Dr. sc.

Anelko Milardovi

Jean Jacques Rousseau

Sveuilite u Dubrovniku Kolegij: Povijest politikih ideja

Dubrovnik, 1. oujka 2006.

Biljeka o J. J. Rousseau

Jean Jacques Rousseau (1712. 1778.), francuski knjievnik i filozof Godine 1742. upoznaje u Parizu Diderota i druge enciklopediste, ali se ubrzo s njima razilazi U svom prvom djelu Discours sur les arts et les sciences daje 1749. godine negativan odgovor na pitanje o tome da li znanost i umjetnost pridonose poboljanju morala. Taj je spis otkrie za Pariz i Rousseau preko noi postaje slavan. 1761. Godine dovrava djela Julie ou la nouvelle Hloise, Du contrat social ou principies du droit politique i mile ou sur l'ducation. Ta su djela izazvala bijes slubene Francuske te pariki sud izdaje nalog za njihovo spaljivanje i Rousseaovo hapenje.
2

Biljeka o J. J. Rousseau

ovjek je roen slobodan, a svagdje je u okvirima! - u toj je poetnoj reenici u djelu Drutveni ugovor sadran i Rousseauov politiki kredo: stvaranje suverene i slobodne graanske drave u kojoj opa volja (volont gnral - koja, meutim nije identina s voljom svih - volont de tous) mora postati izvorom i temeljem svakog prava. Najpoznatija djela :
O porijeklu nejednakosti ljudi Nova Eloiza (Heloiza) ili Julija (orig. Nova Hloise, 1761.) Ispovijesti (1762.) Emil ili O odgoju (orig. mile, 1762.) Da li je napredak znanosti u umjetnosti doprinio kvarenju ili proienju morala 6. Drutveni ugovor (orig. Contract social)
1. 2. 3. 4. 5.
3

J. J. Rousseau on-line
http://www.filozofija.net/ http://www.philosophypages.com/ph/rous.htm http://www.iep.utm.edu/r/rousseau.htm http://www.wsu.edu:8080/~dee/ENLIGHT/ROUSSEAU.HTM http://oregonstate.edu/instruct/phl302/philosophers/rousseau .html http://www.historyguide.org/europe/rousseau.html http://www.constitution.org/jjr/socon.htm http://www.wabash.edu/Rousseau/WorksonWeb.html http://www.philosophenlexikon.de/rousseau.htm
4

J. J. Rousseau Rasprava o podrijetlu i osnovama nejednakosti meu ljudima Zagreb: kolska knjiga, 1978.

Ralamba: Anelko Milardovi, veljaa 2006.

5

Prvi dio O prirodnom stanju, metafizikom i moralnom stanju ovjeka

U uvodnom dijelu Rousseau opisuje ovjeka u njegovu fizikom smislu (str.35.) Slijedi druga strana njegove antropologije. To znai Rousseau eli pokazati metafiziku i moralnu dimenziju ovjeka. ovjek se ovdje prispodobljuje sa strojem. Naime, Rousseau eksplicite rabi izraz ljudski stroj. Rije je o svojevrsnom mehanicizmu U odnosu na ivotinju ovjek se razlikuje po tomu to je njegovo djelovanje in slobode, dok ivotinja djeluje instinktivno. Drugo mjesto razlikovanja ovjeka i ivotinje je sposobnost usavravanja ovjek je dalje bie razuma, strasti i potreba Rousseau kae kako je napredak ovjeka i ire naroda bio tono usklaen s potrebama koje su oni po prirodi imali(str.37.)
7

Razvoj ovjeka i njegovo razlikovanje od ivotinje popraen je razvojem jezika Glede razvoja jezika, Rousseau navodi nekoliko potekoa: a) nepovezanost ljudi u prirodnom i lutalakom stanju; jezici su stvarani tek u oblicima drutvenosti kao to su kua i obitelj; b) druga potekoa, ljudi su trebali znati misliti da bi otkrili znaenje rijei Referirajui se na Hobbessovu filozofiju, Rousseau kae Hobbessu da je u prirodnom stanju briga za nae odranje manje tetna od tue, to stanje prema tome navlastitije je miru i pogodnije ljudskom rodu. Rousseau priznaje Hobbesovo naelo: Priroda je dala ovjeku pravo na svaku stvar, no Rousseau odbija stanje stalnog rata. U etikom dijelu prie Rousseau uvodi element milosra protivno Hobbesovim vujim odnosima.
8

To znai kako Rousseau u milosru vidi onu etiku kategoriju koja spaava ljudski rod. Milosre nije nita drugo do li prirodna dobrota i prirodni osjeaj zajednitva: Jednom rijeju, u tom prirodnom osjeaju treba traiti, vie nego u t dokazima, uzrok zazora koji e osjeati svaki ovjek da uini zlo, ak neovisno od njegova odgoja(str. 47.) No, ovjek je voen strastima. One su snane, silovite, sirove (basic instinkt), i ponekad opasne za okolinu i opstanak ovjeka. Pa to emo onda? Nita, treba ih ograniiti z a k o n i m a. Odnosno, strasti treba civilizirati. (usp. str. 47.)
9

Razlike koje postoje meu ljudima prirodne su i kasnije ih se prihvaa u drutvenom stanju ili civiliziranom stanju; razlike se javljaju pod utjecajem o d g o j a, zatim, naina ivota u razliitim porecima itd. Rousseau kae da je ipak manja razlika izmeu ljudi u prirodnom, nego li u drutvenom ili civiliziranom stanju. Ropstvo nije toliko primjereno prirodnom ve drutvenom stanju. Ono je odnos i kao takav uradak je drutvenosti. Pa kae da je u prirodnom stanju, svatko () slobodan od jarma, a zakon jaega je uzaludan (str. 50.) Nejednakost u prirodnom stanju ravna je nuli (usp. str. 50.)
10

Drugi dio
Tranzicija u civilizaciju

11

Rasprava dalje kree prema ideji vlasnitva u kojoj Rousseau prepoznaje nedae ljudskog roda: Prvi koji se, ograujui neko zemljite, usudio rei: Ovo je moje, i naiao na odvojio glupe ljude da u to povjeruju, bio je istinski osniva civiliziranog drutva. Nije li zloine, ratove, ubojstva, bijedu i uase netko mogao utedjeti ljudskom rodu da je upkajui kolce i zatrpavajui jarak, doviknuo blinjima:ne sluajte toga varalicu! Izgubljeni ste ako zaboravite da plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome (str.51.) U vehementnoj kritici vlasnitva na poetku druge knjige Rousseau se ipak povlai, smatrajui da to stanje do pojave vlasnitva nije moglo vjeno trajati. I da se ideja vlasnitva postupno raala u ljudskom duhu

12

I ivot ovjekov kao osobe je vlasnitvo njegovo kako istie Locke. Meu osjeajima Rousseau izdvaja prvi ovjekov osjeaj ivota. Prva briga odranje istoga. Odranje istoga odvijalo se uz pomo rada i proizvodnje. Prirodne prepreke tjerale su ga na svladavanje i odravanje ivota, ime je stjecao iskustvo: Iskustvo ga je nauilo da je ljubav prema blagostanju jedini pokreta ljudskog djelovanja, pa se naao u poloaju da razlikuje rijetke prilike u kojima ga je a zajedniki interes primoravao da rauna na pomo od onih jo rjeih u kojima ga je konkurencija tjerala da zazire od njih (str.52) Blagostanje ga je tjeralo na udruivanje u opore i slobodna udruenja privremena karaktera (labave i ad hoc koalicije)

13

Razvijanjem drutvenosti (obitelj, jezik) svaki se lan isticao po nekim sposobnostima, ugledom, javnim potovanjem, uvaavanjem. No, kakav je bio epilog manifestacija drutvenosti. Rousseau:Bio je to prvi korak prema nejednakosti, a istodobno i prema poroku(str.55.) Kad je ovjek osjetio potrebu za z a l i h a m a, javilo se i vlasnitvo. to znai da jejednakost iezla, pojavilo se vlasnitvo, a rad nuda. Obrada zemljita vodila je njegovoj diobi. I to je vodilo vlasnitvu: Jer da bi se dalo svakome svoje, potrebno je da svatko moe neto imati (str.57.) Tako se postupno, kako istie Rousseau, stvarao novi poredak stvari

14

Strasti za uveavanjem vlasnitva voene ambicijom izdizanja pojedinca nad pojedincem nadahnjuje sve ljude mranom sklonou da tete jedan drugome, skrivenom ljubomorom, to opasnijom to ona, da bi sigurnije zadala udarac, esto navlai masku naklonosti: jednom rijeju, s jedne strane konkurencija i rivalstvo, s druge strane sukob interesa i uvijek prikrivena elja da se okoristi na tetu blinjega. Sva ta zla prava su posljedica vlasnitva i neodvojiva pratnja nejednakosti koja se pojavljuje (str.58.) Rousseau kae kako je formirano drutvo postalo popritem rata. A ljudski rodsam se doveo u predveerje svoga pada (str.59.)

15

Da bi se sprijeilo ratno stanje i pad ljudskog roda uslijedilo je u d r u i v a n j e u vrhovnu vlast, ustanovljavanje pravila pravde i mira kojima e se svi biti duni pokoravati, koja nee ni za koga praviti izuzetak i koja e na stanovit nain ispravljati hirove sree, potinjavajui zajednikim dunostima jednako mono i slabo (str.60.) Umjesto meusobnog ratovanja i iscrpljivanja okupimo ih u jednu vrhovnu vlast koja e nam vladati po razumnim zakonima, koji e tititi i braniti sve lanove udruenja, odbijati zajednike i odravati nas u vjenoj slozi (str.60.) Ali: Svi su potrali u susret okovima, vjerujui da im osiguravaju slobodu. Jer, premda su bili dovoljno razumni da shvate prednosti politikoga ureenja, nisu bili dovoljno iskusni da predvide njegove opasnosti (str.60.)
16

Politika drutva su se kasnije rasprostranila po cijeloj kugli zemaljskoj. Ona su se meusobno razlikovala, a neka su posezala silom i osvajala druga. Korist od politikog drutva imali su oni koji su ga poticali. Koliko se inilo savrenim politiko stanje je kod Rousseaua nesavreno zbog toga to je nastalo kao djelo sluaja i jer se, zato to je bilo loe zaeto, s vremenom nisu mogle, otkrivanjem nedostataka i predlaganjem poboljanja, vie nikada ispraviti mane ustanovljavanja (str.62.) Civilizirani ovjek u politikom drutvu pretpostavlja slobodu mirnoj potinjenosti (str.63.) Iz civiliziranog drutva oinska vlast crpi svoju snagu Oinska vlast moe voditi tiraniji ili samosilnitvu jednoga. U takvoj vladavini valjanost ugovora u kojemu je jednom doputeno sve a drugima nita teko je dokaziva.

17

Glede sporazuma o svakoj vladavini, Rousseau razmatra uspostavljanje politikog tijela kao istinskog ugovora izmeu naroda i voa koje on sebi bira, ugovora kojim se dvije stranke obvezuju na potivanje zakona koji je ustanovljen i koji tvori veze njihova jedinstva (str.65.) Narod sjedinjuje drutvene odnose u jednu volju. Potonja postaje temeljnim zakonom, a isti obvezatnim za sve pripadnike drave bez izuzetka Zatim se propisuje izbor i vlast magistrata zaduenih da bdiju nad izvravanjem drugih. Ta se vlast protee na sve to moe ouvati ustrojstvo, ali ne i promijeniti ga (str.65.)

18

Zatim slijedi propitivanje razliitih oblika vladavine i njihova podrijetla. Izbor jednog, monog i po bogatstvu istaknutog u magistrat vodio bi monarhiji kao obliku vladavine u dravi. Ako bi ih bilo vie koji bi se izdizali iznad svih onda bi bila aristokracija. Demokraciju bi tvorili oni koji su drali zajedniku vrhovnu upravu. Svaka vladavina odvija se u svojem vremenu. I uvijek je neki oblik vladavine bio najprikladniji. Rousseau: Jedni e ostati podreeni samo zakonima, drugi e se uskoro pokoriti gospodarima. Graani e htjeti sauvati svoju slobodu, podanici e samo sanjati o tome da je oduzmu svojim susjedima, ne mogavi otrpjeti da drugi uivaju dobro koje ini sami vie ne uivaju. Jednom rijeju, na jednoj strani bila su bogatstva i osvajanja, a na drugoj srea i vrlina (str.67.)
19

U civiliziranom stanju uspostavlja se nejednakost preko zakona, prava vlasnitva, magistrature U tom stanju mogu je i ropski odnos kao tip nejednakosti. Robovima preostaje poslunost kao vrlina. Rousseau: I to je konani stupanj nejednakosti, krajnja toka to zatvara krug i dodiruje toku s koje smo krenuli. Tada svi pojedinci postaju jednaki, jer vie nisu nita, a budui da kao pojedinci nemaju nikakvog drugog zakona do volje gospara, ni gospar drugog ravnanja do svojih strasti, iznova se gube pojmovi dobra i naina pravednosti (str. 69.)

20

Rousseau kae da je minimalna razlika izmeu prirodnog i drutvenog stanja. Rousseau: Uostalom, izmeu ta dva stanja ima tako malo razlike, a ugovor o vladavini je despotizmom toliko poniten da je despot gospodar samo dotle dok je najjai, i da se on, im se moe otjerati, nema razloga tuiti se protiv nasilja. Pobuna koja se zavrava davljenjem ili svrgavanjem sultana ini je isto toliko pravian koliko i oni kojima je on raspolagao prije toga ivota i dobrima svojih podanika. Gola sila ga je odravala, gola sila ga je sruila (str.69.)

21

ovjek se tek u drutvenom stanju okree vlastitim izopaenostima, uspostavljanju nejednakosti itd. Rousseau: Dovoljno mi je to sam dokazao da to nije izvorno stanje ovjekovo te da upravo drutveni duh o nejednakost koju on stvara mijenjaju i kvare sve nae prirodne sklonosti (str.71.) Rousseau pri kraju druge knjige jo jednom podsjea na vlastiti napor utvrivanja nastanka i razvoja nejednakosti, uspostave i zloporabe politikih drutava i konstatacije da nejednakost nije svojstvena prirodnome ve drutvenom stanju. Rousseau: Iz ovog izlaganja slijedi da nejednakost, gotovo nepostojea u prirodnom stanju, jaa i raste s razvitkom naih sposobnosti, u suprotnosti s prirodnim pravom svaki put kada nije razmjerna fizikoj nejednakosti (str.71.)
22

Jean Jacques Rousseau

Drutveni ugovor
Zagreb: kolska knjiga, 1978.

Ralamba: Anelko Milardovi veljaa 2006.

23

Prva knjiga

24

Prvo poglavlje O civiliziranom poretku i zakonu

Ovdje Rousseau upuuje na predmet istraivanja. eli utvrditi postoji li neto to u civiliziranom stanju upravlja ili usmjerava djelovanje. Pa kae: elim istraiti da li u civiliziranom poretku moe postojati neko pravilo zakonitog i sigurnog upravljanja ako se uzmu ljudi ovakvi kavi si i zakoni kakvi mogu biti (str.93.) Rousseau se baca u istraivanje ne kao zakonodavac i vladar, ve kao slobodni graanin koji ima ambiciju Poduke politike. Predmet prve knjige je istraivanje civiliziranog ili drutvenog poretka. Taj se poredak ne izvodi iz prirode. On je produkt k o n v e n c i j a (sporazuma).
25

Drugo poglavlje O prvim drutvima

Prva drutva u povijesti su obiteljska. Tvore ih lanovi obitelji. Djeca su pod patronatom roditelja, poglavito oca do punoljetnosti. Tada stjeu punu slobodu. Obitelj je drutvo utemeljeno na sporazumu. Rousseau: Obitelj je, dakle, ako hoemo, prvi model politikih drutava. Voa je na sliku oca, narod na priliku djece (str.95.)

26

Tree poglavlje O pravu jaega

Do prava jaega dolazi se kada najjai gospodar pretvara svoju snagu u pravo, a poslunost u dunost (str.96.) Samo najjai ima pravo. Prema tomu djelujemo tako da budemo najjai (str.96.) Prema Rousseau nije sila ona koja stvara pravo: Priznajemo, dakle, da sila ne stvara pravo i da smo obvezni pokoriti se samo zakonitim vlastima (str. 97.) Temelji svake zakonite vlasti su konvencije.

27

etvrto poglavlje O ropstvu

Ropstvo je prisilno ili dobrovoljno odricanje/otuivanje slobode. Odnosi se na pojedinca i narod. Glede odricanja svoje slobode Rousseau kae: Odrei se svoje slobode znai odri se svojstva ovjeka, prava ovjenosti, ak i svojih dunosti (str.98.) Ratno stanje moe postojati samo meu dravama. Samo drave mogu biti u ratu, a ne pojedinci. Ubijati se u ratu smiju ratnici dok traje rat, a kada prestane ratnici zarobljenici se ne smiju ubijati. Zarobljenici ili poraeni u ratu mogu biti samo robovi i oni su u odnosu spram gospodara samo u obvezujuoj prisili da mu slue. Ropstvo je samo nastavak ratnog stanja drugim sredstvima u odnosu gospodara i roba. U odnosnu roba i gospodara ve samo jednosmjerne koristi u korist gospodara.
28

Peto poglavlje Treba uvijek ii do pravog sporazuma

Narod je podloan kralju, istie Rousseau navodei Grotiusa. Podlonost Rousseau naziva darom kojega narod daje vladaru kao svome ocu. No, treba istraiti po kojem je inu narod do to jeste? Narod bira kralja. Iz izbora kralja izvodi se tip drutvenosti. Izbor se temelji na veini. Prema tomu: Zakon o veini glasova sam po sebi znai da postoji sporazum i pretpostavlja, barem jedanput, jednoglasnost (str.100.)

29

esto poglavlje O drutvenom sporazumu

Prirodno stanje se vie nije moglo odrati i ljudi su bili prisiljeni pronai novi modalitete ivota. Ljudi su bili prisiljeni na promjenu. Dolo je do okupljanja i stvaranja skupa snage samo sudjelovanjem mnogih i drutvenog ugovora. Koji je osnovni problem drutvenog ugovora? Rousseau kae:Pronai takav oblik udruivanja to brani i zatiuje svim zajednikim snagama osobu i imanje svakog udruenog, i u kojem je svatko, ujedinjavajui se sa svima, pokorava ipak samo sebi i ostaje isto tako slobodan kao i prije (str.101.) Odredbe toga ugovora su preutno odobrene i priznate. Trajnost preutno odabranih i priznatih odredba traje do njihova naruavanja. Dalje u drutvenom ugovoru svatko sebe daje svima. Rousseau na to u nastavku kae da se zapravone daje nikome (str.101.)
30

esto poglavlje O drutvenom sporazumu

Bit drutveno sporazuma je je ujedinjavanje osobnih sposobnosti i moi pod upravu ope volje: Svatko od nas ujedinjuje svoju osobnost i svu svoju mo pod vrhovnom upravom ope volje, i primamo u drutvo svakog lana kao neodvojivi dio cjeline (str.101.) inom udruivanja stvara se moralno i kolektivno politiko tijelo sastavljeno od toliko lanova koliko skuptina ima glasova, koje istim inom stjee jedinstvo, svoje zajedniko ja, svoj ivot i volju (str. 102.) Tim inom stvara je j a v n a o s o b a grad, republika ili politiko tijelo odnosno drava u pasivnom, ili suveren u aktivnom stanju. Udrueni u javnu osobu imaju status naroda. Sudionici u vrhovnoj vlasti na pojedinanoj razini zovu se g r a a n i.

31

Sedmo poglavlje O suverenu

Drutveni ugovor je obvezujui in u dvostrukom smislu tj. kao lan suverena prema pojedincima, i kao lan drave prema suverenu (str.102.)To je obvezivanje prema sebi i prema cjelini iji smo dio (str.102.) Politiko tijelo tj. suveren - drava u aktivnom stanju u odnosu na druge drave postoji samo po svetosti ugovora, proizlazi nemogunost podvrgavanja drugom suverenu. Rousseau: Povrijediti in po kojem se postoji znai ponititi ga, a nita stvara samo nita (str.103.) Vrhovna vlast nije duna davati jamstva podanicima jer, Rousseau kae, nije mogue da bi tijelo htjelo nauditi svim svojim lanovima, a vidjeti emo dalje da ono ne moe nakoditi ni nikome posebno. Suveren je po onome to sam jest uvijek ono to mora biti (str.103.) Drutveni sporazum, preutno sadri obvezupodvrgavanja svakoga opoj volji, a u sluaju odbijanja na to e ga prisiliti itavo tijelo, to znai da emo ga prisiliti da bude slobodan (str.103.) 32

Osmo poglavlje O drutvenom stanju

Tranzicija u drutveno stanje iz prirodnoga dovela je do promjene ponaanja. Instinkt je dobio drutveni okvir pravednosti i moralnosti. Djelovanje je bilo upravljeno razumom. Stvoreno je razumno bie izdvojeno iz ivotinjskoga svijeta. Ulaskom pod eir drutvenoga ugovora ovjek je izgubio prirodnu slobodu, a dobio graansku slobodu. Prirodna sloboda ograniena je prirodnim snagama pojedinca, a graanska je ograniena opom voljom i posjedovanjem omeenim pravom. Profit od graanskog stanja vidimo u zadobivanju moralne slobode koja je ovjeka uinila svojim istinskim gospodarom (str.104.). Posluh zakona vodio je prema slobodi.
33

Deveto poglavlje O stvarnom vlasnitvu

ovjek ima prirodno pravo na sve to mu je potrebno. Svatko mora biti vlasnik. Vlasnitvo nije izraz prirodnog prava ve produkt drutvenoga ili civiliziranoga stanja. Kod njega svaki k graanin povjerava vlasnitvo suverenu. Vlasnitvo se mora ograniiti kako bi se smanjila nejednakost. Razlikuje vlasnitvo od posjedovanja. Zajednica pojedincima osigurava zakoniti posjed. Vlasnitvo i posjed svi su duni uvati od tuinca. Udruivanje u suverena omoguuje im nesmetano uivanja vlasnitva. Temeljni sporazum zamjenjuje moralnom i zakonskom jednakou ono ime je priroda mogla stvoriti ljude fiziki nejednakim i tako premda mogu biti nejednaki po snazi i umu, oni po sporazumu i pravu postaju svi jednaki (str.106.)
34

Druga knjiga

35

Prvo poglavlje Suverenost je neotuiva

Opa volja upravlja snagama drave prema ustanovljenja. A taj je cilj o p e d o b r o. Drutvo se treba ravnati tim zajednikim interesom. Suverenost je samo izraz izvravanja ope volje i kao takova ona je neotuiva. Suveren nije nita drugo do li kolektivno bie.

36

Drugo poglavlje Suverenost je nedjeljiva

Ne samo to je suverenost neotuiva ona je i nedjeljiva. Rousseau primjeuje: Jer opa volja je ili opa ili to nije, ona je volja cijelog narodnog ili samo jednog dijela. U prvom sluaju, ta izjavljena volja je in suverenosti i stvara zakon. U drugom sluaju ona je samo pojedinana volja ili in magistrature, ona je u najboljem sluaju dekret (str.108.) Rousseau prigovara politikim piscima koji nisu sigurni u odreivanju toga pojam. Po njemu objava rata i sklapanje mira nije in suverenosti, jer nijedan od tih akata nije zakon, ve samo primjena zakona, pojedinani akt koji je odreen sluajem predvienim u zakonu, to e jasno vidjeti kada bude oznaena ideja to se pripisuje rijei zakon (str.108.)

37

Tree poglavlje Moe li uope volja pogrijeiti

Opa volja je uvijek ispravna jer tei javnoj koristi. Razlikujemo volju svih od ope volje. Rousseau: Potonja pazi samo na zajedniki interes, prethodna pazi na privatni interes i samo je zbroj zasebnih volja. Ali ako iz tih volja izluite viak ili manjak onih to se meusobno ponitavaju, kao zbroj razlika ostaje opa volja (str.109.) U sluaju prevage jednog udruenja nad ostalim dolazi do ponitenja ope volje, i miljenje to prevladava samo je pojedinano miljenje (str.110.) Jamstvo oitovanja ope volje je ne postojanje zasebnih drutava u dravi, i da svaki graanin daje svoj glas po vlastitoj volji (str.110.)

38

etvrto poglavlje O granicama suverene vlasti

Drutveni sporazum daje politikom tijeluapsolutnu vlast nad svim njegovim lanovima. A to je ona vlast to se, upravljena opom voljom, zove, kako sam rekao, suverenost (str.110.) Vlaja razlikovati osobna prava graana i suverena i dunostikoje prvi moraju ispunjavati u svojstvu podanika od prirodnih prava koja oni moraju uivati kao ljudi (str.111.) Obveze izvedene iz drutvenog tijela imaju karakter uzajamnih obveza. Po naravi one su takve da ih ispunjavamo za druge radei za sebe. Drutveni sporazum vodi jednakosti graana i uivanju u istim pravima. Suverena vlast s obiljejima apsolutnosti, posveenosti, nepovredivosti, kao takva, kae Rousseau, ne premauje niti moe premaiti granice opih sporazuma, i da svaki ovjek slobodno moe raspolagati svim svojim dobrima i slobodom to mu ih ostavili ti sporazumi (str.112.)
39

Peto poglavlje O pravu na ivot i smrt

Svatko se moe izloiti pogibelji da bi sauvao ivot. Osim toga svatko moe biti lien ivota u koliko se ogrijei o pravila drutvenog ugovora. On je stvoren radi odravanja cjeline. Odnosno: Drutveni sporazum ima kao cilj odranje ugovaratelje. Tko eli ostvariti cilj, mora predvidjeti i sredstva, a ta sredstva su neodvojiva od nekih rizika, ak i od nekih gubitaka. Tko hoe ouvati svoj ivot po cijenu drugih, mora ga isto tako, kada je potrebno, dati za njih (str.113.)
40

esto poglavlje O zakonu

Politiko tijelo je oivjelo tek stupanjem na snagu drutvenoga sporazuma. No to nije dovoljno jer politiko tijelo drui i pasivu. Treba mu dati sposobnost donoenja zakona tj. dati mu, kako Rousseau kae, volju i pokretljivost (str.114.) Drugi in politikom tijelu udahnjuje ivot, smisao i svrhu. Rousseau: Jer prvotni in po kojem se to tijelo stvara i ujedinjuje ne odreuje jo nita to treba uiniti kako bi se ono odralo (str.114.) Da bi se prelo iz prirodnoga u graansko stanje civilna prava moraju se regulirati zakonom. A to je ve zakon? Zakon nije nita drugo ve temelj odreivanja nekog drutvenog odnosa. Rousseau: Dakle, materija na osnovi koje se odreuje opa je i volja j koja odreuje. To je taj in koji nazivam zakonom (str.115.)
41

esto poglavlje O zakonu

Po Rousseau cilj zakona je uvijek opi. Prema tomu, zakon je po svojoj strukturi openit i ne mari za pojedinano djelovanje nekog aktera zajednice. Djelatnost upravljena na pojedinani cilj nije stvar zakonodavne vlasti. Drava koja se temelji na vladavini zakona po Rousseau je republika, poradi toga to u njoj vladaju javni interes i javna stvar. U odnosu zakona i vladavine Rousseau kae: Svaka zakonita vladavina je republikanska (str.116.) Zakone Rousseau vidi kao uvjete graanskog udruivanja. Narod, podvrgnut zakonima, mora im biti tvorac, njemu pripadaju samo oni koji se udruuju da bi se ravnali prema uvjetima drutva (str.116.)
42

Sedmo poglavlje O zakonodavcu

Potreba za zakonodavcem proizlazi iz potrebe odravanja graanskog udruivanja. Tko je zakonodavac? Po Rousseau u dravi izuzetan ovjek. Zakonodavac pribjegava autoritetu bez nasilja.

43

Osmo poglavlje O narodu

Zakoni trebaju biti namijenjeni narodu. Po naravi i svrsi trebaju biti dobi. Oni se trebaju razlikovati s obzirom na narode. Narod mogu unititi loi zakoni. Narav naroda je bitna za donoenje zakona. I dobri zakoni ne mogu unaprijediti loe i necivilizirane narode.

44

Deveto poglavlje Nastavak

U nastavku se dalje razmatraju zakoni i njihova primjena u razliitim regijama i obiajima, zatim razmilja o narodu koji mora imati neku vrstu centrifugalne sile i nain odravanja drave.

45

Deseto poglavlje Nastavak

Predmet ovoga poglavlja je kraa rasprava o politikom tijelu koje se moe mjeriti po veliini teritorija i stanovnitvu (geopolitika dimenzija i demografska dimenzija drave). Odnos ovih dviju veliina daje konanu veliinu drave. Svaka drava i narod moraju imati ekonomsku snagu. Oni moraju uivati u obilju i miru (str.122.) Narod je sposoban za zakonodavstvo. Ali samo onaj koji je ve vezan nekim izvornim savezom, interesom ili sporazumom (str.123.)
46

Jedanaesto poglavlje O raznim sustavima zakonodavstva

Najvee dobro za sve je sloboda i jednakost. Potonji moraju biti ciljem zakonodavstva. Razni sustavi zakonodavstva izvode se iz opih drutvenih, fizikih, geopolitikih i demografskih prilika neke drave. Rousseau primjeuje: Ustrojstvo neke drave zaista je vrsto i trajno kada su toliko razmotrene njezine opasnosti da su prirodni odnosi i zakoni uvijek usklaeni u istim tokama i da zakoni, da tako kaemo osiguravaju, prate i ispravljaju odnose (str. 124.) Zakonodavac mora uskladiti prirodu zakona s opim stanjem. Zakoni prema tomu mogu voditi stabilnosti ili destabilizaciji drutva.
47

Dvanaesto poglavlje Podjela zakona

Podjela zakona je razmatranje razliitih odnosa. Treba vidjeti relaciju cjelina i dijelovi. Regulacija tih odnosa mogua je politikim zakonima: Zakoni to ureuju taj odnos nazivaju se politikim zakonima, a zovu se takoer i temeljni zakoni, ne bez razloga ako su ti zakoni mudri. Jer, ako je neka drava na dobar nain ureena, narod koji je na taj nain izmislio mora se njega drati (str. 125.) Rousseau kae da dravna sila omoguuje slobodu svojim pripadnicima. Iz tog odnosa stvaraju se graanski zakoni (str.125) Zatim se stvaraju kazneni zakoni zbog nepokoravanja pojedinca zakonima drave.
48

Trea knjiga

49

Prvo poglavlje O vladavini openito

Svako djelovanje Rousseau dijeli na moralno i fiziko odnosno na silu to ga izvrava(str.126.) Politiko tijelo ima snagu i volju. Snaga je zakonodavna vlast, a volja je izvrna vlast. Nositelj zakonodavne vlasti je narod. Izvrna vlast ne pripada veini ve dijelu posredno izabranom od veine. Ona se sastoji od pojedinanih djelovanja. Vlada je izvrni dio dravne vlasti. Ona je sluga suverena. To sluganstvo suvereno se reprezentira u radu ministara.

50

Prvo poglavlje O vladavini openito

Rousseau vladu definira kao posredniko tijelo izmeu podanika i suverena za njihovo meusobno sporazumijevanje, zadueno za provoenje zakona i odravanje kako graanske, tako i politike slobode (str.126.) lanovi vlade su magistrati ili kraljevi, to jest upravljai, a itavo tijelo nosi naziv vladara (str.126.) Rousseau razlikuje vladu i vladara, pa ovako zbori: Vladom ili vrhovnim upravom ja nazivam, dakle, zakonito obavljanje izvrne vlasti, a vladarom ili magistratom ovjeka ili tijelo zadueno za to upravljanje. U vladi se nalazi posrednike snage, iji odnosi tvore cjelinu prema cjelini ili izmeu suverena i drave (str.127.)
51

Drugo poglavlje O naelu to tvori razne oblike vladavine

U ovom poglavlju Rousseau je dokazao da je vlada sve slabija to se vie mnoe magistrati, do je prethodno polo za rukom pokazati da se represivna snaga mora poveavati to je narod brojniji. Odatle proizlazi da omjer magistrata prema vladi mora biti obrnut od omjera podanika prema suverenu, to znai da se vlada mora vie suavati to se drava poveava, tako da se broj voa smanjuje zbog poveavanja naroda (str.132.) Ovdje je Rousseau govorio o relativnoj snazi vladi, ali ne i o njezinoj ispravnosti. Vladavine se razlikuju po broju lanova koji ih tvore.
52

Tree poglavlje Dioba vladavine

Vladavine mogu biti razliito organizirane. Suveren moe cijelu vladavinu prepustiti narodu tako da ima vie graana magistrata nego graana obinih pojedinaca. Takav oblik vladavine zovemo demokracijom (str.132.) Zatim se vladavina moe ograniiti na mali broj ljudi. Onda govorimo o aristokraciji. Ona moe biti u rukama jednog pa se to zove monarhija kraljevstvo ili kraljevska vlada. Primjedba Rousseau na raspravu o najboljem obliku vladavine ide u pravcu kritike koji kae da se nije uzimalo u obzir da je svaki od njih najbolji u odreenom sluaju, a najgori u nekom drugom (str.133.)
53

etvrto poglavlje O demokraciji

U ovom sluaju vladar i suveren su ista osoba, a budui da su ista osoba, tvore, tako rei, samo vladavinu bez vlade (str.133.) kada bi narod uvijek dobro vladao ne bi bilo potrebe da se njime vlada (str.133.) Na jednom mjestu Rousseau kae da istinske demokracije nikada nije ni bilo niti e je biti. Kada vlada veina nad manjinom to je protivno prirodnom poretku. Rousseau: Protivno je prirodnom poretku da veina vlada, a da se vlada manjinom. Rousseau pesimistino kae kako savrene vladavine nema a kada bi je i bilo ne pristaje ljudima (str.124.)
54

Peto poglavlje O aristokraciji

U ovom poglavlju Rousseau kae: Ovdje imamo dvije sasvim razliite moralne osobe, odnosno vladu i suverena, pa prema tome i dvije ope volje, jednu u odnosu prema svim graanima, drugu samo za lanove uprave (str.134.) Rousseau smatra kako su u prvim drutvima vladale aristokracije. On aristokraciju dijeli na prirodnu, izvornu i nasljednu. Opisuje i kakvou vladavine pojedinih tipova aristokracija. Pa kae: Prva odgovora samo jednostavnim narodima, trea je najgora od svih vladavina. Druga je najbolja, to je u pravom smislu rijei aristokracija. Ona je po njemu najprirodniji oblik vladavine. Rousseau: Jednom rijeju, najbolji i najprirodniji poredak jest kada najmudriji vladaju mnotvom i kada smo sigurni da oni vladaju njime ne zbog svog probitka, ve njihova (str.135.)
55

esto poglavlje O monarhiji

Rije je o vlasti sjedinjenoj u rukama jedne fizike osobe. Ta je osoba monarh ili kralj. U ovom tipu vladavine pojedinac predstavlja kolektivno bie. Rousseau kae: Tako volja naroda i volja vladara, javna snaga drave i zasebna snaga vlade sve odgovara istom pokretau (str.136.) Ovaj tip vladavine pogodan je u velikim dravama. Izmeu vladara i naroda javljaju se drutveni posredniki redovi ili drutveni stalei.
56

Sedmo poglavlje O mjeovitim vladavinama

Ovdje se Rousseau pita o kvaliteti neslone ili mjeovite vlade. Odgovor slijedi na kraju poglavlja: Jer maksimum i snage i slabosti podjednako nalazimo u neslonim vladavinama, dok mjeoviti oblici daju srednju vrijednost (str.140.)

57

Osmo poglavlje
Isti oblik vladavine nije svojstven svim zemljama

Polazi od teze da jedna te isti oblik vladavine ne odgovara svim zemljama. Vladavine se izvode iz kulturnih posebnosti pojedinih zemalja. Ovdje je Rousseau pod utjecajem Montesquea. Svaka javna osoba (drava) i vladavina samo troe. Prihode, poreze ubire od graana. Porezna optereenja prema Rousseau najmanja su u demokraciji. Vea u aristokraciji, a najvea u monarhiji. Podneblje diktira i oblik vladavine: Evo, dakle prema podnebljima prirodnih uzoraka na osnovi kojih se moe odrediti oblik vladavine do kojega vodi utjecaj podneblja, pa ak i rei kakvu vrstu stanovnika ono treba imati (str.141.)
58

Deveto poglavlje O znakovima dobre vladavine

Rousseau uzima razliite znakove dobre vladavine. Ti su znaci javni mir, sloboda pojedinca, sigurnost osobe, sigurnost posjeda. No svakako trebamo tragati za jednim prepoznatljivim znakom koji bi odredio cilj politikoga udruivanja. Taj znak je prema Rousseau: Odranje i napredak njegovih lanova

59

Deseto poglavlje
O zloupotrebi vlade i njezinoj sklonost izopaavanju

Dva su nain izopaivanja vladavine koja vode raspadu drava. Suavanje vladavine zbiva se kada se ona od veeg broja (demokracija) suava na manji broj vladara tj. aristokraciju, i jo ue na kraljevstvo. Drava se raspada u sluaju vladareva prisvajanja suverene vlasti. Ovdje se ne suava vladavina ve drava. I kada lanovi vlade prisvoje svaki za sebe vlast. Raspad drave je po Rousseau anarhija.

60

Jedanaesto poglavlje O smrti politikoga tijela

Politiko tijelo ili drava nemaju trajni karakter. Rousseau istie njihovu relativnost. Pa ovako zbori: To je prirodni i neizbjeni put i najbolje ustrojenih vladavina. Ako su Sparta i Rim iezli, koja se drava moe nadati da e potrajati zauvijek? (str.145.) Ve u trenutku nastanka politiko tijelo nosi klicu vlastite propasti, kae Rousseau. (usp.str.146.) ovjek je djelo prirode, a drava je umjetno djelo, kae Rousseau po uzoru na Hobbesa. (Leviathan) Politiko tijelo (drava) temelji se na suverenoj vlasti. Dijelove dravne vlasti Rousseau prispodobljuje s ljudskim organima Zakonodavna vlast je srce drave, a izvrna mozak koji pokree sve dijelove dravne cjeline. Postojanje drave ne vezuje se uz postojanje zakona ve zakonodavne vlasti.
61

Dvanaesto poglavlje Kako se odrava suverena vlast

Suveren djeluje samo pomou zakona. Oni nisu nita drugo ve izraz ope volje. Kada suveren moe djelovati? Po Rousseau: On moe djelovati samo kada je narod okupljen (str-146.). Ovdje se narod vidi u obliku rimske narodne skuptine, za koju komentator djela kae da je Rousseau idealizira

62

Trinaesto poglavlje Nastavak

Nisu dovoljne povremene narodne skuptine. Uestalost sazivanja skuptina zavisi o okolnostima.

63

etrnaesto poglavlje Nastavak

U nastavku slijedi rasprava o okupljanju naroda u suvereno tijelo: U trenutku kada se narod zakonito okupi u suvereno tijelo, svaka nadlenost vlade prestaje, izvrna vlast se obustavlja, a osoba je i posljednjeg graanina jednako je sveta i nepovrediva kao i pravo prvog magistrata, jer tamo gdje se nalazi predstavljeni nema vie predstavnika (str.148.) Narodne skuptine Rousseau naziva titom politikoga tijela, uzdom vladi i uasom voama (usp. str.148.)
64

Petanesto poglavlje O zastupnicima i predstavnicima

Politiko zastupnitvo Rousseau naziva suvremenom politikom idejom. Samo slobodni narodi imaju svoje politike predstavnike. U odnosu javnih i privatnih poslova Rousseau kae: Javni poslovi u duhu graana prevladavaju nad privatnim to je drava bolje ustrojena (). U dobro upravljanoj dravi svatko leti na skuptine, pod loom vladavinom nitko nee ni korak napraviti da se ne bi tamo iskazao (str. 149.) U dobro ureenoj dravi bolje e funkcionirati skuptina i politika reprezentacija.
65

esnaesto poglavlje Ustrojstvo vlade nije ugovoreno

Izvrna vlast mozak je politikog tijela. Prirodno je odvojena od zakonodavne vlasti. Rousseau polazi od politike teorije jednakosti graana po drutvenom ugovoru. Da bi se oivjelo politiko tijelo suveren daje pravo osnivanja izvrne vlasti koja titi sve graane podjednako. Rousseau postavlja tezu o neugovorenosti ustrojstva vlade aludirajui na Pufendorfa. Osporava misao o ugovornom karakteru ustrojstva vlade. Takvo miljenje smatra neodrivim. Pa kae: Prvo, vrhovna vlast se ne moe preinaiti ako se otui. Ograniiti znai unititi je. Besmisleno je i proturjeno da se suveren predaje nekome tko bi bio iznad njega, jer obvezati se na poslunost nekom gospodaru, znai vratiti se u punu slobodu. Osim toga, oito je da bi ugovor s tim i tim osobama bio pojedinani in, odakle proizlazi da taj ugovor ne bi bio ni zakon ni in suverenosti i, prema tome, on bi bio nezakonit (str.151.) U zakljuku kae, postoji samo jedan ugovor o udruivanju, pa isti iskljuuje svaki drugi ugovor. I dalje: Ne bi se mogao zamisliti nikakav drugi javni ugovor koji ne bi naruavao prvi (str.151.)
66

Sedamnaesto poglavlje O ustanovljavanju vlade

Vlada se ustanovljuje zakonom i izvravanjem zakona o vladi. U zakonu suveren odreuje djelokrug vlade. Taj in je zakon. Izvravanje zakona u nadlenosti je naroda posredstvom narodnih voa koje e biti zaduene za utvrenu vladavinu (str.152.)

67

Osamnaesto poglavlje
Nain da se sprijei prisvajanje vladavine

Vlada se ne ustanovljuje ugovorom ve zakonom. Nositelji funkcija vlade nisu gospodari ve sluge naroda. U promjenama vlade Rousseau vidi opasnost jer nikada ne treba dirati u utvrenu vladavinu, osim kada ona postane protivna javnoj dobrobiti (str.153.) Nain sprjeavanja prisvajanja vladavine mogu je vremenskim ogranienjem - povremenim skuptinama. U funkciji odravanja drutvenoga sporazuma uvijek se moraju otvarati s dva prijedloga: Odgovara li suverenu da i dalje odri sadanji oblik vladavine? Odgovara li narodu da njime i dalje upravljaju oni koji su i dosad za to bili zadueni? (str.153.)
68

etvrta knjiga

69

Prvo poglavlje Opa volja je neunitiva

U dravi ljudi imaju cilj zajedniko odranje i opu dobrobit(str.154.) Kada svi slono djeluju uspostavlja se sklad svih dijelova. Opa volja po Rousseau je postojana, nepromjenljiva i nepokvarena. Ali ona je podreena drugim voljama koje su prevagnule nad njom (str.155.) Nadalje Rousseau pie o jedinstvenom pravu glasovanja u svakom inu suverenosti, pravu koje graanima nita ne moe uskratiti (str.155.)
70

Drugo poglavlje O glasovanju

Prevladava li u skuptinama sklad to vie prevladava opa volja. Graani imaju interes, a narod samo volju (str.155.) Nain ili tehnika prebrojavanja glasova vana je za prepoznavanje ope volje. Ona je u biti trajna volja svih graana. Rousseau pretpostavlja da su sve znaajke ope volje sadrane u veini: kada ih u njoj nema, ma koja strana prevladala, nema vie slobode (str.156.) U javnim odluivanjima pojedinane se volje zamjenjuju opom (str.156.)
71

Tree poglavlje O izborima

Rije je o izboru drijebom kao naravi demokracije. Tom se tehnikom bira vladar i magistrati. Rousseau kae: Za izbore vladara i magistrata () postoje dva naina provedbe, odnosno biranje i drijeb. Jedan i drugi se primjenjuju i raznim republikama, a sada nalazimo vrlo sloenu mjeavinu obaju tih naina u izboru mletakog duda (str.157.) Izbor je funkcija vladavine, a ne suverenosti.

72

etvrto poglavlje O rimskim komicijima

Rousseau dalje pie o podjelama rimskog naroda, te nainu politike reprezentacije u skuptinama. Pa kae: Te zakonito sazvane skuptine zvale su se komicije. One su se obino odravale na rimskom trgu (str.162.) Njihovo okupljanje i zakoni koji bi donosili bili u trima uvjetima: ovlatenje okupljanja, odravanje komicija na dan doputen zakonom i pogodna pretkazanja. Ili u izvorniku: Prvo, da je organ ili magistrat koji ih je sazvao dobio za to potrebna ovlatenja, drugo, da se skuptina odravala na dan doputen zakonom, tree, da su postojala pogodna predkazanja (str.16.)
73

Peto poglavlje O tribunatu

Tribunat nije nita drugo ve uvar zakona zakonodavne vlasti. (usp.str.165.) emu je sluio tribunat? Sluio je zatiti suverena od vlade, kao to su to inili u Rimu narodni tribuni, katkada da se podri vlada protiv naroda, a katkada da odri ravnoteu obiju strana, (str.165.) I dalje: Tribunat nije tvorni dio drave i ne treba imati nikakva udjela ni u zakonodavnoj ni u izvrnoj vlasti, (str.165.)

74

esto poglavlje O diktaturi

U situacijama krize dolazi do obustavljanja zakona: Ne treba, dakle, teiti da se politike ustanove toliko uvrste da vie nije mogue da se njihova vlast privremeno obustavi. ak i Sparta je obustavljala djelovanje svojih zakona (str.166.) Obustavljanje svete vlasti zakona dolazi u obzir samo ukoliko je u pitanju javni spas domovine. U izvanrednim okolnostima imenuje se vrhovni voa koji uutkava sve zakone i obustavlja za trenutak suverenu vlast. U takvu sluaju ne dovodi se u sumnju opa volja, jer je oito da je glavna nakana naroda da drava ne propadne. Na taj nain obustavljanje zakonodavne vlasti nju ne ukida (str. 166.) Rousseau primjeuje da se u Rimu utjecalo diktaturi jer republika nije imala vrste temelje vlastita odranja. Ona se uvodila na odreeno vrijeme do est mjeseci do stabilizacije prilika. Prijee li se zadati rok, diktatura se od spasonosne pretvara u tiranijsku vladavinu.
75

Sedmo poglavlje O cenzuri

Kao to se opa volja izjavljuje zakonom, javno mnijenje se izraava cenzurom. javno mnijenje je vrsta zakona kojemu je izvrilac cenzor, a koji ga, po primjeru vladara, primjenjuje samo u pojedinanim sluajevima (str.168.) Cenzura nije trajni, ve privremeni oblik zakona. Cenzura moe koristiti odranju obiaja, nikako njihovu ponovnom uspostavljanju (str.168.)

76

Osmo poglavlje O graanskoj religiji

Religiju Rousseau dijeli na, religiju ovjeka i religiju graana. Prvu on naziva teizmom i vjenim moralnim dunostima, a druga je propisana u nekoj zemlji (graanska). Pa kae: Takve su bile sve religije prvotnih naroda koje moemo nazvati graanskim ili pozitivnim boanskim pravom U odnosu na religije, a u kontekstu drutvenog ugovora Rousseau pie o pravu suverena nad podanicima: Pravo koje drutveni sporazum daje suverenu nad podanicima ne prekorauje granice ope dobrobiti

77

Osmo poglavlje O graanskoj religiji

Podanici, dakle, moraju suverenu polagati raun o svojim miljenjima samo ako su ta miljenja vana za zajednicu. (str. 174.) svatko moe imati svoje miljenje u religijskim pitanjima, no suverenu (dravi A.M.) ne pripada pravo da za njih zna (str.174.) I na kraju mjesto vrlo slino Lockeovoj teoriji tolerancije i sekularizacije:Jer kako on (suverendrava, A.M.) nema nikakvih nadlenosti na drugom svijetu, nisu njegovi posli da zna kakva e biti sudbina podanika u ivotu to dolazi, vano je da su oni dobri graani u ovome (str.174.) Rousseau dalje pie o graanskom ispovijedanju vjere koje nije religijsko. Pa kae: Postoji dakle, sasvim graansko ispovijedanje vjere za koje se suveren duan utvrditi pravila, ne tako tona kao religijske dogme, ve kao osjeaje drutvenosti bez kojih je nemogue biti graanin i vjeran podanik.. (str.174.)
78

Osmo poglavlje O graanskoj religiji

Jedna od osjeaja drutvenosti je odbacivanje netolerancije ili netrpeljivosti. Na kraju Rousseau zbori o o graanskoj i teolokoj nesnoljivosti kao neodvojivima: Te dvije nesnoljivosti su neodvojive. Nemogue je ivjeti u miru s ljudima za koje vjerujemo da su prokleti; voljeti ih znailo bi mrziti boga koji ih je kaznio (str.175.) Nema nacionalne religije. Rousseau na kraju zakljuuje kako treba podnositi sve one koji podnose druge, ako se njihove dogme ni po emu ne protive dunostima graana (str.175.)

79

Deveto poglavlje Zakljuak

U zakljuku Rousseau kae kako je iznio naela politikoga prava i zasnivanja drave, ali bi ih jo trebalo proiriti i vanjskim odnosima, tj. ukljuiti meunarodno pravo i ostale sadraje, no takav posao je odvie prostoran za moj kratki pogled (str.175.), zakljuuje Rousseau.

80