GEOGRAFIJA I GLOBALNI RAZVOJ

GLOBALIZACIJA I EKONOMSKE POLITIKE

 U posljednjih nekoliko decenija svijet je suoen sa sve sloenijim politikim, ekonomskim, tehnolokim i drugim promjenama. Rije je o promjenama na globalnoj razini ali sa znaajnim posljedicama u nacionalnim dravama i lokalnim sredinama. Zbog toga se o njima govori kao o globalnim promjenama ili globalnom razvoju.

 Politike promjene su najdrastinije zahvatile evropske socijalistike zemlje. U njima se, po uzoru na zapad, socijalistiki politiki sistemi zamjenjuju viepartijskom demokratijom, a dravnoplansko odluivanje trinom ekonomijom. Istodobno, svjetski kapitalistiki sistem doivljava krizu i pokazuje tendenciju restrukturiranja. Tehnoloki napredak u proizvodnji, a posebno u prometu i komunikacijama, omogudio je novi oblik razvoja poznat kao informatiki razvoj. Osim navedenog, svakako treba naglasiti stvaranje novog ekonomskog poretka i nove globalne podjele rada.

Globalne ekonomske promjene U razmatranju globalnih promjena prvo se treba osvrnuti na ekonomske promjene. One su brze, duboke i sa dalekosenim posljedicama. Teko ih je sve opisati i objasniti. Meutim, tri su najznaajnije promjene:

1. Promjene u ekonomskim sektorima i oblicima razvoja

2. Promjene u rastu svjetske trgovinske razmjene

3. Promjene u potronji materijalnih dobara i koritenju usluga

Promjene u oblicima razvoja Ekonomija je sloen sistem koji obuhvata proizvodnju, razmjenu, potronju i razliite usluge. Navedene djelatnosti svrstavaju se u tri glavna sektora: primarni, sekundarni i tercijarni. Znaenje pojedinih sektora u ekonomskoj strukturi se stalno mijenja. Ove promjene se mogu pratiti na lokalnoj, regionalnoj, dravnoj i globalnoj razini.

 Promjene u strukturi ekonomskih djelatnosti dogaaju se pod uticajem socioekonomskih procesa. To su: a) b) c) d) e) f) industrijalizacija, deagrarizacija, tercijarizacija, deindustrijalizacija, reindustrijalizacija i urbanizacija.

O njima se moe govoriti kao o historijskim i svjetskim procesima.

 S obzirom na to, odnos znaenja pojedinih sektora djelatnosti valja posmatrati sa gledita vremena i prostora. Model ekonomskih sektora Razumljivo je da se odnos znaenja pojedinih sektora djelatnosti (npr. I-IIIII, II-III-I, III-II-I) primjenjuje kao model (model ekonomskih sektora) za ocjenu drutveno-ekonomske razvijenosti svijeta u cjelini, drava, regija itd.

 U svakom od navedenih sektora postoji jedna ili vie dominirajudih djelatnosti. U primarnom sektoru to je poljoprivreda, u sekundarnom je industrija, u tercijarnom su informacijske djelatnosti. Navedene djelatnosti karakterie odreen nain proizvodnje.

 S obzirom na dominaciju naina razvoja drutva se mogu podijeliti na agrarna, industrijska i informacijska. Osim ovakve podjele, ponekad se dijele na predindustrijska, industrijska i postindustrijska. U takvoj podjeli, meutim, karakteristike drutva nisu jasno oznaene.

Slino je i sa podjelom drutva s obzirom na prevlast zaposlenih u pojedinim ekonomskim sektorima na primarna, sekundarna i tercijarna.

 Izmeu naina razvoja i zaposlenosti u pojedinim sektorima djelatnosti postoji meusobna zavisnost. U toku razvoja od predindustrijskog, ka industrijskom i postindustrijskom, odnosno informacijskom razdoblju struktura zaposlenih po djelatnostima mijenja se tako da se udio zaposlenih u primarnom sektoru smanjuje u korist sekundarnog i tercijarnog sektora.

Do ovakvih promjena dolazi u svijetu u razliito vrijeme i sa razliitim intenzitetom.

 Zapadna Europa i Sjeverna Amerika jo su u prolom stoljedu postale industrijske zemlje. Najvedi udio zaposlenih dolazio je na industriju. Meutim, u XX vijeku uslune djelatnosti preuzimaju vodede mjesto. Ove zemlje zahvata deindustrijalizacija koja je prvo zahvatila tradicionalna industrijska podruja i tzv. Klasine industrijske grane (tekstilnu industriju, brodogradnju, rudarstvo i metalurgiju)

Promjene u rastu svjetske trgovinske razmjene U svjetskoj trgovinskoj razmjeni takoe je dolo do promjena. U svijetu se mogu izdvojiti 4 trgovaka bloka sa odreenim brojem zemalja u okviru kojih se obavlja razmjena: 1. 2. 3. 4. Zapadna Europa za bivim kolonijama Sjeverna Amerika sa nekoliko latinoamerikih zemalja Zemlje biveg SSSR Japan sa drugim istonoazijskim zemljama i zemljama bogatim naftom

 U svjetskoj razmjeni dominantno znaenje imaju visokorazvijene zemlje. Na njih otpada gotovo 80 % svjetskog izvoza industrijske robe od ega se 50 % razmjenjuje unutar te skupine zemalja.

U globalnoj proizvodnji i razmjeni preovladavaju tri podruja u svijetu:

1. 2. 3. Sjeverna Amerika, Zapadna Europa (EU), te Jugoistona i Istona Azija. Na ova podruja otpada 62 % svjetske industrijske proizvodnje, te oko 77 % svjetskog izvoza.

 Treba naglasiti da u svjetskoj razmjeni, osim industrijske robe, sirovine i energenata, raste vrijednost usluga. To je finansijsko poslovanje, promet, telekomunikacije i druge usluge.

Promjene u potronji materijalnih dobara i koritenju usluga U potronji robe i usluga izvrene su takoe velike promjene. Kako je poznato, ekonomski razvoj razvijenih zemalja Zapada temeljio se donedavno na doktrini masovne proizvodnje (fordizam). Ova doktrina uvjetovala je specifine oblike razvoja industrije, akumulacije kapitala, distribuciju i potronju. Pojava trgovina na principu samoposluivanja, velikih trgovakih kuda i centara jedan su element tog razvoja. Razvija se kupovina po sistemu kreditiranja u razliitim oblicima.

 U novije vrijeme u potronji nastaju velike promjene.

Razvija se nova kultura potronje.

Neki je ekonomisti zovu (ne vie masovna potronja) ved hiperpotronja. Njena su obiljeja da je sve vie individualizirana, internacionalizirana i multidimenzionirana. a) b) c) d) e) f) Nju potiu: novi oblici kreditiranja, pojaano reklamiranje, promjene stila odijevanja, drugaiji nain ivota, sve veda diferencijacija roba, razvoj nove tehnologije itd.

Glavni faktori promjena Meu brojnim faktorima koji utiu na spomenute globalne promjene treba posebno izdvojiti 3. To je: 1. Internacionalizacija, odnosno globalizacija ekonomije 2. Nova tehnoloka revolucija 3. Znaaj meunarodnih organizacija

Internacionalizacija i globalizacija ekonomije Internacionalizacija i globalizacija ekonomskih djelatnosti dva su meusobno povezana procesa koja se ponekad pojmovno poistovjeduju. Po kvalitativnim obiljejima to su dva razliita pojma.

 Internacionalizacija se moe definisati kao proces irenja ekonomskih djelatnosti preko dravnih granica. To nije nov proces. Javio se prije nekoliko stotina godina.

 Globalizacija je sloeniji i kvalitativno napredniji i mlai proces od internacionalizacije. To je proces koji pokazuje vedi stepen funkcionalne integracije izmeu internacionalno rairenih djelatnosti.

 Internacionalizacija i globalizacija kao meusobno povezani procesi uvjetuju globalne promjene i razvoj globalne ekonomije. Globalna ekonomija je sloen sistem proizvodnje i usluga, njihova razmjena i potronja na globalnoj razini. Glavni pokretai internacionalizacije i globalizacije ekonomskih djelatnosti su transnacionalne kompanije (tvrtke, korporacije).

 Poeci razvoja globalne ekonomije temeljeni su na razvoju trgovine. 1. Prvo razdoblje razvoja trgovine trajalo je od 1450. do 1640. godine. Do tada se trgovina odvijala na malim udaljenostima i bila je uglavnom vezana za gradske trnice. Tek je malen broj trgovaca trgovao luksuznom robom na vedim udaljenostima. U drugoj polovini XV i poetkom XVI vijeka trgovina se snano razvija. Nju potie nekoliko razvijenih zemalja sjeverozapadne Europe. Od sredine XVII vijeka jezgru razvoja svjetske trgovine ini vedi broj zemalja sjeverozapadne Europe. Za razvoj svjetske trgovine u XVI i XVII vijeku posebno znaenje imale su pojedine trgovake kompanije osnovane u pojedinim zemljama sjeverozapadne Europe.

2.

3.

4.

 Internacionalizacija i globalizacija materijalne proizvodnje poinje mnogo kasnije. Bilo je to u drugoj polovini XIX vijeka. Industrijalizacija je u XIX vijeku pospjeila internacionalizaciju ne samo trgovine ved i proizvodnje. Industrijske zemlje izvozile su industrijsku robu, a uvozile sirovine i poljoprivredne proizvode.

 Transnacionalne kompanije glavni su nosioci internacionalizacije i globalizacije. One internacionaliziraju industrijsku proizvodnju, kapital i usluge. Njihov broj i znaenje sporo se povedavalo sve do 60-tih godina XX vijeka, a ved je poetkom 90-tih godina u svijetu bilo oko 37 000 transnacionalnih kompanija, a danas oko 60 000. One su u svijetu imale oko 500 000 podrunica. Oko 90 % kompanija ima svoje sjedite u razvijenim kapitalistikim zemljama.

Nova tehnoloka revolucija Informacijski oblik razvoja omoguden je novom tehnolokom revolucijom. Nova tehnoloka revolucija temelji se na nizu tehnolokih inovacija do kojih je dolo u posljednjih nekoliko decenija. Kljuno mjesto u novoj tehnolokoj revoluciji ima kompjuter. Njegovo znaenje teko je opisati jednostavnim rijeima. Omogudio je spremanje, povezivanje i obradu velikog broja podataka. Telekomunikacije su postale kljuni posrednik u irenju i primjeni novih tehnologija. One omoguduju veze izmeu proizvodnih jedinica stvarajudi informacijske sisteme.

Uticaj meunarodnih organizacija Osnivanje i djelovanje meunarodnih organizacija doprinosi internacionalizaciji i globalizaciji ekonomskih djelatnosti. Kako nam je poznato, politika organizacija svijeta temelji se na savremenim nacionalnim dravama. Ovakva politika organizacija svijeta velika je zapreka internacionalizaciji jer svaka drava vodi svoju razvojnu politiku. Zbog toga meunarodne organizacije imaju ulogu regulatora u globalizaciji.

 Stvaranje meunarodnih organizacija zapoelo je nakon Drugog svjetskog rata.

Naelo stvaranje je udruivanje zemalja.

Po znaenju treba spomenuti:

a) b) c) d)

Organizaciju ujedinjenih naroda (OUN), Svjetsku banku, Meunarodni monetarni fond, Svjetsku trgovinsku organizaciju i dr.

Ove su organizacije znatno uticale na internacionalizaciju kapitala i oslobaanje od kolonijalizma.

Osim navedenih organizacija u svijetu postoji jo dvadesetak organizacija koje doprinose globalizaciji ivota.

Posljedice globalizacije Posljedice globalizacije su mnogobrojne i dalekosene. Od geografskog interesa su: 1. 2. 3. Promjene u globalnoj podjeli rada Promjene u dinamici regionalnog razvoja (jezgra-periferija) i Razvoju globalne ekonomije s novim strukturama (multipolarna globalna struktura)

Promjene u globalnoj podjeli rada Sa geografskog stajalita posebnu panju zasluuju tendencije globalne podjele rada. Za vrijeme industrijskog razvoja stvorena je globalna podjela rada koju je karakterizirala razvijena jezgra i siromana periferija. Ovakva podjela u novije vrijeme se mijenja u podjelu koja poprima izgled mozaika.

Jezgra-periferija Ovakav oblik podjela rada u svijetu poeo se stvarati ved sa razvojem merkantilizma.

On je do punog izraaja doao u doba industrijalizacije.

U ovakvoj podjeli industrijski razvijene zemlje Angloamerike i sjeverozapadne Europe su inile jezgru, a ostali dio periferiju.

U globalnoj podjeli rada jezgra je imala ulogu proizvoaa industrijske robe, dok je periferija bila opskrbljiva sirovinama i trite za industrijsku robu. Ovakva podjela rada oblikuje se u uvjetima kapitalistikih odnosa.

 U industrijalizaciji pojedinih kapitalistikih zemalja jezgre mogu se izdvojiti karakteristine faze: 1. 2. faza ranog kapitalizma koji traje do sredine XIX vijeka, zatim faza od sredine XIX vijeka s teitem ekonomskog razvoja na industrijskim radionicama i tvornicama, te faza masovne proizvodnje u XX vijeku.

3.

Razvoj je bio jako vezan za velika preduzeda i gradove.

Kao posljedica ovakve koncentracije i integracije nastali su industrijski centri pa i industrijske regije.

 Proces globalizacije ekonomije, pogotovo 70-tih godina XX vijeka, izazvao je drastine promjene u tradicionalnim industrijskim gradovima i regijama. One se oituju u krizi industrijske proizvodnje, smanjenju broja radnih mjesta, odnosno deindustrijalizaciji.

Istodobno u drugim dijelovima pojedinih zemalja jezgre, ali i periferije, razvijaju se novi centri razvoja.
Na taj se nain promijenila dotadanja podjela rada.

Multipolarna globalna struktura Navedenim razvojem mijenja se dosadanja podjela rada na jezgru i periferiju, te nastaje novi oblik podjele, koju neki zovu multipolarna struktura. Nju karakterie pojava novih polova ekonomskog rasta i razvoja. Navedeni polovi razvoja po svojoj veliini, strukturi, postanku, ciljevima se meusobno razlikuju. S obzirom na to moe se govoriti o tipovima tih polova. U literaturi se za njih javljaju opdi nazivi kao to su tehnopolisi, tehnoloki centri itd.

Ekonomski razvoj i podjela svijeta Globalna podjela rada utie i na ekonomski razvoj pojedinih zemalja. Ako se stepen ekonomskog razvoja mjeri vrijednodu BDP per capita tada se vidi da u svijetu postoje veoma velike razlike u razvijenosti.

Poslije Drugog svjetskog rata nastali su opdi modeli podjele svijeta prema stepenu razvijenosti i drutveno-ekonomskoj organizaciji.

 Prije svega treba naglasiti podjelu na tri svijeta. 1. Prvi svijet obuhvatao je razvijenije industrijske zemlje trinih ekonomija. Uglavnom su to zemlje jezgre. 2. Drugi svijet obuhvatao je socijalistike zemlje centralno-planske ekonomije. To su preteno zemlje koje su se razvijale pod uticajem SSSR-a.

3. Trei svijet u ovakvoj podjeli inile su siromane, slabo razvijene zemlje. Vedina tih zemalja ranije su bile kolonijalni posjedi. Taj je svijet bio u podreenom poloaju u odnosu na prethodna dva, koja su na njega imala ekonomske, politike i vojne uticaje.

 Trodijelna podjela svijeta 70-tih godina gubi smisao bududi da je ekonomski razvoj jae diferencirao Tredi svijet. Neke zemlje svijeta naglo su se poeli industrijalizirati i dobile status novih industrijaliziranih zemalja. Neke su se obogatile prodajom nafte. Na osnovu toga neki su poeli skupinu ovih zemalja diferencirati na Trei i etvrti svijet, a potom na Peti i esti svijet. Meutim, ovakava podjela, iako realistinija, nije doivjela iroku upotrebu.

 ak se poela upotrebljavati podijela svijeta na Sjever i Jug. Ovakva se podjela temeljila na razvijenosti. Tako da pojmove Sjever i Jug treba shvatiti kao sinonime za bogate i siromane, razvijene i nerazvijene. Osamdesetih godina XX vijeka u svijetu se sve vie govorilo o jedinstvenom socijalnom sistemu. Takav jedinstveni svijet analitiari dijele na tri dijela: jezgra, poluperiferija, periferija.

Globalna ekonomija i globalna geografija Djelovanjem globalnih procesa svijet se sve vie globalizira. On postaje jedinstven sistem. Njegova je specifinost da ga ne ine samo drave, kao politikoteritorijalne jedinice, ved lokaliteti unutar njih. tavie, uloga drave se u procesu globalizacije mijenja. Nekada su drave bile primarni regulatori nacionalnih ekonomskih sistema.

S obzirom na to svjetski ekonomski sistem inio je skup meusobno povezanih nacionalnih ekonomija.

 Ekonomski razvoj je sve nezavisniji. U globalni ekonomski sistem mogu se, na osnovi slobodne trine konkurencije, ukljuivati poduzeda unutar drava. Oito je da izreke kao to su Globalno selo ili Misli globalno radi lokalno imaju sve vie opravdanja.

 Globalizacija i njene posljedice potakle su interes geografa za prouavanje globalnih struktura i procesa. Zbog toga se danas sve ede govori o globalnoj geografiji. U okviru globalne geografije najveda se panja posveduje globalnom ekonomskom razvoju.

Ekonomske sisteme geografija prouava kao otvorene prostorne sisteme. Za prostorne sisteme bitna su 3 elementa:
a) struktura, b) interakcija i c) procesi.

 Strukturu ine elementi ekonomskih djelatnosti razmjetenih na odreenim lokacijama i regijama. S obzirom na to, moe se govoriti o lokalnoj i regionalnoj strukturi. Lokacije i regije povezane su vezama putem kojih se cirkulacijom ljudi, robe i informacija provodi interakcija.

Proces je dinamika promjena u lokalnoj i regionalnoj strukturi kao posljedica djelovanja internih lokalnih i regionalnih faktora i djelovanja vanjskih faktora.

 Moe se redi da razmjetaj ekonomskih djelatnosti u prostoru, interakcije izmeu lokacija i regija, te promjene u prostornoj strukturi ine meuzavisni ekonomski prostorni sistem.

Ekonomski prostorni sistemi mogu, s obzirom na veliinu, biti razliitih prostornih razmjera, od lokalnih do svjetskih. Bitno je kod toga da izmeu njih postoji hijerarhijska meuovisnost. Globalnu ekonomiju ine veliki ekonomski globalni sistemi.
Njihovu strukturu, interakcije i procese geografija prouava kao prostorne sisteme na globalnoj razini.