1

1. Djevojka koja je sebi zabranila ljubav - Mamie zacvrkutala sam, prislanjajui slualicu na uho. Kako si, boli li te? Zakaljala se, prislanjajui svoju slualicu na rame, kao to bi to uvijek inila, samo da ne bih ula. Nije mogla to da sakrije, ali je nastavljala tvrdoglavo da me uvijerava. Pitala sam uvijek isto pitanje i dobijala uvijek isti odgovor. Ne brini ti za mene rekla je, a glas joj je bio pomalo promukao. - Kako da ne brinem? upitah meko, milo. alost je skupila ruke oko moje gue, ne doputajui mi da diem. Zagrizla sam usnu i brzo trepnula, da otjeram suze. - Trebala bi doi kui rekla je. Odmahnula sam glavom, iako sam znala da ne moe da me vidi. Neu se vratiti. Moj ivot nije tamo. - A je li tu? upitala je, sa prizvukom smijeha u glasu. Moja omiljena sveznalica, koja je imala odgovor na svako pitanje ikada postavljeno. Birala sam izmeu dva odgovora, izmeu jeste i nije. Na kraju nisam izabrala ni jedan od ta dva. Ne znam. - Onda se vrati ovamo. Ovdje ti je dom, ma petite. - Mamie, nemoj opet poinjati. Zato uvijek to radi? poalila sam se, ali nisam bila ljuta. Nisam mogla na nju biti ljuta, ona je bila moja aava starica. I koja e mi toliko nedostajati kada je bolest na koncu odnese. - Barem doi meni, doi ovaj vikend rekla je, a onda ponovo bila prekinuta od strane kalja. Zatvorila sam oi. Naravno da u doi. Sutra. Volim te, mamie. Budi mi dobro. Privukla sam koljena na grudi i spustila glavu na njih, obgrlivi ih rukama. Poela sam ponovo da plaem, koliko mi je ao bilo. Toliko je volim, a uskoro e da me napusti. I ovo se desi skoro nakon svakog razgovora, jedva stignem i da prekinem. Znam da sam se trebala do sada naviknuti i pripremiti, ali kada samo pomislim na to da je vie nikada neu uti ni vidjeti, osjetim neku prazninu koja me jede iznutra. elim svoju mamie zauvijek, ne elim da ode... Mjauk doe s moje desne strane, a ape skoro pa neujno dotakoe madrac mog kreveta. - Poppy proaputala sam, glas mi je bio grub i malo promukao, od suza

koje sam gutala. Pomjerila sam se u stranu i opruila noge, da bi mi mogla sjesti u krilo. Najprije je njukala oko mene, a onda podigla glavu, da je pomazim. Tek kada sam to uinila, skoila mi je u krilo i sjela, namjetajui se da sjedne. Pomazila sam je od vrata do repa, u jednom dugom pokretu, a Poppy poe presti, vadei i uvlaei kande koje su mi greble farmerice na koljenima. Nakon nekog vremena, Poppy je sila sa mog krila i sjela na krevet, sputajui glavu meu ape. Pogledala sam kroz prozor, suton je polako padao i uline su se svjetiljke poinjale paliti. Kao po obiaju, prelistala sam gramofonske ploe, poreane jedna na drugu i izvukla jednu sa crteom ovjeka u donjem desnom uglu iz ije glave izlaze areni leptiri na bijelu podlogu. Bila je to ploa grupe The Kinks Face to Face i im sam je izvukla, namjestila sam iglu negdje na sredini. Uz prve taktove, prepoznala sam Rosie Won't You Please Come Home i osmijehnula se na ironiju koju je ta pjesma nosila sa sobom. Poela sam da se skidam, bacajui odjeu na krevet. Skoro potpuno gola, samo u gaicama, iz ormara sam izvlaila crnu trenerku i pamunu majicu. Nazuvajui patike, unula sam da ih spertlam, a onda zgrabila duksericu i svezala je oko kukova. Tad sam izala i startovala s tranjem uobiajene rutu od deset kilometara, u odlasku i povratku. Udah na nos, izdah na usta. Poznat princip, sklopljen sa starom svojevrsnom tradicijom. Nakon treeg kilometra poela sam da osjeam lagani umor, znoj mi je lijepio majicu za tijelo. Na zadnjem dijelu vrata, kosa mi je bila slijepljena, a svaki nalet vjetra koji bi me pomalo rashladio, primila bih kao blagoslov. Prolazila sam kroz siromaniji dio grada, ruevine su bile na sve strane, priale prie o tuim ivotima. Sve ovdje, u ovom dijelu Pariza, bilo je drugaije od onoga ime sam bila okruena do poslednje tri godine. Luksuz, glamur i bezobrazno bogatstvo. Nita od toga nisam imala ovdje, a tako ni ljudi iz stalea koji takav ivot stvara. Osjeala sam se slobodno kao ptica na nebeskom svobu, bez ikoga da me sputa, ogranii mi let. Nimalo lagodan ivot, ve prije okrenut siromatvu i neimatini, proticao je ovuda, a ja sam inila jedan siuni njegov dio iz prostog razloga htjela sam ivjeti, a ne ostati zauvijek u tvravi od stakla, u kojoj sam po roenju postala pukotina. Zauh neije povike, zazivaju moje ime. Zaustavila sam se i okrenula ka

smjeru iz kog je poznat, djeiji glas dopirao. Vesela, malena djevojica je trala prema meni u crvenoj haljinici na bijele tufne, koraka sitnih, ali odlunih. Zlaane lokne su skakutale po njenim sitnim ramenima, a plave oi, uvijek vesele, su se smijeile. Napredovala je trkarajui prema meni, dok sam ja unula i spustila se potom na jedno koljeno, da bih dobila vri oslonac. Rairila sam ruke i osmijehnula se, a ona mi uleti u zagrljaj. - Lola! uzviknula sam i nasmijala se iskreno, djetinje. Uvijek mi je bilo drago kada imam sreu da je vidim. Lola je, zapravo, bila jedna od rijetkih koji su u meni vidjeli nekog svog heroja. Doivljavala me je kao svoju linu superjunakinju, jo otkad me je prvi put ugledala. Sigurna sam da je ona jedina, pored moje mamie, a da me smatra posebnom, drugaijom od ostalog svijeta. Zagnjurila je glavu u pregim izmeu ramena i vrata, a njene malene ruice su petljale po mojoj kosi svezanoj u rep. Kikotala se, a ja sam je snanije zagrlila, titei njeno krhko tjelace svojim rukama. Podigla sam pogled i primjetila njenu majku kako, ne mnogo daleko od nas, svega nekoliko koraka, stoji na kunom pragu, u lila haljini i ogrtau u tamnijoj nijansi ljubiaste. Stomak do zuba govorio je da e Lola uskoro dobiti malog brata ili sestru, uz pravog namora od mame. Nije voljela kad se Lola mota oko mene. Ne krivim je. Mojim ilama tee loa, zatrovana krv, sa kojom porijeklo nema veze. Neki ljudi jednostavno samo donose nevolje, niko ih ne pita, niko ne trai. - Lola, ulazi u kui, kakvo je to istravanje na ulicu? obratila se pomalo drsko, zamalo pomislih kako je htjela da pokae svoju nadmo nad jednim mladim ivotom. Odmaknula se od mene malo, jo uvijek ostajui u mom zagrljaju. Moja maman... Mislim da moram da idem. Podie se na prste i poljubi me u obraz, djeije hitro, a onda odjuri od mene, dolazei do majke, te je potom zaobilazei. Podigla sam se, ne trudei se oistiti prljavtinu. - Zdravo, Marlene kimnem pristojno, a onda se okrenem i nastavim, ne ekajui odgovor. Dodue, jako dobro sam znala da je sloila grimasu dosljednu njenim osjeajima prema meni; gnuanju, uasu, zaprepaenju. Miii su mi vreli, plua mi gore. Uivam u takvoj boli i nastavljam dalje, jo tri kilometra. Ubrzavam, tempo je odluniji, bol intenzivnija. Sve to me oputa na neki nain, priprema me za jo jednu no na poslu i iako se ini da mi je oduzima, zapravo mi daje energiju. Treim korakom uoh u dvorite, otvarajui stara, kripava vratanca.

Vjetar dunu jae, prelazei mi po oznojenoj koi vrata i dekoltea. Podigla sam ivicu otiraa i izvukla klju, ulazei u kuu. Poppy se ubrzo uvukla za mnom, kroz njen otvor na vratima. Dohvatila sam kekse sa najvie police i otvorila pakovanje, prosipajui na sto nekoliko komada. Poppy se automatski stvorila pored mene, sjela na drugu stolicu i zamjaukala. Prelomila sam jedan keks na pola i spustila joj na stolicu, a onda zgrabila kaiku i s kremnim namazom spajala po dva. Pregrizla sam malo, samo da bih otklonila potencijalnu nesvjesticu. Kad je Poppy zamjaukala ponovo, ostavljajui mrvice za sobom, spustila sam i drugu polovinu njenog keksa na ivicu stola. Spretno ju je zgrabila. Obuena od glave do pete u crno, u konim hlaama, majici pripijenoj uz tijelo, te koja otkriva pupak, i konoj jakni sa irokim ramenima, pitala sam se, liim li na Smrt? Stajala sam na trijemu, drei u rukama kone rukavice bez prstiju, sa bodljama na zglavcima. Navukla sam ih i potom izvadila klju motora, kog sam ubrzo izvukla van iz garae. Ulice su bile slabo osvijetljenje, ulina rasvjeta nikakva, kao da je i nema. Guve nije bilo, pa sam slobodno pojaavala gas, dolazei svakom sekundom sve blie maksimalnoj brzini. Vjetar u kosi pobuivao je adrenalin, poticao ga da raste. Do kraja ulice nije bilo nikoga, nije se mogao uti ni najtii zvuk, izostavim li turiranje motora. Na semaforu se upravo promijenilo uto svjetlo u crveno, ali je bilo prekasno da stanem. Za dlaku sam izbjegla sudar. Bijesni voza je zasvirao, ali nije krenuo za mnom, produio je pravo. Srce mi je jae lupalo pri pomisli na izbjegnutu nesreu. Kroz glavu su mi prolazile scene onoga to je moglo da mi se desi. Izgubila bih kontrolu nad motorom i bila sruena zbog sile reakcije nakon sudara sa automobilom. Moje tijelo, krvavo i vjerovatno beivotno, nastavlja da se klie po cesti, dok konano ne stane. Ogrebotine su mi po tijelu, odjea izderana. Krhotine na sve strane, mjeaju se s krvlju. Iako je ulica slabo prometna, ubrzo se stvara guva od pristiglih automobila. Put je zakren. Rulja od sluajnih prolaznika se skuplja okolo, u daljini se uju sirene hitne pomoi i policije. Pomislivi na sve to, uzdu kime prooe mi trnci. A adrenalin poe da mi se iri krvotokom, ne doputajui da usporim. Pred barom stoji grupa bajkera, svi do jednog nabildani tipovi s nasilnim dranjem i izbrijanim glavama. Petorica ih je. Jedan ima povez preko lijevog oka. Sve na njima je odailjalo nevolju. Namjera mi je bila proi pored njih, ako bog da, neprimjeena. Ovaj sa povezom mi prie brzo, ba u trenutku kada sam pored njega prolazila.

Ugrizla sam se za usnu, dok sam trpila zavlaenje njegove ruerde u moju kosu. Skup vlasi boje crne kafe priblii svom licu i duboko udahne. Uz elegantan gest, izvukoh svoju kosu i nastavih dalje, pravei se da se nita nije dogodilo. Kamo sree da je na tom ostalo. - Ljepotice, ne uri dobacio je za mnom, lijenog glasa. - Ne troim svoje vrijeme na divljake ispljunula sam te rijei i zgrabila kvaku. - Nemoj, Ace uh zabrinut glas kako mi dopire iza lea. Imala sam udan predosjeaj i pohitrila da se okrenem. Iznenada, uhvativi me nespremnu, osjetih kako njegova ruka daleko vea od moje stee prste oko mog zgloba, a potom me silom miia privlai uz njegovo tijelo, dok sam mu okrenuta leima. - Budi ljubazan zaprela sam, pokuavajui pristupiti na fin nain. - Divljaci nisu ljubazni. Tu lekciju nisi nauila? Bez brige, nauiu te ja polako, i upravo zbog toga jezivo, ree. - Skini ruke s mene, budalo prosiktala sam i pokuala da se otrgnem. Doivjeh fijasko. - Nee one biti jedino to u skinuti sa tebe. Stegnula sam pesnicu, zategla ruku u laktu i povukla je snano unazad, munjevitom brzinom. Ciljala sam kako bih pogodila lice. S obzirom na to da sam bila visoka, a on tek prosjean i jedva pet centimetara vii, nije mi bio problem. Uz pokli, popusti stisak, ali ne dovoljno da bih se oslobodila. Ipak, uspjela sam da se okrenem i napravim odreenu razdaljinu meu nama, a onda ga koljenom udarim u meunoje. Tad me konano oslobodio elinog zahvata. Pogledala sam ostalu etvoricu, tek jednim hitrim pogledom, da razluim koji je od njih predstavljao najveu prjetnju. Ali svi su imali podrugljive podsmijehe i zabavljene podsmijehe. Crven u licu i uz runu grimasu iskrivljenu od boli, krenuo je prema meni. Izmakla sam se i sprijeila njegovo dalje napredovanje poslednjim udarcem, pravei piruetu i pogaajui ga u desnu stranu glavu. Pao je. Pod pritiskom od sile akcije, okrenu glavu stranu, a arkada mu pue i obli lice krvlju, kapajui ubrzo na beton. Ne ekajui da ponovo ustane, zbrisala sam. - T., ta je ono bilo? upita me prepredeno, prilazei i stavljajui ruku na donji dio mojih lea. I nastavljao je da se sputa. - Jean-Claude, mii tu ruku na vrijeme opomenula sam nimalo suptilno, oinuvi ga pogledom.

Skloni ruku i prije nego to sam dovrila reenicu, podiui je u vazduh, dlanovima okrenuta meni. Uz jedno posprdno izvinjenje, izgubio se u masi. Previe je ljudi bilo noas ovdje, vjerovatno zbog vikenda koji tek poinje. To je samo znailo mnogo aa za natoiti i jednako mnogo za oprati. Napokon sam zauzela svoje mjesto, kada pristie crnokosi momak u kasnim dvadesetima sa kovrdavom, malo duom, kosom boje ugljena i smaragdno zelenim oima na licu koje su okarakterisale pomalo grube i svakako muevne crte. Ramena su bila miiava i iroka kao i, uvjerena sam, ostatak njegovog tijela. Bio mi je neto to rijetko sreem, vii od mene i sa manirima. - Impresivna si prodahtao je uz neku vrstu oboavanja i divljenja. - Uhoda si? podigoh jednu obrvu, a onda se vratih svome poslu, s druge strane anka, gdje sam preuzela brisanje tek opranih aa, mijenjajui Danielle. - Kasni optuila me, bijesno bacajui vlanu krpu. Bahato kopile. - Iznesi te esterogene napolje! drsko odgovorim, kaiprstom pokazujui prema izlazu. Danielle frknu, okreui se prema meni, sa torbom na ramenu. Koja si ti frigidna kuka... - Frigidna kuka je nedostupna. Pokuaj kasnije rekoh i ispratih pogledom, dok je marirajui odlazila. Nasmijao se iz dubine grla, pomamno, a pogled na njegovu priliku leerno nadvijenu nad ank je u meni izazvao strahopotovanje koje nikada neu priznati. Toliko sarkazma i otrine, a tako mala djevojka. - Nisam ja mala djevojka, veliki deko prevrnula sam oima, ali nisam uspjela da zauzdam usne, koje se izdajniki izvie u osmejak.

2. Uhvaena u zamku - Ako se svidi ma petite Poppy, proao si test rekoh, ulazei pred njim. Jo uvijek nisam mogla vjerovati ta inim. Dovela sam ga u svoju kuu... Ja nikoga ne dovodim u svoju kuu! - Poppy? upita, a ja sklopih oi, u nadi da u tako ouvati zvuk njegovog glasa u sjeanjima za sva vremena. Imao je najljepi glas koji sam ikada ula. Pomalo promukao tek toliko da bi bio muevan i njean, ak snen. - Moja maka objasnila sam, svjesna da moram da se priberem. Ponaam se kao jedan idiot od djevojke, a to mi nije lino. Evo je, pristie! I, bome, pristigla je. Ne sjeam se da sam je ikada vidjela u slinom stanju, kao da je Poppy spopalo maije ludilo, a pritom ne mislim na onu pojavu kada hoe da se igra do besvijesti. Skoila je na ormari za obuu, odrazila se sa njega na Johnatana ispruenih kandi i ogrebala ga po vratu. On je odlijepi sa sebe i baci. Poppy se vjeto doekala na noge, a onda prila meni. Prijetei je reala prema Johnatanu. Stavio je ruku na vrat i povukao je, pogledavi tragove krvi. Ugrizla sam se za usnu, da se ne nasmijem izrazu njegovog lica. Blago mu se obrve podigoe, a usne stopie zajedno u jednu pravu liniju. Nakrivila sam glavu na stranu. Ne voli te. teta. Ba si mi bio simpatian. Johnatan je spustio ruke na moje kukove i gurnuo uz vrata. Drvo je bilo hladno pod mojim vrelim pleima. Napipala sam kvaku i otvorila, folirajui da nisam obuzeta potrebom da strgnem odjeu sa njega. Poppy je krenula za nama, ali je Johnatan unu nogom i zadri vani, pa bre-bolje zatvori vrata. - Voli me, samo nee da prizna. ene... promrsio je, sad na sigurnom, kad je Poppy napolju. - Rekoh da si mi simpatian, ne neodoljiv podigla sam jednu obrvu, skidajui ga pogledom, jedan po jedan dio. - Statistike tvrde drugaije privue me k sebi. Zbog moje neodoljive pojave i stasa koji obara s nogu sve me ele. Spustila sam ruke na njegova ramena, mutno se prisjeajui kako se udovi kontroliu. Vidim ta radi, ali ne mogu da se natjeram da kaem ijedan slog, a kamoli da naredim da prestane. Neu da prestane. Hou da ga skinem. I hou to odmah. Pokuava da me poljubi, opasno se naginjui prema meni. Znam da se poigrava, ali sam poptuno i krajnje obuzeta. Jedva svojim usnama dotie moje i ba kad kEricm da ga poljubim, on uzmie, tek malo, ali dovoljno da svojom usnom zagrebem prazninu meu nama. - Jedno pitanje, tamnokosa razbijaice! podie kaiprst, pravei tri koraka razdaljine. Omiljena emocija? - Orgazam. Njie se senzualno i provokativno. Odie izazovom, opasnom prijetnjom i, tako mi svega, ne sjeam se da sam ikada udila vie za neim nego ovog trenutka, za njim. Pokrenula sam se brzo ak i za svoje standarde, grabei ga kandama. Nije se protivio, a ak i da je pokuao, ne bi uspio. Ne postoji nita smrtonosnije nego

nai se meni na putu izmeu neega to elim, pokuavajui mi to zabraniti. Moja je ruka na njegovom potiljku, njegova na mojoj zadnjici. Skoila sam, nogama ga obuhvatajui oko struka. Johnatan skida moju jaknu i majicu te oboje baca na pod, ostavljajui me u grudnjaku i konim hlaama. Bacamo se na zid kao dva tijela upetljana u jedno. Uramljena slika pada sa zida i staklo se razbija. Johnatan se mie jedan metar udesno, pomijerajui mene zajedno sa sobom. Zarobljena sam u poljupcu, u borbi usana i jezika od koje mi se razum muti. Sputam noge, prstima dotiui pod. Brzinom svjetlosti se rjeavamo preostale odjee, ali umjesto da odemo u sobu, ja nasrem na njega ba ovdje, u hodniku. Oborila sam ga na pod, sjedajui na vrste trbune miie, pakovanje od est. Tijelo mi se uvija i sputam se preko njega, dotiui svojim grudima njegove. Svaki in mog tijela je u plamenu. Gorim od elje za njim i ne vjerujem sebi da se ovako neobuzdano ponaam sa mukarcem. Njegove se krupne ruke nalaze na mojim pleima, a onda brzo sputaju nie, na dno mojih lea, i on se prevre, mijenjajui nam pozicije. Ja leim dole, prikovana za tlo njegovim tijelom. Dlanom se penje unutranjom stranom mojih bedara, sve dalji od koljena koje je poetna taka. Razdvojio mi je noge i prodro duboko u mene. Podigla sam karlicu, pomijerajui se zajedno sa njim. Dostiemo luaku brzinu, dva smo pomahnitala tijela na ivici zdravog razuma. Znoj se poeo pojavljivati na koi. Pojavila se potreba u meni da vritim, grebem i ujedam. Moje ruke se nalaze na njegovim ramenima, drim se vrsto dok se on zakucava u mene. Iznenada vie ne znam gdje sam, niti sam svjesna svojih dijela. Samo vidim kao kroz magnovenje kako se moji nokti zarivaju u njegova lea i prevlae se preko, ostavljajui crvene linije za sobom... Pokuavam da doem sebi, potresena do temelja svojom omiljenom emocijom. Nita ne vidim jasno i osjeam se bunovno, kao tek probuena iz sna. Umorna sam, ali daleko od iscrpljenosti. U meni bukti nepresuna elja, odjednom probuena kao neto novo i drugaije u meni. Zauo se smijeh. Lijeno sam okrenula glavu na stranu, gdje je Johnatan leao pored mene, na stomaku. Oima gleda u mene iskrivljenih usana. Die plitko, ali oi su mu ile, svjee i greno poudne. Poziv na blud prti iz svake njegove pore. - emu se smije? upitala sam, ne unosei mnogo zanimanja. Okrenula sam glavu od njega u zagledala se u plafon. - Statistikama. Ne samo da sam neodoljiv i obaram s nogu, ve oduzimam dah zajedno sa poslednjim atomima snage. - Sa mojom snagom je sve u redu odgovorila sam, diui se na noge. Prola sam kroz prva vrata, ulazei u kuhinju. Pratio me je, njegovi koraci su krupni i glasni, drveni pod kripi pod njima. Uzela sam dvije ae i flau brendija. Nasula sam ih obe i podigla, nudei njega jednom. - Za osvjeenje ili zahvalu, primi to kako hoe slegnula sam ramenima, nakrivii glavu u lijevu stranu. - Nisam siguran ta da odgovorim na to jedva sam primjetila to mrtenje skriveno

ispod ozarenog lica. - Onda uti. Uzela sam velik gutljaj, ispijajui kao vodu. Jedna kap mi je skliznula sa usne niz bradu i vrat, pravo meu njedra. Johnatanove oi su pratile kapljicu cijelom putanjom. Odsutno je uzeo au iz moje ruke, ispio je na eks i odluno lupio njom o sto. Potom je uzeo moju meni iz ruku i spustio pored svoje. Suzio je oi uz tajanstveno pomraen polusmijeak. Uradila si to namjerno. - Namjerno? Ja to nazivam gravitacijom. Zgrabio me je za bokove i podigao na sto. Rairio mi je noge, smjetajui se meu njima. Ruku sam vodila do njegovog meunoja, gledajui ga pritom pravo u oi, izazivajui bez imalo srama. Zavukao je prste u moju kosu, dlan mu se naao na mom potiljku. Polako me polegao na sto i naao se preko mene, robei me svojim provokativnim, bludnim usnama. - Jo jednom? Ne bih da te forsiram, da padne onesvijeen nakon to prekorai granice svoje izdrljivosti izjavila sam posprdno, ciljajui tamo gdje boli, samo iz zabave. To bi ubilo svaiji ego. Nekako, ipak, podnio je to ili iznenaujue dobro ili na posprdan nain, ali kako se ini, kada je on u pitanju, mjeavina oba najvjerovatnije dolazi u obzir i odnosi pobjedu. Nije to prihvatio kao uvredu. ak sam i pomislila da je moda preuo ili pati u sebi, ali ne eli da prizna ni pod koju cijenu. - Dopusti mi da ti dokaem da su granice moje izdrljivosti daleko pred nama. Nemam nita protiv. U tragovima katrana, par nestanih vlasi koje su se blago uvijale padoe preko jednog njegovog oka, zaklanjajui najljepu nijansu zelene boje koju sam ikada prije vidjela. Potpuno oamuena ovjekom pred sobom, trudila sam se to due drati oi otvorenima, samo da mogu da ga gledam. Srce mi kuca sve bre dok pratim kako miii dolaze do izraaja, iskazujui se jedan za drugim. Tanan snop svjetlosti prolazi kroz rolete otkrivajui zoru i poigrava se sa njegovom blago preplanulim tenom. Koa mu je oplemenjena tragovima znoja i... nisam vie u stanju da gledam. Poljubila sam ga, povlaei na sebe. Pomalo neoekiva momenmat spajanja naih tijela oznaila sam uzdahom i izvijanjem lea u luk. Spojila sam ruke oko njegovog vrata, drei ga za potiljak uz sebe. Padomo sa stola. Sluajno sam se otklizala previe i kad je legao preko mene, samo smo se skljokali na pod. Nije nas to prekinulo, ni sluajno. Napravili smo se kao da se nita nije desilo, ionako otupjeli na sve oko sebe i fokusirani na ono to se deava u nama. Sada na kuhinjskom podu, na grimiznom tepihu, tijela su nam se petljala i mrsila jedno sa drugim. On je najbolji ljubavnik kog sam ikada imala. Nijedan prije njega nije ovako uticao na mene, doveo me do ove granice da elim i da ne mogu da se kontroliem. Nijedan me nije ovako fiziki privlaio kao ba ovaj nada mnom, a birala sam uvijek dobre komade. Zgrila sam none prste i povukla nogu prema sebi, savijajui je u koljenu. Nalik hodu na ici, tako bih mogla opisati ovo. Bila sam samo tijelo koje se njihalo na snanom

10

vjetru i bilo je pitanje vremena kada u da izgubim. - Jo sumnja u moje granice? upitao je zadihano, zatvorenih oiju, nastavljajui da ubrzava ritam. - Boe! prodahtala sam, guvajui ivicu tepiha pod rukom. Ne sumnjam. - Drago mi je napravi kratku pauzu da bi mi zagrizao unu resicu da smo to rijeili. Jedva sam registrovala to to je rekao, sasvim izgubljena u strasti. Bila sam tako blizu. Okrenuo me je tako da sam je bila gore. Podboio se rukama iza lea, namjetajui se u polusjedeem poloaju. Mrdala sam bokovima, uvijala na sve mogue naine. Rukama sam mu zaposjela lea, privlaei svoje tijelo uz njegovo. Nijedna jedina racionalna misao mi nije prola kroz glavu kad mi se vid na tren izgubio, osjetila sam samo ivotinjski instinkt. Ugrizla sam ga za rame. Teko smo disali. Pomjerih se s njega, sva znojna i sigurno crvena u licu. Bokovi su nam se doticali, njegovo i moje bedro jedno uz drugo. Proglasila sam to mjesto takom vrenja, od njega je ponovo poela vruina da mi se iri tijelom. Odvojila sam se, ne doputajui sebi da priznam kako bih ga htjela ovako svakog sata, svakog dana, sedmice ili mjeseca... Ali kosi se sa pravilima, davno postavljenih samoj sebi, kada sam odluila da se ogradim od te bolesti koju nazivaju ljubavlju. Pravilo broj jedan: Na znakove poetka vezivanja, prekinuti svaki kontakt! Moje pomahnitale misli su prvi i kljuan simptom. Odvojila sam nogu od njegove. - Srce, bilo je fantastino, ali mora ii tek malo kukastog tona bilo je sasvim dovoljno da ubije simpatije. - Ne ivi valjda sa mamom ili konzervativnom tetkom, pa mora da me tjera? dovitljivo upita, ne pomijerajui niti jedan jedini dio tijela. Okrenuh se na bok i podboih glavu rukom. Zar ti ja liim na nekoga ko trpi konzervativne tetke? Nisam ni saekala da mi odgovori, hitro sam se podigla na noge i omotala se svilenim kunim ogrtaem u kraljevskoj nijansi plave. Vezala sam manicu na stranu, iznad lijevog kuka. Jednom rukom prooh kroz kosu, pomalo valovitu i raupanu. Ona se rasula po ramenima u najtamnoj nijansi smee na koju sam oduvijek bila ponosna. Podie se, sjedajui. Bilo je i vie nego oito da je za onaj podmukli i samoljubivi poluosmijeh zasluna njegova golotinje koje je itekako bio svjestan. - Izbacuje me? Mene nikada ne izbacuju ree i spretno se osovi na noge. Prie mi polako, sa zavidnim samopouzdanjem, poigravajui se sa svilenom trakom vezanom u manu. Povukao je jedan kraj, a ja sam ga pustila. - Zato te nikada ne izbacuju? Strano me zanima... poljubila sam mu vrat, obavezno ga dotiui jezikom. Nema pojma koliko. - Uvijek ele jo. Nezasitne su me. Razgrnuo mi je ogrta i dlanove spustio na kukove, lijeno ih vodei preko njih, sve dok se ne sretoe na donjem dijelu mojih lea. Moje tijelo se privilo uz njegovo voeno prirodnim instinktom kom nije moglo odoljeti. Namjerno mu dotakoh rame i jagodicama preoh preko izvajanog, miiavog bicepsa. - Stvarno? prodahtah mu na uho, zavodei. Za razliku od njih, ja sam umjerena,

11

znam rei kad je dosta. Odmakla sam se na vrijeme, dok je jo elina volja na snazi. Jo poneki nestaan dodir dugih prstiju i poklekla bih. - Nikada nisam upoznao fascinantnije bie od tebe njegov smaragdni pogled se sudari sa mojim i osjetila sam to kao stapanje dva svijeta u jedan. - A jo si uspio da ga kresne! dosjetljivo odgovorih i poeh da mu dodajem njegovu odjeu. Drao je svu svoju odjeu u ruci, dok me je gledao sa mjeavinom divljenja i iznenaenja. Hou li te vidjeti opet? upitao je dok se oblaio. Ve smo bili na vratima, uhvatila sam ga za majicu i privukla sebi. Poljubila sam ga razuzdano, strasno, obmotavi jednu dugu nogu oko njegove. Svila je skliznula s te noge, otkrivajui daleko dalje od koljena. - Nee proaputala sam mu na usne i odvojila se. - Bio sam toliko lo? upitao je uz blago izvjetaen uzdah razoarenja, uvjeren da nema apsolutno nikakve anse za to. Tako mi svega, nisam mogla slagati. Bio je upravo suprotan loem. I zato nije mogao ostati. Imao je ukus kao slatki grijeh, kao zadovoljstvo koje moram da krijem od svijeta kao zmija noge ljubomorno uvajui samo za sebe, fantastian u krevetu, lijep kao Dionis lino, opojan i narkotian... - Bio si toliko dobar.

12

3. Maska smrti Nakon nekoliko sati sna, otvorila sam snene oi i protegla se u krevetu. Sama. Umalo bih mogla zaaliti jer sam ga istjerala, nemam nikoga da mi grije postelju. Bilo je i suvie opasno po mene da ga ostavim kada me je bolno privlaio, daleko vie od onog to sam zaista sebi htjela priznati. Sjeanje na njegov gorostasan lik, crnu kosu i pogled razvratan, neoubuzdan i divlji me vodio na put do ludila. Ne smijem da nikada vie vidjeti. Nije zdravo. Protrljala sam oi, prevalivi se na lea. Poppy je skoila na moj krevet. Zatreptala sam, a onda je ona zamjaukala i skoila mi na stomak, apom tapkajui po koi. Smaknula sam davea rukom sa sebe i ustala. Tumarajui po kui, pronala sam njenu hranu i istresla u tanjir, sputajui joj na pod. Sa vjealice sam skinula pulover na etiri debele pruge; u boji lavande, svijetloplave, svijetloroze i bijele. Crne tajice su mi se pripile uz noge. Nazula sam patike i tako izala iz kue, odluivi da proetam nekoliko kilometara. Sunane naoale sa okruglim, crnim staklima su mi titile oi od napadnih zraka. Topli snopovi svjetlosti su mi padali na potiljak i ramena, grijui ta mjesta. Pogledala sam u nebo, nastavljajui da hodam. Bilo je mnogo oblaka, kao pred kiu, ali Sunce nije prestajalo da sija. Kosa me zakakiljala na ramenu, pa sam je podigla u visoku i neurednu punu, vezajui je crnom gumicom koju sam imala oko zgloba. Svratila sam do poslastiarnice i kupila mafine sa mrvicama okolade i bademima, mamie ih oboava. Stajala sam pred kapijom koja kao da mi se rugala, nadvijajui na mene poput nadmonog krvnika. Nepremostiva prepreka do kule iznutra oplemenjene dijamantima. U omanjoj kuici u kojoj je bio mjesta tek za jednu stolicu i sto, sjedio je sjedokosi mukarac, tek jedan od vojske radnika koji su se brinuli za hirove moje porodice, ujedno bakin vjeni udvara i oboavalac. Mahnula sam mu. Didier! Kao da me je tek sada primjetio, skoio je sa svoje stolice i izaao, otvarajui kapiju. im sam kroila u dvorite iza zidina omanjeg grada, kako bih ja nazvala ovu rasko, Didier me zagrlio. - Drago mi je to Vas vidim, Theresa promrmljao mi je u rame, a onda se odmakao na pristojnu razdaljinu, i dalje mi drei ruku. Prolo je mnogo otkad ste poslednji put bili ovdje. Ingrid ali to ne moe da Vas svakodnevno via. - Zvala sam je uspjela sam da protisnem, iznenada svjesna injenice da sam trebala doi ovdje ranije, biti uz mamie. Kako je ona? Kako je zaista? Didier je pognuo glavu, a onda je podigao posmatrajui me smeim oima. Ingrid voli etati po vrtu, brinuti se o svojim ruama... Odavno nije izala u etnju. Zatreptala sam snano da otjeram suze i usudila se da progovorim, tek kad sam bila sigurna da mi glas nee kobno podrhtavati. - Jaka je ona, Didier snano sam stegnula njegovu ruku, shvatajui da ne tjeim samo njega, ve i sebe samu. Ostavila sam ga, odlazei pred kuu. Popela sam se na verandu i nestrpljivo pokucala.

13

Otvorila ih je slukinja koju nisam prepoznavala. Iza nje je stajala vitka prilika u grimiznom kostimu. Razgovarala je na telefon i svako malo elegantno odmahivala rukom sveanim pokretima. - Theresa! uzviknula je sa zaprepatenjem kada se naglo okrenula i ugledala moj lik. - Sylvia, zdravo uzdrano sam je pozdravila, tu enu ukoenog dranja koja je pored toga i moja majka. - Majko, ko je doao? plavokosa djevojka je izvirila sa sprata, stajala je na vrhu stepenica. Obuena je u ute pantalone pripijene uz vitke noge na kojima je bio narandasti kai. Roze kouljica je bila u voru iznad njenog lijevog boka. Na nogama su joj bile cipele u boji orhideje. Uz jedan uzdah zaprepatenja, strala je niz stepenice, drei se jednom rukom plaho za gelender. Na tri koraka od moje majke i mene je stala, zabacujui slap platinaste, plave kose preko ramena. Bez rijei je piljila u mene morski zelenim oima. - Diamantra prevrnula sam oima, pozdravljajui blagim kimanjem iz kurtoaznosti. Rairila sam ruke, samo da bih mogla bezobrazno da ih spustim. Nee me zagrliti? - Majko, zato si je pustila? Zato je ona ovdje? podigla je glavu visoko, u bijednom pokuaju nipodotavanja. - Ovakva dobrodolica me podsjetila na jedan od razloga zbog kojih sam otila. Ne brinite, ionako nisam ovdje zbog vas dvije. Tebe pogotovo, Diamantra uputih sestri jedan britak pogled, davajui joj do znanja da nije iznad mene i da ne moe sa mnom da se odnosi kao to to ini sa ostalim svijetom. - Zato si onda dola, Theresa? pomalo visokim sopranom je upitala, stajui rame uz rame s mojom majkom. Nijedna nije bila gostoljubiva prema meni, ali majka je to barem iz kulture prikrivala. Diamantra je, meutim, bila beskrupolozna kuka. I, naalost, djelila sam s njom DNK. Lagano sam pritisnula kvaku i gotovo neujno otvorila vrata. Medicinska sestra je ustala i izala, prolazei pored mene bez rijei. Pokucala sam na dovratku. - Ingrid Alexandre? znatieljno sam upitala, uz jedan blad osmijeh. Kako je moja elina dama? Krhko tijelo moje starice je lealo na krevetu sa baldahinom, okruena svijetlim nijansama be boje. Koa joj je smeurana od starosti, a ljubazno lice skirveno pod borama. Njene izblijedjele i umorne zelene oi boje mente se otvorie. Usne joj se trznue i povie nagore. Podigla je jednu ruku i pozvala me k sebi. Sjela sam na ivicu kreveta, sa njene lijeve strane. Madrac je utonuo pod teinom mog tijela. Uhvatila sam je za ruku i njeno joj pomilovala nadlanicu prekrivenu starakim pjegama. - Umorna sam tiho je proaputala. Kroz blago otvoren prozor u sobu je uao povjetarac, raznosei njene rijei po sobe, zavlaei ih u svaku poru. Kao ispisivanje njenog imena posvuda, ostavljanje njenog traga. Nalik oprotaju. - Mamie tuno sam se osmijehnula, srce mi se steglo. Drhtavo je povukla moju ruku svojim usnama, da mi poljubi zgrene prste. Mila moja

14

djevojica. - Vidi podigla sam papirnu kesicu. okolada i bademi, ba kako voli! - Na sve misli. Hvala ti. Ostavi ih, ne mogu sada. Spustila sam kesu na noni ormari, zabrinuta daleko vie nego to sam maloprije bila. Prikrila sam uznemirenost, ruke koje se tresu. Skupila sam ih u krilu, ali nisam uspjela priguiti lupanje svog srca, svaki put sve bre i uzdrmanije kada bi mami savladao kaalj. Plaila sam se toliko za nju, pogotovo kada sam posvjedoila njenom stanju. Kritino je, loe. Snaan otkucaj mi umalo probi grudni ko, a komeanje se javi u trupu, u grudima i stomaku. Nisam se usuivala da je upitam ita, niti mogla da se natjeram da zaponem razgovor. - Upoznala si nekoga, zar ne? upitala je tiho i onda zatvorila oi. - Ne odluno sam porekla. Otkud ti to? upitah je strpljivo, polako. Zatvorila je oi i tek nagovjetaj smijeha se pojavi na njenim usnama. Ali nije mi odgovorila. Otkucaj, jedan za drugim, svaki naredni bio je bri od prethodnog. Uhvatila sam je za ruku, dok mi je panika jurila tijelom, kroz vene i kapilare, do dendrita. - Mamie? Mamie, priaj sa mnom! lagano sam joj drmala ramena, pazei da ne inim ranjave pokrete, da ne bih sluajno naudila ovom fragilnom tijelu svojom snagom. Spustila sam glavu na njene grudi, oslukujui paljivo. Die, plua se pomijeraju. Tiho jako tiho uju se otkucaji njenog srca. Ali gotovo je neprimjetno, to mi alje peckanje tijelom. Mamie... - Oi ti zrae tim sjajem, milena nastavila je, kao da ni na tren nije ometena, hvatajui mi ponovo ruku da prisloni usne na nju. - Sa mojim oima je sve u redu odgovorila sam joj i pokuala da se nasmijem. Protrljah ih rukom, na nadlanici ostavljajui vlaan trag. Trepavice su mi bile mokre od suza koje sam jedva zadravala. - Nisam ni rekla da nisu u redu. Prelijepe su. Daleko ljepe nego obino. - Ja... odmahnula sam glavom, jer sam odjenom izgubila sve rijei. U misli mi se ponovo vrati Johnatanov lik, neodoljiv, lijep. Dva orgazma za laku no su sve to je meu nama bilo. Ili e biti. Zavrilo je i prije nego to je poelo. Nema nita od toga. Nije bio nita posebno, htjela sam joj rei. Ne znam zato nisam mogla. - Bilo bi teta. Obeaj mi neto ree hrapavim glasom, nakaljavajui se. Osjetih s tim jo jedan ubod straha pravo u srce. - ta god eli... proaputala sam, premjestivi se. Kleknula sam pored njenog kreveta, naslanjajui laktove na madrac. Drala sam sada ja nju za ruku, pazila na nju. - Zaljubie se jednostavno to ree, kao da je odjednom zaboravila godine neuspjelih pokuaja da me preobrati i promijeni. Davno sam ljubavi rekla ne. Nije mi ak ni zakucala na vrata, poslala sam joj preporueno pismo, nareujui joj da se ni ne usuuje da mi prie. Postavila sam sebi sopstvena pravila koja e me preventivno tititi od te bolesti. - ...osim toga. Vidjela sam ta ljubav moe uiniti ljudima. Zar da sebe tako nepovratno i smrtonosno ranim? odmahnula sam glavom. - Grijei proaputala je, sklopljenih oiju. ekala sam da kae jo neto. Ali nije. Srce mi je preskoilo otkucaj. Pa jo jedan. I jo jedan. Umirila sam se i zagleda u nju, pokuavajui da se osposobim i primjetim nadimanje njenih grudi koje ispunjava

15

vazduh, udie joj ivot. Dva prsta sam prislonila na njen zglob, okreui dlan nagore. Nisam mogla napipati puls. Podigla sam se sa koljena i potrala, gutajui jecaje prije nego to bi izali iz mog grla. Posegnula sam za kvakom, otvarajui vrata i umalo sam se sruila jer nisam uspjela da se zaustavim. Jedva sam povratila ravnoteu, zahvaljujui ruci kojom sam se podboila. - Zovite doktora! stala sam na dovratak sobe, viui. Sestro! Medicinska sestra je ustrala uz stepenice koliko odmah, jurei pored mene prema mamie. Skinula je stetoskop koji je imala oko vrata i stavila ga uu, potom oslukujui kucanje mamienog srca. Jer kucalo je. Jeste. Mora. Spustio se suton kad sam se vratila svojoj kui i bio je neprirodno mraan, poptuno taman kao i moje raspoloenje. Umrla mi je pred oima. Jo uvijek sam u stanju oka, pokuavam da provarim to to se desilo u nevjerici da je vie jednostavno... nema. Zagrabila sam velikom kaikom narendanu, smrznutu narandu i strpala je u usta. Ukus sladak, kiseo i gorak mi je leao na jeziku. Nisam ekala dovoljno dugo da se otopi, zato se gorina kore osjeti. I so. Ne, so nije od narande. Od mene je. Dopustila sam sebi da plaem sada, kada oko mene nema nikoga da me vidi i svjedoi mojoj slabosti. Ne elim nikoga da mi smeta ili sramotno pokuava da me utjei praznim rijeima govorei kako e sve biti dobro, kako e proi. Nisam glupa, znam da hoe. elim tugovati. Ne jer je neto takvo propisno, ve zato to sam izgubila nekoga ko mi je bio bitan u ivotu, bez koga nisam htjela nastaviti dalje. Nedostajae mi. elim sebi dopustiti da osjeam, iako boli i osjeaj nije ugodan. Ali je lijep, tragian i velianstven. Tek to sam obrisala suze i ubacila zdjelu u sudoperu, ostavljajui za sutra, oi su mi se ponovo napunile suzama. Htjela sam se samo baciti na krevet. Htjela sam prespavati ovo, pogotovo dane neposredno prije i neposredno nakon sahrane. Sklupala sam se u poloaju fetusa, pritistiskajui jastuk na stomak. Smrt. Dola je pod maskom, kao harizmatina i armatna djevojka. inila se tako nevinom na prvi pogled, tako nesposobnom za loe, za zlo. U trenutku koji je doao nakon te naivne misli, odnijela ju je. Moja mamie je otila sa njom i nikada se vie nee vratiti. Odjednom sam bila tako prokleto sama, kao da sam izgubila sve to sam imala na ovom svijetu. Osjetila sam potrebu da me neko utjei, iako je ne bih naglas izrekla. Psovala sam sebe i svoje misli, jer su ile u tom smijeru. Ne tamo! Ne prema obeanju koje nisam izrekla, ali sam dala. Grijei, rekla mi je. Zbog te u rijei pamtiti do kraja ivota davno dobijenu lekciju, na koju su me podsjetile. Ljubav te moe uzdii do neba i spustiti do samog pakla tvog ivota, ali nikada ti ivot nee biti potpun bez nje. Uz svaki smisao ivota, ljubav je tu da se uplete, da ga uini ljepim. Ljubav ti poklanja nekoga koga nesebino uva u srcu do poslednjeg njegovog otkucaja.

16

4. Latice crvene rue Vrsta ljubavi koju sam gajila prema mamie je bila ona kojoj nisam mogla rei ne jer mi je bila utkana u srce. Jedini komad crne gardarobe koji sam posjedovala, a bio je iole pristojan, jeste crna haljina. Uska u grudima, a od pola trupa se irila sve do koljena, sa vie slojeva platna. Na nju sam mogla obui konu jaknu, a i ne samo da sam mogla, ve sam morala. Danas je bio hladan dan, iako bi se tu i tamo probila pokoja zraka sunca. Bila sam spremna, samo se nisam mogla natjerati da konano kEricm. Pogledala sam na sat, bilo je vrijeme. Ii u na motoru, pa taman se svi zgraali kad me ugledaju kako se parkiram. Zgraau se i ja njih, neu ostati duna toj hrpi bahatih buruja bez trunke srama i potovanja prema drugima. Mamie ih nije voljela, zato su je i smatrali ekscentrinom. Ja pogotovo. Sjedei zavaljena u stolici ovog jutra, u pidami i sa oljom vrueg aja pred sobom, oekivala sam poziv, koji bih svakog drugog dana dobila. Mamie bi me nazvala i to nam se pretvorilo u tradiciju. Kako e sada tu tradiciju da nastavi, kada je nema vie? I tako sam sjedila i ekala poziv koji nikada nee stii. Kosa mi je vijorila na vjetru i to mi je istilo misli, trudilo se da ih osvjei. Grad sam ostavljala za sobom, barem ovaj njegov dio, i kako sam pristizala u prestinije ulice, meu vile i kule od kua, sve je munije bilo. Pogotovo kada sam pred naom vilom vidjela automobile kako pristiu, parkirani skroz niz ulicu, sa obe strane. Masa zavijena u crno od glave do pete se haotino mijeala pred kuom obojenom u bijelom, graevinom koja je od svega odudarala inei straan kontrast. Sioh sa motora, prekoraivi sjedalo. Namjestila sam nogaru, oslonila motor na nju. Kljueve sam ubacila u dep jakne i udahnula dvaput brzo, prije nego to sam konano okrenula na peti. Svako od njih ko mi je priao i zaustavio me prije nego to sam stigla do ulaza da mi izjavi sauee je u oima krio licemjerje i gaanje do odreene mjere. Nisu se ni trudili to prikriti. Htjela sam biti bezobrazna. Htjela sam svakome pojedinano odbrusiti sarkastian komentar dostojan njihovog ponaanja. Htjela sam im sasuti sve u lice, toliko da se njihovi nedostojni obrazi zacrvene nakon verbalnog amara. Nisam to uradila, progutala sam svako slovo. U primaoj sobi, odnosno tek jednoj od, majka je sjedila na trosjedu, a oko nje na stolicama njene prijateljice. Znala sam ih veoma dobro, sve do poslednje. ak sam im i tajne znala, jer su se tako esto povjeravale jedna drugoj jo dok sam bila tinejderka. Mari Sol ima sina sa ljubavnikom, a njen mu za to ne zna, itav ivot jadnik ivi u neznanju. Voli to dijete svim srcem i kuka koristi malog klipana da manipulie velikim klipanom. Paige je u aferi sa drugom enom, ili je barem bila, nisam bila tu poslednjih pet godina, da pratim redovna deavanja. Abella i Pauline, dvije sestre bliznakinje, mijenjale su redovno iz perverzije i zabave deke, a kasnije i mueve. Cline kocka, redovno gubi nakit na poroku od ega je i poela piti. Prokockala je tako

17

pola svoje imovine. Mu je odavno napustio i odveo sa sobom njihovu ki. Iako je bila tema ogovaranja u drutvu, zaboravilo se kad je doao neki drugi, soan tra. Cline je nastavila dalje, uz ponekog sponzora sa strane. Fanny je, zapravo, bila najnormalnija od njih. Mu, dijete i karijera uspjene zubarice. Frigidna kuka, dodue, ali ipak najnormalnija. I onda moja majka, koja se meu njima savreno uklopila. Mu joj tri za tuim suknjama, jedna ki joj sramoti porodino ime, a druga je nezainteresovana za ita u ivotu, sem urki, opijanja i drutva. Ona je u jednom od svojih stanja, kada ne moe da joj proita raspoloenje. Meu pripadnicima vie klase sva su osjeanja otprilike bila ista i laka za iitati. Identina jedna sa drugima. Oni ljupki osmijesi, rezonska kimanja i gestovi utjehe la, la i la. Sylvia nije tako kamenog srca, da ne tuguje nimalo za svojom majkom. Jer znam da tuguje. Ono to mene vrijea jeste ta naduvanost, pretjerivanje sa svime. Nevjerovatno mi je da je mogla biti takva, a sahranjuje svoju majku. Pomalo iskrenih osjeaja nije na odmet. ivjela je u ovoj porodici itav svoj ivot, mamie se brinula o svima njima, ne samo o meni. Imala je u srcu mjesta za sve. Divila sam joj se, tom boanskom biu kojem nikada neu biti ni blizu. Moda je Ingrid imala jednu jedinu ki, ali ta ki nije pokupila nijednu njenu osobinu niti je gajila sopstvenu vrijednu potovanja i cijenjenja. - Sylvia izgovorih jasno njeno ime, daleko glasnije nego to je bio razgovor koji je tekao, predvoen aputanjima. - Napokon se smirila, mila moja majica proaputala je piskutavo, previsokim tonom i ponovo zajecala, prinosei svilenu maramu licu. Izgubilo mi se sve to sam joj htjela rei, na ta sam je htjela opomenuti. Uputila mi je tek jedan kratak pogled. Paige joj je stavila ruku na rame, od ega je samo glasnije zaplakala. Pauline je zagrli, a taj je potez napokon potakao bujicu. - Potedi me suzila sam oi i poastila otrovnim rijeima. Moda sam uspjela da se kontroliem kad su drugi bili u pitanju, ali ne i ona. Ne i moja majka. Ona je pria za sebe. Kod nje bih pucala, jer mi svaki njen pokret smeta daleko vie nego to bi trebao. Mrzim njenu slabost, njenu odanost drutvu i njeno nemogustvo da izrazi svoje ja. Mrzim to pazi na svaki pokret, svaki udisaj i izdisaj i to joj je bitnije ta e drugi rei, nego zaista se pobrinuti oko rjeenja problema. Mrzim to joj drugi diktiraju pravila po kojima e ivjeti i mrzim to nije u stanju da stvori svoja. Probode me tobonjim bolom u oima. Jedan neprimjetan, ali dubok uzdah mi je trebao da se smirim, ne reagujem suvino i burno. Jedva sam uspjela doprijeti do racionalnog dijela svog mozga, koji me podsjetio gdje sam i kakva je situacija. Didier je bio moj pratilac sve vrijeme. Pronala sam ga i onda se nisam odvajala od njega. On je bio jedini s kojim bih mogla priati i koji bi me mogao razumjeti. Ko zna, da se mamie nije razboljela... Mogao mi je biti pp. Ovaj dan, ionako lo, postajao je sve gori i gori kako su sitni sati odmicali. Moja majka je nakratko izgubila svijest na putu do groblja, nekoliko puta. Sada kada smo napokon stigli, dok radnici nad iskopanom rakom sputaju njen mrtvaki sanduk u zemlju. Iz njih su bili jedan na drugi poslagani vijenci koji e se spustiti na zatrpan grob.

18

- Gade mi se promrmljala sam, osjeajui nemir u stomaku. Svi oni mi se gade. Didier me potapa po ruci, tuno se osmijehnuvi. Ingrid zasluuje daleko vie od ovih nevanih i uobraenih idiota. - Njen pokop se pretvara u cirkus i, bez obzira na to to ne elim takvo neto da dopustim, nemam izbora, ne mogu sama da poduzmem nita. Prije e oni uguiti mene, nego ja njih. - Mora istrpiti, nema ti druge. - Ne elim da trpim! podigla sam glas, nekolicina najbliih se okrenula. Uputila sam im po jedan mrk pogled i oni okrenue glave. Ba sam se zbog toga odselila. Svi su tako bezlini. Prokleto isti. Mamie je previdjela svaku manu koju ja nisam mogla, jer je ona jednostavno bila takva. Nikada u zavadi ni sa kim, uvijek prijatna, draga i simpatina. Radosna. - Gubei Ingrid, oni gube toliko mnogo. alim za tim to ne vide bez ega su zaista ostali. Ona je bila glas morala i razuma. - Pretpostavljam da e sada nastaviti biti gadovi ispljunula sam, vrtei glavom. Jedan pogled u stranu me odveo do Njega. Pumpa u grudima je poela intenzivnije da radi. Odjednom me je oblio napad vruine, poinjui da se iri iz prsa. Kunem se, vidjela sam Johnatana. Njegova crna kosa, krupno tijelo slabo skriveno pod pristojnim, crnim odijelom i te oi koje su se na tren sudarile sa mojima. Trepnula sam samo jednom i on je nestao. Podigla sam se na prste, okretala glavu na nekoliko strana, ali i dalje nisam uspjela da ga pronaem ponovo. Moda... moda ga i nisam vidjela, ve haluciniram. Od umora. Jedan je deko zaao i svima podijelio svijee. Svako je uzeo po jednu i ubrzo su plameni jezici liznuli u vazduh. Ljudi su vadili ibice iz depova i kresali ih, dolazei do vatre. Slab miris sumpora mi je dopirao do nosa. Didier je zapalio svoju svijeu i prislonio uz moju. Odsutno sam gledala kako se vosak pri vrhu stopi i kap klizi niz svijeu te zavrava na mojim prstima. Vru vosak me zapekao na koi, ali je ubrzo poelo da jenjava. Kap se stvrdnula i ja sam je lako sastrugala. Onda je kapnula nova. Svetenik, u crnoj mantiji do poda, drao je u jednoj ruci debeo, zlatan krst i itao molitvu. Moja majka se nakon jecanja ubrzo zaistinski onesvijestila. Uspjela je ovaj put da izdri u tom stanju due od tri sekunde. to me, na svi alost ovog svijeta, nije potedilo nepotrebne drame. Njene drugarice su joj prile, odmah uz Diamantru, proizvodei pritom nekoliko zgrenih uzdaha. Prevrnula sam oima i uhvatila rukav Didierovog sakoa snanije, guvajui tkaninu po prstima. - Na samoj sam granici pucanja prosiktala sam, ne mogavi vie da trpim ovu smijuriju. - elja za centrom panje, reflektori usmjereni samo na nju... Ingrid je oduvijek govorila da su iste; vidi se da su majka i ki. Diamantra je savrena Sylvijina kopija, samo jo uvijek pomalo neotesana. - Prave od ovoga cirkus. Svi oni. Njihovo prisustvo mi toliko smeta. Osjeam kako se guim, jer mi uskrauju vazduh. Neumjesna sam sa njima, kao i oni sa mnom.

19

- Decenijama sve to gledam i nemam nikoga s kim bih svoje misli mogao da podijelim. Ti si dar sa neba, mila Theresa. Godinama stojim u sjeni, inim ta mi se naredi i utim. Da nije bilo Ingrid, moje svjetlo svakog dana, ne znam kako bih izdrao svakog ubogog dana. - Dolazila je uvijek kao Sunce, osjea se obasjan u njenoj blizni. Osjea se vaan i osjea nekoga ko brine za tebe. Kad bi me zagrlila, sve je bilo... dobro. Pomirisala sam ruu, a onda je privila na grudi. Njen blag miris podsjeao me na mamie, na njene rue koje je toliko voljela i gajila ih sa toliko panje. Imala je, meutim, samo crvene. Sviale su joj se ostale, bile su simpatine, ali crvene su zauzimale posebno mjesto. Ova moja je bila iz njenog vrta. Njena rua. Svetenik je zavrio sa itanjima molitvi konano prizvao porodicu da prie. Svaki lan je pojedinano trebao poljubi krst i prekrsti se. Prilazili su jedno po jedno; najprije majka, otac, pa sestra. Ja sam dolazila poslednja. Spustila sam usne na krst, dotiui hladan metal. Skupivi tri prsta, prekrstila sam se inei to po obiaju, u suvie rijetkim prilikama. Nikada nisam bila vjerski fanatik, ali nisam htjela sad da izigravam neto, neka ovo to mirnije proe. Uzmakla sam unazad. Drala sam se Didiera ovdje, kao jedine razumne i duevno zdrave osobe. Smatrala sam ga slinim sebi, ak slinijim po nekim razmiljanjima nego to je mamie bila. Takvo stanje uma moglo je znaiti samo dvije krajnosti ili su svi ludi ili smo samo nas dvoje ludi. Gledala sam kako prilazi porodica ponovo i blii takozvani prijatelji, bacajui svako po aku zemlje na sanduk. Svaki grumen koji bi udario o drvo bi mi odzvonio u glavi. Doivjela sam pomraenje raspoloenja, savladana navalom tuge i aljenja. Snano sam stisla aku, sve dok nisam osjetila svoje nokte, kako mi se zarivaju u meso. Prela sam potom na usnu, zagrizavi je iznutra. Pomagljen pogled sam uspjela da razbistrim. Ispraajui svoju mamie na putovanje u drugi svijet, poslednji put pozdravljajui onu koju sam voljela najvie na svijetu, bacila sam crvenu ruu. Pala je na sanduk, meu zemlju i ostalo cvijee. Dvije latice su se otkinule. Vjetar ih je vrtio ukrug, a onda stao, putajui da i one poinu.

20

5. Gruba ljubav Vrtila sam se u stolici na tokie, okreui se ukrug malo u jednu, malo u drugu stranu. Imala sam blagu vrtoglavicu, ali nisam htjela prestati. Svjetlucave takice su mi zaplesale pred oima kad sam kapke vrsto sklopila. - Theresa, molim Vas uz duboko proiavanje grla, porodini advokat je konano pristigao. Nisam ga primjetila. Stajao je iza stolice, na elu stola, drei aktovku u rukama iako je bila na stolu. Podigla sam pogled prema njemu, psujui ga njime, i pokazala mu zube jednim vjetaenim smijekom. Skrenuvi pogled, privukla sam se blie stolu i oslonila laktove spajajui jagodice prstiju u piramidu. Svaki sekund proveden sa ovim ljudima bi u meni budio enormne koliine frustracije. injenica da je njihova krv tekla i mojim venama sada je bila sasvim nevana. Da nije zbog testamenta, izjavljivanja mamiene poslednje elje, teko bi me ponovo natjerali da ovdje kroim ikada vie. - Izvinite to kasnim vrata se otvorie i zatvorie, a vlasnik glasa je bio Didier. Uao je i sjeo na stolicu pored mene, skinuvi sako. Njemu sam se iskreno osmijehnula, tek malice krivei usne nagore. Uzvratio mi je slian osmijeh, mada skriven pod sijedim brkovima i bradom. Prije sam taj osmijeh vidjela u njegovim oima. - Moemo li poeti? upitao je, otvarajui aktovku i vadei iz nje utu fasciklu. - Ne, ne moemo Diamantra je lupila rukom od sto. ta on radi ovdje? On je samo posluga! - A ti si samo glupa. Pokuaj to jo jednom, i sledei put u ja da lupim o sto. Tvojom glavom, plavuo prosiktala sam. - Smirite se, gospoice advokat je pokuao da smiri tenzije. Gospodin je ovdje, jer se i on nalazi u testamentu. Dimantra je prekrstila ruke preko prsa i natmureno izbacila donju usnu. S prezirom na njeno ponaanje sam frknula i znaajno pogledala advokata. - U redu je, Theresa Didier se nagnuo ka meni i apnuo mi, utivim tonom. - Ne, nije. Nenamjerno, ali zauzela sam pozu skoro pa identinu onoj Diamantrinoj. Izgubila sam se kad je svijet oko mene poeo da se magli i iezava. Sluala bih tu i tamo, ali ne bih nita zaista ula. Primjetila sam kako otac pogladi tanke brkove, uz suptilan osmijeh i kimanje. Ustavljena mu je firma na upravljanje, kao i punomo za draguljarnicu. Mojoj majci je ostavila vilu i sav svoj nakit po kome je bila poznata, a Didier je dobio gostinjsku kuu. Majka je imala uslov da Didieru odsad pa nadalje isplauje mjeseni ek, duplo vei od njegove uobiajene plate. Didier je na neki nain postajao novi lan nae porodice i mamie je izriito nareivala da ga prihvate. Advokat je proistio grlo, prije nego to je nastavio dalje. Diamantri Alexandre u naslijee dajem svoju batu i zahtijevam da se brine o njoj sa panjom kakvu sam joj i ja poklanjala. Ma petite, ostavljam te sa onim emu sam se posvjeivala najvie, sa eljom da konano odraste. Volim te. Okrenuo je list i najprije u sebi proitao, a onda uz kimanje samom sebi, nastavio itati.

21

- Theresi Alexandre na spomen svog imena podigla sam pogled sa zanimanjem ostavljam imanje u Americi koje se sastoji od jedne porodine kuice u cvijeu i vinograda. Kao uslov za preuzimanje traim i ne prihvatam odbijanje kada nalaem da je duna da provede dva mjeseca u kui u kojoj je roena, u Parizu... Nekako, nisam ula nita to je ilo poslije toga. Kao usred pomraenja Sunca i Mjeseca, tako se moje raspoloenje pomrailo, a sa njim i sve pred to sam vidjela oima. - Molim? uzviknula sam, ustajui u sputajui dlanove na sto. Izvadio je komad papira iz svoje aktovke i gurnuo ga niz sto, da bi stigao da mene. Podigla sam, nestrpljivo iekujui da saznam ta je. Lijepim, poznatim rukopisom je na koverti bilo ispisano moje ime. Ovo nije mirisalo na dobro. - Ingrid, pokoj joj u dui, je i mislila da ete tako reagovati. Zbog toga vam je ostavila to pismo, u kome vam pojanjava svoju odluku. Odsutno sam sjela, nastavljajui da zurim, znatieljna o onome ta se krije unutra, ispisano. Znala sam ishod ovoga, da e uspjeti da me primora. Imala je svoje naine i bila vjeta u tome da svakoga navede da uini upravo ono to ona eli. Mrzila sam kad je to izvodila na meni. Draga Theresa, S obzirom na to da ita ovo pismo, znai da vie nisam meu ivima. Znam i da si srdita na mene nakon to su proitali dio koji se na tebe odnosi. Nemoj donijeti ishitrenu odluku, molim te. Proitaj do kraja. Svjesna si da nikada nismo ivjeli kao u bajci, iako se tako inilo cijelom svijetu. Dobar ugled, meutim, jedna je ogromna la. Svako je sebi stvarao novi svijet, gdje ga kande jave nisu mogle zgrabiti, zguvati i baciti u vatru. Ja sam to radila, ti si to radila... Svi to radimo. Ono to sam godinama gledala, prenijeu u tek nekoliko rijei, a tie se nae porodice. Plaim se, zapravo, da se vie ni ne moemo takvima nazvati, jer nismo u stanju da stojimo iza definicije te rijei. Sylviji je miljenje svijeta vano. Smatram da je to do njene linosti, do manjka samopouzdanja i elje da ugodi svim udima. Suvie je dramatina, ali ne moe je promijeniti iz korijena. Postavila je sebi pogrene prioritete. Naui je da postoji neto daleko vanije od glasina. Diamantra je na svoju ruku. Ali, prije svega, jo uvijek je dijete. Plaim se da nikada nee zaista odrasti, uvijek e u njoj biti ta iskra, koju je suvie lako zapaliti. Nepromiljena je, iako joj je dvadeseta godina. Naui je da snosi posljedice svojih dijela. Eric je vjerovatno i najgori. Duboko sam uvjerena da svoj alter ego i vie nego povremeno puta na slobodu. U njemu su dvije osobe; jedna je odrasla i samosvjesna, dok je druga tek tinejder zarobljen zauvijek u tijelu mukarca. Naui ga da ima enu i da naui ga da je potuje. Pokai mu koliko je lako izgubiti je i probudi u njemu posesivnost za Sylvijom. Dok vraa ljubav u njihove ivote i spaja polomljene komadie jedan sa drugim, uini to i sama sa sobom. Vrati nazad onu djevojku zaljubljenu u ljubav koje si se otarasila

22

prije pet godina. Nikada ne zaboravi lekciju koju sam ti dala. Ljubav je snana. Prepusti joj se i ovladaj njom. Popravi ovu porodicu, Theresa. Samo ih ti moe izvesti na pravi put. Molim te, jo jednom... Nemoj odbiti, nemoj odustati i nemoj otii prije nego to to uini. S ljubavlju, Ingrid Tranje dvaput duom rutom nije mi pomoglo da se smirim, jedva da sam se iole izmorila. Na posao sam vozila luakom brzinom, umalo sam napravila nekoliko sudara i jedva izbjegla jednog pjeaka na zebri. Ovo je njegov srean dan. Sila sam sa motora i ponovo primjetila da sam zaboravila kacigu. Nikada je ne nosim, a trebala bih. Nikada se uglavnom ni ne sjetim da je nemam, jednostavno to ne primjeujem. Grozno sam raspoloena, mislim da bih razbila nos svakome ko pokua da me zajebava. Ula sam u oblak dima, pomjeanog sa mirisima alkoholnih isparavanja. Pijanice lijevo, desno i pravo. Djevojke su obuene kao drolje, i one koje to jesu po profesiji i one koje to nisu. Teko bi se primjetila razlika. Vidim Danielle sa izvjetaenim kezom na usnama, slui debelog tipa, a potom i ona mene primjeuje. Nosila je na tacni pia, ali je, kako se ini, zaobila sto. Nezadovoljna muterija je namrteno doviknula za konobaricom koja ih je, samo tako, promaila. Bijesna i bezobrazna, kao i uvijek, stala je pred mene. Kakva glupa odluka. - Napokon si se pojavila! Smeta li ti dolaenje na vrijeme? upitala je drsko. - Umukni, Danielle zagledala sam joj se u oi, fiksirala je tim pogledom. Popustila je pod pritiskom daleko bre nego to sam oekivala i nestala mi sa vidika. Stigavi za ank, vezala sam kecelju brzim i odsjenim pokretima, inei ih to manje. Johnatan je priao anku, mada nisam sigurna kada tano, jer ga nisam odmah primjetila. - Zna, kad nisi dola na posao nekoliko dana, pomislio sam da te stvarno vie neu vidjeti rekao je i nagnuo se, izbacujui jedno rame vie naprijed. Oslonila sam se na obe ruke sa svoje strane anka i nagnula se, izlaui svoj dekolte njegovim oim, elinom voljom je uspio zadrati zelene oi na mojima prvih nekoliko sekundi. Kako mu je pogled skliznuo nadole, ispod linije moje brade, usne su mu se iskrivile u jednu stranu, u onaj osmijeh, meni sada prepoznatljiv. im je ponovo podigao pogled i sudario se s mojim, poklonila sam mu svoj najarmantniji osmijeh. Umalo sam zaboravila ta sam htjela rei, zanesena njegovom ljepotom. Moda pretjerujem, moda on i nije ovakav drugim djevojkama, u neijim tuim oima. Ali meni... Meni je najljepi primjerak muke rase koji sam ikada vidjela. Poptuno sam oarana Johnatanom, njegovim prodornim oima, uredno podianom poludugom kosom boje katrana, seksipilnim stasom i glasom... Dok su mi misli lutale, shvatila sam da krim sopstvena pravila. I shvatila sam da ne mogu da se zaustavim. - Tucaj me rekoh u jednom dahu kao nareenje. elavac koji je sjedio pored njega se zagrcnuo svojim piem. Crvenokosa desno me okirano gledala, otvorenih usta. Pravila sam se da ih uopte nisam ni primjetila,

23

izolirajui sve u ovom baru, osim Johnatana. Osmijeh mu je izblijedio sa lica, ali im se oporavio od prvobitnog oka, ponovo mu je zasjao na usnama. - Sada i ovdje? upita. - Sada i ovdje. Nisam se nikada ranije ponaala ovako. Pripisau to ljutnji i frustraciji, te seksualnoj elji koju sam mogla utaiti na samo jedan nain seksom, sa njim. - Jean-Claude! doviknula sam i mahnula rukom. Pored kase sam uzela klju. im se okrenuo, nastavila sam. Zamijeni me, brzo se vraam? Namignula sam Johnatanu i prije nego to sam izala iz prostorije bacih pogled prema njemu, tek da bih vidjela kako ispija pie i uz jedan tajanstven osmejak silazi sa barske stolice i kree za mnom. ekala sam ga u mukom toaletu, jer je bio prazan za razliku od enskog, koji takav nije nikada. Otvorio je vrata, uao i uz zvuk kripanja ih zatvorio. Dobacila sam mu klju uz jedan pohotan osmijeh. Uhvatio ga je u vazduhu, ubacio u bravu i okrenuo. Kad mi je priao, bila sam pred zidom i njemu okrenuta leima. Krajikom oka sam primjetila njegovo fatalno dranje, koje je bilo u stanju da me umalo obori s nogu. Ne vjerujem da orgazam nee. Spustio je dlan na moje dupe i poeo ga milovati izluujuim krunim pokretima u sporom ritmu. Pripila sam se uz nega, leima dotiui njegova prsa, a zadnjicom milujui njegovo meunoje. inila sam to jednako bolno polako koliko i on, vraajui milo za drago. Dlanovi su mu putovali uz moj struk opisujui krive linije i zavrili na mojim grudima. Uzdahnula sam i zatvorila oi, elei osjetiti svako nadraivanje nerava. Jednu ruku sam podigla i spustila prste na njegov potiljak, gdje su mi prste golicale svilene vlasi. Okrenula sam glavu da bih pronala njegova usta i njegove usne. - Izluuje me proaputao je, dok mi je zadizao suknju preko kukova i trljao obraz od moj. I samo tobom elim biti izluen. Nisam nita odgovorila, jer nisam znala ta na to rei. Poljubila sam ga, a ovaj je put on bio taj koji je ugrizao moju usnu. Otra i prijatna bol je sijevnula poput male, plave munje. Poela sam da se gubim, nesposobna ni za ta drugo, sem da se prepustim ektazi. Pucanje tkanine. Strgao mi je gaice. Doza agresivnosti je bila upravo ono to mi je trebalo, to sam voljela. Ono to mi se dopadalo. Prsti su mu prelazili mojim aritem, inei me mahnitom i luom svakim pokretom. Prodro je u mene i obasuo mi golo rame poljupcima. Uao je duboko, do kraja. Zatim se povukao, samo da bi mogao da se vrati gdje je i bio. Ponovo... i ponovo. Fantastini zajedno, kretali smo se skladno, prirodno. Kako je pomijeranje naih znojnih tijela postajalo bre, tako je moje disanje postajalo sve plie. Grebala sam noktima o ploicama, oajniki udei da neto snano stisnem ili unitim. Kad je stigao, orgazam nas je oboje poteno protresao. Svugdje sam osjeala otupljenost na svijet oko nas, u svakoj pori koe. Lupanje na vrata toaleta je bilo tako tiho, beznaajno u mom umu... Skliznuli smo zajedno niz zid, na ploice. Nejasno sam bila svjesna kad me je privukao

24

na svoje grudi, a ja sam ga opkoraila da bih mu sjela u krilo. Pogledala sam odluno u njegove oi, pokuavajui da vratim razum koji mi je oduzeo. Nala sam se u rupi, samo ne crnoj smaragdno zelenoj. Morala sam da se pomirim sa tim, sa injenicom da je suvie opasan za mene da bih mogla da mu budem blizu. Krajnje je vrijeme da povuem crtu i konano se odmaknem od njega. Moda bih ak trebala podii zid. Uz sablasno smijurenje, sopstvena mi je podsvijest objelodanila da to ne mogu. Zaprepateno sam uspjela proaputati nekoliko rijei, ne vjerujui svojim uima koliko sam pogoeno zvuala. Svaka rije je bila propraena otkucajem srca. Pritom sam mu doticala usne jagodicama prstiju. astio ih je minijaturnim poljupcima, gledajui me sa potovanjem i neprikrivenom eljom. - ta si mi to uradio?

25

6. Efekat bumeranga Nisam se tek tako mogla prepustiti, ma ta mi mamie poeljela. Djevojku zaljubljenu u ljubav koju je ona poznavala sam odavno zamijenila ovom, kojoj je ta rije strana u rjeniku. Sjela sam na krevet, pored otvorenog kofera natrpanog mojim stvarima i dopustila Poppy da mi se popne u krilo. Bilo mi je ao to je ostavljam, a tako sam se vezala za nju. Ona mi je bila najblia prijateljica poslednjih pet godina i bila je sa mnom jo otkad je bila maleno mae i nalikovala ni manje ni vie nego upravo na mia. Sjeam se kada mi je dola na prag isti onaj dan kad sam se uselila ovdje... Unosila sam svoje stvari i preavi preko praga, preplavio me osjeaj olakanja i konane slobode za kojom sam udjela dugo vremena. Napokon sam dobila ono to sam htjela i upravo ondje gdje sam htjela, daleko od Alexandre zatvora. Te prve noi sam imala problema sa snom i preplavljena emocijama nisam mogla zaspati. Sat je otkucao etiri, jo je malo ostalo do zore. Meutim, i dalje je vani bila no. Tada sam ula grebuckanje i ukanje. Umirila sam se, izolirala sve ostale zvukove od tog i osluhnula sa vie panje. Mjauk. Ispetljala sam se iz silne posteljine i nekim udom zavrila na podu, dok mi je zadnjica brujala od udarca. Ustala sam, protrljala se s nadom da e to pomoi da se bol ublai i krenula prema mjestu iz kog je dopirao zvuk. Najprije sam pomislila da je sve to dolazilo izvana, meutim stigavi pred ulazna vrata, promijenila sam miljenje. Iza ormaria za cipele izvirao je upavi repi koji sam primjetila pod mjeseinom. Sagnula sam se i zavukla ruku, sputajui je odozgo na mae s oprezom da je ne preplaim i ona ne pobjegne. Podigla sam je i privila sebi na prsa, sputajui je na drugu ruku prislonjenu uz tijelo. Pogledala sam njene zelene oi, neobine za maku i znala sam, bez potrebe da joj pogledam pod rep, da je bila ensko. Nadijenula sam joj ime koje sam smislila jo sa dvanaest godina kada sam zatraila maku kao ljubimca i odbili su moj zahtjev. Poppy. Protresajui glavu da bih se pribrala i vratila u sadanje vrijeme, shvatila sam da mi je na licu osmejak. Dodue, pomalo tuan zbog rastanka, ali ujedno i srean zbog vremena koje smo provele zajedno. Podigla sam je sa krila i spustila u drvenu korpu koju sam joj kupila jo odavno, mada u njoj nikada nije provodila vrijeme. Imala je i poklopac odozgo, za sluaj preseljenja ili premjetanja. Naalost, iako sam mislila da premjestim Poppy i odvedem negdje, to nije bila vila u koju sam ja odlazila. Odetala sam do Loline kue. Kao i uvijek, djevojica me primjetila kad bih bila na poetku ulice i krenula trati mi ususret, drei se trotoara. I tu me u grudima zapeklo, igoui me. Ostavljala sam ih obe. Ne znajui kada u i da li u je uopte ikada vie vidjeti i da li e nam se putevi ukrstiti poela sam teko dolaziti do daha i lake ga gubiti. Ne idem na drugi kraj svijeta, podsjetila sam samu sebe, mada nije pomagalo. Ono i jeste drugi svijet. Ko zna da li u mui da mu se oduprem i otrgnem iz kandi ovaj put. - Tessa doskakutala je do mene, sa rukama u depovima farmerica na tregere ispod

26

kojih je imala zelenu majicu na bijele pruge. Od njenog prepoznatljivog osmijeha i nadimka kojim me je nazivala s vremena na vrijeme mi je srce samo jae stalo nabijati u grudima. - Lola, ma cherie spustila sam se na koljena i spustila korpu pored sebe, irei ruke da mi uleti u zagrljaj kao to je to uvijek inila. Suspregnula sam suze, barem dok se njene sitne, malene ruice nisu ovile oko mog vrata. Zakopala sam lice u plave lokne Loline kose i znala sam da plaem, kada su mi se suze slijevale i natapale joj vlasi kose. Brzo sam ih obrisala i zatreptala, prikrivajui poslednje tragove. - ta je to? odmiui se od mene uprla je prstom u korpu iz koje je dopro mjauk, kao da je znala. - Moja drugarica, ba kao ti. Lola, mogu li da ti je povjerim, da je uva onako kako ih je ja uvala? U oima joj se pojavi iskra, a na usnama osmijeh. Da! unula je i provirila kroz rupe, sagledavajui Poppy koliko je to mogla. Maman e se svidjeti, ona voli mace. - To mi je drago uti rekla sam i osovila se na noge u kojima sam osjeala slabost. Mogu raunati na tebe da pazi na Poppy? Brzo je zakimala glavom i zasmijala se, ali ubrzo potom uozbiljila. Na elu, izmeu obrva, pojavila se malena bora i ona je podigla glavu prema meni. Ali zato je ostavlja? Ne voli je vie? - Ne, nikako odmahnula sam glavom i onda se ponovo spustila, da budem u ravnini sa njom, poloila sam ruku na njeno rame i zagledala joj se u oi. Moram da se vratim kui, a tamo ne mogu da je povedem. Ostavljam je u najboljim rukama, zar ne? - I mene ostavlja? tiho je promrmljala, jedva sam je ula. Hoe li se vratiti? - Nadam se da hou odgovorila sam joj najiskrenije to sam mogla. - Obeaje? upitala je, ustreptala od radosti od mog povratka, ali sve to sam je uinila bilo je zagrliti Lolu i prisloniti usne na njeno tjeme, izbjegavajui direktan odgovor. Pozdravoivi se sa Lolom, otvorila sam korpu i izvukla svoju crno-bijelu maku, sputajui je u krilo na nekoliko momenata, a onda sam je vratila nazad. Zelene su oi djelovale zbunjeno i izgubljeno, u novoj okolini u kojoj se nalazila. Dala sam jasne upute Loli, da ni sluajno ne puta maku vani, dok ona ne ode. - Sve dolazi do kraja, ma petite. Ovo je na rekla sam i pomilovala Poppy po poslednji put. U znak prihvaanja i dobrodolice, majka mi je predloila da me odvede na veeru. Otila bi itava porodica. Iskljuili bi Didiera, naravno. I ta bih tamo ja trebala traiti? On mi je bio tableta za smirenje, uvijek prava doza u pravo vrijeme. Ali nisam odbila, savjest bi me grizla da jesam jer bi me konstantno podsjeala da sam prihvatila uzeti uzde u svoje ruke i da je vrijeme da skrenem na pravi put. Upravo je to skretanje bilo ono to me plailo, jednako kao i neznanje o tome ta bih trebala uiniti da ispunim mamienu poslednju volju. Potrudiu se, zaista hou. to prije zavrim sa tim, prije u moi da se udaljim odavde. I nadam se da nee biti suvie kasno.

27

Ali... vratila sam se. Tek kada sam se osvrnula oko svoje ose i shvatila da sam u svojoj staroj sobi, ureenoj po mom ukusu iz vremena blesave klinke, shvatila sam se ta zapravo povratak znai. Oivljavala su mi se sjeanja na sve ono emu sam ovdje svjedoila. Na dobro, na loe. Razoarala sam se u ideju ljubavi u koju sam vjerovala kada se ta ista ideja pretvorila u farsu izmeu mojih roditelja. Sylvia je voljela Erica, a Eric je volio tue suknje. Nisam ih zbog toga manje potovala, ali nisam na njih mogla da gledam jednako kao i ranije. Od slike savrene, srene porodice je ostao samo pepeo. Strah da u postati ovisna o nekome kao majka mi je uzdrmao vjeru u ljubav, jer bih za takvo to morala gristi svoj ponos iz dana u dan. Nikada ne bih mogla biti sa ovjekom koji bi volio druge pored mene. Nikada. Otvorila sam svoj ormar i u njemu pronala svoje haljine, kako stare tako i nove. Vjerujem da se mamie pobrinula da ga osvjei sa nekoliko novih komada gardarobe i asesoara. Proavi rukom preko tkanina dotiui svaku ponaosob, jedna mi se svidjela daleko vie od svih ostalih i nju sam izvukla i spustila preko kreveta. Zelena haljina bez naramenica i sa smaragdima oko ruba nalik ogrlici je bila uska i sputala se sve do koljena istiui mi figuru. Otkrila sam da mi je savreno pristajala. Otmjeni restorani, markirana odjea i najbolja vina. Osjetila sam se pomalo nostalginom, jer do sada nisam primjetila kako mi je na neki nain nedostajalo. Nisam udila za time, ali u dnu stomaka se budilo prepoznavanje na neto od ega sam otila i emu sam se vratila. Za stolom su vodili ivahan razgovor, u kome ja nisam previe uestvovala. Bila sam umorna i samo sam htjela svoj krevet. - Tiha si ree nakon to je savakala prvi zalogaj i elegantnim pokretom ruke prinjela salvetu usnama, iako nisu bile umrljane. Sylvia je pazila sa takvom preciznou na svoje ponaanje da nisam bila sigurna je li me to zaprepaivalo ili zadivljavalo. - Zato ti, hvala bogu, nisi odgovorila sam i zarezala komad jae peenog odreska. Zavrtila je glavom i nastavila jesti, prelazei preko mojih rijei. Znam da ovakvim stavom ne pomaem nikome, sebi najmanje, ali nije kao da sam mogla da zaijem svoja prokleta usta. Pogotovo u momentima kada sam s vremena na vrijeme angrizava i prgava, narav mi je takva. - Trudimo se da ti ugodimo, a ko si ti ustvari? Ki razmetna Diamantra je frknula, zabadajui viljuku u francusku salatu. - Svetice, oprosti, nisam te prepoznala usne mi se izdigoe u sarkastian smijeak, a oi na momenat skupie. - Djevojke, djevojke otac je srebrnom kaiicom lupio o svoju au sa ampanjcem. Okonajmo ovo, hoemo li? Za dobro svih nas. Za ime Gospoda, vas dvije ste sestre. Obe ste odrasle i sazrele u divne mlade dame. Ponaajte se tako, hoete li? - Ne obe promrmljala sam sebi u bradu. Diamantra je ula i uputila mi otrovan pogled. - Kada nekoga ne podnosi to nema veze sa krvnom linijom, papa. Savreno rezonovana hladnoa rezala je vazduh meu nama. Ne znam zapto bi mi srce jo uvijek neprijatno zatitralo nakon njenih rijei. Dosad sam trebala da se naviknem na sestru koja me prezire. Pretpostavljam da mi je nedostajala ona malena Diamantra od

28

tek osam godina, ona kojoj je Lola toliko nalikovala i zbog koje sam zapravo zavoljela tu malenu djevojicu. - Ili godinama dodala sam i podigla svilenu salvetu, potapkala usne i bacila je iz zgloba otrim pokretom. Izvinite me. enski toalet je bio besprijekorno sreen. I prazan, na svu sreu. Oslonila sam se rukama o lavabo krem boje svom teinom. Keramike ivice su mi se urezivale u dlanove i namjerno nisam prebacila teinu na noge. Sviala mi se takva senzacija, bilo mi je lake disati. Pustila sam vodu i gledala kako se sliva niz odvod. Hipnotisano sam podigla pogled i suoila se sa svojim odrazom. A tako i njegovim. Vidjela sam ga iza sebe, napola je zaklonjen mojim ramenom. Podie ruku da mi dotakne kosu, ali odustaje kad je bio nadomak da uhvati moj pramen i kree svojom ogromnom akom sa dugim prstima da mi dotakne lice. Ali i od toga odustaje, pa poinje da opisuje liniju mog lica, vrata i krivine mojih ramena, sa rukom na nekoliko centimetara paralelno od koe. Zatvorila sam oi i ugrizla se za usnu, iekujui njegov dodir. Srce mi je tutnjalo u grudima na onaj nain koji bi samo on izazvao kod mene. Stavila sam ruku preko srca, voena iracionalnim strahom da e mi iskoiti iz grudi. Iekivanje je prelazilo u nudu, a nuda u oaj. Otvorila sam oi. Vidjela sam samo svoj odraz, sa bolnom grimasom na licu. Drim ruku s lijeve strane grudnog koa i pogled mi je zamagljen. Jedna suza mi je kliznula niz jagodicu i do brade, a onda palameu njedra. Otrla sam palcem njene tragove. Gurnula sam ruku pod mlaz hladne vode i stavila je takvu iza vrata. Kapljice su mi se sputale niz kimu i prijale dok su mi hladile kou koja vjerovatno nije ni bila vrela. Prije e biti da umiljam, kako sam umislila i njega koji momenat ranije. Johnatana vie nikada neu vidjeti jer sam sama tako odabrala. Trebala bih da se pomirim sa tim, ali ispalo je da e biti tee nego to sam mislila. Bilo je lijepo dok je trajalo, ali pretnja po mene se osjeala u vazduhu. Naravno da sam morala otii. Kako bih, do avola, mogla dozvoliti sebi da se zadrim tamo gdje ne vidim jasno svoju budunost jer se plaim? Bilo, pa prolo. Toliko je jednostavno. Zato onda nisam mogla da diem pravilno? Prolo je nekoliko minuta dok se nisam smirila i potisnula sve to duboko u sbee, svjesna da e kad tad ponovo splivati na povrinu. Do avola vie s tim. U holu su odzvanjale moje visoke potpetice zahvaljujui kojima su mi noge bile vizualno due. Pogledom sam pronala na sto i vidjela da je majka ustala, otac napeto sjedi sa laktovima na stolu. Diamantra je prekrstila noge i uvijala pramen svoje kose oko prsta, apsolutno nezainteresovana. Sylvia je stajala pored markantnog plavokosog mukarca srednjih godina. Pripadao je onoj grupi mukaraca koji se mogu porediti sa vinom. Pored njega je stajao mlai mukarac, u ranim tridesetima. S obzirom na crte lica koje su dijelili i neke kretnje koje bih primjetila dok sam prilazila, bilo je jasno da su u srodstvu. Pogledala sam znaajno u majku, ponukana znatieljom da otkrijem ko su ovi ljudi. Ona je susrela moj pogled i osmijehnula mi se. Suzdrala sam se da vilicu ne otvorim i dotiem njom pod. Takav osmijeh sam bila gotovo i zaboravila. Iskren i najmanjim

29

svojim dijelom. - Theresa, draga, ovo su Marcel Seymour i njegov sin, Clyde ree uz jo jedan iskren osmijeh. - Drago mi je rekla sam i rukovala se sa obojicom. Naravno da sam primjetila Clydeov pokuaj da moju ruku trenutak due zadri u svojoj.

30

7. Tamna strana mjeseca Masivna prilika se popela na verandu skromne kue Marlene DeGrudge. Unutra, Marlene je prevrnula oima, uvjerena da je njen bii mu stigao da odvede Lolu na jednodnevni izlet, kao to je i najavio. Nije urila ustajanjem sa dvosjeda, mada nije ni mogla da uri, obzirom na stomak koji joj predstavljao smetnju. Polako zalazi u deveti mjesec, jo jedno derite bez oca je na putu. Jo se jednom zaulo kucanje na vratima. Iz druge sobe je Lola ostavila svoje lutkice, zajedno sa svojom novom najboljom drugaricom Poppy, i pojurila kao munja ka vratima. Prvi put je preula. Taman je bila nadohvat kvake, kad je blijeda ruka uhvati oko zgloba i povue, nanosei joj odreenu koliinu boli time. Njena majka nije znala nikako sem grubo. - Sebastiane otvorivi vrata, izgovorila je njegovo ime sa prezirom, obrnuto proporcionalnom njenoj ranijoj zaluenosti njime. - Marlene izgovori njeno ime meke, glumei ak srdanost uz jedan usiljeni osmijeh. Prebacio je pogled na svoju ki i spustio se na jedno koljeno, pa rairio ruke. Lola se otrgla od majke kada ova nije to oekivala i uletjela je ocu u zagrljaj. Propela se na prste da mu dohvati ruicama ramena. - Zlatokosa princezo! Spremna? snano je prigrli, ali pazei da je ne povrijedi. Lola je to oduvijek primjeivala, panju koju je dobijala od oca kao sve njenosti i obrnuto tome, ono to je dobijala od majke. Snano je zakimala odvajajui se od njega. On je ustao i pruio jednu ruku u koju je ona uglavila svoju malenu ruicu. Marlene je puhala, vie od toga to je vjeni mrgud otkad je dobila prvo dijete, a manje od sparine u zraku i umora. - Dovedi je do etiri doviknula mu je dok je silazio sa verande, odvodei njihovu ki. - Vidimo se u est, Marlene odvratio joj je i ubacio ki u tamnoplavi Buick Rivieru, vezujui pojas. Marlene je poela gunati, ali shvativi da je on ignorie dok hladnokrvo sjeda na vozaevo mjesto i pokree motor, samo se okrenula i ula u kuu. Tada se vratila svojoj svakodnevnoj tradiciji. Uzela je telefon i ukucala broj. ekala je, ekala i ekala. Nakon dvanaestog zvona je spustila slualicu. Namjeravala je ponoviti to i sutra i prekosutra i dan nakon toga. Opsesija je jedna opasna stvar. Zabavljeno je gledala kroz prozor, posmatrajui sve automobile koje su prolazili. Sebastian je otvorio svoj prozor i vjetar je ulazio sa njegove strane. Bilo je vrue, Suneve su zrake pekle kroz ajbu. Poneki daak vjetra uspio bi da ih osvjei. - Gdje idemo? okrenula je brzo glavu i od toga joj zlaane lokne zaigrae na ramenima. - To je iznenaenje iroko se osmijehnuo, nadajui se da e joj se svidjeti mjesto na koje je voli. Iako su anse za to bile male, sa Lolom je uvijek bio tako nesiguran. Htio je biti savren za svoju malenu djevojicu. Apsolutno savren. - Reci mi, molim te uklopila je svoje prste i stavila ih preko lica, kikoui se. - Pokvariu iznenaenje odmahnuo je glavom i ponovo se nasmijao uz toplinu oko

31

srca. Ne mnogo kasnije, Lola je vrsto stiskala svoju kartu u znojnoj ruici dok je drugom drala oca, veliku figuru ija sjena je padala na nju i titila je od napadnih zraka. Povukla ga je prema kavezu sa lavovima, a onda mu pustila ruku i obema zgrabila lakirano eljezo. enka divlje make se podigla i lijeno i graciozno usmjerila ka Loli. Sebastian brzo uhvati ki i uze u naruje. Kroz glavu mu proe monstruozna slika lavice kako u eljust hvata sitnu Lolinu ruicu. Prvi udah je bio teak. Svaki je sledei bio laki, kada je znao da je Lola sigurnija. - Ne smije to raditi rekao je, pazei da mu je glas umjeren i oprezan, kao i obino. Odahnuo je, a onda natjerao noge da se pomjere. ta kae da idemo gledati irafe? Zagrlila ga je, poloivi glavu na njegovo rame. Kako su odmicali od ute lavice Lola joj je mahnula, a onda se podigla sa oeva ramena i okrenula trupom prema irafama, pronalazei novi centar interesovanja. - Kako se zove? upitala je, pokazujui zubie kroz osmijeh. Sebastian prie karti sa osnovnim informacijama i proita. Samuelle. - Samuelle! srano joj mahnu. Idemo dalje. Vidi, dolje je ptica. Ima mnogo boja. - To je paun poui je i nastavi kamo je ona naredila. Nakon dvadesetak minuta, Lola je primjetila djevojku koja prodaje sladolede i zatraila jedan. Dotad su obili ptice grabljivice, slonove, bijele lavove, gorile, obine i polarne medvjede, gazele, kamile, nilske konje... Dok je Sebastian kupovao sladolede, Lola je potrala do zidia i gledala labudove. Naginjala se preko da ih bolje pogleda. im je nije pronaao iza sebe, otac joj se ponovo uspaniio i mahnito pretraivao okolicu pogledom. Potao je ka njoj sa dva sladoleda u rukama i dozvao je. Lola se okrenula i potrala nazad prema ocu. Pruila je ruku prema njemu i podigla se na prste, mada to jo uvijek nije bilo dovoljno da dohvati sladoled. Ni blizu. On se spustio u uanj, pa su bili negdje pribline visine, mada je razlika od etiri pedlja i vie jo uvijek bila tu. - Nemoj tako da mi se gubi, prepao sam se. Ne smije da se naginje preko zida. Ozbiljno je kimnula, upijajui svaku rije. Neu vie. Mogli sada dobiti svoj sladoled? Nekoliko je trenutaka posmatrao njeno malo lice uokvireno zlaanim loknicama, blago rumene obraze i prasti nosi. Kad se nasmijala, na obrazima su joj se pojavila rupice. Prasnuo je u smijeh, pruajui joj njen sladoled. Dok je sama sjedila u kui koja je bila bolno tiha, sa onom makom koja je prela suvie tiho u svojoj korpi da bi se ula, Marlene je kidala sve njegove fotografije. Izvadila je album u kome su bili smo ona i on, sa kojim je namjeravala poeti ispoetka, neki novi ivot. To je, oigledno, palo u vodu. Uzimajui poslednju itavu fotografiju tek je na momenat oklijevala, a onda iscijepala Felixovo lice na dva nejednaka dijela, prekopila ih i pocijepala ponovo. Ubacila ih je u ogromnu staklenu iniju, gdje su bile i sve ostale. Otvorila je netaknutu bocu viskija i posula po iskidanim uspomenama, a onda kresnula ibicu i ubacila unutra. Vatra je buknula, a plamen gutao svaki obris, svaki dio lica i svaku boju. Sve je postalo gomila sivog praha kroz nekoliko sekundi, uz ar koji se

32

gasio. Podigla se sa kaua, ubacila iniju u sudoper i pustila kratak i snaan mlaz preko odavno stvorenog pepela. Siva je boja prelazila u crnu, a komadii su plutali po povrini vode. Odnijela je sve to u kupatilo i prosula u toaletnu olju, povlaei konopac sa vodokotlia. Sebastian je u tom trenutku gasio motor i vadio klju iz brave, otvarajui vrata i izlazei van. Proao je sa druge strane i otvorio Loli, pruajui joj ruku. Djevojica je sijala od sree, to joj nije moglo pokvariti ak ni dolaenje kui, kod maman. Popeli su se zajedno na verandu, iz daljine nalikujui na dina i patuljka. - Sedam samo to nije! Zar ne moe da ispotuje prokletu rije? napala ga je odmah s vrata i praktiki istrgla Lolu iz njegovih ruku, prebacujui je preko praga. Malecka jedva da je dodirnula tlo dok se nije nala iza majke. - Pazi na izraavanje pred djetetom, Marlene. Uostalom, ukoliko ti smeta, pomjeri sat unazad i sve e biti u redu. Vidimo se sledee sedmice pomjerio je glavu, pogledom susreui kerkin. Lola, zdravo mahnuo je i osmijehnuo joj se. Podigla je malenu ruicu i brzo mu mahnula, a onda otrala u svoju sobu. Vrata su se zatvorila, a Sebastian je jo uvijek stajao na pragu gdje ga je Marlene prila pogledom. Onda je iznenada okrenula glavu na drugu stranu i brzo zatreptala. Neujednaeno je uvukla vazduh u plua. Trepavice su joj se navlaile i tek malo potom je sthvatio da plae. Nije znao ta rei. To nije bila Marlene kakvu je poznavao. Zato je zagrlio svoju bivu enu i majku svog djeteta, pruajui joj utjehu koju je oajniki trebala. Zakopala je prste u njegova lea i glavu spustila na ramena. - Raspadam se proaputala je ono od ega je strahovala duboko u sebi sve ovo vrijeme. - Ne moe vie ovako rekao je, gladei joj putenu, plavu kosu sa vrhovima obojenim u zagasitu nijansu roze. Marlene, uzmi svoj ivot u svoje ruke. Ne moe oekivati ni od koga da ti pomogne. I nemoj ekati tog kretena koji te napumpao i ostavio. On se nee vratiti. Nee. Odmaknula se od njega i spustila ruku na stomak, na mjestu gdje se dijete u njenoj utrebi pomjerilo. Pogled joj zamaglie suze koje se prelie preko kapaka i poee joj se kotrljati niz obraze. - Nee se vratiti ponovila je odsutno, izgubljena i ranjiva kao to nikada prije nije bila. Barem ne pred njim. Proao je rukama preko vojniki kratko oiane kose i odvratio pogled od nje. Sve rijei koje su ubrzo potom izale iz njegovih usta, dolazile su mu iz dubine due, iz srca. - Mi nismo savreni zajedno. Ustvari, isto sumnjam da uopte paemo jedno drugom. Moj ivot sa tobom je bio prava muka. ivot bez tebe nije nimalo bolji. Marlene... uzeo je njenu ruku meu svoje i prislonio usne na zglavke obloene blijedoputim slojem koe. Vratiu se. Biu sa tobom kad bude raala to dijete i prihvatiu ga kao svoje. Odgajau ga i voljeti kao da je moja krv i meso. Pokuaemo ponovo. - Sebastiane promuklo izgovori, hvatajui se slobodnom rukom oko gue. eli ivjeti kao i do prije dvije godine? Sve to sa mnom ima su svae, rasprave, grube rijei i muna tiina... I onda jo svaa koje bi je prekinule. Zato bi htio ostati pored

33

mene? - Volim te, Marlene odborio je glavu na tren, a onda je ponovo pogledao, odluniji u namjeri da ponovi. Glasnije. Volim te. - Ljubav nije dovoljna skrenula je pogled jo jednom u stranu. ta je malo ljubavi naspram svega ostalog? I sam si rekao kako sumnja da uopte paemo zajedno. - Bilo bi nam bolje. Stajali bismo na boljem mjestu nego to stojimo sada. Ti si ponovo trudna, a sreni otac je zapalio i nee ga vidjeti nikada vie. A to se mene tie... Lola mi je jedino svjetlo u ivotu. Nita osim nje mi nije ostalo. Sve to imam, sve je nita. Gorko se nasmijala, briui suze grubim pokretima. Sjebani smo svakako, ha? Sebastian je poklonio Marlene jedan od onih osmijeha koje nije vidjela skoro pa od Lolinog roenja. Spustio je krupne ruke na njena ramena, a potom u njih uhvatio njene obraze i nagnuo se da je poljubi u elo. Tek ju je dodirnuo usnama, ali to je znailo daleko vie od obinog poljupca. To je znailo novi pokuaj, spremnost i odlunost za isti. Hrabrost, prije svega. Marlene ga je zagrlila i poljubila mu rame, kao to je to davno inila, a to je znailo prihvaanje. Godinama naputeno skladite se nalazilo u dijelu grada u kome vlada bezakonje i u koji policija nije odavno zagazila niti namjerava u skorije vrijeme. Istini za volju, nije ono bilo naputeno. Prisvojeno je, od strane njega i njegovih pajdaa. Tu su okupljali, izmeu ostalog. Bat njegovih koraka je odzvanjao na ploniku, a jeka se prenosila i gubila u noi. Silueta skrivena u tami je povukla jo jedan dim, a narandasti krui je zasvijetlio, a onda se izgubio kad je opuak baen na pod i zgaen vrhom cipele. - Ace rekao je, a figura iskorai na slabo svijetlo. - Sebastiane kimnuo je i nasmijao se mrano, kao po obiaju. Povez preko oka inio ga je zastraujuim i jezivim, nanosei jo vie nervoze sagovorniku. Naravno, ukoliko ga je taj neko drugi ne poznaje, to sa Sebastianom nije bio sluaj. - Johnatan? - Unutra cimnu glavom ka vratima. Vidimo se, ortak potapa ga po ramenu u prolazu. Izvadivi kljueve iz depa, oni su zazveckali. Ace se sporo odmicao nalik prepredenom, starom lovcu. Sjeo je na svoj motor, gurnuo klju u bravu i okrenuo ga. Drei jednom rukom prednju konicu, okrenuo je jae gas. Zadnji toak se okretao u ljunku i dizala praina. Putajui konicu i naginjui se u stranu okrenuo je gas i nestao, praen turiranjem motora. Dim cigareta maglio je vidik i znaajno ga ograniavao. Do kraja noi, teko e se vidjeti prst pred nosom. Onaj najvei oblak, siv i gust, lebdio je nad stolom za kartanje. Sebastian je kroio unutra, traei Johnatana da mu javi novost. Djevojke su u brushalterima i uskim pantalonama ili suvie kratkim suknjama. Na nogama su im vrtoglavo visoke tikle. Karte su u rukama grubijanima, kakvi su bili svi do poslednjeg. Gorostasni i gadne naravi, nisu se mnogo razlikovali jedan od drugog. Svi su oni dolazili sa tamne strane mjeseca.