Jednostavno, volim te - Phil Bosmans

Niko drugi nije kao ti.

Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek.
Iz njega zraci
neobicna privlacna snaga.
I ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji.
Mozes mu cak reci :
Sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer:
ja te jednostavno volim.

Ljubavna pesma - Rajner Marija Rilke
Kako da dusu sputam
da se tvoje takne?
Kako, mimo tebe,
da njom da grlim
druge stvari i daljine?
Ali, rado bih je sklonio
na neko zaboravljeno mesto
usred tmine
u neki izgubljen kut,
u kom nece je tvoje
njihati daljine.
Ali, ipak, sve sto dodirne
nas dvoje
ko gudalo nas
nekako spaja
koje iz dveju struna
jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirac drzi nas?
O, pesmo slatka.

Ne budim te tek tako
Nocas je ulicama nasega grada
Prolazila kocija bijela,
I bijela mecava vije
Mutan dan...
Do u tajne sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje i tudje sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu...
Ne treba rakije - ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Kao uzarenu kuglu djetinjstva,
Kao ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu.
Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
Predlazem da saberemo nase siromastvo
U dodir koji lijeci nasa srca,
U koja je rdja pala sa bijelom igrom u samoci.
Moj kriz placa racun ove noci.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna
Oguli narandzu, operi lice.
Otvori se utjeho
Zagrli me jako
I probudi se
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
I prosipas ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima...
Ne budim te tek tako.
Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorcine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mecava u gradu vije
Mutan dan...
Pa i srce je pocelo sumjeti: "Divljak - ovdje je kvar!"
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je.
Gledaj!
Nemoj da ti trazim oci
Primakni se blize...jos blize
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako,
probudi se Dragana,
Ne budim te tek tako...

Ako hoe - Aleksa anti
Aleksa anti roen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je
proveo vei dio svog ivota.
Stvarao je na razmeu dva vijeka i vie nego drugi pjesnici svog narataja
povezivao je idejne i pjesnike patnje XIX i XX vijeka. Svoju najveu pjesniku
zrelost anti dostie izmeu 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove
najljepe pjesme. antieva poezija je puna snanih emocija, ljubavne tuge a i bola
i prkosa.
anti je bio je jedan od osnivaa kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog
Pjevakog Drutva "Gusle". Tu je upoznao i druio se sa poznatim pjesnicima tog
doba: Svetozarom oroviem, Jovanom Duiem, Osmanom ikiem...
Poznati pjesnik je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru.
Danas su obiljeene 84 godine od njegove smrti. No, pjesnik njegova kova nikad
ne umire, ne umire kao obian smrtnik, ne... on je "ostao ovdje, s nama".

Htjela sam samo da, u znak potovanja prema njegovom i liku i djelu, ostavim
ovdje, ba danas, jednu njegovu pjesmu.
Ako hoe...
Ako hoe da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bjei sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoe da ti pjevam
O sunanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotane, mili raju!
Ako hoe da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu -
Mirisavu meku svilu!
Ako hoe da ti pjevam
Miris divnog pramaljea,
Oj, razgrni njedra bijela -
Da udiem miris cvijea!
Il' ako e pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!...
(1889.)

Sonata od sna - Enes Kievi
Od ega ive oi tvoje
Kad stalno iz njih isijava san?
O to bi dragulj dragane moje
dao da tako bar naas sja.
Tvoje su oi u meni zasle.
Taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim oima budi.
Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico snijena zgusnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.
- Ne sklanjaj pogled. ega se boji?
Ljubavi, zar te je strah?
Zacijeli rijei cjelovima,
s usana strgni mi dah.
emu se smijei?
Obujmi me jae,
sva krvi nek mi utrne!
Kad zagrlim te ovako,
zna to ja vidim:
Dva kria koja se grle.
A me' njima die
jo neroen Bog,
prikovan poljupcima...
A to ako boginja neka
pod mojom usnom sniva?
Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
Prsti su tvoji vidre vedre
to se u igri tope.
A uti li kako iz moga struka
iskau antilope.
O kad bi moglo uho uti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te utim. Da te diem.
Da te snim.
to je ivot? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Izmeu dva otkucaja
srca stane.