Sreo sam te mnogo puta - Ladislav Preigalo Drhtim...

Drhtim kad ugledam ar u oima tvojih to k'o iskra sja, to k'o oganj gori... Drhtim kada proe pokraj mene i mirie k'o rua i smije se k'o sunce, to nam ivot prua... Drhtim kad sretnem pogled tvoj, to njeno razdire duu i nikad nije moj... Sreo sam te mnogo puta... Zna... i nikad ti nisam rek'o... (mislio sam da si ljuta) da te volim... da te grlim i ljubim... Oh, oprosti molim. Ljubav... tajna koju vjeno krijem. Oprosti to kaem sada kad odlazim zauvjek... I sa tajnom mrijem... Kad ide - idi. Idi... i svima kai da prava ljubav ne lei u laima... Drhtim kad ugledam ar u oima tvojih to k'o iskra sja, to k'o oganj gori... Drhtim... Drhtim kada proe pokraj mene i mirie k'o rua i smije se k'o sunce, to nam ivot prua... Drhtim kad sretnem pogled tvoj, to njeno razdire duu i nikad nije moj...

Da li si mogla da zaboravis - Herman Hese Da li si mogla da zaboravis da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala, i da se neizmerna radost iz tvoje ruke u moju, sa mojih usana na tvoje prelila, i da je tvoja kosa plava, citavo jedno kratko prolece ogrtac srece mojoj ljubavi bila, i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan, sad siv i umoran, bez ljubavnih oluja i nasih malih ludosti? Zlo koje jedno drugom nanosimo vreme brise i srce zaboravlja; ali casovi srece ostaju, njihov sjaj je u nama. Potrebno mi je duo - Abdulah Sidran Potrebno mi je, s vremena na vreme, da verujem kako nekog volim, na cesti, neku blagu enu po hodu prepoznajem, i trpim, kao, zbog nje. Pa kada legne no u moju sobu, na sto i postelju zamiljam: ona e ujutru stii, mehko klju u tunoj bravi okrenuti, nad postelju mi se nadnijeti, kao majka - ist oprez u brinom kretu, ednost u ivoj ruci, pod kojom oi otvaram, i dodirujem je, govorei: "Potrebno mi je, duo, s vremena na vrijeme,

da vjerujem kako nekog volim, i ljubim, u jutrima ovim, punim strave, a pustim..." Napisat cu ti pjesmu - Nevin Birsa Napisat cu ti pjesmu, kakvu jos nije culo ljudsko uho, napisat cu ti da te ljubim, ljubim, ljubim!... (O, to sunce sto izlazi, O, to sunce sto zalazi.) Napisat cu ti pjesmu koja ce zvucati poput carobnjacke svirale, s tisucu rodjenja u jednom samom trenu; pogledaj: beskonacno dijete sijat ce u tvojim ocima, i beskonacna duga bojit ce tvoje usne. Napisat cu ti pjesmu koja ce odzvanjati poput svih mora ovoga svijeta (kisa ce zasipati tvoje grudi, gluho nebo poludjet ce u crvenom svitanju), napisat cu ti rijec, uz koju se slome svi otpori i tame, uz koju usahnu sve mrznje, napisat cu ti pjesmu, prokletu od ljubavi, zeljnu ljubavi, utonulu u sanje, daleku, predanu ljubavi, divlju, ludu, ludu, ludu... Zelim ti napisati jos samo pjesmu, potom nek umrem, sam i napusten, sa sjajem umuklih gitara na rukama vratit cu se tuzi, maternici svega zivog, istini, kojoj ne vidim ni dna ni imena.

Pod musebacima - Aleksa Santic Dodi u moj cardak! Samu mi je zima Svi duseci moji za te su prostrti Hocu poljubaca u kojima ima I vatre, i sunca, zivota i smrti! Tvoji zagrljaji neka budu zmije, Neka stezu divlje uz vihore zara! U njima da umrem, Serifa, sto prije, Mirisuci baste, tvojijeh njedara Zedan sam ljepote, i zenskoga stasa, Grceva i slasti, smijeha i vriska, Pomame i ognja, i miloste tajne Hodi! Neka ti se sva dusa zatrese, I po mojoj sobi, ko procvale rese, Svog proljeca prospe pahuljice sjajne Sunce, vjetar i ti - Enes Kievi Napisat cu ti pjesmu U kojoj ce biti Sunce, vjetar i ti. Vrijeme ce mirisati pred kisu. Zito ce snivati Van Goga. Poljem ce svirati rijeka Iz roga zelenoga. Odjenut cu te u haljine tanke Tek tijelo da ti se sluti. U jednom ce stihu lipa Svu pjesmu zapuhnuti. Hodit ces sva izvan sebe Od uzvisene neke slobode,

Nedjeljiva od svega sto vidis: Od zraka, od zemlje, od vode. Jablani dizat ce glave. Ruzama dah ce stati. Za vitkom pojavom tvojom Sve ce se okretati. I sume, i brda, i ljudi, I suncokreti daleki zuti. Ucinit cu da cijeli se svijet Oko tvog lika zavrti. I u tom, svemira verglu, Gdje prste u prostor boje, Ti ocima sibat ces pejzaz Svjesna ljepote svoje. Vjetar odoljet nece, Za kosu ce te scepat. Ti ovlas ces ustrgnut klas I kosu u rep ces vezat. "Moja si", siktat ce vjetar Za vratom studeni zubi. Dobacit cu ti maramu kradom Da vrat zastitis dugi. "Ne bjezi", bjesnit ce vjetar, "Neces se oteti lako!" I zaskocit cete pod suknju Pt bijela bljesnut ce zrakom. Ti zgrabit ces vjetar za gusu I koljenima ga stiskati glatkim Sve dok trzaji vjetra Ne postanu posve mlaki. A zatim cu, tiho, u pjesmi, Otskrinuti oblake lake,

I ti ces prosuti kose U zlatne suncane zrake. Tisuce svjetlosnih strijela Kroz srce ce ti sinut. Od noznog palca do cela Nevidljiva vatra ce liznut. Osjetit ces u svakoj pori Svjetla svilene lasi, Vrh tvojih stidljivih dojki Dvije maline divlje ce rasti. Osjetit ces pod caskom pupka Sve ukrug slatku toplinu, I kao kad dijete kamencic Baci u vodu mirnu; Krug za krugom topline Krv ce siriti vrela Sve dok ne dodirnes sebe Izvan granica tijela. Moja ljubav - Arsen Dedic Zavrsila se igra: vatra pocetka, slast i tajanstvo tvog prvog grijeha, gotovo je... To nije vise ni veselje ni slatka dosada. Ti, mala moja, zenska sa zura, dzepna damo, nasmijana i onesvijestena ljubavnice, moje dijete i moja majko Postala si neizreciva, a pocelo je bezznacajno... Zatekao sam se kako ti telefoniram u ljepoti vecernje kise,

koja je samo provalija nada mnom... ... potreba da te dotaknem, tvoja usta... Pokucstvo, topli namjestaj mojih starih ljubavi osipa se... Zatekao sam se u njeznosti koja je vec spavala, u rijecima koje su mi pripadale, ali me nisu mogle naci. Ti si postala moja odbrana, dobrovoljno progonstvo, pobjeda nada mnom, moja muka, ljubomora na zivot, moja mrtva sestra uspavana u velikim ruzama, nemoguca zemlja, potrebno tijelo, moja ruka i glava. I zagrljaj u kojem sam se jucer igrao sada me obuhvaca, ovdje, daleko i zauvijek u svim uglovima zivota. Postajes bezimena, nepoznata i smrtnonosna, moj zivot i spas od zivota Moja Ljubav! Sto soneta o ljubavi - Pablo Neruda XIV Igra se svakog dana svetlou svemira. Posetiteljice nena, stie u cvetu i vodi. Vie si nego ta bela glava koju steem rukama, poput groza, svakog dana. Nikome nisi slina otkako te volim. Dopusti da te prostrem izmeu utih venaca. Ko pie tvoje ime slovima od dima izmeu junih zvezda?

Ah, pusti me da se setim kakva si bila tada kada jo nisi postojala. Odjednom vetar urla i udara o moj zatvoren prozor. Nebo je mrea skamenjena od senovitih riba. Ovde zamiru svi vetrovi, svi. I svlai se kia. Ptice beei prolaze. Vetar. Vetar. Mogu se boriti samo protiv ljudske snage. Nevreme skuplja tamno lie i odvezuje sve barke vezane noas o nebo. Ti si ovde. Ah ti ne bei. Odgovarae mi sve do poslednjeg krika. Privij se uza me, kao da se plai. Ipak ti ponekad udna sena dira oi. Sada i sada, malena, donosi mi kozju krv i grudi su ti mirisne kao i ona. Dok tuan vetar juri ubijajue leptire ljubim te i moja radost grize ti usta od ljive. Mora da te je bolelo da se na me privikne, na duu mi divlju i samotnu, na ime od koga svi bee. Toliko smo puta videli zvezdu kako gori ljubei nam oi i sumrak to se nad nama gubi u lepezi to se vrti. Milujui te kiile su na te moje rei. Odavno voleh tvoje telo od osunanog sedefa. ak verujem da si vladarica svemira. Doneu ti copihue, radosno cvee s planina, tamne lenike i umske koare celova. Hteo bih s tobom uiniti sto prolee ini sa trenjama.