VODIČ ZA KU PNJU LA PT O PA

UVOD
U ovom vodiču pokušat ću objasniti neke osnovne razlike među klasama laptopa čije
razumijevanje je od presudne važnosti za donošenje prave odluke glede izbora odgovarajućeg
laptopa. Prije vodiča moram spomenuti da ću raditi mnoge digresije i dopune, jer jednostavno
ne mogu sve od jednom obuhvatiti, a ovo nije knjiga, ne stignem sve sistematski pravilno
posložiti. Dakle ako negdje vidite neku očitu kontradiktoriku samo čitajte dalje, bit će to
sigurno adresirano negdje dublje u vodiču. Osnovna podjela koju ću napraviti i koju ću cijelo
vrijeme spominjati će biti na kućne i poslovne modele. Podjela je u stvarnosti puno složenija
ali za demonstraciju osnovnih pojmova će suficirati. Ta podjela je u prvom redu kvalitativne
prirode jer kvaliteta je najčešće najapstraktniji pojam kod odabira laptopa. Ljudi više-manje
brzo odluče kakve im performanse i mogućnosti trebaju kod laptopa, donesu i neki cjenovni
okvir, ali najčešće ih muči pitanje kvalitete. Svi bi htjeli da to bude i kvalitetna mašina, ali
nisu sigurni na koji način doći do tog odgovora. Više-manje su svjesni da brojke performansi
ne znače kvalitetu pa se najčešće hvataju za neku poznatiju marku laptopa kao garanciju
kvalitete. Obično na tuđu usmenu preporuku koji eto ima upravo tu marku laptopa i sa njom
je super zadovoljan. To je sve u redu, ali to jednostavno nije dovoljno široka slika koju valja
sagledati.

Evo nekih smjernica: Kvaliteta definitivno ne ovisi o performansama i nije direktno povezana
sa cijenom ako se radi o različitim klasama. Ima nekvalitetnih laptopa za 10000kn i ima
kvalitetnih laptopa od 5000kn. Kvaliteta ne ovisi izravno ni od marki laptopa, puno je bitnije
kojoj klasi pripada. Ali sad već idem previše naprijed. Iznijet ću prvo jedno mišljenje do kojeg
sam došao postepeno kroz iskustvo. To je samo mišljenje, ali mislim da nije daleko od pravog
stanja stvari;
Sve ove stvari koje ću spomenuti u vodiču ljudi sami od sebe zaključe bez da im itko to mora
napominjati tek nakon što kroz duže vrijeme sami promjene nekoliko laptopa. Kao i za sve u
životu iskustvo je najbolja učiteljica. Ali to nije nije glavna poanta. Bez objašnjenja (koje će
tek slijediti u vodiču) većina ih naposljetku zaključi da im treba poslovni laptop. Poslovni
laptop je etalon laptopa. Kućni laptop je u svakom segmentu do određene mjere podrezana
verzija poslovnog laptopa. Naravno da bi se postigla čim bolja cijena.
Iznijet ću i još jedno vlastito mišljenje uz pretpostavku. Pretpostavka je da svi oni koji čitaju
ovaj vodič su iznadprosječno računalno pismeni i osviješteni (da nisu teško da bi bili članovi
ili čitatelji PCexpert foruma), mnogi od njih su pravi računalni entuzijasti. Opet većina njih su
solidno upoznati sa klasičnim PC-jem, mnogo ih se prvi puta odlučuje za laptop.
Moje mišljenje jest da su kućni laptopi za mase, preciznije računalno neobrazovane mase, svi
vi entuzijasti prištedite si muke, učite na iskustvima drugih i pruštite si kvalitetan odnosno
poslovni laptop.
Odmah ću napraviti malu digresiju jer vidim da će to postati problem. Neki žele laptop i za
igranje (pravo napredno igranje najnovijih igara). Poslovni laptopi nisu primarno namijenjeni
za igranje, ali mnogi imaju veoma jake grafičke podsustave pa u tom pogledu nisu ništa lošiji
od laptopa koji su namijenjeni samo za igranje. Dakle opet preporučam poslovni laptop ako je
moguće.
Da su kućni laptopi za mase potvrđuju i ove činjenice: Omjer modela kućnih i poslovnih
laptopa je min 4:1. Dakle na svaki poslovni model, dolazi barem 4 kućna modela. Tu
govorima samo o modelima, ako govorima o ukupnoj količini prodanih laptopa omjer je puno
veći. Definitivno preko 10 kućnih laptopa na svaki poslovni. (opet digresija; sve ovo mislim
za privatne osobe koje kupuju laptop za osobnu uporabu, firme ne računam). Dakle prema
mojem mišljenju prosječni pojedinac koji kupuje laptop za sebe je prosto rečeno ovca.
Sve su ovo savjeti. Ponekad jednostavno mije moguće zbog premalog buđeta kupiti poslovni
laptop, ali svakako sam mišljenja da tome treba težiti. Također ovaj savjet nije baš
univerzalan, uvjek postoje neki izuzeci (njih ću navesti niže)

Dakle što je to poslovni laptop o kojem tolko pričam i po čemu je on toliko bolji:

Primarne odlike poslovnih laptopa su kvaliteta, pouzdanost, robusnost i prenosivost. Evo

nekih razlika izmedju poslovnih laptopa, i laptopa za mase – tzv. kućnih latopa.

1. Poslovni su uvijek prenosivi, kućni ne moraju biti. Neki kućni su djelomično prenosivi, a
neki nisu uopće. Prenosivost ću definirati max težinom i čvrstoćom konstrukcije. Radi težine
nema poslovnih laptopa većih od 15.4" (postoje i veće mobilne radne stanice, ali to je posebna
kategorija). Max prihvatljiva težina je 3kg za povremeno prenošenje (ne svaki dan). Ako se
prenosi na dnevnoj bazi odmah zaboravite na sve teže od 2kg (dakle 14" i manje). Drugo je
čvrstoća; čim je laptop prenosiviji to mora biti čvršći. Za kućne koji se ne miču, čvrstoća je
apsolutno nebitna. Pošto se neće micati trajat će uz puno lošiju konstrukciju isti broj godina
kao i poslovni u težim uvjetima. Dakle njima je dopuštena tanka i klimava plastika, kod
poslovnih nije. Čim je laptop prenosiviji to se više mora pribjegavati uporabi specijalnih
materijala jer plastika npr nije dovoljno robustna za
svakodnevno prenošenje. To ćete lagano prepoznati u specifikacijama, koriste se magnezij,
aluminij, čelik, karbonska vlakna, titan i sl. Iako nije apsolutno nužno da poslovni koristi
specijalne materijale, ako se ne prenosi na dnevnoj bazi bit će dovoljna i neka specijalna
impregnirana polikarbonatna slitina od kojih se obično prave poslovni laptopi (no i to je
daleko robustnije od baznih plastika kućnih laptopa).

2. Poslovni laptopi u prosjeku inkorporiraju više bežičnih i sigurnosnih tehnologija. Također

kod poslovnih modela je veća zastupljenost visokorezolucijskih kvalitetnih ekrana.

3. Poslovni laptopi najčešće dolaze više jamstva (u prosjeku 3god naprama 1god što je
prosjek za kućne modele)

4. Osim veće kvalitete materjala od kojih se poslovni laptopi izrađuju, daleko je veća kvaliteta
dizajna sklopova. Sve je na svojem mjestu, sve je funkcionalno i radi besprijekorno. Sve je
pravilno dimenzionirano (hlađenje
je prilagođeno zagrijavanju, baterija potrošnji, robustnost prenosivosti itd.). Kod kućnih
laptopa je sve to lošije usklađeno jer se zbog uštede troškova obično koristi ista baza za sijaset
modela na koji se nabacaju različiti moduli koji su nečesto loše usklađeni zbog presinga in-
time marketinga.

5. Izravno povezano sa stavkom 4; daleko je veći stupanj završne kontrole. Software je puno
kompletniji te je daleko detaljnije istestiran da slučajno neki komad softwarea nebi imao
konflikt sa nekim drugim. Sve to skupa je posljedica već navedenog; da sve radi
besprijekorno i funkcionalno.

6. Poslovni laptopi ne inkorporiraju nove tehnologije dok ne postanu industrijski standard.

Zato kućni laptopi uvjek prvi dobiju novu tehnologiju, ali kasnije poslovni dobiju revidiranu i
stabilnu verziju tehnologije. Također poslovni duže zadržavaju starije pouzdane tehnologije.
To je razlog zašto se na poslovnim laptopima još mogu naći serijski i paralelni portovi, dok su
ih kućni laptopi davno napustili. Ali to je pozitivna stvar jer doprinosi stabilnosti platforme i
pouzdanosti poslovanja.

7. Zbog svega navedenog, jasno je da su poslovni laptopi skuplji. Naravno, posve opravdano.

I. PROIZVOĐAČ (BRAND)
Većina ljudi previše generalizira kad je proizvođač u pitanju
Uopće nije bitno jel u pitanju Acer, HP, IBM ili Fujitsu siemens (ili neki od drugih poznatih
brandova), bitno je o kojem se rangu uređaja radi, kojoj su publici namijenjeni. Svi oni rade i
dobre i loše laptope. Pod loše u biti mislim one namijenjene najnižem segmentu tržišta (prosto
rečeno - jeftinjake)

Preširoka je tema da bih detaljno objašnjavao pa ću navesti konkretan primjer koji se može i
dalje primijeniti:
Za konkretan primjer uzmimo ACER i HP. Ovaj primjer je tipičan stereotip. Među
početnicima većinom vlada mišljenje da je acer općenito manje kvalitetan, cijenom povoljniji,
prilagođeniji nezahtjevnim korisnicima od recimo HP-a. Ništa ne može biti dalje od istine.
Naime taj trend u mišljenjima proizlazi iz sljedećih razloga: Acer je postao poznat po jeftinim
kućnim laptopima. Upravo je acer najzaslužniji za ovo omasovljenje laptopa u zadnjih 4-5
godina. Oni su probili cjenovne barijere i sa poslovnog platoa spustili laptop na razinu
dostupnu svakom školarcu, bakici i susjedu.. Kao posljedica toga prodali su milijune jeftinih
uređaja čija se kvaliteta često uspoređivala s gericomima i sličnim klasama..
S druge strane HP je uvijek glasio kao poslovni klijent, idealno robustno i pouzdano poslovno
rješenje. Davno su stvorili taj buissnes image i to im se godinama i godinama sad lijepo
otplaćuje.
ALI, to je bilo prije 5-10 godina, danas je situacija potpuno drugačija. danas je konkurencija
prevelika da bi se bilo koji dio lukrativnog tržišnog kolača prepustio drugima odnosno svaki
proizvođač ima čim širu gamu uređaja da bi pokrio svaki djelić tržišta. Tj svi imaju i jeftine
prosječne uređaje (kao nekad acer isključivo) i vrhunska poslovna pouzdana rješenja (kao
nekad HP isključivo). Uz to još i imaju milijun modela u sredini, da pokriju svaku moguću
rupu.
Vratimo se konkretno na acer i hp. Tipično se pod acer misli na aspire seriju. Ta serija je
namijenjena kućim korisnicima. S druge strane u slučaju hp-a se tipično misli na nx i nc
seriju. Te serije su poslovne serije (pogotovo nc serija).
Kao što sam obrazložio već, poslovne serije se ne mogu uspoređivati sa kućnim, to je
usporedba kruški i jabuka.
Nikad još nisam čuo nekoga da spominje acerovu vrhunsku poslovnu seriju, a kod acera je to
trenutno Travelmate 8xxx serija. I vjerujte to je apsolutno vrhunska serija u svakom pogledu.
Naravno HP isto tako ima i kućnu seriju i onda ide pod imenom PAVILION. Također ne
sjećam se kad je netko zadnji puta spomenuo taj pavilion. I naravno onda se nikad ne događa
usporedba Travelmatea 8xxx serije i Pavilion serije, a u toj usporedbi Acer je više puta
kvalitetniji od HP-a, u svakoj i najmanjoj sitnici. Općenito daleko bolji laptop (u
kvalitativnom smislu). Na prvi pogled se vidi da je riječ o vrhunskom uređaju: poklopac od
karbonskih vlakana, kućište od polikarbonata impregniranog metalnim vlaknima, ekran kao
na najboljim stolnim LCD-ovima, performanse, podrška... Ali kao što sam već napomenuo to
je nevaljala usporedba, usporedba kruški i jabuka..

TREBA uspoređivati kućne serije sa kućnim serijama, a poslovne sa poslovnim!

II. POJEDINI MODELI VELIKIH
BRANDOVA
Ovo je najbitnije posebno poglavlje, tu potražite konkretan savjet. Svaki bitniji proizvođač
danas ima i poslovne i kućne serije. Navest ću najbitnije:

ACER:
kućne serije: aspire, travelmate <6xxx
poslovne serije: travelmate 6xxx, travelmate 8xxx (te neki od travelmatea sa manjim
veličinama ekrana (14“, 12“), ferrari (iako je to „show“ laptop radi Ferrari motiva to je pravi
poslovni laptop)

ASUS: (oni su komplicirani)

kućne serije: milijun modela
poslovne serije: kao što rekao komplicirani su, ima puno modela na granici svjetova, ali
izrazito poslovne serije (ono što je zaista kvalitetno) su V1J serija, V2J, W3J, VX2
(lamborghini) serija, S6F serija

DELL:
kućne serije: Inspiron, XPS
poslovne serije: Latitude, Precision
-za DELL treba još napomenuti da je on jedini od velikih brandova gdje se bilo koji laptop
može dobiti u potpunosti konfiguriran prema želji (što je inače glavna prednost nekih manje
poznatih brandova)

Fujitsu Siemens:
kućne serije: Amilo serija
poslovne serije: Amilo PRO, Lifebook, Celsius (iako je Amilo PRO na granici klase,
svojevrsni polu-poslovni model)

HP:
kućne serije: Pavilion
poslovne serije: nx, nc, nw serije (nx serija je također polu-poslovna serija, kao i FSC Amilo
PRO)

Lenovo - IBM:
kućne serije: C100, N100,
poslovne serije: R serija, Z serija, X serija, T serija

LG: - nemaju izrazito odvojene poslovne od kućnih serija zasad. Ali nešto kvalitetnije su S1
iT1 serije

Panasonic:
kućne serije: nemaju kućnih serija
poslovne serije: T serija, W serija, Y serija
-napomena: u ovom popisu ovo su najkvalitetniji, najizdržljiviji, najtanji, najlakši notebooci.
Također imaju i najduže trajanje baterije. Kvalitetniji su od recimo općepoznatog etalona
kvalitete; IBM T serije
Samsung:
kućne serije: R serija, M serija
poslovne serije: P serija, X serija, Q serija

Sony:
kućne serije: AR serija, N serija, FE serija, C serija
poslovne serije: SZ serija, TX serija, BX serija
-napomena: ianko je FE serija unutar SONY-eve gama pozicionirana kao kućni model, ne bi
bilo pravedno ostaviti stvari samo na tome. Naime SONY ima relativno visoke standarde za
svoje notebooke i njihova FE kućna serija je npr. čvršća (ima dijelove kućišta od magnezijeve
legure) nego Toshiba Tecra "A" serija koja je pozicionirana kao poslovna (i koju sam isto
izuzeo iz tablice uz dodatno objašnjenje). Također HP polu-poslovna "NX" serija (isto je
izuzeta iz liste) nije ništa robustnija od SONY "FE" serije. Da rezimiram: iako je unutar
SONY-eve game "FE" serija kategorizirana kao kućna klasa možete je smatrati
poluposlovnim modelom isto kao i HP "nx" seriju

Toshiba:
kućne serije: Satellite, Qosmio
poslovne serije: Tecra, Portege
-napomena: Tecra "S" i Tecra "M" serije su prave Tecre. Tecra "A" je nova "ekonomska"
serija i to nije prava punokrvna Tecra. Materijali su daleko lošije kvalitete nego kod Tecre "S"
i Tecre "M". Puno je bliža Satelite seriji nego pravim Tecrama

eto, ovo su svi najbitniji proizvođači, barem najpoznatiji. Ono što je bitno imati na umu: Ne
treba sa skepsom promatrati ni jedan od navedenih punokrvnih poslovnih laptopa. Svi su oni
iznimno dobri, uvijek je svaki laptop bilo kojeg proizvođača iz poslovne serije kvalitetniji
od nekog drugog laptopa opet bilo kojeg proizvođača ali iz kućne serije! Nije moguće
napraviti grešku kupnjom nekog od tih poslovnih modela (naravno pod pretpostavkom da se
kupuje radi stvarne potrebe).

III. OSTALI PROIZVOĐAČI

Gore spomenuti su bili veliki proizvođači sa dugom tradicijom i svaki od njih ima određeni
nivo kredibiliteta kod kupaca te masovnu poznatost. 95% ljudi će naći laptop koji trebaju
među tim velikim brandovima, no radi ostalih 5% spomenut ću još neke
1. Gericom
-ova njemačka firma proizvodi laptope isključivo kućne kategorije. Dakle suprotno od onoga
što trenutno pokušavam propagirati kao pametan izbor. No pustimo to na stranu. Dakle
Gericom nema poslovnih modela, bez obzira na performanse i cijenu. Ono što je bitnije su
Gericomovi loši rezultati što se tiče pouzdanosti. Vjerujem da su svi već čuli horror priče o
nonstop kvarovima te marke. I da imaju zgodnu osobinu da se uvjek pokvare kad im istekne
garancija. Moram odmah napomenuti da su to gluposti, pretjerane i napuhane priče, određeni
mit koji je nastao i sad hrani sam sebe sa svakim novim kvarom. Nema laptopa koji se ne
može pokvariti bez obzira na marku. I mercedesi se kvare. Ali kao što svi znaju u svakom
pretjerivanju ili laži ima i neke istine. A istina je da se Gericom modeli šta se tiče pouzdanosti
nalaze u donjem dijelu tog segmenta i da je završna kontrola isto na dnu dopuštenih
specifikacija, odnosno ipak je veći rizik u tom pogledu od poznatih brandova. I to je opet u
redu ukoliko se taj rizik isplati. Dakle, da li se isplati:
Po mojem mišljenju ne. Cjenovna razlika je premala da bi to opravdalo. Direktni konkurenti
Gericom modelima su kućne serije Acera i Fujitsu-Siemensa (Acer Aspire i Fujitsu-Siemens
Amilo – to su best-buy kućne serije (odnos uloženo-dobiveno) velikih brandova). Ako
direktno uspoređujemo, Gericom u prosjeku uspjeva ponuditi cca 5% nižu cijenu od
renomiranih modela. Tih 5% po mojem mišljenju bi trebalo pokrivati cijenu imena (branda),
tu definitivno nema mjesta za kompromis sa kvalitetom. Dapače za tu cijenu bi trebao biti
kvalitetniji od velikih brandova da bi bio ozbiljan izbor (jer treba uzeti u obzir i deprecijaciju
(nitko ne želi kupiti no-name rabljeni laptop sa lošim renomeom). Dakle trenutno ne
preporučam, no treba vidjeti kako će se popravljati s vremenom.

2. Barebone proizvođači (MSI, Aopen, NexOC, Končar, Forcebook, Alienware itd.)

-ovo je veoma komplicirani segment pa ću samo napomenuti najbitnije stavke; Barebone
proizvođača ima u svijetu na desetine, naveo sam samo neke od onih koji se mogu naći u
ovom dijelu europe (iako ih i tu ima još). Bitno je napomenuti da većina barebone
proizvođača nema nikakve veze sa fizičkom proizvodnjom samih laptopa. Većina ih radi na
sljedeći način: Kupe neki od gotovih ili naručenih modela pravih OEM proizvođača (tvornica,
većinom s tajvana) kao što su Compal, ASUS, Arima, Clevo itd. te samo u njih dodaju
procesor, memoriju, hard disk, wlan modul i ponekad još neki dodatak. Nakon toga na njih još
lijepe svoju naljepnicu i VOILA, eto branda laptopa. Na taj način svaka voljna firma može
imati svoj brand.
Ono što je bitno, barebone proizvođači u pravilu nemaju poslovnih modela (dakle ono o čemu
je cijela ova tema), ali nisu za svi odmah za odbacivanje iz nekoliko razloga. Prvi razlog je što
postoje neki kućni barebone modeli koji su istovjetne ili čak više kvalitete od kućnih modela
velikih brandova (ne više kvalitete od poslovnih modela), a istodobno imaju nižu cijenu
(dakle uspijevaju u onome u čemu Gericom tek nastoji uspjeti). Drugo je postojanje
extremnih barebone modela, posebne kategorije laptopa koju ću još posebno opisati i koja se
često za nikakve novce ne može naći među velikim brandovima.
Kvaliteta je pojam koji je noćna mora za barebone segment, često je nemoguće unaprijed
znati koliko je određeni model kvalitetan dok se ne isproba na određeno vrijeme. UPRAVO IZ
TOG RAZLOGA PREPORUČAM MANJE ISKUSNIMA DA POTPUNO ZAOBIĐU
BAREBONE SEGMENT ukoliko ne traže extremni model. U najgorem slučaju kod
pametnog odabira će platiti tek nekoliko posto više za sličan BRAND name model. No, za
one iskusne i nepokolebljive evo par extra savjeta:
Neki od barebone proizvođača ipak i sami proizvode svoje laptope (čak ih i prodaju drugima
da rade svoje barebone brandove) i oni u pravilu imaju modele pristojne kvalitete.
Najpoznatiji od njih je ASUS, no on se kao barebone ne prodaje u europi pa ga samo
spominjem. Sa liste iz naslova samo MSI radi svoje modele i za njega mogu reći da je
kvalitetan (u kućnim okvirima, daleko od poslovne kvalitete koju propagiram) i da se može
mjeriti sa kućnim brand name modelima.
Za Alienware također mogu potvrditi da je kvalitetan. Iako oni modele naručuju od različitih
proizvođača (tvornica), oni su elitistički orijentirani, ciljaju na dobro novčano potkovane
entuzijaste i ne mogu si priuštiti kvalitativne kikseve. Dakle biraju kvalitetne modele i sve
temeljito testiraju. Kao završni touch osim lijepljenja Alienware naljepnica modele i lakiraju u
svoje boje.
Kao i Alienware, dosta ostalih barebone ponuđača također laptope dobavlja od više različitih
pravih proizvođača (tvornica), tako da krajnji kupac nikad nezna šta će točno dobiti što je i
baza za moju PREPORUKU O IZBJEGAVANJU neiskusnima. To je osjetljivo područje što se
tiče kvalitete. Tu se ne govori o razlikama u kvaliteti između kućnih i poslovnih serija nego
ponekad o kvaliteti koja je još ponekad niža od kućnih serija BRAND proizvođača (a već to je
nivo koji preporučam izbjegavati (u ovom vodiču), a kamoli niže). Dakle oprez. Naravno ima
i dobrih modela, ali u tom moru ja jednostavno ne znam bez testiranja koji su to. Mogu samo
navesti dobre pojedine primjerke. Npr. Pozitivno su me dojmili neki extremni modeli
(posebna kategorija) NexOC-a i Končara.
Prednosti: Glavna prednost svih barebone laptopa jest da su potpuno konfigurabilni po želji
(posljedica toga da naručuju gotove laptope i onda u njih ugrađuju već spomenute procesore,
memoriju, hard diskove itd). Dakle taj izbor procesora, memorije itd. je na izboru kupcu, ali
ironično u hrvatskoj ta glavna prednost je zakinuta te većina ih nudi već unaprijed fiksne
iskonfigurirane modele. Druga prednost je cijena. Nešto su jeftiniji od BRAND name laptopa,
ali kao što sam već spomenuo često je preveliki kompromis sa kvalitetom.

IV. EKSTREMNI LAPTOPI

ima više kategorija extremnih laptopa s obzirom na namjenu i orjentaciju. Prvo ću obraditi
poslovni segment

1) Radne stanice:
Pod ovim mislim na CAD-CAM okružje odnosno bilo kakvo inženjersko grafičko
projektiranje ili vizualizaciju (bilo 2D ili 3D)
Za ovu kategoriju laptopa su najbitnije dvije osobine:
-Iznimno kvalitetan ekran. Kod extremnih radnih stanica podrazumjeva se 17“ MAT ekran i to
u UWXGA rezoluciji (1920x1200). Ispod toga nema smisla. Velika rezolucija je značajan
bonus kod bilo kakvog projektiranja.
-dalje ovu extremnu kategoriju radnih stanica je najlakše prepoznati po grafičkoj kartici.
Koriste se isključivo profesionalna rješenja ATI-a ili NVidia-e. Kod ATI-a je to FIRE GL
serija grafičkih kartica, a kod NVidia-e je to QUADRO FX serija grafičkih kartica. Te
grafičke kartice su hardverski iste kao i njihovi pandani u kućnim i poslovnim serijama, ali
razlikuju se u driverima. Te profesionalne grafičke kartice podržavaju instalaciju certificiranih
OpenGL drivera. Ti certificirani OpelGL driveri su industrijski standard i podržavaju ih sve
profesionalne CAD-CAM-VIZ itd. aplikacije na tržištu. Pomoću tih posebnih drivera u
profesionalnim aplikacijama se kod velikih opterećenja postižu i 5-10 puta brža grafička
iscrtavanja i renderiranje u odnosu na taj isti hardver bez tih certificiranih drivera. Također se
postiže puno veća preciznost koja je potrebna u nekim inženjerskom disciplinama. Ono što se
plaća kod tih radnih stanica je u biti licenca za certificirane OpenGL drivere (pošto je hardver
isti (a standardni driveri su besplatni)). Treba napomenuti da usprkos istom hardveru,
certificirani OpenGL driveri se ne mogu instalirati na obične poslovne i kućne laptope.
Laptopi radne stanice imaju poseban BIOS koji omogućava tu instalaciju. Također ti driveri
podržavaju i igre. Nisu toliko optimizirani za igre kao laptopi sa običnim driverima pa zbog
toga daju nekoliko posto sporije rezultate na istom hardveru, ali su puno stabilniji i imaju u
nekim slučajevima kvalitetniju sliku. Dakle ni za igre profesionalne stanice nisu ništa lošije
od običnih laptopa.
Dvije najpoznatije linije ove kategorije laptopa u svijetu su:
HP nw9440 serija
DELL Precision M90 serija
-napomena: Ovo su bile laptop radne stanice u punom formatu (17“). Nisu namijenjene
prenošenju. Zbog potrebe prenosivosti proizvođači koji nude te profesionalne modele nude i
malo umanjene verzije tih radnih stanica (obično 15“ i 15.4“ te u iznimno rijetkim
slučajevima i 14“). Oni u biti spadaju u već opisane poslovne laptope ali sa podrškom za te
certificirane OpenGL grafičke drivere. Zbog važnosti visoke rezolucije za tu primjenu ti
laptopi imaju isključivo WUXGA (1920x1200) i WSXGA (1680x1050) rezoluciju na veličini
15.4“ te UXGA (1600x1200) rezoluciju na 15“ i 14“ modelima.
Najpoznatije linije tih laptopa su:
HP nw8440
DELL Precision M65
Fujitsu Siemens CELSIUS H
IBM-Lenovo T serija (isključivo sa PRO sufiksom)

2) Extremno kvalitetni i robustni laptopi:

Dijele se u dvije podkategorije:
a) djelomično robustni laptopi (Semi rugged notebooks)
b) potpuno robustni laptopi (Fully rugged notebooks)
Općenito, značajke robustnih laptopa su: otpornost na vlagu (neki primjerci su i potpuno
vodootporni), temperaturu, prašinu, pritisak, vibracije i padove. Potpuno robustni notebooci
su tzv. "Military grade" - vojne kategorije. Spominjem ih samo radi kategorizacije. Puno
interesantniji su djelomično robustni notebooci. Oni su obično otporni na vibracije, padove do
pola metra, na lakšu vlagu i lakšu prašinu. Imaju tipkovnice otporne na prolijevanje. Također
redovito imaju iznimno izdržljivu bateriju koja drži između 4 i 10h, odnosno dovoljno za
jedan radni dan na terenu. Ovi laptopi su idealni za sve terenske poslove, odnosno
svakodnevni rad na otvorenom. Također i za sve poslovne korisnike gdje je često pristuan
grublji rad sa laptopom. Pošto su samo djelomično robustni, tehnički najčešće ne zaostaju za
svojom normalnom poslovnom braćom. Uz sve navedene prednosti penalizacije su veoma
male odnosno nebitne za ovaj tip uporabe (10-100% viša cijena te 0-40% veća težina)
Da nevedem i neke proizvođače i serije:
Panasonic Toughbook 19-51 serija
DELL Latitude ATG serija (All Terain Grade)
HP nr serija
itd.

napomena:
Panasonic je tržišni i marketinški vladar polu-robustinih laptopa. Od početka su se orijentirali
na kvalitetu i robustnost svojih laptopa. Ali želim napomenuti da ne valja mješati
Panasonicove T, W, Y serije sa polurobustnom kategorijom. Njihove T, W, Y serije su obični
poslovni laptopi na kojima Panasonic upotri***io kvalitetne materijale i iskustvo iz polu-
robustnih i potpuno robustnih serija. Iako kategorički ne spadaju u polu-robustne laptope,
rezultat je toliko dobar da se kvalitetom i izdržljivošću mogu smatrati djelomično robustnima
i mogu ih preporučiti za lakše terenske namjene i te općenito za sve koji traže vrhunsku
kvalitetu i pouzdanost

3) Ostali Extremni laptopi:

Ostali ekstremi laptopi su univerzalne kategorije. Broj jedan namjena za tu kategoriju su igre.
Preciznije rečeno igranje igara na razini koje gotovo nimalo ne zaostaje za igranjem na
vrhunskim desktop konfiguracijama. Dakle u pitanju je iznimno moćan hardver sa
višejezgrenim procesorima te najjačim grafičkim karticama (često i u duploj konfiguraciji
(SLI, Crossfire) kao i na desktop računalima). Podrazumjevaju se i čim veći ekrani (min 17“,
često i 19“ i 20“) za ugodno gledanje filmova i ugodno igranje. Jasno je da su, zbog iznimno
jakog hardvera, dimenzije i potrošnja energije takvih laptopa su također „iznimne“. Takvi
laptopi su nerijetko i nekoliko puta teži od najtežih poslovnih laptopa. Također ih uz velike
dimenzije prate i veliko zagrijavanje, velika buka i smiješno mala autonomija na bateriji. To je
naravno nužan kompromis sa performansama. To u biti više nisu laptopi, zbog velikih
dimenzija, težine i potrošnje nisu namijenjeni prenošenju. Ali kao i sve kategorije i ova ima
svoj krug kupaca. Kupuju se iz raznih razloga; Npr netko treba snagu hi-end desktop računala
ali za njega nema mjesta. Nadalje netko kupuje iz estetskih razloga (koliko god da su puta
glomazniji od prijenosnika još uvijek su daleko manji od dektop konfiguracija, a i šuma
kablova je daleko manja). Netko ih kupuje jer su laptopi sami po sebi puno koherentniji i
jednostavniji sustavi od desktop računala (manje se ima toga pokvariti, sve je usklađeno i
jednostavnije. Nema brige o nadograđivanju jer te opcije obično nema. Kad jednom zaista
zastari, jednostavno se kupi novo). Također kupuju ih i pasionirani igrači (lakše je ipak nositi
ekstremni laptop na sve popularnije „Lan-party-je“ od pravog desktop računala sa posebnim
monitorom).
Nema mnogo brand-name ekstremih laptopa. Navest ću nekoliko linija uz njihovu zamišljenu
namjenu:
-Acer Aspire 9810 serija (20“ ekran, namjenjen kao estetskija zamjena za stolno računalo)
-DELL XPS M2010 serija (20“ ekran, također namjenjen kao estetskija zamjena za stolno
računalo. Do te mjere da emulira desktop računalo (monitor je donekle fizički izdvojen,
tastatura je odvojiva itd))
-DELL XPS M1710 serija – ultimativni brand-name gamerski laptop. Najbolja mobilna igraća
mašina na svijetu (ako se u obzir uzimaju samo brand-name računala)
-Toshiba Qosmio serija – zamišljen kao kućni video centar. Orijentiran manje na igre, a više
na multimediju, slušanje glazbe i gledanje videa iz najrazličitijih video izvora uključujući i
najnovije Hi-Definition izvore (HD-DVD)

Kod barebone laptopa spomenuo sam i ovu ekstremnu kategoriju. Ovo je kategorija u kojoj
bareboni imaju najviše smisla. Prvenstveno zbog cijene. Naime brand name extremni laptopi
su najskuplja kategorija laptopa uopće. Drugi razlog što i najjači brand-name extremni laptopi
performansama posustaju pred najjačim barebone extremnim laptopima. Jedino se barebone
ekstremni laptopi mogu dobiti sa pravim stolnim procesorima (uskoro u četverojezgrenim) te
višestrukim grafičkim karticama (NVidia SLI, ATI Crossfire). Najpoznatiji ekstremni
barebone laptopi su 17“ i 19“ serije od Alienware-a i Eurocom-a. Mnogi manji barebone
ponuđači (poput Končara i NexOC-a) također imaju slične ekstremne serije u svojoj ponudi.

Postoji još jedna marginalizirana namjena za ekstremne laptope, a to je profesionalna obrada

videa (ali zaista profesionalna, ne igranje doma sa kamerom) i programiranje (u ekstremnim
slučajevima; velike baze i sl.). Recimo za profesionalnu video obradu je bitan veoma moćan
procesor, mnogo memorije te iznimno velik i brz disk. Bitan je i veliki ekran visoke rezolucije
dok je grafička kartica više-manje nebitna.
Već spomenuta kategorija laptopa „ekstremne radne stanice“ izvrsno odrađuje te zadaće, ali
ima mjesta i za ostale podvarijante ekstremnih laptopa. Naime neki ekstremni laptopi imaju
mogućnost instalacije dva hard diska. Tako da u nekim iznimno rijetkim slučajevima kad je
bitan čim već kapacitet diska mogu ti laptopi bolje poslužiti. Ta dva diska se opcionalno mogu
postaviti u RAID polje (striping ili miroring) efektivno postižući duplo veću brzinu diska ili
duplo veću sigurnost (redundancija). Iako zasigurno marginalni, sigurno postoji i krug
korisnika kojima su i te osobine iz raznih razloga bitne. Cijela ta priča se može ponoviti i kod
profesionalnog programiranja sa iznimno velikim i zahtjevnim bazama podataka.
V. BITNE OSOBINE POJEDINIH
SKLOPOVA LAPTOPA
1. EKRAN
Prva podjela je na klasične ekrane (omjer stranica 4/3) i widescreen ekrane (omjer stranica
16/10). Widescreen je svakako budućnost. Nesumnjivo je prirodniji rad na njemu. Također svi
multimedijalni sadržaju budućnosti (filmovi, igre itd.) će biti u widescreen formatu (većina ih
je već sad widescreen). 4/3 je pred samim izumiranjem. Održava se još na životu jedino iz
razloga što neki zaista kvalitetni modeli HP-a i IBM-a imaju još taj omjer ekrana (odnosno ne
nude još te modele u widescreen formatu). Ali kao što sam rekao, to neće još dugo trajati. To
ne znači da treba izbjegavati te vrhunske modele HP-a i IBM-a, dapače.. Widescreen omjer je
prilagođeniji ljudskom vidu zbog same geometrije ljudskog vidnog polja. Može se prosto reći
da je ljudsko vidno polje također „widescreen“.

Druga prosta podjela ekrana je na niskorezolucijske i visokorezolucijske. Ovoj podjeli ljudi

daju premalo važnosti te malo znaju od detaljima, a moram NAPOMENUTI DA UPRAVO U
OVOM GRMU, NE DA LEŽI JEDAN ZEC NEGO CIJELO LEGLO!!“ Iz dva razloga.
Prvi je sama rezolucija koja je veoma bitna za produktivnost i komfor rada, ali vratit ću se na
to kasnije. Drugi konstantno zanemareni razlog o kojem ću sad pričati je kvaliteta ekrana.
Visokorezolucijski ekrani su redovito (u 95% slučajeva) bazirani na kvalitetnim LCD
matricama (tipa S-IPS i slično), dok su niskorezolucijski redovito bazirani na jeftinoj
TN+Film tehnologiji. Kvaliteta same slike (i ako ne računamo rezoluciju) je daleko bolja na
pravoj matrici (vjerne boje, veliki kutevi gledanja, vjeran odaziv itd.). Zbog toga je tolika
razlika u cijeni između dva naizgled ista modela laptopa (samo što jedan recimo ima visoku
rezoluciju ekrana naspram drugog). To je onaj faktor kad ljudi kažu; meni treba laptop među
ostalim za Photoshop, bitno mi je da ekran bude dobar za Photoshop. Ali neznanju točno koji
laptopi imaju dobru sliku.. Dakle ključ je visoka rezolucija (uz koju redovito ide i kvalitetna
slika)
Još jednu stvar moram napomenuti, a to su glossy premazi (većinom na niskorezolucijskim
ekranima). Ti premazi (tehnički u biti nisu premazi, ali radi jednostavnosti neka budu) su po
meni marketinški trik, a ne napredak. Naime oni poboljšavaju kontrast i slika izgleda puno
„življe“. Ali nuštrb kuta gledanja, dobra slika se dobiva samo izravnim gledanjem u ekran
(okomito). Ako se gleda pod velikim kutem slika ponekad može i potpuno nestati. Imaju još
jednu lošu osobinu. Površina tih ekrana je (ovisno o proizvođaču) više ili manje refleksivna.
Kod jako refleksivnih primjeraka ekran je doslovce kao zrcalo u kojemu se možeš vidjeti.
Također smetaju snažni odbljesci svjetla na takvim primjercima (kao na ogledalu). Taj
refleksivni sloj se kod raznih proizvođača označava sljedećim imenima: Acer CrystalBrite,
Asus ColorShine, DELL TrueLife, Fujitsu-Siemens CrystalView, HP BrightView. Ostali
uglavnom imaju naziv GlareType. Izuzet ću SONY i Toshibu. Njihova imena za taj tip ekrana
su SONY X-Black i Toshiba TrueBrite. Izuzeo sam ih jer su oni dobro izveli taj posao.
Njihove varijante su u biti hibridi između refleksivnih i mat ekrana. Imaju prednosti
refleksivnih ekrana, ali ne pate od nedostataka.
Svima koji kupuju laptop sa refleksivnim ekranom savjetujem im da ga prvo negdje uživo
pogledaju (sa upaljenim računalom) jer mnogi ne podnose takav ekran.
Vratimo se na rezoluciju. Navest ću odmah konkretne brojke za razne veličine ekrana.

-krenut ću od najpopularnijih 15.4“ ekrana:

za taj ekran postoje sljedeće rezolucije: WXGA (1280x800), WXGA+ (1449x900), WSXGA
(1680x1050) te WUXGA (1920x1200).
1680x1050 je idealna rezolucija za 15.4" ekran. 1920x1200 je prevelika (dobra je samo u
okviru CAD/CAM potreba kod već spomenutih ekstremnih prijenosnih radnih stanica), a
1280x800 je neupotrebljiva za ozbiljniju uporabu. 1440x900 je isto dobra, ali ne toliko kolko
1680x1050. Opet napominjem, WXGA (1280x800) ekrani su redovito bazirani na lošim
TN+Film matricama te nemaju kvalitetu slike kao ekrani sa ovim ostalim rezolucijama (uz
malu digresiju; WUXGA (1920x1200) također imaju trenutno prilično lošu sliku jer već
godinama nije izašla nova WUXGA matrica u veličini 15.4“ (sporo se razvijaju jer im je udio
na tržištu ekstremno marginalan)).

-dalje ću spomenuti 17“:

prvo da napomenem da pravila koje navodim vrijede isključivo unutar spomenute veličine
ekrana. Rezolucija koja je loša kod jedne veličine ekrana može biti odlična kod druge i
obrnuto što ću i pokazati. Kod 17“ postoje 3 rezolucije; WXGA+ (1449x900), WSXGA
(1680x1050) te WUXGA (1920x1200). Preporučam zadnje dvije. Obje su dobre, ovisi o
preferenciji. Ne mogu dati prednost jednoj od ove dvije jer nije ista situacija kao na 15.4“. Na
15.4“ napomenuo sam da je 1680x1050 idealna. E, na 17“ ta ista rezolucija ima malo manju
gustoću nego na 15.4“, a 1920x1200 ima na 17“ veću gustoću nego 1680x1050 na 15.4“.
Dakle obje su dobre. Također nema brige o zastarjelosti 1920x1200 matrice, nove generacije
takvih 17“ matrica izlaze nonstop. WXGA+ (1440x900) ne preporučam iz istih razloga zašto
ne preporučam WXGA (1280x800) na 15.4“. Prvo jer je rezolucija premala, a drugo jer su
matrice TN+Film tipa (loše). Više rezolucije na 17“ su kvalitetnijeg tipa

-kad smo kod velikih spomenut ću 19“ i 20“:

Imaju zasad samo jednu rezoluciju; 1680x1050. Razlog za tako malu rezoluciju na tako
velikom notebook ekranu jest što su takvi noteboci (kao što je već spomenuto) namijenjeni
isključivo kao zamjena za stolno računalo i kao takvi se gledaju izdaleka kao i obični monitori
(nikad se ne drže u krilu). Znači namijenjeni su za gledanje iz veće udaljenosti od prosječnog
laptopa i stog stajališta to je idealna rezolucija za njih.

-15“ klasičan ekran (4/3):

Postoje XGA (1024x768), SXGA+ (1400x1050) i UXGA (1600x1200). Preporučam
1400x1050, ali nije loš ni 1600x1200. Ponovno, XGA (1024x768) pored male rezolucije kod
15“ imaju i loše matrice
Rezolucija je stavka koja je bitnija od omjera stranica ekrana. Ako uspoređujemo
niskorezolucijski widescreen (16:10) i visokorezolucijski klasični ekran (4/3), moram dati
prednost klasičnome. Produktivnost je mnogo veća na takvom ekranu. U svim aplikacijama je
puno ugodnije raditi. Uveliko je smanjeno scrolanje i konstanto premještanje prozora

-14“ widescreen
Postoje WXGA (1280x800) i WXGA+ (1449x900). Već stara priča, preporučam 1440x900.
Oni također imaju kvalitetne matrice. WXGA (1280x800) imaju većinom loše TN+Film
matrice
-13.3“, 12“ i manje:
Neću obrazlagati jer ovdje nema nikakvog izbora. U 95% slučajeva takvi notebooci imaju
WXGA (1280x800) ekrane što je i najbolja mjera za tu veličinu.

2. PROCESOR
Najveća dvojba ove kategorije je obično Intel protiv AMD-a. Svi su čuli da je Intel odličan za
notebooke i tu nemaju sumnje, a za AMD su većinom čuli dvojake priče (ponegdje su čuli da
je očajan, a ponegdje da je odličan).
Istina je da ako uzmemo najnoviju generaciju i intelovih (CoreDUO, Core2DUO) te AMD-
ovih (Turion X2) procesora, oba su potpuno zadovoljavajući. Nema smisla izbjegavati AMD
jer po podržanim tehnologijama ovi novi procesori AMD-a i Intela su više-manje isti. Razlika
je samo u performansama i potrošnji energije (i to mala razlika)
Razlika u performansma između Intel CoreDUO preocesora je AMD TurionX2 procesora je
premala da bi to bio prevažuči faktor u odabiru modela.
Ovo su odnosi:
Na istoj frekvenciji CoreDUO (Yonah jezgra) je brži cca 14-15% od AMD TurionaX2
(kumulativno (ponegdje je još brži, a ponegdje je i sporiji od amd-a)). Dalje, na istoj
frekvenciji Core2DUO (Merom jezgra) je brži cca 17-18% od AMD TurionaX2 (također
kumulativno).
Znači ako uzmemo dva modela na istoj frekvenciji, recimo AMD TurionX2 TL-52 (1,6ghz) i
Intel CoreDUO T2300 (1,6ghz) to je ta razlika. Ali uzmimo npr sljedeći jači AMD model TL-
56 (1,8ghz) i već se ta razlika istopila.
Ne mogu se te kategorije uspoređivati apsolutno, trebaju se uspoređivati relativno u odnosu na
cijeni. Nesumnjivo je npr Core2DUO najbolji, ali je otprilike tolko skuplji kojlko je bolji. I to
samo kad uspoređujemo procesore iste frekvencije, a postoje puno raznih frekvencija. Dakle
sve je relativno

Ono što želim napomenuti; To nije najbitniji kriterij kod odabira laptopa, ima puno važnijih
kriterija. Svi MOBILNI dvojezgreni procesori bilo od Intela bilo od AMD-a su odlični,
odnosno zadovoljavajući..

3. BATERIJA (I GRAFIČKA – NAJVEĆI POTROŠAČ)

GRAFIČKA:
-ukoliko ne kupujete laptop primarno za igranje, nema smisla inzistirati na najjačoj grafičkoj
kartici. Time si radite više štete nego koristi. Da objasnim.. Uzet ću za primjer 15.4" veličinu
laptopa jer su ti trenutno najpopularniji; U tom formatu najjače grafičke kartice su trenutno od
NVidie Gforce 7600 (7700) i od Ati-a Radeon x1600 (x1700). Te najjače grafičke kartice u
15.4" formatu su veliki potrošač struje i najveći izvor zagrijavanja (na razini sa glavnim
dvojezgrenim procesorima). To povlači za sobom tri negativne stvari: I.) veće zagrijavanje.
Dno laptopa i naslon za dlanove mogu postati poprilično vrući. II.) povezano sa prvim, veću
buku. Jer se ventilator mora brže vrtjeti da bi disipirao tu toplinu. U biti u laptopima sa
najjačim grafičkim karticama su redovito dva ventilatora. Jedan za procesor i drugi za
grafičku. III.) osjetno smanjenje trajanja baterije, ponekad i do 50% u odnosu na slabije
grafičke u istom modelu.

Konkretno preporučam sljedeće. Ukoliko vam igre nisu primarne, ali svejedno se mislite
ponekad poigrati, ne želite ga grafička bude slaba karika kod notebooka, onda preporučam
grafičku koja je za jedan nivo slabija od najjače. Po mojem mišljenju to je optimum. Trenutno
kod 15.4" laptopa, jednu razinu slabije grafičke su sljedeće: nvidia geforce 7400 i Ati radeon
x1400 (x1450). To je samo trenutno stanje (kao i sa najjačim grafičkima), s vremenom će ih
zamjeniti potpuno nova generacija grafičkih procesora pa to treba imati na umu. S jednom
razinom slabijih grafičkih kartica se dobivaju mnoge beneficije. Laptop se nikad ne užari (čak
je moguće igrati igre u krilu). Smanjena je buka. U 2D modu laptop je većinu vremena
nečujan, umjereno je bučan samo u 3D-u (takvim modelima je najčešće dostatan samo jedan
ventilator). Baterija može trajati puno duže, i do 5-6h na određenim modelima. Naravno 3D
grafička snaga je time smanjena, ali još uvjek je dostatna za bilo koju najmoderniju igru (iako
u najzahtjevnijima sad treba smanjiti rezoluciju i detalje). Također 3D snaga je potpuno
dostatana za 3D Aero sučelje nove Windows VISTE.
Dakle bitno je znati da najjača grafička kartice nije defacto najbolje rješenje, da je to
svojevrstan kompromis. Iako će mnogi pretrpjeti sve nedostatke samo da imaju najjaču
grafičku, većina ljudi će ipak profitirati ako ozbiljno uzmu na razmatranje ovo poglavlje o
grafičkim podsustavima.

-integrirane grafičke i dijeljenje memorije: Prvo da navedem slučajeve integracije:

1. grafička je integrirana u chipsetu, memorija se kompletno dijeli sa glavnom memorijom.
Dakle grafička i chipset su u istom čipu. Memorija se alocira iz glavne memorije, kolko
grafički čip uzme tolko procesor ima manje. Ta alokacija je dinamička. U većini vremena
procesor ima na raspolaganju 99% količine RAM memorije.
2. grafička je integrirana u chipsetu, memorija je odvojena (to rješenje je nekad bilo češće u
vrijeme sporih DDR1 memorija. Danas kad je glavna memorija brzog tipa (DDR2 667mhz,
uskoro i DDR2 800mhz) to se više ne koristi)
3. grafička je odvojena, ali se memorija kompletno dijeli sa glavnom. Ovo se koristi ponegdje
i ima smisla. Naime memorije slabijih grafičkih kartica u laptopima ionako ne prelaze
1000mhz tako da je 667mhz glavne memorije (i 800mhz uskoro) dobar kompromis.

Dakle gledajte o kojem je slučaju riječ. Izraz "Shared memory" kod specifikacija grafičke
kartice ne mora uvjek značiti integriranu grafičku karticu.

-da rasčistim još jednu čestu zabludu: Integrirana grafička kartica (u chipsetu) je arhitekturno
ista kao i najjače grafičke kartice samo ima puno manju sirovu snagu. Dakle ima iste
mogućnosti, iste 3D extenzije i istu kvalitetu slike. U 2D modu nema apsolutno nikakve
razlike. Jedina razlika je u 3D modu (99% slučajeva to su igre) i tu je jedina razlika u brzini
izvođenja (broju sličica po sekundi). Kvaliteta slike u 3D-u je ista kao i kod najjačih grafičkih
kartica.
Neki ljudi apsolutno nikad ne pokreću igre na laptopima i za njih su u biti integrirane grafičke
kartice idealne. Dobiju još malo manje zagrijavanje i još malo veće trajanje baterije nego kod
grafičkih kartica za jednu razinu slabijih od najjačih (one koje sam preporučio). Zbog toga
ima toliko laptopa na tržištu sa integriranim grafičkim karticama.. I to se neće promjeniti u
budućnosti, samo će integrirana grafika postajati sve jača i jača, kao što je i do sad bio slučaj.
Naime današnja integrirana grafika je iste snage kao i najjača odvojena grafika od prije
nekoliko godina i tako će ponovno biti. To je vječni krug..

-dijeljenje memorije sa glavnom memorijom kod odvojenih grafičkih kartica:

99% odvojenih grafičkih kartica (uključujući i najjače) ipak u nekoj mjeri dijele memoriju sa
glavnom. Ovo se direktno nastavlja na treći slučaj integracije (grafika posebna, memorija
potpuno dijeljena). Kod NVidie se to zove TC (TurboCache), a kod ATi-a se to zove HM
(HyperMemory), ista stvar samo drugo ime. Sustav radi na sljedećim principu: grafička ima
određenu količinu stvarne odvojene memorije (32MB, 64MB, 128MB, 256MB..) ostatak
uzima od glavne memorije. Dakle ako recimo piše u specifikacijama laptopa: 256MB
HyperMemory to znači da je ukupna količina memorije koju grafička može upotri***iti
256MB, ali to ništa ne govori o činjenici koji dio memorije od toga se stvaran (dediciran), a
koji dio je dijeljen od glavne memorije. Najčešće je pola-pola, dakle u ovom primjeru 128MB
dedicirane i 128MB uzima od glavne memorije, ali ne mora biti. Može biti bilo koja
kombinacija (32MB dedicirano, 224MB dijeljeno; 64MB dedicirano, 192MB dijeljeno, itd).
Dakle na to obratiti pažnju kod gledanja specifikacija grafičkih kartica. U biti nije tako
komplicirano; ako kod količine memorije piše sufix TC (TurboCache) ili HM
(HyperMemory) onda je količina dedicirane memorije manja od tog broja i treba detaljnije
pogledati o kojem je odnosu riječ. Ako ne piše taj sufix onda je navedena stvarna količina
dedicirane memorije i "TC" i "HM" količine su veće od navedenog broja (obično duplo).
No kao što sam već naveo kod integrirane grafike to dijeljene memorije uopće nije loša stvar.
"TC" i "HM" su pametne, dobrodošle tehnologije i samo pomažu u 3D modu (nemaju
negativnih strana). Razlog tome sam isto već naveo; naime glavna memorija današnjih
laptopa je veoma brza, malo zaostaje za brzinom grafičkih dediciranih memorija tako da se
može lijepo iskoristiti (i taj odnos će biti i u budućnosti).

NVidia Power Mizer i ATi PowerPlay (managment uštede energije kod grafičkih kartica): - to
ću opisati naknadno, zasad je dovoljno znati sljedeće: kad se igrate aktivirajte opciju
maksimalne performanse, kad se ne igrate aktivirajte opciju maksimalna ušteda energije. Bez
obzira jel laptop uključen u struju ili je na bateriji

Grafička kartica u laptopima NIJE NADOGRADIVA! Odvojena grafička u laptopu ne dolazi

kao modul (poput AGP ili PCIexperss grafičkih kartica) već je grafički čip (recimo Radeon
x1600) zalemljen izravno na matičnu ploču. Isto tako su zalemljeni i memorijski grafički
čipovi. To vrijedi u 99% slučajeva
Postoji MXM (Mobile PCI Express Module) inicijativa od nvidie. Ali ona nije zaživjela kako
spada. U praksi se samo ponegdje koristi u varijanti MXM III (verzija III je za najjače 17",
19" i 20" laptope). I to je onaj 1% koji sam spomenuo. Ista inicijativa postoji i od ATi-a i u
njihovoj izvedbi zove se "Axiom", ali sa istim uspjehom kao i kod NVidie

BATERIJA:
-zasad dajem ovaj link (odličan članak o laptop baterijama):
http://www.batteryuniversity.com/parttwo-34.htm

kad budem našao vremena sastavit ću članak..

samo ću dati par natuknica koje treba imati na umu:

1. trajanje baterije koje proizvođač navodi je zaista moguće, ali samo u laboratorijskim
uvjetima (gdje je najbitnija temperatura baterije..). Ti testovi se provode na modelu laptopa sa
najslabijom mogućom konfiguracijom, ekran zatamnjen na minimum (izvađen optički uređaj
ako je modularan), isključene su sve bežične tehnologije, svi sklopovi koji imaju neki vid
uštede energije su stavljeni na minimum (grafička, procesor..). Dakle to je više manje
beskoristan podatak u praksi, ali da znate od kud taj broj.

2. u realnosti se možete približiti na cca 70-80% tvornički deklarirane dužine trajanja, ali opet
u ekstremnim uvjetima: ekran max. zatamnjen, isključene bežične tehnologije, grafička i
procesor na minimumu, lagano opterećenje (recimo tipkanje u wordu).
3. konkretno kod kupovine:
-snaga grafičke i trajanje baterije su obrnuto proporcionalne veličine (objašnjeno kod
grafičkih kartica)
-pojednostavljeno: laptop baterija je sastavljena od elektro-kemijskih ćelija. Čim više tih
ćelija ima to će biti jača baterija. Baterije dolaze u sljedećim veličinama: 3ćelije, 4 ćelije,
6ćelija, 8ćelija, 9ćelija. Svaki model laptopa u pravilu može primiti baterije sa različitim
brojem ćelija (obično se uparuju slabiji jeftiniji modeli sa slabijim baterijama i skuplji sa
jačim, ponekad je moguć i izbor tako da na to treba obratiti pozornost.
-svi punokrvni poslovni laptopi imaju modularan optički uređaj koncipiran tako da se može sa
dva prsta jedne ruke izvaditi za par sekundi. Svi koji to imaju imaju i mugućnost kupnje
dodatne modular bay baterije (obično 6 ćelija) koja se može tada staviti umjesto optičkog
uređaja. Na taj način se u potrebnim situacijama znatno poveća autonomija laptopa bez
povećanja fizičkih dimenzija samog laptopa.
-ako znate vrijeme koje vam je potrebno da vaš budući laptop radi na bateriji, TADA KOD
KUPNJE TRAŽITE LAPTOP KOJI IMA 50% VEĆU TVORNIČKI DEKLARIRANU
AUTONOMIJU OD ONE KOJU STVARNO TREBATE. U realnosti će se to svesti na vašu
brojku i tim kriterijem ste više manje sve pokrili šta trebate znati i paziti kod laptop baterije..

4. BEŽIČNE TEHNOLOGIJE
Isključivo ću pričati o bežičnim tehnologijama koje se ugrađuju u sam laptop (u obliku čipa i
interne antene). Potrebno je napomenuti da se sve ove tehnologije koje ću navesti mogu
naknadno dodati putem vanjskih proširenja (USB, PCMICIA, Express Card, Serijski port), ali
najčešće tada laptop puno gubi na praktičnosti. Dakle potrebno je imati na umu sa se sve
sljedeće tehnologije mogu dobiti već integrirane u laptop. Dakle kome su potrebne određene
bežične tehnologije neka u početku uzme laptop koji ih ima već integrirane jer se naknadnim
vansjkim proširivanjem puno gubi na praktičnosti.
Također postoje i neke specijalizirane bežične tehnologije koje se ne ugrađuju u laptop nego
ih je moguće koristiti samo putem vanjskih proširenja, ali o njima neću govoriti. Također
zastarjele bežične tehnologije puput infracrvene veze (u poptunosti ju je zamijenio Bluetooth)
i sl. neću spominjati
-popis bežičnih tehnologija koje se ugrađuju laptope i opis svake:

1. WLAN (Wireless Local Area Network)

- bežična zamjena za LAN. Radio veza srednjeg dometa, srednje propustnosti i srednjeg
utroška energije. U praksi obično služi za povezivanje laptopa na mrežu unutar zgrada,
specifičnije najćešće služi za bežični pristup internetu. Veoma korisno, nikako ne preporučam
laptop bez njega

2. Bluetooth
-radio veza malog dometa i male propustnosti. Ali istodobno to je radio veza koja radi na
iznimno niskoj energetskoj razini, odnosno Bluetooth uređaji troše iznimno malo energije (5-
100 puta manje nego slične bežične veze). Uređaji dolaze u tri varijante:
Class 1 (velika potrošnja, veliki domet (100m))
Class 2 (srednja potrošnja, srednji domet (10m))
Class 3 (mala potrošnja, mali domet (1m))
Bluetooth čipovi ugrađeni u laptop mogu komunicirati sa sve tri klase uređaja.
Bluetooth je po meni iznimno korisna veza i smatram da bi ga svaki laptop trebao imati
ugrađen.
Također svaki laptop bi trebao imati i Bluetooth miš. 99% korisnika laptopa uz laptop koriste
i neku vrstu miša. Najčešće su to žičani ili bežični sa USB dongle-om. Bluetooth miš rješava
više problema; daje potupnu bežičnost (nema nikakvih adaptera) i omogućava puno dulje
trajanje baterija miša. Kod najnovih primjeraka Bluetooth miševa nema nikakvih nedostataka
u odnosu na žičane primjerke (nema laga niti nestabilnosti veze). Značajke tih najnovijih
bluetooth miševa su laserska tehnologija čitanja i 2.0 varijanta bluetooth bežične veze
(potreban i laptop sa 2.0 varijantom bluetooth čipa

ostale najčešće primjene Bluetootha kod laptopa:

-povezivanje Bluetooth tastatura i igraćih periferija
-komuniciranje sa Bluetooth komunikacijskim headsetovima
-slušanje glazbe sa Bluetooh STEREO audio slušalicama (potreban 2.0 standard)
-povezivanje Bluetooth kompatibilnih mobitela
-povezivanje Bluetooth kompatibilnih printera
-povezivanje Bluetooth kompatibilnih digitalnih fotoaparata
-itd.

3. WWAN (Wireless Wide Area Network)

- radio veza velikog dometa, male propustnosti i malog utroška energije.
To je radio veza koja je proizašla iz svijeta mobitela. Može biti bazirana na 2G (primjerice
GPRS) ili 3G standardu (primjerice UMTS) te njihovim bezbrojnim podstandardima i
varijacijama (HSCSD, HSDPA, EDGE, HSUPA, HSOPA itd.)
U budućnosti će biti bazirana na 4G standardu.
Današnji WWAN moduli koji se ugrađuju u laptope su 3G generacije (ali istodobno
podržavaju i 2G načine komunikacije).
Način uporabe je isti kao i kod mobitela. U laptop se umetne SIM katrica, a uslugu prijenosa
podataka pruža mobilni operater.
Koristi se najčešće kao pristup interentu, i u tom pitanju je veoma konkurentan. U najnovijoj
HSDPA varijanti poržava veze do brzine 3.6Mbit/s, dakle brzinski je konkurentan ADSL-u
prve generacije, samo što je ova veza dostupna u pokretu i to bilo gdje..
WWNA preporučam svima kojim je potreban internet u pokretu.
Druga varijanta je kupnja naprednog mobitela koji podržava 3G i bluetooth te možda i
WLAN. Tada se mogu laptop i mobitel povezati putem Bluetootha ili WLANA, a mobitel se
putem 3G-a spoji na internet. Efektivno tada laptop ima vezu na internet.
Jedan nedostatak tog rješenja jest što tada mobitel nije dostupan za razgovor (zauzet je) što
nekim poslovnim korisnicima ne odgovora.
Drugi nedostatak tog rješenja jest da je za maximalno iskorištenje 3G veze potrebno
povezivanje laptopa i mobitela sa WLAN-om jer je maximalna teoretska propustnost
Bluetootha (v2.0) 3.0Mbit/s (u praksi osjetno manje) što je nedostatno za najbrže 3G veze. Ali
ako mobitel ima i WLAN, onda nema problema

Postoji kod laptopa još jedna namjena WWAN sklopa koji će do izražaja doći tek u bližoj
budućnosti. Naime DVB-H podstandard omogućava prijem digitalne televizije preko 3G
standarda komunikacije. Dakle ako laptop ima ugrađen WWAN sklop te DVB-H tuner,
moguće je gledati i snimati digitalnu televiziju bez ikakvih dodatnih antena i dodataka

4. GPS (Global Positioning System)

- radio veza iznimno velikog dometa i male propustnosti. Od svih ostalih radijskih veza koje
se ugrađuju u laptope ova se razlikuje po tome što je jednosmjerna (od satelita do GPS
prijamnika). Dakle GPS sklop je samo prijamnik (receiver), ne omogućuje slanje signala.
Služi za pozicioniranje i navigaciju. Trenutno ima malo laptopa sa već ugrađenim GPS
sklopom, ali pošto je GPS čip iznimno mali i jeftin (uskoro manje od 1USD) bit će ugrađivan
sve češće i češće.

Bliža budućnost:
-očekuje se integracija sljedećih bežićnih radijskih sklopova:
1. WiMAX (ponegdje i WMAN - Wireless Metropolitan Area Network)
- radijska veza srednjeg do velikog dometa, male do srednje propustnosti i srednjeg utroška
energije.
WiMAX je po svemu na pola puta između WLAN-a i WWAN-a i kao takav je pitanje dal će
uopće zaživjeti, pogotovo na mobilnim uređajima.Ako bude ekonomski isplativo bit će karika
između WLAN-a i WWAN-a. Ako ne bude, efektivno će ta karika biti sljedeća generacija
WWAN-a (4G).
Ako bude zaživio svakako će biti integriran u laptope i služit će istoj namjeni kao i danas
WWAN, samo sa većom propustnosti (do 75Mbit)

2. WUSB (Wireless USB, UWB - Ultra Wide Band)

- radijska veza malog dometa, velike propustosti i velikog utroška energije.
WUSB način povezivanja je baziran na UWB komunikacijskom standardu. Na tom standardu
ima još tehnologija, ali WUSB je najvažniji za laptope.
-namjenjen za bežično povezivanje sijaset periferija (WUSB bežični hard diskovi, bežične
video kamere, bežični skeneri i printeri, bežični zvučnici, bežični multimedijalni playeri itd.
Uglavnom svugdje gdje se danas koristi USB veza moguća je i primjena bežične WUSB
beze)

Dalja budućnost:
danas postoji puno lijepih i korisnih bežičnih radio tehnologija, ali u praksi što se tiče laptopa
veliki je nedostatak što je za svaku od tih bežičnih tehnologija potreban poseban radio čip i
posebna antena (svaki od tih određenih čipova podržava mali određeni opseg unutar radijskog
spektra koji je potreban za određenu tehnologiju). Svaki od tih sklopova zauzima određeni
prostor u laptopu, a broj tih radijskih tehnologija bi se u bližoj budućnosti mogao popeti i do
10kom što bi zaista kompliciralo izvedbu. Da ne pričamo o veličini, težini i cijeni.
Srećom to se neće dogoditi. Upravo su u razvoju univerzali radio čipovi. Tzv. softverski
bazirani radio koji može pokriti puno veći spektar frekvencija. Time će se sve postojeće radio
tehnologije (i buduće) objediniti jednim čipom.
Ta integracija se očekuje u budućih 3-5 godina

VI. OSTALO
1. ODABIR PRAVE VELIČINE LAPTOPA(EKRANA)

2. OPERATIVNI SISTEM, WINDOWS VISTA KOMPATIBILNOST I

PRAVILA BESPLATNE NADOGRADNJE
osnovne natuknice, kasnije ću oblikovati:
-izgleda je je Microsoft uspio dobro optimizirati Aero sučelje nove Windows Viste. Prema
prvim notebook testovima, najjača verzija sučelja (hardverski akcelerirani AERO GLASS
(tzv. 3D sučelje)) radi sasvim dobro i na najslabijim integriranim modernim grafičkim
karticama. Dakle tu podrazumjevamo i flip 3D i transparentnost prozora itd, sve efekte najjače
3D akcelerirane GLASS verzije Aero sučelja.
U praksi to znači da je Aero GLASS sučelje nove Windows Viste moguće pokrenuti (i
uspješno koristiti) na bilo kojem notebooku nove generacije. Nezavisno jel ima posebnu ili
integriranu grafičku. Tu se podrazumjeva i zloglasna Intelova i950GMA integrirana grafička
koja je poznata po očajnim 3D performansama. Dvije preostale najčešće korištene integrirane
grafičke kartice kod notebooka su nVidia GeForce 6100/6150 i ATi Xpress 1100/1150 i na
njima također AERO GLASS radi odlično. Dakle nema više dileme, bilo koji novi notebook
je dobar za Windows Vistu...

Ostali hardverski zahtjevi Windows Viste:

-memorija, iako grafička kartica nije problem, memorija jest. Iako se Vista može instalirati i
sa 512MB radne memorije to nikome ne preporučam. Min je 1gb za osnovno korištenje
(word, surfanje, web, glazba, video..). Ako će se nešto zahtjevnije raditi na računalu (tablice,
grafika, audio-video obrada, 3D igre itd..) onda bi trebalo 2GB memorije. Za najnapredije
korisnike (profesionalni programi, veliki streemovi podataka, baze, najzahtjevnije igre, teški
multitasking) poželjno je 4GB memorije.
-ostali hardverski zahtjevi pored memorije su nebitni jer ih svaki moderni laptop nadilazi

Mističnih 64 bita:
-sve verzije Viste (relevantne su Home BASIC, Home Premium, Business, Ultimate) dolaze u
dvije podverzije: 32bita i 64bita. 32-bitna se može instalirati na bilo koji laptop bez obzira jel
procesor od laptopa 32-bitni ili 64-bitni. 64-bitna verzija se može instalirati samo na laptop sa
64-bitnim procesorom. 90% ljudi će na početku imati instaliranu 32-bitnu verziju (zbog
nedostatka drivera i nekompatibilnosti sa mnogim aplikacijma i igrama).
-64-bitni procesori za laptope su sljedeći:
AMD Sempron64
AMD Turion64
AMD Turion64 X2
Intel Core2Duo
-svi ostali procesori za laptope su 32-bitni

Verzije Viste:
već sam napomenuo koje su relevantne verzije Viste. Relevantne su zato jer će te verzije na
europskom tržištu dolaziti kao OEM predinstalirane na laptope.
Da ponovim verzije:
-Home BASIC
-Home Premium
-Business
-Ultimate
Bitno je još znati, odnosno mnoge će zanimati da osnovna verzija Viste (Home BASIC) ne
sadrži spomenuto razvikano 3D Aero GLASS sučelje. Home basic podržava samo klasično
sučelje poput WindowsXP-a
-službene Vista stranice sa popisom razlika među verzijama:
http://www.microsoft.com/windowsvist...s/default.mspx

Proces gratis nadogradnje Windowsa XP na Windows VISTU:

-ovo je sve još pomalo nedefinirano pa me nemojte držati za riječ, ali više manje je ovako;
Ovoj nadogradnji podliježu oni laptopi koji su kupljeni između 26.10.2006. i 15.03.2007.
godine.
Sljedeći uvjet jest sa laptop ima certifikat (metaliziranu naljepnicu): Windows Vista Capable.
Po mojim saznanjima to imaju svi novi laptopi bez obzira na marku i konfiguraciju.
-vjerojatno ne moram spominjati da ta nadogradnja vrijedi samo za laptope koji su kupljeni sa
Windows XP licencom. Laptopi koji su kupljeni bez operativnog sistema, sa FreeDOS
operativnim sistemom ili sa LINUX operativnim sistemom ne podliježu ovoj nadogradnji.

Nadogradnja ovisi o tipu Windows XP licence koja je kupljena. mogućnosti su sljedeće:

Windows XP Home Edition => Windows Vista Home Basic (uz malu nadoplatu)
Windows XP Home Edition => Windows Vista Home Premium (uz malo veću nadoplatu)
Windows XP Media Center Edition 2005 => Windows Vista Home Premium (besplatno)
Windows XP Professional ili Tablet PC Edition => Windows Vista Business (besplatno)
Windows XP Professional x64 Edition => Windows Vista Business x64 (besplatno)

Dakle samo MCE, PRO i Tablet XP verzije omogućuju potpuno besplatnu nadogradnju.

Sama procedura nadogradnje može imati više oblika. Prije nabrojavanja moram NAGLASITI
da svaki proizvođač laptopa ima svoju verziju procedure nadogradnje i najsigurnije je obratiti
se na stranicu nadogradnje VISTE od određenog proizvođača. Dobra početna stranica je ova: :
http://www.microsoft.com/windowsvist...s/default.mspx
Ali generički gledano, ovo su tipične mogućnosti:

1. zajedno sa laptopom se dobije kupon za nadogradnju za Windows VISTU. Sa kuponom je

tad moguća nadogradnja sa stranica proizvođača.

2. Windows Vista Capable laptop je kupljen u određenom promotivnom razdoblju, ali nije
došao kupon s njim. Isto je moguća nadogradnja sa stranica proizvođača, ali ovaj put ne na
temelju kupona već na temelju COA dokumenta (Certificate of Authenticity). To je naljepnica
sa koja sadrži Windows XP PRODUCT KEY i koja se nalazi zalijepljena sa stražnje strane
laptopa. Ovisi o proizvođaču, eventualno je još potreban serijski broj uređaja, potvrda
vlasništva i potvrda datuma kupnje (račun) itd.

3. nastavak sa drugog koraka. Laptop nije došao sa kuponom, zadovoljava uvjete, ali ne
prolazi internet nadogradnju na temelju COA dokumenta. U tom slučaju potrebno se obratiti
izravno Microsoftu. Oni će zatražiti serijski broj uređaja i faksiranje računa na kojemu se vidi
da se radi o Windows Vista Capable laptopu i da je kupljen u promotivnom razdoblju.