelizma i stvaranja nasilnog i umjetnog konfederacijskog okvira zemalja koje ni po kojem relevantnom naelu ne mogu biti u istom okviru. [...] Rauna se na mogunost da Hrvatska u okviru balkanske unije ne bi bila u stanju podnijeti migracijske i demografske udare s Istoka da zadri svoj nacionalni identitet, ali bi bila jo dovoljno sposobna posluiti kao amortizer tih kretanja dalje prema Zapadu. [...] Proces amerike globalizacije praktiki unitava i zadnje ostatke tog mitelleuropskog duha i kulture kojeg ak ni komunizam nije posve uspio unititi od Zagreba do Praga. Nije li, doista, rekao bi Starevi, vreme da prestanemo biti
1395

predmetom slavoserbskih experimentaciah.

1396

SKUPINA

NARODI

Baski Katalonci Talijani (sjever) Francuzi I. i drugi - Zapadnoeuropljani Gruzijci Turci Sirijci II. Kalabrezi (ju. Italija) Hrvati Maari III. Ukrajinci Poljaci

Tablica 34.: Srodne antropo-kulturoloke skupine (prema: Primorac, 2000.)

2.2.4.2. HRVATSKA: IZMEU NACIONALNE I MULTIETNIKE ZAJEDNICE

Nacionalna drava i demokracija su nerazdvojno povezane. Nacionalna drava je rodno mjesto modernoj, liberalnoj demokraciji i ona je jedino jamstvo njezinog opstanka.
1397

Hrvati su na kraju povijesti, kako neki nazivaju vrijeme koje ivimo, pobjednici.
Unato omaloavanju i u povijesti nezabiljeenom kriminaliziranju obrambenog i oslobodilakog rata to pobjednitvo nezaustavljivo postaje bitno obiljeje hrvatskog nacionalnog identiteta.
1398

Prema M. E. Porteru U svijetu gdje se konkurencija ravna prema globalnim standardima, nacije postaju vanije mjesto umjesto da im znaaj opada. Uloga nacije raste u mjeri u kojoj stvaranje i usvajanje znanja postaju kljunim za konkurenciju. Konkurentske prednosti se izgrauju i oblikuju u procesu koji je izrazito lokalno ukorijenjen. Razlike u nacionalnim vrijednostima, kultura, gospodarske strukture, institucije i povijesno nasljee, sve to pridonosi uspjehu u konkurenciji". Za ove elemente koji utjeu na konkurentnost esto se upotrebljava sinonim imbenici nacionalnog identiteta koji je ugroen procesima ubrzane globalizacije.
1399

Ne postoji vano suglasje o temeljnim nacionalnim interesima, jo smo uvijek bez definirane nacionalne startegije, vojne doktrine i zamisli o obliku sigurnosti u tako osjetljivom okruenju. Gospodarstvo je u kritinoj situaciji, socijalni mir je doveden u pitanje tekim rtvama na koje nas sili MMF i Svjetska banka, ali neoliberalistika gospodarska politika vlade.
1400

S obzirom na Banev kolonijalni imperativ Balkanu se ne moete oduprijeti, slijedi obvezatno razgraenje hrvatske nacionalne drave i njeno prispodobljenje zapadno-balkanskom projektu. Pozadinu toga imperativa, tj. igre oko
1401

demontiranja hrvatske nacionalne drave, kao nitko dosad, razotkrio je Janko Vranyczani Dobrinovi, hrvatski veleposlanik Vijea Europe u Bruxellesu. Naime, on posve iskreno svjedoi: da je meunarodna zajednica eljela da Franjo Tuman u regiji odigra ulogu multietniki pomirljivog motora za Hrvate, europske Srbe, europske Muslimane, eurodemokratskog Tita i jugohrvata. Meutim, iako mu je tu poruku prenosio, svjestan dometa hrvatsko-jugoslavenske ideologije, spomenutu ulogu Tuman nije elio, niti mogao prihvatiti.
1402

Suprotno tome, nakon pobjednikih sijeanjskih izbora 2000. godine na djelu je politika novog smjera koja bezodvlano prihvaa spomenutu usmjerbu. Naime, od t ada imamo povratak Hrvatske u normalnu koloteinupostkomunistikog europskog razvoja, tj. tamo gdje bi Hrvatska bila da nije bilo vanjskog pritiska iz Miloevieve Srbije. Rije je o
1403

poziciji status quo ante bellum, tako da normalna koloteina pretpostavlja obnovu neojugoslavenskog saveza, kao uvjeta ukljuivanja u Europu. Naravno, tome prethodi razgradnja hrvatske nacionalne drave, budui da se HDZ-ov integralni nacionalizam, kao odgovor Miloeviu, u biti oslanjao na kontinuitet onih politikih snaga koje su poraene u drugom svjetskom ratu. Stavljajui
1404

HDZ-ov

integralni

nacionalizam

(kao

neoustaizam koji je nacionalnu dravu stvorio na zloinu) na optueniku klupu , Haki sud predstavlja idealnu polugu za uspostavljanje normalne koloteine. S obzirom na to, Sporazum o stabilizaciji i pridruivanja Hrvatske , dobro se primjeuje, bio je namijenjen unaprijed, kao nagrada za svrgavanje HDZ-a s vlasti. Ta je pobjeda u Meunarodnoj
1405

zajednici pozdravljena kao najbolja stva koja se dogodila na poetku 21. stoljea (G. Robertson, generalni tajnik NATO-a, Ovu su poziciju osvijestli dva analitiara:
1406

Jacques Rupnik, francuski politolog, Hrvatska je skoro itavo desetljee

pokuavala afirmirati srednjoeuropski (a ne balkanski) identitet, slutei iza svakog projekta regionalne suradnje remake Jugoslavije. Njen je novi predsjednik u ime pribliavanja Europskoj uniji organizirao europski sastanak na vrhu o Balkanu u studenome (2000. op. a.) u Zagrebu. Ironija sudbine hoe da e ovaj sastanak na vrhu pod francuskim predsjedanjem istodobno blagosloviti povratak Hrvatske na Balkan i povratak Jugoslavije u Europu.
1407

John Laughland 1. travnja 2000. godien u Spectatoru objavio otar analitiki i ironiki tekst pod naslovom Dugi put u komunizam i podnaslovom Nova hrvatska vlast provodi istke oporbe s blagoslovom Europske unije i SAD-a Za obine Hrvate tuna je ironija da oni podravaju proces europske integracije jer vjeruju da e ih oni udaljiti od Balkana a pribliiti Europi. A ne shvaaju da Europska unija kojoj tee ima nevjerojatne slinosti sa starom komunistikom Jugoslavijom iz koje su tek pobjegli, te da su idali za koje su se borili u ratu podjednako neomiljeni u Bruxellesu kao to bili i u Beogradu.
1408

Meutim, nakon parafiranja sporazuma, iako se nije uspjelo u preambuli uvesti odredbu o individualnom pristupu, javnost se uvjerava da je Balkanija ostala iza nas. U svakom sluaju preko Zapadnog Balkana, kao multikulturalne i multietnike zajednice, ma to god to znailo, Hrvatskoj je tek otvoren put prema Europi. U tom smislu zapoelo je prispodobljenje ustavnih promjena: nakon ukidanja atributa dravni sabor Zanimljivo je da je pri nedavnu skraivanju sklopa Hrvatski dravni sabor, nitko nije znao (!?) ponuditi starevianski atribut nacionalni. Na taj nain, poput Amerikog nacionalnog kongresa i Francuske nacionalne skuptine, imali bismo Hrvatski nacionalni sabor. Osim to bismo, ve u naslovu, bili legitimirani kao nacionalno-graanska drava (u nas je, naalost, nacionalno i graansko u opreci) poput ostalih zapadnih demokracija, Milanu bi ukiu njegovo srpstvo postala privatna stvara, a ne dupla biraka akvizicija do povratka - ve najavljenog - zavnohovskog (duplog) suvereniteta i ukidanja upanijskog doma, uz ostala preureenja, najavljuje se i brisanje lanka koji je bio embargom za neojugoslavenske (neobalkanske) integracije Naime, glede novih ustavnih izmjena najavljuje se ukidanje 135. lanka Ustava Republike Hrvatske, koji, i pored - toboe - svih politikih garancija i politikih promjena u Evropi, i dalje prijeti zabranom nekakvih jugoslavenskih i balkanskih integracija. S tim u svezi postavlja se pitanje: Kada e javnost biti dovoljno preparirana i za tu pilulu? S tim u svezi, isto tako, u zraku ve visi pitanje redefiniranje poloaja Srba u Hrvatskoj. Zbog svega toga, treba odgovoriti na pitanje: ima li politika novog smjera, osim imena, ita s politikom novog kursa Hrvatsko-srpske koalicije (1905.), odnosno ponavlja li se povijest?
1409 1410 1411 1412

Vjerojatno se nije teko sloiti s Bancem, da je pitanje Srba u Hrvatskoj predstavlja jedno od najvanijih toaka ureenja Hrvatske od pojave modernih nacionalnih ideologija. Kada je Badinterova komisija demontirala vienacionalnu Jugoslaviju, Hrvatska je postala samostalna nacionalna drava. S tim u svezi, povijesno je i politiki rijeeno pitanje
1413

Srba u Hrvatskoj, koji su dekonstituiranjem od dravno-politikog entiteta, kao etnika manjina postali dio hrvatskog politikog naroda. Meutim, nakon oslobodilakih akcija (1995.) znaajno se mijenja unutarnja drutvena i politika slika Hrvatske. Naime, izbjegla je narodnosna skupina koja je vie od stoljea odbijala priznati pravo Hrvatskoj na samostalnu dravu i koja je prijeila da se ostvare dva temeljna cilja hrvatskoga i svakog drugog nacionalizma: meunarodno priznanje i teritorijalna ustavna cjelovitost. Poput mnogih europskih zemalja [...] Hrvatska je postigla suverenost svoje nacionalne drave.
1414

Otkako je na Hrvatskom saboru (1861.) pokrenuto pitanje statusa te nacionalne zajednice, Srbi su punih 130 godina pokuavali dijeliti hrvatski suverenitet s veinskim narodom. Meutim, vodei rauna o dvije strukturalne razine u razviju etnosa: narodne
1415

zajednice (do koje, kao etnika manjina, dopiru Srbi u Hrvatskoj) i nacionalne zajednice (koju kao politike Hrvate, tvore svi njezini graani), teritorij po etnikom i povijesno-dravnom pravu ini individualno i privatno vlasnitvo hrvatske nacije, koji ne moe biti djeljiv izmeu dvije ili vie nacija Uvaavajui Khuenovu kolsku autonomiju (1888.), koja je polazila od teze narod u narodu odnosno drava u dravi i, kasnije, Hrvatsko-srpske koalicije (1905.), to je bio uvod u prvu Jugoslaviju, Srbima je to omogueno u zavnohovskoj Hrvatskoj koja im je, naspram vjerske, omoguila nacionalnu identifikaciju
1416

Budui da je u socijalistikoj Jugoslaviji bilo sve zatornije vjersko opredjeljenje, lako je pretpostaviti da je to potaknulo njihovu konanu identifikaciju kao Srba. Dakle, temeljem etnolokih i etnografskih istraivanja, smatra se da je hrvatske Srbe u selima ponajprije socijalizam natjerao da se vie ne identificiraju kao pravoslavci koji se nisu drali Srbima. Ukratko: Minuli sustav definitivno je pretvorio preanske Vlahe, nae pravoslavce, Riane, u mitske Srbe? Pa su onda i sami postali rtvama vidovdanskog mita upravo u trenucima kad su polagali balvane i malo kasnije kad su se krvavo sukobljavali sa svojim dojueranjim susjedima, pljakajui njihove domove i ubijajui dotadanje prijatelje, da bi na kraju u strahu pobjegli iz Krajine. Svakako, komunistiki je reim svjesno dao Srbima u Hrvatskoj taj ustupak, ne bi li dugorono onemoguavali hrvatsko osamostaljenje. Povijesno gledano, oni su na taj nain, kako priznaje M. Pupovac (1992.), realno spreavali politiku emancipaciju
1417 1418

svoje republike veine Hrvata, koji su zbog ovakve dravotvorne uloge srpskog naroda u Jugoslaviji, a to automatski znai i u Hrvatskoj bili u nekoj vrsti politike manjine. U svakom sluaju, u zavrnom razdoblju raspada avnojske federacije, posljedica takve politike bilo je srpsko opredjeljivanje za teritorijalno odcjepljenje od demokratske Hrvatske i prikljuenje Beogradu.
1419

Jeli, doista, pitanje Srba u Hrvatskoj rijeeno? Smatrajui da je srpska politika za same Srbe, uzeto skupno i pojedinano, zavrila neoekivano, tvrdi Z. Leroti, srpsko pitanje i odnos prema srpskom nacionalizmu, to je vie od stoljea inilo sukus hrvatske politike, prestalo je biti sudbinskim pitanjem hrvatske budunosti naroda. Slinog je miljenja i Ljubomir Anti Naime, on smatra da je pria o Srbima kao konstitutivnom narodu u Hrvatskoj potpuno naputena i arhivirana u spremite mnogobrojnih politikih improvizacija pri ureenju srpskih odnosa, odnosno hrvatske drave. Ukratko, za konstitutivnost se vie ozbiljno ne zauzima ni jedna relevantna politika grupa Srba u Hrvatskoj. Meutim, usprkos ovom optimizmu, zavrna etapa hrvatske nacionalne integracije, kako pokazuju ozbiljne ralambe, ne ide po crti nacionalno-graanske, ve etniko-nacionalne identifikacije (v. tablicu 35.). Naime, naspram toboe separatistikog modela dravne ili politike nacije (Bog i Hrvati), koji tek omoguuje integraciju Srba u graanski nacionalni korpus, na djelu je toboe integrativni multi-kulti model jezine ili kulturna nacije (Srbi i Hrvati/Slaveni i Hrvati) koji via Balkan omoguava ulazak u europske integracije.
1420 1421

IDENTITET KULTURA MODELI (narod) POLITIKA (nacija)

Bog i Hrvati

intra/inter-kulturalni

nacionalno-graanski

(integracija)

(demokracija)

Srbi i Hrvati/ Slaveni i Hrvati

mono/multi-kulturalni (asimilacija)

nacionalno-etniki (etnokracija)

Tablica 35.: Modeli cro- identifikacije

Budui da zabacuje dravno-povijesno pravo Prema tome, polazei od standardne Gross-Banac-Kresti srpsko-hrvatske historiografije, OSCE - Special Report on Education (1998.) dri da su hrvatski udbenici povijestikroatocentrini, jer imaju pristrani pogled na kontinuitet hrvatskog dravnog prava od srednjeg vijeka do dananje RH, koji je prekinut jedino za doba Jugoslavije od 1918. 1991.,
1422

etnotvorni model narodnog jedinstva

(Srbi i Hrvati) onemoguava utemeljivanje hrvatske nacionalne drave (Bog i Hrvati). Prema tome, ve je upozoreno, svaka samostalna hrvatska nacionalnu drava (gdje bi Srbi u Hrvatskoj bili manjina), dri se eo ipso ekskluzivnom, totalitarnom, genocidnom i faistikom. S obzirom na to, kako je ranije pokazano, ideologija otvorenog drutva pokuava uspostaviti novu duhovnu dominaciju, koja bi se temeljila na promjeni hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Naime, iz dio sljedbenika kulture, preobliene svojevrsno komunistike u

liberalnodemokratsku ili tranzicijsku svijest, bez ikakvih ograda, zagovaraju potiskivanje hrvatskih nacionalnih sadraja hrvatske rashrvaivanje (dekroatizaciju). Rashrvaivanje hrvatske kulture ili preoblikovanja hrvatskog identiteta iz nacionalnog u nadnacionalni, univerzalni, multikulturni, samo je preludij ideje o demontiranju nacionalne drave.
1423

Je li to pria iz poetka?

U tom se demontiranju ponovno instrumentalizira srpski etnos u Hrvatskoj. Naime, s onu stranu graansko-nacionalnih, tragom anacionalnih ideala demokracije i ljudskih prava, pitanje se Srba u Hrvatskoj rjeava obnavljanjem teze o konstitutivnosti, to posebice svjedoi ve spominjani Nedovreni mir (1996.), strateki dokument za preureenje brdovitog

Balkana.

Dakle,

ovo

izvjee,

kojem

je

afirmativni

pogovor

pisao

Banac,

legitimira zavnohovsku tezu o dvojnom suverenitetu, jer polazi od Hrvatske kao multinacionalne zajednice, tako da bi se Srbima jamio status konstitutivne nacije, kolektivna prava s teritorijalnom autonomijom.
1424

S obzirom na to, kako pokazuju ralambe,

svojim protupovijesnim i protuhrvatskim pretpostavkama, Nedovreni mir (1997.) izravna atakira na suverenitet i identitet hrvatske nacionalne drave koja je, uz istinsku potporu meunarodnih zajednice
1425

imbenika,

neizostavni

uvjet

za

izgradbu

graansko-demokratske

Suprotno tzv. teslinskom modelu koji, uz nacionalno-graanski (politiki

Hrvati), Srbima priznaje etniki identitet (individualna i kulturna autonomija), banevski model (tragom Khueonovanaroda u narodu, drave u dravi), Hrvatsku iz nacionalne preureuje u multietniku zajednicu sa zavnohovskim (dvojnim) suverenitetom (kolektivna i teritorijalna autonomija), gdje je mogue biti nacionalno Srbin i dravno Hrvaanin. tablicu 36. identitet model narod nacija autonomija
1426

Vidi

Teslin

etniki Srbin

politiki (dravni) Hrvati

individualna i kulturna

Banev nacionalno Srbin

dravno Hrvaanin

kolektivna teritorijalna

Tablica 36.: modeli Srba cro-integracije

Zbog toga valja ralaniti background te koncepcije. Prije nego to je ugraena u Nedovreni mir (1996.), kao strateki dokument za preureenje Balkana, ova je koncepcija oblikovana unutar Srpskog demokratskog foruma (SDF) i trenirana na skupovima otvorenog drutva. Milorad Pupovac je sredinji oblikovatelj obnovljena identiteta Srba u Hrvatskoj, iji su temeljni pogledi dati u knjizi uvari imena (Zagreb, 1999.). Koje su bitne Pupoveve teze? Tragom Baneva aksioma o zajednikoj odgovornosti nacionalizama, kad je rije o raspadu Jugoslavije i uzrocima rata, Pupovac (1992.) uzroke vidi u uvjetima
1427

beskompromisnih politika i ratobornih politiara, koji su bili ogranienim graanskim i meuetnikim ratovima. Meutim, poetni uzrok raspada Jugoslavije, on vidi u kosovskim zbivanjima krajem osamdesetih, koja su pokrenuli srpski nacionalni pokret na prostoru cijele Jugoslavije. S tim u svezi, zanimljiva su komparativno-politoloke ralambe koje pokazuje odnos Memoranduma SANU (1986.) s pobudama i prijedlozima Srpskog demokratskog foruma (1992.) za preuredbu Hrvatske. Ukratko, posve prispodobno Banevoj paradigmi, ne samo da alibira velikosrpsku agresiju, Pupovac (1992.) tovie optuuje rtvu, posebice u Hrvatskoj, gdje je nova vlast protuustavno ponitila konstitucijsku poziciju Srba u Hrvatskoj i policijskim sredstvima nastojala pacificirati njihove manifestacije neslaganja. Prema tome, njihova je pobuna bila posve opravdana, iako kasnije, prilagoujui se politikoj situaciji, Pupovac (1997.) priznaje zablude takve tragine politike Srba u Hrvatskoj. 1990. godine Srbi su traili kulturnu i teritorijalnu autonomiju. Dio Srba, posebno oni koji su nastanjavali veinska srpska podruja u Hrvatskoj, ubrzo od zahtjeva za autonomijom prelaze na zahtjev za secesijom. Ovi su zahtjevi bili podupirani od strane JNA-e. Tokom 1991. godine Srbi koji su ivjeli u hrvatskim gradovima istakli su zahtjeve za kulturnom i teritorijalnom autonomijom ne samo za sebe vei i sve druge, ukljuujui Srbe iz preteno ruralnog podruja Krajine.
1428 1429 1430 1431 1432

S tim u svezi, kako je ranije ve ralanjeno, uz pomo meunarodne zajednice, vraanjem na nultu toku (status quo ante bellum), erazmiko je mirotvorstvo otvaralo prostor Hrvatskoj na putu prema obnovi neojugoslavenskog saveza. U tom je surjeju nikao i famozni Nacrt plana Z-4, kojim je predviena konfederalizacija Hrvatske, tj. uspostava drave u dravi. Meutim, radi se zapravo o dokumentu Srpskog demokratskog foruma, koji je bio upuen Konferenciji o bivoj Jugoslaviji (London, 1992.). Upravo je ovaj londonski dokument, gdje je istaknut srpski zahtjev za federalizacijom Republike Hrvatske, nadahnuo najprije famozni Plan Z-4, a kasnije i Prijedlog koncepta specijalnog statusa srpske oblasti istona Slavonija i zapadni Srijem (23. svibnja 1996.). Ovaj potonji, koji je izraavao novi srpski politiki maksimalizam, kamuflirao je smisao priznanja specijalnog statusa ouvanjem multietnike i multikulturne zajednice na naelima potivanja ljudskih prava. Dakle, prikriven zapadnim demokratskim naelima, projekt je tako pretpostavljao dravu u dravi, iji je oblasni parlament uz ostalo trebao omoguiti integraciju regije u europsku integraciju regija. U svakom sluaju, s onu stranu hrvatske nacionalne drave, projekt je polazio od dvije opcije: multi-etnika yu-integracija ili croamputacija. U svakom drugom sluaju u kojem se trai politika autonomija za Srbe u zaposjednutim podrujima, drim da je temeljna motivacija traitelja osvajanje hrvatskih podruja radi njihova pripajanja velikoj Srbiji ili kompromisni plan uspostavljanja neojugoslavenskog saveza koji bi skrio sve zloine koje su uinili Srbi u imperijalnoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
1433 1434 1435

Kako je Pupovac (1992.) objanjavao ovaj projekt? Ponajprije, autonomija ima dva vida: prvo, s obzirom na hrvatsku dravu i, drugo, s obzirom na ostale Srbe na podruju Jugoslavije. Prvi vid, kojim se preureuje hrvatska nacionalna drava, zagovara dva modela, i to: (1) integrirani model za Srbe u graanskoj Hrvatskoj (personalna i kulturna autonomija) i (2) segregirani model (specijalni status) za Srbe unutar Hrvatskog Podunavlja (kolektivna i teritorijalna autonomija). Tada su Srbi u Hrvatskoj imali status konstitutivnog naroda. Hrvatska je bila konstituirana kao neka vrsta zajednice izmeu veinskog i manjinskog naroda,

izmeu svojevrsnog kondominijuma i federacije. To je tako praktiki bilo sve do 1990. godine. To nije nikakav radikalizam, jer su koncesije velike na obje strane.
1436

Drugi vid, polazi od

toga da Srbi u Hrvatskoj mogu svoja prava graanska ostvarivati unutar Republike Hrvatske, a svoje specifine nacionalne, etnike interese unutar policentrino organizirane politike Srba na prostoru bive Jugoslavije.
1437

Budui da je, uz preutnu potporu meunarodnih imbenika, iza ovoga projekta uvjerljivo stajala snaga okupacije, Pupovac (1992.) nije nimalo dvojio u njenu opravdanost i argumentiranost. tovie, u razgovoru za beogradski tjednik, Pupovac tvrdi da je njegov prijedlog oko Krajine sa statusom asimetrine federalne jedinice naprosto neto to je realno, jer to proizlazi iz duha hrvatsko-srpskih odnosa u posljednjih stotinu i pedeset godina.
1438

Meutim, prilagoujui se politikoj situaciji, nakon osloboditeljskih akcija (1995.),

Pupovac dri da Srbi u Hrvatskoj nemaju druge alternative nego da budu ravnopravni graani sa svima drugima, dodavi da Srbi ne trae teritorijalnu autonomiju, ve samo mogunost samoadministriranja, na tragu potpisanog Erdutskog sporazuma i Pisma namjere.
1439

Naravno, rije je o varijaciji na istu temu, budui da se Zajednica vijea opina

(koje je imalo savjetodavni status), uz potporu meunarodne zajednice, pokuala pretvoriti u politiki subjekt. Kako je upozoreno, negirajui punu hrvatsku dravnost, Srbima u hrvatskom Podunavlju, koje mora biti jedna multietnika regija, trebalo je osigurati specijalni politiki status i odgovarajuu vlast.
1440

Naime, posve je neprijeporno da su zahtjevi da zajedniko

vijee opina i Srpsko narodno vijee dobiju politiki oblik bili usmjereni prema traenju politike autonomije za Srbe u Hrvatskoj.
1441

Borba za ivotni prostor u svakom je sluaju jedan od bitnih pokretaa povijesti tko
ne raspolae teritorijem nije nita i ne moe osnovati dravu, a bez drave odreeni je etnikum takoer nita!
1442

Na tim je pretpostavkama Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta (obnovljeno, 1993.) izradilo Temeljne stavove i Izvedbene programe kolske autonomije Srba u Hrvatskoj. Polazei od autonomnog modela (po naelu narod u narodu,drave u dravi), komisija priznaje da je bila suoena s brojnim nepovoljnim okolnostima, meu kojima je prevladavala ratna neizvjesnost Aktivnost je prekinuta, kad je dolo do Bljeska i Oluje i egzodusa srpskog naroda, tako da su preostali uenici srpske nacionalne zajednice (a da ne ostvaruju svoja prava u odgoju i obrazovanju suglasno svojim nacionalnim posebnostima), integrirani u sistem hrvatskog kolstva i obrazuju se po kroatiziranim nastavnim programima na hrvatskom jeziku. Uvaavajui tako nove politike okolnosti, kao rezultat Bljeska i Oluje (1995.), ocijenilo se da koncept kolske autonomije srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj na
1443

kojem se do tada radilo vie nije realan. S obzirom na to, kao prijelazno rjeenje, dok se ne stvore uvjeti za potpunu srpsku kolsku autonomiju, ponuen je dualistiki model: koedukativni model, gdje bi uenici srpske nacionalnosti, pored redovnog (dravnog), kroatiziranog programa, dobili dodatno nacionalno (srpsko) obrazovanje i odgoj iz tzv. nacionalne grupe predmeta i autonomni model, tj. potpuni program kolske autonomije za ona podruja u kojima je srpska nacionalna zajednica u veini. Budui, da se to podruje nalazilo pod UNTAES-om, vjerojatno zbog daljnje neizvjesnosti, Prosvjetna komisija izravno ne otkriva sadraje te autonomije i gdje bi se ona konkretno ostvarivala. Zato nam to razotkriva Petar Mati, voa krnjo-krajinske delegacije na Ljetnoj koli - Peroj 96. Naime, on je izrazio elju da
1444

perojska kola preraste u jedan sabor duhovnosti i kulture srpskoga naroda u onom prostoru, gdje je on u manjini. Na nau bar za sada, sreu (sic!) tamo gdje se nalazimo mi inimo veinu. Podupirui zakljuke Zajednice vijea optina (ZVO) istone Slavonije i zapadnog Srijema o kolstvu, Predsjednitvo Srpskog narodnog vijea (SNV) uz ostalo istie da je posebno vano poboljati proces stvaranja odgovarajueg subsistema kolovanja djece i omladine, kao dijela cjelovitog hrvatskog kolskog sustava. S tim u svezi, uz medijsku potporu, uspjeno je zavrena Ljetna kola, Peroj 1996, koja je postavila temelje kolskoj autonomiji Srba u Republici Hrvatskoj. Mjesto ove kole izabrano je u istarskoj etnikojezinoj enklavi koju Pupovac jednostavno rubricira kao Srbi (Crnogorci) u
1445 1446

Peroju. Meutim, u nizu primjera zatiranja crnogorskog identiteta, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske navela je upravo Ljetnu kolu - Peroj 96. za uenike srpske nacionalnosti u istarskom selu Peroj u mjestu u kome Crnogorci ive grupirani ve 300 godina. Naglaavajui da se nee tolerirati grabe i otimanje svih tekovina crnogorskog naroda, nastalih u dugim stoljeima njegove borbe za opstanak i posebno e voditi rauna da se pod firmom naeg identiteta od strane druge potpisnice nee krijumariti svetosavlje, srpska mitologija i opasni anakronizmi preraevina povijesnih istina u kojima upravo la o Crnogorcima ima sredinju ulogu. Budui da u Hrvatskoj ima vie srpskih naseobina, nema potrebe ni razloga da Srpsko kultruno drutvo posve neznanstveno i anakrono izabire Peroj za duhovno okupljalite Srba u Hrvatskoj. Izborom upravo Peroja za te svrhe srpski
1447 1448 1449

kulturni djelatnici pokazuju da se u svojoj politici i razmiljanjima nisu odmakli od Karadievih zabluda i obmana. Kada se to danas radi, onda se sa sigurnou moe rei da nije rije o zabludama i neznanju ve o smiljenoj politici.
1450

Koliko je modelu krajinske autonomne kole prispodoban plan i program dodatne nastave za djecu srpske nacionalne zajednice u Republici Hrvatskoj, koji je objavljen u spomenutoj brouri? Ve ad hoc ralamba pokazuje, kako se ne radi o planu i programu

dodatne nastave, kao to imaju i druge manjinske zajednice. Zapravo, nije teko zapaziti da
1451

se radi o reduciranom (autonomnom) jugoslavenskom, tonije svesrpskom programu, Duh Velike Srbije se i dalje provlai u programu to ga je odobrilo Ministarstvo prosvjete RH. Time se ne njeguje suivot, ve se i dalje raspiruje mrnja prema Hrvatima koja e za nekoliko desetljea opet buknuti nekom balvan revolucijom. Tako se u programu iz povijesti (glava doseljavanja Srba) govori kako su Srbi doli na podruje ispranjene, opustoene zemlja (terra nullius), to znai da oni nisu doli u Hrvatsku, nego na niijoj zemlji osnovali svoju dravu. S tim u svezi, odgovarajui na anketu Ljetne kole Peroj 96,
1452

jedna uenica je iskreno izjavila: sve to smo tu uili u koli, ja sam uila u Krajini, posebice iz povijesti i knjievnosti, kao predmeta iz tzv. nacionalnog korpusa.
1453

Prema tome, u program su tako ukljueni ne samo iz Srbije, ve i pisci iz Crne Gore i pisci iz Bosne i Hercegovine, tako da je Ministarstvo prosvjete i porta u tome vidjelo neprihvatljivu koncepciju program kao alternativnog ili korekcijskog nacionalnog programa. U dijelu
1454

obrazloenja kae se i ovo: U programu knjievnosti, prema prijedlogu SKD Prosvjeta, uvrteni su i neki bosansko-hercegovaki i crnogorski pisci, premda nisu jasna mjerila njihova uvrtenja. Program je ipak prihvaen kako bi se omoguila pokusna primjena u kolskoj godini 1996/97. Prema tome, isto tako, u programu je bio predvien i hrvatski pisac
1455

Vladimir Nazor, vjerojatno kao prvi predsjednik zavnohovskeHrvatske, koja je Srbima osiguravala dvojni suverenitet, tj. politiku sukonstitutivnost.Svesrpskost e se programa, prema Pupovcu, proiriti i na predmet zemljopisa, gdje e se uiti Hrvatska, ali i Srbija, kao matina drava, te i one drave u kojima ive dijelovi srpskog naroda. S tim u svezi,
1456

posebice je zanimljivo da je posebnom odlukom Na osnovi dogovora s Ministarstvom prosvjete, UNTAES-a i predstavnika Srba, donijeta je Odluka o moratoriju na predavanje sadraja povijesti koji se odnosi na bivu Jugoslaviju,
1457

odlueno da srpska djeca u

Podunavlju u sljedeih pet godina nee u obrazovnim procesu obraivati razdoblje rata i raspada Jugoslavije, dakle, razdoblje od 1990. do 1996. Onodobna ministrica prosvjete i porta (Ljilja Voki) objanjava to ovako: Srpska je manjina traila da njihova djeca ne ue stvaranje hrvatske drave, dat je moratorij od 5 godina, ja sam rekla nema problema. Srbi i tako imaju svoju povijest, slikaju ju onako kako oni ele, mi ih ne moemo prisiliti da smatraju kako smo mi tada stvarali svoju dravu. Kako kae Stanimirovi mi ne moemo prihvatiti da smo agresori, pa neka tako misle! Ovaj moratorij, ne samo to je protuustavan,
1458

ve predstavlja skandal prvoga reda. Ovo je obiljeeno kao poziv na kolektivnu amneziju, jer kao da nije bilo dosta skoro pedeset komunistikih godina u kojima su Hrvati morali zaboravljati svoju povijest ili su im je drugi krivotvorili
1459

Tko daje pravo Ministrici

prosvjete i porta da donese takav protuhrvatski akt? Naime, ako je hrvatsko Podunavlje integralni dio Hrvatske, a jest, kako je onda mogue imati selektivni pristup u izuavanju hrvatske povijesti i to za nas ivue u dobi u razdoblju na koje smo posebno osjetljivi, svi smo neto izgubili. Sudjelujui na ministarskoj konferenciji u Kristiansandu Obrazovanje 2000.
1460

godine, ministrica Ljilja Voki izvjeuje kako su usvojene i dvije rezolucije o povijesti. S tim u svezi, poseban naglasak stavljen je na kronoloki prikaz zajednike povijesti Europe u nastavi, no bez zanemarivanja nacionalnih dogaaja. Takoer je zakljueno kako se oba pristupa trebaju temeljiti na injenicama, jer se u pojedinim dravama u povijesnim udbenicima nastoji izbjei pisanje o postojanju holokausta. Istodobno, suprotno tim
1461

naelima, odlueno je kako se u Podunavlju sljedeih pet godina u nastavi povijesti nee spominjati petogodinje razdoblje Domovinskog rata, dakle holokaust nad Hrvatima i drugim nesrpskim etnicitetima Povijesno gledano, kolsko je pitanje duboko zasijecalo u tkivo nacionalnointegrativnih ideologija i, s tim u svezi, esto razliitih i duboko oprenih nacionalno-dravnih koncepcija. tovie, kao moderni nacionalni problem, hrvatsko-srpski sukob pojavio se za Mauranieva, a produbio za Khuenova banovanja. Naime, sekularizacija hrvatskog kolstva, tzv. Mauranieva reforma (1874.), imala je dva cilja: prvo, modernizaciju kojom bi se hrvatski odgojni sustav prispodobio europskoj praksi, i drugo, nacionalnu integraciju koja bi, prije svega, omoguila srpskoj manjini ukljuivanje u hrvatski nacionalni (politiki) korpus. Naime, trebalo je, kako ree vladin zastupnik J. Jurkovi (1874.), timi kolami postii ta korist, da e sinovi zemlje sbliavati i uiti meusobno poznavati kao djeca jedne matere. Meutim, Mauraniev zakon (1874.) koji je polazio od nacionalnog (graanskog) jedinstva, Srbi su odbili kao hrvatizaciju, jer im toboe potkopava njihova prava i srpski identitet. Zato je iznueni tzv. Khuenov zakon (1888.) oito proteirao srpsku manjinu, te zaotrio odnose izmeu Hrvata i Srba. Naime, polazei od narodnog jedinstva, ovaj zakon promie hrvatsko-srpsko kolstvo za hrvatski narod, a srpsku kolsku autonomiju za srpsku etniku manjinu (vidi tablicu 37.).
1462 1463 1464 1465

ZAKON

KOLE Mauraniev (1874.) komunalne privatne

Khuenov (1888.) komunalne privatne

srpske autonomne

Tablica 37.: Vrste kola u prvim zakonima o pukom kolstvu

Hrvatska opa i pedagoka historiografija, s onu stranu izvorne hrvatske nacionalne identifikacije, jo nije sagledala sve dramatine posljedice sekularizacije hrvatskog kolstvaKatolika veina primorana je slati svoju mlade u komunalne uionice bez izuzetka, dok manjine eto imadu ovlast za gojenje svojih separatnih vjerskih i narodnih osobina. Posebice, kako se jedno povijesno-privilegijalno pravo na duhovno-kulturni subjektivitet (kolska autonomija) nastojalo uporno protegnuti i na teritorijalno-politiki (dravni) identitet. Osim to je zaprijeena integracija Srba u hrvatski nacionalni (graanski) korpus, pojaano je njihovo posrbljivanje i uporaba u velikosrpske ciljeve. S tim u svezi, iako je Hrvatsko-ugarskom nagodbom (1868.) ozakonjeno slubeno ime jezika kao hrvatski, temeljem etnotvorne paradigme (Srbi i Hrvati), nacionalni (dravni) jezik prometnut je u hrvatski ili srpski; srpski etnos, pored toga, imao je pravo na svoj manjinski (srpski) jezik (v.
1466

tablicu 38.). S obzirom na to, budui da smo ponajvie loi aci uiteljice ivota, gotovo se namee fatalnost povijesnih paralelizama.

JEZIK ZAKON

NACIONALNI (DRAVNI)

ETNIKI (MANJINSKI)

Mauraniev (1874.)

hrvatski

srpski

Khuenov (1888.)

hrvatsko-srpski

srpski

Tablica 38.: jezik u prvim kolskim zakonima

Naime, to pod pritiscima to iz neznanja i ignorancije Ljilja Voki, biva ministrica svjedoi: Moj rad na integraciji kolstva u Podunavlju nikoga nije zanimao, nitko me o tome nita nije pitao. Imala sam dojam da su svi ekali da se ja na tom osjetljivom pitanju okliznem,
1467

hrvatska je prosvjetna vlast vie od stotinu godina kasnije prihvatila slian

1468

prijedlog srpske kolske autonomije, to je ocijenjeno kao politiki nimalo naivno,

jer se

poigravalo sa suverenitetom i nacionalnim identitetom. Budui da se Ministarstvo prosvjete i porta, bez jasne razvojne strategije, posve nedovoljno kompetentno i dosljedno, grubo poigrava s hrvatskim nacionalnim suverenitetom i identitetom, Hrvatski forum dri da bi ono moralo snositi politike posljedice (npr. ostavka ministrice).
1469

Dodue, i u srpskim redovima,

vie politikim nego akademskim, spomenuti je prijedlog izazvao podijeljeno reagiranje. U tom konceptu tako Milan uki vidi izdajniki in, kao politiku poputanja; ak i podruje kolske autonomije smatra izdajom, jer se ono organizira samo u jednoj enklavi, istonoj Slavoniji, a druga se podruja posebno biva Krajina - i ne spominju. Sve dok ne bude Srba tamo gdje su oduvijek bili, ne moe se govoriti o nikakvoj autonomiji, misli uki.
1470

S druge

strane, saborski zastupnik Veselin Pejnovi vidi u tome getoizaciju, pa dri da nam

Stanimirovi nudi apartheid. injenica je da je lavina nezadovoljstva pokrenuta onog momenta kada je objavljena ideja osamostaljivanja ili formiranja kola sa srpskom pismom i jezikom. [...] Za kakvu se to kulturnu autonomiju Srba u Hrvatskoj bori Stanimirovi i njegovo drutvo? [...] Jer su njegovi politiki istomiljenici, suprotno Ustavu, traili i dobili odgodu sluenja vojnog roka - samo u Podunavlju, amnestiju, - samo u Podunavlju, vlastite medije, - samo u Podunavlju, a sada bi, ako drugaije ne ide da se razdvoje razredi na srpske i hrvatske! Nauio Stanimirovi, izgleda za vrijeme Krajine da se osamostaljuje i dijeli pa sad i nama nudi apartheid i geto!
1471

Kada su Srbi ili tako daleko da su zahtijevali posebne

razrede i kole za srpsku djecu, na taj zahtjev getoizacije jedne etnike manjine reagirala je i amerika politika. Mi smo u SAD-u imali poraavajua iskustva s odvojenim kolama za crnce i bijelce, i to ne samo poetkom stoljea, nego i poslije, u doba moje mladosti. To je bilo neto to je podijelilo zemlju. Otkada smo prestali prakticirati odvojeno kolstvo, napravili smo golem napredak i zemlja je postala puno demokratinija i tolerantnija. Stoga sam iskazao zabrinutost zbog odvojenih kola u Belom Manastiru. Prihvaam zahtjeve srpskih roditelja za odvojenim kolama, to im omoguuje i hrvatski zakon, ali pitam se koliko je to mudro.
1472

Oevidno svjestan instrumentalizacije, svojim amerikim iskustvom,

Bogdan je Deni protiv toga da se Srbi bave problemom svojih kola, a vie je zato da se pitamo to se to u hrvatskim kolama ui o srpskoj kulturi u Hrvatskoj. I nije zato da srpska djeca u Hrvatskoj ue o srednjovjekovnoj kraljevini Srbiji, nego o Hrvatskoj. Srpska manjina ne smije se getoizirati i ne smije biti getoizirana. nepovijesna rjeenja ostavila tragine posljedice. Pozivajui se na talijansku kolsku autonomiju, M. Pupovac smatra da Srbi nee prihvatiti kroatizaciju ni programe koji su u potpunosti kroatizirani, ili u kojima postoje sadraji koji mogu povrijediti osjeaje ili identitet Srba. Meutim, injenica je da Talijani
1474 1473

Meutim, osim dnevno-politikog

interesa, recentna je hrvatska politika s onu stranu dubljeg sagledavanja ovih pitanja, ija su

imaju svoje kole, ali se u talijanskim kolama radi po, kako to on zove kroatiziranim nastavnom programu, na talijanskom jeziku. Za dodatni nacionalni program, kao i za srpski, odobrena je satnica od pet sati tjedno. Isti se model primjenjuje i u kolama za Maare, i dijelom za ehe. Rije je, dakle, o nacionalnom (dravnom) programu, koji je obvezatan za sve graane. Drugo je pitanje, koliko je taj program etnocentrian, Na kraju, deetnizacija nacionalnog, dravnog kolskog programa u Hrvatskoj uvijek bi olakala funkcioniranje manjinskog obrazovanje za Srbe, a vjerojatno smanjila njegov obim i intenzitet,
1475

pa ak i

uvredljiv za neke manjine. kolski programi i udbenici u cijelosti su kroatizirani, odnosn o

desrbizirani, u smislu da u njima nema gotovo nita o Srbima, a pogotovo nita pozitivno. Na to smo mnogo puta detaljnije i argumentiranije upozoravali Ministarstvo prosvjete. Nismo zadovoljni ni dodatnim programima za srpsku djecu iz kojih su, bez konzultacije s autorima programa, izbaene neke vane nastavne jedinice,
1476

ali to ne znai da zbog toga etnike

manjine mogu izraditi kompenzatorne ili korekcijske programe. U dravotvornom modelu nacije postoji veinski titularni narod, koji e otvorenou izbjei oblikovanje u etniku homogenizaciju. Naime, dananja srpska kolska autonomija, iji je uzor Khuenova autonomija (drava u dravi, narod u narodu), predstavlja ne samo opasnost za integritet hrvatske nacionalne drave, ve uvod u spiralu nedovrene povijesti, sa svom svojom dramatikom, na ovim prostorima. Zanimljivo je da su onodobne pravake skupine, s onu stranu kasnije frankovtine i milinovtine, bile duboko svjesne Khuenove autonomije (1888.). Svu su dramatiku posebice obiljeile rijei, koje je u Hrvatskom saboru izrekao prava Ivan Banjavi (1888.): Hrvatska je razvaljena, a srbstvo na tih razvalinah ipak se dii ne moe.
1477

Doista, Hrvatska je bila razvaljivana stotinu godina, u ijem su razvaljivanju, kao

instrument prije svega svoje akademske i politike elite, a za tue protuhrvatske interese gurani Srbi u Hrvatskoj. Usprkos svemu, govorei o tragediji svoga naroda, kada je nakon Oluje (1995.) nekoliko stoljea jedne historije naprosto izbrisano u roku nekoliko dana, Pupovac i ne samo on, kao da od povijesti nije nita nauio. Gospodo Srbi, vi ste s nami u jednoj kui, krvlju i naom i vaom natopljenom, pa ipak vi polovinu te kue ruite i doputate, da nam kia i bura u nju pue, a meutim i vi zebete s nami. Tko vas je ovlastio ruiti polovinu kue, gdje sami priznajete, da smo vas ljubazno primili. Pogledajte kod vlade; predsjednik je va ovjek, kod najviega suda t. j. kod stola sedmorice je predsjednik va ovjek; pak se jo tuite. A kad tamo, vi zatirete nas i Srbe. Proti tomu biti e narod sav, bez razlike vjere i nae i vae pazite, kad narod slono progleda, da ne budete bjeali putem bez....
1478

U emu je problem?

S obzirom na ranije dravne tvorbe (Austrija, Austro-Ugarska i dr.), Srbi su organizirali i ostvarivali svoja narodnosna prava (vezana uz pismo, obrazovanje, narodne obiaje i sl.) u obliku crkveno-narodnih saveza i sabora. injenica da je to dobro funkcioniralo dri Pupovac posluilo nam je kao inspiracija i polazna toka za ovaj projekt. Krajem 19. i poetkom 20. stoljea stvorene su mnoge srpske graanske
1479

organizacije, ono to danas nazivamo nevladinim i neprofitnim organizacijama. [...] Sve ove

institucije, kao i sam nain ivljenja omoguavaju im da se bre i lake integriraju u hrvat sko drutvo, te da postanu jo otvorenija zajednica nego to su to mogli biti samo sa svojim tradicionalnim institucijama. Prema tome, osnovna je elja afirmirati onakav tip identiteta
1480

Srba u Republici Hrvatskoj: kakva su ga imali stoljeima, a to je graanski i nacionalni identitet. S tim u svezi, na tragu Renea Lovrenia Naime, to je bio uvod u politiku novog
1481

kursa (gdje se u etvrtoj toki proklamira da su Hrvati i Srbi jedan narod), koji je znaio pravi preporod hrvatske graanske politike [...] i ona se u svom pretenom dijelu izvukla iz klijeta nacionalnog ekskluzivizma i Vasilija Krestia. S tim u svezi,blagonakloniji odnos
1482

hrvatskih opozicionih stranaka prema Srbima u Hrvatskoj, koji je nastupio posle naputanja politike utemeljene na hrvatskom dravnom pravu i priznanjem srpske politike posebnosti u Hrvatskoj, Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji postali su znaajan most preko kojeg je graena politika koja e 1918. godine uroditi stvaranjem nove drave, spominje se
1483

Zadarska rezolucija (1905.), koja polazi od graanske ravnopravnosti i narodnosnog jedinstva Hrvata i Srba i, dakako, posebice odluka ZAVNOH-a, kojima su Srbi u Hrvatskoj imali status konstitutivnog naroda. Ukratko, u modernom je razdoblju status Srba u Hrvatskoj, s jedne strane, imao graanski, a s druge strane narodnosni (nacionalni) karakter. Posebice se podvlai da je sastavni dio njihova identiteta: izraena privrenost nadnacionalnoj i internacionalnoj identifikaciji. Koliko i u emu ta tradicija moe biti
1484

danas uzor? injenica je da su Srbi tada imali brojne i raznovrsne ustanove (kulturne, prosvjetne, gospodarske, humanitarne, vjerske i dr.) koje su bile vaan imbenik u njihovoj modernizaciji, ali je njihovo djelovanje glede nacionalne integracije bilo, ve je reeno, prijeporno i tragino Naime, irei otvoreno i javno svesrpsku dravnu ideju na podruju Hrvatske, glasila ovih ustanova, od kojih je veina izlazila usred Zagreba, tako je poniavala, obezvrjeivala, negirala postojanje Hrvata, da takvo to vjerojatno niti jedan narod u vlastitoj domovi ni nije doivio. I dalje: Kojem se narodu dogodilo da mu se usred njegove domovine navijeta rat do istrage vae ili nae. [...] A taj program bio je propovijedan desetljeima meu Srbima u Hrvatskoj. To to su se na svoju nesreu sada latili oruja, samo je zavrna utakmica nakon stoljetnog treninga. Naime, razvijajui i spomenute ustanove svojom nepopustljivou i zastupanju srpske i odbacivanje hrvatske dravne ideje, koja je nalazila uporite u AustroUgarskoj, svojom nacionalnom vitalnou i naglaenim srbovanjem, kojim su se branili od pohrvaivanja), Srbi u Hrvatskoj nali su u povijesnoj slijepoj ulici. Stvaranje posebnih srpskih ustanova nije imalo zadatak samo jaanje narodnog identiteta. Sve su te akcije sluile politikoj svrsi: stvaranju preduvjeta da se provede ujedinjenje sa Srbijom. Takve ideje nun o su morale voditi samoizolaciji, ija je bitna posljedica da Srbi nisu Hrvatsku smatrali svojom domovinom. Nai Srbi, hrvatski renegati, saveznici talijanaa i Madara, nijesu nego stafaa tuinstva protiv slobode i ujedinjenja Hrvatske. Prihvaajui naglaenu etnizaciju svoje egzistencije i svojega poloaja u onodobnoj Hrvatskoj, ometajui proces hrvatske nacionalne (graanske) identifikacije, Srbi su bili su taktiko maarske i talijanske, a strateko sredstvo velikosrpske (u obje yu-inaice) dravne integracije. Godine 1861. srpska politika
1485 1486 1487 1488

otvorila je proces uporne borbe za prisvajanje hrvatskih zemalja. S posrbljivanjem hrvatskog naroda i hrvatske osobito renesansne kulture, prelo se na svojatanje hrvatskih zemalja. Otvoren je proces, koji e biti glavni uzrok hrvatsko-srpskih sukoba. Poelo se najprije agresivno svojatati Srijem. [...] Ovaj proces zavrio je kao to znamo velikim gubitkom za Hrvatsku i na gospodarskom i stratekom podruju. Naa generacija je tome najbolji svjedok. Umjesto da se brani na obalama Save pred Beogradom Hrvatska je, zbog toga to je iz gubila Srijem, svoju egzistenciju morala braniti u Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru i Brodu.
1489

Koliko je Pupovac svjestan tih povijesnih procesa? Naime, osim pune graanske ravnopravnosti sa svim ostalim graanima u Hrvatskoj podvlai Pupovac Srbi u Hrvatskoj ne trae nikakva posebna prava. Ukratko, on pretpostavlja da njihov nacionalni identitet i nacionalne vrijednosti budu potovane u hrvatskom drutvu, budu potovane i priznate kao dio historije i aktualnog ivota u Hrvatskoj. S tim u svezi, Pupovac oekuje da Republika Hrvatska bude graanska drava u pravom smislu te rijei, kao to su se to, tokom posljednjih 200 godina, uspjele formirati veina ili najvei broj evropskih zemalja. Meutim, velikosrpska (Srbi svi u svuda) i hrvatsko-jugoslavenska nacionalna ideologija (Srbi i Hrvati), iji su Srbi u Hrvatskoj bili instrument Srbi u Hrvatskoj nisu shvatili da su tek sredstvo jednoj politici koja manipulira njihovom zatitom, upravo je inila suprotno, tj. ometale su onda i danas zavrnu etapu hrvatske nacionalno-graanske emancipacije (iji su Srbi u Hrvatskoj integralni dio). U emu je bit prijepora?
1490 1491

Iako su u sklopu Mauranievih reformi (1873.-1880.) imali sva graanska prava, U graanskom sistemu, svi Hrvati i svi stanovnici Hrvatske, bez obzira na nacionalnu pripadnost, inili su hrvatski politiki narod. Njima su priznavana sva graanska prava, ali im nije priznata nacionalno-politika individualnost, odnosno konstitutivnost. Srbi se Hrvatske odbijaju integrirati u graansko-nacionalni korpus (politiki Hrvati), jer im je bila strana i neprihvatljiva hrvatska dravna ideja. Teorija o hrvatskom politikom narodu nije brisala postojanje Srba u Hrvatskoj, nego je htjela naglasiti da ni jedan drugi narod na podruju hrvatskih zemalja ne moe stvoriti svoju dravu i odcijepiti bilo koji dio Hrvatske i pripojiti ga drugoj dravi. Naime, u osnovi se te ideje vidjelo ne samo stvaranje velike hrvatske drave, koja je bila u sukobu sa idejom Srba u irenju postojee srpske drave, ve Srbi Hrvatske nisu mogli niti hteli da prihvate takvu ideju pre svega zato to je ona pretpostavljala u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku. U tom pogledu, povijest se ponovila 1990. godine, kada se hrvatski Srbi protive uspostavljanju hrvatske nacionalne drave. Prilagoujui se politikim prilikama, nakon hrvatskih oslobodilakih akcija, Pupovac (1996.) to jasno svjedoi, 1991. godine jedna treina Srba u Hrvatskoj, na prostorima kojima su sainjavali bilo veinu bilo znaajnu manjinu proglaava vlastitu narodnu suverenost i uspostavlja vlastitu dravnu vlast, Republiku Srpsku Krajinu. Na taj nain de facto od Hrvatske je amputirana jedna treina njezina dravnog teritorija. Nain na koji je to izvedeno, sila pomou koje je ostvarena i sam nain amputacije potvruju da je pritom prekoraena granica legitimnog prava na obranu vlastitih ljudskih, graanskih i narodnih prava ne izvlaei, meutim, sve tragine posljedice koje logino proizlaze iz ovog protupovijesnog svesrpskog projekta. Meutim, u sklopu erazmike strategije, ranije je pokazano, upravo je Pupovac bio jedan od sredinjih promicatelja (kon)federalizacije Hrvatske.
1492 1493 1494 1495

S obzirom na to, Pupovac (1997.) tvrdi da multikulturalizam mora ostati vanim elementom hrvatskog drutva i zamijeniti tekui emfatiki kroatocentrizam, koji moe biti razumljiv sa stajalita novostvorene drave, ali nipoto ne moe biti osnovom na kojoj e se

razvijati demokracija i podsticati razvoj civilnog drutva.

1496

Meutim, kako pokazuju

ralambe, svojom usmjerbom protiv nacionalne drave, multikulturalizam onemoguava graanski (demokratski) nacionalizam. Ako Srbi prihvaaju samostalnu hrvatsku dravu kao okvir svog ivota, kao pojam hrvatskog politikog naroda, dakle, onih koji Hrvatsku shvaaju kao zemlju kojoj u politikom smislu pripadaju, ire od hrvatske zajednice u etnikom smislu, suzio bi se prostor hrvatskom etnonacinalizmu. Meutim, izgleda da jo stoji ova prispodoba: i dok je u Francuskoj samorazumljivo da je Senegalac koji ivi u Francuskoj i ima francusko dravljanstvopolitiki Francuz, ali nazvati Srbina koji ima hrvatsko dravljanstvo politikim Hrvatom smatralo bi se provokacijom. On vie voli svoje etniko odreenje.
1497

Iz svega to je

do sada kojekuda govorio jedino je zapravo jasno da uki [Milan] ne eli biti politiki Hrvat.
1498

Obranom vlastite nacionalne (hrvatske) drave, Srbi mogu tek ostvariti i svoja specifina (etnika) prava. Toga je svjestan edomir Vinji koji, polazei od fatalnosti Jugoslavije,
1499

smatra da emo moda u jednoj njegovoj moderniziranoj fazi, dravnoj, a ne Suprotne tome, iako su Srbi u Hrvatskoj stoljeima bili

nacionalnoj (u smislu etnikog I. B.), u procesu globalizacije zajedniki braniti kulturni identitet zemlje u kojoj ivimo.
1500

uvari stranih drava (mletake, austrijske, maarske, jugoslavenske), Pupovac (1998.) danas Srbima odrie tu ulogu glede hrvatske drave, jer u svjetskom konceptu sigurnosti za jugoistok nestala je potreba za uvarima drave, jer su drave same postale instrument sigurnosti kakva se predvia za ovaj dio svijeta.
1501

Preputajui se neupitnom globalizmu,

zabacujui da samo uvanjem hrvatske nacionalne drave mogu ouvati svoj identitet, Pupovac svoje sunarodnjake ponovno stavlja u poziciju traginog eksperimentiranja. Ozbiljni politiki ralanitelji, tovie, dre da on onemoguava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga politikog naroda. Ovaj konzekventni eksponent Miloevieva politikih interesa u Hrvatskoj, politikim aranmanom svoga gospodara, izruen je Tumanovom reimu. To to je Pupovac naoko mijenjao svoju politiku strategiju, od rigidnog jugoslavenstva, preko malicioznoga srbovanja, on je htio-nehtio, morao postati srpskim nacionalistom, a oba njegova gospodara danas trae da im pomogne.
1502

Budui da je,

pored znanstvenika, Pupovac i eksponirani politiar koji trai mjesto na uzavreloj politikoj pozornici meu Srbima u Hrvatskoj, razumljiva je njegova proturjena pozicija u oblikovanju srpskog identiteta. No teko se da se trenutana aktivnost srpskih lidera moe shvatiti kao rad u korist svoga naroda. Svaajui se meusobno, bore se za vlast i novac iz

dravne blagajne, nije tajna da financijsku pomo Stanimiroviu i Vojnoviu (ZVO-u) daje i meunarodna zajednica. [...] Milorad Pupovac je novi Pribievi, najvie ideja o poloaju Srba u Hrvatskoj dolazi upravo od njega. On, za razliku od ukia, nikad nije javno priznao da je Srbija poinila agresiju na Hrvatsku. Rije je o politiaru koji se uvijek modificira, ovisno o novonastaloj situaciji i okolnostima, tvrde njegovi dobri poznavatelji. Stoga ga i dre opasnijim od njegovih, na prvi pogled, radikalnijih suradnika.
1503

Glede Pupoveve

knjige uvari imena, Milan uki i Veselin Pejnovi kau: Knjigu punu lai mogao je napisati samo bolesni ambiciozni kameleon [...] Ta dvorska pudlica uzima sve blagodati za masne novce i svoj veliki eludac [...] Pupovac se javno zalagao za konfederalnu Hrvatsku ukljuujui i Republiku Krajinu kao jednu od njezinih sastavnih dijelova. Kasnije je, veli uki, promijenio plou tako da je 1988. godine upravo prevagom njegova glasa u Saboru ubijen politiki identitet Srba u Hrvatskoj.
1504

Meutim, odbijajui koncepciju politikog hrvatstva, srpski su politiari u Hrvatskoj bili su gotovo jedinstveni (razlike, bolje reeno netrpeljivosti, bile su vie osobne naravi), tako da su rjeenje vidjeli u dvojnom hrvatskom suverenitetu, federalizaciji Hrvatske i politikoj autonomiju za Srbe gdje su veina.
1505

Zbog toga, nakon uspostave hrvatske nacionalne

draave, podijeljena je akademska i politika srpska elita u Hrvatskoj jo uvijek u traenju svog identiteta Pjesnik i pisac kultne Zagrebanke Branislav Glumac, to najbolje svjedoi: Rei u vam neto sasvim privatno: moj otac je Srbin, a majka je Hrvatica. To znai da ja ne mogu sasvim biti niti Srbin, ni Hrvat. Htio bih u svoju rubriku nacionalnosti upisati: ili Zemljanin, ili Nita.
1506

Slino zbori i poznati glumac Rade erbedija: Otiao bih na frontu

boriti se za Hrvatsku da sam Hrvat, sigurno bih. Kako mogu kao Srbin iz Hrvatske na fronti braniti svoju domovinu Hrvatsku, a da na drugoj strani bude neki moj roak Srbin. realitetu.
1507

Naime,

oni tek trae jedan moderni identitet u novim okolnostima, u jednom novom
1508

Budui da, glede preureenja balkanskog prostora, ti (politiki) realiteti nisu jo

definirani, tragom ideologije globalizma, otvorenog drutva i multikulturalizma, vodei ideolozi (posebice, M. Pupovac) identitet Srba u Hrvatskoj opet trae s onu stranu hrvatske nacionalne drave. Suprotno tome, ohrabrujua su razmiljanja mlae akademske elite. Mi mlai srpski intelektualci u Hrvatskoj, upravo kao Srbi, prelomili smo u sebi injenicu da je rjeenje hrvatskog nacionalnog pitanja kroz samostalnu dravu za nas potpuno legitimno i prihvaamo kao olakanje, jer vie neemo biti jedina meta hrvatskog nacionalizma. [...] Veinu nas je osvijestila injenica da je Jugoslavija bila prisilna zajednica u kojoj se Hrvati nisu osjeali dobro, a mi smo stavljeni u poziciju njenih zatitnika, to nas je uasno

optereivalo.

1509

injenica je da to na svoj nain svjedoi i potresni epitaf na grobu Stanka

Koraa, koji je uoi pobune otiao u Beograd. Isti glasi: Srbi u Hrvatskoj platili su ogroman raun politici kao fatumu, politici kao praksi i politici kao metafizici ... . Dakle, oni prihvaaju hrvatsku dravna realnost, koja, uvaavajui manjinski poloaj, omoguava im opstanak na ovim prostorima. Zanimljivo je da ovo podupire i B. Deni, koji kae: Srpska manjina u Hrvatskoj jednom mora shvatiti tri vane stvari. U prvom, da je manjina, drugo, da je manjina koja e se kad-tad asimilirati, jer izmeu sekularnih Srba i sekularnih Hrvata nema nikakve razlike (kultura Srba u Hrvatskoj je hrvatska i jezik je hrvatski), te da getoizacija nije u njihovu interesu.
1510

Vojin Jeli, ugledni hrvatski knjievnik,

s tim u svezi, smatra da je u dosadanjoj politici najvea greka u tome to nije pokrenuto fundamentalno pitanje, a to jest pitanje graanskih prava. Ja nisam na prvom mjestu Srbin, nego graanin Hrvatske, a tada stvari postaju drukije. Za takozvano srpsko pitanje to je kapitalno.
1511

Vjerojatno svjestan toga, na izvanrednoj skuptini Srpskog narodnog vijea,

Jovan Miri je izjavio da naa matina drava je Hrvatska, dok nam je Srbija eventualno moe tek biti matica. Ona nije povijesno, ni politiki naa matina drava.
1512

Na tom tragu Meutim,

imamo svjedoenje: Cijela pria o Srbima iz Hrvatske u posljednjih deset godina ispriana je krivom od poetka. Matina drava, ili domovina Srba iz Hrvatske jest Hrvatska.
1513

kako se izvjeuje, nakon njegovih rijei u dvorani je nastala tiina i nitko mu nije replicirao. Naime, suprotno tome, kao predsjednik SNV-a, Pupovac (1995.) dri da e, u ovim trenucima a posebno u budunosti, SRJ, nama matina drava biti znaajan faktor, znaajan element u traenju odgovora na pitanje kako dalje i to sa Srbima u Republici Hrvatskoj.
1514

Uspostavljanjem

pokroviteljstva

nad

jednom

od

sredinjih

politikih

organizacija hrvatskih Srba, Kotunica ih je odluio iskoritavati kao element zadravanja Hrvatske u balkanskom kontekstu, kako bi i srpski dijelovi Hrvatske u koncepciji mini Europske unije inili jedinstveni srpski duhovni prostor.
1515

Volio bih da neki Srbi sami sebi

kau: dosta je bilo manipulacija, dosta je bilo pandura, andara i milicajaca, dosta je, dakako, bilo i rtava, i srpskih i hrvatskih. Srbi trebaju sami vidjeti gdje su ih odveli oni koji su alergini na svaku Hrvatsku. Pribieviu je na primjer trebao itav politiki ivot da na kraju doe do onoga do ega dananji Srbi u Hrvatskoj mogu doi sada i ovdje, u suradnji s hrvatskim demokratskim snagama i u zalaganju za demokratsku Hrvatsku.
1516

Sad se Srbi u

Hrvatskoj moraju odluiti, kako kae narodna pjesma, kome e se opredijeliti carstvu: samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj ili beogradskom krvavom mitu o velikoj Srbiji.
1517

Ukratko, s obzirom na nepromijenjeni svesrpski program, uz potporu tzv.

meunarodnih imbenika, koji imaju svoje interese, posve je oevidno da bi pria mogla krenuti iz poetka. U Udruenju knjievnika Srbije (Beograd 5. rujna 1997.) uvodno je govorio Vojislav Kotunica: Makar se smanjio na dravni i teritorijalni prostor, nije se smanjio na kulturni i duhovni prostor. [...] Obnova duhovnog prostora otvara mogunost za obnovu naeg dravnog i teritorijalnog prostora. Koliko je odreen i koliko postojan na srpski kulturni prostor, pre svega srpski nacionalni identitet i integritet, koliko su nae muke i postradanja odgovorni novi gospodari sveta, a koliko mi sami? Suoeni s razbijanjem naeg dravnog i etnikog prostora, moramo vie nego ikada da se borimo i zahtevamo da se odredi srpski kulturni prostor i srpski dravni jezini prostor.
1518

MilojkoBudimir, sadanji tajnik

Udruenja Srba u Hrvatskoj, u reportai o srpskim krajevima pod nazivom Po Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji (objavilo Pravoslavlje - slubeno glasilo SPC), uz ostalo, pie da je 1991. godine pod naletom faistike soldateske dolo do masovnog iseljavanja (Srba) i naputanje regije, da se iz zapadne Slavonije iselilo 15.000 Srba koliko ih u vrijeme agresije tu ivjelo, te da se Srbi jo uvijek okrivljuju za sve to se desilo, a oni su samo htjeli sauvati svoju zajednicu.
1519

Kako je dravni okvir posebno vaan za odreivanje razvoja hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj, temeljem ispravne ralambe, sam je Banac zakljuio da borba za hrvatsku dravnost nije postala programom Srba u Hrvatskoj. Nije li u tome temeljni nesporazum dosadanje politike na ovim prostorima, pa tako i Baneve politike? Oevidno, uz podrku tzv. meunarodne zajednice, zagovarajui multikulturalistike projekte, Srbima e u Hrvatskoj biti onemogueno ukljuivanje u hrvatsko nacionalno-graanski korpus, ime e jaati hrvatski etnonacionalizam, koji e postaviti kolektivno pravo iznad graanskih i individualnih prava i sloboda. Meutim, Hrvatska koja priznaje sva manjinska prava kulturne autonomije etnikim Srbima na svome prostoru, tj. smatra ih politikim Hrvatima, dakle, punopravnim graanima, imala bi tek anse ubrzane normalizacije i europeizacije. Naime, na taj nain Hrvatska bi ula u razdoblje sekulariziranog i demokratskog nacionalizma, koji omoguuje razvitak svih onih sfera graanskog ivota i potrebite individualne autonomije bez koje nema ni razvitka, ni blagostanja. Meutim, suprotno povijesnom dovrenju procesa graanskonacionalne drave, hrvatskom je narodu/naciji (dakle, i Srbima u Hrvatskoj), jo jednom, dramatino onemoguen ulazak u zavrnu etapu nacionalne identifikacije i, s tim u svezi, normalno ukljuivanje u europske i svjetske tijekove.
1520 1521

S obzirom na kljunu historiografsku tezu, da je svaka hrvatska politika unaprijed osuena na propast, koja bi, uz ostalo, htjela Srbe pretvoriti u politike Hrvate, Banac je protivnik
1522

svake hrvatske nacionalne drave. U tom pogledu, nakon poznatih oslobodilakih akcija, I. Banac (1996.) govori o projektu tobonje katolike i etnike iste Hrvatske, jer je na temelju nacionalnog inenjeringa i asimilacije stvorena je jednonacionalna (hrvatska drava). Konzervativniji i reakcionarniji deo hrvatskog drutva nikad nije hteo dobrovoljno da prizna

Srbe u Hrvatskoj za politiki narod. inio je to samo onda kada je bio prisiljen, sticanjem politikih i drugih okolnosti. tovie, itava je drava genocidna, budui da se, osim
1523

vladajue i velike oporbene stranke, znatan dio inteligencije i veina katolikih djelatnika (klerikih i laikih) preutno se slau s ovim programom jedinstvene hrvatske nacionalne drave. Shodno tome, sukladno interesima tzv. meunarodne politike, Banac je
1524

paradigmatski suglasan s tezama Memoranduma SANU i koncepcije zavnohovske Hrvatske:

Vasilije Kresti tako smatra da je sve poelo pretvaranjem Srba od konstitutivnog

naroda u etniku manjinu (1990.), to je znailo da je hrvatska vlast krenula putem koji je iao Ante Paveli i svi njegovi prethodnici, koji su ustanovom politikog naroda namjeravali stvoriti etniku istu [...] verski (katoliku) jedinstvenu hrvatsku dravu.
1525

Veljko Kneevi, isto tako, dri da je Srbima teko prihvatiti status nacionalne
manjine, koji su posljednjih 160 godina bili konstitutivni narod u Hrvatskoj, to su u najboljem smislu rijei potvrdili smatrajui Hrvatsku svojom domovinom, pogotovo u NOB-u. Oni gotovo refleksno odbijaju taj pojam i doivljavaju ga kao ponienje.
Branko
1526

Horvat, prema tome, u svoenju hrvatskih Srba na manjinu vidi faistiki in. Naime, on tvrdi da su Srbi bili priznati kao politiki narod na Hrvatskom saboru (1861.) i da je to autentino hrvatsko stajalite, koje se ponovilo na ZAVNOH-u (1944.), kao autentinom hrvatskom saboru.
1527

Milan Kupreanin, s tim u svezi, dri da Hrvatski Ustav (1990.) ukida ravnopravnost i konstitutivnost toga naroda [koji] svode na nacionalnu manjinu, kako nikada do sada nije tretiran na nivo graana drugog reda; izvor je za pobunu hrvatskih Srba na taj nain opravdan, jer su toboe izbaeni iz Ustava.
1528

Stipe uvar, isto tako, poriui da je konstitutivnost Srba u Hrvatskoj koja je ostvarena u zajednikoj borbi s Hrvatima za federalnu Hrvatsku u federativnoj Jugoslaviji (1945. 1945.) bio povijesni eksces, upozorava da je Tuman potezom pera izbrisao konstitutivnost srpskog naroda u Hrvatskoj.
1529

P. Ramet dri da je Tumanovo odbijanje podrke autonomije otuilo je dio hrvatksih Srba , pa je ansilje meu zajednicom usokorm esdklarirlao u prvi rat, to je bila vod ana mlin srpskog predsjedniak Miloevia.
1530

Sabina

Vojislav Kotunica, dri da hrvatski predsjednik (Franjo Tuman) nije pokuao oivjeti zamisao o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Srbi se ne bi ni pobunili i Miloevi ne bi dobio priliku da to zloupotrebi.
1531

tovie, nakon to je Milo Keravica ustvrdio da je hrvatsko Podunavlje multinacionalna sredina, to bi trebalo biti i budunost toga podruja, ove su teze skandalozno nale mjesto i u uvodniku Glasa koncila (Svijetlo iz Podunavlja), gdje se
1532

blagoslovljiva dan 15. sijenja 1998. [kojim] zapoinje novo razdoblje nae drave. Naime, Hrvatska se tako, toboe, potvrdila kao vienacionalna drava, budui da je suvremena drava istodobno u sasvim odreenom smislu, nacionalna, a takoer multinacionalna i multikulturalna. Zbog ovih skandaloznih otvoreno-drutvenih teza, ve je reeno, bio je sredinji prigovor Hrvatskog foruma tzv. nacionalnom nauku.
1533

Forumov je istup na odreeni nain uvod u sve otvoreniji sukob s tzv. katolikim univerzalizmom, koji je jo prije nekoliko godina otvoreno napao i predsjednik Franjo Tuman, budui da se on nije uklapao u poglavarevu dravotvornu koncepciju.
1534

(Nain na koji su samoproglaeni nadzornici hrvatstva prozvali nadbiskupa Bozania znak je uznapredovale faizacije duha.
1535

Slaven Letica, isto tako, dri da je rije o totalitarnim, pa i faistikim stavovima . Naravno, osim etiketa, u ovih je kritiara izostala ikakva argumentacija.Crkve u Hrvata, koji se, uz svesrdnu potporu anarhoidno-lijevih glasila, pokuao svojedobno, tragom neomahniizma Inauguriran na dan Svete Brae (4. srpnja), iako je na stolicu nadbiskupa zagrebakog zasjeo kasnije, msgr. Josip Bozani je u (ne)crkvenim krugovima bio najavljivan kao nasljedatelj ideja krkog biskupa Antona Mahnia. Meutim, biskup Mahni je sredinom 1918. pokuao obraniti i dodatno popularizirati Svibanjsku deklaraciju, koja se pitijskim jezikom zalagala za ujedinjenje svih Slovenaca, Srba i Hrvata u jedno dravno tijelo. Branei Deklaraciju ne samo politikim argumentima, nego i onima teoloke naravi, biskup je pobrkao politiku i religiju. Time se sam doveo u poloaj u kojem ga se moglo optuivati podjednako i za prozelitizam, iako se radilo o nespretnom ekumenizmu, zasnovanom na irilometodskoj ideji, i za zloporabu katolike vjere u politike svrhe, uobiajen nazive za to je klerikalizam. No, ako ga je tada u Hrvatskoj bilo, onda je on mogao biti samo u funkciji stvaranja jugoslavenske drave, dakle kao jugoslavenski klerikalizam ili krae reeno jugoklerikalizam, oblikovati na stranicama Glasa koncila (slubeno glasilo Hrvatske biskupske konferencije).
1536 1537 1538 1539

Pitanja oko obnove konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, zbog svega toga, nisu nimalo naivna. tovie, neki analitiari upozoravaju da Plan Z 4 postaje zanimljiv u posthaakom razdoblju i novom politikom rjeenju i politikom sustavu s moebitno relativno visokom autonomijom Srba kao etnike manjine u Hrvatskoj. Naime, rije je o metodologiji: najprije hako kanjavanje krivca, zatim poticanje povratka svih sredstvima, to se sada ini, do granica postizanja postotaka
1540

radi

uspostavljanja

prieljkivanje

autonomije

ili

preoblikovanje Plana Z-4.

Plan Z-4 predvidio je praktinu konfederalizaciju Hrvatske;

prema tome planu, podruje Krajine trebalo je imati svoju vlastitu vladu, valutu, znakovlje i dvostruko dravljanstvo sa Srbijom drugim rijeima, ono je trebalo biti drava u dravi.
1541

S tim u svezi, Inicijativa za obnavljanje Plana Z-4 pokrenuta je u Pittsburgu na Iz Beograda se, isto tako, poruuje da se srpski

godinjoj skuptini Kongresa srpskog ujedinjenja, najvee srpske iseljenike organizacije, koja ima lanove na svim kontinentima.
1542

narod nee odrei onoga to je bio vie od 150 godina konstitutivni narod u Hrvatskoj, i da e preko meunarodne zajednice ustrajati u borbi za ono to im povijesno pripada.
1543

Ne

smijemo imati iluzija, velikosrpska hegemonistika ideja i dalje ivi i protiv nje emo se tek sada morati boriti. Miloevi je bio toliko ozloglaen da nije bilo teko dogovoriti zajedniku borbu protiv njega. No sa samom hegemonistikom velikosrpskom idejom biti e puno tee se obraunati, jer je duboko ukorijenjena u srpskom drutvu.
1544

S obzirom na to, jo je ranije Branko Mamula, u talijanskom asopisu Balkanica (br. 3-4, 1997.), tvrdio da povratak Srba stvara multinacionalnu zajednicu i pokree pitanje graanskog ustava, izbija historijsku pobjedu nad Srbima. Kako je suenje generalu Blakiu u Haagu trebalo posluiti kao montirani dokaz da je Hrvatska izvrila agresiju na BiH, tako je suenje generalu Norcu treba posluiti da bi se dokazalo kako je Domovinski rat bio graanski rat. Dakako, sve e to biti posve prispodobno politici Hakog tribunala, glede kasnije optunice protiv hrvatskih generala, o emu je bilo ve rijei. Ve spominjani Savo trbac, predsjednik srpske udruge Veritas i neslubeni glasnogovornik Hakog suda, s tim u svezi, dri da optunica protiv Ante Gotovine redefinie istoriju, budui da nije rije o domovinskom i obrambenom, ve zloinakom i agresorskom ratu. To otvara ogromne mogunosti. [...] Samim time drava koja je nastala na zloinu ne moe nastaviti postojati, ve se njeno ustrojstvo mora redefinirati. To je prilika za Srbe da legitimnim i legalnim sredstvima izborimo za pravo dravnosti Republike Srpske Krajine. Prema tome, neki smatraju da je ovo poetak kraja stvaranja zapadnog Balkana. Zanimljivo je da Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a, zajedno sa Slobodanom Miloeviem, gotovo sinkronizirano, isti dan optuuju Hrvatsku za etniko ienje. Pupovac: Ne moe se ipak rei da je politika etnikog ienja, kakva je bila zamiljena, uspjeno zavrena jer su planeri etnikog ienja smatrali da da postotak Srba treba biti puno manji Miloevi: Hrvatska nije vodila rat radi prava na odcjepljenje, nego da istjera pola milijuna Srba, koji su tamo ivjeli kao svoj na svome.
1545 1546 1547 1548 1549

Haki je sud pritom samo jedna od poluga u strategiji kako se moe upravljati krizama i utjecati na politika zbivanja. A tko utjee na politika zbivanja, onda u konanici stvara i politike odnose. Ukratko, cilj je potpuna kriminalizacija Domovinskog rata, ime se eli se rei da su u temelje Hrvatske drave ugraeni zloini. S obzirom na to, moe se oekivati da e se dogoditi federalizacija Hrvatske pod patronatom meunarodnih imbenika pod kojima Hrvatska samostalnost u ovom obliku vie nee imati. Budui da srpski politiari u Hrvatskoj, bez obzira na sve razlike, misle da je srpsko pitanje daleko od rjeenja, meunarodna zajednica moe poi do toga da je srpski status nemogue rijeiti zajedniki sa Hrvatima, te da je za takvo to nuna politika autonomija Zato nitko Srbima ne kae to bi im mogla donijeti [politika] autonomija? I postoji li opasnost da se kroz autonomiju getoiziraju? Pogotovo to to, iz iskustva znamo, zavrava tragino. I po Srbe i po Hrvate.
1550 1551

Nakon sloma trai se gdje je izlaz: Odgovor opet treba potraiti u povijesti, ovog puta hrvatskoj. U ilirskom pokretu, Gaju, Strossmayeru, Supilu, Trumbiu, Titu. Izl az se, naime, nalazi u jugobalkanksim integracijama.
1552

Sve u svemu, polazei od nedovrena mira, na ovim prostorima nije nita rijeeno. Stalno nametanje krivnje i imputiranje da je Hrvatska faistoidna drava, kojoj je jedini cilj da u njoj ive samo punokrvni Hrvati, nee rijeiti srpsko pitanje. Rjeenje je u suivotu,

jasnim i pravno definiranim odnosima, u priznanju da je Hrvatska zemlja u kojoj mogu ivjeti svi koji ele. Rjeenje je u radu da bi zemlja ila naprijed, a ne neprestano unatrag, primorana baviiti se pitanjima koja su odavno trebala biti rjeena, prevladana i zaboravljena. S obzirom na to, uz alarmantnu spoznaju (kako, osim prijanjih, ni sadanje politike elite nisu naisto s nacionalnim identitetom), Hrvatska ulazi u dramatinu etapu nacionalne identifikacije. Prema tome, ostvarenjem nacionalne drave, meutim, nije nastupilo vrijeme postupne relaksacije od napetosti koju je tenja za nacionalnom afirmacijom nuno proizvela. tovie, ostaje nam i dalje troenje obilja energije za argumentiranje o potrebi nacionalne drave i na pokuaje njena ostvarenja. Naime, bez toga se ne moemo okrenuti prema ostvarenju drugih ivotnih potreba, kao materijalnog prosperiteta, kulturnog, znanstvenog i svekolikog drugog duhovnog napretka, prema promicanju mira, zdravog okolia te brojnih drugih opih dobara. Koliko nam je uope globalizacija prepreka na tom putu?
1553 1554 1555

Iako je globalizacija proces koji se dogaa iza lea njegovih sudionika, na nj se moe ipak utjecati, polazei od temeljnog pravila: nacionalne drave ne mogu postojati bez globalnih drutava, a globalna drutva ne mogu postojati bez nacionalnih drava i nacionalnih drutava. S onu stranu toga pravila, otvaraju se mnoga pitanja koja stvaraju politiku
1556

napetu situaciju, sve do blokada i slomova. S tim u svezi, male nacije koje su se tek stasale na svjetskoj pozornici, posebice su izloene globalizmu (kao izopaki globalizacije), koji, kao novi oblik hegemonije velesila, zahtijeva uklapanje ili brisanje onih koji stoje na putu uspostavljanja nemilitaristike svjetske hegemonije. Europske velike nacije odavno su formirane kao kulturne i etnike samobitnosti te im ujedinjenje u nadnacionalno ne predstavlja elju za sintezom kultura ve za sintezom moi. [...] Nadnacionalno shvaaju kao puku negaciju nacionalnog, a humanisti su samo zato to se smatraju kozmopolitima, jer biti kozmopolitom za njih znai prezirati svaku pa i najkulturniju manifestaciju nacionalnog kao in primitivizma. Usprkos tome, svjetski i drutveni sustav moe funkcionirati samo kao
1557

pluralistian sustav sastavljen od razliitih nacionalnih i kulturnih identiteta, ija samobitnost mora biti sauvana. Postoje procesi globalizacije u gospodarskom, industrijskom i ekonomskom pogledu protiv kojih se ne moe nita napraviti. [...] Globalizaciju jednostavno moramo prihvatiti. Postoje, meutim, pokuaji globalizacije u kulturnom smislu, tzv. kulturna globalizacija, kojoj se valja usprotiviti. Vlastita se kultura ne moe rtvovati na utrb apstraktnosti globalizacije. Ne moe se provoditi takozvana kulturna egalizacija ili mekdonalizacija kulture. Tako se gubi bogatstvo osebujnih malih pojedinanih kultura koje treba pod svaku cijenu ouvati. Globalizacija je u glavnini ekonomski problem kretanja
1558

kapitala, tehnologije i robe i nema kulturnu dimenziju. tovie, globalizacija moe ukljuiti smanjenje vanosti kulture, nestanak kultura i upravo je potraga za kulturnim identitetom jedini nain da se tome odupremo, jedini nain nae egzistencije. Pred naletom globalizma
1559

zato e nestati svi koji su nestalni, neodluni i neodreeni, i koji nemaju razvijene vlastite stvaralake potencijale.
1560

Polazei od znaenja nacionalno-dravne ideje i nacionalnog identiteta, ali da se taj identitet ne stvara protiv europske ideje, nego kao njen dopunjujui dio, Hrvatska mora biti svjesna izazova globalizacije i globalizma kao njena pervertiranog oblika to je alternativa globalizmu? Nita! Osim stvaranja vlastitoga kulturnoga odgovora amerikanizmu, ali ne kao neprijateljstvu, nego kao dijalogu i susretitu kultura. [...] Nije stvar u prihvaanju fatalnosti u povijesti, nego nastojanju da se osvoji podruje slobode tamo gdje je to mogue kao vlastiti i navlastiti kulturni identitet. Sve drugo jest tlapnja i dogmatsko vjerovanje da se amerikanizmu moe suprotstaviti neki oblik internacionalizma u siromatvu ili dekadentni antimodernizam Europe iz romantinih mitova o organikome podrijetlu nacije. Budui da je Hrvatska jo
1561

zemlja vjere u Boga i ovjeka, dakle ima moralnu uspravnicu u svojim ljudima, ona bi meu prvima trebala prihvatiti civilizacijski dijalog, koji predlau Papa Ivan Pavao II. i iranski predsjednik Mohammad Khatami, kao jedini spas iz sveopeg ludila. Iako je zemlja unitena gospodarstva, Hrvatska je potencijalno vrlo bogata jer ima veliku kulturnu batinu, pa kulturnom zemljovidu Europe ona postaje zanimljiva. Ona je dala kulturama svjetskih civilizacija veliki doprinos tijekom povijesti, jer je smjetena na jednom o najvanijih kriita euroazijskih civilizacija. Hrvatskoj bih poelio da sauva svoju autentinost, jedinstvenost i
1562

neponovljivost i da se odupre stanovitim iskuenjima tzv. divljega kapitalizma. Ova je obala prelijepa, sauvajte je, zajedno s itavom ovom prebogatom kulturnom batinom. Mislim
1563

da Hrvati imaju dovoljno razloga da budu ponosni na svoju tradiciju i dok god njihov nacionalizam ne teti nekom drugome, sve je u redu. Nacionalizam je velika sila u svijetu, a umijee je da se koristi pozitivno. Hrvatski je narod nastao i opstao u susretu civilizacija,
1564

to nam najbolje posvjedouju ponovno otkrivene Tanajske ploe (2./3. st. po Kristu), dok je njegova nesrea kao i ostalih naroda, posebice na ovim prostorima, slijedila iz sukoba civilizacija.

Naime, bili smo svijesni da bez stvaranja nacionalne drave, bez nacionalne svijesti,
bez izraavanja nacionalne energije ne moe poeti proces gospodarskog napredovanja jednog naroda, jer se preko tuinskih gospodarsko-politikih i drugih prodora u stvari razara tkivo jednog naroda i njegovih upravljakih slojeva. Jo se Pilarov liberalizma se ogleda u
1565

afirmativnom tretiranju nacije i drave kao nune i poeljne pretpostavke ivota pojedinca.

1566

Polazei od odgovornog drutva, razvijajui stvaralako hrvatstvo, Hrvatska mora zato izbjei: s jedne strane, zamke nacionalistikog izolacionizma (zatvoreno drutvo) i, s druge strane, zamke sve agresivnijeg anacionalnog integralizma (otvoreno drutvo). Stalno promiljajui vlastiti kulturni identitet u uvjetima promjene okruujue situacije, Hrvatska mora rijeiti dvije bitne zadae: (1) osiguravanje trajnog poloaja u meunarodnom poretku, uvaavajui glavne tendencije i smjer njegova kretanja, sukladno meunarodnim standardima, i (2) usklaivanje smjera i kretanja suvremenosti s potrebama i interesima hrvatskog naroda (nacije). Hrvatska kao nacionalna drava u procesu globalizacije ili denacionalizacije mora ostati u tolikoj mjeri nacionalna kao i sve lanice Europske unije. Treba izgraditi takvu supernacionalnu politiku koja e preko integracija osigurati nacionalni interes, identitet, socijalno te gospodarsko blagostanje. Racionalna adaptacija koja vodi rauna o najmanjim tetama za nacionalni interes, i maksimalnoj koristi za nacionalni interes, nije nita drugo nego politika mudrost, koja je svakako bolja od svakog kontraproduktivnog izolacionizma. Polazei od paradigme postmodernog njenog (decentnog) ili odrivog razvoja, strategija razvitka Hrvatske temeljila bi se na upotrebi drutvenog i kulturnog kapitala utjelovljenog u energiji i potencijalu njezinih graana, a koristei komparativne prednosti zemlje u odnosu na globalno drutveno, politiko i ekoloko okruje. Kao primjer takva uspjenog razvoja spominju se Austrija i Irska.
1567 1568 1569

Meutim, duboko podijeljena, bez sinteze jedinstvene nacionalne samosvijesti, osim obuzetosti idemo u Europu, Od Europske unije stvara se gola ideologija, iza koje se u konanici krije samo elja za eksploatacijom jedne balkanske kolonije. Prema tome, prihvaanje ili neprihvaanje Europske unije kao jednog politiko-gospodarskog projekta ne mora biti legitimacija europejstva ili antieuropejstva jer je pripadnost Europi ponajprije kulturoloka i civilizacijska injenica a ne gospodarska i ideoloka. Hrvatska jo nema strategiju takva razvoja. Trebamo u globalnoj razvojnoj koncepciji opstanka i razvoja ivota Hrvatske kao subjekt kulture i civilizacije imati jasnu koncepciju politikog ustroja. [...] Ovo se drutvo ne moe ustavno organizirati sve dok nemamo konsenzusa u Hrvatskom dravnom saboru o tome to jesmo i emu teimo. [...] a na glavni koncepcijski cilj mora biti ostvarenje Hrvatske kao subjekta kulture i civilizacije, da postane drutvo i drave iz sebe. tovie, proizlazi da je unazad 11 dramatinih godina, kao rtva vanjske agresije i kasnije pobjede u oslobodilakom Domovinskom ratu, ona ne samo izgubila rat, nego na dulji rok postaje svojevrsnom kolonijom, u sklopu raznovrsnih regionalnih rjeenja i totalnog financijskog, korporacijskog, medijskog i sigurnosnog povezivanja cijele jugoistone Europe od skupine SAD-a, EU-a i NATO-a.Kao zemlja, ije se gospodarstvo i financije biti pod punom, veinskim vlasnitvom stranih kompanija i banaka, te osiguravajuih i investicijskih kua, Hrvatska e meu prvima na Balkanu biti umreena u pravni sustav Europske unije, kao i u sustav NATO-a, te e svojim novim gospodarima koje e predstavljati dvije-tri mega banke i desetak vodeih multinacionalnih kompanija posluiti kao ulaz za umreavanje cjelokupne regije jugoistone Evrope za konanu novu arhitekturu Balkana. Opravdano je izraena bojazan da e naa zemlja dobiti status marginalne drave, koja nee moi slobodno izabrati vlastiti koncept politikog ekonomskog, socijalnog i kulturnog razvoja, nego e pasti rtvom regionalne globalizacije, u znaku nametnutih joj obrazaca ponaanja na svim tim podrujima. S tim u svezi, slijedi umreavanje cijele regije pod kapom istih mega banaka i kompanija, ali i sa sreditima odluivanja ne samo u Pentagonu i Bruxellesu, nego ponajvie u diskretnim loama Velikog orijenta i manje slinim. Naime, po diktatu ravnodune zapadnoeuropske gospode i njihovih hrvatskih marioneta, koji nikada nisu zaboravili svoju miljenicu Jugoslaviju, morali bismo ponovno poletjeti u bratski zagrljaj Beogradu! Usprkos tome, postojea vlast ne eli uope priznati da je naa realno-politika budunost Zapadni Balkan, a, daleka i neizvjesna, Europska unija. tovie, postoji teza da
1570 1571 1572 1573 1574 1575 1576 1577

e u perspektivi bit e sasvim svejedno tko e na nacionalnopolitikojn razini biit na vlasti. Hrvatski e politiari, kojoj god stranci priapdaali, u budunosti donositi ohne odluke koje im se zapovijede izvana, iz centar aglobalne moi i na koje ne utjeu ni oni, ni hrvatski graanji koji us ih izabrali. Njihova vanost utjecaj i jmo progresivno e nestajati, a s njima i iluzija nacionlane demokracije. Oni nemaju alternative: ili e postati posluni seviseri interesa globalnog kapitala, ili ih nee biti.
1578

Znai li to da je kapitulacija neizbjena? Jeli je Banev kolonijalni imperativ Balkanu se ne moete oduprijeti, doista, neto neizbjeno i fatalno? Nikako! Ako bismo pristali na pravo jaega, nikad ne bismo postali partnerima, jer se ne moe opstati na tuoj moi. Da bismo opstali kao subjekt kulture i civilizacije moramo sebe zato osposobljavati za proizvodnju kulturne i materijalne osnove. Narod koji nije u stanju proizvoditi svoju kulturu i materijalnu osnovicu ne moe opstati, kao drutvo i drava, kao kultura i civilizacija. Meutim, ovo je tek ostvarivo iz pozicije samosvjesnog odgovornog drutva, tj. s onu stranu importiranih erazmikih ideologija koje promiu kolonijalni mentalitet. Polazei od samosvojnog mentaliteta, dananji i budui hrvatski narataji trebaju se izboriti za nov poetak Naime, valja iznova graditi hrvatsku budunost na temeljima hrvatske povijesne i kulturne batine, kranskog svjetonazora, demokratskih postignua suvremenog svijeta te to je najvanije na temeljima velianstvene hrvatske pobjede u domovinskom obrambenom ratu protiv velikosrpskog agresora. Najzad, geopolitiki gledano, kratkotrajne tranzitne internacionalistike vlade, koje su meunarodnim posredovanjem dovedene na vlast gotovo u svim balkanskim zemljama, ralanjuje Zdravko Mri, bit e zamijenjene nacionalno usmjerenim vladama (takav proces ve tee u Europi, a da o SAD ne govorimo), meu kojima e uspijevati drukija vrsta politike. S tim u svezi, program takozvanog novog smjera [koji] vodi zemlju u stranputicu, trai korjenitu preobrazbu, jer su se okolnosti promijenile, pa ako Hrvatska eli koraati sa svijetom, morat e voditi novu politiku, a ta nova politika trait e i novo dravno vodstvo.
1579 1580 1581 1582

Sve u svemu, budui da otvoreni nacionalno problemi bitno oteavaju demokrastiazciju hrvatskog drutva. Budui da zemlje u tranziciji nisu suoeen samo s problemeom prijalaza na demokrciju i trinu ekonomiju nego i s potrebama da rijee meunacionalan pitanja u redefiniranoj posthladnoratnoj i postkomunistikoj situaciji. Izbjegavanje rjeavanja nacionalnih problema kamen je o vratu tranzicijskih drutava. Rjeenje za nacionalno pitanje pretpostavka je demokratske tranzicije. Sadanja je situacija kao devedesetih godina. Graanskoj politici ne preostaje drugo nego sterilno pozivanje na hrvatsko dravno pravo kao glavni argument za ostvarenje njenih ivotnih potreba da ovlada dravom koja bi djeloval u njenu interesu. ... omoguila najpriej otru kritiku te politike a zatim njeno naputanje od strane jugoslavnskih struja i stvaranje kvalitativno nove politike novog kursa, koja na prvo mjesto stavlja zahtjeve za demokratskim slobodama i potrebu rjeavanja akutnih drutvenih pitanja.
1583 1584

Zbog svega toga, vodei o geopolitikim okolnostima, potrebno je, kao politiki cilj, jasno odrediti svoje nacionalne interese. Naime, ako ne znate tko ste i to ste, ne moete stvarati ni modernu Hrvatsku.
1585

Prema tome, moramo osvijestiti svoje stanje unutar genetskog

i memetskog kda, koji nam omoguava opstanak na moi iz sebe, to znai da moramo uvaavati nae kulturne i materijalne sposobnosti u proizvodnji ivot iz sebe.
1586

Ukratko,

uvaavajui uiteljicu ivota, samo na temeljima vlastitog identiteta i prepoznatljivosti

moemo u konstelaciji geostratekih interesa na jugoistoku Europe stvoriti modernu Hrvatsku. bivaju.
1587

S tim u svezi, jo je Ante Starevi (1867.) znao primijetiti: Tko ne razmiljava,

tko ne prispodablja prolost sa sadanjosti, taj ne vidi oita udesa koja mu pod nosom
1588

U protivnom, kao trajna opomena, ostaje poznata engleska poslovica: Ako ne

znate kamo idete, moe vam se dogoditi da doete negdje drugdje.

3. HOMO FRAUS

Nakon teorijskog uvida, na nekoliko primejra emo pokazati primjre homo frausa, koji unutar ideologije otvorenog drutva imaju sredinju ulogu.

3.1. Temelji pristupa

Naa je intelektualna klasa i u drugoj polovini dvadesetog stoljea prednjaila u proizvodnji ideologije iskrivljene slike svijeta, ali ne tako izobliene da bi na prvi pogled bila neuvjerljiva. Slavistika je bila vie nego turska sila.
1589

La je vid naeg patriotizma i potvrda nae uroene inteligencije. Laemo

stvaralaki, matovito, inventivno. La je nuda, bioloka, psiholoka, nacionalna, politika. Beograd u ovim danima, to je apokalipsa lai.
1590

Srpski regionalni hegemonizam naao se na strani pobjednikih Saveznih sila. zato

je i u jednoj i drugoj prilici, Garaaninov koncept Velike Srbije bio toleriran i de facto sankcioniran stvaranjem prve monarhistike, a poslije i boljevike inaice jugoslavenske dravne zajednice. Takvo povijesno iskustvo srpske drave stvorilo je u dravotvornoj tradiciji srpskog naroda iluziju da je njihova drava ovlatena od itave meunarodne zajednice da slobodno promie regionalni hegemonizam, da nekanjeno suzbija nacionalno-osloboditeljske pokrete i demokratske tenje u regiji. Zbog toga se srbijanskom velikodravlju suprotstavila pobjednika alijansa razvijenih zapadnih demokracija kojoj je trebalo vremena da unutar svojih struktura moi skupi kritinu masu politike volje i pone primjenjivati nova naela meunarodnog prava, utvrena u dokumentima OESS-a i Vijea sigurnosti UN-a.
1591

Poznato je da se ovjekova bit dosad obiljeavla razliitim terminima: homo sapiens (mudar ovjek), homo ludens (ovjek igra), homo faber (ovjek radnik), homo moralis (moralan ovjek) itd. Meutim, u nae doba sveopa privda (cyberspaces) sve je relativizirano, pa i sam ovjek, tako da se ovjek psotmodernistikog globalizma moe oznaiti sintagmomm homo fraus (ovjek obmanjiva), to u irem surjeju znai: ovjek koji vara sve, pa sama sebe. Filozofiju homo frausa najdublje je pronikao H. Vaihinger u svome djelu Die Philosophie des Als-ob (1927.), a jo je ranije taj problem naslutio F. Bacon koji je opisao i modalitete ovjekjova varanja (idola tribus, idola specis, idola fori, idola theatri). Izgleda da je svojom odrednicom, po kojoj je ovjek manjakvo bie (Mangelswessen), A.

Gehlen jre bio vrlo blizu shvaanja uzroka homo frausa. Meutim, on je prevido temeljni nadreni pojam slobodu, tj. injenicu da je ovjek u svojoj biti zavreno-nezavreno bie koje se neopozivo, jednokratno i svom silijom poriva kree prema slobodi kao svome iskonu i zavretku. On je, kako je istaknuo i J. P. Sartre, osuen na slobodu, tj. slobodan je od svega, osim od svoje vlastite slobode koja ga strukturira i tjera da radi, govori i stvara. Kako je, meutim, ovjek razdrt izmeu slobode kao zavrene antropogeneze i svoje djelomine povijesne slobode kao i jo manje osobne slobode, on je u biti liberotropno bie koje porivno hlepi prema sve veoj i veoj slobodi. I u tome je njegova veliina i malenskost. Veliina je u tome to je ovjek najliberotropnije, najslobodoljubljivije, bie na zemlji, a njegova tragika proizlazi iz diskrerapncije izmeu stvarne, povijesne i osobne slobode sa zavrenom totalnom slobodom. Upravo, zbog te diskrepancije izmeu velike i male slobode ovjek postaje homo fraus: obmanjiva, prevarant, iluzionist, agresor i zao ovjek. Meutim, u biti nema zla kao posebne esencije; zlo je vazda pretjerana, nekontrolirana, uzurpatorska i pogrjeno shvaena sloboda u danom tenutku. Sve u svemu, homo fraus je najnoviji oblik ovjeka koji stalno vara drugoga i sebe i na taj nain misli da e uveati svoju nedostatrnu povijesnu slobodu. Naravno, u kratkome roku on moe i uspjeti u toj zabludi, ali zbog obmanjivanja i samoomanjivanja on na dulji rok uvijek gubi, a s njime i ovjeanstvo. S tim u svezi povijest konstatira da zablude i prijevare rastu s porastom ukupnih ovjekovih moi, ali ona konstatira kako svako obmanjivako i eksplotatorsko drutvo na dulji rok ipak propada. U razmjerno kratkom roku nakon 1990. Hrvatska je uspjela uspostaviti najvanije dravne institucije, usprkos nametnutom ratu i materijalnom unitavanju, meunarodnim pritiscima, usprkos stranom nasljeu totalitarnog sustava koji je unitio ili deformirao sve dijelove civilnog drutva. No iza tih struktura politike vlasti i uprave nije istod obno nastala prikladan struktura politikih stranaka (kao jedino mogueg nositelja politikog ivota u demokraciji) koja bi trajno ispunjavala te okvire, predstavljala, zastupala i vodile hrvatski narod i dravu, osiguravajui na taj nain politiku i drutvenu stabilnost.. Tome ima vie razloga - od nepostojanja tradicije, utjecaja prethodnih totalitarnih sistema, ali i dominacije svih moguih stranih interesa u hrvatskoj politici kroz povijest (austrijskih, maarskih, srpskih, talijanskih i dr.). Sve se to zapravo moe ukratko saeti u jedna jedini razloga nepostojanje hrvatske drave koja bi definirala, titila i promicala nacionalne interese, i tako usmjeravala djelovanje svih politikih snaga i svojih graana.. U toj situaciji pod stranim utjecajima isplatilo se raditi protiv hrvatskih nacionalnih interesa, a oni koji su ih promicali i titili, potaknuti idealizmom, nacionalnim osjeajem ili

jednostavno potenim odnosom prema zajednici u kojoj su ivjeli bili su marginalizirani, kanjavani, progonjeni, a esto i fiziki likvidirani. Nastanak hrvatske suvremene dreve formalno je izminjenio tu situaciju, ali su ipak i dalje djelovala dva imbenika jedan subjektivni i jedan objektivni koji su uzrokovali da se ponaanje mnogih osobito utjecajnih ljudi nije u tom smislu promijenilo.

Prvo, duboko ukorijenjeni mentalitet: nakon desetljea poticane i duboko plaene

nelojalnosti prema hrvatskom narodu i dravi, mnogima je bilo teko shvatiti i prihvatiti novu situaciju i promijeniti smjer odgovornosti...

Drugo, nastavak stranih pritisaka: usprkos proklamiranoj nezavisnosti, vojnoj

pobjedi protiv agresora i svim odredbama meunarodnog prava, Hrvatska se nala u poloaju ogranienog suvereniteta; prema novoj zapadnodemokratskoj varijanti poznate Brenjevljeve doktrine. U toj situaciji nije ni udno da su se ubrzo ohrabrili i pojavili brojni poslunici, od kojih su neki samo promijenili gospodare i nastavili raditi ranije uhodani posao prodaje hrvatskih nacionalnih interesa. Tako se dogodilo d aje zastupanje i provoenje tuih interesa opet postao najunosniji i medijski najpopualrniji posao u novoj hrvatskoj dravi.
1592

Naa je situacija danas paradoksalna do krajnosti: mi imamo danas veinom svjestan

narod, koji dobro zna to hoe, ali ga lanom retorikom zbunjuje manji dio njegove, recimo otvoreno, slavoserbske inteligencije, koji je kontinuirano sluio tuincima pa mu i danas slui, kao i onaj drugi, vei dio hrvatske inteligencije, koji se posve bezrazlono i neobjanjivo povukao u sebe i svojom pasivnou ... doputa toj agresivnoj manjini da diktira tzv. javno miljenje. Takvi intelektualni varalice, tobonji kozmopoliti, a zapravo
1593

umiljene veliine koje su ostale bez svoga korijena jer su se odrekli svoje domovine i sustavno rade protiv nje iako ive u njoj, dakle ljudi bez, ne samo nacionalnog, nego i elementarnog osjeaja, predstavljaju se danas i nama u svijetu kao europska inteligencija nameui hrvatskom narodu osjeaj krivnje za rat koji je vodio za svoje konano osloboenje! Ima li igdje u svijetu i je li toga ikada bilo da se jedan narod optuuje zato to se borio za svoju slobodu!? Rasulo svijesti, do kojega nas takve moralne nitarije ele dovesti svojim postupcima, izazvalo bi kraju gubitak samosvijesti i ponosa, a to bi onda stvorilo put u oivljavanje jugoslavenstva.
1594

Naime, s izuzetkom zadnjeg, desetljea hrvatske slobode, sva ostala desetljea i

stoljea protekla su u naem sluenju stranim gospodarima, pa je tako kod nas za razliku od velikih, monih i sretnih naroda u kojem su se sluenje vlastitom narodu podrazumijeva oduvijek bio otvoren natjeaj za mlade (i stare) janjiare, koji e svoju drutvenu promociju ostvarivati radei protiv probitaka vlastita naroda. To to e se pametniji i udoredniji meu njima za desetljee ili dva stidjeti onog to su radili i pisali dok nisu znali tko im glavu nosi slaba je utjeha.
1595

Rije je o globalnom nacionalizmu koji, kao tehnokratski sustav racionalnog upravljanja, predstavlja ozbiljniju prijetnju demokratskoj politici u Zapadnoj Europi danas nego to e ikad predstavljati primitivni nacionalizmi.
1596

Upravo u zemljama liberalne demokracije ... nacija je otoliko ojaala da je postala

nacija-drava. Demagogiju o odumiranju nacija u tim zemljama propovijedaju ili anarhisti bez utjecaja na politiku vlastite zemlje, ili je dio promidbe prema mladima narodima radi unitavanja njihove politike volje, odnosno radi dehomogenizacije. ...Prema spomenutoj tezi koja se iri Hrvatskom, sugerira se lana alternativa nacija i demokracija, pri emu je, naravno, bolje izabrati demokraciju nego naciju. To je politika patoloka antihrvatska teza. Nacija je po svom postanku izvorno demokratska kategorija, jer je nastanak nacije u biti prijenos suvereniteta s vladara na narod.
1597

Hrvatsko-jugoslavenska ideologija (pa i banacizam koji je posebice erazmiki operacionaliziran), marksistiko-engelsovski kazano, poput svake ideologije mora ovisiti o jeziku stvarnog ivota. Svijest nikada ne moe biti neto drugo do svjesno bivstvo, a bivstvo ljudi je njihov stvarni ivotni proces. Ako se u ideologiji ljudi i njihovi odnosi pojavljuju obrnuti glavake kao u cameri obscuri, onda taj fenomen proizlazi isto tako iz historijskog procesa njihova ivota, kao to obrnutost predmeta na mrenici oka proizlazi iz njihova neposredno fizikog procesa ivota.
1598

Ovaj marksistiko-engelsovski pristup rabi i Banac u ralambi nacionalnih ideologija koje su rasturile Jugoslaviju. Ako, dakle, hoete da vam re ima mesto kod razumnih
1599

glavah, nastojte poznati uzroke i njihove prave, naravske posledice, to e bjelodano

1600

posvjedoiti background nositelja i promicatelja ove ideologije. Naime, uz yu-komunistike disidente, zapadna inteligencija i obavjetajne slube nastojale su u mnogim pripadateljima karaorevievske (graanske, tj. velikosrpske, jugoslavenske, protuhrvatske i uglavnom protukatolike) inteligencije i njihovih potomaka, koji su preivjeli Titovo detroniziranje

kralja Petra i dekapitiranje zapovjednika Kraljeve vojske Drae Mihajlovia, nai intelektualnu bazu za budua desetljea i budue potrebe.
1601

3.2. Otvorena lista hrvatskog heristratikona

Svojedobno smo pisali, ako se ikada bude pisala povijest hrvatskog herostratizma, onda e biti od Matije Bana do Ive Banca. Spomenute knjige, stoji u predgovoru amerikog izdanja, ne bi bilo bez neprocjenjive pomoi, nadahnua i ohrabrenja koje mi je davao Wein S. Vucinich, iz odsjeka za povijest na sveuilitu Stanford; on je moj mentor i zbiljski stric, koji me je uputio u sve zaplete muderisluka. Rije je zapravo o disertaciji koju je Banac uspjeno obranio kod
1602

povjesnika Voje S. Vuinia, amerikog Srbina, pod ijim je imenom Baneva knjiga dobila
1603

prestinu ameriko-srpsku nagradu Vucinich Book Prize (1984.).

1604

Sa svojim profesorima (Vojo S. Vuini, Milorad M. Drakovi i Ivo J. Lederer), Sveuilite Stanford bilo je najbolji centar za povijest Junih Slavena, dok je osamdesetih i devedesetih Sveuilite Yale, na kojem je jo uvijek djelatan Banac, bilo glavni centar hrvatskih studija u inozemstvu. S tim u svezi, od sredine 1970-tih naovamo, Banac je nadgledao ak deset doktorskih disertacija koje su izravno ili neizravno odnosile na hrvatsku povijest. Dakako, hrvatska se povijest nije pisala kao samostalna cjelina u europskom i
1605

svjetskom surjeju, ve kao dodatak jugoslavenske historiografije. Zbog toga paradigmatski valja zastati kod Banca. Naime, starija ua i ira obitelj Banac pripadala je jugoslavenskoj Orjuni u doba Kraljevine Jugoslavije; ona je ulazila u krug malog balkanskog Spenglera, Veeslava Wildera koji je dao ideoloki ig panslavizma na Balkanu i zapravo bio duhovni otac obitelji Banac. V. Wilder pripadao je krugu naprednjake omladine i drugih liberalnih snaga koji je iao putem prosrpske politike, utjelovljenje u politici Hrvatsko-srpske koalicije, politike koja je dovela do otrgnua
1606

hrvatskih zemalja od austro-ugarske monarhije, ali i do njihova ukljuenja u jo goru nesreu, srpsku monarhiju.
1607

Rije je o drutvu intelektualaca jugoslavenske orijentacije (tzv. jugoslavenskih integralista), koje je, uz financijsku potporu Vaneta Ivanovia, djelovalo u Londonu. Nasljednici nekadanjeg vlasnika (Boo Banac) Otoka ivota su Ivo Banac i Vane Ivanovi, posvojeni sin Boe Banca, koji je u obitelj Banac stigao udajom svoje majke Milice Ivanovi za Bou dubrovakog Onasissa. Zato se smatra da se I. Banac uspio visoko pozicionirati zahvaljujui, izmeu ostalog, i vezama Boe Banca. Boo Banac, stric Ive Banca, kao mason anglofilske i projugoslavenske usmjerbe, igrao je vanu ulogu u politikom i kulturnom ivotu Dubrovnika. Zasigurno je takvu ulogu igrao i Ivo Hagija, djed Ive Banca po majci, koji je bio britanski vicekonzul u Dubrovniku. Zbog povezanosti sa ostacima reakcionarnog vodstva HSS-a u Dubrovniku, koji su u Dubrovniku anglofilski orijentisani, Ivo Hagija je, pod jo neobjanjivim okolnostima, umro 1948. godine u Lepoglavi. Tvrdi se da je I. Banac potajni pristaa katolikog srbijanstva u Dubrovniku. Plevnik: Vi spadate, poput djeda Ive Banca, u tzv. britanske antifaiste iz 1939. godine, a ne sovjetske iz 1941.
1608 1609 1610 1611 1612 1613 1614

Jedan dio starije ue i ire obitelji Banac, ponajprije je 1941. i u vrijeme instaliranja komunizma, napustio Jugoslaviju i uselio se u SAD, gdje se Banac [Ivo] stalno predstavljao Jugoslavenom. Nakon isusovake gimnazije, on dolazi na Sveuilite Stanford najbolji
1615

centar za povijest Junih Slavena, gdje je Banac doktorirao kod ameriko-srpskog povjesnika (Wein S. Vucinich). Isti mu je, kako sam svjedoi, bio mentor i zbiljski stric, koji ga je uputio u sve zaplete muderisluka. Pod zagovorom ovoga amerikog Srbina knjiga
1616

promie politiku Hrvatsko-srpske koalicije koja je, zastupajui politiku novog kursa, trasirala put za ostvarivanje prve Jugoslavije (1918.). Znakovito je da se politika nakon 3. sijenja 2000. godine, isto tako, obiljeava kao politika novog smjera. Sapienti sat! Baneva je knjiga dobila prestinu ameriko-srpsku nagradu Vucinich Book Prize (1984.). Dakle, kolovan u SAD, gdje je zavrio visoke studije i postao fakultetski
1617

profesor, Banac je predstavljen kao Jugoslaven, a ne kao Hrvat. S tim u svezi, on nije djelovao protiv jugokomunistikog totalitarizma i terorizma, jer je bio i ostao jugointegralist, a jugointegralisti su i za komunistiku Jugoslaviju, za njezin opstanak. tovie, Banac je
1618

imao i naklonost komunistikih vlasti, jer je esto putovao u domovinu u doba kad drugi nisu mogli dobiti vizu za ulaz u SFRJ. Kao i mnogi drugi, Banac je postao oportunist. Ambiciozan ali oprezan, pazio je da ne napie previe negativnog o SFRJ. Do odreene granice branio je hrvatske teze, ali nije osuivao komunistiki beogradski reim.
1619

Nakon dramatinog raspada Jugoslavije, iz svega je vidljivo, Banac je jedan od onih koje Vladari svijeta koriste kao pouzdane kolonijalne izvritelje, koristei se pri tom njihovim dalekim uroenikim porijeklom. On se ponaa kao duhovni gubernator. Uistinu:
1620

kako objasniti injenicu da taj ameriki profesor, koji je cijeli ivot proivio izvan Hrvatske, koji danas egzistenciju ima na Zapadu, ima toliko ambicije upravo u Hrvatsko j? Dapae,
1621

nakon to je erazmika estorka traila demisiju predsjednika Franje Tumana, Banac je bio izvikovan za njegova nasljednika. Zalaui se za Tumanov odstup, ponudio je Danko Plevnik za novog predsjednika Republike Hrvatske dr. Ivana Supeka i dr. Ivu Banca. Meutim, ipak dri da Hrvati ne zasluuju tako pametnog predsjednika poput Banca jer ga ne bi primjereno razumjeli. Slino je u jednoj dramatinoj situaciji zavapio i Adolf
1622

Hitler: Poinjem sumnjati, da li je njemaki narod vrijedan mojih velikih ideala". Bez
1623

obzira na prteu pamet, Hrvati, naime, ne zasluuju da im predsjednik bude nenadareni, ali ustrajni i uporni, prepotentni Amerikanac jugoslavenskoga podrijetla, koji je od hrvatske politike emigracije bjeao kao vrag od tamjana.
1624

Baneva jugoslavenska usmjerba, glede porodinog background-a, odgovarala je interesima britansko-srbijanske politike, koja je bila pod utjecajem svjetske masonerije. S tim u svezi, zapaljivo je da je Banac nemilosrdan u kritici amerike administracije, Ja vjerujem da su njihove pogreke ne samo prouzroile dananju tragediju u Bosni i Hercegovini nego su, po svoj prilici, bile odgovorne za posvemanju destabilizaciju postkumunistikog svijeta, ije se posljedice jo uvijek ne mogu predvidjeti, koju je servisirao protupovijesnim teoremima, dok gotovo zabacuje politiku gordog Albiona, posebice britansku politiku mekog posredovanja (to je bila u osnovi Vance -Owenova plana), koja je dugorono vodila prihvaanju i priznavanju svih srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ve spomenuti Ian Traynor po prvi put otvoreno priznaje odgovornost britanske vlade, razliitih posrednika i visokih vojnih asnika za demoraliziranje rtava, ohrabrivanje agresora i produljenje rata s katastrofalnim posljedicama.
1625 1626 1627 1628

Kad je o masonstvu rije, Banac porie njegovu moguu ulogu u stvaranju Jugoslavije Masonerija utjee na prvi svjetski rat, na propast Austrougarske i na stvaranje unionistikih drava (meu ostalima i na Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Jugoslaviju!) u Versajskom ugovoru 1918., pri emu je odigrao znatnu ulogu predsjednik mason SAD Wilson, pa talijanski ministar vanjskih poslova Sonnino, koji je zaprijeio da Sv. Stolica u tome sudjeluje. i udjela u njenom krvavom raspadanju. Pozadinu ovog plana otkriva i A. Zulfikarpai. Naime, odmah po objavljivanju, SAD se izjasnila protiv Vance-Owenova plana, tako da je uz ovu dvojicu imenovan Reginald Bartholomew. Osim to isti nije dorastao dvojici posrednika, u to vrijeme Alija Izetbegovi je naglo pristao na Vance-Owenov plan, propagirao ga je kao elju Amerike, to nije bilo tano, propagirao ga je kao spas za Bosnu. Meutim, malo pomalo, Owen se pretvorio u advokata srpske politike, napustio je potpuno mandat koji je dobio na Londonskoj konferenciji i iao na podjelu Bosne i Hercegovine na bazi nagraivanja ratnoga zloina, etnikog ienja i unitavanja kulturnih dobara i ekonomskog potencijala Bonjaka. Sve u svemu: Hrvatska se pokazala nekompetentnom da, unato meunarodnoj masonskoj zavjeri, parira procesu razvoja muslimansko-hrvatskog pokolja, koji je proizvod prvoklasne obavjetajne operacije. Vance i Owen su masonski eksponenti koji neutraliziraju SAD da ne provedu nijednu akciju bez odobrenja masonskih loa u trokutu Pariz-Rim-London.
1629 1630 1631

Masonstvo je za njega jednostavno inaica za modernost i liberalnu demokraciju, to uzbuuje nae provincijske masonologe, koji tako ustrajavaju u unaprijed neuspjelu projektu kompromitiranja Zapada, demokratizacije i ljudskih prava. Kroz novac, humanitarnu pomo, zajmove i slino, masoni gospodare cjelokupnim politikim ivotom u svijetu, udjeljuju onima koji su s njima. Kako e u tome proi katolike zemlje, ako jo takvih ima? Na taj je nain sva mo u rukama tajanstvene (nepoznate) moi manjine, dok su parlamenti, vlade drava, pojedini politiari u biti puki pijuni na ahovskoj ploi. Vaan prilog za razumijevanje naina na koji su Englezi planski razarali i razorili Austro-Ugarsku, da bi stvorili Jugoslaviju, jest knjiga: R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni, Korespondencija 1906.-1941., Sveuilite u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest i Britanska akademija, Zagreb-London, 1976. Seton-Watson je od poetka bio naklonjen idejama Rijeke i Zadarske rezolucije. Tenja za hrvatsko-srpskom solidarnou naroito ga je jako privlaila.
1632 1633 1634

J. G. Fichte je prije nekoliko stoljea ispravno uoio da svatko ima filozofiju kakav je on sam kao ovjek. Kao intelektualni Casanova, Banac zato ima filozofiju dosljedne nedosljednosti. esto mijenja miljenja kao da je u njemu mnogo linosti, pa zato u njegovim tekstovima sve vrvi od proturjeja. Kao vodei strunjak za raspad Jugoslavije, Banac je tako izlicitirao pet-est ideolokih objanjenja, skrivajui bit problema, tj. velikosrpski ekspanzionizam koje su, radi svojih stratekih interesa, pokrivale velike sile. No, ispod svih tih kontradikcija ostaje dosljedan izvorini stav Immer wieder Jugoslawien! Tek kada se shvati ova njegova prikrivena i sveujedinjujua postavka, tada je mogue uoiti njegove ogibe oko povijesnih istina, pa i posve suprotne tvrdnje (posebice oko modela hrvatske nacionalne identifikacije). Polazei od dobro nam poznatog liberalistikog i individualistikog shvaanja po kojem je sloboda pojedinca kao vrijednost iznad svake ideologije, iznad politike i revolucije, dapae iznad same nacionalne pripadnosti, Bancu nita nije sveto do li njega
1635

samoga Banac je netaktian, ohol i pun sebe, esto je usmeno i pismeno vrijeao pojedince. Banac u stilu intelektualno nadmonog profesora sa svjetski uglednog
1636

sveuilita, dijeli packe i desno i lijevo, ne samo faizmu i komunizmu, nego i provincijskoj tezi o kontinuitetu hrvatske nacije, od Tuge i Buge naovamo, mitu o zajednikom porijeklu.
1637

Meutim, ponavljam, ideologija jugoslavenstva ostaje mu paradigmatska odrednica za vrednovanje povijesnih zbivanja, dogaaja i osoba. S tim u svezi, posebice promie strossmayerizam i serbokatolicizam Banac je u irim krugovima obiljeen kao potajni pristaa serbo-katolianstva u Dubrovniku koji, iako s razliitim ciljevima, ele
1638

europeizirati Balkan na raun hrvatske nacionalne drave. Utoliko je jugoslavenstvo, koje je

funkcioniralo kao velikosrpstvo, bitna odrednica Baneve naravi iz kojega proizlazi i cijela njegova pisanija. Sve u svemu, ishodite je Baneva politikih djelovanja utemeljeno na radikalnorevolucionarnom kritizerstvu to ga je svrstalo u grupaciju hrvatskih politikih marginalaca, koji je u sveopem nezadovoljstvu i pozicijom i opozicijom. S obzirom na to, Banac je jedan od rigidnijih zagovornika revolucionarnog prevrata za vrijeme HDZ-ove vlasti. Nas u Slobodnoj naziva jatacima ratnih zloina, a jednom nas je prilikom proglasio i smradom!?. Profesor s Yala dri svoju razinu. Trai nastavak revolucije i ienje glodavaca, kako sam kae. Dobro je da Banac verbalno klistira nau stvarnost to bi se dogodilo kad bi osobno preuzeo vlast?
1639 1640

Sputanjem politike na razinu osobnoga, te rigidnom politikom retorikom, on se uspio posvaati s gotovo svim politikim faktorima na hrvatskoj (politikoj) sceni. Osim to je od samih poetaka na ratnoj nozi s vladajuom strankom, Banac se zahvaljujui svom liberalnom ponaanju uspio samoizolirati do te mjere da ga danas ve mnogi svrstavaju u harlekine i ridikule [dubr. oriinali] hrvatske politike. Banac je otar i nemilosrdan prema politikim neistomiljenicima, drei ih oito neprijateljima. Na skupu Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj (Split, 1998.), primjerice, Banac je tako aluzivno govorio meu nama ima krivih, sumnjivih, opasnih neprijatelja, to je osueno kao krajnje neliberalno ponaanje, budui da u u jednom slobodnom drutvu treba istupiti s imenima i injenicama ili pak diskutirati o stavovima. Dakako, posebice onih koji brane hrvatske nacionalne interes, kao to je sluaj s Budiom. Nakon liberalnog raskola, kada je HSLS zamijeniti novom uto-plavom strankom LS-om, u tim e trenucima Budiu nazvati liberalnim apiem, nacionalistom i hrvatskim Heiderom, a svoje bive stranake kolege, s kojima je danas u esterolanoj koaliciji, prozvat e neandertalcima.
1641 1642 1643

Kada je Budia ukazao na apsurdnost Deklaracije o viejezinosti i multietninosti Istre, ne pamti krai tekst koji sadravao toliko besmislica i iz kojeg bi izbijala silna mrnja od onoga to je napisao Ivo Banac, tj. da taj tekst svjedoi o njegovu potpunom intelektualnom i moralnom rastrojstvu. Pritom je Budia jetko primijetio: Ivo Banac me optuuje za nacionalizam kao da je itao moju presudu iz 1972., ne znam koliko bi on odrezao, komunisti su etiri godine. Uz ostale elnike oporbenih stranaka, izazvao je u Bancu nezapameno reagiranje. Zbog takve talibanske retorike, tovie, morao se Gotovac ograditi, tj. da Banac nastupa kao osoba i da ne predstavlja ni vodstvo, ni slubeno stajalite stranke. Iako se na domaoj politikoj pozornici umanjuje vanost Banevih politikih ideja, Antun Vuji e tako rei da kolegu Banca treba promatrati pomalo kao politikog esejista. Njegove su ideje zanimljive to ne znai da ih treba i prihvaati. Kolega Banac je u raznim prigodama govorio mnoge vrlo zanimljive stvari, ali one nisu bile politike operacionalizirane, niti smo mislili da ih treba operacionalizirati. Meutim, zabacuje se da su one globalno vrsto ugraene (iako manje prepoznatljive) u politiki panopticum croaticum, pa tako Banac moda i svjesno igra ulogu slona u staklarnici.
1644 1645 1646 1647

Uzimajui kriterij jugoslavenstva za prosudbu ljudi i dogaaja, Banac se posebice skandalozno osvre na hrvatskog rodoljuba i muenika Brunu Buia. Naime, osporavajui bilo kakvu vrijednost ivota i smrti tog hrvatskog domoljuba, kojeg je Udba ubila u Parizu, I. Banac za njega kae da je Bruno Bui tek tipian provincijski inteligent s dinarskih krajina

koji se u uvjetima krute komunistike diktature odgajao u svojevrsnoj idejnoj ilegali te su njegove ideje i potezi zavrili u slijepoj ulici. Ali, to nije sve. Gotovo prjezirno nabrajajui faze iz Buieve politike biografije, od kojih je jedna bila u zagovaranju revolucionarnih metoda u stvaranju nezavisnosti hrvatske drave, Banac zakljuuje da je na kraju pao rtvom vlastitih traginih opsesija. Banac je time postao prvi javni djelatnik koji gotovo izjednauje Udbina ubojstva hrvatskih politikih emigranata s, u krajnjoj liniji romantinim, razmiljanjima Buia i nekih njegovih istomiljenika o potrebi narodne borbe radi stvaranja hrvatske drave. Uinkovitija obrana metode bive komunistike tajne policije dosada nije napisana, jer iz nje neizravno proizlazi da su Bui, i drugi umoreni hrvatski emigranti, od Udbe zapravo i dobili ono to su zasluili. Zato se s pravom dri da je ve
1648

svojom prolou kao Jugoslaven Banac sasvim nepodesan, a i manjka mu znanja da rasuuje o hrvatskom politikom egzilu.
1649

S obzirom na svoje jugoslavistike pozicije, Banac je posebice vrijeao branitelje i vitezove Domovinskog rata, koji mu, meutim, nisu ostali nimalo duni.
1650

Zgroeni izjavama Banca u TV-emisiji, videi u njima ruilake pobude i

jugonostalgine poglede, skupina branitelja tako zakljuuje: Sada je velik broj dragovoljaca i branitelja u invalidskim kolicima, pitamo se kako je tajgeneral Banac pametan toliko vremena nakon bitke. Banevim se istupom u toj emisiji dragovoljci i invalidi Domovinskog rata osjeaju ponieno i uvrijeeno;
1651

Baneva je ocjena Oluje zaprepastila hrvatsku javnost; praktiki je osudio tu

oslobodilaku akciju optuujui pritom i Katoliku crkvu u Hrvatskoj;
1652

Banac je zastupao i branio Titovu Jugoslaviju, jer mu je vano bilo samo jedno,
da kao reimski ovinist i zadrta jugoslavenina proteirano napreduje u stjecanju raznoraznih titula za prodavae magle budalama;
1653

Baneva je ocjena Oluje zaprepastila hrvatsku javnost; praktiki je osudio tu

oslobodilaku akciju optuujui pritom i Katoliku crkvu u Hrvatskoj.
1654

Meutim, kao pripadnik rairene sljedbe otvorenog drutva, Ivo Banac je zatien u promicanju jugodogme, kao osuvremenjene slavoserbtine. Svatko vidi da ta dogma nepodnosi svetlost ni razpravljanje: ona gola nemoe se naroda hvatati. Kako, dakle da ju razprostrane Slavoserbi? Sa strane posredno: udri na one koji su proti njoj, udri na nje

psovkami, lami, sofisteriami, obsenami, udri javno i potajno, udri svimi sredstvi, koja pita zla stvar i prua lupetina
1655

Naime, tko se s njima ne bude sloio bit e javno (najee od kontroliranih medija) stigmatiziran kao nedemokrat, esto kao i totalitarist; kao propovjednik demokracije Banac nije mogao otrpjeti da netko od njega misli drukije. Razvidno je da Banac ne
1656

tedi nikog tko se usudio kritiki progovoriti o njegovu radu. Pa, ak nije bilo potrebno ni to, ve je bilo dovoljno da se drznu ne posluati mudre savjete tog politikog gurua. Svaku kritiku doivljava osobno, tako da u svojim napadima uglavnom dijeli etikete, a rijetko, umalo nikad ne vodi argumentiranu raspravu.
1657

Kada sam tako osobno ralanio njegove teze u Nacionalu, obiljeen sam kao ideoloki samuraj koji e estokom politikom i ideolokom hajkom izmiljati i umnaati unutarnje i vanjske neprijatelje. Isti tako, kada je na tribini (Banac i Kresti zatvaraju
1658

velikosrpski memorandumski krug), to ju je organizirao Hrvatski forum, dokumentirana

1659

istovjetnost njegovih teza i teza Krestia, jednog od pisaca Memoranduma SANU (1986.), Banac to odbija kao napad faistike skupine koja se slui klevetama i nakaradnim izmiljotinama. S tim u svezi, Banac je posebice osudio tribinu Hrvatski helsinki odbor
1660

i banacizacija Hrvatske, koja je odrana u Europskom domu Naime, drei da imaju

1661

pravo na svoju tribinu, ali ona ne moe biti u Europskom domu nego u nekoj pivnici na periferiji. Dakle, Ivo Banac posve antidemokratski proziva sve one koji misle drugaije od njega kao neprijatelje, pae, u najnovijoj razjarenosti, i kao neofaiste.
1662

Po opisanoj je maniri Banac nastojao skandalozno ismijati veleposlanika I. R. Iran u Zagrebu, koji je govorio na, inae posvemanje preuenom, predstavljanju

zbornika Staroiransko podrijetlo Hrvata (Zagreb, 1999.). Iako je veleposlanik biranim rijeima govorio o zajednikim nam civilizacijskim ishoditima i potrebi premoivanja i susreta dananjih razrovanih kultura i civilizacija, iako nije bio na predstavljanju niti je taj govor igdje objavljen, lirski Banac - toboe - duhovito pie proljee nam je donijelo ne samo leptire i ptija jata nego i govor iranskog ambasadora svojim roacima iz Hrvatskog foruma.
1663

Zbog svega toga, kad se cijeli opus oktopodske povjesnice Ive Banca i strategije Erasmus Gilde, sa svim promicateljima ideologije otvorenog drutva, svede na svoje racionalne okvire, oevidno je rije o herostratskom inu par excellence. Prema tome, ako se ikad napie antologija hrvatskog herostratizma, u njoj e se, uz njena rodonaelnika

jugoslavenskog masona Viktora Novaka i njegova magnum crimena, Baneva oktopodska povjesnica i Goldstein-Pusikina Erasmus Gilda pokazati kao velika obmana (magna fraus). Meutim, usprkos svemu tome, ostaje nam Starevieva nada (Doi e vreme gde e ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali. Jeli pravo, da im taj izgovor, ta izpoved pomogne, da ih obrani od pedepse koja jih ide?) da e, kao istinska uiteljica ivota, povijest odbaciti i tu posljednju kolonijalnu obmanu. U Jutarnjem pak listu itamo komentar u kojemu se Hrvati nazivaju artificijelnom, dakle, neprirodnom, umjentom, izmiljenom nacijom, a Ivo Banac profesor s Yala, utemeljitelj balkanskih studija u Dubrovniku, vie zapjenjeni i slijepi ideolog antitumanizma nego povjesniar, na HTV-u osporava tonost teze o povijesnoj tenji ovoga naroda za samostalnou. Banac odgovara: Nikad nisam osporavao da su Hrvati teili samostalnosti. Uostalom, i ja pripadam ovom narodu i zagovarao sam hrvatsku nezavisnost i onda kad je Jovi bio mizerni partijski pisar.
1664 1665

Vesna Pusi

Nazire se bojazan da bi Vesna Pusi mogla nastupati kao prikriveni jugoslavenski integralist. Pusika je iz obitelji jugokomunista i jugointegralista, koja se nije opredijelila Hrvatskom proljeu 1971. g. [...] ai nije bio pripadnik Hrvatskog proljea, a njegov otac Milan ai je padom Hrvatskog proljea postao javni tuitelj SRH, ije Tuiteljstvo je vrilo progone hrvatskih proljeara, a Radimir ai je u jugokomunizmu bio privilegiran privrednik.
1666 1667

Ponajprije, Ivan Zvonimir iak dri da su Hrvatskoj narodnoj stranci (Pusi-ai) vjetim kadroviranjem nakon proljeara doli na vlast antiproljeari, koji svojataju tradiciju i nasljee politike Hrvatskog proljea. Naime, tako je nastupila polarizacija koja pokazuje da su se na jednoj strani nali studenti i intelektualci, kako na Sveuilitu tako i iz Matice Hrvatske, a na drugoj strani lideri okupljeni oko HNS-a. Kao i 1971. godine. Naime, pored tehno-menaderskog sloja bive komunistike vlasti, HNS je utemeljio i gro lanstva, to su bili Savkini sljedbenici i nosioci ideologije tzv. urbanog i moderniziranog nacionalizma. Njih danas Vesna Pusi elinom metlom mete iz lanstva u svojoj stranci i sa vodeih poloaja, a dovodi na njihova mjesta ljude koji su u tadanjem Savezu komunista upravo iznikli i djelovali na progonu tih ljudi. S tim u svezi, Milan ai (otac Radimira aia), javni tuioc Hrvatske (1971.), to ga je instalirala dr. Savka Dabevi-Kuar, sudjelovao je u represijama i podizanju vie tisua optunica protiv aktera Hrvatskog proljea za tzv. kontrarevoluciju.
1668 1669 1670 1671

Smatrajui da je Pusikin cilj bio iz HNS-a oistiti sve to je hrvatsko, Ivan Valek, bivi lan HNS-a i zagrebaki zastupnik, poruio je HNS-u da naziv promijeni u regionalnu anacionalnu liberalnu stranku, nazvavi ih ujedno slobodno-privatno-zanatskom radnjom Vesne i Ratka. Tako su na otkrivanju spomen-ploe na studentski trajk 1971. sredinje mjesto imali HNS-ovci (Savka Dapevi Kuar, Radimir ai i Vesna Pusi), dok su
1672

izostavljeni stvarni protagonisti tih dogaaja. Ovaj je udar izveden uz pomo Nevena Budaka, dekana Filozofskog fakulteta, koji ne samo da nije pokazao vie senzibiliteta za dostojno obiljeavanje tako vanog dogaaja, ve je dopustio da studentski trajk svojataju oni koji u njemu nisu aktivno sudjelovali ili ga ak nisu podravali. Zapravo, kako primjeuje Vice Vukov, Savki je Dabevi na pameti samo rejting njezine politike stranke s Vesnom Pusi na elu koja bi, nota bene, da je bila politiki aktivna 1971., najvjerojatnije bila estoki protivnik proljearke Savke!. S obzirom na to, general Janko Bobetko dodaje: Vesna Pusi nikad za Hrvatsku nije rekla dobru rije. Rekla je da je Hrvatska nastala na zloinu, da smo izvrili agresiju na BiH, a vodi stranku koju je vodila Savka DabeviKuar!
1673 1674 1675

Stipe Mesi

Stipe Mesi, ovjek mutne prolosti, problematinog morala i jo problematinijih sposbnosti, postao je predsjednikom drave.
1676

S obzirom na sve to, zanimljiva je Mesieva tvrdnja kako je hrvatska vlast antagonizirala srpsku manjinu u Hrvatskoj, odnosno pokazivala aspiracije prema dijelovima susjedne zemlje, to je, prema Vladimiru eksu, povijesno iskrivljavanje injenica i potie na nove podjele i konfrotacije. Naime, zakljuuje eks, prvom se tvrdnjom opravdava oruana pobuna i agresija na Hrvatsku, dok je druga tvrdnja sukladna Mesievu tajnom svjedoenju u Haagu kad je optuio Hrvatsku za agresiju na BiH. Naime, dogovor o podjeli Bosne, uglavnom se temelji na nedokumentiranoj Mesievoj izjavi. Meutim, objavljeni dijelovi Mesieva svjedoenja u Haagu pokazuju jasnu nakanu tuiteljstva da dokae kako su zloini koji su poinili HVO i Hrvati u BiH bili posljedica dugogodinjeg Tumanova razmiljanja, pripremanja i nareivanja zloina: dijeljenja Bosne i etnikog ienja Bonjaka, tj. djelominog genocida nad Bonjacima. Zanimljivo je, kao haki zatieni svjedok ili svjedok-pokajnik, Stipe Mesi nije pruio niti jedan konkretni dokaz ili konkretnu stvar koja bi potvrdila da je od 1994. godine imao nekakvu svoju frakcijsku, oporbenjaku ili disidentsku - bosansko-hercegovaku politiku. U toj malenoj, ali vanoj injenici, ogleda se konstatacija suca Riada o Mesievu svjedoenju koje je teko shvatiti. Suprotno tome, Banac nas uvjerava da je Mesiev rascjep s Tumanom dobrim dijelom izazvan ondanjom politikom prema BiH.
1677 1678 1679 1680 1681

Mesi e ostati zapamen po jedinstvenosti druge vrste: najprije po haakom sudu, na kome se prvi put u povijesti (i to ba Hrvatima, kao pokusnim mievima) sudi nacionalnom osoloboenju i pobjedi nad agresorom. ovjek koji se poklonio takvom sudu, prema kojem su stalijnistiki sudovi tek minoran prekraj, koji je svjedoio protiv vlastite zemlje i onda u hipu bio ustolien za njezina predsjednika u do danas nerazjanjenim okolnositma takoer je parlamentarni kuriozitet.
1682

Stjepan Mesi jedna je od dvojice tajnih svjedoka u sluaju Blaki. On se pred hakim sudom pojavio 16. oujka 1998. Tuitelj Harmon od sud aje traio za Mesia stus

zatienog svjedoka, ali i prkrivanje njegovas svjdoenja pred medijima. Na to je branitelj genrala Bakia, odvjetnik Haymana, zapitao sud:
injenica da Mesi ima sastanak s pisanim medijima u vezi svog svjedoenja u ovom drugom sluaju postavlja prilino oit pitanje, a to je da e ga se pitati: Jeste li bili svjedokom u sluaju Blaki? On e oito lagati hrvatksim novinama i rei: Ne , njisam; tamo sam svjedoio u drugom sluaju. Sad psotavljamo pitanje bi li Sud morao sudjelovati u toj vrsti prijevae i obmane.

Sud je pito potvrdno odgvorio na pitanje, a posljedica takve odluke je dase iskljue mediji, odnosno sud javnosti iz praenja sudskog procesa. Pitanje ukazuje i na vrstu priejvare i obmane: svjeodenje e biit tajno, arguemnti i doakzi o podjeli Bose i Hercetgovine te meunaordni sukobi skriveni od medija i ajvnosti, a samo presuda e biti javna. Pitanje mor ali Sud sudjelovati u priejvari i omnai, pit ajmora li Sud istraiti istinu, provjeravati inejnice i utvrivati dokaze ajvno i pred javnou ili to uope nee raditi.
1683

Slobodan Prosperov Novak

Moda je ipak paradigmatian Slobodan Prosperov Novak, koji se sa vidikovca na Yale-u (matina Baneva ustanova) samouspostavio kao vrhunski kriterij za prosudbu hrvatske politie i akdemske pozornice. S obzirom na to, svi oni koji, ako nisu njegovi i Banevi istomiljenici (poput Goldsteinovih), predstavljaju nadrihistoriare, klerikalne istae hrvatske batine, udne profesore jo udnijih Hrvatskih studija, itd. Meutim, nije teko dokazati da je, naspram samosvojne, upravo Slobodan Prosperov Novak paradigma, gotovo kolski primjer, promicatelja hrvatske kolonijalne povjesnice.
1684 1685

Ponajprije, polazei od irilometodskog mita, Novakova knjievna povjesnica poiva na poznatoj panslavistiko-rasistikoj tezi kako su Jugoslovjeni braa po krvi i mlijeku. Naime, kako tvrdi Novak, novo razdoblje u razvoju hrvatske nacije i njezine kulture je zapoelo upravo onda kada su na poziv Rastislava u Moravsku iz Soluna stigla dva Bizantinca. Prema tome, iz irilometodske pozicije, nepovijesno izjednaavajui vlaku i srpsku etnogenezu, jer su se na niiju zemlju (terra nullius) pred turskom najezdom doselile srpske izbjeglice (Srbi), a ne Vlasi, Novak legitimira (veliko)srpsku nacionalnu integracijsku ideologiju na hrvatskom etnikom i povijesnom prostoru.Novak tako govori o velikoj migraciji srpskog stanovnitva, koje su pod sam kraj Dugoga rata, a na samom poetku 17. stoljea, poele u velikim valovima mijenjati hrvatski etniki prostor.
1686 1687

U svezi s tim, polazei od jedinstvenog jezika i dogovorne povjesnice, Novak dri da problem imenovanja hrvatskog jezika u slubenim dokumentima stranih zemalja, na sveuilitima i u velikim bibliotekama, nee se u budunosti moi rijeiti bez konsenzusa i srpske strane. Shodno tomu, u svom poznatom izvjeu OSCE smatra se da su razlike
1688

izmeu varijanti koje se smatraju hrvatskim i srpskim jezikom zanemarive, tako da je vrlo teko definirati te regionalne varijante kao odvojene jezike. U tom je surjeju i njegova malenkost (Igor Mandi) izjavila kako ona isto stoji iza Krleine reenice da su srpski i hrvatski jedan jezik koji Srbi zovu srpskim, a Hrvati hrvatskim, i gotovo, a glede suvremenih lingvista koji ta dva jezika razlikuju, Mandi je rekao da je prolazna moda, jedna vrsta izgubljenih u vremenu.
1689 1690

Uz obaveznog Ivu Banca i Branka Sbutegu, kao suator knjige Stara knjievnost Boke (1992.), Novak otvoreno pokazao da mu nimalo ne smeta velikosrpsko svojatanje hrvatske kulturne batine Boke kotorske. Tako i genitiv koji preuuje hrvatski identitet bokeljske knjievnosti jo jedanput pokazuje koliko je dubok optejugoslavenski sindrom i kako ga je teko iupati iz svijesti i postupaka. Kada je Novaku postavljeno pitanje o propustima u Hrvatskoj zato to je u Portugalu, na Expou, kolo Bokeljske mornarice predstavljalo Jugoslaviju, on je odgovorio: A tko bi to, molim vas lijepo, trebao u Portugal odvesti bokeljsko kolo ako ne drava u ijim granicama ti ljudi i tradicija ivi. Naravno, ta briga za bokokotorski (hrvatski) identitet nije nikakva revindikacija, ve elja da e Boka kotorska, taj zaljev hrvatskih svetaca biti zajedno sa Crnom Gorom tamo gdje i pripada dio Europe. Europska Crna Gora je jamac za sve ono hrvatsko u Boki kotorskoj, a to hrvatsko u njoj i jest ulaznica za pripadanje zapadnom svijetu gdje, naalost, igrom sudbine, Crna Gora nije dugo pripadala.
1691 1692 1693

Milorad Pupovac

Ozbiljni politiki ralanitelji, tovie, dre da on onemoguava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga politikog naroda. Ovaj konzekventni eksponent Miloevieva politikih interesa u Hrvatskoj, politikim aranmanom svoga gospodara, izruen je Tumanovom reimu. To to je Pupovac naoko mijenjao svoju politiku strategiju, od rigidnog jugoslavenstva, preko malicioznoga srbovanja, on je htio-nehtio, morao postati srpskim nacionalistom, a oba njegova gospodara danas trae da im pomogne.
1694

Budui da je, pored znanstvenika, Pupovac i eksponirani politiar koji trai mjesto na uzavreloj politikoj pozornici meu Srbima u Hrvatskoj, razumljiva je njegova proturjena pozicija u oblikovanju srpskog identiteta. No teko se da se trenutana aktivnost srpskih lidera moe shvatiti kao rad u korist svoga naroda. Svaajui se meusobno, bore se za vlast i novac iz dravne blagajne, nije tajna da financijsku pomo Stanimiroviu i Vojnoviu (ZVOu) daje i meunarodna zajednica. [...] Milorad Pupovac je novi Pribievi, najvie ideja o

poloaju Srba u Hrvatskoj dolazi upravo od njega. On, za razliku od ukia, nikad nije javno priznao da je Srbija poinila agresiju na Hrvatsku. Rije je o politiaru koji se uvijek modificira, ovisno o novonastaloj situaciji i okolnostima, tvrde njegovi dobri poznavatelji. Stoga ga i dre opasnijim od njegovih, na prvi pogled, radikalnijih suradnika.
1695

Glede Pupoveve knjige uvari imena, Milan uki i Veselin Pejnovi kau: Knjigu punu lai mogao je napisati samo bolesni ambiciozni kameleon [...] Ta dvorska pudlica uzima sve blagodati za masne novce i svoj veliki eludac [...] Pupovac se javno zalagao za konfederalnu Hrvatsku ukljuujui i Republiku Krajinu kao jednu od njezinih sastavnih dijelova. Kasnije je, veli uki, promijenio plou tako da je 1988. godine upravo prevagom njegova glasa u Saboru ubijen politiki identitet Srba u Hrvatskoj.
1696

Zanimljivo je da Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a, zajedno sa Slobodanom Miloeviem, gotovo sinkronizirano, isti dan optuuju Hrvatsku za etniko ienje. Pupovac: Ne moe se ipak rei da je politika etnikog ienja, kakva je bila zamiljena, uspjeno zavrena jer su planeri etnikog ienja smatrali da da postotak Srba treba biti puno manji. Miloevi: Hrvatska nije vodila rat radi prava na odcjepljenje, nego da istjera pola milijuna Srba, koji su tamo ivjeli kao svoj na svome.
1697 1698

Ozren unec

U defetistiko-kapitulantskom ozraju, hipotetini model napadne operacije strategijskog znaenja pod nazivom Operacija Pinocchio (recenzenti su bili generali Martin pegelj i Karl Gorinek), dajui minimalne i nune uvjete za uspjeh vojne opcije i njene maksimalne mogunosti kao i realne rizike njenog izvoenja. unec zakljuuje: Meutim, kako stvari stoje i analiziraju se sadanje mogunosti HV i ima li se u vidu sadanja insuficijentnost hrvatske politike i diplomacije prema pobunjenim Srbima (a dodatno je optereena nacionalistikim i ovinistikim tonovima koji odjekuju dananjom Hrvatskom) moe se zakljuiti da Hrvatska danas nije u stanju uiniti nijedno od onog ili-ili s poetka lanka a kamoli njihovu skladnu, uinkovitu i svrsishodnu kombinaciju.
1699 1700

Doista, nakon to je ubrzo bljesko-olujnim osloboditeljskim akcijama (1995.) Hrvatska vratila okupirani teritorij i slomila velikosrpski tvorevinu, najvie je priznanje pristiglo od erazmikoga teoretika - Ozrena uneca, koji je u oima javnosti sve vie stjecao sposobnosti prvoklasnog obavjetajca. Naime, posve suprotno ranijoj simulacijskoj prosudbi, on priznaje:da je, glede Oluje, Hrvatska imala racionalnu veliku strategiju (grand strategy) po kojoj je planski postupala i ila spram svojih realistikih ciljeva te je uporabila dravu kao

organizaciono sredstvo: moralni, politiki, vojni i gospodarstveni uvjeti, mogunosti i resursi paljivo su i odmjereno sklapani u pothvat realizacije osnovnog nacionalnog cilja o kojem je postojao opi konsenzus i koji je ostvaren neumoljivom uinkovitou. da je, isto tako, glede Bljeska, Hrvatska vojska oslobodila Zapadnu Slavoniju besprijekorno izvedenom operacijom [...] Pokazalo se da u nedostatku politikog rjeenja Hrvatska moe vlastitim snagama iznuditi vojno rjeenje i da je pritom voljna stvarno potovati vlastite zakone u svim uvjetima; time je definitivno stekla i moralno pravo na svoj teritorij.
1701 1702

Sve u svemu, kao i mnogi utjecajni analitiari, unec govori o Oluji kao besprijekornoj akciji, ne spomenuvi ikakvo etniko ienje, ve zakljuuje da je, tzv. Republika Srpska Krajina (kao anakronina parodija Vojne Krajine), posve potonula u zloinu i zaboravu, dok su vodstvo pobune i pobunjeni Srbi iz Hrvatske otili ne nalazei snage da prevladaju strah i suoe se posljedicama pobune.
1703

Meutim, upravo je unec tijekom 1998. godine dobio kolumnu u tjedniku Globus, koja se iskljuivo bavila kriminalizacijom Domovinskog rata. Usredotoujui se posebice na ruenje zavrnih operacija (pogotovo Oluje), unec je unio toliku zabunu da je to posluilo za kriminalizaciju akcije Oluja, tako da je sve to imalo refleksiju ne samo na hrvatsku javnost, nego i na hake optunice: one impliciraju to da je Hrvatska bila agresor na svom vlastitom teritoriju. Dapae, u knjizi Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 19911995. unec je i znanstveno utvrdio da se ba tijekom Oluje dogodilo etniko ienje.
1704 1705

arko Puhovski

Naime, rije je o deklariranim marksistikim filozofima (arko Puhovski, Lino Veljak, Gvozden Flego) koji su preko noi promijenili stranu, neobrazloeno odbacili svoj kolektivistiko-egalitaristiki marksistiki svjetonazor i zamijenili ga njemu disparatnim varijantama liberalnog individualizma.
1706

Meutim, u jednom se nisu promijenili, a to je

osporavanje hrvatske nacionalne samobitnosti i dravnog suvereniteta, u emu ih debelo podupire George Soros. Utoliko je razumljivo da je vodei Soros-teoretik (arko Puhovski) nastavio teorijske bitke protiv hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, samo to je to u bivem reimu radio s pozicije jugoslavenstva i marksistikog internacionalizma, a danas s pozicija graanskog univerzalizma i globalizma.
1707

Zbog svoje dosljedne i otvorene antiproljearske usmjerbe, kao jedna od sredinjih osoba akademskog i politikog ivota danas u Hrvatskoj, arko Puhovski je predmet estoke kritike, pa tako:

Zvonimir iak, kao izravni sudionik, dri da je upravo Puhovski bio udarna pesnica onih snaga koje su ga /Hrvatsko proljee/ u ime diktature proletarijata brutalno uguile. S tim u svezi, on dodaje, stotine je ljudi zavrilo u zatvorima, tisuama su unitene egzistencije, i to na temelju ekspertnog miljenja politike filozofije grupe Praxis, na kojem je slubena partija gradila platformu za obraun s Hrvatskim proljeem.
1708 1709

Ivan

Milardovi, prema tome, mislei na Puhovskog, smatra da je, uz intelektualnu hladnou i bez trunka grizoduja, na djelu je perverzna politika misao koja osuuje nasilje (1991.-1995.) a sama 1971. godine svojom ekspertskom svjedoanskom figurom omoguava masovnu torturu u ime obrane elitnih vrijednosti, komunistike utopije i totalitarizma i, dakako, posebice Jugoslavenstva.
1710

Anelko

Josip Jovi, s obzirom na to, kae da je arko Puhovski, svjedok protiv studenata 1971., fanatini i otvoreni osporavatelj prava hrvatskog naroda na nacionalnu dravu i njezina smisla, razvio je itavu teoriju osporavanja: te drava je stvorena terorom, te cijena je bila previsoka (nije li cijena otpora Hitleru bila neusporedivo via), te referendumsko pitanje o nezavisnosti i nije bilo jasno, te danas bi, kad su se ljudi opametili, rezultat bio bitno drukiji, te Domovinski je rat bio takozvani.
1711

Stipan Bunjevac, s tim u svezi, postavlja pitanje: Imaju li danas u Republici Hrvatskoj politiki zatvorenici, kojima su unitene godine ivota samo zato to su mislili drugaije nego to je bilo doputeno misliti, pravo na podsmijeh dok itaju izjave gorljivih zatinika ljudskih prava koji su desetljeima znanstveno predavali i opravdavali taj totalitarni sustav.
1712

Zvonimir eparovi, isto tako, primjeuje: umjesto da 30. obljetnicu iskoristi kao prigodu (tj. za upuivanje osobne isprike svima koji su stradali u politikim procesima nakon 1971., ili barem etvorici kolega o kojima je svjedoio na strani optube), Puhovski je ponovio sve one antinacionalistike i revolucionarne teze koje su tisuama ljudi, nakon 1971., donijele patnje, viegodinju robiju i dvadesetogodinju politiku smrt.
1713

je Puhovski najoigledniji primjer netrpeljivog recidivnog marksistikog nenacionalnog isprazno internacionalistikog i nedemokratskog miljenja i djelatnosti prezirui s gaenjem sve sveto u nacionalnom hrvatskom biu i dravi. Sve to je rekao o Hrvatskom proljeu 71. dodatno ga diskvalificira, jer pokuava skinuti sa sebe povijesni odium reimskog komunistikog izdajice vlastitih kolega... Puhovski je nositelj retrogradnog, jugoslavenskog, komunistikog, velikosrpskog, antihrvatskog, otrovnog izdajnikog naboja. U tom se surjeju, meu bulumentom profesionalnih prodavaa magle u Hrvatsko, posebice spomnije Damir Grubia, kao jedan od pacifikatora iz soroeovske globalistike galaksije koji se Hrvatskoj vjeaju o noge da bi je povukli u bezdan Balkana ili, kako to sofisticiranije zvui, jugoistone Europe.
1714 1715

arko

Letica, zbog svega toga, vie je puta pokuao upozoriti javnost na zastraujui presedan da se ljudskim pravima u Hrvatskoj bavi osoba koja je aktivno ukljuila u politike progone i procese nakon Hrvatskog proljea, koji su rezultirali jednim od najveih pogroma u mirnodopskoj povijesti hrvatskog naroda. Prema tome, on javno upozorava na jedan od najveih moralnih apsurda suvremene civilne Hrvatske, tj. da se o ljudskim pravima brine njihov bahati i cinini prekritelj.
1716

Slaven

Vukman, isto tako, slino zakljuuje, da je netko tko je 1971. godine bio svjedok optube protiv hrvatskih sveuilitaraca ne moe danas biti moralni arbitar u ovom drutvu.
1717

Zoran

Slaven Letica, S tim u svezi od ovjeka koji je 1971. ponosno svjedoio na

politikim procesima vlastitim kolegama, i koji danas o tom vremenu besramno lae, nije mogue oekivati moralnu gestu: podnoenje ostavke na elno mjesto i lanstvo u HHO-u.
1718

Joko elan dri da je Puhovski svjetsku povijest obrane ljudskih prava zaduio
time to je bio svjedok optube totalitarnog komunistikog reima protiv protagonista surovo uguenog demokratskog hrvatskohg proerleja iz 1971. godine. Pri tomu svakim svojim gestom pokazuje da bi se tako ponaao i danas.
1719

Ivo Goldstein

U reviziji hrvatske povjesnice, ranije vidjesmo, ima sredinje mjesto Ivo Goldstein, iako se moe ovdje postaviti pitanje. dvije godine prije moga odlaska u mirovinu (1984.) otvoreno je novo asistentsko mjesto na mojoj katedri. Nekoliko kandidata (po narodnosti i uvjerenju Hrvata) odbijeno je. Napokon su i SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek zavrenoga studenta [I. Goldstein] veoma marljivog, ali i skrajnje ambicioznog, a takoer tienika glavne suradnice i miljenice prof. idaka, M.[irjana] G.[ross]. Uza sve to, ne imajui drugog izlaza, a moj se odlazak u mirovinu pribliavao, prihvatio sam i toga asistenta. Uskoro sam mu pomogao da dobije francuski stipendij na cole pratique des hautes tudes en sciences sociales u Parizu i osobno zamolio profesora Jacquesa le Goffa, jednog od korifeja svjetske povijesne znanosti, da mu na tom studiju bude savjetodavcem. Takoer zadao sam mu temu za doktorsku raspravu i prije njegova odlaska na put mnogo puta sam mu objanjavao probleme vezane za tu buduu raspravu. to se dogodilo dalje? njegova povratka doznao sam od prof. Le Gofa da je on u radu kole sudjelovao tek formalno, a da se uglavnom preputao razonodi. Nije se, poslije godinu dana, vratio u Zagreb s dogotovljenom radnjom, pa sam mu izobilno pomagao u preraivanju njegova prelimarnog teksta. Pokazalo se da temu dubinski uope ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u asopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako je sam govoiro) to vie publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u biljekama navodi ne samo pisce i djela koje nije proitao, nego i pisce koji uope ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: Tako to rade svi, pa zato ne bih i ja! To mi je toga ovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepotenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.
1720

Tek

Nakon

Meutim, s obzirom na historiografski background, ostaje uope pitanje: koliko su Goldsteinovi uope dorasli ovakvome znanstveno-istraivakom izazovu? Ako zabacimo seniora Goldsteina koji se, uz srpske akademike V. uretia i M. Ekmeia (pisci Memoranduma SANU), ve proslavio kao ekspert za hrvatsku povijest u Izvjetaju meunarodne komisije za Balkan (Nedovreni mir, 1996.), zastanimo na junioru Goldsteinu. Goldsteinova knjigaHrvatski srednji vijek (Zagreb, 1995.), koja je trebala smijeniti vladavinu Nade Klai, njenu po mnogoemu kontroverznu knjigu (Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971.). Meutim, uveliko prelazi granice znanstveno mogueg i dopustivog. Naime, iscrpno ralanjujui faktografske, metodike i interpretacijske grjeke i ogranienja, uz ostalo, Neven Budak pokazuje: da autor u znanstvenom radu pristupa povrno i neoprezno, da je upao potpunu konfuziju u pojmovima, da tamo gdje nema izvora izmilja, a onda temelju takvih fikcija izvodi daljnje zakljuke (pojedine teze gradi na vlastitoj mati, ali nipoto ne na izvorima), tako da je, zapravo, rije o znanstvenoj fantastici, da se ponekad priklanja sasvim neshvatljivim zakljucima itd. Ukratko, skliznuvi u podruje neznanstvenog, zakljuuje Budak, Goldsteina knjiga predstavlja ist promaaj.
1721

Nakon to je, jo ranije, Ivo Goldstein otkriven kao ovjek pripravan na falsificiranje i znanstveno nepotenje, njegov je mentor (prof. Miroslav Brandt) digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka. Zato je progonjeni zagrebaki diplomand doktorirao u Beogradu iz podruja vizantologije, kao to je beogradski (Drago Roksandi) doktorirao u Zagrebu iz podruja vlahologije. Radi li se samo o sluaju? Naime, Goldsteinova knjiga, iskonstrurirana, sklepana i nedozrela, ali krunom doktorata, [mogla bi] jednom posluiti za novi ciklus pretenzija i nove memorandume? Naime, u knjizi Bizant na Jadranu (Zagreb, 1992.), to je preraena disertacija obranjena u Beogradu (1987.), Ivo Goldstein kroz 230 stranica teksta, koji obuhvaa vrijeme od VI. do XI. stoljea, ponavlja stalno i neumorno izraz bizantski Jadran. Dakle, on posve izostavlja izraz hrvatski Jadran. Ako na istonojadranskoj obali nije bilo Hrvata, i ako je nosila bizantski peat, nije teko pogoditi tko bi na nju trebao imati povijesno pravo: kulturni nasljednici Bizanta. Posljedni rat nije se vodio za planinske sklavinije, ve za more. S veom teinom od drugih jer je izala iz radionice hrvatskog autora? I objavljena u Zagrebu. Doista, kasnije na okruglom stolu Srbi i Hrvati u Mimari (Zagreb, 1993.), kako svjedoi Ivo Goldstein, meu hrvatskim sudionicima bio je prihvaen preutni dogovor, da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat. Osim krajnje neprofesionalnosti, radi se o veleizdajnikom dogovoru koji je upravo bio na crti SANU Memoranduma (1986.): amputacija okupiranog teritorija ili obnova neojugoslavenskog saveza. Ukazujui na reviziju povijesti, kao jedne od nositelja te revizije, Marko Veselica je oznaio Slavka i Ivu Goldsteina koji, prema njegovu miljenju, vode veliku bitku protiv hrvatskog naroda. Dakle, u obje inaice bez hrvatske nacionalne drave koja sama po sebi predstavlja crimen.
1722 1723 1724

Iako zauzet za stradanje vlastita etniciteta, Ivo Goldstein je manje osjetljiv na stradanja ostalih: prvenstveno Hrvata (kada je u najteim trenutcima svjesno, dakle veleizdajniki, nastojao sakriti velikosrpski zloin i okupaciju), ali i drugih naroda. Naime, kad su u pitanju Palestinci, on jasno iskazuje svu pristranost i izostanak minimuma objektivnosti, a kamoli snoljivosti. tovie, bez ikakve dvojbe, bez zadrke, generalno, Goldstein optuuje sve ove Palestince (jer, kako kae, ne priznaju dravu Izrael i ele sve idove gurnuti u more), iako su te obje konstatacije notorne neistine skrojene u propagandnim laboratorijima. Meutim, vrhunac je cinizma (ako ne neto i drugo), kad Ivo Goldstein kae da ako se i radi o zloinima [prema Palestincima], to nisu idovski nego izraelski zloini. U tom sluaju, dobro

se primjeuje, Izrael ne bi imao pravo zahtijevati ispriku da zloine poinjene nad idovima u Drugom svjetskom ratu, ako su to dvije razliite kategorije.
1725

Usprkos svemu, I. Goldstein voli popovati svemu i svaemu i sebe vidi u kraljevskoj ulozi arbitra sveukupne hrvatske javnosti.
1726

Odakle ovakav ne samo neprofesionalan, i neobjektivan, ve i pristup koji ima obiljeja ovinistike i rasistike naravi. Zanimljivo je da Goldsteinovi, i ostala erazmika sljedba otvorenog drutva, kad je rije o palestinskoj rtvi i tragediji ne pokazuje nimalo suosjeanja. Propitujui, tako, jesu li prema svakom zlu jednako naelni, Ivan Mui se obraa Ivi Bancu: to ste ti i tvoji poduzeli da se vrati oko milijun protjeranih Arapa na njihova pradjedovska ognjita na Srednjem Istoku? Jeste li barem pokuali nagovoriti Sorosa da dijelom sufinancira i Arape u borbi za realiziranje njihovih ljudskih prava?
1727

Naravno,

ostali smo bez odgovora, iako je otvoreno-drutveni utemeljitelj bio duboko svjestan takvih pitanja. Naime, kao nositelj traginih iskustava, Karl R. Popper je pisao kako od svih zemalja poteklih iz europske civilizacije jedino Juna Afrika i Izrael imaju rasne zakone kojima se pravi razlika izmeu prava razliitih skupina graana.
1728

Joseph Tommy Lapid, zastupnik u Knessetu, prigovara da Katolika crkva u Hrvatskoj nije odvojena od drave. Prema mojoj teoriji i ideologiji liberalizma, crkva i sinagoga nemaju to traiti u procesu zakonodavstva njihovo je pravo da se bave religijom vjernika. Zato mi ne traimo to razdvajanje u Izraelu? Zato to mislimo da je Izrael ideologija cionizma, zemlja idova. Ako mi potpuno razdvojimo nau vjeroispovijed od drave, onda to vie nije zemlja idova, nego i zemlja Arapa. Ja ne bih htio da Izrael bude zemlja Arapa. Tako se borim protiv njihova snanog mijeanja u na politiki proces. I naa se politika sramno ponijela prema palestinskoj rtvi.
1729 1730

4. NAMJESTO ZAGLAVKA

1. Naspram izvorne, samosvojne hrvatske povjesnice, kao samostalne cjeline u svjetskom i europskom surjeju, provedena ralamba u ovoj monografiji nedvojbeno pokazuje da banacizam predstavlja importiranu inaicu (neo)jugoslavenske, odnosno regionalne zapadno-balkanske povjesnice. S tim u svezi, kao temeljna svrha, Baneva je disertacija trebala posluiti kao znalaki uvod u nacionalne probleme meuratne, ratne i dananje [1984.] Jugoslavije kako bi se otklonila ozbiljna zapreka njezinom skladnom jedinstvu. Dakle, njegova je ideologija jugoslavenstva paradigmatska odrednica za prosudbu osoba, povijesnih zbivanja i dogaaja (Immer wieder Jugoslawien). Budui da je rije o jo jednom pokuaju pisanja hrvatske povjesnice starevianski kazano iz tue glave, koji se, naspram uiteljice ivota (magistra vitae), otvoreno stavlja u funkciju slukinje politike (ancila politice), banacizam pokazuje niz epistemolokih, politiko-ideolokih i kognitivnopersonalnih ogranienja i proturjeja.

2. Polazei od heteronomnih stajalita, u epistemolokom smislu, banacizam je optereen temeljnom pogrekom (proton pseudos), u kojoj se svekolika povjesnica izvodi iz principa koji nisu dokazani i koji su i sami optereeni unutarnjom proturjenou. Da je to tako, vidi se i po aposteriornom kretanju strjelice vremena. Naime, usuprot isklicanju ideje o pluralizmu i multietnicizmu u jednoj posve neostvarivoj dravnoj tvorbi (kraljevska i komunistika Jugoslavija), povijest i njen smjerokaz idu po drugim zakonima. Naime, samo je tijekom proteklih pedeset godina stvoreno na svijetu vie od 100 novih drava i, to je najvanije, da male drave nastaju gotovo svakog dana po zakonu obrnute proporcionale: da se znanstveno-tehnoloki razvoj kree prema sve veim unifikacijama i standardizacijama (tako da se sve naprave zasnivaju na jedinstvenim mjernim jedinicama i standardima), dok se socijalno-dravne tvorbe, s druge strane, razvijaju po principiumu individuationisu, tj. da se socijetarne skupine kvantitativno smanjuju. tovie, nazoujemo epohalnoj pojavi dramatinog rastakanja kolonijalnog poretka, to sada bije svoju zadnju bitku koncepcijom panglobalizma kojemu je krajnji cilj ponitavanje svih naroda, njegovih drava i vjera u korist Molohove jedne unitarne drave, svemone, totalne svjetske nadvlade. 3. Kao hrvatsko-jugoslavenska ideologija, banacizam dri svaku usmjerbu prema uvrenju jugoslavenskog zajednitva a priori naprednom, progresivnom, dok su nastojanja oko punoga, pa i samo malo potpunijega, ostvarenja nacionalnog suvereniteta, a time i tenja za nacionalnom dravom, kvalificirana kao hrvatski ekskluzivizam koji je, dakako, nazadan i negativan. U svakom sluaju, Banac ostaje dosljedan sebi i svom stavu, ali, kada taj stav ne moe osigurati racionalnim prosudbama, on tada koristi i obilaske pa pokuava Jugoslaviju, glede spomenuta kolonijalnog imperativa, konstruirati kao nekakav jugoistoni balkanski savez. to nam time Banac dokazuje? Odudaranje od stvarnosti i povijesne biti kao i trendova kretanja istinske strjelice vremena, te kognitivne inkonzistencije Banac proglaava efemerijama po poznatom Hegelovom principu tim gore po injenice. Budui da zabacuje dravno-povijesno pravo, polazei od vukovskog jezino-etnotvornog modela narodnog jedinstva (Srbi i Hrvati/Slaveni i Hrvati), banacizam porie nacionalno jedinstvo (Bog i Hrvati), tj. model nacionalno-graanske identifikacije. S tim u svezi, svaka samostalna hrvatska nacionalna drava (gdje bi Srbi u Hrvatskoj bili manjina), dri se eo ipso ekskluzivnom, klerikalnom, genocidnom i faistoidnom. Osim to im se onemoguava integriranje u hrvatski nacionalni (graanski) korpus, banacizam Srbima u Hrvatskoj ponovno namie traginu instrumentalizaciju, uzimajui ih kao polugu za rastvorbu hrvatske nacionalne drave a radi promicanja velikodravnih kolonijalnih interesa. 4. Prema tome, naspram samosvojnom (koji se temelji na izvornim hrvatskim povijesnim i nacionalnim odrednicama), banacizam promie hrvatski kolonijalni mentalitet, tj. obuzeto vezivanje za novu intelektualno-politiku paradigmu liberalnog internacionalizma Zapadni Balkan (Euroslavija). Takav pristup, meutim, ne moe pridonijeti objektivnoj prosudbi, jer u odranju Jugoslavije nema niega pozitivnog, budui da je bila iskljuivo posljedica pokuaja maksimalna ostvarivanja velikosrpskog projekta unutar jugoslavenske dravne tvorbe, a ne zauzetosti za odranje te drave kao zajednice ravnopravnih naroda. Zagovorom Jugoslavije i u nekom treem redizajnu, polazei od kolonijalnog aksioma Balkanu se ne moete oduprijeti, pod okriljem malog balkanskog hegemona Srbije kao uvara imperijalnih interesa velesila, Banac pokazuje da je ispod razine suvremene povijesti i da je pao u plitku ideologiju koja sa znanou, doista, vie nema nikakve veze. Prema tome, Baneva se povjesnica stavlja izravno u funkciju slukinje politike, kao ona znanost to naknadno legitimira postavljene politike projekte, poput Jugoistonoeuropskih studija u Dubrovniku, po kojima se Hrvatsku intelektualno smjeta unutar Balkanske konfederacije.

5. Svojim neznanstvenim i protupovijesnim polazitima, banacizam je posebice operacionaliziran u otvoreno-drutvenom krugu oko Erasmus Gilde, koji predstavlja negdanju slavoserbtinu. Polazei od lane (hamletovske) dileme demokracija ili nacija, erazmiki je krug idejni i intelektualni stoer za kriminalizaciju Domovinskog rata i, s tim u svezi, zatiratelj svake ideje hrvatske nacionalne drave. Ova strategija, kojoj je Vesna Pusi samo prividno osigurala filozofski i znanstveno-socioloki diskurs, zapravo predstavlja istu artikulaciju dnevno-politikih htijenja i pozicija, to je jo jedan primjer supripadan sustavu uzbunjujue filozofije i lane propagande, kako se naziva ovdanje podruje politike kulture, koje je inkubator svakovrsnih zbrkanih, mutnih i lanih politikih filozofija. Zbog svega toga, kao ostvarba baneve oktopodske povjesnice, politiki projekt Druge republike ima izrazitu prevratniku narav, jer izravno navaljuje na suverenitet i identitet hrvatske nacionalne drave koja je, uz istinsku potporu meunarodnih imbenika, neizostavan uvjet izgradbe suverene graansko-demokratske zajednice. Naime, pod egidom Druge republike, posve je oevidno, Hrvatska se sustavno i uporno geostrateki i gospodarski obezvreuje, ne bi li tako kao kolonija tzv. novog svjetskog poretka potpala pod posvemanju kontrolu svjetskih politikih nevidljivih struktura. Dakako, sve je to uz debeli support domaeg grijeha struktura Prve republike, koje nisu shvatile ili eljele prihvatili povijesnu i politiku injenicu da je bez samostalne hrvatske drave ugroena opstojnost i samobitnost hrvatskog naroda (nacije).
1731 1732 1733 1734 1735

druge Republike izniknula je kao negacija Tumanova modela, a 1998. poeo ju je unutar netom odvojena LS-a osmiljavati pokojni Vlado Gotovac. ... Treu Republiku zagovaraju intelektualci koji su bezrezervno vjerovali u oivotvorenje druge Republike. Osnovne ideje, iako nerazraene, vrlo su sline, samo to njihovi ideolozi vjeruju da ih SDP, HSLS i ostali mogu i ele provesti. .... Sve se vie priziva trea opcija, trei put, trea Republika ili trea Hrvatska .... trea opcija, trei put imamju neto ue znaenje od preostale dvije sintagme jer se temelje na osporavanju politike prakse najvanijih hrvatskih stranaka. 6. Hrvatsko-jugoslavenska ideologija (pa i banacizam koji je posebice erazmiki operacionaliziran), marksistiko-engelsovski kazano, poput svake ideologije mora ovisiti o jeziku stvarnog ivota, to e bjelodano posvjedoitibackground nositelja i promicatelja ove ideologije. Naime, uz yu-komunistike disidente, zapadna inteligencija i obavjetajne slube nastojale su u mnogim pripadateljima karaorevievske (graanske, tj. velikosrpske, jugoslavenske, protuhrvatske i uglavnom protukatolike) inteligencije i njihovih potomaka, koji su preivjeli Titovo detroniziranje kralja Petra i dekapitiranje zapovjednika Kraljeve vojske Drae Mihajlovia, nai intelektualnu bazu za budua desetljea i budue potrebe. Zbog toga paradigmatski valja zastati kod Banca. Naime, starija ua i ira obitelj Banac pripadala je jugoslavenskoj Orjuni u doba Kraljevine Jugoslavije; ona je ulazila u krug malog balkanskog Spenglera, Veeslava Wildera koji je dao ideoloki ig panslavizma na Balkanu i zapravo bio duhovni otac obitelji Banac. Rije je o drutvu intelektualaca jugoslavenske orijentacije (tzv. jugoslavenskih integralista), koje je, uz financijsku potporu Vaneta Ivanovia, djelovalo u Londonu. Zato se smatra da se I. Banac uspio visoko pozicionirati zahvaljujui, izmeu ostalog, i vezama Boe Banca. Boo Banac, stric Ive Banca, kao mason anglofilske i projugoslavenske usmjerbe, igrao je vanu ulogu u politikom i kulturnom ivotu Dubrovnika. Zasigurno je takvu ulogu igrao i Ivo Hagija, djed Ive Banca po majci, koji je bio britanski vicekonzul u Dubrovniku.
1736 1737 1738 1739 1740 1741

Ideja

7. Jedan dio starije ue i ire obitelji Banac, ponajprije je 1941. i u vrijeme instaliranja komunizma, napustio Jugoslaviju i uselio se u SAD, gdje se Banac [Ivo] stalno predstavljao

Jugoslavenom. Nakon isusovake gimnazije, on dolazi na Sveuilite Stanford najbolji centar za povijest Junih Slavena, gdje je Banac doktorirao kod ameriko-srpskog povjesnika (Wein S. Vucinich). Isti mu je, kako sam svjedoi, bio mentor i zbiljski stric, koji ga je uputio u sve zaplete muderisluka. Kao ameriki povjesnik, jugoslavenskog podrijetla, Ivo Banac postaje poznat monografijom The national question in Yugoslavia; origins, history, politics (Cornell University Press, Ithaca & London 1984.); na ovitku knjige Peter Sugar biljei da je Banev tretman ovog emocionalno vrlo nabijenog problem znanstven, lien natruha strasti i iznimno nepristran. Njegova je erudicija nevjerojatno velika. Ovom monografijom, koja je objavljena pod naslovom Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika (Zagreb, 1988.), izravno pred raspad Jugoslavije, Banac ulazi na velika vrata znanosti i politike na junoslavenskim (balkanskim) prostorima.
1742 1743 1744

Pod zagovorom ovoga amerikog Srbina, Baneva je knjiga dobila prestinu

1745

ameriko-srpsku nagradu Vucinich Book Prize Wayne (1984.). Dakle, kolovan u SAD, gdje
1746

je zavrio visoke studije i postao fakultetski profesor, Banac je predstavljen kao Jugoslaven, a ne kao Hrvat. S tim u svezi, on nije djelovao protiv jugokomunistikog totalitarizma i terorizma, jer je bio i ostao jugointegralist, a jugointegralisti su i za komunistiku Jugoslaviju, za njezin opstanak. tovie, Banac je imao i naklonost komunistikih vlasti, jer je esto
1747

putovao u domovinu u doba kad drugi nisu mogli dobiti vizu za ulaz u SFRJ. Nakon
1748

dramatinog raspada Jugoslavije, iz svega je vidljivo, Banac je jedan od onih koje Vladari svijeta koriste kao pouzdane kolonijalne izvritelje, koristei se pri tom njihovim dalekim uroenikim porijeklom. Dapae, nakon to je erazmika estorka traila demisiju
1749

predsjednika Franje Tumana, Banac je bio izvikovan za njegova nasljednika.

1750

8. Baneva jugoslavenska usmjerba, glede porodinog background-a, odgovarala je interesima britansko-srbijanske politike, koja je bila pod utjecajem svjetske masonerije. S tim u svezi, zapaljivo je da je Banac nemilosrdan u kritici amerike administracije, koju je servisirao protupovijesnim teoremima, dok gotovo zabacuje politiku gordog Albiona, posebice britansku politiku mekog posredovanja (to je bila u osnovi Vance-Owenova plana), koja je dugorono vodila prihvaanju i priznavanju svih srpskih ratnih osvajanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ve spomenuti Ian Traynor po prvi put otvoreno priznaje odgovornost britanske vlade, razliitih posrednika i visokih vojnih asnika za demoraliziranje rtava, ohrabrivanje agresora i produljenje rata s katastrofalnim posljedicama. Kad je o masonstvu rije, Banac porie njegovu moguu ulogu u stvaranju Jugoslavije i udjela u njenom krvavom raspadanju. Masonstvo je za njega jednostavno inaica za modernost i liberalnu demokraciju, to uzbuuje nae provincijske masonologe, koji tako ustrajavaju u unaprijed neuspjelu projektu kompromitiranja Zapada, demokratizacije i ljudskih prava.
1751 1752 1753 1754 1755 1756 1757

9. J. G. Fichte je prije nekoliko stoljea ispravno uoio da svatko ima filozofiju kakav je on sam kao ovjek. Kao intelektualni Casanova, Banac zato ima filozofiju dosljedne nedosljednosti. esto mijenja miljenja kao da je u njemu mnogo linosti, pa zato u njegovim tekstovima sve vrvi od proturjeja. No, ispod svih tih kontradikcija ostaje dosljedan
1758

izvorini stav Immer wieder Jugoslawien! Tek kada se shvati ova njegova prikrivena i sveujedinjujua postavka, tada je mogue uoiti njegove ogibe oko povijesnih istina, pa i posve suprotne tvrdnje (posebice oko modela hrvatske nacionalne identifikacije). Polazei od dobro nam poznatog liberalistikog i individualistikog shvaanja po kojem je sloboda pojedinca kao vrijednost iznad svake ideologije, iznad politike i revolucije, dapae iznad same nacionalne pripadnosti, Bancu nita nije sveto do li njega samoga. Meutim,
1759 1760

ponavljam, ideologija jugoslavenstva ostaje mu paradigmatska odrednica za vrednovanje povijesnih zbivanja, dogaaja i osoba. S iako s tim u svezi, posebice ele promie strossmayerizam i serbokatolicizam koji, razliitim ciljevima,

europeizirati Balkan na raun hrvatske nacionalne drave. Utoliko je jugoslavenstvo, koje je funkcioniralo kao velikosrpstvo, bitna odrednica Baneve naravi iz kojega proizlazi i cijela
1761

njegova pisanija. 10. Sve u svemu, ishodite je Baneva politikih djelovanja utemeljeno na radikalnorevolucionarnom kritizerstvu to ga je svrstalo u grupaciju hrvatskih politikih marginalaca, koji je u sveopem nezadovoljstvu i pozicijom i opozicijom. S obzirom na to, Banac je jedan od rigidnijih zagovornika revolucionarnog prevrata za vrijeme HDZ-ove vlasti. Sputanjem politike na razinu osobnoga, te rigidnom politikom retorikom, on se uspio posvaati s gotovo svim politikim faktorima na hrvatskoj (politikoj) sceni. Osim to je od samih poetaka na ratnoj nozi s vladajuom strankom, Banac se zahvaljujui svom liberalnom ponaanju uspio samoizolirati do te mjere da ga danas ve mnogi svrstavaju u harlekine i ridikule [dubr. oriinali] hrvatske politike. Banac je otar i nemilosrdan prema politikim neistomiljenicima, drei ih oito neprijateljima, posebice onih koji brane hrvatske nacionalne interes, kao to je sluaj s Budiom. Kada je Budia ukazao na apsurdnost Deklaracije o viejezinosti i multietninosti Istre, uz ostale elnike oporbenih stranaka, izazvao je u Bancu nezapameno reagiranje. Zbog takve talibanske retorike, tovie, morao se Gotovac ograditi, tj. da Banac nastupa kao osoba i da ne predstavlja ni vodstvo, ni slubeno stajalite stranke. Iako se na domaoj politikoj pozornici umanjuje vanost Banevih politikih ideja, zabacuje se da su one globalno vrsto ugraene (iako manje prepoznatljive) u politiki panopticum croaticum, pa tako Banac moda i svjesno igra ulogu slona u staklarnici.
1762 1763 1764 1765 1766 1767 1768 1769

11. Uzimajui kriterij jugoslavenstva za prosudbu ljudi i dogaaja, Banac se posebice skandalozno osvre na hrvatskog rodoljuba i muenika Brunu Buia. Naime, osporavajui bilo kakvu vrijednost ivotu i smrti tog hrvatskog domoljuba, kojeg je Udba ubila u Parizu, I. Banac za njega kae da je Bruno Bui tek tipian provincijski inteligent s dinarskih krajina koji se u uvjetima krute komunistike diktature odgajao u svojevrsnoj idejnoj ilegali te su njegove ideje i potezi zavrili u slijepoj ulici. Ali, to nije sve. Gotovo prjezirno nabrajajui faze iz Buieve politike biografije, od kojih je jedna bila u zagovaranju revolucionarnih metoda u stvaranju nezavisnosti hrvatske drave, Banac zakljuuje da je na kraju pao rtvom

vlastitih traginih opsesija. Banac je time postao prvi javni djelatnik koji gotovo izjednauje Udbina ubojstva hrvatskih politikih emigranata s, u krajnjoj liniji romantinim, razmiljanjima Buia i nekih njegovih istomiljenika o potrebi narodne borbe radi stvaranja hrvatske drave. Uinkovitija obrana metode bive komunistike tajne policije dosada nije napisana, jer iz nje neizravno proizlazi da su Bui, i drugi umoreni hrvatski emigranti, od Udbe zapravo i dobili ono to su zasluili. Zato se s pravom dri da je ve
1770

svojom prolou kao Jugoslaven Banac sasvim nepodesan, a i manjka mu znanja da rasuuje o hrvatskom politikom egzilu. S obzirom na svoje jugoslavistike pozicije, Banac je
1771

posebice vrijeao branitelje i vitezove Domovinskog rata, koji mu, meutim, nisu ostali nimalo duni.
1772

12. Meutim, kao pripadnik rairene sljedbe otvorenog drutva, Ivo Banac je zatien u promicanju jugodogme, kao osuvremenjene slavoserbtine. Naime, tko se s
1773

njima ne bude sloio bit e javno (najee od kontroliranih medija) stigmatiziran kao nedemokrat, esto kao i totalitarist; kao propovjednik demokracije Banac nije mogao otrpjeti da netko od njega misli drukije. Kada sam tako osobno ralanio njegove teze
1774

u Nacionalu, obiljeen sam kao ideoloki samuraj koji e estokom politikom i ideolokom hajkom izmiljati i umnaati unutarnje i vanjske neprijatelje. Isti tako, kada
1775

je na tribini (Banac i Kresti zatvaraju velikosrpski memorandumski krug), to ju je

1776

organizirao Hrvatski forum, dokumentirana istovjetnost njegovih teza i teza Krestia, jednog od pisaca Memoranduma SANU (1986.), Banac to odbija kao napad faistike skupine koja se slui klevetama i nakaradnim izmiljotinama. S tim u svezi, Banac je posebice
1777

osudio tribinu Hrvatski helsinki odbor i banacizacija Hrvatske, koja je odrana u

1778

Europskom domu. Po opisanoj je maniri Banac nastojao skandalozno ismijati veleposlanika

1779

I. R. Iran u Zagrebu, koji je govorio na, inae posvemanje preuenom, predstavljanju zbornika Staroiransko podrijetlo Hrvata (Zagreb, 1999.).
1780

Sve u svemu, drim da se ovim dobrano rasvijetlila geneza, realitet i ideologitet slobodnog drutva Ive Banca, to je posebice operacionalizirano u strategiji Goldstein Pusikine Erasmus Gilde, iji je cilj da se jo jednom (trei put) ostvari ono to povijest stalno odbacuje: kao nerealno, nehumano i neuspjeno. I svakom je pripadniku hrvatske nacije (dakle: i Srbima u Hrvatskoj), kao i meunarodnim imbenicima, sine ira et studio pokazano to sintagma balkanski oktopod znai, kako nas vodi usuprot istinskoj povijesti kao emancipiranju (teorijski i praktino) svih naroda, pa tako i hrvatskog naroda (nacije) koji eli,

kojem to povijest i namire i koji ostvaruje svoju posebnu slobodnu demokratsku i nezavisnu dravu naspram kolonijalnoj protektorskoj dravi koja porobljuje, unitava i devastira sve ono to je hrvatsko. Zbog svega toga, kad se cijeli opus oktopodske povjesnice Ive Banca i strategije Erasmus Gilde, sa svim promicateljima ideologije otvorenog drutva, svede na svoje racionalne okvire, oevidno je rije o herostratskom inu par excellence. Prema tome, ako se ikad napie antologija hrvatskog herostratizma, u njoj e se, uz njena rodonaelnika jugoslavenskog masona Viktora Novaka i njegova magnum crimena, Baneva oktopodska povjesnica i Goldstein-Pusikina Erasmus Gilda pokazati kao velika obmana (magna fraus). Meutim, usprkos svemu tome, ostaje nam Starevieva nada (Doi e vreme gde e ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali. Jeli pravo, da im taj izgovor, ta izpoved pomogne, da ih obrani od pedepse koja jih ide?) da e, kao istinska uiteljica ivota, povijest odbaciti i tu posljednju kolonijalnu obmanu.

IZABRANA BIBLIOGRAFIJA

Knjige

Alazawa, T.; Evolution and dispersal of the modern Humans in Asia, Tokyo,1993. Almond, Marc; Europe, s Backyard War: The War in the Balkans, London, 1994. Anderson, Benedict; Nacija zamiljena zajednica. Razmatranje o podrijetlu i irenju nacionalizama, Zagreb, 1990. Ani, Vladimir; Rjenik hrvatskoga jezika, III. proireno izdanje, Zagreb, 1998. Ani, Vladimir-Sili, Josip; Pravopis hrvatskog jezika, Zagreb, 2001. Antoljak, Stjepan; Renesansa hrvatske historiografije, sadanje i budue zadae, Pazin, 1996. Artukovi, Mato; Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884-1902), Zagreb, 1991. Artukovi, Mato; Srbi u Hrvatskoj. Khuenova doba, Slavonski Brod, 2001. Ascherson, Neal; Black Sea, The Birthplace of Civilisation and Barbarism, London, 1996.

Babi, Marko; Owen-Stoltenbergovo i meunarodno diplomatsko legaliziranje srpske okupacije i zloina u Bosanskoj Posavini, Vidovice-Zagreb, 1994. Babi, Stjepan Mogu, Milan Finka, Boidar; Hrvatski pravopis, Zagreb, V. izdanje, 2000. Baier, Stephan; Proirenje Europe na Istok, Zagreb, 1999. Banac, Ivo; Cijena Bosne, Zagreb-Sarajevo, 1994. Banac, Ivo; Hrvatsko jezino pitanje, Zagreb, 1991.

Banac, Ivo; Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika, Zagreb, 1988. (1994.). Banac, Ivo; Protiv straha, Zagreb, 1992. Banac, Ivo; Raspad Jugoslavije, Zagreb, 2001. Barii, Pavo; Filozofija prava Ante Starevia, Zagreb, 1996. Bauer, Antun Franjo, anjek - Kujundi, Nedjeljko (ur.); Tko su i odakle su Hrvati: revizija etnogeneze, Zagreb, 1993. Beck, U., Was ist Globalisierung?, Frankfurt a. M., 1997. Bib-Huszr-Szcs, Regije europske povijesti, Zagreb, 1995. Biani, Rudolf; Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, Zagreb, 1938. Biondi, Ivan; Raspua hrvatskog uiteljstva (od sekularizma do boljevizma), Zagreb, 1994. Boba, Imre; Novi pogled na povijest Moravie, Split, 1986. Bogdani, Tomislav; Novi republikanizam i globalna demokracija, Zagreb, 2001. Borovak, Damir; Hello Toronto ovdje Zagreb, Zagreb, 2001. Brandt, Miroslav; ivot sa suvremenicima, Zagreb, 1996. Breidenbach, J., Zukriegl, I.; Tanz der Kulturen. Kulturelle Identitt in einer globalisierten Welt, Mnchen, 1998. Brozovi, Dalibor; Standardni jezik, Zagreb, 1972. Budak, Nenad (ur.); Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995. Budak, Nenad; Prva stoljea Hrvatske, Zagreb, 1994.

Denich, Bogdan; Ethnic Nationalism: The Tragic Death of Yugoslavia, Minneapolis London, 1994. Dereti, Jovan I.; Srbi narod i rasa Nova vulgata, II. izdanje, Banja Luka, 1998. Deutsch, Karl W.; Nationalism and Social Communication, 2. izd., Cambridge, Mass. 1969. Deeli, Velimir st.; Kardinal Haulik nadbiskup zagrebaki 1778-1869, Zagreb, 1929. Drljevi, Sekula; Balkanski sukobi 1905-1941, Zagreb, 1944.

Carroll, Quigley; The Anglo-American Establishment, New York, 1981. Cohen, Philip J.; Tajni rat Srbije, Zagreb, 1997. Cushman, Thomas Metrovi, Stjepan; This Time We Knew: Western Responses to Genocide in Bosnia, New York-London, 1996. Cuvaj, Antun; Graa za povijest kolstva kraljevine Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. VIII, Zagreb, 1911. Cvii, Krsto (ur.); Okovana Bosna, Zrich, 1995.

ali, Eduard i Kuli, Slavko; Dijalog o nacizmu i globalizaciji, Rijeka, 1998. elan, Joko; Treejanuarska Hrvatska, Split, 2002. ovi, Boe (pr.); Izvori velikosrpske agresije: rasprave, dokumenti, kartografski prikazi, Zagreb, 1992. ubrilovi, Vasa; Istorija politike misli u Srbiji XIX veka, Beogard 1958.

irkovi, Sima Boi, Ivo - Ekmei, Milorad Dedijer, Vladimir; Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972. osi, Dobrica; Deobe, Sarajevo, 1990. uri, Mijo, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 1990.

Encikopledija Jugoslavije, Zagreb-Beograd, 1988. Encikopledija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1958. Encyclopedia of Nationalism Fundamental Times, San Diego-San Francisko-New York-Boston-London-Sydney-Tokio, 2001. Engdhal, W.; Stoljee rata Anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak, Zagreb, 1999. Epperson, Ralph; The new world order, Arizona, 1991.

Finkielkraut, Alain; Zloin je biti roen, Zagreb, 1997.

Fleck , Hans-Georg (pr.); Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Frankovi, Dragutin (ur.); Povijest kolstva i pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb, 1958.

Glazer, Nathan; We are all multiculturalists now, Cambridge, 1997. Glenny, Mishe; The Fall of Yugoslavia. The Third Balkan War, New York London, 1992. Goldstein, Ivo; Holokaust u Zagrebu, Zagreb, 2001. Goldstein, Ivo; Hrvatski rani vijek, Zagreb, 1996. Grmek, Mirko Gjidara, Marc imac, Neven; Etniko ienje: Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji, Zagreb, 1993. Gross, Mirjana; Izvorno pravatvo, Zagreb, 2000. Gross, Mirjana; Historijska znanost razvoj, oblik i smjerovi, Zagreb, 1976. Gross, Mirjana; Povijest pravake ideologije, Zagreb, 1973. Gross, Mirjana; Suvremena historiografija. Korijeni, postignua, traganja, Zagreb, 1996. Gross, Mirjana Szabo, Agneza; Prema graanskom drutvu, Zagreb, 1992. Grupa autora; Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, Zagreb, 2002. Grupa autora; Drutveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do poetka 20. stoljea, Zagreb, 1973. Grupa autora; Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999. Grupa autora; Hrvatska i odrivi razvitak, Zagreb, 1998. Grupa autora; Josip Stadler - ivot i djelo, Sarajevo, 1999. Grupa autora; Meunarodni znanstveni skup Jugoistona Europa 1918.-1995, Zagreb, 1995. Grupa autora; Nedovreni mir, Izvjetaj meunarodne komisije za Balkan, Zagreb, 1997. Grupa autora; Politiko-geografska i demografska pitanja Hrvatske, Zagreb, 1991. Grupa autora; Rat protiv Hrvatske akteri, ratni zloini, ratno izbjeglitvo i rtve, Zagreb, 1993.

Grupa autora; Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, Zagreb, 1998. Grubii, Silvije; Od pradomovine do domovine, Slavonski Brod, 2001. Gunevi, Josip; Nacionalitet s materijalne i formalne strane, Zagreb, 1935.

Hellenbach, L.; Die okkupation Bosniens und deren Folgen, Wien, 1878. Hobsbawn, Eric; Nacije i nacionalizam od 1780., Beograd, 1990. Horvati, Dubravko; Istini u oi, Zagreb, Huntington, Samuel P.; Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Zagreb, 1997.

Ivanievi, Alojz; Kroatische Politik der Wiener Zentralstellen von 1849 bis 1852, Be, 1984. Ivezi, Mladen; Genocid nad Hrvatima zapovijeda Tito, Zagreb, 2000.

Jagi, Vatroslav; Spomeni mojega ivota, sv. II, Beograd, 1934. Japundi, Marko; Hrvatska glagoljica, Zagreb, 1988. Jareb, Jere; Pola stoljea hrvatske politike, Buenos Aires, 1960. Jelavich, Charles: Junoslavenski nacionalizmi (Jugoslavensko ujedinjenje i udbenici prije 1914), Zagreb, 1992. Jeli, Dubravko; Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim politiarima, Zagreb, 1995. Jelinek, A.; Chronology of Homo sapiens in southwestern Asia, Tokyo, 1993.

Kai, Miro; Jezikoslovna promiljanja, Zagreb, 2001. Kale, Eduard; Hrvatski kulturni i politiki identitet, Zagreb, 1999. Kaplan, Robert D.; Balkan Ghosts: A Journey Through History, New York London, 1993. Katii, Radoslav; Litterarum studia, Zagreb, 1998. Katii, Radoslav; Na kroatistikim raskrijima, Zagreb, 1999.

Kneevi, Anto; Mitovi i zbilja, Zagreb, 1992. Korsky, Ivan; Hrvatski nacionalizam, Zagreb, 1991. Koruni, Stanko; Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici. Hrvatskoslovenski politiki odnosi 1848-1870, Zagreb, 1986. Koul, Stjepan; Tera combusta, ratna izvjea upnika Zagrebake nadbiskupije, Zagreb, 1994. Kresti, Vasilije; Genocidom do Velike Hrvatske, Beograd, 1997. Kresti, Vasilije; Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, Beograd, 1991. Krito, Jure; Katolika crkva i Nezavisna Drava Hrvatska 1941.-1945., sv. I.-II., Zagreb, 1998. Krito, Jure; Preuena povijest. Katolika crkva u hrvatskoj politici (1850.-1918.), Zagreb, 1994. Krlea, Miroslav; Pijana novembarska no 1918. i drugi zapisi, Sarajevo, 1973. Krmpoti, Marijan; Hrvatski jezini prirunik, Zagreb, 2001. Kujundi, Nedjeljko; Hrvatska u stoljeu smrti, Zagreb, 2001. Kuli, Slavko; Nunost rekonstitucije hrvatskog drutva i drave, Zagreb, 1999.

Lasi, Stanko; Autobiografski zapisi, Zagreb, 2000. Leroti, Zvonko; Nacija teorijska istraivanja drutvenog temelja i izgradnje nacije, I. izdanje, Zagreb, 1977. II. dopunjeno i proireno izdanje, Zagreb, 1984. Letica, Slaven; Strani sud. Kronika hrvatske apokalipse, Zagreb, 2002., Lipovan, Sreko i Matijevi, Zlatko (ur.); Prinosi za prouavanje ivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001. Leksikon Tko je tko u NDH 1941-45, Zagreb, 1997. Lokin, Branimir; Razbijene iluzije, Zagreb, 1996. Lovreni, Rene; Geneza politike novog kursa, Zagreb, 1972. Lovri, Andrija-eljko i Tomii, Zlatko (ur.); Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb Teheran, 1999. Lukas, Filip; Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1994.

Lukas, Filip; Strossmayer i hrvatstvo, Zagreb, 1926. Lukinovi, Andrija; Zagreb devetstoljetna biskupija, Zagreb, 1995.

Makanec, Julije; Hrvatski vidici, Zagreb, 1944. Malcolm, Noel; Povijest Bosne kratki pregled, Zagreb Sarajevo, 1995. Manifold, Deirdre; Towards world government New vorld order, Toronto, 1993. Marinko, Mato; Indoiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2000. Marx, Karl i Engels, Friedrich; Njemaka ideologija: rani radovi, Zagreb, 1967. Matrovi, Tihomil; Nad jabukama vile Hrvatice, Zagreb, 2001. Mati, Marko; ija je naa drava, Zagreb, 2000. Matijevi, Zlatko; Slom politike katolikog jugoslavenstva. Hrvatska puka stranka u politikom ivotu Kraljevine SHS (1919.-1929.), Zagreb, 1998. Matijevi, Zlatko i Lipovan, Sreko (ur.); Prinosi za prouavanje ivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001. Matkovi, Stjepan; ista stranka prava (1895.-1903.), Zagreb, 2001. Mikoczy-Blumenthal, Josip; Hrvati rodom Slaveni potekli od Sarmata potomaka Medijaca (doli u Dalmaciju oko 630. s doputenjem cara Heraklija i oteli ju od Avara), Zagreb, 1797. (disertacija). Mikulas; Teich i Porter; Roy (ed.); The National Question in Europe in Historical Context, New York, 1994. Milardovi, Anelko (pr.); Globalizacija, Osijek Zagreb Split, 1999. Milardovi, Anelko; Poraz Europe, Lica boga Janusa, Osijek-Zagreb-Split, 1998. Milardovi, Anelko; Srednja Europa izmeu mita i zbilje, Osijek-Zagreb-Split, 1998. Milardovi, Anelko; Zapadni Balkan, Osijek-Zagreb-Split, 2000. Mui, Ivan; Hrvati i autohtonost, Zagreb, 1998. Mui, Ivan; Masonstvo u Hrvata, Split, 2001.

Nikoli, Vinko (ur.): Hrvatski razgovori u slobodi (pretisak), Mnchen-Barcelona, 1974; Zagreb, 2000. Novak, Slobodan P.; Povijesti hrvatske knjievnosti, Zagreb, 1996. Novak, Viktor; Magnum Crimen, I. izdanje Zagreb, 1948.; II. izdanje Beograd, 1987. Novak, Viktor; Vuk i Hrvati, Beograd, 1967. Njegovan, Drago (ur.); Baranja srpska zemlja, Beli Manastir, 1995.

Omranin, Ivo; Diplomatska i politika povijest Hrvatske, sv. 4, Washington, 1992.

Palavestra, Predrag; Dogma i utopija Dimitrija Mitrinovia, Beograd, 1977. Pavleti, Vlatko (pr.), Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., Zagreb, 2002.

Peari, Josip; Borba za Boku kotorsku, Zagreb1999. Peari, Josip; Sramotni sud u Haagu, Zagreb, 2002. Peari, Josip; Srpski mit o Jasenovcu, Zagreb, Peari, Josip; Za hrvatsku hrvatsku, Zagreb, Plevnik, Danko; Kaos hegemonije, Karlovac, 2001. Polek, Darko; Pokuaj i pogreke filozofija Karla Poppera, Zagreb, 1996 Popper, Karl R.; Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji, sv. II., Sarajevo, 1998. Prcela, John Ivan i ivi, Draen; Hrvatski holokaust dokumenti i svjedoanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Zagreb, 2001. Prpi, Jure; Hrvati u Americi, Zagreb, 1997. Pupovac, Milorad; uvari imena, Zagreb, 1999.

Ramet, Sabrina Petra; Balkan Babel Politics, Culture and Religion in Yugoslavia, Boulder-San Francisko-Oxford, 1992. Ramet, Sabina Petra, ija demokracija, Zagreb, 2001.

Ratkovi, Stjepan; to je nacija, Zagreb, 1935. Roksandi, Drago; Srbi u Hrvatskoj: od 15. stoljea do dananjih dana, Zagreb, 1991. Roksandi, Drago; Vojna Hrvatska: La Croatie militaire. Krajiko drutvo u Francuskom carstvu (1809-1813), Zagreb, 1988. R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni, Korespondencija 1906.-1941., Zagreb-London, 1976.

Sagrak, Darko (pr.); Dr. Milan pl. ufflay Hrvatski aristokrat duha, Zagreb, 1998. Sagrak, Darko (pr.); Dr. Milan pl. ufflay Izabrani radovi, I. dio, Zagreb, 1999. Sagrak, Darko (pr.); Dr. Milan pl. ufflay Izabrani radovi, II. dio, Zagreb, 2000. Saka, Stjepan Krizin; Do stoljea sedmog Izabrani radovi o hrvatskoj etnogenezi, Zagreb, 2000. Sanader, Ivo; Hrvatska u meunarodnim odnosima, Zagreb, 2001. Sanevi, Zdravko; Pogled u Bosnu, Zagreb, 1998. Schmidt, Alvin; The Menace od Multiculturalism Trojan Horse in America. Westport: Praeger, 1997. Schwartz, Mladen; Hrvatska nakon Tumana - studija o nacionalnom usudu, Zagreb, 2000. Seton-Watson, Robert W.; Die sdslawische Frage in Habsburger Reiche, Berlin, 1913. Stani, Nika ; Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb, 2002. Starevi, Ante; Djela Dr. Ante Starevia. Knjiga 3. Znanstveno-politike razprave, Zagreb, 1894-1896., pretisak, Varadin, 1995. Strecha, Mario; Katoliko hrvatstvo. Poeci politikog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897.-1904.), Zagreb, 1997. Strii, Ivan; General Norac i obrana Hrvatske, Zagreb, 2001. Strii, Ivan; Pero ili ma, Zagreb, 2001. Sundhaussen, Holm Der Einflu der Herderschen Ideen auf die Nationsbildung bei den Vlkern der Habsburger Monarchie, Mannheim, 1973. Sundhaussen, Holm; Experiment Jugoslawien, Mannheim, 1993.

Suni, Tomislav; Fragmenti metapolitike ili (prilozi hrvatskoj politikoj kulturi?), Zagreb, 1998., Sdland, L. v. (Ivo Pilar); Junoslavensko pitanje i svjetski rat, Wien, 1918.; Zagreb, 1943. i Varadin, 1990. Suppan, Arnold; Oblikovanje nacije u graanskoj Hrvatskoj (1835.-1918.), Zagreb, 1999.

aki, Vlado; Naelo Vukovar, Zagreb, 1997. anjek, Franjo; Crkva i kranstvo u Hrvata, I. Srednji vijek, Zagreb, 1988. anjek, Franjo; Crkva i kranstvo u Hrvata, Srednji vijek, Drugo preraeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, 1993. idak, Jaroslav; Kroz pet stoljea, Zagreb, 1981. idak, Jaroslav; Studije iz hrvatske povijesti XIX stoljea, Zagreb, 1973. ii, Ferdo; Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925. oi, Hrvoje; Hrvatski politiki leksikon, Rijeka, 1993. oi, Hrvoje; Slom komunistikog hrvatskog proljea, Zagreb, 1997. tefan, Ljubica; Od bajke do holokausta, Zagreb, 1993. tefan, Ljubica; Srpska pravoslavna crkva i faizam, Zagreb, 1996. ufflay, Milan pl.; Dalmatinsko hrvatska srednjovjekovna listina (preveo s njemakog: D. Sagrak), Zagreb, 2000. ufflay Milan;, Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike (dvanaest eseja), Zagreb, 1999.

Tanner, Marcus; Croatia: A Nation Forged in War, New Haven-London, 1997. Taylor, J. P.; Habsburka Monarhija 1809-1918, Zagreb, 1990. (1948.). Tomac, Zdravko; Paukova mrea balkanskog krvnika, Zagreb, 1994. Tomai, Dinko; Politiki razvitak Hrvata, 1997., s. 20. Tomljanovich, William Brooks; Biskup Josip Juraj Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 2001.

Tunader, Ola i dr. (ur.); Geopolitics in Post-Wall Europe, London, 1997.

Veljak, Lino; Raspua epohe, Zagreb, 1990. Verba; Civic Culture, Princeton, New York, 1963. Vuchinich, Wein S.; Serbia between East and West. The Events od 1903-1908, Standford, 1954. Vui, Petar; idovstvo i hrvatstvo, Zagreb, 2001. Vukman, Zoran; Propast svijeta ili novo doba poganstva, Split, 1997. Vukman, Zoran; Put u Balkaniju, Split, 2001. Vuki, Tomo; Meusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini: 1878-1903, Mostar, 1994. Vukui, Boo; Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva, Zagreb, 2001.

West, Rebecce; Black Lamb and Grey Falcon London, 1941.; New York, 1948; London, 1955; London; 1956.; Crno jagnje i sivi sokol, Beograd-Sarajevo, 1989.

Zeli-Buan, Benedikta; lanci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, Zagreb, 1994. Zeli-Buan, Benedikta; Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i don Miho Pavlinovi, Split, 1992. Zimmermann, Warren; Izvori jedne katastrofe, Zagreb, 1997. Zukriegl, I.; Breidenbach, J.; Tanz der Kulturen. Kulturelle Identitt in einer globalisierten Welt, Mnchen, 1998.

anko, Duan; Svjedoci, domovinsko izdanje, Zagreb, 1998. ubrini, Darko; Hrvatska glagoljica (Biti pismen biti svoj), Zagreb, 1996.

lanci, rasprave i razgovori

Abramovi, Antun; Ponovno okovana Bosna, Hrvatsko slovo, 13. rujna 1996 Abramovi, Antun; Umjesto sukoba susret civilizacija, Hrvatsko slovo, 12. sijenja 2001. Alomond, Mark; Licemjernost Zapada u odnosu na Hrvatsku je konstantna, Vjesnik, 15. lipnja 1997. Aljinovi, Silvije; Jo jedan fantom u Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 27. veljae 1998. Ani, Mladen; Blakiu presudili eksperti Tuiteljstva, Slobodna Dalmacija, 11. veljae 2002. Ani, Mladen; Hrvatski studiji smetaju samo nedodirljvima, Veernji list, 20. veljae 2000. Anti, Ljubomir; Nacionalni identitet i globalizacija, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., Zagreb, 2002. Anti, Ljubomir; Na pragu povijesnog rjeenja, Vjesnik, 3. travnja 1996. Aralica, Ivan; Novo svjetsko drutvo i nacionalne zajednice, Zbornik IV. opeg sabora Hrvatske demokratske zajednice, Zagreb, 1998. Aras-Ganza, Tereza; Postoji li u Hrvatskoj liberalizma?, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. tradicija nacionalnog

Artukovi, Mato; Nesklad vlastitog miljenja, uz knjigu: V. Kresti, Genocidom do Velike Hrvatske, Beograd, 1997., asopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 2000. Artukovi, Mato; Pisma Josipa Stadlera Andriji Torqvatu Brliu, asopis za suvremenu povijest, br. 1, Zagreb, 1999. Artukovi, Mato; Pitanje Srijema u Hrvatskom saboru 1861., Zbornik Mirjane Gross, Zagreb, 2000.

Babi, Ivan; Ustatvo: njegovi pozitivni i negativni elementi u hrvatskoj politici; u: Hrvatska zauvijek, Zagreb, 1996. Banac, Ivo; Glavni pravci hrvatske povijesti u dvadesetom stoljeu, Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000. Banac, Ivo; Jovieva drskost, Slobodna Dalmacija, 5. svibnja 2002.

Banac, Ivo; Jugoistono-europski studij, Zarez, Zagreb, 1. oujka 2001. Banac, Ivo; Katolika crkva i liberalizam u Hrvatskoj, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Banac, Ivo; Multikulturni identitet Bosne i Hercegovine, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994. Banac, Ivo; Opaine suvremenog antiintelektualizma, Vijenac, Zagreb, 13. listopada 1994. Banac, Ivo; Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive, Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, Zagreb, 1988. (Isto u: Hrvatska ljevica, br. 11, Zagreb, 1996.). Banac, Ivo; Zato liberalna Hrvatska kasni, Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000. Baranovi, Branislava; Udbenici povijesti i nacionalni identitet mladih, Kultura, etinost, identitet, Zagreb, 1999. Barii, Marko; Banev i Goldsteinov radikalizam, Vjesnik, 12. listopada 1999. Barii, Marko; Blewittov rukopis u hakim optunicama?, Vjesnik, 13. srpnja 2001. Barii, Marko; Miloevievi svjedoci, Vjesnik, 3. srpnja 2001. Bai, Stanko; Prisilno brisanje sjeanja, Slobodna Dalmacija, 25. rujna 2001. Batakovi, Duan T.; Naertanije Ilije Garaanina, Dijalog povjesniara/istoriara 1., Zagreb, 2000. Batakovi, Duan T.; Tipovi povjesniara/istoriara 2, Zagreb, 2000. nacionalizma kod Hrvata i Srba, Dijalog

Bauer, Otto; Pojam nacije, Politika misao, br. 1, Zagreb, 1983. Beck, Urlich; Policentrika (pr.), Globalizacija, Zagreb, svjetska politika, u: Milardovi, Anelko

Bebi, Vladimir; Bombarder tue po Crkvi, Veernji list, 17. rujna 1997. Beki, Darko; Miloevi: kraj jednog diktatora i jedne epohe, Jutarnji list, Zagreb, 31. oujka 1999. Bennett, Brian; Zato Amerikanci ne razumiju Hrvatsku?, Drutvena istraivanja, br. 1, Zagreb, 1995. Berkovi, Zvonimir; Knjiga koja je posramila Hrvate, Globus, 23. studenoga 2001. Berkovi, Zvonimir ; Pismo Draenu Budii: Nije li vrijeme da se povuete u u slavodobitnu mirovinu, Vjesniik, 7. veljae 2002.

Berkovi, Zvonimir ;Vi ste moda znali bolje, ali Tuman je znao prije, Vjesnik, 9. svibnja 2002. Bib, Istvan Bijeda istonoevropskih malih drava, Bib-Huszr-Szcs, Regije europske povijesti, Zagreb, 1995. Biondi, Ivan; Akademske slobode i inaice velikosrpskog projekta, Hrvatsko slovo, 30. sijenja 1988. Biondi, Ivan; Banac i banenje po Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 10. listopada 1997. Biondi, Ivan; Banac u projektu svjetske masonerije, Slobodna Dalmacija, 24. travnja 1998. Biondi, Ivan; Europsko-hrvatski hvala!, Vjesnik, 5. sijenja 2002. identitet bez nacionalne drave? Ne,

Biondi, Ivan; Hic Rhodus, hic salta, Novi list, 27. srpnja 1997. Biondi, Ivan; Hrvati do stoljea sedmog, Hrvatski domobran, br. 4-5, Zagreb, 2000. Biondi, Ivan; Ja sam poput junaka vesterna hrabri pistoleros koji e iz hrvatske politike istjerati desperadose poput Ive Banca i Ivana Zvonimira ika!, Nacional, 26. veljae 1997. Biondi, Ivan; Juraj Haulik kao poticatelj i promicatelj hrvatskog kolstva, Zbornik Uiteljske akademije Sveuilita u Zagrebu, br. 2, Zagreb, 2000. Biondi, Ivan; Knjievna smotra Ivana Filipovia promicateljica pansrbizma, Zbornik Uiteljske akademije Sveuilita u Zagrebu, br. 2, Zagreb, 2000. Biondi, Ivan; Nedovrena povijest i katolicizam/liberalizam, Hrvatsko slovo, 9. srpnja 1999. Biondi, Ivan; Nije li vrijeme da se o otvorenom drutvu povede otvorena i odgovorna rasprava, Vjesnik, 3. listopada 2001. Biondi, Ivan; Osporavanje hrvatske nacionalne povjesnice, Maruli, br. 2, 2001. Biondi, Ivan; Planimetrijska povjesnica, Hrvatsko slovo, 26. sijenja 2001. Biondi, Ivan; Politiki nimalo naivno, Veernji list, 12. listopada 1997. Biondi, Ivan; Pozadina prijepora oko glagoljice, Hrvatsko slovo, 9. travnja 1999. Biondi, Ivan; Preueni prorok komunistike propasti, Vjesnik, 2. lipnja 1994. Biondi, Ivan: Protupovijesno i protuhrvatsko izvjee, Novi list, 22. listopada 1997.

Biondi, Ivan; Proturjena hrvatska batina: oko dva modela nacionalne identifikacije, vrte se bitni nesporazumi nae povjesnice, Vjesnik, 28. studenoga 2000. Biondi, Ivan; Slavokroatizam: nova denacionalizacija hrvatske povijesti, Maruli, br. 2, Zagreb, 2000. Biondi, Ivan; Srpska kolska autonomija: Korak do drave u dravi, Hrvatsko slovo, Zagreb, 25. listopada 1996. Biondi, Ivan; Subverzivna narav ljudskih prava, Hrvatsko slovo, 3. travnja 1988. Biondi, Ivan; Zato Hrvatska /ni/je nacionalna drava?, Hrvatsko slovo, 18. rujna 1998. Biondi, Ivan; Zaustavite vontizam i banenje Hrvatske!, Novi list, 31. srpnja 1997. Birin, Ante; Krene li i Njemaka desno, Hrvatsko slovo, 15. lipnja 2001. Blaevi, Davorka; Ademi kao znak, Nedjeljna Dalmacija, 22. veljae 2002. Bogovi, Mile; Tisuljetni glagoljaki otok, Novi list, 5. srpnja 1998. Boko, Jasen; Srpski temelji novi prilog dubrovakoj povijesti, Slobodna Dalmacija, 5. sijenja 2001. Bori, Gojko; Chirac okuplja posvaanu brau, Slobodna Dalmacija, 1. srpnja 2000. Bori, Gojko; Osueni na snoljivost, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. Bori, Gojko; Treba li ponititi hrvatsku dravu?, Slobodna Dalmacija, 10. veljae 2001. Borovak, Damir; Hoe li Srbi opet na barikade?, Hrvatsko slovo, 7. rujna 2001. Brajii, Rudolf; Ideolog otvorenog drutva o skolastici i skolastik o otvorenom drutvu, Obnovljeni ivot, br. 3, Zagreb, 1999. Bratuli, Josip; Glagoljica vertikala hrvatskog identiteta, Hrvatsko slovo, 23. listopada 1998. Bratuli, Josip; Onoliko emo biti prisutni koliko budemo svoji, Zarez, 29. oujka 2001. Brozovi, Dalibor; Komu je u lingvistici potreban pojam dijasistema?, Vijenac, 15. studenoga 2001. Brozovi-Ronevi, Dunja; Jesu li Hrvati Iranci /1/, Vjesnik, 21. listopada 1993.

Brzezinski, Zbigniew Hegemonija novog tipa. Globalni sustav poretka SAD, u: Milardovi, Anelko (ur.), Globalizacija, Osijek Zagreb Split, 1999. Buczynski, Alexander; Razgovor s Ivom Bancem, Povijesni prilozi. asopis Hrvatskog instituta za povijest, sv. 17, Zagreb, 1998. Buczynski, Alexander; Rije urednika, Povijesni prilozi. asopis Hrvatskog instituta za povijest, br. 14, Zagreb, 1995. Budak, Neven; O knjizi Ive Goldsteina Hrvatski srednji vijek, Zagreb, 1995., Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 28, Zagreb, 1995. Buden, Boris; Granica jedne iluzije, Novi list, 5. svibnja 2002. Budimir, Stipan; Zabranjeni dokumenti i istraivai hrvatske etno geneze progonjeni u Jugoslaviji, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999. Budimir, Stipan i Rac, Mladen; Antropogenetski i agrobioloki dokazi prirodnoznanstvenog podrijetla Hrvata, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999. Bunjevac, Stipan; Gorki osmijeh ministra Kaganovia, Glas koncila, 20. sijenja 2002. Butkovi, Davor; Ili dogovor ili razlaz, Globus, 8. veljae 2002. Butkovi, Davor; Lustracija Domovinskog rata: Hrvatska se mora osloboditi mranog nasljea paralelne vojske Gojka uka, Globus, 14. rujna 2001. Davor Butkovi, Suenje balkanskom krvniku, Globus, 22. veljae 2002. Bui, Ferdo; Nema kompromisa glede Haaga, Fokus, 14. veljae 2002.

Caratan, Branko; Nacionalni fenomen i akomodacija interesa: pretpostavke postkomunistike tranzicije I. dio, Politika misao, br. 2, Zagreb, 1998.

Caratan, Branko; Nacija u postkomunstikoj tranziciji, Erasmus, br. 24, 1998.

Cigar, Norman; Okonanje rata u Hrvatskoj i hrvatski rat za nezavisnost: odluka u asu zaustavljanja, Erasmus, br. 20, Zagreb, 1997.

Ciliga, Vera ;O pogledima Milorada Ekmeia na hrvatsku povijest, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 3-4, Beograd, 1975. Ciliga, Vera; O stavovima pravaa i narodnjaka prema politikim pojavama svoga vremena (1867-1871), asopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 1973. Cushman, Thomas; Critical Theory and the War in Croatia and Bosnia, The Donald Treadgodl Papers. In Russian, East European and Central Asian Studis, Nr. 13, Washington, 1997. Cvii, Krsto; Knjiga o Bosni, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995. Cvii, Krsto; Jeremijada posljednjeg Titova generala, Erasmus, br. 4, Zagreb, 1993. Cvitan, Grozdana; Literatura kao svjedok, Prolost je teko pitanje, Zagreb, 2000.

elan, Joko; Paket poslunosti, Slobodna Dalmacija, 7. lipnja 2000. elan, Joko; Sve kvake multi-kulti dogme, Obzor, 17. lipnja 1996. iak, Ivan Zvonimir; Bitka za nasljee 71, Novi list, 22. prosinca 2001. iak, Ivan Zvonimir; Nacionalizam kao sudbina, Novi list, 26. sijenja 2002. iak, Ivan Zvonimir Etniko ienje, Jutarnji list, 1. lipnja 2002. iak, Ivan Zvonimir; Protivnici Hrvatskoga proljea o 71. jo nisu promijenili miljenje, Vjesnik, Panorama, 12. sijenja 2002. izmi, Ivan; Jesu li Hrvati htjeli neovisnu dravu?, Hrvatsko slovo, 23. lipnja 2000. ui, Ljubomir; Vanjska politika, Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999.

uri, Draen Ekscentrik Banac, Vjesnik, 8. sijenja 1998.

Denich, Bette; Dismembering Yugoslavia. Nationalist Ideologies and the Symbolic Revival of Genocide, The American Ethnologist, svibnja 1994., god. 21, br. 2.

Despot, Zvonimir ; Blakiu presudile lordove predrasude, Veernji list, 16. veljae 2002. Despot, Zvonimir; Sporna Latinica dovodi drave, Veernji list, 20. veljae 2002. u pitanje temelje hrvatske

Despot, Zvonimir ; Zato je preuen Hrvatski holokaust?, Veernji list, 18. veljae 2002. Domazet Loo, Davor; Kako je pripremana agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu, Nacionalna sigurnost i budunost, sv. 1, Zagreb, 2001. Domazet Loo, Davor; Zavrne operacije hrvatske vojske uvjerljivost vojne moi i (ili) promjena strategijskog odnosa, Hrvatski vojnik, Zagreb, travanj 1997. Domazet Loo, Davor; unec sustavno rui hrvatske vrijednosti, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002. Dragojevi, Sanjin; Multikulturalizam, interkulturalizam, plurikulturalizam, Kultura, etninost, identitet, Zagreb, 1999. transkulturalizam,

Dyson, Kenneth; Europe of the Regions, Regional Review, Vol. 2, No, 1, 1992. Daja, Sreko; Bosna i Bonjaci u hrvatskom politikom diskursu, Erasmus, br. 9, Zagreb, 1994. Daja, Sreko; Zemlja u vrtlogu, Erasmus, br. 14, Zagreb, 1995.

Eiler, Zdenko - Elst, Konrad - Witzel, Michael; Sarasvati, Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat); in: Kalyanaraman, S. (ed.); Indian Lexicon-Corpus of Inscriptionis, New Delhi, 1999. Elst, Konrad - Eiler, Zdenko - Witzel, Michael; Sarasvati, Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat); in: Kalyanaraman, S. (ed.); Indian Lexicon-Corpus of Inscriptionis, New Delhi, 1999. Erceg, Heni ; U ime naroda, Feral Tribune, 16. veljae 2002.

Feldman, Andrea; Imbro Ignjatovi Tkalac (1824.-1912.), Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000. Feldman, Andrea; Strossmayer i Tkalac susret liberalizma i katolianstva u Hrvatskoj XIX. stoljea, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Freundlich, Maja; Raan i Mesi kre Ustav, Hrvatsko slovo, 4. sijenja 2002.

Freundlich, Maja; Slatkorjeive obmane, Vjesnik, 27. lipnja 1999. Fuek, Ivan; Katoliki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan, MI-Zbor, br. 5, Zagreb, 1997. Fuek, Ivan; Znaci vremena u dananjoj Europi kao izazov srednjoistonoj europskoj teologiji, Obnovljeni ivot, br. 3-4, Zagreb, 1993.

Gabelica, Ivan; Pupovac eli razbiti ustavni poredak Hrvatske, Vjesnik, 10. kolovoza 1998. Garmaz, eljko; Velika Britanija moe se smatrati suuesnikom u genocidu u BiH, Vjesnik, 29. sijenja 2001. Gavran, Zdravko; To su i djeca komunizma, Glas koncila, 20. sijenja 2002. Gjenero, Davor; to je drava ako nije posveena opem dobru?, Novi list, 22. prosinca 1997. Gjenero, Davor; Balkanski izazovi hrvatskoj vanjskoj politici, Vjesnik, 20. oujka 2001. Gluhak, Alemko; to je nacija, Hrvatsko slovo, 21. kolovoza 1998. Goldstein, Ivo; Hrvatsko-srpsko pomirenje u historiografiji pretpostavka ili posljedica politikog pomirenja, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, sv. 31, Zagreb, 1998. Goldstein, Ivo; Institut za povijest je kompromitiran, Jutarnji list, 11. oujka 2001. Goldstein, Ivo; Komparativna istraivanja hrvatske i srpske povijesti puka nostalgija, znanstvena potreba ili ak nunost?, Dijalog povjesniara-istoriara 2, Zagreb, 2000. Goldstein, Ivo; Povijesni sadraji u Ustavu Republike Hrvatske, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995. Goldstein, Slavko; Druga Republika Hrvatska, Erasmus, br. 8, Zagreb, 1994. Goldstein, Slavko; Erasmus danas, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1994. Grakali, Dubravko; Klerik na elu Sveuilita Tomislav Ivani estoki je borac protiv magije, sekti, joge, seksa i horospkopa, Nacional, 28. rujna 2001. Grijak, Zoran; U povodu knjige Paula Mojzesa, Yugoslavian Inferno Etnoreligious Warfarwe in the Balkans, New York (1994.), asopis za hrvatsku povijest, br. 3, Zagreb, 1997.

Gross, Mirjana; Ideja jugoslavenstva i dogmatski nacionalizam, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 3-4, Beograd, 1975. Gross, Mirjana; Ideje jugoslavenstva u 19. stoljeu u Istoriji Jugoslavije, asopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 1973. Gross, Mirjana; Nacionalno-integracijske ideologije u Hrvata od kraja ilirizma do stvaranja Jugoslavije, Drutveni Razvoj u Hrvatskoj od 16. do poetka 20. stoljea, Zagreb, 1973. Gross, Mirjana; Razgovor o korijenima, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1993. Grubia, Damir; Diplomacija na kraju povijesti, Erasmus, br. 18, Zagreb, 1996. Grubia, Damir; Globalni kaos terorizma, Novi list, 13. rujna 2001. Grubia, Damir ; Haaki kamen spoticanja, Novi list, 15. veljae 2002. Grubia, Damir; Hrvatska hamletovska intervencija?, Novi list, 9. studenoga 2001. dilema: agresija ili oruana

Grubia, Damir; Ljudska prava u Hrvatskoj: studija sluaja /Case Study/, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995. Grubia, Damir; Mediokriteti vladaju Hrvatskom, Novi list, 24. svibnja 2002.

Habsburg, Otto von; Zapadni Balkan, ABC, Madrid (prema: Nezavisna Drava Hrvatska, Zagreb, oujak-travanj, 1999.) Hacohen, Malachi Haim; Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska, Europski glasnik, br. 6, Zagreb, 2001. Hall, Brian; The Impossible Country: A Journey Through the Last Days of Yugoslavia, London, 1994. Herak, Damir; Etninost i prolost, Etninost i povijest, Zagreb, 1999. Horvat, Branko; Hrvatska pokreta Balkana i Zagreb balkanski Bruxelles, Vjesnik, 21. i 22. prosinca 2001. Hrvatski forum,Pogubni nauk i za Crkvu i Dravu, Nezavisna Drava Hrvatska, travanj/svibanj/srpanj, 1998.

Ivankovi Davor; Postupci Hakog suda Hrvatskoj, Slobodna Dalmacija, 10. veljae 2002.

nastavak

su

arogancije

prema

Ivankovi, Nenad; Hrvatska misija g. Banca, Vjesnik, 3. rujna 1997.

Ivanjek, eljko; ije je proljee, Jutarnji list, 20. prosinca 2001. Ivievi, Jozo; Moe li hrvatska bolje?, Vijenac, 26. srpnja 2001 Ivkoi, Milan; Liberalno velikosrpstvo, Veernji list, 15. veljae 1995.

Jainovi, Milan ; Miloeviu elija, Srbima drava, Veernji list, 15. veljae 2002. Jajinovi, Milan; Sekta profesora B., Vjesnik, 18. sijenja 1997. Jahn, Egbert; Demokracija i nacionalizam jedinstvo ili protuslovlje?, Politika misao, br. 4, Zagreb, 1992., s. 68.

Jakovljevi, Ivo; Hrvatska tone u ponor sirovog kapitalizma, Novi list, 3. kolovoza 2001. Jambrei, Renata; Etnonimska analiza banijskih rukopisnih zbirki Instituta za etnologiju i folkloristiku, Narodna umjetnost, br. 29, Zagreb, 1992. Jai, Zoran; Globalizacija i poloaj malih zemalja, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., Zagreb, 2002. Jeli, Dubravko; Hrvatska danas, trideset godina poslije proljea, deset godina poslije osamostaljenja, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., Zagreb, 2002. Jeli, Dubravko; Umjesto vijenca Pilaru, u: Ivan Strii, Pero ili ma, Zagreb, 2001. Jonji, Tomislav; Slika Hrvatske, Republika Hrvatska, br. 188, Zagreb, 1995. Jovi, Josip Osvetnike klevete, Slobodna Dalmacija, 23. sijenja 2002. Jovi, Josip; Zavrni in drame, Slobodna Dalmacija, 2. svibnja 2002. Jurevi, Josip; Povijesno znaenje Vukovara 91 /1998./, Vukovar 91 znaenje, vrednote, identitet, Zagreb, 2000. Jurevi, Josip; Srbijanska oruana agresija godine, Jugoistona Europa 1918.-1995., Zagreb, 1995. na Hrvatsku 1900.-1995.

Jurdana, Sreko; Ostao nam je samo Bog, Slobodna Dalmacija, 17. rujna 1994. Jurdana, Sreko; Pobjei iz ralja zavjere zapada, Slobodna Dalmacija, 24. lipnja 1993. Jurdana, Sreko; Spaavanje Srba, Slobodna Dalmacija, 12. svibnja 1993.

Juri, Marko; Autocenzora hrvatskih anarhista, Fokus, 23. svibnja 2002.

Kadi, Husein; Chaman-Kuban-Tanais: odrednice hrvatskog identiteta, Maruli, br. 5, Zagreb, 2000. Kadi, Husein; Akademske mutacije etnogenetskih krinki, Ultimatum, br. 9-10, Zagreb, 2001. Kalini, Pavle; Bogati su teroristi, Nedjeljna Dalmacija, 15. veljae 2002. Kalini, Pavle; Terorizam je oruje siromanih, Veernji list, 27. rujna 2001. Kangrga, Milan; Kako stoji sa socijalizmom i komunizmom danas?, Zarez, 12. travnja 2001. Kantoli, Zoran; Djelovanje Anketne komisije 1945. u Zagrebu: Utvrivanje zloina kulturnom saradnjom sa neprijateljem, asopis za suvremenu povijest, br. 1, Zagreb, 2001. Karaman, Igor; Heraldika i historiografski mitovi o (proto)nacionalnoj ideologiji u Hrvata, Arhivski vjesnik HDA, sv. 37, Zagreb, 1993. Karamarko, Tomislav; Politiku optunicu odbaciti, Slobodna Dalmacija, 29. travnja 2002. protiv Gotovine trebalo je

Katii, Radoslav; Boristenu u pohode, Forum, br. 10-12, Zagreb, 1999. Katunari, Vjeran; Nacionalnost iznad ili pored svega?, Etninost, nacija, identitet, Zagreb, 1998. Khatami, Sayed Mohammad; Suosjeanje, a ne volja za mo, Hrvatsko slovo, 12. sijenja 2001. Kelava, Anelka; Bauk Balkana krui Gradom, Slobodna Dalmacija, 31. sijenja 2001. Klemeni, Mladen; Velikosrpska teritorijalna posezanja, Drutvena istraivanja, br. 4-5, Zagreb, 1993. Kneevi, Snjeka; Kritiari koji historiografiji nameu hagiografske kriterije i tee Stepinevoj idealizaciji i mitizaciji, Vjesnik, 16. veljae 2002. Kolanovi, Josip; Nije to istina o NDH, Vjesnik, 20.-22. veljae, 1996. Koruni, Petar; O odreenju nacionalne zajednice u hrvatskoj politici u 19. stoljeu, asopis za suvremenu povijest, br. 2-3, Zagreb, 1993. Koruni, Petar; Problem istraivanja porijekla hrvatske nacije; u: Spomenica Ljube Bobana, Zagreb, 1996.

Kovaec, August; Malo jezine koristi, puno nacionalne tete, Vijenac, Zagreb, 20. svibnja 1999. Kovaevi, Boo; O zidanju Skadra, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986. Kresti, Vasilije; Dravno i istorijsko pravo Hrvata koren zla i sukoba sa Srbima, Baranja srpska zemlja, Beli Manastir, 1995. Krito, Jure; Goldsteini ponovno osuuju Stepinca (5), Glas koncila, 3. veljae 2002. Krito, Jure; Fatalnost povijesnih paralelizama, Fokus, 21. svibnja 2001 Krito, Jure; Graenje klerikalaca Nadbiskup Stadler u svijetlu njegovih protivnika; u: Josip Stadler- ivot i djelo, Sarajevo, 1999. Krito, Jure; Stare i nove paradigme hrvatske historiografije, Drutvena istraivanja, br. 1-2, Zagreb, 2001. Krmpoti, Ante; Svjetovna ideja benediktinska, Hrvatska, br. 2, Zagreb, 1994. irilo-metodska i ideja trpimiro-

Krmpoti, Marijan; Jalove rasprave oko pravopisa, Hrvatsko slovo, 2. oujka 2001. Kroch, Karel; Predslavenska Crvena Hrvatska pod sarmatskim Horitima u Ukrajini (374.-992.), Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999. Kruelj, eljko; Izvjetaeno vjetaenje, Veernji list, 30. lipnja 1997. Kuhar, Zvonimir; Amerika i Engleska rue Euroazijski most, Hrvatsko slovo, 5. listopada 2001. Kujundi, Nedjeljko; Kraa tue slobode, Hrvatsko slovo, 2. lipnja 2000. Kujundi, Nedjeljko; Regulacija likom, Mostariensia, br. 15, Mostar, 2002. ili smrt ili globalizacija s ljudskim

Kuko, Mislav ; Ivo Pilar 1874.-1933., Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2002. Kuko, Mislav; Neki su praksisovci demokratima, Obzor, 6. studenoga 1999. preko noi postali liberalnim

Kuko, Mislav; Otvoreno drutvo je ideologija postkomunizma, Tjednik, Zagreb, 27. lipnja 1997.

Lacmanovi, Bogoljub; Rusi ne vjeruju da je bin Laden stajao iza napada na SAD, Vjesnik, 3. lipnja 2002.

Latin, Denis; Dok Mesi vodi Hrvatsku u Europu, Raanu i Sanaderu stalo je samo do vlasti, Nacional, 22. sijenja 2002. Lay, Vladimir; to bi to bio odrivi razvoj Hrvatske?, Hrvatska revija, br. 1, Zagreb, 2001.

Letica, Slaven; Dr.arko Puhovski trebao bi napustiti trajno sve poslove povezane sa zatitom ljudskih prava, Globus, 24. svibnja 2002.

Letica, Slaven; Je li Mesiev govor hrabri moralni in ili teko falsificiranje povijesti?, Globus, 25. sijenja 2002. Lipovan, Sreko; Pilarovo djelo Junoslavensko pitanje, Prinosi za prouavanje ivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001. Leroti, Zvonko; Graanski nacionalizam i etnonacionalizam, Etninost, nacija, identitet, Zagreb, 1998. Leroti, Zvonko; Postdaytonska Hrvatska, u: Politika misao, br. 4, Zagreb, 1996. Linz, Juan & Alfred Stepan; Problems of Democratic Transition and Consolidation: Southern Europe, South America and Post-Communist Europe. John Hopkins University Press 1996. Lokin, Branimir; Bizantizam i zapadna demokracija, Vjesnik, 30. prosinca 2000. Lonarevi, Vladimir; Crkva i globalizacija, Prilog lista MI Zbor, br. 6-8, 2000. Lovrenovi, Dubravko; Deratizacija historiografije, Zarez, 12. travnja 2001. Lovrenovi, Ivan ; Dvije pameti jednog kardinala, Feral Tribune, 2. rujna 2001. Lovrenovi, Ivan; Izmeu rovova nacionalizma, Feral Tribune, 17. studenoga 2001. Lovrenovi, Ivan; U labirintima Bosne i Hercegovine, Erasmus, br. 2, Zagreb,1993. Lovri, Jelena; Tumanovo zamrzavanje rasula, Novi list, 16. svibnja 1998. Lovri, Mihovil i sur.; Zagonetka ranih Praslavena i vanost Iranohrvata za njihovo zajednitvo, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999.

Macan, Trpimir; Pogled na razvitak i stanje hrvatske povijesne znanosti, u: Hrvatska i odrivi razvitak, Zagreb, 1998. Mahmutehaji, Rusmir; Zla kob ideologija, Feral Tribune, 17. studenoga 2001.

Malcolm, Noel; Nacionalizmi izmeu demokracije i primitivizma, Erasmus, br. 8, Zagreb, 1994. Malcolm, Noel; Odgovor Sreku Daji, Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996. Mandi, Dominik; Revizija hrvatske povijesti stvarnost i potreba, Hrvatski razgovori u slobodi (pretisak), Zagreb, 2000. Marinko, Mato; Hrvatska glagoljica Japundi, Hrvatska glagoljica, Zagreb, 1988. po Marku Japundiu, u: M.

Marijai, Ivica Carla slijepo vjeruje Savi, Fokus, 6. rujna 2001 Marijai, Ivica; Zbjeg Srba pred Olujom naredio srpski vojni vrh!, Slobodna Dalmacija, 21. veljae 2001. Maruevski, Olga; Juraj Haulik 1837.-1869., Zagrebaki biskupi i nadbiskupi, Zagreb, 1995. Matijevi, Zlatko; Od Svibanjske deklaracije do Izjave nadbiskupa Stadlera dva vienja rjeenja Junoslavenskog pitanja (1917.), Josip Stadler-ivot i djelo, Sarajevo, 2000. Matijevi, Zlatko; Pilar je Stareviu zamjerao to ne priznaje Srbe!, Veernji list, 28. sijenja 2002. Matkovi, Stjepan; Josip Frank nije krivac za ustaka nedjela, Veernji list, 5. studenoga 2001. Matkovi, Stjepan; Politike prilike nagodbene Hrvatske u oima Ive Pilara, Prinosi za prouavanje ivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001. Matrovi, Tihomil; Drama identiteta, Novi list, 17. prosinca 1996. Mauri, Ervin Europski novi identitet, Drutvena istraivanja, br. 6, Zagreb, 1994. Mesi, Milan Da li multikulturalizam tali ameriki kotao za taljenje?, Revija za sociologiju, br. 3-4, Zagreb, 1998. Milardovi, Anelko; Iskrivljena slika, Fokus, 3. sijenja 2002. Milardovi, Anelko; Meunarodna inenjerija Velikog Burazera, Fokus, 19. oujka 2001. Milardovi, Anelko; Stradanja Hrvata Haagu, Slobodna Dalmacija, 18. veljae, 2001. u ratu ne zanimaju nikoga u

Milardovi, Anelko; to nam to tamo pjeva ptica KOS, Fokus, 6. prosinca 2001. Milardovi, Anelko; U sjeni suenja Miloeviu u Haagu, Fokus, 21. veljae 2002. Milievi, Ivan; Borba za politiku vjerodostojnost, Fokus, 31. sijenja 2002.

Mievi, Nenad; Pravda po domau?, Novi list, 17. veljae 2002. Mievi, Stoljee globalnosti, Novi list, 2. sijenja 2001. Mri, Zdravko; Politike snage manipuliraju zabrinutim ljudima i potrebom da se neto poduzme za preokret nabolje, Vjesnik, 3. svibnja 2002.. Mri, Zdravko; Pred pogibeljnom dvojbom: pobjeda u stranci bi mogla se Budii prometnuti u poraz u narodu, Vjesnik, 8. veljae 2002. Mui, Ivan; Slobodno zidarstvo je protukransko i anacionalno, Hrvatska obzorja, br. 2, Split, 1998.

Nemet, Ladislav; Crkva i dijalog sa suvremenim svijetom, Obnovljeni ivot, br. 2, Zagreb, 2001. Nemet, Ladislav; Globalizacija i suvremena teologija, Obnovljeni ivot, br. 3, Zagreb, 2000. Novak, Slobodan P.; Novi kljuevi hrvatskog pitanja, Vijenac, 19. studenoga 1998. Novak, Slobodan P.; Vi biste, gospodine Peariu, Hrvatskoj najveu uslugu uinili da joj o povijesti ba i ne piete, Vjesnik, 7. veljae 2002. Novak, Slobodan P.; Newyorki pouak i hrvatska zbunjenost, Vjesnik, 28. sijenja 2002.

Obrkneevi, Milo; Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, Hrvatska zauvijek, Zagreb, 1996. Oluji eljko, Haaki sud u slubi politike, u: Josip Peari, Sramotni sud u Haagu, Zagreb, 2002.

Paen, Ivan; Katolicizam i nacionalizam u Hrvata 1990-ih: Pravnoteorijski pogled, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Pai, arko; Dosada planetarne provincije ogled o granicama globalne despocije, Europski glasnik, br. 5, Zagreb, 2000. Pai, arko; Multikultura ili ivot u lai?, Jutarnji list, 2. lipnja 2001. Pai, arko; Neoliberalna demagogija, Jutarnji list, 4. svibnja 2002. Pai, arko; Postoji li alternativa kapitalizmu, Jutarnji list, 9. veljae 2002.

Palokaj, Augustin; Nitko nema ekskluzivno pravo na demokraciju, Jutarnji list, 19. studenoga 2001. Panteli, Stjepan; Zablude o iranskom podrijetlu Hrvata, Zadarska smotra, br. 1-3, Zadar, 2000., s. 127-145. Paraga, Dobroslav; Sporna uloga dr. Savke Dabevi-Kuar, Novi list, 31. sijenja 2002. Paveli, Boris; Suci Hakog suda ponaaju se poput bogova, Novi list, 10. veljae 2002. Paveli, Kreimir; Gotovac napokon otkrio da on Hrvatsku nikada nije zamiljao izvan Jugoslavije, to znai da je bio samo liberalistiki jugodisident, Vjesnik, 5. sijenja 1997. Pavi, Radovan; Narod bez teritorija nitko je i nita, Hrvatsko slovo, 10. svibnja 2002.

Pavlievi, Dragutin; Jugoistona Europa i Balkan na granici svjetova, Jugoistona Europa 1918.-1995., Zagreb, 1995. Peari, Josip; Smijemo li zanemariti n.ezahvalnost, uvredljiva kriva tumaenja i sramotne komentare o Stepinevu djelu, Vjesnik, 5. veljae 2002. Peari, Josip; Gospodine predavau, nastavite pisati o svemu i svaemu, jer time inite uslugu Hrvatskoj, Vjesnik, 9. veljae 2002. Peter, Ranko; Banac kopa hrvatski Suez, Obzor, 16. sijenja 1999. Pintari, Nada; Otkrivanje Bijele Hrvatske, Maruli, br. 2, Zagreb, 1999. Pinterovi, Antun; Jo o hrvatskoj glagoljici, Matica, br. 6, Zagreb, 1988. Pivevi, Edo; Globalistiki kapitalizam i nacionalizam, Hrvatsko slovo, 3. svibnja 2002.

Polovi, Jadranka; Nevladine udruge i vlast, Slobodna Dalmacija, 30. rujna 2001. Polek, Davor; Otvoreno drutvo i njegov neprijatelji, gruba nerazumijevanja i osporavanja, Vjesnik, 9. listopada 2001. Posavac, Zlatko; Hrvatska estetika srednji vijek, Filozofska istraivanja, sv. 1. (68.), Zagreb, 1998. Primorac, Igor; Genocid u Bosni, Erasmus, br. 14, Zagreb, 1995.

Primorac, Igor; The War Against Croatia: Silent Traits, u: Journal of Croatians Studies (1992), sv. 32-33. Prodanovi, edo; Haaki sud je apsolutno pravedan, Nedjeljna Dalmacija, 11. sijenja 2002. Prpa, Branka; Preispitivanje identiteta, Dijalog povjesniara-istoriara 2, Zagreb, 2000. Pusi, Eugen; Identitet diverzitet kapacitet, Erasmus, br. 11, Zagreb, 1995. Pusi, Vesna; Diktature s nacija, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1993. demokratskim legitimitetom: demokracija ili

Pusi, Vesna; Mostar, Erasmus, br. 16, Zagreb, 1996. Pusi, Vesna; Nova agenda za nove demokracije (I), Erasmus, br. 2, Zagreb, 1993. Pusi, Vesna; Novi drutveni ugovor, Erasmus, br. 3, Zagreb, 1993. Pusi, Vesna; Upotreba nacionalizma i politika prepoznavanja, Erasmus, br. 8, Zagreb, 1994. Pusi, Zoran; Etnika metla na dugom tapu, Feral Tribune, 25. kolovoza 2001.

Rac, Mladen i Budimir, Stipan; Antropogenetski i agrobioloki dokazi prirodnoznanstvenog podrijetla Hrvata, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999. Raki; Franjo; Jugoslovjenstvo, Pozor, br. 27-29, Zagreb, 1860. Radi, Maksim; Zloini nisu bili zapovjeeni, Fokus, 20. prosinca 2001. Ramet, Sabrina P. ; Ante Starevi liberalni zagovornik graanske drave (u rukopisu). Rendi Mioevi, Ivo; Etnopsihologija Iliriku, Dijalog povjesniara/istoriara 1, Zagreb, 2000. Rihtman-Augutin, Dunja; Etniki identitetnacionalizam, Etninost, nacija, identitet, Zagreb, 1998. i nacija u

etnocentrizam

Rkman, Ilija; Kako e Jugoslavija platiti Vukovar, Obzor, 10. srpnja 1999. Rogi, Ivan; etiri lika Ive Pilara, Prinosi za prouavanje ivota i djela dra Ive Pilara, svezak prvi, Zagreb, 2001.

Roankovi, Miroslava; Koga od posvaanih srpskih politiara u Hrvatskoj shvatiti kao predstavnika Srba?, Vjesnik, 4. veljae, 1999. Rudolf, Davorin; Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zato je vano jasno kazati tko je istinski zaetnik rata, Vjesnik, 20. svibnja 2002. Rudolf, Davorin; Tumanovi pokuaji raspleta jugoslavenske dravne krize 1990. i 1991.; u: Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, Zagreb, 2002. Rumenjak, Natalija; Nacionalna ideologija 1902., Povijesni prilozi, sv. 14, Zagreb, 1995. listova Obzor i Srbobran, 1901.-

Sabol, Josip; Katolika Crkva bitna duhovna snaga u hrvatskom drutvu /2/, Glas koncila, 10. veljae 2002.). Sabol, Josip; Multikulturalizam i Republika Hrvatska, Glas Koncila, 14. i 21. veljae 1999. Saka, Stjepan Krizin; Slavistika i Hrvati pansrbizam), Hrvatska revija, sv. 2-4, Buenos Aires, 1952. (Hrvati i filoloko-etniki

Saka, Stjepan Krizin; to smo primili od sv. Brae irila i Metoda, ivot, Zagreb, br. 3, 1936., Salaj, Branko; Bildtova doktrina ograniene integracijskom dravnom okviru, Vjesnik, 26. lipnja 2001. suverenosti u balkanskom

Salaj, Branko; Integracijske obmane, Vjesnik, 17. srpnja 2001. Sanader, Ivo; Pakt stabilnosti izazovi i zamke, Forum, br. 10-12, Zagreb, 1999. Sekuli, Duko; Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, Revija za sociologiju, br. 3-4, Zagreb, 2001. Seely, K. Q.; Clinton Blames Miloevi, Not Fade, for Bloodshed, New York Times, May 14, 1999. Selem, Petar; Zapis o Autobiografskim zapisima Stanka Lasia, Forum, travanj lipanj, 2001. Sirotkovi, Hodimir; O liku Josipa Jurja Strossmayera, U povodu 75. obljetnice smrti, JAZU, sv. 49, Zagreb, 1980. Stani, Nika; Hrvatski narodni preporod ili ilirski pokret, Zbornik o Franji Fancevu, Zagreb Zadar, 1998. Stani, Nika; Jugoslavensko i nacionalno u udbenicima historije, Marksistika misao, br. 2, Beograd, 1983.

Stareina, Vinja; Haag je Martiu napravio dravu, Veernji list, 28. srpnja 2001. Stareina, Vinja; Haaka zadovoljtina, Veernji list, 14. veljae 2002. Stareina, Vinja; Je li CIA spavala dok je Savo trbac gradio optunicu za Oluju, Veernji list, 25. kolovoza 2001. Stokes, Gale; American Historical Review, Nr. 3, Bloomington/Indiana, 1985. Stri, Petar; Meunarodni slom vrha srbijanske historiografije, Novi list, 28. travnja 2002. Strii, Ivan; Novovjeki hrvatski gusani, Hrvatsko slovo, 2. studenoga 2001. Strhm, Carl Gustaf, Europa domovina razliitih, Veernji list, 7. listopada 1995. Strhm, Carl Gustaf; Novcem do politike moi, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002. Strossmayer, Josip Juraj; Govor o odnoajima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj, Hrvatski domoljub Josip Juraj Strossmayer, Zagreb, 1995. Sundhaussen, Holm; Postsocijalistika konstrukcija drutvenog identiteta. Izazov intelektualcima, Prolost je teko pitanje, Zagreb, 2000., Sundhaussen, Holm; Prolost, povijest i drutvo, Dijalog povjesniara-istoriara 2, Zagreb, 2000. Supilo, Fran; I opet most, Politiki spisi, Zagreb, 1970. Suek, eljko; Jo nekoliko pravopisa, Bujtina 2001., Umag, 2001. diletantskih, ali iskrenih priloga na temu

Szabo, Agneza; Govori zagrebakog nadbiskupa Jurja Haulika u hrvatskome Saboru 1861., te 1865.-1867. godine, Tkali, br. 1, Zagreb, 1997. Szabo, Agneza; Zagrebaki (nad)biskup Juraj Haulik i Hrvatski narodni preporod (1835.-1848.); u Kaj. asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu, br. 4-5, Zagreb, 1994.

anjek, Franjo; Europeizam velikog Hrvata, kolske novine, Zagreb, 5. prosinca 2000. anti, Neven; Tri poruke buduim naratajima, Novi list, 10. prosinca 2001. entija, Josip; Hrvatska pred Europom 2000, Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999. eparovi, Zvonko; Pravno-znanstveni pogled na Karaorevo i njegove posljedice, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., Zagreb, 2000.

ilovi Kari, Danja; Frano Supilo (1870.-1917.), Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000. imac, Neven; Rije, savjest, povijest, Prolost je teko pitanje, Zagreb, 2000. kegro, Ante; Javni natpisi s 2 mramorne ploe iz grada Tanaisa na uu Dona u Azovsko more, Povijesni prilozi, sv. 21, 2001. keljo, Ante; Banac misli da smo Papuanci, Slobodna Dalmacija, 9. rujna 1997 krabalo, Ivo; Pogovor splitskim razgovorima, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. uvar, Stipe; Kako stvari stoje s nacionalnim manjinama, Hrvatska ljevica, travanj 2001. vob-oki, Nada; Koje e kulture opstati?, Zarez, 20. prosinca 2001.

Toli, Benjamin; Oklevetana nacionalna drava, Hrvatsko slovo, 24. oujka 2000. Tomac, Zdravko; Neki Tumanu nisu oprostili ruenje Jugoslavije, Fokus, 10. sijenja 2002. Tomljanovich, W. B.; Josip Juraj Strossmayer /1815.-1905./, Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2001. Tomljanovich, W. B.; Hrvatskoj, Zagreb, 2001. Eugen Kvaternik /1825.-1871./, Liberalna misao u

Toth, eljko; Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloevia, Veernji list, 19. sijenja 2002. Toth, eljko; Mosad naoruavao Srbe, Veernji list, 23. travnja 2002. Trgovevi, Ljubinka; Evropski uzori meu srpskim intelektualcima, Dijalog povjesniara-istoriara 3, Zagreb, 2001. Tripalo, Miko; Bespua hrvatske politike, Erasmus, br. 3, Zagreb, 1993. Tuman, Miroslav; HIS: 1993-1998 Prvih pet godina Hrvatske izvjetajne slube, Nacionalna sigurnost i budunost, sv. 1, Zagreb, 2001. Tuman, Miroslav; ivimo u doziranoj demokraciji, Slobodna Dalmacija, 18. sijenja 2002. Tunji, Andrija; Komu treba strategija hrvatske kulture?, Vjesnik, 18. travnja 2001.

Tunji, Andrija ;elja za autonomijom Srbe dovodi u geto?, Vjesnik, 8. veljae 2002.

Veselica, Marko; Hrvatsko proljee i nacionalni i demokratski pokret , Fokus, 24. sijenja 2002. Vidmarovi, uro; Domoljublje kao sudbina: hrvatski intelektualci izmeu nacije i politike, Maruli, br. 1, Zagreb, 1994. Vinceti, Luka; Biskup na kriu, Feral Tribune, 25. svibnja 1998. Vinceti, Luka; Pledoaje za biskupa Strossmayera, Erasmus, br. 14, Zagreb, 1995. Voduek Stari, Vera; Hrvatski politiari ne cijene svoju dravu, Veernji list, 30. lipnja 2001. Volf, Miroslav; I za Bin Ladena ima mjesta na nebu, Slobodna Dalmacija, 31. sijenja 2002.). Vui, Petar; Geopolitiki okvir dogaanja Hrvatskog proljea i uinka njegovih ideja u stvaranju Republike Hrvatske ili Hrvatska 1971.-1991.-2001, Hrvatska trideset godina poslije, Zagreb, 2002. (u tisku). Vuji, Vladimir; Politika kultura i nepovjerenje, Fokus, 21. veljae 2001. Vujevi, Miroslav; Politika kultura Hercegovini, Politika misao, br. 4, Zagreb, 1996. i rat u Hrvatskoj i Bosni i

Vukman, Zoran; Balkansko pirovanje, Fokus, 2. srpnja 2001. Vukman, Zoran; Cijena sluganstva, Hrvatsko slovo, 2. studenoga 2001. Vukman, Zoran; Da je Finkielkraut Hrvat ..., Hrvatsko slovo, 15. veljae 2002. Vukman, Zoran; Haaka nekrofilija, Slobodna Dalmacija, 23. travnja 2001. Vukman, Zoran; Mesi, Puhovski i zatvoreno drutvo, Hrvatsko slovo, 18. sijenja 2002. Vukman, Zoran; Miloevi kao krvavi klaun, Hrvatsko slovo, 22. veljae 2002. Vukman, Zoran; Novinari ambasadori, Slobodna Dalmacija, 5. oujka 2001. Vukman, Zoran; Vesna Pusi kao zvijezda balkanskog neoliberalizma, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002. Vukman, Zoran; Vlastita sudbina odrie globalizaciju, Fokus, 28. svibnja 2001. Vukobrat, Boris; Predlozi za novu zajednicu republika bive jugoslavije, 1992; http://www.fondmir.org.yu/knjiga-predlozi-s.html

Vukov Coli, Draen; Obnova srednjoeuropskog kruga, Novi list, 9. svibnja, 2000. Vuji, Antun; Vrijeme je za hrvatsko-srpsko pomirenje, Identitet, Zagreb, februar 1995. Vurii, Vlado; Budia ga nije volio, Globus, 8. veljae 2002.

Waever, Ole; Imperial metaphor: Emerging European analogies to pre-nation-state imperial system; u: Tunader, Ola i dr. (ur.): Geopolitics in Post-Wall Europe, London, 1997. Witzel, Michael Eiler, Zdenko - Elst, Konrad; Sarasvati, Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat); in: Kalyanaraman, S. (ed.); Indian Lexicon-Corpus of Inscriptionis, New Delhi, 1999.

Zakoek, Nenad; Ekstremizam kao normalnost, Erasmus, br. 34, Zagreb, 1998. Zei, Dada; Dokad e Hrvatska biti talac brojeva, Vjesnik, 29. i 30. svibnja 2002. Zeli-Buan, Benedikta; Znaenje dr. Franje Tumana u ogledalu novije hrvatske povijesti, Maruli, br. 1, Zagreb, 2000. Zimmermann, Warren; Pavana za Bosnu, Erasmus, br. 9, Zagreb, 1994. Zinovjev, Aleksander; Hladni rat je bio djeja igra, Feral tribune, 9. lipnja 2001. Zucconi, Vittorio; Novi svjetski poredak i raanje nove amerike strategije, La Republica (prema: Novi list, 29. rujna 2001.

ani, Ivo; Zloin u Pakrakoj Poljani ne redefinira Domovinski rat, Novi list, 18. sijenja 2002. igi, Ivica; Kako od Hrvata napraviti zombije, kolske novine, 28. listopada 1997. ivi, Draen; Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, u: John Ivan Prcela i Draen ivi, Hrvatski holokaust dokumenti i svjedoanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Zagreb, 2001. unec, Ozren; Drava i pobunjenici: operacija Oluja i njene posljedice, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995. unec, Ozren Hrvatska u sukobu niskog intenziteta, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994. unec, Ozren; Okrugli stol Srbi i Hrvati, Erasmus, br. 4, Zagreb, 1993. unec, Ozren; Okuanski zakljuci, Erasmus, br. 12, Zagreb, 1995.

unec, Ozren; Rat u Hrvatskoj 1991.-1995. 2. dio: Od sarajevskog primirja do zavrnih operacija, Polemos, br. 2, Zagreb, 1998. upanov, Josip; im neki mit postane predmetom politikih rasprava, polemika i sudskih procesa to je poetak njegova kraja , Vjesnik, 7. veljae 2002. upanov, Josip; Etninost i politika prostoru, Etninost, nacija, identitet, Zagreb, 1998. na europskom geopolitikom

SUMMARY The author of this book analyzes the option of neo-liberal globalism since, for a third time, unhistorical means are being utilized to create a third Yugoslavia, as directed by Soros claim that the Balkans represent an experiment for the entire world to become a globally open society. Proceeding from the axiom one cannot resist the Balkans the central architect of thies option is Ivo Banac and his doctrine of banacism. Politically operational in the strategy od Pusic/Goldstein Erasmus Gilde, which originates from the untruthful dillema of Democracy or Nation, banacism rejects every idea of the Croatian nation state. In the book, the author applies a genetic-structural-functional methodology to analyze historical and geopolitical prospects of such anachronistic indoctrination, which endeavours to occupy and isolate Croatia for a third time from its central European civilizational and cultural surroundings, thus, artificially and permanently entrenching it in the Western Balkans. Through a comprehensive analysis, the author demonstrates that this ideology and glorification of the neo-Yugoslavian alliance is doomed, since history initiated the collapse of multinational states as a result of their inability to secure the establishment of national rights and principles within civil society. The undisputed respect of order on the road to western style democracy is possible only through the affirmation od national identity, which is best manifested through the nation state. Namely, concludes the author, by completing the process of establishing a nation state as a histroical idea, the stability situation improves, and countries in the region acquire confidence, which future cooperation necessitates. In regard to the personal preoccupation of Banac with the failed utopia (always and furthermore Yugoslavia), the author analyzes his family background which is, on the one hand, emotionally obsessed with love toward Yugoslavia, and on the other hand, filled with a pathological indisposition towards every idea of the Croatian nation state.

Since it scientifically demolishes the great fabrication (Magna fraus), geopolitically and historically postulated by banacism and politically promoted by the Pusic/Goldstein Erasmus Gilde-strategy, this book could contribute to the clarification of not only historical misconceptions, but also explains the contemporary political situation in Croatia and the Balkans. Therefore, in addition to examining Croatia an the Balkans. Therefore, in historical and contemporary geopolitical context, and thus settling the Craoatian question, the book also provides perspectives for the analysis of the centuries old Balkan question.

ZUSAMMENFASSUNG

Da man schon zum dritten Mal, innerhalb der Anweisung von Soros (Balkan ist Vesuch dass der ganze Welt eine offene Globalgesellschaft wird), mit ungeshichtlichen Mitteln das dritte Jugoslawien zu schaffen vesucht, zergliedert der Autor in diesme Buch diese Option des neoliberalen Globalismus. Hervorgehend aus dem Axiom Dem Balkans kann man sich nicht widersetzen, Mittelgestalter dieser Option ist Ivo Banac und seine Doktrin (Banazismus). Banazismus, der politische in der Strategie von Pusi-GoldsteinErasmus Gilde, was aus dem unwahren (Hamlets) Dilemma Demokration oder Nation hervorgeht, vertilgt jede Idee des kroatischen Nationalstaates. Mit der genetisch-strukturell-funktionalen Methode zergliedert der Autor geschichtliche und geopolitische Aussischten dieses anachronen Lehren, das zum dritten Mal vesuscht, Kroatien aus seinem mitteleuropischen und kulturellen Umkreis zu isolieren und zu okkupieren und sie unnatrlich und unwiderbringlich in den Westbalkan ersetzen. Mit der mehrschichtigen Zergliederung zegte der Autor, dass diese Ideologisierung und Divinisierung der neojugoslawischen Union keine Chancen hat, weil sich die Geschichte gegen Zerstrung mehrnationalen Staaten bewegte, dass sie wegen ihrer Unfhigkeiten Verwircklichung der Nationrechten und der Prinzipien der Brgerdemokration ermglichen Unbestreitbare Achtung der Reihenfolge, auf dem Demokrationsweg, ist nur mit der Affirmation der Nationalidentitt mglich, und die Nationalidentitt besttigt sich am besten mit einem Nationalstaat. Nmlich, der Autor schliet, dass sich die Sicherheitssituation nur erst mit Prozebeendigung der geschichtlichen Idee von Staat-Nation (citizen-nations) verbessern wird, und dass die Staaten in dieser Region Selbstvertrauen bekommen werden, da fr Mitarbeit in der Zukunft notwendig ist. Was die persnliche Beschftigung von Banac mit dieser verfehlten Utopie (Immer wieder Jugoslawien) betrifft, zergliedert der Autor seinen familiren Background, der auf einer Seite emotionell mit der Liebe gegen Jugoslawien belastet und auf anderen Seite mit der patologischen Unbehaglichkeit gegen jede Idee des kroatischen Natioanlstaates erfllt ist. Das dieses Buch eien grosse Illusion (magnus fraus) wissenschaftlich verunstaltet, die historiographisch und geopolitisch von Banazismus gestaltet wird, und die politisch die PusiGoldsteins Strategie Erasmus Gilde untersttzt, kann dieses Buch zum Aufklren von nicht nur geschichtlichen Irrtmern, sondern auch der neusten politischen Situation in Kroatien und auf dem Balkan beitragen. Also, auer dass das Buch ermglicht, dass man Kroatien als ein Subjekt in Rahmen der europaischen und weltlichen Geopolitik ansieht und damit

die kroatiche Frage lst, es ffnet mehrhundertjhrigen balkanischen Frage.

auch

Perspektiven

fr

Lsung

der

KAZALO OSOBNIH IMENA

A
Abramovi 101, 302, 352 Alazawa 144, 346 Aleksandar Makedonski 142 Aljinovi 211, 313, 338, 339, 352 Almond 84, 346 Alomond 352 Anderson 12, 346 Andrija-eljko Lovri 142 Ante Krmpoti 359 Anto Kneevi 110, 348 Antoljak 12, 132, 133, 346

Antun Bauer 137, 346 Antun Tus 206 Aralica 86, 226, 352 Aras-Ganza 165 Artukovi 44, 46, 169, 352 Ascherson 152, 346 Avineri 190

B
Badurina 80 Baier 271, 346 Baker 107, 127 Banac 7, 9, 11, 20, 21, 22, 23, 24, 26, 27, 28, 29, 31, 32, 33, 34, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 54, 55, 65, 66, 67, 69, 72, 73, 79, 80, 82, 83, 87, 88, 89, 90, 91, 95, 96, 97, 98, 100, 105, 106, 107, 108, 110, 111, 114, 118, 121, 124, 125, 126, 127, 130, 131, 135, 137, 141, 154, 156, 158, 160, 161, 162, 166, 167, 168, 169, 170, 175, 187, 202, 206, 207, 208, 210, 211, 213, 215, 219, 222, 223, 226, 227, 236, 248, 250, 252, 269, 278, 304, 311, 312, 313, 314, 315, 316, 317, 318, 319, 320, 335, 336, 338, 339, 340, 341, 342, 343, 344, 346, 353, 355, 362, 364 Banca 12, 22, 27, 29, 30, 39, 45, 47, 49, 52, 53, 59, 75, 87, 94, 96, 100, 101, 111, 137, 182, 313, 314, 318, 319, 338, 339, 340, 342, 343, 344, 353, 358 Baranovi 260, 353 Bai 150, 221, 228, 353 Batakovi 17, 37, 65, 66, 166, 169, 353 Bebi 203, 353 Beck 238, 301, 346, 353 Berkovi 174, 353 Bette Denich 84, 356 Bibo 77, 225, 337, 353 Bilandi 250, 267 Bildt 91, 215 Biondi 8, 13, 17, 27, 55, 58, 66, 101, 125, 126, 134, 142, 143, 145, 149, 150, 151, 155, 159, 163, 164, 167, 175, 252, 253, 314, 340, 353, 354

Birin 128, 264, 354 Bievi 149 Biserko 93 Blank 109 Blaevi 162 Blewit 216, 217 Blewitt 216 Boba 127, 346 Bobetko 219 Bogdan Denich 84, 346 Bogdani 210, 346 Bogovi 200, 354 Bori 73, 160, 168, 313, 316, 318, 338, 343, 354 Borkovi 125 Borovak 215, 217, 346, 354 Bozani 168 Boi 19, 347 Boo Banac 313, 338 Boo Kovaevi 39, 41, 52, 359 Brajii 56, 247, 354 Brandt 19, 52, 53, 72, 223, 346 Bratuli 63, 354 Breidenbach 238, 346, 352 Brozovi 346 Brozovi-Ronevi 354 Brzezinski 253, 354 Buczynski 12, 355 Budak 59, 72, 134, 137, 138, 143, 144, 145, 153, 346

Budimir 139, 140, 142, 144, 145, 295, 355, 363 Budia 317, 342 Bui 318, 342 Butkovi 194, 213, 220, 236, 355 Butorac 316, 341

C
Caratan 12, 33 Carla del Ponte 216, 218 Carroll 238, 347 Casey 191, 218 Cigar 130, 207, 355 Ciliga 38, 355 Clinton 269 Cohen 84, 347 Cushman 130, 355 Cuvaj 260, 347 Cvii 26, 99, 168, 210, 347, 355 Cvitan 127, 355

D
D. Mandi 141 Daalder 267 Danii 159 Day 92 de Menasce 150 Degan 198, 255 Dereti 137, 347 Deutsch 33, 347

Deeli 162, 163, 164, 347 Dienstbier 99 Dobrica osi 86, 100 Dobrinovi-Vranyczani 253 Dole 127 Domazet Loo 219, 254, 306 Dominik Mandi 133, 134, 360 Donia 118 Donie 118 Dragan Primorac 8, 142, 271, 272 Dragojevi 259, 356 Drakovi 312 Drndi 205 Dubravko Lovrenovi 104, 360 Dyson 255, 356 Daja 68, 356

E
E. Pusi 223 Eiler 150, 356, 366 Ekmei 19, 35, 54, 66, 68, 89, 91, 118, 167, 331, 347 Elst 150, 356, 366 Engdhal 238, 251, 347 Enzensberger 258 Epperson 238, 347 Eugen Pusi 43, 44, 223, 362

F
Feldman 156, 165, 166, 356

Fichte 316, 341 Finkielkraut 42, 56, 88, 115, 159, 193, 195, 225, 226, 245, 247 Fleck 64, 154, 166, 347 Flego 57, 72, 80 Frank 43, 47, 49, 52, 171 Frankovi 162, 347 Fraser 218 Freundlich 262, 356 Fridman 268 Fuek 35, 315, 340, 341, 356

G
Gaj 43, 154 Garaanin 37 Gjenero 357 Gjidara 84, 347 Glava 29 Glazer 258, 347 Glenny 84, 217, 347 Gligorijevi 227 Gorinek 204, 205, 208, 211, 326 Gotovac 26, 52, 210, 223, 317, 342 Gotovca 26 Gotoveva
Gotovac 52, 223

Gotovina 91 Gri 65, 135, 234 Grga Marti 156

Grijak 83, 84, 101, 130, 357 Grmek 84, 347 Gross 17, 18, 19, 20, 33, 41, 44, 46, 47, 51, 134, 158, 159, 166, 171, 347, 348, 352, 357 Grubia 57, 92, 127, 204, 206, 214, 357 Grubii 141 Guberina 139 Gugo 196 Gunness 125 Gutman 218

H
Habsburg 263 Hagija 313, 338 Hall 84, 357 Harris 105, 109 Hassner 265 Haulik 154, 156, 162, 163, 164, 171, 347, 364 Hebrang 262 Hellenbach 249, 348 Herak 144, 357 Hitler 314, 340 Hobsbawn 80, 348 Hodimir Sirotkovi 157, 363 Hodonj 86 Holbrooke 127, 219 Horvati 314, 340, 348 Hoko 200 Hufnagel 301

Huntington 348 Hurd 109, 124

I
I. Goldstein 63, 103, 110, 151, 186, 347, 357 I. Lovrenovi 97, 112, 134, 214, 360 I. Primorac 130 Ignatieff 264 Igor Mandi 324 Igor Primorac 84, 362 Isus Krist 142 Ivan Babi 69, 352 Ivan Grubii 205 Ivan Lovrenovi 113, 170, 360 Ivan Pavao II. 242, 302 Ivana Filipovia 17, 354 Ivanievi 165, 348 Ivankovi 314, 339, 358 Ivanovi 313, 338 Ivezi 133, 348 Ivievi 202, 203, 205, 213, 358 Ivin 83 Ivkoi 103, 358 Ivo Goldstein 24, 53, 67, 72, 101, 102, 103, 174, 203, 332, 347, 357 Izetbegovi 90, 99, 111, 113

J
Jack Lang 302 Jagi 150, 348

Jajinovi 199, 319, 343, 358 Jakov Sirotkovi 54 Jakovljevi 304, 358 Jambrei 358 Janatovi 52 Janar 259 Janekovi 52 Japundi 141, 348 Jarevi 25 Jareb 69 Jasmin Boko 63 Jeli 45, 46, 48, 49, 158, 348, 358 Jelena Lovri 204 Jelinek 144, 348 Jonji 59, 358 Josipovi 198 Jovi 186, 199 Jurevi 107, 129, 358 Jurdana 75, 112, 117, 214, 315, 340, 358 Jureko 251

K
Kai 348 Kadi 150, 152, 358 Kadijevi 207 Kalyanaraman 150, 356, 366 Kangrga 20, 358 Kantoli 141, 359

Kaplan 84, 348 Karaorevi 118, 210 Karadi 37, 89 Karaman 160, 359 Kai 252 Katii 151, 251, 348, 359 Katunari 265, 359 Kelava 73, 359 Khatami 302 Klemeni 100, 101, 359 Koki 221 Kolanovi 59, 359 Koljevi 89 Korsky 160 Koruni 12, 135, 359 Kotunica 295 Kovaec 159, 359 Koul 83, 348 Krasi 141 Kreimir osi 197, 218 Kresti 41, 42, 46, 157, 158, 166, 176, 181, 296, 319, 343, 349 Krito 18, 21, 111, 132, 133, 169, 171, 222, 263, 312, 338, 349, 359 Kriani 43 Krlea 150, 349 Kroch 146, 359 Krsnik 110 Kruelj 27, 46, 118, 158, 359 Kudeli 167

Kuhari 83, 203 Kujundi 133, 137, 150, 205, 219, 242, 245, 246, 346, 349, 359 Kusti 24, 168 Kuzmani 43 Kuzmi 227 Kvaternik 20, 43, 154, 156, 223, 365

L
Landry 268 Lasi 203, 349 Laughland 191 Lederer 312 Leroti 21, 33, 39, 101, 125, 276, 316, 341, 349, 360 Letica 83, 199, 258, 269 Lipovan 45, 349, 360 Lokin 251, 267, 360 Lonarevi 247, 360 Lovreni 46, 349 Lukas 37, 51, 158, 349 Lukinovi 162, 349 Luki 168 Luncer 57

M
M. Lovri 141 Macan 132, 360 Maggia 221 Mahmutehaji 97, 360 Makanec 32, 35, 349

Malcolm 33, 35, 71, 98, 109, 225, 226, 260, 265, 311, 360 Malycky 146 Mamula 207 Mandi 134, 139 Manifold 238, 349 Marciki 142, 271 Marinko 145, 349, 360 Marijai 199, 216, 360 Marijan Krmpoti 349, 359 Marijanovi 157 Marin Barii 245 Marko Babi 112, 346 Marko Barii 119, 126, 195, 217, 318, 343, 353 Markus 46 Martin Bell 191 Martinovi 304 Maruevski 162, 163, 361 Marx 311, 338, 349 Masaryk 51 Matrovi 40, 43, 223, 349, 361 Mati 47, 349 Matijevi 52, 154, 170, 171, 349, 361 Matkovi 47, 171, 349, 361 Mauri 254, 255, 361 Melady 261 Merkel 264 Mesi 59, 202, 206, 207, 216, 226 Metrovi 130, 347

Menari 52 Michta 266 Mihovil Lovri 139, 360 Mikoczy-Blumenthal 140, 349 Mikulas 12, 349 Milardovi 28, 29, 62, 129, 130, 187, 219, 222, 238, 254, 256, 265, 268, 269, 270, 301, 303, 349, 353, 354 Milojko 295 Miloevi 54, 64, 83, 89, 90, 92, 99, 111, 127, 128, 195, 203, 204, 205, 308, 353 Miroslav Tuman 201 Mievi 31, 265 Mieti 218 Mladen Rac 142, 144, 355, 363 Mladen Schwartz 350 Mladi 89 Mrela 200 Mri 268 Muhamed Filipovi 116 Mui 313, 338, 349

N
Nemet 238, 256, 361 Nenadovi 24 Nikola Pai 176 Nikoli 133, 350 Njavro 269, 303 Nobilo 191 novak 320, 344 Novakovi 20

O
Obrenovi 176 Obrkneevi 69, 361 Oluji 219 Ori 268 Otto Bauer 36, 353

P
Paen 35, 57, 167, 361 Pai 258, 302, 361, 362 Palavestra 65, 227, 350 Palokaj 221, 228, 267, 362 Panda 126 Papi 228 Paveli 223 Pavlievi 67, 362 Pavlovi 24 Pavo Barii 124, 170, 346 Pejnovi 25, 76 Perrinetti 301 Petrich 62 Pettifer 110 Pfaff 264 Picula 197, 270 Pilar 45, 46, 47, 139, 351 Pilsel 205 Plevnik 204, 314, 340 Pohl 138

Polek 55, 57, 58, 350 Popovi 86, 100 Popper 55, 61, 350 Porter 12, 349 Posavac 362 Prodan 52 Prpi 314, 316, 339, 341, 350 Pucak 45 Puhovski 12, 57 Pulig 255 Pupovac 25, 37, 38, 209, 291, 350

R
R. Peter 317, 318, 342 Raan 197, 215 Raki 158, 160, 161 Radovan Stipeti 204 Ramet 83, 350 Ranko Peter 317, 341, 362 Ratkovi 32, 350 Rendi Mioevi 171, 363 Rihtman-Augutin 363 Rivkin 191, 218 Rohrbacher 302 Roksandi 24, 175, 176, 181, 182 Rorty 258 Rossin 218 Roankovi 363

Rumenjak 363

S
S. Goldstein 24, 26, 206, 208, 209, 357 Sabol 259, 363 Sadkovich 22 Sagrak 51, 141 Saka 139, 141, 150, 363 Salaj 256, 257, 262, 363 Sanader 29, 207, 270, 350, 363 Sanevi 117, 350 Scheffer 128 Schiffter 249 Schmidt 258, 350 Schwartz 73, 76, 134, 144, 191, 193 Scotti 213, 327 Selem 221, 337, 363 Seleznejev 253 Seton-Watson 68, 315, 316, 340, 350 Silvije Grubii 150, 151, 348 Sime Lazia Lukina 142 Skerk 80 Slavko Goldstein 11, 24, 26, 66, 83, 91, 206, 208, 210 Slavko Kuli 238, 347 Slobodan Lang 125 Slobodan P. Novak 181, 324, 350, 361 Slobodan Prosperov Novak 135 Solana 268

Sonnino 315, 340 Soros 9, 58, 69, 73, 74, 77, 249, 256 Stadler 124, 169, 170, 359, 361 Stani 134, 364 Stanimirovi 204 Starevi 17, 20, 37, 38, 42, 43, 44, 47, 154, 155, 156, 169, 223, 306, 337, 351 starevianski 133, 335 stareviizam 17, 155 Stareina 131, 191, 198, 214, 215, 216, 217, 218, 314, 340, 364 Stari 228, 365 Stipeti 52 Stokes 32, 52, 266, 364 Strecha 169, 171, 351 Strii 45, 187, 195, 199, 304, 351, 358, 364 Strohm 266, 364 Strossmayer 17, 41, 42, 43, 154, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 164, 165, 166, 171, 263, 349, 351, 356, 364 strossmayerizam 17, 155, 161, 316, 341 Sugar 11, 339 Sundhaussen 38, 42, 59, 60, 62, 64, 65, 236, 351, 364 Suni 108, 250, 257, 266, 268, 351 Supek 52, 202 supilizam 155 Supilo 49 Suppan 266, 351 Szabo 17, 162, 348, 364

T
Tanner 84, 351

Tauran 256 Taylor 157, 351 Tihomil Raa 168 Tindemans 9, 28, 55 Tkalac 156, 165, 166, 356 Tolstoy 109 Tomac 100, 108, 199, 207, 209, 221, 254, 268, 351 Tomai 252, 351 Tomljanovich 42, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 236, 351 Trgovevi 20, 365 Tripalo 25, 26, 132, 208, 210, 215, 235, 365 Trumbi 43 Trusi 319, 343 Tuman 26, 33, 73, 76, 90, 99, 111, 114, 121, 127, 134, 144, 160, 194, 197, 198, 203, 204, 205, 207, 210, 211, 215, 220, 236, 261, 314, 340, 350, 365, 366 Tunader 250, 351, 366

V
V. Dedijer 19, 347 Valenti 133, 159, 161 Veljak 57, 72 Verba 86, 351 Vesna Pusi 225 Vidmarovi 228 Viktor Novak 17, 43, 162, 350 Viktora Novaka 17, 44, 162, 168, 170, 320, 344 Vinceti 160, 161, 365 Vitezovi 43 Vlado aki 25, 351

Vui 351 Vuini 312 Vucinich 79, 312, 313, 339, 351 Vuco 227 Vuji 226, 365 Vujevi 86, 87, 365 Vuji 63, 318, 342, 365 Vukman 29, 54, 64, 75, 100, 186, 192, 193, 219, 220, 221, 228, 249, 256, 262, 264, 265, 269, 272, 301, 303, 317, 342, 351, 365 Vukobrat 53 Vukov Coli 146, 365 Vuki 156, 351

W
Waever 250, 366 Wance 128 Wilder 312, 338 Wilson 315, 340 Witzel 150

Z
Z. Pusi 204, 363 Zakoek 203, 366 Zeli-Buan 12, 352 Zenko 167 Zimmermann 99, 352 Zoran Pusi 204, 214 Zukriegl 238, 346, 352 Zulfikarpai 26, 27, 113

ali 238, 347 elan 122, 339, 355 iak 55, 83, 90, 94, 130, 167, 203, 210, 219, 227 iku
iak 28

ovi 52, 86, 347 rnko 221

ubrilovi 177

ui 263, 356 uri 319, 343, 356

ini 269 ureti 54, 66, 68, 69, 91, 331

aki 233 anjek 137, 141, 142, 150, 160, 346, 351, 364 anti 337, 364 arini 83 egvi 139 entija 54, 255, 364 eparovi 191, 217 eti 12 idak 51, 351 imac 58, 59, 84, 135, 168, 227, 234, 317, 342, 347, 364 imonovi 190, 220

kegro 152 keljo 312, 338, 364 krabalo 171, 364 najder 128, 205 oi 132, 185, 186, 351 pegelj 111, 128, 208, 209, 211, 326 tefan 47, 84, 351 trbac 131, 214, 215, 216, 364 ufflay 51, 66, 139, 350 ujica 73 uka 213, 236, 355 uvar 364

anko 50, 352 eljko Sabol 341 erjavi 116, 130 ivi 103, 126, 130, 177, 230, 305, 366 iek 265 ubrini 352 unec 26, 57, 100, 201, 208, 209, 210, 211, 212, 214, 326, 327, 366 upanov 227, 259, 261, 366

BILJEKA O AUTORU

Ivan Biondi roen je u Stajnici (op. Brinje u Lici), 29. kolovoza 1943. godine. Osnovno kolovanje zavrio u Brinju, a srednje (VII. gimnazija) u Zagrebu. Na Pedagokoj akademiji u Zagrebu diplomirao je skupinu predmeta povijest i hrvatskosrpski jezik, dok je na Fakultetu za defektologiju Sveuilita u Zagrebu diplomirao na odsjeku socijalna patologija i mentalna retardacija. Doktorat drutveno-humanistikih znanosti iz podruja sociologije obranio na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Na Pedagokoj akademiji Sveuilita u Zagrebu izvanredni profesor je za kolegij Specijalna pedagogija i izborni kolegije Povijest hrvatskog kolstva (uiteljstva) i Etnogeneza Hrvata. Kao autor i suator, objavio je est knjiga i stotinjak znanstvenih i strunih radova iz podruja (specijalne) pedagogije, sociologije profesije i (pedagoke) historiografije. Aktivni je lan i elnik mnogih znanstvenih i kulturnih udruga.

ZUSAMMENFASSUNG

Da man schon zum dritten Mal, innerhalb der Anweisung von Soros (Balkan ist Vesuch dass der ganze Welt eine offene Globalgesellschaft wird), mit ungeshichtlichen Mitteln das dritte Jugoslawien zu schaffen vesucht, zergliedert der Autor in diesme Buch diese Option des neoliberalen Globalismus. Hervorgehend aus dem Axiom Dem Balkans kann man sich nicht widersetzen, Mittelgestalter dieser Option ist Ivo Banac und seine Doktrin (Banazismus). Banazismus, der politische in der Strategie von Pusi-GoldsteinErasmus Gilde, was aus dem unwahren (Hamlets) Dilemma Demokration oder Nation hervorgeht, vertilgt jede Idee des kroatischen Nationalstaates.

Mit der genetisch-strukturell-funktionalen Methode zergliedert der Autor geschichtliche und geopolitische Aussischten dieses anachronen Lehren, das zum dritten Mal vesuscht, Kroatien aus seinem mitteleuropischen und kulturellen Umkreis zu isolieren und zu okkupieren und sie unnatrlich und unwiderbringlich in den Westbalkan ersetzen. Mit der mehrschichtigen Zergliederung zegte der Autor, dass diese Ideologisierung und Divinisierung der neojugoslawischen Union keine Chancen hat, weil sich die Geschichte gegen Zerstrung mehrnationalen Staaten bewegte, dass sie wegen ihrer Unfhigkeiten Verwircklichung der Nationrechten und der Prinzipien der Brgerdemokration ermglichen Unbestreitbare Achtung der Reihenfolge, auf dem Demokrationsweg, ist nur mit der Affirmation der Nationalidentitt mglich, und die Nationalidentitt besttigt sich am besten mit einem Nationalstaat. Nmlich, der Autor schliet, dass sich die Sicherheitssituation nur erst mit Prozebeendigung der geschichtlichen Idee von Staat-Nation (citizen-nations) verbessern wird, und dass die Staaten in dieser Region Selbstvertrauen bekommen werden, da fr Mitarbeit in der Zukunft notwendig ist. Was die persnliche Beschftigung von Banac mit dieser verfehlten Utopie (Immer wieder Jugoslawien) betrifft, zergliedert der Autor seinen familiren Background, der auf einer Seite emotionell mit der Liebe gegen Jugoslawien belastet und auf anderen Seite mit der patologischen Unbehaglichkeit gegen jede Idee des kroatischen Natioanlstaates erfllt ist. Das dieses Buch eien grosse Illusion (magnus fraus) wissenschaftlich verunstaltet, die historiographisch und geopolitisch von Banazismus gestaltet wird, und die politisch die PusiGoldsteins Strategie Erasmus Gilde untersttzt, kann dieses Buch zum Aufklren von nicht nur geschichtlichen Irrtmern, sondern auch der neusten politischen Situation in Kroatien und auf dem Balkan beitragen. Also, auer dass das Buch ermglicht, dass man Kroatien als ein Subjekt in Rahmen der europaischen und weltlichen Geopolitik ansieht und damit die kroatiche Frage lst, es ffnet auch Perspektiven fr Lsung der mehrhundertjhrigen balkanischen Frage.

1 Ivo Banac roen je 1. oujka 1947. u Dubrovniku, da bi ve 1959. s majkom preselio u SAD, gdje se pridruuje svom ocu, pomorskome kapetanu, koji je emigrirao jo daleke 1948. Ve 1971. je zavrio poslijediplomski studij povijesti na Sveuilitu Stanfordu, gdje je kasnije doktorirao na temi Nacionalno pitanje u razdoblju formiranja Jugoslavije. Godine 1977. postao je predavaem povijesti na Sveuilitu u New Havenu, a predava je i na Srednjoeuropskome sveuilitu u Budimpeti. Voditelj je novopokrenutog Jugoistono europskog studija (balkanski studiji) u Dubrovniku. Dopisni je lan H AZU-a i lan PEN kluba, dok je iz prosvjeda napustio lanstvo HDK-a. Obnaao je funkciju zamjenika predsjednika Hrvatskog helsinkog odbora i supredsjedatelja Zaklade Otvoreno drutvo u Hrvatskoj, gdje je naprasno dao ostavku, ali u javnosti o tome nikad nije progovorio. Kada na listi Savkine Hrvatske narodne stranke nije izborio ulazak u Sabor (1992.), on e prijei u Hrvatsku socijalno liberalnu stranku koju e, nakon liberalnog raskola, zamijeniti novom Gotovevom uto-plavom Liberalnom strankom, gdje postaje lanom predsjednitva. 2 Vesna Pusi je direktorica, dok je Slavko Goldstein glavni i odgovorni urednik istoimena asopisa. Erasmus Gilda je financirana od sljedeih ustanova: National Endowment for Democracy, The International Media Fund, Zaklada Otvoreno drutvo Hrvatska, Central & East European Publishing Project. Tako, Banac posebno duguje Slavku Goldsteinu koji ga je, u prvim godinama Erasmusa, angairao u nizu projekata (A. Buczynski, Razgovor s Ivom Bancem, Povijesni prilozi. asopis Hrvatskog instituta za povijest, sv. 17, Zagreb, 1998., s. 123.). 3 Branko Caratan, Nacionalni fenomen i akomodacija interesa: pretpostavke postkomunistike tranzicije I. dio, Politika misao, br. 2, Zagreb, 1998., s. 11.

4 Benedict Anderson, Nacija zamiljena zajednica. Razmatranje o podrijetlu i irenju nacionalizama , Zagreb, kolska knjiga, 1990., s. 15. 5 Dobar pregled procesa stvaranja nacija u Europi dao je Teich Mikulas i Roy Porter (ed.), The National Question in Europe in Historical Context, New York, Cambridge, University Press, 1994.

Petar Koruni, O odreenju nacionalne zajednice u hrvatskoj politici u 19. stoljeu, asopis za suvremenu povijest, br. 2-3, Zagreb, 1993., s. 269. 7 A. Buczynski, Rije urednika, Povijesni prilozi., sv. 14, 1995., s. 16.-17. 8 Neven eti, predgovor knjizi: Stjepan Antoljak, Renesansa hrvatske historiografije, sadanje i budue zadae, Pazin, 1996., s. 7.

P. Koruni, O odreenju nacionalne zajednice u hrvatskoj politici u 19. stoljeu, asopis za suvremenu povijest, br. 2-3, 1993., s. 269. 10 Benedikta Zeli-Buan, Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i don Miho Pavlinovi , Split, 1992. 11 arko Puhovski, Iz rasprave, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999., s. 283. 12 Alemko Gluhak, to je nacija, Hrvatsko slovo, 21. kolovoza 1998. 13 I. Biondi, Zato Hrvatska /ni/je nacionalna drava?, Hrvatsko slovo, 18. rujna 1998.

14 I.
listopada 1998.

Biondi, agiju prijeporan odnos Stepinca i hrvatske drave, Hrvatski obzor, Zagreb, 17.

15 P.
146.-147.

Koruni, Porijeklo i integracija hrvatske nacije, Zbornik Mirjana Gross, Zagreb, 1999., s.

16 Usp.: Nika Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu , Zagreb, 2002., s. 17 Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1994. 18 Holm Sundhaussen, Der Einflu der Herderschen Ideen auf die Nationsbildung bei den Vlkern der Habsburger Monarchie, Mannheim, 1973. 19 H. Sundhaussen, Postsocijalistika konstrukcija drutvenog identiteta: Izazov intelektualcima, Prolost je teko pitanje, Zagreb, 2000., s. 80.-81.

20 Branka Prpa, Preispitivanje identiteta, Dijalog povjesniara-istoriara 2, Zagreb, 2000., s. 193.-194).

21
P. Koruni, O odreenju nacionalne zajednice u hrvatskoj politici u 19. stoljeu, asopis za suvremenu povijest, br. 2-3, 1993., s. 269. 22 N. Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu , s. 191.

23 Nika Stani, Hrvatski narodni preporod ili ilirski pokret, Zbornik o Franji Fancevu, Zagreb Zadar,
1998., s. 59.-60. 24 Pavo Barii, Filozofija prava Ante Starevia, Zagreb, 1996., s. 50.

25 Tereza Aras-Ganza, Postoji li u Hrvatskoj tradicija nacionalnog liberalizma?, Liberalizam i katolicizam, s.

88.

26 Jaroslav idak, Kroz pet stoljea hrvatske povijesti, Zagreb, 1981., s. 8.-9.; I. Banac, Nacionalno pitanje, s.
92. 27 Dubravko Jeli, Politika i sudbine, Zagreb, 1994., s. 42. 28 Dok je francuski model bio preslikan u samoj Srbiji, gde su u dravi revolucionarnog porekla, svi njeni graani smatrani Srbima, nemaki model se nametnuo u definisanju etnikog rasprostiranja i kriterija za etniku pripadnost izvan granica same Srbije (Duan T. Batakovi, Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba, Dijalog 2, s. 203.). 29 Viktor Novak, Magnum Crimen, Zagreb, 1948. , s. 4.-5. 30 Mirjana Gross, Nacionalno-integracijske ideologije u Hrvata od kraja ilirizma do stvaranja Jugoslavije, Drutveni Razvoj u Hrvatskoj od 16. do poetka 20. stoljea , Zagreb, 1973., s. 284.; M. Gross, Ideja jugoslavenstva i dogmatski nacionalizam, Jugoslavenski istorijski asopis, br. 3-4, Beograd, 1975., s. 156. 31 M. Gross, Povijest pravake ideologije, Zagreb, 1973., s. 22. 32 M. Gross-A. Szabo, Prema graanskom drutvu, Zagreb, 1992., s. 129.-189. 33 I. Biondi, Knjievna smotra Ivana Filipovia promicateljica pansrbizma, Zbornik Uiteljske akademije Sveuilita u Zagrebu, br. 2, Zagreb, 2000., s. 120. 34 J. Krito, Katolika crkva i Nezavisna Drava Hrvatska 1941.-1945., sv. 1., Zagreb, 1998., s. 35.-36. 35 Naime, za razliku od mnogih povjesniara, koji radikalno mijenjaju svoja miljenja te ih prilagouju politikim preobrazbama, ona dri, da to kod nje nije sluaj. tovie, njena ocjena pravatva prije dvadeset i pet godina i danas je ostala ista, samo [je] sada pojedina pitanja obradila temeljitije i s mnogo vie podataka(M. Gross, Izvorno pravatvo, Zagreb, 2000., s. 10). 36 M. Gross, Ideja jugoslavenstva u XIX stoljeu i dogmatski nacionalizam, Jugoslavenski istorijski asopis, br. 3-4, 1975., s. 155. 37 M. Gross, Ideja jugoslavenstva u XIX. st. u Istoriji Jugoslavije, asopis za suvremenu povjest, br. 2, 1973., s. 8.-21. 38 M. Gross, Iz rasprave, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 1-2, 1974., s. 156. 39 M. Ekmei, inae diplomand Filozofskog fakulteta u Zagrebu, jedan je od stupova krajnjeg etnikog velikosrpstva u Bosni i Hercegovini (M. Brandt, ivot sa suvremenicima, Zagreb, 1996., 58.-59.). 40 S. irkovi- I. Boi- M. Ekmei - V. Dedijer, Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972., s. 311., 595. 41 M. Gross, Ideja jugoslavenstva u XIX. st. u Istoriji Jugoslavije, asopis za suvremenu povijest, br. 2, 1973., s. 9. 42 Milan Kangrga, Kako stoji sa socijalizmom i komunizmom danas?, Zarez, 12. travnja 2001. 43 Odnosi se na ideologiju, po kojoj sve aktivnosti u nekom drutvu, od individualnih stremljenja do svake grupne aktivnosti, moraju biti podreene naciji, njenoj politici i ciljevima definiranima na razini zemlje (Duko Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 158.).

44 Isto. 45 I. Banac, Hrvatsko jezino pitanje, Most, Zagreb, 1991., s. 115. 46 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 90. 47 M. Gross, Ideja jugoslavenstva, s. 14. 48 Ljubinka Trgovevi, Evropski uzori meu srpskim intelektualcima; u: Dijalog povjesniaraistoriara 3, Zagreb, 2001., s. 259.-260. 49 Jure Krito, Stare i nove paradigme hrvatske historiografije, Drutvena istraivanja, br. 1-2, Zagreb, 2001., s. 179. 50 I. Banac, Protiv straha, s. 124. 51 Z. Leroti, Rije unaprijed; u: I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 5. 52 Isto, s. 11. 53 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 23. 54 James J. Sadkovich, Globus, 4. srpnja 1997. Rije je o amerikom povjesniku hrvatskog podrijetla, kojemu je Banac bio mentor u izradbi doktorata. 55 I. Banac, Cijena Bosne, s. 121.

56 Ovi tekstovi dopunjavaju njegovu monografiju Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, dok zakljuni tekst Raspad Jugoslavije predstavlja ne samo kronologiju zbivanja nego i pokuaj da se ve sada zacrtaju razlozi i dubinska logika jo uvijek svjeih sukoba od 1980 -ih naovamo (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 23.).
57 Vesna Pusi, Diktature s demokratskim legitimitetom: demokracija ili nacija, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1993., s. 8. 58 Zoran Vukman, Vesna Pusi kao zvijezda balkanskog neoliberalizma, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002. 59 I. Banac, Cijena Bosne, s. 121. 60 Rasprava je objavljena u: Erasmus, br. 5, Zagreb, 1994. 61 Slavko Goldstein, Erasmus, br. 5, 1994. Glede diskusija, nacionalna je statistika bila sljedea: Srbi (36), Hrvati (14), idovi (8) i Muslimani (1). 62 Ljudi koji si bili pozvani nisu bili reprezentativni. Osim toga skup u Mimari bio je zatvoren za javnost to je pobudilo svakojake sumnje (I. Banac, Nacional, 31. svibnja 1996.). 63 Ivo Goldstein, Hrvatsko-srpsko pomirenje u historiografiji pretpostavka ili posljedica politikog pomirenja, Radovi 31, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1998., s. 181. 64 Drago Roksandi, Erasmus, br. 5, 1994., s. 22. 65 Vukain Pavlovi, isto, s. 25.-26. 66 Aleksandar Nenadovi, isto, s. 90.-91.

67 S. Goldstein, Pogovor, isto, s. 4. 68 Vlado aki, Naelo Vukovar, Zagreb, 1997., s. 59. 69 Danas, Zagreb, 7. prosinca 1993. 70 Vjesnik, Zagreb, 25. studenoga 1993. 71 B. Lokin, Razbijene iluzije, s. 132. 72 Rat ili mir u Hrvatskoj, Erasmus, br. 4, 1993. 73 Isto, s. 21. 74 Slavko Goldstein, Druga Republika Hrvatska, Erasmus, br. 8, 1994., s. 30. 75 Otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tumanu, Erasmus, br. 3, 1993., s. 2. 76 I. Banac, Tuman je bio ideolog, Gotovac nije, Novi list, 11. prosinca 2001. 77 Okrugli stol, Sarajevo 3.-5. lipnja 1994. godine, Erasmus, br. 7, 1994., s. 2. 78 Krsto Cvii (ur.), Okovana Bosna, Bonjaki institut, Zrich, 1995. 79 Isto, s. 4. 80 Isto, s. 14. 81 Isto, s. 66. 82 Isto, s. 50. 83 Antun Abramovi, Ponovno okovana Bosna, Hrvatsko slovo, 13. rujna 1996. 84 Branimir Lokin, Razbijene iluzije, Zagreb, 1996., s. 116. 85 Tiskano u: Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava, Zagreb, 1998., 264 str. 86 I. Banac, Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive, Hrvatska ljevica, br. 11, 1996. Isti prilog objavljen u zborniku Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra. Vidi: I. Biondi je , Subverzivna narav ljudskih prava, Hrvatsko slovo, 3. travnja 1998. 87 Iz poziva za okrugli stol Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra. 88 eljko Kruelj, Tesla naljutio velikosrbe, Veernji list, 2. studenoga 1998. 89 I. Biondi, Srpska kolska autonomija: Korak do drave u dravi , Hrvatsko slovo, Zagreb, 25. listopada 1996. 90 U spomenutom zborniku nakon kritike (I. Biondi, Ivan Biondi otkrivao mozak Ive Banca, Novi list, 15. veljae 1997.); Banac je rije Hrvaanin zamijenio terminom Hrvat. 91 Objavljeno kao Nedovreni mir, Izvjetaj meunarodne komisije za Balkan, Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava - Pravni centar FOD BIH, Zagreb, 1997.

92 Meu politikim idejama i pobudama o rekonstrukciji Balkana, posebno mjesto imaju i tzv. Vukobratove ideje ili prijedlozi, kojima su postavljena temeljna naela za novu jugoslavensku ili euroslavijsku zajednicu (Yugoslav Commonwealth, Paris, 1993.); svaka bi se drava ili republika bive J ugoslavije u okviru nove Jugoslavenske zajednice trebala organizirati u devet regija, tj. rekonstrukcija jugoslavenske zajednice mora poeti osnivanjem regija (Anelko Milardovi, Zapadni Balkan, Zagreb, 2000., s. 22-29). 93 Feral Tribune, 3. studenoga 1997. 94 Nedovreni mir, s. 201. 95 Nedovren rat stvara nedovreni mir, Novi list, 5. lipnja 1998. 96 Nedovreni mir, s. 22. 97 Isto, s. 1.-2. 98 Nakon vojne akcije Zagreba, uslijedila je kampanja etnikog ienja srpskog stanovnitva u Krajini. Pobjeglo je oko 200.000 ljudi, to je moda najvea seoba Srba u povijesti (Nedovreni mir, s. 41.). 99 Nedovreni mir, s. 161. Rije je, zapravo, o reaktiviranju famoznog projekta Plan Z-4, koji su Srbi najprije odbili, a htjeli prihvatili poslije Oluje (1995.). 100 Isto, s. 23., 140., 154. 101 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijenja 2001. 102 Hrvoje Glava, Uvodne napomene; u: Dijalog 2, Zagreb, 2000., s. 16. 103 A. Milardovi, Zapadni Balkan, s. 32. 104 Ivo Sanader, Pakt stabilnosti izazovi i zamke, Forum, br. 10-12, Zagreb, 1999., s. 1442.-1451. 105 Zoran Vukman, Put u Balkaniju, Split, 2001., s. 141). 106 I. Banac, Cijena Bosne, s. 121. 107 Nenad Mievi, Feral Tribune, 20. listopada 2001. 108 Sabrina P. Ramet, Ante Starevi liberalni zagovornik graanske drave (tekst u rukopisu). 109 I otac hrvatskog ilirstva Ljudevit Gaj je tokavski govor vezao z a Srbe, pa je u jednom pismu od sijenja 1831. veli da bi tokavske katolike trebalo nazivati Srbo -Hrvatima, pri emu Srbo upuuje na tokavske osobine njihova govora, a Hrvati na njihovo hrvatsko podrijetlo. Citirano kod Franjo Fancev, Ilirstvo u hrvatskom preporodu, Ljetopis JAZU, sv. 49, Zagreb, 1937. 110 Gale Stokes, American Historical Review, Bloomington/Indiana, br. 3, 1985. 111 Julije Makanec, Hrvatski vidici, Zagreb, 1944., s. 87.-93.; u tom pravcu, zanimljivi su, jo ranije, radovi naih autora: Stjepan Ratkovi, to je nacija, Zagreb (1935.) i Josip Gunevi, Nacionalitet s materijalne i formalne strane, Zagreb (1935.); potonji razlikuje: Narod je kao tijelo, a nacionalnost kao dua jedne izvjesne kolektivne skupine (isto, s. 6). 112 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 31. 113 I. Banac, Protiv straha, s. 111.

114 Karl W. Deutsch, Nationalism and Social Communication, 2. izd., Cambridge, Mass., 1969.; ne samo to
je imao na raspolaganju niz dobrih amerikih autora, Banac je zabacio i razmjernu obavijesnu knjigu: Zvonko Leroti, Nacija teorijska istraivanja drutvenog temelja i izgradnje nacije, Prvo izdanje, Zagreb, 1977. Drugo dopunjeno i proireno izdanje, Zagreb, 1984. 115 Z. Leroti, Nacija, s. 272. 116 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 157.-174. 117 Noel Malcolm, Nacionalizmi izmeu demokracije i primitivizma, Erasmus, br. 8, 1994., s. 35. 118 B. Caratan, Nacionalni fenomen, s. 11. 119 M. Gross: Nisam lan Hrvatske akademije: u njoj ne mogu biti dvije osobe s tako oprenim miljenjem kao akademik Tuman i ja, Globus, 4. srpnja 1997. 120 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 23. 121 N. Malcolm, Nacionalizmi, s. 35. 122 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 23. Svakako, jezik je bitan elemnt kulture, kulturne samobitnosti kulturnog identiteta. Ali, zajedno s kulturum on je i bitan elemnt pojma narod, odnosno nacije. 123 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 32. 124 Silva Menari, Konvergencija sociolokog i povijesnog, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986., s. 182. 125 Zlatko Matijevi, Iz amerike perspektive, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986., s. 178. 126 Stjepan Krizin Saka, Slavistika i Hrvati (Hrvati i filoloko -etniki pansrbizam), Hrvatska revija, br. 2-4, Buenos Aires, 1952., s. 186. 127 F. Raki; Jugoslovjenstvo, Pozor, br. 27-29, Zagreb, 1860. 128 Milorad Ekmei, Odgovor na kritiku Istorije Jugoslavije, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 1-2, 1974., s. 251. 129 J. Makanec, Hrvatski vidici, s. 87.-93. 130 N. Malcolm, Odgovor Sreku Daji, Erasmus, br. 15, 1996., s. 99. 131 I. Fuek, Znaci vremena u dananjoj Europi kao izazov srednjoistonoj europskoj teologiji, Obnovljeni ivot, br. 3-4, 1993., s. 264.-265. 132 I. Paen, Katolicizam i nacionalizam u Hrvata 1990 -ih: Pravnoteorijski pogled, u: Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, s. 270.-271. 133 Isto, s. 271. 134 ISTI, Iz rasprave, u: Tolerancijom protiv mrnje, Zagreb, 1997., s. 80. 135 I. Banac, Cijena Bosne, s. 20.

136 M. Ekmei, Odgovor na kritiku Istorije Jugoslavije, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 1-2, 1974., s. 244. 137 ISTI, s. 243. 138 M. Kova: Histerijska itanka, Feral tribune, 29. lipnja 2002. 139 M. Gross, Ideja jugoslavenstva u XIX stoljeu i dogmatski nacionalizam, Jugoslovenski istorijski asopis, s. 122. 140 Vera Ciliga, O pogledima Milorada Ekmeia na hrvatsku povijest, Jugoslovenski istorijski asopis, 3-4, 1975., s. 165. 141 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 32. 142 Otto Bauer, Pojam nacije, Politika misao, br. 1, Zagreb, 1983., s. 99.-116. 143 Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1994., posebice s. 97.-129. 144 Duan T. Batakovi, Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba, s. 202. 145 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 107. 146 Isto, s. 88. 147 ISTI, Vjersko pravilo i dubrovaka iznimka: geneza dubrovakog kruga Srba katolika; u: Raspad Jugoslavije, s. 113. 148 Drago Roksandi, Srbi u Hrvatskoj: od 15. stoljea do dananjih dana, Zagreb, 1991., s. 110. 149 I. Banac, Hrvatsko jezino pitanje, s. 70.-71. 150 Isto, s. 78. 151 M. Pupovac, uvari imena, Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, Zagreb, 1999., s. 55. 152 Ante Starevi, Djela Dr-a. Ante Starevia 3., Znanstveno-politike razprave, Zagreb 1894.-1896. (pretisak, Zagreb 1995.), s. 130. 153 V. Ciliga, O stavovima pravaa i narodnjaka prema politikim pojavama svoga vremena (1867 1871), asopis za suvremenu povijest, br. 2, 1973., s. 79. 154 Vesna Pusi, Upotreba nacionalizma, s. 8. 155 H. Sundhaussen, Postsocijalistika konstrukcija, s. 82.

156 N. Stani, Hrvatska nacija, s. 58.

157 U fazi konsolidacije drave SHS, sve nacionalne ideologije postale su nacionalistike u negativnom odreenju autor [Banac] ih naziva integralnima, asimilacijskim i separatistikim (Z. Leroti, Rije unaprijed, s. 7.). 158 Alexander Buczynski, Razgovor s Ivom Bancem, s. 128. 159 I. Banac, Okovana Bosna, s. 68.

160 I. Banac, Protiv straha, s. 80 (neobjavljeni razgovor za Borbu, 6. svibnja 1991.). 161 Boo Kovaevi, O zidanju Skadra, Gordogan, br. 22, 1986., s. 171.-172). 162 I. Banac, Multikulturni identitet Bosne i Hercegovine, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994., s. 4. 163 Isto. 164 ISTI, Cijena Bosne, s. 101. 165 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 23.

166

Pravilno razumijevanje nacionalnog podjednako kod ljevice kao i kod zapadnih vlada, pretpostavlja

politiku analizu. Nacionalizmi mogu biti isto onoliko razliiti meu sobom koliko su to socijalizam Francoisa Mitteranda i socijalizam Pol Pota. [...] Svaki preuranjeni pokuaj da se dogaaji usmjere prema nekakvoj meuzavisnosti drava nee uspjeti sve dok se drutva Istone Evrope ne budu osjeala sigurnim u svojim nacionalnim okvirima (ISTI, Cijena Bosne, s. 260.-261.). 167 Tihomil Matrovi, Drama identiteta, Novi list, 17. prosinca 1996. 168 I. Banac, Protiv straha, s. 160. 169 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 22.-23. 170 B. Kovaevi, O zidanju Skadra, s. 176. 171 Tako glasi naslov i njegov uvodni referat u: Drago Njegovan, (ur.); Baranja srpska zemlja, Beli Manastir, 1995. 172 Vasilije Kresti, Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, Beograd, 1991., s. 61. 173 Isto, s. 90. 174 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 107. 175 V. Kresti, Dravno i istorijsko pravo Hrvata, s. 13 -14. 176 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 166. 177 W. B. Tomljanovich, Biskup Josip Juraj Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 2001.). 178 H. Sundhaussen, Prolost, povijest i drutvo, u: Dijalog 2, s. 29. 179 Alain Finkielkraut, Zloin je biti roen, Zagreb, 1997., s. 23). 180 Eugen Pusi, Identitet diverzitet kapacitet, Erasmus, br. 11, 1995. 181 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 161. 182 Tihomil Matrovi, Nad jabukama vile Hrvatice, Zagreb, 2001., s. 86. 183 M. Gross, Razgovor o korijenima, Erasmus, br. 1, 1993., s. 42.

184 Mato Artukovi, Pisma Josipa Stadlera Andriji Torkvatu Brliu, asopis za suvremenu povijest, br. 1, 1999., s. 154. 185 S. Matkovi, Politike prilike nagodbene Hrvatske u oima Ive Pilara, s. 60. 186 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 22-23. 187 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?. 188 A. Milardovi, U sjeni suenja Miloeviu u Haagu, Fokus, 21. veljae 2002. 189 Junoslavensko pitanje i svjetski rat (njem. 1918.; hrv. 1943. i 1990.). I sam autor (Ivo Pilar), kao i prevoditelj (Ferdo Pucak), kako izgleda, zbog toga su platili glavom. 190 Sreko Lipovan, Pilarovo djelo Junoslavensko pitanje; u: Prinosi za prouavanje ivota i djela dra Ive Pilara, sv. 1., Zagreb, 2001., s. 219. 191 D. Jeli, Umjesto vijenca Pilaru; u: Ivan Strii, Pero ili ma, Zagreb, 2001., s. 591. 192 eljko Kruelj, ovjek koji je previe znao, Veernji list, 4. sijenja 1998. 193 D. Jeli, Umjesto vijenca Pilaru, s. 591. 194 Vie od drugih, s nauno veoma korisnim i prihvatljivim, u osnovi i pojedinostima korektnim injenicama i tumaenjima, srpsku istoriju u Hrvatskoj i Slavoniji prouili su i prikazali Mirjana Gross i Rene Lovreni (V. Kresti, Istorija Srba, s. 7.) 195 Isto. 196 Tomislav Markus, Ocjena knjige: Mato Artukovi, Ideologija srpsko-hrvatskih sporova - Srbobran 18841902, Zagreb, 1991.; asopis za suvremenu povijest, br. 3, 1992., s. 289.-293. 197 Ivan Rogi, etiri lika Ive Pilara; u: Prinosi za prouavanje ivota i djela dra Ive Pilara , svezak prvi, Zagreb, 2001., s. 12.-13. 198 Mislav Kuko, Ivo Pilar (1874.-1933.); u: Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2002., s. 212. 199 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 73. 200 Ljubica tefan, Srpska pravoslavna crkva i faizam, Zagreb, 1996. 201 Marko Mati, ija je naa drava, Zagreb, 2000., s. 164. 202 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 97. 203 Feral Tribune, Split, 11. listopada 1999. 204 Otuda je mogu i prigovor Matou da je bio sljedbenik ideja Josipa Franka u jednom razdoblju svojeg ivota, to nije bio ba neki svijetli trenutak hrvatske politike misli (Velimir Viskovi, Novi list, 30. prosinca 2001.). 205 S. Matkovi, ista stranka prava, s. 341. 206 Z. Matijevi, rasprava nakon predavanja na znanstvenom skupu u Sarajevu, u: Josip Stadler ivot i djelo, Sarajevo, 1999., s. 865.

207 M. Gross, Izvorno pravatvo, s. 783.; kada je Stranka prava prihvatila novi program (1894.), ona je napustila originalnu pravaku ideologiju bez obzira na to to je trijalistiki program potpisao i sam Starevi (M. Gross, Povijest pravake ideologije, Zagreb, 1973., s. 225). 208 Djela dr. Ante Starevia 3., s. 403.; vidi o tome: Z. Matijevi, Slom politike katolikog jugoslavenstva. Hrvatska puka stranka u politikom ivotu Kraljevine SHS (1919.-1929.), Zagreb, 1998., s. 68. 209 Stjepan Matkovi, Politike prilike nagodbene Hrvatske u oima Ive Pilara; u: Prinosi za prouavanje ivota i djela dra Ive Pilara, sv. 1., Zagreb, 2001., s. 59. 210 M. Gross, Razgovor o korijenima, Erasmus, br. 1, 1993., s. 42. 211 D. Jeli, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim politiarima , Zagreb, 1995., s. 131. 212 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 101. 213 I. Banac, Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive, s. 20. 214 D. Jeli, Politika i sudbine, s. 131. 215 I. Banac, Glavni pravci hrvatske povijesti, s. LVI. 216 ISTI, Nacionalno pitanje, s. 100. 217 B. Paveli, Banac: treba nam novi Supilo, Novi list, 15. lipnja 2002. 218 Danja ilovi Kari, Frano Supilo (1870.-1917.), u: Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000., s. 174. 219 Isto, s. 182. 220 Isto, s. 175. 221 Isto, s. 169. 222 I. Banac, Nacionalno pitanje, isto, s. 251. 223 Isto, s. 254. 224 V. Novak, Magnum crimen, s. 739. 225 Peticija (br. 135 910, pr. 25. II.): Slavnom profesorskom zboru (iz pismohrane D. Sagraka). 226 Duan anko, Svjedoci, domovinsko izdanje, Zagreb, 1998., s. 108. 227 Milan ufflay, Izabrani radovi, I. dio, Zagreb, 1999., s. 237. 228 Nakladnik Darko Sagrak objavio je: Dr. Milan pl. ufflay hrvatski aristokrat duha, Zagreb, 1998; Dr. Milan pl. ufflay - Izabrani radovi, I. dio, Zagreb, 1999.; Dr. Milan pl. ufflay - Izabrani radovi, II. dio, Zagreb, 2000.; Dr. Milan pl. ufflay,Dalmatinsko hrvatska srednjovjekovna listina (prijevod s njemakog D. Sagrak), Zagreb, 2000.

229 M. Gross, Ideja jugoslavenstva u XIX. stoljeu u Istoriji Jugoslavije , asopis za suvremenu povijest,
br. 2, Zagreb, 1973, s. 8.-21. 230 J. idak, Kroz pet stoljea, kolska knjiga, Zagreb, 1981., s. 8.-9.

231 F. Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, s. 236.; u svojem politikom djelovanju u odnosu Hrvata spram Srba, Masaryk je uvijek bio na strani Srba; svjedoe to, posebice, njegovi memoari: Moji jugoslavenski prijatelji znadu, da sam si ja predstavljao njihovu unifikaciju pod politikim vodstvom Srbije ( isto, s. 237). 232 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 99. 233 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijenja 2001. 234 Nedjeljko Kujundi, Hrvatska u stoljeu smrti, Zagreb, 2001. 235 Miroslav Brandt, ivot sa suvremenicima, Zagreb, 1996., s. 120. 236 Objavljen u: Boe ovi (pr.): Izvori velikosrpske agresije: rasprave, dokumenti, kartografski prikazi, Zagreb, 1992.; zanimljivo je da o toj knjizi ni jedna slubena instancija za znanost ili kulturu, ali takoer ni jedna politika instancija nije izrekla ni jedne jedine rijei (M. Brandt, ivot, s. 170.). 237 Isto, s. 121. 238 Alexander Buczynski, Razgovor s Ivom Bancem, s. 128. 239 Kolo oko Banca, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986.; prikaze su dali Boo Kovaevi, Zlatko Matijevi, Silva Menari i Gale Stokes. 240 B. Kovaevi, O zidanju Skadra, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986., s. 176. 241 Ivo Omranin, Diplomatska i politika povijest Hrvatske, sv. 4, Washington, 1992., s. 20. 242 M. Brandt, ivot sa suvremenicima, s. 124.; potpisivanje pristupnice od Brandta je traio i moj nekadanji asistent, Ivo Goldstein, koji je potpise prikupljao u ime svoga oca, Slavka Goldsteina. Dakako, bio je odbijen budui da u svom programu nemaju uspostavu hrvatske dravnosti ( Isto, s. 129.). 243 Zvonimir Berkovi, Vi ste moda znali bolje, ali Tuman je znao prije, Vjesnik, 9. svibnja 2002. 244 Isto. 245 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 56.-57. 246 Davor Domazet-Loo, Kako je pripremana agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu, Nacionalna sigurnost i budunost, sv. 1, Zagreb, 2001., s. 97. 247 Novi list, 26. listopada 1996. 248 Josip entija, Hrvatska pred Europom 2000; u: Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999., s. 10. 249 Novi list, 7. travnja 1997. 250 Mislav Kuko, Otvoreno drutvo je ideologija postkomunizma, Tjednik, Zagreb, 27. lipnja 1997. 251 I. Biondi, Nije li vrijeme da se o otvorenom drutvu povede otvorena i odgovorna rasprava, Vjesnik, 3. listopada 2001. 252 Darko Polek, Pokuaj i pogreke filozofija Karla Poppera, Zagreb, 1996., s. 108. 253 Isto, s. 137. 254 Rudolf Brajii, Ideolog otvorenog drutvu, Obnovljeni ivot, Zagreb, br. 3, 1999., s. 303. drutva o skolastici i skolastik o otvorenom

255 Malachi Haim Hacohen, Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska; u: Europski glasnik, br. 6, Zagreb, 2001., s. 913. 256 Isto, s. 912. 257 Isto, s. 881. 258 Isto, s. 895. 259 A. Finkielkraut, Vijenac, 21. listopada 1994. 260 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 141. 261 V. aki, Naelo Vukovar, s. 24. 262 Vilko Luncer, U to se to mi Hrvati pretvaramo, Vjesnik, 20. rujna 2001.

263 Lino Veljak, Raspua epohe, Zagreb, 1990., s. 223.

264 M. Pupovac, uvari imena, s. 16.-17. 265 Politika, Beogad, 7. svibnja 2002. (Prema: Fokus, 30. svibnja 2002.).; demokratski izbori iz 1990. pretvorili su se u trijumf nacionalizma irom Jugoslavije, tako da su na elo svojih nacija dole nacionalistike stranke, koje su opet po svojoj prirodi negacija svake demokracije. Po Zimmermannu, nacionalizam je po prirodi antidemokratian, protivnik vrijednosti graanskog drutva i, naravno, separatistiki usmjeren (D. Grubia, Diplomacija na kraju povijesti, Erasmus, br. 18, 1996., s. 95.). 266 D. Polek, Otvoreno drutvo i njegov neprijatelji, gruba nerazumijevanja i osporavanja, Vjesnik, Stajalita, 9. listopada 2001. 267 D. Polek, Pokuaj i pogreke, s. 105. 268 Upravo su iz okruenja Goldstein-Pusikina Erasmusa stasali mnogi intelektualci anarholiberalne provenijencije, za koje je svaki domoljubni i kranski diskurs ko nzervativan i nazadan, i koji Hrvatskoj danas nameu svoj svjetonazor (Z. Vukman, Vesna Pusi kao zvijezda balkanskog neoliberalizma, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002.). 269 I. Biondi, Nije li vrijeme da se o otvorenom drutvu povede otvorena i odgovorna rasprava. 270 Neven imac, Rije, savjest, povijest; u: Prolost je teko pitanje, Zagreb, 2000., s. 32.-33. 271 Vjesnik, 8. listopada 2001.; pri tom je, glede kritike bive vlasti, predsjednik Mesi iznimno pohvalio g. H.-G. Flecka, u nas voditelja Zaklade Friedrich-Naumann-Stiftung, koja je promicatelj i organizator ovih srpsko-hrvataskih skupova. 272 Kao balkanolog, uz ostalo, pisac je djela Experiment Jugoslawien, Von Staatsgrundung bis zum Staatszerfall, Mannheim, 1993. Rije je o jednom od niza autora koji se, unato ponekad solidnim dijelovima, u cjelini mogu ocijeniti tendencioznima ili slabo obavijetenima (Tomislav Jonji, Slika Hrvatske, Republika Hrvatska, br. 188, Zagreb, 1995., s. 63.). S tim u svezi, u bekom asopisu sterreichische Osthefte, iji je suurednik N. Budak, H. Sundhaussen je iznio grube neistine o Katolikoj crkvi za doba Drugoga svjetskog rata u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (Josip Kolanovi, Nije to istina o NDH, Vjesnik, 20.-22. veljae, 1996.). 273 H. Sundhaussen, Prolost, povijest i drutvo, u: Dijalog 2, s. 27. 274 Isto, s. 25.-27. 275 Karl R. Popper, Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji, sv. 2., Sarajevo, 1998., s. 66.-67.

276 M. H. Hacohen, Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska, s. 908. 277 Edo Pivevi, Globalistiki kapitalizam i nacionalizam, Hrvatsko slovo, 3. svibnja 2002. 278 Joko elan, Treejanaurska Hrvatska, Split, 2002., s. 119.

279 Isto, s. 22. 280 H. Sundhaussen, Der Einfluss der Herderschen Ideen auf die Nationalsbildung bei den Vlkern der habsburger Monarchie, 281 A. Milardovi, Poraz Europe, Lica boga Janusa, Osijek-Zagreb-Split, 1998., s. 218. 282 Josip Bratuli, Onoliko emo biti prisutni koliko budemo svoji, Zarez, 29. oujka 2001. 283 Jutarnji list, 18. oujka 2001.; zbog svega toga, uza sve velike ciljeve i zavidne terminologiju spomenuta strategije ima samo jedan problem: Zamijenite li u njemu rijei Hrvatska i hrvatska kultura, primjerice rijeima Juna Koreja, Maarska, Meksiko, Gana ili Zelenortski otoci, dobit e te savrenu strategiju kulturnog razvitka spomenutih zemalja (Jasmin Boko, Jutarnji list, 18. oujka 2001.). 284 J. Krito, Stare i nove paradigme, s. 178. 285 I. Goldstein, Komparativna istraivanja hrvatske i srpske povijesti, s. 34.-35. 286 Kod svih tih ljudi postoji al za propau Jugoslavije to smatram legitimnim i normalnim, zato ne? Kada Slobodan najder govori o sebi kao o Jugoslavenu, to je njegovo pravo, neka mu bude. Ali problem nastaje kada ti ljudi svoje miljenje proglaavaju jedino normalnim i demokratskim, kada nama osporavaju pravo na hrvatstvo. Izmeu ostaloga, mi se radujemo stvaranju hrvatske drave, priznajui pogreke i zloine koje su pojedinci uinili prilikom njezina stvaranja. Neki pak od njih te zloine ili nepodoptine upotrebljavaju kao temelj za osporavanje hrvatske drave (I. Z. iak, Protivnici Hrvatskoga proljea o 71. jo nis u promijenili miljenje, Vjesnik, Panorama, 12. sijenja 2002.). 287 H.-G. Fleck, O hrvatsko-srpskom dijalogu povjesniara-istoriara, s. 11.-17. 288 H. Sundhaussen, Postsocijalistika konstrukcija, s. 90. 289 Isto, s. 87. 290 Isto, s. 92.-93. 291 Z. Vukman, Balkansko pirovanje, Fokus, 2. srpnja 2001. 292 H. Sundhaussen, Prolost, povijest i drutvo, s. 27. 293 Isto, s. 28. 294 Globus, 31. kolovoza 2001. 295 Globus, 3. kolovoza 2001. 296 Predrag Palavestra, Dogma i utopija Dimitrija Mitrinovia, Beograd, 1977., s. 82. 297 Duan T. Batakovi, Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba, s. 203. 298 ISTI, Naertanije Ilije Garaanina; u: Dijalog 1., s. 124.

299 Nedovreni mir, s. 201. 300 Isto, s. XI. 301 Isto, s. 186.-187.; zanimljivo je da je Slavko Goldstein predstavljen kao povjesniar, iako je kako izgleda tek rije o nesvrenom knjigovoi (I. Biondi, Zadarski list, 7. svibnja 1988.). 302 Nedovreni mir, s. 23. 303 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 377. 304 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 163. 305 W. Zimmermann, Izvori jedne katastrofe, Zagreb, 1997., s. 22. 306 Treba jasno istaknuti da Drava SHS (Slovenaca, Hrvata i Srba) nije ista stvar kao i Kraljevstvo/Kraljevina SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca). Drava SHS je nastala 29. listopada 1918., kada je Sabor u Zagrebu proglasio odcjepljenje Trojedne Kraljevine od Austrije i Ugarske te pristupanje novostvorenoj Dravi. Kraljevstvo SHS stvoreno je 1. prosinca 1918., a naziv Kraljevina je od Vidovdanskog ustava (28. lipnja 1921.). Meutim, mnogi autori ne paze (ili ne znaju) na te razlike. 307 M. ufflay, Izabrani radovi, I. dio, s. 237. 308 I. izmi, Jesu li Hrvati htjeli neovisnu dravu?, Hrvatsko slovo, 23. lipnja 2000. 309 D. Pavlievi, Jugoistona Europa i Balkan na granici svjetova, Jugoistona Europa 1918.-1995., s. 8. 310 I. Goldstein, Povijesni sadraji u Ustavu Republike Hrvatske, Erasmus, br. 13, 1995., s. 41. 311 I. Banac, Glavni pravci hrvatske povijesti, s. LVIII. 312 Rudolf Biani, Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, Zagreb, 1938., s. 12. 313 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 385. 314 Nedovreni mir, s. 15. 315 I. Banac, Protiv straha, s. 180. 316 Sreko Daja, Zemlja u vrtlogu, Erasmus, br. 14, 1995., s. 98.-99. 317 Sabina P. Ramet, ija demokracija, Zagreb, 2001., s. 105.-106. 318 Milo Obrkneevi, Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, Hrvatska zauvijek, Zagreb, 1996., s. 215. (prema: Jere Jareb, Pola stoljea hrvatske politike, Buenos Aires, 1960.) 319 I. Banac, Raspad Jugoslavije, Zagreb, 2001., s. 24.

320 Ivan Babi,Ustatvo: njegovi pozitivni i negativni elementi u hrvatskoj politici; u: Hrvatska
zauvijek, Zagreb, 1996., s. 292. 321 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 158. 322 I. Banac, Cijena Bosne, s. 30.

323 Nedovreni mir, s. 201. 324 Ch. Bollyn, Spotlight, Washington, SAD (prema: Slobodna Dalmacija, 28.sijenja 2001.). 325 Mislav Kuko, Neki su praksisovci preko noi postali liberalnim demokratima, Obzor, 6. studenoga 1999.

326 Isto.
327 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 133. 328 Isto, s. 39. 329 Edo Pivevi, Globalistiki kapitalizam i nacionalizam, Hrvatsko slovo, 3. svibnja 2002. 330 N. Malcolm, Nacionalizmi, s. 36. 331 Neven Sesardi, Ministrovo novo ruho, Sloboda Dalmacija, Forum, 4. rujna 2002. 332 Ljubomir Anti, Nacionalni identitet i globalizacija; u: Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., Zagreb, 2002., s. 180. 333 M. Ani, Hrvatski studiji smetaju samo nedodirljvima, Veernji list, 20. veljae 2000. 334 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 202. 335 Neven Budak, dekan Filozofskog fakulteta, koji je, naspram nacionalne, zagovaratelj zajednike (jugoslavenske) povjesnice, donio je zabranu rada na Hrvatskim studijima za profesore Filozofskog fakulteta, to je kolegij Hrvatskih studija oznaio najsramotnijom odlukom u povijesti Sveuilita (Vjesnik, 10. sijenja 2000.).

336 I. Goldstein, Vjesnik, 22. veljae 2000.

337 Lino Veljak, Novi list, 22. oujka 2000. 338 S inicijalnog sastanka hrvatskih povjesniara, 20. travnja 1993. godine; prema: Vijenac, 20. travnja 2000., s. 11. 339 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijenja 2001. 340 I. Banac, Vjesnik, 17. veljae 2002. 341 Gvozden Flego, Nacional, 13. veljae 2001. 342 Mladen Ani, Veernji list, 21. sijenja 2001.; na ove je kritike Banac odgovorio naslovom njenim naslovom Hadezeovski lumpenprofesori strano su se uzbudili (Veernji list, 23. sijenja 2001.). 343 Ivo Banac, Jugoistono-europski studij, Zarez, 1. oujka 2001. 344 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 140.; Jedna se od najee rabljenih neprijateljskih smicalica sastoji upravo u pokuaju da se hrvatski narod istrgne iz svo je ukorijenjenosti u vlastitu povijesnu prolost (M. Schwartz, Hrvatska nakon Tumana, s. 466.). 345 Mladen Ani, iz razgovora u: Povijesni prilozi, br. 18, Zagreb, 1999., s. 413. 346 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 214.

347 Gojko Bori, Treba li ponititi hrvatsku dravu?, Slobodna Dalmacija, 10. veljae 2001. 348 Anelka Kelava, Bauk Balkana krui Gradom, Slobodna Dalmacija, 31. sijenja 2001. 349 Slobodna Dalmacija, 3. veljae 2002. 350 Branko Caratan, Nacija u postkomunstikoj tranziciji, Erasmus, br. 24, Zagreb, 1998., s. 42. 351 Kapitalizam je najgori mogui sistem, Feral Tribune, 19. svibnja 2001. 352 George Soros, Kriza globalnog kapitalizma, Split, 2000., s. 8., 22., 109.-110. 353 Vidi posebice: HHO i banacizacija Hrvatske, Slobodna Dalmacija, 30. sijenja 1997. 354 Veernji list, Zagreb, 20. lipnja 1993. 355 Z. Vukman, Novinari ambasadori, Slobodna Dalmacija, 5. oujka 2001. 356 Jadranka Polovi, Nevladine udruge i vlast, Slobodna Dalmacija, 30. rujna 2001. 357 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 192. 358 Slobodne Dalmacije (17. kolovoza 2001.) 359 Marko Juri, Autocenzora hrvatskih anarhista, Fokus, 23. svibnja 2002. 360 Carl Gustaf Strhm, Novcem do politike moi, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002. 361 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 192.

362 Toni Gabri i Ivana Erceg, Uncle Sam na svijetu, Feral Tribune, 7. rujna 2002. 363 Branko J. Pejnovi, Zajedniar. Glasilo Hrvatske bratske zajednice u SAD (prema: Slobodna Dalmacija, 4. rujna 1999.). 364 M. Schwartz, Hrvatska nakon Tumana, s. 349. 365 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 10. 366 Slobodna Dalmacija, 28. veljae 1995. 367 I. Bib, Bijeda istonoevropskih malih drava, s. 39.-41. 368 Zvonimir Kuhar, Flego plete Sorosovu mreu, Hrvatsko slovo, 6. rujna 2002. 369 I. Banac, Bez straha, s. 121. 370 ISTI, Nacionalno pitanje, s. 22. 371 Jugoslavija se raspada od svog poetka, ne zbog toga to je sklepana od loeg materijala, nego zato to je taj materijal neskladan (ISTI, Protiv straha, s. 105.). 372 ISTI, Nacionalno pitanje, s. 23.

373 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 384.; rije je o pristupu koji se temelji na suradnji elita i stabilnoj podrci neelita (Isto.), tj. po modelu graanske drave (jedan ovjek = jedan glas), to bi bio uvod u stvaranje tree Jugoslavije. 374 Tihomir Pono, Banac: Jugoslavija nije bila neizbjena kao to ni njezin raspad nije bio neizbjean, Vjesnik, 6. lipnja 2002.

375 E. Hobsbawn, Nacije i nacionalizam od 1780., Beograd, 1990., s. 20.

376 A. Buczynski, Razgovor s Ivom Bancem, s. 130. 377 Gvozden Flego, Globus, 13. veljae 2001. 378 Vladimir Ani, Rjenik hrvatskoga jezika, III, proireno izdanje, Novi Liber, Zagreb, 1998, s. 220. 379 Nataa Badurina & Walter Skerk, Tri talijanske knjige o raspadu Jugoslavije, Revija za sociologiju, br. 3-4, 1999., s. 236. 380 Tihomir Pono, Banac: Jugoslavija nije bila neizbjena kao to ni nejzin raspad nije bio neizbjean, Vjesnik, 6. lipnja 2002. 381 S. Menari, Konvergencija sociolokog i povijesnog, s. 181. 382 I. Banac, Cijena Bosne, s. 13.

383

I. Banac, Protiv straha, s. 232. 384 Obzor, 9. sijenja 1999. 385 Nacional, 13. sijenja 1999. 386 Novi list, 6. veljae 1999. 387 Feral Tribune, 22. travnja 1996.

388 Kardinal Franjo Kuhari, predgovor knjizi: Stjepan Koul, Tera combusta. Ratna izvjea upnika Zagrebake nadbiskupije, AGM, Zagreb, 1994., 267 str. 389 Njihov pregled, koji je u meuvremenu mnogo iri, daje Zoran Grijak, U povodu knjige Paula Mojzesa, Yugoslavian Inferno Etnoreligious Warfarwe in the Balkans, New York, 1994., 248 str. (asopis za hrvatsku povijest, br. 3, 1997., s, 576.-577.).; vidi: Sabrina Petra Ramet, Balkan Babel Politics, Culture and Religion in Yugoslavia, Boulder-San Francisko-Oxford, 1992.; Ivo Banac, The Fearful Asymmetry of War: The Causes and Consequences of Yugoslavias Demise, Dedalus, sv. 121., br. 2, 1992, 155. str.; Igor Primorac, The War Against Croatia: Silent Traits, Journal of Croatians Studies, sv. 32-33, 1992., s. 91.-111.; Mirko Grmek Marc Gjidara Neven imac, Etniko ienje: Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji , Zagreb, 1993.; Ljubica tefan, Od bajke do holokausta, Zagreb, 1993.; Brian Hall, The Impossible Country: A Journey Through the Last Days of Yugoslavia, London, 1994.; Marc Almond, Europe, s Backyard War: The War in the Balkans, London, 1994.; Noel Malcolm, Povijest Bosne Kratki pregled, Zagreb Sarajevo, 1995.; Philip J. Cohen, Tajni rat Srbije, Zagreb, 1997.; Marcus Tanner, Croatia: A Nation Forged in War, New Haven-London, 1997. 390 Z. Grijak, U povodu knjige, s. 576.-577. 391 Z. Grijak, U povodu knjige, s. 574.; uz ostale, to su sljedei autori: Robert D. Kaplan, Balkan Ghosts: A Journey Through History, New York London, 1993.; Mishe Glenny, The Fall of Yugoslavia. The Third Balkan War, New York London, 1992.; Bogdan Denich, Ethnic Nationalism: The Tragic Death of Yugoslavia, Minneapolis London, 1994.; Bette Denich, Dismembering Yugoslavia. Nationalist Ideologies and the Symbolic Revival of Genocide, The American Ethnologist, May 1994., god. 21., br. 2, s. 367.-390.

392 Black Lamb and Grey Falcon, London, 1941.; New York, 1948; London, 1955; London; 1956.; Crno jagnje i sivi sokol, Beograd-Sarajevo, 1989. 393 Robert D. Kaplan, Balkan Ghosts: A Journey Through History, New York London, 1993. 394 Brian Bennett, Zato Amerikanci ne razumiju Hrvatsku?, Drutvene istraivanja, br. 1, Zagreb, 1995., s. 133. 395 B. Bennnett, Zato Amerikanci, s. 133. 396 Isto, s. 141. 397 K. Q. Seely, Clinton Blames Miloevi. Not Fade, for Bloodshed, New York Times, May 14, 1999. 398 Encyclopedia of Nationalism Fundamentl Times, Academic Press - Aharcourt Science and Tehnology Campany, San Diego-San Francisko-New York-Boston-London-Sydney-Tokio, 2001. 399 Ivan izmi, Zabluda jedne encikopledije (u rukopisu). Spomenuta Encyclopedia of Nationalism, s tim u svezi, navodi miljenje Predraga Simia, beogradskog politologa koji je ustvrdio da je Franjo Tuman jednako kriv kao i Miloevi za zlorabljenje medija kao oruja u voenju rata. Po Simiu najvaniji zadatak u stvaranju uspjene ratne propagande bio je razbiti veze koje su traj ale kroz proteklih 70 godina postojanja zajednike drave, koja je usprkos politikim napetostima i zloinima iz drugog svjetskog rata, odravala relativni mir na Balkanu (Isto, s. 438). 400 Prema: eljko Hodonj, Vjesnik, 8. lipnja 2001.

401 Vjesnik, 20. listopada 2001.

402 Boe ovi (pr.), Izvori velikosrpske agresije; Savez geografskih drutava Hrvatske objavio je zbornik Politiko-geografska i demografska pitanja Hrvatske (Zagreb, 1991.); Institut za primijenjena drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu, u sklopu projektaRat protiv Hrvatske akteri, ratni zloini, ratno izbjeglitvo i rtve, Drutvena istraivanja, br. 4-5, Zagreb, 1993.; Meunarodni znanstveni skup Jugoistona Europa 1918.1995, Zadar, 28.-30. rujna 1995., Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 1995.; Miroslav Vujevi, Politika kultura i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Politika misao, br. 4, Zagreb, 1996., s. 221.-243. 403 Rije je o dimenzijama u smislu subjektivne orijentacije, i to: (1) nacionalna identifikacija, (2) politika identifikacija, (3) identifikacija s politikom vlau i (4) politika participacija (Verba, Civic Culture, Princeton, New York, 1963.). 404 M. Vujevi, Politika kultura i rat, s. 238. 405 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 23. 406 I. Banac, Protiv straha, s. 79. 407 Isto, s. 16. 408 I. Banac, Protiv straha, s. 20. 409 A. Finkielkraut, Zloin, s. 198.

410

Tako, spominjui zbirku Protiv straha (Zagreb, 1992.), Banac porie prigovore da je bio u mijim

rupama dok se vodila bitka za demokratsku Hrvatsku (I. Banac, Cijena Bosne, s. 63.). 411 I. Banac, Protiv straha, s. 126.

412 Isto, s. 82., 127. 413 I. Banac, Cijena Bosne, s. 37. 414 Isto, s. 154. 415 ISTI, Protiv straha, s. 79. 416 ISTI, Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive, s. 16.; ovu je tezu Banac kasnije pretiskao u knjizi Raspad Jugoslavije (s. 140.-141.). 417 Boris I. Vukobrat, Predlozi za novu zajednicu 1992.; http://www.fondmir.org.yu/knjiga-predlozi-s.html., page 3.-4. of 37. 418 Nacional, 6. studenoga 2001 419 I. Z. iak, Novi list, 21. srpnja 2001. 420 Ivan izmi, Zabluda jedne encikopledije (u rukopisu). 421 Iz poziva za skup, DAN, Split, 26. svibnja 1996. 422 I. Banac, Srbi u Hrvatskoj, s. 15.; smatra se da je Franjo Tuman shvaao Crkvu tek kao svoje orue u realizaciji neoustakih i protusrpskih ciljeva (R. Stipeti, Novi list, 19. sijenja 2002.). 423 ISTI, Predgovor zborniku Srbi: juer, danas sutra, s. 7. 424 Nedovreni mir, s. 201. 425 Isto, s. XI. 426 Isto, s. 186.-187. 427 Nedovreni mir, s. 41.; Carl Bildt, isto tako, tvrdi da je sukob izmeu Srba i Hrvata rijeen masivnim etnikim ienjem Srba iz Hrvatske (NATO, 13. rujna 2000.; prema: Vjesnik, 26. lipnja 2001.). 428 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 129. 429 Iznimka je bio HNS, ija je elnica (Vesna Pusi), direktorica Erasmus Gilde, unutar koje je, to e se kasnije vidjeti, oblikovana teza o kriminalizaciji Domovinskog rata. 430 Arkzin, Zagreb, 31. sijenja 1997. 431 O. unec, Rat u Hrvatskoj 1991.-1995. Drugi dio: Od sarajevskog primirja do zavrnih operacija, Polemos, br. 2, Zagreb, 1998., s. 129. 432 Damir Grubia, Ljudska prava u Hrvatskoj: studija sluaja (Case Study), Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995., s. 36. 433 Izvjee kardinala Franje Kuharia o stanju u Republici Hrvatskoj na 26. plenarnom zasjedanju predsjednika Europskih biskupskih konferencija u Austriji, Novi list, 2. lipnja 1996. 434 NIN, Beograd, 25. kolovoza 1995. 435 Jutarnji list, 24. kolovoza 2001. republika bive Jugoslavije,

436 Z. Tomac: iz pisma Carli del Ponte, Jutarnji list, 17. srpnja 2001. 437 Bisera Lui, Naredbu o odlasku Srba potpisao je Milan Marti, Slobodna Dalmacija, 6. lipnja 2002 438 Dada Zei, Srbi poeli organizirano naputati krajinu i proije Oluje, Vjesnik, 6. lipnja 2002. 439 Nedovreni mir, s. XV.-XVI. 440 Isto, s. 1. 441 Isto, s. 22.; Sve je pregaeno podreenjem parcijalnim vrijednostima i to iznad svega rodovsko plemenskim (ak manje) nacionalnim interesima, a sve u funkciji i kroz pojedine voe i njihove elite (I. Z. iak, Novi list, 28. srpnja 2001.). 442 Nedovreni mir, s. 201-202. 443 Ilija Rkman, Kako e Jugoslavija platiti Vukovar, Obzor, 10. srpnja 1999. 444 Isto, s. 38. 445 Isto, s. 40. 446 Isto, s. 41., 74. 447 I. Banac, Protiv straha, s. 233. 448 Sa simpozija Budunost ex jugoslavenskog prostora, na amerikom sveuilitu Yale u New Havenu, Veernji list, 17. veljae 2001. 449 Veernji list, 18. veljae 2001. 450 I. Banac, Protiv straha, s. 79. 451 U tom pravcu, jo je oevidnija infantilna relativizacija Ivana Zvonimira ika koji je na istom skupu, jedini uz Banca hrvatski delegat, rekao da na cijelom prostoru ima u stvari 20 milijuna tumaenja povijesti (Veernji list, 17. veljae 2001.). 452 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 115.-120. 453 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 164. 454 Isto, s. 166. 455 M. Pupovac, uvari imena, s. 73.

456

Isto, s. 165. 457 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 116. 458 Rusmir Mahmutehaji, Zla kob ideologija, Feral Tribune, 17. studenoga 2001. 459 I. Lovrenovi, Izmeu rovova nacionalizma, Feral Tribune, 17. studenoga 2001.

460 Noel Malcolm, Vjesnik, 25. sijenja 1995.

461 Mark Tompson, Kovanje rata: mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Beograd, 2000., s. 56. 462 I. Rkman, Kako e Jugoslavija platiti Vukovar, Obzor, 10. srpnja 1999. 463 W. Zimmermann, Izvori jedne katastrofe, 1997. (prema: Arkzin, 9. svibnja 1997.) 464 Krsto Cvii, Jeremijada posljednjeg Titova generala, Erasmus, br. 4, 1993., s. 87. 465 Feral Tribune, 2. kolovoza 2000. 466 Ozren unec, Okuanski zakljuci, Erasmus, br. 12, 1995., s. 20. 467 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 63. 468 Zdravko Tomac, Paukova mrea balkanskog krvnika, Zagreb, 1994., s. 14. 469 I. Biondi, Protupovijesno i protuhrvatsko izvjee, Novi list, 22. listopada 1997. 470 I. Banac, Cijena Bosne, s. 29. 471 S. Popovi dodaje: 300.000 ljudskih rtava, do tri milijuna izbjeglica, razruene gradove i unitena infrastruktura, to je uinjeno pod vodstvom Slobodana Miloevia, uz pomo oruanih bandi tzv. jugoslavenske armije, srpske policije i od njih organiziranih profesionalnih kriminalaca ( Veernji list, 2. listopada 1994.). 472 Mladen Klemeni, Velikosrpska teritorijalna posezanja, Drutvena istraivanja, br. 4-5, Zagreb, 1993., s. 285. 473 I. Goldstein, Hrvatsko-srpsko pomirenje, s. 184. 474 Z. Leroti, Graanski nacionalizam i etnonacionalizam; u: Etninost, nacija, identitet, Zagreb, 1998., s. 225. 475 Antun Abramovi na okruglom stolu Koloplet za treu Jugoslaviju, u organizaciji Hrvatskog foruma, povodom knjige Nedovreni mir, HHO, Zagreb, 1997.; vidi: I. Biondi, Protupovijesno i protuhrvatsko izvjee. 476 Pragmatina zadaa takvih objanjenja bila je u priskrbljivanju razumijevanja meunarodne zajednice za postupke srbijanskih vlasti tijekom rata u bivoj Jugoslaviji, a posebice u pridobivanju najutjecajnijih meunarodnih imbenika za legitimizaciju osvajanja (Z. Grijak, U povodu knjige, s. 576-577.)

477 S tim u svezi, Hrvatski forum je organizirao tribinu Hrvatski helsinki odbor i banacizacija Hrvatske (I.
Biondi, Hic Rhodus, hic salta, Novi list, 27. srpnja 1997.). 478 Dani, Sarajevo, 15. februara 2002. 479 I. Biondi, Europsko-hrvatski identitet bez nacionalne drave? Ne, Hvala!, Vjesnik, 5. sijenja 2002. 480 Rije je o eseju Hrvatska borba za demokraciju, koji je u engleskom originalu objavljen i u: Revija za sociologiju, br. 1-2, Zagreb, 1997., s. 95.-110. 481 Ivan izmi, Jesu li Hrvati htjeli neovisnu dravu?, Hrvatsko slovo, 23. lipnja 2000. 482 Encyclopedia of Nationalism, s. 438., 633.-634., 879.

483 Milan Ivkoi, Liberalno velikosrpstvo, Veernji list, 15. veljae 1995. 484 I. Goldstein, Hrvatsko-srpsko pomirenje, s. 181. 485 M. Brandt, ivot sa suvremenicima, s. 190.-191. 486 Ivo Goldstein, uz oca Slavka, suautor je knjige Holokaust u Zagrebu, Zagreb, 2001. 487 Meutim, polazei od dvostrukog standarda, upravo Ivo Goldstein jasno tvrdi da je nemogue graditi drutvo liberalne demokracije, a da se pritom negira povijesna memorija jednoj zajednici, u ovom sluaju srpskoj (Novi list, 4. sijenja 2001.). 488 D. ivi, Izravne ratne rtve tijekom srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku; u: Drugi hrvatski rtvoslovni kongres, Vukovar, 2001., s. 37.

489 Draen ivi, Izravni demografski gubitci (ratne rtve) Republike Hrvatske (1990.-1998.) uzrokovana
velikosrpskom agresijom i neke njihove posljedice, Drutvena istraivanja, br. 53, Zagreb, 2001. 490 Dubravko Lovrenovi, Deratizacija historiografije, Zarez, 12. travnja 2001. 491 eljko Oluji, Haaki sud u slubi politike; u: J. Peari, Sramotni sud u Haagu, s. 29. 492 Danko Plevnik, Kaos hegemonije, Karlovac, 2001., s.146. 493 Eduard ali, Europa gledana s Balkana kritika koncepcije globalistikog revizionizma, Pula, 2000., s. 104.-105., 115. 494 W. Zimmermann, Izvori jedne katastrofe, s. 250. 495 Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, Zagreb-Sarajevo, 1999., s. 328. 496 S. P. Ramet, ija demokracija, s. 16. 497 Robert Harris, Meunarodni znanstveni skup Jugoistona Europa 1918.-1995, s. 244. 498 Sam Banac priznaje da je poznavanje junoslavenske povijesti doista ogranieno na Zapadu, to se vidi iz gotovo svih povijesnih navoda koji se pojavljuju u medij ima, pa i uglednom tisku (I. Banac, Protiv straha, s. 233.). 499 Nedovreni mir, s. 23. 500 I. Banac, Feral Tribune, 25. svibnja 1998. 501 Ivan Mui, Slobodno zidarstvo je protukransko i anacionalno, Hrvatska obzorja, br. 2, Split, 1998., s. 475.-477. 502 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 384. 503 ISTI, Protiv straha, s. 79. 504 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 31. 505 ISTI, Cijena Bosne, s. 121. 506 Josip Jurevi, Povijesno znaenje Vukovara 91 (1998.), Vukovar 91 znaenje, vrednote, identitet, Zagreb, 2000., s. 16.

507 I. Banac, Protiv straha, s. 220. 508 ISTI, Cijena Bosne, s. 123. 509 Isto, s. 36. 510 ISTI, Nacionalno pitanje, s. 384. 511 ISTI, Protiv straha, s. 223. 512 Isto, s. 178.-179. 513 Z. Tomac, Paukova mrea, s. 89. 514 T. Suni, Fragmenti metapolitike ili (prilozi hrvatskoj politikoj kulturi?), Zagreb, 1998., s. 26., 87. 515 Meunarodni znanstveni skup Jugoistona Europa 1918. -1995, s. 248. 516 Isto, s. 248.; kad kaem da Britanci nemaju politiku, onda mislim da nemaju politiku koja ne bi bila prosrpska, jedina politika koju imaju je prosrpska ( Isto). 517 Isto, s. 253. 518 Isto, s. 244. 519 Brendan Simms, Unfinest Hour: Britanian and the Destruction of Bosnia , 2001., s. 283. 520 Isto, s. 284. 521 Vjekoslav Krsnik, Nema govora o promjeni Daytona, Veernji list, 1. oujka 2001. 522 Richard Hoolbroke, To End a War, s. 19.-20. 523 Anto Kneevi, Mitovi i zbilja, Zagreb, 1992., s. 178. 524 I. Banac, Cijena Bosne, s. 55. 525 I. Goldstein, Hrvatsko-srpsko pomirenje, s. 181. 526 Okrugli stol, Sarajevo 3.-5. lipnja 1994. godine, Erasmus, br. 7, 1994., s. 2. 527 V. Pusi, Novi drutveni ugovor, Erasmus, br. 3, 1993., s. 13. 528 V. Pusi, Upotreba nacionalizma i politika prepoznavanja, Erasmus, br. 8, 1994., s. 10. 529 V. Pusi, Hrvatska borba za demokraciju, Revija za sociologiju, br. 1-2, Zagreb, 1997., s. 95.110. 530 J. Krito, Nekoliko knjiga o Bosni, asopis za hrvatsku povijest, br. 3, 1999., s. 642. 531 Novi list, 5. lipnja 1998. 532 M. pegelj, Erasmus, br. 9, 1994., s. 47.; geostrateki su interesi Engleske na Balkanu takvi da joj odgovara ouvanje Jugoslavije, a ako to ve ne, ono barem velika Srbija neka vrsta balkanskog andara. Englezi tako doslovce ne kau, ali to je ideja vodiljaForeign officea (Isto).

533 Adil Zulfikarpai, Okovana Bosna, s. 80. 534 I. Lovrenovi, Bosanski memento, s. 3.-4. 535 Sreko Jurdana, Pobjei iz ralja zavjere zapada, Slobodna Dalmacija, 24. lipnja 1993. 536 Marko Babi, Owen-Stoltenbergovo i meunarodno diplomatsko legaliziranje srpske okupacije i zloina u Bosanskoj Posavini, Vidovice-Zagreb, 1994. 537 J. Peari, Borba za Boku kotorsku, s. 134. 538 Draen Budia, Razgovori o hrvatskoj dravi, Zagreb, 2001., s. 450. 539 Josip Jovi, Magnum crimen lai o odnosu prema BiH, u: Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, Zagreb, 2002., 170. 540 Jutarnji list, 9. veljae 2002. 541 Encyclopedia of Nationalism, s. 194. 542 F. Tumana, Hrvatska rije svijetu, Zagreb, 1999., s. 451. 543 Ivan Lovrenovi, Bosanski memento, Erasmus, br. 3, 1993., s. 3. 544 Vjesnik, 1. rujna 1999.; Ostao sam zapanjen da je ta tendencija nacionalne podjele, koja je bila apsolutno prisutna kod Srba kao pritisak na nas da ne budemo protiv Jugoslavije, bila prisutna takoer kod Izetbegovia. [...] Mislim da je Izetbegovi, u svojoj naivnosti i tenji da stvori jednu, od Muslimana kontroliranu teritoriju, stvarno i iskreno to me teio. On je, kao amater u politici, sebi predstavio da je takvo neto mogue i korisno (Isto). 545 Boris Paveli, Klein najavljuje odustajanje od cjelovite BiH?, Novi list, 8. veljae 2002. 546 Veernji list, 7. veljae 2002. 547 Jutarnji list, 8. veljae 2002. 548 Isto. 549 Jutarnji list, 8. veljae 2002.; Izetbegovi i Silajdi ozbiljno su razgovarali o unutarnjoj podjeli BiH i moguem razgranienju Hrvata i Bonjaka u okviru unije tri republike u BiH ( Isto). 550 Jutarnji list, 8. veljae 2002. 551 Isto.; ariniu nije jasno zato Izetbegovi danas to pokuava demantirati, kada je Tuman nekoliko puta javno govorio o njegovoj ponudi ( Isto). 552 Dani, Sarajevo, 15. februara 2002. 553 Milan Jainovi, Miloeviu elija, Srbima drava, Veernji list, 15. veljae 2002. 554 Veernji list, 2. prosinca 1994.; tovie, prema Bancu, HDZ -ovski su dunosnici tzv. Federacije BiH ak i vea peta kolona od njihove karadievske subrae ( Novi list, 3. svibnja 1997.). 555 A. Finkielkraut, Zloin, s. 126.-137. 556 eljko Tot, Mosad naoruavao Srbe, Veernji list, 23. travnja 2002.

557 Ivica Mlivoni, Spirala masovnih zloina u Lavanskoj dolini za ratnog sukoba izmeu Armije BiH i HVO-a; u: Drugi hrvatski rtvoslovni kongres, Vukovar 2001., s. 127.-134. 558 Odnosi se na podruje Federacije BiH. 559 Ivica Mlivoni, Spirala masovnih zloina u Lavanskoj dolini za ratnog sukoba izmeu Armije BiH i HVO-a; u: Drugi hrvatski rtvoslovni kongres, Vukovar 2001., s. 132. 560 Globus, Zagreb, 11. lipnja 1993.; o ulozi onodobnog zapovjednika Britanskog bataljuna Boba Stewarta viditi lanak Marka Bariia u Hrvatskom obzoru, 8. travnja 1996. 561 Vjesnik, 18. travnja 1997.; o tome isto: Vladimir erjavi, Vjesnik, 27. veljae 2001. 562 Sreko Jurdana, Spaavanje Srba, Slobodna Dalmacija, 12. svibnja 1993. 563 Executive intelligence review, Washington, 22. rujna 1995. 564 Zdravko Sanevi, Pogled u Bosnu, Zagreb, 1998., s. 119. 565 Hrvatski obzori, Zagreb, 14. listopada 1996. 566 Slobodna Dalmacija, 4. listopada 1993. 567 . Toth, Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloevia. 568 Prema: Narod, Glasilo Hrvatskog populacijskog pokreta , Zagreb, 15. veljae 2002. 569 eljko Kruelj, Izvjetaeno vjetaenje, Veernji list, 30. lipnja 1997. 570 Ove teze preutno prihvaa i Banac, jer je - valja ponoviti - prema njemu Nedovreni mir tako jezgrovito ulo u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu (Nedovreni mir, s. 201.). 571 Rat u Hrvatskoj i BiH, s. 35.-37. 572 J. Jovi, Magnum crimen lai o odnosu prema BiH; .u: Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, s. 170.

573 Boo epi, Enigma Bosna i Hercegovina, Mostar, 2002., s. 21., 49. 574 M. Barii, Miloevievi svjedoci, Vjesnik, 3. srpnja 2001. 575 M. Ani, Blakiu presudili eksperti Tuiteljstva, Slobodna Dalmacija, 11. veljae 2002. 576 T. Suni, Fragmenti metapolitike, s. 25.-26.

577 D. Mandi, Bosna i Hercegovina I, s. 111. sl., 240.-246.

578 S. Daja, to se stvarno dogaalo u Bosni?, Matica, br. 7-8, 2001., s. 14. 579 M. Brandt, Za Boga u i Hrvatsku, HKZ MI, Zagreb, 1997., s. 118.; naravno, srpska historiografija eli dokazati da je Bosna oduvek bila srpska zemlja, tvrdei da je srednjovjekovna Raka drava uzela opte srpsko ime kao glavno obiljeje za narod svoje drave utopivi u njemu sva provincijalna imena, pa da je onda to dalo povoda bosanskim vladaocima da za dravno ime svoga naroda uzmu provincijalni naziv: Bonjak, Bonjanin, Bosanac, mesto dotadanjeg nacionalnog Srbin, da time jae oznae

politiku samostalnost svoju prema Srbiji (Saltaga, F.: Bosna i Bonjci u srpskoj nacionalnoj ideologi ji, Sarajevo, 1997., s.186.). 580 Antun Abramovi, Ponovno okovana Bosna, Hrvatsko slovo, Zagreb, 13. rujna 1996. 581 Globus, 24. kolovoza 2001. 582 I. Lovrenovi, U labirintima Bosne i Hercegovine, Erasmus, br. 2, 1993., s. 26. 583 S. Daja, Zemlja u vrtlogu, Erasmus, br. 14, 1995., s. 98.-99. 584 Mladen Ani, Tko je pogrijeio u Bosni, Osijek-Zagreb-Split, 1999., s. 14.; Ani podsjea da je posebice tijekom posljednjih desetljea turske vladavine u Bosni vladalo stanje permanentnog nereda i krvavih meuvjerskih/meuetnikih i socijalnih sukoba (Isto, s. 37.). 585 Dani, Sarajevo, 24. prosinca 1999. 586 Isto, 15. veljae 2002. 587 Priopenje Biskupskog ordinarijata Mostar, Osvrt na intervju dr. Banca, Glas koncila, 24. veljae 2002.; tovie, Banac poziva na nasilje, jer ako se s Periem ne moe napraviti korak naprijed, taj korak emo morati poduzeti bez njega ili ak protiv njega ( Isto). 588 M. Ani, Nedjeljna Dalmacija, 23. oujka 2001. 589 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 93. 590 Nedovreni mir, 1996. 591 B. epi, Enigma Bosna i Hercegovina, s. 40. 592 Isto. 593 Osloboenje, Sarajevo, 24. sijenja 2001. 594 The New York Times 11. rujna 1997. (prema: Vjesnik, 19. rujna 1997.). 595 Veernji list, 28. sijenja 1999. 596 B. epi, Enigma Bosna i Hercegovina, Mostar, 2002., s. 146. 597 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 121.-122. 598 Boris Paveli, Klein najavljuje odustajanje od cjelovite BiH?, Novi list, 8. veljae 2002. 599 Isto. 600 Pavo Barii, prikaz knjige: Josip Stadler- ivot i djelo, s. 52. 601 B. Lokin, Razbijene iluzije, s. 88. 602 Nedovren rat stvara nedovreni mir, Novi list, 5. lipnja 1998. 603 Nedovreni mir, s. 14.

604 Najvei dio krivnje za sve te pogreke snose glavne zapadne sile, koje imaju odluujuu rije u Vijeu sigurnosti (Nedovreni mir, s. 68). Ponajprije, otvoreno se priznaje da su Ujedinjene nacije poinile tri presudne pogreke: (1) pogreno definiranje sukoba (s. 75), to je rezultiralo humanitarnom umjesto politikom reakcijom, (2) potpuno su odbacile upotrebu vojne sile (s. 70) i (3) uspostavile su tzv. zatiena podruja, ali nisu uinile nita da ih doista i zatite, pa je to najvei moralni pad Zapada, to su tako omoguili masovne pokolje u Srebrenici. Nadalje, stoji da je Douglas Hurd, ministar vanjskih poslova, elei ostaviti Britaniju po strani, tvrdio da se radi o jugoslavenskom graanskom ratu, te je ustrajao na tome da Vijee za vanjske poslove EZ-a izrijekom iskljui mogunost vojne intervencije, tako da je nakon to je poeo rat u Bosni i Hercegovini, Britanija sve do 1995. tvrdoglavo odbijala uporabu sile (s. 61). Isto tako, francusko je gledanje na sukob u Jugoslaviji bilo uvjetovano tradicionalnom prosrpskom i projugoslavenskom politikom u Prvom svjetskom ratu i izraenom sklonou prema centraliziranoj dravi. Zajedno s Britanijom, Francuska se posluila svojim viim asnicima u UNPROFOR-u u obeshrabrivanju vojne akcije NATO-a, tako i ukidanja embarga na uvoz oruja bosanskoj Vladi (s. 61). Naposljetku, nakon izolacionistike Bushove politike, i Clintonova je administracija na poetku rabila netone povijesne pretpostavke (kao teze o starim neprijateljstvima kao uzroku sukoba u bivoj Jugoslaviji), tako da je tek je 1995. preuzela vojno zauzimanje i suvislu strategiju (s. 63.-64.). 605 Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, s. 180. 606 Isto, s. 179. 607 Novinar BBC-a otkriva kako je Zapad pomogao Srbima (I . i II.), Vjesnik, 29. i 30. travnja 1994. 608 I. Biondi, Banac i banenje po Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 10. listopada 1997. 609 Z. Leroti, Postdaytonska Hrvatska, Politika misao, br. 4, Zagreb, 1996., s. 137. 610 V. aki, Naelo Vukovar, s. 20. 611 Marko Barii, Miloevievi svjedoci, Vjesnik, 3. srpnja 2001. 612 Draen ivi, Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, u: John Ivan Prcela i Draen ivi, Hrvatski holokaust dokumenti i svjedoanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Zagreb, 2001., s. 142. 613 Gordan Panda, Vrijeme je da G-8 prekine s politikom lai, Vjesnik, 13. srpnja 2001. 614 J. Peari, Hrvatska i svijet, u: Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, 154. 615 I. Biondi, Zaustavite vontizam i banenje Hrvatske!, Novi list, 31. srpnja 1997. 616 W. Zimmermann, Pavana za Bosnu, Erasmus, br. 9, 1994., s. 99. 617 Grozdana Cvitan, Literatura kao svjedok; u: Prolost je teko pitanje, Zagreb, 2000., s. 176. 618 Vjesnik, 11. oujka 1997.; Hrvatski forum i Zajednica prognanih, izbjeglih i iseljenih Bosanske Posavine organizirali su 24. lipnja 1997. godine tribinu: Jamesa Bakera u Den Haag! (Background meunarodnog pritiska na Republiku Hrvatsku) 619 D. Grubia, Diplomacija na kraju povijesti, Erasmus, br. 18, Zagreb, 1996., s. 92. 620 I. Banac, Protiv straha, s. 220. 621 Veernji list, 21. travnja 2001. 622 Slobodan najder, Miloevi leti u nebo, Novi list, 2. srpnja 2001. 623 D. Plevnik, Slobodna Dalmacija, 3. travnja 2001.

624 To je djelo politiara, velikih sila. Oni su u ratu na prostoru bive Jugoslavije vidjeli samo graanski rat. Nije im odgovaralo imenovati ga onim to je bio osvajaki rat za Veliku Srbiju. Srbija je imala mone zatitnike ne samo u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Rusiji. Ni SAD nisu postupile principijelno. Bushova administracija bila je dugo i protiv priznanja Hrvatske i Slovenije. Kad bi priznali da se radilo o agresiji, priznali bi vlastitu krivnju, svoj propust to nisu sprijeili nasilje, na to su bili obvezni prema povelji UN -a. Umjesto toga su uveli zabranu uvoza oruja, poznati embargo na oruje, to je omoguilo unitenje Vukovara i razaranje Dubrovnika (Slobodna Dalmacija, 20. studenoga 1997.). 625 Zvonimir eparovi, Fokus, 12. srpnja 2001. 626 M. pegelj, Erasmus, br. 9, 1994., s, 47. 627 Sreko M. Daja, Bosna i Bonjaci u hrvatskom politikom diskursu, Erasmus, br. 9, Zagreb, 1994., s. 37. 628 Ante Birin, Hrvatsko slovo, 24.. kolovoza 2001. 629 Le monde (prema: Vjesnik, 22. svibnja 2001.). 630 eljko Toth, Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloevia. 631 Prema eljko Garmaz, Velika Britanija moe smatrati suuesnikom u genocidu u BiH, Vjesnik, 29. sijenja 2001.

632

J. Jurevi, Srbijanska oruana agresija na Hrvatsku 1900. -1995. godine; u: Jugoistona Europa 1918.-

1995.; vidi isto: A. Milardovi, Stradanja Hrvata u ratu ne zanimaju nikoga u Haagu, Slobodna Dalmacija, 18. veljae, 2001.; sudei po dogaajima s terena, Unprofor je funkcionirao kao vercerska, obavjetajna organizacija koja je izravno suraivala s etnicima i koja se bavila razliitim oblicima kriminala, or ganiziranom prostitucijom pa, izgleda, nije imala vremena sprjeavati etnika ienja ( Isto). 633 . Toth, Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloevia. 634 A. Milardovi, Stradanja Hrvata.; HHO je najprije 8. travnja 1999. godine objavio prvi tom izvjetaja, Vojna operacija Oluja i poslije bivi sektor UN-a Jug, na 219 stranica, s fotografijama i tekstom stradanja hrvatskih dravljana srpske nacionalnosti. Zatim je 1. srpnja 2000. objavio drugi dio za bivi sektor Sjever, na 142 stranice. 635 V. Horvat (ur.), Deset godina nade i boli, Savez udruga obitelji zatoenih i nestalih hrvatskih branitelja, Zagreb, 2001. 636 Vladimir erjavi, Obzor, Zagreb, 17. lipnja 1996. 637 D. ivi, Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, s. 142. 638 Z. Grijak, U povodu knjige, s. 576.-577. 639 I. Primorac, Genocid u Bosni, Erasmus, br. 14, 1995., s. 92. 640 Thomas Cushman, Critical Theory and the War in Croatia and Bosnia, u : The Donald Treadgodl Papers. In Russian, East European and Central Asian Studis, Washington, 1997, br. 13.; Thomas Cushman-Stjepan Metrovi, Thuis Time We Knew: Western Responses to Genocide in Bosnia , New York-London, 1996. 641 Z. Grijak, U povodu knjige. 642 Th. Cushman, Critical Theory and the War in Croatia and Bosnia, s. 7.

643 V. Stareina, Je li CIA spavala dok je Savo trbac gradio optunicu za Oluju, Veernji list, 25. kolovoza 2001. 644 I. Biondi, Zaustavite vontizam i banenje Hrvatske!, Novi list, 31. srpnja 1997. 645 I. Banac, Cijena Bosne, s. 32. 646 S. Antoljak, Renesansa hrvatske historiografije, sadanje i budue zadae , 647 Trpimir Macan, Pogled na razvitak i stanje hrvatske povijesne znanosti, u: Hrvatska i odrivi razvitak, Zagreb, 1998., s. 231.-241.; Dok sam bio sekretar Izvrnog komiteta CK SKH, dodue nakon uklanjanja Rankovia, doao mi je predsjednik JAZU s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatraim miljenje drugova iz Savske (tamo je bilo sjedite Udbe za Hrvatsku). Oigledno je to tada bila takva praksa prije nego se akademici predloe za izbor (Miko Tripalo, Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 26.). 648 Hrvoje oi, Hrvatski politiki leksikon, Rijeka, 1993., s. 990. 649 J. Krito, Stare i nove paradigme hrvatske historiografije, Drutvena istraivanja, br. 1-2, Zagreb, 2001., s. 173. 650 Zlatko Kudeli, Veernji list, 18. veljae 2002. 651 Mirko Valenti, Veernji list, Zagreb, 29. kolovoza 1999. 652 J. Krito, Stare i nove paradigme, s. 178. 653 Nedjeljko Kujundi, predgovor knjizi: Mladen Ivezi, Genocid nad Hrvatima zapovijeda Tito, Zagreb, 2000., s. 3. 654 S. Antoljak, Renesansa hrvatske historiografije, sadanje i budue zadae , s. 51.-52. 655 Dominik Mandi, Revizija hrvatske povijesti stvarnost i potreba; u: Vinko Nikoli (ur.): Hrvatski razgovori u slobodi (pretisak), Mnchen-Barcelona, 1974; Zagreb, 2000., s. 189. 656 S. Antoljak, Renesansa hrvatske historiografije, sadanje i budue zadae , s. 21.

657 N. Budak, Nacional, 26. prosinca 2000.

658 M. Gross, Historijska znanost razvoj, oblik i smjerovi, Zagreb, 1976. 659 Nika Stani, Jugoslavensko i nacionalno u udbenicima historije, Marksistika misao, br. 2, Beograd, 1983., s. 52. 660 I. Biondi, Iz povjesniarske boce dobroga aka Budaka eruptivno prokuljao Klaikin duh zatiratelja hrvatske povijesti, Vjesnik, 31. svibnja 1996. 661 I. Lovrenovi, U labirintima Bosne i Hercegovine, Erasmus, br. 2, 1993., s. 27. 662 M. Schwartz, Hrvatska nakon Tumana, s. 211. 663 Neven Budak, Nacional, 26. prosinca 2000. 664 I. Banac, Glavni pravci hrvatske povijesti u dvadesetom stoljeu; u: Liberalna misao u Hrvatskoj, Friedrich-Naumann-Stiftung, Zagreb, 2000., s. LXVI. 665 Slobodan P. Novak , Globus, 28. travnja 2000.

666 P. Koruni, Problem istraivanja porijekla hrvatske nacije, Spomenica Ljube Bobana, Zagreb, 1996., s. 149. 667 Globus, 3. kolovoza 2001. 668 Neven imac, Rije, savjest, povijest. 669 Antun Bauer, Franjo anjek i Nedjeljko Kujundi (ur.), Tko su i odakle su Hrvati: revizija etnogeneze, Zagreb, 1993., s. 98. 670 I. Banac, Zato liberalna Hrvatska kasni; u: Liberalma misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2000., s. LV. 671 I. Banac, Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive, s. 13. 672 I. Banac; u: Okovana Bosna, s. 16-17. 673 I. Banac, Opaine suvremenog antiintelektualizma, Vijenac, 13. listopada 1994. 674 N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, Zagreb, 1994., s. 12. 675 Jovan I. Dereti, Serbi narod i rasa Nova vulgata, II. izdanje, Banja Luka, 1998., s. 358. 676 Tko su i odakle Hrvati, s. 7. 677 Walter Pohl, Osnove hrvatske etnogeneze: Avari i Slaveni; u: N. Budak (ur.), Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995., s. 86. 678 Vidi zbornik N. Budak (ur.), Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995.; rije je o znanstvenom skupa ista naslova (Zagreb, 1989.). 679 S. Budimir, Zabranjeni dokumenti i istraivai hrvatske etnogeneze progonjeni u Jugoslaviji; u: Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, s. 59.-69. 680 Leksikon Tko je tko u NDH 1941-45, s. 378. 681 Uz ostalo, u ovom se zborniku po prvi put istie i Bibliographia irano-croatica: oko 300 radova, uglednih tuzemnih i inozemnih znanstvenih autoriteta. 682 Josip Mikoczy-Blumenthal, Hrvati rodom Slaveni potekli od Sarmata potomaka Medijaca (doli u Dalmaciju oko 630. s doputenjem cara Heraklija i oteli ju od Avara. 683 Stipan Budimir, Zabranjeni dokumenti i istraivai hrvatske etnogeneze, s. 69.

684

S. K. Saka, Slavistika i Hrvati, Hrvatska revija, Buenos Aires, 1952., br. 2-4, s. 330.-335.

685 Meutim, tek je prije jednog desetljea objavljena prva njegova knjiga u domovini: Stjepan Krizin Saka, Do stoljea sedmog - Izabrani radovi o hrvatskoj etnogenezi, Naklada Darko Sagrak d. d., Zagreb, 2000. 686 Zoran Kantoli, Djelovanje Anketne komisije 1945. u Zagrebu Utvrivanje zloina kulturnom saradnjom sa neprijateljem, asopis za suvremenu povijest, br. 1, 2001., s. 66. 687 Franjo anjek, Crkva i kranstvo u Hrvata, Zagreb, 1988., s. 42. 688 Hrvatski politiki leksikon, sv. 4, Zagreb, 1999., s. 2062.-2063. 689 Vjesnik, 15. prosinca 1996.

690 Franjo anjek, Jutarnji list, 2. kolovoza 1999. 691 I. Biondi, Hrvati do stoljea sedmog, Hrvatsko slovo, 20. listopada 2000., s. 28.-29.; o ideologijskom govorenju Franje anjeka o hrvatskom praiskonu vidi: Husein Kadi, Akademske mutacije etnogenetskih krinki, Ultimatum, br. 9-10, Zagreb, 2001., s. 17.-18.

692

The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens in Extant Europeans: A Y Chromosome Perspective (Science vol. 290, 10, November 2000.). 693 Mladen Rac i Stipan Budimir, Antropogenetski i agrobioloki dokazi prirodnoznanstvenog podrijetla Hrvata; u: Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb-Teheran, 1999., s. 76. 694 D. Primorac, Nacional, 28. studenoga 2000. 695 Nacional, 26. prosinca 2000. 696 N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, s. 12. 697 Djela dr. Ante Starevia 3., s. 40. 698 N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, s. 12. 699 M. Schwartz, Hrvatska nakon Tumana, s. 162. 700 Nacional, 26. prosinca 2000. 701 Damir Herak, Etninost i prolost, Etninost i povijest, Zagreb, 1999., s. 31. 702 Mladen Rac i Stipan Budimir, Antropogenetski i agrobioloki dokazi. 703 Alazawa, T. 1993: Evolution and dispersal of the modern Humans in Asia , Univ. Museum, Tokyo; Jelinek, A. 1993. Chronology of Homo sapiens in southwestern Asia. Univ. Museum, Tokyo. 704 M. Rac i S. Budimir, Antropogenetski i agrobioloki dokazi, s. 79. 705 I. Biondi, Hrvati do stoljea sedmog, Hrvatsko slovo, Zagreb, 20. listopada 2000. 706 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 273. 707 Sekula Drljevi, Balkanski sukobi 1905-1941, Zagreb, 1944., s. 163. 708 D. Mandi, Crvena Hrvatska, s. 204.-216. 709 J. I. Prcela i D. ivi, Hrvatski holokaust, s. 169. 710 N. Budak, Etnogenetske jezgre na istonoj jadranskoj obali i procesi njihova stvaranja ( Kongres jugoslavenskih povjesniara, Pritina, 1987.); vidi prikaze: . Kruelj, Jesu li Hrvati hrvati. Hrvatima su nazvani ratnici-graniari na podruju avarskog kaganata,Danas, Zagreb 20. listopada 1987., s. 38.-39.; N. Budak, Hrvati i Srbi, Osuda etnogenetiara Konstantina Porfirogeneta, Duga, Beograd, 14.-27. maj 1988., s. 60. 711 Mato Marinko, Indoiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2000., s. 190.

712 Posve

oekivano,

referat Ljetopisni

Hrvati

(Nestorova

kronika),

kojim

je

Oleksandar

Malycky dokumentirao kavkasko-iransko podrijetlo Hrvata, proitan na simpoziju Etnogeneza Hrvata (Zagreb, 1989.) bio je iskljuen iz istoimenog zbornika (Zagreb, 1995.), iji je urednik N. Budak.

713 Karel Kroch, Predslavenska Crvena Hrvatska pod sarmatskim Horitima u Ukrajini (374.992.), Staroiransko podrijetlo Hrvata, s. 155.-165.
714 D. Vukov Coli, Obnova srednjoeuropskog kruga, Novi list, 9. svibnja 2000. 715 Djela dr. Ante Starevia 3., s. 39.-40. 716 Isto, 156.-157. 717 S. M. tedimlija, Crvena Hrvatska, Zagreb, 1937; ISTI, Tragom Dukljanina, Zagreb, 1941. 718 Djela dr. Ante Starevia 3., s. 13. 719 Isto. 720 Isto, s. 53.-55. 721 Isto, s. 29. 722 Isto, s. 77. 723 Isto, s. 29. 724 Isto, s. 31. 725 Isto, s. 159. 726 Ove je grke natpise objelodanio B. Latyev u djelu Inscriptione antiquae orae septentrionalis Ponti Euxini II, no. 430 i 455. 727 Isto, s. 190. 728 I. Biondi, Hrvati do stoljea sedmog, Hrvatski domobran, br. 4-5, Zagreb, 2000., s. 14. 729 Husein , Chaman-Kuban-Tanais: odrednice hrvatskog identiteta, Maruli, br. 5, Zagreb, 2000., s. 949.973. 730 Zdenko Eiler, Konrad Elst, Michael Witzel, Sarasvati. Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat; in: Indian Lexicon /Corpus of Inscriptionis/, ed. S. Kalyanaraman, New Delhi, December 1999. 731 Nataa Bai, Vijenac, 20. svibnja 1999. 732 V. Jagi, Spomeni mojega ivota, II, Beograd, 1934., s. 146.-147., 245. 733 Miroslav Krlea, Pijana novembarska no 1918. i drugi zapisi, Sarajevo, 1973., s. 217.-218. (bez paginacije). 734 N. Kujundi, ovjek koji je prvi vidio pradomovinu (predgovor), u: Silvije Grubii, Od pradomovine do domovine, Slavonski Brod, 2000., 735 S. K. Saka, Historijski razvoj imena Hrvat, ivot, br. 23, Zagreb, 1942., s. 1.-18.

736 F. anjek, Crkva i kranstvo u Hrvata, I. Srednji vijek, Kranska sadanjost, Zagreb, 1988., s. 423.; ISTI, Crkva i kranstvo u Hrvata, Srednji vijek, Drugo preraeno i dopunjeno izdanje, Kranska sadanjost, Zagreb, 1993., s. 423. 737 I. Biondi, Osporavanje hrvatske nacionalne povjesnice, Maruli, br. 2, Zagreb, 2001., s. 374. 738 I. Goldstein, Hrvatski rani vijek, Novi liber - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1996., s. 24. 739 A. kegro, n. dj., s. 258. 740 Silvije Grubii, Od pradomovine do domovine, pretisak, Slavonski Brod, 2001., s. 119.

741

R. Katii, Litterarum studia, Zagreb, 1998., s. 226. 742 Isto, s. 225.

743 R. Katii, Boristenu u pohode, Forum, br. 10-12, Zagreb, 1999., s. 1259.
744 H. Kadi, Chaman-Kuban-Tanais: odrednice hrvatskog identiteta, s. 959. 745 Neal Ascherson, Black Sea, The Birthplace of Civilisation and Barbarism, Vintage, London, 1996., s. 242. 746 Ante kegro, Javni natpisi s dviju mramorne ploe iz grada Tanaisa na uu Dona u Azovsko more, Povijesni prilozi, br. 21, Zagreb, 2001., s. 253.-271. 747 N. Budak, dekan Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijest (Nacional, 26. prosinca 2000.), gdje je predstavljen kao autor za vrijeme HDZ -a zabranjivanih povijesnih udbenika i jedan od najveih kritiara HDZ-ovih omiljenih povijesnih mitova. 748 D. Mandi, Nehrvatska povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Hrvatska revija, sv. 2-3, s. 181.-221. 749 I. Banac, Glavni pravci hrvatske povijesti u dvadesetom stoljeu, s. LXVI. 750 Objavljeno kao zbornik: Hans-Georg Fleck (pr.): Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Rije je zapravo o zborniku glede rasprave koja je, u organizaciji Zaklade za liberalnu politiku FridrichNaumann-Stiftung, odrana poetkom lipnja 1998. godine u Splitu. 751 Z. Matijevi, iz rasprave; u: Liberalizam i katolicizam, s. 439. 752 I. Biondi, Nedovrena povijest i katolicizam/liberalizam, Hrvatsko slovo, 9. srpnja 1999. 753 I. Banac, Protiv straha, s. 227. 754 ISTI, Cijena Bosne, s. 174. 755 Andrea Feldman, Strossmayer i Tkalac susret liberalizma i katolianstva u Hrvatskoj XIX. stoljea; u: Liberalizam i katolicizam, s. 13.-25. 756 W. B. Tomljanovich, Biskup Josip Juraj Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj , Zagreb, 2001.; zanimljivi su prilozi istoga autora: Josip Jur aj Strosmayer (1815.-1905.) i Eugen Kvaternik (1825.-1871.), u: Liberalna misao, s. 70.-77., 137.-147.; A. Feldman pripravlja doktorat o Tkalcu, o kojem je publicirala ve nekoliko radova. 757 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 312.

758 Tomo Vuki, Meusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini: 1878 1903, Mostar, 1994., s. 62. 759 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 152.-153.

760 V. Kresti, Istorija Srba, s. 347.

761 A. J. P. Taylor, Habsburka Monarhija 1809-1918, Zagreb, 1990. (1948.). 762 David M. Baxter, Srpsko-hrvatski sukob, u: J. I. Prcela i Draen ivi, Hrvatski holokaust, s. 142. 763 Stanislav Marijanovi, Strossmayer, Hrvatska i Europa 19. stoljea, Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru, HAZU, Zagreb, 1997., s. 109. 764 Hodimir Sirotkovi, O liku Josipa Jurja Strossmayera. U povodu 75. obljetnice smrti, JAZU, sv. 49, Zagreb, 1980., s. 21. 765 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 395. 766 Vjesnik, 10. studenoga 2000. 767 eljko Kruelj, Veernji list, 30. listopada 2001. 768 F. Lukas, Strossmayer i hrvatstvo, Zagreb, 1926., s. 19. (prema: V. Kresti, Istorija Srba, s. 74.) 769 M. Gross, Razgovor o korijenima, Erasmus, br. 1, 1993., s. 49. 770 N. Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu , s. 187.

771 D. Jeli, Politika i sudbine, s. 147. 772 August Kovaec, Malo jezine koristi, puno nacionalne tete, Vijenac, 20. svibnja 1999., s. 22. 773 A. Finkielkraut, Zloin, s. 79. 774 Iso Krnjavi, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, knj. 2., Zagreb, 1986., s. 412. 775 Mirko Valenti, Hrvatski knjievni list, br. 8-9, Zagreb, 1995., s. 14. 776 M. Gross, Prema graanskom drutvu, s. 435.-436. 777 I. Biondi, Zato Hrvatska (ni)je nacionalna drava, Hrvatsko slovo, 18. rujna 1998. 778 Igor Karaman, Heraldika i historiografski mitovi o (proto)nacionalnoj ideologiji u Hrvata, Arhivski vjesnik HDA, sv. 37, Zagreb, 1993., s. 156. 779 Benedikta Zeli-Buan, Znaenje povijesti, Maruli, br. 1, Zagreb, 2000., s. 36.-37. dr. Franje Tumana u ogledalu novije hrvatske

780 Ivo Korsky, Hrvatski nacionalizam, Zagreb, 1991., s. 258. 781 I. Banac, Protiv straha, s. 227.

782 F. anjek Europeizam velikog Hrvata, kolske novine, Zagreb, 5. prosinca 2000. 783 G. Bori, Osueni na snoljivost, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 784 Luka Vinceti, Pledoaje za biskupa Strossmayera, Erasmus, br. 14, 1995., s. 64. 785 W.B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 266. 786 L. Vinceti, Pledoaje za biskupa Strossmayera, s. 64. 787 I. Banac, Feral Tribune, 10. veljae 2001. 788 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 86.-87. 789 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 149. 790 Isto, s. 69. 791 Isto, s. 398. 792 I. Banac, Katolika crkva i liberalizam u Hrvatskoj, s. 97. 793 M. Valenti, Hrvatski knjievni list, s. 14. 794 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 149. 795 S tim u svezi, imamo dosad jedinu monografiju: Velimir Deeli st., Kardinal Haulik nadbiskupu zagrebaki 1778-1869, Zagreb, 1929. Ova je knjiga, iako metodoloki nesuvremena, dragocjeni izvor podataka. 796 HAULIK, Juraj de Varalya, zagrebaki Nadbiskup i kardinal (1768 -1869). Odnaroeni Slovak, po osjeaju Madar. Vrio je razne sveenike dunosti u Ugarskoj, 1832 prepot zagrebakog kaptola i prior vranski. God. 1837 zagrebaki biskup, a kad je 1852 zagrebaka biskupija dignuta na nadbiskupiju, postaje njezin prvi nadbiskup, a 1846 i kardinal. Kao zagrebaki biskup bio je n amjesnik bana 1840-42 i 1845-1848. Po svom velikoposjednikom i visokom crkvenom poloaju bio je krajnje reakcionaran. Pomagao Petu, ali naroito papinski Rim i carski Be u njihovim protuhrvatskim postupcima. H. je osniva klerikalizma u Hrvatskoj. Neprijatelj je svega naprednog, i ilirizma i socijalno-agrarnih reformi 1848. U propovijedima i poslanicama napada komuniste (za njega svi napredni ljudi onog vremena). Da bi se omilio sredini, u kojoj je ivio, a kojoj je ostao uvijek tu, izigravao je, oslanjajui se na svoje goleme crkvene prihode, dobrotvora i drutvenog radnika [osnovao je 1841 Gospodarsko drutvo, kome je bio i predsjednik] ( Encikopledija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1958., s. 342.); Prvi jugoslavenski klerikalni vika protiv komunizma i naprednog duha /svog/ vremena bio je zagrebaki biskup Haulik [koji je] udarao na napredne struje hrvatskog ilirizma (Viktor Novak, Magnum Crimen, Beograd, 1986., s. 48); Jakov Blaevi, u predgovoru iste knjige (s. X)., uzima Haulika kao kle rikalnog bukaa protivnika Iliraca (koji usput reeno i dandanas ima svoju ulicu u Zagrebu).; Inspirator i nosilac klerikalizma u Hrvatskoj bio je zagrebaki nadbiskup dr. Juraj Haulik. Haulik. Poznat je po svom reakcionarnom djelovanju jo iz vremena ilirizma, kad je g. 1848. doveo u Zagreb red sestara sv. Vinka i u njihovu samostanu osnovao kole za odgoj enske omladine (Dragutin Frankovi [ur.]: Povijest kolstva i pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb, 1958., s. 126.). 797 Agneza Szabo, Zagrebaki (nad)biskup Juraj Haulik i Hrvatski narodni preporod (1835.1848.), Kaj. asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu, Zagreb, 1994., br. 4-5, s. 29.-41.; Agneza Szabo, Govori zagrebakog nadbiskupa Jurja Haulika u hrvatskome Saboru 1861., te 1865. -1867. godine, Tkali, Zagreb, 1997., br. 1, s. 487.-561.; Olga Maruevski, Juraj Haulik 1837.-1869., Zagrebaki biskupi i nadbiskupi, Zagreb, 1995., s. 461.-473.; Andrija Lukinovi, Zagreb devetstoljetna biskupija, Zagreb, 1995., s. 344.-345. 798 I. Biondi, Preueni prorok komunistike propasti, Vjesnik, 2. lipnja 1994. 799 Vas molim i zaklinjem da me smatrate svojim i onim koji domovinu vau smatra svojom domovinom (V. Deeli, Kardinal Haulik, s. 17.).

800 Isto, s. 175.

801

I. Biondi, Preueni prorok komunistike propasti, Vjesnik, 2. lipnja 1994.

802 O. Maruevski, Juraj Haulik 1837.-1869., Zagrebaki biskupi i nadbiskupi, s. 803 Djela dr. Ante Starevia 3., s. 344.-345.

804 I. Biondi, Juraj Haulik kao poticatelj i promicatelj hrvatskog kolstva, Zbornik Uiteljske akademije
Sveuilita u Zagrebu, br. 2, Zagreb, 2000., s. 180.-181. 805 Haulik je hrabro branio slubenu uporabu hrvatskog jezika, te je upravo pod njegovim predsjedanjem Hrvatski sabor (1847.) donio glasovitu odluku kojom se hrvatski jezik uvodi u svekoliki slubeni i javni ivot, dakle i u ukupno hrvatsko kolstvo kao slubeni nastavni jezik ( Narodne novine, Zagreb, 30. listopada 1847.). 806 V. Deeli, Kardinal Haulik, s. 23. 807 Isto, s. 23.

808

Alojz Ivanievi, Kroatische Politik der Wiener Zentralstellen von 1849 bis 1852, Be, 1984., s. 164.-165.

809 A. Feldman, Strossmayer i Tkalac, s. 13.-25. 810 T. Aras-Ganza, iz rasprave; u: Liberalizam i katolicizam s. 276. 811 Duan T. Batakovi, Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba, s. 209. 812 Viktor Novak, Vuk i Hrvati, Beograd, 1967., s.393.-431. 813 V. Kresti, Istorija Srba, s. 78.-79. 814 M. Gross, Prema hrvatskome graanskom drutvu, s. 106, 178. 815 W. B. Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer, s. 130. 816 I. Banac, Gotovac danas, Matica. asopis Hrvatske matice iseljenika, br. 10, Zagreb, 2001., s. 16. 817 A. Feldman, Imbro Ignjatovi Tkalac (1824.-1912.), Liberalna misao u Hrvatskoj, s.135. 818 Tiskano kao knjiga: H.-G. Fleck (pr.), Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. 819 I. Biondi, Nedovrena povijest katolicizam/liberalizam, Hrvatsko slovo, 9. srpnja 1999. 820 821 I. Paen, Tri izazova manjinskim politikama u dananjoj Hrvatskoj, Zarez, 10. svibnja 2001.. 822 Zlatko Kudeli, asopis za suvremenu povijest, br. 3, 1997., s. 597. 823 Gojko Bori, Osueni na snoljivost, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 824 Ljubav bez pravednosti nije kranstvo nego licemjerje. Iskazivanje poasti zatornicim a hrvatskog naroda - Karaoreviima, ne pridonosi miru na ovom prostorima. [...] Svojim nepromiljenim pohodom grobu Karaorevia, simbola velikosrpske diktature, upravo u vrijeme obljetnice rata za osloboenje

od te diktature, svojim netaktikim politikim susretima i izjavama, nadbiskup Bozani je dao povoda da ga se svrsta meu jugofilne prelate (Branimir Luki, Slobodna Dalmacija, 26. kolovoza 2000.). 825 Mario Strecha, Katoliko hrvatstvo. Poeci politikog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897. -1904.), Zagreb, 1998. 826 Duan T. Batakovi, Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba, Dijalog 2., s. 212.-213. 827 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 110., 340.-341. 828 M. Artukovi, Pisma Josipa Stadlera Andriji Torqvatu Brliu, asopis za suvremenu povijest, br. 1, 1999., s. 154. 829 J. Krito, Graenje klerikalaca. Nadbiskup Stadler u svijetlu njegovih protivnika, Josip Stadlerivot i djelo, Sarajevo, 1999., s. 259.-271. 830 ISTI, Fatalnost povijesnih paralelizama, Fokus, 21. svibnja 2001. 831 Pavo Barii, prikaz knjige: Josip Stadler-ivot i djelo, Sarajevo, 1999., asopis za suvremenu povijest, br. 2, 2001., s. 523. 832 Z. Matijevi, Od Svibanjske deklaracije do Izjave nadbiskupa Stadlera dva vienja rjeenja Junoslavenskog pitanja (1917.), Josip Stadler, s. 281. 833 Ivan Lovrenovi, Dvije pameti jednog kardinala, Feral Tribune, 2. rujna 2001. 834 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 26. 835 A. Feldman, Liberalne ideje hrvatskih politiara i publicista, Liberalna misao u Hrvatskoj, s. XII. 836 I. Banac, Glavni pravci hrvatske povijesti u dvadesetom stoljeu, s. LXIV. 837 Ivo Rendi Mioevi, Etnopsihologija i nacija u Iliriku; u: Dijalog 1, s. 103. 838 Stjepan Matkovi, Josip Frank nije krivac za ustaka nedjela, Veernji list, 5. studenoga 2001.

839 Jure Krito, Preuena povijest. Katolika crkva u hrvatskoj politici (1850.-1918.), Zagreb, 1994.; Zlatko
Matijevi, Slom politike katolikog jugoslavenstva. Hrvatska puka stranka u politikom ivotu Kraljevine SHS (1919.-1929.), Zagreb, 1998. 840 Z. Matijevi, Slom politike, s. 289.-290. 841 Ivo krabalo, Pogovor splitskim razgovorima; u: Liberalizam i katolicizam, s. 448. 842 Drago Pilsel, Oivjeli inkvizicijski duh crkve, Novi list, 26. sijenja 2002. 843 D. Domazet Loo, unec sustavno rui hrvatske vrijednosti, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002. 844 Darko Pavii, Elaboriranje, Jutarnji list, 6. sijenja 2002. 845 Zdravko Gavran, Tu su i djeca komunizma, Glas koncila, 20. sijenja 2002. 846 Josip Sabol, Katolika Crkva bitna duhovna snaga u hrvatskom drutvu /2/, Glas koncila, 10. veljae 2002..

847 Zvonimir Despot, Crkva je ponovno suoena s komunizmom, Veernji list, 11. veljae 2002.; Vrhunac neukusa svakako je osporavanje tolikoga dobra koje je uinio blaeni Alojzije Stepinac. Nije li neukus dovoditi u pitanje njegovu gorljivost za svakog ovjeka i optuivati upravo njega koji je bio glas savjesti ovjeanstva dok su drugi utjeli, naglasio je Bozani (Isto). 848 Glas koncila, 6. sijenja 2002. 849 Drago Pilsel, Bozanievi histeriari, Novi list, 9. sijenja 2002.; meutim, uz nevjerojatne optube, nadbiskupova je propovijed oznaena kao Bozanievo jurianje na Raana (D. Pilsel, Novi list, 17. veljae 2002.). 850 Robert Bajrui, Kriarski rat Glasa koncila, Nacional, 15. sijenja 2002. 851 Dubravko Grakali, Klerik na elu Sveuilita Tomislav Ivani estoki je borac protiv magije, sekti, joge, seksa i horoskopa, Nacional, 28. rujna 2001. 852 Zvonimir Despot, Zato je preuen Hrvatski holokaust?, Veernji list, 18. veljae 2002. 853 I. Goldstein, Crkva zatvara vrata Europe, Feral Tribiune, 19. sijenja 2002. 854 S. P. Novak, Vi biste, gospodine Peariu, Hrvatskoj najveu uslugu uinili da joj o povijesti ba i ne piete, Vjesnik, 7. veljae 2002. 855 Vjesnik, 6. studenoga 2002. 856 Novi list, 14. sijenja 2001. 857 Moda su hrvatski narod i njegova drava mogli nekako i izbjei da im se taj strani raun ispostavi, ali pokojni predsjednik svih Hrvata javno je ponudio da dugove nekih Hrvata preuzmu svi Hrvati i da strahote zabluda jedne generacije potraju do Sudnjega dana! (Z. Berkovi, K njiga koja je posramila Hrvate, Globus, 23. studenoga 2001.). 858 J. Peari, Znanost na temeljima ideologije, Fokus, 3. sijenja 2002.; Kada autori [Goldsteinovi] te knjige nazivaju svoje kolege revizionistima, autorima skromnih mogunosti, ideoloki zaslijepljenim autorima i kako sve ne, navodei smijene, ponekad neistinite argumente, onda je to u redu. Ako im oni odgovore, onda se pokrene hajka na njih (Josip Peari, Smijemo li zanemariti nezahvalnost, uvredljiva kriva tumaenja i sramotne komentare o Stepinevu djelu, Vjesnik, 5. veljae 2002.). 859 Jure Krito, Goldsteini ponovno osuuju Stepinca (5), Glas koncila, 3. veljae 2002. 860 Danas, Zagreb, 26. rujna 1989. 861 Snjeka Kneevi, Kritiari koji historiografiji nameu hagiografske kriterije i tee Stepinevoj idealizaciji i mitizaciji, Vjesnik, 16. veljae 2002. 862 Vidjeti iru ralambu, na koju se naslanjam, I. Biondi, Akademske slobode i inaice velikosrpskog projekta, Hrvatsko slovo, 30. sijenja 1998. 863 New York Review of Books, br. 5, od 29. oujka 1990., s. 45. Prijevod je dostavljen redakcijama Knjievnih novina u Beogradu i Oka u Zagrebu. 864 iz Prosvjeda. 865 Univerzitet i moralnopolitika podobnost, Nae teme, br. 3-4, Zagreb, 1990. 866 Isto, s. (?).

867 Osim, kao jedan je od atentatora na prijestolonasljednika Ferdinanda (Sarajevo, 1914.), ubrilovi je poznat i po svom receptu etnikog ienja, koji je srpskom ekspanzionistikom pokretu u batinu ostavio ideal etniki iste srpske drave, ideal kojemu svi Srbi trebaju teiti (D. ivi, Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, s. 125.). 868 Komisiju su inili prof. dr. Josip Adamek, predsjednik, te prof. dr. Vasilij Melik i prof. dr. Nika Stani, lanovi. 869 D. Roksandi, Vojna Hrvatska: La Croatie militaire. Krajiko drutvo u Francuskom carstvu (1809-1813), Zagreb, 1988. 870 Rasprava je objavljena pod naslovom: Kriza refeudalizacijskih procesa u hrvatsko -slavonskoj Vojnoj krajini i ideologije inicijalnih faza hrvatske i srpske nacionalne integracije; Nae teme, br. 7-8, Zagreb, 1989.; vidi I. Biondi, Akademske slobode i inaice velikosrpskog projekta, Hrvatsko slovo, 30. sijenja 1998. 871 Miroslav Bertoa, Nae teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1920. 872 Mirjana Gross, Nae teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1947. 873 Igor Karaman, Nae teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1953. 874 Zvonko Kova, Nae teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1938. 875 Nae teme, br. 3-4, Zagreb, 1990. 876 Godinu dana ranije (1990.), rukopis je ove knjige feljtonizirano objavljen u Vjesniku, od 7. rujna do 13. listopada 1990. 877 D. Roksandi, Srbi u Hrvatskoj, s. 6. 878 Isto, s. 27., 31.-32., 67.; dakako, kao terra nullius, Vojna krajina je novovjekovna dijaspora hrvatskog naroda od XVI. stoljea dalje, isto tako i novo-vjekovna dijaspora srpskog naroda, koja je poela stoljee ranije (D. Roksandi, Vojna Hrvatska: La Croatie militaire, s. 150.). 879 D. Roksandi, Srbi u Hrvatskoj, s. 84.-85.; Srbi ulaze u Hrvatski Sabor (1848.) u osjetno veem broju nego to je njihov udio u stanovnitvu, pa u javnosti oito vie nisu samo pripadnici manjinske etnike i konfesionalne zajednice (Isto).; rije je o manje-vie otvorenoj tezi da hrvatski Srbi ne mogu biti etnika manjina, koju danas posebice vieputno politiki potie srbijanski ministar za srpsku dijasporu. 880 Isto, s. 139.-140. 881 D. Roksandi, Nae teme, br. 7-8, Zagreb, 1989., s. 1919. 882 M. Valenti, O etnikom korijenu hrvatskih i bosanskih Srba, asopis za suvremenu povijest, br. 3, Zagreb, 1992., s. 21. 883 D. Pavlievi, Prva sinteza hrvatske povijesti, Veernji list, 22. sijenja 1995. 884 Statuta Valachorum (1630.) nisu se odnosila na teritorij nego na ljude i njihovu vjersku autonomiju, koji su u svojoj osobi uivali posebni pravni status. Bili su i katoliki Vlasi, koji su ta prava rabili, a pravoslavni Vlasi ne mogu se etniki svesti na Srbe (I. Banac, Protiv straha, s. 204.-205.). 885 M. Pupovac, uvari imena, s. 148. 886 S. P. Ramet, ija demokracija, s. 102. 887 Isto, s. 77.

888 Benedikta Zeli-Buan, Maruli, br. 4, Zagreb, 1994. 889 Spomenici Hrvatske Krajine, 16-20, 1884.-1889. 890 S. K. Saka, Slavistika i Hrvati, Hrvatska revija, br. 2-4, Buenos Aires, 1952., s. 330.-355. 891 J. Drakovi S. Tekeliji, Zagreb 6. VI 1841., kod: Pisma znamenitih za srbstvo ljudij, Srpski ljetopisci 109, Budim, 1864., s. 167. 892 D. Roksandi, Vojna Hrvatska, s. 131. 893 I. Banac, Cijena Bosne, s. 32. 894 Z. Tomac, Paukova mrea, s. 228.-229. 895 D. Roksandi, Srbi i Hrvati, s. 155.-157. 896 Petar Stri, Meunarodni slom vrha srbijanske historiografije, Novi list, 28. travnja 2002. 897 Slobodna Dalmacija, 22. prosinca 2001. 898 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 31. 899 Novi list, 23. prosinca 2001. 900 Slobodna Dalmacija, 23. prosinca 2001. 901 Zvonko eparovi, Pravno-znanstveni pogled na Karaorevo i njegove posljedice, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972. , Zagreb, 2000. 902 Naime, pozivajui se na . Puhovskog (etnonacionalizam bio skrojen da nadomjesti staru ideoloku shemu), voe nekoliko republika u okviru federativne Jugoslavije iskoristili su priliku da promoviraju nove neprijatelje i na taj nain zadobiju u svojim narodima iroku podrku. Tako je proces demokracije otvarao mogunost za etniki nacionalizam i separatizam. Viestranaki izbori u jugoslavenskim republikama 1990 -tih izbacili su na povrinu Hrvatsku demokratsku zajednicu i Franju Tumana, biveg komunistu koji se preobr azio u nacionalnog konzervativca i zagovarao hrvatsku neovisnost i k tome postao autaritarni voa. Uslijedio je zapanjujui porast hrvatskih i srpskih paramilitarnih aktivnosti i sukobi su eskalirali u graanski rat, koji je proizveo prva etnika ienja (ethnic cleansing) u Hrvatskoj (Encyclopedia of Nationalism, s. 194.). 903 V. Pusi, Korijeni hrvatskog politikog identiteta, Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 6.-7. 904 D. Budia, iz rasprave Nakon etvrt stoljea, Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 11.-16. (?) 905 Novi list, 22. prosinca 2001. 906 Isto. 907 Marko Veselica, Hrvatsko proljee i nacionalni i demokratski pokret, Fokus, 24. sijenja 2002. 908 Novi list, 22. prosinca 2001. 909 eljko Ivanjek, ije je proljee, Jutarnji list, 20. prosinca 2001. 910 Z. Berkovi, Vi ste moda znali bolje, ali Tuman je znao prije, Vjesnik, 9. svibnja 2002. 911 Isto.

912 Zanimljivu ralambu tih dogaaja, s onu stranu Savka-Tripalo optike, daje: Hrvoje oi, Slom
komunistikog hrvatskog proljea, Zagreb, 1997. 913 Petar Vui, Geopolitiki okvir dogaanja Hrvatskog proljea i uinka njegovih ideja u stvaranju Republike Hrvatske ili Hrvatska 1971.-1991.-2001, u: Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., Zagreb, 2000. 914 Josip entija, Povijesna zbivanja uglavnom se pamte po odgovoru na izazove, Vjesnik, 31. prosinca 2001. i 1. sijenja 2002.

915 H. oi, Slom komunistikog hrvatskog proljea, s. 259.

916 Josip Jovi, predgovor knjizi Zoran Vukman, Put u Balkaniju, s. 6. 917 I. Goldstein, Institut za povijest je kompromitiran, Jutarnji list, 11. oujka 2001. 918 Ivan Supek, ovjek i njegov Bog, podlistak, Vjesnik, 5. rujna 2002. 919 I. Biondi, Europsko-hrvatski identitet bez nacionalne drave? Ne, Hvala!, Vjesnik, 5. sijenja 2002. 920 Ivan Strii, General Norac i obrana Hrvatske, Zagreb, 2001., s. 3. 921 A. Milardovi, to nam to tamo pjeva ptica KOS, Fokus, 6. prosinca 2001. 922 eljko Oluji, Haaki sud u slubi politike, s. 14. 923 I. Banac, Cijena Bosne, s. 123. 924 Vjesnik, 12. lipnja 2002.

925 Damir Grubia, Mediokriteti vladaju Hrvatskom, Novi list, 24. svibnja 2002.

926 D. Domazet Loo, Tumanove strateke odrednice u Domovinskom ratu, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, Zagreb, 2002., s. 300.-301. 927 Davorin Rudolf, Tumanovi pokuaji raspleta jugoslavenske dravne krize 1990. i 1991., Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, s. 25., 28. 928 Josip Jovi, Plan destrukcije, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, s. 123.-124.

929 Z. Vukman, Strategija lomnjenja Hrvatske, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, Zagreb, 2002., s.58. 930 D. Domazet Loo, Endemski nacionalizam i tri hrvatske agresije, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, s. 61.-62. 931 Nenad Ivankovi, Mesieva i pegeljova podmetanja, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, s. 66.-67. 932 Los Angeles Times (prema: Vjesnik, 2. srpnja 2001.)

933 Ivan imonovi, Slobodna Dalmacija, 18. rujna 2001. 934 Shlomo Avineri, profesor politikih znanosti pri Jeruzalemu, International Herald Tribine (prema: Novi list, 5. srpnja 2001.) 935 The Guardian (prema: Vjesnik, 25. kolovoza 2001.) 936 Zvonko eparovi, Fokus, 12. srpnja 2001. 937 Anto Nobilo, Jutarnji list, 29. prosinca 1998. 938 Martin Bell, Slobodna Dalmacija, 11. studenoga 2000. 939 S. Letica, Strani sud, s. 346. 940 John Laughland, The Times (prema: Slobodna Dalmacija, 12. kolovoza 1999.) 941 V. Stareina, Veernji list, 18. prosinca 2000. 942 J. Peari, Sramotni sud u Haagu, s. 138., 142. 943 edo Prodanovi, Haaki sud je apsolutno pravedan, Nedjeljna Dalmacija, 11. sijenja 2002. 944 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 9. 945 Boris Paveli, Suci hakog suda ponaaju se poput bogova, Novi list, 10. veljae 2002. 946 Isto. 947 Isto. 948 D. Grubia, Haki kamen spoticanja, Novi list, 15. veljae 2002. 949 Heni Erceg, U ime naroda, Feral Tribune, 16. veljae 2002. 950 Nenad Mievi, Pravda po domau?, Novi list, 17. veljae 2002. 951 Z. Vukman, Da je Finkielkraut Hrvat ..., Hrvatsko slovo, 15. veljae 2002. 952 V. Pusi, Mostar, Erasmus, br. 16, 1996., s. 2. 953 A. Finkielkraut, Zloin, s. 135. 954 Priopenje HONOS-a u povodu Latinice i filma Oluja nad Krajinom, Novi list, 2. listopada 2001. 955 M. Schwartz, Vjesnik, 5. srpnja 2001. 956 Davor Butkovi, Globus, 4. svibnja 2001. 957 S. Letica, Strani sud, s. 76. 958 Vjesnik, 24. studenoga 2001. 959 A. Finkielkraut, Zloin, s. 177. 960 I. Strii, General Norac, s. 3. idovskom sveuilitu u

961 S. Letica, Strani sud, s. 77.; Zato se za zloine ne optuuje srpska dravna politika, dok se u naem, sluaju pokuava kriminalizirati dravni vrh i Tumanova politika (Z. Vukman, Miloevi kao krvavi klaun, Hrvatsko slovo, 22. veljae 2002.). 962 Z. Vukman, Miloevi kao krvavi klaun, Hrvatsko slovo, 22. veljae 2002. 963 Marko Barii, Vjesnik, 4. rujna 2001. 964 Davorin Rudolf, Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zato je vano jasno kazati tko je istinski zaetnik rata, Vjesnik, 20. svibnja 2002. 965 Ante Gugo, Srbija nije optuena zbog agresije na Hrvatsku, Fokus, 1. studenoga 2001. 966 Davorin Rudolf, Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zato je vano jasno kazati tko je istinski zaetnik rata, Vjesnik, 20. svibnja 2002. 967 S. najder, Trista pralja na koritu, Novi list, 20. svibnja 2002. 968 Novi list, 12. studenoga 2002. 969 Darko Hudelist, Treba li Hrvatskoj konsenzus, Globus, 17. svibnja 2002. 970 Jutarnji list, 16. srpnja 2001. 971 Globus, 4. svibnja 2001. 972 D. Budia, Jutarnji list, 8. srpnja 2001. 973 Hrvatsko slovo, 20. srpnja 2001. 974 M. Ani, Lana povijest kao lani svjedok, Veernji list, 27. srpnja 1997. 975 Vjesnik, 2. rujna 2001.; U optunici protiv generala Gotovine nije oznaena nikakva veza izmeu vojske krajinskih Srba i Srbije. Iako nije izriito reeno, rat u Hrvatskoj '91. tretira se kao graanski rat, a potom, nakon to su Hrvatska i RSK proglasile samostalnost, kao da je rije o sukobu dviju drava u kojem je Hrvatska ponovno - uzela teritorij RSK! No, tu je opet tuitelj nedosljedan. Ako je ve priznao RSK kao dravu, onda je morao i Oluju proglasiti meunarodnim sukobom. Ne zato to je krajinska paravojska bila pod efektivnom kontrolom Beograda dostatnom za meunarodni sukob, nego zato to je HV napao tu dravu. Da lakrdija bude potpuna (Vinja Stareina, Haag je Martiu napravio dravu, Veernji list, 28. srpnja 2001.). 976 Veernji list, 22. travnja 2001. 977 Jutarnji list, 29. srpnja 2001. 978 Jutarnji list, 28. srpnja 2001. 979 Jutarnji list, 1. kolovoza 2001. 980 Tomislav Karamarko, Politiku optunicu protiv Gotovine trebalo je odbaciti, Slobodna Dalmacija, 29. travnja 2002. 981 Vjesnik, 28. srpnja 2001. 982 Fokus, 12. srpnja 2001. 983 Ivan Strii, General Norac, s. 56.-57.

984 Slobodna Dalmacija, 18. srpnja 2001. 985 Veernji list, 19. srpnja 2001. 986 Globus, 20. srpnja 2001. 987 J. Peari, Sramotni sud u Haagu, s. 43. 988 Novi list, 6. kolovoza 2001. 989 Jutarnji list, 28. srpnja 2001. 990 Vlado Mrela, Novi list, 28. srpnja 2001. 991 O. unec, Okuanski zakljuci, Erasmus, br. 12, 1995., s. 20. 992 Slobodna Dalmacija, 30. travnja 2002. 993 Hrvatsko slovo, 27. srpnja 2001. 994 Miroslav Tuman, Veernji list, 1. kolovoza 2001. 995 Hrvatsko slovo, 4. sijenja 2002. 996 Prema J. Peari, Sramotni sud u Haagu, s. 142.-143. 997 Veernji list, 1. sijenja 1999.

998 Z.

Tomac, Da smo se Raan i ja 2000. ispriali u Bleiburgu, danas ne bismo imali

problema, Vjesnik, Panorama, 18. svibnja 2000., s. 12. 999 Vinja Stareina, Haaka zadovoljtina, Veernji list, 14. veljae 2002. 1000 Jozo Ivievi, Moe li Hrvatska bolje?, Vijenac, 26. srpnja 2001.; u razgovoru za novosadski dnevnik Vojvodina, glede Domovinskog rata, Stipe Mesi je rekao da je na djelu bila pogrena politika koja je poivala na ideji kako na ruevinama Jugoslavije treba stvarati veliku Hrvatsku i veliku Srbiju (J. Peari, Sramotni sud u Haagu, s. 159.). 1001 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 140.-141.; Hrvatska vojska je u svibnju 1995. napala srpske snage u okupiranoj zapadnoj Slavoniji i brzo vratila taj teritorij u okrilje Hrvatske (operacija Bljesak). Uslijedili su brojni hrvatski zloini i masovni bijeg Srba u srpske dijelove Bosne i ue Srbije ( Isto, s. 129).; Hrvatska je 5. kolovoza 1995. poela operaciju Oluja i brzo porazila vojsku krajinskih Srba, koja je ionako ve uzmicala, potiui pri tome i egzodus oko 200.000 Srba koji su mirno otili u Bosnu i Srbiju ( Isto, s. 130). 1002 ISTI, Raspad Jugoslavije, s. 8. 1003 Republika, 20. veljae 2001. 1004 Vjesnik, 23. svibnja 2002. 1005 Stanko Lasi, Autobiografski zapisi, Zagreb, 2000., s. 502. 1006 I. Goldstein, Komparativna istraivanja hrvatske i srpske povijesti puka nostalgija, znanstvena potreba ili ak nunost?, Dijalog 2, s. 38. 1007 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 169.

1008 Novi list, 6. sijenja 2001.Glede jo neobjavljenog popisa, gdje je navodno smanjen broj Srba u Hrvatskoj sa 12 na 4% od 1991., Pupovac zakljuuje Srbi su etniki oieni (Jutarnji list, 23. svibnja 2002.) 1009 Vladimir Bebi, Bombarder tue po Crkvi, Veernji list, 17. rujna 1997. 1010 Nenad Zakoek, Ekstremizam kao normalnost, Erasmus, br. 34, 1998., s. 18. 1011 J. Ivievi, Moe li hrvatska bolje? (I. Z. iak, Nacional, 13. sijenja 1999.). 1012 Novi list, 18. srpnja 2001. Notorno je njegovo [Hrvatski sabor] prekrajanje injenica prilikom donoenja deklaracije o neagresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu (J. Lovri, Novi list, 5. studenoga 2001.). Naime, u Saboru su se tovie deklaracijom obavezali na falsifikatorsku interpretaciju povijesti (J. Lovri, Novi list, 16. sijenja 2002.). 1013 Vojislav Stanimirovi, Veernji list, 12. studenoga 1997. 1014 Jutarnji list, 15. prosinca 2001.

1015 Novi list, 20. srpnja 2001.; kad je rije o ienju Hrvatske od Srba, Grubia je ranije govorio
posve suprotno. Naime, utvreno je da je krajinsko politiko i vojno vodstvo nasilno evakuiralo srpsko stanovnitvo pred hrvatskim napadom; neovisno o tome, jesu li nasjeli propagandi sv og vodstva ili ne, srpske izbjeglice iz Krajine su na taj nain doivjeli sudbinu instrumenta u politici etnikog ienja teritorija to ga je inaugurirao srpski lider Miloevi (D. Grubia, Ljudska prava u Hrvatskoj, Erasmus, br. 13, Zagreb, 1995., s. 36). 1016 Z. Pusi, Etnika metla na dugom tapu, Feral Tribine, 25. kolovoza 2001. 1017 Slobodna Dalmacija, 20. srpnja 2001. 1018 K. Gorinek, Rat ili mir u Hrvatskoj, Erasmus, br. 4, 1993., s. 18. 1019 Novi list, 9. srpnja 2001. 1020 Novi list, 4. studenoga 2001 1021 Novi list, 21. srpnja 2001. 1022 Zarez, 22. studenoga 2001. 1023 V. Pusi, Upotreba nacionalizma i politika prepoznavanja, Erasmus, br. 8, 1994., s. 8.

1024

N. Kujundi, Hrvatska u stoljeu smrti, s. 37.-38. 1025 J. Ivievi, Moe li hrvatska bolje?, Vijenac, 26. srpnja 2001.

1026 D. Grubia, Hrvatska hamletovska dilema: agresija ili oruana intervencija?, Novi list, 9. studenoga 2001. 1027 S. Goldstein, Erasmus danas, Erasmus, br. 1, 1994., s. 9. 1028 V. Pusi, Diktature s demokratskim legitimitetom, s. 8. 1029 ISTI, Nova agenda za nove demokracije (I), Erasmus, br. 2, 1993, s. 11.; demokratski izbori iz 1990. pretvorili su se u trijumf nacionalizma irom Jugoslavije, tako da su na elo svojih nacija dole nacionalistike stranke, koje su opet po svojoj prirodi negacija svake demokracije. Po Zimmermannu,

nacionalizam je po prirodi antidemokratian, protivnik vrijednosti graanskog drutva i, naravno, separatistiki usmjeren (D. Grubia, Diplomacija na kraju povijesti, Erasmus, br. 18, 1996., s. 95.). 1030 V. Pusi, Diktature s demokratskim legitimitetom, s. 17.; Banac isto misli da se Hrvatska srpskom ekspanzionistikom nacionalizmu najbolje mogla suprotstaviti politikom graanske drave ukljuivanjem hrvatskih Srba u zajedniku frontu protiv Miloevia (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 145.); s tim u svezi, Stjepan Mesi u svom govoru u Knessetu kae: Govorim to kao predsjednik drave koja je svoju nezavisnost stekla u nametnutom ratu i vjerujte mi da znam to govorim kada kaem: bolje je deset godina pregovarati, nego deset dana ratovati! (Nacional, 6. studenoga 2001.). 1031 S tim je jasno oznaio cilj u studenom 1991. godine da JNA mora napustiti Hrvatsku. Ako nee dobrovoljno i uz pomo meunarodne zajednice, ukljuujui i mirovne snage, onda e Hrvatska sama voditi rat do osloboenja posljednjeg pedlja hrvatske zemlje (Vjesnik, 23. studenoga 1991.). 1032 Antun Tus, Globus, 4. studenoga 1994. 1033 N. Cigar, Okonanje rata u Hrvatskoj i hrvatski rat za nezavisnost: odluka u asu zaustavljanja, Erasmus, br. 20, 1997., s. 48. 1034 Mi smo 3. sijenja 1992. kao uvjet priznanja morali potpisati da zaustavljamo ofenzivu u zapadnoj Slavoniji, da prestajemo s napadima na vojarne i da emo osigurati da se oruje iz njih prebaci u Bosnu (Z. Tomac, potpredsjednik Sabora i hrvatske ratne vlade - 1991./1992., Feral Tribune, 8. rujna 2001.); Sloili smo se i u vezi s tim kako je potrebno izbjegavati globalni sukob s JNA te to je mogue dulje odgaati rat. Tuman je smatrao kako treba pregovarati s Kadijeviem i da u odreenom trenutku treba internacionalizirati problem osamostaljenja Hrvatske (Z. Tomac, Neki Tumanu nisu oprostili ruenje Jugoslavije, Fokus, 10. sijenja 2002.).

1035

Da je napad na vojarne bila zamka, naznauje sam Kadijevi rekavi da bi za JNA bilo bolje da je

osvajanje vojarni uslijedilo ranije jer vrijeme ne radi za njih. Izbjegavi pripremljenu zamku Hrvatska je mogla spremnije ui u drugu dionicu rata, a da pri tome ne bude poraena (Davor Domazet -Loo, Kako je pripremana agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu, Nacionalna sigurnost i budunost, sv. 1., 2001., Zagreb, s. 89.-136); Tuman je bio mudriji, i dublje je promiljao o tim stvarima od pegelja. Njemu je bilo jasno da bi to bilo izazivanje JNA. Da se zaratilo u vojarnama dolo bi do strahovitih sukoba. Eventualna provedba pegeljevog plana dovela bi vojsku iz Srbije i BiH u Hrvatsku. Ne zaboravite da je u zapadnom dijelu BiH i u irem podruju Zagreba bio smjeten najvei dio oklopne grupaci je JNA. Ta bi vojska svakako djelovala da su vojarne napadnute (Branko Mamula, Novi list, 13. lipnja 2000.). 1036 I. Banac, Cijena Bosne, s. 69. 1037 N. Cigar,Okonanje rata u Hrvatskoj, s. 52-53. 1038 Vjesnik, 23. rujna 2001. Dok Mesi dri da se slualo generala Tusa i pegelja, ne bi bilo rata , I. Sanader misli moda ne bi bilo rata, ali sigurno ne bi bilo ni Hrvatske ( Veernji list, 3. listopada 2001.). 1039 I. Banac, Protiv straha, s. 146. 1040 Rat ili mir u Hrvatskoj, Erasmus, br. 4, 1993. 1041 Isto, s. 21. 1042 Isto, s. 20. 1043Isto, s. 22. 1044Isto, s. 26.

1045 Ivo Banac, Cijena Bosne s. 145. 1046 Slavko Goldstein, Druga Republika Hrvatska, Erasmus, br. 8, 1994., s. 30. 1047 Isto, s. 26.; Deklarativno e zahtijevati uspostavljanje meunarodno priznatih granica, a de faco e preutno tolerirati podjelu, sve dok neposredno involuirani meusobno ne nau sporazumno rjeenje, to takvi kakvi jesu, nisu sposobni postii (Isto.). 1048 M. pegelj, Rat ili mir u Hrvatskoj, s. 21.; ukratko, budunost izlaska iz sadanjeg status quo nije u nikakvoj vojnoj akciji, jer je ona trostruko nemogua, nego samo u dinamici promjene odnosa izmeu Hrvatske, Srbije i Srba u Krajini (Isto, s. 27.). 1049 S. Goldstein, Druga Republika Hrvatska, s. 26.; budui da se nita dobrog ne nazire za narednih deset-dvadeset godina, osim anse da postajemo crna toka Evrope, kronino izvorite ratnih prijetnji, drutvenog nemira i ekonomskog zaostajanja (Isto). 1050 B. Lokin, Razbijene iluzije, s. 132. 1051 O. unec, Okrugli stol Srbi i Hrvati, Erasmus, br. 4, 1993,. s. 4. 1052 Sve vie i tzv. urbani Srbi u Hrvatskoj, u brojnim nastupima, uz blagonaklonost i podrku dijela hrvatskog tiska, propagiraju nunost kompromisa i davanja novih ustupaka Srbima, kako bi Hrvate, ako ele izbjei rat, koji navodno ne mogu dobiti, pripremiti za kapitulaciju ili djelominu kapitulaciju. Trai se promjena hrvatskog Ustava kako bi Srbi od nacionalne manjine ponovno postali narod, odnosno, ako ve Hrvati ne pristaju na gubitak ili podjelu svog teritorija, nudi im se podjela suvereniteta, u kojoj bi Hrvatska od jedinstvene i suverene drave postala sloenom dravom s krnjim suverenitetom (Z. Tomac, Paukova mrea, s. 241.). 1053 I. Pupovac, uvari imena, s. 30.; ove su teze ponovljene i na okruglom stolu Srbi i Hrvati, Zagreb, 20.-22. studenoga 1993. (Erasmus, br. 5, Zagreb, 1994., s. 57.-58.) 1054 M. Pupovac, uvari imena, s. 200.-201.

1055 Isto, s. 91.

1056 Nedovreni mir, s. 47. 1057 Europska nas je zajednica, zajedno sa cijelom tzv. meunarodnom javnosti (kao da mi nismo isto tako meunarodna javnost?), navodila da prvo prihvatimo Srbe kao ravnopravni politiki subjekt u okviru Hrvatske (bez obzira na okupirani teritorij, pa bilo Z-4 i ostalo) pa emo onda lako pregovarati o politikim uvjetima (T. Bogdani, Novi republikanizam i globalna demokracija, s. 69.). 1058 Vesna Pusi, Diktature s demokratskim legitimitetom, s. 17. 1059 Miko Tripalo, Bespua hrvatske politike, Erasmus, br. 3, 1993., s. 20.; Doista se bojim da e Hrvatska vrlo teko povratiti podruja pod sadanjom srpskom okupacijom ( Isto). 1060 M. Tripalo, Rat ili mir u Hrvatskoj, Erasmus, br. 4, 1993., s. 12 1061 Danko Plevnik, DAN, Split, 25. kolovoza 1996.

1062 S

tim u svezi, princ Aleksandar Karaorevi veli: Dosad nisam kontaktirao ni s kim iz

slubenih hrvatskih struktura vlasti. No, ima jedna linost s kojom sam razgovarao nedavno u enevi i kojoj se divim. To je Ivan Zvonimir iak. On je pravi Hrvat i to u mnogim prilikama, na vanim mjestima, istiem. Predloit u ga za Nobelovu nagradu za mir. Mislim da bi iak bio pravi izbor za novog hrvatskog predsjednika (Globus, 24. sijenja 1997.).

1063 Otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tumanu, Erasmus, br. 3, 1993., s. 2.; Od predsjednika hrvatske drave da odstupi s vlasti u Domovinskom ratu, nije traila nijedna politika stranka u Hrvatskoj, nego Banac s jo nekoliko jugokomunista i jugointegralista u dosluhu sa Slavkom Goldsteinom, poznatim jugoboljevikom, s ciljem stvaranja kaosa i nereda u hrvatskoj dravi, to bi, uz jaku petu kolonu jugokomunista, Srba i jugointegralista, omoguilo agresoru da slomi otpor hrvatskog naroda u Domovinskom ratu (Silvije Aljinovi, Jo jedan fantom u Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 27. veljae 1998.). 1064 Naime, to bi prouzrokovalo kaos i nered u Hrvatskoj, pogotovo kad je jo dio hrvatskog teritorija bio okupiran od jugo-srpsko-komunstiko-etnikih snaga, i uz jo jaku petu kolonu jugokomunista, jugointegralista i antihrvatski dio Srba u drutvenim i dravnim strukturama Hrvatske (Matko ilovi, Sadanji vrh HNS-a klizi ljeviarenju do stupnja revolucionarnosti, Vjesnik, 9. lipnja 1998.). 1065 Otuda pamflet da u Hrvatskoj marira faizam i to iz kruga ljudi koji su nas 1993. godine upleli u prljave politike igre i agresivni rat u Bosni i Hercegovini (Faizam, Erasmus, br. 8, Zagreb, 1994., s. 32.). 1066 Ozren unec, Hrvatska u sukobu niskog intenziteta, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994., s. 46. 1067 Isto, s. 46. 1068 Franjo Tuman, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik oruanih snaga: Moemo oekivati da emo taj problem rijeiti mirnim putem i pomou UN, ali neovisno o tome u Ministarstvu obrane u Hrvatskoj vojsci naglasio sam da moramo stvoriti i oruanu silu, kojom emo, ako bude trebalo, biti kadri u kratko vrijeme osloboditi to podruje (Veernji list, 28. prosinca 1993.). 1069 O. unec, Hrvatska u sukobu, s. 56. 1070 Povremeno su ih objavljivali s namjerom odvraanja ili kako se to u obavjetajnim krugovima zove prosipanje sitnog novca. Poruka je bila evo mi znamo kako ete to izvesti dakle, bolje je za vas, odustati (D. Domazet Loo, Zavrne operacije hrvatske vojske uvjerljivost vojne moi i (ili) promjena strategijskog odnosa, Hrvatski vojnik, travanj 1997., s. 17.); uz ostalo, tako je beogradski NIN, od 27. sijenja 1995. godine, objavio je zemljovid, na kojem su bili pravci mogueg djelovanja HV. 1071 O. unec, Drava i pobunjenici: operacija Oluja i njene posljedice, Erasmus, br. 13, 1995., s. 6.; Slino, on pie i o Bljesku: Hrvatska vojska oslobodila je Zapadnu Slavoniju besprijekorno izvedenom operacijom. [...] Pokazalo se da u nedostatku politikog rjeenja Hrvatska moe vlastitim snagama iznuditi vojno rjeenje i da je pritom voljna stvarno potovati vlastite zakone u svim uvjetima; time je definitivno stekla i moralno pravo na svoj teritorij (O. unec, Okuanski zakljuci, Erasmus, br. 12, 1995., s. 7.). 1072 O. unec, Drava i pobunjenici, s. 10.; s tim u svezi, International Herald Tribune (10. kolovoza 1995.) pie da Hrvati nisu poinili etniko ienje u prihvaenom smislu namjernog i sustavnog terorizma. Ono nije bilo potrebno je su krajinski Srbi uglavnom dobrovoljno pobjegli, bojei se osvete za ono to su godine 1991. uinili Hrvatima. Pariki Le Monde (15. kolovoza 1995.) bio je jo izravniji, koji e zakljuiti kako hrvatski vojnici koji su preoteli krajinu od Srba nisu se ponaali na isti nain. Nije zabiljeeno ni jedno masovno smaknue, a otvoreni su koridori kako bi Srbi mogli odmah otii. U krajini, sa srpskim civilima i vojnicima postupano je na jednaki nain. 1073 D. Domazet Loo, unec sustavno rui hrvatske vrijednosti, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002.; usredotoujui se posebice na ruenje zavrnih operacija (pogotovo Oluje), unec je unio toliku zabunu da je to posluilo za kriminalizaciju akcije Oluja, tako da je sve to imalo refleksiju ne samo na hrvatsku javnost, nego i na haake optunice: one impliciraju to da je Hrvatska bila agresor na svom vlastitom teritoriju (Isto).

1074 D.

Grubia, Novi list, 20. srpnja 2001.; uz uneca, prema Grubii, sline dokaze donosi i

Giacomo Scotti u knjizi Croazia operazione Tempesta (Hrvatska operacija Oluja).

1075

J. Ivievi, Moe li hrvatska bolje?; u tom surjeju, na posljetku, slijedi kasnije i poznata Mesieva

tvrdnja, da je hrvatska vlast antagonizirala srpsku manjinu u Hrvatskoj, odnosno pokazivala aspiracije prema dijelovima susjedne zemlje (Novi list, 17. sijenja 2002.). 1076 Davor Butkovi, Lustracija Domovinskog rata: Hrvatska se mora osloboditi mranog nasljea paralelne vojske Gojka uka, Globus, 14. rujna 2001. 1077 Kao dio jednog vaeeg politikog programa ustaki kontinuitet i identitet se bori za prevlast u formiranju dananjega hrvatskog identiteta (V. Pusi, Upotreba nacionalizma, s. 18.). 1078 Taj antifaizam je u politikoj retorici potpuno uzurpiran od komunistike stranke, ali je do toga dolo tek kasnije, naknadno, i to nije moglo zasjeniti masovnost ratnog antifaizma u Hrvatskoj (V. Pusi, Upotreba nacionalizma i politika prepoznavanja, Erasmus, br. 8, 1994., s. 18.-20.); ovu spasonosnu formulu, meutim, s pravom osporava Banac: Naalost, danas je ponovno potrebno dokazivati da je komunistika revolucija, jednako kao i faistika, takoer predstavljala negaciju svih liberalnih naela, te da to nije bio eksces, nego neto to izvire iz same naravi komunizma jedinog dosljednog marksizma (I. Banac, Glavni pravci hrvatske povijesti, s. LXI.). 1079 V. Pusi, Upotreba nacionalizma, s. 16. 1080 D. Domazet Loo, Tumanove strateke odrednice u Domovinskom ratu, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, 286.-287.

1081 O. unec, Hrvatska u sukobu, s. 56. 1082 Zoran Pusi dri da oslobodilake akcije (Oluja i Bljesak) nisu bile najbolje rjeenje za vraanje okupiranog teritorija. Naime, on smatra da je trebalo ustrajat i na jakoj diplomatskoj i ekonomskoj ofenzivi, te da je tamonjem stanovnitvu bila pruena mogunost ukljuenja u pravni i politiki sustav Republike Hrvatske, krajinski bi se reim u dogledno vrijeme uruio sam od sebe ( Feral Tribine, 25. kolovoza 2001.).; meutim, Z. Pusi jednostavno preskae injenicu da su Srbi odbili svako diplomatsko rjeenje, pa i famozni Plan Z -4 , koji je pretpostavio dravu u dravi. Dakle, odbijanje plana Z -4 bio je znak svim onima koji su smatrali da Hrvatska svoje amputirane teritorije treba povratiti silom (M. Pupovac, uvari imena, s. 132.). 1083 V. Stareina, Je li CIA spavala dok je Savo trbac gradio optunicu za Oluju, Veernji list, 25. kolovoza 2001.; zanimljivo da erazmiki teoretik dri da je vodstvo bosanskih Hrvata bilo uvueno, uz pomo britanskih slubi, u vir srpske koncepcije(etniko ienje i genocid), odobrene i stimulirane od meunarodne zajednice (I. Lovrenovi, Bosanski memento, s. 4.). 1084 Sreko Jurdana, Ostao nam je samo Bog, Slobodna Dalmacija, 17. rujna 1994.; Oni meunarodni posrednici koji se danas kranski pozivaju na mir po svaku cijenu ine to samo zato kako bi praktino nagradili srpskog tienika za njegove zloine i sauvali licemjernu ravnoteu snaga na Balkanu, koja nije nita drugo ve eufemizam za britansku dominaciju ( Isto). 1085 ini se kao da kod nas uvijek progovara primitivni nacionalizam tla pa se Hrvatska zato definira iskljuivo kao teritorij (O. unec, Rat ili mir u Hrvatskoj, Erasmus, br. 4, 1993., s. 17.). 1086 V. Pusi, Nova agenda za nove demokracije (I), Erasmus, br. 2, 1993., s. 11. 1087 ISTI, Diktature s demokratskim legitimitetom, s. 17.; Pritisak ratne opcije u samoj Hrvatskoj [...] koncentriran je u desnom krilu HDZ-a i u nekim desno orijentiranim strankama (M. Tripalo, Rat ili mir u Hrvatskoj, s. 26.). 1088 Hake optunice protiv obrambenog Domovinskog rata i protiv hrvatskih generala zapravo su proizile iz velikosrpske kontraobavjetajne slube Veritas. Njezin je elnik Savo trbac koji neumorno povezuje razne srpske i prosrpske lobije u svijetu na projektu velike Srbije, tako da iz svog sjedita u Banja

Luci uporno i uinkovito djeluje na obnovi priznanja legaliteta tzv. Republike Srpske Krajine ( Damir Borovak, Hoe li Srbi opet na barikade?, Hrvatsko slovo, 7. rujna 2001.). 1089 V. Stareina, Je li CIA spavala, Veernji list, 25. kolovoza 2001. 1090 I. Banac, Feral tribune (prema: Novi list, 21. srpnja 2001.) 1091 Nedovreni mir, s. 161. 1092 Isto, s. 41.; Carl Bildt, isto tako, tvrdi da je sukob izmeu Srba i Hrvata rijeen masivnim etnikim ienjem Srba iz Hrvatske (NATO, 13. rujna 2000. [prema: Vjesnik, 26. lipnja 2001.]). 1093 On je tako veoma pouzdani, iako neformalni, glasnogovornik hakih istraitelja kojima osigurava svjedoke, sudjeluje u njihovoj pripremi. Zanimljivo, da kao predani skuplja informacija u zloinima na okupiranom podruju Krajine od 1991 -1995. nije naao niti jedan dokaz o srpskim zloinima i etnikom ienju Hrvata? To to je 1994. i poetkom 1995. godine u Kninu poruivao putem zapadnih medija kako krajinski Srbi nikad nee priznati hrvatske granice, jer ele da svi Srbi ive u jednoj dravi? Ni tada, ba kao ni u svojim posljednjim istupima trbac nije skrivao politiku motivaciju svojega zanimanja za ratni zloi n stvaranje Velike Srbije (Vinja Stareina, Je li CIA spavala, Veernji list, 25. kolovoza 2001.). 1094 Isto. 1095 Naime, nakon osloboenja Benkovca u Oluji 1995. godine pronaen je zapisnik Ratnog taba opine Benkovac, odranog nakon pada kabrnje i dan nakon masakra koji su etnici poinili nad hrvatskim civilima u tom mjestu. U zapisniku se jasno uoava da je meu sudionicima tog sastanka bio i Sava trbac i to kao lan Ratnog taba. Iako se pronaenog zapisnika, gdje je izraeno neslaganje s nekim postupcima svoje vojske (ipak: ovo je rat mimo svih pravila i propisa i ne treba teiti vitetvu), ne moe zakljuiti da je neto govorio i Sava trbac, ipak njegovo lanstvo u Ratnom tabu, nazonost na sastanku znai odobravanje zloina koji su njegovi sumjetani i sunarodnjaci poinili dan prije u kabrnji i toga dana u Nadinu (Ivica Marijai, Carla slijepo vjeruje Savi, Fokus, 6. rujna 2001.). 1096 Vinja Stareina, Je li CIA spavala, Veernji list, 25. kolovoza 2001. 1097 B. Paveli, Suci Hakog suda ponaaju se poput bogova, Novi list, 10. veljae 2002. 1098 V. Stareina, Je li CIA spavala, Veernji list, 25. kolovoza 2001. 1099 Ivica Marijai, Za Grahama Blewita rat je poeo s Olujom, Fokus, 15. kolovoza 2002. 1100 Marko Barii, Blewittov rukopis u hakim optunicama?, Vjesnik, 13. srpnja 2001. 1101 Isto.; Stoga ne iznenauje da je Blewitt svoju dugogodinju opsjednost hrvatskom emigracijom i nekadanjom NDH, s obzirom da su njegove dokazne materijale australski sudovi uglavnom odbacivali kao neutemeljene, sada ponudio Carli del Ponte, izjednaavajui u optunicama pravo Hrvata na vlastitu dravu i osloboenje okupiranih podruja sa zloinom i genocidom ( Isto.). 1102 Englezi su preko Grahama Blewitta, zamjenika Carle del Ponte, preuzeli Haki tribunal kao sredstvo za unitavanje hrvatske drave, kriminalizacijom Oluje i Domovinskog rata, to ima svrhu usporiti Hrvatsku u procesu povratka u Europu i vezati je uz Balkan, gdje e Srbija opet imati dominantnu ulogu (Zvonimir eparovi [prema: Damir Borovak, Hello Toronto ovdje Zagreb, Zagreb, 2001., s. 171.]). 1103 V. Stareina, Je li CIA spavala, Veernji list, 25. kolovoza 2001.; zanimljivo je da je Carla del Ponte, u prilogu Allies and Lies (Saveznici i lai), koji je objavljen 24. lipnja 2001. godine, nesmiljeno kritizirala ameriku politiku u ratu BiH i u Hrvatskoj. Tako ona tvrdi, da su umirovljeni ameriki asnici planirali krvavo hrvatsko oslobaanje Krajine, kako su ameriki obavjetajci preuzeli monopol u usmjeravanju dogaaja, uz cijenu 15.000 mrtvih i produljenje rata za dvije godine, a sve kako bi se SAD pokazala kao jedina supersila bez koje se ne mogu rjeavati problemi u Europi ( Isto.).

1104 Jutarnji list, 26. kolovoza 2001.; ameriki je veleposlanik u Hrvatskoj Lawrence Rossin opovrgao da je Amerika bila partner u zajednikoj oslobodilakoj akciji. Meutim, Mieti branitelj generala Gotovine citirao je navode iz knjige Zavrni rat biveg amerikog mirotvorca na podruju jugoistoka Europe R. Hollbrookea, koji se prisjea veere s predsjednikom Tumanom 17. kolovoza 1995. godine, dakle gotovo dva tjedna nakon akcije Oluja: U jednom trenutku, kako to Hollbrooke navodi u knjizi ameriki diplomat Robert Fraser dodaje mu papir na kojemu stoji: Angairali smo ove pse rata jer smo bili oajni. Sad ih moramo kontrolirati. Je li to reenica diplomata ija drava nije mala nikakve veze s Olujom, vojnom akcijom koja se dogodila samo desetak dana ranije? pita se Mieti (Slobodna Dalmacija, 8. rujna 2001.). 1105 Wall Street Journal (prema: Slobodna Dalmacija, 1. rujna 2001.); Od poetka 1994. godine Sjedinjene amerike Drave osigurale su potpunu obavjetajnu dominaciju na ovim prostorima te monitoring i superviziju gotovo svih vojnih operacija u Bosni i Hercegovini kako u podruju njihova planiranja, tako i provedbe, a to je bilo nemogue bez dobre i uspjene suradnje s hrvatskim obavjetajnim slubama, tj. Republikom Hrvatskom (Kreimir osi, Jutarnji list, 24. kolovoza 2001.). 1106 V. Stareina, Je li CIA spavala, Veernji list, 25. kolovoza 2001. 1107 Prema Clintonovoj administraciji, rat je mogao zavriti samo bez jasnih pobjednika ili gubitnika (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 156). 1108 N. Kujundi, Hrvatska u stoljeu smrti, s. 128.-129. 1109 A. Milardovi, Meunarodna inenjerija Velikog Burazera, Fokus, 19. oujka 2001.; Amerikanci su jedino intervenirali zbog Banja Luke i obeali pomo u mirnom ulasku u istonu Slavoniju. Zaprijetili su da e nas bombardirati ako nastavimo prema Banja Luci (Janko Bobetko, Jutarnji list, 1. kolovoza 2001.); kada je zaprijetilo okruenje srpske enklave Banje Luke, to je ameriki posebni izaslanik Richard Holbrooke izriito zabranio (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 156.). 1110 Bosanski Srbi su uspjeli isjei etniki oienu Republiku Srpsku i ostvariti svoj plan o etniki podijeljenoj Bosni i Hercegovini (Nedovreni mir, s. 108.). 1111 No, stiavanje ratova nije uklonilo uzroke nesporazuma, kojima se moe stati na put tek onda kada ne bude ni pobjednika, ni rtava, a to je mogue tek onda kada se svi izbjegli i prognani budu vratili u svoje domove (Iz poziva za skup Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, Zagreb, 1996.); Ovdje moramo istaknuti da rtve ovoga rata ne mogu nestati. [...] Ovaj rata ne moe ostati bez pobjednika. Velikosrbi, JNA , tzv. SFRJ (SRJ) i etnici napali su Hrvatsku da joj oduzmu pravo na neovisnost. To je bio proklamirani ratni cilj tih ljudi. On je osuen od Ujedinjenih naroda, a Hrvatima su UN priznale pravo na neovisnu dravu. Zato je Hrvatska pobjednica u ratu za svoju neovisnost. [...] Kada iak-Banac kau da u Hrvatskoj ne smije biti pobjednika, oni negiraju pravo na opstanak neovisne hrvatske drave! (eljko Oluji, predsjednik Hrvatskog foruma, Vjesnik, 25. svibnja 1996.). 1112 Truli mir koji su projektirali Amerikanci u Daytonu nametnut je kao mir monog vojnog pacifikatora, mir koji nepravdu uveo kao trajno stanje i jo vie u perspe ktivi zakomplicirao stvari. Politika SAD-a se dri toliko monom da moe mijenjati stvarnost i uvoditi neke svoje projekcije, odnosno, ureivati cijele nacije i drave prema svojim planovima i interesima (Z. Vukman, Haaka nekrofilija, Slobodna Dalmacija, 23. travnja 2001.). 1113 Hrvatsko slovo, 22. lipnja 2001.; Devet godina nakon diplomatskog priznanja Hrvatske, haki tribunal priprema operaciju konanog unitenja hrvatske dravnosti. [...] Strategija je vrlo jasna: cjelokupno vojno, dravno i politiko vodstvo republike Hrvatske iz doba Tumana kriminalizirati po istoj metodologiji, po istim vrijednosnim, pravnim i politikim ocjenama kao to je kriminalizirano vodstvo Nezavisne drave Hrvatske i svatko tko je sudjelovao u njezinom stvaranju i obrani (Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 20.). 1114 Globus, 3. kolovoza 2001.; tako, primjerice, meunarodna zajednica pokazuje odreen stupanj tolerancije prema Hrvatskoj, budui da nije otvorila najavljene optunice za barem jo nekoliko asnika Hrvatske vojske, kako bi se olakao poloaj Raanove Vlade (D. Butkovi, Vladajua koa licija pred konanim raspadom, Globus, 1. veljae 2002.); u svemu tome skandalozna je izjava Joze Radoa, ministra obrane, kako pitanje suradnje Hrvatske s Hakim sudom zapravo ne bi trebalo biti u epicentru HSLS -ovih politikih stavova (Ivan Milievi, Borba za politiku vjerodostojnost, Fokus, 31. sijenja 2002.).

1115 J. Peari, Sramotni sud u Haagu, s. 142.; ovu tezu potvruje TV emisija Latinica (pod naslovom Treba li nam zakon o deustaizaciji?), koja je bila skinuta prije emitiranja zbog kvalifikacije Tumanova reima kao zloglasnog. Naime, novinarka Elizabeta Peni, autorica prijepornog priloga, tvrdi: ... est desetljea poslije (misli se na est desetljea nakon Auschwitza, Jasenovca, to je bilo reeno netom prije u tekstu) zloglasni Tumanov reim dokazao je u bespuima povijesne zbiljnosti da se koncetracijski logori jo uvijek doimlju kao ljupko rjeenje manjinskog pitanja ( Vjesnik, 19. veljae 2000.); zbog toga se postavlja pitanje: Je li sluajno da se u Latinici ponavljaju iste teze koje sada iznosi i Miloevi u Haagu, a to je da je Hrvatska nastala na zloinu (Zvonimir Despot, Sporna Latinica dovodi u pitanje temelje hrvatske drave, Veernji list, 20. veljae 2002.). 1116 D. Ivankovi, Postupci Hakog suda nastavak su arogancije prema Hrvatskoj, Slobodna Dalmacija, 10. veljae 2002. 1117 Za Hrvatsku ne smije biti problem utvrditi istinu: Hrvatska je kao drava od 1991. do 1995. godine bila rtvom agresije i genocida za koji je odgovorna SRJ. Ako je netko obranu Hrvatske ili osloboenje okupiranih podruja ukaljao ratnim zloinom za to treba, ali individualno, odgovarati (Ivan imonovi, Glas Istre, 16. oujka 2001.); Dogodilo se nakon Oluje zacijelo i tunog i runog, to se nije smjelo dogoditi i to valja osuditi [...] Zloini koji su se dogodili, a ponavljam nisu se smjeli dogoditi, bili su uvjetovani i izazvani uasom koji nam je bio nametnut, kojega nismo ni htjeli ni eljeli. Taj uas jo i danas, iz dana u dan, ubija nae branitelje, oboljele od PTSP-a. Vie je njih oduzelo ivote sebi samima nego to su oduzeli ivota srpskih civila nakon Oluje. Tko e odgovarati za te smrti, za te izgubljene ivote, za te razorene obitelji? Hoe li i o tome dati pravorijek hladni promatrai iz Srebrenice? (Petar Selem, Zapis o Autobiografskim zapisima Stanka Lasia, Forum, travanj lipanj, 2001., s. 885.). 1118 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 20.; Tako e se individualni zloini poinjeni kao reakcija na srpsku agresiju i kao revanizam, kolikogod bili teki, primitivni i za svaku osudu, izjednaiti s dobro pripremanom sustavnom politikom genocida koju su provodile srpske dravne slube, vojska, policija i paramilitarci (A. Palokaj, Jutarnji list, 9. srpnja 2001.); Kako to da je Haki sud poao istraivati ponaanje rtava, ne potujui, meu ostalim, vremenski red dogaanja i motivacija koje su animirale strane te zauzimajui potrebu pravednog formuliranja optubi protiv agresora (Fellice Maggia, talijanski diplomat i pisac, Veernji list, 30. srpnja 2001.). 1119 Z. Tomac, Paukova mrea, s. 276. 1120 N. Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu , s.140. 1121 Ivo ani, Zloin u Pakrakoj Poljani ne redefinira Domovinski rat, Novi list, 18. sijenja 2002. 1122 Jadranko rnko, Vjesnik, 11. srpnja 2001.; Vlada se trebala izboriti da oni koji su izborili zloine u agresiji na Hrvatsku budu procesirani u Haagu, a zloine poinjene u obrani procesiraju u Hrvatskoj, ukljuujui institut pomilovanja za one koji potpuno surauju u izlasku istine na vidjelo (Josip Koki, Slobodna Dalmacija, 1. rujna 2001.); Ima li ita loginije - a pravo je po svojem utemeljenju primjer logike - nego da se najprije sudi i presudi nasilnik napada, a tek potom, ili ak paralelno, i napadnuti, koji je u obrani mogao poiniti zloin. Da se to dogodilo u oitom primjeru napada Srbije i militariziranih Srba u Hrvatskoj, logika pravde bi bila zadovoljavajua i tako bi bili onemogueni svi oni u Hrvatskoj koji su insistirali na tome da napadnuti u obrani ne moe poiniti zloin (Stanko Bai, Prisilno brisanje sjeanja, Slobodna Dalmacija, 25. rujna 2001.). 1123 A. Milardovi, Meunarodna inenjerija 1124 D. Rudolf, Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zato je vano jasno kazati tko je istinski zaetnik rata, Vjesnik, 20. svibnja 2002. 1125 J. Krito, Stare i nove paradigme, s. 180. 1126 S obzirom na to, svojim e disertacijama znaajno, studenti doprinijeti pisanju povijesti regije, emu posebnu panju posveuju brojni meunarodni i regionalni projekti (I. Banac, Jugoistono -europski studij, Zarez, 1. oujka 2001.).

1127 E. Pusi, Identitet, s. 5., 8.; meutim, ova je potonja svehrvatska i odreuje se afirmiranjem narodnog imena, jezika i kulture. Prva je okomica sveslavenska (ili pak junoslavenska), koja Hrvate smatra tek dijelom iroko shvaenog politikog i kulturnog korpusa u kojem je unifikacija nadreena svakom hrvatskom narodnom partikularizmu, svakoj narodnoj samosvijesti, a osobito pak prirodnoj elji za nezavisnou i, kao njezinom posljedicom, elji za dravnom suverenou (T. Matrovi, Nad jabukama vile Hrvatice,s. 107.). 1128 E. Pusi, Identitet, s. 5., 8.; na tom tragu M. Pupovac zakljuuje: Frankovci i pravai su svim silama zagovarali mrnju prema Srbima kao i njihovo nepriznavanje i eliminiranje iz hrvatskog politikog ivota. Ta injenica predstavlja i danas optereenje za hrvatsku nacionalnu ideju, jer su te politike grupacije i njihovi predstavnici decenijama javno zagovarali ono to danas nazivamo etnikim ienjem i etnikom eksterminacijom (uvari imena, s. 154.). 1129 Ocjena o ulozi hrvatske dijaspore u stvaranju neovisne Hrvatske potpuno je pogrena i zasnovana na krivim injenicama. Naime, stotine tisue hrvatskih iseljenika i velike iseljenike organizacije bezrezervno su prihvatili politiku dr. Franje Tumana i Hrvatsku demokratsku zajednicu kao openaro dni politiki pokret hrvatskog naroda za ostvarenje povijesnih tenji Hrvata za neovisnom dravom. Dolazili su meu iseljenike i drugi politiki ljudi, takoer znanstvenici i kulturni radnici, visoki crkveni dostojanstvenici, pa ako su zastupali hrvatski dravotvorni program, i oni su bili dobro primljeni meu iseljenim Hrvatima (Ivan izmi, Jesu li Hrvati htjeli neovisnu dravu?). 1130 M. Brandt, ivot sa suvremenicima, s. 124.; Gotovac i Goldstein pred prve demokratske izbore osnivaju Koaliciju narodnog sporazuma, kojoj je glavna zadaa bila zaustaviti proces raspada Jugoslavije i tu komunistiku dravu transformirat u liberalistiku po mjeri nekih meunarodnih instruktora (Kreimir Paveli, Gotovac napokon otkrio da on Hrvatsku nikada nije zamiljao izvan Jugoslavije, to znai da je bio samo liberalistiki jugodisident, Vjesnik, 5. sijenja 1997.). 1131 I. Banac, Gotovac danas, Matica. asopis Hrvatske matice iseljenika, br. 10, Zagreb, 2001., s. 16. 1132 I. Banac, Glavni pravci hrvatske povijesti, s. LXV.; Sve to je tendiralo istinskom liberalizmu otilo je s Gotovcem u LS, dok je s Budiom ostao manje ili vie koketni haeselesovski kriptonacionalizam (D. Plevnik, Trijujmf partiokracije, Slobodna Dalmacija, 5. veljae 2002.). 1133 Prvi zastupaju prirodno pravo izloeno u srpskoj narodnoj misli. Ono je temeljno naelo svih srpskih stranaka od kojih nema ni jedne klerikalno-konzervativne. Drugi su pak relikt prolosti, koji nema nikakve anse za budunost. Povijesno dravno pravo slui kao temelj svim hrvatskim strankama od kojih nemaju ni jedne liberalne (Srpski knjievni glasnik, br. 7, 1902.). 1134 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 158. 1135 Isto, s. 159. 1136 Isto, s. 166. 1137 Isto, s. 159. 1138 Isto, s. 158. 1139 Demokratizam i nacionalizam dva su pokreta istoga korijena, oni su u dubokoj meuzavisnosti, pa ako se ravnovjesje izmeu njih narui moe doi do tekih poremeaja (Istvan Bib, Bijeda istonoevropskih malih drava, Bib-Huszr-Szcs, Regije europske povijesti, Zagreb, 1995., s. 46.). 1140 Svaka demokracija, ma koliko ona glasno proglaavala slobodu ovjeka tu slobodu ostvaruje uvijek u jednoj datoj zajednici; i taj doivljaj ne znai slabljenje emocija prema zajednici o kojoj je rije, ve naprotiv znai njihovo jaanje (I. Bib, Bijeda istonoevropskih malih drava, s. 17.). 1141 N. Malcolm, Nacionalizmi, s. 36.; Demokratska drava mora biti i stvarna politika zajednica s nekim odreenim osjeajem identiteta i zajednike odgovornosti. A osnova tog identiteta mogu biti stvari kao to su zajednika povijest, drutvena struktura, religija, kultura ili jezik. Nacionalni identitet, osjeanje

pripadnosti istom jeziku i kulturi, nije nita drugo do koristan mehanizam koji politikoj zajednici omoguuje egzistenciju i istinsko osjeanje vlastite egzistencije. To nije nita vie do mehan izam, ali povijest nam pokazuje da nije i nita manje nego najbolji mehanizam koji je do sada iznaen. Nacionalnost je toliko vrsta stvar da moe stvoriti povijesno trajan identitet, ali nije opet toliko vrsta da bi bila nepropusna: jezik se moe nauiti , a nacionalnost se (za razliku od rase) moe stei (Isto.). 1142 Ne smijemo, zbog ruilake snage nacionalizma, izgubiti iz vida da je i nacija sklop u kojemu se razvilo demokratsko iskustvo (A. Finkielkraut, Zloin je biti roen, s. 29.). 1143 Egbert Jahn, Demokracija i nacionalizam jedinstvo ili protuslovlje?, Politika misao, br. 4, Zagreb, 1992., s. 68. 1144 V. Pusi, Diktature s demokratskim legitimitetom, s. 8. 1145 Naime, zahvaljujui naelu nacija, demokrati su neko branili pravo naroda na ustanovljenje vlastitih drava i, zauzvrat, pravo graanstva da ispituju i obogauju nacionalno nasljee. Prema sadanjoj demokratskoj zamisli istorodnost je neokaljiv grijeh i samo male ili velike Jugoslavije imaju pravo graanstva (A. Finkielkraut, Zloin je biti roen, s. 55.). 1146 Vladimir Vuji, Politika kultura i nepovjerenje, Fokus, 21. veljae 2001.; objanjavajui odnos nacionalizma i demokracije, A. Finkielkraut trai da treba potivati isprepletenost tih dviju stvarnosti. Anacionalna demokracija ini se nezamislivom, jer je nuno neto zajedniko d a bi se utemeljila demokracija. im nacionalni osjeaj nestane, demokracija postaje ista kombinacija, upravljanje egoizmima. Da bi politika bila moralna, nuna je veza s prolou, neka povijesna ambicija kojoj je jedini smisao ui u pamenje. Ako vie nema nacije, dakle, ni pamenja, nema ni cilja (Ivan Aralica, Novo svjetsko drutvo i nacionalne zajednice, Zbornik IV. opeg sabora Hrvatske demokratske zajednice , Zagreb, 1998., s. 140.); Nacionalno je sastavni dio moderne politike kulture i iskazuje se u obliku nacionalnog identiteta, nacionalnog ponosa, domoljublja i domovine kao sveobuhvatne politike zajednice razliitih identiteta. Bez politike zajednice nema ni drave, ni demokracije, pa ni graanstva. Veina ljudi koji ivi u stabilnim demokra cijama ne obazire se na ovu duboku povezanost izmeu nacionalizma i demokracije (N. Malcolm, Nacionalizmi, s. 36.). 1147 Prema izjavi aktualnog predsjednika drave (Stipe Mesi): Stanje nacije i ope prilike u zemlji danas, dvadeset mjeseci nakon parlamentarnih i predsjednikih izbora, esto djeluje kaotino i, to jo vie zabrinjava, iz ponekog ugla i besperspektivno (Vjesnik, 18. rujna 2001.). 1148 I. izmi, Jesu li Hrvati htjeli neovisnu dravu?, Hrvatsko slovo, 23. lipnja 2000.; Protivnici nacionalne drave svojom agitacijom ugroavaju same temelje liberalne demokraci je. Ne treba smetnuti s uma da je nacionalna drava conditio sine qua non te suvremene vrijednosti, u koju se konsenzualno zaklinju politiki prvaci svih boja. Naime, bit je liberalne demokracije, s jedne strane, u mogunosti da manjina istinski prihvati odluku veine i, s druge strane, u obzirnosti veine prema interesima manjine. I jedno i drugo mogue je samo u okviru afektivne zajednice (B. Toli. Oklevetana nacionalna drava, Hrvatsko slovo, 24. oujka 2000.); Boe, tko to tako mudro i katastrofalno po hrvatsko drutvo razdvoji nacionalno i graansko i koliko smo glupi svi mi koji ne moemo prekoraiti iz etnikog u to nacionalno kao ope (eljko Suek, Jo nekoliko diletantskih, ali iskrenih priloga na temu pravopisa, Bujtina 2001., Umag, 2001., s. 241.). 1149 I. Banac, Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive, Srbi u Hrvatskoj juer, danas, sutra, s. 20. 1150 Glede injenice da istoriari poinju da piu o sopstvenim narodima, 1975./76. godine intervenirala je komunistika ideologija da se doe do nekakvog kompromisa izmeu ve zaraenih istoriografija, tj. da se stvori neka vrsta dogovorne istorije u odnosu na sporne dogaaje, a to ni do danas nije reeno (Branislav Gligorijevi, historiar i nauni savjetnik Instituta za suvremenu istoriju u Beogradu, Politika, Beograd, 5. sijenja 1991.). 1151 OESS promie projekt za treu Jugoslaviju, Narodni list, Zadar, 8. svibnja 1998.; za dogovornu povjesnicu, isto tako, zalae se Neven imac, kako bi se izalo iz konfliktnih prikaza one prolosti koja je bila zajednika Hrvatima i njihovim susjednima i/ili osvajaima, to je mogue kroz zajedniko istraivanje prolosti, uz suradnju znanstvenika iz neutralnih zemalja (Iz rasprave, Prolost je teko pitanje, Zagreb, 2000., s. 38.).

1152 To je pokuaj da se na univerzitetskom akademskom nivou priblie one knjievnosti koje su neophodne za stvaranje jednog jedinstvenog kulturnog modela. [...] da se postigne konsenzus o neemu to je deo zajednike junoslavenske kulture i civilizacije (Predrag Palavestra, Zarez, 26. travnja 2001.); u korpusu Balkanskih studija u Dubrovniku, s tim u svezi, Slobodan P. Novak predavat e kolegij Knjievnost i umjetnost jadranskog prostora (I. Banac, Vjesnik, 17. veljae 2002.).

1153 Sa

simpozija Budunost ex jugoslavenskog prostora, na amerikom sveuilitu Yale u New

Havenu (Veernji list, 18. veljae 2001.). Prema tome, grupa tzv. nezavisnih intelektualaca (hrvatski su predstavnici bili I. Z. iak, I. Banac i Peter Kuzmi) sastala se 21. i 22. srpnja u Crnoj Gori na skupu Odgovornost uzroci i posljedice zbivanja, gdje su najvanije zadae sagledane u preispitivanju postojeih i uspostavljanju novih uvida i tumaenja uzroka i posljedica raznih stradanja i razaranja ( Veernji list, 28. srpnja 2001.). 1154 Svjetski politiari moraju poeti proces pomirenja na Balkanu unitavajui virus zloina na izvoru, u Srbiji. Nije dovoljno sklopiti diplomatske odnose sa susj edima, nego kazniti zloince i ispriati se za zloine koje su, u ime velikosrpskog mita, uinjeni posljednjih stotinu godina (L. Vuco, Republika, 25. veljae 2001.). 1155 J. upanov, Etninost i politika na europskom geopolitikom prostoru, Etninost, nacija, identitet, s. 218.-219.; tako u Srbiji ne odustaju od tvrdnje kako se Knjievna batina starog Dubrovnika uklapa u temelje srpske knjievnosti, ma to sve to znailo, a dubrovaka se knjievnost i dalje prouava odvojeno od hrvatske knjievnosti. Naime, knjievnoj batini starog Dubrovnika pripada, dakle, dubrovaka knjievnost, nastala u Republici Dubrovnik, koja nema nikakve veze sa dananjim Dubrovnikom, ni geografski, ni kulturno (Jasen Boko, Srpski temelji novi prilog dubrovakoj povijesti, Slobodna Dalmacija, 5. sijenja 2001.). 1156 uro Vidmarovi, Tjednik, Slobodna Dalmacija, 2001.; Osuda vrhova vlasti u ratnoj agresiji jedne zemlje na drugu u krajnjoj liniji znai zagovor djeje igre zvane mir, mir, nitko nije kriv; u krajnjoj liniji to znai prisilno brisanje sjeanja - makar i s najboljim namjerama - uvijek je upozoravalo na sliku neugaenih vulkana koji na vidjelo izbijaju onda kad se najmanje oekuje (Stanko Bai, Prisilno brisanje sjeanja, Slobodna Dalmacija, 25. rujna 2001.). 1157 arana Papi, Feral Tribune, 23. lipnja 2001. 1158 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 143. 1159 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 158.; Iako se u obrambenom i opravdanom ratu mogu poiniti zloini i krenja ratnog prava, pokuaj umjetnog izjednaavanja krivnje ne ide u prilog utvrivanje istine o desetgodinjim ratovima. [...] Budui da je jedna od zadaa Suda u Haagu do stvori uvjete za pomirenje meu narodima i da rtvama daje osjeaj pravednosti, onda je pogrena strategija da se to postigne izjednaavanje m krivnje (A. Palokaj, Jutarnji list, 9. srpnja 2001.). 1160 Vera Voduek Stari, Hrvatski politiari ne cijene svoju dravu, Veernji list, 30. lipnja 2001. 1161 Isto. 1162 Zlatko Domljan, Mit o stvaranju drave je potroen, Hrvatskoj treba nova legenda i novi karizamtiki voa, Vjesnik, 7. svibnja 2002. 1163 D. Rudolf, Povijesna, moralna i pravna odgovornost: zato je vano jasno kazat i tko je istinski zaetnik rata, Vjesnik, 20. svibnja 2002. 1164 Uz ostalo, on je spomenuo otvorene aspiracije prema dijelovima podruja susjedne, takoer meunarodno priznate zemlje, kao antagoniziranje srpske manjine u Hrvatskoj, koju je Miloevi nastojao upregnuti u kola velikosrpske politike (Vjesnik, 16. sijenja 2002.). 1165 Denis Latin, Dok Mesi vodi Hrvatsku u Europu, Raanu i Sanaderu stalo je samo do vlasti, Nacional, 22. sijenja 2002.

1166 Slaven Letica, Je li Mesiev govor hrabri moralni in ili teko falsificiranje povijesti?, Globus, 25. sijenja 2002.; smatra se da su Mesieve izjave samo kameni u lanom prikazivanju najnovije hrvatske povijesti. Jer Hrvatska samo kao agresor moe biti vraena na istok, tj. postati dio Balkanije/zapadnog Balkana [...] Tamo mogu biti vraeni samo Hrvati kao genocidni narod, jer samo genocidni narod ne oslobaa svoja okupirana podruja, ve vri agresiju i etniko ienje (J. Peari, Sramotni sud u Haagu, s. 160.). 1167 Damir Kajin pozdravlja antologijski govor, dok Ivo Sanader uzima Mesiev govor katastrofalnim i promaenim, a Vladimir eks posebno ukazuje na lapsus komemoracija, koja je oznaavanje smrti, nestanka (Vjesnik, 16. sijenja 2002.). 1168 S. najder, Mudrost vrana, Novi list, 21. sijenja 2002. 1169 Mesiev je govor vrhunac sustavne kampanje koja se ve mjesecima, pa i godinama vodi protiv Domovinskog rata, a time i protiv dravne neovisnosti, s tezama o izdaji, dogovoru, zloinu i agresiji. Ta kampanja smjera u konanici na uspostavljanje jednakosti izmeu Hrvatske vojske i ustaa, Republike Hrvatske i NDH, Gotovine i Francetia, Tumana i Pavelia, dakako s istim epilogom (J. Jovi, Osvetnike klevete, Slobodna Dalmacija, 23. sijenja 2002.). 1170 Z. Vukman, Mesi, Puhovski i zatvoreno drutvo, Hrvatsko slovo, 18. sijenja 2002. 1171 Rije je o koncepciji koja se jasno vidjela u Tumanovoj popustljivosti pred protusrpskom diskriminacijom i zakonom ulice, no ponajvie u njegovu protubosanskom ratu od studenoga 1992. do oujka 1994. (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 33.). 1172 Draen Budia, Razgovori o hrvatskoj dravi, Zagreb, 2001., s. 142. 1173 Odnosi s Hakim sudom,koji se ovih dana mogu doimati stabilnima, ali koji doslovce svakoga trenutka, s bilo kojom novom optunicom protiv generala Hrvatske vojske, mogu opet eksplodirati, izazivajui teke posljedice na unutarnjem planu, te izazivajui napetost odnosa izmeu hrvatske vlade i dijela meunarodnih institucija, ako Hrvatska bespogovorno ne izvri zahtjeve Hakog suda (D. Butkovi, Globus, 18. sijenja 2002.). 1174 Komisija, uz ostalo, polazi od injenice da nisu svi jednako sudjelovali u borbi za samostalnost, to je dovelo do loma u hrvatskom nacionalnom biu. S tim u svezi, ukazuje se da postoji sprega nekih monika iz inozemstva i njihovih istomiljenika u Hrvatskoj, kojima je sporna hrvatska samostalnost. tovie, navodi se dalje, inozemni monici i njihovi domai poltroni planski provode i uvaju nejasnoe i maglu kako bi lake izvukli dokaze protiv hrvatske samostalnosti i izazvali novu krizu ( Jutarnji list, 24. srpnja 2001.).

1175 Prema nekim procjenama ukupni demografski gubitak stanovnitva s cijelog podruja Hrvatske iznosi
20.091 poginulih (rije je o necjelovitim i nepotpunim brojkama), to predstavlja javnosti poznati postotak od 0,42%. Kad bi se taj postotak prenio na ukupno stanovnitvo, primjerice, Sjedinjenih drava, ispada da bi SAD imale milijun svojih rtava (D. ivi, Izravni demografski gubitci (ratne rtve) Republike Hrvatske (1990. 1998.) uzrokovani velikosrpskom agresijom i neke njihove posljedice, Drutvena istraivanja, br. 53, Zagreb, 2001.). 1176 D. Butkovi, Ili dogovor ili razlaz, Globus, 8. veljae 2002. 1177 Veernji list, 15. prosinca 2001. Mislim da je potrebno pokrenuti izmjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haakim sudom. Hrvatske vlasti ne smiju izruivati svoje dravljane po zapovjednoj odgovornosti. Mora se utvrditi toka koja se u suradnji ne smije prijei ni pod koju cijenu, bez obzira na posljedice (Ferdo Bui, Nema kompromisa glede Haaga, Fokus, 14. veljae 2002.). 1178 D. Butkovi, Ili dogovor ili razlaz, Globus, 8. veljae 2002. 1179 Udruenje europskih liberalnih stranaka od Draena Budie zatrailo je, u sluaju da on doe na elo stranke, HSLS-ovu podrku suradnji s Hagom (Mladen Plea, Zbog europskih liberala Budia nee ruiti vladu, Nacional, 22. sijenja 2002.); Dunosnici Europske komisije napominju kakao sada paljivo oslukuju

to se dogaa na hrvatskoj politikoj sceni te kako e biti rijeeno pitanje suradnje s Haakim sudom (Augustin Palokaj i Gordana Grgas, Hrvatska najbolja na zapadnom Balkanu, ali daleko od EU, Jutarnji list, 9. veljae 2002.); Ivica Raan kae da Budia moa zamijeniti Piculu, ali to bi rekli u Haagu ( Novi list, 9. veljae 2002.). 1180 Zvonimir Berkovi, Pismo Draenu Budii: Nije li vrijeme da se povuete u slavodobitnu mirovinu, Vjesnik, 7. veljae 2002. 1181 Ivan Milievi, Borba za politiku vjerodostojnost, Fokus, 31. sijenja 2002. 1182 Zadnji je potres u liberalima formalno poeo s Granievim odbijanjem da u glasovanju o izruenju Haagu generala Rahima Ademinja i Ante Gotovine poslua Budiin naputak (Vlado Vurii, Budia ga nije volio, Globus, 8. veljae 2002.). 1183 R. Stipeti, Deidelogizirani mafijai, Jutarnji list, 12. sijenja 2002.; dakle, onodobna Budiina zauzetost za generale i Domovinski rat, a to znai i za hrvatsku nacionalnu dravu, obiljeila ga je kao folklornog natranjaka koji bi , ponovnim povratkom na elo HSLS -a, nametao duboku skuenost, tetnu opsjednost nacijom i robovanje mitologiziranoj prolosti, to bi, potencirano tekim Budinim osobnim defektima kao to su frustriranost i iskompleksiranost, zadalo nov udarac hrvatskom graanstvu i njegovoj povijesnoj funkciji (Radovan Stipeti, Jutarnji list, 9. veljae 2002.); Budia nije nikakvi liberal nego usukani natranjak, tono po mjeri politiki ostraenog Kaptola (R. Stipeti, Jutarnji list, 16. veljae 2002.). 1184 eljko Ivanjek, Pack priznala poraz, Jutarnji list, 17. prosnica 2001. 1185 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 233. 1186 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 158. 1187 Tri su razloga: (1) pogrena promidbena strategija hrvatskog politikog elnitva, (2) na agresorskoj strani, srpskoj, sudjelovali su (ne)izravno SAD, Velika Britanija, Rusije i Francuska. Ova pobjeda Hrvatske u tom ratu jest i njihov poraz, to oni, barempost festum, ne mogu dopustiti i (3) ruenjem Jugoslavije Hrvati su ponitili rezultate Prvoga i Drugoga svjetskoga rata na Balkanu, dakle postignua pobjednika u tim ratovima (Petar Vui, idovstvo i hrvatstvo, Zagreb, 2001., s. 143.-144.). 1188 J. upanov, im neki mit postane predmetom politikih rasprava, polemika i sudskih procesa to je poetak njegova kraja, Vjesnik, 7. veljae 2002. 1189 Poistovjeivanje agresora i rtve, uz ostalo, predstavlja nastojanje snanih centara moi da prijekim putem ostvare svoje geopolitike i gospodarske interese na ovom podruju, a koji nisu uvijek u skladu s hrvatskim interesima (V. aki, Nema razvoja bez znanosti, ni znanosti bez ulaganja, Veernji list, 26. studenoga 2001.). 1190 M. ufflay, Izabrani radovi, II. dio, s. 66. 1191 D. Domazet Loo, unec sustavno rui hrvatske vrijednosti, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002.; usredotoujui se posebice na ruenje zavrnih operacija (pogotovo Oluje), unec je unio toliku zabunu da je to posluilo za kriminalizaciju akcije Oluja, tako da je sve to imalo refleksiju ne samo na hrvatsku javnost, nego i na haake optunice: one impliciraju to da je Hrvatska bila agresor na svom vlastitom teritoriju ( Isto). 1192 Marko Gri, Globus, 31. kolovoza 2001. 1193 Neven imac, u raspravi, Prolost je teko pitanje, s. 67. 1194 Zvomir Berkovi, Pobjeda i kako je preivjeti: gdje se, s kime, kako i zato slavi Dan pobjede?, Vjesnik, 5. rujna 2002. 1195 uro Vidmarovi, Domoljublje kao sudbina: hrvatski intelektualci izmeu nacije i politike, Maruli, br. 1, Zagreb, 1994., s. 159.; tako se tvrdi da su u Hrvats koj na izborima (1990.) dobile su na utjecaju izrazito nacionalistike snage, koje su na najagresivniji nain radile na programu stvaranja suverene

nacionalne hrvatske drave, ijoj su pobjedi pridonijeli i neki drugi faktori, osobito katolika crkva (M. Tripalo, Rat ili mir u Hrvatskoj, Erasmus, br. 4, 1993., s. 12.). 1196 Nacional, 6. studenoga 2001. 1197 M. Meimurec, Hrvatska vanjska politika, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, s. 111. 1198 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, s. 159. 1199 Veernji list, 9. studenoga 2002. 1200 D. Butkovi, Suenje balkanskom krvniku, Globus, 22. veljae 2002. 1201 Naime, rije je o izvjeu, to je, prema Bancu, tako jezgrovito ulo u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu (Nedovreni mir, s. 201). 1202 Feral Tribune, 3. studenoga 1997. 1203 Ovaj Sud naalost gotovo funkcionira po unaprijed definiranih (etnikih) kvota i cilj mu je podijeliti krivnju na sve sudionike u sukobu, jer su po percepciji H aaga svi agresori i rtve (Davorka Blaevi, Ademi kao znak, Nedjeljna Dalmacija, 22. veljae 2002.). 1204 D. Butkovi, Lustracija Domovinskog rata: Hrvatska se mora osloboditi mranog nasljea paralelne vojske Gojka uka, Globus, 14. rujna 2001.; Butkovi dri da su Hrvatski Domovinski rat vodile dvije vojske. Jedna je, pod zapovjednitvom Glavnog stoera HV -a, dobila rat. Druga, kojoj su pripadale sve mogue neregularne jedinice, kao i neki elitni dijelovi oruane sile, koja nije bila pod zapovjednitvom generala Antuna Tusa ili, poslije, generala Zvonimira ervenka, nego pod izravnim zapovjednitvom ministra obrane Gojka uka i, naravno, predsjednika Tumana (Isto.); oevidno tu diferencijaciju, prema erazmikom scenariju, preuzima Haki sud, koji je postao spletom okolnosti, to tajnom diplomacijom, institucija koja ustanovljuje povijesni slijed dogaaja i povijesnu odgovornost ne samo kad rije o ratnim zloinima nego, to je, strateki govorei, mnogo vanije, o samim ratovima (D. Butkovi, Suenje balkanskom krvniku, Globus, 22. veljae 2002.); Tzv. dvostruka linija zapovijedanja samo je floskula kojom se asnike HV -a eli podijeliti od one ponikle u Domovinskom ratu i one kolovane u JNA (Maksim Radi, Zloini nisu bili zapovjeeni, Fokus, 20. prosinca 2001.). 1205 Z. Vukman, Miloevi kao krvavi klaun, Hrvatsko slovo, 22. veljae 2002. 1206 I. Z. iak, Etniko ienje, Jutarnji list, 1. lipnja 2002. 1207 W. B. Tomljanovich, Vjesnik, 10. studenoga 2000.; Za Yale sam se zainteresirao najvie zbog Ive Banca. Kad sam proitao njegovu knjigu Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, znao sam da je to netko s kime bih elio raditi. Prema tome, nee biti zaudno da, polazei od jugoslavizma kao kriterija za prosudbu povijesnih dogaaja, W. B. Tomljanovich dijeli miljenje svojega mentora o uzrocima i krivcima za raspad i rat u bivoj Jugoslaviji. tovie, kako tvrdi, to mu je ( Isto.); to znai, doista, da se povijest pie u Haagu. 1208 H. Sundhaussen, Prolost, povijest i drutvo; u: Dijalog 2, s. 27. 1209 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijenja 2001. 1210 Zagrebaki summit, kao pravno-politiki temelj za uspostavu zapadnog Balkana, odran je u Zagrebu 24. studenoga 2000. godine. Toga je dana usvojena Deklaracija koju Hrvatsku nuno vodi u nove balkanske dravne integracije. Istoga je dana 1918. godine u Zagrebu donesena odluka da Hrvatska ue u savez drava pod krunom Karaorevia. Je li je samo rije o sluaju? 1211 J. upanov, Veernji list, 21. studenoga 2000. 1212 I. Biondi, Osporavanje hrvatske nacionalne povjesnice, Maruli, br. 2, 2001., s. 376.

1213 Andrija Hebrang, Neistine o prvpm predsjendku dr. Franji Tumanu; .u: Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, Zagreb, 2002., 133.

1214 Dane Roko, Globalizacija ili veliko razoaranje, Novi list, 13. lipnja 2002. 1215 B. epi, Enigma Bosna i Hercegovina, s. 153. 1216 Usp. Quigley Carroll, The Anglo-American Establishment, New York: Grand Central Station, Emissary Publications, Books in Focus, 1981.; Ralph Epperson, The new world order, Publius press, Tuscon, Arizona, 1991.; Deirdre Manifold, Towards world government New vorld order, Appendix The New age Movement: The Kingdom of Satan on Earth by Cornelia R. Ferreira, Firinne Publications, Galway, Ireland & Canisius Books, Toronto, Canada, 1993.; Eduard ali i Slavko Kuli, Dijalog o nacizmu i globalizaciji, Rijeka, 1998.; William Engdhal, Stoljee rata - Anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak , Zagreb, 1999.; Trei program HR, br. 53-54, Zagreb, 1998. 1217 Ladislav Nemet, Globalizacija i suvremena teologija, Obnovljeni ivot, br. 3, Zagreb, 2000., s. 294.-295.; usp. Beck, U., Was ist Globalisierung?, Frankfurt a. M., 1997.; takoer: Breidenbach, J., Zukriegl, I., Tanz der Kulturen. Kulturelle Identitt in einer globalisierten Welt , Mnchen, 1998.; A. Milardovi (pr.), Globalizacija, Osijek Zagreb Split, 1999. 1218 N. Kujundi, Hrvatska u stoljeu smrti, s. 12. 1219 D. Grubia, Diplomacija na kraju povijesti, Erasmus, br. 18, 1996., s. 95. 1220 Z. Brzezinski, Hegemonija Milardovi, Globalizacija, s. 112.-117. novog tipa. Globalni sustav poretka SAD, u: A.

1221 Aleksander Zinovjev, Hladni rat je bio djeja igra, Feral tribune, 9. lipnja 2001. 1222 E. ali i S. Kuli, Dijalog o nacizmu i globalizaciji, 1223 D. Grubia, Globalni kaos terorizma, Novi list, 13. rujna 2001. 1224 Pavle Kalini, Bogati su teroristi, Nedjeljna Dalmacija, 15. veljae 2002. 1225 ISTI, Terorizam je oruje siromanih, Veernji list, 27. rujna 2001. 1226 Miroslav Volf, I za Bin Ladena ima mjesta na nebu, Slobodna Dalmacija, 31. sijenja 2002. 1227 Vjesnik, 17. srpnja 2001. 1228 Zvonimir Kuhar, Amerika i Engleska rue Euroazijski most, Hrvatsko slovo, 5. listopada 2001. 1229 1230 Milan ufflay, Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike (dvanaest eseja), Zagreb, 1999., s. 11. 1231 Hrvatsko slovo, 12. sijenja 2001. Zucconi, Novi Republica (prema: Novi list, 29. rujna 2001.

1232 Vittorio

svjetski poredak i raanje nove

amerike

strategije, La

1233 Vlatko Cvrtila, Veernji list, 29. rujna 2001.

1234 Nacional, 6. studenoga 2001. 1235 P. Kalini, Terorizam je oruje siromanih, Veernji list, 27. rujna 2001. 1236 M. Volf, I za Bin Ladena ima mjesta na nebu, Slobodna Dalmacija, 31. sijenja 2002. 1237 N. Kujundi, Hrvatska u stoljeu smrti, s. 140. 1238 Bogoljub Lacmanovi, Rusi ne vjeruju da je bin Laden stajao iza napada na SAD, Vjesnik, 3. lipnja 2002. 1239 arko Pai, Neoliberalna demagogija, Jutarnji list, 4. svibnja 2002. 1240 ISTI, Postoji li alternativa kapitalizmu, Jutarnji list, 9. veljae 2002. 1241 N. Mievi, Pravda po domau?, Novi list, 17. veljae 2002. 1242 Isto. 1243 I. Aralica, Fokus, 1244 Prema Mislav Kuko, Ivo Pilar 1874.-1933.); u: Liberalna misao u Hrvatskoj, Zagreb, 2002., s. 208. 1245 ivan Bezi, Od rodoljublja do globalizacije, Maruli, br. 5, Zagreb, 2000., s. 1022. 1246 N. Stani, Jo Horvatska ni propala, s. 137. 1247 M. H. Hacohen, Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska, Europski glasnik, br. 6, Zagreb, 2001., s. 904. 1248 A. Finkielkraut, Vijenac, 21. listopada 1994. 1249 Glas koncila, 20. sijenja 2002. 1250 Marin Barii, nadbiskup splitsko-makarski, Vjesnik, 6. sijenja 2000. 1251 . Bezi, Od rodoljublja do globalizacije, s. 1023. 1252 N. Kujundi, Kraa tue slobode, Hrvatsko slovo, 2. lipnja 2000.; istu je jo ranije navijestio Leibnitz svojom tezom o prestabiliziranoj harmoniji. Ova se njegova teza danas tumai dinamiki, tj. voljom sveope promisli i voljom ivih ljudi sve se vie poveava stupanj regulacije. Svijest o toj mogunosti razvijala se tijekom cijelog 20. stoljea (od komparativnih prouavanja, zatim interdisciplinarnog sustava prouavanja, pa do dananjega trenda transdisciplinarnosti). Snane nove tehnologije omoguuju spoznaju bilijunskih mogunosti relacija u svijetu, drutvu i ivom ovjeku. I oni su realna snaga koja e poveati stupanj regulacije kojim e se smanjiti ratovi, dokinuti gospodarska anarhija i zaustaviti razular ena svjetina u polju tzv. kvantitativne demokracije, koja nije u stanju spoznati, a kamoli ostvariti, ope dobro ( Isto.). 1253 N. Kujundi, Hrvatska u stoljeu smrti, s. 141. 1254 ISTI, Regulacija ili smrt ili globalizacija s ljudskim likom, Mostariensia, br. 15, Mostar, 2002., s. 83.89. 1255 Vladimir Lonarevi, Crkva i globalizacija, Prilog lista MI -Zbor, br. 6-8, 2000., s. 2. 1256 M. H. Hacohen, Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska, Europski glasnik, br. 6, 2001., s. 909.

1257 Rudolf Brajii, Ideolog otvorenog drutva o skolastici i skolastik o otvorenom drutvu, Obnovljeni ivot, Zagreb, br. 3, 1999., s. 303. 1258 A. Finkielkraut, Zloin, s. 148. 1259 Danko Plevnik, Kaos hegemonije, Karlovac, 2001., s. 406. 1260 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 233. 1261 Isto, s. 41. 1262 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijenja 2001. 1263 ISTI, Novi list, Uskrs, 2001.; meutim, neto kasnije, posve suprotno, Banac tvrdi da je pitanje hrvatske dravnosti rijeeno (ISTI, Slobodna Dalmacija, 29. prosinca 2001.). 1264 ISTI, Feral tribune, 29. rujna 2001. 1265 Z. Vukman, Hrvatska u sastavu Balkanije?, Slobodna Dalmacija, 26. veljae 2000. 1266 1267 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 31.

1268 Branko Horvat, Hrvatska pokreta Balkana i Zagreb balkanski Bruxelles, Vjesnik, 21. i 22.
prosinca 2001. 1269 Dani, Sarajevo, 15. februara 2002. 1270 L. Hellenbach, Die Occupation Bosniens und deren Folgen, Wien, 1878. 1271 T. Suni, Fragmenti metapolitike s. 148. 1272 Ole Waever, Imperial metaphor: Emerging European analogies to pre -nation-state imperial system; u: Ola Tunader i dr. (ur.): Geopolitics in Post-Wall Europe, London, 1997., s. 59-93. 1273 T. Suni, Fragmenti metapolitike s. 148. 1274 Nedovreni mir, s. 140.. 1275 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 115 1276 Djela dr. Ante Starevia 8., s. 26. 1277 D. Plevnik, Kaos hegemonije, s. 405.

1278 R. Katii, Slobodna Dalmacija, 11. rujna 1999. 1279 W. Engdhal, Stoljee rata - Anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak, Zagreb, 1999., s. 49. 1280 Branimir Lokin, Bizantizam i zapadna demokracija, Vjesnik, 30. prosinca 2000. 1281 Goranka Jureko, Vjesnik, 2. rujna 2001.

1282 I. Biondi, Slavokroatizam: nova denacionalizacija hrvatske povijesti, Maruli, br. 2, Zagreb, 2000., s. 372-383. 1283 V. Novak, Magnum crimen, s. 508. 1284 S. K. Saka, to smo primili od sv. Brae irila i Metoda, ivot, Zagreb, br. 3, 1936., s. 97. 1285 Dinko Tomai, Politiki razvitak Hrvata, Zagreb, 1997., s. 20. 1286 I. Banac, Feral tribune, 10. veljae 2001. 1287 I. Biondi, Slavokroatizam, Maruli, br. 2, 2000. 1288 Milan Simi, Novi list, 31. kolovoza 1998.; Katolika crkva ima percepciju slinu amerikoj, a to je multietnika Bosna sa, po mogunosti, vie multietnikih centara (Janko Dobrinovi-Vranyczani, Nedjeljna Dalmacija, 24. travnja 1998.).

1289 Genadij Nikolajevi Seleznejev, predsjedatelj Dravne dume Ruske federacije, Jutarnji list, 3.
veljae 2001.; Heabcma a3eta, Rusija (prema: Vjesnik, 9. veljae 2001.).

1290 D. Domazet Loo, Veernji list, 4. i 5. kolovoza 2001. 1291 Feral Tribune, 8. rujna 2001. 1292 A. Milardovi, Zapadni Balkan, s. 1293 Ervin Mauri, Europski novi identitet, Drutvena istraivanja, br. 6, 1994., s. 697.-698. 1294 Kenneth Dyson, Europe of the Regions, Regional Review, Vol. 2, No, 1, 1992. 1295 E. Mauri,Europski novi identitet, Drutvena istraivanja, br. 6, 1994., s. 695. 1296 J. entija, Hrvatska pred Europom 2000, Hrvatska agenda 2000, Zagreb 1999., s. 9. 1297 Iako nije naveden ni jedan protuargument, ova je knjiga skandalozno obiljeena kao populistiko tivo faistoidne provenijencije, sa svom onom eksplozivnom smje som rasizma, nacionalizma, navodnog konzervativizma i lane pobonosti (Sreko Pulig, Feral Tribune, 2. rujna 2001.). 1298 Vladimir-uro Degan, Umjesto Hrvatske kao bedema prema Balkanu, budimo vrata prema Europi, Vjesnik, 27. listopada 2001. 1299 Z. Vukman, Propast svijeta, s. 73.

1300 ISTI, Vjera i nada, Hrvatsko slovo, 28. prosinca 2001.

1301 Mons. J. L. Tauran, tajnik Svete Stolice za odnose s dravama (prema: Ladislav Nemet, Crkva i dijalog sa suvremenim svijetom, Obnovljeni ivot, br. 2, 2001., s. 217.). 1302 Poetak raspada Jugoslavije i rat protiv Hrvatske, autor knjige Stoljee rata (Zagreb, 1999.), W. Engdahl. 1303 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s 62.-63. 1304 A. Milardovi, Zapadni Balkan, s. 2.

1305 S. Letica, Strani sud, s. 175.; Na Zagrebakom smo summitu pristali da nas se svrsta na zapadni Balkan umjesto meu srednjoeuropske zemlje. Ugovor koji se primjenjuje na zemlje s tog podruja razlikuje se ve i svojim nazivom od ranijih sporazuma isticanjem stabilizacijske zadae u neojugoslavenskom okviru (Branko Salaj, Vjesnik, 22. rujna 2001.). 1306 Branko Salaj, Vjesnik, 22. rujna 2001. 1307 T. Suni, Fragmenti politike, s. 145 1308 1309 A. Abramovi, Umjesto sukoba susret civilizacija, Hrvatsko slovo, 12. sijenja 2001. 1310 Milan Mesi, Da li multikulturalizam tali ameriki kotao za taljenje?, Revija za sociologiju, br. 3-4, Zagreb, 1998. s. 209.-224. 1311 Nathan Glazer, We are all multiculturalists now. Cambridge, Harvard University Press, 1997, s. 34.; naime, ove se koncepcije optuuju ili barem sumnjie: (1) da djecu i studente ui neistine, (2) da ugroavaju nacionalno jedinstvo, (3) potkopavaju graansku harmoniju u amerikom drutvu i (4) da razliite kulturne skupine, njegovom primjenom, nee poboljati svoj socijalni poloaj i perspektivu. 1312 Alvin Schmidt, The Menace od Multiculturalism Trojan Horse in America. Westport: Praeger, 1997., s. 3. 1313 The New York Times, New York, February 13, 1994. (prema: S. Letica, Strani sud, s. 229.).

1314 Hans Magnus Enzensberger, Moja Europa, Lettre Internationale, br. 6-7, 1992., s. 21.
1315 Adam Michnik, Vjesnik, 22. prosinca 2001. 1316 arko Pai, Multikultura ili ivot u lai?, Jutarnji list, 2. lipnja 2001. 1317 Sanjin Dragojevi, Multikulturalizam, interkulturalizam, plurikulturalizam, Kultura, etninost, identitet, Zagreb, 1999., s. 79.-81. transkulturalizam,

1318 J. upanov, Etninost i politika na europskom geopolitikom prostoru, Etninost, nacija, identitet, Zagreb, 1998., s. 213. 1319 S. Dragojevi, Multikulturalizam, plurikulturalizam, Kultura, etninost, identitet , s. 80. 1320 Drago Janar, Radije crno zgarite..., Zarez, 20. srpnja 2000. 1321 Nada vob-oki, Koje e kulture opstati?, Zarez, 20. prosinca 2001. 1322 J. Sabol, Multikulturalizam i Republika Hrvatska, Glas Koncila, 14. i 21. veljae 1999. 1323 J. upanov, Etninost i politika na europskom geopolitikom prostoru, Etninost, nacija, identitet, s. 213. 1324 J. elan, Sve kvake multi-kulti dogme, Obzor, 17. lipnja 1996. 1325 N. Malcolm, Nacionalizmi, s. 35. 1326 Branislava Baranovi, Udbenici povijesti i nacionalni identitet mladih, Kultura, etinost, identitet, s. 167. interkulturalizam, transkulturalizam,

1327 Antun Cuvaj, Graa za povijest kolstva kraljevine Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. VIII., Zagreb, 1911., s. 385. 1328 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 160.-161. 1329 D. Plevnik; iz razgovora u: Tolerancijom protiv mrnje, Zagreb, 1997., s. 27. 1330 M. Tuman, HIS: 1993-1998 Prvih pet godina Hrvatske izvjetajne slube, Nacionalna sigurnost i budunost, sv. 1., Zagreb, 2001., s. 44. 1331 J. upanov, Etninost i politika na europskom geopolitikom prostoru, Etninost, nacija, identitet, s. 212. 1332 Thomas Patrick Melady, bivi ameriki veleposlanik u Vatikanu, The Washington Post (prema: Slobodna Dalmacija, 4. rujna 1999.). 1333 J. elan, Sve kvake multi-kulti dogme, Obzor, 17. lipnja 1996. 1334 Piero Ostelliano, Corriere della sera (prema: Slobodna Dalmacija, 24. kolovoza 1999.) 1335 George Soros, Delo, Ljubljana, 4. oujka 2000. 1336 Josip Jovi, predgovor knjizi Zoran Vukman 1337 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 87.-90. 1338 Andrija Hebrang, Glas Istre, 21. oujka 2001.

1339 M- Freundlich, Slatkorjeive obmane, Vjesnik, 27. lipnja 1999.

1340 1341 B. Salaj, Bildtova doktrina ograniene suverenosti u balkanskom integracijskom dravnom okviru, Vjesnik, 26. lipnja 2001. S. najder, Novi list, 17. prosinca 2001. 1342 Janko Vranyczani-Dobrinovi, Nedjeljna Dalmacija, 24. prosinca 1999. 1343 Ljubomir ui, Vanjska politika, Hrvatska agenda 2000, Zagreb, 1999., s. 45. 1344 J. J. Strossmayer, Govor o odnoajima Hrvatske, Dalmacije Ugarskoj, Hrvatski domoljub Josip Juraj Strossmayer, Zagreb, 1995., s. 169. i Slavonije prema

1345 Otto von Habsburg, Zapadni Balkan, ABC, Madrid (prema: Nezavisna Drava Hrvatska, Zagreb, oujak-travanj, 1999.). 1346 J. Krito, Fatalnost povijesnih paralelizama, Fokus, 21. svibnja 2001. 1347 Z. Vukman, Propast svijeta ili novo doba poganstva, Split, 1997., s. 73. 1348 William Pfaff, Herlad Tribune (prema: Novi list, 14. sijenja 2000.). 1349 N. Mievi, Stoljee globalnosti, Novi list, 2. sijenja 2001. 1350 S. Letica, Strani sud, s. 227.-228.

1351 Angele Merkel, predsjednica njemake Demokranske unije (prema: Ante Birin, Krene li i Njemaka desno, Hrvatsko slovo, 15. lipnja 2001.). 1352 Michael Ignatieff, Time, 20. veljae 1995. 1353 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 44.

1354 N. Malcolm, Nacionalizmi, s. 34. 1355 Vjeran Katunari, Nacionalnost iznad ili pored svega?, Etninost, nacija, identitet, Zagreb, 1998., s. 281. 1356 Piere Hassner, francuski politolog univerzalizam, Zarez, 18. sijenja 2001.) . 1357 Z. Vukman, Propast svijeta, s. 75. 1358 Slavoj iek, NATO kao lijeva ruka Boga, Arkzin, 1999. 1359 A. Milardovi, Poraz Europe, s. 218.-221. 1360 A. Suppan, Vjesnik, 26. studenoga 1997.; rije je o autoru knjige Oblikovanje nacije u graanskoj Hrvatskoj (1835.-1918.), Zagreb, 1999. 1361 Karl Gustav Strhm, Europa domovina razliitih, Veernji list, 7. listopada 1995. 1362 T. Suni, Ameriki civitas dei, Vjesnik, 22. listopada 2001. 1363 Novi list, 30. listopada 1999. 1364 Zdravko Mri, Politike snage manipuliraju zabrinutim ljudima i potrebom da se neto poduzme za preokret nabolje, Vjesnik, 3. svibnja 2002.. 1365 D. Bilandi, Naslijee prolosti i budunosti, s. 44. 1366 Ivo Dalder, vanjsko-politiki strunjak u washingtonskom Institutu Brokings, Glas Amerike, VOA (prema: Veernji list, 17. kolovoza 1999.). 1367 A. Palokaj, Nitko nema ekskluzivno pravo na demokraciju, Jutarnji list, 19. studenoga 2001. 1368 Iz Apela crnogorskih nezavisnih intelektualaca upuen vladama EU i SAD, Vijesti, Podgorica, 13. prosinca 2001. 1369 Branimir Lokin, Bizantizam i zapadna demokracija, Vjesnik, 30. prosinca 2000. 1370 Christina von Cohl, dopisnica Die asopisa Balkan, Veernji list, 19. lipnja 2000. 1371 Z. Mri, Vjesnik, 5. rujna 2001. 1372 Z. Tomac, Novi list, 22. rujna 2001. 1373 Thomas L. Fridman, Multietnika drava: Sizifov posao ili zloin, The New York Times (prema: Vjesnik, 31. sijenja 2001.). Presse iz Beograda i urednica bekog (prema: N. Mievi, Nacija i svijet: pluralistiki

1374 T. Suni, Fragmenti metapolitike, s. 15. 1375 Alexander Ori, Dom i svijet, 22. studenoga 1999. 1376 A. Milardovi, Zapadni Balkan, s. 40. 1377 Charles Landry, izvjestitelj VE za Hrvatsku, Novi list, 1996. 1378 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 88. 1379 Isto, s. 33.-34. 1380 A. Milardovi, Zapadni Balkan, s. 20-21. 1381 Isto, s. 21. 1382 S. Letica, Strani sud, s. 174. 1383 uro Njavro, Novi list, 3. studenoga 2001. 1384 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijenja 2001. 1385 Veernji list, 21. sijenja 2001.

1386 Ivo Sanader, Hrvatska u meunarodnim odnosima, Zagreb, 2000., s.

1387 Gojko Bori, Chirac okuplja posvaanu brau, Slobodna Dalmacija, 1. srpnja 2000.. 1388 A. Milardovi, Srednja Europa izmeu mita i zbilje, Osijek-Zagreb-Split, 1998., s. 1389 Stephan Baier, Proirenje Europe na Istok, Zagreb, 1999., s. 12.; Baier se poziva na Katiia, koji kae: Nigdje Sredozemlje nije toliko srednjoeuropsko, a Srednja Europa toliko sredozemna kao u Hrvatskoj ( Isto, s. 111.). 1390 Hrvati sami sebi roaci, Slobodna Dalmacija, 9. svibnja 2001. 1391 Jutarnji list, 1. veljae 2002.

1392 Republika, Zagreb, 5. i 6. svibnja 2001.

1393 A. Tunji, Komu treba strategija hrvatske kulture?, Vjesnik, 18. travnja 2001. 1394 Boris Buden, Hrvatski kulturni identitet je bezvrijedna roba, Slobodna Dalmacija, Forum 26. lipnja 2002. 1395 Z. Vukman, Put u Balkaniju, s. 60. 1396 Djela dr. Ante Starevia 6., s. 126. 1397 Lj. Anti, Nacionalni identitet i globalizacija, s. 180. 1398 ISTI, s. 181.

1399 Z. Jai, Globalizacija i poloaj malih zemalja, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., s. 189.-190. 1400 M. Meimurec, Hrvatska vanjska politika, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, s. 113. 1401 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijenja 2001. 1402 J. Vranyczani-Dobrinovi, Veernji list, 24.-26. prosinca 1999. 1403 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina, Revija za sociologiju, br. 3-4, 2001., s. 159. 1404 Isto, s. 158. 1405 Vinja Stareina, Veernji list, 15. svibnja 2001. 1406 M. Meimurec, Hrvatska vanjska politika, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, 107. 1407 Libration, 3. studeni 2000. 1408 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 233. 1409 Tonino Picula, Slobodna Dalmacija, 16. svibnja 2001. 1410 I. Biondi, Planimetrijska povjesnica, Hrvatsko slovo, 26. sijenja 2001. 1411 Veljko Mratovi, Novi list, 16. svibnja 2001. 1412 B. Salaj, Integracijske obmane, Vjesnik, 17. srpnja 2001. 1413 I. Banac, Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive, Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, s. 24. 1414 Z. Leroti, Postdaytonska Hrvatska, Politika misao, br. 4, 1996., s. 133.

1415 Natalija Rumenjak, Nacionalna ideologija listova Obzor i Srbobran, 1901.-1902., Povijesni prilozi,
1995., s. 209.-257. 1416 I. Biondi, Srpska kolska autonomija, Hrvatsko slovo, 25. listopada 1996. 1417 Renata Jambrei, Etnonimska analiza banijskih rukopisnih zbirki Instituta za etnologiju i folkloristiku, Narodna umjetnost, Zagreb, 1992., br. 29, s. 219.-252. 1418 Dunja Rihtman-Augutin, Etniki identitet-etnocentrizam-nacionalizam, Etninost, nacija, identitet, Zagreb, 1998., s. 53. 1419 M. Pupovac, uvari imena, s. 24. 1420 Z. Leroti, Postdaytonska Hrvatska, Politika misao, br. 4, 1996., s. 133.-134. 1421 Lj. Anti, Na pragu povijesnog rjeenja, Vjesnik, 3. travnja 1996. 1422 1423 A. Milardovi, Poraz Europe, s. 218.-219. 1424 Nedovreni mir, s. 161.

1425 I. Biondi, Protupovijesno i protuhrvatsko izvjee, Novi list, 22. listopada 1997. 1426 I. Banac, Srbi u Hrvatskoj: povijest i perspektive, Hrvatska ljevica, br. 11, Zagreb, 1996. 1427 M. Pupovac, uvari imena, Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, Zagreb, 1999.; veina tekstova u knjizi objavljena je u inozemstvu (s. 8.). 1428 Isto, s. 17.-19. 1429 Isto, s. 73. 1430 A. Milardovi, Poraz Europe, s. 63. 1431 M. Pupovac, uvari imena, s. 17. 1432 Isto, s. 113. 1433 Nedovreni mir, s. 47. 1434 A. Milardovi, Poraz Europe, s. 68.-69. 1435 V. aki, Naelo Vukovar, s. 63. 1436 M. Pupovac, uvari imena, s. 20. 1437 Isto, s. 31. 1438 M. Pupovac, NIN, Beograd, 4. studenoga 1994. 1439 Vjesnik, 28. kolovoza 2000. 1440 Radovan Pavi, Panorama, Zagreb, 13. studenoga 1996. 1441 Ivan Gabelica, Pupovac eli razbiti ustavni poredak Hrvatske, Vjesnik, 10. kolovoza 1998. 1442 Radovan Pavi, Narod bez teritorija nitko je i nita, Hrvatsko slovo, 10. svibnja 2002. 1443 kolska autonomija Srba u Hrvatskoj, Zagreb, SKD Prosvjeta, 1996., s. 33.

1444 Isto, s. 110.

1445 Novi list, 15. rujna 1997. 1446 Prema poruci Milorada Pupovca, saborskog zastupnika i predsjednika Saveza srpskih organizacija, iz Washingtona (I. Biondi, Hrvatsko slovo, 25. listopada 1996.). 1447 M. Pupovac, uvari imena, s. 148. 1448 Vjesnik, 24. kolovoza 1996. 1449 Isto. 1450 Milorad Nikevi, Peroj duhovno okupljalite Srba u Hrvatskoj, Fokus, 25. travnja 2002.

1451 Rije je o pravu na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu prema dodatnim programima u kojima je u odreenoj mjeri sadrano i gradivo znaajno za srpsku nacionalnu zajednicu u Republici Hrvatskoj (kolska autonomija Srba u Hrvatskoj, s. 36.).

1452

N. Kujundi, ST-ekskluziv, Zagreb, 6. studenoga 1996.

1453 kolska autonomija Srba u Hrvatskoj, s. 118.

1454
1455 1456 M. Pupovac, Globus, studenoga 1997.

1457 Vjesnik ministarstva prosvjete i porta, br. 8, Zagreb, 7. listopada 1997., s. 31.
1458 Slobodna Dalmacija, Tjednik, 9. veljae 2002. 1459 Ivica igi, Kako od Hrvata napraviti zombije, kolske novine, 28. listopada 1997. 1460 Hrvatski kolski sindikata Preporod, Novi list, 26. rujna 1997. 1461 Novi list, 28. lipnja 1997. 1462 Charles Jelavich, Junoslavenski nacionalizmi. Jugoslavensko ujedinjenje i udbenici prije 1914 ., Zagreb, 1992., s. 66. 1463 I. Biondi, Raspua hrvatskog uiteljstva (od sekularizma do boljevizma), Zagreb, 1994., s. 20. 1464 Poznata Pupoveva izjava Pozdravljamo pomirenje, ali ne prihvaamo kroatizaciju Srba, svakakao ima svoju povijesnu pozadinu.

1465

Ch. Jelavich, Junoslavenski nacionalizmi, s. 66. 1466 Hrvatski uiteljski dom, br. 1, Zagreb, 1914., s. 27. 1467 Obzor, Zagreb, 13. veljae 1998. 1468 I. Biondi, Politiki nimalo naivno, Veernji list, 12. listopada 1997. 1469 Hrvatsko slovo, studenoga 1997. 1470 Bumerang, 7. studenoga 1997. 1471 Veselin Pejnovi, Novi list, 7. listopada 1998. 1472 Peter Galbraith, Slobodan Uzelac Vjesnik, 27. studenoga 1997.. 1473 Bogdan Deni, Vjesnik 18. listopada 2000. 1474 Bumerang, 12. lipnja 1997. 1475 M. Pupovac, uvari imena, s. 160. 1476 Slobodan Uzelac, Veernji list, 19. travnja 1998.

1477 I. Biondi, Srpska kolska autonomija, Hrvatsko slovo, 25. listopada 1996. 1478 David Starevi, Hrvatski sabor, 14. listopada 1884., prema: Saborski dnevnik 1884-1887, Zagreb, 1887., s. 167. 1479 M. Pupovac, Vjesnik, 9. travnja 1996. 1480 M. Pupovac, uvari imena, s. 152. 1481 Bumerang, Osijek, 4. lipnja 1996.

1482 R. Lovreni, Geneza politike novog kursa, s. 306. 1483 V. Kresti, Istorija Srba, s. 409.
1484 M. Pupovac, uvari imena, s. 153. 1485 M. Artukovi, Nesklad vlastitog miljanja, uz knjigu V. Kresti, Genocidom do Velike Hrvatske, Beograd, 1997., asopis za suvremenu povijest, br. 2, 2000., s. 354. 1486 V. Kresti, Istorija Srba, s. 351. 1487 M. Artukovi, Veernji list, 27. kolovoza 2001. 1488 Fran Supilo, I opet most, Politiki spisi, Zagreb, 1970., s. 239. 1489 M. Artukovi, Pitanje Srijema u Hrvatskom saboru 1861., Zbornik Mirjane Gross, s. 169. 1490 M. Pupovac, uvari imena, s. 125. 1491 Slobodan Ini, beogradski sociolog, Vjesnik, 18. studenoga 1994.

1492 V. Kresti, Dravno i istorijsko pravo Hrvata, Baranja srpska zemlja, s. 13.
1493 M. Artukovi, Nesklad vlastitog miljanja, uz knjigu V. Kresti, Genocidom do Velike Hrvatske, Beograd, 1997., asopis za suvremenu povijest, br. 2, 2000., s. 352. 1494 V. Kresti, Istorija Srba, s. 266. 1495 M. Pupovac, uvari imena, s. 132. 1496 Isto, s. 115. 1497 J. upanov, Etninost i politika, s. 213. 1498 M. Jajinovi, Veernji list, 22. sijeanja 2002. 1499 . Vinji Jugoslavija je bila fatalna za Srbe u Hrvatskoj, Identitet, Zagreb, septembar 1997. 1500 ISTI, Srbi u Hrvatskoj, Globus, 9. veljae 2001 1501 M. Pupovac, uvari imena, s. 178.-179. 1502 Davor Gjenero, to je drava ako nije posveena opem dobru?, Novi list, 22. prosinca 1997.

1503 Miroslava Roankovi, Koga od posvaanih srpskih politiara u Hrvatskoj shvatiti kao predstavnika Srba?, Vjesnik, 4. veljae, 1999. 1504 Novi list, 23. studenoga 1999. 1505 V. aki, Naelo Vukovar, s. 148. 1506 Feral Tribune, 9. studenoga 1998. 1507 Jutarnji list, 24. rujna 2000. 1508 Jovan Bambura, Veernji list, 2. lipnja 1997. 1509 . Vinji, Srbi u Hrvatskoj, Globus, 9. veljae 2001. 1510 B. Deni, Vjesnik 18. listopada 2000.. 1511 Zarez, 7. prosinca 2000. 1512 Novi list, 9. svibnja 1999. 1513 Jedan Srbin u Globusu, Globus, 9. veljae 2001. 1514 M. Pupovac, uvari imena, s. 81. 1515 Davor Gjenero, Balkanski izazovi hrvatskoj vanjskoj politici, Vjesnik, 20. oujka 2001. 1516 Antun Vuji, Vrijeme je za hrvatsko-srpsko pomirenje, Identitet, februar, 1995., s. 18. 1517 Stevan Dedijer, Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, s. 58. 1518 Veernji list, 22. rujna 1997. 1519 Jutarnji list, 18. kolovoza 2001. 1520 I. Banac, Srbi u Hrvatskoj, Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, s. 14. 1521 Z. Leroti, Postdaytonska Hrvatska, s. 134. 1522 I. Banac, Protiv straha, s. 96. 1523 V. Kresti, Dravno i istorijsko pravo Hrvata, Baranja srpska zemlja, s. 13.-14. 1524 I. Banac, Srbi u Hrvatskoj, Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, s. 15. 1525 V. Kresti, Dravno istorijsko pravo Hrvata, Baranja srpska zemlja, s. 13 1526 Bumerang, Osijek, 19. prosinca 1997. ;Na alost, to je ulo u sve slubene dokumente, u Ustav i zakone. Bolje se zato brinuti o ljudskim i nacionalnim pravima koje tite taj Ustav i zakoni i ne iscrpljivati se u formalnostima koje se zasad, na alost, ne mogu mijenjati (Isto.). 1527 Branko Horvat; u: Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, s. 44. 1528 Milan Kupreanin; u: Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra, s. 215. 1529 Stipe uvar, Kako stvari stoje s nacionalnim manjinama, Hrvatska ljevica, travnja 2001., s. 20.

1530 S. P. Ramet, ija demokracija, s. 51. 1531 Europsko izdanje amerikog Timesa, 16. listopada 2000.; J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 114. 1532 Novi list, 23. travnja 1997. 1533 Glas koncila, 25. sijenja 1998. 1534 L. Vinceti, Biskup na kriu, Feral Tribune, 25. svibnja 1998. 1535 J. Lovri, Tumanovo zamrzavanje rasula, Novi list, 16. svibnja 1998. 1536 Globus, 3. lipnja 1998. 1537 Pogubni nauk i za Crkvu i Dravu, Nezavisna Drava Hrvatska, travanj/svibanj/srpanj, 1998. 1538 Boris Vukobrat, Predlozi za novu 1992. (http://www.fondmir.org.yu/knjiga-predlozi-s.html) zajednicu republika bive Jugoslavije

1539 Z. Matijevi, Pilar je Stareviu zamjerao to ne priznaje Srbe!, Veernji list, 28. sijenja 2002. 1540 A. Milardovi, Fokus, 29. sijenja 2001. 1541 Nedovreni mir, s. 47. 1542 Veernje novosti (Beograd); prema: Slobodna Dalmacija, 18. listopada 1997.. 1543 Izjava Borislava Mikelia, predsjednik Odbora za zatitu prava i interesa iseljenih i za povratak u zaviaj, Veernje novosti, Beograd (prema: Jutarnji list, 11. svibnja 2000.). 1544 Nenad anak, Vjesnik, 27. kolovoza 2001. 1545 Prema: Veernji list, 11.-13. travnja 1998. 1546 Z. Vukman, U predzie Europe, Hrvatsko slovo, 22. lipnja 2001. 1547 V. Stareina, Je li CIA spavala, 1548 Veernji list, 31. sijenja 2002. 1549 Isto. 1550 D. Domazet Loo, Veernji list, 4. i 5. kolovoza 2001. 1551 A. Tunji, elja za autonomijom Srbe dovodi u geto?, Vjesnik, 8. veljae 2002. 1552 Boris Raeta, Duh raanizma iznad hrvatske movare, Hrvatska ljevica, br. 8, 2002., s. 4. 1553 Dada Zei, Dokad e Hrvatska biti talac brojeva, Vjesnik, 29. i 30. svibnja 2002. 1554 J. upanov, Veernji list, 21. studenoga 2000. 1555 J. Krito, Stare i nove paradigme, s. 178.

1556 Urlich Beck, Policentrika svjetska politika, u: A. Milardovi (pr.), Globalizacija, Zagreb, s. 110. 1557 Z. Vukman, Propast svijeta, s. 83. 1558 Erwin Hufnagel, njemaki filozof iz Mainza, Slobodna Dalmacija, 3. studenoga 2001. 1559 Andr-Louis Perrinetti, gl. tajnik Internacionalnog teatarskog instituta, Vijenac, 22. listopada 1999. 1560 Globalizam u politikom i ekonomskom smislu, velika je talionica kultura, naroda, jezika (Z. Vukman, Vlastita sudbina odrie globalizaciju, Fokus, 28. svibnja 2001.). 1561 arko Pai, Dosada planetarne provincije - ogled o granicama globalne despocije, Europski glasnik, br. 5, Zagreb, 2000. 1562 A. Abramovi, Umjesto sukoba susret civilizacija, Hrvatsko slovo, 12. sijenja 2001. 1563 Jack Lang, francuski ministar obrazovanja, Slobodna Dalmacija, 7. kolovoza 2001. 1564 Dan Rohrbacher, Globus, 24. kolovoza 2001. 1565 Vlado Veselica, Hrvatske gospodarske odrednice i aktualna pitanja funkcioniranja gospodarskog i politikog sustava za vrijeme hrvatskog proljea, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., s. 223. 1566 M. Kuko, Ivo Pilar (1874.-1933.), Liberalna misao u Hrvatskoj, s. 212. 1567 Anelko Milardovi-uro Njavro, Uvod, Globalizacija, Zagreb, 1999., s. 26.-27. 1568 A. Milardovi (prema: D. Borovak, Hello Toronto ovdje Zagreb, Zagreb, 2001., s. 139.-140.). 1569 Vladimir Lay, to bi to bio odravi razvoj Hrvatske?, Hrvatska revija, br. 1, Zagreb, 2001., s. 112.-119. 1570 Z. Vukman, Cijena sluganstva, Hrvatsko slovo, 2. studenoga 2001.) 1571 Slavko Kuli, Nunost rekonstitucije hrvatskog drutva i drave, Zagreb, 1999. 1572 ISTI, Veernji list, 28. listopada 2000. 1573 I. Jakovljevi, Novi list, 30. kolovoza 2001. 1574 Stjepo Martinovi, Vjesnik, 22. rujna 2001. 1575 I. Jakovljevi, Hrvatska tone u ponor sirovog kapitalizma, Novi list, 3. kolovoza 2001. 1576 I. Strii, Novovjeki hrvatski gusani, Hrvatsko slovo, 2. studenoga 2001. 1577 S. Letica, Strani sud, s. 346.; meutim, neto ranije, posve suprotno, Letica tvrdi: Pakt o stabilnosti ne znai obnovu Jugoslavije ili stvaranje balkanske (kon)federacije, njegov je eksplicitni smisao svojevrsno ponavljanje povijesti zapadnoueropskih zemalja nakon Drugoga svjetskog rata (Isto, s. 71.). 1578 Boris Buden, Granica jedne iluzije, Novi list, 5. svibnja 2002. podlistak Mediteran. 1579 S. Kuli, Nunost rekonstitucije hrvatskog drutva i drave, s. 43.

1580 Koncepcija hrvatskog kolonijalnog nasuprot hrvatskog samosvojnog mentaliteta razraena je u knjizi: V. aki, Naelo Vukovar, s. 82.-106. 1581 D. ivi, Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, J. I: Prcela i D. ivi, Hrvatski holokaust, s. 148. 1582 Zdravko Mri, Pred pogibeljnom dvojbom: pobjeda u stranci bi mogla se Budii prometnuti u poraz u narodu, Vjesnik, 8. veljae 2002. 1583 Linz Juan & Alfred Stepan; Problems of Democratic Transition and Consolidation: Southern Europe, South America and Post-Communist Europe. John Hopkins University Press 1996. 1584 M. Gross, Ideja jugoslavenstva i dogmatski nacionalizam, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 3-4, 1975., s. 137. 1585 Z. Mri, Pred pogibeljnom dvojbom: pobjeda u stranci bi mogla se Budii prometnuti u poraz u narodu, Vjesnik, 8. veljae 2002. 1586 S. Kuli, Nunost rekonstitucije hrvatskog drutva i drave, s. 43. 1587 D. Domazet Loo, Veernji list, 4. i 5. kolovoza 2001.; Hrvatima ne trebaju civilne provjere za ulazak u neku apstraktnu zapadnu civilizaciju ve da su izvorni europski narod kojem su faizam i komunizam i Jugoslavija instalirani radi koloniziranja i svoenja na etniku zajednicu u vlastitoj dravi (V. aki, Naelo Vukovar, s. 83). 1588 Djela dr. Ante Starevia 3., s. 22. 1589 I. Baanc, Uvjetna inteligencija, Feral Tribune, 22. lipnja 2002.

1590 Dobrica osi, Deobe, Sarajevo, 1990., s.

1591 Darko Beki, Miloevi: kraj jednog diktatora i jedne epohe, Jutarnji list, 31. oujka 1999. 1592 Marijan unji, Odnos dr. Franje Tumana prema Svetoj Stolici, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua, s. 91.-92. 1593 D. Jeli, Hrvatska danas, trideset godina poslije proljea, deset godina osamostaljenja, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972., s. 195. poslije

1594 Isto, s. 196. 1595 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 196. 1596 N. Malcolm, Nacionalizmi, s. 36. 1597 P. Vui, Geopolitiki okvir dogaanja Hrvatskog proljea i uinka njegovih ideja u stvaranju Republike Hrvatske ili Hrvatska 1971.-1991.-2001, Hrvatska trideset godina poslije, s. 243. 1598 Karl Marx i Fridrich Engels, Njemaka ideologija: rani radovi, Zagreb, 1967., s. 370. 1599 I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 12. 1600 Djela dr. Ante Starevia 3., s. 45.

1601 Zdravko Gavran, To su i djeca komunizma, Glas koncila, 20. sijenja 2002. 1602 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 24-25. 1603 Vucinich je autor knjige Serbia between East and West. The Events od 1903-1908 (Stanford, 1954.) 1604 A. Buczynski, Razgovor s Ivom Bancem, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 122. 1605 Isto, s. 122. 1606 A. keljo, Banac misli da smo Papuanci, Slobodna Dalmacija, 9. rujna 1997. 1607 J. Krito, Graenje klerikalaca, Josip Stadler, s. 270. 1608 A. keljo, Banac misli da smo Papuanci, Slobodna Dalmacija, 9. rujna 1997. 1609 Sukob Banca i troka oko otoka ivota, Imperijal, 2. oujka 2001. 1610 S. Aljinovi, Jo jedan fantom u Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 27. veljae 1998. 1611 I. Mui, Masonstvo u Hrvata, s. 458. 1612 A. Buczynski, Razgovor s Ivom Bancem, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 129. 1613 G. Bori, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 1614 E. ali, Europa gledan a Balkana, s. 162. 1615 S. Aljinovi, Jo jedan fantom u Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 27. veljae 1998. 1616 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 24.-25. 1617 A. Buczynski, Razgovor s Ivom Bancem, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 122. 1618 S. Aljinovi, Jo jedan fantom u Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 27. veljae 1998.

1619

Jure Prpi, Hrvati u Americi, Zagreb, 1997., s. 387. 1620 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 67. 1621 Nenad Ivankovi, Hrvatska misija g. Banca, Vjesnik, 3. rujna 1997. 1622 DAN, Split, 25. kolovoza 1996. 1623 Hugh Redwald Trevor-Roper, Posljednji dani Hitlera, Zagreb, 1951., s. 31. 1624 Dubravko Horvati, Hrvatsko slovo, Zagreb, 21. lipnja 1996. 1625 I. Biondi, Banac u projektu svjetske masonerije, Slobodna Dalmacija, 24. travnja 1998. 1626 I. Banac, Cijena Bosne, s. 123. 1627 V. Stareina, Je li CIA spavala, Veernji list, 25. kolovoza 2001. 1628 . Toth, Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloevia, Veernji list, 19. sijenja 2002. .

1629 Ivan Fuek, Katoliki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan, MI-Zbor, br. 5, 1997., s. 6. 1630 A. Zulfikarpai, Okovana Bosna, s. 82. 1631 S. Jurdana, Spaavanje Srba, Slobodna Dalmacija, 12. svibnja 1993. 1632 I. Banac, Feral Tribune, 25. svibnja 1998. 1633 I. Fuek, Katoliki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan, MI-Zbor, br. 5, 1997., s. 7. 1634 R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni, Korespondencija 1906.-1941., Sveuilite u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest i Britanska akademija, Zagreb-London, 1976., s. 15.

1635 Z. Leroti, Rije unaprijed; u: I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 1.

1636 J. Prpi, Hrvati u Americi, s. 387. 1637 Tomislav Butorac, Vjesnik, 7. veljae 2001. 1638 G. Bori, Slobodna Dalmacija, 27. veljae 1998. 1639 Ranko Peter, Banac kopa hrvatski Suez, Obzor, 16. sijenja 1999. 1640 Z. Vukman, Novinari ambasadori, Slobodna Dalmacija, 5. oujka 2001. 1641 R. Peter, Banac kopa hrvatski Suez, Obzor, 16. sijenja 1999. 1642 N. imac, iz rasprave, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, s. 438. 1643 R. Peter, Banac kopa hrvatski Suez, Obzor, 16. sijenja 1999. 1644 Feral Tribune, 16. listopada 1998. 1645 Nacional, 25. lipnja 1997. 1646 Vjesnik, 23. svibnja 1999. 1647 R. Peter, Banac kopa hrvatski Suez, Obzor, 16. sijenja 1999.

1648 Marko Barii, Banev i Goldsteinov radikalizam, Vjesnik, 12. listopada 1999.; knjiga Boo Vukui, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva (Zagreb, 2001.), koja je registrirala 77 brutalnih smrti hrvatskih emigranata, ima posebno poglavlje o stradanju Brune Buia. 1649 Gojko Bori, Osueni na snoljivost, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 1650 Vjesnik, 26. kolovoza 1997 1651 Zgroeni smo izjavama dr. Banca, Vjesnik, 6. sijenja 1998. 1652 Zvonimir Trusi, Nacional, 20. svibnja 1998. 1653 Isto. 1654 Vjesnik, 26. kolovoza 1997.

1655 Djela dr. Ante Starevia 3., s. 331.-332. 1656 M. Jajinovi, Sekta profesora B., Vjesnik, 18. sijenja 1997. 1657 Draen uri, Ekscentrik Banac, Vjesnik, 8. sijenja 1998.) 1658 I. Biondi, Ja sam poput junaka vesterna hrabri pistoleros koji e iz hrvatske politike istjerati desperadose poput Ive Banca i Ivana Zvonimira ika! (Nacional, 26. veljae 1997.). 1659 Banac je preuzeo teze od Vasilija Krestia, Imperijal, 27. lipnja 1997. 1660 Hrvatski forum ima namjeru da me pretvori u pisca Memoranduma. ivo me zanima ima li granica njihovim klevetama i nakaradnim izmiljotinama. Hoe ustanoviti da sam roak Drae Mihailovia ili, moda, ne samo obian pripadnik CIA-e nego i vii asnik? (I. Banac, Feral Tribune, 23. lipnja 1997.). 1661 Slobodna Dalmacija, 30. sijenja 1997. 1662 Priopenje Hrvatskog foruma, Demokratski antidemokratizam, Novi list, 9. srpnja 1997. 1663 I. Banac Istarski razvod, Feral Tribune, 8. travnja 2000. 1664 J. Jovi, Zavrni in drame, Slobodna Dalmacija, 2. svibnja 2002. 1665 I. Banac, Jovieva drskost, Slobodna Dalmacija, 5. svibnja 2002. 1666 Z. Vukman, Vesna Pusi kao zvijezda balkanskog neoliberalizma, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002. 1667 Matko ilovi, Sadanji vrh HNS-a klizi ljeviarenju do stupnja revolucionarnosti, Vjesnik, 9. lipnja 1998. 1668 Novi list, 22. prosinca 2001. 1669 I. Z. iak, Bitka za nasljee 71. 1670 I. Z. iak, Nacionalizam kao sudbina, Novi list, 26. sijenja 2002.). 1671 Dobroslav Paraga, Sporna uloga dr. Savke Dabevi -Kuar, Novi list, 31. sijenja 2002. 1672 Slobodna Dalmacija, 13. veljae 2002. 1673 Poruka dekanu Budaku od skupine studenata trajkaa s Filozofskog fakulteta iz 1971., Vjesnik, 22. prosinca 2001. 1674 Vjesnik, Panorama, 22. prosinca 2001. 1675 Vjesnik, 13. prosinca 2001. 1676 Josip Jovi, predgovor, u: J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 5 1677 Novi list, 17. sijenja 2002. 1678 Rat u Hrvatskoj i BiH, Sarajevo, 1999., s. 35-371679 S. Letica, Strani sud, s. 208.

1680 Isto, s. 222.-223. 1681 Dani, Sarajevo, 15. februara 2002. 1682 J. elan, Treejanaurska Hrvatska, s. 100.-101.

1683 M. Tuman, Pria o Paaddyju, s. 58.-59. 1684 J. Peari, Gospodine predavau, nastavite pisati o svemu i svaemu, jer time inite uslugu Hrvatskoj, Vjesnik, 9. veljae 2002. 1685 S. P. Novak, Leo Kouta i Dri i udan neki profesor jo udnijih Hrvatskih studija, Vjesnik, 31. sijenja 2002. 1686 Slobodan P. Novak, Povijesti hrvatske knjievnosti, Zagreb, 1996.; Novi etniki inenjering doveo je srpske izbjeglice u granini pojas prema Osmanlijskom Carstvu, gdje se zbog interesa zapadnih sila poinje stvarati Vojna krajina kao zasebna i na neki nain samostalna politika tvorevina.

1687 S. P. Novak, Novi kljuevi hrvatskog pitanja, Vijenac, 19. studenoga 1998.
1688 Veernji list, 26. sijenja 1997. 1689 OSCE Special Report on Education, 1998. 1690 Globus, 8. studenoga 1996. 1691 Stijepo Koan Mijovi, Zato je hrvatska izbaena iz naslova, Vjesnik, 9. travnja 1993.;vidi isto: Josip Peari, Borba za Boku kotorsku, Zagreb, 1999. , s. 18., 218. 1692 Globus, 12. lipnja 1998. 1693 J. Peari, Borba za Boku kotorsku, s. 167. 1694 Davor Gjenero, to je drava ako nije posveena opem dobru?, Novi list, 22. prosinca 1997. 1695 M. Roankovi, Koga od posvaanih srpskih politiara u Hrvatskoj shvatiti kao predstavnika Srba?, Vjesnik, 4. veljae, 1999. 1696 Novi list, 23. studenoga 1999. 1697 Veernji list, 31. sijenja 2002. 1698 Isto. 1699 Ozren unec, Hrvatska u sukobu niskog intenziteta, Erasmus, br. 7, Zagreb, 1994., s. 46. 1700 ISTI, Hrvatska u sukobu niskog intenziteta, Erasmus, br. 7, 1994., s. 56. 1701 ISTI, Drava i pobunjenici: operacija Oluja i njene posljedice, Erasmus, br. 13, 1995., s. 6. 1702 ISTI, Okuanski zakljuci, Erasmus, br. 12, 1995., s. 7. 1703 ISTI, Drava i pobunjenici, Erasmus, br. 13, 1995., s. 10.

1704 D. Domazet Loo, unec sustavno rui hrvatske vrijednosti, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002.

1705 D.

Grubia, Novi list, 20. srpnja 2001.; uz uneca, prema Grubii, sline dokaze donosi i

Giacomo Scotti u knjizi Croazia operazione Tempesta (Hrvatska operacija Oluja). 1706 M. Kuko, Neki su praksisovci preko noi postali liberalnim demokratima, Obzor, 6. studenoga 1999. 1707 Isto. 1708 I. Z. iak, Puhovski besramano lae, Novi list, 29. prosinca 2001. 1709 ISTI, Protivnici Hrvatskoga proljea o 71. jo nisu promijenili miljenje, Vjesnik, Panorama, 12. sijenja 2002. 1710 A. Milardovi, Iskrivljena slika, Fokus, 3. sijenja 2002. 1711 J. Jovi, Osvetnike klevete, Slobodna Dalmacija, 23. sijenja 2002. 1712 Stipan Bunjevac, Gorki osmijeh ministra Kaganovia, Glas koncila, 20. sijenja 2002.. 1713 Z. eparovi, Pravno-znanstveni pogled na Karaorevo i njegove posljedice, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske rodoljube 11. sijenja 1972. , s. 1714 1715 Z. Vukman, Ima puno Europa, Hrvatsko slovo, 10. svibnja 2002. 1716 S. Letica, Dr. arko Puhovski trebao bi napustiti trajno sve poslove povezane sa zatitom ljudskih prava, Globus, 24. svibnja 2002.; naime, po procjenama stru njaka pred sudom se nalo 50.000 ljudi, u emigraciju je, od straha pred represijom, pobjeglo vie od 30.000 ljudi, a cijela je tadanja SR Hrvatska punih dvadeset godina bila uronjena u tzv. hrvatsku utnju (Isto.). 1717 Z. Vukman, rasprava, Dr. Franjo Tuman vizije i postignua,, s. 59. 1718 S. Letica, Dr.arko Puhovski trebao bi napustiti trajno sve poslove povezane sa zatitom ljudskih prava, Globus, 24. svibnja 2002. 1719 J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 208.-209. 1720 M. Brandt, ivot sa suvremenicima, s. 190.-191. 1721 Neven Budak, O knjizi Ive Goldsteina Hrvatski srednji vijek, Zagreb, 1995., Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, br. 28, 1995., s. 299.-327. 1722 Anton Zakarija, Crkva i politika, Maruli, br. 4, 2001., s. 708.-710. 1723 I. Goldstein, Hrvatsko-srpsko pomirenje u historiografiji pretpostavka ili posljedica politikog pomirenja, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, br. 31, 1998., s. 181. 1724 Novi list, 17. veljae 2002. 1725 Mirsad Baki, Dr. Ivo Goldstein ili jednostranost na djelu, Vjesnik, 2. sijenja 2002. 1726 Miroslav Mikuljan, Povjesniar ili revolucionar, Fokus, 11. srpnja 2002.

1727 I. Mui, Slobodno zidarstvo je protukransko i anacionalno, Hrvatska obzorja, br. 2, 1998., s. 475.-477. 1728 M. H. Hacohen, Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska, Europski glasnik, br. 6, 2001., s. 908. 1729 Jutarnji list, 14. svibnja 2002. 1730 Za tango je potrebno dvoje izjavio je hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula odgovarajui na pitanje o sramotnoj suzdranosti Hrvatske prilikom glasanja o UN -ovoj rezoluciji kojom se osuuje masovna ubojstva Palestianca. elei rei kako je za mir potrebno dvoje, i forsirajui umjetni balans izmeu agresora i rtve na Srednjem istoku, ef je hrvatske diplomacije izrekao glupu i krajnje neprimjerenu metaforu. [...] Sablasno je kad nakon svega toga hrvatsko dravno rukovodstvo kae da je rezolucija UN -a, kojom se osuuje nasilje nad Palestincima, preuranjena te je Hrvatska stoga nije podrala. Sramotno je kad hrvatska vlada u jeku izraelske kampanje oruanog razaranja svega palestinskog poziva u posjet izraelske elnike, ak i one koji e jednoga dana, ako je pravde, morati odgovorati za ratne zloine (Jelena Lovri, Piculin tango macabre, Novi list, 29. travnja 2002.). 1731 Ima Slavoserbah koje su tudjinci takovimi uinili. Tudjinci bo gledaju nai u narodu nekoliko oveuljakah verstnih za njihove sverhe, berzih na ast i novac. Ove ljudi oni gledaju dignuti u narodu na glas, ovi ljudi, u svoje vreme zasuu i obmane narod tako, da on i sam u propast herli. Kroz zadnjih 400 godinah, nai je ovakovih ljudih u svako znamenito doba nae povesti ( Djela dr. Ante Starevia 3., s. 107.). 1732 Na tom podruju iskonske zaostalosti, zakljuuje se, naprosto bujaju najkaotinije, najmutnije politike filozofije i najnezgrapnije politike lai, kakve se u drutvima zdravoga razvoja ne mogu niti izrei, a kamoli mogu bilo koga uvjeriti (I. Bib, Bijeda istonoevropskih malih drava, Bib -Huszr-Szs, Regije europske povijesti, s. 39.-41.). 1733 Dok narod hoe da bude narodom, dotle e narod biti za svoju samostalnosti i neodvisnost. Ovo je uvet njegova obstanka ovo je duh i smer naega programa. Samo onda kada se onaj obstanak osigura moe nastati temeljito pitanje o reavanju deravnih strukah unutarnjega narodna ivota (A. Starevi, Djela dr. Ante Starevia 3., s. 129.). 1734 Ivo Banac predvodi znaajnu grupaciju ljudi izvan LS -a i unutar njega, kojoj je Vlado Gotovac simbol realizacije nesaivljene Druge republike (Neven anti, Tri poruke buduim naratajima, Novi list, 10. prosinca 2001.). 1735 Drava nije razlog svih razloga, ali je ona (pred)uvjet svega: normalnoga ivota naroda, ostanka, slobode budui da je narod bez drave poput ovjeka bez vlastita doma. Moe se i bez doma ivjeti, moe biti sretan i onaj beskunik to noi provodi pod mostovima i kolodvorima, tko e ga znati. Ali, dom, postojanje vlastita doma preduvjet je uljuenog ivljenja, pa i preduvjet stanovitog osjeaja slobode. O ovjeku, o ljudima ovisi kakav e im biti dom. Uredan ili prljav, pun sklada ili nastanjen opainama. O ljudima, o politici ovisi kakva e biti drava. I kao to nitko nema pravo ovjeku zanijekati vlastiti dom, tako nitko nema pravo na rodu zanijekati prava na vlastitu dravu i gurati ga u razna sustanarstva i podstanarstva (Petar Selem, Zapis o Autobiografskim zapisima Stanka Lasia, Forum, travanj lipanj, 2001., s. 885.). 1736 Svijest nikada ne moe biti neto drugo do svjesno bivstvo, a bivstvo ljudi je njihov stvarni ivotni proces. Ako se u ideologiji ljudi i njihovi odnosi pojavljuju obrnuti glavake kao u cameri obscuri, onda taj fenomen proizlazi isto tako iz historijskog procesa njihova ivota, kao to obrnutost predmeta na mrenici oka proizlazi iz njihova neposredno fizikog procesa ivota (K. Marx i F. Engels, Njemaka ideologija, s. 370.); ovaj marksistiko-engelsovski pristup rabi i Banac u ralambi nacionalnih ideologija koje su rasturile Jugoslaviju (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 12.); Ako, dakle, hoete da vam re ima mesto kod razumnih glavah, nastojte poznati uzroke i njihove prave, naravske posledice ( Djela dr. Ante Starevia 3., s. 45.). 1737 Zdravko Gavran, To su i djeca komunizma, Glas koncila, 20. sijenja 2002. 1738 A. keljo, Banac misli da smo Papuanci, Slobodna Dalmacija, 9. rujna 1997.; V. Wilder pripadao je krugu naprednjake omladine i drugih liberalnih snaga koji je iao putem prosrpske politike, utjelovljenje u politici Hrvatsko-srpske koalicije, politike koja je dovela do otrgnua hrvatskih zemalja od austro -ugarske

monarhije, ali i do njihova ukljuenja u jo goru nesreu, srpsku monarhiju (J. Krito, Graenje klerikalaca, Josip Stadler- ivot i djelo, s. 270); nasljednici nekadanjeg vlasnika (Boo Banac) Otoka ivota su Ivo Banac i Vane Ivanovi, posvojeni sin Boe Banca, koji je u obite lj Banac stigao udajom svoje majke Milice Ivanovi za Bou dubrovakog Onasissa (Sukob Banca i troka oko otoka ivota, Imperijal, 2. oujka 2001.). 1739 S. Aljinovi, Jo jedan fantom u Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 27. veljae 1998. 1740 I. Mui, Masonstvo u Hrvata, s. 458.; tvrdi se da je I. Banac potajni pristaa katolikog srbijanstva u Dubrovniku(G. Bori, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998.). 1741 Zbog povezanosti sa ostacima reakcionarnog vodstva HSS-a u Dubrovniku, koji su u Dubrovniku anglofilski orijentisani, Ivo Hagija je, pod jo neobjanjivim okolnostima, umro 1948. godine u Lepoglavi (prema: Al Buczynski, Razgovor s Ivom Bancem, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 129.). 1742 S. Aljinovi, Jo jedan fantom u Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 27. veljae 1998. 1743 Koliko je Banac nadahnut prijepornom politikom isusovaca? Kad Kereli kae da je Rim radje gledao prelaz s obreda zapadna na iztoan, nego povratno, tu je nejasna istina. Rim bijae pod samarom Isusovacah [...] Uzvieni red Isusovacah, da bude uz veru zauzeo za stvar narodah, za slobodu i napredak, bio bi svu zemlju osvojio. Ali on se primio dobre stvari, a upotrebljivao zla sredstva, pak je po zlu proao on i njegova stvar. Isusovci i Austria bacie seme, kojega plod danas oni i ona uivaju. U Hervatskoj, s jedne strane tlaenje i progonstvo, s druge strane pomo i nada od Rusie: premnogi pristadoe uz iztonu crkvu. Tako se ivi do danas (Djela dr. Ante Starevia 3., s. 214.). 1744 I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 24.-25. 1745 Vucinich je autor knjige Serbia between East and West. The Events od 1903-1908 (Stanford 1954); knjiga promie politiku Hrvatsko-srpske koalicije koja je, zastupajui politiku novog kursa, trasirala put za ostvarivanje prve Jugoslavije (1918.). Znakovito je da se politika nakon 3. sijenja 2000. godine, isto tako, obiljeava kao politika novog smjera. Sapienti sat! 1746 A. Buczynski, Razgovor s Ivom Bancem, Povijesni prilozi, br. 17, 1998., s. 122.

1747 S. Aljinovi, Jo jedan fantom u Hrvatskoj, Hrvatsko slovo, 27. veljae 1998.

1748

J. Prpi, Hrvati u Americi, Zagreb, 1997., s. 387.; Kao i mnogi drugi, Banac je postao oportunist.

Ambiciozan ali oprezan, pazio je da ne napie previe negativnog o SFRJ. Do odreene granice branio je hrvatske teze, ali nije osuivao komunistiki beogradski reim (Isto.). 1749 J. elan, Paket poslunosti, Slobodna Dalmacija, 7. lipnja 2000.; on se ponaa kao duhovni gubernator. Uistinu: kako objasniti injenicu da taj ameriki profesor, koji je cijeli ivot proivio izvan Hrvatske, koji danas egzistenciju ima na Zapadu, ima toliko ambicije upravo u Hrvatskoj? (N. Ivankovi, Hrvatska misija g. Banca, Vjesnik, 3. rujna 1997.). 1750 Zalaui se za Tumanov odstup, ponudio je Danko Plevnik za novog predsjednika Republike Hrvatske dr. Ivana Supeka i dr. Ivu Banca. Meutim, ipak dri da Hrvati ne zasluuju tako pametnog predsjednika poput Banca jer ga ne bi primjereno razumjeli ( DAN, Split, 25. kolovoza 1996.); slino je u jednoj dramatinoj situaciji zavapio i Adolf Hitler: Poinjem sumnjati, da li je njemaki narod vrijedan mojih velikih ideala" (H. R. Trevor-Roper, Posljednji dani Hitlera, s. 31.); Bez obzira na prteu pamet, Hrvati, naime, ne zasluuju da im predsjednik bude nenadareni, ali ustrajni i uporni, prepotentni Amerikanac jugoslavenskoga podrijetla, koji je od hrvatske politike emigracije bjeao kao vrag od tamjana (D. Horvati, Hrvatsko slovo, Zagreb, 21. lipnja 1996.). 1751 I. Biondi, Banac u projektu svjetske masonerije, Slobodna Dalmacija, 24. travnja 1998.

1752 Ja vjerujem da su njihove pogreke ne samo prouzroile dananju tragediju u Bosni i Hercegovini nego su, po svoj prilici, bile odgovorne za posvem anju destabilizaciju postkumunistikog svijeta, ije se posljedice jo uvijek ne mogu predvidjeti (I. Banac, Cijena Bosne, s. 123.). 1753 V. Stareina, Je li CIA spavala, Veernji list, 25. kolovoza 2001. 1754 . Toth, Britanci stvorili balkanskog krvnika Miloevia, Veernji list, 19. sijenja 2002. 1755 Masonerija utjee na prvi svjetski rat, na propast Austrougarske i na stvaranje unionistikih drava (meu ostalima i na Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Jugoslaviju!) u Versajskom ugovoru 1918., pri emu je odigrao znatnu ulogu predsjednik mason SAD Wilson, pa talijanski ministar vanjskih poslova Sonnino, koji je zaprijeio da Sv. Stolica u tome sudjeluje (I. Fuek, Katoliki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan, MI-Zbor, br. 5, 1997., s. 6.); vaan prilog za razumijevanje naina na koji su Englezi planski razarali i razorili Austro-Ugarsku, da bi stvorili Jugoslaviju, jest knjiga: R. W. SetonWatson i Jugoslaveni, Korespondencija 1906.-1941., Sveuilite u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest i Britanska akademija, Zagreb-London, 1976. Seton-Watson je od poetka bio naklonjen idejama Rijeke i Zadarske rezolucije. Tenja za hrvatsko -srpskom solidarnou naroito ga je jako privlaila (Isto, s. 15.). 1756 Pozadinu ovog plana otkriva i A. Zulfikarpai. Naime, odmah po objavljivanju, SAD se izjasnila protiv Vance-Owenova plana, tako da je uz ovu dvojicu imenovan Reginald Bartholomew. Osim to isti nije dorastao dvojici posrednika, u to vrijeme Alija Izetbegovi je naglo pristao na Vance -Owenov plan, propagirao ga je kao elju Amerike, to nije bilo tano, propagirao ga je kao spas za Bosnu. Meutim, malo pomalo, Owen se pretvorio u advokata srpske politike, napustio je potpuno mandat koji je dobio na Londonskoj konferenciji i iao na podjelu Bosne i Hercegovine na bazi nagraivanja ratnoga zloina, etnikog ienja i unitavanja kulturnih dobara i ekonomskog potencijala Bonjaka (A. Zulfikarpai, Okovana Bosna, s. 82 ). Sve u svemu: Hrvatska se pokazala nekompetentnom da, unato meunarodnoj masonskoj zavjeri, parira procesu razvoja muslimansko-hrvatskog pokolja, koji je proizvod prvoklasne o bavjetajne operacije. Vance i Owen su masonski eksponenti koji neutraliziraju SAD da ne provedu nijednu akciju bez odobrenja masonskih loa u trokutu Pariz-Rim-London (S. Jurdana, Spaavanje Srba, Slobodna Dalmacija, 12. svibnja 1993.). 1757 I. Banac, Feral Tribune, 25. svibnja 1998.; Kroz novac, humanitarnu pomo, zajmove i slino, masoni gospodare cjelokupnim politikim ivotom u svijetu, udjeljuju onima koji su s njima. Kako e u tome proi katolike zemlje, ako jo takvih ima? Na taj je nain sva mo u rukama tajanstvene (nepoznate) moi manjine, dok su parlamenti, vlade drava, pojedini politiari u biti puki pijuni na ahovskoj ploi (I. Fuek, Katoliki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan, MI-Zbor, br. 5, 1997., s. 7.). 1758 Kao vodei strunjak za raspad Jugoslavije, Banac je tako izlicitirao pet-est ideolokih objanjenja, skrivajui bit problema, tj. velikosrpski ekspanzionizam koje su, radi svojih stratekih interesa, pokrivale velike sile.

1759 Z. Leroti, Rije unaprijed, u: I. Banac, Nacionalno pitanje, s. 1.

1760 Banac je netaktian, ohol i pun sebe, esto je usmeno i pismeno vrijeao pojedince (J. Prpi, Hrvati u Americi, s. 387); Banac u stilu intelektualno nadmonog profesora sa svjetski uglednog sveuilita, dijeli packe i desno i lijevo, ne samo faizmu i komunizmu, nego i provincijskoj tezi o kontinuitetu hrvatske nacije, od Tuge i Buge naovamo, mitu o zajednikom porijeklu (T. Butorac, Vjesnik, 7. veljae 2001.). 1761 S tim u svezi, ne samo da ralamba pokazuje istovjetnost njegovih i Krestievih teza, ve i istovjetnost u ocjeni domovinskog rata. Hrvatska vojska je u svibnju 1995. napala srpske snage u okupiranoj zapadnoj Slavoniji i brzo vratila taj teritorij u okrilje Hrvatske (operacija Bljesak). Uslijedili su brojni hrvatski zloini i masovni bijeg Srba u srpske dijelove Bosne i ue Srbije (I. Banac, Raspad Jugoslavije, s. 129.); istodobno, u Srbiji obiljeavaju tunu godinjicu, desetljee progona Srba iz zapadne Slavonije, o emu u poruci dr. Vojislava Kotunice (prema Politici od 27. studenoga 2001.) stoji kako su 1991. paravojne hrvatske formacije protjerale 70 tisua Srba, ubijale i unitavale njihovu imovinu (. Sabol, Vjesnik, 4. prosinca 2001.). 1762 R. Peter, Banac kopa hrvatski Suez, Obzor, 16. sijenja 1999. 1763 Nas u Slobodnoj naziva jatacima ratnih zloina, a jednom nas je prilikom proglasio i smradom!?. Profesor s Yala dri svoju razinu. Trai nastavak revolucije i ienje glodavaca, kako sam kae. Dobro je da

Banac verbalno klistira nau stvarnost to bi se dogodilo kad bi osobno preuzeo vlast? (Z. Vukman, Novinari ambasadori, Slobodna Dalmacija, 5. oujka 2001.). 1764 R. Peter, Banac kopa hrvatski Suez, Obzor, 16. sijenja 1999. 1765 Na skupu Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj (Split, 1998.), primjerice, Banac je tako aluzivno govorio meu nama ima krivih, sumnjivih, opasnih neprijatelja, to je osueno kao krajnje neliberalno ponaanje, budui da u u jednom slobodnom drutvu treba istupiti s imenima i injenicama ili pak diskutirati o stavovima (N. imac, iz rasprave, Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, s. 438.). 1766 Nakon liberalnog raskola, kada je HSSL zamijeniti novom uto -plavom strankom LS-om, u tim e trenucima Budiu nazvati liberalnim apiem, nacionalistom i hrvatskim Heiderom, a svoje bive stranake kolege, s kojima je danas u esterolanoj koaliciji, prozvat e neandertalcima (R. Peter, Banac kopa hrvatski Suez, Obzor, 16. sijenja 1999.). 1767 Feral Tribune, 16. listopada 1998.; Budia ne pamti krai tekst koji sadravao toliko besmislica i iz kojeg bi izbijala silna mrnja od onoga to je napisao Ivo Banac, tj. da taj tekst svjedoi o njegovu potpunom intelektualnom i moralnom rastrojstvu. Pritom je Budia jetko primijetio: Ivo Banac me optuuje za nacionalizam kao da je itao moju presudu iz 1972., ne znam koliko bi on odrezao, komunisti su etiri godine (Nacional, 25. lipnja 1997.). 1768 Vjesnik, 23. svibnja 1999. 1769 Antun Vuji e tako rei da kolegu Banca treba promatrati pomalo kao politikog esejista. Njegove su ideje zanimljive to ne znai da ih treba i prihvaati. Kolega Banac je u raznim prigodama govorio mnoge vrlo zanimljive stvari, ali one nisu bile politike operacionalizirane, niti smo mislili da ih treba operacionalizirati (R. Peter,Banac kopa hrvatski Suez, Obzor, 16. sijenja 1999.). 1770 M. Barii, Banev i Goldsteinov radikalizam, Vjesnik, 12. listopada 1999.; knjiga Boo Vukui, Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljenitva (Zagreb, 2001.), koja je registrirala 77 brutalnih smrti hrvatskih emigranata, ima posebno poglavlje o stradanju Brune Buia. 1771 G. Bori, Osueni na snoljivost, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998. 1772 Zgroeni izjavama Banca u TV-emisiji, videi u njima ruilake pobude i jugonostalgine poglede, skupina branitelja tako zakljuuje: Sada je velik broj dragovol jaca i branitelja u invalidskim kolicima, pitamo se kako je taj general Banac pametan toliko vremena nakon bitke. Banevim se istupom u toj emisiji dragovoljci i invalidi Domovinskog rata osjeaju ponieno i uvrijeeno (Zgroeni smo izjavama dr. Banca, Vjesnik, 6. sijenja 1998.); Baneva je ocjena Oluje zaprepastila hrvatsku javnost; praktiki je osudio tu oslobodilaku akciju optuujui pritom i Katoliku crkvu u Hrvatskoj ( Vjesnik, 26. kolovoza 1997.); Banac je zastupao i branio Titovu Jugoslaviju, jer mu je vano bilo samo jedno, da kao reimski ovinist i zadrta jugoslavenina proteirano napreduje u stjecanju raznoraznih titula za prodavae magle budalama (Z. Trusi, Nacional, 20. svibnja 1998.); Baneva je ocjena Oluje zaprepastila hrvatsku javnost; praktiki je osudio tu oslobodilaku akciju optuujui pritom i Katoliku crkvu u Hrvatskoj ( Vjesnik, 26. kolovoza 1997.). 1773 Svatko vidi da ta dogma nepodnosi svetlost ni razpravljanje: ona gola nemoe se naroda hvatati. Kako, dakle da ju razprostrane Slavoserbi? Sa strane posredno: udri na one koji su proti njoj, udri na nje psovkami, lami, sofisteriami, obsenami, udri javno i potajno, udri svimi sredstvi, koja pita zla stvar i prua lupetina (Djela dr. Ante Starevia 3., s. 331.-332). 1774 M. Jajinovi, Sekta profesora B., Vjesnik, 18. sijenja 1997.; Razvidno je da Banac ne tedi nikog tko se usudio kritiki progovoriti o njegovu radu. Pa, ak nije bilo potrebno ni to, ve je bilo dovoljno da se drznu ne posluati mudre savjete tog politikog gurua. Svaku kritiku doivljava osobno, tako da u svojim na padima uglavnom dijeli etikete, a rijetko, umalo nikad ne vodi argumentiranu raspravu (D. uri, Ekscentrik Banac, Vjesnik, 8. sijenja 1998.). 1775 I. Biondi, Ja sam poput junaka vesterna hrabri pistoleros koji e iz hrvatske politike istjerati desperadose poput Ive Banca i Ivana Zvonimira ika!, Nacional, 26. veljae 1997.

1776 Banac je preuzeo teze od Vasilija Krestia, Imperijal, 27. lipnja 1997. 1777 Hrvatski forum ima namjeru da me pretvori u pisca Memoranduma. ivo me zanima ima li granica njihovim klevetama i nakaradnim izmiljotinama. Hoe ustanoviti da sam roak Drae Mihailovia ili, moda, ne samo obian pripadnik CIA-e nego i vii asnik? (I. Banac, Feral Tribune, 23. lipnja 1997.). 1778 Slobodna Dalmacija, 30. sijenja 1997. 1779 Naime, drei da imaju pravo na svoju tribinu, ali ona ne moe biti u Europskom domu nego u nekoj pivnici na periferiji. Dakle, Ivo Banac posve antidemokratski proziva sve one koji misle drugaije od njega kao neprijatelje, pae, u najnovijoj razjarenosti, i kao neofaiste (Priopenje Hrvatskog foruma, Demokratski antidemokratizam, Novi list, 9. srpnja 1997.). 1780 Iako je veleposlanik biranim rijeima govorio o zajednikim nam civilizacijskim ishoditima i potrebi premoivanja i susreta dananjih razrovanih kultura i civilizacija, iako nije bio na predstavljanju niti je taj govor igdje objavljen, lirski Banac - toboe - duhovito pie proljee nam je donijelo ne samo leptire i ptija jata nego i govor iranskog ambasadora svojim roacima iz Hrvatskog foruma (I. Banac Is tarski razvod, Feral Tribune, 8. travnja 2000.).