Marko Medved - Katolička Crkva I D'Annunzijeva Okupacija Rijeke PDF

SP, br. 1., 111.-136.
Zagreb, 2012. 282(497.5Rijeka)1919/1921 355.355(497.5Rijeka=131.1)1919/1921 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 7. 9. 2011. Prihvaeno: 17. 1. 2012.
Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

MARKO MEDVED Teologija u Rijeci, Rijeka, Republika Hrvatska
Tijekom vladavine Gabrielea DAnnunzija (1919.1921.) u crkvenom pogledu grad Rijeka nalazi se u sastavu Senjsko-modruke biskupije, a njegova ga politika vlast nastoji prikljuiti Italiji, nailazei na suprotstavljanje hrvatskoga sveenstva. Vojni kapelan, dominikanac Reginaldo Giuliani, dolazi poetkom 1920. u samo sredite zanimanja rijeke javnosti zbog blagoslova i predaje bodea Gabrieleu DAnnunziju. Ta epizoda u historiografiji nije nepoznata, no uloga Svete Stolice i njenih predstavnika u Rijeci ostala je do sada posve skrivena, to je otvorilo vrata manipulacijama tijekom faizma i komunizma. lanak donosi do sada nepoznate podatke o djelatnosti dvojice predstavnika Svete Stolice u Rijeci, Valentina Live i Celsa Costantinija. O tome da je njihova aktivnost bila u korist mirnog rjeenja sukoba i protiv DAnnunzijeve vlasti najbolje svjedoi injenica da je jedan od njih de facto postao nepoeljan u Rijeci. Kljune rijei: Rijeka, Katolika crkva, Gabriele DAnnunzio, Valentino Liva, Celso Costantini, Reginaldo Giuliani, faizam.
Uvod
Razdoblje talijanske uprave gradom Rijekom (1918.1945.) nedovoljno je poznat dio nae povijesti. Vrijeme koje prethodi talijanskoj aneksiji 1924., osobito okupacija grada od strane talijanskog pjesnika Gabrielea DAnnunzija od rujna 1919. do sijenja 1921., ine najburnije godine. Tajni Londonski ugovor iz 1915., kojim su sile Antante Italiji obeale Istru, neke otoke i dio obale, nije ukljuivao grad Rijeku. Talijanska iredenta i sve brojnija masa nezadovoljnika u talijanskom poslijeratnom drutvu zahtijeva revidiranje Londonskog ugovora, prema kojem bi se i Talijani Rijeke imali pravo prikljuiti Italiji. Posljednji maarski guverner Rijeke 29. listopada 1918. predaje vlast novoosnovanoj Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) sa sjeditem u Zagrebu, u Rijeku dolazi predstavnik Narodnog vijea SHS Konstantin Rojevi, a velikim upanom postaje Rikard Lenac. No 30. listopada osniva 111
MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
se Talijansko nacionalno vijee (Consiglio Nazionale Italiano di Fiume), koje trai pripojenje Italiji. Mir u gradu osiguravaju meusaveznike jedinice sastavljene od Britanaca, Francuza, Amerikanaca, ali i Talijana i Srba. Talijanski se zapovjednik u potpunosti stavlja u slubu talijanskih interesa, protjeruje hrvatskog upana iz Guvernerove palae i predstavnicima talijanskog Vijea omoguuje preuzimanje vlasti. Ekonomija i proizvodnja su zaustavljene, a sve je vie pljaki trgovina, skladita i stanova, ponajvie hrvatskih, pa Rijeka postaje meta onih koji su se onamo doli obogatiti preko noi. Meusaveznika komisija donosi odluku o ukinuu talijanskog Vijea, rasputanju rijeke dobrovoljake legije i smanjivanju talijanske vojne prisutnosti. Za aneksioniste se sve inilo izgubljenim, ali na scenu stupa pjesnik Gabriele DAnnunzio.1
Rijeka pod DAnnunzijevom vlau

Iako je sporno u kojoj su mjeri talijanske vojno-politike silnice sudjelovale u samom DAnnunzijevu zauzimanju grada, nesumnjivo je da je akcija pomno pripremana i da su neki rijeki talijanaki politiari prethodno stupili u kontakt s pjesnikom. U gradu se pripremao propagandni teren, osobito s izlaskom prvog broja dnevnika La Vedetta dItalia (Izvidnica Italije). Iz vojnih krugova pjesniku su veliku podrku dali arditi dobrovoljci Prvog svjetskog rata, sudionici vrlo riskantnih ratnih operacija koji su njegovali odreeni ekskluzivizam i separaciju od ostatka talijanske vojske. Gabriele DAnnunzio zajedno je s dezerterima i svojim legionarima, na elu kolone teretnih vozila i automobila, 12. rujna 1919. uao u Rijeku nakon to su mu to dopustile regularne talijanske trupe koje su okruivale grad. Bio je to Sveti ulazak Sacra entrata. Od toga dana DAnnunzio, uz 2 600 vojnika, dri vlast nad Rijekom, a saveznike se trupe (britanske i francuske) povlae iz grada. Uvjeti ivota za rijeke Hrvate bili su sve tei jer su okupacijske vlasti nastojale dokazati kako oni nisu autohtono gradsko stanovnitvo i kako ine
Usp. Ferdo ULINOVI, Rijeka drava. Od Londonskog pakta i Danuncijade do Rapalla i aneksije Italiji, Zagreb 1953.; Michael A. LEDEEN, DAnnunzio a Fiume, Roma Bari 1975.; Ljubinka TOEVA-KARPOWICZ, DAnnunzio u Rijeci: mitovi, politika i uloga masonerije, Rijeka 2007. Tea Mayhew izdala je 2010. katalog kojim je popraena izloba Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci; T. MAYHEW, Krvavi Boi 1920. Rijeka avantura Gabriela DAnnunzija, Rijeka 2010. Ernst Nolte u svojem znamenitom djelu Faizam u svojoj epohi: tri lica faizma DAnnunziju posveuje veliku pozornost i smatra ga glavnim prethodnikom, modelom i inspiratorom Mussolinijeva faizma (Der Faschismus In Seine Epoche: Die Drei Seiten Des Faschismus, Koln 1963.). Djelo Ferde ulinovia do danas predstavlja najbolju studiju na hrvatskom jeziku o rijekim dogaajima nakon Prvog svjetskog rata. Po njemu nema vanijih razlika izmeu DAnnunzija i tadanjih talijanskih vladinih politiara jer je sve bilo pod utjecajem talijanskog iredentizma. Valja primijetiti da u hrvatskoj historiografiji nije postignut bitni napredak od vremena nastanka ulinovieva djela; kasnija djela referiraju se odnosno saimlju, vie ili manje, Rijeku dravu. Nadamo se da e nove generacije historiara intenzivirati komunikaciju izmeu talijanske i hrvatske historiografije, integrirajui rezultate do kojih su dole jedna i druga.
1
112
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
nepoeljnu poveznicu s Kraljevinom SHS. Kada su politiko-nacionalne napetosti dovedene do usijanja, a ekonomska je blokada uzrokovala drastino pogoranje uvjeta ivota u gradu u kojem su proizvodnja i aktivnost luke posve utihnule, Hrvati su smatrani suvinim optereenjem za gradske zalihe i radna mjesta. Vlasnici odreenog broja trgovina i obrta u sreditu Rijeke bili su Hrvati, pa je iredentistika organizacija La giovine Fiume unitavala njihove natpise na hrvatskom jeziku. Rijeki dnevnik La Vedetta dItalia ve 17. rujna 1919. poziva na ono to bismo danas bez zadrke prozvali etnikim ienjem ne-Talijana.2 Hrvatski tisak iz 1919. i 1920. redovito donosi vijesti o protjerivanju pojedinih Hrvata iz Rijeke i okolice. Od sredine rujna do sredine studenoga 1919. izgnano je vie od 1 500 osoba. Da bi imao zakonsku osnovu za protjerivanje na temelju politikih ili etnikih kriterija, 27. veljae 1920. DAnnunzio donosi naredbu o odstranjivanju stranaca iz grada. Jasno je kako je zakonski akt bio usmjeren prije svega protiv Hrvata i Slovenaca. Na teritoriju Kraljevine SHS organizirano je bansko tijelo koje je brinulo o bjeguncima iz Rijeke i Istre. Nakon spomenutih mjera iz veljae 1920. njihov je broj znatno povean. Posebni odredi skvadrista (prvih militaristikih formacija talijanskog faizma) provodili su ienje stranaca i politiki nepoeljnih osoba, a jedan od teih protuhrvatskih pohoda dogodio se u srpnju 1920., kada su u nekoliko dana poharani hrvatski stanovi, trgovine, radionice i obrti.3 Potpora DAnnunziju meu talijanskim se graanstvom brzo uruavala. Dok je u jesen 1919. slavljen kao spasitelj talijanske Rijeke pred britanskim imperijalizmom, ve u prvoj polovini 1920. najvei dio graana prieljkivao je njegov odlazak, povratak Saveznika i otvaranje luke, trgovine i ponovni prosperitet grada. U Rijeci je u opticaju bila prijeratna kruna iz Austro-Ugarske sa igom grada Rijeke, koji je bilo lako falsificirati, tako da je bilo mnogo krivotvorenog novca. Belgijski novinar Leon Kochnitzky vodio je rijeku inozemnu politiku, a glavna mu je ideja bila osnivanje Anti-lige naroda, Lega di Fiume, u kojoj bi okupio sve potlaene narode ili manjine. Valja spomenuti i napore za uspostavom odnosa s revolucionarnom vladom u Rusiji i DAnnunzijeve javne izjave u kojima je podrao komunistiku revoluciju. Osim vojne diktature i otvoreno protuhrvatske politike, to talijanski historiografi najee preuuju, DAnnunzijeva je Rijeka bila zanimljiva tadanjem europskom javnom mnijenju zbog nekih liberalnih i libertinistikih uzusa, odnosno modernih dostignua, to zaboravljaju hrvatski povjesniari.
Usp. T. MAYHEW, n. dj., 76. Kako navode LJ. Toeva-Karpowicz i Mihael Sobolevski, DAnnunzio je vodio pravu hajku protiv radnitva. Samo tijekom jedne noi krajem travnja 1920. uhieno je 500 uglavnom hrvatskih radnika, a nakon provjere njihovih dokumenata prognano je iz Rijeke njih 450. Vidi M. SOBOLEVSKI, DAnnunzijeva vladavina u Rijeci (rujan 1919-sijeanj 1921) prvi egzodus Hrvata, Talijanska uprava i egzodus Hrvata 1918-1943. Zbornik radova s Meunarodnog skupa, ur. Marino Manin, Zagreb 2001., 287.-299. T. Mayhew donosi svjedoanstvo jo ivuega Rijeanina Maksimilijana Pea o tome kako su arditi tretirali Hrvate. Usp. T. MAYHEW, n. dj., 77.
2 3
113
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
Crkvena situacija u Rijeci

Crkvena povijest Rijeke tijekom talijanske uprave ostala je gotovo posve neistraena, iako se upravo u tim godinama ostvaruje dugo oekivana uspostava Rijeke biskupije (1925.). Poetak talijanske okupacije, u crkvenom pogledu, Rijeka doekuje pod Senjsko-modrukom biskupijom, kojoj pripada od 1787. godine. Povezanost s tom hrvatskom dijecezom smeta talijanskim planovima s Rijekom nakon Prvog svjetskog rata, pa talijanske vlasti nastoje prekinuti crkvenu povezanost sa Senjom i od Svete Stolice trae predstavnika s biskupskim ovlastima. Rimska kurija u svibnju 1919. upuuje u Rijeku Valentina Livu, kanonika Zbornog kaptola u edadu (Cividale del Friuli), koji od 16. svibnja do 20. srpnja 1919. vri slubu apostolskog vizitatora.4 Nakon toga u grad je dolazio sporadino, i to kao apostolski delegat Konzistorijalne kongregacije za posebne sluajeve. On je sklopio sporazum s gradskim vlastima o dolasku dvojice sveenika vjerouitelja iz Padove, a najvaniji doprinos pastoralu u Rijeci dao je svojim planom razdiobe jedine rijeke upe, koji e uz neke razlike slijediti njegovi nasljednici. Nakon Live, Sveta Stolica u proljee 1920. alje u Rijeku apostolskog administratora Celsa Costantinija, koji djeluje s biskupskim ovlastima.5 Gradski pastoral uvjetovan je postojanjem samo jedne upe, Uznesenja Marijina, koja dosee brojku od 45 000 dua.6 U toj sredinjoj crkvi djeluje rijeki Zborni kaptol, na ijem je elu arhiakon. Sveukupno kaptol broji etiri kanonika, od kojih su trojica Hrvati, a jedan Maar. Od esnaestorice rijekih sveenika, etvorica su Talijani. Na elu hrvatskoga klera stoji Ivan Kukani,7 dok talijanske sveenike predvodi Luigi Maria Torcoletti. Od redovnikih za4 Nadbiskupijski arhiv Rijeka (dalje: NAR), Osnivanje upa, folium (dalje: f.) 5-8. Pismo Valentina Live Celsu Costantiniju, 21. svibnja 1920. 5 O crkvenim prilikama u Rijeci vidi Mile BOGOVI, Problemi oko nastajanja Rijeke biskupije, Sveti Vid, III, 1998., 69.-87.; ISTI, Crkvena povijest Rijeke od 1889.-1924., Bernardin Nikola krivani i njegovo vrijeme. Zbornik radova, ur. Darko Dekovi, Rijeka 1997., 17.-41.; Alberto GUASCO, La citt assunse laspetto della guerra civile. La Santa Sede allosservatorio di Fiume, Cristianesimo nella storia, XXXI/2010., 79.-100.; Marko MEDVED, Nastanak Rijeke biskupije 1925. godine, Croatica Christiana periodica, XXXIII/64, 2009., 137.-156.; ISTI, Rijeka Crkva i aneksija grada Italiji 1924. godine, Problemi sjevernog Jadrana, 10, 2009., 71.87.; ISTI, La plurinazionale diocesi di Fiume nei primi anni del fascismo, Rivista di storia della Chiesa in Italia, LXIV/1, 2010., 71.-91.; ISTI, Crkvene prilike u Opatiji za vrijeme talijanske uprave, Opatijske crkvene obljetnice. Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog u Opatiji 17. i 18. studenoga 2006. godine, ur. Goran Crnkovi, Opatija 2008., 67.-74.; A. SCOTT, I territori del confine orientale italiano nelle lettere dei vescovi alla Santa Sede 1918-1922, Trieste 1994., 289.-402. O osobi Celsa Costantinija, koji e postati apostolski delegat u Kini, potom kardinal i osoba poznata i priznata na svjetskoj razini, vidi M. MEDVED, Il cardinale Celso Costantini e la Cina. Un protagonista nella Chiesa e nel mondo del XX secolo, Rijeki teoloki asopis (Rijeka), 18/1, 2010., 332.-336. 6 M. MEDVED, Promjene pastoralnih struktura za vrijeme talijanske uprave, Rijeki teoloki asopis, 14/2, 2006., 399.-412.; ISTI, Osnivanje novih rijekih upa 1923. godine, asopis za povijest Zapadne Hrvatske, IV-V/2009.-2010., 115.-127. 7 M. BOGOVI, Rijeki upnik Ivan Kukani (1897-1924), Sveti Vid, II, 1997., 222.-224.
114
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
jednica tu su kapucini, pod vodstvom gvardijana Bernardina krivania. Od poetka 1918. na Podmurvicama djeluju talijanski salezijanci. Od enskih redovnikih zajednica tu su prije svega Keri Presvetoga Srca Isusova, jedina rijeka autohtona kongregacija koja skrbi o enskoj mladei i na ijem elu u to doba jo stoji njena utemeljiteljica Marija Krucifiksa Kozuli.8 U pastoralu bolesnika djeluju sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, koje zajedno s kapucinima valja smatrati hrvatskim zajednicama i koje e upravo zbog toga biti na meti talijanskih nacionalista. U novoizgraenom samostanu na Podmurvicama djeluju redovnice benediktinke.9 Na Pehlinu djeluje maarska zajednica sestara od Bezgrene, koja dri istoimeno sirotite.
Pitanje vojnih kapelana

U talijansku su vojsku tek 1915. ponovno uvedeni vojni kapelani. Sve od ujedinjenja Italije antiklerikalne vlade nisu tolerirale prisutnost Crkve u dravnim strukturama. Iako su odnosi sa Svetom Stolicom jo uvijek bili nerijeeni, liberalne vlade u ratnim uvjetima dopustile su, ak i potakle, djelovanje vojnih kapelana, procjenjujui kako e se time uvrstiti do tada nezadovoljavajua razina nacionalne integracije i domoljublja meu narodom. Upravo se djelovanje kapelana pokazalo vanim za pomirbu izmeu Crkve i drave, a prozvano je pomirenjem u rovu. Konano rjeenje poloaja Crkve u Kraljevini Italiji ostvarit e se Lateranskim ugovorima 1929. godine. Neki od kapelana nastavili su svoju djelatnost i nakon svretka rata. Dominikanac Reginaldo Giuliani doao je u Rijeku s DAnnunzijevim trupama. Ondje je prigrlio njegovu retoriku i moe se rei da je tijekom godina izrastao u domoljubno-vjerski simbol, postavi vjerojatno najpoznatiji talijanski vojni kapelan u razdoblju faizma. O tome svjedoe brojna njemu posveena djela.10 Kanonski poloaj vojnih kapelana tijekom DAnnunzijeve okupacije Rijeke bio je nejasan. Naime DAnnunzijeve trupe nisu bile regularne formacije talijanske vojske te slijedom toga ni njihovi duobrinici nisu imali mandat vojnoga biskupa Italije. Neki od kapelana, kao to je sluaj s Reginaldom Giulianijem, nakon djelovanja meu talijanskim vojnicima tijekom Prvog svjetskog
Dobroslava MLAKI, Druba sestara Presvetog Srca Isusova, Zagreb Rijeka 1999. Benedicta CRISTOFOLI, Pagine di storia fiumana e benedettina. Il monastero delle Benedettine di Fiume, Fiume, 1931.; Ivan OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima, sv. II., Split 1964., 212.-214. 10 O ocu Reginaldu Giulianiju, nakon njegove smrti u Africi, mnogo se pisalo: Lorenzo TEALDY, Eroe crociato: p. Reginaldo Giuliani, Torino 1936.; Carlo GENNARO, Padre Giuliani, Ardito, Torino 1936.; Olga GINESI, Fede e eroismo. Padre Reginaldo Giuliani, Carroccio, Milano 1936.; Arrigo POZZI, Il Cappellano degli Arditi e delle Camicie Nere (Padre Reginaldo Giuliani O.P.). Con lettera-prefazione di S.E. Mons. Bartolomasi Ordinario militare per lItalia, Milano 1939.; Filippo ROBOTTI, P. Reginaldo Giuliani domenicano. Conferenza commemorativa del P. Filippo Robotti O. P., Torino 1936. Postumno su objavljeni i njegovi tekstovi: Reginaldo GIULIANI, Croce e Spada. Alcune delle sue pagine pi belle, Torino 1937.; ISTI, Eroi obliati, conferenza religiosa del padre Reginaldo Giuliani OP, Torino 1941.
8 9
115
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
rata ijim je okonanjem njihova kanonska misija svrena samostalno su se pridruili dragovoljcima koji su uli u Rijeku 12. rujna 1919. godine. Nije nam poznato je li meu dezerterima koji su se, napustivi regularne vojne talijanske postrojbe, pridruili DAnnunziju tijekom prolaska velike kolone u pohodu na Rijeku bilo i vojnih kapelana. Nekolicina kapelana imala je regularne dekrete katolike hijerarhije jer su u dijelovima Istre, Kvarnera i slovenskih podruja vojni kapelani bili na redovitoj slubi pri talijanskoj vojsci, koja je sve do studenoga 1920. drala pod okupacijom podruja koja e im tada biti priznata Rapalskim ugovorom. U Rijeci su kapelani brinuli najprije o talijanskim trupama unutar saveznikog kontingenta, potom o DAnnunzijevim vojnicima. Vojni su kapelani katkada bili aktivni i u pastoralu meu lokalnim stanovnitvom, osobito nakon uestalih internacija hrvatskoga i slovenskoga klera koje je tijekom 1918. i 1919. provodila talijanska vlast, slijedom kojih su brojne upe ostale bez redovite pastoralne skrbi.
Skandal blagoslova DAnnunzijeva bodea

Vojni kapelan, dominikanac Reginaldo Giuliani, dolazi poetkom 1920. u samo sredite zanimanja rijeke javnosti zbog blagoslova i predaje bodea Gabrieleu DAnnunziju. Ta epizoda u historiografiji nije nepoznata11, no uloga Svete Stolice i njezina predstavnika u Rijeci ostala je do sada posve skrivena, to je otvorilo vrata manipulacijama tijekom faizma i komunizma. Osim toga neki su autori pogreno navodili ime samoga krivca jer se pouzdanim izvorom smatrao Giovanni Dalma, autonomaki politiar i zastupnik rijeke Ustavotvorne skuptine 1921. godine.12 Tako umjesto Reginalda Giulianija neki rijeki suvremeni autori pogreno spominju Reginalda Romualdija13 ili Reginalda Remuldija.14 Gradonaelnik Riccardo Gigante pozvao je putem novinstva sve lanove gradske uprave da prisustvuju obredu blagoslova i predaje bodea DAnnunziju, zakazanom za 20. sijenja 1920. s poetkom u 11 sati u akademskoj15 crkvi Svetoga Vida.16 Obred, kojemu su prisustvovale gradske vlasti i DAnnunzijeve
M. A. LEDEEN, n. dj., 203. Giovanni DALMA, Svjedoanstvo o Rijeci i Riccardu Zanelli, Dometi. asopis za kulturu i drutvena pitanja (Rijeka), XIII/3-4-5, 1980., 46. 13 Usp. Goran MORAVEK, Rijeka : preuena povijest, Rijeka 1990., 65.; ISTI, Rijeka izmeu mita i povijesti, Rijeka 2006., 74. 14 Usp. Igor IC, Kratka povijest grada Rijeke, Rijeka 2006., 135. 15 ast katedrale ta e crkva dobiti nastankom Rijeke biskupije 1925. godine. 16 Srebrni je bode izradio umjetnik Alberto Bissarro u obrtnikoj radnji zlatara Marija tokia. Bode je imao urezane rijei Ti s nama, mi s tobom. Pjesniku je darovana i pergamena, djelo Alfreda Bertola, s posvetom: Gabrielu DAnnunziju, arditu meu arditima. Naem dvostrukom osloboditelju, svjetlome znaku na stijegu slobode, ovaj bode koji u draku sablje nosi znak nepresunoga vra, vjerno poklanjaju ene talijanske Rijeke. Usp. Le donne di Fiume al Comandante. Il pugnale dargento, La Vedetta dItalia (Rijeka), 18. I. 1920.; La consegna del pugnale dargento a Gabriele DAnnunzio, La Vedetta dItalia, 20. I. 1920.
11 12
116
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
trupe, ukljuivao je govor predstavnice ena i samoga DAnnunzija, koji je kao vrsni pjesnik i retorski majstor zaodjenuo svoj govor vjerskom i domoljubnom mistikom. Rijeka je toga dana obiljeavala blagdan svetih Sebastijana i Fabijana, kojima je posveena crkvica u Starome gradu, koja postoji i dan-danas. Kao to je nalagao starodrevni rijeki obiaj, blagdan se slavio ranojutarnjom procesijom i misom u toj crkvici. Pjesnik DAnnunzio dobro je poznavao priu o muenikoj smrti sv. Sebastijana. Toga je sveca smatrao svojim zatitnikom, a s francuskim skladateljem Claudeom Debussyjem suraivao je na djelu Muka svetog Sebastijana. U svom govoru u Svetom Vidu DAnnunzio je upotrijebio sliku sveca-vojnika koji je podnio muenitvo pod naletom strelica kako bi s njim usporedio darovani mu bode. Cijeli govor intonirao je na nain da s kranskim muenitvom toga sveca, podnesenim u treem stoljeu, usporedi rtvu koju su on i njegovi podupiratelji bili pozvani dati za Rijeku. Kranske termine rabio je u politike svrhe: Putovi rtvovanja su vjeni; krv heroja i heroina je neiscrpna! Vi to znate, sestre u Kristu, brao u Bogu ivom! To je smisao ovoga misterija. To znai ovaj poklon. Blagoslovio ga je ovjek molitve i boja! Blagoslovio ga je naoruani sveenik.17 Valja rei i to da je bode bio neizostavni modni dodatak u antikonformistikoj DAnnunzijevoj Rijeci, ak i meu enama. Instrumentalizacija kranskih svetinja, pozivanje na nasilje unutar crkve te osobito uloga koju je u tome imao dominikanac Reginaldo Giuliani izazvali su zgraanje u crkvenim i svjetovnim krugovima Rijeke i izvan nje. Novinstvo u Italiji pozorno je pratilo rijeke prilike, pa tako i situaciju s kapelanom Giulianijem. Grupa rijekih sveenika Talijana predvoenih Luigijem Mariom Torcolettijem, zajedno s nekolicinom drugih katolikim krugovima bliskim linostima Rijeke, piu 31. sijenja 1920. novinama LAvvenire dItalia otru reakciju zbog kritika upuenih na raun kapelana.18
Otra reakcija Svete Stolice

Aktivno sudjelovanje sveenika u takvome inu i upotreba crkvenog prostora i liturgije kako bi se poticalo nasilje izazvalo je sablazan. Bilo je to svetogre. Sveta Stolica, preko svoga predstavnika u Rijeci, reagirala je vrlo otro. Prvo pismeno obraanje Valentina Live kapelanu Giulianiju nosi nadnevak 24. sijenja 1920., etiri dana nakon blagoslova bodea. U tome pismu monsinjor poziva kapelana da ostane vjeran sveenikome pozivu i da ga ne rabi u politike svrhe: Svaka deformacija naega vjerskog djelovanja u ime
Nella chiesa di San Vito per lofferta del pugnale votivo, La Vedetta dItalia, 21. I. 1920. Kau kako, u samom crkvenom obredu valja razlikovati dva u sebi razliita ina: sam in blagoslova i misu to priznaju valja vezivati uz osobu kapelana, i drugi in same ceremonije predaje bodea i govore, koji su uslijedili, dodue, u samoj crkvi, ali tek nakon to je sveenik ve zavrio liturgiju. NAR, Acta 57/1938, f. 3.
17 18
117
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
drugaijih ciljeva bila bi uzrokom velike tete u duhovnome redu, te ne bi dala ikakav dobar uinak na drugim podrujima.19 Liva predlae tajniku Konzistorijalne kongregacije, kardinalu Gaetanu De Laiju, da od Giulianovih nadreenih u dominikanskome redu zatrai povlaenje kapelana iz Rijeke. Sveta Stolica, tj. dravni tajnik kardinal Pietro Gasparri, protiv redovnika odreuje najstrou kaznu suspenziju a divinis, tj. nemogunost slavljenja sakramenata (sluenja mise, ispovijedanja itd.).20 Liva meutim pie kako kaznu valja izrei tek nakon njegova povlaenja iz Rijeke jer bi, po njegovu miljenju, takve mjere samo pogorale skandal i uinile jo teom opu vjersku situaciju u Rijeci.21 Na pozive da odstupi, koji su mu upuivani tijekom mjeseca veljae, vojni se kapelan ogluio. Nakon to je Giuliani otklonio pozive generala odnosno provincijala svoga reda, Sveta Stolica alje mu izravan poziv da, za dobro Crkve, napusti Rijeku. Iako kardinal De Lai trai od Live 11. oujka da mu ovaj osobno dostavi pismo Svete Stolice22, potonji ga ipak alje drugim putem jer zbog osobne sigurnosti vie nije putovao u grad svetoga Vida. Otac Giuliani ostao je u Rijeci jo otprilike dva tjedna, nakon ega se vratio u Italiju.
Ugroen boravak predstavnika Svete Stolice u Rijeci

Apostolski delegat Valentino Liva optuuje Giulianija da je iskoristio vjeru u druge svrhe i da je vjera postala instrument politike. Politike i vojne DAnnunzijeve vlasti okrivile su Livu za disciplinske mjere koje je Sveta Stolica poduzela prema kapelanu. Za tu injenicu Liva izravno okrivljuje rijekoga sveenika Torcolettija, koji je edadskoga sveenika i predstavnika Svete Stolice tretirao s nepotivanjem, optuivi ga za podrku hrvatskim kapucinima i hrvatskim milosrdnicama koje su rijeke vlasti eljele otjerati iz grada. Zbog svega toga Liva procjenjuje da je njegova eventualna daljnja misija u Rijeci nemogua: Ne vjerujem da bih u ovome trenutku mogao otii u Rijeku zbog opasnosti koja mi prijeti od vojnog zapovjednitva ili politike vlasti.23 Talijanske vlasti Rijeke smatraju predstavnika Svete Stolice nepoeljnom osobom i de facto mu onemoguuju nastavak misije u Rijeci. Torinskome provincijalu, ijoj zajednici pripada dominikanac Giuliani, 20. oujka Liva pie: Sada mi rijeki sveenik Torcoletti pie kako tamonji politiki krugovi optuuju mene, apostolskoga delegata u tome gradu, da sam krivo izvijestio Svetu Stolicu i to na tetu o. Giulianija. Ta injenica mi onemoguuje da se nastavim
Arhiv Zbornoga kaptola edadskoga (Archivio Capitolo collegiale Cividale del Friuli, dalje: ACC), Valentino Liva, fasc. Visitatore apostolico a Fiume. Pismo Valentina Live o. Reginaldu Giulianiju, 24. sijenja 1920. 20 ACC, nav. mj., pismo kardinala Pietra Gasparrija Valentinu Livi, 9. veljae 1920. 21 ACC, nav. mj., Valentino Liva kardinalu Gasparriju, 11. veljae 1920. 22 ACC, nav. mj., pismo kard. De Laija Livi, 11. oujka 1920. 23 ACC, nav. mj., pismo Live kard. De Laiju, 27. oujka 1920.
19
118
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
baviti tamonjom delikatnom situacijom. No otac Giuliani znati e zasigurno koja je njegova dunost, slijedei duh sveenitva i njegovoga Reda.24 Nakon nekoliko tjedana, 30. travnja Sveta Stolica izabrat e Celsa Costantinija za svog novog predstavnika u gradu svetog Vida, i to s ovlastima apostolskoga administratora. Odlazak Giulianija iz Rijeke talijanski su nacionalisti iskoristili tako da optue hrvatskoga upnika Ivana Kukania, koji je uostalom ve poodavno bio meta napada zbog kojih je tijekom rujna, listopada i studenoga 1919. bio primoran skloniti se iz Rijeke. Bez ikakva dokaza i potpuno pogreno krivnja za krivo informiranje Svete Stolice svaljena je na lea upnika Kukania, pripisujui mu izazivanje odioznih mjera Svete Stolice protiv dostojnog talijanskog sveenika. Ovea grupa ljudi provalila je 23. oujka 1920. u sveenikov stan, porazbacala pokustvo i uzela kljueve upne crkve, koji su potom predani gradonaelniku kako bi ih ovaj vratio iskljuivo talijanskom sveeniku. Uslijedila je i protuhrvatska novinska propaganda u lokalnom tisku.25 Reakcije na povlaenje kapelana bile su vrlo otre i poklopile su se s obiajem da se u upnoj crkvi tijekom Velikoga tjedna neki obredi odravaju na staroslavenskome jeziku, u skladu s tradicijom koju talijanski nacionalisti nikako nisu mogli prihvatiti. Zbog svega toga 24. oujka grupa osoba prisvojila je kljueve zborne crkve i predala ih DAnnunziju. Rijeki gradonaelnik, pod izlikom da titi hrvatskoga upnika Ivana Kukania od razularene mase koja mu je spoitavala krivnju za opoziv vojnoga kapelana, te kako se ne bi obeastila crkva, odluio je zatvoriti sredinju crkvu. Nekoliko dana nakon toga iz crkve je odnesen ciborij s hostijama. Na taj su nain svi obredi koji su se trebali odrati u upnoj crkvi premjeteni u crkvu Sv. Vida, u kojoj se liturgija slavila iskljuivo na latinskome.26
Instrumentalizacija sluaja tijekom faizma i komunizma

Nakon odlaska iz Rijeke otac Giuliani boravi, izmeu ostalog, u Turskoj i SAD-u. Sredinom tridesetih pridruuje se Mussolinijevim trupama u Africi i
24 ACC, nav. mj., pismo Live o. Benedettu Berru dominikanskome provincijalu torinskom, 20. oujka 1920. 25 Tih je dana pisac nepotpisanog lanka u La Vedetti naveo pogrean podatak kako je Giuliani misio u kapucinskoj crkvi i njegovo je povlaenje stavio u kontekst talijanske borbe protiv hrvatske kapucinske zajednice u rijekome samostanu. Misure odiose contro un degno sacerdote italiano, La Vedetta dItalia, 24. III. 1920. Nekoliko dana poslije rijeki dnevnik pie: Izvrstan otac Giuliani u oima je marljivih hrvatskih sveenika kriv jer se drznuo vjerovati u mogunost zdrave i trajne talijanske djelatnosti u okviru vjerskoga ivota Rijeke koji je ve poodavno zatrovan italofobskom i reakcionarnom propagandom otaca vjernih Svetoj Jugoslaviji: to je otrovna strelica koja ga je pogodila i koja je prekinula njegov pokuaj da donese traak svjetla u kapucinski samostan u kojem su, kako se nai itatelji sjeaju, propovijedi s oltara i ambona, upuivane na glagoljici [staroslavenskome jeziku, op. M. M.] koji eli ukinuti latinski kao nepodnoljiv jugoslavenskom eludcu. Par dana nakon toga dnevnik e ipak priznati kako na latinskome jeziku u kapucinskoj crkvi nije misio kapelan Giuliani, nego netko drugi. Dopo il pronunciamento dei giovani capuccini, La Vedetta dItalia, 27. III. 1920. 26 M. BOGOVI, Rijeki upnik Ivan Kukani (1897-1924), 223.
119
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
ondje tragino umire 20. sijenja 1936. godine. Njegova je smrt snano odjeknula u sveukupnoj tadanjoj talijanskoj javnosti. Rijeki blagoslov DAnnunzijeva bodea postao je tijekom faistikoga razdoblja jedan u nizu mitova kojima se reim obilno sluio. Opoziv kapelana i otro protivljenje uporabi vjere u politike i nasilne svrhe koje su pritom pokazali Sveta Stolica i rijeki apostolski delegat talijanski su mediji s vremenom zaboravili jer se ta injenica nije uklapala u pomirbeni ton izmeu Italije i Katolike crkve nakon Lateranskih ugovora 1929. godine. Ne samo to: i osoba Valentina Live grekom je zaboravljena, odnosno zamijenjena s apostolskim administratorom Celsom Costantinijem. Naime Riccardo Gigante 17. prosinca 1944. u lanku San Vito la pi bella chiesa di Fiume, objavljenom u rijekome dnevniku La Vedetta dItalia, pie kako se Rijeani ivo sjeaju dodjele bodea DAnnunziju u prisutnosti apostolskoga administratora Celsa Costantinija, koga je Sveta Stolica poslala kako bi pripravio uspostavu biskupije. Unato injenici da je i sam kao rijeki gradonaelnik prisustvovao dogaaju, naveo je pogreno ime. Sveenik Luigi Maria Torcoletti, tada upnik sredinje gradske upe Uznesenja Marijina, 1938. pie u gradskome dnevniku lanak u kojem donosi nove detalje o korespondenciji izmeu DAnnunzija i tadanjega talijanskog vojnog biskupa.27 To je jo jedna potvrda o ulozi sveenika Torcolettija u dogaajima iz 1920. u kojima se talijanski kler Rijeke suprotstavio politici Svete Stolice. Nakon prekida diplomatskih odnosa Beograda sa Svetom Stolicom i tijekom protutalijanske kampanje koja se vodila pedesetih godina vezano uz krizu s teritorijem Trsta, Viktor Novak koji je meu jugoslavenskim intelektualcima bio u prvim redovima kada je rije o protukatolikoj i protuhrvatskoj propagandi (poznat po anticrkvenom djelu Magnum crimen) u asopisu Meunarodna politika pie o blagoslovu DAnnunzijeva bodea. U lanku Biskupska kurija u Trstu kula antislovenskih akcija iredentizma i faizma, objavljenom 1954., prenosei pogrean podatak jugoslavenskoga diplomata J. Simia, blagoslov bodea pripisuje apostolskome administratoru Rijeke Celsu Costantiniju: [] ovaj sluga Boji [Celso Costantini, op. M. M.] blagoslovio je ma koji su rijeki italijanai darovali Danunciju, a koji je za sve vrijeme njegova terora visio kao Damoklov ma nad glavama jugoslavenskih katolika.28 Na taj nain, osim to prenosi pogreni podatak jer, kao to smo vidjeli, taj in djelo je vojnoga kapelana dominikanca Reginalda Giulianija, Viktor Novak dvaput falsificira povijest tvrdei da je to uinjeno s odobrenjem crkvene hijerarhije. Istina je, kao to vidjesmo, drugaija jer je skandalozni obred blagoslova izazvao brzu i otru reakciju Svete Stolice i njezina tadanjega predstavnika u Rijeci Valentina Live.
La Vedetta dItalia, 6. III. 1938. Viktor NOVAK, Biskupska kurija u Trstu. Kula antislovenskih akcija iredentizma i faizma, Meunarodna politika, V/93, 1954., 21.
27 28
120
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
Apostolski administrator Celso Costantini obrana progonjenih hrvatskih sveenika i redovnika

Proces talijanizacije crkvenoga ivota Rijeke, nametanje latinskog liturgijskog jezika i talijanskog jezika u pastoralu te progon hrvatskih sveenika i redovnika zapoeo je s vladavinom Gabrielea DAnnunzija. Nastavljen je sljedeih godina, a vane je etape imao u stvaranju etiriju novih gradskih upa 1923. i osobito uspostavom samostalne Rijeke biskupije 1925. godine. Veina je hrvatskoga klera protjerana dolaskom DAnnunzija u rujnu 1919. godine. Do tada je, kao to u srpnju 1919. biljei apostolski vizitator Valentino Liva, bilo 16 sveenika, od kojih samo etvorica Talijana.29 Poevi od 1920., u Rijeku dolaze talijanski sveenici, da bi na kraju dvadesetih godina od prijeratnih hrvatskih sveenika u gradu djelovao jo samo Matija Balas.30 Pred DAnnunzijevim nasilnicima dvaput su morali bjeati upnik Ivan Kukani i njegov kapelan Augustin Jureti. Dok je prvom omoguen povratak, drugi se vie nije vratio u Rijeku. U trenutku dolaska apostolskoga administratora Costantinija Kukani je u gradu, ali mu nije doputeno obavljanje upnike slube nakon prije opisanog nasilnog zatvaranja crkve. Costantini uspijeva dobiti kljueve i 16. svibnja, prve nedjelje po svome dolasku, otvara crkvu i obnavlja Kukanievu upniku vlast.31 Doavi u Rijeku, Celso Costantini naiao je, kao to rekosmo, na manje od polovine hrvatskoga klera koji je tu djelovao prije DAnnunzijeva dolaska.32 Costantinijeva korespondencija s talijanskim vlastima potvruje kako se angairao u obrani progonjenog sveenstva. Svojim zauzimanjem za hrvatske sveenike apostolski je administrator ostvario obeanje dano Svetoj Stolici samo nekoliko dana nakon dolaska u Rijeku o djelovanju u tome smislu. Jurisdikcija apostolskoga administratora nije se protezala i na Suak, no s obzirom na to da je i taj grad bio pod talijanskom okupacijom sve do 1923., od Costantinija se esto traila pomo za ublaavanje tekih uvjeta u kojima se hrvatski kler nalazio i preko Rjeine.33 Costantini je nastojao izvui iz pritvora
ACC, nav. mj., pismo Valentina Live kardinalu Gaetanu De Laiju, 20. srpnja 1919., bez signature. Brojka od esnaestorice sveenika (upnik, kanonici, kapelani, vjerouitelji) ostala je nepromijenjena jo od 1916. godine. Usp. Schematismus Cleri Diocesium Segniensis et Modruiensis seu Corbaviensis pro anno 1916, Segniae 146-148. 30 NAR, Osnivanje biskupije, biljenica Clero della diocesi di Fiume, f. 2-8. 31 Kad sam tekim kljuem u osam sati ujutro otvorio crkvu, drhtao sam od uzbuenja. Taj mi je in izgledao pun nade i dobrih elja. Samo je malo utljivih ena promatralo prizor, no ubrzo se proirio glas o otvaranju i mnogo je vjernika ispunilo crkvu. C. COSTANTINI, Foglie secche. Esperienze e memorie di un vecchio prete, Roma 1948., 350.-351. 32 Od vienijih hrvatskih sveenika manjkali su Augustin Jureti, Matija Poli, Ladislav porer, Fabijan irola. Iako je Ivan Kukani morao napustiti Rijeku u jesen 1919., vratit e se u prosincu iste godine. NAR, Prezidijal Celso Costantini, f. 52. 33 Suak su okupirale regularne talijanske snage koje e ga napustiti tek 3. oujka 1923. godine. Trupe Gabrielea DAnnunzija, osim to su prijeile da uenici iz Rijeke odlaze u hrvatske kole na Suak, esto su tamo upadale, a ondje je djelovala i rijeka policija.
29
121
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
neke hrvatske sveenike. S uspjehom se zauzeo za oslobaanje hrvatskog sveenika Matije Pachera, vjerouitelja na Suaku. Pri vojnim vlastima zauzeo se i za oslobaanje trsatskog upnika Andrije Rakoga, koji se nalazio u transkome zatvoru, ali je general Enrico Caviglia odbio Costantinijev zahtjev.34 Andrija Raki ostat e u zatvoru u Trstu sveukupno tri mjeseca pod optubom da je 12. srpnja 1920. u crkvi Sv. Jurja sluio misu za srpskoga kralja Petra I. S obzirom na to da su se ne samo Rijeka nego i neki drugi dijelovi Senjskomodruke biskupije nalazili pod talijanskom okupacijom, prezbiterij senjskomodruki bio je zabrinut mogunou da Sveta Stolica proiri Costantinijevu jurisdikciju i istono od Rjeine. Prije spomenuti sveenik Pacher, za koga, kao to rekosmo, Costantini uspijeva ishoditi oslobaanje iz zatvora, u pismu rijekome apostolskom administratoru svjedoi kako hrvatski kler senjsko-modruki sa sumnjom gleda na njega i na bilo koga tko stupi u kontakt s Costantinijem, priivajui takvima skrivene namjere i kovanje planova za proirenje talijanske crkvene vlasti u Rijeci nautrb Senja. Oito je da sveenici nisu pritom imali informacije o Costantinijevim intervencijama pri talijanskim vojnim i politikim vlastima.35
Gabriele DAnnunzio i kranstvo

Celso Costantini i Gabriele DAnnunzio upoznali su se jo prije rijekoga razdoblja. Vezao ih je interes za umjetnost i prijateljstva s istaknutim talijanskim umjetnicima. U trenutku Costantinijeva dolaska u Rijeku poeta je ve osam mjeseci drao vlast u gradu. Od svibnja 1920. do sijenja 1921. obojica su u Rijeci jedan na elu svjetovno-vojne, drugi na elu crkvene vlasti. Dnevnik apostolskoga administratora, ije je dijelove Costantini objavio tri desetljea nakon burnih rijekih godina, omoguuje nam detaljan uvid u odnos koji je pjesnik imao prema kranstvu i Crkvi. Religija je, pie Costantini, za DAnnunzija bila vie neka vrsta romantiarskog estetizma negoli pitanje vjere i morala: ini mi se da je DAnnunzio po kulturi, osjeajima i praktinom ivotu, bio u biti poganin. No osjeao je privlanost vjere i prepoznavao ozbiljnu i nenadmaivu ljepotu kranske liturgije. Kakva je bila njegova vjera? Mislim da na to pitanje ni on sam nije bio u stanju odgovoriti.36
34 Zapovjednik talijanskih trupa ovako je u pismu Costantiniju od 14. kolovoza 1920. obrazlagao negativan odgovor: Ne mogu nita uiniti jer pravni postupak ne dozvoljava privremeno putanje na slobodu. Nadlenim vlastima poruio sam kako postupak protiv Rakoga valja to prije zapoeti i s time u svezi Vam priopujem da je istraga u zavrnoj fazi, a manjka joj samo jedan dokument. Kazneni e postupak sigurno poeti u roku od deset dana. Ne mogu nita prognozirati, ali mogu rei da su dokazi na tetu okrivljenoga upnika uvjerljivi i dovoljni. NAR, Prezidijal Celso Costantini, fasc. Zauzimanje za pritvorene sveenike, 53, f. 3-6. 35 Sveenik Matija Pacher u pismu Celsu Costantiniju od 20. sijenja 1921. govori o optubi da zajedno s apostolskim administratorom kuje planove o prelasku ostalih podruja koja su se nalazila pod talijanskom okupacijom pod jurisdikciju Celsa Costantinija. Isto, 53, f. 1. 36 C. COSTANTINI, Foglie secche, 354.
122
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
Na nekoliko Costantinijevih liturgijskih slavlja bio je i Gabriele DAnnunzio, pokazujui pritom uzorno vladanje.37 U prvom redu to su bila bogosluja s civilnim obiljejem, kao npr. mise za poginule borce ili procesija gradskoga zatitnika sv. Vida. Najvjerojatnije prvi Costantinijev liturgijski in kojem DAnnunzio prisustvuje jest tijelovska procesija 1920. godine. Nakon svretka obreda, kako prenosi tisak, u sakristiji Assunte Comandante je susreo Costantinija.38 Kada administrator u dnevniku zapisuje da je pjesnik bio prvi meu onima koji su kleali pred oltarom kako bi poljubili relikvije, eli odmah pojasniti da kod javnih osoba njihova sluba moe biti izvrsna, ali istodobno privatni ivot vrlo lo. [] Ako je DAnnunzio i odavao dojam potivanja velikih vjerskih svetkovina i same Crkve, zasigurno to nije pokazivao i svojim moralom.39 Tijekom vlasti Gabrielea DAnnunzija javno su vrednovana ponaanja i stilovi ivota koji su tada izgledali poprilino avangardno. U Rijeci su se okupljali dadaisti, futuristi, homoseksualci, promicatelji joge itd. Poslije e se na tome tragu govoriti o DAnnunzijevu promicanju diktature uitka.40 Mnogo je razvedenih osoba iz Italije upravo ondje nalazilo utoite jer su u DAnnunzijevoj Rijeci uspijevali dobiti zakonsku rastavu braka, to im na teritoriju Kraljevine Italije nije polazilo za rukom.41 S time u vezi Costantini slikovito pie da je s DAnnunzijem grad postao obeana zemlja za razvedene iz Italije. Zadobiveni civilni razvod potom bi se, uslijed pravne nesukladnosti, potvrivao i na podruju Kraljevine Italije.42 Dvojica su se rijetko sastajala. Gabriele DAnnunzio u javnosti se pojavljivao sa svojom ljubavnicom, to je bio uzrok trajnog Costantinijeva odbijanja da se s njime javno susretne. Iako je distanca meu njima uzrokovana u prvom redu pjesnikovim neurednim moralnim ivotom,43 trvenja su nastajala i povo Isto, 353. La Vedetta dItalia, 4. VI. 1920. 39 C. COSTANTINI, Foglie secche, 354. 40 Suvremeni njujorki anarhistiki ontologist Peter Lambon Wilson, alias Hakim Bey, pisat e o situaciji u DAnnunzijevoj Rijeci i nazvat e je diktaturom uitka; H. BEY: T.A.Z.: The Temporary Autonomous Zone. Ontological Anarchy, Poetic Terrorism, Brooklyn 1991. 41 Pitanje razvoda ostalo je problematino i nakon svretka DAnnunzijeve uprave. Rijeki biskup Antonio Santin u svome izvjetaju Svetoj Stolici iz 1936. pie kako je u DAnnunzijevu razdoblju bilo mnogo legaliziranih razvoda i nemali broj razvedenih koji su se ponovo vjenali: Institut razvoda, kojeg je maarska vlast prihvaala, sauvao se dugo iza rata i uneredio je velik broj obitelji sa svim alosnim posljedicama koje iz toga proizlaze. Sloeni, ozbiljni i izvanredni politiki dogaaji (DAnnunzijevo razdoblje s krvavim borbama prije i poslije) samo su pogorali to pitanje. U svakom sluaju, moji prethodnici, apostolski administratori i biskup, djelovali su providonosno, a ja inim koliko mogu. Iako sporo, ima pozitivnih stvarnih i vidljivih uinaka. NAR, Ad limina, 2, XI, f. 84. 42 To je bio jedan manje poznati aspekt moralnoga nereda Rijeke. Bio je istodobno uzrok i pokazatelj ireg moralnog rasula. C. COSTANTINI, Foglie secche, 407. 43 Gradonaelnik Riccardo Gigante u pismu Costantiniju od 30. rujna 1920. priopuje kako u svome domu prireuje veeru na koju je trebao doi i Gabriele DAnnunzio. Istie kako bi apostolski administrator bio vrlo cijenjeni gost, ali znade da Costantini ne eli sjesti za isti stol s nemoralnim Komandantom. Neu se drznuti pozvati Vas na veeru zbog razloga koji su Vam poznati. Ukoliko ipak smatrate da biste mogli doi, znajte da emo Vas s radou primiti meu
37 38
123
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
dom drugih uzroka. Nakon pjesnikova govora prigodom otkrivanja skulpture venecijanskog lava, Costantini ga upozorava da ne rabi liturgijske izraze u svojim svjetovnim nastupima.44
Statut DAnnunzijeva Talijanskog namjesnitva Kvarnera

Gabriele DAnnunzio proglasio je 8. rujna 1920. Talijansko namjesnitvo Kvarnera, a 12. rujna iste godine i statut, tj. ustav Namjesnitva, donesen aklamacijom u rijekom Teatro Fenice.45 U tome je ustavu vidljiv u najmanju ruku dvojak utjecaj: s jedne strane DAnnunzijeva estetska i nacionalistika nagnua, a s druge revolucionarnoljeviarske simpatije njegova suradnika De Ambrisa. Naime DAnnunzijev je kabinet vodio najprije pravnik iz Venecije Giovanni Giurati, a potom talijanski anarhosindikalist Alceste De Ambris, koji je najveim dijelom zasluan za sadraj DAnnunzijeva ustava Carte del Carnaro. Uz njega, utjecaj na taj temeljni zakonodavni akt imao je i Guido Keller, dok je lingvistiko oblikovanje akta djelo samog DAnnunzija. Taj dokument postavlja osnove totalitarnog faistikog ustrojstva drave i drutva, ali istodobno prihvaa i neke suvremene tekovine. Namjesnitvo jami svojim graanima potpunu slobodu prema spolu, boji koe, jeziku, staleu i vjeri. Drava je definirana kao parlamentarna republika na korporativnim temeljima devet korporacija bile su industrijski i poljoprivredni radnici, pomorci, poslodavci, poljoprivredni i industrijski tehniari, namjetenici i slubenici privatnih agencija, uitelji i studenti, slobodne profesije (medicina, pravo), dravni slubenici, lanovi zadruge. Kao lanovi desete korporacije spominju se misteriozne snage u mukama rada i uzdizanja, to se odnosi prvenstveno na umjetnike.46 Zadaa umjetnosti i kulture bila je DAnnunziju vrlo bitna, stoga je nala svoje mjesto i u ustavu. Njena je uloga bila i osvajake naravi jer je za napredne narode kultura glavno od dugih
nas. No ne elim inzistirati. NAR, Osnivanje upa, fasc. Financiranje i izgradnja crkava, f. 13-16. 44 C. COSTANTINI, Foglie secche, 360. 45 Za komentar uspostave namjesnitva vidi F. ULINOVI, n. dj., 143.-176. Nezaobilazni talijanski povjesniar faizma Renzo De Felice veliku pozornost posveuje DAnnunzijevu ustavu, a sama danuncijada zauzima istaknuto mjesto u njegovu opusu, osobito u monumentalnoj Mussolinijevoj biografiji (Sindacalismo rivoluzionario e fiumanesimo nel Carteggio de Ambris DAnnunzio, Brescia 1966.; La Carta del Carnaro, Bologna, 1973.; Carteggio DAnnunzio Mussolini, Milano, 1971.; Mussolini il rivoluzionario, Torino 1964; Mussolini il fascista, sv. I., Torino 1966.). 46 U korporativnom ureenju predviena je i 10. corporazione, ija uloga nije pojanjena ili definirana. Rije je zapravo o nekoj vrsti sveenike kaste koja ima funkciju anticipiranja duhovnih promjena novoga doba, ali i donoenja sudbonosnih politikih odluka. Bez obzira na njene eksplicitno mistike ili ezoterine konotacije, ona ipak neodoljivo podsjea na partijsku elitu ili revolucionarnu avangardu. DAnnunzijevska koncepcija drave tako pokazuje naglaenu slinost s klasinom jednopartijskom dravom u kojoj je elita partije ili pokreta ujedno i jedina mogua i legitimna elita drave. William KLINGER, Danuncijevo poimanje drave i Karta talijanskog namjesnitva Kvarnera, Rijeka (Rijeka), VIII/2, 2003., 79.
124
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
oruja, ime se eljelo ukazati na superiornost i asimilacijski potencijal talijanske kulture naspram Hrvata i Slovenaca.47 Predviao se cijeli niz prava i obveza za koje moemo rei da anticipiraju vrednote koje e tek poslije zaivjeti u pravoj mjeri. Radi se o opem pravu na kolovanje i obrazovanje, fiziki odgoj, pravo na dostojnu plau, pravo na socijalnu i zdravstvenu zatitu, pravo na privatno vlasnitvo steeno zakonitim putem, nepovredivost doma i nadoknadu u sluaju pogrenog suenja ili zloporabe vlasti. Carta je osuivala drutvene parazite i podravala proizvoae po uzoru na anarhosindikaliste.48 Prieljkivala je vlast naroda po uzoru na Rousseaua, neogranienu vlast Komandanta u sluaju opasnosti, emancipaciju ena na idealima prosvjetiteljstva. Drava je trebala biti ureena na principu federalizma: parlament s dva doma prvim, koji ne bi bio utemeljen na predstavnikom modelu, nego na principu uloge pojedinca u proizvodnom sustavu, i drugim, svojevrsnom senatu vijea najboljih. DAnnunzio se u vie navrata zauzimao u korist radnikih interesa, osobito kada su organizirali trajkove koje su talijanski asnici i osobito lokalna vlast, Consiglio Nazionale, otro osuivali i suzbijali. Sam se pjesnik sukobio s Nacionalnim vijeem glede radnikoga pitanja. Iz ustava proizlazi DAnnunzijevo individualistiko poimanje politike koje u izvjesnoj mjeri ne trpi institucionaliziranu vlast. On je smatrao kako suverenitet i dravno pravo izviru iz elje pojedinaca da ive u politikoj zajednici sve dok ih ona predstavlja i titi. U preambuli ustava stoji kako je drava zajednika volja i zajedniki napor naroda prema sve viem stupnju materijalne i duhovne snage.49 Carta predstavlja uspjenu fuziju elitistikih ideja s onima socijalne jednakosti, dajui svemu tada privlano estetsko i ideoloko obiljeje. DAnnunzio je bio poznat po elitistikim i protudemokratskim vjerovanjima koja se jasno uoavaju i u Carti, ali se, uzevi Ambrisa za suradnika, pribliio idejama klasne borbe i socijalne revolucije, nastavivi tako svoje pribliavanje ljevici zapoeto prije Prvog svjetskog rata. Ustav je predviao jedinstvo vlasti, mogunost uspostave diktature i korporativno ureenje drutva koje graane dijeli ne po teritorijalnom principu, nego po funkciji koju obnaaju u proizvodnom procesu.50 Ustav ne samo da proklamira odreena naela nego konstatira i utvruje
Usp. isto, 80. Anarhosindikalizam se razvio u Francuskoj krajem XIX. stoljea na temelju misli Georgesa Sorela. Pokret je iao za ukidanjem parlamentarizma, odnosno za tim da sindikati nasilno preuzmu ulogu politikih stranaka. U Italiji je glavnina tih snaga prihvatila nacionalistike nazore tijekom Prvoga svjetskog rata, zaboravljajui svoje ljeviarske korijene. Upravo e se iz takvog pokreta, kojemu je pripadao i sam Mussolini, roditi faizam. 49 Cit. prema: F. ULINOVI, n. dj., 157. 50 DAnnunzio je dravu vidio kao izraz ljudskog stremljenja ka zajednikom cilju. Drava tako nije definirana u teritorijalnom, pravnom, povijesnom ili klasnom smislu, njene granice, a i sam njen opstanak ovise o individualnom izboru i volji. Cilj drave je poveanje njene snage, moi i blagostanja kojeg je u stanju dati svojim pripadnicima, tako u njoj posebno mjesto imaju proizvoai i branitelji. Sposobnost ena da sudjeluju u obrambeno proizvodnim aktivnostima opravdava proirenje politikih prava i na ene. W. KLINGER, n. dj., 83.
47 48
125
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
neke ve postojee trendove u Rijeci, koji su za Italiju bili novi i revolucionarni. Socijalna zatita, visoki zdravstveni standardi, jednakost spolova, pravo na razvod braka u Rijeci su bili dio liberalne maarske regulative koja je u gradu imala i svoje propagandno-politike razloge i motive.
Crkva se protivi uvoenju poganskoga kulta

Uza sve to, vjerojatno i vie od ustavno-pravnih rjeenja, na stav slubenog predstavnika Crkve utjecali su udoredni aspekti drutvenog ivota DAnnunzijeve Rijeke. Uz ve spomenutu DAnnunzijevu nevjenanu vezu i legislativu koja je omoguavala razvod braka, grad je pod njegovom vlau postao sredite seksualnih sloboda, irokog uivanja droga i libertinizma razne vrste. U svome je dnevniku Costantini to nazvao moralnim rasulom i neredom.51 Nemali broj DAnnunzijevih suradnika bili su otvoreni homoseksualci, to je u tadanjem drutvu bilo posve neprihvaeno.52 DAnnunziju su se u Rijeci pridruili razni oboavatelji, zanesenjaci, idealisti, umjetnici poput maarskog pjesnika Andora Gravaya, japanskog pjesnika Harukichija Shimoija i poznatog utemeljitelja futurizma Talijana Filippa Tomasa Marinettija, a podrku su dali i dadaisti. Dolazilo je mnogo onih koji su grad smatrali mjestom ostvarenja naprednih ideja, meu kojima Guglielmo Marconi, koji je omoguio prvi radijski prijenos DAnnunzijeva govora, to je tada jo uvijek bilo u eksperimentalnim fazama. Sud apostolskoga administratora o uspostavi Namjesnitva vrlo je strog: to je vojna diktatura, vladavina nezakonitosti i kaosa. Samo donoenje statuta po njegovim je rijeima nametnuti akt pravnoga nasilja i plod moralnoga
C. COSTANTINI, Foglie secche, 407. ivot u gradu pretvorio se u stalna slavlja i bakanalije da je ak i La Vedetta dItalia pozivala na smirivanje i koliko je mogue normaliziranje, osobito stanja na ulicama. Veliki dio ljudi oponaao je Comandantea to u govoru, to u ponaanju do krajnosti. Tako su asnici nosili bijele rukavice, pretjerano su se parfimirali i zabavljali s Rijeankama. Neobuzdana elja za osjeajem punine ivota, koja se moe tumaiti kao poslijeratna histerija, pretvorila je Rijeku u nadaleko poznato sredite bluda i razvrata. [] Brojne su od tih beskrajnih zabava bile zainjene drogama. Konzumiranje kokaina se pretvorilo u naviku koju su mnogi stekli tijekom rata, osobito piloti. Iako je slubena vlast nastojala suzbiti zloupotrebu droga, pomaci u gradu u kojem je ionako vladalo bezvlae su bili slabi. Iako se u smislu politike aneksije provodila primjena talijanskih zakona, zadnju je rije u svemu imao Comandante koji je esto tjerao u oaj realnog efa kabineta Giovannija Giuratija kad je abolirao kriminalce i prijestupnike te time naruavao sve njegove pokuaje uvoenja nekog reda, osobito meu rasputene vojnike. Nedisciplina meu vojnicima ogledala se i u njihovoj uniformi koja je bila u najmanju ruku po vlastitom nahoenju. Rijeka je postala sredite modne avangarde ili mjesto potpune negacije dressing coda. Pojedini opisi suvremenika kao da govore o karnevalu koji je trajao 16 mjeseci koliko je DAnnunzio vladao gradom. [] Sloboda se izraavala u mnogobrojnim nezamislivim kombinacijama objavljujui antikonformizam ili pobunu protiv svega to je mogao predstavljati stari reim, osobito vidljiv meu neregularnim dobrovoljakim trupama. T. MAYHEW, n. dj., 56.-58.
51 52
126
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
pada.53 Ta je svoja kritika opaanja Celso Costantini, nakon dugog promiljanja, javno izrekao. Kako sam svjedoi, nekoliko je dana proveo u anksioznoj tuzi, tj. u razmiljanju kakav stav predstavnik Crkve treba zauzeti. Shvativi da je od pape poslan kao vojnik jedne mirotvorne ali vrste vojske te da stoga mora dii glas u obranu kranske savjesti, Costantini odluuje javno reagirati. Stoga 5. rujna 1920. pie da statut eli donijeti zakonodavne mjere i na vjerskome podruju, u duhu koji naziva ne samo nekranskim nego ak poganskim. Costantini se osobito okomio na 14., 19. i 64. poglavlje, u kojima je prepoznao uvoenje nekakvog humanistikog kulta u ve poprilino sekulariziranu Rijeku. Tvrdi kako DAnnunzio time kani obnoviti poganski kult u kojem hedonizam i estetizam imaju prevagu, i u kojem se Krist nadomjeta Orfejem. To mu slii ponovnom uvoenju idolatrije u kasnoantikome Rimu. Smatra kako je statut suprotan ne samo slobodarskom duhu srednjovjekovnih talijanskih komuna nego i stoljetnoj rijekoj katolikoj tradiciji. Definirajui sebe predstavnikom i zatitnikom vjere, i prema tome uvarom te zajednike i slavne batine, Celso Costantini osjea svojom dunou izrei protivljenje statutu regencije to je in koji nalae potenje. ivot Rijeke nemiran, buntovniki, s politikim strujanjima u kojima se mijeao materijalizam i idealizam bio je ve sam po sebi dovoljno poganski da nije bilo potrebe za javnim proglaavanjem nekakvog humanistikog kulta. Ja sam smatrao kako se katolika vjera ne smije svesti samo na liturgijski ivot unutar ili izvan crkvenoga prostora, kako to ne smije biti neki dekorativni element, nuan samo da bi uinio sveanim neke graanske manifestacije. Ne! Vjera, iako jest liturgija, ipak je prije svega nain miljenja i ivota, strogo pravilo javnog i privatnog ivota; to je prosvjetljenje ivota (Christum vitam illuminavit Sv. Pavao) koji se nalazi u sferi iznad ove jadne zemaljske razine; to je zajednitvo s Bogom. [] Nee hedonizam, bio on i najuzvieniji, obnoviti svijet, kao ni bezboni Versajski mir, nego pravda utemeljena na kranskoj ljubavi, koja ponovno uspostavlja bratske odnose izmeu raznih klasa jedne te iste domovine i raznih domovina meusobno.54 Costantinijeve su rijei snano odjeknule u talijanskome novinstvu.55 Na upuene mu kritike Gabriele DAnnunzio nije reagirao, u svojim se govorima na njih nije osvrnuo, niti je unio ikakvu izmjenu u ve proglaeni statut. injenicu da u proslavu uspostave regencije nije ukljuen nikakav crkveni obred valja pripisati jasnom i vrstom stavu apostolskoga administratora.
53 Celso Costantini kardinalu Gaetanu De Laiju, 15. rujna 1920. A. SCOTT, I territori del confine orientale italiano nelle lettere dei vescovi alla Santa Sede 1918-1922, 343. 54 Ovome se moe usporediti razdoblje krize kada je Rimski Senat predloio po Simahu, da se slava cara Teodozija obiljei na nain da se postavi skulptura Viktorije. Sv. Ambrozije se tome suprotstavio uvidjevi da se pod tim likom pokuavala vratiti stara idolatrija. NAR, Acta, 35/1920; C. COSTANTINI, Foglie secche, 364.-366. 55 Meu Costantinijevom korespondencijom uva se i pismo u kojem mu je prijatelj iz diplomatske slube Svete Stolice, nadbiskup Francesco Marmaggi, estitao na stavu koji je zauzeo prema DAnnunziju. NAR, Osnivanje upa, f. 23-24.
127
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
Sveta Stolica i Celso Costantini za prihvaanje sporazuma u Rapallu

Nakon sukoba s DAnnunzijem oko statuta njegove Kvarnerske regencije u rujnu 1920., odnos izmeu dvojice jo se vie zaotrio uslijed DAnnunzijeva odbijanja Rapalskoga ugovora. Taj je sporazum, potpisan 12. studenoga 1920. izmeu grofa Sforze i Ante Trumbia, predviao uspostavu samostalne Rijeke drave i prikljuenje Suaka s lukom Baro Kraljevini SHS. DAnnunzio nije prihvatio ugovor jer je zahtijevao bezuvjetno pripojenje Rijeke Italiji. Ne samo to, Comandante je prosvjedovao tako da je 15. studenoga poslao ardite da zauzmu Krk i Rab, teritorij predvien za jugoslavensku dravu. Na Badnjak 1920. arditi su maltretirali stanovnike Bake zbog staroslavenske liturgije koju su ondje njegovali, ali je stanovnitvo pruilo otpor i istjeralo napadae protjeravi ih preko mora, to neki smatraju prvim antifaistikim otporom na svijetu. Celso Costantini 18. studenoga pie DAnnunziju pismo u kojem ga eli odvratiti od suprotstavljanja ugovoru. Pjesnik je bio uvjeren ne samo da Rapalski ugovor valja odbiti i da u tome treba ostati ustrajan nego i da Rijeani dijele njegov stav. Suprotno njemu, apostolski nam administrator daje svjedoanstvo o tome da su stavovi stanovnika Rijeke bili protivni DAnnunzijevima. S obzirom na to da je ve bilo oito kako se sprema krvavi obraun, Costantini poniznim glasom siromanih moli pjesnika neka prihvati sporazum i tako onemogui daljnje patnje stanovnitva. Tvrdi da kao Talijan podrava nacionalne tenje talijanske strane, ali da u ovome sluaju ne preostaje nita osim prihvaanja svrenoga ina, jer se ugovor nije vie moglo izmijeniti nasilnim inima, nego je valjalo nastaviti djelovanje mirnim sredstvima. Na kraju pisma poziva ga da se sjeti svoje majke i da upravo radi nje prihvati mir: Potovani gospodine zapovjednie! Kako biste u ovom tekom asu imali sve injenice potrebne za donoenje ispravnog suda, smatram nunim da do Vas prispije ponizan glas siromaha i obinoga puka. Uostalom, to je moja zadaa, s obzirom da sam sveenik Kristov koji je rekao misereor super turbam (ao mi je naroda! Mk, 8,2). Narod Rijeke trpi, u svojim potekoama resi ga herojski duh portvovanja, a spreman je i dalje trpjeti. No ne smatra da je ratnim djelovanjem uperenim protiv Italije i Jugoslavije mogue izmijeniti Rapalski ugovor. Narod eli aneksiju i sa simpatijom gleda prema iredentistima u Dalmaciji. No smatra da sada ne preostaje nita drugo nego prihvatiti svreni in, a plemenite ideale nastojati ostvariti mirnim sredstvima, a ne orujem. To je istina. Kada bi se organizirao referendum, onda bi rezultat bio upravo takav. Sada kada je est godina proteklo od poetka rata, narod koji u Vama prepoznaje osloboditelja prema kojem gaji veliko udivljenje i zahvalnost, trai od Vas rije mira. Radi ljubavi koju Rijeka osjea prema Italiji trai od Vas da oruje uuti, jer Italija je bolesna: ili emo se vratiti k miru i disciplini ili je sve izgubljeno. to se mene tie, osjeam se povezan s plemenitim pukom Rijeke s kojim dijelim strahove i zahtijevanja, moda i zbog jednog uzvienog kranskog principa mira, na temelju kojeg rat mora 128
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
zavriti pomirenjem, a ne mrnjom; zajednitvom a ne podjelama. Krist nam je ostavio zapovijed ljubavi ut omnes unum sint (Da svi budu jedno Iv, 17,21). Unato svemu, mir iz Rapalla nadmoniji je nego onaj iz Versaillesa zato to se u njemu dojueranji neprijatelj otkupljuje u ljubavi, dok se u Versaillesu, u elji za osvetom, neprijatelja eljelo razdraiti do krajnih granica. Naposljetku Vi moete rei kako se niste borili uzalud. Vjerujte mi, zapovjednie, savreni mir sada je u onoj uzvienoj i kontradiktornoj franjevakoj logici; ne u inu pobune ve u inu poniznosti. U tome ete pronai novu i jo ljepu veliinu. Mislim na dobru duu Vae majke i osjeam kako ona od Vas trai da potedite ivote ove mladei spremne na rtvu. I ovi mladi takoer imaju majke koje ih ustraeno ekaju kod kue i za njih se mole. Pred Bogom Vi nemate pravo rtvovati nijedan od ovih ivota za postizanje neostvarivih ciljeva nasilnim sredstvima. Gospodine zapovjednie, Vau Vam je genijalnost i slavu udijelio Bog, no ti darovi usko su povezani s odgovornou. Ja kao pastir dua, ljubim Vau duu i s pravom, koje izvire iz ljubavi, molim Vas da ovu Vau misiju svrite s gestom ljubavi, u sveanom bogosluju u crkvi Svetoga Vida. I opet e cijeli narod biti zajedno s Vama kako bi zapjevao iskreni Te Deum. Primite dobrohotno ovu moju otvorenu, ali potujuu rije. Da sam utio iznevjerio bih svoju slubu, jer rat i mir predstavljaju u prvome redu duhovno pitanje. Uostalom, Vi znadete da me rije potakla na govor. S dubokim potovanjem, vl. Celso Costantini, apostolski administrator Rijeke.56 Celso Costantini oekivao je da e ga nakon izricanja DAnnunziju protivnog stava potonji pritvoriti. Napisao je u dnevniku kako njegov stav nije valjalo tumaiti kao urotu, da je u potpunosti bio svjestan opasnosti koja proizlazi iz suprotstavljanja Komandantu i nasilne naravi njegove vlasti te profila ljudi koji su sainjavali DAnnunzijeve vojne odrede.57 Pjesnik je vrlo loe primio Costantinijev stav i ovako ga komentirao: Otkad je u Rijeci, Costantini se nikad nije bavio politikom. Uinio je to sada i to ba protiv mene.58 Ipak, do Costantinijeva zatvaranja nije dolo. Costantinijev je stav spram DAnnunzija bio na liniji politike pape Benedikta XV. Njegov dravni tajnik, kardinal Pietro Gasparri, takoer se obratio rijekim vlastima zatraivi prihvaanje Rapalskoga ugovora kako bi se izbjeglo prolijevanje krvi. U pismu Riccardu Giganteu od 2. prosinca 1920. kardinal Gasparri pie kako je Italija upravo izala iz vrlo okrutnoga rata, da se trudi postii prijeratni standard i zadobiti izgubljeni mir te kako bi novo prolijevanje bratske krvi bilo prepreka unutarnjem razvoju i meunarodnoj reputaciji ve izmuene zemlje. Tvrdi kako svatko moe slobodno prosuivati Rapalski ugovor, ali u trenutku kada je on prihvaen valja ga lojalno i u potpunosti ostvariti jer je u igri ast i dostojanstvo zemlje. Na kraju Gasparri navodi papinu poruku DAnnunziju: Molim Vas da Zapovjedniku prenesete ove objektivne
NAR, Acta, 83/1920. Usp. A. SCOTT, Le lettere, 347.-349. U pismu kardinalu Pietru Gasparriju od 18. studenoga 1920. Celso Costantini pie kako se nada da mu ovi pretorijanci nee uiniti nikakvo nasilje. A. SCOTT, Le lettere, 347. 58 Prilog pismu Celsa Costantinija kardinalu Pietru Gasparriju, 6. prosinca 1920. Isto, 356.
56 57
129
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
stavove i zamolite ga, i u ime Svetog Oca, da odustane od nasilnog odbijanja ugovora. Njegovo e se mirotvorno ponaanje, uz sve to je do sada pokazao, smatrati najljepim dokazom domoljublja i uinit e ga zaslunim, prema ovjeanstvu i posebno Italiji.59
Celso Costantini mirotvorac i posrednik tijekom Krvavog Boia

DAnnunzio nije prihvatio savjete te je nastavio odbijati Rapalski ugovor. Italija je na meunarodnom planu bila izloena novim pritiscima, tako da je talijanskom generalu nareena blokada Rijeke. Tijekom boinih dana talijanske su regularne vojne trupe poduzele vojnu akciju kako bi se okonala okupacija Rijeke. DAnnunzio je 21. prosinca objavio ratno stanje. Oruani sukobi zapoeli su u jutarnjim satima 24. prosinca, na Badnjak. Prva su pukaranja poela na Kantridi. U svetoj noi, dok krani bdiju oekujui dolazak Boia, legionari diu u zrak mostove na Rjeini. Na sam Boi sve su crkve zatvorene. Administrator saziva oveu skupinu istaknutih graana kako bi uo njihovo miljenje. Posjeuje ga Iti Baccich, iz kruga DAnnunzijevih pobornika, sugerirajui mu da zatrai primirje. Za generala Enrica Cavigliu, koji je grad drao pod opsadom, Costantini je pripravio telegram u kojem trai prekid vatre, ali prethodno eli s rijekim pravnicima i sucima podijeliti odgovornost za moebitni neuspjeh.60 DAnnunzijevi su legionari upali u samostan rijekih benediktinki na Podmurvicama, optuujui jednu redovnicu za pijunau i fiziki je maltretirajui. Costantini pohodi terorizirane redovnice i trai od zapovjednitva potivanje crkvenih ustanova.61 Costantini 27. prosinca donosi zapovjedniku ratnog talijanskog broda Dante Foschiniju zahtjev gradonaelnika Gigantea i Host-Venturija da u bombardiranju bude poteena gradska bolnica. Rijeki sveenici Luigi Maria Torcoletti i Adolfo Rossini podravaju Costantinijeva nastojanja da odvrati neke gradske pravnike od davanja potpore DAnnunziju. Nakon bombardiranja tijekom noi, 28. prosinca Costantini pie poruku pjesniku koju e supotpisati poznati graani Rijeke.62 Zahtijevalo se poduzimanje hrabrog ina i prekid
Isto, 353. Niepotpisani graani, predstavnici sviju stranaka u gradu, mole primirje kako bi se sprijeila uzaludna nesrea meu braom, obeavi da e nastojati nagovoriti comandantea. U svome dnevniku Costantini zapisuje da su se prevarili oni koji su se ponadali pobuni Rijeana protiv DAnnunzija, jer je napad na Rijeku uzrokovao suprotan uinak. C. COSTANTINI, Foglie secche, 383. 61 Isto, 391. 62 Osim samoga Costantinija potpisuju ga razne osobe: Andrea Ossoinack, bivi zastupnik u maarskom parlamentu, predsjednik Adrije; Arturo Nascimbeni, proelnik Pravde; Isidoro Garofalo, primarius u bolnici; Luigi Maria Torcoletti, sveenik i gradski zastupnik; Attilio Depoli, gradski zastupnik; Salvatore Bellasich, proelnik za obrazovanje; Luigi Miskulin, predsjednik Narodnjake stranke/Partito Popolare; Francesco Vio, bivi predsjednik opine; John Stiglich, predsjednik Suda. Isto, 389.-390.
59 60
130
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
borbe meu braom.63 Istoga dana poruka je odnesena DAnnunziju, a jedan je primjerak, koji su na sudu potpisivali namjetenici suda, iznenada uniten nakon provale faista koji su javno prosvjedovali protiv Costantinijeva apela.64 Dolo je do sukoba na moru izmeu DAnnunzijeva broda Espero i broda Kraljevine Italije Andrea Doria, pri emu je poginulo nekoliko ljudi. S tog je broda ispaljeno nekoliko granata prema Guvernerovoj palai, u kojoj je DAnnunzio stolovao, pri emu je pjesnik ranjen. Dana 28. prosinca DAnnunzio se sastao s predstavnicima Consiglio Nazionale i pristao na povlaenje, zatraivi due razdoblje za naputanje Rijeke. Apostolski administrator svojevoljno postaje posrednik kako bi doao do zapovjednika talijanske vojske i zatraio vie vremena za povlaenje DAnnunzijevih trupa. Nakon nekoliko susreta s DAnnunzijem Celso Costantini 30. prosinca u 16 sati amcem Dante Alighieri odlazi u Opatiju, gdje se susree sa zapovjednikom regularnih trupa generalom Cavigliom. Izjavljuje mu da je kao pastir Rijeke doao izmoliti milost za izmueni grad, traei irokogrudnost u pregovorima s legionarima te neto vie vremena za njihovo povlaenje. Govori mu o apelu koji su potpisale 24 poznate osobe Rijeke i trai da se omogui miran doek Nove godine. General obeava amnestiju, osim za dezertere koji su iz regularnih preli meu DAnnunzijeve trupe. U svojim memoarima Costantini zapisuje i to kako mu general nije znao odgovoriti na pitanje je li vlast u Rijeci drala talijanska masonerija. Istoga dana uveer predstavnik DAnnunzijevih jedinica Nino HostVenturi zajedno s gradonaelnikom Riccardom Giganteom odlazi u Opatiju, gdje postiu mirovni sporazum. Costantinijevi memoari svjedoe nam da je intenzivno posredovao izmeu DAnnunzija i regularnih vojnih vlasti. Poticao je na realno i umjereno sagledavanje situacije, u prvom redu kako bi sprijeio daljnje stradanje stanovnitva. Njegovo djelovanje, koje ukljuuje posrednitvo, mirotvorstvo i pomo ugroenima, pomoglo je okonanju sukoba. Uoi Badnjaka Costantini odlazi na amac Dante Alighieri kako bi tijekom blokade osigurao mlijeko za djecu i bolesne. Zahvaljujui njemu bolnice i djeca izbjeglog puka imali su hranu i za vrijeme ratnih operacija. Osobno je pohodio rovove i bolnice kako bi utjeio
Bratoubilaki rat kojem smo svjedoci, nadilazi samo domoljublje i postaje pitanje ovjenosti. Domoljublje je ui oblik bratstva meu univerzalnim bratstvom. No, ovdje pretjerano domoljublje usmjeruje brata protiv brata i negira humanost. Rijeka koja Vas je do juer slijedila, sada osjea svu traginost ovog pitanja savjesti i trai od Vas uzvieni i hrabri in kako se ne bi izgubilo puno vie. Ukoliko se eljelo prosvjedovati u korist principa rijeke kauze, to se je postiglo ovim energinim i odlunim inom. No ali bilo kakav drugi otpor prouzroio bi rtve koje e pasti u vrlo duboki ponor koji se stvara izmeu Rijeke i Italije. Na Aspromontu ili na Porti Piji, oruani otpor nije preao pravu mjeru. Ali za to se sada borimo? Rijeka ima pravo znati koji su ciljevi ovoga ratnog sukoba koji je za svaku osudu. eli li se u Italiji potaknuti izbijanje revolucije? Ali to Rijeka ne zna niti to eli. [] Cijenjeni gospodine Zapovjednie, mi Vam s povjerenjem upuujemo ove smirene rijei, jer Vi poznajete tko smo i znadete nae domoljublje. Znadete i to da nismo s Vama u ovoj bratoubilakoj borbi, ali ostajemo na naem poloaju za bilo kakvo djelo pomoi civilima i generalu Cavigli se stavljamo na raspolaganje u svezi s postizanjem primirja. Isto, 388.-389. 64 Isto, 392.
63
131
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
ranjenike obiju strana. Od zapovjednika regularnih talijanskih snaga dobio je sanitetski materijal. Njegov osobni tajnik, kapucin Lovro iz Dreke, tih je dana bio kapelan ranjenicima.65 Nakon okonanja sukoba mnogi su zahvaljivali Costantiniju, ali je on u memoarima vlastitim zaslugama skromno posvetio malo pozornosti.66 Kad je rije o dobroinstvima, valja rei da je u pomoi siromanima i trpeima Costantini bio vrlo aktivan tijekom cjelokupne svoje slube u Rijeci, ne samo za vrijeme sukoba o Boiu 1920. godine. Na njegov poticaj Sveta je Stolica u nekoliko navrata poslala ne samo izraze solidarnosti nego i konkretnu pomo. Dravno tajnitvo 10. veljae 1921. alje u Rijeku 50 000 lira, a 5. oujka iste godine 2 000 pokrivaa. Pomo je dijelila katolika enska udruga Dame di Carit, a prigodom poiljke u oujku apostolski je administrator u znak zahvale sluio misu za Benedikta XV. Inae, poznato je da je papa Benedikt XV. ostao zapamen po izdanoj pomoi koju je u ratnim i poratnim godinama podijelio diljem svijeta.67 Mnogo je onih koji su kucali na Costantinijeva vrata, a da je bilo pritisaka na osobu apostolskoga administratora svjedoi priopenje u tisku u kojem je predstavnik Svete Stolice pojasnio kako e pomo podijeliti bez obzira na stranaku ili vjersku pripadnost, uzevi u obzir realne potrebe ljudi.68 U jednome pismu iz 1921., o djelatnosti tijekom Krvavoga Boia, Costantini u treem licu pie: U djelima milosra nikada se nije ravnao politikim motivima, ve se jednako odnosio prema svima bili oni Hrvati, Talijani, faisti, autonomisti, itd. Otklonio je dijeljenje pomoi onda kada je zahtijevano da se ona dade samo jednoj politikoj opciji. [] Tijekom DAnnunzijeve okupacije, samo je njegov glas imao hrabrosti usprotiviti se u vie navrata Komandantu: kada je ustao protiv poganskoga statuta Kvarnerske regencije, kada je savjetovao prihvaanje Rapalskoga ugovora, naposljetku kada je tijekom petodnevnoga Krvavoga Boia uputio DAnnunziju peticiju u kojoj je potvrdio protivljenje Rijeke ratu s Italijom te kako valja sprijeiti uzaludno prolijevanje
65 Vojna bolnica priopuje Costantiniju 24. prosinca 1920. da je za kapelana uzela njegova tajnika kapucina Lovru iz Dreke, ali da mu ne moe jamiti smjetaj zbog nedostatka prostora u, tih dana prekapacitiranoj, bolnici. NAR, Prezidijal Costantini, f. 20. 66 La Vedetta dItalia objavljuje 15. sijenja 1921. lanak u kojem zahvaljuje Costantiniju na svemu to je uinio tijekom Krvavog Boia. Costantini u memoarima pie: U gradu se najvjerojatnije daje pretjerana vanost mojemu djelovanju. C. COSTANTINI, Foglie secche, 399. 67 Tijekom i poslije Prvog svjetskog rata, prema povjesniaru Paulu OSheu, papa Benedikt pokrenuo je vaan program pomoi rtvama rata bez obzira na njihovu nacionalnost, etniku ili vjersku pripadnost. Papinska pomo, od koje je dio nabavljan novcem Svete Stolice, iznosila je ukupno oko dvadeset milijuna dolara, to je za to doba bila zaista pozamana svota. Vatikanski program pomoi bio je vrlo irok te je, uz ostalo, obuhvatio zemlje poput Poljske, Rusije, Sirije i Libanona. Povjesniar John Pollard napisao je kako je Benedikt toliko irokogrudno pomagao djeci da ga se moe smatrati za jednog od osnivaa Fonda Spasimo djecu (Save the Children Fund). Michael PHAYER, Pio XII., holokaust i hladni rat, Zagreb 2010., 23. 68 La Vedetta dItalia, 13. III. 1921.
132
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
bratske krvi. Ta je peticija potpisana i od nekoliko autonomaa. Tijekom Krvavoga Boia neustraivo je zahtijevao oslobaanje ravnateljice Rose de Emili.69 Temeljno djelo u hrvatskoj historiografiji o tome rijekom razdoblju, ulinovieva Rijeka drava nastala 1953., bitno reducira Costantinijevu ulogu u dogaajima Krvavoga Boia. Priznaje mu samo to da je DAnnunzijeve zahtjeve o primirju i poetku pregovora prenio regularnim trupama70, ne spominjui da se u samoj Rijeci aktivno zauzeo za prekid sukoba. Na groblju Kozala 2. sijenja 1921. Costantini osobno vodi sprovodne obrede za 31 rtvu sukoba obiju strana. Dvije su rtve (ena i dijete) prethodno pokopane. Na velikome sprovodu Costantini izrie propovijed s izrazitim naglaskom na pomirenju i bratstvu. Prije no to je uope odluio voditi sprovod apostolski administrator zatraio je posredstvom Riccarda Gigantea od DAnnunzija da ne bude nikakvih osvetnikih ina ili govora tijekom sprovoda.71 Nekoliko dana nakon sprovoda Celso Costantini odlazi transko-koparskome biskupu Angelu Bartolomasiju da bi se odmorio i oporavio od napornoga razdoblja koje je proivio. DAnnunzijevi legionari poeli su naputati grad 5. sijenja, a sam je Comandante napustio Rijeku 18. sijenja 1921. godine. Vraajui se iz Trsta toga 18. sijenja, s kolima u kojima je prevozio oveu koliinu cipela za djecu Rijeke, Costantini susree kolonu Gabrielea DAnnunzija koja je naputala Rijeku. Pritom ne spominje jesu li se dvojica tom prilikom susrela.72
Apologija DAnnunzija u narednim godinama

Dok je crkvena vlast za vrijeme DAnnunzijeve okupacije Rijeke imala, kao to smo vidjeli, po njega vrlo nepovoljan stav, Costantinijevi nasljednici na rijekoj katedri nisu zauzimali tako negativan stav prema tome kontroverznom pjesniku-vojniku. Naime dolaskom faizma na vlast u Italiji i aneksijom Rijeke 1924., DAnnunzio je uzdignut u mit, a njegova se rijeka avantura vrednovala kao anticipacija samog pripojenja grada Italiji. Takvu su sliku prihvaali i katolici, kao uostalom i druge sastavnice talijanskoga drutva, ukljuujui i
69 NAR, Prezidijal Costantini, fasc. PPI, bez signature. Pismo sastavljeno vlastoruno od Celsa Costantinija ali potpisano od Luigi Marije Torcolettija, 4. kolovoza 1921. 70 F. ULINOVI, n. dj., 203.-204. Autor pogreno pie o Costantiniju kao rijekome biskupu. Rijeka tada nije bila biskupijsko sredite, pa nije ni mogla imati svoga biskupa. Biskupsko reenje Costantinija za titularnoga biskupa uslijedilo je 9 mjeseci nakon toga, ali on nikada nije postao rijeki biskup. Ta e ast 1926. pripasti benediktincu Isidoru Sainu. 71 Izgleda da se unato jamstvima koje je dobio Costantini bojao DAnnunzijeva ponaanja na samome sprovodu. U memoarima naime pie kako je prije samoga sprovoda proveo nesanu no zabrinut mogunou da poraeni Komandant uputi kakav bojni poklik. Govor koji je na groblju izgovorio DAnnunzio ipak nije bio nasilan kao to se Costantini pribojavao. C. COSTANTINI, Foglie secche, 399.-405.; usp. A. SCOTT, Le lettere, 359.-360. 72 C. COSTANTINI, Foglie secche, 408.
133
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
druge vjerske zajednice. Prigodom uspostave Rijeke biskupije (1925.) meu popisom poznatih imena iz politikog, drutvenog i kulturnog ivota kojima je tadanji apostolski administrator Rijeke Isidoro Sain poslao provedbeni akt papinske bule, od 47 imena, odmah nakon predsjednika vlade, nailazimo na ime Gabrielea DAnnunzija, koga se oito smatralo zaslunim za uspostavu rijeke dijeceze.73 Isti je Isidoro Sain od Gabrielea DAnnunzija dobio na dar prsni biskupski kri kada je idue godine postao prvim rijekim biskupom. Pektoral bizantskoga stila donijelo je u Rijeku posebno izaslanstvo grada Rijeke koje je posjetilo DAnnunzija u njegovoj vili u Gardoneu. U znak zahvale poetkom 1928. rijeki e biskup Sain i osobno poi k njemu i, izmeu ostalog, u tamonjoj katedrali slaviti misu za njegovu pokojnu majku. Ipak, rijeki ga ordinarij nee potedjeti kritika kada, koji mjesec iza toga, pjesnik nije ostvario obeanje o financijskoj pomoi za crkvu u rijekom kvartu Kozala.74 Unato takvim simpatijama prema DAnnunziju, u trenutku njegove smrti 1938. u Rijeci nisu sluene mise zadunice. Kada je iste godine prigodom rijekoga hodoaa u njegov Gardone rijeki podest (naelnik) Carlo Colussi zatraio sluenje mise za DAnnunzija, dobio je negativan odgovor tamonjega biskupa Brescije: Nisam smatrao primjerenim dozvoliti sluenje [mise], a razloge sam objasnio u pismu naelniku koje Vam prilaem. [] Smatram kako se ne smije nastaviti s misama za pokojnoga pjesnika. ini mi se da sam ve bio odve dareljiv dopustivi crkveni sprovod i misu u Vittorialu, tj. na mjestu gdje je ivio i gdje je pokopan. Zatraena liturgija, iako usmjerena za pokojne Rijeane, bila bi takoer i aenje DAnnuncija.75 Tom prigodom opirni izvjetaji rijekoga novinstva nisu navodili nazonost sveenika iz Rijeke. Izvori nam nisu sauvali nikakvu misao tadanjega rijekog biskupa Antonija Santina o DAnnunziju.
Zakljuak
Politika Svete Stolice prema Crkvi u Rijeci tijekom talijanske uprave bila je naklonjenija talijanskoj negoli hrvatskoj strani, posebno ako se uzme u obzir osnivanje Rijeke biskupije 1925., samo godinu dana nakon aneksije grada Italiji. No valja pritom uoiti ne samo razlike izmeu Rimske kurije i talijanskih sveenika u Rijeci nego i razne etape u politici Svete Stolice spram Mussolinija. Poetkom dvadesetih godina, u godinama nastanka faizma, Sveta Stolica alje u Rijeku predstavnike koji su se znali suprotstaviti faizmu i po cijenu osobne sigurnosti. Poetak talijanskoga razdoblja, u crkvenom pogledu, Rijeka doekuje pod Senjsko-modrukom biskupijom, kojoj pripada od 1787. godine. Povezanost s
NAR, Osnivanje biskupije, f. 265-266. Isidoro Sain Benitu Mussoliniju, 5. lipnja 1928. NAR, Osnivanje upa, fasc. Financiranje i izgradnja crkava, f. 44. 75 Mons. Giacinto Tredici Antoniju Santinu, 31. oujka 1938. NAR, Acta, 153/1938.
73 74
134
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
tom hrvatskom dijecezom smeta talijanskim planovima s Rijekom nakon Prvoga svjetskog rata, pa talijanske vlasti nastoje prekinuti crkvenu povezanost sa Senjom i od Svete Stolice trae predstavnika koji e imati biskupske ovlasti. Za vrijeme DAnnunzijeve okupacije Rijeke Sveta Stolica upuuje apostolskoga vizitatora Valentina Livu, kanonika Zbornog kaptola u edadu. Njegovo nepristrano ponaanje uzrokovalo je protivljenje talijanskih politiara i klera Rijeke, osobito nakon zauzimanja za povlaenje vojnog kapelana koji je u rijekoj crkvi Sv. Vida sudjelovao u obredu blagoslova bodea za DAnnunzija. Blagoslov bodea postao je tijekom faistikoga razdoblja jedan u nizu mitova kojim se reim sluio. Opoziv kapelana i otro protivljenje uporabi vjere u politike i nasilne svrhe koje je pritom oitovala Sveta Stolica i rijeki apostolski delegat talijanski su mediji s vremenom zaboravili jer se ta injenica nije uklapala u pomirbeni ton izmeu Italije i Katolike crkve nakon Lateranskih ugovora 1929. godine. Isto tako nakon prekida diplomatskih odnosa Beograda sa Svetom Stolicom komunistika je historiografija tu epizodu tumaila kao dokaz protuslavenske djelatnosti Svete Stolice, falsificirajui ne samo ime poinitelja nego i to da je sporni obred uinjen s odobrenjem crkvene hijerarhije. DAnnunziju se suprotstavio i Livin nasljednik, apostolski administrator Celso Costantini. Njegov stav, na liniji politike pape Benedikta XV., traio je mirno rjeavanje sukoba. Costantini nastoji sprijeiti daljnje stradanje stanovnitva te posreduje izmeu DAnnunzija i talijanskih regularnih vojnih vlasti. Njegovo djelovanje, koje ukljuuje posrednitvo, mirotvorstvo i pomo ugroenima, pomoglo je okonanju sukoba. Otro se suprotstavio ustavu DAnnunzijeva Namjesnitva, prepoznavi u njemu protukatoliko uvoenje poganskog kulta. Pripojenjem grada Rijeke Kraljevini Italiji 1924. stvoren je glavni preduvjet osnivanja biskupije. Iako su predradnje zapoete jo s apostolskim administratorom Celsom Costantinijem, glavni teret nastanka dijeceze podnijet e njegov nasljednik, benediktinac Isidoro Sain. U pregovorima s provincijskim i dravnim vlastima zajedno sa Svetom Stolicom (Konzistorijalnom kongregacijom) on uspijeva u pretkonkordatskim uvjetima povoljno rijeiti financijska pitanja. Bulom Supremum pastorale munus od 25. travnja 1925. Pio XI. osniva Rijeku biskupiju.
135
SP, br. 1., 111.-136. (2012)
SUMMARY THE CATHOLIC CHURCH AND DANNUNZIOS OCCUPATION OF RIJEKA From the Churchs point of view, during Gabriele DAnnunzios rule (19191921) the city of Rijeka belonged to the Senj-Modru diocese, but its political authorities attempted to attach it to Italy, which brought them into conflict with the Croatian clergy. The military curate, Reginaldo Giuliani, a Dominican, put himself square in the center of the public eye at the beginning of 1920 by blessing and surrendering a ceremonial dagger to Gabriele DAnnunzio. This episode has been recounted in the historiography, but until now, the role played by the Holy See and its representatives in Rijeka has remained completely hidden, which opened the door wide open to manipulation during the era of fascism and communism. This article brings to light previously unknown information about the activity of two representatives of the Holy See in Rijeka, Valentino Liva and Celso Costantini. That their activities contributed to a peaceful solution of the conflict and against the interests of DAnnunzios government is clear from the fact that one of these men became de facto undesirable in Rijeka. Key words: Rijeka, Catholic Church, Gabriele DAnnunzio, Valentino Liva, Celso Costantini, Reginaldo Giuliani, fascism
136

Marko Medved - Katolička Crkva I D'Annunzijeva Okupacija Rijeke PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Marko Medved - Katolička Crkva I D'Annunzijeva Okupacija Rijeke PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SP, br. 1., 111.-136.

Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Rijeka pod DAnnunzijevom vlau

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Crkvena situacija u Rijeci

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Pitanje vojnih kapelana

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Skandal blagoslova DAnnunzijeva bodea

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Otra reakcija Svete Stolice

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Ugroen boravak predstavnika Svete Stolice u Rijeci

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Instrumentalizacija sluaja tijekom faizma i komunizma

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Apostolski administrator Celso Costantini obrana progonjenih hrvatskih sveenika i redovnika

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Gabriele DAnnunzio i kranstvo

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Statut DAnnunzijeva Talijanskog namjesnitva Kvarnera

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Crkva se protivi uvoenju poganskoga kulta

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Sveta Stolica i Celso Costantini za prihvaanje sporazuma u Rapallu

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Celso Costantini mirotvorac i posrednik tijekom Krvavog Boia

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

Apologija DAnnunzija u narednim godinama

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke

SP, br. 1., 111.-136. (2012)

MARKO MEDVED, Katolika crkva i DAnnunzijeva okupacija Rijeke