Alija Izetbegovic - Islamska Deklaracija PDF

Islamska deklaracija
I
I
S
S
L
L
A
A
M
M
S
S
K
K
A
A
D
D
E
E
K
K
L
L
A
A
R
R
A
A
C
C
I
I
J
J
A
A

1
J J e ed da an n p pr ro og gr ra am m i is sl la am mi iz za ac ci ij je e m mu us sl li im ma an na a i i
m mu us sl li im ma an ns sk ki ih h n na ar ro od da a

2

3

NA CILJ: Islamizacija muslimana
NAA DEVIZA: Vjerovati i boriti se

Deklaracija koju danas predajemo javnosti nije nikakva lektira, koja
strancima ili onima koji sumnjaju treba dokazivati superiornost islama nad
ovim ili onim sistemom, ovom ili onom grupom ideja.
Ona je upuena muslimanima koji znaju gdje pripadaju i koji u svom
srcu jasno osjeaju na kojoj strani stoje. Za takve ova deklaracija
predstavlja poziv da izvuku neophodne konzekvence o tome na to ih ta
ljubav i pripadnost obavezuje.
itav muslimanski svijet nalazi se u stanju vrijenja i promjena. Ma
kakav bude izgledao ovaj svijet poto ove promjene naprave prvi uzlazni
krug, jedno je sigurno: on nee vie biti svijet iz prve polovice ovog vijeka.
Epoha pasivnosti i mirovanja prola je zauvijek.
Ovaj trenutak mijene i kretanja nastoje iskoristiti svi a posebno
moni stranci s Istoka i Zapada. Umjesto svojih armija oni sada ubacuju
svoje ideje i svoj kapital, i ovom novom formom utjecaja nastoje ponovno
postii cilj: da osiguraju svoju prisutnost i da muslimanske narode odravaju
i dalje u stanju duhovne nemoi i materijalne i politike zavisnosti.
Kina, Rusija i zapadne zemlje prepiru se o tome kojoj od njih i nad
kojim dijelom muslimanskog svijeta pripada patronat. Njihova svaa je
bespredmetna. Islamski svijet ne pripada njima, nego muslimanskim
narodima.
Jer, jedan svijet sa 700 milijuna ljudi i ogromnim prirodnim izvorima i
na geografskoj poziciji prvog reda, koji je nasljednik kolosalnih kulturnih i
politikih tradicija i koji je nosilac ive islamske misije, taj svijet ne moe
dugo ostati u poloaju najamnika. Ne postoji sila koja bi mogla sprijeiti
novu muslimansku generaciju da ne uini kraj tom nenormalnom stanju.
S ovim uvjerenjem mi objavljujemo prijateljima i neprijateljima da su
muslimani odluili sudbinu islamskog svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet
urediti po svojoj zamisli.
U ovom pogledu deklaracija ne sadri ideje koje bi se mogle smatrati
potpuno novim. Ona je prije sinteza ideja koje se sve ee uju na raznim
stranama i koje imaju priblino opu vanost u svim dijelovima
muslimanskog svijeta. Ipak, njena novost je u tome to trai da se s ideja i
planova prijee na organiziranu akciju za njihovo ostvarenje.
Borba za nove ciljeve ne poinje danas. Naprotiv, povijest ove borbe
ve pozna svoje ehide i ispisane strane o stradanjima i rtvama. Ipak, to je
osobno rtvovanje izuzetnih pojedinaca ili hrabrih malih grupa u
sudaru s monim silama dahilijcta. Veliina problema i tekoa, meutim,
zahtijeva organiziranu akciju miliona.
Nau poruku posveujemo uspomeni naih drugova koji su pali za
islam.
Sarajevo, 1970.
Dumadel-ula, 1390.
4
UVOD

Hoemo li da muslimanski narodi izau iz kretanja u krugu, iz
zavisnosti, zaostalosti i siromatva;
hoemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i
prosvijeenosti i da postanu gospodari svoje sudbine;
hoemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija
i vrline;
tada jasno ukaimo na put koji vodi do tog cilja:
Ostvarenje islama na svim poljima u linom ivotu pojedinaca, u
porodici i drutvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranje
jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije.
Ovaj cilj moe izgledati i nevjerojatan i dalek, ali on je realan, jer
se samo on nalazi u domenu mogueg. Naprotiv, svaki neislamski
program moe prividno izgledati blizak i na domaku cilja, ali on je za
islamski svijet ista utopija, jer lei u domenu nemogueg.
Povijest pokazuje jasnu injenicu: islam je jedina misao koja je
mogla uzbuditi matu muslimanskih naroda i ostvariti kod njih
neophodnu mjeru discipline, inspiracije i energije. Nijedan drugi ideal,
stran islamu, nije nikada uspio ostvariti bilo kakav efekat od znaaja ni
na polju kulture ni na polju drave. Ustvari, sve to je u povijesti
muslimanskih naroda veliko i vrijedno spomena, stvoreno je pod zna-
menjem islama. Samo nekoliko hiljada istinskih islamskih boraca prisililo
je Englesku da se pedesetih godina ovog vijeka povue iz Sueca, a
udruene vojske arapskih nacionalistikih reima ve po trei put gube
bitku protiv Izraela. Turska kao islamska zemlja vladala je svijetom.
Turska kao europski plagijat predstavlja treerazrednu zemlju, kakvih
ima jo stotinu na svijetu.
Narod, kao i pojedinac, koji je prihvatio islam nesposoban je da
nakon toga ivi i umire za bilo koji drugi ideal. Nezamislivo je da se
musliman rtvuje za kakvog cara ili vladara, ma kako se on zvao, ili u
slavu neke nacije, partije ili ega slinog, jer po najjaem islamskom
instintku on u ovome prepoznaje jednu vrstu bezbotva i idolatrije.
Musliman moe ginuti samo s imenom Allaha i u slavu islama ili - bjeati s
bojnog polja.
Stoga, periodi pasivnosti i stagnacije ustvari znae odsustvo islamske
alternative ili nespremnosti muslimanske sredine da se uputi ovom
5
uzbrditom stazom. Oni su negativni izraz duhovnog monopola koji islam
ima nad islamskim svijetom.
Primajui ovo stanje kao izraz Boije volje, mi jasno tvrdimo da se
islamski svijet ne moe obnoviti bez i protiv islama, islam i njegove
zasade o mjestu ovjeka u svijetu, svrsi ljudskog ivota i odnosima
izmeu ovjeka i Boga i ovjeka i ovjeka, ostaju trajna i nezamjenjiva
etika, filozofska, idejna i politika osnova svake istinske akcije u
pravcu obnove i poboljanja stanja muslimanskih naroda.
Alternativa je jasna: ili kretanje u pravcu islamske obnove ili
pasivnost i stagnacija. Za muslimanske narode trea mogunost ne
postoji.
6
7
I

ZAOSTALOST
MUSLIMANSKIH NARODA

KONZERVATIVCI I MODERNISTI
Ideja islamske obnove, sa svojim shvaanjem o sposobnosti islama
da ne samo odgaja ovjeka nego i ureuje svijet, imat e uvijek
protivnike u dvije vrste ljudi: konzer-vativci hoe stare obrasce,
modernisti hoe tue obrasce. Prvi islam vuku u prolost, drugi mu
pripremaju tuu budunost.
Bez obzira na velike meusobne razlike, ove dvije kategorije ljudi
imaju neto zajedniko: i jedni i drugi u islamu vide samo religiju,
shvaajui ovaj izraz u evropskom znaenju te rijei. Izvjestan
nedostatak smisla za finese jezika i logike, a vie nerazumijevanje biti
islama i njegove uloge u povijesti i svijetu, navodi ih da islamski din
prevode religijom, to je iz jednog naroitog razloga sasvim pogreno.
Iako predstavlja ponavljanje i potvrivanje fundamentalnih istina o
porijeklu i misiji ovjeka, pristup islama u jednoj stvari je potpuno nov:
u zahtjevu da se ujedini vjera i nauka, moral i politika, ideal i interes.
Priznajui postojanje dva svijeta, prirodnog i unutranjeg, islam
ui da upravo ovjek predstavlja premoenje ponora izmeu ova dva
svijeta.
Izvan ovog jedinstva, religija poinje vui u zaostalost (odbacivanje
svakog djelatnog ivota), a nauka u ateizam.

Polazei od stava da je islam samo religija, konzerva-tivci dolaze
do zakljuka da islam ne treba, a naprednjaci da islam ne moe ureivati
vanjski svijet. Praktini rezultat je isti.
Glavni, mada ne i jedini, nosilac konzervativnog shvaanja u
muslimanskom svijetu danas je stale hoda i ejhova, koji su se nasuprot
jasnim stavovima o nepostojanju sveenstva u islamu, organizirali kao
poseban stale, koji je za sebe monopolizirao tumaenje Kur'ana i ljudi.
Kao sveenici oni su teolozi, kao teolozi oni su neizbjeno dogmatiari i,
poto je vjera dana jednom zauvijek, ona je po njihovom miljenju jednom
zauvijek i protumaena, i najbolje je sve ostaviti kako je dano i
definirano prije tisuu i vie godina. Po ovoj neizbjeivoj logici dogma-
tiara, teolozi postaju ljuti neprijatelji svega novog. Daljnja izgradnja senata
kao zakona u smislu primjene naela Kur'ana na sve nove i nove
situacije koje donosi razvoj svijeta, izjednaava se s napadom, na
integritet vjere. Mo da u ovome ima i ljubavi prema islamu, ali to je
patoloka ljubav uskogrudnih i nazadnih ljudi, iji je smrtni zagrljaj gotovo
uguio jo uvijek ivu islamsku misao.
Bilo bi, meutim, pogreno misliti da je u rukama teologa islam ostao
zatvorena knjiga. Uvijek sve vie zatvorena prema nauci i sve vie otvorena
prema mistici, teologija je dopustila da se u ovu knjigu upiu mnoge
iracionalne, islamskoj nauci potpuno strane stvari pa ak i jasne praz-
novjerice. Tko pozna prirodu teologije bit e mu jasno za to se ona nije
mogla oduprijeti iskuenju mitologije i za to je ak u ovome gledala
izvjesno obogaivanje vjerske misli. Monoteizam Kur'ana, najii i
najsavreniji u povijesti vjerskih uenja, bio je postupno kompromitiran, a
u praksi se pojavila odvratna trgovina vjerom. Oni koji su sebe nazivali
tumaima i uvarima vjere, napravili su od nje zanimanje, uostalom vrlo
ugodno i unosno, i bez mnogo grinje savjesti prihvatili stanje u kojem
se njene poruke nisu uope provodile.
Teolozi su tako postali pogreni ljudi na pogrenom mjestu. I sada
kada muslimanski svijet pokazuje sve znakove buenja, ovaj stale postaje
8
izraz svega turobnog i sklerotinog u tom svijetu. On se pokazao potpuno
nesposobnim da preuzme bilo kakav konstruktivan korak da se islamski
svijet suoi s nevoljama koje ga pritiskaju.
to se tie tzv. naprednjaka, zapadnjaka, modernista i kako se sve
jo ne zovu, oni svugdje u muslimanskom svijetu predstavljaju pravu
nesreu, jer su prilino brojni i utjecajni, naroito u vlasti, kolstvu i javnom
ivotu uope. Gledajui u hodama i konzervativcima islam, i uvjeravajui
druge u to, modernisti se frontalno diu protiv svega to predstavlja ovu
misao. Ove samozvane reformatore u dananjim muslimanskim zemljama
prepoznat ete po tome to se obino ponose onim ega bi trebalo da
se stide, a stide se onoga ime bi trebali da se ponose. U veini su to
tatini sinovi", koji se koluju u Europi i odatle se vraaju s osjeanjem
duboke inferironosti prema bogatom Zapadu i line superiornosti prema
siromanoj i zaostaloj sredini iz koje su nikli. Bez islamskog odgoja i bez
duhovne i moralne veze s narodom, oni brzo gube elementarne kriterije, pa
umiljaju da e ruenjem domaih shvaanja, obiaja i uvjerenja, a
uvoenjem tuih, na tom tlu preko noi stvoriti Ameriku, kojoj se inae
pretjerano dive. Umjesto standarda oni donose kult standarda, umjesto
razvijanja mogunosti toga svijeta, oni razvijaju elje i tako utiru put
korupciji, primitivizmu i moralnom kaosu. Njima nije jasno da mo zapadnog
svijeta nije u tome kako on ivi, nego u tome kako on radi, da ta snaga nije u
modi, bezbotvu, nonim klubovima, rasputenoj mladoj generaciji, nego u
izvanrednoj radinosti, upornosti, znanju i odgovornosti njegovih ljudi.
Nije, dakle, glavna nevolja u tome to su nai zapadnjaci koristili
tue obrasce, nego u tome to ih nisu znali koristiti ili - bolje reeno - to
pri tome nisu razvili dovoljno jak osjeaj za ono to valja. Oni nisu
preuzeli korisni proizvod, nego tetni, zaguljivi nuzprodukt jednog
civilizacijskog procesa.
Meu rekvizitima sumnjive vrijednosti koje na zapadnjak nosi kui,
nalaze se obino i razne revolucionarne" ideje, programi Oformi i sline
spasilake doktrine" koje rjeavaju sve probleme". Meu ovim
reformama" ima primjera nevjerojatne kratkovidnosti i improvizacije.
Tako, na primjer, Mustafa Kemal, koji je oigledno bio vei vojskovoa nego
kulturni reformator i ije zasluge za Tursku treba svesti na pravu mjeru,
jednom od svojih reformi zabranjuje noenje fesa. Pokazalo se vrlo brzo da
se izmjenom oblika kape ne moe izmijeniti ono to je u glavama ili navikama
ljudi, a jo manje ono to ini njihov stvarni poloaj, pa su svi problemi
Turaka, jueranjih u fesu i dananjih u eiru, ostali potpuno isti.
9
Ve vie od jednog vijeka pred mnoge narode van sfere zapadne
civilizacije, postavlja se problem odnosa prema ovoj civilizaciji. Da li u
ovom suoavanju zauzeti stav potpunog odbijanja, opreznog prilagoavanja
ili prihvaanja svih aspekata ove civilizacije bez izbora? Tragedija ili
triumf mnogih nacija bio je u ovisnosti od toga kako su one odgovorile na ovo
sudbonosno pitanje.
Postoje reforme iz kojih zrai mudrost jedne nacije i one koje
znae izdajstvo samog sebe. Primjer Japana i Turske ostaje u ovom
pogledu klasian u suvremenoj povijesti.

Krajem prolog i poetkom ovog vijeka ove dvije zemlje pruale su
sliku vrlo slinih, usporedivih" zemalja. Obje su bile stare carevine, s
vlastitom fizionomijom i svojim mjestom u povijesti. Obje su se nalazile na
priblino istom stupnju razvoja i sa slavnom prolou, koja je mogla
znaiti i veliki privilegij i veliki teret. Jednom rijeju, one su za
budunost imale skoro podjednake anse.
Zatim su slijedile poznate reforme u obje zemlje. Da bi nastavio ivjeti
svoj, a ne tui ivot, Japan je pokuao ujediniti tradicije i progres. Za
Tursku su njeni modernisti izabrali suprotan put. Danas je Turska
treerazredna zemlja, a Japan se popeo u sami vrh svjetskih nacija.
Razlika u filozofiji japanskih i turskih reformatora nije moda bila
nigdje toliko jasna i karakteristina kao u pitanju pisma.
Dok Turska ukida arapsko pismo, koje po svojoj jednostavnosti i sa
svega 28 znakova, spada u najsavrenija i najrairenija svjetska pisma,
Japan odbacuje zahtjev svojih romaja" da uvede latinicu. On zadrava
svoje komplicirano pismo koje nakon reforme, pored 46 znakova, sadri i
880 kineskih ideograma. U Japanu danas nema nepismenih, a u
Turskoj je - etrdeset godina nakon uvoenja latinice - nepismeno vie
od polovine stanovnitva, jedan rezultat od kojeg bi, dakle, i slijepi
trebali da progledaju.
I ne samo to. Ubrzo se pokazalo da nije bilo u pitanju samo pismo
kao puko sredstvo registracije. Pravi razlozi, a zatim i posljedice, mnogo
su dublje i znaajnije. Bit sve ljudske civilizacije i progresa je u
nastavljanju, a ne u uni tavanju i negiranju. Pismo je nain na koji nacija
pamti" i traje u povijest. Ukidanjem arapskog pisma svo blago pro
losti, sauvano u pisanoj rijei, bilo je za Tursku uglavnom izgubljeno
10
i ona se ovim jednim potezom srozala do granica barbarstva. Uz niz
drugih paralelnih" reformi, nova turska generacija se nala bez
duhovnog oslonca i u jednoj vrsti duhovnog vakuuma. Turska je izgubila
svoje sjeanje", svoju prolost. Kome je ovo bilo potrebno?
Zagovornici modernizma u islamskom svijetu nisu, dakle, bili ona
vrsta mudrih narodnih ljudi, koji su znali u izmijenjenim prilikama i na nov
nain ostvariti stare ideale i vrijednosti. Oni su ustali protiv samih vrijednosti
i esto se ledenim cinizmom i zaprepaujuom kratkovidnou gazili
narodne svetinje i unitavali stvarni ivot, da bi na mjesto njega presadili
imitaciju ivota. Kao posljedica ovog divljanja u Turskoj i drugdje
stvorile su se, ili su na putu da se stvore, nacije-plagijati: duhovno zbrkane
zemlje bez vlastitog lica i bez osjeaja za svoj vlastiti put. U njima je sve
neautentino i umjetno, bez pravog oduevljenja i snage, poput lanog
sjaja njihovih europeiziranih gradova.
Moe li zemlja koja ne zna to je i odakle vue korijen, imati jasnu
predstavu o tome kuda ide i emu treba da stremi?
Primjer nekih Kemalovih reformi moe izgledati drastian, ali
svejedno ove reforme predstavljaju obrazac za svaki prilaz zapadnjaka
problemima islamskog svijeta i naina na koji oni misle popravljati"
ovaj svijet. To je uvijek na stvarnom moralnom i prosvjetnom uzdizanju
naroda i orijentacija na vanjske, povrne stvari.
to je znaila nezavisnost jedne muslimanske zemlje u kojoj je
voenje javnih poslova dolo uruke ove vrste ljudi? Kako su oni
upotrijebili tu slobodu?
Prihvaanjem stranih idejnih uzora i traenjem politikog oslonca
kod stranaca, onih na Zapadu ili onih na Istoku - svejedno, svaka od ovih
zemalja je dobrovoljno, na usta svojih novih upravljaa, pristala na
ponovno porobljavanje. Stvorila se jedna vrsta duhovne i materijalne za-
visnosti, iji je sadraj: tua filozofija, tui nain ivota, tua pomo, tui
kapital, tua potpora. Ove zemlje su stekle formalnu nezavisnost, ali nisu
stekle stvarnu slobodu, jer svaka sloboda je prvenstveno duhovna
sloboda. Nezavisnost naroda koji nije prvo izborio ovu duhovnu slobodu,
uskoro e se svesti na himnu i zastavu, a ove dvije stvari vrlo su malo
za stvarnu nezavisnost.
Borba za istinsku nezavisnost muslimanskih naroda mora zato
svugdje zapoeti nanovo.
11
UZROCI NEMOI
Ove dvije vrste ljudi - konzervativci i modernisti, predstavljaju klju
za razumijevanje dananjeg stanja muslimanskih naroda. Ipak, oni nisu
pravi i posljednji uzrok ovog stanja. U daljnoj analizi, i ono i ovo stanje
pokazuje se samo kao izraz i manifestacija jednog dubljeg uzroka:
degradacije ili odbacivanja islamske misli.
Povijest islama nije samo, pa ak ni svojim veim dijelom, povijest
progresivne realizacije islama u stvarnom.ivotu. Ona je isto toliko i
pripovijest o nerazumijevanju, zanemarivanju, izigravanju i zloupotrebi ove
misli. Stoga je i povijest svakog muslimanskog naroda istovremeno i kro-
nologija blistavih dostignua. i pobjeda, koliko i alosnih zabluda i poraza.
Svi nai uspjesi i neuspjesi, politiki kao i moralni, stvarno su samo
odraz naeg prihvaanja islama i njegove primjene u ivotu. Slabljenje
utjecaja islama u praktinom ivotu naroda, bilo je uvijek praeno degradaci-
jom ljudi i drutvenih i politikih ustanova.

itava povijest islama, od prvih poetaka do naih dana,!
razvijala se pod neumoljivim utjecajem ove koincidencije. U ovom
paralelizmu" nalazi se neto od neizmjenjive sudbine muslimanskih naroda
i jedan od zakona islamske povijesti.
Dva karakteristina trenutka iz povijesti islama - jedan iz doba
uspona, drugi iz doba dekadencije - mogu vrlo jasno ilustrovati djelovanje
ovog zakona.
Muhamed, a.s., je umro 632. godine, a nepunih sto godina nakon
toga duhovna i politika vlast islama obuhvaala je ogromno podruje od
Atlanskog Oceana do rijeke Inda i Kine, i od Aralskog jezera do donjih
slapova Nila. Sirija je osvojena 634, Damask je pao 635, Ktesifon 637,
Indija i Egipat bili su dosegnuti 641, TCartagina 647, Sa-markand 676,
panjolska 710. godine, pred Carigradom .muslimani su 717,
;
a 720. u
junoj Francuskoj. Poev od 700. u antungu ve postoje damije, a oko
830. islam je dospio na Javu.
Ova jedinstvena ekspanzija, s kojom se ne moe usporediti nijedna ni
prije ni poslije nje, stvorila je zatim prostor za razvoj islamske
civilizacije s tri kulturna kruga: u panjolskoj, na Srednjem Istoku i u
Indiji, koji u povijesti pokrivaju radoblje od skoro hiljadu godina.
12
ta muslimani znae danas u svijetu? Pitanje bi se moglo postaviti
i na drugi nain: koliko smo mi muslimani? Odgovori na ova pitanja
uzajamno su povezani.
Mi smo porobljeni: u jednom trenutku 1919. godine nije postojala ni
jedna nezavisna muslimanska zemlja, stanje koje nije zabiljeeno ni prije
ni poslije toga.
Mi smo neprosvijeeni; ni u jednoj muslimanskoj zemlji pismenost
izmeu dva velika svjetska rata nisu iznosila vi se od 50%. Pakistan je
doekao nezavisnost sa 75% nepismenih, Alir sa 80%, a Nigerija sa svih
90%. (Nasuprot tome, u islamskoj panjolskoj X. i XI. vijeka - prema Dre-
peru - nije bilo nepismenih).
Mi smo siromani: nacionalni dohodak po glavi stanovnika iznosi: u
Iranu 220 dolara, Turskoj 240, Maleziji 250, Pakistanu 90, Afganistanu 85
Indoneziji 70, prema 3000 u USA (stanje 1966.). Udio industrijskog sektora
u nacionalnom dohodku veine muslimanskih zemalja kree se izmeu
10 i 20%. Broj kalorija u svakodnevnoj ishrani iznosi u prosjeku 2000 preko
3000-3500 u zemljama Zapadne Europe.
Mi smo podijeljena zajednica: umjesto da bude drutvo bez bijede i
bez raskoi, muslimansko drutvo se pretvorilo u svoju suprotnost.
Protivno Kur'anskoj naredbi ...da ova bogatstva (dobra) ne ostanu u
krugu bogatih medu vama" (Kur'an, 39/7), bogatstva su se postupno
akumulirala u rukama malog broja njih. Pred agrarnu reformu u Iraku godine
1958., od 22 milijuna dunuma obradive zemlje, oko 18 milijuna dunuma ili
82% drali su veleposjednici. Istovremeno je 1,4 milijuna seljaka bilo
potpuno bez zemlje.
To je ono stanje koje su neki sa svim razlozima nazvali no islama".
Ustvari, ta no je poela kao suton u naim srcima. Sve ono to nam se
dogodilo ili nam se danas dogaa, samo je odjek i ponavljanje onoga
to se prije toga odigralo u nama samima" (Kur'an, 13/12).

Jer, mi kao muslimani ne moemo biti podjarmljeni, ne prosvijeeni,
zavaeni. Mi to moemo biti samo kao otpadnici od islama. Svi nai porazi,
od onog prvog na Uhudu pa do ovog posljednjeg na Sinaju, podjednako
potvruju ovaj stav.
Fenomen naputanja islama, najee izraen u potiskivanju islamske
misli iz sfere djelatnog i budnog ivota u sferu asovitosti i pasivnosti,
moe se najjasnije pratiti ba na primjeru Kur'ana, kao centralnog fakta
13
islamske ideologije i prakse.
Treba zapaziti, kako je svaki uspon islamskih naroda, svako
razdoblje dostojanstva, poinjao afirmacijom Kur'ana. Ekspanzija
ranog islama, iji smo udesni tok ovdje spomenuli i koja je u toku dvije
generacije dovela islam do obala Atlantskog oceana na zapadu i na
prilaze Kine na istoku, ne predstavlja jedini, nego samo najslavniji primjer.
Sva velika gibanja u toku islamske povijesti potvruju ovaj zakon
paralelizma.
Kakav je bio poloaj Kur'ana u vremenu koje je prethodilo razdoblje
stagnacije i povlaenja?
Odanost prema ovoj knjizi nije prestajala, ali je izgubila aktivni, a
zadrala iracionalni, mistini karakter. Kur'an je izbugio autoritet zakona, a
dobio svetost" predmeta. U njegovom istraivanju i tumaenju mudrost
je ustupila mjesto cjepidlaenju, bit formi, a velike misli vjetini recitacije.
Pod stalnim utjecajem teolokog formalizma Kur'an se sve manje itao a
sve vie uio" (recitovao), a naredbe o borbi, ispravnosti i osobnom i
materijalnom rtvovanju, opore i neprijatne naoj inerciji, rastvorile su se i
nestale u ugodnom zvuku uenog kur'anskog teksta. Ovo neprirodno stanje
postupno je prihvaeno kao normalno, jer je odgovaralo onoj sve brojnijoj
skupini muslimana, koja niti je mogla raskinuti s Kur'anom, niti je imala
snage da svoj ivot preuredi prema njegovim zahtjevima.
O ovoj injenici treba traiti psiholoko objanjenje pojave
pretjeranog recitiranja Kur'ana. Kur'an recitiraju, tumae pa recitiraju,
prouavaju pa opet recitiraju. Ponavljaju po hiljadu puta jednu njegovu
reenicu, da ne bi morali ijedan jedini put da je primijene. Stvorili su
opirnu i pedantnu znanost"o tome kako se Kur'an izgovara, da bi pobjegli
od pitanja kako da ga provedu u ivot. Na kraju, Kur'an su pretvorili u goli
zvuk bez razumljivog smisla i sadraja.
itava stvarnost muslimanskog svijeta sa svojim raskorakom izmeu
rijei i djela; sa svojim razvratom, prljavtin-om, nepravdom i
kukavilukom; sa svojim monumentalnim ali praznim damijama; s
velikim bijelim almama bez ideala i hrabrosti; s licemjernom islamskom
frazom i vjerskom pozom; s ovom vjerom bez vjere, samo je vanjski izraz
ove temeljne proturijenosti u kojoj se naao Kur'an i u kojoj je gorljiva
odanost prema ovoj knjizi postupno kombinirana s apsolutnim ignoriranjem
njenih principa u praksi.
14
Evo, u ovoj situaciji s Kur'anom nalazi se prvi i najvaniji stvarni
uzrok nazadovanja i nemoi muslimanskih naroda. Drugi takav uzrok, koji
ima univerzalan znaaj, jest kolstvo, odnosno odgojni sistem u najirem
smislu.
Ve vjekovima nai narodi nemaju kolovanih ljudi. Umjesto njih imaju
druge dvije kategorije, podjednako nepoeljne: nekolovane i pogreno
kolovane. Ni u jednoj muslimanskoj zemlji mi nemamo kolstvo koje bi bilo
dovoljno razvijeno i koje bi pri tome odgovaralo moralnim
shvaanjima islama i potrebama naroda. Ovu najosjetljiviju instituciju svakog
drutva nai vlastodrci su ili zanemarili, ili su je prepustili strancima. kole
kojima su stranci davali novac i kadar, pa time i program i ideologiju, nisu
obrazovale muslimane, pa ak ni nacionaliste. U njima se naim buduim
intelektualcima ubrizgavaju vrline" poslunosti, pokoravanja i divljenja prema
moi i bogatstvu stranaca; u njima strani odgojitelji stvaraju ovu
inteligenciju s vazalskim mentalitetom, koja e ih sutra izvanredno dobro
zamijeniti, jer e se i osjeati i ponaati kao pravi stranac u svojoj
vlastitoj zemlji. Bilo bi vrlo pouno utvrditi koliki je broj kola i koleda
koje, direktno ili indirektno, dre stranci, pa se zamisliti nad razlozima
ove izvanredne dareljivosti.
Trebalo bi se udubiti u programe ovih institucija, u ono to oni sadre i
jo vie u ono to oni ne sadre. Postalo bi jasno da pravo pitanje i nije u tome
da li naa inteligencija hode i eli da nae put do svoga naroda, do njegovih
pravih tenji i interesa, nego da li ona, ovakva kakva jest uope moe nai taj
put. Radi se o skali vrijednosti i ideala, koja joj je nametnuta i o psiholokom
jazu koji je stvoren. Ne trebaju vie eljezni lanci da se nai narodi dre u
pokornosti. Istu mo imaju i svilene niti ove tuinske prosvijeenosti",
koja paralizuje volju i svijet obrazovanog dijela jednog naroda. Dok je ovakvo
kolstvo, strani vlastodrci i njihovi vazali u muslimanskim zemljama ne
trebaju strahovati za svoje pozicije. Umjesto da bude izvor pobune i otpora
protiv njih, ovakvo kolstvo je njihov najbolji saveznik.
Ovaj tragini jaz izmeu inteligencije i naroda, koji predstavlja jedno od
najsumornijih obiljeja naeg opeg poloaja, produbljava se i s druge
strane. Osjeajui tuinski i neislamski karakter kole koja im se nudi, narod
je instinktivno odbija, pa udaljavanje postaje obostrano. Konstruira se apsurdna
optuba o nesklonosti muslimanske sredine prema koli i prosvjeti. Ustvari,
jasno je da se ne radi o odbijanju kole kao takve, nego o odbijanju tue kole,
koja je s islamom i narodom izgubila svaku duhovnu vezu.
15
RAVNODUNOST MUSLIMANSKIH MASA
Prevrat koji su modernisti izveli u nizu muslimanskih zemalja bio je
skoro po pravilu antivjerski orijentiran i voen je pod parolama laicizacije
politikog i drutvenog ivota. U ovom pogledu on je podsjeao na borbu izmeu
probuene nacionalne drave i crkve u Evropi na pragu Novog vijeka.
Ali ono to je za Zapad moglo znaiti zakonitost i napredak, u
islamskom svijetu je predstavljalo neprirodan proces, koji nije mogao
ostvariti nikakve konstruktivne promjene. Laicizam i nacionalizam nisu
ovdje imali nikakav pozitivan sadraj i ustvari su bili samo negacija
neeg. Tuinski po svom porijeklu i sadraju, oni su bili potpuni izraz
duhovne bijede koja je vladala.
Njima je praktino otpoeo posljednji in drame muslimanskog
svijeta. Po situaciji koja je nastala, ovaj in bismo mogli nazvati
dualnim apsurdom". O emu se radi?
Svaki preporod nastaje kao rezultat stvaralakog dodira,
simpatije ili unutranje suglasnosti izmeu svjesnih, vodeih elemenata
jednog drutva i irokih slojeva naroda. Vodea grupa je volja i misao, a
narod srce i krv svakog dubinskog pokreta. Bez sudjelovanja ili barem
pristanka obinog ovjeka, svaka akcija ostaje na povrini i bez
prave udarne snage. Tromost masa mogue je svladati ako je ona
posljedica samo prirodnog otpora protiv naprezanja, opasnosti i borbe. Ovu
tromost nemogue je pobijediti ako ona predstavlja odbijanje samog
ideala borbe zato to je taj ideal suprotan najintimnijoj volji i
osjeanjima mase.

Upravo ovaj drugi sluaj, u manje ili vie izraenoj formi, vidimo u
svim muslimanskim zemljama u kojima modernisti pokuavaju da sprovedu
svoje programe. Oni laskaju i prijete, mole i prisiljavaju, organizuju i
reorganizuju, mijenjaju nazive i linosti, ali nailaze na uporno odbijanje i
ravnodunost obinih ljudi, koji ine najvei dio nacije. Habib Burgiba - a on
se ovdje spominje samo kao primjer i repre-zentant jedne rairene
tendencije - nosi evropsko odijelo, kod kue govori francuski, izolira
Tunis ne samo od islamskog nego i od arapskog svijeta, ograniava
16
vjersku obuku, poziva da se napusti post uz Ramazan jer post
smanjuje produktivnost rada", i sam na javnom mjestu ispija sok od
narane da bi pruio odgovarajui primjer, a zatim nakon svega ovoga
udi se pasivnosti i nedostatku potpore od strane tuniskih masa u
njegovim uenim" reformama. Modernisti ne bi bili ono to jesu kada
ne bi pokazivali ovu vrstu sljepila.
Muslimanski narodi nee nikada prihvatiti nita to je izriito
suprotno islamu, jer islam nije ovdje samo ideja i zakon, islam je
postao ljubav i osjeanje. Tko se digne protiv islama, nee ponjeti
nita osim mrnje i otpora.
Svojom akcijom modernisti su stvorili stanje unutra njeg
sukoba i konfuzije u kojem postaje nemogu svaki program, jednako
islamski kao i strani. Mase hoe islamsku akciju, ali bez svoje
inteligencije ne mogu je povesti. Otuena inteligencija namee svoj
program, ali ne nalazi dovoljno onih koji bi bili spremni dati krv, znoj i
oduevljenje za taj papirnati ideal. Dolazi do uzajamnog potiranja sila,
do svojevrsnog stanja nemoi i paralize.
Postoji jedan, red, jedna dinamika, jedno blagostanje, jedan
napredak koji se moe graditi na ovom tlu i u ovom podneblju, ali to nije
red, progres i blagostanje Evrope i Amerike. Ravnodunost
muslimanskih masa nije ravnodu nost uope. To je nain na koji se
narodni islam branio od vanjskih, tuinskih nasrtaja. Gdje god se
pokazala i najmanja perspektiva islamske borbe, obian ovjek je pruio
dokaza o svojoj spremnosti da se bori, trpi i strada. To je pokazao
primjer Turske u fazi oslobodilake borbe protiv Grka poslije poraza u
Prvom svjetskom ratu, junakog otpora u Libiji protiv talijanske
okupacije i skoranji primjeri borbe protiv Engleza u zoni Sueca, rata za
osloboenje Alira, za ouvanje Indonezije i za islamski utjecaj u Pa-
kistanu. Kad god je trebalo pokrenuti mase, koritene su, makar
privremeno, i neiskreno, islamske parole. Gdje ima islama nema
ravnodunosti.
Jasnim osjeanjima muslimanskih masa potrebna je misao koja
bi ih pokrenula i usmjerila. Ali to ne moe biti ma koja misao. To mora
biti misao koja odgovara ovim dubokim osjeanjima. To, dakle, moe
biti samo islamska misao.
17
Ne postoje nikakvi izgledi da bi se muslimanske mase i njihovo
sadanje intelektualno i politiko rukovodstvo mogli sporazumjeti da
netko od njih odbaci svoj ideal, bez obzira na to kako bi dugo ovo
stanje neodlunosti i iekivanja moglo potrajati.
U perspektivi se vidi samo jedan izlaz: stvaranje i
okupljanje nove inteligencije koja isamski misli i osjea. Ova
bi inteligencija zatim istaknula zastavu islamskog pokreta i
zajedno sa muslimanskim masama krenula u akciju za njegovo
ostvarenje.
18
19

II

ISLAMSKI POREDAK

VJERA I ZAKON
Islamski poredak - to znai ova rije prevedena na jezik kojim
misli, govori i osjea naa generacija?
Najkraa definicija islamskog poretka, definira ga kao jedinstvo vjere
i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i drave,
dobrovoljnosti i prisile.
Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne
pretpostavke: islamsko drutvo i islamsku vlast. Prva je sadrina a druga
forma islamskog poretka. Islamsko drutvo bez islamske vlasti je
nedovreno i nemono; islamska vlast bez islamskog drutva je ili utopija
ili nasilje.
Musliman uglavnom ne postoji kao jedinka. Ako hoe da ivi i
opstane kao musliman, on mora svarati sredinu, zajednicu, poredak. On
mora izmijeniti svijet ili e sam biti izmijenjen. Povijest ne poznaje niti
jedan istinski islamski pokret koji nije istovremeno bio i politiki pokret. To
je stoga to je islam vjera, ali je istovremeno i jedna filozofija, jedan moral,
jedan poredak stvari, jedan stil, jedna atmosfera - jednom rijei, jedan
integralni nain ivota.
Ne moe se islamski vjerovati, a neislamski raditi, privreivati, za-
bavljati se, vladati. Ovo stanje nesaglasnosti stvorit e ili licemjerje (oni u
damiji slave Boga, napolju ga varaju), ili ljude nesretne i pune konflikta (oni
niti mogu raskinuti s Kur'anom, niti nalaze snage boriti se za izmjenu
stvarnih prilika u kojima i-ve), ili jednu vrstu kaluera i osobenjaka (oni se
povlae iz svijeta jer taj svijet nije islamski), ili, konano, one koji u takvoj
dilemi raskidaju s islamom i prihvaaju ivot i svijet takav kakav jest,
odnosno kakvim su ga drugi napravili.
Islamski poredak je stanje drutva bez ovog konflikta i sistem
odnosa u kojim se musliman nalazi u potpunom skladu sa svojom
sredinom.
Na pitanje: to je muslimansko drutvo, mi odgovaramo: to je
zajednica sastavljena od muslimana, i smatramo da je time reeno sve
ili gotovo sve.
Smisao ove definicije je da ne postoji sistem ustanova, odnosa i
zakona, koji bi se mogli odvojiti od ljudi koji su njihov subjekat i za koje
bi se moglo rei: to je islamski sistem. Nijedan sistem nije islamski ili
neislamski po sebi. On je to samo po ljudima koji ga ine.
Evropljanin vjeruje da se drutvo ureuje pomou zakona. Jo od
Platonove Drave", pa preko poznatih utopija o idealnom ureenju drutva,
sve do najnovije od ovih utopija, marksizma/evropski duh traga za jednim
nacrtom, jednom emom u kojoj bi se pukom izmjenom odnosa izmeu ljudi
ili skupina ljudi, konstruisalo idealno drutvo.
Zato se u Kur'anu nalazi relativno malo pravih zakona", a mnogo
vie vjere" i zahtjeva za praktinim djelovanjem u skladu s ovom vjerom.
Mnotvo zakona i sloenost zakonodavstva obino je pouzdan znak
da je u drutvu neto trulo" i da treba prestati donositi zakone a poeti
odgajati ljude. Kada iskvarenost sredine pree izvjesnu granicu,
zakoni postaju nemoni. Oni ili dolaze u ruke pokvarenih izvrilaca
pravde, ili, postaju predmet otvorenog ili prikrivenog izigravanja od strane
iskvarene sredine.
Vino, kocka i vraanje - tri vrlo rasprostranjena i ukorijenjena poroka
na itavom podruja Srednjeg i Bliskog Istoka, uklonjena su za dugo
razdoblje i na ogromnom podruju samo jednim jedinim ajetom Kur'ana
i s jednim jedinim objanjenje: da je to Bog zabranio. im je ova vjera
oslabila, opijanje i praznovjerje vratili su se jednakom snagom, a
neusporedivo vii kulturni stupanj sredine nije im inio nikakvu zapreku.
20
Ameriki Prohibition Law (Zakon o zabrani alkohola), proglaen u
ime nauke vijeka i spro-voden silom jedne od najorganiziranijih zajednica
na svijetu, morao je u etvrtom deceniju ovoga vijeka biti konano povuen,
nakon 13 godina uzaludnih napora, ispunjenih nasiljem i zloinima. Pokuaj
uvoenja prohibicije u Skandinavskim zemljama, zavrio je jednakim
neuspjehom.
Ovaj i mnogi slini primjeri jasno govore da se drutvo moe
popravljati samo u ime Boga i odgojem ovjeka i mi trebamo ii tim jedinim
putem koji sigurno vodi do cilja.
Potvrujui naelo duhovnog, unutranjeg pristupa u svakoj svojoj
manifestaciji, islam ipak nije ostao na tome. On je uinio pokuaj da iz
ruku avola otme njegova sredstva. Kada islam na relaciji ovjek -
svijet ne bi polazio od ovjeka, on ne bi bio religija; kada bi ostao na
tome, on bi bio samo religija i predstavljao bi jednostavno ponavljanje
Isusovog uenja o idealu i vjenom dijelu ovjekovog bia. Preko
Muhameda, a.s., i Kur'ana islam se okrenuo stvarnom ovjeku, vanjskom
svijetu, prirodi, da bi postao uenje o potpunom ovjeku i totalnom ivotu.
Vjeri se pridruio zakon, odgoju sila. Islam je postao poredak.

ISLAM NIJE SAMO RELIGIJA
U ovoj taki, koja oznaava istinsku prekretnicu u evoluciji vjerskih
uenja, islam se razlikuje od svih drugih eligija, doktrina i filozofija
ivota. U pitanju je jedna nova taka promatranja i jedan poseban pristup
u kojem se ogleda aspekt potpuno originalne filozofije islama. Okosnica
ove filozofije je zahtjev da se istovremeno ivi unutranji i vanjski, moralni
i drutveni, duhovni i fiziki ivot, ili, tanije reeno, da se svjesno i
voljno prihvate ova dva vida ivota kao ljudsko odreenje i smisao
ovjekovog ivota na zemlji (Kur'an, 28/77). Prevodei ovaj zahtjev na
jezik svakodnevnog ivota, mogli bismo rei: onaj ko vjeruje da ivot treba
ureivati jie samo vjerom i molitvom, nego i radom i naukom; ija:slika
svijeta ne samo doputa, nego i trai, da jedna pored druge stoje i
bogomolja i tvornica; ko smatra da treba ne samo odgajati ljude, nego i
olakavati i unapreivati njihov ivot na zemlji, i da ne postoje nikakvi
21
razlozi da se ova dva cilja rtvuju jedan drugome, - taj pripada islamu.
Uz vjeru u Boga u ovome je sadrana glavna poruka Kur'ana i u
njoj je itav islam. Sve drugo je samo njena razrada i objanjenje. Ovaj
aspekt islama, pored toga to sadri sam princip islamskog poretka, kao
jedinstva vjere i politike, vodi i drugim vanim zakljucima, iji je
naelni i praktini znaaj ogroman.
Prvi i najvaniji takav zaljuak svakako je zakljuak o nespojivosti
islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije izmeu
islamske vjere" i neislamskih dru tvenih i politikih institucija.
Nefunkcioniranje ovih institucija i nestabilnost reima u muslimanskim
zemljama, koja se manifestira u estim promjenama i dravnim udarima,
najee je posljedica njihove apriorne opozicije prema islamu, kao
fundamentalnom i vodeem osjeanju naroda u ovim zemljama. Polaui
pravo da sam ureuje svoj svijet, islam jasno iskljuuje pravo i m ogudnost
djelovanja bilo koje strane ideologije na svom podruju. Nema, dakle, laikog
principa, a drava treba da bude izraz i da podrava moralne koncepte
religije.
Ovo je samo prvi i najvaniji zakljuak iz prilaza islamu kao
integralnom poretku. Ostala tri isto tako vana ali manje iskljuiva -
zakljuka su:
Prvo, samim tim to se izjasnio za ovaj svijet, islam se izjasnio za
najbolje ureen svijet. Nita to ini da svijet bude bolji, ne moe biti a
priori odbaeno kao neislamsko.
Drugo, otvorenost prema prirodi znai otvorenost prema nauci. Svako
rjeenje, da bi bilo islamsko, mora ispunjavati dva uvjeta: mora biti
maksimalno efikasno i maksimalno humano. Ono mora, dakle, biti najvii
izraz usagla enih stavova vjere i nauke: i
Tree, ukazujui na jedan oblik povezanosti izmeu vjere i nauke,
morala i politike, individualnog i kolektivnog, duhovnog i materijalnog, na
kojim pitanjima se duhovno podijelio dananji svijet, islam ponovo dobiva
ulogu posrednike misli a islamski svijet ulogu posrednike nacije u
podijeljenjom svijetu. Predstavljajui obeanje religije bez mistike i nauke
bez ateizma", islam moe podjednako interesirati sve ljude bez razlike.

22
ISLAMSKI POREDAK NAEG DOBA - TEZE
Postoje nepromjenljivi islamski principi koji odreuju odnose izmeu
ovjeka i ovjeka i ovjeka i zajednice, ali ne postoji nikakav nepromjenljiv
islamski privredni, dru tveni ili politiki sustav, koji bi bio dat unaprijed za
sva vremena. Islamski izvori ne sadre opis takvog sistema. Nain na koji
e muslimani privreivati, organizovati dru tvo i vladati u budunosti,
razlikovat e se, dakle, od naina na koji su oni privreivali, organizovali
drutvo i vladali u prolosti. Pred svakim vremenom i svakom generacijom
stoji zadatak da pronae nove oblike i sredstva da osnovne poruke islama,
koje su vjene i nepromjenljive, ostvari u jednom svijetu, koji nije vjean i
koji je podloan stalnoj mijeni.
I naa generacija mora prihvatiti rizik i uiniti taj pokuaj.
Svjesni sve neizbjene nesavrenosti definicija ove vrste i
ograniavajui se na naela za koja nam se ini da u ovom trenutku
imaju ved znaaj, mi ih iznosimo ovim redom:

1. (OVJEK IZAJEDNICA)
Islamsko drutvo je organizirana zajednica vjernika. Nema isto
naunog, revolucionarnog, socijalistikog ili bilo kakvog drugog,
iskljuivo vanjskog spasenja za ovjeka i drutvo. Spasenje koje ne
znai i unutranje obraaje, izmjenu ovjeka, njegov unutranji preporod -
a ovog nema bez Boga - lano je.
Islamsko drutvo se ne moe zasnivati samo na socijalnom ili
ekonomskom interesu, ili bilo kojem drugom vanjskom, tehnikom faktoru
povezivanja. Kao zajednica vjernika, ono u svojoj osnovi sadri jedan
religiozni, emocionalni momenat pripadnosti. Ovaj elemenat je najjasnije
vidljiv i sadran u demaatu, kao osnovnoj jedinici islamskog dru tva.
Za raliku od drutva koje je apstraktna zajednica sa izvanjskim
odnosom lanova, demaat je unutranja, konkretna zajednica, koja se
zasniva na duhovnoj propadnosti i gdje se veza izmeu ljudi odrava
neposrednim, linim kontaktom i poznavanjem. U njemu se nalazi ovjek
prema ovjeku, a ne anonimni lan drutva prema isto takvom lanu
drutva. Kao faktor prepoznavanja i zblienja ljudi, demaat doprinosi
23
solidarnosti i unutranjoj harmoniji dru tva i pomae razagnavanju duha
osamljenosti i otuenja, koji nam donosi tehnika i rastua urbanizacija.
Pored toga, ovakav damaat stvara jednu vrstu javnog miljenja koje
djeluje bez nasilja, ali ipak vrlo efikasno protiv potencijalnih prekrilaca
drutvenih i moralnih normi. U de-maatu niko nije sam i to u dvojakom
smislu: nije sam da moe raditi ta hoe, niti je sam, preputen sam sebi,
da bi mu izostala moralna i materijalna potpora. Ako musliman ne osjea
prisutnost drugih, muslimansko dru tvo nije uspjelo.
Islam hoe da ovjeku neposredno prua ruku. Nita u pravom
smislu nije uinjeno dok se to ne postigne. Islam ne pristaje da se
ovjekovjei stanje u kojem e drava morati da silom posreduje i brani
ljude jedne od drugih. Ovo stanje islam moe prihvatiti samo uvjetno i
privremeno. Sila i zakon samo su sredstva pravde. Sama pravda nalazi
se u ljudskim srcima, ili, ona ne postoji.
24
2. (JEDNAKOST LJUDI)
Dvije injenice magistralnog znaaja - jedinstvo Boje i jednakost svih
ljudi - utvrene su Kur'anom na takav jasan i izriit nain, da doputaju
samo jedno jedino, doslovno tumaenje: nema boanstva osim jednog Boga;
nema izabranog naroda, izabrane rase ili izabrane klase - svi ljudi su jednaki.
Islam ne moe prihvatiti podjelu i grupiranje ljudi prema vanjskom,
objektivnom mjerilu kakvo je klasno. Za njega kao vjersko-moralni pokret
neprihvatljivo je svako razlikovanje ljudi koji ne ukljuuje moralne kriterije.
Ljudi se moraju razlikovati - ako se ve razlikuju - prije svega prema
onome to oni stvarno jesu, to znai po svojoj duhovnoj i etikoj vrijednosti
(Kur'an, sure 49/13). Svi ispravni ljudi, bez obzira kako u toku dana
zarauju svoj kruh, pripadaju istoj zajednici, kao to hulje i pokvarenjaci
svih vrsta, pripadaju istoj klasi", bez obzira na njihovo politiko opredjeljenje
i mjesto u procesu rada.
Klasno podvajanje jednako je nepravedno i moralno i ljudski
neprihvatljivo, kao i nacionalno i razno podvajanje i razlikovanje ljudi.

3. (BRATSTVO MUSLIMANA)
Muslimani su braa" (Kur'an, 49/10). Ovom porukom Kur'an je
oznaio cilj, koji zbog svoje udaljenosti moe biti izvor inspiracije za stalno
kretanje naprijed. Ogromne promjene u ljudima i van njih treba da budu
ostvarene, da bi se smanjila udaljenost na putu do proklamiranog bratstva.
U ovom naelu mi vidimo ovlatenje i obavezu za islamsku
zajednicu da stvara odgovarajue ustanove i sprovodi konkretne mjere da
bi odnosi izmeu muslimana u stvarnom ivotu imali sve vie i vie
elemenata i obiljeja bratstva. Broj i vrste mjera, inicijativa i zakona, koji bi
istinska islamska vlast mogla donositi pozivajui se na naelo bratstva
svih muslimana, praktino je neogranien.
Spomenimo ovdje velike imovinske i drutvene razlike i feudalizam kao
najdrastiniji sluaj. Odnos izmeu kmeta i feudalca nije odnos bratstva, nego
odnos podinjenosti i zavisnosti i, kao takav, u direktnoj je suprotnosti
sa Kur'anom i ovim naelom.
25
4. (JEDINSTVO MUSLIMANA)
Islam sadri princip ummeta, tj. tenju za ujedinjenjem svih
muslimana u jedinstvenu zajednicu - vjersku, kulturnu i politiku. Islam
nije nacionalnost, ali jest nadnacionalnost ove zajednice.
Sve to razdvaja ljude u ovoj zajednici, bilo da se radi o idejnim
stvarima (sekte, mezhebi, politike stranke i dr.) ili 0materijalnim (velike
imovinske razlike, drutveni rangovi 1 si.), suprotno je ovom principu
jedinstva i kao takvo morabiti ograniavano i otklanjano.
Islam je prva, a panislamizam druga taka, kojom se definira
granina linija izmeu islamskih i neislamskih tendencija u dananjem
muslimanskom svijetu. Jedna zajednica utoliko je islamska, to islam vie
odreuje njene unutranje, a panislamizam njene vanjske odnose. Islam
je njena ideologija, a panislamizam njena politika.

5. (SVOJINA)
Iako islam priznaje privatnu svojinu, novo islamsko dru tvo morat e
jasno izjaviti da e svi krupni izvori drutvenog bogatstva, a posebno
prirodni izvori, morati biti u svojini zajednice i sluiti dobru svih njenih
lanova. Drutveni nadzor nad izvorima bogatstva neophodan je da bi se,
s jedne strane, sprijeilo neopravdano bogaenje i mo pojedinaca, a s druge
strane, da bi se osigurala materijalna osnova za realiziranje programa
razvoja u razliitim oblastima ivota, koje e poduzimati zajednica u skladu
sa sve veom ulogom organiziranog drutva u ivotu naroda. Mada je
razliito postavljeno i sprovedeno, uee drutva u rjeavanju sve veeg
broja zajednikih poslova, jednako je veliko u USA, Sovjetskom Savezu ili
vedskoj, to pokazuje da se ne radi o pitanju idejnog ili politikog pristupa,
nego o neophodnosti, koja izvire iz uvjeta ivota ljudskih zajednica u
savremenom svijetu.
Privatna svojina podvrgnuta je jo jednom ogranienju na osnovu
izriite odredbe Kur'ana - obavezi njene upotrebe u ope korisne svrhe
26
(Kur'an, 49/34). U islamu nema, dakle, privatne svojine u smislu
koncepata rimskog prava. U odnosu na rimsku, erijatska privatna svojina
ima jedno ovlatenje manje (ius abutendi - pravo zloupotrebe) i jednu
obavezu vie (obavezu upotrebe za ope dobro). Za istinsku islamsku vlast,
praktine posljedice ove razlike su dalekosene. Na osnovu nje i citirane
odredbe Kur'ana, legalne su sve zakonske i praktine mjere protiv
razliitih oblika neupotrebe i zloupotrebe privatne svojine. Eliminiranje
nepravde, nejednakosti a naroito raskoi i rasipanja usred bijede, kao
pojave koje razbijaju zajednicu i razdvajaju ljude, postavit e se u jednom
trenutku pred islamski poredak kao pitanje njegovog opstanka i kao probni
kamen stvarne vrijednosti etikih i drutvenih stavova koje on predstavlja.
6. (ZEKJAT I KAMATA)
Meu islamski propisima koji imaju izrazit socijalni naboj, posebno
mjesto zauzimaju jedna naredba i jedna zabrana: naredba zekjata i
zabrana kamate.
U zekjatu mi vidimo utvren princip uzajamne odgovornosti i staranja
ljudi za sudbinu jedni drugih. Ovaj princip, jednom proklamiran, moe postati
osnova za nove razliite oblike staranja u skladu sa razvojem,
potrebama i mogunosti drutva.
U dananjem muslimanskom svijetu zekjat je privatna stvar svakog
pojedinca i, kod postojeeg stanja drutvene i vjerske svijesti, on je
potpuno van funkcije. Odsutnost zekjata vidljivo je na svakom koraku. Zekjat
je javnopravna ustanova islamskog poretka, ije se funkcioniranje mora
osigurati na svaki nain, ukljuujui upotrebu sile.
Zabranom kamate (Kur'an, 278/279) ustanovljena je trajna norma
javnog poretka islamskog drutva, koja znai zabranu i stavljanje van
zakona svake vrste rente i svih oblika gotovanskogivljenja, tj. prisvajanja
dobara na osnovu go-log posjeda, kao pojava suprotnih moralnim
shvaanjima i osnovama na kojima poiva islamski javni poredak.
27
7. (REPUBLIKANSKI PRINCIP)
Osim u imovinskim stvarima, islam ne priznaje nikakav princip
nasljeivanja, niti bilo koju vlast s apsolutnim prerogativima. Priznavanje
apsolutne vlasti Allaha, znai apsolutno nepriznavanje svake druge
svemone vlasti (Kur'an, 7/3, 12/40).
Zabranjeno je svako pokoravanje stvorenju, koje ukljuuje
nepokoravanje Stvoritelju" (Muhamed, a.s.). U historiji prvog i moda do sada
jedinog autentinog islamskog poretka - razdoblje prve etvorice ha-lifa,
mi jasno vidimo tri bitna aspekta republikanskog principa vlasti: (1)
Izbornost efa drave, (2) Odgovornost efa drave narodu, i (3) Obavezu
zajednikog rjeavanja opih i drutvenih poslova. Ovo posljednje izriito
nalae i Kur'an (3/159, 42/38). Prva etvorica vladara u islamskoj povijesti
nisu bili nikakvi kraljevi - carevi. Oni su bili izabrani od strane naroda.
Nasljedni kalifat predstavlja napu stanje izbornog principa koji se afirmirao
kao jasna islamska politika institucija.
8. (NEMA BOANSTVA OSIM ALLAHA)
U mjeri u kojoj smatramo da je ostvarenje islamskog poretka
nepovrediv cilj, koji ne moe biti predmet nikakvog nadglasavanja,
utoliko jasnije odbacujemo nepovredivost linosti, bez obzira na njene
zasluge i poloaj koji zauzima. U ovom smislu, islamski poredak je
sinteza apsolutnog auto-riteta (u odnosu na program) i apsolutne
demokracije (u odnosu na linost).
U islamu nema premudrih, sveznajuih, nepogreivih i besmrtnih. Sam
Muhamed je bio pogreiv i kao takav bio ukoren (Kur'an, 80/1-12). U ovom
pogledu, Kur'an je realistika, skoro antiherojska knjiga. Fenomen slavljenja
linosti, vrlo est na Istoku kao i na Zapadu, danas kao i u prolosti, izriito
je stran islamu i zato to predstavlja jednu vrstu idolatrije (Kur'an, 9/31).
Mjerilo stvarne vrijednosti svakog ovjeka je njegov lini ivot i odnos
izmeu onoga to daje zajednici i to od nje prima. Sva slava i hvala pripada
samo Bogu, a stvarne zasluge ljudi samo Bog moe ocijeniti.
28
9. (ODGOJ)
Poto je vjera osnova islamskog drutva, odgoj nije samo jedna
njegova funkcija, nego stanje njegove egzistencije. To je prije svega vjerski i
moralni odgoj kroz porodicu, a zatim kroz sve stupnjeve kola.
Poseban zadatak islamskog poretka je efikasna borba za eliminiranje
svih oblika antiodgoja. Islam je zabranio, a islamski poredak e konkretnim
mjerama onemoguiti:
- sve oblike alkoholiziranja naroda,
- javnu i tajnu prostituciju,
- pornografiju u rijei, slici, na filmu i televiziji,
- kockarnice, none i dansing klubove i druge oblike zabave, koji su
nespojivi sa moralnim shvaanjem islama.

10. (OBRAZOVANJE)
Sastavni dio ovog integralnog odgoja je kolovanje nove
generacije, stvaranje radnih navika i obuka. Uz jedinstvo, obrazovanje je
drugi odluni faktor brze emancipacije muslimanskog svijeta iz sadanjeg
inferiornog poloaja. Muslimanske zemlje nemaju dovoljno kapitala, pa
kad je to tako, tada ono to imaju treba da uloe u investiciju koja je
rentabilnija od svih drugih: u obrazovanje.
Nema istinske nezavisnosti bez sposobnosti da sami primjenjujemo i
koristimo tekovine nauke i da ove tekovine dalje unapreujemo. U svom
prvom nastupanju islam je bez predrasuda priao razmatranju i
prikupljanju cjelokupnog znanja koje su ostavile ranije civilizacije. Ne
znamo zato bi se islam dananjice drukije odnosio prema tekovinama
euroamerike civilizacije s kojom se dodiruje na tako dugakoj liniji.
Nije, dakle, pitanje u tome da li emo ili neemo prihvatiti nauku i
tehniku - jer emo ih morati prihvatiti ako hoemo da opstanemo - nego
da li emo to uiniti stvaralaki ili mehaniki, s dostojanstvom ili s
inferiornou. Pitanje je, dakle, da li emo se u ovom neizbjenom razvoju
izgubiti, ili emo sauvati svoju individualnost, svoju kulturu i svoje
vrijednosti.
29
S obzirom na ove injenice, moemo sa sigurnou izjaviti da je
kolstvo u dananjem muslimanskom svijetu institucija koja zahtijeva
najhitnije i najradikalnije kvalitativne i kvantitativne promjene.
Kvalitativne - da bi se kolstvo oslobodilo duhovne, a u nekim
sluajevima i materijalne zavisnosti od stranaca i poelo sluiti odgoju
muslimana kao ljudi i kao lanova islamske zajednice. Kvantitativne - da bi
se uklonila kronina nedovoljnost u ovom pogledu i u najkraem roku
stvorili uvjeti da se kolovanjem i obukom obuhvati kompletan podmladak i
svi slojevi naroda. U poetnom stadiju, damija se moe ponovo koristiti kao
kola. Ako u programima obrazovanja ne doivimo neuspjeh, ne postoji polje
na kojem bismo mogli biti poraeni.
30
11. (SLOBODA SAVJESTI)
Odgoj naroda, a naroito sredstva masovnog utjecaja -tampa, radio,
televizija i film - treba da budu u rukama ljudi iji je islamski moralni
intelektualni autoritet neosporan. Ne treba dozvoliti da se ovih sredstava -
to je gotovo pravilo - dokopaju izopaeni i degenerirani ljudi, da bi preko
njih besmisao i prazninu vlastitog ivota prenosili na druge. to moemo
oekivati ako sa damije i televizijskog tornja dolaze narodu sasvim
oprene poruke?
Meutim, ovo nikako ne znai da se od islamskog poretka moe
stvoriti stanje duhovne diktature, u kojoj e istine proglaavati vlast i gdje e
podizati uniformiran i bezlian podmladak. Ovo samo znai da postoje neki
elementarni stavovi i neka osnovna pravila ponaanja, koja e u svim
prilikama morati biti respektirana. U islamu, s obzirom na proklamirani princip
slobode vjere (Kur'an, 2/266), svaka prisila, fizika i psiholoka, u pitanjima
savjesti i opredjeljenja je izriito nedoputena, a s obzirom na princip id-
maa-konsensusa, i nepotrebna (Moj narod se ne moe sloiti u zabludi"
- Muhamed, a.s.). Koliko god je moralno puritanski, islam je zbog svoje
otvorenosti prirodi i radostima, slobodouman, i o tome svjedoi itava
islamska povijest. Poto priznaje Boga, ali ne priznaje nikakve dogme i hi-
jerarhiju, islam se ne moe pretvoriti u diktaturu i svaki oblik inkvizicije i
duhovnog terora je onemoguen.

12. (ISLAM I NEZAVISNOST)
Nema islamskog poretka bez nezavisnosti i slobode. I obrnuto: nema
nezavisnosti i slobode bez islama. Ovaj posljednji stav ima dvojak smisao:
Prvo, nezavisnost je istinska i trajna samo ako je rezultat osvojene duhovne,
idejne nezavisnosti, ako je, dakle, znak da je jedna narod na ao sebe,
otkrio svoje unutranje sile, bez kojih steenu nezavisnost ne moe ispuniti
sadrajem niti dugo sauvati. U afirmaciji islamske misli u praktinom livotu,
svaki muslimanski narod doi-vljuje ovo poistovjeenje sa samim sobom,
svoje duhovno osloboenje, kao uvjet drutvenog i politikog osloboenja.
31
Drugo, stvarna potpora koju jedan muslimanski narod prua reimu
na vlasti, u direktnoj je proporciji sa islamskim karakterom te vlasti. Ona
je, dakle, sve manja to je reim u pitanju dalji od islama. Neislamski
reimi ostaju gotovo potpuno lieni ove podrke i utoliko moraju vie -
htjeli ili ne htjeli - traiti oslonac kod stranaca. Zavisnost u koju oni padaju
pokazuje se kao direktna posljedica njihove neislamske orijentacije.
Ovim injenicama odreen je i karakter, islamskog poretka kao
demokratije, ne demokratije kao forme, nego de-mokratije kao sutine, kao
konsensusa. Ova vrsta demokratije postoji tamo gdje vlast pretvara u
misao i akciju ono to narod osjea, gdje ona djeluje kao neposredni
izraz ove volje. Uspostavljanje islamskog poretka pokazuje se kao
vrhunski akt demokratije, jer znai ostvarenje najdubljih tenji
muslimanskih naroda i obinog ovjeka. Jedno je sigurno: bez obzira ta
hoe jedan dio bogataa i inteligencije, obian ovjek hoe islam i ivot u
svojoj islamskoj zajednici. Demokratija ovdje ne potjee iz naela i pro-
klamacija, nego iz injenica. Islamski poredak ne primjenjuje nasilje
jednostavno stoga to nema potrebe za njim. Obrnuto, neislamski poredak,
osjeajui stalni otpor i neprijateljstvo naroda, nalazi jedini izlaz u
pribjegavanju nasilju. Njegovo pretvaranje u diktaturu je jedna vrsta zakon-
itosti, kob koju on ne moe izbjei.
32
13. (RAD I BORBA)
Islamsko drutvo mora preuzeti na sebe zadatak mobilizacije ljudskih
i prirodnih izvora i da svojim mjerama potie rad i aktivnost. Opstanak,
mo ili slabost islamskog drutva podvrgnuta je istim zakonima rada i
borbe kao i druge zajednice i u ovom pogledu nae drutvo ne uiva
kod Boga nikakve privilegije (Kur'an, 5/57).
Iz pshilogije naeg javnog miljenja treba eliminisati dvije stvari:
vjeru u uda i oekivanje tue pomoi.
uda ne postoje, osim onih koja stvaraju ljudi radom i znanjem. Nema
nikakvog Mehdije koji e udotvornim putem otjerati neprijatelje, ukloniti
bijedu i posijati prosvjetu i blagostanje. Mehdija je ime za nau lijenost, ili jo
vie, za lanu nadu, koja raste iz osjeaja nae nemoi u situaciji kada je
veliina tekoa i problema u potpunom nerazmjeru s mogunostima i
sredstvima borbe.
Pouzdavanje u tuu pomo drugi je oblik sujevjerja. U io nam je u
naviku da meu pojedinim neislamskim zemljama traimo i nalazimo ili
nesebine prijatelje ili zaklete neprijatelje, i to smo nazvali naom vanjskom
politikom. Kada shvatimo da ustvari nema ni pravih prijatelja ni pravih
neprijatelja i kada za svoje nedae budemo vie krivili sebe, a manje
paklene planove neprijatelja", bit e to znak da je poela naa zrelost
i da dolazi doba s manje nevolja i razoaranja. Uostalom, ak i kada bi
bilo onih koji bi bili spremni da daju pomo bez nerazmjernih polilikih
i materijalnih protuusluga, to ne bi moglo bitno izmijeniti na poloaj.
Jer, bogatstvo se ne moe uvesti u jednu zemlju. Ono se mora stvoriti u
njoj samoj na bazi vlastitog raa. Ono to elimo postii, moramo uraditi
sami. Niko to nee i ne moe uiniti mjesto nas.
Ovaj program rada i aktivnosti ima podlogu koja moe biti izvor
izvanrednog ohrabrenja. Prirodna bogatstva i mogunosti islamskog svijeta
su ogromne. Samo jedan dio toga svijeta - Indonezija, predstavlja, poslije
USA i Sovjetskog Saveza, trei po redu najbogatiji kompaktni teritorij na
svijetu. Islamski svijet uzet kao cjelina, stoji u ovom pogledu na prvom
mjestu.
Najavljujui preporod, mi ne najavljujemo razdoblje sigurnosti i
spokoja, nego razdoblje nemira i iskuenja. Suvie je mnogo stvari koje
mole za svojim dostojanstvom. Narod koji spava moe se probuditi samo
udarcima. Tko eli dobro naoj zajednici, ne treba da je poteuje napre-
33
zanja, opasnosti i nedaa. Naprotiv, on treba uiniti sve da ta zajednica
to prije upotrijebi svoje sile, da stavi na ispit sve svoje mogunosti, da
preuzme rizik, jednom rijeju -da ne spava nego da ivi. Samo budna i
aktivna, moe ona nai sebe i svoj put.

34
14. (ENA I PORODICA)
Poloaj ene u muslimanskom drutvu mora se svugdje promijeniti u
skladu s njenim zadatkom majke i prirodnog odgojitelja podmlatka.
Neobrazovana, zaputena i nesretna majka ne moe podii i odgojiti sinove
i keri koji su kadri pokrenuti i uspjeno voditi preporod muslimanskih na-
roda. Islam treba povesti inicijativu da se majinstvu prizna rang
drutvene funkcije. Haremi se imaju dokinuti. Niko nema pravo da se
poziva na islam da bi odrao bespravlje ene i zloupotrebi ove vrste
mora se uiniti kraj.
Ovi stavovi nisu nikakav feminizam zapadnjakog kova, koji je
izraavao tenju da se drutvu nametnu mjerila, hirovi i gospodarenje
iskvarenog sloja enskog roda. To nije ni ravnopravnost u evropskom
smislu. To je isticanje jednake vrijednostf mukarca i ene, zajedno s
isticanjem njihove razliitosti, koja treba biti sauvana. A princip jednake
vrijednosti direktna je posljedica pravila jednakih vjerskih i moralnih obaveza,
koje je na vie mjesta na izriit nain izlo-eno u Kur'anu (posebno ajet
33/55).
Civilizacija je od ene napravila objekt koji se koristi ili kojem se
robuje, ali je eni oduzela linosti, koja jedina mo-e biti nosilac
vrijednosti i potovanja. Zanemarujui majinstvo, ona je enu liila njene
osnovne i nezamjenljive funkcije.
U ovo doba kada porodica prolazi kroz ozbiljnu krizu i kada je njena
vrijednost stavljena pod znak pitanja, islam ponovo potvruje svoju
privrenost ovom obliku ljudskog ivota. Doprinosei sigurnosti porodinog
gnijezda i otklanjajui vanjske i unutranje faktore koji ga razaraju (al-
kohol, nemoral, neodgovornost). Islam praktino zatiuje najvii stvarni
interes zdrave i nemoralne ene. Umjesto apstraktne ravnopravnosti, on eni
osigurava ljubav, brak i djecu, sa svim onim to za enu znae ove tri
stvari.
Porodino i brano pravo koje je formulirano u prvim vjekovima
islama, bit e potrebno preispitati u skladu sa sadanjim potrebama i
stupanjem razvoja ljudske i dru tvene svijesti, s tendencijom da se ide
na to vee suavanje poligamije i u pravcu njenog postepenog
eliminiranja iz praktinog ivota, kao i u smislu ograniavanja razvoda
braka i djelotvorne materijalne zatite ene i djece u ovim sluajevima.

35

15. (CILJ NE OPRAVDAVA SREDSTVO)
U borbi za islamski poredak dozvoljena je upotreba svih sredstava, svih
osim jednog - osim zloina. Niko nema pravo lijepo ime islama i ove borbe
okaljati nekontroliranom i suvinom primjenom nasilja. Islamska zajednica
treba jo jednom potvrditi da pravda predstavlja jedan od njenih temelja.
Kur'an nam nije naredio da ljubimo neprijatelje, ali nam je izriito naredio
da budemo pravedni i da pratamo (Kur'an, 4/135 i 16/126). Upotreba sile
mora biti u skladu s ovim naelom.
Formula: cilj opravdava sredstvo, postala je uzrokom bezbrojnih
zloina. Uzvien cilj ne moe posvetiti nedostojno sredstvo, ali zato
upotreba nedostojnog sredstva moe smanjiti i kompromitirati svaki cilj.
to budemo moralno jai, sve manje e nam biti potrebna sila, koja je u
pitanjima opredjeljenja oruje slabih a ne jakih. Ono to ne moe sila, moe
velikodunost, dosljednost, hrabro dranje (Kur'an, 16/125, 26/34-35).

16. (MANJINE)

Islamski poredak moe se ostvariti samo u zemljama u kojima
muslimani predstavljaju veinu stanovnitva. Bez ove veine, islamski
poredak se svodi samo na vlast (jer nedostaje drugi elemenat - islamsko
drutvo) i moe se pretvoriti u nasilje.
Nemuslimanske manjine u sastavu islamske drave, uz uvjet
lojalnosti, uivaju vjerske slobode i svu zatitu.
Muslimanske manjine u sastavu neislamskih zajednica, pod uvjetom
garancija vjerskih sloboda i normalnog ivota i razvoja, lojalne su i dune
su izvravati sve obaveze prema toj zajednici, izuzev onih koje tete islamu
i muslimanima.
Poloaj muslimanskih manjina u neislamskim zajednicama uvijek e
se realno nalaziti u ovisnosti od snage i ugleda svjetske islamske
zajednice.

36
17. (ODNOSI PREMA DRUGIM ZAJEDNICAMA)
Odnos islamske zajednice prema drugim zajednicama u svijetu poiva
na principima: 1. Slobode vjerskog opredjeljenja (Kur'an, 2/256); 2. Snage i
odlune i aktivne obrane (Kur'an, 8/61-62, 42/39-42, 2/190-192); 3. Zabrane
napadakog rata i zloina (Kur'an, 2/190, 42/43); 4. Meusobne suradnje i
upoznavanja naroda izmeu sebe (Kur'an, 49/13); 5. Potovanja
preuzetih obaveza-ugovora (Kur'an, 9/4) i 6. Uzajamnosti-reciprociteta
(Kur'an, 9/8).
37

38 38

39
III

PROBLEMI ISLAMSKOG
PORETKA DANAS

ISLAMSKI PREPOROD - VJERSKA ILI POLITIKA
REVOLUCIJA?
Islamski poredak je jedinstvo vjere i drutveno-politikog sistema. Da
li put do njega vodi kroz vjersku obnovu ili politiku revoluciju?
Odgovor na ovo pitanje glasi: islamski preporod ne moe zapoeti
bez vjerske, ali se ne moe uspjeno nastaviti i dovriti bez politike
revolucije.
Ovaj odgovor, koji islamski preporod definira kao dvostruki prevrat
- moralni i drutveni, ali koji prioritet jasno daje vjerskoj obnovi, slijedi iz
principa i prirode islama, ali i iz nekih sumornih injenica kojima je
obiljeena stvarnost dananjeg muslimanskog svijeta.
Ove injenice govore o tekoj moralnoj situaciji u muslimanskom
svijetu, o iskvarenosti naravi, vlasti korupcije i praznovjerja, lijenosti i
licemjerju, carevanju neislamskih obiaja i navika, okorjelom
materijalizmu i zabrinjavajuoj odsutnosti oduevljenja i nade. Moe li u
ovakvom stanju neposredno zapoeti bilo kakav drutveni i politiki
preobraaj?
Svaki narod, prije nego to je bio pozvan da izvri svoju ulogu u
povijest, morao je doivjeti razdoblje unutranjeg oienja i praktinog
prihvaanja nekih temeljnih moralnih stavova. Svaka mo u svijetu
poinje kao moralna vrstina. Svaki poraz poinje kao moralno
zakazivanje. Sve to se eli ostvariti, mora se prvo ostvariti u duama
ljudi.
to znai vjerska obnova kao preduvjet islamskog poretka? Ona
prije svega znai dvije stvari: novu svijest i novu volju.
Vjerska obnova je jasna svijest o pravom cilju ivota, o tome za to
se ivi i za to treba da se ivi. Je li taj cilj osobni ili zajedniki
standard, slava i veliina moje rase ili nacije, afirmacija vlastite linosti
ili vlast Boijih zakona na zemlji? U naem sluaju vjerska obnova
praktino znai islamizaciju" ljudi koji sebe nazivaju muslimanima, ili koje
drugi obino nazivaju tim imenom. Polazna taka ove islamizacije" je
vrsta vjera u Boga i striktna i iskrena praksa islamskih vjerskih i
moralnih normi od strane muslimana.
Druga komponenta vjerske obnove je spremnost da se izvrava
imperativ koji namee svijest o cilju. Zato je vjerska obnova jedan
kvalitet moralne uznesenosti i odu evljenja, jedna psihoza nadmoi duha
nad stvarima, jedno stanje doi-vljenog i praktinog idealizma u kojem
obini ljudi postaju sposobni za izvanredna djela hrabrosti i po rtvovanja.
Ona je i jedan novi kvalitet vjere i volje u kojem svakodnevna mjerila
mogueg prestaju vrijediti i u kojem se pojedinac i itave skupine
neoekivano uzdiu do stupnja rtvovanja za svoj ideal.
Bez ovog novog stanja duha i osjeanja nemogue je postii bilo
kakvu istinsku promjenu u dananjem muslimanskom svijetu.
Kod ovih razmatranja uvijek e se, makar na as, pojaviti dilema
da bi krai put do islamskog poretka vodio preko osvajanja vlasti, koja
bi zatim stvorila odgovarajue usTanove i sprovela sistematsko vjersko,
moralno i kulturno odgajanje naroda, kao preduvjet za izgradnju islamskog
drutva.
Ova dilema je samo iskuenje. Povijest ne pozna nijedan istinski
prevrat koji je doao do vlasti. Svaki je zapoeo od odgoja i u svojoj
biti znaio je moralni poziv.
40
Osim toga, formula koja uspostavljanje islamskog poretka povjerava
nekakvoj vlasti i njenim ustanovama, ne odgovara na pitanje otkuda sama
ta vlast. Ko e je uspostaviti i vriti i od kakvih ljudi e ona i njene
ustanove biti sastavljene? Ko e, najzad, kontrolisati ponaanje same te
vlasti i kako osigurati da se ona ne izrodi i ne pone sluiti sebi umjesto
cilju u ime kojeg je uspostavljena?
Mogue je jednu grupu na vlasti zamijeniti drugom, i to se
svakodnevno dogaa. Mogue je tiraniju jednih zamijeniti tiranijom drugih i
izvriti izmjenu vlasnika nad dobrima ovoga svijeta. Mogue je promijeniti
nazive, zastave, himne i parole u ime kojih se sve to ini. Ali, ovim nije
mogue uiniti ni jedan jedini korak blie islamskom poretku, kao jednom
novom osjeanju svijeta i drugaijem odnosu ovjeka prema sebi,
ljudima i svijetu.
Misao da se svugdje pozove u pomo nekakva sila ili nekakva vlast,
ima korijen u priroenoj tenji ovjeka da izbjegne prvu .i najteu fazu
dihada - borbu protiv samoga sebe. Teko je odgajati ljude, a jo tee sebe.
Vjerska obnova, ve po svojoj definiciji podrazumijeva poinjanje od samoga
sebe, od vlastitog ivota. Obrnuto, sila ima uvijek u vidu drugog. U tome
je zavodljivost ove ideje.
Zato pokret, koji e kao svoj glavni cilj istaknuti islamski poredak,
mora prije svega biti moralni pokret. On mora moralno uzbuivati ljude i
predstavljati jednu moralnu funkciju, koja ljude uzdie i ini boljima. U
tome je razlika izmeu islamskog pokreta i politike stranke, koja pretpos-
tavlja jednakost miljenja i interesa, ali ne ukljuuje etika mjerila, niti
moralno angauje ljude.
Stav o prioritetu vjerske obnove ima, pored ostalog, i jasan
oslonac u islamskim izvorima.
Prvo, Kur'an kae da je unutranji preporod preduvjet svake
izmjene i poboljanja stanja jednog naroda (Kur'an, 13/12).
Drugo, ovaj zakon se afirmirao i u praksi ranog islama i borbi
Muhameda, a.s., za uspostavljanje prvog islamskog poretka u povijesti.
Na ovo pokazuje injenica da je Kur'an u toku prvih trinaest godina
nastavio raspravljati i naglaavati iskljuivo pitanja vjerovanja i
odgovornosti i da za ovih trinaest godina nije priao razmatranju bilo ko-
jeg drutvenog ili politikog problema ili formuliranju bilo kojeg zakona
drutva zasnovanog na islamu.
41
Od vjerske obnove oekujemo jo tri vane stvari:
1. Samo vjerska obnova moe stvoriti odlunost da se odredbe
Kur' ana, posebno one koje su uperene protiv ukorijenjenih
socijalnih zala ili su neugodne za dritelje vlasti i bogatstva,
primjenjuju bez kolebanja i kompromi sa. Vjerska obnova moe uiniti
da se one sprovedu bez nasilja i mrnje, jer e ih svi, ili ogromna
veina prepo roenog drutva, shvatiti i prihvatiti kao sprovoenje Bo
jih odredaba i kao stvar pravde.
2. Islamski preporod ne moe se zamisliti, ne samo bez ljudi
spremnih na ogromne osobne i materijalne rtve, nego i bez velikog
stupnja uzajamnog povjerenja i lojalne suradnje. ta moe osigurati da
napori, samoprijegor i rtve jednih ne budu iskoritene da bi se ostvarilo
gospodstvo i ambicija drugih? ta moe sprijeiti da se tragedija
moralnog zakazivanja, tako esta u novijoj islamskoj povijesti, ne ponovi?
Svaki poredak, pa i islamski, uvije e vie sliiti na ljude koji ga stvaraju
i sprovode nego na naela koja oni proklamiraju.
3. Zbog ogromne zaostalosti, islamski svijet e morati prihvatiti
veoma brz tempo obrazovanja i industrijalizacije. Ubrzani razvoj je
svugdje bremenit takvim popratnim po javama, kao to su: despotizam,
korupcija, razaranje poro dice, brzo i neopravdano bogaenje, izbijanje
u prvi plan snalaljivih i beskrupuloznih pojedinaca, brz urbanizacija sa
kidanjem tradicija, vulgarizacijom drutvenih odnosa, irenjem alkoholizma,
droga i prostitucije. Brana protiv ove poplave nekulture i primitivizma
moe biti samo ista i vrsta vjera u Boga i praksa vjerskih propisa od
strane svih slojevanaroa. Samo vjera moe osigurati da civilizacija ne
uniti kulturu. Goli materijalni i tehniki progres, kao to to neki sluajevi
jasno pokazuju, moe se pretvoriti u otvoreni povratak u barbarstvo.

42
ISLAMSKA VLAST
Naglaavanje prioriteta vjersko-moralne obnove ne znai - niti se
moe tumaiti da znai - da se islamski poredak moe ostvariti bez
islamske vlasti. Ovaj stav znai samo da na put ne polazi od osvajanja
vlasti, nego od osvajanja ljudi, i da je islamski preporod prvo prevrat u
oblasti odgoja, a tek zatim u oblasti politike.
Moramo, dakle, biti prvo propovjednici, a zatim vojnici. Naa prva
sredstva su lini primjer, knjiga, rije. Kada e se ovim sredstvima
pridruiti i sila?
Izbor ovog trenutka uvijek je konrektno pitanje i zavisi o nizu
faktora. Ipak se moe postaviti jedno ope pravilo: islamski pokret treba i
moe prii preuzimanju vlasti im je moralno i brojno toliko snaan da
moe ne samo sruiti postojeu neislamsku, nego i izgraditi novu
islamsku vlast. Ovo razlikovanje je vano, jer ruenje i graenje ne
zahtijeva podjednak stupanj psiholoke i materijalne pripremljenosti.
Preuraniti ovdje je jednako opasno kao i zakasniti.
Osvojiti vlast na osnovu sretnog stjecaja okolnosti, bez dovoljne
moralne i psiholoke pripreme i bez neophodnog minimuma vrstih i
izgraenih kadrova, znai ostvariti jo jedan dravni udar, a ne islamsku
revoluciju (a dravni udar je nastavak neislamske politike od strane
druge grupe ljudi ili u ime drugih naela). Zakasniti s preuzimanjem vlasti,
znai liiti se jednog monog sredstva za ostvarenje ciljeva islamskog
poretka i neislamskoj vlasti pruiti mogunost da nanese udarac pokretu i
razreuje njegove kadrove. Za ovo posljednje, nedavna povijest prua
dovoljno traginih i pounih primjera.

PAKISTAN - ISLAMSKA REPUBLIKA
Kada je rije o islamskoj vlasti, primjer Pakistana, kao danas jedine
deklarirane islamske republike, ne moe se mimoii.
Mi pozdravljamo Pokistan, bez obzira na izvjesne neuspjehe i
tekoe, jer je on plod ove tenje za uspostavljanje islamskog poretka i jer
43
su oni koji su ga zamislili, kao i oni koji su ga ostvarili, bili rukovoeni
jasnom islamskom milju.
Pakistan je generalna proba uvoenja islamskog poretka u
suvremenim uvjetima i na dananjem stupnju razvoja. Na primjeru
Pakistana, protagonisti islama trebaju i mogu uiti kako treba i kako ne
treba raditi.

Negativno iskustvo Pakistana - a negativna iskustva su uvijek vanija
- moemo saeti u ove dvije take:
1. Nedovoljna jedinstvenost i izgraenost osnovne organizovane snage
koja je oivotarila Dcbalovu zamisao o Pakistanu. Uskoro poto je
Pakistan stvoren, pokazalo se da je Muslimanska Liga okupljala vrlo
nejednake elemente, koji nisu imali ujednaene poglede na temeljna
pitanja ureenja drutva i organizaciju drave. S te strane Liga je
bila jedva neto vie od politike stranke klasinog tipa i pred velikim
dilemama pred kojima se naao Pakistan, ona nije mogla odrati svoje
jedinstvo.
2. Formalistiki i dogmatski prilaz realizaciji islamskih postavki u
praksi Pakistana. Mislioci i pravnici Pakistana, umjesto da se okrenu
goruim pitanjima prosvjete, iscrpljivali su svoju energiju i konano se
podijelili na pitanjima o manje ili vie striktnoj primjeni erijatskog
krivinog i branog prava. Dok su oni vodili beskonane rasprave o tome
da li kradljivcu odsjei ruku ili'jga jednostavno poslati u zatvor, jedan
poseban vid krade - korupcija, uzela je nezapamene razmjere i dovela do
krize, koja je potresla temelje Pakistana kao drave.
Pouke iz dvadesetogodinjeg postojanja Pakistana jasne su. One
glase:
Prvo, borbu za islamski poredak i temeljitu rekonstrukciju
muslimanskog drutva mogu s uspjehom voditi samo prekaljeni izgraeni
pojedinci, svrstani u vrstu i homogenu organizaciju. Ova organizacija
nije nikakva politika stranka iz arsenala zapadne demokracije; ona je
pokret zasnovan na islamskoj ideologiji i s jasnim moralnim i idejnim
kriterijima pripadnosti;
Drugo, borba za islamski poredak danas je borba da se ostvarit bit
islama, a ovo znai da se u praksi osigura vjerski i moralni odgoj naroda i
osnovni elementi drutvene pravde. Forme u ovom trenutku imaju
sekundarni znaaj;
44
Tree, funkcija islamske republike nije prvenstveno da deklarira
jednakost ljudi i bratstvo svih Muslimanima, nego da se bori da ostvari
neto od ovih visokih naela u praksi. Probueni Islam treba da u svakoj
sredini uzme u svoje ruke zastavu borbe zapravedniji drutveni poredak i
dajasno istakne da s borbom za islam poinje i rat protiv neznanja
t
nepravde
i siromatva, rat u kojem nee biti, kompromisa i uzmicanja. Ako to ne
uini, tu zastavu e uzeti demagozi i lani spasioci drutva, da bi
ostvarili svoje licemjerne ciljeve.
Ove pouke imaju okus gorine. Mi ipak ostajemo vjerovati u Pakistan
i njegovu misiju u slubi svjetskog islama. Jer nema muslimanskog srca
koje nee zatreptiti pri spomenu neeg tako dragog kao to je Pakistan,
mada ova ljubav, kao i svaka druga, zna za svoje strahove i zebnje.
Pakistan je naa velika nada, puna iskuenja.
45
46
PANISLAMIZAM I NACIONALIZAM
U jednoj od teza za islamski poredak dananjice, naveli smo da je
prirodna funkcija islamskog poretka tenja za okupljanjem svih muslimana i
svih muslimanskih zajednica u svijetu. U dananjim prilikama ova tenja znai
borbu za stvaranje velike islamske federacije od Maroka do Indonezije, od
tropske Afrike do centralne Azije.
Nama je dobro poznato kako spominjanje ove vizije nervira jednu vrstu
ljudi u naoj sredini, koji sebe nazivaju ili smatraju realistima, i mi utoliko
jasnije i glasnije istiemo ovaj cilj. Mi ignoriramo ovaj realizam" koji
muslimanske narode osuuje na trajno inferioran poloaj i ne ostavlja
mjesta nikakvom nastojanju i nikakvoj nadi. Taj realizam, koji ima izvor u
malodunosti i respektu prema monima u svijetu, znai da gospodari ostaju
gospodari, a najamnici -najamnici. Meutim, povijest je ne samo pripovijest
o stalnoj mijeni, nego i o neprekidnom ostvarivanju nemogueg i
neoekivanog. Gotovo sve to ini stvarnost savremenog svijeta izgledalo
je nemogue prije pedeset godina.
Postoje oigledno dva realizma: na i naih malodu nika i
slabia. Nama se ini da nema nita prirodnije, pa prema tome ni realnije,
od zahtjeva da muslimani ostvare razne forme jedinstva radi rjeavanja
zajednikih problema i da postupno pristupe stvaranju odreenih
suprancional-nih struktura - ekonomskih, kulturnih i politikih - radi
koordiniranog i zajednikog djelovanja u nekim vanim oblastima. Naim
realistima" (itaj: slabiima) ova zamisao ini se nerealnom. Oni
sankcioniraju postojee stanje, koje opet, za nae shvaanje realizma,
predstavlja primjer neeg vapijue neprirodnog i ak apsurdnog. Za nas je, na
primjer, apsolutno neprihvatljivo i nerealno da u dananje doba
koncentracije i udruivanja, jedan narod - arapski -bude razbijen na
trinaest dravnih zajednica; da u nizu vanih svjetskih pitanja
muslimanske zemlje stoje na suprotnim stranama; da se muslimanskog
Egipta ne tie stradanje muslimana u Etiopiji ili Kamiru; da u vrijeme
najo trije konfrontacije arapskih zemalja s Izraelom, muslimanska
Perzija odrava prijateljske odnose s napadaem, itd. itd. Ako, dakle,
postoji neto to nije realno, onda to nije jedinstvo muslimana, nego
odsutnost ovog jedinstva, upravo dananje stanje razjedinjenosti i
nesloge.
47
Ne postoji povijesni cilj - osim ako je u suprotnosti s prirodnim ili
povijesnim injenicama - koji ljudi zajednikom voljom i zajednikim
radom ne bi mogli ostvariti. Utopija u koje se vjeruje i za koju se radi,
prestaje biti utopija. A nai slabii niti mogu vjerovati, niti hoe raditi, i u
tome treba traiti objanjenje njihovog degradirajueg realizma". Kada
oni kau da je jedinstvo muslimana san koji se ne moe ostvariti, oni
ustvari samo izraavaju nemo koju sami osjeaju. Ta nemogunost nije
u svijetu, nego u njihovim srcima.
Ideja o jedinstvu svih muslimana nije niiji izum, niti lijepa elja ovog
ili onog reformatora ili ideologa. Nju je utemeljio sam Kur'an poznatom
devizom muslimani su braa", a islam neprekidno odravo i obnavljao
u svijesti ljudi kroz zajedniki post, hodoae Mekke i Kabu kao jedinstvo
duhovno sredite, stvarajui na ovaj nain jedno stalno i istovjetno
osjeanje pripadnosti i zajednitva irom muslimanskog svijeta. Tko
je ikada i istovjetno osjeanje pripadnosti i zajednitva irom
muslimanskog svijeta. Tko je ikada nakon kakve nesree koja je zadesila
neki udaljeni muslimanski narod, siao medu obine ljude, mogao se uvjeriti
kakav naboj imaju ova osjeanja suuti i solidarnosti.
Kako se dogaa da ovaj narodni panislamizam", nesumnjivo
prisutan u vidu snanih osjeanja masa, ostaje bez mnogo utjecaja na
stvarni ivot i praktinu politiku muslimanskih zemalja? Zato on ostaje
samo u stanju osjeanja i ne uzdie se do prave svijeti o zajednikoj sud-
bini? Kako objasniti injenicu da vijest o stradanju muslimana, onih u
Palestini ili onih na Krimu, Sinkjangu, Kamiru, Etiopiji, izazivaju
svugdje osjeanje potienosti i jednodune osude, a da istovremeno akcija
uvijek izostaje ili je ona u potpunom nerazmjera s onim to se osjea?
Odgovor na ovo pitanje nalazi se u injenici to je nasuprot osjeanju
obinog naroda, svjesno djelovanje vodeih krugova, kolovanih na Zapadu ili
pod utjecajem Zapada, bilo ne panislamsko,mgo nacionalistiko. Instinkt i
svijest muslimanskih naroda bili su podijeljeni i suprotstavljeni, i u ovom
stanju svaka znaajna akcija bila je i ostat e nemogua.
Suvremeni panislamizam je stoga prvenstveno nastojanje da se
svijest uskladi s osjeanjima, da bismo htjeli ono to jesmo i da neemo
ono to nismo.
Ovo stanje opredjeljuje i karakter i sudbinu nacionalizma u
dananjem muslimanskom svijetu.
48
Dok je svugdje u svijetu nacionalizam imao obiljeje irokog narodnog
pokreta, jer je predstavljao afirmaciju narodnih tenji (melosa, folklora, a
posebno jezika), u muslimanskim zemljama se po pravilu susree jedan
zakrljali oblik nacionalizma, ili ak jedna vrsta nenarodnog, anacionalnog
nacionalizma. Objanjenje ove injenice treba traiti s jedne strane u
injenici to je narodna osjeanja apsorbirao panislamizam, a s druge strane,
to je ovdje nacionalizam zamiljen kao zamjena islamu i kao takav od
poetka predstavljao antiislamski pokret. Nalazei se u prirodnom sukobu s
prolou i tradicijama naroda - jer su ove tradicije uvijek i samo
islamske - nacionalistiki pokret u nizu muslimanskih zemalja dolaze u
situaciju da sprovede jednu vrstu denacionalizacije, veoma slinu onoj nji-
hovih kolonijalistikih prethodnika. Poloaj arapskog jezika, na primjer, u
nekim arapskim zemljama - bar to se tie stava nacionalistike
administracije - nije mnogo povoljniji nego za vrijeme anglo-francuske
okupacije. Ako se u ovom pogledu neto i ini, to je bez pravog
oduevljenja, ili je djelo snaga koje se nisu odradile (usporedi: idovi su u
Izraelu uveli skoro zaboravljeni hebrejski jezik). Razlog za ovakav stav
prema arapskom jeziku jest jednostavan: ovaj jezik kao jezik Kur'ana i
islamske civilizacije, vie je instrument islamskih nego arapskih, panarapskih,
uope nacionalistikih osjeanja. Protagonisti nacionalizma tano zapaaju
ovu injenicu (ili je vie instinktivno osjeaju) i nalaze izlaz bez
presedana: oni i njihova administracija gr /ore jezikom ranijih okupatora
(!). U muslimanskom svijetu bez islama nema ni patriotizma.
Ove zakljuke na svoj nain potvruje i injenica da su nacionalistike
ideje u muslimanskom svijetu neislamske i po svom porijeklu. Ovo je
najoiglednije na Srednjem Istoku, gdje su pioniri nacionalizma sirijski
intelektualci i kr anski Libanci, kolovani na Amerikom Institutu (prvobit-
no: Sirijski protestantski koled) i na Univerzitetu Sv. Jurja u Bejrutu.
Ispitivanje duhovnih i povijesnih korijena Kemal-ovog pokreta u Turskoj,
Sukamovih pana ila" u Indoneziji, stranke BAAS u nekim arapskim
zemljama (posebno nekih njenih struja) i itavog niza nacionalistikih i
revolucionarnih" grupa irom muslimanskog svijeta, potvruje ovu
konstataciju. Panislamizam je uvijek izvirao iz samog srca muslimanskog
naroda, nacionalizam je uvijek bio uvozna roba.
Muslimanski narodi nemaju, dakle, dara" za nacionalizam. Da li
treba da se aloste nad ovom injenicom?
ak i kada bismo za as zanemarili jasnu istinu da je princip
duhovne zajednice superiorniji od principa nacije, morali bismo, s obzirom
49
na trenutak kada piemo ovu poruku, savjetovati naim narodima da se i ne
trude da ovladaju ovom sposobnou". I od naroda koji vjekovima ive u
nacionalnim zajednicama budunost trai da se postupno privikavaju novim
formama zajednikog ivota, koje omoguavaju okupljanje na iroj osnovi.
Dalekovidni ljudi u dananjoj Francuskoj i Njemakoj savjetuju svojim su-
graanima da se manje osjeaju Francuzima ili Nijemcima, a vie
Evropljanima. Stvaranje Evropske Ekonomske Zajednice - mada ovo tvrenje
moe na prvi pogled izgledati neprihvatljivo - predstavlja najkonstruktivniji
dogaaj evropske povijesti XX. vijeka. A stvaranje ove nadnacionalne
strukture je prva stvarna pobjeda evropskih naroda nad nacionalizmom.
Nacionalizam postaje luksuz, preskup za male, pa ak i za srednje velike
nacije.
Suvremeni svijet nalazi se pred razvojem, koji je u izvjesnom pogledu
bez usporedbe u povijesti. Sa svojim nevjerojatno skupim programima
obrazovanja, istraivanja, privrede, obrane i dr., ovaj razvoj zahtijeva do
sada nezapamenu i nesluenu koncentraciju ljudi i sredstava i objektivno
daje anse samo velikim nacijama, ili jo tanije, savezima nacija. Svijetom
trenutno vladaju dvije unije -amerika i sovjetska - a trea u procesu
nastajanja - evropska, sve jasnije najavljuje svoje stupanje na scenu. Za-
jednica koja ne moe okupiti 200 miliona stanovnika i stvoriti 200
milijardi dolara nacionalnog dohodka - a ove veliine imaju tendenciju
porasta - ne moe odrati korak u ovom kretanju i morat e se pomiriti s
podreenim polo ajem. Ona ne moe reflektirati ne da vlada drugima,
nego ni da vlada sama sobom. Stupanj razvijenosti prestaje biti odluan
faktor. Njega zamjenjuju ove apsolutne veliine. Kina po svom razvoju
stoji znatno iza Francuske ili Engleske, ali zahvaljujui ogromnoj
koncentraciji ljudi i sredstava, ona u tekuoj utakmici pokazuju izrazitu
nadmo. Ova situacija predstavlja ansu za muslimanski svijet, koji nije
razvijen, ali je velik.
Postoji jo jedna stvar koja alarmantno poziva na okupljanje i
udruene napore muslimanskih zemalja.
Privrednu i kulturnu zaostalost muslimanskih zemalja iz dana u dan
pogorava pojava naglog porasta stanovnitva. Dvije muslimanske zemlje -
Egipat i Pakistan - dre trenutno dva prva mjesta na ljestvici nataliteta u
svijetu. Prema nekim proraunima, svake godine dolazi na svijet 20 miliona
muslimana, i ako se porast nastavi ovim tempom, muslimanski svijet e se u
postojeim granicama udvostruiti do kraja ovoga vijeka. Moemo li primiti,
ishraniti, kolovati i otvoriti radna mjesta za tolike milione koji ekaju da
50
se rode? Ovaj dramatski demografski razvoj, ako ne bi bio praen isto
tako brzim ekonomskim i drutvenim razvojem, pun je potencijalnih
opasnosti i neizvjesnosti. Za proteklih 20 godina ova demografska
inflacija" uglavnom je apsorbirala sav porast proizvodnje, tako da je u
veini muslimanskih zemalja nacionalni dohodak po glavi danas manji nego
prije dva desetljea. Tako porast stanovnitva, umjesto da bude faktor
moi u ujedinjenom muslimanskom svijetu, postaje izvor kriza i oajanja za
razjedinjene muslimanske zemlje.
Jasno je da muslimanske zemlje ne mogu pojedinano izai na kraj
s ovim problemom. Suoiti se s ovom situacijom i istovremeno nadoknaditi
izgubljene decenije zaostajanja i stagnacije moemo samo posredstvom ovog
novog kvaliteta - jedinstva. Ono to ne mogu rijeiti sami Arapi, Turci,
Perzijanci ili Pakistanci, mogu rijeiti muslimani u jednom naporu koji e
biti zajedniki i koordiniran.
Svaka muslimanska zemlja moe graditi svoju slobodu i blagostanje
samo ako time gradi slobodu i blagostanje svib muslimana. Bogati Kuvajt i
Libija ne mogu opisati kao otoci blagostanja u moru bijede. Ako ne budu
stvarale islamsku solidarnost i pomagale susjedne muslimanske zemlje,
ako se budu rukovodile sebinou, zar nee ove zemlje uputiti na slino
ponaanje? A ovo bi vodilo stanju mrnje i kaosa, koje prieljkuju
neprijatelji. Vrei svoju islamsku dunost, bogate muslimanske zemlje
izvrit e i ono to trai njihov najvii interes.
Alterantiva pred svakom muslimanskom zemljom je jasna: ili
ujedinjena s drugim muslimanskim zemljama osigurati opstanak, napredak
i snagu da se suoi sa svakim iskuenjem, ili iz dana u dan sve vie
zaostajati i padati u zavisnost od bogatih stranaca. Suvremeni povijesni
trenutak daje ovom jedinstvu novu dimenziju: ono nije vie samo lijepa elja
idealista i vizionara; jedinstvo je postalo n eo-phonost, nuda, zakon
opstanka i uvjet dostojanstva u dananjem svijetu. Oni koji iz bilo kojih
razloga i motiva podravaju sadanju rascjepkanost, praktino su na strani
neprijatelja. Panislamski instinkt muslimanskih masa savreno se podudara
s ovim imperativom povijesne situacije. I ovdje su naprednjaci oni koji sa
svojim nacionalizmom ne vide nita.
51
52
KRANSTVO I IDOVSTVO
S obzirom na prostor, nije u ovom tekstu mogue iznijeti odnos islama
prema svim vanijim doktrinama i sistemima izvansfere islama. Ipak,
neophodno je iznijeti taj odnos prema dvije najvanije religije: kranstvu
i idovstvu i prema dva vladajua svjetska drutvena sistema: kapitalizmu i
socijalizmu.
U pitanju odnosa prema kranstvu, mi razlikujemo Kristovu nauku
od Crkve. U prvoj gledamo Boju objavu, u izvjesnim takama deformiranu,
a u drugoj jednu organizaciju, koja je svojom neizbjenom hijerarhijom,
politikom, bogatstvom i interesima, postala neto ne samo neis-lamsko, nego
i antihristovsko. Svako ko treba da odredi svoj stav prema kranstvu,
trai da mu se definira: da li je rije o Hristovoj nauci ili o inkviziciji, a
crkva se u svom povijesnom i-vljenju stalno klatila izmeu ova dva pola.
to je crkva vie izraz i tuma etikih uenja Evanelja, ona je dalje od
inkvizicije, i samim tim, blia islamu. Nove tendencije u crkvi, koje je
deklarirao posljednji Vatikanski koncil, mi pozdravljamo jer ih ocjenjujemo
kao izvjesno pribliavanje prvobitnim osnovicama kranstva. Ako to
krani budu htjeli, budunost moe pruiti primjer razumijevanja i suradnje
dviju velikih religija za dobrobit sviju ljudi i ovjeanstva, onako kako je
prolost bila poprite besmislene netrpeljivosti i trvenja.
Na slinom principu poiva stav islama prema idovstvu. Sa
idovima smo stoljeima ivjeli zajedno i ak stvorili kulturu, tako da se u
nekim sluajevima ne moe pouzdano razluiti to je u toj kulturi islamsko, a
to idovsko.
Meutim, pod vodstvom Cionista, idovi su u Palestini zapoeli akciju
koja je jednako nehumana i bezobzirna, koliko i kratkovidna i
avanturistika. Ova politika uzima u raun samo trenutno i privremeno
stanje odnosa, a gubi iz vida trajne faktore i opi odnos snaga izmeu
idova i muslimana u svijetu. Ona je u Palestini bacila izazov svim
muslimanima svijeta. Jeruzalem nije samo pitanje Palestinaca, niti samo
pitanje Arapa. To je pitanje svih muslimanskih naroda. Da bi zadrali
Jeruzalem, idovi bi morali pobijediti islam i muslimane, a to se - hvala
Bogu - nalazi izvan njihove moi.
Mi bismo htjeli razlikovati idove od Cionista, ako sami idovi nau
snage da povuku ovu razliku. Nadajmo se da im vojne pobjede, koje su
zabiljeili protiv zavaenih arapskih reima (ne protiv Arapa i ne protiv
53
muslimana), nee potpuno pomutiti razum i da e pristupiti eliminiranju
konfrontacije koju su sami stvorili, kako bi se otvorio put zajednikom ivotu
na tlu Palestine. Ako oni ipak nastave putem na koji ih gura njihova oholost,
to za sada izgleda vjerovatnije, za islamski pokret i sve muslimane u svijetu
postoji samo jedno rjeenje: nastaviti borbu, proirivati je i produavati je, iz
dana u dan, iz godine u godinu, bez obzira na rtve i vrijeme koliko bi
ona mogla potrajati, sve dok oni ne budu prisiljeni vratiti svaki pedalj otete
zemlje. Bilo kako pogaanje ili kompromisi, koji mogu dovesti u pitanje ova
elementarna prava nae brae u Palestini, predstavlja izdajstvo, koje moe
razoriti i sam moralni sistem na kojem poiva na svijet.
Ovi stavovi nisu izraz nikakve nove politike islama prema Kranima
i idovima, koja bi bila diktirana trenutnim prilikama. Oni su stvarno samo
praktini zakljuak izveden iz islamskog naela opriznavanju Kranstva i
idovstva i potiu skoro doslovno iz Kur'ana (Kur'an, 29/45, 2/136, 5/47-
49).
54
KAPITALIZAM I SOCIJALIZAM
U kakvim strukturalnim formama i politikim oblicima e se
manifestirati i ostvarivati islamski preporod naeg doba? Da li neki
oblici organizacije drave i drutva, karakteristini za podruje zapadne
civilizacije - predstavnika demokratija, kapitalizam, socijalizam - vrijede i
za islamsko drutvo, i da li e i nae drutvo morati obavezno proi kroz
ove i sline forme?
U posljednja dva vijeka u svijetu se bilo ustalilo uvjerenje da
svaka zemlja mora doivjeti prevrat k predstavnikoj demokratiji.
Najnoviji razvoj, a posebno izmeu dva velika rata, afirmirao je neke
suprotne injenice i pokazao da klasina demokratija nije neizbjean
stadij u evoluciji drutvenih i politikih zajednica. Na slian nain, neki
danas pokuavaju dokazati da je socijalizam nuan smjer, kojim se
htjela ili ne htjela, kreu ljudska drutva. Savre-meni razvoj tzv.
kapitalistikih zemalja u Evropi i Americi, meutim, demantiraju prilino
jasno ove propovjednike povijesne nunosti i pokazuju na neke nove,
neoekivane pravce razvoja. Na drugom kraju svijeta, u Japanu, iz feu-
dalne ekonomije se izravno prelo u ono to bi u Evropi nazvali viim
oblikom monopolnog kapitalizma. eme koje su stvorili ljudi da bi
sistematizirali povijesni razvoj, pokazale su se vrlo relativnim, a
zakonitosti u razvoju drutva, iako postoje, oigledno nisu takve prirode
kakvu su im pripisivali evropski mislioci XVIII. i XIX. vijeka.
Ovaj izmiljeni determinizam pritiskivao je savjest posljednjih
generacija, a pored toga eksploatisan je i kao mono psiholoko
sredstvo za irenje ideja. Ustvari, sistem utjee na stanje jedne
zemlje samo utoliko to s manje ili vie uspjeha potie ili direktno
organizira rad, koji je stvarni izvor svega bogatstva.
Osloboeni psihoze povijesne nunosti i zahvaljujui srednjoj
poziciji koju islam zauzima, mi moemo bez predrasuda razmotriti
dobre i loe strane postojeih sistema, ne vie kao kapitalizma i
socijalizma, nego kao odreene prakse savremenih drutava u
dananjem svijetu.
isti oblici kapitalizma i socijalizma vie nigdje ne postoje. Ubrzan
razvoj poslije Drugog svjetskog rata ostavio ih je daleko za sobom.
Samo okamenjena marksistika politika ekonomija, koja je sve manje
nauka a sve vie slu kinja politike, nastavlja ponavljati prvobitne
55
konstatacije, kao da se u svijetu u posljednjih 50 godina nije nita dogo-
dilo. Sudei po mnogim vanim simptomima, klasina mjerila
kapitalistikog" i socijalistikog" uskoro e postati apsolutno
neadekvatna za oznaavanje ekonomskih i dru tvenih pojava u fazi
razvoja koja neposredno slijedi.
Ne povodei se, dakle, za parolama i nazivima i uzimajui u obzir
samo injenice kako ih u svijetu vidimo, mi moramo priznati izvanrednu
evoluciju kapitalistikog svijeta u posljednjih trideset godina, njegov
dinamizam, sposobnost da pokree ekonomiju i nauku i osigura visok
stupanj politikih sloboda i pravne sigurnosti, kao to ne moemo ig-
norisati dostignua socijalistikog sistema, posebno u oblasti
mobilizacije materijalnih izvora, na polju obrazovanja i u eliminiranju
klasinih oblika siromatva.
Isto tako, mi ne moemo izgubiti iz vida tamne i neprihvatljive strane
njihovog napretka i duboke krize koje povremeno potresaju oba ova
sistema.
Pragmatina otvorenost islama u rjeavanju pitanja ureenja
svijeta, to danas znai prednost da se bez predrasuda proue i koriste
pozitivna i negativna iskustva drugih, prije svega USA, SSSR i Japana.
Ove tri zemlje predstavljaju, naelno i praktiki, tri razliita pristupa
rje avanju osnovnih pitanja blagostanja i moi.
Ravoj kapitalizma posljednjih 30 godina pokazao je netanost
nekih osnovnih postavki marksizma. Spomenimo ovdje tri:
1. Protivrjenost izmeu prozivodnih snaga i produkcio-nih odnosa
nije se pokazala u kapitalizmu nunom. Kapitalizam je ne samo
savladao ovu protivrjenost, nego je omoguio dotle nevien razvoj i
polet proizvodnje, nauke i produktivnosti rada,
2. Radnika klasa u glavnim kapitalistikim zemljama nije pola
revolucionarnim putem, i
3. Odnos izmeu bia i svijesti, baze" i nadgradnje", nije onakav
kako je to tvrdio Marx. Mi imamo kapitalizam u vedskoj i kapitalizam
u Argentini. Razlike u bazi u ovim zemljama su razlike u stupnju (obje
su kapitalistike); razlike u njihovim nadgradnjama (oblicima politike
vlasti, zakonima, religiji, vladajuoj filozofiji, umjetnosti i si.) su razlike
u biti.
Na osnovu svega ovoga, razvoj u svijetu nije krenuo putem koji je
trasirao Mara. Napredne zemlje su zadrale i dalje razvile kapitalizam, a
56
socijalizam je pobijedio u nizu nerazvijenih zemalja, to je sa stanovita
marksizma neobjanjiva anomalija.
ime treba tumaiti interes nerazvijenih zemalja za izvjesne oblike
socijalistike ekonomije?
Prije svega, ovaj oblik privreivanja pokazuje se korisniji za
organiziranje ekstenzivne privrede, na koju su upuene zemlje koje
nemaju nikakve osnove, u tom smislu to nemaju kapitala, strunih
kadrova, ravijenih radnih navika i si.;
Drugo, zaostalija sredina lake se pomiruje s razliitim ogranienjima
(smanjenjem line slobode, centralizmom, jakom vlau i dr.) koja uvijek
prate izvjesne tipove socijalizma; i
Tree, iako je prevladan kao znanost, socijalizam je ostao iv kao
mit i avantura. Ovaj veoma vani oblik socijalizma ne objanjava samo
razloge njegovog izrazito veeg utjecaja u katolikim i romanskim u
usporedbi s protestantskim i germanskim zemljama. Naprotiv,
pragmatiki duh kapitalizma bolje odgovara racionalizmu razvijenog
drutva. Pokazalo se da razvijene forme kapitalistike privrede uspjeno
funkcioniraju u drutvu s demokratskim oblicima vlasti, visokim
kulturnim nivoom sredine i visokim stupnjem linih i politikih sloboda. Uz
ove uvjete mogu se ak u znaajnoj mjeri neutralizirati neki nehumani
aspekti kapitalistike ekonomije, bez bitnog umanjenja njene efikasnosti.
Nema, dakle, nita od izmiljene neminovnosti ovog ili onog sistema.
Ono to je uistinu neminovno, to je neprekidno kretanje privrede, zasnovano
na stalnom napretku nauke i tehnike. Usavravanje orua i procesa rada jest,
ini se, jedina aktivnost u ovom domenu, koju ljudi moraju" raditi.
Stoga, pred islam, kao ni pred svijet uope, ne postavlja se dilema:
kapitalizam ili socijalizam - takva dilema je izmi sijena i umjetna - nego
pitanje izbora i stalnog usavravanja jednog sistema odnosa svojine i
proizvodnje, koji e efikasno i u skladu s islamskim shvaanjima drutvene
pravde, na najbolji nain stimulirati rad i aktivnost i rjeavati probleme, to ih
neizbjeivi razvoj proizvodnje i tehnike namee.
57
58
ZAKLJUAK

To su neke od glavnih ideja i bitnih dilema islamskog preporoda, koji
u svijesti ljudi sve vie dobiva znaenje opeg preobraaja muslimanskih
naroda - moralnog, kulturnog i politikog. Usred svih poraza i razoaranja,
islamski preporod je ime za nadu i izlaz na jednom irokom podruju svijeta.
Nijedan musliman za koga pripadnost islamu nije puka sluajnost, nego
program i obaveza, ne moe odbaciti ovu viziju, ali mnogi e u nedoumici
upitati: gdje su sile koje e tu viziju ostvariti?
Odgovarajui na ovo neizbjeno pitanje, mi pokazujemo na novu
islamsku generaciju, koja stasa ovih godina. Ova generacija od sto miliona
mladia i djevojaka, roena u islamu, odrasla u gorini poraza i ponienja,
ujedinjena u novom islamskom patriotizmu, koja, e odbiti ivjeti od
stare slave i tue pomoi i koja e okupiti oko ciljeva to znae istinu,
ivot i dostojanstvo - nosi u sebi snagu koja moe ostvariti ovaj nemogui
pothvat i suoiti se sa svakim iskuenjem.
Ova generacija nije se mogla pojaviti ranije. Trebalo je da se do
kraja iivi epoha iluzija i zabluda, da se pokae nemo lanih bogova,
raznih otaca domovine i spasilaca drutva, kraljeva i mehdija, da nas
potuku u Sinaju, da ugroze Indoneziju, da uzdrmaju Pakistan, da
mnogo priaju o slobodi, blagostanju i progresu, a da ostvare samo
tiraniju, siromatvo - korupciju - sve je ovo bilo potrebno da bi dolo vrijeme
otre-njenja i da bi se rodila generacija kojoj je jasno da je sve bilo
isprazno lutanje i da za islamski svijet postoji samo jedan izlaz: okrenuti
se vlastitim duhovnim i materijalnim izvorima, to znai islamu i
muslimanima.
Dananji islamski svijet je izvanredno arenilo naroda, rasa, zakona
i utjecaja, ali ima jedna stvar koja se u svakom kutu toga svijeta susree s
jednakim potovanjem i odanou: Kur'an, i jedno osjeanje koje je
jednako na Javi, u Indiji, Aliru ili Nigeriji: osjeanje pripadnosti opoj
islamskoj zajednici. Ove dvije odanosti u stanju elementarnih osjeanja
miliona obinih ljudi sadre rezerve mirujue energije i predstavljaju ono
to je isto i jednako u dana njem muslimanskom svijetu. Po njima je
muslimanski svijet ve sada stvarna emocionalna zajednica svjetskih
razmjera, moda jedina vienacionalna emocionalna (ne i organizirana)
zajednica u svijetu.
Kao sastavni dio ovih osjeanja i kao rezultat dugog utjecaja islamske
59
etike, mi svugdje u ovom svijetu, u vidu narodne mudrosti, nalazimo ive
pojmove o jednakosti ljudi, drutvenoj pravdi, trpeljivosti i merhametu
prema svemu to ivi. Ove injenice ne znae same po sebi bolji i
humaniji svijet, ali znae obeanje jednog boljeg i humanijeg svijeta.
Osjeanja o kojima je rije, pokazuju da je muslimanski svijet iv, jer
tamo gdje je ljubav i suosjeanje, nije smrt nego ivot. Islamski svijet
nije pustinja; on je neuzorana ledina koja eka svoje orae.
Zahvaljujui ovim injenicama, na zadatak ostaje realan i mogu.
On se sastoji u tome da ova osjeanja, koja su sada potencijalne sile,
pretvorimo u aktivne sile. Odanost prema Kur'anu treba prerasti u
odlunost da se on primijeni; emocionalna islamska zajednica treba se
pretvoriti u organiziranu, svjesnu zajednicu, a narodni humanizam u
jasne ideje, koje e postati moralni i socijalni sadraj buduih zakona i
institucija.
Ko i kako e izvriti ovu transformaciju?
Svako djelovanje na dogaaje jest drutveno djelovanje. Svaka
uspjena borba jest samo zajednika, organizirana borba. Mlada generacija
e moi izvriti svoj zadatak preobraa samo ako njene tenje i idealizam
budu pretoene u organizirani pokret, u kojem e oduevljenje i lina
vrijednost pojedinaca biti udrueni s metodama koordiniranog i zajednikog
djelovanja. Stvaranje ovog pokreta s jedinstvenim osnovnim ciljem i
programom, pokazuje se kao neopoziv uvjet i polazna taka preporoda u
svakoj muslimanskoj zemlji.
Ovaj pokret e okupljati izgraene, odgajati neizr graene,
podizati i pozivati, defmisati ciljeve i nalaziti pu-teve do njih. On e
svugdje unositi ivot, misao i akciju. On e postati savjest i volja jednog
svijeta nakon drugog i dubokog sna.
Upuujui ovu poruku svim muslimanima svijeta, mi jasno istiemo da
nema obeane zemlje, udotvoraca ni mch-dija. Postoji samo put rada,
borbe i rtve.
U trenucima iskuenja imajmo uvijek na umu dvije stvari: iza nas
stoji blagoslov Boji i pristanak naeg naroda.
60

SADRAJ

ISLAMSKA DEKLARACIJA

Uvod ................................................................................................. 5
Zaostalost muslimanskih naroda ............................................................ 7
Islamski poredak ............................................................................... 19
Problemi islamskog poretka danas ....................................................... 39
Zakljuak ......................................................................................... 59
Sadraj ............................................................................................. 62
61

62 62

Alija Izetbegovic - Islamska Deklaracija PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Alija Izetbegovic - Islamska Deklaracija PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Islamska deklaracija

You might also like