Sveuilite u Splitu; Graevinsko-arhitektonski fakultet

Neki izvedeni primjeri Graevine

V. pred. uro Nieti, dipl. ing. gra.

1. Japanski paviljon Seville, panjolska; 1992. (Expo 92) Arhitekt: T. Ando, Osaka Japan Krov paviljona oslanja se na deset potpornih stabala. Na vrhu svakog etverodijelnog stupa izveden je kapitel od LLD u konzolnoj izvedbi. U krovnoj ravnini izveden je rotilj od elinih valjanih profila sa transparentnim pokrovom. Fasada je izvedena od od platica iz drva iroka debljine 40 mm poloenih preko elinih profila.

3. Arhitektonski fakultet Lyon, Francuska; 1987. Arhitekti: Jourda, Perraudin & Partner, Lyon - Francuska Krov studija gornjeg kata ine glavni reetkasti nosai, izvedeni od tapova od LLD i elinih vlanih elemenata, preko dva paralelna krila i centralnog ostakljenog prolaza. Gornji pojas reetke poduprt sa dvije dijagonale prenosi optereenja bonih galerija. Predgotovljeni krovni elementi izvedeni su kao sanduasti elementi od perploe punjeni pjenom sa PVC pokrovom.

6. Studentski restoran Munich Techincal University 1980. Arhitekti:University Building Department; P. Burlanek,H. Geierstanger Projektanti konstrukcije: Natterer i Dittrich, Munich Njemaka Drveni rotiljni sistem oslonjen na sloene ralanjene drvene kapitele stupova. Stupovi su armiranobetonski. Glavni nosai su raspona 7,20, modul sekundarne konstrukcije je 2,4 / 2,4 m.

7. Tvornika hala Bobingen, Njemaka; 1999. Arhitekt: F. Nagler, Minhen - Njemaka Projektanti konstrukcije: M. Kaufmann & Partner, Dornbirn Austrija Dvobrodna proizvodna hala 2 x 43/76 m, sa mosnom dizalicom. Fasada: paneli od prozirnog polikarbonata. Stupovi: 6 m visine, etverodijelni Vierendeel nosai (2x2x120/400mm LLD + 40mm perploa). Glavni nosai LLD 120/920mm.

8. Sportski centar Weiherhof Karlsruhe, Njemaka; 1981. Arhitekti: Kuhlmann, Biro-Biro, Karlsruhe - Njemaka Projektanti konstrukcije: Natterer i Dittrich, Munich Njemaka Drveni prostorni reetkasti nosai sa elinim zategama, raspon 28,80m, na razmaku od 7,50m oslonjeni na armiranobetonsku podkonstrukciju.

9. Avionski hangar Locarno, vicarska; 1996. Arhitekti: F. Giacomazzi & Assoziati Architetti, Locarno - vicarska Projektanti konstrukcije: Pini & Assoziati Ingegneria, Lugano vicarska Hangar za male avione 25,00 / 40,00 m tlocrta potpuno se otvara na duoj fasadi. Robusni reetkasti nosa nad vratima prenosi optereenje krovnih reetki na eline stupove. Vlani pojasevi reetki su elini, tapovi ispune u vlaku su takoer elini, dok su svi tlani elementi izvedeni od LLD.

10. Djeji vrti Erdweg, Njemaka; 1975. Arhitekti: O. Steidle + Partner, Munich - Njemaka Projektant konstrukcije: J. Natterer, Munich Njemaka Ova zgrada ima ravni krov i fasadu povuenu od njegovog ruba. Glavni nosai su reetkasti sa dvodijelnim pojasevima od LLD 70/150 mm i dijagonalama od elinih cijevi sa preanim krajevima (vorovi).

11. Klizalite Grefrath, Njemaka; 1970. Arhitekt: L. Limmer, Dsseldorf Njemaka Projektanti konstrukcije: Timber contractor, Dsseldorf Njemaka Glavni nosivi sistem ovog velikog krovita povrine 61,20 x 66,50 m ine reetkasti nosai raspona cca 60 m na razmaku od 13,20 m. Visina nosaa iznosi 4,10 m. Pojasevi su trodijelni (max sila 2350 kN) dijagonale dvodijelne sloenog poprenog presjeka (max sila 740 kN). Ovako velike sile u tapovima traile su posebnu pozornost u konstruiranju zglobnih spojeva izmeu dijagonala i pojaseva, spajala su avlane ploe u kombinaciji sa vijcima velikog promjera (bolcenima).

12. Vienamjenska dvorana Westerheim, Njemaka; 1981. 84. Arhitekt: D. Juranek, Ludwigsburg Njemaka Projektant konstrukcije: P. Hussermann, Stuttgart Njemaka Tlocrtne dimenzije 21,00 x 36,00 m. Glavni nosivi sustav ine reetkasti nosai sistema Greim oslonjeni na sloene ralanjene stupove. Raspon glavnih nosaa: 24,00 m, razmak 6,00 m. Materijal LLD, spajala Geka modanici.

13. Sportski centar Eching, Njemaka; 1984. Arhitekti: Wagner, Wanner, Falterer, Dietersheim Njemaka Reetkasta konstrukcija nad trodijelnom halom dimenzija 30,00 x 45,00 m. Reetkasti nosai sa dvodijelnim pojasevima i jednodijelnim dijagonalama izvedeni su od LLD. Sekundarni nosivi sistem izveden je takoer od LLD kao kontinuirani nosa oslonjen na gornji pojas glavnih reetki i poduprt sa kosnicima na donji pojas. Pokrov je oslonjen na podronice od piljenog drva i djeluje kao dijafragma za stabilizaciju.

16. Vienamjenska kolska dvorana Bornheim, Njemaka; 1998. Arhitekti: Heuer + Faust Architekten, Aachen Njemaka Projektanti konstrukcije: Ing.Gem. Fhrer-Kosch-Stein, Aachen Njemaka Glavni nosai: ojaani nosai sa gornjim pojasom od furnirske ploe (LVL) irine 1,50 m debele 69 mm, sa poduporama od elinih cijevi i zategom od elinog ueta.

17. kolska portska dvorana Vatersttetten, Njemaka; 1983. Arhitekt: H. Caspari, Minhen Njemaka Projektant konstrukcije: D. Herrschmann, Minhen Njemaka Tlocrtno kvadratna dvorana stranice 30,80 m sa trodimenzionalnom reetkom u sredini. Gornji pojas se sastoji od dvije nagnute grede od LLD a donji od rairenih elinih ueta sa poprenim vezama od LLD u parabolinoj formi. Reetka je oslonjena na pendl stupove. Sekundarna konstrukcija od LLD oslonjena je na obodne zidove i ovjeena na glavnu srednju reetku na razmacima od 2,80 m.

18. Rekreacijski bazen Frankfurt am Main, Njemaka; 1979. 82. Arhitekti: Fischer, Glaser, Kretschmer, Fleft, Frankfurt am Main Njemaka Projektant konstrukcije: W. Prfer, Ebersgns Njemaka Krov nad bazenom pokriva povrinu od 8450 m sa dijagonalnim ojaanim gredama raspona 27,22 m na armiranobetonskim stupovima. Dijagonalne ojaane grede su trodimenzionalne, zakrivljenog donjeg pojasa, izvedene od LLD.

19. Dvorana za stoni sajam Caziz, vicarska; 1998. Arhitekt: H. Marugg, Thusis vicarska Projektanti konstrukcije: Walter Bieler AG, Bondauz vicarska Tlocrtno okrugla dvorana premotena je reetkama radijalno poloenim na centralnu os. Pojasevi su dvodijelni, izvedeni od LLD, gornji je ravan, a donji zakrivljen u formi ribljeg trbuha. Vertikale su izvedene od LLD, a dijagonale od elinih okruglih profila. Gornji tlani prsten izveden je od elinog lima, a na njega je prikljuena centralna vertikala od eline cijevi 219,5 mm. Reetke su oslonjene na stupove od LLD dimenzija 220 / 220 mm.

20. Skladite soli Lausanne, vicarska; 1989. Arhitekti: Atelier Gamma Arhitectore, Lausanne vicarska Projektanti konstrukcije: Natterer Bois-Consult, Etoy vicarska Jedanaestostranino skladite soli promjera je 26,00 m sa armiranobetonskim zidovima. Glavni nosivi sistem je jednostavni rotilj koji se sastoji od 11 greda iz LLD. Grede su zglobno vezane i vorovi prenose samo poprene sile. Podronice su poloene paralelno sa obodnim zidovima .

21. Velesajamske dvorane Nuremberg, Njemaka; 1974. Arhitekti: Plan GmbH, Munich Njemaka Projektanti konstrukcije: J. Natterer, K. Mrz, Munich Njemaka Ukupno pokrivena povrina 60480 m. Konstrukciju u tlocrtu ini 168 istostraninih trokuta sa duinom stranice 28,80 m. Glavni nosivi sistem su slobodno oslonjene grede (LLD 180/1900 mm) raspona 28,10 m. Sekundarni sistem ine grede od LLD dimenzija 120/1140 i 140/700 mm oslonjene na glavni nosivi sistem. Preko svega je izvedena mrea od podronica dimenzija 140/250 mm. Drvena krovna konstrukcija oslanja se na armiranobetonske stupove.

25. Zrana luka Oslo Gardermoen, Norveka, 1993. 98. Arhitekti: AviaPlan Architects, Oslo Norveka Projektanti konstrukcije: C. Wise, Ove Arup & Partners, London GB Glavni nosivi sistem su dvostruke zakrivljene reetke preko dva raspona sa konzolama na oba kraja. Reetke su bono obloene perploom. Pojasevi su od LLD, oblikovanje asocira na krilo aviona. Stupovi su armiranobetonski sa elinim Y kapitelima. Sekundarnu nosivu konstrukciju ine drveni reetkasti nosai.

26. Klizalite Surrey, Kanada; 1990. Arhitekti: L. Trubka Ass., Vancouver Kanada Projektanti konstrukcije : K. Merz, K. Lau, Vancouver Kanada Razuporni sistem dvozglobni okvir na armiranobetonskim stupovima, raspon 42,60 m. Materijal furnirski nosai, spajala klasina, patentna.

27. Olimpijski velodrom Munich, Njemaka; 1972. Arhitekti: Dahms, Grube, Harden, Kaiser i Laskowski, Braunschweig Njemaka Projektanti konstrukcije: Natterer Bois-Consult, Etoy vicarska Konzolni krov nad trakom velodroma i 4700 gledatelja izgraen za Olimpijske igre 1972. Sastoji se od 56 konzola raspona 11,00 do 24,00 m na razmaku od cca 6,00 m. Konzole su izvedene iz dva dijela, donji nosi optereenje gledalita a gornji krova. Konzole su dvostruki nosai oslonjeni na armiranobetonski prsten i meusobno povezani trodijelnim tapom. Materijal LLD.

28. Krov tribina na stadionu Waldau Stuttgart, Njemaka; 1998. Arhitekti: Herrman + Bosch, Stuttgart Njemaka Projektanti konstrukcije: Pfefferkorn und Partner, Stuttgart - Njemaka Krov je u presjeku oblika avionskog krila, izveden kao panel (ukruena ploa) sa rebrima od LLD i pojasevima od perploe (LVL). Pojasevi su izvedeni od ploa duine 17,0 m, irine 1,8 m i debljine 27 mm. Debljina rebara je 70 mm. Paneli se oslanjaju preko elinih tapova na armiranobetonsku podkonstrukciju.

29. Crkva Svetog Blaa Schallstadt, Njemaka; 1994. Arhitekti: Archbishropic Building Department, Freiburg Njemaka Projektant konstrukcije: K. Liermann, Freiburg Njmaka Glavni nosai su reetke oslonjene na armiranobetonski prsten. Tlani pojas reetke je izveden od LLD, tlani elementi ispune od mekog piljenog drva a vlani od elinih okruglih profila. elini vorni spojevi su posebno oblikovani.

30. Klizalite Deggendorf, Njemaka; 1973 Arhitekti: Deggendorf Building Department Projektanti konstrukcije: Natterer Bois-Consult, Etoy vicarska Glavni nosai od LLD, izvedeni su u paru, sistema trozglobnog slomljenog okvira sa zategom, raspona 48,00 m. Razmak nosaa iznosi 8,50. Glavni nosai su dimenzija 2 x 220/2250mm odnosno 2 x 220/1950mm. Zatega je izvedena kao dvostruka od okruglih elinih profila. Krovna ploha je naborana, pokrov je poloen na perplou debljine 19 mm na kosim, prekrienim podronicama 160/260 mm.

31. Klizalite St Ulrich, Italija; 1980. Arhitekti: I. Zimperlich, Garmisch Njemaka, F. Trafojer, Bolzen Italija Projektanti konstrukcije: K. Malknecht, H. Meinhardt, Vcklamarkt - Austrija Konstrukcija je izvedena nad klizalitem dimenzija 60,50 x 81,00 m. Glavni nosai su izvedeni kao trozglobni reetkasti nosai sa elinim zategama. Materijal izvedbe je LLD, pojasevi su trostruki, ispuna dvostruka, irine tapova su 160 mm, visine variraju. Raspon nosaa je 54,80 m a razmak 12,00 m. Stabilnost osiguravaju tri vjetrovna sprega. Sekundarna konstrukcija raspona 12,00 metara izvedena je kao poduprti odnosno ojaani sistem.

32. Crkveni centar Eckerhaid, Njemaka; 1988. Arhitekt: H. J. Zeitler, Munich Njemaka Projektanti konstrukcije: Natterer und Dittrich Planungs, Munich Njemaka Krov ine 4 krova na dvije vode nadviena sa piramidalnim centralnim krovom. Prodori ploha su sloeni, a u svemu ih prati konstrukcija oblikovana prema oblicima krova. Centralni piramidalni krov sa etiri stupa na uglovima tlocrtnih je dimenzija 8,5 x 8,5 m. Grebeni piramide izvedeni su kao ojaani nosai sa elinim zategama promjera 20 mm. Materijal: LLD, spajala: trnovi i vijci.

33. portski centar Roanne, Francuska; 1988. Arhirekt: Hiatus, Roanne Francuska Projektanti konstrukcije: M. Flach, R. Weisrock S.A., SSaulcy sur Meurthe Francuska Krov nad tribinama za 3000 gledatelja sastoji se od simetrinih okvira sa ralanjenim stupom i zglobnom vezom u tjemenu. Tlocrtne dimenzije stadiona su 53,70 x 47,34 m. Nosai su izvedeni po duoj stranici (2 x 26,85 m). Materijal: LLD, greda je dimenzija 160/940-1750 mm, stup-nosa tribina je dimenzija 2 x 140/1210 mm, a podupora 160/730 mm. Podronice su slobodno oslonjene, izvedene od LLD, a preko njih je poloen elini trapezni lim.

34. Skladite ugljena Rekingen, vicarska; 1980. Projektant konstrukcije: G. Kmpf, Rupperswil vicarska Industrijska graevina vanjskog promjera 68,00 m ukupne visine 23,00 m. Glavni nosivi sistem ine trozglobni okviri radijalno rasporeeni. Nosai su izvedeni od LLD ][ poprenog presjeka promjenjive visine. Okviri su slomljeni, oslonjeni na armiranobetonski temeljni prsten. U tjemenu su spojeni elinim prstenom ispunjenim betonom, a na mjestu loma razuprti prstenom od LLD. Spregovi su izvedeni u svakom drugom polju (svaki nosa je direktno stabiliziran).

35. Klizalite u Davosu Davos, vicarska; 1979. Arhitekti: Krhenbhl, Davos vicarska Projektant konstrukcije: W. Bieler, Chur vicarska Glavnu nosivu konstrukciju od LLD ini prostorni trozglobni sistem nad gledalitem za 7500 gledatelja, konturnih tlocrtnih dimenzija 88,80x88,80 m. Dijagonalni nosai su raspona 76,60 m. Izvedeni su u paru dimenzija 2 x 200/1950 mm, sljemeni nosai su dimenzija 200/1910 mm, a srednji, takoer upareni, dimenzija su 2 x 140/1350 mm. Bona stabilnost je osigurana poprenim nosaima. Podronice su izvedene od piljene grae, preko njih je poloena dijagonalna oplata od platica debljine 40 mm. Platice preuzimaju optereenja sa krovne plohe i sile izboavanja

38. Teniski centar Bezau, Vorarlberg, Austrija; 1989. Arhitekt: L. Kaufmann, Dornbirn - Austrija Projektanti konstrukcije: Holzbauwerk Kaufmann, Bezau Austrija Ravni krov nad parom teniskih igralita isto je podignut na glavnim lukovima poduporama V oblika. Glavni nosivi sistem ine po tri dvozglobna luka raspona 36,60 m. Izmeu dva igralita izvedene su uputeno dvije reetke koje nose dvije pasarele, a nad njima je izveden transparentni pokrov. Lukovi su stabilizirani sa dva vjetrovna sprega.

39. Olimpijski stadion Hamar Hamar, Norveka; 1992. Arhitekti i projektanti konstrukcije: N. Torp, Biong & Biong, Oslo Norveka Konstrukcija za ovaj 260 m dug stadion pokriva 22000 m a sainjena je od dvozglobnih reetkastih okvira visine 4,00 m, a razliitih raspona. Maksimalni raspon je 96,00 m a visina u tjemenu 35,00 m. Podronice od LLD nose pokrov od korugiranih elinih samonosivih panela. Stabilnost osiguravaju podronice, jaki uzduni nosa i forma ljuske. Projektno optereenje snijegom je 2,50 kN/m.

40. kolska dvorana Wohlen, Aargau, vicarska; 1987. Arhitekti: Burkhard, Meyer, Steiger, Baden vicarska Projektant konstrukcije: S. Calatrava, Zrich vicarska Naborana ploasta konstrukcija sferine zakrivljenosti izvedena je nad dvoranom dimenzija 15,65 x 20,04 m. Osnovnu konstrukciju ine eliptini trozglobni lukovi raspona 10,64 m oslonjeni na armiranobetonske, posebno oblikovane bazne stupove. U gornjem nivou izvedeni su dvodijelni popreni dvozglobni lukovi na koje se oslanjaju uzduni nosai koji nose konstrukciju ventiliranog krova. Lukovi u gornjem nivou ojaani su podupiranjem na donji eliptini trozglobni luk. Materija: sve LLD.

41. Klizalite Istres, Francuska; 1981. Arhitekti: Jaussaud & Vallires, Istres Francuska Projektant konstrukcije: R. Weisrock S.A., Saulcy sur Meurthe Francuska Glavni nosivi sistem ine dva trozglobna luka raspona 59,20m. Materijal, LLD dimenzije poprenog presjeka 2 x 110/1600 mm. Tlocrtno, lukovi formiraju formu paralelograma, a povezani su poprenim gredama od LLD presjeka 2 x 110/500 mm preko kojih je izvedena oplata ime su lukovi bono stabilizirani. Sekundarnu konstrukciju ine slobodno oslonjeni nosai na razmaku 4,10 m koji se na jednoj strani oslanjaju na glavne nosae, a na drugoj na obodne armiranobetonske stupove. Pokrov je poloen preko podronica od piljenog drva.

42. Paviljon u termama Stia, Arezzo, Italija; 1984. Arhitekti: Lucernario Italija Projektanti konstrukcije: Studio Technico Cenci Osuka Italija Ova konstrukcija nad bazenom sastoji se od dvije simetrine orebrene ljuske sa zglobnim osloncima u tri toke. Rubna rebra nad trokutastim tlocrtom izvedena su kao trozglobni lukovi od LLD. Tjemeni zglobovi meusobno su povezani zakrivljenim nosaima. Preko rebara poloene su podronice a na njima drvena oplata. Stabilnost je osigurana trokutastim formama. Na spoju ljuski izvedena je svjetlosna traka.

43. Klizalite Schaffhausen, vicarska; 1987. Arhitekti: Schaffhausen Building Department vicarska Projektanti konstrukcije: Plss & Mayer, Lucerne vicarska Glavna nosiva konstrukcija sastoji se od est prekrienih nesimetrinih trozglobnih lukova sa zategom i dva zabatna nosaa, sve od LLD. Konstrukcija je stabilizirana jakim elinim spregom. Zatega je izvedena od dva elina profila 32 mm, horizontalna je, u nivou vieg leaja. Pokrov je izveden kao tanka membrana fiksirana na eline okrugle cijevi privrene na lukove to omoguava i prijenos podtlanih sila.

44. Skladite Walsum, Njemaka; 1987. Projektanti konstrukcije: Brninghoff Building Department, Heiden Njemaka Kupola skladita rasutog materijala koji se unosi trakom kroz tjemeni prsten, raspona je 94,6m. Glavnu nosivu konstrukciju ini 8 trozglobnih lukova od LLD koji se oslanjaju na armiranobetonske stupove povezane vlanim prstenom. Dimenzije poprenog presjeka lukova: 200 / 1400 2260 mm. Stabilnost je osigurana sa 4 spreka K oblika. Podronice su izvedene od LLD kao slobodno oslonjeni nosai max. raspona 18.40 m. Pokrov: aluminijski lim.

45. Stadion kupola Izumo Izumo, Japan; 1992. Arhitekti: Shigeru Ban, Arata Yoshida; Kajima Design, Tokyo Japan Projektanti konstrukcije: Kajima Design + Masao Saito, Tokyo Japan Ova 49 m visoka kopola natkriva stadion u promjeru od 140,0 m. Glavni nosivu konstrukciju ini 36 lukova od LLD (svakih 10), krune forme, radijusa 84,00 m. Lukovi su dvodijelni, ojaani, meusobno povezani elinim cijevnim poduporama V oblika i prednapetim elinim kablovima. U etiri horizontalne ravnine izvedeni su vlani prstenovi (elini prednapeti kabel 2 70 mm) ime je kupola osigurana od gubitka stabilnosti pod djelovanjem nesimetrinog optereenja. Lukovi se oslanjaju na 4 m visoke armiranobetonske stupove. U ravnini oslanjanja stupovi su povezani prstenom od elinih prednapetih kablova.

46. Crkva u Rouenu Rouen, Francuska; 1979. Arhitekt: L. Arretche, Paris Francuska Projektanti konstrukcije: U.B.E., Dreux Francuska Glavnu nosivu konstrukciju ine armiranobetonski fasadni stupovi i centralni elini reetkasti nosa. Preko stupova izvedeni su rubni nosai od elinih cijevi. Na te nosae i centralni reetkasti nosa zavjeena su rebra od LLD.

47. Stadion u Dijonu Dijon, Francuska; 1976. Arhitekt: J. F. Devaliere, Dijon Francuska Projektanti konstrukcije: R. Weisrock S.A. Saulcy sur Meurthe Francuska Stadion dimenzija 72,50 x 70,60 za 4000 gledatelja pokriven je zavjeenom konstrukcijom od LLD. Glavni nosai poloeni su na razmacima od 6,75 m, dimenzije poprenog presjeka su 160/1500 mm, a zglobno su prikljueni na armiranobetonsku kostrukciju. Pokrov je panelan (elini) a izvedeno je i grijanje krova da se sprijei gomilanje snijega.

48. Salon namjetaja i reklamni stup UPIN - Zagreb Zagreb, Hrvatska; 1979. Arhitekti: Tempo, Zagreb - Hrvarska Projektanti konstrukcije: S. Sabli, . Nieti, M.Magerle, Zagreb Hrvatska Krovnu konstrukciju ine zakrivljeni gredni nosai od LLD na armiranobetonskoj podkonstrukciji. Preko sekundarne konstrukcije podronica izvedena je oplata od perploe a na njoj pokrov od bakrenog lima (u prvoj verziji drvena indra od pijeskarene cijepane hrastovine). Uz salon je izveden reklamni stup visine 28 m, prostorni sistem ije su vertikale od LLD, horizontale od [] valjanih elinih profila, a dijagonale od okruglih elinih profila. Stup je na prvoj etai prihvaen zategama i usidren u temelje.

49. Pravna kola Starnberg, Njemaka; 1978. Arhitekti: State Building Department, Munich Njemaka Projektanti konstrukcije: Natterer und Dittrich Planung, Munich Njemaka Paviljon kole sa ravnim krovom tlocrtnih dimenzija 15,0 x 15,0 m izveden je kao gredni rotilj oslonjen na 4 stupa na uglovima. Stupovi su drveni, upeti u rotilj i zglobno oslonjeni na temelje. Materijal: LLD, dimenzije greda: 140/600 mm, dimenzije stupova 2 x 140/640 mm.

50. Velika kantina Volkach am Main, Njemaka; 1984. Arhitekti: Wrzburg Tax Office, Building Department Njemaka Projektanti konstrukcije: Bertsche, Packenbach, Hbner, Wrzburg Njemaka Glavna konstrukcija je reetkasti rotilj sa tapovima od LLD. Visina reetke je 2100 mm.

51. Sportski centar Nuremberg Nuremberg, Njemaka; 1980. Arhitekti: State Buildin Department, Nuremberg Njemaka Projektanti konstrukcije: Natterer und Dittrich Planung, Munich Njemaka Glavna konstrukcija je reetkasti rotilj sa tapovima od LLD. Tlocrtni modul je 4,80 m, visina rotilja je 2050 mm.

52. Rekreativni centar Arbon, vicarska; 1984. Arhitekt: Haas, Arbon vicarska Projektanti konstrukcije: Bro Wlli AG, Arbon vicarska Krovnu konstrukciju ini prostorna reetka nad dvije dvorane: prvom dimenzija 27,00 x 30,00 m i drugom 27,00 x 15,00 m. vorovi su izvedeni od elinih lijevanih elemenata. Dimenzije tapova: 110/110 mm do 170/170 mm. Konstrukcija je oslonjena na eline stupove.

53. Paviljon Hartwaldske klinike Zwesten, Njemaka; 1977. Arhitekt: A. Frank, Zwesten Njemaka Projektanti konstrukcije: Natterer und Dittrich Planung, Munich Njemaka Paviljon klinike je heksagonalnog tlocrta promjera 32,00 m sa krovnom konstrukcijom od radijalno naboranih ploa. Ploe su formirane od koso poloenih trokutastih reetki preko kojih je izvedena vidljiva oplata od platica. tapovi reetki izvedeni su od LLD, spajala su avli ili modanici u kombinaciji sa elinim limovima. Tlani tjemeni prsten izveden je od LLD kao i vlani prsten u ravnini oslanjanja konstrukcije.

54. Brdska stanica La Dle, vicarska; 1992. Arhitekt: V. Mangeat, Nyon vicarska Projektanti konstrukcije: Natterer & Winter, Etoy vicarska Stanica sa radarskim instalacijama i prostorima za boravak posade izvedena je na visini od 1670 m. Sastoji se od 9 jedinica dimenzija 3x6,5x4 m pojedinane mase 3,7 t (limit helikopterskog transporta). Jedinice su predgotovljene u tvornici. Konstrukcija je izvedena od orebrenih ploa (panela) u formi svoda sa viestrukom zakrivljenou. Pojasevi: 2 x OSB 6mm + 3 x furnirska ploa 1,2 mm. Rebra: piljena graa etinara. Oplata: aluminijski lim.

55. Galerija izmeu dvije velesajamske hale Frankfurt am Main, Njemaka; 1983. Arhitekt: O. M. Ungers, Frankfurt Njemaka Projektanti konstrukcije: S. Polnyi, H. Fink, Cologne Njemaka 120 m dug reetkasti bavasti svod polukrune forme, raspona 24,5 m pokriva galeriju koja povezuje dvije hale. Konstrukcija je izvedena od LL lukova 250/660 mm, uzdunih elemenata od LLD 230/410+2x230/130 mm, elinih dijagonala i zatega u ravnini svoda. Pokrov: staklo.

56. Konstrukcije crkvi u Klnu i Leverkusenu (tip Zollinger) Kln / Leverkusen, Njemaka; 1957. / 67. Arhitekti: J. Lembrock, K. Schulting, Dsseldorf Njemaka Projektant konstrukcija: P. Schweiger, Munich Njemaka Krovovi crkve Sv. Alberta i Crkve preobraenja izvedeni su kao rebraste ljuske sa dijamantnom formom poloaja rebara. Reakcije preuzimaju armiranobetonske grede na obodnim zidovima.

57. Terme Bad Sulza Bad Sulza, Njemaka; 1999. Arhitekti: Ollertz & Ollertz, Fulda Njemaka Ova rebrasta ljuska slobodne forme projektirana je uz pomo programa koji je simulirao formu ovjeene mree kablova. U konanom projektiranju model je preokrenut te su vlani kablovi zamijenjeni tlanim elementima. Tlane rubne sile preuzimaju rubne grede dvostruke zakrivljenosti. Oko mree: 1600/1600 mm, rebra: cca 160/240 mm.

58. Jahaonica Berlin, Njemaka; 1997. Arhitekti: Sasse & Frode, Berlin Njemaka Projektanti konstrukcije: Natterer Bois Consult, Etoy vicarska Tlocrtne dimenzije 35 x 45 m. Krovnu konstrukciju ini drvena rebrasta ljuska raspona 20,00 m oslonjena svakih 5,50 metara na drvenu potkonstrukciju. Rebra: drvo etinara, lijepljeno 6x30/150 mm. Preko rebara izvedena je drvena dvostruka oplata.

59. Gimnastika dvorana Arlesheim, vicarska; 1997. Arhitekti: R. Meuli, Minusio; May Architekten AG, Neuenegg vicarska Projektanti konstrukcije: Natterer S.A. Bois Consult, Etoy vicarska Ovaj plitki bavasti svod izveden je kao rebrasta ljuska nad dvoranom tlocrta 54 x 35 m. Ljuska je dvostruka, gornji dio sa ravnima donji sa dijagonalno postavljenim rebrima. Nad uzdunim fasadnim zidovima izvedena su, u ravnini svoda, tri luna nosaa koji preuzimaju sile potiska ljuske. Horizontalne sile zatvorene su zabatnim zidovima i zategama lukova koji su izvedeni u treinama duine dvorane.

60. portski centar Oulu Oulu, Finska; 1986. Arhitekt: Risto Harju, Oulu Finska Projektant konstrukcije: Pekka Heikkil, Oulu Finska Centar je unutranjeg promjera 115 m, visine 25 m, pokriven kuglastom kupolom radijusa cca 90 m heksagonalnog tipa. Rebra su izvedena od dvostrukih furnirskih nosaa (SLV) dimenzija 204/700mm. vorovi su izvedeni od elinih estokrakih elemenata naknadno zatvorenih specijalnim betonom (Klasa F30).

61. Izlobena hala Brussels, Belgija; 1988. Arhitekt: J.v.Pottelsberge de la Potterie Belgija Projektanti konstrukcije: A. v. Weetter, Brussels Belgija, Waldner i Blumer, Herisau -vicarska Ova izlobena hala duga 141 m, a iroka 74 m izvedena je kao mreasti, bavasti svod. Glavni lukovi sainjeni su od 13,5 m dugih ravnih elemenata od LLD koji su spojeni krutim vezama. vorovi su izvedeni kao oktogonalni elemenati od LLD s elinim ploama, spajanje je izvedeno vijcima. Svod se oslanja na armiranobetonske stupove visine cca 6 m. Krovni elementi su izvedeni kao samonosivi paneli od drvenih rebara i iverice.

62. Djeji vrti Triesen, Finska; 1998. Arhitekti: Effeff AG, Triesen Finska Projektant konstrukcije: Natterer Bois Consult, Etoy vicarska Kupola se sastoji od mree daanih rebara 4 x 27/160 mm meusobno spojenih vijcima a izvedena je nad vrtiem tlocrta 17 x 17 m. Preko kupole poloena je transparentna termoizolacija debljine 120 mm i pokrov od tanke transparentne membrane. Kupola je oslonjena na 4 elina rubna luka profila IPE270 koja se oslanjeni na temelje u etiri ugla.

63. Institut za drvo Nantes Nantes, Francuska; 1995. Arhitekt: J.P. Logeral, Anger Francuska Projektanti konstrukcije: ICS Bois, M. Flach, J. Natterer, Peisey-Nancroix Francuska Sloena konstrukcija sastoji se od obodnih okruglih drvenih stupova koji nose gredni sistem glavnih nosaa na kvadratnom rasteru. Na njima je izveden dijagonalni rotilj u sklopu kojeg je izveden kruni prsten na koji se oslanja rebrasta kupola. Horizontalne sile potiska kupole zatvorene su u prsten a vertikalne preuzimaju stupovi iji raspored formira krnji stoac. Konstrukcija je obloena drvenom oplatom.

64. Bazen Saint Quentin en Yvelines, Francuska; 1997. Arhitekti: M. Carduner & Partner, Paris Francuska Projektanti konstrukcije: ICS Bois, M. Flach, J. Natterer, Peisey-Nancroix Francuska Rebrasta kupola torusnog oblika nad dijelom krunog tlocrta (225) promjera je 54 m. Oslonjena je na obodni kruni prsten od LLD koji je privren na armiranobetonske stupove i centralni pijedestal takoer od armiranog betona. Rebra su poloena po geodetskim linija tako da je izbjegnuta dvostruka zakrivljenost. Sastoje se od 6 slojeva debljine 33 mm, koji su na optereenijim rubnim dijelovima lijepljeni, a u srednjem dijelu, u podruju manjih naprezanja, spojeni avlima. Na rebrima je izvedena drvena oplata koja je krivljena na licu mjesta i spregnuta s rebrima vijanom vezom.

65. Vienamjenska hala Mannheim, Njemaka, 1975. Arhitekti: C. Mutschler & Partner, F. Otto & Partner Njemaka Projektanti konstrukcije: Ove Arup & Partners, London Velika Britanija Ljuskasti, trodimenzionalni rotilj, slobodne forme, pokriva povrinu od 4700 m. Najvei raspon iznosi 60 m. Izveden je u ravnini od 2, 3 ili 4 sloja letvica dimenzija 50/50 mm u mreastoj formi kvadratinog oka 500 x 500 mm. Letvice su spojene vijcima M8 sa jakim elastinim oprunim podlonim ploicama. Podizanjem mree i formiranjem kupole kvadratna oka se deformiraju u oblik romba sa kutovima 70 do 110. Stabilnost pod nesimetrinim optereenjem osiguravaju vlani elini kablovi. Ljuska je pokrivena membranom.

66. Izlobeni paviljon Nara, Japan; 1987. Arhitekt: M. Kibayasni, Kikutake & Ass. Japan Projektanti konstrukcije: Maeno, Wada, Nagase, Hisatoku Japan Izvedena su tri paviljona slinog tipa kao prethodna hala od letvica 4 x 40/70 mm zakrivljenih u tri dimenzije, mree oka 500/500 mm. Forma je istraena na modelima od ovjeene ice, kasnije je preokrenuta i analiziran je matematiki model tlane forme. Ljuska je oslonjena na obodni armiranobetonski zid visine 3 m, a pokrivena je transparentnom membranom.

67. Vienamjenska hala Leuk, vicarska; 1986. Arhitekti: H. & P. Wenger, Brig vicarska Projektant konstrukcije: H. Gasser, Lungern vicarska Heksagonalna hala pokrivena je drvenom ljuskom od 6 istih hiperbolinih paraboloida. Krov povrine 260 m oslonjen je na 6 najniih toaka. Svaki hipar izveden je iz dva dijagonalna sloja dasaka debljine 24 mm i rubnih elemenata od LLD. Svi elementi krojeni su po abloni i meusobno spojeni lijepljenjem. Konstrukcija je odozdo vidljiva a odozgo izolirana i pokrivena membranom.

68. Krov EXPO Hannover Hannover, Njemaka; 2000. Arhitekti: T. Herzog + Partner, Munich Njemaka Projektanti konstrukcije: Udrueni projektanti-specijalisti drvenih konstrukcija Njemake Drvena nadstrenica sastoji se od niza istih elemenata tlocrta 19 x 19 m. Element je komponiran od 4 ljuske, 4 konzole, elinog postolja i drvenog tornja oblika krnje piramide na elinim stopama. Koriteno je piljeno i LLD. Ljuske su izvedene od rebara u lijepljenim slojevima a pokrivene su prozirnom sintetikom membranom. Masa jednog elementa je cca 37 t.

69. Proizvodni paviljon Bad Mnder, Njemaka; 1987. Arhitekti F. Otto & Plannungsgruppe, Bremen Njemaka Projektanti konstrukcije: M. Speich, F.J. Hinkes, Hannover Njemaka Dva ravna, trozglobna okvira, lagano otklonjena od vertikale, povezana su meusobno vlanim tapovima. Preko obodnih stupova poloene su podronice. Na trozglobne okvire i podronice ovjeena su rebra koja nose oplatu spojenu na utor i pero. Paviljon je podignut nad kvadratnim tlocrtom 21,87 x 21,87 m.

70. Paviljon Dortmund, Njemaka; 1969. Projektant konstrukcije: G. Scholz, Munich Njemaka Konstrukcija paviljona je ovjeena ljuska tlocrtno oblika romba. Glavna rebra dimenzija su 200/240 mm na razmaku od 1,5 m, raspona do 65 m, konkavnog oblika. Preko njih poloena je troslojna oplata 1x24mm + 2x16mm pod kutem od 45, spojena na rebra avlima. Obodna rebra dimenzija su 2x60/400 mm. Ljuska je ovjeena na kose stupove i prednapeta elinim kablovima.

71. Centar za reciklau otpada Be Vienna, Austrija; 1981. Arhitekt: L.M. Lang, Vienna Austrija Projektanti konstrukcije: Natterer & Dittrich Planung, Munich Njemaka Konstrukcija atorastog oblika promjera 170,60 m pokriva pogon za reciklau otpada. Osnovnu konstrukciju ini centralni, cilindrini armiranobetonski stup visine 67 m i obodni stupovi zidovi trokutastog oblika visine 11 m. Na ovu podkonstrukciju ovjeeno je 48 radijalno rasporeenih rebara od LLD dimenzija 200/800-1100 mm. Preko rebara izvedene su prstenaste podronice od LLD dimenzija 120/390 mm.

72. Ljuska nad bazenima Bad Drrheim, Njemaka; 1987. Arhitekti: Geier & Geier, Stuttgart Njemaka Projekranti konstrukcije: Wenzel, Frese, Prtner, Haller, Barthel, Linkwitz, Preuss Njemaka Konstrukciju ini ovjeena drvena ljuska nad kompleksom bazena povrine 1500 m. Ljuska je ovjeena na 5 stupova "stabala" i obodne lukove. Stupovi i lukovi izvedeni su od LLD.Rebra ljuske izvedena su od LLD, glavna-ovjeena su dimenzija 205/200mm, sekundarna-prstenasta su dimenzija 140/120mm a preko njih je izvedena dvoslojna dijagonalna oplata. Pokrov je PVC.

73. Osmatranica Lausanne, vicarska; 2003. Arhitekti: Grad Lausanne: B. Bolli, R. Mohr vicarska Projektanti konstrukcija: Natterer Bois Consult, Etoy vicarska Toranj je visok 36 m sa platformom na visini od 30 m. Promjer tornja je 12 m na nivou temelja a 6 m na nivou platforme. Nosivu konstrukciju ine 24 polukruna stupa i dvostruko spiralno stepenite.

74. Osmatranica Venne, Njemaka; 1976. Arhitekti: Osnabrck Building Department - Njemaka Projektanti konstrukcije: W. Seifert, F. Schneider, Bramsche Njemaka Toranj visine 18 m izveden je od piljene grae aria. Glavnu nosivu konstrukciju ine 4 reetke koje formiraju prostornu konstrukciju. Spojevi su izvedeni u Greim sistemu.

75. Repetitorski stup Ismaning, Njemaka; 1932./46. Projektant konstrukcije: Kbler, Stuttgart Njemaka Prostorna reetkasta konstrukcija izvedena je iz piljene grae smolastog bora. Spojevi su izvedeni modanicima sistema Kbler i vijcima od bronce. Stup je vie puta adaptiran, najvea visina nakon rekonstrukcija bila je 165 m. Rastavljen je 1983. zbog opasnosti od pada.

76. Krov tribina na stadionu Steigerwald Erfurt, Njemaka; 1994. Arhitekt: U. Zimmermann, Murrhardt Njemaka Projektanti konstrukcije: Oswald + Fessler, Radolfzell - Njemaka Dvodijelni okviri od LLD ovjeeni o eline cijevne stupove obrnute Y forme. Pokrov: membrana utegnuta u dva smjera. Stabilnost okvira osiguravaju zatege od eline uadi i prednapregnuta pokrovna membrana.

77. Stadion kupola Tacoma Tacoma, Washington, SAD; 1982. Arhitekti: McGranahan, Rossman, Schneider & Gadberry, Tacoma SAD Projektanti konstrukcije: Hine, Wessel &Associates, Tacoma SAD Kuglasta kupola raspona 160 m nad stadionom sa 25.000 sjedeih mjesta. Kugla sadri elemente trokutastog i esterokutnog sistema kupole. Glavna rebra od LLD (duglazija) su dimenzija 170-220 / 750 mm duine segmenta od cca 15 m. vorovi su izvedeni kao esterokutne cijevi sa vijanim vezama preko elinih ploa. Oplata na utor i pero je izvedena od platica debljine 50 mm od istog materijala. Temeljni vlani prsten izveden je od prednapregnutog betona.

78. Sportska arena Northern Michigan University kupola Superior Marquette, Michigan, SAD; 1991. Arhitekti: McGranahan, Rossman, Schneider & Gadberry, Tacoma SAD Projektanti konstrukcije: Hine, Wessel &Associates, Tacoma SAD Kuglasta kupola raspona 161 m autori i sistem isti kao kod kupole Tacoma.

79. EXPO 1964. vicarski paviljon Lausanne, vicarska; 1964. Arhitekti: Lozeron, Moser, Chatelain, Martin - vicarska Projektanti konstrukcije: Perreten, Milleret vicarska Ovjeeni krov iji je glavni nosa reetkasti trozglobni luk raspona 87,0 m. Ovjeena rebra su bila izvedena od furnirskih ploa irine 1000 mm. Obodni prsten izveden je kao dvodijelni nosa od LLD. Pokrov je bio izveden od transparentne plastike. Sile odizanja bile su preuzete elinim kablovima. Posebna znaajka konstrukcije bile su veze izmeu elinih elemenata i laminata koje nisu izdrale vremenski test, tako da je konstrukcija paviljona demontirana.

86. Staklena lanterna robne kue u Klnu Kln, Njemaka; 2005. Projektant: Renzo Piano, Genova Italija Lanterna na robnoj kui u centru Klna duine je 130 a visine 34 m. Izvedena je od lunih drvenih nosaa od LLD, okruglog i elipsastog oblika na armiranobetonskoj konstrukciji. Stakleni elementi proelja oblikovani su po formi konstrukcije.

87. Vidikovac Helsinki, Finska; 2004. Projektant: Ville Hara student, Helsinki Finska Vidikovac umjetnika intervencija. Vanjski plat izveden je od drvenih lameliranih letvi, podne konstrukcije su izvedene kao daani podesti povezani drvenim stubitima. Ukupna visina vidikovca je 10 m (razizemlje + dva kata).

88. Natkriveni bazeni u Sv. Martinu na Muri Sveti Martin, Hrvatska; 2005. Arhitekti: V. Pedii i E. piri, Zagreb - Hrvatska Projektanti konstrukcije: T. i B. Baljkas, M. Hajman, Zagreb - Hrvatska Glavni nosai izvedeni su kao kontinuirani LLD nosai valovitog oblika, dimenzije poprenog presjeka: 2x160/1200 mm. Nosai su oslonjeni na stupove od elinih okruglih cijevi. Natkrivena povrina oko 1650 m2.