O broju - Paul Valry Moda nije poezija. Ali moda ni mi nismo ono to velimo.

Pol Valeri je proizvod, jednog korzikanca i jedne enovljanke. Neki od nas koji su eleli praviti anarhiju su grekom (moda) njegovu knjigu Naelo iste i primenjene an-arhije uzeli kao neki udbenik, kao uputstvo. A poezija je tamo gde se najmanje nada. Daba vam novci, moji sinovci. O broju Broj je sredstvo, i jedino sredstvo. Broj podrazumeva zbrajanje jedinica, koje predpostavlja prepoznavanje elemenata, koje predpostavlja jedno ubedjenje: A=1; B=1; A=B. A+B=1+1=2 i nema vie ni A ni b. Rei 2 oveka, znai unititi i jednog pojedinca i drugog. Nema vie od jednog ja. Da si blizu - Vesna Parun Da si blizu, naslonila bih elo na tvoj tap i nasmijeena ovila bih ruke oko tvojih koljena. Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna ne moe da usne ni u nonoj travi ni na valu morskom, ni na ljiljanima. Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu kao kini oblak nad izgubljenom kuom u dolini. Kao nad morem surim krik galeba to odlijee pred dolazak oluje u veer punu briga.

O da si barem tako tuno blizu kao cvijet to spava zatvorenih oiju pod bijelim pokrovom snijega u tiini kamenih uma, ekajui proljee. Da si blizu, o moj hladni cvijete. Samo jednom kretnjom da si blizu neveselim vrtovima mojim to ve sahnu, klonuli od bdijenja. Ali, no je i svijet je daleko a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje s tvojih su grana sale. I sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijek u uvrijeenu zemlju zaborava u kojoj je neznano ime ljubavi. Puno decijih dusa - Dejan Nikolic Pesme iz najnovijeg elektronskog izdanja knjige pesama "Uputsvo za vaspitanje mladih prineva" - Dejan Nikoli Puno dejih dua Spavao sam u plavim umama. Oko mene je - pucketalo cvee, arei se u dubini puilo je usnice - a one su me snaile gipkom vrtoglavicom... Spavao sam u plavim umama. Nikoga, pored puta. Donekle zaguljiv, sumpor neno plav kao bakar sulfat nadimao se u mojim venama razveseljenim slatkom dimnom punom. Neko me je kropio; i sva gorina

neprimeenih dijamanata, - sa verovatno isto tako neprimeene dijademe aristokratske gospoe to se u lokvicama (malko zimogroljivo) zrila kao rastrzan plat poglavito ravo raspoloen, pupila je nepovrat mekotom mlenih gusaka. Fina kropionica alkalna kao gugutka skrozirala me je, voleo sam to je moje srce, kao suner - u zavadi sa munjevitim varivima: upijalo moju sopstvenu krv. Spavao sam u plavim umama. Inficiranih noktiju; napomaen vedrom paprati po zajapurenosti, i do u krajnost radosnom trcanju burmutaste krvi koju sam umrkavao; znao sam da su noni. Stopala ispruivi (inilo se da u ovde zauvek ostati) kao kljualo kestenje opijao sam se, udnom izrezbarenou svoga ostajanja (u slonovoj kosti), kamernou burmuta, muzikom - leerne svlaionice. Blizina ume da nas zaprepasti - Veselin Lari Mini Rekla si: Doi u. Rekla si : Doi u. Sigurno u doi. I opet ponovila: Doi u ako dodjem. Razumeo nisam ta si u stvari htela da mi kae. Odluio sam da te ekam.

I tako evo godine prolaze a tebe nema. Tu smo u komiluku. Kua do kue takorei. Vrata do vrata. Jer blizina ume da nas zaprepasti. I da nas udalji od samih sebe. Istina je da daljina razdvaja prostore. A blizina ljude. Nije lako tolike prepreke u nama premostiti. Poinjem da se brinem za tebe. I da sumnjam poinjem. Brinem se da ne zaluta na putovanju do moje due. Varke su na stazi svakog tragaoca. I sumnjam kao to rekoh. Da te je samo san veiti omeo da dodje. I nemam hrabrosti da pozvonim na tvoja vrata. I ako bih te ipak na njima ugledao tada Hou li moi da te upitam bez mucanja Jesi li iva Jesi li mi iva ljubavi moja Bakrena je otila na put - Rade Jarak Otila si Bakrena, ostala je tuga. Uvek e te voleti, grobari sa juga. (Navijaka pjesma) Sjedim u Kinoteci i promatram kiu a Bakrena je otila. Na put. Bakrena je otila, sjedim u Kinoteci, Kia pada. Kia, dosadna, uporna. Svejedno, lijepo je sjediti u Kinoteci

Na jedinoj bijeloj stolici i gledati kiu ujutro. Iako je Bakrena otila. Iako jutros nita od njene bakrene kose i sivih oiju, koje se mijenjaju zavisno od vremena i rasvjete. Kii. Jutro je u Kinoteci. Komadi dolaze i odlaze Bakrena je otila. Na put. U neki drugi grad. Moda se nae s nekim starim dekom. Starim ljubavnikom. U pravu je to ide, sigurno sam joj dosadio. Dosadio sam ionako i samom sebi, i Bogu i Vragu, a kako ne bih Bakrenoj. Bakrena je otila u Luleu. Negdje na sjever. Iz Lulee, teko se vraaju ljudi. Tako mi i treba. Bakrena je otila na sjever. Uvijek taj sjever. Velik. Dalek. (Moja elja da otiem u Kopenhagen, nikad nije bila usliana. Iako je moja prva djevojka bila Dankinja.) Nema njenih sivih oiju koje se mijenjaju ni bakrene kose. Iako njezin libido odlazi uglavnom na posao. Bakrena mnogo radi, mnogo. Mora tako, ne moe drukije. Jutro je. Kii. U Kinoteci. Sjedim. Pijem sok. Puim. Ulaze komadi svi odreda u jahaim izmama, to se to jutros dogaa?

Je li ovo hipodrom il Kinoteka? Bakrena je otila. Al vratit e se. Vratit e se rode. Jutro je, jebiga, Bakrena je otila. Otila je, vratiti se nee. Drue Tito, nae rosno cvijee. Tvoja laa i moj amac - Ivica Smolec nevere su moje divljale zlodusi mi se smijali a krhki tvoj brod ljuljao se graciozno kao na maestralu dok gromovi su urlali i moj amac tonuo popeo sam se slan mokar i smrznut rekao sam ti odmah kakav sam kakav u zauvijek biti i korijenje korova nepoznatih da hranit e jednoga dana sr ovog gubitnika a ti si se smijala kao da ale priam ti si me ljubila zaludila me voljela si me ali me nisi shvatila otplovila si princezo svaki put u svojoj lai od pozlaenog krep papira

vjetrovi su ti u uima umili nisi ula proteste niti molbe moje samo si me svaki put luaki strastveno ljubila kad god bi pristala u moju luku a onda potonula je laa od papira i ti si doplivala po svoju porciju poljubaca i zagrljaja a mene nije bilo jer korijenje korova nepoznatih odavno se hrani sri ovog gubitnika Dua - Aleksa anti Danas, drugog februara, navrava se 85 godina od smrti Alekse antia, pjesnika koji je umio ljepotu svoje due, otkucaje svoga toplog i velikog srca pretoiti tako vjeto u rijei ime nam je ostavio u amanet besmrtnu poeziju. Aleksa je znao utkati svoju istinsku i duboku emociju u sve to je radio, a radio je puno, doprinio mnogo svome vremenu, a nama ostavio tragove iz kojih smo trebali praviti svoje dalje korake. Iskrenost, sranost, potenje i predanost je tako nenapadno znao nositi; da li je to krivica blizine Neretve ili hercegovakog kamenjara, koji ljude bespotedno bruse ba tako da drugima uvijek mogu svijetla obraza pogledati u oi ne znamo, danas je odgovor teko dokuiv. Ostaje nam samo da se zahvalimo hercegovakom suncu to je jedno takvo divno bie ono milovalo i to mu duu obuklo u tako neizmjernu ljepotu. Aleksa je moja velika slabost... i svako malo se vraam njegovim pjesmama; tu je da mi krila rairi, ali tu je i kad je nuno s bolom se

iznijeti. U svakom sluaju tu je, s nama... danas i uvijek, ivot da nam oplemeni. Dua Ja vidim kad na te, topla i bijela, Kroz tvoj pender mala mjeseina pada... I um svaki ujem tvoga odijela, Na dueke meke kada klone mlada... Kao sjenka tvoja svake te minute, Moja dua prati i uza te dre... I ljubice svoje enjama osute, Prosipa na tvoju stazu i raskre... U batama tvojim ono rosa nije To su suze sree to ih ona lije, Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju... U kandilu tvome kada iak cepti, Znaj, to dua moja prisluena trepti, I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju... (1905)