Lav Nikolajevi Tolstoj

OBNOVA PAKLA


I

Bilo je to u vrijeme kada je Krist objavljivao ljudima svoje uenje. To je uenje bilo tako
jasno, bilo ga je tako lako slijediti jer je oigledno spaavalo ljude od zla, te je bilo nemogue
ne primiti ga i nita nije moglo sprijeiti njegovo irenje.

Belzebub, otac i zapovjednik svih vragova, bio je uznemiren. Jasno je vidio kako e njegova
vlast nad ljudima zavijek prestati ukoliko se Krist ne odrekne svog nauavanja. Bio je
uznemiren, ali nije oajavao, ve je hukao farizeje i posmoznance koji su mu bili pokorni da
to jae vrijeaju i mue Krista, a Kristovim je uenicima savjetovao da bjee i ostave ga
samog. Nadao se da e osuda na sramotnu kaznu, poruge, to to su ga svi uenici ostavili i
napokon same muke i kazna, uiniti da se Krist u zadnji trenutak odrekne svojeg uenja.
Odricanje bi unitilo svu snagu uenja.

Djelo se zavravalo na kriu. Kad je Krist rekao: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?",
Belzebub je kliktao. Uhvatio je za Krista pripravljene okove i metnuvi ih sebi na noge
podeavao ih tako da se ne bi mogli rastrgati kad se metnu na Krista.

No, iznenada ule su se na kriu rijei: "Oe, oprosti im jer ne znaju to ine". Odmah zatim
je Krist progovorio: "Svreno je!" i ispustio duu.

Belzebub je shvaao da je sve za njega propalo. Htio je skinuti okove sa svojih nogu i pobjei,
ali se nije mogao maknuti s mjesta. Okovi su srasli s njim i vezali su mu noge. Htio se dii na
krilima, ali ih nije mogao rairiti. Belzebub je vidio kako je Krist u sjajnom svjetlu stao na
paklena vrata, kako su grenici od Adama do Jude izali iz pakla, vidio je kako su se
razbjeali svi vragovi, vidio je kako su se same stijene pakla bezvuno raspale na sve etiri
strane. Nije mogao vie to podnositi i muno cvilei propadne kroz raspuklo tlo u podzemlje.

II

Prolo je 100 godina, 200, 300 godina. Belzebub nije mjerio vrijeme. Oko njega je bio crni
mrak i mrtva tiina. Leao je nepomino i trudio se da ne misli o tome to je bilo, a ipak je
mislio i nemono mrzio krivca svoje propasti.

No iznenada - nije pamtio i nije znao koliko je godina prolo od tada - uo je iznad sebe
zvukove sline topotu nogu, stenjanje, kriku i krgut zubi. Belzebub podigne glavu i stane
oslukivati. Nije mogao vjerovati da bi se pakao mogao obnoviti poslije Kristove pobjede, no
topot, stenjanje, krika i krgut zubi postajali su sve jasniji. Belzebub podigne svoje tijelo,
podvue ispod sebe kopitima prerasle dlakave noge, pri emu, na njegovo uenje, okovi
sami spadoe s nogu. Zalepravi slobodno rairenim krilima, zazvidao je prizivnim
zvidukom kojim je u prijanja vremena prizivao k sebi svoje sluge i pomonike.

Tek to je zahvatio zraka, otvori se nad njim otvor, zabljesnu ga crveni oganj i, tiskajui se u
hrpi, vragovi se sasue iz otvora u podzemlje te, padajui kao gavrani naokolo, posjedae oko
Belzebuba. Vragova je bilo velikih i malih, krupnih i mravih, s dugim i kratkim repovima, s
ravnim, otrim i iskrivljenim rogovima. Jedan od vragova, s pelerinom prebaenom preko
lea, potpuno gol i sjajno crn, okrugla lica bez brade i brkova, ogromna sputena trbuha,
uao je pred samim Belzebubovim licem i as otvarajui, as zatvarajui svoje ognjene oi,
neprestano se smijeio te iroko mahao svojim dugim, tankim repom.

III

- "to znai taj um? - zapita Belzebub pokazujui gore. "to je tamo?"
- "Sve je isto to je vazda i bilo" - odgovori sjajni vrag s pelerinom.
- "Pa zar ima grenika?" - upita Belzebub.
- "Mnogo" - odgovori sjajni.
- "A kako uenje onoga kojeg neu imenovati? - zapita Belzebub.

Vrag u pelerini iskesi se tako da se otkrie njegovi otri zubi i meu svim vragovima zau se
suzdrani hihot.
- "Uenje nam to ne smeta. Oni ne vjeruju u njega" - ree vrag u pelerini.
- "Ali to uenje ih oito spaava od nas i On ga je posvjedoio svojom smru" - odvrati
Belzebub.
- "Ja sam ga preradio" - ree vrag u pelerini brzo maui repom po tlu.
- "Kako - preradio?"
- "Tako preradio da ljudi ne vjeruju Njegovom uenju, ve mojem, koje nazivaju njegovim
imenom."
- "Kako si ti to uinio?" - zapita ga Belzebub.
- "Uinilo se to samo po sebi. Ja sam samo pomogao."
- "Ispriaj nam ukratko" - ree Belzebub.

Vrag u pelerini, spustivi glavu, zauti, kao da se sabire, ne urei se i zatim poe
pripovijedati.
- "Kad se zbio onaj strani dogaaj da je pakao bio razruen, te se otac i gospodar na udaljio
od nas" - govorio je on - "ja sam poao u ona mjesta gdje se propovijedalo to isto uenje koje
nas je gotovo pogubilo. Htio sam vidjeti kako ive ljudi koji se uenja dre. I vidio sam da su
ljudi koji su ivjeli po tom uenju savreno sretni i nama nedostupni. Oni se nisu ljutili jedan
na drugog niti su se predavali enskim arima. Nisu se enili ili enei se, imali su jednu
enu; nisu imali imetka, sve su smatrali zajednikim, nisu se branili od napadaa i zlo su
plaali dobrim. ivot im je bio tako dobar da su drugi ljudi bili sve vie privueni k njima.
Vidjevi to, pomislio sam da je sve propalo i ve sam htio otii.

No tada se dogodilo neto samo po sebi nebitno, ali meni se inilo dostojnim panje i ja sam
ostao. Dogodilo se to da su meu ljudima jedni tvrdili da se moraju svi obrezivati i da se ne
smije jesti rtvovano, dok su drugi tvrdilil da to nije nuno i da je dozvoljeno i ne obrezivati
se i sve jesti. Ja sam stao upuivati i jedne i druge da je to nesuglasje vrlo vano i da ni jedna
ni druga strana ne smije popustiti jer se stvar tie odanosti Bogu. Oni su mi povjerovali i
sporenja su postala estoka. I ovi i oni poeli su se ljutiti jedni na druge i tada sam ja utuvio i
jednima i drugima kako mogu dokazati istinitost uenja. Svi su oni htjeli biti u pravu, te su mi
povjerovali, a ja sam im priredio udesa. Prirediti ih nije bilo teko. Oni su vjerovali svemu
to je utvrivalo njihovu elju da budu u pravu.

Jedni su govorili da su na njih sili ognjeni jezici. Drugi su govorili da su vidjeli samog
Uitelja i mnogo drugog. Oni su izmiljali ono ega nikad nije bilo i lagali, ne loije od nas, u
ime onoga koji je nas nazvao laljivcima, samo ne opaajui to. Jedni su govorili o drugima:
"Vaa udesa nisu istinska, naa su istinska." Drugi su govorili o prvima: "Ne, vaa nisu
istinska, nego su naa istinska."

Stvar je ila dobro, no ja sam se bojao da oni ne bi uvidjeli odvie oevidne obmane, pa sam
onda izmislio "Crkvu". Kad su povjerovali u Crkvu, smirio sam se, shvativi da smo mi
spaeni i pakao obnovljen.

IV

- "to je to "Crkva?" - strogo zapita Belzebub ne elei vjerovati da bi njegove sluge bile
umnije od njega.
- "Crkva je to to ljudi kad lau i osjeaju da im ne vjeruju, pozivajui se na Boga, uvijek
govore: 'Tako mi Boga, istina je to govorim' - to zapravo i jest Crkva, no samo s tom
osobitou to ljudi sebe uvjere, proglasivi sebe Crkvom, da oni vie ne mogu pogrijeiti i
stoga kakvu god glupost izrekli - vie je ne mogu porei. Ovako se gradi Crkva: ljudi uvjere
sebe i druge da je Bog, njihov uitelj, kako ne bi Zakon po njemu objavljen ljudima bio krivo
tumaen, izabrao osobite ljude i da jedino oni ili ti kojima oni tu vlast predaju mogu pravilno
tumaiti Zakon. Tako ljudi koji se nazivaju Crkvom dre da govore istinu ne zato jer to to
propovijedaju jest istina, ve zato to smatraju sebe jedinim zakonitim nasljednicima uenika
uenika uenika i konano uenika samog Uitelja - Boga. Iako je u tom nasljeivanju bilo
nezgodno, kao i u udesima, da su ljudi istodobno mogli tvrditi svatko o sebi kako su oni
lanovi jedine istinite Crkve (to je svagda i bivalo) - no zgodno je bilo to ljudi, rekavi za
sebe da su Crkva i na toj tvrdnji ustrojivi svoje uenje, vie nisu mogli opozvati to to su
rekli, rekli oni pritom bilo to runo i govorili to mu drago drugi ljudi.

- "No, zato je Crkva krivo tumaila uenje u nau korist?" - zapita Belzebub.
- "Uinili su to oni zato" - produi vrag u pelerini - "jer su ti ljudi, proglasivi sebe jedinim
tumaima zakona Bojega i uvjerivi u to druge, postali najviim sucima sudbine ljudi i tako
postigli najveu vlast nad njima. Postigavi tu vlast, oni su se, naravno, uzoholili i veim
dijelom pokvarili, a time izazvali protiv sebe negodovanje i neprijateljstvo ljudi. U borbi su
pak sa svojim neprijateljima, ne imajui drugog oruja osim nasilja, stali proganjati,
kanjavati, spaljivati one koji nisu priznavali njihovu vlast. Tako su oni bili prisiljeni krivo
tumaiti uenje samim svojim poloajem, kako bi ono opravdavalo njihov izopaeni ivot i
strogost koju su upotrebljavali protiv svojih neprijatelja. Oni su tako i inili.

V

- "No uenje je bilo tako jednostavno i jasno" - ree Belzebub, jo ne elei vjerovati kako su
njegove sluge uinile to to njemu nije palo na um da ini, "da je bilo nemogue uenje krivo
tumaiti. 'ini drugome to eli da drugi tebi ini' - kako se to moe krivo tumaiti?"

- "Zato su oni po mojem savjetu rabili vie metoda" - ree vrag u pelerini. Kod ljudi postoji
pria o tom kako je dobri arobnjak pretvorio ovjeka u penino zrno, da bi ga spasio od zla
arobnjaka, te kako je zli arobnjak, pretvorivi se u pijevca, ve htio pozobati to zrnce, ali je
dobri arobnjak na njega prosuo mjeru zrnja. Zli arobnjak nije mogao pozobati sva zrna i
nije mogao nai ono koje je trebao. To su isto uinili i oni s uenjem onoga koji je pouavao
kako je sav Zakon u tom da ini drugomu to eli da drugi tebi ini: oni su proglasili 49
knjiga svetim tumaenjem zakona Bojega i u tim knjigama svaku rije proglasili proizvodom
Boga i Duha Svetoga. Oni su na jednostavnu, razumljivu istinu prosuli takvu hrpu izmiljenih
svetih istina da je postalo nemogue sve ih prihvatiti ili nai meu njima onu koja je nuna
ljudima. To je njihova prva metoda.

Druga metoda, koju s uspjehom koriste ve vie od tisuu godina, ogleda se u tome da
jednostavno ubijaju, zatiru sve koji ele otkriti istinu. Sada tu metodu prestaju rabiti, no ne
odbacuju je i i ako ne spaljuju ljude koji pokuavaju oktriti istinu, oni ih tako kleveu, tako im
truju ivot da se samo vrlo rijetki odluuju raskrinkati ih. Trea, pak, metoda je u tome to
oni, proglasivi sebe Crkvom, dakle nepogreivima, pouavaju, kad im treba, upravo protivno
onomu to je reeno u Pismu, ostavljajui svojim uenicima neka se sami izmotavaju kako
hoe i izvlae iz tih protuslovlja. Tako je, na primjer, reeno u Pismu: jedan je va Uitelj,
Krist, i ocem svojim ne nazivajte nikoga na zemlji, jer je samo jedan Otac va koji je na
nebesima. I ne nazivajte nikog uiteljem, jer je jedini Uitelj va Krist. Dok oni govore: samo
smo mi oci, samo smo mi uitelji ljudi. Kazano je: hoe li se moliti, moli se sam, u potaji, i
Bog e usliati tebe, a oni pouavaju da se u hramovima trebaju moliti svi zajedno uz pjesmu i
glazbu. Reeno je u Pismu: Ne priseite nikome, a oni pouavaju da treba prisezati pokornost
vlastima bez protuslovlja, zahtijevale te vlasti to mu drago. Reeno je: Ne ubij, a oni
pouavaju da je mogue i dunost ubijati u ratu i po odluci suda. Ili je pak reeno: moje
uenje je duh i ivot, hranite se njime kao kruhom. A oni ue da ako se stave komadii kruha
u vino i izgovore nad tim komadiima odreene rijei, tada se kruh pretvara u tijelo, a vino u
krv, i da je jedenje tog kruga i pijenje tog vina korisno za spas due. Ljudi vjeruju u to i
usrdno jedu tu juhu i zatim se, kad dospiju k nama, silno ude to im ta juha nije pomogla" -
dovrio je vrag u pelerini, zamirio i nacerio se do samih uiju.

- "To je vrlo dobro" - rekao je Belzebub i nasmijeio se. I svi vragovi zagrmjee gromkim
hihotom.

VI

- "Ima li u nas kao nekada: bludnika, razbojnika, ubojica?" - ve veselo zapita Belzebub.
Vragovi su, razveselivi se takoer, progovorili svi u jedan mah elei se iskazati pred
Belzebubom.
- "Ne kao nekada, ve vie nego prije" - vikao je jedan.
- "Bludnika ve nije mogue smjestiti u prijanje odjele" - zvidao je drugi.
- "Sadanji razbojnici gori su od prijanjih" - urlao je trei.
- "Ne moemo namaknuti goriva za ubojice" - vikao je etvrti.

- "Ne govorite svi u isti mah, neka odgovara samo onaj koga pitam. Tko upravlja bludom -
izai i pripovijedaj, kako to ini sada s uenicima onog koji je zabranio mijenjati ene i rekao
da ne valja enu gledati s poudom. Tko upravlja bludom?"
- "Ja" - dopuzavi na stranjici odgovori vrag slian eni, tamnosmei, podbula lica i slinavih
usta kojima je neprestano vakao. Taj je vrag dopuzao naprijed iz skupine drugih vragova,
unuo, nagnuo glavu na stranu i gurnuvi rep s kiicom izmeu nogu, stao maui repom,
pjevuei govoriti.
- "inimo mi to na stari nain, koji si rabio ti, na otac i gospodar jo u raju, nain koji nam je
predao u vlast sav rod ljudski, kao i po novoj crkvenoj metodi. Po toj novoj crkvenoj metodi
inimo mi to ovako: mi utuvimo ljudima kako se pravi brak ne sastoji u tom u emu se doista
i sastoji - u zajednici mua i ene, ve u tom da se odjene najljepe ruho, poe u veliku za to
sagraenu zgradu, metnu na glavu posebne kape nainjene za to, uz zvukove raznih pjesama i
obie tri puta oko stolia. Mi upuujemo ljude kako je samo to pravi brak. I ljudi,
povjerovavi to, naravno smatraju da je svako sjedinjenje mukarca sa enom bez tih uvjeta
prosta zabava koja niim ne obvezuje ili udovoljava higijenske potrebe i zato se bez
predbacivanja podaju toj zabavi.

Vrag slian eni nagnuo je podbulu glavu na drugu stranu i zautio kao da eka kako e
njegove rijei djelovati na Belzebuba. Belzebub kimnu glavom u znak odobravanja i vrag
slian eni produi.
- "Tom metodom, ne naputajui ni prijanju, u raju rabljenu metodu zabranjenog voa i
radoznalosti" - produi on, oito elei polaskati Belzebubu, "mi postiemo najljepe uspjehe.
Umiljajui si kako mogu osnovati poteni crkveni brak i poslije sjedinjenja s mnogim
enama, ljudi mijenjaju stotine ena i kod toga se tako priviknu na razbludnost, da to isto ine
i poslije crkvenog braka. Priine li im se zbog ega zahtjevi povezani s tim crkvenim brakom
teki, to si oni udeavaju tako da idu po drugi puta oko stolia, a to su prvi put ili oko stolia
smatraju nepostojeim."
Vrag slian eni je zautio i obrisavi vrkom repa sline koje su mu napunile usta, oslonio
glavu na drugo rame i utei gledao Belzebuba.

VII

- "Jednostavno i dobro" - ree Belzebub. - "Odobravam. Tko upravlja razbojnicima?"
- "Ja" - istupajui odgovori krupni vrag s velikim iskrivljenim rogovima, s brkovima
zavinutima prema gore i ogromnim krivo nasaenim apama. Taj je vrag, dopuzavi naprijed
kao i prijanji i vojniki popravljajui brkove s obje ape, ekao pitanje.
- "Onaj koji je razruio pakao" - ree Belzebub, "pouavao je ljude da ive kao ptice nebeske i
zapovijedao da se da onomu koji prosi, te da se onomu koji hoe uzeti koulju da i kaput, a
rekao je i da radi svojeg spasenja treba razdijeliti imovinu. Kako vi uvlaite u grabe ljude
koji su to sluali?"
- "Mi to inimo" - ree vrag s brkovima, velianstveno trgnuvi glavu unatrag, "potpuno isto
kako je inio na otac i gospodar kad je izabrao Saula za kralja. Potpuno isto kako se i onda
upuivalo ljude, upuujemo ih i mi da je, umjesto da pljakaju jedan drugoga, zgodnije
dozvoliti da ih pljaka jedan ovjek, prepustivi mu potpunu vlast nad sobom. Novo je u
naem nainu samo to to tog ovjeka, da bismo mu potvrdili pravo da pljaka, vodimo u
hram, stavljamo mu naroitu kapu, posjednemo ga u visoku fotelju, dajemo mu u ruke tap i
lopticu, maemo ga uljem od konoplje i u ime Boga i njegovog sina proglaavamo tu
miropomazanu osobu za svetog ovjeka. Tako se pljaka koju vri takva osoba smatra svetom
i niim joj se ne moe stati na put. Sveenstvo i njihovi pomonici i pomonici pomonika -
svi bez prestanka spokojno i bez pogibelji pljakaju narod. Pritom najee stvaraju takve
zakone i poredak po kojima besposlena manjina uvijek moe bez kazne pljakati veinu koja
se mui i radi. Kao to vidi na otac i gospodar, u biti je metoda to je mi rabimo stara
metoda. Novo je u njoj samo to to smo je uinili openitijom i skrivenijom,
rasprostranjenijom u prostoru i vremenu, te trajnijom.

Openitijom smo tu metodu uinili time to su se ljudi prije podinjavali svojom voljom
onome kojeg su izabrali, a mi smo uinili da se sada oni, posve neovisno o svojoj elji, ne
podinjavaju onima koje biraju, ve onom tko ih zapadne. Skrivenijom smo uinili tu metodu
time to sad opljakani prema ustrojstvu tlake i poreza, osobito neizravnih, ne vide one koji ih
pljakaju.

Rairenija u prostoru je ta metoda time to takozvani kranski narodi nisu zadovoljni
guljenjem svojih, ve pod raznim najudnijim izlikama, osobito pod izlikom da ire
kranstvo, pljakaju i sve one tue narode kod kojih se ima to opljakati. U vremenu je ta
nova metoda rasprostranjenija nego prije prema ustrojstvu dugova opinskih i dravnih:
pljakaju se sada ne samo iva, ve i budua pokoljenja. Trajnijom smo uinili tu metodu time
to glavne grabeljivce dre nepovredivima, pa se ljudi ne usuuju djelovati protiv njih.

Tako sam ja radi pokusa jedno vrijeme postavljao na vlast jednu za drugom same najgnjusnije
ene, glupe, nepismene i razbludne, a posljednja je jo bila i zloinka koja je ubila svog mua
i zakonitog nasljednika. I ljudi joj nisu rastrgali nozdrve i nisu je ibali biem, kao sve druge
koje su ubile mua, ve su joj se dapae mnogo godina ropski pokoravali, dozvoljavajui njoj
i njezinim bezbrojnim ljubavnicima da pljakaju ne samo njihovu imovinu, ve i slobodu.
Tako u nae vrijeme javni grabe, to jest nasilno oduzimanje novanika, konja, odjee, ini
jedva milijunti dio zakonskih pljaki koje neprestano izvravaju ljudi koji su u poziciji to
initi. U nae doba pljake su nekanjive, skrivene i uope je spremnost na pljaku meu
ljudima takva da je glavna svrha ivota, gotovo svih ljudi, pljaka, koja je ograniena samo
meusobnom borbom pljakaa.

VIII

- "Zaista, to je dobro!" - ree Belzebub. "No ubojstva? Tko upravlja ubojstvima?"
- "Ja" - istupajui iz mnotva odvrati vrag crvene, krvave boje, s kljovama koje su strale iza
uiju, s otrim rogovima i uvis podignutim debelim nepominim repom.
- "Kako ti prisili uenike Onoga koji je rekao 'Ne vraaj zlo zlim, ljubi neprijatelja', da
postanu ubojice? Kako ti ini ubojice od tih ljudi?"
- "inimo mi to i po staroj metodi" - odgovori crveni vrag zaglunim krebetavim glasom,
"probuujui u ljudima koristoljublje, svau, jal, oholost, osvetu i isto tako po staroj metodi
utuvimo uiteljima ljudi da je najbolje sredstvo za oduavanje ljudi od ubojstva da sami
uitelji javno ubijaju one koji su ubili. Ta nam metoda ne donosi toliko ubojica koliko ih
pripravlja za nas. Vee nam je mnotvo ubojica davalo i daje novo uenje o nepogreivosti
Crkve, o kranskom braku i kranskoj jednakosti. Uenje o nepogreivosti Crkve davalo
nam je u prijanja vremena veliko mnotvo ubojica. Proglaavajui sebe lanovima
nepogreive Crkve, ljudi su smatrali da je grijeh dopustiti lanim tumaima uenja da kvare
ljude i da je uslijed toga ubijati takve ljude Bogu ugodno djelo i oni su ubijali itava mjesta i
kanjavali, spaljivali stotine tisua ljudi.

Kod toga je smijeno to su ti, koji su kanjavali i spaljivali ljude koji su poeli shvaati
istinita uenja, drali te same, za nas opasne ljude, naim slugama, to jest vrajim slugama. Za
to vrijeme su sami oni koji su kanjavali i spaljivali na lomaama i koji su uistinu bili nai
pokorni sluge drali sebe svetim vriteljima Boje volje. Tako je bilo u staro doba. U nae
doba donosi nam vrlo veliko mnotvo ubojica uenje o kranskom braku i jednakosti. Uenje
o braku daje nam pravo da supruzi ubijaju supruge, a majke djecu. Muevi i ene ubijaju se
meusobno kad im se zahtjevi zakona i obiaja crkvenog braka priine pretekima. Majke
ubijaju djecu veinom onda kad se veza iz koje su proizala djeca ne prizna brakom. Takva se
ubojstva izvravaju postojano i ravnomjerno. Ubojstva izazvana kranskim uenjem o
jednakosti izvravaju se periodiki, no zato kad se izvravaju, to je u velikom broju. Po tom
uenju ljudi se upuuju da su svi oni jednaki pred zakonom. Opljakani ljudi osjeaju da to
nije istina. Oni vide da je ta jednakost pred zakonom samo u tome to grabeljivci mogu
ugodno dalje pljakati, a njima je neugodno to trpjeti, pa se bune i napadaju svoje pljakae. I
tada nastaju meusobna ubijanja koja nam katkada daju najednom i desetke tisua ubojica.



IX

- "A ubojstva u ratu? Kako na njih navodite uenike Onoga koji je rekao da su ljudi sinovi
jednog Oca i da treba ljubiti neprijatelje?" Crveni vrag se nakesio, pustio iz usta struju ognja i
dima, te se veselo udario po leima debelim repom.
- "inimo mi to ovako: mi utuvimo svakom narodu da je on najbolji na svijetu. 'Deutschland
uber alles', Francuska, Engleska, Rusija 'uber alles'. I da taj pojedini narod treba vladati svima
drugima. Budui da mi tako sve narode uputimo isto, to se oni, osjeajui se neprestano u
opasnosti od svojih susjeda, uvijek spremaju na zatitu i razjaruju se jedni na druge. to se
jedna strana vie sprema na obranu i razjaruje se zato na svoje susjede, to se vie spremaju na
obranu sve druge i razjaruju se jedne na druge. Tako su sad svi ljudi, primivi uenje Onog
koji je nas nazvao ubojicama, neprestano i prvenstveno zaokupljeni pripremama za ubojstva i
samim ubojstvima.

X

- "Doista, to je otroumno" - progovori Belzebub poslije duge utnje.
- "No kako nisu, slobodni od obmane, ueni ljudi uvidjeli da je Crkva iskrivila uenje te nisu
uenje obnovili?"
- "Oni to ne mogu uiniti" - dopuzavi naprijed, samosvjesno ree vrag u mantiji crne boje
bez sjaja, s plosnatim sputenim elom, s udovima bez miia i s velikim uima koje su
strale.(*)
- "Zato?" - strogo zapita Belzebub, nezadovoljan samosvjesnim tonom vraga u mantiji.
Nesmuen povikom Bezebubovim vrag u mantiji je, ne urei se, mirno unuo kao i drugi te
prekriivi noge bez miia na istonjaki nain, poeo govoriti bez zapinjanja, odmjerenim
glasom.
- "Ne mogu to oni uiniti zato jer ja neprestano odvraam njihovo zanimanje od toga to oni
mogu i trebaju znati, a upravljam ga na to to ne trebaju znati i to oni nikad nee saznati."
- "Pa kako si to uinio?"
- "inio sam i inim na razne naine, ovisno o vremenu" - odvrati vrag u mantiji. "U staro
doba sam upuivao ljude da je najvanije za njih znati potankosti o meusobnom odnosu
trojstva, o porijeklu Kristovom, o Njegovoj naravi, o svojstvima Boga i tako dalje. Oni su
mnogo i dugo prosuivali, dokazivali, prepirali se i ljutili. Ta su ih prosuivanja tako
zanimala da oni uope nisu mislili o tom kako trebaju ivjeti, nije im bilo nuno ni znati to
im je Uitelj njihov govorio o ivotu.

Zatim, kad su se oni ve tako zapleli u sva ta prosuivanja da vie ni sami nisu shvaali to su
govorili, uputio sam jedne da je najvanije za njih prouiti i protumaiti to je napisao ovjek
po imenu Aristotel koji je ivio tisuu godina ranije u Grkoj; druge sam uputio da je
najvanije za njih nai kamen kojim bi mogli praviti zlato i takav eliksir koji bi lijeio sve
bolesti i inio ljude besmrtnima. I najpametniji i najueniji meu njima svoje su umne sile
posvetili tomu.

Onima koje to nije zanimalo utuvio sam da je najvanije znati okree li se Zemlja oko Sunca
ili Sunce oko Zemlje? Pa kad su saznali da se Zemlja okree, a ne Sunce i odredili koliko
milijuna milja ima od Sunca do Zemlje, bili su vrlo zadovoljni i od tog vremena jo usrdnije
izuavaju daljinu zvijezda, iako znaju da nema kraja tim daljinama i ne moe biti, te da je sam
broj zvijezda beskrajan, iako znaju da im to uope nije nuno znati. Osim toga sam ih uputio
da im je vrlo bitno znati porijeklo svih zvijeri, svih crvia, svih biljaka i beskrajno malih
ivotinja. I premda im ni to nije nuno znati i mada je posve jasno da je to nemogue saznati,
jer i ivotinja ima isto tako beskrajno mnogo kao i zvijezda - oni ipak tim i slinim
istraivanjima pojava materijalnog svijeta posveuju sve svoje duevne sile i dive se tome to
im vie saznaju stvari koje nisu trebali znati, tim vie ostaje toga to ne mogu saznati. I
premda je oito da razmjerno njihovim istraivanjima podruje toga to jo trebaju saznati
postaje sve ire i ire, predmet istraivanja sve sloeniji i da se otkria znanosti sve manje
mogu primijeniti u ivotu, to ih nimalo ne smuuje i oni, potpuno uvjereni u vanost svojeg
zanimanja, i dalje istrauju, propovijedaju, piu, tiskaju i prevode s jednog jezika na drugi sva
svoja istraivanja, najveim dijelom bez svrhe, a ako i rijetko sa svrhom, onda samo za
zabavu manjine bogatih ili za pogoranje poloaja veine siromanih.

Zato da se ne bi nikada vie dosjetili da je njima jedino nuno potivati ivotne zakone
postavljene u Kristovom uenju, ja im utuvih da oni ne mogu znati zakone duhovnog ivota i
da je svaki vjerski nauk, dakle i uenje Kristovo, zabluda i praznovjerje, a da oni mogu
saznati kako im je ivjeti iz po meni izmiljene znanosti nazvane sociologija, a koja se sastoji
u izuavanju toga kako su razliito gadno ivjeli prijanji ljudi. Tako umjesto da se sami po
Kristovom uenju pobrinu ivjeti bolje, oni misle da trebaju samo prouiti ivot prijanjih
ljudi i da e iz tog prouavanja izvjesti ope ivotne zakone, te kako e im za dobar ivot
trebati samo ravnati se u svom ivotu po tim od njih izmiljenim zakonima.

Zato, pak, da ih jo vie utvrdim u obmani, upuujem ih da postoji neka batina znanosti koja
se zove naukom, te da su tvrdnje te nauke nepogreive. im se ti koje se dri izvriteljima
nauke uvjere u svoju nepogreivost, oni naravno proglase nesumnjivim istinama ne samo
najmanje nune, ve esto i nelijepe gluposti koje, izrekavi ih jednom, ne mogu opozvati.
Zbog toga ja eto govorim da oni, dok ih ja budem poticao na uvaavanje i puzanje pred tom
naukom koju sam ja za njih izmislio - nikad nee pojmiti ono uenje koje nas je gotovo
pogubilo."

XI

- Vrlo dobro. Zahvaljujem! ree Belzebub i lice njegovo zasja. Vi ste vrijedni nagrade i
ja u vas dostojno nagraditi.
- A na nas se zaboravili? zavikae u nekoliko glasova ostali raznodlaki, maleni, veliki,
krivonogi, tusti, mravi vragovi.
- to vi radite? zapita Belzebub.
- Ja sam vrag tehnikih usavravanja.
- Ja razdiobe rada!
- Ja prometa!
- Ja tiska!
- Ja umjetnosti!
- Ja medicine!
- Ja kulture!
- Ja nastave!
- Ja poboljanja ljudi!
- Ja opijanja!
- Ja dobrotvornosti!
- Ja socijalizma!
- Ja feminizma! zavikae oni svi najedanput gurajui se pred Belzebubovo lice.

- Govorite jedan po jedan i ukratko zaviknu Belzebub. Ti obrati se vragu tehnikih
usavravanja. to ti radi?
- Ja upuujem ljude da je to bolje za njih to vie stvari i to bre naprave. I ljudi, gubei
svoje ivote kako bi proizveli predmete, rade ih sve vie i vie, bez obzira na to to ti predmeti
nisu potrebni onima koji sile da ih se stvori, a nedostupni su onima koji ih prave.
- Dobro! A ti? obrati se Belzebub vragu razdiobe rada.
- Ja upuujem ljude da je predmete lake praviti strojevima nego ljudskim rukama, pa stoga
treba ljude pretvoriti u strojeve i oni to ine, te ljudi pretvoreni u strojeve mrze one koji su
to od njih uinili.
- I to je dobro. Ti? obrati se Belzebub vragu prometa.
- Ja upuujem ljude da je za njihovo dobro nuno, po mogunosti, to bre putovati s mjesta
na mjesto. I ljudi, umjesto da poljepavaju svoj ivot svaki na svom mjestu, provode ivot
najveim dijelom na putovanjima s mjesta na mjesto. Vrlo se ponose time to mogu u sat
projuriti 50 milja i vie.

Belzebub pohvali i njega. Istupio je vrag tiska. On je razjasnio da je njegov posao u tom da se
to veem broju ljudi priope sve ogavnosti i gluposti koje se ine i piu na svijetu.(**)

Vrag umjetnosti objasnio je da on pod krinkom da tjei i probuuje uzviene osjeaje u
ljudima pogoduje njihovim porocima prikazujui ih u privlanom obliku.

Vrag medicine objasnio je da je njegov posao to to upuuje ljude da je najnunija stvar za
njih briga za svoje tijelo, a budui briga za vlastito tijelo nema kraja, ljudi, brinui se uz
pomo medicine za svoje tijelo, zaboravljaju ne samo na ivote drugih ljudi nego i na svoj
vlastiti ivot.

Vrag kulture je objasnio da upuuje ljude da koristiti se svime ime upravljaju vragovi
tehnikih usavravanja, razdiobe rada, prometa, tiska, umjetnosti, medicine jest neka
krijepost i da ovjek, koristei se svim tim, moe biti potpuno zadovoljan sam sobom i da se
ne treba brinuti da bude bolji.

Vrag nastave je objasnio da on upuuje ljude kako oni mogu, ivei runo i dapae ne znajui
ni to je dobar ivot, uiti djecu dobrom ivotu.

Vrag opijanja rekao je da on ui ljude kako je bolje, umjesto da se izbave od stradanja
prouzroenih runim ivotom tako da nastoje ivjeti bolje, sebe podati zaboravu pod
utjecajem omamljivanja vinom, opijumom, duhanom ili morfijem.

Vrag dobrotvornosti je rekao da on upuuje ljude da su oni dobrotvori ako kradu na vagone, a
daju okradenima na kilograme te da ne trebaju biti savreniji to ih ini nepristupanima za
dobro.

Vrag socijalizma hvalisao se time to u ime najvieg opeg ustroja ivota ljudi probuuje
neprijateljstvo meu slojevima stanovnitva.

Vrag feminizma hvalisao se time to radi jo savrenijeg ustroja ivota osim neprijateljstva
meu slojevima pobuuje jo i neprijateljstvo meu spolovima.

- Ja sam komfor! Ja sam moda! vritali su i pitali jo drugi vragovi puzajui k
Belzebubu.

- Zar vi mislite da sam ja tako star i glup da ne shvaam to da im je uenje o ivotu lano,
da je i sve to nam je moglo biti tetno, nama uistinu korisno? zavikao je Belzebub i
gromko se rashihotao. Dosta je! Hvala svima! i lupivi krilima, skoio je na noge.
Vragovi okruie Belzebuba i uhvatie se u kolo. Na jednom je kraju bio vrag u pelerini, na
drugom vrag u mantiji. Ti si vragovi podae ape i krug se zatvorio.

I svi vragovi hihoui, zvidei, cvilei poee maui i udarajui repovima kruiti i plesati
oko Belzebuba. Belzebub rairi krila i udarajui njima zaplee u sredini visoko izbacujui
noge. Odozgo su se uli krik, pla, stenjanje i krgut zubi.



KRAJ
**************************


* Na ovome mjestu Tolstoj je u svojoj umjetnikoj imaginaciji oslikao Ahrimana
nepogreivom tonou.Pogledati lik ili glavu Ahrimana izraenu od ruke Rudolfa Steinera.

** 'Vrag tiska' u svojim bitnim elementima opisan je u ve danoj knjizi 'urnalizam razara
ovjeanstva'