KAKO SE PONAATI U DRUTVU? U hadisu koga biljee Ahmed i Tirmizi stoji da je Muhammed a.s.

, rekao: ''Najvie to e uvoditi ljude u Dennet jeste bogobojaznost i lijepo ponaanje.''. Dakle, uz bogobojaznost, djelo koje e na Sudnjem danu imati najveu teinu jeste lijep ahlak. Upravo lijep ahlak je bio jedna od posebnih osobina naeg Poslanika, koju i Kur'an istie: - i ti, zaista, ima najuzvieniju ud. (Kalem 4) Ipak, lijepo ponaanje je sintagma koja u sebi proima mnoge segmente svakodnevnog ivota. Kroz dananju hutbu elim se osvrnuti na lijepo ponaanje u drutvu, naravno, utemeljeno na praksi Muhammeda a.s. Sam prilazak drugoj osobi od strane Allahovog Poslanika a.s., ostavljao je poseban dojam jer je njegovo mubarek lice uvijek krasio osmijeh. Otuda nam je, u hadisu koga biljei Tirmizi, poruio: ''Tvoj osmijeh u lice tvoga brata je sadaka''. Paralelno sa osmijehom, Muhammed a.s., se, pristupajui drutvu, hvatao i drugog jakog ''oruja'' nazivanja selama. Muslim biljei hadis u kome stoji: ''Neete ui u dennet dok ne budete vjerovati, a neete vjerovati dok se ne budete voljeli, a hoete li da vas uputim na neto ako budete to praktikovali volit e te se? irite selam!'' Dakle, ve samim dolaskom u drutvo, uz blagi osmijeh i nazivanje selama, ostavlja se vrlo jak dojam i poruka iskrenosti i dobre namjere. Na taj nain e i ona najgrublja srca u odreenoj mjeri smekati i postati pitomija. Konano, ovakvim pristupom se sugovorniku alje poruka prisnosti i prijateljstva, a to je upravo ono ega u naim svakodnevnim odnosima itekako nedostaje. Druga bitna karakteristika Muhammedovog a.s., ponaanja u drutvu jeste ta da se nikada nije zamarao onim to je beskorisno. U tom smislu je i kazao: ''Od lijepog islama ovjeka je da ostavi ono to ga se ne tie.'' (biljei ga Tirmizi). Kao savreni primjer moralnog ovjeka, Muhammed a.s., se nikada nije zanimao za teme koje su beskorisne i koje se nisu ticale napretka i uspjeha zajednice. To se vidi i iz slijedeeg hadisa: ''Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono to je dobro ili neka uti!''. Kad smo ve kod govora ili razgovora, Muhammed a.s., se po tom pitanju trudio da govori korisne i lijepe stvari, da podstie ljude na optimizam te da njegove rijei budu jasne i razgovjetne. Svakome kome bi se obraao, govorio je na nivou koji dotini moe razumjeti. Uz to, nerijetko bi vanije stvari ponavljao vie puta. Uvaavao je sagovornika, makar se radilo i o djetetu, te bi uvijek do kraja sasluao ono to mu se govorilo. ''Olakavajte a ne oteavajte, obradujte (ljude) a nemojte (ih) rastjerivati'' bio je njegov moto koga se vjerno drao. Otuda su njegovi govori, obraanja i hutbe bili vrlo kratki i koncizni. Ovakva jednostavnost Allahovog Poslanika bila je direktnim razlogom da se, napajani sa ovog istog vrela, u najvie moralne visine vinu i njegovi sljedbenici. Tako je drugi halifa, h. Omer, esto znao kazati: ''Prvi nazovi selam pri susretu s bratom u vjeri, dozivaj ga njemu najdraim imenom i napravi mu mjesto u sijelu pa e ti to poveati ljubav prema njemu''. I, zaista, meusobna ljubav prvih generacija muslimana otila je dotle da uveni Hasan el-Basri ree i ovo: ''Mi smo ubrajali u krte ljude sve one koji su htjeli dati zajam svome bratu u vjeri, jer mi smo se meusobno pomagali. Brat bratu je volio vie nego samom sebi. Tako mi Allaha, gledao sam kako musliman svoj ogrtac polovi da bi pomogao onome koji ogrtaa nije imao. A drugi bi prepostio dan, i kada doe vrijeme iftara, otiao bi kod svog brata u vjeri i rekao: "Ja sam danas postio u ime Allaha delleanuhu! elim da i ti imas udjela u mom dobru, pa prui mi neto ime bih okonao svoj post!" i on bi mu davao au vode ili aku hurmi zato da bi mu Allah delleanuhu podario nagradu kao i postau. Upamtio sam vrijeme kada se ovjek brinuo oko porodice svog brata, kada umre i etrdeset godina. Upamtio sam vrijeme kada su ljudi nareivali svojima da ne odbiju nijednog potrebnog (pomoi) i ne ostave ga razoaranim.'' Zapitajmo sami sebe koliko bi atmosfera meu nama bila relaksiranija i ljepa kada bismo se susretali sa osmijehom i selamom, lijepom besjedom i iskrenou, meusobnim uvaavanjem i savjetovanjem?! Siguran

sam da ne bi bilo ovoliko animoziteta i podjela. Siguran sam da ne bi bilo mjesta zavisti i ljubomori u ovolikoj mjeri koliko je danas ima. Konano, siguran sam da bismo se puno vie druili i zbliavali. Nae ponaanje u drutvu itekako je uslovljeno i slijedeim hadisom: ''Musliman je muslimanu brat, nee mu uiniti nasilje, niti e ga izdati; ko bude na pomoi svome bratu, Allah e biti njemu na pomoi; ko od muslimana otkloni neku nevolju, Allah e od njega otkloniti nevolju od nevolja na Sudnjem danu!'' Prema tome, musliman je u svakoj prilici, pa i u druenju sa drugim ljudima, olienje lijepog ponaanja u svakom pogledu. Kao takav, on je poeljan i dobrodoao u svako drutvo, njega e drugi jednostavno voljeti i udjeti za njegovim prisustvom. Naravno, takav musliman e i na druge ljude ostavljati vrlo upeatljiv dojam koga je, opet, Muhammed a.s., opisao u hadisu s kojim zavravamo dananju hutbu, u kome stoji slijedee: ''Uistinu je primjer dobrog sabesjednika i loeg sabesjednika poput prodavaa mirisa i kovaa koji raspiruje kovaki mijeh. Tako, prodava mirisa ili e ti pokloniti miris, ili e ti prodati miris ili e od njega osjetiti ugodan, lijep miris. A onaj koji raspiruje kovaki mijeh, ili e ti proei odjeu ili e od njega osjetiti neugodan miris''. Molim Allaha d.., da nas uini od onih koje krasi lijepo ponaanje i koji tu osobinu prenose i na druge, AMIN! Hatib: Safet ef. Pozder 26. Muharrem 1435 h.g./ 29.novembar 2013.g.