MILAN KUNDERA

Nitko se nee smijati Zlatna jabuka vjene enje Lani autostop Simpozij Neka stari mrtvi ustupe mjesto mladim mrtvima Doktor Havel poslije deset godina Eduard i Bog NITKO SE NEE SMIJATI

 Ulij mi jo ljivovice rekla je Klara, a ja nisam imao nita protiv. Povod za otvaranje boce nipoto nije bio izniman, ali je postojao: primio sam toga dana poprilian honorar za posljednji dio studije, u nastavcima objavljene u strunom likovnom asopisu. Ve sama injenica objavljivanja studije zasluivala je pozornost, jer ono to sam napisao bili su sami alci i polemike. Zato je asopis Likovna misao, ija je redakcija bradatija i opreznija, odbio moju studiju, da bi zatim bila objavljena u manjem, konkurentskom likovnom asopisu koji su ureivali mlai i smjeliji ljudi. Honorar mi je na fakultet donio potar, a zajedno s honorarom i neko pismo, posve beznaajno pismo. U svom tek roenu osjeanju kako sam ravan Bogu, jutros sam ga jedva proitao. Ali sada, kod kue, dok se vrijeme pribliavalo ponoi a razina tekuine u boci dnu, ponovno sam uzeo pismo koje je lealo na stolu da nam poslui za uveseljavanje. Potovani drue, i ako doputate da vas tako oslovim, dragi kolega! Proitao sam na glas Klari. Oprostite mi, molim vas, to vam piem, ja, ovjek s kojim nikada u ivotu niste razgovarali. Obraam vam se s molbom da budete ljubazni i proitate priloeni lanak. Osobno vas, dodue, ne poznajem, ali vas cijenim kao ovjeka prosudbe, misli i zakljuci kojeg su me iznenadili potpunom podudarnou s rezultatima moga vlastita istraivanja. Bio sam uistinu zapanjen. Tako, na primjer, iako se klanjam vaim ocjenama i usporednoj analizi, u emu moda i prednjaite, moram ipak otvoreno ukazati na injenicu da sam misao o tome kako je eka umjetnost uvijek bila bliska narodu izgovorio prije nego to sam proitao vau raspravu. Mogao bih to, uostalom, veoma lako dokazati, jer imam svjedoke. Sve to, meutim, spominjem samo uzgred, jer vaa rasprava Slijedile su daljnje slavopojke mojoj veliini, a zatim molba: bi li bio tako ljubazan da napiem recenziju njegova lanka, tj. miljenje o lanku, za redakciju asopisa Likovna misao, koja ve vie od pola godine odbija i ne uvaava njegov rad. Rekli su mu da e moje miljenje biti presudno, i tako sam sad ja jedini zraak svjetlosti u dugotrajnu mraku. Gospodin Zaturecky, ije nas je pompozno prezime fasciniralo, postao je smjesta tema naih ala; alili smo se na njegov raun, naravno, u najplemenitijoj namjeri, jer su me pohvale kojima me je obasuo, naroito u saveznitvu s izvanrednom ljivovicom, bile posve omekale. Omekale su me tako da sam u tim nezaboravnim trenucima volio itav svijet. Naravno, od itava svijeta najvie Klaru, ve i zato to je sjedila tu, meni nasuprot, dok je ostali svijet bio skriven iza zidova moje vrovicke mansarde. I budui da trenutno nisam imao pri ruci nita ime bih mogao obdariti svijet, darivao sam Klaru. Barem obeanjima. Klara je bila dvadesetogodinja djevojka iz dobre obitelji. Ma to kaem, iz dobre iz odline! Otac joj je bio direktor banke pa su ga pedesetih godina kao predstavnika krupne buroazije iselili u selo Celakovice, dosta daleko od Praga. Ki je imala lou karakteristiku i radila je kao krojaica za ivaim strojem u velikoj radionici jedne parike modne kue. Sjedio sam nasuprot njoj i nastojao pridobiti njenu naklonost lakomislenom priom o prednostima zaposlenja koje sam joj obeao nai uz pomo prijatelja. Govorio sam kako je besmisleno da tako lijepa djevojka trati svoju ljepotu nad ivaim strojem i zakljuio da mora postati manekenka. Klara nije imala nita protiv toga i proveli smo no u srei i razumijevanju.

ovjek prolazi kroz sadanjost vezanih oiju. Smije samo nasluivati i nagaati to zapravo doivljava. Tek poslije, kad mu skinu rubac s oiju, moe pogledati u prolost i ustanoviti to je proivio i kakvog to ima smisla. Vjerovao sam te veeri kako pijem za svoje uspjehe i nisam ni slutio da je to proslava poetka moga kraja. I budui da nita nisam slutio, sljedeeg sam se jutra probudio u odlinom raspoloenju; i dok je Klara pokraj mene jo spokojno disala, uzeo sam lanak priloen uz pismo i proitao ga leei, namjernom ravnodunou. Naslov je glasio MikplAle, majstor ekog crtea, a sam rad doista nije zasluivao ni onih pola sata nepozornosti to sam mu ih posvetio. Bio je to skup poznatih injenica, nabacanih bez imalo smisla za uzajamnu povezanost, i bez i najmanje ambicije da im bude dodatna neka vlastita misao. Bilo je oigledno da je rije o gluposti. Uostalom, doktor Kalousek, urednik Likovne misli (inae neobino nesimpatian ovjek) potvrdio je to jo istoga dana. Telefonirao mi je na fakultet: Molim te, jesi li dobio traktat onog Zatureckog? Onda to i napii. Pokopalo ga je pet recenzenata, a on i dalje davi; sad si je umislio kako si ti jedini pravi autoritet. Napii u dvije reenice da je sve skupa glupost, ti zna kako se to radi, ima u sebi dovoljno otrova, pa emo svi biti mirni. Samo, u tom trenutku neto se u meni pobunilo; zato upravo ja treba da budem krvnik gospodina Zatureckog? Dobivam li ja za to uredniku plau? Uostalom, dobro sam se sjeao kako je Likovna misao iz iste opreznosti odbila moj lanak, a usto je ime gospodina Zatureckog u meni bilo vrsto povezano sa sjeanjem na Klaru, ljivovicu i jednu prekrasnu veer. I naposljetku neu poricati jer je to ljudski mogao bih na prste izbrojiti ljude koji smatraju kako sam jedini pravi autoritet; pa zar da sad izgubim i tog jednog? Zavrio sam razgovor s Kaluosekom nekom duhovitom i neodreenom opaskom, koju je on mogao protumaiti kao obeanje a ja kao izgovor, i spustio slualicu vrsto odluan da traenu recenziju nikada ne napiem. Umjesto toga izvukao sam iz ladice list papira i napisao pismo gospodinu Zatureckom u kome sam izbjegao dati bilo kakvo miljenje o njegovu radu, uz izgovor da su moja stajalita o slikarstvu devetnaestog stoljea openito proglaena izopaenima i nastranima, pa bi mu moja preporuka osobito u urednitvu Likovne misli mogla vie koditi nego koristiti. Usto sam zasuo gospodina Zatureckog prijateljskom rjeitou koju je bilo mogue protumaiti samo kao dokaz moje naklonosti. Zaboravio sam na gospodina Zatureckog istoga trenutka kad sam pismo bacio u sandui. Ali gospodin Zaturecky nije zaboravio mene.

Jednoga dana, upravo kad sam zavravao predavanje predajem povijest slikarstva na naem fakultetu na vrata predavaonice pokucala je naa tajnica, gospoa Marie, ljubazna postarija dama, koja mi ponekad kuha kavu i spaava me neeljenih enskih glasova koji me trae telefonom. Zavirila je u predavaonicu i rekla kako me eka neki gospodin. Gospode se ne bojim, pa sam se pozdravio sa sluateljima i dobro raspoloen izaao u hodnik. Tu mi se naklonio ovjeuljak u iznoenu crnom odijelu i bijeloj koulji i priopio mi, vrlo pristojno, kako je on Zaturecky. Pozvao sam gosta u jednu od slobodnih prostorija, ponudio mu da sjedne u fotelju i zapoeo nevezan razgovor o svemu i svaemu, od toga kako nas ovoga ljeta vrijeme ne slui, pa do prakih izlobi. Gospodin Zaturecky je pristojno povlaivao svakoj mojoj izjavi, ali je ubrzo poeo svaku primjedbu navlaiti na svoj lanak o Mikolau Aleu, koji se iznenada naao meu nama, nevidljiv, ali stvaran kao neki neodstranjivi magnet. Volio bih napisati recenziju vaeg lanka rekao sam na posljetku ali ve sam vam u pismu objasnio kako me nitko ne smatra strunjakom za eko devetnaesto stoljee, i da sam, osim toga, jo i pomalo u svai s redakcijom Likovne misli u kojoj me dre okorjelim modernistom, tako da bi vam moja pozitivna recenzija mogla samo koditi. Oh, vi ste odve skromni rekao je gospodin Zatureckf. Vi, takav strunjak, a tako mrano ocjenjujete svoj poloaj! U redakciji su mi rekli da sve zavisi samo od vaeg miljenja. Ako se zauzmete za moj lanak, tiskat e ga. Vi ste moj jedini spas. To je plod trogodinjega rada i trogodinjih studija. I sad je sve u vaim rukama. Kako lakomisleno i od kako loega materijala ovjek gradi svoje izgovore! Nisam znao to odgovoriti gospodinu Zatureckom. Nehotice sam mu pogledao u lice i primijetio da me promatraju ne samo male, starinske, nevine naoale, nego i jedna mona, duboka, vertikalna bora na elu. U kratkom trenutku lucidnosti osjetio sam kako mi jeza puzi niz lea. Ta bora, koncentrirana i uporna, odavala je, naime, ne samo duevne muke kroz koje je njen vlasnik proao nad crteima Mikolaa Alea, nego i iznimnu snagu volje. Izgubio sam prisebnost duha, tako da na brzinu nisam mogao nai nikakav duhovit izgovor. Znao sam da recenziju neu napisati, ali sam znao i to kako nemam snage patetinom ovjeuljku kazati istinu u oi. Tako sam se poeo osmjehivati i obeavati neto neodreeno. Gospodin Zaturecky mi je zahvalio i rekao kako e ubrzo opet doi da se raspita. Rastao sam se s njim uz osmijehe. Nekoliko dana kasnije, ponovno je doao. Vjeto sam ga izbjegao, ali me je sljedeeg dana opet potraio na fakultetu. Bilo mi je jasno da je vrag odnio alu. Smjesta sam otiao kod gospoe Marie poduzeti potrebne mjere. Marenka, molim vas, ako me onaj gospodin ponovno bude traio, recite mu da sam otiao na studijsko putovanje po Njemakoj i da u se vratiti tek za mjesec dana. I da znate, predavanja sam dosad imao utorkom i srijedom, a sad u ih tajno prebaciti na etvrtak i petak. Za to e znati samo sluatelji, nikome drugom nemojte o tome priati i ne unosite promjenu u raspored. Moram se povui u ilegalnost.

4.
15
Gospodin Zaturecky zaista je ubrzo ponovno doao na fakultet da me trai i bio je oajan kad mu je sekretarica rekla da sam neoekivano otputovao u Njemaku. Ta to nije mogue! Gospodin asistent treba da napie recenziju moga lanka! Kako je samo mogao tako otputovati?! Ne znam odgovorila je gospoa Marie ali rekao je da e se za mjesec dana vratiti. Jo mjesec dana! jadikovao je gospodin Zaturecky. A znate li moda njegovu adresu u Njemakoj? Ne znam izjavila je gospoa Marie. I tako sam mjesec dana bio miran. Mjesec je, meutim, proao mnogo bre nego to sam se nadao i gospodin Zaturecky se ponovno naao u uredu. Ne, jo se nije vratio rekla mu je gospoa Marie, a kad me je malo poslije srela, obratila mi se, oajna: Onaj va ovjeuljak opet je bio ovdje, to da mu kaem, za ime Boje? Recite mu, Marenka, da sam se u Njemakoj razbolio od utice i da leim u bolnici u Jeni. U bolnici! vrisnuo je gospodin Zaturecky kad mu je Marenka nekoliko dana poslije to rekla. To ne moe tako! Gospodin asistent mora napisati recenziju o mom lanku! Gospodine Zaturecky rekla mu je tajnica prijekorno gospodin asistent lei teko bolestan negdje u tuini, a vi mislite samo na svoju recenziju. Gospodin Zaturecky je otiao, pokunjen, ali se za etrnaest dana ponovno naao u uredu. Poslao sam gospodinu asistentu preporueno pismo na adresu bolnice u Jeni, i pismo se vratilo! rekao je. Poludjet u od onog vaeg ovjeuljka rekla mi je sljedeeg dana gospoa Marie. Ne ljutite se na mene, to sam mu mogla rei? Rekla sam mu da ste se vratili. Morate se nekako sami snai. Nisam se mogao ljutiti na gospou Maire. Uinila je to je mogla, a ja se, uostalom, jo nisam osjeao poraenim. Znao sam da sam neuhvatljiv. Cijeli se moj ivot odvijao u tajnosti. Tajno sam drao predavanja etvrtkom i petkom, a svakog sam se utorka i srijede skrivao u vratima kue preko puta fakulteta, uivajui u pogledu na gospodina Zatureckog koji je patrolirao ispred kole i ekao da izaem. Poelio sam staviti na glavu polucilindar i zalijepiti lanu bradu. Osjeao sam se kao Scherlok Holmes, kao maskirani Jack, kao Nevidljivi ovjek koji eta gradom Osjeao sam se kao djeak. Ali jednoga je dana gospodinu Zatureckom dosadilo straariti pa je otro nasrnuo na gospou Marie Kada, u stvari, drug asistent dri nastavu? upitao je. Pogledajte u rasporedu pokazivala mu je gospoa Marie plou na kojoj su, u kvadratima, bila pregledno upisana sva predavanja. To mi je poznato ostao je uporan gospodin Zaturecky samo to drug asistent nikad ne predaje ni utorkom ni srijedom. Je li moda na bolovanju? Nije odgovorila je gospoa Marie, zbunjena. Na to se ovjeuljak svom otrinom okomio na gospou Marie. Zamjerio joj je zbog neaurnog rasporeda. Ironino ju je upitao kako to da ne zna gdje je tko od nastavnika. Zaprijetio je da e je tuiti. Vikao je. Izjavio je kako e tuiti i druga asistenta koji ne dri nastavu, a trebalo bi da je dri. Pitao je da li je rektor u svom kabinetu. Na nesreu rektor je bio prisutan. Gospodin je Zaturecky pokucao na vrata rektorova kabineta i uao. Desetak minuta kasnije vratio se i strogo zatraio od gospoe Marie adresu moga stana.

 Litomvl, Skalmkova 20 rekla je gospoa Marie. Kako to, Litomvl? Gospodin asistent ima u Pragu samo privremeni stan i ne eli da bilo kome kaem Zahtijevam od vas da mi date praku adresu druga asistenta viknuo je ovjeuljak drhtavim glasom. Gospoa je Marie popustila i dala mu adresu moje mansarde, moga bijedna utoita, moje druge jazbine koja je trebala postati mojom klopkom.

Da, moje je stalno boravite u Litomvlu; tamo ivi moja majka, tamo su moji prijatelji i uspomene na oca. Kad god mogu, bjeim iz Praga i radim i piem kod kue, u malom majinu stanu. Tako se i dogodilo da sam formalno zadrao majin stan kao stalno boravite, a u Pragu se nisam potrudio ni iznajmiti bolju garsonijeru, kako to red i pristojnost zahtijevaju, nego sam stanovao kao podstanar u maloj i potpuno odvojenoj mansardi u Vrovicama, postojanje koje sam skrivao i tajio, uglavnom zato da izbjegnem nepotrebne susrete nezavisnih gostiju s mojim raznim privremenim sustanarkama ili goama. Ne mogu porei da je upravo to razlogom to nisam uivao ba najbolju reputaciju u zgradi. Nekoliko puta, dok sam boravio u Litomvlu, ustupio sam sobicu prijateljima koji su se u njoj odlino zabavljali, tako da nitko u kui nije mogao cijele noi oka sklopiti. Neki stanari, koji su se nad svime time zgraali, poveli su protiv mene tihi rat koji se povremeno odraavao u ocjenama to ih je o meni pisao ulini odbor, pa ak i u jednoj albi upuenoj stambenom uredu. U vrijeme o kojem priam, Klari je ve bilo postalo odve naporno dolaziti na posao ak odnekud iz Celakovica, pa je poela ostajati kod mene preko noi. Najprije samo bojaljivo i iznimno, a onda je kod mene ostavila jednu haljinu, zatim nekoliko haljina i ubrzo su se moja dva odijela nala stisnuta u kutu ormara, a moja se sobica pretvorila u damski salon. Klara mi se sviala; bila je lijepa; radovalo me je to se ljudi, dok zajedno hodamo, okreu za nama; bila je najmanje trinaest godina mlaa od mene, to mi je podizalo ugled u studenata; ukratko, imao sam tisuu razloga da odrim tu vezu. Nisam, meutim, htio da se sazna kako Klara stanuje kod mene. Bojao sam se intriga i ogovaranja po kui; bojao sam se da netko ne nasrne na moga dobrog, starog stanodavca, koji je vei dio godine provodio izvan Praga, bio vrlo diskretan i nije se mijeao u moje poslove. Bojao sam se da jednog dana, protiv svoje volje i teka srca, ne doe i ne zamoli me da, njegova dobrog glasa radi, otkaem gospoici gostoprimstvo. Klara je zbog toga dobila strogo nareenje da nikome ne otvara vrata. Toga je dana bila sama kod kue. Bio je sunan dan i na mansardi je bilo kao u kotlu. Zato je gola leala na mom kauu i ubijala vrijeme promatranjem ara na stropu. Iznenada su odjeknuli udarci na vratima. To jo nije bio razlog za uznemirenost. Moja mansarda nije imala zvonce pa je svatko tko bi doao, morao kucati. Klara zbog toga nije obraala pozornost na buku i nije joj bilo ni na kraj pameti da prestane gledati u strop. Ali lupanje nije prestajalo; naprotiv, nastavljalo se nekom smirenom, neshvatljivom upornou. Klaru je poela hvatati nervoza; zamiljala je da pred vratima stoji ovjek koji e, kad otvori, polako i znaajno okrenuti rever sakoa a onda je otro napasti zato ne otvara, to krije, zato se skriva, je li prijavljena Obuzeo ju je osjeaj krivice, odvojila je pogled od stropa i brzo poela traiti odbaenu odjeu. Ali lupanje je odzvanjalo tako uporno da u pometnji nije nala nita drugo osim mog kinog ogrtaa. Obukla ga je i otvorila vrata. Pred vratima je umjesto gnjevna lica isljednika, ugledala samo nekog sitnog mukarca, koji joj se naklonio. Je li gospodin asistent kod kue? upitao je. Ne, nije kod kue. Ba teta odgovorio je ovjeuljak pristojno i poeo se ispriavati to je uznemirava. Gospodin asistent, naime, treba da napie recenziju o mom lanku. Obeao mi je to, i stvar je prilino urna. Ako dozvolite ostavio bih mu barem poruku. Klara je ovjeuljku dala papir i olovku i tako sam uveer proitao da je sudbina lanka o Mikolau Aleu samo u mojim rukama, da gospodin Zaturecky s dubokim potovanjem eka moju recenziju i da e me ponovno potraiti na fakultetu.

Dva dana poslije gospoda Marie mi je ispriala kako joj je gospodin Zaturecky prijetio, kako je vikao i otiao se aliti na nju: glas joj je drhtao i inilo se da e zaplakati. Naljutio sam se. Osjetio sam da je tajnica, koja se sve do sada smijala mojoj igri skrivaa (iako bih se mogao kladiti da je to radila vie iz naklonosti prema meni nego zato to je iskreno uivala u tome) sad uvrijeena i uzrok svih neugodnosti vidi, razumljivo, u meni. I kad sam jo tome pribrojao odavanje tajne moje mansarde, uporno udaranje u vrata u trajanju od deset minuta i zastraivanje Klare, moja je ljutnja prerasla u bijes. I dok sam tako hodao tamoamo po uredu gospoe Marie, bijesno grizui usne i smiljajui osvetu, otvorila su se vrata i na njima se pojavio gospodin Zaturecky. Kad me je ugledao, lice mu se ozarilo sreom. Naklonio se i pozdravio. Doao je malo prerano, doao je prije nego to sam stigao razmisliti o osveti. Upitao me je jesam li sino primio njegovu poruku. Nisam odgovorio. Ponovio je pitanje. Primio sam je rekao sam. I napisat e te recenziju, zar ne? Vidio sam ga pred sobom, boleljiva, uporna, plaljiva; vidio sam okomitu boru koja je na njegovu elu crtala liniju jedne jedine strasti; promatrao sam tu jednostavnu crtu i shvatio da je to pravac odreen dvjema tokama: mojom recenzijom i njegovim lankom, i da osim te porone, manijake crte u njegovu ivotu ne postoji nita drugo. Da postoji samo svetaka askeza. I u tom mi je trenutku palo na pamet spasonosno, premda okrutno rjeenje. Nadam se da vam je jasno kako poslije jueranjeg dogaaja nemamo vie o emu razgovarati rekao sam. Ne razumijem vas. Uzalud se pretvarate. Sve mi je rekla. Nema smisla da poriete. Ne razumijem vas ponovio je, sad ve odlunije, ovjeuljak. Preao sam na leerniji, gotovo prijateljski ton. ujte, gospodine Zaturecky, ja vam nita ne zamjeram. I ja sam enskar i potpuno vas razumijem. Ni ja ne bih ostavio na miru tako lijepu djevojku da sam se s njom naao sam u stanu, a ona bila gola ispod mukog kinog ogrtaa. Vi me vrijeate! problijedio je ovjeuljak. Ne, govorim istinu, gospodine Zaturecky. I to vam je rekla ona dama? Ona preda mnom nema tajni. Drue asistente, to je uvreda! Ja sam oenjen ovjek. Imam enu! Imam djecu! ovjeuljak je nainio korak prema meni tako da sam morao ustuknuti. Utoliko gore, gospodine Zaturecky. Kako to mislite, utoliko gore? Mislim da je to to ste oenjeni za vas kao enskara samo oteavajua okolnost. Te ete rijei povui! izjavio je gospodin Zatureckf prijetei.

 U redu, dobro popustio sam. To to je oenjen zaista ne mora biti za enskara oteavajua okolnost. Moe, naprotiv, biti i stanovito opravdanje. Ali to sad nije vano. Ve sam rekao kako se nimalo ne ljutim na vas, kako vas shvaam. Ne razumijem samo jedno. Kako moete od ovjeka, iju ste enu pokuali zavesti, jo traiti da vam pie recenziju? Drue asistente! Tu recenziju trai od vas doktor Kalousek, urednik Likovne misli, asopisa akademije znanosti! I vi tu recenziju morate napisati! Recenziju ili enu. Ne moete traiti i jedno i drugo. Kako se to ponaate, drue? viknuo je gospodin Zaturecky u oajnikom gnjevu. udno, u tom sam trenutku zaista imao osjeaj da je gospodin Zaturecky pokuao zavesti moju Klaru. U meni je sve uzavrelo. Jo me se usuujete opominjati! viknuo sam. Vi, koji bi trebao da mi se ovdje pred gospoom tajnicom pokorno ispriavate? Okrenuo sam gospodinu Zatureckom lea i on je skren oteturao iz sobe. Tako odahnuo sam kao nakon teke, ali pobjedonosne bitke i rekao gospoi Marie. Sad, valjda, vie nee traiti od mene tu recenziju. Gospoda Marie se osmjehnula, a onda me bojaljivo upitala: A zato, u stvari, odbijate napisati tu recenziju? Zato, Marenka, to je taj njegov lanak obino lupetanje. Pa zato onda u recenziji jednostavno ne napiete da je obino lupetanje? Zato da to piem? Zato da sebi stvaram neprijatelje? odgovorio sam, i samo to sam to izgovorio postao sam svjestan kako je gospodin Zaturecky i tako ve postao mojim neprijateljem te da je moja borba protiv pisanja recenzije besmislena i apsurdna ali, na alost, i da je to borba koju je nemogue prekinuti, nemogue zaustaviti. Gospoa me Marie pogledala s blagim osmijehom, kakvim ene promatraju djeije ludorije, a onda su se odjednom otvorila vrata i na njima se pojavio gospodin Zaturecky, podignute ruke. Ne ja vama, vi se meni morate ispriati! Viknuo je to drhtavim glasom i ponovno nestao.

Vie se ne sjeam tono, moda jo istoga dana a moda nekoliko dana kasnije, nali smo u sanduiu pismo bez adrese. Poruka napisana tekim, gotovo nevjetim rukopisom, glasila je: Potovana! Doite kpd mene zbog uvrede moga mua u nedjelju. Bit u cijeloga dana \od \ue. Akp ne doete, bit u prisiljena poduzeti odgovarajue mjere. Anna Zdtureckd, Praga, 3, Dalimilova 14. Klara je, sva izbezumljena, poela govoriti neto o mojoj krivici. Odmahnuo sam rukom i izjavio kako je smisao ivota u tome da se ivotom zabavljamo, i kako nam, ako je ivot odve za to lijen, ne preostaje nita drugo nego da ga malo potaknemo. ovjek mora neprestano osedlavati dogaaje, te strelovito brze konje bez kojih bi se vukao po praini kao izmueni pjeak. Kad mi je Klara rekla kako ona nema nimalo volje osedlavati dogaaje, odgovorio sam joj uvjeravanjem da se s gospodinom Zatureckym i gospoom Zatureckom nikad nee sresti i da u dogaaj, u ije sam sedlo skoio s lakoom, sam obuzdati. Ujutro, kad smo izlazili iz kue, zaustavio nas je kuepazitelj. Kuepazitelj nije neprijatelj. Jednom sam ga mudro pridobio novanicom od pedeset kruna i od tog sam vremena ivio u ugodnu uvjerenju kako je nauio da o meni ne zna nita i da ne dolijeva ulje na vatru koju protiv mene potiu moji neprijatelji. Juer vas je trailo neko dvoje rekao je. Kakvo dvoje? Jedan nizak ovjek sa enom. Kako je izgledala ta ena? Za dvije glave via od njega. Strano energina, stroga ena. Raspitivala se o svemu. Obratio se Klari. Najvie o vama. Tko ste i kako se zovete. I to ste joj rekli, zaboga? promucala je Klara. Sto sam joj mogao kazati? Otkudja znam tko sve dolazi kod gospodina asistenta? Rekao sam joj da svaku veer dovodi drugu. Odlino rekao sam i izvukao iz depa deset kruna. Govorite tako i dalje. Nema se ega plaiti rekao sam kasnije Klari. U nedjelju nee ionako otii i nitko te nee dolaziti traiti. Dola je nedjelja, zatim ponedjeljak, utorak, srijeda Nita se nije dogodilo. Eto vidi rekao sam Klari. A onda je doao etvrtak. Priao sam studentima na uobiajenom tajnom predavanju kako su mladi fovisti, grozniavo i nesebino razmjenjujui iskustva, oslobaali boju od njene nekadanje impresionistike deskriptivnosti, kad je gospoa Marie otvorila vrata i aptom mi rekla: Dola je supruga onog Zatureckog. Nisam ovdje rekao sam. Pokaite joj raspored. Ali gospoa Marie je zavrtila glavom. To sam joj ve rekla, ali ona je zavirila u va kabinet i vidjela ogrta na vjealici. Naiao je docent Zeleny i potvrdio da je ogrta va. I tako sad sjedi u hodniku i eka vas. Da me je sudbina znala sustavnije proganjati, moda bi od mene i bilo neto. orsokak je mjesto mojih najboljih inspiracija. Budite tako ljubazni rekao sam jednom od omiljenih studenata i uinite mi malu uslugu. Otiite u moj kabinet, obucite moj kini ogrta i izaite u njemu iz zgrade. Jedna e vam ena

pokuavati dokazati da ste vi ja, ali zadatak vam je da to ni po koju cijenu ne priznate. Student je otiao i vratio se za nekih etvrt sata. Obavijestio me je da je zadatak izvren, da je zrak ist, a ena izvan zgrade. Ovoga sam puta, prema tome, pobijedio. A onda je doao petak i Klara se poslijepodne vratila s posla, tresui se. Prijazan gospodin, koji u elegantnom salonu modne kue prima kupce, iznenada je otvorio vrata radionice u kojoj je, s jo petnaest krojaka, za ivaim strojem sjedila i moja Klara, i viknuo: Stanuje li neka od vas u Pukinovoj 5? Klara je bila svjesna kako je rije o njoj, jer je Pukinova 5 moja adresa, ali ju je uvrena opreznost sprijeila da se javi. Znala je da kod mene stanuje ilegalno i da se to nikoga ne tie. Pa ja joj to i govorim rekao je uglaeni gospodin kad je vidio da se nijedna krojaica ne javlja, i otiao. Klara je kasnije saznala kako ga je neki strogi enski glas na telefonu prisilio da pregleda popis adresa zaposlenih i etvrt ga je sata uvjeravao kako je ena iz Pukinove 5 zaposlena upravo u toj modnoj kui. Na nau idilinu mansardu pala je sjena gospode Zaturecke. Kako joj je samo uspjelo da otkrije gdje radi? Ta u ovoj zgradi nitko nita ne zna o tebi! vikao sam. Da, bio sam vrsto uvjeren kako o nama nitko nita ne zna. ivio sam kao udak koji se zanosi da ga iza visokog zida nitko ne vidi, ali pri tome zaboravlja na jednu sitnicu na injenicu da je taj zid nainjen od prozirnog stakla. Podmiivao sam kuepazitelja kako ne bi odao da Klara stanuje kod mene, prisiljavao sam Klaru da ivi i ponaa se neupadljivo, kao ilegalac, a za to je vrijeme itava zgrada znala za nju. Bilo je dovoljno da se jednom neoprezno upusti u razgovor sa stanarkom s drugoga kata pa da se sazna i gdje je zaposlena. ivjeli smo ne slutei da smo odavno otkriveni. Naim progoniteljima ostalo je nepoznato jo samo Klarino ime i jo jedna sitna pojedinost: da je kod mene stanovala neprijavljena. Te su dvije tajne bile za nas jedina i posljednja mogunost da i dalje izmiemo gospoi Zatureckoj koja je bitku zapoela dosljedno i metodino, tako da me je od toga hvatala jeza. Shvatio sam da je vrag odnio alu, da je konj dogaaja loe osedlan.

To je bilo u petak, a kad se Klara u subotu vratila s posla, opet se sva tresla. Evo to se dogodilo: Gospoa se Zaturecka sa svojim muem uputila u poduzee koje je dan ranije nazvala telefonom i zatraila od poslovoe doputenje da s muem obie radionicu i provjeri izgled svih prisutnih krojaica. Drug poslovoa dodue se zaudio takvoj elji, ali gospoa Zaturecka se drala tako da je bilo nemogue odbiti je. Govorila je neto vrlo mrano o uvredi, o unitenoj egzistenciji i o sudu. Gospodin je Zaturecky stajao kraj nje, smrknut i utljiv. Odveli su ih u radionicu. Krojaice su ravnoduno podigle glavu i Klara je odmah prepoznala ovjeuljka. Problijedila je i brzo, na upadljivo neupadljiv nain, nastavila ivati. Izvolite rekao je poslovoa ironinom ljubaznou ukoenim posjetiteljima. Gospoa Zaturecky je shvatila da mora preuzeti inicijativu, pa je zapovjedila suprugu: Pogledaj paljivo! Gospodin je Zaturecky podigao smrknuti pogled. Je li neka od njih? upitala ga je aptom gospoa Zaturecka. Gospodin Zaturecky, oigledno, nije ni uz naoale mogao dovoljno jasno vidjeti veliku prostoriju, uostalom prilino nepreglednu i zakrenu gomilama tkanina i haljinama to su visjele na dugakim vodoravnim ipkama, pa jo s nemirnim krojaicama koje nisu sjedile lijepo okrenute prema vratima nego kojekako vrtile se, sjedale, ustajale i bezobzirno okretale lica na suprotnu stranu. Zato je morao krenuti kroz prostoriju, nastojei da mu ni jedna ne promakne. Kad su ene shvatile da ih netko ispitivaki promatra, i to jo tako neugledan i neprivlaan ovjek, osjetile su se povrijeenima i na neki neodreen nain ponienima, i poele su tiho protestirati podsmijehom i gunanjem. Jedna od njih, krupna, mlada djevojka, nije mogla izdrati da glasno ne kae: Trai po itavom Pragu betiju koja ga je ostavila u drugom stanju! Na suprunike se sruio buan i grub enski podsmijeh a oni su stajali usred te galame, zbunjeni i tvrdoglavi, s nekim udnim dostojanstvom. Majice dobacila je ona brbljava djevojka gospoi Zaturecky loe ste uvali svoga sinia! Ja tako lijepa djeaka ne bih uope putala iz kue! Trai dalje apnula je gospoa Zaturecka svome suprugu i on je, smrknuto i bojaljivo, krenuo dalje, korak po korak, kao da ide kroz ulicu uvreda i udaraca, ali uporno, ne proputajui ni jedno lice. Poslovoa se cijelo to vrijeme nepristrano osmjehivao; poznavao je svoje cure i znao je da ih ne moe ukrotiti. Zato se pretvarao da ne uje njihova dobacivanja i upitao gospodina Zatureckog: A kako bi, molim vas, ta ena zapravo trebala izgledati? Gospodin Zaturecky se okrenuo prema poslovoi i polako, ozbiljno rekao: Bila je lijepa bila je veoma lijepa Klara je za to vrijeme sjedila zgrena u jednom kutu i svojim se nemirom, sputenom glavom i grozniavom aktivnou upadljivo razlikovala od neobuzdanih ena oko nje. Ah, kako je loe glumila neduno, beznaajno stvorenje! A gospodin je Zaturecky bio jo samo jedan korak od nje i samo to joj se nije unio u lice Malo je ako se sjeate samo toga da je bila lijepa rekao je pristojni poslovoa gospodinu Zatureckom. Lijepih ena ima bezbroj. Je li bila niska ili visoka? Visoka rekao je gospodin Zaturecky. Je li bila crnka ili plavua?

Gospodin Zaturecky se zamislio i rekao: Plavua. Taj bi dio prie mogao posluiti kao parabola o moi ljepote. Kad je gospodin Zaturecky prvi put kod mene vidio Klaru, bio je tako zabljesnut njezinom ljepotom da je, zapravo, uope nije vidio. Ljepota je ispred nje stvorila neto slino neprozirnom zastoru. Zastoru svjetlosti koji ju je skrivao kao veo. Klara, naime, nije ni visoka ni plava. Tek unutarnja snaga ljepote dala joj je u oima gospodina Zatureckog privid tjelesne veliine. A svjetlost, kojom ljepota zrai, dala je njenoj kosi zlatnu boju. I tako ovjeuljak, kada je konano stigao u kut prostorije, gdje se Klara u smeoj radnoj kuti grevito naginjala nad nekom rasparanom suknjom, nije prepoznao djevojku. Nije ju prepoznao jer je nikada nije ni vidio.

Kad je Klara prilino nepovezano i s malo dara za razumljivo pripovijedanje zavrila priu o tom dogaaju, rekao sam: Vidi, imamo sree. Ali, ona se, jecajui, okomila na mene. Kakve sree, nisu me otkrili danas, ali e me otkriti sutra. Volio bih znati kako. Doi e po mene ovamo, k tebi. Nikog neu pustiti u kuu. A to e biti ako se obrate policiji? Ili ako navale na tebe i natjeraju te da prizna tko sam? Spominjala je sud, hoe me tuiti za uvredu asti. Zaboga, mogu im se samo narugati; ta sve je to bila samo ala i izmotavanje. Danas nije vrijeme za ale, danas se sve uzima ozbiljno: rei e da sam ga namjerno htjela ocrniti. Zar e povjerovati, kad ga vide, da je u stanju napastvovati enu? Ima pravo, Klara rekao sam. Uhitit e te, to je sigurno. Ali sjeti se da je i Karei Havliek Borovsky sjedio u zatvoru, pa dokle je stigao. Sigurno si o njemu uila u koli. Ne lupetaj gluposti rekla je Klara. Dobro ti je poznato kako stojim, dovoljno je da me poalju pred disciplinsku komisiju pa da mi sve upiu u karakteristiku i da se nikad vie ne izvuem iz radionice. Uostalom, ba bih voljela saznati kako stoji stvar s onim mjestom manekenke koje mi stalno obeava, a spavati kod tebe i tako vie ne mogu, stalno bih se bojala kad e doi po mene, i zato se danas vraam u Celakovice. To je bio prvi razgovor. Drugi sam razgovor vodio istoga dana poslije podne, nakon sastanka katedre. Sef katedre, sijedi povjesniar umjetnosti i veoma mudar ovjek, pozvao me u svoj kabinet. Da vam studija koju ste upravo objavili nee donijeti mnogo dobra to vam je, nadam se, jasno rekao je. Da jasno mi je odgovorio sam. Mnogi nai profesori misle da se vai zakljuci odnose na njih, a rektor je uvjeren da je rije o napadu na njegove stavove. Sto se tu moe rekao sam. Nita rekao je profesor ali vae je trogodinje asistentsko razdoblje isteklo i za to mjesto je raspisan natjeaj. Naravno, komisija obino daje prednost onome tko je ve drao nastavu, ali jeste li ba sigurni da e taj obiaj biti ouvan i u vaem sluaju? Ali, nisam htio o tome govoriti. Vama je dosad uvijek ilo u prilog to to ste poteno predavali, to ste bili omiljeni meu studentima i poneto ih nauili. Samo, sad se vie ni na to ne moete osloniti. Rektor me obavijestio kako ve tri mjeseca uope ne drite nastavu. I to bez ikakva opravdanja. Ve samo bi to bilo dovoljno da dobijete trenutni otkaz. Objasnio sam profesoru kako nisam propustio ni jedno predavanje, da je bila rije o ali i ispriao mu itavu priu o gospodinu Zatureckom i Klari. U redu, vjerujem vam rekao je profesor ali to vrijedi to to vam ja vjerujem? itava kola danas pria o tome kako ne drite nastavu i nita pod milim Bogom ne radite. O tome se ve raspravljalo i na nastavnikom vijeu, a juer je stvar dola i pred rektorski kolegij. Ali zato nisu najprije razgovarali sa mnom?

 O emu da razgovaraju s vama? Njima je sve jasno. Sad jo samo analiziraju vae dosadanje djelovanje na fakultetu i nastoje povezati vau prolost i vau sadanjost. Sto loe mogu nai u mojoj prolosti? I sami znate koliko volim svoj posao! Nikad se nisam izvlaio od obveza! Savjest mi je ista. Svaki je ljudski ivot vieznaan rekao je profesor. Prolost svakoga od nas mogue je podjednako uspjeno prilagoditi biografiji omiljena dravnika kao i biografiji zloinca. Samo malo bolje pogledajte sami sebe. Nitko ne porie da ste uvijek voljeli svoj posao, ali niste se esto pojavljivali na sastancima, a i kad ste doli, najee ste utjeli. Nitko nikad nije znao to u stvari mislite. Sam se sjeam kako ste nekoliko puta, kad je bila rije o vanim stvarima, iz ista mira izvalili neku alu koja je izazvala nelagodnost u prisutnih. Ta je nelagoda, naravno, bila odmah zaboravljena, ali danas, izvuena iz prolosti, ona iznenada dobiva svoj pravi smisao. A moda ete se sjetiti i toga kako su vas po fakultetu jurile razne ene i kako ste se pred njima skrivali. Uzmimo, naposljetku, i va posljednji lanak o kome svatko, kome god padne na pamet, moe rei da je pisan sa sumnjivih pozicija. Sve su to, naravno, sitnice, ali dovoljno je osvijetliti ih ovim vaim deliktom o kojem ste mi upravo priali, pa da se odjednom povezu u cjelinu koja vrlo rjeito svjedoi o vaem karakteru i stavovima. Kakav sad, zaboga delikt! viknuo sam. Izloit u pred svima stvari onako kako su se odigrale i ako su ljudi ljudi, samo e se nasmijati. To vi tako mislite. Saznat ete, meutim, da ili ljudi nisu ljudi, ili da niste znali to su i kakvi su. Nitko se nee smijati. Ako im ispriate kako se sve odigralo, pokazat e se kako, ne samo da niste izvravali svoje obveze predviene rasporedom, to jest niste radili ono to je trebalo da radite, nego da ste ak ilegalno predavali, to jest da ste radili ono to nije trebalo da radite. Pokazat e se da ste vrijeali ovjeka koji je od vas traio pomo. Pokazat e se da va privatni ivot nije u redu, da kod vas neprijavljena stanuje neka mlada ena, to e na predsjednicu vijea ostaviti vrlo lo dojam. Stvar e se razmazati i sam Bog zna kakve e jo prie iskrsnuti, prie sigurno dobrodole svima koji su se nali pogoenima vaim nazorima, a stid ih je da vas zbog njih napadnu. Znao sam kako profesor nema namjeru ni straiti me, ni lagati mi, ali uvijek sam smatrao da je pomalo udak i nisam htio podlei njegovu skepticizmu. Afera s gospodinom Zatureckim poela mi se zavlaiti pod nokte, ali jo me nije bila umorila. Ta ja sam sam osedlao toga konja i ne mogu sad dopustiti da mi istrgne uzde iz ruku i odnese me kamo se njemu svidi. Bio sam spreman nositi se s njim. A ni konj nije izbjegavao borbu. Kad sam se vratio kui, naao sam u potanskom sanduiu poziv na sastanak ulinog odbora.

Ulini je odbor zasijedao u nekom bivem duaniu, za dugakim stolom. Prosjedi mukarac s naoalama i uvuenom bradom pokretom ruke dao mi je znak da sjednem. Zahvalio sam, sjeo, a onda je isti taj ovjek uzeo rije. Obavijestio me kako ulini odbor ve due vrijeme prati moje ponaanje i vrlo dobro zna da vodim nesreen osobni ivot; to ostavlja vrlo lo dojam na moju okolinu; stanari moje zgrade ve su se jednom alili na mene kad od buke u mom stanu nisu mogli cijele noi spavati; sve je to dovoljno da ulini odbor o meni stvori odgovarajuu sliku. I sad se, kao vrhunac svega, ulinom odboru obratila drugarica Zaturecka, supruga znanstvenog radnika. Trebalo je, navodno, da jo prije pola godine napiem recenziju jednoga njegova znanstvenog rada, a nisam to uinio, iako sam dobro znao da od moga miljenja ovisi sudbina spomenutog znanstvenog djela. Kakvo znanstveno djelo, molim vas! prekinuo sam mukarca s uvuenom bradom. To je najobiniji bukuri prepisanih misli! To je zanimljivo, drue umijeala se u razgovor otprilike tridesetogodinja plavua, odjevena po posljednjoj modi, na ijem je licu bio (vjerojatno jednom zauvijek) zalijepljen blistav osmijeh. Dopustite da vas upitam: Sto ste po struci? Likovni teoretiar. A drug Zaturecky? Nemam pojma. Vjerojatno pokuava neto slino. Eto, vidite obratila se plavua oduevljeno ostalima. Drug u radniku iz iste struke ne vidi kolegu nego konkurenta. Da nastavim rekao je mukarac s uvuenom bradom. Drugarica Zaturecka nam je rekla kako vas je njezin suprug posjetio u stanu i tu sreo neku enu. Ta ga je ena poslije pred vama oklevetala tvrdnjom kako ju je pokuao seksualno napastovati. Drugarica Zaturecka raspolae, meutim, dokazima da njezin suprug nije sposoban za takvo to. Zeli saznati ime ene koja je oklevetala njezina mua kako bi mogla podnijeti tubu disciplinskoj komisiji narodnog odbora, jer je lana optuba ugrozila egzistenciju njezina supruga. Jo sam jednom pokuao otupiti neprimjerenu otrinu te smijene afere. Gledajte, drugovi rekao sam itava stvar nije uope vrijedna takva truda. Nema govora o nekom ugroavanju egzistencije. lanak o kojem je rije tako je lo da ga ne mogu preporuiti za tisak, niti bi to itko drugi uinio. A ako je izmeu te ene i gospodina Zatureckog dolo do nekog nesporazuma, to ne bi trebalo da bude povod za sastanke. O naim sastancima, drue, ti na sreu ne odluuje odgovorio mi je mukarac s uvuenom bradom. A na tvoju sadanju tvrdnju da je rad druga Zatureckog lo, ne moemo gledati drukije nego kao na osvetu. Drugarica Zaturecka nam je dala da proitamo pismo koje si njezinu suprugu napisao nakon to si proitao rad. U redu, ali u tom pismu nema ni jedne rijei o tome kakav je taj rad. To je istina, ali pie kako si spreman pomoi mu; iz tvoga pisma jasno proizlazi da cijeni rad druga Zatureckog, a sad izjavljuje da je bukuri. Zato mu to odmah nisi napisao? Zato mu to nisi rekao u oi? Drug ima dva lica rekla je plavua. U tom trenutku se u razgovor umijeala starija ena s trajnom ondulacijom i odmah prela na bit stvari: Nama je, drue, potrebno da saznamo tko je bila ona ena s kojom se gospodin Zaturecky sreo u tvom stanu. Shvatio sam kako nije u mojoj moi da oslobodim aferu od njene besmislene ozbiljnosti i da mi preostaje samo jedno: izbrisati tragove, odvui ih to dalje od Klare, odvui ih kao to jarebica odvlai lovakog psa od gnijezda, nudei mu svoje tijelo za tijela svoje mladunadi.

 To je ve tea stvar izjavio sam jer se njezina imena ne sjeam. Zar ne zna ime ene s kojom ivi? upitala je ena s trajnom. Nekad sam sva ta imena zapisivao, a onda mi se to uinilo glupim, pa sam prestao zapisivati. A na pamenje se ovjek teko moe osloniti. Vi se drue, izgleda, uzorno odnosite prema enama dobacila je plavua. Moda bih se i sjetio, ali trebalo bi da razmislim. Da moda ne znate kad me je to gospodin Zaturecky posjetio? Molim, to je bilo rekao je mukarac s uvuenom bradom, gledajui u papire pred sobom etrnaestog, u srijedu, poslije podne. U srijedu etrnaestog ekajte malo rekao sam, poloio dlanove na sljepooice i zamislio se. Da, sad se sjeam. Bila je to Helena. Vidio sam kako svi napeto zure u moje usne. Helena i kako jo? Jo? To, na alost, ne znam. Nisam je htio ni pitati. U stvari, iskreno reeno, nisam siguran da se zaista zvala Helena. Zvao sam je tako zato to je njen mu bio riokos, kao Menelaj. Upoznao sam je u utorak uveer u nekom restoranu i uspjelo mi je popriati s njom dok je njen Menelaj otiao za ank popiti konjak. Sljedeeg je dana dola k meni i ostala cijelo popodne. Predveer sam je morao ostaviti oko dva sata samu, jer sam imao sastanak na fakultetu. Kad sam se vratio, ispriala mi je, ogorena, kako joj je neki ovjeuljak dosaivao. Mislila je da sam se bio dogovorio s njim, pa se uvrijedila i vie nije htjela ni uti za mene. I tako, vidite, nisam stigao saznati njezino pravo ime. Drue, ne ulazei u to je li ta pria istinita ili nije rekla je plavua meni je jednostavno neshvatljivo kako ovjek kao vi moe odgajati nau omladinu. Zar vam na ivot zaista ne prua inspiraciju ni za to drugo osim za pijanenje i zloupotrebu ena? Budite sigurni da emo svoje miljenje o tome dostaviti nadlenim organima. Kuepazitelj nije spomenuo nikakvu Helenu ponovno se umijeala postarija ena s trajnom ali nas je obavijestio da kod tebe ve mjesec dana neprijavljeno stanuje neka djevojka iz modne kue. Ne zaboravi, drue, da si samo podstanar! Kako ti to zamilja, da netko moe tek tako stanovati kod tebe? Sto misli, da je vaa zgrada kupleraj? Ako nam ti ne kae ime te ene, otkrit e ga dravna sigurnost! , 7 7. Tlo mi je izmicalo pod nogama. Poeo sam sve jasnije osjeati neprijateljsku atmosferu o kojoj mi je govorio profesor. Zasad me jo nitko nije pozivao na razgovore, ali tu i tamo mogao sam uti poneku aluziju, a s vremena na vrijeme poneto mi je, sa suosjeanjem, povjerila i gospoa Marie, u uredu kojem su nastavnici pili kavu i nisu pazili na jezik. Za nekoliko se dana trebala sastati natjeajna komisija koja je sad sa svih strana prikupljala karakteristike i miljenja o kandidatima; zamiljao sam kako lanovi komisije itaju informaciju uline organizacije, informaciju o kojoj znam samo to da je strogo povjerljiva i da je ne mogu komentirati. U ivotu postoje trenuci kada valja prijei u povlaenje. Kada valja napustiti manje vane poloaje ne bi li se sauvali vaniji. inilo mi se da je posljednji i najvaniji od svih poloaja moja ljubav. Da, u tim nemirnim danima iznenada sam postajao svjestan kako volim moju krojaicu i kako ne mogu bez nje. Tog sam se dana sastao s njom kod muzeja. Ne kod kue. Zar je moja mansarda jo uope bila dom? Zar je prostorija sa staklenim zidovima dom? Prostorija koju promatraju dalekozorom? Prostorija u kojoj voljenu osobu morate skrivati briljivije nego vercanu robu? Dom vie nije bio dom. Tamo smo se osjeali kao uljezi na tuem tlu koji svakoga trenutka mogu biti uhvaeni, koji se nervozno trzaju na svaki zvuk koraka u hodniku, koji neprestano

ekaju da netko pokuca na vrata i nastavi uporno lupati. Klara je opet putovala u elakovice, a nismo imali volje da se sastajemo u naem otuenom domu, ak ni na kratko vrijeme. Zato sam zamolio prijatelja slikara da mi katkad uveer ustupi svoj atelijer. Tog sam dana prvi put dobio klju. I tako smo se nali pod visokim krovom u Vinohradima, u golemoj prostoriji s jednim malim kauom i irokim kosim prozorom kroz koji se mogao vidjeti itav veernji Prag; usred gomile slika naslonjenih na zidove, usred nereda i bezbrine slikarske neistoe, odjednom mi se vratio stari osjeaj blaene slobode. Raskomotio sam se na kauu, uvrnuo otvara u ep i otvorio bocu vina. Naklapao sam neto, veselo i slobodno, i radovao se lijepoj veeri i noi. Ali tjeskoba, koje sam se oslobodio, kao da je punom teinom pritisnula Klaru. Ve sam spomenuo kako se Klara bez ikakvih skrupula, ak kao da je rije o neemu posve prirodnome, uselila u moju mansardu. Ali sad, kad smo se privremeno nali u tuem atelijeru, osjeala se nelagodno. ak vie nego nelagodno. Ovo je poniavajue rekla je. Sto je poniavajue? upitao sam. To to moramo posuivati stan. Zato ti se ini da je poniavajue? Zbog toga to u tome ima neeg poniavajueg odgovorila je. Nita drugo nismo mogli uiniti. Da odgovorila je ali u posuenom se stanu osjeam kao neka laka enska. Zaboga, zato bi se osjeala kao laka enska u posuenom stanu, lake enske svoj posao rade uglavnom u vlastitim a ne u posuenim stanovima. Bilo je uzaludno razumom napadati vrste bedeme iracionalnih osjeaja od kojih je, kau, umijeena enska dua. Na je razgovor od samoga poetka dobio lo predznak. Rekao sam Klari to mi je ispriao profesor, opisao sam joj to se dogaalo na sastanku ulinog odbora i pokuao je uvjeriti da emo na kraju pobijediti samo ako se budemo voljeli i ako ostanemo zajedno. Klara je nekoliko trenutaka utjela, a onda je rekla da sam sam kriv za sve. A hoe li me barem izvui iz one krojanice? Odgovorio sam da e se sad moda morati malo strpjeti. Eto vidi rekla je Klara sve su to bila samo prazna obeanja, na kraju nee nita uiniti. A sama se neu izvui, pa ak i kad bi se naao netko drugi da mi pomogne, jer u tvojom krivicom dobiti lou karakteristiku. Dao sam Klari rije da joj afera s gospodinom Zatureckim nee nanijeti nikakvo zlo. Ipak ne shvaam rekla je Klara zato mu ne napie tu recenziju. Kad bi je napisao, sve bi se odmah sredilo. Sad je kasno, Klara rekao sam. Kad bih sada napisao tu recenziju, rekli bi da sam rad sahranio iz osvete i jo bi vie pobjesnjeli. A zato treba da je sahranjuje? Napii pozitivnu recenziju! To ne mogu, Klara. Taj je rad nemogu! Pa to onda? Zato si odjednom postao istinoljubiv? Zar nije bila la kad si onom ovjeuljku napisao da u asopisu Likovna misao ne dre do tvoga miljenja? Zar nije bila la kad si izmislio neku Helenu? I sad, nakon toliko lai, zar e ti nakoditi ako slae jo jednom i pohvali lanak

u recenziji? Samo tako moe stvar izgladiti. Vidi Klara rekao sam ti misli da su sve lai jednake, i na prvi pogled se ini da ima pravo. A nema. Mogu svata izmiljati, praviti od ljudi budale, izvoditi kojekakve mistifikacije i podvale, pa da se ipak ne osjeam kao laac i da imam istu savjest; te lai, ako ih ve eli tako nazvati, to sam ja sam, takav kakav jesam, ja se takvim laima ne pretvaram, ja takvim laima zapravo govorim istinu. Ali postoje stvari o kojima ne mogu lagati. Postoje stvari u koje sam proniknuo, iji sam smisao, koje volim i uzimam ozbiljno. I tu ali nema mjesta. Kad bih tu lagao, izdao bih samoga sebe a to ne mogu, to nemoj traiti od mene. To neu raditi. Nismo se razumjeli. Ali ja sam uistinu volio Klaru i bio sam spreman uiniti sve, samo da mi nema to predbaciti. Sutradan sam napisao pismo gospodi Zatureckoj. ekat u je prekosutra, rekao sam, u dva sata u svom kabinetu. Vjerna svojoj zapanjujuoj metodinosti, gospoa Zaturecka pokucala je na vrata tono u zakazano vrijeme. Otvorio sam i pozvao je da ue. I tako sam je konano ugledao. Bila je to visoka ena, vrlo visoka, s krupnim mravim licem seljanke, s kojeg su me gledale svijetloplave oi. Raskomotite se rekao sam, a ona je nespretnim pokretima svukla nekakav dugaak, taman kaput, suen u struku i neobina kroja, kaput koji me je, sam Bog zna zato, podsjetio na starinske vojnike injele. Nisam htio prvi krenuti u napad; htio sam da protivnik prvi poloi karte. Kad je gospoda Zaturecka sjela, naveo sam je pomou nekoliko praznih fraza da prva pone govoriti. Poznato vam je zbog ega sam vas traila rekla je ozbiljnim glasom i bez imalo borbenosti. Moj vas je suprug uvijek mnogo cijenio kao strunjaka i karakterna ovjeka. Sve je zavisilo o vaoj recenziji, a vi je niste htjeli napisati. Moj je suprug taj rad pisao pune tri godine. Njemu je u ivotu bilo tee nego vama. Bio je uitelj i svakoga je dana putovao trideset kilometara izvan Praga. Sama sam ga prole godine prisilila da se ostavi toga i da se posveti iskljuivo znanosti. Gospodin Zaturecky nije zaposlen? upitao sam. Nije A od ega ivite? Zasad moram sama potegnuti. Ta znanost, to je strast moga mua. Kad biste samo znali to je on sve prostudirao! Kad biste samo znali koliko je papira ispisao! Uvijek govori kako pravi znanstvenik mora napisati tri stotine stranica da bi mu ostalo trideset. A onda se u sve umijeala ona ena. Vjerujte mi, ja ga poznajem, on to nikad ne bi uinio, to za to ga je ta ena optuila, ja u to ne vjerujem, neka to ponovi pred njim i preda mnom! Ja znam kakve su ene, moda vas voli, a vi nju ne volite. Moda je htjela probuditi u vama ljubomoru. Ali moete mi vjerovati da se moj mu nikad ne bi usudio uiniti neto takvo. Sluao sam gospou Zaturecku i odjednom se sa mnom dogodilo neto udnovato poeo sam zaboravljati da je to ena zbog koje u biti prisiljen napustiti fakultet, da je to ena zbog koje je pala sjena izmeu mene i Klare, da je to ena zbog koje sam izgubio toliko dana u ljutnji i neugodnostima. Veza izmeu nje i dogaaja u kojem smo sad oboje igrali neke tune uloge, odjednom je postala nejasna, neodreena, sluajna, neduna. Odjednom sam shvatio da je bila tek iluzija kad sam mislio kako sami osedlavamo dogaaje i upravljamo njihovim kasom; da to moda uope nisu nai dogaaji, nego da su nam odnekud izvana podmetnuti; da nikako nisu karakteristini za nas; da nismo krivi za njihov neobian tok; da nas, zapravo, nose upravljani odnekud nekim tuim silama. Uostalom, dok sam gledao u oi gospode Zaturecke, uinilo mi se da te oi ne mogu vidjeti krajnje posljedice njenih postupaka, uinilo mi se da te oi uope ne gledaju, da one samo tek tako plove, plutaju po njezinu licu. Moda imate pravo, gospoo Zaturecka rekao sam pomirljivo. Moda ona moja djevojka

zaista nije govorila istinu, ali znate ve to je to ljubomoran mukarac. Povjerovao sam joj i na trenutak izgubio ivce. To se moe dogoditi svakome. Da, naravno rekla je gospoa Zaturecka i vidjelo se da joj je kamen pao sa srca. Dobro je to to sami uviate. Mi smo se bojali da joj vi vjerujete. Ta bi ena mogla tako upropastiti mom suprugu cijeli ivot. Tu nije u pitanju samo njegov moralni lik. To bismo ve nekako progutali. Moj mu, naime, od vae recenzije oekuje sve. U redakciji su ga uvjerili da sve ovisi samo o vama. Moj je mu uvjeren da bi nakon objavljivanja lanka konano bio priznat kao znanstveni radnik. I sad, kad se konano sve objasnilo, hoete li mu, molim vas, napisati tu recenziju? I brzo, ako je mogue? Nastupio je trenutak da se osvetim za sve i dam oduka svom gnjevu, ali ja u tom asu nisam osjeao nikakav gnjev, i ono to sam rekao, izgovorio sam samo zato to je to bilo neizbjeno. Gospoo Zaturecka, s tom e recenzijom biti problema. Priznat u vam kako se sve odigralo. Ne volim govoriti neugodne stvari ljudima u oi. To mi je slabost. Skrivao sam se pred gospodinom Zatureckim i mislio sam da e se sam dosjetiti zato ga izbjegavam. Njegov je rad, naime, slab. Nema nikakvu znanstvenu vrijednost. Vjerujete li mi? To vam teko mogu povjerovati. To vam ne mogu vjerovati rekla je gospoa Zaturecka. Rad, prije svega, uope nije originalan. Shvatite, znanstvenik mora uvijek pronai neto novo, znanstvenik ne moe jednostavno prepisivati ono to je ve poznato, to su drugi napisali. Sigurna sam da moj suprug taj rad nije prepisao. Gospoo Zaturecka, itali ste taj rad Htio sam nastaviti, ali gospoa me Zaturecka prekinula. Ne nisam ga proitala. To me je iznenadilo. Onda ga proitajte. Ja ne vidim rekla je gospoa Zaturecka. Vidim samo svjetlost i sjene, oi su mi bolesne i ve pet godina nisam proitala ni retka Ali ne moram itati da bih znala je li moj mu poten ili nije. To se saznaje na drukiji nain, ne itanjem. Ja poznajem svoga mua kao majka dijete, ja o njemu znam sve. I znam da je poteno sve to radi. Morao sam poduzeti ono najgore. itao sam gospoi Zatureckoj odlomke iz lanka njezina mua i usto sam joj itao odgovarajue odlomke iz djela raznih autora, misli i formulacije kojih je gospodin Zaturecky preuzeo. Naravno, nije tu bila rije o svjesnom plagijatu, nego vie o spontanu priklanjanju autoritetima prema kojima je osjeao beskrajno potovanje. Ali svatko tko bi uo usporeene odlomke, morao bi shvatiti kako rad gospodina Zatureckog ne bi mogao tiskati nijedan ozbiljniji \ znanstveni asopis. Ne znam koliko se gospoa Zaturecka mogla koncentrirati na moje izlaganje, koliko ga je pratila i koliko ga je razumjela, ali pokorno je sjedila u naslonjau, pokorno i posluno kao vojnik koji zna da ne smije napustiti poloaj. Trebalo mi je oko pola sata da kaem sve to sam htio. Gospoa Zaturecka je ustala, pogledala me svojim prozirnim oima i zamolila me bezbojnim glasom da joj oprostim, ali ja sam znao da nije izgubila vjeru u svoga mua i da je, ako je nekome neto predbacivala, predbacivala samo sebi to nije bila u stanju suprotstaviti se mojim argumentima koji su joj se inili mranima i nerazumljivima. Obukla je svoj vojniki injel i ja sam shvatio da je ta ena vojnik, tuni vojnik umoran od dugih mareva, vojnik koji ne razumije smisao naredbi, ali e ih uvijek bespogovorno izvravati, vojnik koji odlazi poraen, ali ista obraza.

 Tako, sad se vie nema ega bojati rekao sam Klari nakon to sam joj u Dalmatinskoj vinariji reproducirao svoj razgovor s gospoom Zatureckom. Ja se nisam ni imala ega bojati odgovorila je Klara sa sigurnou koja me iznenadila. Kako sad to? Da nije tebe, ne bih se uope sastajao s gospoom Zatureckom! Dobro je da si se sastao s njom, jer je ono to si im uinio bilo zaista runo. Doktor Kalousek je rekao da to inteligentan ovjek teko moe shvatiti. Kad si se to srela s Kalousekom? Srela sam se rekla je Klara. I sve si mu ispriala? Zato ne? Zar je to neka tajna? Ja sad odlino znam tko si i to si. Hm. - Hoe da ti kaem to si? Izvoli. Stereotipni cinik. To si ula od Kalouseka. Zato od Kalouseka? Misli da ha to nisam sama mogla doi? Uvjeren si da te ne mogu prozrijeti, zar ne? Voli vui ljude za nos. Gospodinu Zatureckom si obeao da e napisati recenziju. Nisam mu to obeao! To je jedno. Drugo, meni si obeao mjesto. Kod gospodina Zatureckog si se izvlaio na mene, kod men? na gospodina Zatureckog. Ali da zna, ja u to mjesr dobiti.p> Od Kalouseka? rekao sam, nastojei d rijei zvue podrugljivo. Od tebe sigurno ne! Ti ni sam nisi svje/ si posvuda prokockao sve svoje anse. A ti si toga svjesna? Ja to znam. Na natjeaju nee pro^ sretan ako te prime u nekoj galeriji kao inovnika. Md. meutim, shvatiti da je sve to tvoja vlastita greka. Ako ti smijem dati jedan savjet, budi od sada poten i ne lai, jer laljivca nijedna ena ne moe cijeniti. Ustala je, pruila mi (oigledno posljednji put) ruku, okrenula se i otila. Tek nakon nekoliko trenutaka (usprkos mraznoj tiini koja me je okruivala) sinulo mi je kako moj sluaj ne spada u tragine, nego u komine dogaaje. I u tome sam naao stanovitu utjehu. V ne znaju da trae samo lov a ne plijen Blaise Pascal Martin Martin zna ono to ja ne znam. Zaustaviti bilo koju enu bilo gdje na ulici. Moram priznati kako sam tijekom duga vremena koliko se poznajem s Martinom, imao od te njegove sposobnosti

podosta koristi, jer ene ne volim nita manje od njega. Nedostaje mi, meutim, njegova vratolomna drskost. S druge strane, Martin je imao manu da je za njega katkad samo takozvano presretanje ene znailo virtuozni pothvat, koji je sam sebi svrha i na kome je esto i ostajao. Zato je imao obiaj rei, ne bez izvjesne gorine, kako je slian navalnom igrau koji velikoduno nabacuje odline lopte drugim igraima, koji zatim daju jeftine golove i skupljaju jeftinu slavu. Jedno poslijepodne, bio je ponedjeljak, ekao sam ga nakon posla u kavani na Vaclavskom trgu, razgledajui usput debelu njemaku knjigu o staroj etruanskoj kulturi. ekao sam nekoliko mjeseci da je posredovanjem sveuiline knjinice dobijem iz Njemake, pa sam je, kad je konano stigla, nosio sa sobom kao relikviju. Bio sam, u stvari, posve zadovoljan to me Martin ostavlja da ga ekam i to mogu na kavanskom stolu mirno prelistavati toliko eljenu knjigu. Kad god razmiljam o starim antikim kulturama, hvata me nostalgija. Moda je u pitanju, osim ostaloga, i sjetna zavist zbog sanjive, slatke sporosti tadanje povijesti epoha stare egipatske kulture trajala je nekoliko tisua godina; epoha grke antike gotovo cijeli milenij. U tom pogledu ivot svakog pojedinca podrava ljudsku povijest; u poetku je zaglibljen u tromu sporost, a onda postupno i sve vie dobiva brzinu. Martin je prije dva mjeseca napunio etrdeset godina. Dogaaj poinje On je bio taj koji me prekinuo u mislima. Iznenada se pojavio na staklenim vratima kavane i krenuo ravno prema meni rjeito gestikulirajui i pravei grimase da mi skrene pozornost na stoli za kojim je nad alicom kave sjedila nepoznata ena. Sjeo je pored mene ne sputajui pogled s nje i rekao: Sto kae? Osjeao sam se postienim; tako sam se bio zagledao u tu moju knjiurinu da sam tek sad primijetio djevojku; morao sam priznati da je lijepa. U istom se trenutku djevojka uspravila i pozvala gospodina s crnom leptirkravatom da plati. Plati i ti! naredio mi je Martin. Ve smo mislili kako emo morati trati za djevojkom, ali ona se, na sreu, zadrala ispred garderobe. Odloila je tamo torbu a garderobijerki je trebalo dosta vremena da je nae i poloi pred djevojku na pult. Djevojka je garderobijerki dala par komada sitna novca, a meni je Martin u tom trenutku istrgnuo iz ruke njemaku knjigu Bit e bolje da je stavimo ovamo rekao je bravuroznom prirodnou i paljivo stavio knjigu u djevojinu torbu. Djevojka ga je zaueno pogledala, ali nije znala to da kae. Nije zgodno nositi je u ruci rekao je Martin, i kad je djevojka pokuala uzeti torbu, predbacio mi da sam neodgojen. Gospoica je bila medicinska sestra u provincijskoj bolnici, u Prag je dola na samo nekoliko sati i urila je na autobusni kolodvor. Bilo je dovoljno da je otpratimo do tramvajske stanice pa da saznamo sve to je bitno i dogovorimo se da u subotu otputujemo u B., u posjet toj privlanoj djevojci koja, kako je Martin znaajno naglasio, sigurno ima neku zgodnu kolegicu. Tramvaj je stigao, predao sam djevojci torbu, a ona je htjela iz nje izvui knjigu, to je Martin irokogrudnom gestom sprijeio. U subotu emo doi po nju, rekao je, neka gospoica za to vrijeme malo ita Gospoica se zbunjeno smijala, tramvaj je krenuo, a mi smo mahali. Sto uiniti, knjiga kojoj sam se tako dugo radovao, odjednom se nala u neizvjesnim daljinama; gledano na taj nain, stvar je bila prilino neugodna, ali neka luda opijenost prenijela me preko toga na svojim uvijek spremnim krilima. Martin je odmah poeo smiljati opravdanje za subotnje popodne i veer (jer tako je to ima mladu enu, i to je gore, voli je; i to je jo gore, boji je se; i to je najgore, strahuje nad njom). Uspjena registracija Za nau sam ekspediciju unajmio za malo novca lijep fiat, i u subotu, u dva sata, stigao pred

Majtinov stan. Martin me ekao i odmah smo krenuli. Bio je srpanj i vladala je strahovita vruina. Htjeli smo to prije stii u B., ali kad smo u nekom selu, kroz koje smo prolazili, ugledali dva mladia samo u kupaim gaicama i sugestivno mokre kose, zaustavio sam auto. Ribnjak je zaista bio blizu, nekoliko koraka od ceste, iza gospodarskih zgrada. Nisam vie u stanju spavati kao nekada, prethodne sam se noi zbog tko zna kakvih briga prevrtao po krevetu do tri ujutro i bilo mi je potrebno osvjeenje. I Martin je bio za to. Obukli smo kupae gaice i skoili u vodu. Zaronio sam i brzo zaplivao prema suprotnoj obali. Martin se, meutim, samo smoio i izaao iz vode. Kad mi je bilo dosta plivanja, vratio sam se i zatekao ga u stavu napete pozornosti. Na obali je galamio opor djece, malo dalje mjesna se omladina igrala loptom, ali Martinov je pogled bio usmjeren u vrsto tijelo djevojke koja je stajala petnaestak metara od nas, okrenuta leima, i nepokretna promatrala vodu. Gledaj rekao je Martin. Gledam. Pa to kae? to da kaem? Ne zna to rei na ovakvo neto? Treba priekati da se okrene izjavio sam. Uope ne treba ekati da se okrene. Ono to vidim s ove strane, meni je sasvim dovoljno. U redu primijetio sam ali, na alost, nemamo vremena sada neto poduzimati. Moemo barem registrirati, registrirati! rekao je Martin i obratio se nekom djeaku koji je tu pored nas oblaio kupae gaice. Deko, zna li kako se zove ona djevojka? upitao je i pokazao na djevojku, koja je, kao u nekoj udnoj apatiji, jo stajala u istom poloaju. Ona tamo? Aha, ona tamo. Ta nije odavde rekao je djeak. Martin se obratio djevojici, moda dvanaestogodinjoj, koja se sunala pokraj nas. Djevojice, zna li tko je ona djevojka koja stoji tamo na obali? Djevojica se posluno uspravila. Ona tamo? Da, ona tamo. To je Manka Danka? I Dalje? Manka Panku Iz Traplica Djevojka je i dalje stajala kraj vode, okrenuta leima. Sagnula se da uzme kapu za kupanje i kad se ponovno uspravila, da je navue, Martin je ve bio pokraj mene i rekao: To je neka Manka Panku iz Traplica. Moemo krenuti. Bio je posve miran, zadovoljan i oigledno vie nije mislio ni na to drugo osim na nastavak putovanja. Malo teorije

To Martin naziva registracijom. Polazi od svojih bogatih iskustava kroz koja je doao do stajalita kako i nije toliko teko zavesti djevojku koliko je teko, ako u tom pogledu postavljamo visoke kvalitativne zahtjeve, uvijek poznavati dovoljno djevojaka koje jo nismo zaveli. Zato tvrdi da je potrebno, uvijek, bilo gdje i u svakoj prilici, detaljno registrirati, to jest, zapisivati u biljenicu ili u sjeanje imena ena koje su nas uzbudile i s kojima bismo jednoga dana mogli kontaktirati. Kontaktirati je ve vii stupanj aktivnosti i znai uspostavljanje veze s nekom enom, upoznavanje i otvaranje pristupa k njoj. Onaj tko se voli hvalisavo osvrtati u prolost, istie imena voljenih ena, a onaj tko gleda naprijed, u budunost, mora ponajprije voditi rauna o tome da ima dovoljno registriranih i kpntaktiranih ena. Poslije kontaktiranja, naime, postoji jo samo jedan, posljednji stupanj aktivnosti i ja rado istiem, da se oduim Martinu, kako su oni koji ne idu ni za im drugim, osim za tim posljednjim stupnjem, obini bijednici i primitivci, ljudi koji me podsjeaju na seoske nogometae koji bezglavo juriaju na protivniki gol, zaboravljajui da do pogotka (i jo mnogo pogodaka) ne vodi samo slijepa elja za pucanjem nego, prije svega, temeljita i potena igra u polju. Misli da e ikada otii u te Traplice potraiti je? upitao sam Martina dok smo se vozili. Nikad se ne zna rekao je Martin. Bilo kako bilo rekao sam ja dan je poeo sretno. Igra i nunost Stigli smo pred bolnicu u B. odlino raspoloeni. Bilo je oko pola etiri. Pozvali smo nau sestru telefonom da doe na portirnicu. Ubrzo je stigla, u bijeloj kuti i s kapicom medicinske sestre na glavi. Zapazio sam da je pocrvenila i zakljuio kako je to dobar znak. Martin je spremno uzeo rije i djevojka nas je obavijestila da joj sluba zavrava u sedam i da je u to vrijeme saekamo pred bolnicom. Jeste li se ve dogovorili s gospoicom kolegicom? upitao je Martin, a djevojka je kimnula glavom. Doi emo zajedno. U redu rekao je Martin ali ne moemo gospodina kolegu tek tako staviti pred svren in, pred neto to ne poznaje. Dobro rekla je djevojka moemo svratiti do nje. Boena radi na internoj. Ili smo polako kroz bolniko dvorite, a ja sam bojaljivo upitao: Je li ona debela knjiga jo kod vas? Sestra je kimnula glavom i rekla da je knjiga kod nje, ak tu, u bolnici. Kamen mi je pao sa srca i navalio sam da odmah poemo po nju. Martinu se, naravno, inilo neumjesnim to tako otvoreno dajem prednost knjizi nad enom s kojom treba da se upoznam, ali to je bilo jae od mene. Priznajem, naime, da sam onih nekoliko dana, dok je djelo o kulturi Etruana bilo izvan moje kontrole, strahovito patio. I samo zahvaljujui vrstoj samodisciplini izdrao sam rastanak s knjigom ne trepnuvi okom, nastojei da ni po koju cijenu ne pokvarim Igru, vrijednost koje sam od rane mladosti nauio potovati i podreivati joj sve svoje osobne interese. Dok sam se ja, uzbuen, ponovno sastajao sa svojom knjigom, Martin je nastavio razgovor s medicinskom sestrom i postigao to da je djevojka obeala posuditi za tu veer od svoga kolege

vikendicu kraj nedalekog Hoterskog ribnjaka. Svi smo bili vie nego zadovoljni, i konano smo krenuli preko bolnikog dvorita prema malenoj zelenoj zgradi u kojoj se nalazio interni odjel. U susret su nam ili jedna sestra i jedan lijenik. Doktor je bio smijean dugajlija klempavih uiju koje su neodoljivo privlaile moj pogled, utoliko vie to me naa sestra gurnula laktom; nasmijao sam se. Kad su proli, Martin se okrenuo meni. Ti zaista ima sree, mome. Mogu ti rei da tako zgodnu curu uope ne zasluuje. Bilo me stid priznati kako sam gledao samo u dugaliju, pa sam joj i ja odao priznanje. U tome, uostalom, nije bilo ni trunke licemjerja. Vjerujem u Martinov ukus vie nego u svoj, jer znam da se njegov ukus oslanja na mnogo veu zainteresiranost nego moj. Volim objektivnost i red u svemu, pa i u stvarima ljubavi, te vie cijenim miljenje strunjaka nego amatera. Netko bi mogao smatrati licemjerjem to to samoga sebe nazivam amaterom, ja, razveden mukarac koji upravo pria o jednoj svojoj (svakako ni po emu iznimnoj) avanturi. Pa ipak ja sam amater. Moglo bi se rei da seigram neega to Marlmproivljava. Ponekad imam osjeaj kako cijeli moj poligamni ivot ne proizlazi ni iz ega drugoga nego iz imitiranja ostalih mukaraca, iako ne poriem da mi to imitiranje prua stanovito zadovoljstvo. Ne mogu se, meutim, osloboditi osjeaja da u tom zadovoljstvu ostaje neto posve neobavezno, razigrano i nestalno, neto u naelu slino obilascima galerija slika ili putovanjima po dalekim zemljama, neto to nikako nije podvrgnuto bezuvjetnu imperativu koji sam nasluivao iza Martinova erotskog ivota. Upravo prisutnost tog bezuvjetnog imperativa uzdizala je Martina u mojim oima. Njegov sud o eni, inilo mi se, izgovara kroz njegova usta sama Priroda, sama Nunost. Zraak kunog ognjita Kad smo izali iz bolnice, Martin je izjavio kako nam sve savreno ide od ruke, a onda je dodao: Naravno, veeras moramo pouriti. Htio bih u devet biti kod kue. Pretrnuo sam. U devet? To znai da ve u osam moramo krenuti! Uzalud smo, znai, dolazili ovamo! Raunao sam da imamo na raspolaganju cijelu no! Zato da se razbacujemo vremenom? Kakvog je, zaboga, imalo smisla putovati ovamo samo zbog jednog sata? Sto e uiniti od sedam do osam? Sve. Kao to si primijetio, osigurao sam vikendicu tako da e sve ii kao po loju. Ovisi samo o tebi, treba da djeluje dovoljno odluno. A zato, molim te, mora biti u devet kod kue? Obeao sam Jifinki. Navikla je da subotom uveer, prije spavanja, odigramo partiju andara. Gospode Boe uzdahnuo sam. Jifinka je juer opet imala nekih neugodnosti u uredu, pa zar treba sad ja da joj uskratim i tu malu subotnju radost? Zna, ona je najbolja ena koju sam ikada imao. Uostalom dodao je i tebi e biti drago to u Pragu ima pred sobom jo cijelu no. Shvatio sam kako nema smisla dalje raspravljati. Martinovu je brigu za mir njegove supruge bilo nemogue potisnuti u stranu, a njegova vjera u beskrajni erotski potencijal svakoga sata ili minute bila je nepokolebljiva. Idemo rekao je Martin do sedam imamo jo puna tri sata. Neemo gubiti vrijeme. Izmiljotina Krenuli smo irokom stazom gradskog parka, koja je ovdanjim stanovnicima sluila kao korzo. Promatrali smo djevojke koje su po dvije prolazile pored nas ili sjedile na klupama, ali nismo bili zadovoljni njihovom kvalitetom. Martin je, dodue, oslovio dvije djevojke, upustio se s njima u razgovor pa ak ugovorio sastanak, ali znao sam da ne misli ozbiljno. Bilo je to samo takozvano

trening kontaktiranje, koje je Martin katkad prakticirao da ne izie iz forme. Nezadovoljni, izili smo iz parka i nastavili etnju ulicama koje su odisale malograanskom prazninom i dosadom. Hajdemo neto popiti, edan sam rekao sam Martinu. Pronali smo neku zgradu na kojoj se isticao natpis KAVANA. Uli smo i ustanovili da je to restoran sa samoposluivanjem, prostorija obloena keramikim ploicama, hladna i strana; stali smo u red pred ankom, kupili od neke neljubazne ene dvije ae obojene vode i odnijeli ih do stola koji je, poliven umakom, poticao na brzi odlazak. Ne obaziri se na to rekao je Martin runoa u naem svijetu ima svoju pozitivnu funkciju. Nitko se nigdje ne zadrava, ljudi samo ure da to prije odu i tako nastaje potrebni tempo ivota. Ali mi neemo dopustiti da nas to isprovocira. Ovdje, u sigurnu utoitu, kakvo je ovaj runi lokal, moemo razgovarati o mnogo emu. Otpio je gutljaj limunade i upitao: Jesi li ve kontaktirao s onom medicinarkom? Naravno odgovorio sam. Pa kakva je? Opisi mi je malo detaljnije. Opisao sam mu medicinarku. To nije zahtijevalo mnogo truda, iako nikakva medicinarka nije postojala. Da, moda e me to prikazati u runom svjetlu, ali tako je: ja sam tu medicinarku izmislio. Dajem rije da to nisam uinio s nekom loom namjerom, da se pravim vaan pred Martinom ili da ga vuem za nos. Izmislio sam medicinarku jednostavno zato to vie nisam mogao odolijevati Martinovu navaljivanju. Martinovi zahtjevi u vezi s mojem aktivnosti bili su pretjerani. Bio je uvjeren kako svakoga dana susreem nove i nove ene. Vidio me drugaijeg nego to jesam i kad bih mu iskreno priznao kako u tjedan dana ne samo da nisam osvojio nijednu novu enu, nego da nijednu nisam ni susreo, proglasio bi me licemjerom. Zato samo bio prisiljen prije tjedan dana izmisliti registraciju stanovite medicinarke. Martin je bio zadovoljan i nagovarao me da to prije izvrim kontaktiranje. I sada je provjeravao koliko sam uznapredovao. Reci, na kakvu je priblino nivou? Je li na nivou Zatvorio je oi, lovei u mraku neku usporedbu, a onda se sjetio nae zajednike poznanice. Je li na nivou Markete? Mnogo je bolja odgovorio sam. Ma to kae zaudio se Martin. Na nivou je tvoje Jirine. Vlastita je ena Martinu najvie mjerilo. Moj ga je izvjetaj ispunio sreom i prepustio se sanjarenju. Uspjeno kontaktiranje U tom je trenutku u lokal ula neka djevojka u jakni i prugastim samtanim hlaama. Otila je do anka, saekala da joj ena natoi au obojene vode i prila stolu pokraj naega. Prinijela je au usnama i poela piti prije nego to je sjela. Gospoice rekao je Martin, okrenuvi se prema njoj mi smo ovdje stranci i htjeli bismo vas neto pitati Djevojka se nasmijala. Bila je prilino zgodna. Strano nam je vrue i ne znamo to nam je initi. Poite na kupanje. *

 U tome i jest stvar. Ne znamo gdje bismo se ovdje mogli okupati. U stvari, nigdje. Kako je to mogue? Postoji jedan bazen, ali taj je ve mjesec dana bez vode. A rijeka? Na rijeci radi bager. Pa gdje se onda kupate? U Hotelskom ribnjaku, ali taj je sedam kilometara daleko. Sitnica, imamo auto, trebate nas samo povesti. Kao brodovodi. Prije autovodi ispravio me Martin. Kad je ve tako, onda autovodica rekao sam. Autokonjak rekao je Martin. I to kad je gospoica u pitanju, najmanje s pet zvjezdica rekao sam ja. Jednostavno reeno, iz naega ste zvijea i trebalo bi da poete s nama rekao je Martin. Djevojka je bila potpuno zbunjena naim naklapanjem i naposljetku je rekla da bi pola, ali mora prije toga neto obaviti a zatim skoknuti po kupai kostim; ako je hoemo priekati, nai emo se tono za jedan sat na istome mjestu. Bili smo zadovoljni. Promatrali smo je kako odlazi, kako lijepo njie zadnjicom i trese crnim kovrama. Eto, vidi rekao je Martin ivot je kratak. Treba iskoristiti svaku minutu. Pohvala prijateljstvu Nakon toga vratili smo se u park. Ponovno smo poeli promatrati djevojke koje su po dvije sjedile na klupama i dogaalo se da je poneka gospoica bila ak privlana. Nikad, meutim, nije bila privlana i njezina prijateljica. Tu postoji neka udna zakonitost rekao sam Martinu. Runa se ena nada kako e bljesak ljepe prijateljice i njoj neto donijeti, dok se lijepa prijateljica nada da e pored rune jae zablistati; iz toga za nas proizlazi da je nae prijateljstvo izloeno stalnom provjeravanju. Od svega najvie cijenim upravo to to na izbor nikad ne preputamo razvoju dogaaja, ili ak nekom uzajamnom natjecanju; izbor je za nas uvijek stvar pristojnosti nudimo jedan drugome onu ljepu djevojku, kao dva staromodna gospodina koji nikad ne mogu ui u prostoriju kroz ista vrata, jer ni jedan ne moe sebi dopustiti da ue prvi. Da rekao je Martin, ganut. Ti si divan prijatelj. Hajdemo na trenutak sjesti, bole me noge. I tako smo sjedili, ugodno zavaljeni, okrenuti suncu, putajui da svijet na trenutak pored nas prolazi nezapaeno. Djevojka u bijelom

Martin se odjednom uspravio (pokrenut oigledno nekim tajanstvenim ulom) i zagledao se u gotovo pustu stazu kroz park. Pribliavala se djevojica u bijeloj haljini. Ve izdaleka, dok je jo bilo nemogue razabrati crte njezina lica i tjelesne proporcije, moglo se osjetiti kako iz nje zrai neobina, teko odrediva privlanost; neka istoa ili njenost. Kad je djevojica prila blie, zapazili smo da je posve mlada, negdje izmeu djeteta i djevojke, to nas je smjesta dovelo u stanje krajnjeg uzbuenja. Martin je skoio. Gospoice, ja sam reiser Forman, filmski reiser; morate nam pomoi. Pruio je ruku i rukovao se s djevojicom koja ga je zaprepateno promatrala. Martin je kimnuo glavom u mom smjeru i rekao: Ovo je moj snimatelj. Ondriek rekao sam, pruajui djevojici ruku. Djevojica se naklonila. Nali smo se u nezgodnoj situaciji. Traim eksterijere za novi film, trebalo je da nas ovdje doeka asistent koji dobro poznaje ovaj kraj, ali on nije doputovao pa sad upravo razmiljamo kako da se snaemo u ovom gradu i okolici. Drug snimatelj naalio se Martin stalno trai odgovor na to pitanje u onoj debeloj njemakoj knjizi, ali tamo ga, na alost nee nai. Spominjanje knjige koju tog tjedna nisam mogao itati, odjednom me razdrailo. teta to vi sami ne pokazujete malo vee zanimanje za tu knjigu okomio sam se na svog reisera. Kad biste za vrijeme pripreme poteno prostudirali stvari, i kad to ne biste preputali snimateljima, vai filmovi moda ne bi bili tako povrno raeni i u njima ne bi bilo toliko besmislica Oprostite obratio sam se isprikom djevojici ali neemo vas zamarati naim profesionalnim raspravama. Na je film, naime, povijesni i zadire u pitanje etruanske kulture u ekoj. Da, naklonila se djevojica. Knjiga je vrlo zanimljiva, pogledajte rekao sam pruajui knjigu djevojici, a ona ju je uzela s nekim gotovo pobonim strahopotovanjem. Kad je vidjela da to elim, poela ju je prelistavati. Ovdje se u blizini treba nalaziti tvrava Pchaek nastavio sam. Ona je bila sredite ekih Etruana Ali kako emo tamo stii? To je blizu odgovorila je djevojica, a lice joj se ozarilo jer joj je poznavanje puta do Pchaeka konano pruilo malo vrsta tla u prilino mutnoj konverzaciji to smo je s njom vodili. Zbilja? Vi znate put? upitao je Martin, pretvarajui se kako mu je laknulo. Naravno rekla je djevojica. To je oko sat daleko odavde. Pjeice? upitao je Martin. Da, pjeice odgovorila je djevojica. Ali mi imamo auto rekao sam. Hoete li biti na brodovodi? upitao je Martin, ali ja nisam nastavio s uobiajenim ritualom sitnih viceva, jer sam kao bolji psiholog od Martina osjetio da bi nam povrne ale u ovom sluaju mogle samo nakoditi i da je potpuna ozbiljnost nae jedino oruje. Ne bismo vam, gospoice, htjeli oduzimati vrijeme rekao sam ali ako budete ljubazni i poklonite nam nekoliko trenutaka, toliko da nam pokaete neka mjesta koja traimo, mnogo ete nam pomoi a mi emo vam obojica biti vrlo zahvalni.

 Ta naravno rekla je djevojica, klanjajui se ponovno vrlo rado Samo da Tek tada smo zapazili da u ruci dri mreu i u njoj dvije glavice salate. Samo da mami odnesem salatu, nije daleko, odmah u se vratiti Salatu, razumije se, morate mami odnijeti na vrijeme i u redu rekao sam. Mi emo priekati. Dobro, neu se zadrati vie od deset minuta rekla je djevojica, jo jednom se poklonila i urno otila. Gospodine moj! rekao je Martin i sjeo. Sjajna je, to kae? I ja mislim. Za nju sam spreman rtvovati obje medicinske sestre. 0 varljivostl prevelike vjere Prosio je, meutim, deset minuta, etvrt sata, a djevojica se nije vratila. Ne boj se tjeio me Martin. Ako je ita sigurno, onda je to da e se vratiti. Na je pristup bio posve uvjerljiv i djevojica je bila sva van sebe. Dijelio sam to miljenje pa smo ekali dalje, i kako su minute prolazile sve smo vie eznuli za tom poladjevojicom, poladjevojkom. Prolo je i vrijeme dogovoreno za sastanak s djevojkom u hlaama od prugasta samta, ali mi smo tako bili obuzeti naom djevojicom u bijeloj haljini, da nam ni na kraj pameti nije bilo da ustanemo. A vrijeme je prolazilo. Cuj, Martine, mislim da vie nee doi rekao sam naposljetku. Cime to objanjava? Vjerovala nam je kao da smo bogovi. Da rekao sam i u tome je naa nesrea. Ona nam je, naime i previe vjerovala! Pa to? Jesi li moda htio da nam ne povjeruje? Moda bi to bilo bolje. Prevelika je vjera najgori saveznik. Misao me povukla, pa sam se raspriao. Ako u neto bezuvjetno vjeruje, dotjerat e svojom vjerom stvar do apsurda. Istinski pristalica neke politike nikad ne uzima ozbiljno njene sofizme nego samo praktine ciljeve koji se kriju iza tih sofizama. Politike fraze i sofizmi nisu tu zato da se u njih vjeruje, nego treba da slue kao neki dogovoreni i zajedniki izgovor; naivni ljudi, koji ih ozbiljno shvaaju, otkrit e u njima, prije ili poslije, proturjenosti koje e ih navesti da se pobune, i na kraju e sramno zavriti kao heretici i otpadnici. Ne, prevelika vjera nikad ne donosi nita dobro, ne samo politikim ili vjerskim sustavima nego ni naem sustavu kojim smo htjeli osvojiti djevojku. Ne razumijem te ba najbolje rekao je Martin. Sve je posve razumljivo: za nju smo bili doista samo dva ozbiljna i uvaena gospodina. Zato nam onda nije izala u susret? Zato to nam je toliko vjerovala. Predala je majci salatu i odmah joj poela oduevljeno priati o povijesnom filmu, o Etruanima u ekoj, a majka U redu, dalje mi je sve jasno prekinuo me Martin i ustao. Izdaja Sunce se polako poelo sputati na gradske krovove; zahladilo je i bili smo tuni. Otili smo jo jednom, za svaki sluaj, zaviriti u restoran sa samoposluivanjem, da nas tamo nekim udom jo ne eka djevojka u samtanim hlaama. Nije je bilo, naravno. Bilo je ve pola sedam. Otili

smo do automobila; osjeali smo se, iznenada, kao ljudi protjerani iz stranoga grada, ljudi kojima su uskraene njegove radosti. Ne preostaje nam drugo, govorili smo sebi, nego da se povuemo na eksteritorijalno tlo naega automobila. Hajde, hajde ukorio me Martin u autu ne dri se kao na pogrebu! Za to nema nikakva razloga! Ono glavno jo je pred nama! Htio sam primijetiti kako nam je za ono glavno ostalo jedva sat vremena, zbog Jirinke i njezine partije andara, ali radije nisam nita rekao. Uostalom nastavio je Martin dan je bio plodan: registracija djevojke iz Traplica, kontaktiranje gospoice u samtanim hlaama; tu je sve pripremljeno, treba samo doi jo jednom! Na to nisam imao to rei. Da, registracija i kontaktiranje izvedeni su savreno. To je bilo sasvim u redu. U istom mi je trenutku, meutim, sinulo kako osim bezbrojnih registracija i kontaktiranja Martin u posljednjih godinu dana nije ostvario nita konkretno. Pogledao sam ga. Oi su mu kao uvijek poudno svjetlucale; u tom sam trenutku osjetio da volim Martina, da volim i zastavu pod kojom cijeloga ivota marira, zastavu vjene trke za enama. Vrijeme je pretjecalo i Martin je rekao: Sedam je sati. Parkirali smo nekih desetak metara od bolnikog ulaza, i to tako da u retrovizoru mogu s lakoom vidjeti sve koji izlaze. Neprestano sam mislio na onu zastavu, u prvom redu na to kako je u toj jurnjavi za enama, iz godine u godinu, sve manje rije o enama, a sve vie o samoj trci. Pod pretpostavkom kako je rije o lovu za koji se unaprijed zna da e biti neuspjean, mogue je svakoga dana loviti neogranien broj ena i tako lov pretvoriti u apsolutni lov. Da, Martin je sve vie dolazio u situaciju koja se mogla nazvati apsolutnim lovom. ekali smo pet minuta. Djevojke se nisu pojavile. To me nije nimalo uzbuivalo. Ta bilo je potpuno svejedno hoe li doi ili nee. Kad bi naposljetku i dole, zar bismo se mogli, za samo jedan sat, odvesti s njima do udaljene vikendice, navesti ih na intimnosti, voditi ljubav, i u osam se sati lijepo oprostiti s njima i otii? Ne, onog trenutka kad je ograniio raspoloivo vrijeme, Martin je (kao ve mnogo puta) cijelu avanturu prebacio u podruje samozavaravanja. Prolo je deset minuta. Na kapiji se nitko nije pojavio. Martin je, ogoren, gotovo viknuo: Dajem im jo pet minuta! Vie neu ekati! Martin vie nije mlad, razmiljao sam. Vjerno voli svoju enu. Zivi, u stvari, u najsreenijem braku. To je stvarnost. Ali gle iznad te stvarnosti (i istodobno s njom) i dalje traje Martinova mladost, nemirna, vesela, mladost pretvorena u puku igru, koja vie nije u stanju preskoiti iscrtane linije igralita, zahvatiti ivot sam i pretvoriti se u stvarnost. A budui da je Martin odani vitez Nunosti, pretvorio je svoje avanture u nekodljivu Igru, a da toga nije bio svjestan; zato i dalje unosi u njih itavu svoju usplamtjelu duu. U redu, rekao sam sebi. Martin je zarobljenik svoga samozavaravanja, a to je sa mnom? Sto je sa mnom? Zato mu ja asistiram u toj smijenoj igri? Zato se ja, koji znam da je sve to varka, pretvaram zajedno s njim da je ne vidim? Nisam li ja u tome smjeniji od Martina? Zato se sad ovdje drim kao da se nalazim pred ljubavnom avanturom, kad znam da me u najboljem sluaju oekuje jedan apsolutno besmislen sat s nepoznatim i ravnodunim djevojkama? U tom sam trenutku vidio u retrovizoru kako iz bolnikog ulaza izlaze dvije mlade ene. Iz daljine se moglo vidjeti kako na njima blistaju puder i ru, bile su upadljivo elegantno odjevene, i njihovo kanjenje oigledno je bilo u vezi s tim dotjeranim izgledom. Pogledale su naokolo, a zatim krenule prema naem automobilu.

 Martine, stvar je beznadna rekao sam, pretvarajui se da nisam vidio djevojke. Prolo je ve etvrt sata. Idemo. I pritisnuo sam pedalu gasa. Kajanje Naputali smo gradi B. posljednje kue ostajale su za nama i nali smo se usred polja i umaraka, ponad kojih se sputalo veliko sunce. utjeli smo. Mislio sa na Judu Ikariotskoga, za kojeg neki duhoviti autor kae da je izdao Isusa upravo zato to je bezgranino vjerovao u njega odve je nestrpljivo oekivao udo kojim e Isus svim Zidovima pokazati svoju boansku mo, pa ga je predao birima ne bi li ga tako konano isprovocirao na akciju. Izdao ga je zato to je elio ubrzati njegovu pobjedu. Jao, rekao sam sam sebi, a ja sam Martina izdao zato to sam prestao vjerovati u njega (i u njegovu boansku mo zavoenja). Ja sam bijedna mjeavina Jude Ikariotskog i Tome, koga su zvali nevjerni. Osjeao sam kako zbog te izdaje u meni rastu osjeaji prema Martinu i kako me njegova zastava vjenog lova (koju sam stalno uo kako lepra nad nama) raznjeuje do suza. Poeo sam si predbacivati zbog prenagljenog postupka. Zar u ja sam biti u stanju rastati se s navikama koje za mene znae mladost? I hoe li mi preostati drugo nego da ih barem imitiram i nastojim u svom razumnom ivotu pronai oazu sigurnosti za tu nerazumnu djelatnost? Zar je vano to je to beskorisna igra? Zar je vano to to znam? Zar u prestati igrati tu igru samo zato to je uzaludna? Zlatna jabuka vjene enje Sjedio je pored mene i postupno se oslobaao potitenosti. uj upitao je je li ta tvoja medicinarka zaista takva klasa ? Kaem ti. Na nivou tvoje Jirine. Martin mi je nastavio postavljati pitanja. Morao sam mu ponovno opisati medicinarku. Moda bi mi je kasnije mogao prepustiti rekao je naposljetku. Nastojao sam ostati uvjerljivim. To e teko ii. Smetalo bi joj to to si moj prijatelj. Ima neka svoja naela Ima neka svoja naela rekao je Martin tuno i vidjelo se da mu je ao. Nisam ga htio muiti. Osim kad bih izjavio da te ne poznajem rekao sam. Mogao bi se posluiti tuim imenom. Odlino! Moda Formanovim, kao danas. Ne pada na fdmadije. Vie voli sportae. Zato ne? rekao je Martin. Sve se moe urediti. Nekoliko trenutaka kasnije rasprava je bila u punom jeku. Plan je iz minute u minutu dobivao sve jasnije konture i ubrzo je zablistao pred nama, u sumraku to se sputao, kao prekrasna, zrela, svjetlucava jabuka. Dopustite mi da tu jabuku sveano nazovem zlatnom jabukom vjene enje. LANI AUTOSTOP

Kazaljka mjeraa benzina naglo je pala na nulu i mladi je voza sportskog dvosjeda rekao kako je to jednostavno strano koliko goriva taj auto dere. Samo da opet ne ostanemo na cesti bez benzina izjavila je (otprilike dvedesetdvogodinja) djevojka, i spomenula nekoliko mjesta na zemljovidu domovine gdje im se to ve dogodilo. Mladi je odgovorio da se ne brine, jer sve to s njom doivi, ima za njega dra avanture. Djevojka se s tim nije slagala; kad god su nasred puta ostali bez benzina, bila je to, tvrdila je, avantura samo za nju, jer se mladi uvijek sakrio, a ona je morala zloupotrebljavati svoju privlanost zaustaviti neki automobil, odvesti se do najblie crpke, ponovno zaustaviti automobil i vratiti se s punim kanisterom. Mladi je djevojku upitao jesu li vozai koji su je vozili bili tako neugodni da o svom zadatku govori kao o muenitvu. Odgovorila je (nespretno koketirajui) kako su katkad bili vrlo ugodni, ali od toga nije imala nikakve koristi, jer je bila prisiljena vui onaj kanister i rastati se s njima prije nego to je stigla neto zapoeti. Pravi si gad rekao je mladi. Djevojka je izjavila da nije gad ona, nego upravo on; tko zna koliko ga djevojaka zaustavlja na cesti kad se vozi sam! Mladi je u vonji zagrlio djevojku oko ramena i njeno je poljubio u elo. Znao je da ga voli i da je ljubomorna. Ljubomora, naravno, nije nimalo ugodna osobina, ali ako se u njoj ne pretjeruje (ako je povezana sa skromnou), ima u sebi, osim neugodnosti, i neeg ganutljivog. Mladi je barem tako mislio. Obzirom da je imao samo dvadesetosam godina, inilo mu se da je ve star i da je doivio sve to mukarac moe doivjeti sa enama. U djevojke koja je sjedila pokraj njega cijenio je upravo ono s im se u ena najmanje susretao njenu istou. Kazaljka je ve bila na nuli kad je mladi s desne strane ugledao plou koja je (crnim crteom crpke) najavljivala da je benzinska stanica udaljena pet stotina metara. Djevojka je jedva stigla izjaviti kako joj je pao kamen sa srca, a mladi je ve dao lijevi migavac i skrenuo na prostor ispred crpke. Morao je, meutim, zaustaviti auto sa strane, jer je pokraj crpke stajala velika cisterna i kroz debelo crijevo napajala crpku gorivom. Morat emo priekati rekao je mladi i izaao iz automobila. Koliko e to trajati? upitao je momka u mehaniarskom kombinezonu. Pet minuta odgovorio je momak, a mladi je rekao: Znam ja tih pet minuta. Htio je ponovno ui u auto, ali je vidio kako djevojka izlazi na druga vrata. Ja u za to vrijeme skoknuti rekla je. A kamo to? upitao je mladi, namjerno, elei je zbuniti. Poznavali su se ve godinu dana i djevojka se jo uvijek znala stidjeti pred njim, a on je te trenutke njezina stida mnogo volio; prije svega zbog toga to se time razlikovala od ena s kojima je hodao prije nje, ali i zbog toga to je poznavao zakon prema kome je sve prolazno, a koji je inio dragocjenim i stid njegove djevojke.

2.
73
Djevojka zaista nije voljela trenutke kad je u toku vonje morala (mladi je esto znao voziti bez zaustavljanja) moliti da na trenutak zaustavi auto negdje pokraj umice. Uvijek je bila bijesna na njega kad je, glumei uenje, pitao zato da zaustavi. Znala je da je njezin stid smijean i staromodan. Ve je mnogo puta na svome poslu doivjela da joj se kolege zbog osjetljivosti rugaju i namjerno je provociraju. Uvijek se ve unaprijed stidjela zbog toga to e se stidjeti. eznula je za tim da se u svom tijelu osjea slobodnom, bezbrinom i nesputanom, kako je to umjela veina ena oko nje. Izmislila je za sebe i poseban odgojni sustav: govorila je sebi kako svaki ovjek pri roenju dobiva jedno od milijuna ve pripremljenih tijela, kao da dobiva jednu od milijuna prostorija u nekom beskrajno velikom hotelu, da je prema tome tijelo sluajno i neosobno, samo posueni komad konfekcije. Stalno je to ponavljala, ali nije nauila tako i osjeati. Takav dualizam tijela i due bio joj je stran. Sama je i previe bila tijelo i zato se prema njemu uvijek odnosila sa zebnjom. S istom je takvom zebnjom pristupala i mladiu kojeg je upoznala prije godinu dana i s kojim je bila sretna moda upravo zato to nikad nije odvajao njezino tijelo od njezine due, pa je mogla s njim cijela ivjeti. U toj je nerazdvojivosti bila srea, samo to iza svake sree vreba sumnja, i djevojka je bila puna takvih sumnji. esto je, na primjer, pomiljala kako su druge ene (one koje ne mui strepnja) privlanije i zavodljivije i kako mladi, koji nije skrivao da dobro poznaje taj tip ena, ponekad ode s nekom od njih. (Mladi je, dodue, izjavljivao kako ih se zasitio za cijeli ivot, ali ona je znala da je on znatno mlai nego to misli.) Htjela je da cijeli bude njezin, a da ona cijela bude njegova, ali esto joj se inilo kako to mu vie nastoji dati sve, utoliko mu vie neto uskrauje upravo ono to ovjeku prua povrna i plitka ljubav, to ovjeku prua flert. Zato je patila to zna biti samo ozbiljna, a ne i lakomislena. Ovog je puta, meutim, nita nije muilo, ni na to slino nije ni pomiljala. Bilo joj je lijepo. Bio je prvi dan njihova godinjeg odmora (dvotjednog odmora, koji je cijele godine bio meta svih njenih udnji) nebo je bilo plavo (cijele je godine sa strahom mislila na to hoe li nebo doista biti plavo), a on je bio pokraj nje. Pocrvenjela je na njegovo A kamo to? i bez rijei otrala od auta. Obila je stanicu koja je osamljena stajala kraj ceste, okruena samo poljima; stotinjak metara dalje (u smjeru njihove vonje) poinjala je uma. Krenula je prema umi i nestala iza jednoga grma, cijelo vrijeme ispunjena istim osjeajem zadovoljstva. (I u radosti zbog prisutnosti voljena ovjeka moe se, naime, najbolje uivati u samoi. Kad bi njegova prisutnost bila neprekidna, ona bi je, zapravo, doivljavala samo kroz njenu stalnu prolaznost, i mogla bi je zadrati samo u trenucima samoe.) Zatim je izala iz umice na cestu; s mjesta na kojem je stajala mogla je vidjeti benzinsku stanicu, cisternu kako odlazi i sportski automobil kako prilazi crvenom tornjiu crpke. Krenula je dalje cestom, samo povremeno se osvrui da vidi pribliava li se. Kad ga je ugledala, zastala je i poela mahati onako kako autostoperi mau tuim autima. Automobil je usporio i zaustavio se pored djevojke. Mladi se nagnuo prema prozoru, spustio staklo, nasmijao se i upitao: Kamo elite, gospoice? Idete li u Bvstricu? upitala je djevojka i koketno se nasmijala. Izvolite, sjednite rekao je mladi i otvorio vrata. Djevojka je sjela i automobil je krenuo.

3.
75
Mladiu je uvijek bilo drago kad je njegova djevojka bila vesela; to se nije ba esto dogaalo radila je prilino teak posao, u neuglednoj sredini, s mnogo prekovremenih sati, bez naknade u vidu slobodnih dana, kod kue je imala bolesnu majku Cesto je bila umorna, a nije se isticala ni osobito dobrim ivcima ni samopouzdanjem, esto je znala podlei strepnji i strahu. Zato je s njenou brina roditelja doekivao svaki njezin izraz radosti. Nasmijao se i rekao: Danas ba imam sree. Vozim auto ve pet godina, ali ovako lijepu autostopericu jo nikad nisam povezao. Djevojka je bila mladiu zahvalna za svaki kompliment; htjela se jo malo grijati pod njegovim toplim zracima, pa je rekla: Lagati, oigledno, znate. - Zar izgledam kao laljivac? - Izgledate kao ovjek koji voli lagati enama rekla je djevojka, a u njezinim je rijeima protiv volje zazvuala stara strepnja. Ona je, naime, zaista vjerovala da njezin mladi voli lagati enama. Mladia je ta njezina ljubomora katkad ljutila, ali ovoga puta nije mu bilo teko da joj oprosti, jer se reenica nije odnosila na njega nego na nepoznata vozaa. Zato je odgovorio banalnim pitanjem: Smeta li vam to? Kad bih se s vama zabavljala, smetalo bi mi odgovorila je djevojka. Bila je to profinjena pedagoka poruka mladiu, ali kraj reenice bio je upuen nepoznatu vozau. Vas ne poznajem, i zato mi ne smeta. Na mukarcu koji joj pripada, eni uvijek smeta vie stvari nego na stranu ovjeku. (Bila je to sad profinjena pedagoka poruka mladia djevojci.) Prema tome, budui da se ne poznajemo, mogli bismo se dobro razumjeti. Djevojka namjerno nije htjela primiti na znanje pedagoki podtekst i zato se obratila iskljuivo nepoznatu vozau. Sto bismo imali od toga kad emo se i tako ubrzo rastati? Zato? upitao je mladi. U Bvstrici izlazim. A to ako izaem s vama? Djevojka je poslije tih rijei bacila brz pogled na mladia i ustanovila da izgleda upravo onako kako ga je zamiljala u najbolnijim trenucima ljubomore. Zaprepastilo ju je kako s njom (nepoznatom autostopericom) leerno razgovara, dijelei komplimente, i kako mu to pristaje. Zato mu je prkosno i izazovno odbrusila: A to biste radili sa mnom, molim vas? Ne bih morao mnogo razmiljati to da radim s tako lijepom enom rekao je mladi galantno, obraajui se u tom trenutku vie svojoj djevojci nego liku autostoperice. Ali djevojka je osjeala kao da ga je u toj laskavoj reenici uhvatila na djelu, kao da mu je lukavim trikom izmamila priznanje. Na trenutak je prema njemu osjetila estoku mrnju i rekla: Niste li previe umiljeni? Mladi je pogledao djevojku; njezino je prkosno lice izgledalo kao u gru. Osjetio je saaljenje i udnju za njezinim poznatim, obinim pogledom (o kojem je govorio da je djetinjast i jednostavan). Nagnuo se prema njoj, prebacio joj ruku preko ramena i tiho izgovorio ime kojim ju je obino nazivao, elei tako prekinuti igru. Ali djevojka se izvila i rekla: Neto ste jako nestrpljivi! Odgurnuti je mladi samo rekao: Oprostite, gospoice! i utke se zagledao u cestu pred

sobom.

Ljutnja i ljubomora brzo su napustile djevojku, kao to su je i obuzele. Bila je razumna i dobro je znala kako je sve to samo igra; bilo joj je ak pomalo smijeno to je u ljubomornu bijesu odgurnula mladia i ne bi joj bilo nimalo drago da je on to primijetio. ene, sreom, imaju udesnu sposobnost da ex post mijenjaju smisao svojih postupaka. Iskoristila je, dakle, tu sposobnost i zakljuila kako ga nije odgurnula zato to je bila bijesna, nego zato da moe nastaviti igru, koja svojom lakomislenou tako savreno odgovara prvom danu godinjeg odmora. I tako se ponovno pretvorila u autostopericu koja je upravo odgurnula nametljiva vozaa i to samo zato da uspori osvajanje i uini ga izazovnijim. Okrenula se prema mladiu i mazno rekla: Nisam vas htjela uvrijediti, gospodine. Oprostite, vie vas neu ni dodirnuti rekao je mladi. Bio je srdit na djevojku zato to ga nije posluala i zato to je odbila biti ono to jest kad je on to poelio, a kad je djevojka nastavila igrati svoju ulogu, mladi je svoj gnjev prenio na nepoznatu autostopericu, koju je glumila; tako je odjednom otkrio i karakter svoje uloge prestao je s komplimentima, kojima je zaobilazno htio laskati svojoj djevojci, i poeo igrati gruba mukarca koji se u svom odnosu sa enama slui agresivnijim sredstvima mukosti: voljom, sarkazmom, samouvjerenou. Ta je uloga bila u potpunoj suprotnosti s mladievim brinim odnosom prema djevojci. Prije nego to ju je upoznao, prema enama se odnosio doista vie drsko nego njeno, ali je uvijek bio daleko od demonski gruba mukarca, jer se nije isticao ni snagom volje ni bezobzirnou. I upravo stoga to nije bio ni slian toj vrsti mukaraca, elio je katkad biti takvim. Bila je to prilino naivna elja, ali to se tu moe djetinje tenje odolijevaju svim mamcima zrelog duha i esto preive do duboke starosti. I tako je ta djetinja tenja brzo iskoristila priliku da se utjelovi u ponuenoj ulozi. Mladieva je sarkastina odmjerenost djevojci upravo savreno odgovarala; oslobaala ju je nje same. Ta ona je sama bila utjelovljenje ljubomore. U trenutku kad je prestala kraj sebe vidjeti mladia koji je galantno zavodi i ugledala drugo, nepristupano lice, njezina se ljubomora poela gasiti. Mogla je zaboraviti na samu sebe i posvetiti se svojoj ulozi. Svojoj ulozi? Kakvoj? Bila je to uloga iz loe literature. Autostoperica je zaustavila automobil ne zato da se poveze, nego da zavede mukarca u njemu; iskusna je zavodnica koja se zna sluiti svojim arima. Djevojka je uskoila u taj glupi lik iz romana s lakoom koja je i nju samu iznenadila i oarala. I tako su se vozili i razgovarali, nepoznati voza i nepoznata autostoperica.

Mladom je mukarcu u ivotu najvie od svega nedostajala bezbrinost. Put njegova ivota bio je zacrtan bezobzirno i strogo njegov posao nije zavravao istekom osamsatnoga radnog vremena, nego se uvlaio i u preostalo vrijeme kroz obaveznu dosadu na sastancima i rad kod kue, a kroz radoznalost bezbrojnih kolega i kolegica uvlaio se i u njegov vremenom oskudan privatan ivot, koji nikad nije mogao ostati skriven pred drugima, pa je ve nekoliko puta postao predmetom ogovaranja i javnog naklapanja. Ni dva tjedna godinjeg odmora nisu mu mogli pruiti osjeaj osloboenja i pustolovine; siva sjena strogog planiranja padala je i na te dugo oekivane dane. Nedostatak smjetajnih kapaciteta u ljetnom razdoblju u naoj zemlji prisilio ga je da sobu rezervira u Tatrama jo prije pola godine, a za to mu je osim svega bila potrebna i preporuka sindikalnog odbora, ija posvuda prisutna dua tako nije ni na trenutak prestajala voditi rauna o njemu. Bio se ve odavno pomirio sa svim tim, ali mu se ipak katkad nametala strana predodba ceste po kojoj mora ii, na kojoj ga svi mogu vidjeti i s koje ne smije skrenuti. Ta mu se predodba nametala i sada; neki udan kratki spoj uinio je da se cesta iz mate stopi sa stvarnom cestom po kojoj je vozio, i to ga je natjeralo da uini neto posve ludo. Kamo ste rekli da putujete? upitao je djevojku. U Bansku Bvstricu odgovorila je. A to ete tamo? Imam sastanak. S kim? S jednim gospodinom. Automobil se upravo pribliavao velikom raskru i voza je smanjio brzinu da bi proitao natpise na ploama koje su oznaavale pojedine smjerove, a onda je skrenuo desno. A to e biti ako ne doete na sastanak? Krivica za to pala bi na vas, pa vaa dunost bila bi da se pobrinete za mene. Oigledno niste zapazili da sam skrenuo za Nove Zamky. Zaista? Poludjeli ste! Ne bojte se, pobrinut u se za vas rekao je mladi. Igra je iznenada poprimila viu kvalitetu. Automobil se ne samo udaljavao od imaginarna cilja, Banske Bystrice, nego i od stvarnog cilja prema kojem je tog jutra krenuo, od Tatri i rezervirane sobe. Glumljeni je ivot iznenada izvrio napad na stvarni ivot. Mladi se udaljavao od samoga sebe i strogo propisanog puta s koga jo nikad nije bilo skrenuo. Ali vi ste rekli da putujete u Niske Tatre! zaudila se djevojka. Putujem kamo mi se svidi, gospoice. Slobodan sam ovjek i radim ono to elim, to mi se svia.

Kad su stigli u Nove Zamky, poeo se sputati sumrak. Mladi nikada prije nije bio u tom kraju i trebalo mu je vremena da se orijentira. Nekoliko je puta zaustavljao auto pitajui prolaznike gdje je hotel. Neke su ulice bile raskopane pa se do hotela, iako je bio (kako su svi koje je pitao tvrdili) sasvim blizu, mogli stii samo zaobilaznim putem kroz mnoge uske uliice, tako da je prolo gotovo etvrt sata dok se naposljetku nisu zaustavili pred zgradom. Hotel se nije doimao osobito privlanim, ali bio je to jedini hotel u gradu, a mladi vie nije imao volje voziti dalje. Priekajte rekao je djevojci i iziao iz auta. Kad je iziao, bio je, naravno, opet ono to je. Nije mu bilo nimalo drago to se uveer naao negdje daleko od mjesta u koje je putovao, a jo ga je vie ivciralo to ga na to nitko nije prisilio i to to ni sam nije elio. Ljutio se na sebe i svoju ludost, a onda je odmahnuo rukom soba u Tatrama ekat e ga do sutra, a nimalo nee koditi ako prvi dan odmora proslavi neim nepredvienim. Proao je kroz restoran zadimljen, prepun, buan i upitao gdje je recepcija. Poslali su ga straga, iza stubita, gdje je iza staklenih vrata ispod ploe s kljuevima sjedila postarija plavua. Uspjelo mu je, ne bez muke, dobiti klju jedine slobodne sobe. I djevojka je, kad je ostala sama, odbacila svoju ulogu. Nije se, meutim, nimalo ljutila zbog toga to se nala na nepredvienu mjestu. Toliko je bila odana mladiu da nikada nije posumnjala u ono to je inio, i s punim mu je povjerenjem preputala svaki trenutak svoga ivota. Ipak, ponovno joj se javila misao kako ga upravo ovako, kao sad ona, ekaju u autu druge ene s kojima se sree na slubenim putovanjima. Zaudo, taje predodba ovaj put nije nimalo zaboljela, ak se i nasmijala tome kako je lijepo to je ta strana ena sad ona, to je ona sad ta strana, neodgovorna i nepristojna ena, jedna od onih na koje je bila tako ljubomorna. inilo joj se da ih je ovim sve izigrala, da je otkrila kako se moe posluiti njihovim orujem, i kako moe dati mladiu ono to mu dosad nije znala pruiti: lakou, raskalaenost, nesputanost. Ispunio ju je neobian osjeaj zadovoljstva to je jedina u stanju biti utjelovljenje svih ena i tako (sama, jedina) osvojiti i posjedovati svoga dragoga. Mladi je otvorio vrata automobila i djevojku odveo u restoran. Tu je otkrio, usred buke, neistoe i dima, jedan slobodan stoli u kutu.

7.
82
I tako ete se sada pobrinuti za mene? upitala je djevojka izazovno. Sto volite kao aperitiv? Djevojka nije mnogo marila za alkohol; tu i tamo popila bi au vina, a najvie joj je prijao vermut. Ovaj je put, meutim, namjerno rekla: Votku. Odlino rekao je mladi. Nadam se da se neete napiti. Pa to ako se i napijem? rekla je djevojka. Mladi nije odgovorio, nego je pozvao konobara i naruio dvije votke i dva bifteka za veeru. Konobar je odmah donio posluavnik s dvije aice i spustio ga pred njih. Mladi je podigao aicu i rekao: U vae zdravlje! Niste mogli smisliti neku duhovitiju zdravicu? U djevojinoj igri bilo je neega to je sve vie drailo mladia; sad kad se naao licem u lice s njom, shvatio je kako nisu samo rijei ono to je pretvara u stranu osobu nego da se sva izmijenila, u gestama i mimici, i da ga gotovo neugodno podsjea na onaj tip ena koji je tako dobro poznavao i prema kome je osjeao samo odvratnost. I tako je (drei aicu u podignutoj ruci) korigirao svoju zdravicu. U redu, onda diem au ne u vae zdravlje nego u zdravlje vaega roda, koji tako uspjeno objedinjava bolje strane ivotinje i gore strane ovjeka. Mislite pod tim rodom na sve ene? upitala je djevojka. Ne, mislim samo na one sline vama. Ipak ne ini mi se duhovitim usporeivati enu sa ivotinjom. U redu odgovorio je mladi drei i dalje podignutu aicu. Neu piti za va rod nego za vau duu, slaete li se? Za vau duu koja se pali dok se iz glave sputa dolje u trbuh, a gasi se kad se iz trbuha ponovno popne u glavu. Djevojka je podigla svoju aicu. U redu, onda za moju duu koja se sputa iz glave u trbuh. Ispravit u se jo jednom rekao je mladi. Nazdravit u radije trbuhu u koji se sputa vaa dua. Za moj trbuh rekla je djevojka, a njezin trbuh (kad je ve direktno spomenut) kao da je odgovorio na poziv; osjeala je svaki milimetar njegove koe. Potom je konobar donio bifteke, a mladi je naruio po jo jednu votku sa sodom (ovaj put su nazdravili djevojinim grudima), i razgovor je nastavljen u istom neobinom, frivolnom tonu. Mladia je sve vie srdilo to se vidjelo kako djevojka zna da se ponaa kao laka enska; a ako ve to tako dobro zna, pomislio je, onda to znai da to i jest. Ta nije u nju, odnekud izvana, odjednom ula neka tua dua; ovo to sad glumi, to je ona sama, to je moda onaj dio njezina bia koji drugo vrijeme dri pod kljuem i koji se sad oslobodio zahvaljujui igri. Djevojka moda misli da igrom negira samu sebe, ali nije li upravo obrnuto? Nije li upravo kroz igru postala ono to doista jest? Nije li se igrom oslobodila? Ne, tu nasuprot njemu ne sjedi neka tua ena u tijelu njegove djevojke, to je njegova djevojka i nitko drugi. Gledao je u nju, svjestan kako osjeaj odvratnosti u njemu postaje sve jaim. Nije to, meutim, bila jednostavna odvratnost. Sto se djevojka psihiki vie udaljavala od njega, to je tjelesno vie eznuo za njom; prisutnost tue due uinila je da tijelo djevojke dobije neku posebnu privlanost, kao da ga je tek ona uinila tijelom, tijelom koje je za mladia dosad

postojalo samo u oblacima njenosti, blagosti, brinosti, ljubavi i ganutosti, tijelom koje dosad kao da je bilo izgubljeno u tim oblacima (da, kao da je bilo izgubljeno!). Mladiu se inilo kako sad prvi put vidi djevojino tijelo. Poslije tree votke sa sodom, djevojka je ustala i koketno rekla: Pardon! Smijem li upitati kamo idete, gospoice? rekao je mladi. Pikiti, ako doputate rekla je djevojka odlazei izmeu stolova prema plianom zastoru u dnu dvorane.

Bila je vrlo zadovoljna to joj je uspjelo zaprepastiti mladia rijeju koju ma koliko bila neduna nikad nije uo iz njezinih usta; inilo joj se kako niim nije mogla bolje doarati enu koju je igrala, nego upravo koketnim naglaavanjem te izgovorene rijei. Da, bila je zadovoljna, bila je iznimno raspoloena; igra ju je ponijela, ispunjavala je osjeajima koje do tada nije poznavala; osjeajem bezbrine neodgovornosti, ponajprije. Ona, koja je uvijek unaprijed strepila od svakog svog koraka, iznenada se osjetila osloboenom. Tui ivot, u kome se nala, bio je ivot bez stida, bez biografskih odreenja, bez prolosti i budunosti, bez obveza; bio je to iznimno slobodan ivot. Djevojci je, kao autostoperici, sve bilo doputeno; sve joj je bilo doputeno: rei bilo to, raditi bilo to, osjeati bilo to. Ila je kroz dvoranu svjesna da je prate pogledima sa svih strana; i to je bio nov osjeaj, koji do tada nije poznavala: bestidna radost zbog tijela. Do sada joj nikad nije uspjelo da se u sebi bez ostatka oslobodi one etrnaestogodinje djevojice koja se stidi svojih grudi i osjea se nelagodno to joj tako stre iz tijela i vide se sa svih strana. Iako je uvijek bila ponosna to je lijepa i skladno graena, stid je uvijek na neki nain korigirao taj njezin ponos nasluivala je, posve tono, da enska ljepota funkcionira ponajprije kao seksualni izazov i to joj je bilo neugodno. eznula je za tim da se njezino tijelo obraa samo mukarcu kojeg voli, i kad bi mukarci na ulici zurili u njezine grudi, inilo joj se da time prisvajaju dio tajnog, intimnog svijeta koji pripada samo njoj i njezinom dragom. Ali sad je bila autostoperica, ena bez sudbine; bila je osloboena njenih veza svoje ljubavi i postala je intenzivno svjesna svoga tijela. Osjeala ga je utoliko izazovnije to su oi koje su je promatrale bile manje poznate. Prolazila je pored posljednjeg stola kad joj se obratio neki pripit mukarac. Combien, mademoiselle? rekao je francuski, elei se pokazati kao svjetski ovjek. Djevojka ga je razumjela, isprsila se i, uivajui u svakom pokretu svojih bokova, nestala iza zastora.

Sve je to bila udna igra. Neobino je, na primjer, bilo to to mladi, iako se potpuno bio uivio u ulogu nepoznata vozaa, nije prestajao u autostoperici gledati svoju djevojku. I upravo ga je to muilo gledao je svoju djevojku kako zavodi nepoznata mukarca, i jo uz gorku povlasticu da sve to vidi iz blizine, da promatra kako pri tome izgleda, da uje to govori dok ga vara (dok ga je varala, kad ga bude varala). Imao je paradoksalnu ast da sam bude objekt njezina nevjerstva. Sve je to bilo utoliko gore zato to mladi nije samo volio, nego je jednostavno oboavao djevojku; uvijek mu se inilo da je njezino bie stvarno samo unutar granica vjernosti i istoe, i da izvan tih granica ono jednostavno ne postoji; izvan tih granica djevojka bi prestala biti to to je, kao to voda iznad granice vrenja vie nije voda. I dok je gledao kako savreno prirodno i elegantno prelazi tu sudbonosnu granicu, u njemu je kljuao gnjev. Djevojka se vratila iz zahoda i poalila mu se: Neki mi je tip rekao Combien, mademoiselle? emu se udite? rekao je mladi. Pa i izgledate kao drolja. Mogu vam rei da mi to nimalo ne smeta! Trebali ste poi s tim gospodinom. Kako kad ste vi ovdje? Moete otii s njim poslije mene. Dogovorite se s njim. Ne svia mi se. Ali naelno nemate nita protiv toga da za jednu no promijenite vie mukaraca? Zato ne, ako su zgodni. Sto vam vie odgovara, jedan po jedan ili svi odjednom? Moe i ovako i onako rekla je djevojka. Razgovor je poprimao sve vulgarniji ton; djevojku je to malo okiralo, ali nije mogla protestirati. I igra prijeti ovjeku gubitkom slobode, i igra znai klopku za igraa; da sve to nije bila igra, da su za stolom sjedili ljudi koji se doista ne poznaju, autostoperica bi se ve odavno mogla uvrijediti i otii. Iz igre, meutim, nema bijega: momad ne moe pobjei s igralita prije kraja utakmice, ahovske figure ne mogu pobjei s ploe, granice su igre neprijelazne. Djevojka je znala da mora prihvatiti svaku igru upravo zato to je igra. Znala je da e igra, to dalje ode u krajnost, vie biti igra i da je to poslunije mora igrati. Uzalud je bilo prizivati razum i upozoravati ludu duu kako mora zadrati odmak od igre i kako je ne smije shvatiti ozbiljno. Upravo zato to je sve to bila samo igra, dua se niega nije bojala, nije se branila i omamljeno joj se predavala. Mladi je pozvao konobara i platio. Zatim je ustao i rekao djevojci: Idemo. A kamo? rekla je djevojka, glumei uenje. Ne pitaj i polazi rekao je mladi. Kako vi to razgovarate sa mnom? Kao s droljom odgovorio je mladi.

Poli su uz slabo osvijetljeno stubite; na polukatu, ispred zahoda, stajala je skupina pripitih mukaraca. Mladi je obgrlio djevojku tako da joj je akom pokrio dojku. Mukarci ispred zahoda su to zapazili i poeli dobacivati. Djevojka se pokuala osloboditi, ali joj je mladi podviknuo: Miruj! Mukarci su to solidarno odobrili i uputili djevojci nekoliko prostakih poruka. Mladi i djevojka popeli su se na prvi kat; mladi je otkljuao vrata sobe i upalio svjetlo. Soba je bila uska, s dva kreveta, stoliem, jednim stolcem i umivaonikom. Mladi je zakljuao vrata i okrenuo se prema djevojci. Stajala je pred njim u prkosnoj pozi, s drskom ulnou u oima. Mladi ju je promatrao pokuavajui iza lascivna izraza otkriti dobro poznate djevojine crte koje je tako njeno volio. Imao je osjeaj da gleda u dvije slike stavljene u isti dalekozor, u dvije slike poloene jedna preko druge, koje se proziru jedna kroz drugu. I te su mu dvije prozirne slike govorile da je u djevojci sve, da je njena dua strano amorfna, da u njoj ima mjesta i za vjernost i za nevjeru, za izdaju i za nevinost, za izazovno ponaanje i stidljivost. Ta mu se divlja mjeavina doimala odvratnom kao areno smetlite. Dvije su se slike neprestano pretapale i mladi je shvatio kako se djevojka samo izvana razlikuje od drugih djevojaka, dok je u prostranim dubinama svoga bia jednaka drugim enama, ispunjena svakakvim mislima, osjeajima i porocima, koji opravdavaju sve njegove tajne sumnje i ljubomore; shvatio je da je dojam kontura koje je omeuju kao individuu samo varka, varka kojoj podlijee onaj drugi, onaj koji gleda, on sam. inilo mu se da je djevojka, onakva kakvu je volio, tek tvorevina njegove udnje, mate, povjerenja, i da sad stvarna djevojka stoji pred njim, beznadno strana, beznadno viseznana. Mrzio ju je. Sto eka? Svlai se rekao je. Djevojka je koketno nagnula glavu i rekla: Je li to ba potrebno? Ton kojim je to rekla uinio mu se vrlo poznatim; uinilo mu se da mu je to nekad davno rekla neka druga ena, samo se nije mogao sjetiti koja. elio ju je poniziti. Ne autostopericu, nego vlastitu djevojku. Igra i ivot stopili su se u jedno. Igra poniavanja autostoperice pretvorila se u izgovor za poniavanje vlastite djevojke. Mladi je zaboravio na igru. Jednostavno je mrzio enu koja je stajala tu pred njim. Gledao ju je netremice, a onda je iz lisnice izvukao novanicu od pedeset kruna. Je li dosta? upitao je, pruajui joj novac. Djevojka je uzela novanicu i rekla: Ne cijenite me ba naroito. Pa i ne vrijedi vie rekao je mladi. Djevojka se privila uz mladia. Sa mnom ne moe tako! Sa mnom treba drukije, mora se malo potruditi! Zagrlila ga je i prinijela usne njegovima. Poloio je prst na njezine usne i blago je odgurnuo. Ljubim samo ene koje volim rekao je. A mene ne voli? Ne. A koga voli? Sto te briga. Svlai se! 7 7. Jo se nikad nije tako svlaila. Bojaljivosti, zbunjenosti, oamuenosti, sve to je uvijek osjeala dok se svlaila pred mladiem (a nije se mogla sakriti u tami) nestalo je bez traga. Stajala je pred njim samouvjerena, drska, obasjana svjetlou, iznenaena time to je odjednom otkrila dotad nepoznate pokrete polagana, izazovna svlaenja. Hvatala je njegove poglede mazno odlaui komad po komad odjee, uivajui u svakom stupnju obnaivanja. A onda se odjednom nala pred njim potpuno naga i u tom je trenutku postala svjesna da tu prestaje svaka igra; kao to je svukla odjeu tako je odbacila i pretvaranje, ostala je gola, to

znai da je opet ono to jest. Mladi joj sad mora prii s gestom koja e izbrisati sve i poslije ega e uslijediti samo njihovo najintimnije milovanje. Stajala je tako naga pred mladiem, prestavi glumiti; bila je zbunjena a na licu joj se pojavio osmijeh koji je zaista bio samo njen, plah i smeten. Mladi joj, meutim, nije priao i nije prekinuo igru. Nije zapazio prisan, poznat osmijeh, vidio je pred sobom samo lijepo i strano tijelo svoje djevojke, koju je mrzio. Mrnja je s njegove ulnosti sprala sve naslage osjeajnosti. Htjela mu je prii, ali on je rekao: Ostani gdje jesi, hou te dobro vidjeti. elio je samo jedno postupati s njom kao s plaenom prostitutkom, ali nevolja je bila u tome to nikad nije imao enu koja se prodaje, pa su sve njegove predodbe o njima potjecale samo iz literature i pria. Obratio se tim predodbama i prvo to je ugledao bila je ena u crnom donjem rublju (i u crnim arapama) kako plee na blistavoj povrini klavira. U hotelskoj sobi nije bilo klavira, bio je tu samo stoli prislonjen uza zid, prekriven lanenim stolnjakom. Zapovijedio je djevojci da se popne na stol. Djevojka ga je pokuala odgovoriti moleivom gestom, ali mladi je rekao: Plaena si! Kad je u mladievu pogledu zapazila neumoljivu opsjednutost, djevojka je pokuala nastaviti igru, iako to vie nije ni mogla ni znala. Suznih se oiju popela na stol. Stranice etvrtaste ploe stola bile su duge oko metar, a jedna je noga bila malo kraa; stojei na stolu djevojka je imala osjeaj da e se svakog trenutka sruiti. Zato je mladi bio oaran golim tijelom koje se uzdizalo nad njim, a stidljiva nesigurnost djevojke jo je vie poticala njegovu elju da joj nareuje. Htio je vidjeti to tijelo u svim poloajima i sa svih strana, onako kako je zamiljao da su ga vidjeli, i da e ga vidjeti, drugi mukarci. Bio je grub i vulgaran. Izgovarao je rijei koje od njega nikada prije nije ula. Htjela mu se oduprijeti, htjela je pobjei iz igre, obratila mu se imenom, ali on joj je podviknuo neka ga tako ne oslovljava. I tako se naposljetku, zbunjena i plaui u sebi, pokorila njegovim naredbama, okretala se i saginjala kako je elio, salutirala i njihala bokovima pleui twist. Pri jednom naglom pokretu stolnjak joj je kliznuo ispod nogu, tako da je gotovo pala. Mladi ju je uhvatio i povukao na postelju. Sjedinio se s njom. Razveselila se to e sada konano biti zavrena ta nesretna igra i to e njih dvoje opet biti kakvi su bili, to e se voljeti kao nekad. Htjela je pripiti usne uz njegove, ali mladi joj je odgurnuo glavu i ponovio kako se ljubi samo sa enama koje voli. Glasno je zaplakala, ali joj je i to bilo ubrzo uskraeno, jer je mladieva divlja strast postupno osvajala njezino tijelo, i to je tijelo ubrzo uutkalo jadikovanje due. Na postelji su se ubrzo, okrenuta jedno protiv drugoga, nala dva tijela, savreno sjedinjena, poudna i strana jedno drugom. Bilo je to upravo ono ega se djevojka cijelog ivota uasavala i to je na sve mogue naine izbjegavala milovanje bez osjeaja i bez ljubavi. Znala je da je prekoraila zabranjenu granicu, ali je nastavila kretati se iza nje bez izgovora i predano; samo negdje daleko, u kutku svoje svijesti, osjetila je uas nad spoznajom kako nikada nije tako i toliko uivala kao upravo sada iza te granice.

A onda je sve zavrilo. Mladi se podigao s djevojke i povukao vrpcu koja je visjela iznad kreveta; ugasio je svjetlo. Nije htio vidjeti djevojino lice. Bio je svjestan da je igra zavrena, ali nije imao volje uspostavljati uobiajene odnose s djevojkom; bojao se tog povratka. Leao je u tami pokraj djevojke, ali tako da im se tijela nisu dodirivala. Trenutak kasnije uo je tihe jecaje, a djevojina je ruka bojaljivo, djetinjasto potraila njegovu ruku; dodirnula ju je, stegnula, ponovno je dodirnula, a onda se zauo moleivi, isprekidani glas. Obratio mu se intimno, imenom, a onda je zajeao: Ja sam ja ja sam ja Mladi je utio, leei nepokretno, svjestan tune besadrajnosti njezine tvrdnje u kojoj je nepoznato bilo definirano nepoznatim. Djevojka je iz jecanja ubrzo prela u glasan pla, ponavljajui bezbroj puta tu ganutljivu tautologiju: Ja sam ja, ja sam ja, ja sam ja Mladi je poeo prizivati u pomo saaljenje (morao ga je zvati iz velike daljine, jer ga u blizini nije bilo) da bi mogao utjeiti djevojku. Pred njima je bilo jo trinaest dana godinjeg odmora. PRVI IN Soba za deurstva Soba za deurstva (na nekom, bilo kojem odjelu bilo koje bolnice u bilo kojem gradu) okupila je na jednome mjestu pet osoba i ispreplela njihove rijei i postupke u nevaan, ali zato veseo dogaaj. Tu su doktor Havel i sestra Albeta (oboje su deurni te noi), a nazoni su jo neki lijenici (nali su se tu pod nekim jedva spomena vrijednim izgovorom, da bi uz nekoliko donijetih boca vina ostali sjediti s deurnima): elavi primarijus s istog odjela i privlana tridesetogodinja doktorica s drugog odjela, za koju je cijela bolnica znala da je primarijusova ljubavnica. (Primarijus je, naravno, oenjen i upravo je bio izgovorio svoju omiljenu sentencu, koja treba da svjedoi ne samo o njegovoj duhovitosti nego i o njegovim namjerama: Drage kolege, najvea nesrea koja vas moe snai je sretan brak; ostajete bez i najmanje nade u razvod.) Osim etvero imenovanih, tu je i peti, ali on, zapravo, i nije tu, jer je kao najmlai poslan po novu bocu. Dalje, tu je prozor, vaan zbog toga to je otvoren i to kroz njega iz sumraka u sobu neprestano struje mirisi i toplina ljeta, zajedno s mjeseinom. Tu je, naposljetku, i dobro raspoloenje koje se izraava vedrom brbljavou prisutnih, a posebno primarijusa, uvijek sklona da zaljubljenim uima oslukuje svoje vlastite dosjetke. Iznenada, tijekom veeri (a tu, u stvari, i poinje naa pria), zapaamo stanovitu napetost: Albeta je popila vie nego to dolikuje deurnoj sestri, i usto se poela ponaati izazovno, to se doktoru Havelu nije nimalo svidjelo i to ga je potaklo da prijekorno opomene Albetu. Havelova opomena Draga Albeta, ja vas ne razumijem. Svakodnevno kopate po zagnojenim ranama, bockate starce u smeurane stranjice, dajete klistire, iznosite none posude. Sudbina vam je pruila zavisti vrijednu mogunost da spoznate ljudsku tjelesnost u itavoj njenoj metafizikoj uzaludnosti, ali vaa vitalnost odbija svaku pouku. Vaa uporna elja da budete tijelo i samo tijelo, nikako ne poputa. Vaa prsa znaju se oeati o mukarca koji stoji pet metara daleko od vas! Glava mi se vrti od krugova koje u hodu vjeno opisuje vaa neumorna stranjica. Do avola, sklonite se ve jednom! Ta su vaa prsa sveprisutna kao sam Bog! Trebali ste jo prije deset minuta poeti davati injekcije! Doktor Havel je kao smrt. Uzima sve. Kad je sestra Albeta (primjetno uvrijeena) otila iz sobe za deurstva, osuena da bone dvije starake stranjice, primarijus je rekao: Objasnite mi, Havele, zato tako tvrdoglavo odbijate tu jadnu Albetu.

Doktor je Havel otpio gutljaj vina i odgovorio: Ne ljutite se na mene zbog toga, primarijuse. Nije stvar u tome to nije lijepa i to je ve u godinama. Vjerujte da sam imao ene mnogo runije i mnogo starije od nje. Da, to je poznato; vi ste kao smrt, uzimate sve. Ali kad ve uzimate sve, zato ne uzmete i Albetu? Vjerojatno zato rekao je Havel to svoju udnju izraava tako otvoreno da to ve slii naredbi. Kaete da se prema enama odnosim kao smrt. Ali ni smrt ne voli da joj se nareuje! Primarijusov najvei uspjeh ini mi se da vas razumijem rekao je primarijus. Kad sam bio jo koju godinu mlai, poznavao sam neku djevojku koja je ila sa svakim, pa sam, budui da je bila lijepa i ja poelio osvojiti je. I zamislite, odbila me je. Ila je s mojim kolegama, sa oferima, s loaem, s kuharom i momcima iz mrtvanice, samo sa mnom nije htjela. Moete li to zamisliti. Kako da ne rekla je doktorica. Da znate naljutio se primarijus, koji je svojoj ljubavnici pred drugima govorio vi bilo je to samo nekoliko godina nakon to sam diplomirao i bio sam u punoj formi. Vjerovao sam da je svaka ena osvojiva i uspijevalo mi je to i dokazivati na relativno teko pristupanim enama. A eto, kod te tako pristupane djevojke doivio sam neuspjeh. Koliko vas poznajem, sigurno imate i teoriju koja to objanjava rekao je doktor Havel. Imam odgovorio je primarijus. Erotika nije samo potreba tijela nego u istoj mjeri i potreba asti. Partner kojeg ste osvojili, koji vas voli, kome je stalo do vas, predstavlja vae ogledalo, mjeru onoga to ste i to znaite. U erotici traimo sliku vlastita znaaja i vanosti. Ali, u tome i jest bio problem za moju kurvicu. Ona je ila sa svakim pa je tih ogledala bilo toliko da je slika bila mnogostruka i nejasna. Osim toga, kad idete sa svakim prestajete vjerovati da bi tako obina stvar kao to je tjelesna ljubav, mogla biti od nekog istinskog znaenja. Zato ete istinsko znaenje potraiti na dijametralno suprotnoj strani. Jasnu mjeru njene ljudske vrijednosti mogao je toj kurvici pruiti samo onaj kojem je bilo stalo do nje, a ona ga je odbila. Kako se je, razumljivo, eljela sama pred sobom potvrditi kao najljepa i najbolja, odabrala je, tog jedinog ovjeka kojeg e poastiti svojim odbijanjem, vrlo strogo i paljivo. Kad je konano odabrala mene, shvatio sam da je to iznimna ast i do danas to smatram svojim najveim erotskim uspjehom. Zaista majstorski pretvarate vodu u vino rekla je doktorica. Pogodilo vas je to svojim najveim uspjehom ne smatram vas? upitao je primarijus. Pokuajte me shvatiti. Iako ste asna ena, ipak nisam za vas (nemate pojma koliko me to alosti) ni prvi ni posljednji, dok sam za onu kurvicu bio upravo to. Budite uvjereni da me nije zaboravila i da se do danas s nostalgijom sjea toga kako me odbila. Ispriao sam vam, uostalom, taj dogaaj samo kao analogiju na Havelovo odbijanje Albete. U slavu slobode Zaboga, primarijuse jeknuo je Havel ne elite valjda rei da ja u Albeti traim sliku svoga ljudskog znaenja! To nikako rekla je doktorica zajedljivo. Ta vi ste nam ve objasnili kako Albetina izazovnost raa u vama osjeaj da vam se nareuje, a vi elite sauvati iluziju kako sami birate ene. Znate, kad ve govorimo o tome, doktorice, ipak nee biti tako rekao je Havel zamiljeno. Kad sam rekao da mi smeta Albetina nametljivost, bio je to samo pokuaj da se na duhovit

nain izvuem. Istinu govorei, imao sam u ivotu znatno nametljivije ene nego to je ona, i ta mi je njihova nametljivost sasvim odgovarala, jer je na najugodniji nain ubrzavala stvar. Do avola, pa zato onda odbijate Albetu? viknuo je primarijus. Primarijuse, vae pitanje i nije tako glupo kako mi se u prvom trenutku uinilo, jer vidim da je na njega prilino teko odgovoriti. Ako ve treba da budem iskren, ni sam ne znam zato ne elim Albetu. Posjedovao sam runije, starije i nametljivije ene. Iz toga proizlazi da bi trebalo da uzmem i nju. Svaki statistiar bi tako izraunao. Svi kibernetiki strojevi bi izveli takav zakljuak. A vidite, moda je upravo zato odbijam. Moda se elim suprotstaviti nunosti. Podmetnuti nogu kauzalnosti. Hirom samovolje sruiti proraunljivost zbivanja. Ali zato ste za to izabrali upravo Albetu? uzviknuo je primarijus. Upravo zato to za to nema nikakva razloga: kad bi postojao neki razlog, bio bi unaprijed poznat i moje bi se ponaanje moglo unaprijed odrediti. Upravo u tom nepostojanju uzroka i lei onaj djeli slobode koji nam je dan i za koji se moramo tvrdoglavo boriti, da bi u ovom svijetu eljeznih zakona ostalo barem malo ljudskog nereda. Gospodo kolege, ivjela sloboda! rekao je Havel i sumorno podigao au. Gdje su granice ljudske odgovornosti U tom je trenutku u sobu stigla nova boca i privukla svu pozornost prisutnih lijenika. Privlaan, visok mladi koji je stajao na vratima s bocom u rukama, bio je staist Flajman, na praksi u odjelu. Spustio je (polako) bocu na stol, zatim je (dugo) traio vadiep, prislonio ga (bez urbe) na sredinu epa i poeo (polagano) uvrtati vadiep u pluto, da bi naposljetku (zamiljeno) otvorio bocu. Sve u zagradama navedene rijei ukazuju na Flajmanovu sporost koja nije toliko bila posljedica nespretnosti koliko leerne samozaljubljenosti s kojom je mladi staist spokojno promatrao samoga sebe, zanemarujui nevane pojedinosti okoline. Sve o emu smo ovdje naklapali rekao je doktor Havel obine su gluposti. Ne odbijam ja Albetu nego ona odbija mene. Na alost. Ludo je zaljubljena u Flajmana. U mene? upitao je Flajman podiui pogled s boce, a onda dugim koracima odnio vadiep na njegovo mjesto, vratio se do stola i nalio vino u ae. Dobri ste vi pridruio se primarijus Havelu. Svi to znaju, samo vi ne znate. Od trenutka kad ste se pojavili na naem odjelu, postala je nepodnoljiva. Jo prije dva mjeseca. Flajman je (dugo) gledao u primarijusa, a onda rekao: Ja o tome nemam pojma. Zatim je dodao: I nimalo me ne zanima. A to je sa svim onim vaim plemenitim izjavama? Sto je s onim kokodakanjem o potovanju ena? nasrnuo je Havel na Flajmana. Nanosite Albeti bol, ali to vas ne zanima? Prema enama osjeam saaljenje i nikad im ne bih mogao svjesno nanositi bol rekao je Flajman a ono to inim nesvjesno ne zanima me, jer na to ne mogu utjecati, pa ni odgovarati za to. U tom je trenutku u prostoriju ula Albeta. Oigledno je zakljuila kako e biti najbolje da zaboravi na uvredu i dri se kao da se nita nije dogodilo. Zato je njezino dranje bilo iznimno neprirodno. Primarijus je primaknuo stolac za nju i napunio joj au vinom. Pijte, Albetice, da zaboravite na sve muke. Vai odgovorila je Albeta uputivi mu irok osmijeh i iskapila au. Primarijus se ponovno obratio Flajmanu. Kad bi ovjek bio odgovoran samo za ono ega je

svjestan, glupani bi bili unaprijed osloboeni svake krivice. Samo, dragi moj Flajmane, ovjek je duan znati. ovjek za svoje neznanje odgovara. Neznanje je krivica. Zato vas nita ne oslobaa krivice, pa izjavljujem da se prostaki odnosite prema enama, iako vi to poriete. Podvala platonskoj ljubavi, Jeste li pronali stan gospoici Klari, kako ste joj obeali? okomio se Havel na Flajmana, sjetivi se uzaludna osvajanja stanovite (prisutnima, naravno, poznate) djevojke. Nisam naao, ali ga traim. Flajman se, moram rei, odnosio prema enama kao dentlmen. Kolega Flajman ne vue ene za nos rekla je doktorica, ustajui u obranu staista. Ne podnosim okrutnost prema enama jer prema njima osjeam saaljenje ponovio je staist. Ali Klara vam ipak nije dala rekla je Albeta Flajmanu i nasmijala se, nimalo umjesno, tako da je primarijus ponovno bio prisiljen uzeti rije. Dala, nije dala, to uope nije tako vano kao to vi mislite, Albeta. Poznato je da su Abelarda kastrirali i da su, usprkos tomu, on i Heloise i dalje ostali vjerni ljubavnici, ljubav kojih je postala besmrtnom. Gospoda George Sand ivjela je s Federicom Chopinom sedam godina kao nedirnuta djevica, a gdje je njihova ljubav! Ne bih uz te uzviene primjere htio navoditi sluaj kurvice koja mi je odala najvee priznanje time to me je odbila. Utuvite jednom zauvijek, draga moja Albeta, ljubav mnogo manje ovisi o onome na to vi neprestano mislite nego to se to ljudima ini. Ta vi sigurno ne sumnjate u to da Klara voli Flajmana! Ona ga voli, ali mu ipak ne da. Vama to zvui nelogino, ali ljubav je upravo ono to nije logino. to je u tome nelogino? nasmijala se ponovno, jednako neumjesno, Albeta. Klari je stalo do stana i zato je ljubazna prema Flajmanu, ali ne eli spavati s njim jer vjerojatno ima nekog drugog s kim spava. Ali taj ne moe rijeiti njezin stambeni problem. Na to je Flajman podigao glavu i rekao: Idete mi na ivce. Kao da ste u pubertetu. A to ako je u tome sprjeava stid? To vam nije palo na pamet? A to ako je bolesna i skriva to preda mnom? Ako ima ruan oiljak poslije operacije? ene znaju biti vrlo stidljive. Samo vi o tome, Albeta, teko da moete neto znati. Nije iskljueno pritekao je Flajmanu u pomo primarijus da se Klara, kad se nae oi u oi s Flajmanom, tako skameni od ljubavne strepnje da nije u stanju voditi ljubav s njim. Zar vi, Albeta, ne moete zamisliti kako nekoga tako silno volite da upravo zbog toga ne moete spavati s njim? Albeta je izjavila da to ne moe zamisliti. Signal Na ovom mjestu moemo na trenutak staviti na stranu razgovor (koji se nastavlja u svoj svojoj nitavosti) i spomenuti kako Flajman cijelo vrijeme nastoji gledati u oi doktorici, koja mu se strano svia jo od trenutka kad ju je (bilo je to otprilike prije mjesec dana) prvi put ugledao. Uzvienost njezinih trideset godina zasljepljivala ga je. Dosad ju je poznavao samo povrno i ovo mu je bila prva prilika da provede s njom malo vie vremena u istoj prostoriji. inilo mu se da ona povremeno uzvraa njegov pogled, i to ga je uzbuivalo. Poslije jednog takvog uzajamnog pogleda doktorica je bez ikakva povoda ustala, otila do prozora i rekla: Vani je divno Pun Mjesec Usto je dobacila brz pogled Flajmanu. Flajman je imao sluha za takve situacije i odmah je shvatio da je to signal signal upuen njemu. Istoga je trenutka osjetio kako mu se prsa nadimaju. Njegova su prsa bila, naime, osjetljiv instrument, dostojan Stradivarijeve radionice. Kad je god osjetio spontano nadimanje, bio je siguran da ono sadri neizbjenost proroanstva, proroanstva koje najavljuje dolazak neega velikog i neobinog, neega to e nadmaiti njegove snove.

Taj ga je osjeaj ovaj put ne samo omamio, nego (u jednom kutku misli koji nije zahvatila omamljenost) i zaudio: zar njegova udnja ima takvu snagu da na njen poziv stvarnost pokorno dotri, spremna da joj udovolji? udei se toj svojoj snazi, ekao je na trenutak da razgovor postane uzbudljiviji i da sudionici prestanu obraati pozornost na njega. im se to dogodilo, izgubio se iz prostorije. Zgodan mlad mukarac s rukama sklopljenim u krilu Odjel u kojem se odvijao ovaj improvizirani simpozij bio je smjeten u prizemlju lijepog paviljona koji se (s jo nekoliko paviljona) nalazio u velikom bolnikom parku. Flajman je izaao u park. Naslonio se na stablo visoke platane, pripalio cigaretu i zagledao se u nebo; bilo je ljeto, zrak je bio zasien mirisima, a na crnom je nebeskom svodu lebdio okrugli Mjesec. Nastojao je zamisliti tok buduih dogaaja: doktorica, koja mu je maloas dala znak da izae, priekat e trenutak da njezin elavko, zauzet razgovorom, zaboravi na sumnjiavost, pa e mu vjerojatno neupadljivo dati do znanja da zbog male, intimne potrebe mora na trenutak napustiti drutvo. A to e biti dalje? To namjerno nije htio zamiljati. Prsa su mu nadimanjem najavljivala avanturu, i to je bilo dovoljno. Vjerovao je u svoju sreu, vjerovao je u svoju zvijezdu ljubavi, vjerovao je u doktoricu. Uljuljkan samopouzdanjem (samopouzdanjem jo pomijeanim s uenjem) prepustio se ugodnoj pasivnosti. Na sebe je, naime, uvijek gledao kao na privlanog, osvajanog i voljenog mukarca, i uivao je u tome to eka avanturu, takorei, s rukama sklopljenim u krilu. Vjerovao je kako upravo takvo dranje izaziva ene i sudbinu. Ovom prilikom vrijedi, moda, spomenuti da je Flajman vrlo esto, ako ne i neprestano (i samozaljubljeno) gledao sebe, to ga je stalno udvajalo i inilo njegovu samou prilino zabavnom. Ovaj put, na primjer, nije samo stajao naslonjen na platanu i puio, nego je istodobno sa zadovoljstvom promatrao samoga sebe kako stoji (lijep i mlad) naslonjen na platanu i nonalantno pui. Uivao je prilino dugo u tom prizoru, dok naposljetku nije uo lake korake kako se pribliavaju od paviljona. Namjerno se nije okrenuo. Povukao je jo jedan dim cigarete, ispustio ga i nastavio gledati u nebo. Kad su mu se koraci pribliili, rekao je njenim, zavodnikim glasom: Znao sam da ete doi Pianje To nije bilo tako teko pogoditi odgovorio mu je primarijus. Uvijek, naime, dajem prednost pianju u prirodi nad pianjem u neukusnim instalacijama koje nam je donijela civilizacija. Ovdje me zlatni mlaz na trenutak udesno spaja s glinom, travom i zemljom. Jer, tako je to, Flajmane, od praha sam stvoren i u prah se ovako barem djelomice vraam. Pianje u prirodi religiozni je obred kojim obeavamo zemlji da emo se jednom itavi vratiti u nju. Flajman nije rekao nita, pa je primarijus upitao: A to je s vama? Izali ste promatrati Mjesec? Budui da je Flajman i dalje uporno utio, primarijus je rekao: Vi ste, Flajmane, pravi mjesear. I ja vas upra vo zbog toga volim. Flajmanu se uinilo da mu se primarijus ruga pa je, nastojei se drati odmjereno, rekao u pola glasa: Ostavite Mjesec na miru. I ja sam izaao da se ispiam. Flajmane rekao je primarijus raznjeeno ovo shvaam kao izniman izraz naklonosti ostarjelom efu. Zatim su obojica, stojei pod platanom, obavili obred koji je primarijus s nesmanjenim patosom i sa sve slikovitijim usporedbama nazivao bogoslujem. DRUGI IN Lijep, mlad, sarkastian mukarac Zatim su se zajedno vratili kroz dugaki hodnik; primarijus je bratski prebacivao staisti ruku preko ramena. Staist nije ni najmanje sumnjao u to da je ljubomorni elavac primijetio signal to mu ga je uputila doktorica i da mu se sad, svojim izljevima prijateljstva, ruga. Nije, naravno,

mogao zbaciti efovu ruku s ramena, ali zato se u njemu gomilala srdba. Tjeilo ga je samo to to je ne samo bio ispunjen bijesom, nego to je istodobno i vidio sebe kako izgleda tako srdit; bio je zadovoljan mladim mukarcem koji se vraa u sobu za deurstva, na iznenaenje sviju odjednom potpuno izmijenjen: britko sarkastian, agresivno duhovit, gotovo demon. Kad su konano uli u sobu za deurstva, ugledali su Albetu kako stoji usred prostorije i jezivo se uvija u struku, isputajui usto, poluglasno, neke otegnute zvukove. Doktor Havel je sjedio sputena pogleda, a doktorica, da pridolice oslobodi straha, brzo je objasnila: Albeta plee. Malo se nacvrckala dodao je Havel. Albeta nije prestajala njihati bokovima i kruiti poprsjem oko pognute Havelove glave. Gdje ste nauili tako lijepo plesati? upitao je primarijus. Flajman se, pucajui od sarkazma, oholo nasmijao: Ha, ha, ha, ha! Prekrasan ples! Ha, ha, ha, ha! Vidjela sam to u Beu, na striptizu odgovorila je Albeta primarijusu. Zaboga, zaboga rekao je primarijus blago, glumei zgraanje. Otkad to nae sestre odlaze na striptiz? To valjda nije zabranjeno, gospodine primarijuse rekla je Albeta, kruei poprsjem oko primarijusa. Flajman je osjeao kako mu se u tijelu penje u, da bi provalila na usta. Vama je potreban brom, a ne striptiz rekao je. ovjeka uhvati strah da ete nas sve silovati. Vi se ne trebate bojati, ne napadam dojenad odbrusila je Albeta, nastavljajui kruiti oko Havela. Je li vam se svidio taj striptiz? oinski se raspitivao primarijus. Svidio mi se odgovorila je Albeta. Bila je tamo neka veanka s golemim prsima, ali ja imam ljepa prsa. (Govorei to, pogladila se po prsima.) Jedna je djevojka glumila da se kupa, u samoj pjeni, u nekakvoj kadi od papira, a jedna je mulatkinja onanirala pred itavom publikom, to je bilo najbolje od svega - Ha, ha, ha! rekao je Flajman, dostigavi vrhunac demonskog sarkazma. Onanija, to je upravo ono to vam je potrebno! Tuga u obliku stranjice Albeta je i dalje plesala, ali njena je publika bila, po svemu sudei, mnogo gora od publike na bekom striptizu Havel je sjedio sputene glave, doktorica ju je promatrala s ironinim osmijehom, Flajman prezrivo, a primarijus s oinskom trpeljivou. A Albetina stranjica, presvuena bijelom tkaninom pregae, kruila je kroz prostoriju kao sunce, prekrasno, okruglo, ali ve ugaeno i mrtvo (uvijeno u bijeli pokrov), sunce koje su ravnoduni i zbunjeni pogledi prisutnih lijenika osudili na alosnu suvinost. U jednom se trenutku inilo da e Albeta zaista poeti odbacivati odjeu sa sebe, pa se primarijus javio glasom u kojem se osjeala strepnja: Albeta, zaboga! Ta neete nam valjda ponoviti ovdje tu beku predstavu! ega se bojite, gospodine primarijus? Barem ete vidjeti kako treba da izgleda gola ena! lupetala je Albeta, a onda se opet okrenula prema Havelu, prijetei mu prsima. to je s tobom, Haveliu? Zato se dri kao na pogrebu? Digni glavu! Je li ti netko umro? Netko ti je umro? Onda pogledaj mene! Ja sam iva! Ja nisam umrla! Ja sam jo uvijek iva! iva sam! Dok je to govorila, njezina stranjica vie nije bila stranjica nego utjelovljenje tuge, prekrasno zaokruena tuga koja plee po sobi.

 Prestanite s tim, Albeta rekao je Havel kao da se obraa parketu. Da prestanem? odgovorila je Albeta. Ta ja pleem samo za tebe! A sad u za tebe izvesti striptiz! Razvezala je pregau na leima i odbacila je plesnim pokretom na pisai stol. Ponovno se, bojaljivo, javio primarijus. Albeta, bilo bi divno da za nas izvedete striptiz, ali na nekom drugom mjestu. Ovdje smo, kao to znate, na radnom mjestu. Veliki striptiz Ja znam to smijem, gospodine primarijus! odgovorila je Albeta. Stajala je pred njim u svijetloplavoj slubenoj haljini s bijelom kragnicom, ne prestajui se uvijati. Stavila je ruke na bokove, povukla ih navie uz tijelo i podigla iznad glave; zatim je desnom rukom prela uz podignutu lijevu ruku, a onda lijevom rukom uz desnu; naposljetku je rukama nainila otar pokret prema Flajmanu, koji se malo uplaio i trgnuo. Klinjo, pustio si da padne na pod! prekorila ga je. Nakon toga ponovno je poloila ruke na bokove i polako ih spustila niz obje noge; kad se potpuno sagnula, podigla je najprije lijevu a zatim desnu nogu, zagledala se u primarijusa i uinila nagli pokret desnom rukom. Primarijus je istodobno ispruio ruku, s rairenim prstima, i u pravom ih trenutku stisnuo u pesnicu. Zatim je stisnutu aku poloio na koljeno, a prstima druge ruke poslao Albeti poljubac. Nakon kraeg razdoblja, ispunjena samo uvijanjem i plesom, Albeta se uspravila na prste, savila ruke u laktovima i stavila ih na lea, nastojei prstima uhvatiti to viu toku na kraljenici. Zatim je plesnim pokretima spustila ruke, pomilovala se desnim dlanom po lijevom ramenu, lijevim dlanom po desnom ramenu, i ponovno uinila valovit pokret rukom, ovaj put prema Havelu koji je takoer, zbunjeno i nesigurno, podigao ruku. Albeta se uspravila i poela dostojanstveno koraati po sobi; obila je svakoga od svoja etiri gledatelja, ispruivi redom iznad svakoga svoja simbolina gola prsa. Konano je zastala ispred Havela, ponovno njiui bokovima, i polako se sagibajui spustila obje ruke niz bokove i ponovno (kao maloas) podigla najprije jednu, pa drugu nogu. Pobjedonosno se uspravila i podigla desnu ruku sa stisnutim palcem i kaiprstom. I ponovno je, gipkim pokretom, dobacila imaginarni predmet Havelu. Zatim je, uspravljena u punom sjaju svoje fiktivne golotinje, ne obraajui pozornost na gledatelje, ak ni na Havela, nagnute glave i poluzatvorenih oiju, dugo gledala samo u vlastito tijelo koje se uvijalo. Odjednom, posve neoekivano, njezina se gorda poza raspala; Albeta je sjela doktoru Havelu u krilo i zijevajui rekla: Umorna sam. Pruila je ruku, uzela Havelovu au i otpila gutljaj. Doktore rekla je, obraajui se Havelu da nema neki praak za stimulaciju? Neu spavati! Za vas sve, Albeta rekao je Havel, podigao Albetu iz krila i posadio je na stolac, a onda otiao do ormaria s lijekovima. Naao je kutiju jakih tableta za spavanje i pruio dvije Albeti. Hoe li me razbuditi? upitala je. Ne zvao se ja Havel odgovorio je Havel Albetine rijei na rastanku Kad je uz gutljaj vode progutala tabletu, Albeta je ponovno pokuala sjesti Havelu u krilo, ali Havel je pomaknuo noge tako da se nala na podu. ni Havelu je istoga trenutka bilo ao za to to je uinio, jer mu nije bilo ni na kraj pameti dovesti Albetu u takav poniavajui poloaj. Njegovo je izmicanje bilo nesvjesni pokret prouzroen

iskrenim nedostatkom elje da nogama dodiruje Albetinu stranjicu. Zato ju je sad pokuao podii, ali Albeta je uvrijeeno i prkosno ostajala svom teinom sjediti na podu. U tom se trenutku pred njom naao Flajman i rekao: Pijani ste i trebate ii spavati. Albeta ga je pogledala s neizmjernim prezirom i (mazohistiki uivajui u patetici svoga poloaja) rekla: Grubijane. Glupane. A onda je ponovila: Glupane! Havel ju je ponovno pokuao podii, ali ona se bijesno otrgla i poela jecati. Nitko nije znao to rei, tako da je jecanje odzvanjalo u utihloj prostoriji kao solo violina. Konano se doktorica sjetila da pone tiho zvidati. Albeta je naglo ustala i otila do vrata, a onda se, poloivi ruku na kvaku, okrenula i rekla: Grubijani. Grubijani. Kad biste samo znali. Ali vi nita ne znate. Nita ne znate. Primarijus optuuje Flajmana Nakon njezina odlaska zavladala je tiina koju je prvi prekinuo primarijus: Eto, vidite, Flajmane. Tvrdite da ste sentimentalni prema enama, pa ako je to tono, kako to da vam nije ao Albete? Sto imam ja s njom? branio se Flajman. Ne pretvarajte se kako nita ne znate. Maloas smo vam rekli. Ludo je zatreskana u vas. Jesam li ja kriv za to? upitao je Flajman. Niste krivi rekao je primarijus ali zamjeramo vam to ste grubi prema njoj i muite je. Cijele je veeri gledala samo to ete vi uiniti, hoete li je pogledati, osmjehnuti joj se, hoete li joj rei neto ugodno. A vi sjetite se to ste joj rekli. Nisam joj rekao nita tako strano branio se Flajman, ali u glasu mu se osjeala nesigurnost. Nita tako strano? nasmijao se primarijus. Rugali ste se njezinu plesu, iako je plesala samo za vas, preporuili ste joj brom, rekli ste da je za nju samo onanija. Nita strano! A kad je izvodila striptiz, ispustili ste na pod njezinu suknju. Kakvu sad suknju? branio se Flajman. Suknju rekao je primarijus i ne pravite se budala. Na kraju ste je poslali na spavanje, iako je trenutak prije toga popila tablete protiv umora. Ali ona je navaljivala na Havela, a ne na mene! i dalje se branio Flajman. Ne igrajte komediju rekao je primarijus strogo. A to je mogla uiniti kad vi niste obraali pozornost na nju? Provocirala vas je. I nije eljela nita osim zrnca vae ljubomore. Eh, i vi ste mi dentlmen! Ne muite ga vie, primarijuse rekla je doktorica. Okrutan je, ali jo je mlad. Arhandel koji kanjava rekao je Havel. Mitoloke uloge Da, zaista rekla je doktorica. Pogledajte ga samo lijep, nemilosrdan arhandel.

 Mi smo uope mitoloko drutvo pospano je dodao primarijus. Ti si, naime, Diana. Frigidna, naklonjena sportu, zlobna. A vi ste satir. Star, razbludan, brbljav uzvratila je doktorica. A Havel je Don Juan, koji jo nije star, ali na kojem se ve vide godine. Ni govora. Havel je Smrt suprotstavio se primarijus svojom starom tezom. Kraj Don Juana Ako treba da odluim jesam li Don Juan ili Smrt, moram se, premda nerado, prikloniti primarijusovu miljenju rekao je Havel i otpio dug gutljaj. Don Juan. Ta on je bio osvaja. ak osvaja s velikim O. Veliki Osvaja. A molim vas, kako da ovjek bude osvaja na teritoriju gdje mu se nitko ne suprotstavlja, gdje je sve mogue i sve je doputeno? Era Don Juana je prola. Dananji Don Juanov potomak vie ne osvaja, on samo skuplja. Lik Velikog Osvajaa zamijenio je lik Velikog Skupljaa, s tim to Skuplja vie uope nije Don Juan. Don Juan je bio lik iz tragedije, bio je optereen krivnjom. Veselo je grijeio i rugao se Bogu. Bio je podrugljivac i zavrio je u paklu. Don Juan je nosio na pleima dramatian teret o kome Veliki Skuplja nema pojma, jer je u njegovu svijetu svaki teret izgubio teinu. Kamenje je pretvoreno u perje. U svijetu Osvajaa jedan jedini pogled teio je kao deset godina najmarljivije tjelesne ljubavi u svijetu Skupljaa. Don Juan je bio gospodar, dok je Skuplja rob. Don Juan je drsko krio konvencije i zakone. Veliki Skuplja posluno i u znoju lica svoga provodi u djelo konvencije i zakone, jer je skupljanje postalo sinonim dobra ponaanja, pretvorilo se u bonton i gotovo obvezu. A ja, ako sam uope optereen nekom krivnjom, onda je ona u tome to odbijam Albetu. Veliki Skuplja nema nita zajedniko ni s tragedijom ni s dramom. Erotika, koja je bila ishodite katastrofa, njegovom je zaslugom poela liiti na doruak, ruak, filateliju, pingpong, da ne kaem vonju tramvajem ili kupovinu. On je uveo erotiku u koloteinu svakodnevnice. Pretvorio ju je u kulise i daske pozornice na kojoj bi tek trebalo da se odigra prava drama. Jao prijatelji viknuo je patetino Havel moje su ljubavi (ako ih smijem tako nazvati) samo pod scene na kojoj se nita ne odigrava. Draga doktorice i dragi primarijuse, suprotstavili ste jedno drugom Don Juana i Smrt. Pukim sluajem, i posve nesvjesno, time ste otkrili bit stvari. Vidite, Don Juan se borio s nemoguim, i upravo je to vrlo ljudski. U carstvu Velikog Skupljaa, meutim, ne postoji nemogue, jer je to carstvo smrti. Veliki Skuplja je Smrt koja je dola po tragediju, po dramu, po ljubav. Smrt koja je dola po Don Juana. U paklenoj vatri, u koju ga je poslao komtur, Don Juan je iv, ali u svijetu Velikog Skupljaa u kome strasti i osjeaji lete kroz prostor kao paperje, u tom je svijetu on zauvijek mrtav. Ne, ne, draga gospodo doktorice rekao je tuno Havel gdje sam ja, a gdje je Don Juan! Sto bih dao da ugledam komtura i osjetim na dui stranu teinu njegova prokletstva, da osjetim u sebi uzvienost tragedije. Ne, doktorice, ja sam u najboljem sluaju lik iz komedije, pa ni za to vjerojatno ne mogu zahvaliti sebi, nego upravo Don Juanu, jer samo na povijesnoj pozadini njegove tragine radosti moete kakotako sagledati svu kominu tugu moje zavodnike egzistencije, koja bi bez te pozadine bila siva, svakodnevna, dosadna. Daljnji signali Umoran od duga govora (za vrijeme kojeg je pospanom primarijusu dva puta glava pala na prsa), Havel je uutio. Tek nakon nekoliko trenutaka ispunjenih kako se pristoji ganutou, javila se doktorica. Nisam ni slutila, doktore, da znate tako lijepo govoriti. Naslikali ste sebe kao lik iz komedije, kao sivilo, kao dosadu i nulu. Na nesreu, nain na koji ste govorili bio je previe uzvien. To je ona vaa prokleta rafiniranost: nazvati sebe prosjakom, ali uiniti to tako kraljevskim rijeima da na kraju ostanete vie kralj nego prosjak. Vi ste stari prevarant. Tat, Havele. Tat i u trenucima kad sebe kudite. Stari, drski prevarant. Flajman se glasno nasmijao, jer mu se uinilo ono to je prieljkivao da u doktoriinim

rijeima uje prezir prema Havelu. Potaknut njenim podsmijehom i vlastitim smijehom, priao je prozoru i znaajno rekao: Kakva no! Da rekla je doktorica prekrasna no. A Havel se igra smrti! Jeste li uope primijetili, Havele, kako je divna no? Nije, naravno rekao je Flajman. Za Havela je ena kao ena, no kao no, zima kao ljeto. Doktor Havel odbija se baviti nebitnim sitnicama. To ste pogodili rekao je Havel. Flajman je zakljuio da e ovaj put sastanak s doktoricom proi uspjeno: primarijus je ve bio dosta popio i inilo se da pospanost, koja ga je u posljednjim minutama u velikoj mjeri svladala, otupljuje njegovu opreznost. Zato je, kao uzgred, rekao: Ah, taj moj mjehur! Dobacio je jo jedan pogled doktorici i izaao iz sobe. Plin Dok je iao hodnikom, sa zadovoljstvom je razmiljao o tome kako je doktorica tijekom cijele veeri ironino ismijavala obojicu mukaraca, primarijusa i Havela, kojeg je usto maloas, posve primjereno, nazvala prevarantom. Bio je zapanjen time kako se ponavlja ono emu se svaki put udio upravo zato to se ponavlja s takvom pravilnou, svia se enama, daju mu prednost pred iskusnim tipovima, to u sluaju doktorice, koja je oigledno ena s iznimno visokim kriterijima, inteligentna i pomalo (na ugodan nain) umiljena, znai velik, nov i neoekivan trijumf. U takvom je raspoloenju iao Flajman dugim hodnikom prema izlazu. Kad je stigao do vrata koja su vodila u park, iznenada je osjetio miris plina. Zastao je i omirisao zrak. Miris se najvie osjeao kod vrata sobice medicinskih sestara. Flajman je odjednom postao svjestan da se strahovito uplaio. U prvom je trenutku htio otrati natrag i pozvati primarijusa i Havela, ali onda je odluio pritisnuti kvaku na vratima (moda zato to je bio siguran da su zakljuana, ako ne i zabarikadirana). Zaudo, vrata su se otvorila. Sobu je osvjetljavala jaka stropna svjetiljka, obasjavajui krupno, nago ensko tijelo isprueno na kauu. Flajman se osvrnuo po sobici, brzo priskoio malom tednjaku i zavrnuo otvorenu plinsku slavinu. Zatim je otrao do prozora i irom ga otvorio. Napomena u zagradi (Moglo bi se rei da je Flajman djelovao odluno i pokazao prilinu prisebnost duha. Jednu stvar, meutim, nije stigao dovoljno hladno registrirati. Zurio je, dodue, goto vo cijelu sekundu u nago Albetino tijelo, ali ju je osvjetljavala jaka stropna svjetiljka, obasjavajui krupno ono o emu mi, s pogodne distance, moemo na miru uivati: To je tijelo bilo prekrasno. Lealo je na leima, glave lako okrenute u stranu i jednog ramena malo povijena prema drugome, tako da su dvije predivne dojke bile stisnute jedna uz drugu, zadravajui svoj puni oblik. Jedna Albetina noga bila je ispruena, a druga blago savijena u koljenu, tako da je dolazila do izraaja izvanredna punoa bedara kao i neobina gustoa iznimno crnog trokuta.) Poziv u pomo Nakon to je irom otvorio prozor i vrata, Flajman je istrao na hodnik i poeo dozivati u pomo. Sve to je uslijedilo, odigralo se brzo i efikasno: umjetno disanje, telefonski poziv internom odjelu, kolica za prijevoz bolesnika, predaja bolesnika deurnom lijeniku na internom odjelu, daljnje umjetno disanje, oivljavanje, transfuzija krvi i naposljetku duboki uzdah koji je najavio da je Albetin ivot nedvojbeno spaen. TREI IN Tko je to rekao Kad su iz zgrade internog odjela izali na dvorite, etvorica lijenika izgledala su iscrpljeno. Primarijus je rekao: Pokvarila nam je simpozij, Albeta.

Doktorica je rekla: Nezadovoljene ene uvijek donose nevolju. Havel je rekao: udna stvar, morala je pustiti plin da saznamo kako lijepo tijelo ima. Poslije tih rijei, Flajman se zagledao u Havela i rekao: Nisam vie raspoloen ni za pie ni za duhovitosti. Laku no. Zatim se uputio prema bolnikim vratima. Flajmanova teorija Rijei njegovih kolega zvuale su Flajmanu odvratno. Vidio je u njima bezosjeajnost ljudi koji stare, grubost to je donose godine, koje se uzdiu pred njegovom mladou kao neprijateljski bedem. Zato mu je bilo drago to je sam i namjerno je iao pjeice elei u potpunosti proivjeti uzbuenje i dobro osjetiti njegov ukus; s ugodnom je jezom ponavljao sebi kako je Albeta bila za dlaku daleko od smrti i da bi za njezinu smrt bio on kriv. Naravno, dobro je znao da samoubojstvo nikad nema samo jedan uzrok, da obino postoji itav splet uzroka, ali s druge strane, nije mogao pred samim sobom porei kako je jedan (i vjerojatno presudan) uzrok on sam, kako samim svojim postojanjem, tako i dananjim ponaanjem. Zato je sad patetino optuivao samoga sebe. Nazivao je sebe egoistom, tato zagledanim u svoje ljubavne uspjehe. Bilo je smijeno kako je dopustio da ga zaslijepi doktoriino zanimanje. Predbacivao je sebi to je dopustio da se za njega Albeta pretvori u obian predmet, u posudu u koju je izlio svoj gnjev kad mu je ljubomorni primarijus pokvario noni sastanak. S kojim pravom, s kojim se pravom tako ponio prema nevinoj osobi? Mladi staist, meutim, nije bio po duhu primitivac; svako njegovo duhovno stanje sadravalo je u sebi dijalektiku tvrdnji i negacija, tako da se i sad unutarnjem tuitelju smjesta usprotivio unutarnji branitelj. Sarkazmi, upueni Albeti, bili su u svakom sluaju neumjesni, ali sigurno ne bi imali tako tragine posljedice da Albeta nije bila zaljubljena u njega. A moe li biti Flajman kriv ako se netko zaljubi u njega? Postaje li time automatski odgovoran za ponaanje te osobe? Zastao je kod tog pitanja; inilo mu se da je ono klju cjelokupne tajne ljudskog postojanja. Cak je i u hodu zastao i s najveom ozbiljnou odgovorio samome sebi: ne, nije bio u pravu kad je danas odgovorio primarijusu kako ne moe biti odgovoran za ono to ini nesvjesno. Zar moe sam sebe reducirati samo na ono to je svjesno i namjerno? Ta i ono to ini nesvjesno spada u sferu njegove linosti, a tko bi drugi i mogao biti odgovoran za to? Da, kriv je to je Albeta bila zaljubljena u njega; kriv je to to nije znao; kriv je to nije mario za to; kriv je. Za dlaku je izbjegao postati ubojicom. Primarijusova teorija Dok je Flajman ponirao u unutarnja preispitivanja, primarijus, Havel i doktorica vratili su se u sobu za deurstvo; za vino vie nisu bili raspoloeni. Neko vrijeme su utjeli, a onda je Havel uzdahnuo: Sto li se to Albeti pomaknulo u glavi? Ostavite se sentimentalnosti, doktore rekao je primarijus. Kad netko izvodi takve gluposti, nastojim da me to ne gane. Uostalom, da niste bili tvrdoglavi i da ste obavili s njom ono to bez ustruavanja obavljate s ostalim enama, do ovoga uope ne bi dolo. Zahvaljujem vam to me proglaavate uzrokom samoubojstva rekao je Havel. Da budemo precizni odgovorio je primarijus uope se nije radilo o samoubojstvu nego o samoubilakoj demonstraciji izvedenoj tako da do katastrofe ne doe. Ako se netko hoe otrovati, dragi doktore, onda e prije svega zakljuati vrata. I ne samo to, paljivo e zatvoriti sve rupe da plin bude otkriven to kasnije. Samo to Albeta ne udi za smru, nego za vama. Tko zna koliko se tjedana radovala to e danas deurati s vama i od poetka veeri nasrnula je na vas bez imalo stida. Ali vi ste ostali nedostupnim. I to ste bili nedostupniji, ona je sve vie pila i posezala za sve upadljivijim i nametljivijim sredstvima: brbljala je, plesala, htjela izvesti striptiz

Vidite, u svemu tome moda ima i neeg ganutljivog. Kad joj nije uspjelo da privue ni vae oi ni vae ui, stavila je sve na vae ulo mirisa i pustila plin. Prije nego to e ga pustiti, svukla se. Znala je da ima lijepo tijelo i htjela vas je prisiliti da se u to uvjerite. Sjetite se kako je na vratima rekla: Kad biste samo znali. Ali vi nita ne znate. Eto, sad znate, Albeta ima runo lice, ali prekrasno tijelo. Sami ste to priznali. Vidite, ona sve to nije ni tako glupo zamislila. Moda ete konano popustiti. Moda rekao je Havel, slegnuvi ramenima. Sigurno rekao je primanjus. Havelova teorija To to ste rekli, primarijuse, prilino je uvjerljivo, ali grijeite u jednom: precjenjujete moju ulogu u ovoj igri. Uope nije rije o meni. Nisam samo ja odbijao spavati s Albetom. S njom nije htio spavati nitko. Kad ste me danas upitali zato odbijam Albetu, odgovorio sam kojekakvim besmislicama o ljepotama slobodnog odluivanja i slobodi koju elim sauvati. Bile su to, meutim, samo glupe dosjetke kojima sam pokuavao zamagliti istinu, istinu koja je upravo suprotna i nije nimalo laskava odbijao sam Albetu zato to uope ne znam biti slobodan. Ne spavati s Albetom je, naime, moda. Nitko s njom ne spava, a kad bi i spavao, nikad to ne bi priznao, zato to bi mu se svi rugali. Moda je strana gospodarica i ja sam joj se ropski pokorio. Pri tom je Albeta zrela ena, i sve skupa ju je izluivalo. Posve je mogue da ju je najvie uzbuivalo moje odbijanje, zato to se za mene zna da nisam izbirljiv. Ali meni je moda bila vanija od Albetina duevnog zdravlja. U pravu ste, primarijuse, znala je da ima lijepo tijelo i zato je na svoju situaciju gledala kao na besmisli cu i nepravdu, i bunila se protiv nje. Sjetite se kako je cijele veeri uporno skretala pozornost na svoje tijelo. Dok je priala o onoj veanki na striptizu, gladila je svoja prsa i izjavila kako ima ljepa prsa nego ta vedska striptizeta. Sjetite se, uostalom: njezina prsa i stranjica ispunjavali su veeras ovu sobicu kao masa demonstranata. I zaista, primarijuse, to su bile demonstracije! Sjetite se i onog njenog striptiza, sjetite se samo kako ga je proivljavala! Bio je to, primarijuse, najtuniji striptiz to sam ga ikada vidio! Strastveno se svlaila, a pri tome je i dalje ostajala zatvorena u mrskomu oklopu svoje bolnike uniforme. Svlaila se, a nije se mogla svui. I svlaila se, iako je znala da se nee svui, svlaila se zato to nam je htjela povjeriti svoju tunu i neispunjenu elju da se svue. Ona se nije svlaila, primarijuse, ona je pjevala o svom svlaenju, o nemogunosti da se svue, o nemogunosti da bude voljena, o nemogunosti da ivi kako eli! A mi to nismo htjeli sluati, sjedili smo odsutno, sputenih glava. Zar vi, romantini ljubavnice, zaista vjerujete da je htjela umrijeti? viknuo je primarijus, gledajui u Havela. Sjetite se rekao je Havel kako mi je za vrijeme plesa dobacila: Ja sam iva!Jasamjouvijef{wal Sjeate li se toga? Od trenutka kad je poela plesati, znala je to e uiniti. A zato je htjela umrijeti gola, to mislite? Kako to objanjavate? eljela je stupiti u zagrljaj smrti kao u zagrljaj ljubavnika. Zato se svukla, poeljala, naminkala I ostavila otkljuana vrata, je li? Nemojte, molim vas, uvjeravati samoga sebe kako je zaista htjela umrijeti! Moda nije sasvim tono znala to zapravo eli. Znate li vi, uostalom, to elite? Tko od nas to zna? Htjela je i nije htjela. Htjela je posve iskreno umrijeti, a istodobno (jednako iskreno), sauvati stanje u kojem se nalazila usred ina koji vodi k smrti i zbog kojeg se osjeala velikom. Nije, naravno, eljela da je vidimo kad bude ve sasvim crna, unakaena, u stanju raspadanja. Htjela je da je vidimo u punom sjaju, kako odlazi u svom prekrasnom, a tako podcjenjivanom,

tijelu u ljubavni zagrljaj smrti. Htjela je da barem u tom, tako znaajnom trenutku, zavidimo smrti zbog toga tijela i osjetimo udnju za njim. Doktoriina teorija Draga gospodo javila se doktorica, koja je do tada utke i pozorno sluala izlaganja obojice lijenika koliko kao ena mogu o tome suditi, obojica ste govorili logino. Vae su teorije, same po sebi uvjerljive i zadivljuju dubokim poznavanjem ivota. Imaju samo jedan mali, mali nedostatak. Nemaju ni najmanje veze s istinom. Albeta, naime nije eljela uiniti samoubojstvo. Ni stvarno ni demonstrativno. Nikakvo. Doktorica je nekoliko trenutaka s uivanjem odmjeravala efekt svojih rijei, a onda je nastavila: Draga gospodo, iz vas izviruje neista savjest. Kad smo se vraali s internog odjela, zaobili ste Abetinu sobicu. Niste je htjeli ni vidjeti. A ja sam paljivo razgledala prostoriju dok ste Albeti davali umjetno disanje. Na tednjaku se nalazio loni. Albeta je htjela sebi skuhati kavu, ali je zaspala. Voda je prekipjela i ugasila plamen. Obojica lijenika otili su za doktoricom u Albetinu sobicu, i zaista, na tednjaku je stajao loni, pa ak je u njemu bilo malo vode. Samo, zaboga, zato je bila gola? zaudio se primarijus. Pogledajte rekla je doktorica pokazujui u tri kuta prostorije: na podu ispod prozora leala je svjetloplava haljina, s bijelog ormaria s lijekovima visio je grudnjak, a u suprotnom kutu leale su bijele gaice. Albeta je odbacivala odjeu na razne strane, to govori 0 tome da je htjela bar sama za sebe izvesti striptiz koji ste vi, kao strogi primarijus, zabranili. Kad je ostala naga, vjerojatno je osjetila umor. To joj nije odgovaralo jer se nije htjela odrei nade u ovu no. Znala je da emo svi otii i da e Havel ostati sam. Zato je traila tablete za stimulaciju. I tako je odluila skuhati kavu i postavila na plamenik loni s vodom. Onda je opet ugledala svoje tijelo i to ju je uzbudilo. Draga gospodo, Albeta je u odnosu na vas imala jednu znaajnu prednost. Vidjela je sebe, ali bez glave. Bila je, za sebe, apsolutno lijepa. To ju je uzbudilo pa je obuzeta poudom legla na kau. Ali, san je doao bre od uivanja. Naravno sjetio se Havel. Ta ja sam joj dao prake za spavanje. To vam je i slino rekla je doktorica. Pa je li ostalo jo neto to vam nije jasno? Jest rekao je Havel. Sjetite se onih njezinih rijei: Ja nisam umrla! Ziva sam! Ja sam jo uvijel\zwa! 1 onih njezinih posljednjih rijei izgovorila ih je tako patetino kao da se njima oprata s nama: Kad biste samo znali! Ali vi nita ne znate! Nita ne znate! Zaboga, Havele rekla je doktorica kao da ne znate da je devedeset devet posto svih izgovorenih rijei obino lupetanje. Zar i sami najee ne govorite samo zato da biste govorili? Doktori su jo neko vrijeme razgovarali, a onda su svi troje izali pred paviljon; primarijus i doktorica su se rukovali s Havelom i otili. Noni je zrak bio zasien mirisima Flajman je konano stigao do ulice u predgrau, u kojoj je s roditeljima stanovao u obiteljskoj kui okruenoj vrtom. Otvorio je kapiju, ali nije uao u kuu, nego je sjeo na klupu iznad koje su rasle rue penjaice, to ih je briljivo njegovala njegova majka. Kroz no se irio miris cvijea, a rijei kriv, sebinost, voljen i smrt bujale su u Flajmanovim prsima i ispunjavale ga nekim posebnim uzvienim zadovoljstvom. Osjeao se kao da mu na leima rastu krila. Ponesen melankolinom sreom postao je svjestan da je voljen kao nikada do tada. Naravno,

ve mu je nekoliko ena pokazalo svoju naklonost, ali mora biti ledeno iskren prema sebi: je li to uvijek bila ljubav? Da nije ponekad podlegao iluzijama? Nije li sebi katkad sugerirao vie od onoga to je zaista postojalo? Recimo Klara, nije li doista bila vie proraunata nego zaljubljena? Nije li stan, koji je traio za nju, bio vaniji od njega samoga? U svjetlosti Albetina ina, sve ostalo bilo je blijedo. Kroz zrak su plovile same velike rijei i Flajman je sebi govorio kako ljubav ima samo jedno mjerilo, a to mjerilo je smrt. Na kraju svake prave ljubavi je smrt i samo ljubav, na ijem je kraju smrt, moe se nazvati ljubavlju. Zrak je bio zasien mirisima i Flajman se pitao hoe li ga ikada itko tako voljeti kao ta runa ena? Ali to su ljepota ili runoa prema ljubavi? Sto je runoa lica prema osjeaju u ijoj se veliini ogleda sam apsolut? (Apsolut? Da. Bio je djeak tek nedavno baen u svijet odraslih, svijet pun neizvjesnosti. Ma koliko da je trao za djevojkama, uvijek je, prije svega drugoga, traio utjeni zagrljaj, beskrajan, neizmjeran, zagrljaj koji bi ga iupao iz paklene relativnosti tek otkrivena svijeta.) ETVRTI IN Doktoriin povratak Doktor Havel ve je neko vrijeme leao na kauu, pokriven lakom vunenom dekom, kad je uo kucanje na prozoru. Na mjeseini je ugledao doktoriino lice. Otvorio je prozor i upitao: Sto se dogodilo? Pustite me da uem! rekla je doktorica, i urnim koracima otila prema ulazu u zgradu. Havel je zakopao dugmad na koulji, uzdahnuo i izaao iz sobe. Kad je otkljuao vrata paviljona, doktorica je bez jkakva objanjenja ula, i tek kad se nala u sobi za deurstva i sjela u fotelju nasuprot Havelu, poela je priati kako nije bila u stanju otii kui; tek sad osjea, rekla je, koliko je uzbuena; sigurno ne bi mogla zaspati, pa se vratila da jo malo porazgovara s Havelom, ne bi li se smirila. Havel nije povjerovao ni u jednu jedinu rije od onoga to je doktorica ispriala i bio je tako nepristojan (ili neoprezan) da se to jasno moglo vidjeti na njegovu licu. Vi mi, naravno, ne vjerujete rekla je doktorica jer ste uvjereni kako sam se vratila samo zato da spavam s vama. Doktor je uinio nijean pokret rukom, ali doktorica je nastavila: Vi umiljeni Don Juane! Samo se po sebi razumije, nijedna ena koja vas vidi ne misli ni na to drugo! A vi s dosadom i stisnutih zuba obavljate svoju alosnu dunost. Havel je ponovno nijeno odmahnuo rukom, ali je doktorica, nakon to je pripalila cigaretu i nonalantno otpuhnula dim, nastavila istim tonom: Ne bojte se, bijedni Don Juane, nisam vam se dola nametati. Vi, naime, uope niste kao smrt. To su samo dosjetke naega dragog primarijusa. Vi ne uzimate sve, jer vam ba svaka ne doputa da je uzmete. Garantiram da sam ja, na primjer, potpuno imuna na vas. I doli ste mi to rei? Pa sad, moda i to. U stvari, dola sam vas utjeiti, rei vam da niste kao smrt. Da ja ne bih dopustila da me uzmete. Havelova moralna naela To je lijepo od vas rekao je Havel. Lijepo je od vas to ne biste dopustili da vas uzmem i to ste mi doli to rei. Ja, naime, zaista nisam kao smrt. Ne samo to nisam uzeo Albetu, nego ne bih uzeo ni vas.

 Oho! zaudila se doktorica. Ovim, naravno, ne elim rei da mi se ne sviate. Upravo obrnuto. Stvarno? rekla je doktorica Da, jako mi se sviate. Zato me onda ne biste uzeli? Zato to meni nije stalo do vas? Ne, mislim da to nema veze s tim odgovorio je Havel. As im ima veze? Vi hodate s primarijusom. Pa to? Primarijus je ljubomoran. Primarijusa bi to raalostilo. Vi se drite takvih moralnih naela? rekla je kroz smijeh doktorica. Znate rekao je Havel u ivotu sam imao dosta natezanja sa enama pa sam nauio cijeniti prijateljstvo izmeu mukaraca. Taj je odnos, neukaljan idiotizmom erotike, zaista jedina prava vrijednost koju sam upoznao u ivotu. Primarijusa smatrate prijateljem? Uinio je mnogo za me. Za mene sasvim sigurno vie primijetila je doktorica. To je mogue rekao je Havel ali ovdje nije rije o zahvalnosti. Ja ga jednostavno volim. Sjajan je to momak. A do vas mu je jako stalo. Kad bih neto pokuao s vama, bio bih hulja u vlastitim oima. Ogovaranje primarijusa Nisam oekivala rekla je doktorica da u od vas uti tako toplu odu prijateljstvu. Odjednom vas vidim, doktore, u sasvim novoj, iznenaujuoj svjetlosti. Vi ste, suprotno oekivanjima, ne posve sposobni za tople osjeaje, nego ih (i to je ganutljivo) gajite prema jednom starom, sijedom, elavom gospodinu, koji je vrijedan panje samo jo kao komina figura. Jeste li ga promatrali danas? Kako neprestano izvodi? Neprestano nastoji dokazati neke stvari u koje vie nitko ne vjeruje. Prije svega eli dokazati da je duhovit. Jeste li to zapazili? Neprestano brblja, zabavlja drutvo, sipa duhovitosti, doktor Havel je kao smrt, izmilja paradokse kao onaj o nesrei sretnog braka (kao da ga nisam ula ve pedeset puta!), pokuava vui za nos Flajmana (kao da je za to potrebna neka posebna duhovitost!). Kao drugo, nastoji pokazati kako je dobar kirurg. U stvarnosti, naravno, ne voli nikoga tko ima kosu na glavi, ali utoliko se vie trudi. Laskao je vama, laskao meni, bio je oinski njean prema Albeti, a od Flajmana je pravio budalu vrlo oprezno, da to Flajman ne primijeti. I tree, i najvanije, stalno se trudi pokazati kakva je mukarina. Oajniki nastoji sakriti svoj dananji izgled evocirajui lik koji, na alost, vie ne postoji i koga se nitko od nas ne sjea. Sigurno ste primijetili kako je vjeto izvukao onu priu o kurvici koja ga je odbila, samo zato da moe spomenuti kako je u mladosti bio neodoljiv i tako prikriti svoju tunu elavost. Havel brani primarijusa Sve to to ste ispriali gotovo da je istina, doktorice odgovorio je Havel. Samo, sve to prua tek nove dobre razloge zbog kojih volim primarijusa, jer mi je sve to mnogo blie nego to

mislite. Zato da se rugam njegovoj eli, kad ona ni mene nee mimoii? Zato da se rugam njegovu upornu nastojanju da ne bude ono to jest? Star se ovjek ili miri s onim to je, alostan ostatak samoga sebe, ili se s tim ne eli pomiriti. Ali to da radi, ako se ve ne eli pomiriti? Ne preostaje mu nita drugo nego da se pretvara kako nije ono to je. Ne preostaje mu drugo nego da napornim pretvaranjem stvara sve ono to vie ne postoji, to je izgubljeno, da izmilja, stvara i prikazuje svoju vitalnost, dobro raspoloenje, prijateljstvo. Da priziva svoju sliku iz mladosti i nastoji se stopiti s njom, da ga ona zamijeni. U toj primarijusovoj komediji vidim samoga sebe, svoju vlastitu budunost. Ukoliko, naravno, budem imao dovoljno snage da se oduprem rezignaciji, koja je sasvim sigurno vee zlo od ove alosne komedije. Moda ste zaista dobro proitali primarijusa, ali ja ga takva jo vie volim i nikad mu ne bih mogao uiniti naao, iz ega proizlazi da se nikad ne bih mogao spetljati s vama. Doktoriin odgovor Dragi doktore odgovorila je doktorica meu nama ima manje neslaganja nego to vam se ini. Ta i ja ga volim. Ta i ja ga alim, kao i vi. A zahvalna treba da mu budem vie nego vi. Bez njega ne bih ovdje dobila tako dobro mjesto. (Vi to znate kao to i svi drugi znaju, ak previe dobro!) Mislite da ga vuem za nos? Da ga varam? Da imam druge ljubavnike? S kakvim bi mu uivanjem svi to dojavili! Ne elim povrijediti ni njega ni sebe i zato sam sputanija nego to to moete zamisliti. Posve sam sputana. Drago mi je, meutim, to smo se nas dvoje konano razumjeli. Zato to ste vi jedini ovjek s kojim sebi mogu dopustiti da prevarim primarijusa. Vi ga, naime, iskreno volite i nikad mu svjesno neete nanijeti bol. Bit ete bojaljivo diskretni. Na vas se mogu osloniti. S vama mogu voditi ljubav Sjela je Havelu u krilo i poela ga raskopavati. Stoje uinio doktor Havel? Eh, i to mi je neko pitanje PETI IN U vrtlogu plemenitosti Poslije noi dolo je jutro i Flajman je otiao u vrt narezati buket rua. Zatim se tramvajem odvezao u bolnicu. Albeta je leala u posebnoj sobici na internom odjelu. Flajman je sjeo pored njezina kreveta, poloio buket na noni ormari i uhvatio je za ruku da joj izmjeri puls. Pa kako ste, je li vam bolje? upitao je. Da, naravno rekla je Albeta. Flajman je na to rekao, glasom punim osjeaja: Djevojice, nije trebalo da izvodite takve gluposti. to mogu uzdahnula je Albeta kad sam zaspala. Stavila sam na tednjak vodu za kavu i zaspala kao idiot. Flajman je zapanjeno zurio u Albetu; takvu plemenitost nije oekivao. Albeta ga nije htjela optereivati grinjom savjesti, nije ga htjela optereivati svojom ljubavlju i sad je jednostavno negira! Pomilovao ju je po licu i ponesen osjeajima poeo joj govoriti ti. Znam sve. Ne mora lagati. Ali hvala ti i za tu la. Shvatio je da takvu plemenitost, takvo portvovanje i takvu obzirnost nee nai ni u jedne druge ene i pre plavila ga je nesavladiva elja da se prepusti provali lude smuenosti i zamoli je da se uda za njega. Ipak se u posljednjem trenutku svladao (za prosidbu uvijek ima vremena) i rekao samo: Albeta, Albeta, djevojice, ove rue sam tebi donio.

Albeta je zaueno pogledala Flajmana i rekla: Meni? Da, tebi. Zato to sam sretan to postoji, Albeta. Moda te volim. Moda te mnogo volim. Ali moda e upravo zato biti bolje ako sve ostane kako je. Moda mukarac i ena mogu biti blii jedno drugome ako ne ive zajedno i samo znaju da postoje i sretni su zbog toga to postoje i znaju jedno za drugo. I za sreu im je dovoljno samo to. Hvala ti, Albeta, hvala ti to postoji. Albeta nije nita shvatila, ali lice joj se rairilo u blaen, priglup osmijeh pun neke neodreene sree i nejasne nade. Flajman je ustao, stegnuo Albeti rame (u znak diskretne, suzdrane ljubavi) okrenuo se i otiao. Neizvjesnost svih stvari Naa lijepa gospoa kolegica, koja danas jednostavno zrai mladou, moda je zaista najtonije objasnila dogaaje rekao je primarijus doktorici i Havelu kad su se svo troje sastali na odjelu. Albeta je kuhala kavu i zaspala. Barem tako sama tvrdi. Eto vidite rekla je doktorica. Nita ne vidim usprotivio se primarijus. Naime, nitko ne zna to se zaista dogodilo. Loni je mogao biti na tednjaku i prije njezina dolaska. Ako je htjela pustiti plin, nije ga zbog toga morala uklanjati. Ali ona sama tako objanjava stvar! primijetila je doktorica. Nakon to je odigrala svoju predstavu i poteno nas uplaila, zato ne bi naposljetku svela stvar na loni? Ne zaboravite da samoubojice u nas alju u ludnicu, na lijeenje. A tamo se nikome ne ide. Vi, izgleda, uivate u samoubojstvima, primarijuse rekla je doktorica. Primarijus se nasmijao. Htio bih jednom poteno opteretiti Havelovu savjest! Havelovo pokajanje Neista Havelova savjest osjetila je u primarijusovoj izjavi ifrirano predbacivanje, tajnu opomenu neba, pa je rekao: Primarijus ima pravo. To nije morao biti pokuaj samoubojstva, ali je mogao biti. Uostalom, da budem iskren, ne bih to Albeti ni zamjerio. Recite, to je to u ivotu tako vrijedno da moemo tvrditi kako je naelno samoubojstvo neprihvatljivo? Ljubav? Moda prijateljstvo? Garantiram da prijateljstvo nije nita manje krhko od ljubavi i da se ni na njemu nita ne moe graditi. Ili barem ljubav prema samome sebi? Kad bi barem bila ljubav prema samome sebi! Primarijuse rekao je Havel gotovo vatreno, tako da je zazvualo kao kajanje primarijuse, zaklinjem se da nimalo ne volim sebe! Draga gospodo rekla je doktorica, osmjehujui se ako e vam zbog toga svijet izgledati ljepim i ako e to spasiti vae due, molim, dogovorimo se Albeta je pokuala izvriti samoubojstvo, slaete li se? Happy end Besmislica odmahnuo je rukom primarijus ostavite se toga. Vi, Havele, svojim izjavama kvarite ovaj divni jutarnji zrak! Stariji sam od vas petnaest godina. Prati me peh da ivim u sretnom braku i nikad se neu moi razvesti. A usto sam nesretno zaljubljen ena koju volim je, na alost, ova doktorica. Pa ipak sam sretan to ivim, pametnjakoviu! Tako je, tako je rekla je doktorica neobino njeno, gledajui u primarijusa, i uhvatila ga za ruku.

 I meni je lijepo na ovom svijetu. U tom im je trenutku priao Flajman i rekao: Bio sam kod Albete. To je nevjerojatno asna ena. Sve je porekla. Sve je pripisala sebi. Eto, vidite nasmijao se primarijus a ovaj Havel nas sve nagovara na samoubojstvo! To je istina rekla je doktorica i otila do prozora. Opet e biti divan dan. Nebo je tako plavo. Sto vi kaete na to, Flajmane? Samo nekoliko trenutaka prije toga Flajman je gotovo sebi predbacivao to se tako lukavo izvukao uz pomo buketa rua i nekoliko lijepih rijei, ali sad mu je bilo drago to se nije prenaglio. uo je doktoriin signal i odlino ga shvatio. Nit avanture vezana je na istome mjestu gdje je juer prekinuta kad je plin pokvario sastanak s doktoricom. Nije se mogao svladati i osmjehnuo se doktorici bez obzira na prisutnost ljubomorna primarijusa. Pria je, prema tome, nastavljena tamo gdje je juer zavrena, ali se Flajmanu ipak inilo da u nju stupa mnogo stariji i mnogo jai. Iza njega je ostala ljubav velika kao smrt. Prsa su mu se nadimala i bilo je to najljepe i najsilovitije nadimanje prsa koje je ikada osjetio. Jer, ono to ga je tako slatko nadimalo, bila je smrt, smrt poklonjena njemu, prekrasna i okrepljujua. NEKA STARI MRTVI USTUPE MJESTO MLADIM MRTVIMA

Vraao se kui ulicom malog ekoga grada u kome je ve nekoliko godina ivio pomiren s ne osobito uzbudljivim ivotom, ogovaranju sklonim susjedima i monotonim grubijanstvom koje ga je okruivalo na poslu, i iao je tako odsutno (kako se ve ide sto puta prijeenim putem) da je malo nedostajalo pa da je ne zapazi. Ali zato je ona njega prepoznala izdaleka i idui prema njemu promatrala ga s blagim osmijehom, koji je tek u posljednjem trenutku, kad su se ve gotovo bili mimoili, aktivirao signalni ureaj u njegovoj memoriji i trgnuo ga iz drijemea. Nisam vas prepoznao! ispriavao se, ali bila je to glupa isprika, jer im je smjesta nametnula munu temu o kojoj bi bilo bolje ne govoriti nisu se vidjeli petnaest godina i oboje su za to vrijeme ostarjeli. Zar sam se toliko promijenila? upitala je, a on je odgovorio da nije. Bila je to la, ali ne i ista la, jer je onaj blagi osmijeh (koji je izraavao, edno i skromno, sklonost nekom vjeitom oduevljenju) dopirao iz daljine mnogih godina posve neizmijenjen i zbunjivao ga; doaravao mu je, naime, tako jasno nekadanji lik te ene, da je morao uloiti stanovit napor da ga potisne i vidi je onakvom kako je u tom trenutku zaista izgledala kao ve gotovo stara ena. Upitao ju je kamo ide i za kakvim poslom, a ona mu je odgovorila da je morala neto obaviti tu u gradu i da joj sad ne preostaje nita drugo nego priekati veernji vlak za Prag. Rekao je kako se raduje to su se tako neoekivano sreli i nakon to su se sloili (sasvim opravdano) da su obje gradske kavane prepune i neiste, pozvao ju je u svoju garsonijeru, koja nije daleko i u kojoj ima kave i aja i to je najvanije u kojoj je isto i mirno.

Bio je to za nju od samoga poetka lo dan. Njen mu (ima ve dvadeset pet godina otkako je tu s njim, kao mlada supruga, neko vrijeme ivjela, da bi zatim odselili u Prag, gdje je on prije deset godina umro) bio je po udnoj elji izraenoj u testamentu sahranjen na ovdanjem groblju. Tom prilikom platila je grob deset godina unaprijed i prije nekoliko je dana sa strahom pomislila kako je rok moda istekao, da je zaboravila produiti zakupninu. Najprije je htjela pisati upravi groblja, ali onda se sjetila da je dopisivanje s inovnicima beznadan, uzaludan posao, i doputovala je osobno srediti stvar. Put do suprugova groba znala je napamet, ali ipak joj se odjednom uinilo da je na tom groblju prvi put. Nikako nije mogla nai grob i imala je osjeaj da je zalutala. Tek je nakon izvjesnog vremena shvatila: tamo gdje je stajao spomenik od sivog pjeanika sa zlatnim slovima ispisanim imenom njezina mua, tono na istome mjestu (sa sigurnou je prepoznala oba susjedna groba) stajao je sad spomenik od crnog mramora s nekim drugim pozlaenim imenom. Sva oajna otila je u upravu groblja, gdje su joj rekli da se nakon isteka zakupnine grobovi automatski likvidiraju. Predbacila im je to je nisu unaprijed upozorili na to da mora na vrijeme produiti zakup, a oni su joj odgovorili da na groblju imaju malo mjesta i da stari mrtvi treba da ustupe mjesta mladim mrtvima. Ogorena, svladavajui pla, rekla im je, da postupaju nehumano i nemaju potovanja prema ovjeku, ali onda je shvatila da je svaki razgovor uzaludan. Kao to nije mogla sprijeiti smrt svoga mua, tako je bila bespomona i pred njegovom drugom smru, smru starog mrtvog, koji vie ni mrtav ne smije postojati. Vratila se u grad i njezina se tuga ubrzo poela mijeati sa strepnjom pitala se kako e objasniti sinu nestanak oeva groba i kako e pred njim opravdati svoju zaboravnost. Na kraju ju je svladao umor; nije znala kako ubiti dugo vrijeme do polaska vlaka, jer u gradu vie nikoga nije poznavala, a ni sentimentalna je etnja nimalo nije privlaila grad se tijekom godina mnogo promijenio i nekad poznata mjesta poprimila su stran, tu izgled. Zato je sa zahvalnou prihvatila poziv starog (ve gotovo zaboravljenog) poznanika koga je neoekivano srela mogla je u kupaonici oprati ruke i, sjedei u mekanom naslonjau (boljele su je noge), razgledati sobu i sluati kako iza zastora, koji je odvajao kuhinjski kutak od sobe, kljua voda pristavljena za kavu.

Nedavno je bio napunio trideset pet godina i upravo je tih dana zapazio kako mu se kosa na tjemenu primjetno prorijedila. To jo nije bila prava ela, ali je nije bilo teko zamisliti (kroz kosu se nazirala koa) kao neto posve izvjesno i blisko. Bilo je, naravno, smijeno praviti ivotni problem od prorijeene kose, ali on je bio svjestan da e se elavou promijeniti i njegovo lice, i da e time ivot jednoga njegova lika (onog boljeg, oigledno) doi svome kraju. I tako je poeo razmiljati o tome kakav je, u stvari, bilanca tog njegova odlazeeg (kosatog) lika, to je on zapravo doivio i proivio, a zapanjila ga je spoznaja da je doivio vrlo malo toga; kad je pomislio na to, osjetio je kako crveni. Da, bilo ga je stid to je ivio na zemlji tako dugo, a doivio tako malo; to je bilo jednostavno sramno. Samo, na to je u stvari mislio kad je zakljuio da je doivio malo toga? Je li mislio na putovanja, na posao, na javnu djelatnost, na sport, na ene? Mislio je naravno, na sve to, ali ipak, u prvom redu, na ene. Naime, siromatvo njegova ivota u drugim podrujima ga je muilo, ali zbog toga nije mogao okrivljavati samoga sebe; ta nije on kriv to mu je posao bio nezanimljiv i bez perspektive, nije kriv to nije imao novca ni kadrovsku preporuku za putovanja, pa nije naposljetku bio kriv ni za to to je s dvadeset godina povrijedio meniskus pa se morao odrei sporta, koji je volio. Ali, carstvo ena bilo je za njega carstvo relativne slobode, i tu se nije imao na to izgovarati. Tu je mogao pokazati svoje sposobnosti i ene su za njega postale jedino pravo mjerilo gustoe ivota. Nevolja je, meutim, bila u tome to su upravo sa enama stvari nekako loe ile do dvadesetpete godine (iako je bio zgodan momak) sputavala ga je trema; zatim se zaljubio, oenio i sedam godina samoga sebe uvjeravao da je u jednoj eni mogue nai erotski beskraj; onda se razveo, apologetika jednoenstva (i iluzija beskraja) rasplinula se i umjesto nje pojavila se ugodna elja i smjelost u lovu na ene (na aroliku konanost njihova mnotva). Na nesreu, ta je elja bila efikasno koena loom financijskom situacijom (morao je bivoj supruzi plaati alimentaciju za dijete, koje je smio vidjeti samo jednom ili dva puta godinje) i prilikama u malom gradu, u kojem je radoznalost susjeda neizmjerna kao to je izbor ena neznatan. A vrijeme je prolazilo vrlo brzo i odjednom se naao u kupaonici pred ovalnim zrcalom objeenim iznad umivaonika, s okruglim ogledalcem u desnoj ruci podignutoj iznad glave, i zaprepateno promatrao prve znakove elavosti. Taj ga je prizor iznenada (bez ikakve pripreme) upoznao s banalnom istinom kako se proputeno ne moe nadoknaditi. Obuzelo ga je kronino loe raspoloenje i ak je poinjao misliti o samoubojstvu. Naravno (a to treba podcrtati, da ga ne bismo gledali kao histerika ili glupana), bio je svjestan kominosti tih misli, i znao je da ih nikada nee ostvariti (u sebi se smijao vlastitu oprotajnom pismu: Nisam se mogao pomiriti s elom. Zbogom!), ali dovoljno je bilo i to to su se takve misli, ma koliko bile platonske, uope javljale. Potrudimo se da ga shvatimo: javljale su se u njemu otprilike onako kao to se u trkaa maratonca javlja neodoljiva elja da odustane od utrke kad negdje na sredini staze postane svjestan da e sramno (vlastitom krivnjom, zbog vlastitih kikseva) izgubiti. I on je svoju utrku smatrao izgubljenom, i gubio je volju da tri dalje. Sagnuo se nad niski stoli i spustio jednu alicu kave ispred udobnog naslonjaa u kojem je sjedila goa, a drugu ispred kaua, na koji je zatim sam sjeo. Ima u tome neke zlobne ironije, rekao je sam sebi, to tu enu u koju je nekad bio do uiju zaljubljen i koju je pustio da ode (vlastitom krivicom, zbog vlastitih kikseva) sree upravo sad, u ovakvu raspoloenju i u trenutku kad se vie nita ne moe popraviti.

4.
144
Jedva da je mogla i slutiti kako na nju gleda kao na onu koja mu je izmakla; uvijek se sjeala noi koju su zajedno proveli, sjeala se i kako je tada izgledao (imao je dvadeset godina, nije se znao odjevati, crvenio se i zabavljao je svojim djeakim ponaanjem), a sjeala se i sebe same (imala je trideset pet godina i neka enja za ljepotom tjerala ju je u naruje tuih mukaraca, ali istodobno i iz njih; uvijek je, naime, zamiljala da bi njen ivot trebao liiti na prekrasan ples i bojala se da se brana nevjerstva ne pretvore u runu naviku). Da, propisala je sebi ljepotu kao to ljudi sebi propisuju moralna pravila; kad god bi u vlastitu ivotu vidjela neto runo, padala je u oajanje. I budui da je sad bila svjesna kako poslije petnaest godina mora svom domainu izgledati starom (sa svim onim runim to starost sa sobom donosi), nastojala je ispred svoga lica rairiti neto kao zamiljenu lepezu i poela ga je zasipati pitanjima: pitala ga je kako se naao u ovom gradu, pitala ga je gdje radi, hvalila udobnost njegove garsonijere, pogled kroz prozor na gradske krovove (rekla je da pogled nije ni po emu osobit, ali da je prostran i slobodan), navela je autore nekoliko uokvirenih reprodukcija impresionistikih slika (to nije bilo nimalo teko, u stanovima siromanih ekih intelektualaca nai ete redovito iste jeftine reprodukcije), pa je ak ustala od stolia s nepopijenom kavom i nagnula se iznad malog pisaeg stola, na kome je stajao stalak s nekoliko fotografija (nije joj promaklo da meu njima nije bilo nijedne fotografije mlade ene), i upitala je li lice stare ene na jednoj od njih, lice njegove majke (potvrdio je). I on je nju zatim upitao to je znailo kad mu je pri susretu rekla kako je doputovala neto obaviti u gradu. Nije imala nimalo volje govoriti o groblju (tu na petom katu osjeala se ne samo visoko iznad krovova nego i ugodno visoko iznad vlastita ivota), ali je na direktno pitanje na kraju ipak odgovorila (sasvim kratko, jer joj je bestidno opirno ispovijedanje uvijek bilo strano), da je tu prije mnogo godina ivjela, da je tu sahranjen njezin mu (unitenje groba je preutjela) i da ve deset godina dolazi svake godine na Sve svete, sa sinom.

 Svake godine? Ta ga je spoznaja rastuila i ponovno je pomislio na pakost sudbine; da su se sreli prije est godina, kad je on doselio ovamo, moda se jo moglo neto spasiti. Na njoj jo ne bi bili tako vidljivi znakovi starosti, njezin se izgled ne bi toliko razlikovao od slike ene koju je volio prije petnaest godina. Tada bi jo bilo u njegovoj moi premostiti razliku i obje slike (nekadanju i sadanju) vidjeti kao jednu. Sad su, meutim, bile beznadno razliite. Popila je kavu, govorila je, a on je nastojao tono odrediti stupanj njezine promjene zbog koje mu, drugi put, izmie: lice joj je bilo naborano (uzalud je pokuavala to sakriti slojem pudera): vrat se smeurao (to visoka kragna nije mogla sakriti), lice se opustilo, kosa posijedila (ali to je bilo gotovo lijepo!). Ipak su ga najvie privlaile ruke (njih je, na alost, nemogue uljepati puderom ili minkom); na njima su se pojavili spletovi plaviastih ila, tako da su se odjednom pretvorile u muke ruke. Ojadenost se u njemu mijeala s bijesom i poelio je da taj zakanjeli susret zalije alkoholom; upitao ju je je li raspoloena za konjak (u ormariu iza zastora nala

Nije voljela razgovore o starosti i smrti, jer su starost i smrt obuhvaale tjelesnu runou, koju je smatrala odvratnom. Nekoliko je puta gotovo uzbueno ponovila, ila se naeta boca) a ona mu je rekla da nije. Sjetio se da ni prije nije pila, moda zato to se bojala da alkohol ne poremeti njenu ukusnu odmjerenost. Kad je vidio njeni pokret rukom, kojim je odbila ponueni konjak, postao je svjestan da su dobar ukus, oaravajua otmjenost i blagost, koji su ga privlaili, jo uvijek prisutni u njoj, iako skriveni iza maske starosti, i da su sami po sebi jo privlani, bez obzira na to to se nalaze iza reetki. Kad mu se javila misao da se ona nalazi iza reetki starosti, osjetio je prema njoj neizmjerno saaljenje i to ju je saaljenje uinilo bliskom (tu nekad tako zanosnu enu, pred kojom mu je jezik bio kao vezan). Poelio je porazgovarati s njom kao prijatelj, da dugo razgovaraju, u sanjivoj atmosferi melankoline rezignacije. I zaista se raspriao (govorio je prilino dugo) dok naposljetku nije stigao do pesimistinih misli koje su ga u posljednje vrijeme sve ee opsjedale. Preutio je, naravno, brige zbog prvih znakova elavljenja (kao to je i ona, uostalom, preutjela likvidaciju groba) ali one su te brige dole do izraaja u kvazifilozofskim sentencama o tome kako vrijeme prolazi bre nego to ovjek stie ivjeti ga, kako je ivot straan, jer je u njemu sve obiljeeno neizbjenim nestajanjem, i u slinim izjavama. Nadao se da e goa na njih s razumijevanjem reagirati, ali to se nije dogodilo. Ne volim takve razgovore rekla je gotovo otro. Sve to ste rekli strano je povrno. obraajui se domainu, kako su njegovi nazori povrni: ta ovjek je ipak neto vie od tijela koje propada, ono to je bitno to je njegovo djelo, ono to ovjek ostavlja za sobom, to ostavlja drugima. To nije bilo prvi put da zastupa takva stajalita; prvi su joj put pritekli u pomo kad se prije dvadeset i pet godina zaljubila u svoga budueg supruga, ovjeka devetnaest godina starijeg od nje. Nikad ga nije prestala iskreno potovati (bez obzira na sva svoja nevjerstva, za koja on ili nije znao ili nije htio znati) i nastojala je uvjeriti samu sebe da vanost i intelekt njezina mua u potpunosti nadoknauje natezanje s tekim teretom njegovih godina. Ta kakvo djelo, molim vas! Kakvo bismo djelo mogli ostaviti za sobom? protestirao je s oporim smijehom domain. Nije se htjela pozvati na mrtva mua, iako je vrsto vjerovala u trajnu vrijednost svega to je uinio u ivotu, pa je samo rekla kako svatko na ovome svijetu stvara neto, ma koliko skromno to bilo, i da je u tome, i samo u tome, vrijednost svakog pojedinca. Zatim se raspriala o sebi, kako radi u domu kulture jednog prakog predgraa, kako organizira predavanja i veeri poezije; govorila je (s oduevljenjem koje se njemu inilo pretjeranim) o svim onim zahvalnim licima publike, i odmah nakon toga poela kako je divno imati sina i gledati kako se njene vlastite crte (neobino je slian njoj) pretvaraju u lice mukarca; kako je divno pruati mu sve to majka moe pruiti sinu, a zatim se tiho povui u pozadinu njegova ivota. Nije bilo nimalo sluajno to je poela govoriti o svom sinu, jer se on danas neprestano javljao u njenim mislima i s predbacivanjem je podsjeao na jutronji neuspjeh na groblju; udna stvar: nijedan mukarac nikad nije joj mogao nametnuti svoju volju, ali njezin ju je vlastiti sin zauzdao da ni sama nije znala kad i kako. Neuspjeh na groblju uzbudio ju je danas, u stvari, najvie zato to se osjeala krivom pred njim i bojala se njegovih predbacivanja. Naravno, ve je odavno nasluivala kako njezin sin ljubomorno nadzire njezin odnos prema uspomeni na mua (ta upravo je on inzistirao da za Sve svete obiu njegov grob), ne toliko iz ljubavi prema umrlu ocu, koliko iz elje da terorizira majku i smjesti je u odgovarajue udovike okvire. Jer bilo je tako, iako on to nikad nije rekao, a ona se trudila (bezuspjeno) da to ne vidi: bila mu je odvratna i sama pomisao da bi majka jo mogla seksualno ivjeti, bilo mu je odvratno sve ono seksualno to je u njoj ostalo (barem kao mogunost i prilika), a kako je predodba seksualnog povezana s predodbom mladosti, bilo mu je odvratno sve ono jo mladenako kod nje. Nije vie bio dijete i majina mladolikost (kombinirana s agresivnou materinske brige) na najneugodniji je nain sputavala njegove odnose s mladim djevojkama, koje su ga poele zanimati. Htio je imati staru majku i samo od takve je primao ljubav, samo takvu majku je volio. A ona, iako je povremeno postajala svjesna kako je on tako gura prema grobu, na kraju mu se pokorila, kapitulirala pod njegovim pritiskom i ak je idealizirala svoju kapitulaciju, uvjeravajui samu sebe da je ljepota njezina ivota upravo u tom tihom povlaenju u pozadinu drugog ivota. U ime te idealizacije (bez koje bi je, uostalom, bore na licu mnogo jae pekle) povela je i sad raspravu sa svojim domainom, s tako neoekivanom strau.

Domain se, meutim, nagnuo preko niska stolia koji se nalazio izmeu njih, pomilovao je po ruci i rekao: Oprostite mi moje rijei. Znate da sam uvijek bio priglup.

7.
149
Sukob ga nije ispunio gorinom, naprotiv, samo je jo jednom potvrdio identitet njegove goe; u njezinu protestu protiv pesimistinih izjava (zar to nije bio u prvom redu protest protiv runoe i neukusa?) prepoznavao je njezin nekadanji, dobro poznati lik, i taj nekadanji lik i njihova nekadanja veza sve vie su mu ispunjavali misli. Sad je elio samo to da nita ne poremeti melankolinu atmosferu koja je tako odgovarala razgovoru (zato ju je pomilovao po ruci i nazvao sebe priglupim), kako bi joj mogao priati o onome to mu je u ovom trenutku izgledalo najvanije o njihovu sluaju. Bio je, naime, uvjeren da je s njom proivio neto sasvim posebno, neto o emu ona nema pojma i za to e, da bi joj objasnio, i sam s mukom traiti rijei. Vie se i ne sjea kako se upoznao s njom, vjerojatno se nala u drutvu njegovih prijatelja studenata, ali zabaena praka kavanica, u kojoj su prvi put sami sjedili, ostala mu je u jasnoj uspomeni. Sjedio je nasuprot nje u pliem tapeciranoj loi, nesiguran, utljiv, ali istodobno opijen sitnim njenostima kojima mu je iskazivala svoju naklonost. Pokuavao je zamisliti (iako nije imao smjelosti nadati se da e se te predodbe ispuniti) kako bi izgledala dok je ljubi, dok je svlai, dok vodi ljubav s njom, ali to mu nikako nije uspijevalo. Da, to je bilo neobino; bezbroj je puta pokuavao zamisliti je usred tjelesne ljubavi, ali uzalud njeno ga je lice stalno promatralo s istim blagim, spokojnim osmijehom i nikako ga nije mogao (ni uz najvei napor mate) iskriviti u grimasu ljubavnog zanosa. Potpuno je izmicala njegovoj mati. I to je bilo neto to se nikada vie u njegovu ivotu nije ponovilo: stajao je licem u lice s nezamislivim. Oigledno je proivljavao ono sasvim kratko razdoblje (rajsko razdoblje) u kome mata jo nije posve zasiena iskustvom, jo nije stekla rutinu, malo zna i malo moe, pa jo postoji i ono to je nemogue zamisliti. I ako to to je nezamislivo treba da se pretvori u stvarnost (bez posredovanja zamislivoga, bez mosta predodbe), ovjek se osjea zaskoen i hvata ga vrtoglavica. I takva ga je vrtoglavica doista uhvatila kad se nakon nekoliko sastanaka, tijekom kojih nita nije poduzeo, poela detaljno, i s neskrivenom radoznalou, raspitivati o njegovoj sobici u studentskom domu, tako da ga je gotovo prisilila da je tamo odvede. Sobica u domu u kojoj je stanovao s kolegom (koji mu je za aicu ruma obeao da e se vratiti tek poslije ponoi) nije bila nimalo slina njegovoj dananjoj garsonijeri dva eljezna kreveta, dva stolca, jedan ormar, jedna bljetava arulja bez sjenila, straan nered. Pospremio je sobu, i u sedam sati (u njenu je otmjenost spadalo i to da je dolazila na vrijeme) ona je pokucala na vrata. Bio je rujan i tek se poeo sputati sumrak. Sjeli su na rub eljeznog kreveta i poeli se ljubiti. Smrkavalo se sve vie, a on nije htio upaliti svjetlo, jer mu je odgovaralo to ga ona ne vidi i nadao se da e mu mrak pomoi sakriti zbunjenost koja e ga obuzeti kad se bude svlaio pred njom. (Iako je ve kakotako znao raskopati ensku bluzu, sam se pred enama svlaio urno i stidljivo.) Ovaj se put, meutim, dugo nije usuivao otkopati joj prvo dugme (vjerovao je da svlaenje uvijek mora zapoeti na neki ukusan i elegantan nain, koji znaju samo iskusni mukarci, i bojao se da ne otkrije svoje neiskustvo) tako da je na kraju ona sama ustala i s osmijehom ga upitala: Zar ne bi bilo bolje da skinem ovaj oklop? Onda se poela svlaiti, ali bio je mrak i on je vidio samo sjene njenih pokreta. I sam se na brzinu svukao i stekao izvjesnu sigurnost tek kad su (zahvaljujui njezinu strpljenju) poeli voditi ljubav. Pri tome je promatrao njezino lice, ali mu je u tami izraz izmicao, pa ak ni crte nije mogao razaznati. Bilo mu je ao to je mrak, ali nije mogao ni zamisliti da u tom trenutku ustane, ode do vrata i okrene prekida, pa je i dalje uzalud naprezao oi. Nije ju mogao prepoznati, inilo mu se da vodi ljubav s nekom drugom enom, podmetnutom ili apstraktnom, bezlinom. Zatim je sjela na njega (i tada je od nje vidio samo uspravnu sjenu) i kruei bokovima neto je govorila priguenim glasom, aptom, pri emu nije bilo jasno govori li to njemu ili sebi samoj. Nije razumio njezine rijei pa ju je upitao to kae, ali ona je i dalje neto aptala. Ni kasnije, kad ju je opet privukao sebi, nije razumio to govori.

Sluala je svog domaina i pojedinosti koje je ve odavno zaboravila sve vie su privlaile njezinu pozornost da je, na primjer, nosila svijetloplavi kostim od lagane ljetne tkanine u kojem je, navodno, izgledala aneoski nedodirljivo (da, sjetila se tog svog kostima); da je nosila veliki kotani ealj zataknut u kosu, koji joj je, navodno, davao uzvieno staromodan izgled; da je u kavani uvijek naruivala aj s rumom (to je bio njen jedini alkoholni porok) i sve ju je to ugodno odnosilo od groblja, sve dalje od prekopana groba, sve dalje od nauljanih stopala, sve dalje od doma kulture i sve dalje od sinovljeva predbacivanjem ispunjena pogleda. Eto, pomislila je, kakva sam da sam, ako u ovom ovjeku jo ivi dio moje mladosti to znai da nisam uzalud ivjela; a odmah nakon toga dola je nova misao kako je to nova potvrda njezina stajalita da je vrijednost ovjeka u onome u emu je izvan sebe, u onome koliko ivi u drugima i za druge. Sluala je i nije se suprotstavljala kad bi je ponekad pomilovao po ruci; to milovanje bilo je u skladu s intimnom atmosferom razgovora i nosilo je u sebi neodreenost koja je razoruavala (kome je bilo upueno, onoj o kojoj se govori ili onoj kjoj se govori?); uostalom, sviao joj se ovjek koji ju je milovao. ak joj se, rekla je sama sebi, sviao vie nego onaj mladi prije petnaest godina ija je mladenaka nespretnost, ako se dobro sjea, pomalo bila muna. Kad je u prii doao do trenutka u kojem se iznad njega nala njezina sjena dok je on uzaludno pokuavao shvatiti njezino aputanje, na trenutak je uutio, a ona je (naivno, kao da on te rijei zna i eli da je poslije mnogo godina podsjeti na njih kao na neku zaboravljenu tajnu) tiho upitala: A to sam to govorila?

 Ne znam odgovorio je. I zaista nije znao; izmakla je tada ne samo njegovoj mati nego i ulima vida i sluha. Kad je upalio svjetlo, ve je bila odjevena, sve je na njoj opet bilo glatko, blistavo, savreno, i uzalud je traio neku vezu izmeu njezina osvijetljena lica i lica koje je maloas tek nasluivao u tami. Jo se nisu bili ni rastali, a ve se nala u njegovu sjeanju; pokuavao je zamisliti kako je izgledalo njezino (nevieno) lice i kako je izgledalo njezino (nevieno) tijelo dok su koji trenutak ranije vodili ljubav. Ali uzalud i dalje je izmicala njegovoj mati. Zarekao se da e sljedei put voditi ljubav pri punoj svjetlosti. Samo, od tog sljedeeg puta nije bilo nita. Od toga ga je dana spretno i taktino izbjegavala, a on je ostao obuzet nesigurnou i bez ikakve nade; da, bilo je lijepo dok su vodili ljubav, vjerojatno, ali je dobro znao kako je nemogu bio prije toga i stidio se. Njezino je izbjegavanje primio kao osudu i vie nije imao hrabrosti da se upornije potrudi oko nje. Recite, zato ste me onda izbjegavali? Zaboga odgovorila je najnjenijim glasom to je bilo tako davno, ne znam vie On je, meutim, i dalje inzistirao na odgovoru, pa mu je rekla: Ne biste se trebali neprestano vraati u prolost. Dovoljno je to to joj i protiv svoje volje moramo posveivati toliko vremena. Rekla je to samo zato da se nekako oslobodi zapitkivanja (a druga reenica, izgovorena s lakim uzdahom, odnosila se moda na jutarnji posjet groblju), ali on je izjavu drukije shvatio. Uinilo mu se da ga eli, odluno i jasno, upozoriti (na posve oiglednu stvar) da ne postoje dvije ene (nekadanja i dananja), nego samo jedna, uvijek ista ena i da je ena, koja mu je nekada davno izmakla, sada ovdje, na dohvat ruke. Imate pravo, sadanjost je vanija rekao je znaajno naglaavajui rijei i zagledao joj se u lice koje se osmjehivalo, poluotvorenih usta, u kojima se bjelasao red zuba. U tom mu je trenutku kroz glavu proletjela uspomena onda, u sobi u studentskom domu, dohvatila je zubima njegove prste i zagrizla ih tako snano da ga je zaboljelo; njemu se pri tome pruila prilika da osjeti, i toga se sjeao do danas, kako joj s jedne strane, u gornjoj eljusti, nedostaju svi zubi (to ga onda nije odbijalo, naprotiv, taj sitni nedostatak odgovarao je njenim godinama koje su ga privlaile i uzbuivale). Sada je, gledajui u njezina poluotvorena usta, zapazio kako su joj zubi upadljivo bijeli i da nijedan ne nedostaje, i stresao se od nelagodnosti. Slike su se ponovno poele razdvajati, ali on to nije htio dopustiti, htio je na silu, snagom volje, spojiti ih opet u jednu, pa je rekao: Zaista niste za aicu konjaka? Kad je s privlanim osmijehom i jedva primjetno podignutim obrvama odmahnula glavom, on je ustao, otiao iza zavjese, izvukao bocu s konjakom, brzo je prinio ustima i otpio dug gutljaj. Zatim je pomislio kako bi po njegovu dahu mogla otkriti to je u tajnosti uinio, pa je uzeo dvije aice i bocu i donio ih u sobu. Ponovno je odmahnula glavom. Barem simbolino rekao je i ponudio obje aice. Zatim je kucnuo svojom aom u njenu. Da o vama govorim uvijek samo u sadanjem vremenu! rekao je. Iskapio je aicu, a ona je samo pomoila usne. Zatim je sjeo pokraj nje na rub fotelje i uhvatio je za ruke.

Nije mogla ni slutiti, kad je pola s njim u garsonijeru, da bi moglo doi do takvog dodira i u prvom je trenutku osjetila strah; kao da je do tog dodira dolo prije nego to se stigla pripremiti (onu stalnu spremnost, kakvu poznaje zrela ena, ve je odavno bila izgubila). (Mogli bismo u tom njezinu strahu nai neto zajedniko sa strahom mlade djevojke nakon prvog poljupca, jer ako djevojka jo nije spremna, a ona vie nije bila spremna, izmeu tog jo i vie postoji neka tajanstvena veza, kao to veza postoji izmeu starosti i djetinjstva.) Zatim se zajedno s njom premjestio iz naslonjaa na kau, privukao je k sebi i milovao po cijelom tijelu, a ona se u njegovim rukama osjeala bezoblino mekanom (da, mekanom, jer je njenim tijelom ve odavno prestala vladati ulnost, koja spremno daje miiima ritam stezanja i oputanja i upravlja stotinama sitnih pokreta). Strah koji ju je u prvim trenucima obuzeo, brzo se rasplinuo pod njegovim dodirima i ona, ve tako daleko od lijepe zrele ene kakva je nekad bila, golemom se brzinom vraala natrag u nju, u njenu samosvijest i osjeanja, i s lakoom nalazila nekadanju sigurnost erotski iskusne ene, a kako je to bilo dugo neprovjeravana sigurnost, osjeala ju je intenzivnije nego ikada prije. Njezino tijelo, jo maloas iznenaeno, uplaeno, pasivno, mekano, odjednom je oivjelo, poelo odgovarati domainu vlastitim dodirima; osjeala je preciznost i vjetinu tih dodira i to ju je ispunjavalo radou; ti dodiri, nain na koji je poloila obraz uz njegovo tijelo, njeni pokreti kojima joj je tijelo odgovaralo na njegove zagrljaje, sve su to bile pojedinosti koje je ponovno otkrivala, ali ne kao neto to zna i sad s hladnim zadovoljstvom primjenjuje, nego kao neto bitno, neto s im se opijeno i oduevljeno stapa kao da joj je to rodno tlo (ah, tlo ljepote) s kojeg je bila protjerana i kome se sad slavodobitno vraa. Njezin je sin bio sad beskrajno daleko; kad ju je domain zagrlio, primijetila ga je, dodue, kao upozorenje u jednom kutku svijesti, ali on je ubrzo nestao i ostali su sami na itavom svijetu, samo ona i mukarac koji ju je grlio i milovao. A kad je prislonio svoja usta na njezina i pokuao joj jezikom rastaviti usne, sve se odjednom promijenilo; osvijestila se. vrsto je stisnula zube (osjetila je kako se strana masa prislanja uz nepce izazivajui osjeaj gorine, inilo joj se da su joj usta ispunjena njome) i nije se predala; blago ga je odgurnula i rekla: Ne. Zaista ne, molim vas. Radije ne. Kako on nije odustajao, uhvatila ga je za obje ruke i ponovila rijei odbijanja; zatim mu je rekla (bilo joj je teko govoriti, ali je bila svjesna da mora govoriti ako eli da je on poslua) da je ve prekasno za ljubav; podsjetila ga je na svoje godine; ako budu vodili ljubav, postat e mu odvratna i to e je boljeti, jer je ono to joj je priao o njihovu doivljaju bilo vrlo lijepo i beskrajno vano za nju; njezino je tijelo smrtno i trono, ali ona sada zna da je od njega ostalo neto nematerijalno, neto slino zrakama koje svijetle iako se zvijezda ve odavno ugasila; nije vano to stari ako je njezina mladost ostala nedirnutom u nekome. Vi ste mi u sebi podigli spomenik. Ne smijemo dopustiti da bude uniten. Shvatite me branila se. Ne smijete. Ne, ne smijete!

Uvjeravao ju je kako je jo lijepa, kako se, zapravo, nita nije promijenilo, kako ovjek uvijek ostaje isti, ali je bio svjestan da je zavarava i da je ona u pravu; poznavao je odve dobro svoju tjelesnu preosjetljivost, svoje iz godine u godinu sve otvorenije gaenje nad vanjskim deformacijama enskog tijela, koje ga je u posljednje vrijeme okretalo prema sve mlaima i kako je s gorinom uviao sve praznijim i glupljim enama. Da, tu nema sumnje ako je prisili na tjelesnu ljubav, sve e zavriti odvratnou, a ta e odvratnost oneistiti ne samo sadanji trenutak, nego i sliku davno voljene ene, sliku koju je uvao u sjeanju kao dragulj. Sve je to on znao, ali sve su to bile samo mislili, a misli se ne mogu oduprijeti elji koja je znala samo jedno: ena ija je neuhvatljivost i nezamislivost bila za njega izvorom patnje punih petnaest godina, ta je ena sada ovdje, konano je vidi pri punoj svjetlosti, konano mu se prua prilika da iz njezina dananjeg tijela proita nekadanje tijelo, iz njezina lica nekadanje lice. Konano e vidjeti i njezinu (nezamislivu) ljubavnu mimiku i ljubavni gr. Uhvatio ju je za ramena i zagledao joj se u oi. Ne branite se rekao je. Nema nikakva smisla da se branite. Ali ona je samo vrtjela glavom, jer je znala da nije besmisleno to se brani, ta ona zna kakvi su mukarci i kako se odnose prema enskom tijelu, zna da ni najvatreniji idealizam ne moe ukinuti strahovitu vanost tjelesne vanjtine. Dodue, jo je imala sasvim pristojnu figuru koja je sauvala svoje nekadanje proporcije, a osobito je u haljini izgledala prilino mladoliko, ali je znala da e, kad se svue, otkriti svoj naborani vrat i dugaki oiljak koji joj je ostao nakon operacije eluca prije desetak godina. I kako joj se vraala svijest o sadanjem tjelesnom izgledu, na koji je maloas bila zaboravila, tako su se iz dubine ulice penjale uvis, k prozoru garsonijere (koja joj se dosad doimala dovoljno visokom iznad njezina ivota), muke i strepnje dananjeg jutra, ispunjavale su sobu, prekrivale zastakljene reprodukcije, padale na naslonja, na stoli, na praznu alicu kave, a na elu te povorke kretalo se lice njezina sina; kad ga je ugledala, pocrvenila je, pobjegla nekamo duboko u sebe. E ba je glupa, samo to je pokuala skrenuti sa staze koju je odredio za nju, i po kojoj je dosad koraala s osmijehom i puna oduevljenja, samo to je pokuala da (barem na trenutak) pobjegne, i ve je prisiljena pokorno se vratiti i priznati da je to jedini put koji joj odgovara. Lice njezina sina gledalo ju je tako podrugljivo da je, obuzeta stidom, osjeala kako pred njim postaje sve manja i manja, kako se, poniena, pretvara u oiljak na svom trbuhu i nita vie. Njen ju je domain drao za ramena i ponavljao: Nema nikakva smisla da se odupirete! A ona je vrtjela glavom, posve mehaniki, jer pred sobom vie nije vidjela domaina nego vlastite mladenake crte na licu sinaneprijatelja, kojeg je sve vie mrzila to se osjeala sitnijom i ponienijom. ula je kako joj predbacuje zbog prekopana groba, i iz kaosa uzburkanih misli izronila je, bez ikakve logike, reenica koju mu je gnjevno bacila u lice: Stari mrtvi treba da ustupe mjesto mladim mrtvima, djeae!

Nije ni na trenutak posumnjao u to da e sve doista zavriti gaenjem, jer ni sad sam pogled na nju (pogled istraivaki i prodoran) nije bio lien stanovita gaenja, ali udno je bilo to mu to nimalo nije smetalo, naprotiv, to ga je to drailo i poticalo, kao da je gaenje ono to najvie eli; udnja za spolnim odnosom stapala se u njemu sa eljom da osjeti to gaenje, udnja da iz njezina tijela konano proita ono to tako dugo nije smio znati, mijeala se sa udnjom da proitano smjesta odbaci kao bezvrijedno. Otkud sve to u njemu? Bio on toga svjestan ili ne, pruala mu se jedinstvena prilika: goa je za njega bila utjelovljenje svega to nije imao, to mu je izmaklo, to je propustio, sve to mu je svojim odsustvom inilo nepodnoljivim dananje godine s prorijeenom kosom i alosno siromanom ivotnom bilancom. Mogao je, bio on toga svjestan ili je to tek nejasno nasluivao, sve te uskraene radosti liiti svakog znaenja i boje (upravo njihova strana slikovitost inila je njegov ivot tako tuno bezbojnim), mogao je otkriti da su zapravo nitavne, da su samo privid i privienje, da su tek praina, mogao im se osvetiti, poniziti ih i unititi. Nemojte se braniti ponovio je, nastojei je privui k sebi.

Stalno je vidjela pred sobom podrugljivo lice sina i kad ju je domain silom privukao k sebi, rekla je: Molim vas, pustite me na trenutak! Izvila se iz njegova zagrljaja; nije, naime, htjela prekinuti misao koja joj je neprestano prolazila kroz glavu: stari mrtvi treba da ustupe mjesto mladim mrtvima i spomenici su bez ikakve vrijednosti ni njezin spomenik, koji je mukarac kraj nje u svojim uspomenama potovao petnaest godina, ne vrijedi nita, ni spomenik njezina mua ne vrijedi nita, da, djeae, nijedan spomenik ne vrijedi nita, govorila je u sebi sinu i osvetoljubivo promatrala kako mu se lice gri dok vie: Tako nikad nisi govorila, majko! Naravno, znala je da nikad nije tako govorila, ali taj je trenutak bio pun svjetlosti pod kojom je sve poprimalo drukiji izgled. Nema nikakva razloga zbog kojeg bi trebalo da daje prednost spomenicima nad ivotom; vlastiti spomenik ima za nju samo tu vrijednost to ga trenutno moe iskoristiti za dobro svoga prezrena tijela; mukarac koji sjedi pokraj nje joj se svia, mlad je i vjerojatno (ne, gotovo sigurno) posljednji mukarac koji joj se svia i koga moe imati. I samo to je vano ako mu postane odvratna i ako zbog toga srui njen spomenik u svojim mislima, to joj moe biti potpuno svejedno, jer je taj spomenik izvan nje, kao to su i njegove misli i uspomene izvan nje. A sve ono to je izvan nje, posve je nevano. Tako nikada prije nisi govorila, majko! ula je uzvik sina, ali je prela preko njega. Osmjehnula se. Imate pravo, zato da se branim? rekla je tiho i ustala, a onda poela polako raskopavati haljinu. Do veeri je bilo jo daleko: soba je ovaj put bila ispunjena svjetlou. DOKTOR HAVEL POSLIJE DESET GODINA

Kad je doktor Havel polazio u toplice na lijeenje, oi njegove lijepe ene bile su pune suza. Suze su joj potekle koliko zbog (Havel je prije stanovita vremena poeo dobivati une napade, a ona ga nikada prije nije vidjela patiti), toliko i zbog toga to su sljedea tri tjedna rastanka probudila u njoj bolnu ljubomoru. Sto? Je li mogue da ta glumica, okruena divljenjem, prava ljepotica, toliko godina mlaa, bude ljubomorna na ve postarijega gospodina, koji tijekom posljednjih mjeseci nije izlazio iz kue a da prethodno nije gurnuo u dep boicu s tabletama protiv bolova, koji su napadali podmuklo, iznenada. Tako je, meutim, bilo, a otkud u njoj ta ljubomora nije poznato. To nije znao ni doktor Havel, jer se i njemu inilo da je ona po svojoj pojavi daleko iznad njega; utoliko je vie bio oaran kad se prije nekoliko godina intimnije upoznao s njom i otkrio njezinu jednostavnost, odanost kunom ognjitu i nesigurnost. Bilo je to neobino, ali ni kad su se poslije oenili, glumica kao da uope nije bila svjesna premoi svoje mladosti; bila je kao zaarana ljubavlju i zastraujuom erotskom reputacijom svoga mua, tako da joj se i dalje inio neuhvatljivim i sklonim izmicanju, pa je bila divlje, bolesno ljubomorna na njega, iako ju je on beskrajno strpljivo (i posve iskreno) svakodnevno uvjeravao da za njega ne postoji i nee postojati druga ena osim nje. Samo uroena joj otmjenost drala je taj runi osjeaj pod poklopcem ispod kojeg je utoliko ee kljuao i tutnjao. Havel je sve to znao, katkad je zbog toga bio ganut, katkad bijesan, a katkad umoran, ali budui da voli svoju enu, inio je sve da joj olaka muke. I ovaj joj je put nastojao pomoi strano je pretjerivao opisujui svoje bolove i ozbiljnost stanja, jer je znao da je strah zbog bolesti za nju poticajan i umirujui, dok je strah od njegova zdravlja (ispunjena nevjerstvima i zagonetnim dogaajima) naprosto unitava. Cesto je u razgovorima spominjao doktoricu Frantiku koja e ga lijeiti u toplicama; glumica je poznavala doktoricu i njezin lik, dobroudan, srdaan i nespojiv s bilo kakvom bludnom predodbom, uvijek ju je smirivao. Kad je doktor Havel zauzeo mjesto u autobusu i pogledao kroz prozor u suzne oi ljepotice na peronu, osjetio je, iskreno reeno, olakanje, jer je njezina ljubav bila ne samo slatka nego i teka. Ali u toplicama se nije ba dobro osjeao. Mineralna voda, kojom je morao tri puta dnevno ispirati utrobu, izazivala je bolove, bio je neprestano umoran i kad bi u kolonadi sreo neku zgodnu enu sa strahom bi zakljuivao kako je ve star i da ga ljepotice vie ne privlae. Jedina ena koja mu je bez ogranienja stajala na raspolaganju, bila je dobra Frantika, koja mu je davala injekcije, mjerila tlak, opipavala trbuh i snabdijevala ga informacijama o stanju u toplicama i o svojoj djeci, posebno o sinu koji joj je, navodno, bio slian. U takvu je raspoloenju primio enino pismo. Ah, jao, njezina otmjenost ovaj put nije vrsto drala poklopac pod kojim je kljuala ljubomora; bilo je to pismo puno albi i plaa ne eli mu nita predbacivati, pisala je, ali ve noima ne moe spavati; svjesna je da ga svojom ljubavlju samo optereuje i moe zamisliti koliko je sad sretan bez nje i to moe malo odahnuti; da, shvatila je da mu je dosadna, a zna i to da je preslaba za to da mijenja njegovu sudbinu, kroz koju e uvijek prolaziti itave kolone ena; da, sve ona to zna, ne buni se protiv toga, ali plae i ne moe spavati Kad je doktor Havel proitao taj popis jecaja, pred oima su mu iskrsnule tri izgubljene godine, tijekom kojih je uporno nastojao prikazati sebe kao bludnika koji se pokajao i kao zaljubljena mua. Osjetio je kako ga obuzima beskrajan umor i naputaju sve nade. Ljutito je zguvao pismo i bacio ga u ko za smee.

Drugog se dana, zaudo, osjeao bolje; u ga nije muila, a osjetio je i stanovit u svakom sluaju zamjetan apetit na nekoliko ena koje je ujutro vidio kako etaju du kolonade. Taj je mali dobitak bio, meutim, poniten mnogo gorom spoznajom ene su prolazile ne primjeujui ga, za njih je bio samo jedan bolesnik vie u blijedoj povorci konzumenata ljekovite vode. Eto, vidi, ve je bolje rekla je doktorica Frantika kad ga je prijepodne opipala. Samo dri dijetu kako smo se dogovorili. Pacijentice koje sree u kolonadi su, na sreu, dovoljno stare i bolesne da te ne uznemiravaju, a to su za tebe idealni uvjeti jer ti je potreban mir. Havel je uvlaio koulju u hlae stojei pred malim zrcalom iznad umivaonika u kutu i mrzovoljno promatrao svoje lice. Zatim je vrlo tuno rekao: Nema pravo. Primijetio sam da izmeu starca, koje su u veini, eta po kolonadi i manjina sasvim zgodnih ena. Samo to me nijedna nije ni pogledala. I da ti sve vjerujem, to ti ne bih povjerovala rekla je doktorica nasmijavi se, a doktor Havel je skrenuo pogled s tune slike u zrcalu i zagledao se u njezine vjerne oi, u kojima nije bilo ni traga nekoj sumnji; ispunio ga je osjeaj zahvalnosti, iako je znao da iz nje govori samo vjera u tradiciju, vjera u dugogodinju ulogu, u kojoj je navikla da ga s izvjesnim neslaganjem (ali ipak s ljubavlju) gleda. U tom je trenutku netko pokucao na vrata. Kad ih je Frantika otvorila, Havel je ugledao sagnutu glavu mlada mukarca. Ah, to ste vi! Potpuno sam zaboravila! Pozvala je mladia da ue u ordinaciju i objasnila Havelu: Urednik asopisa u toplicama koji te trai ve dva dana. Mladi se poeo opirno ispriavati to uznemirava gospodina doktora u tako delikatnoj situaciji, a onda je (na nesreu, s pomalo neugodnom usiljenou) pokuao prijei na aljiv ton doktor ne treba da se ljuti na gospou doktoricu to je odala gdje ga moe pronai, jer bi ga on, urednik, ve pronaao, makar i u kadi s mineralnom vodom; doktor ne treba da se ljuti ni na njega, zbog njegove drskosti, jer ta osobina nuno ide s novinarskom profesijom i bez nje ne bi mogao zaraditi ni za goli ivot. Zatim se raspriao o ilustriranom asopisu koji uprava toplica izdaje jednom mjeseno i objasnio da u svakom broju objavljuje razgovor s nekim istaknutijim pacijentom koji se lijei u toplicama; naveo je kao primjer nekoliko imena od kojih je jedno bilo ime lana vlade, drugo poznate pjevaice, a tree istaknuta hokejaa. Eto, vidi rekla je Frantika lijepe ene u kolonadi nisu pokazale zanimanje za tebe, ali zato privlai panju novinara. To je straan pad rekao je Havel, ali je sa zahvalnou primio i tu panju, osmjehnuo se uredniku i odbio njegovu ponudu s ganutljivo prozirnom neiskrenou. Ja, gospodine urednice, nisam ni lan vlade, ni hokeja, jo manje pjevaica. Nije mi ni na kraj pameti podcjenjivati svoja znanstvena istraivanja, ali to su stvari koje vie zanimaju strunjake nego iroku javnost. Ali ja i ne elim intervju s vama, na to nisam ni pomislio odgovorio je mladi, spremno i otvoreno. Ja bih elio intervju s vaom suprugom. uo sam da e doi u toplice posjetiti vas. ini se da ste bolje informirani nego ja rekao je Havel prilino hladno, otiao do zrcala i ponovno se zagledao u svoje lice koje mu se nimalo nije svialo. utke je zakopao gornje dugme na koulji, dok je mladi urednik zbunjeno stajao, gubei na oigled proklamiranu novinarsku drskost. Ispriao se doktorici, ispriao se doktoru i bio je sretan kad se naao izvan ordinacije.

Redaktor je bio vie nespretan, nego glup. Nije nimalo cijenio svoj topliki asopis, ali budui da je bio jedini urednik morao je, htionehtio, raditi sve kako bi svakog mjeseca ispunio fotografijama i popratnim tekstovima dvadeset etiri stranice lista. Ljeti to i nije bilo tako teko, jer su toplice bile pune vanih gostiju, smjenjivali su se orkestri koji su izvodili promenadne koncerte, a sitnih senzacija bilo je napretek. U hladnim i kinim mjesecima, meutim, kolonade su bile pune ena sa sela, vladala je opa dosada i nije smio propustiti nijednu priliku. Kad je prethodne veeri uo da se u toplicama lijei suprug slavne glumice, one koja upravo igra u novom detektivskom filmu to ve tjednima uspjeno razgaljuje ugnjavljene goste toplica, smjesta je krenuo u potragu za njim. Ostao je postien. Nikada, naime, nije bio osobito siguran u sebe i zato je bio podaniki upuen na ljude s kojima se sretao i iz ijih je pogleda i miljenja bojaljivo procjenjivao kakav je i koliko vrijedi. Sad je zakljuio da je procijenjen kao bijedan, glup, nametljiv ovjek, i to mu je padalo utoliko tee to mu je mukarac koji je o njemu stekao takvo miljenje bio na prvi pogled simpatian. I tako je, gonjen nemirom, telefonirao jo istoga dana doktorici da je upita tko je, u stvari, taj suprug uvene glumice i saznao da je ne samo slavan lijenik nego i inae poznata linost; zar gospodin urednik zaista nikad nije uo za njega? Gospodin urednik je priznao da nije, a doktorica je suzdrano, ali dobroudno, rekla: Ta naravno, vi ste jo dijete. U podruju u kojem se Havel posebno istaknuo vi ste, na sreu, jo prava neznalica. Kad je, raspitujui se u drugih ljudi, saznao da je to podruje u stvari erotsko iskustvo, na kojem je, navodno, doktor Havel bio bez konkurencije u svojoj zemlji, osjetio je stid zbog toga to je proglaen neznalicom i to je to, zapravo, i potvrdio izjavom kako za Havela nikada nije uo. A budui da je uvijek matao o tome da jednom postane znalac kao taj ovjek, bilo mu je krivo to se upravo pred njim, pred majstorom, pokazao kao nesimpatina budala. Sjeao se kako je lupetao, sjeao se svojih glupih ala, svoje netaktinosti i pokorno se suglasio s pravednom kaznom koju mu je majstor odmjerio svojom odrijenom utnjom i odsutnim pogledom u zrcalu. Gradi s toplicama u kojem se pria odigrava, malo je mjesto i ljudi se u njemu susreu nekoliko puta dnevno, eljeli to ili ne. Tako ni mladu uredniku nije bilo nimalo teko da se ubrzo susretne s ovjekom o kojem je razmiljao. Bilo je kasno popodne i ispod stupova kolonade polako se kretala gusta povorka pacijenata. Doktor Havel je s grimasom odvratnosti srkao iz porculanske posude smrdljivu vodu. Mladi mu je urednik priao i poeo se smueno ispriavati. Nije, rekao je, imao pojma da je suprug poznate glumice Havelove upravo on, doktor Havel, a ne neki drugi Havel; Havela u ekoj ima mnogo, a on, na nesreu, nije povezao glumiina supruga s uvenim doktorom o kojem je, naravno, ve davno uo mnogo toga, i to ne samo kao o medicinskom strunjaku, nego uzima sebi slobodu da to kae kao o junaku raznih pria i anegdota. Nema nikakva razloga poricati da su doktora Havela, mrzovoljnog kakav je bio, razveselile rijei tog mladia, a naroito napomena o priama, za koje je Havel dobro znao da podlijeu zakonima starenja i nestanka, kao ovjek sam. Ne trebate se ispriavati rekao je mladiu i, zapazivi njegovu zbunjenost, srdano ga uhvatio ispod ruke i prisilio da s njim eta kolonadom. O tome ne vrijedi govoriti tjeio ga je, ali se istodobno sa zadovoljstvom sam zadravao na njegovim isprikama i nekoliko puta ponovio: Vi ste, znai, sluali o meni? I uvijek se pri tome sretno nasmijao. Jesam potvrdio je urednik vatreno. Ali vas nisam ovako zamiljao. A kako ste me zamiljali? upitao ga je doktor Havel s iskrenim zanimanjem, a kad je urednik neto promucao, ne znajui to kazati, melankolino je rekao: Znam. Za razliku od nas, junaci pria, legendi i anegdota nainjeni su od materije koja nije podlona razornu djelovanju starosti. Ne, ne elim rei da su legende i anegdote besmrtne; i one stare, a zajedno s njima stare i njihovi junaci, samo to stare tako da im se izgled ne mijenja, da im lik ne propada, nego samo polako blijedi, postaje proziran i na kraju se stapa s praznim prostorom. Tako e se jednom rasplinuti i Kohn iz idovskih anegdota, i Havel-Skuplja, a isto tako i Mojsije, Palada Atena ili sveti Franjo Asiki. Ali vodite rauna o tome da e sveti Franjo polako blijedjeti zajedno s pticama koje mu sjedaju na rame, zajedno s lanetom koje mu se tare o

nogu, i s maslinovim gajem koji mu prua hladovinu, da e itav krajolik blijedjeti zajedno s njim i zajedno s njim se polako pretvarati u utjeno plavetnilo, dok emo mi, dragi prijatelji, nestati na pozadini ironino arena krajolika, pred oima ironino ive mladosti. Havelove su rijei zbunile, ali i nadahnule mladia, pa su jo dugo zajedno etali kroz sve gui sumrak. Kad su se rastajali, Havel je izjavio kako mu je ve dosta dijetalne hrane i da bi sutra rado otiao nekamo na pristojnu veeru. Upitao je urednika hoe li mu praviti drutvo. Mladi je, jasno, rekao da hoe.

 Nemojte to rei gospodi doktorici rekao je Havel im je sjeo za stol nasuprot uredniku i uzeo u ruke jelovnik ali ja imam svoje posebno shvaanje dijete; dosljedno izbjegavam sva jela koja mi ne prijaju. Zatim je upitao mladia to eli za aperitiv. Urednik nije bio naviknut na aperitive pa je, kako mu nita drugo nije palo na pamet, rekao: Votku. Doktor Havel ga je nezadovoljno pogledao. U votki se previe osjea ruska dua. To je istina rekao je urednik i od toga trenutka osjeao se potpuno izgubljenim. Bio je slian matu rantu pred komisijom. Nije pokuavao rei to misli, ni raditi to eli, nego je nastojao zadovoljiti ispitivae; trudio se pogoditi njihove misli, njihove hirove, njihov ukus; elio je da ih bude dostojan. Ni za to na svijetu ne bi priznao kako obino veera skromno i loe, i kako nema pojma koje vino ide uz koje meso. A doktor Havel ga je nesvjesno stavio na muke savjetujui se s njim pri izboru predjela, glavnog jela, vina i sira. Kad je urednik zakljuio da mu je iz gastronomije komisija dala dosta negativnih bodova, pokuao je vatrenou nadoknaditi izgubljeno, pa je ve u stanci izmeu predjela i glavnog jela poeo upadljivo odmjeravati ene u restoranu, da bi zatim s nekoliko primjedbi pokuao pokazati svoje iskustvo i upuenost. Ali i to je ubrzo platio. Kad je za neku riokosu damu, koja je sjedila dva stola dalje od njih, izjavio da bi sigurno bila izvanredna u krevetu, Havel ga je, bez ikakve zle namjere, upitao na osnovi ega tako misli. Urednik je rekao neto neodreeno, a kad se doktor poeo raspitivati o njegovim iskustvima i riokosim enama, ubrzo se zapleo u posve neuvjerljive lai i uutio. Doktor Havel se, uz urednikove divljenjem ispunjene oi, osjeao vrlo ugodno i slobodno. Naruio je uz meso bocu crna vina, tako da je mladi potaknut alkoholom, uinio nov pokuaj da se pokae dostojnim majstorove naklonosti raspriao se o djevojci koju je nedavno otkrio i oko koje se ve nekoliko tjedana trudi, s velikom nadom u uspjeh. Njegova ispovijed nije bila odve sadrajna, a neprirodni osmijeh, koji mu je skrivao lice i koji je smiljenom dvosmislenou trebao da kae nedoreeno, mogao je izraziti samo jedva svladanu nesigurnost. Havel je sve to dobro vidio i pokrenut saaljenjem raspitivao se o pojedinim tjelesnim odlikama dotine djevojke, kako bi mu omoguio da se to due zadri na omiljenoj temi i da se slobodnije raspria. Ali mladi ga je i ovaj put na gotovo nevjerojatan nain razoarao odgovori su mu bili udno nejasni, pokazalo se da nije u stanju dovoljno precizno opisati ni cjelinu tjelesne arhitekture djevojke, ni pojedinosti na njoj, o psihikoj grai da se i ne govori. I tako se doktor Havel na kraju sam raspriao i, opijen atmosferom veeri i vinom, zasuo mladog urednika duhovitim monologom sastavljenim od vlastitih uspomena, doivljaja i dosjetki. Urednik je pijuckao vino, sluao i uz to proivljavao dva osjeaja: prije svega, bio je nesretan bilo mu je jasno da je jadan i glup, drao se kao nespretni egrt pred poznatim i priznatim majstorom, i bilo ga je stid otvoriti usta; istodobno je, meutim, bio i sretan laskalo mu je to majstor sjedi s njim za istim stolom, to se prijateljski zabavlja s njim i povjerava mu, diskretno, svoja mnogobrojna i dragocjena iskustva. Kako se Havelova pria otegla, mladi je poelio i sam neto rei, baciti drvce na vatru, ukljuiti se u raspravu, dokazati kako moe biti ravnopravan partner. Poeo je ponovno govoriti o svojoj djevojci i prijateljski zamolio Havela da je sutra sam pogleda i kae mu kako izgleda u okvirima njegova iskustva; drugim rijeima (trudei se govoriti leerno, upotrijebio je upravo tu rije), da je procijeni. Kako mu je to palo na pamet? Je li to bila samo sluajna ideja, posljedica vina i grozniave elje da kae neto? Ali, ma koliko ta ideja bila spontana, urednik je oekivao da mu ona donese najmanje trostruku korist: dogovor o zajednikom i tajnom procjenjivanju (kolaudaciji) stvorit e izmeu njega i majstora intimne veze, uvrstit e njihovu kolegijalnost, prijateljstvo, za kojim je urednik tako eznuo;

 ako majstor izrekne povoljno miljenje (a mladi se tome nadao jer je sam bio potpuno oaran spomenutom djevojkom) bit e to priznanje samom mladiu, njegovu ukusu i izboru, pa e u majstorovim oima biti unaprijeen iz egrta u kalfu, pa e i sam o sebi imati bolje miljenje nego do sada; naposljetku, i djevojka e njemu znaiti vie nego do sada, a uivanje u njenoj prisutnosti pretvorit e se iz fiktivnog u istinsko zadovoljstvo (mladi je, naime, povremeno bivao svjestan da je svijet u kojem ivi za njega labirint vrijednosti, znaenje kojih tek maglovito nasluuje, i koje od prividnih mogu postati stvarnim vrijednostima tek nakon to budu potvrene).

Kad se doktor Havel sljedeeg jutra probudio, osjetio je da ga poslije sinonje veere ponovno boli u. Kad je pogledao na sat, ustanovio je da za pola sata mora biti na terapiji i da, prema tome, mora pouriti, to je od svega u ivotu najvie mrzio. Dok se eljao, ugledao je u ogledalu lice koje mu se nije svialo. Dan je poeo loe. Nije stigao ni dorukovati (i to je smatrao loim znakom, jer je bio pristalica ustaljenog reima) i otiao je ravno u zgradu s kupaonicama. Kroz zgradu je vodio dugaak hodnik s mnogo vrata; pokucao je na jedna, otvorila mu je lijepa plavua u bijelom ogrtau i, mrzovoljno mu predbacujui to kasni, dala mu znak da ue. Svukao se u kabini iza zavjese i ubrzo uo kako ga maserka poziva da pouri. Njen glas bio je to dalje sve neljubazniji, to je Havela vrijealo i izazivalo ga da odgovori (na nesreu, tijekom godina navikao je odgovarati enama samo na jedan nain!). Potpuno se svukao, uvukao trbuh, isprsio grudi i htio iskoraiti iz kabine, ali mu se taj nedostojni trud, koji mu je kod drugih uvijek bio smijean, istoga trenutka smuio, pa je spokojno opustio trbuh i nemarnou koju je jedino smatrao dostojnom sebe, otiao do velike kade i legao u mlaku vodu. Maserka je za to vrijeme, ne obraajui panju ni na njegova prsa ni na njegov trbuh, okretala slavine na velikoj razvodnoj ploi, i, kad se doktor Havel naao ispruen u kadi, uhvatila ga je za desnu nogu i pod vodom mu uz taban prislonila mrk iz koga je izbijao otar mlaz. Doktor Havel, koji je bio kakljiv, trzao je nogom tako da ga je maserka morala opomenuti. Ne bi sigurno bilo teko nekim vicem, priom, ili aljivim pitanjem, razbiti hladnu neljubaznost lijepe plavue, ali Havel je bio previe razdraen i uvrijeen da bi pokuao neto slino. Plavua je zasluila da bude kanjena, govorio je sam sebi, a ne da joj on sad olakava situaciju. U trenutku kad mu je mrkom prelazila du slabina, a on dlanovima titio genitalije od otra mlaza, upitao je maserku to radi veeras. Ne gledajui ga, upitala je zato ga to zanima. Objasnio joj je kako stanuje sam u jednokrevetnoj sobi i kako bi volio da ona doe k njemu. Vi ste me, izgleda, zamijenili s nekim odgovorila je i naredila mu da se okrene na trbuh. I tako je doktor Havel leao na trbuhu u kadi, podiui bradu da moe disati. Osjeao je kako mu otri mlaz masira bedra i zadovoljno razmiljao o nainu na koji se obratio maserki. Doktor Havel je, naime, ve odavno kanjavao drske, buntovne i razmaene ene tako da ih je u krevet dovodio hladno, bez njene rijei, gotovo utke, i da ih je isto tako ledeno i ispraao. Tek se nakon nekoliko trenutaka sjetio da se, dodue, maserki obratio odgovarajuom hladnoom i bez imalo njenosti, ali da je nije doveo u krevet i vjerojatno je nikad nee ni dovesti. Shvatio je da je zapravo odbijen, i da je to nova uvreda. Zato je bio sretan kad se povukao u kabinu da se istrlja runikom. Istrao je iz zgrade i urno otiao do oglasnog ormaria kina Vrijeme. U ormariu su bile izloene tri reklamne fotografije, a na jednoj od njih njegova je ena uasnuta kleala nad mrtvacom. Doktor Havel je promatrao njeno njeno lice, izoblieno od uasa, obuzet neizmjernom ljubavlju i enjom. Dugo se nije mogao otrgnuti od ormaria, a onda je odluio svratih do Frantike.

 Daj mi, molim te, meugradsku, moram razgovarati sa enom rekao joj je kad je ispratila pacijenta i pozvala ga u ordinaciju. Je li se neto dogodilo? Jest rekao je Havel. Poelio sam je. Frantika ga je s nepovjerenjem pogledala, okrenula broj meugradske centrale i zatraila vezu s brojem koji joj je Havel doapnuo. Zatim je spustila slualicu i rekla: Ti si se uelio ene? A zato se ne bih uelio? obrecnuo se Havel ljutito. Ista si kao moja ena. Vidite u meni ovjeka kojega ve odavno nema. Smirio sam se, osamljen sam, tuan sam. Pritisnule su me godine. I mogu ti rei da to nije nimalo ugodno. Trebao bi imati odgovorila je doktorica. Ne bi toliko mislio na sebe. I mene su pritisnule godine, ali ne mislim na to. Kad promatram svog sina, kako se iz djeteta pretvara u mladia, ve se radujem tome to e ubrzo biti mukarac i nije mi ao to vrijeme prolazi. Zamisli to mi je sino rekao: zato postoje lijenici kad svi ljudi i tako umiru? Sto kae na to? Sto bi mu ti na to odgovorio? Doktor Havel, na sreu, nije morao odgovarati jer je zazvonio telefon. Podigao je slualicu i kad je uo enin glas odmah je udario u jadikovke kako je tuan, kako nema s kim ni porazgovarati, kako nema koga pogledati, kako nee moi sam izdrati Iz slualice je dopirao tanak glasi, u poetku nepovjerljiv, gotovo mucav, i tek pod bujicom njegovih rijei poeo se polako otkravljivati. Molim te, doi ovamo, doi odmah ako moe! govorio je Havel u slualicu i sluao kako ena odgovara da bi rado dola, ali da ima gotovo svakog dana predstavu. Gotovo svakog dana nije svakog dana rekao je Havel i saznao da njegova supruga sutra ima slobodan dan, ali da nije sigurna vrijedi li dolaziti na samo jedan dan, ali Kako moe rei takvo neto? arne zna kakvo je bogatstvo jedan dan u ovom kratkom ivotu? A ti se zaista ne ljuti na mene? upitao je tanki glasi iz slualice. Zato da se ljutim? odgovorio je ljutito Havel. Zbog onog pisma. Ti si bolestan, a ja te gnjavim nekim glupim, ljubomornim pismima! Doktor Havel je kroz slualicu zasuo svoju enu njenim rijeima, a njegova ena je izjavila (ve potpuno otkravljenim glasom) da e sutra doputovati. Ipak ti zavidim rekla je Frantika kad je Havel spustio slualicu. Ima sve, djevojke na svakom prstu, a uz to jo i sretan brak. Havel je pogledao u svoju prijateljicu koja je govorila o zavisti, ali od iste dobrote vjerojatno nije ni znala to je to zavist, i obuzelo ga je saaljenje, jer je znao da radost koju ovjeku pruaju djeca ne moe zamijeniti druge radosti, ak i ako ne uzmemo u obzir da ta radost, optereena dunou da zamjenjuje druge radosti, ubrzo postaje prilino zamorna radost. Zatim je otiao na ruak, poslije ruka malo je odspavao, a kad se probudio sjetio se da ga mladi urednik eka u kavani, eljan da mu pokae svoju djevojku. Odjenuo se i izaao. Silazei niz stube ljeilita ugledao je u predvorju ispred garderobe visoku enu koja je podsjeala na prekrasnog trkaeg konja. Ah, to se nije smjelo dogoditi; upravo takve ene su se, naime, Havelu strano sviale. Garderobjerka je pruila visokoj eni kaput, a doktor Havel je priskoio da ga pridri. Zena slina trkaem konju nemarno mu je zahvalila, a Havel je rekao: Mogu li jo neto uiniti za vas? Osmijehnuo se, ali ona je bez osmijeha rekla ne i brzo izala iz zgrade. Doktor Havel je to doivio kao amar i, ponovno obuzet osjeajem da je odbaen, uputio se

prema kavani. Urednik je ve prilino dugo sjedio u separeu pokraj svoje djevojke (odabrao je mjesto s kojeg je mogao vidjeti ulaz), ali nikako nije bio u stanju koncentrirati se na razgovor, koji je meu njima u drugim okolnostima tekao veselo i bez zastoja. Osjeao je tremu zbogHavelova dolaska. Toga je dana prvi put pokuao pogledati djevojku kritikim okom i dok je ona neto priala (na sreu ona je stalno o neemu priala, tako da nije primijetila mladiev unutarnji nemir) otkrio je nekoliko sitnih nedostataka koji su naruavali njenu ljepotu. To ga je prilino uznemirilo, iako je smjesta pokuao uvjeriti samoga sebe da ti sitni nedostaci ine njenu ljepotu, u stvari, zanimljivijom, i da upravo oni ine itavo njeno bie bliim i intimnijim. Mladi je, naime, doista volio djevojku. Samo, ako ju je volio, kako je doao na tu, za nju tako poniavajuu ideju da je prikae razvratnu doktoru radi procjene? A ako mu to na neki nain i oprostimo, objanjavajui itavu stvar kao neku djeaku igru, zato ga je onda ta puka igra toliko uznemirivala i straila? Ne, to nije bila igra. Mladi zaista nije znao kakva je njegova djevojka, nije bio u stanju procijeniti stupanj njezine privlanosti i ljepote. Zaboga, zar je bio tako naivan i neiskusan da nije znao razlikovati lijepu enu od rune? Ne, mladi nije bio ba tako neiskusan, upoznao je ve nekoliko ena i pomalo petljao s njima, samo to je pri tome mnogo vie gledao na sebe nego na njih. Obratite pozornost, na primjer, na ovu karakteristinu pojedinost: mladi se tono sjeao kako je bio odjeven kad je bio s nekom enom, znao je da je tada i tada imao preiroke hlae i da ga je deralo to mu dobro ne stoje, znao je da je u drugoj prilici imao na sebi bijeli demper u kome je izgledao kao elegantni sporta, ali nije imao pojma kako su bile odjevene njegove prijateljice. Da, to je bilo zanimljivo: tijekom svojih kratkotrajnih pustolovina, dugo je i podrobno prouavao sebe u ogledalu, dok je svoje partnerice zapaao samo globalno, u cjelini. Za njega je bilo mnogo vanije kako njega vide njegove prijateljice, nego kako te njegove prijateljice izgledaju. Ovim ne elimo rei da mu je bilo potpuno svejedno je li djevojka s kojom hoda lijepa ili nije. To je bilo veoma vano, jer nije samo partnerica gledala njega, nego su druge oi (oi svijeta) gledale i ocjenjivale njih, a njemu je bilo veoma stalo do toga da svijet bude zadovoljan njegovom djevojkom, jer je znao da kroz nju svijet sudi o njegovu izboru, njegovu ukusu, njegovu nivou, pa prema tome o njemu. I upravo zato to je toliko drao do miljenja drugih, nije se previe oslanjao na vlastite oi. Bilo mu je dovoljno da oslukuje glas javnog mnijenja i da se identificira s njim. Samo, to je bio glas javnog mnijenja u usporedbi s miljenjem majstora i strunjaka? Urednik je nestrpljivo bacao poglede prema ulazu i kad je naposljetku na staklenim vratima ugledao Havelov lik, napravio je iznenaeno lice i rekao djevojci da u kavanu, nekim sluajem, upravo ulazi vaan ovjek s kojim sljedeih dana eli napraviti intervju za svoj asopis. Otiao je Havelu u susret i doveo ga za stol. Djevojka, na trenutak prekinuta procedurom predstavljanja, brzo je pronala izgubljenu nit svoje govorljivosti i nastavila priati. Doktor Havel, kojeg je prije deset minuta odbila ena slina trkaem konju, dugo je promatrao djevojicu koja je cvrkutala i sve dublje i dublje tonuo u mrzovolju. Djevojica nije bila nikakva ljepotica, ali je bila privlana i nije bilo nikakve sumnje da bi je doktor Havel (za kojeg se govorilo da je kao smrt i uzima sve) u svako doba uzeo, i to veoma rado. Neke pojedinosti na njoj bile su karakteristine po estetskoj dvosmislenosti oko korijena nosa imala je rasprene zlatne pjegice, koje bismo mogli proglasiti poremeajem bjeline tena, ali i obrnuto, prirodnim ukrasom; bila je vrlo krhke grae, na to bismo mogli gledati kao na odstupanje od idealnih enskih proporcija, ali i obrnuto, kao na njenost koja enu ini posebno izazovnom upravo zbog toga to je zadrala neto djeje; bila je strahovito govorljiva, na to bismo mogli gledati kao na zamornu brbljavost, i obrnuto, kao na dobrodolu osobinu koja omoguuje partneru da se pod svodom njenih rijei neopaeno i nekanjeno preputa vlastitim mislima. Urednik je kriom i sa strepnjom promatrao doktorovo lice i kad mu se uinilo da je ono opasno (i za njegova oekivanja nepovoljno) zamiljeno, pozvao je konobara i naruio tri konjaka. Djevojka je protestirala i izjavila kako nee piti, da bi zatim pustila mladia da je dugo uvjerava

kako joj jedna aica nee nakoditi, i doktor Havel je sumorno pomislio kako bi to estetski dvoznano bie, koje kroz poplavu rijei otkriva svu jednostavnost svoje due, gotovo sigurno postalo njegov trei dananji neuspjeh kad bi neto pokuao s njom, jer on, doktor Havel, nekad moan kao smrt, vie nije ono to je bio. Zatim je konobar donio konjake, podigli su aice da nazdrave i doktor Havel je pogledao u plave oi djevojke kao u neprijateljske oi nekoga tko mu nikad nee pripadati. I kad je te oi proglasio neprijateljskima, uzvratio im je neprijateljskim pogledom i odjednom vidio pred sobom bie estetski sasvim jednoznano boleljivu djevojicu, s licem poprskanim pjegama, nepodnoljivo brbljavu. Premda je ta promjena razveselila Havela, i premda ga je razveselio mladiev bojaljivi i upitni pogled, bile su to previe sitne radosti u usporedbi s tekom mrzovoljom koja ga je bila obuzela. Pomislio je kako nema nikakva smisla produavati taj susret koji mu ne donosi nimalo sree, pa je brzo uzeo rije, izgovorio pred mladiem i djevojkom nekoliko prigodnih dosjetki, a zatim je izrazio svoje zadovoljstvo to je mogao provesti nekoliko ugodnih trenutaka s njima. Rekao je da uri i oprostio se. Kad je ve stigao do staklenih vrata, mladi se udario po elu i rekao djevojci kako je potpuno zaboravio dogovoriti se s doktorom oko intervjua za asopis. Potrao je i stigao Havela tek na ulici. Pa to kaete? - upitao je. Havel je dugo gledao u mladieve oi kojega je nestrpljenje grijalo. Urednika je, meutim, Havelova utnja potpuno ohladila, pa se sam poeo povlaiti: Znam, nije ba ljepotica Ne, nije ljepotica rekao je Havel. Urednik je oborio glavu. Malo previe pria, ali inae je vrlo mila. Da, djevojica je zaista mila rekao je Havel ali mio moe biti i pas, kanarinac ili patak koji se gega po dvoritu. U ivotu, prijatelju, nije vano osvojiti to vie ena, jer je to samo vanjski uspjeh. Vano je gajiti vlastite kriterije, jer se u njima odraava vlastita vrijednost ovjeka. Sjetite se, prijatelju, da pravi ribar baca sitne ribe natrag u vodu. Mladi se poeo ispriavati, tvrdei kako je i sam bio prilino rezerviran prema djevojci, to uostalom dokazuje i injenica da je traio Havelovo miljenje. Nije vano rekao je Havel. Neka vas to ne mui. Ali mladi se nastavio opravdavati i ispriavati, naglaavajui kako u jesen vlada u toplicama nestaica lijepih ena pa je ovjek zadovoljan onim to se nae. U tom se pogledu ne slaem s vama usprotivio se Havel. Sreo sam nekoliko iznimno privlanih ena. Ali rei u vam neto. Postoji neto u vanjskom izgledu ene to ukus maloga grada pogreno proglaava ljepotom. S druge strane, postoji istinska erotska ljepota ene, ali prepoznati tu ljepotu na prvi pogled nije mala stvar. To je umjetnost. Pruio je mladiu ruku i udaljio se.

Urednik je pao u strano oajanje shvatio je da je nepopravljiva budala, da je izgubljen u beskrajnoj (da, izgledala je beskrajna, neizmjerna) pustinji vlastite mladosti; shvatio je kako je u oima doktora Havela definitivno propao i bilo mu je posve jasno da je njegova djevojka nezanimljiva, nevana i runa. Kad se vratio u lou i sjeo pored nje, uinilo mu se da to vide svi gosti u kavani, zajedno s konobarima koji su trkarali naokolo, i da ga svi zlobno saaljevaju. Pozvao je konobara da plati objanjavajui djevojci kako ga eka neodgodan posao, pa mora ii. Djevojka se rastuila, a mladiu se srce steglo od alosti; iako je znao da e je kao pravi ribar baciti natrag u vodu, ipak ju je u dubini due i dalje (tajno i postieno) volio. Ni sutranji dan nije unio svjetlo u njegovo sumorno raspoloenje i kad je na trgu ugledao doktora Havela u drutvu neke elegantno odjevene ene, osjetio je zavist gotovo slinu mrnji. Dama je bila upadljivo lijepa, a raspoloenje doktora Havela, koji mu je veselo kimnuo glavom, upadljivo razdragano, pa se urednik pod njegovim zracima osjeao jo bjednije. Ovo je urednik ovdanjeg asopisa koji se upoznao sa mnom samo da bi sreo tebe predstavio ga je Havel ljepotici. Kad je mladi shvatio da je pred njim ena koju poznaje s filmskog platna, postao je jo nesigurniji; Havel ga je nagovarao da proeta s njima, a urednik, ne znajui to da kae, poeo im je objanjavati svoj novinarski projekt, dopunjen novom idejom da napravi intervju s oboje suprunika zajedno. Zaboga, dragi prijatelju opomenuo ga je Havel razgovori to smo ih vodili bili su, dodue, ugodni, a vaom zaslugom i zanimljivi, ali moete li mi rei zato bi trebalo da ih objavljujemo u asopisu namijenjenom ljudima koji boluju od ui i ira na dvanaestercu? Mogu zamisliti te vae razgovore rekla je s osmijehom gospoa Havel. Razgovarali smo o enama rekao je doktor Havel. Naao sam u gospodinu uredniku izvanrednog sugovornika o toj temi, sjajnog partnera u debatama koji mi je olakao ove sumorne dane. Gospoa Havel se obratila mladiu. Nije vam dosaivao? upitala je. Urednik je bio sretan to ga je doktor nazvao sjajnim partnerom i zavist u njemu poela se ponovno mijeati sa zahvalnou; izjavio je kako je vjerojatno on dosaivao doktoru, jer je i te kako svjestan svog neiskustva i nezanimljivosti, ak, dodao je, svoje nitavnosti. Ah, dragi moj nasmijala se doktorova supruga sigurno si se pravio vaan! Nije tako! branio je urednik doktora. Vi, naime, milostiva gospoo, ne znate to je to mali grad, to je to provincija u kojoj sam prisiljen ivjeti. Ali ovdje je divno! usprotivila se glumica. Da, za vas, jer ste doli na kratko vrijeme, ali ja ovdje ivim i dalje u ivjeti. Uvijek u istom krugu ljudi koje ve poznajem kao vlastiti dep. Stalno meu istim ljudima koji svi misle jednako, a ono to misle uvijek je jednako povrno i glupo. Moram se sastajati s njima htio to ili ne, i nisam ni svjestan da im se polako prilagoavam. Strana je i sama pomisao da bih mogao postati jedan od njih! Strano je gledati na svijet njihovim kratkovidnim oima! Urednik je govorio sa sve veim arom, a glumica je pomislila kako njegove rijei imaju prizvuk vjenog protesta mladosti. To ju je tako osvojilo i ponijelo da je rekla: Ne smijete se prilagoditi, ne smijete! Ne smijem potvrdio je mladi Gospodin doktor mi je sino otvorio oi. Moram po svaku cijenu izai iz zatvorena kruga ove sredine. Iz zatvorena kruga osrednjosti, nevanosti. Izai ponovio je mladi. Izai! Razgovarali smo o tome objasnio je Havel svojoj eni kako banalni ukus maloga grada stvara lani ideal ljepote, koji je u biti neerotski, ak antierotski, a ne zamjeuje stvarnu,

eksplozivnu erotsku aroliju. Kraj nas prolaze ene koje bi mogle navesti mukarca na najvratolomnije ulne avanture, a ovdje ih nitko ne zapaa. Tako je potvrdio je mladi. Nitko ih ne zapaa nastavio je doktor jer ne odgovaraju normama ovdanjih krojaa; erotska arolija se, naime, manifestira vie deformacijom nego pravilnou, vie izrazitou nego neupadljivou, vie originalnou nego konfekcijskom ljepotom. Da suglasio se mladi. Poznaje Frantiku? obratio se Havel svojoj supruzi. Poznajem odgovorila je glumica. A zna i to da bi mnogi moji prijatelji dali sve to imaju za samo jednu no s njom. Ovdje, mogao bih se kladiti, nitko je i ne zapaa. Evo recite, gospodine urednice, vi poznajete doktoricu, jeste li ikad zapazili kakva je to izuzetna ena? Ne, zaista nisam rekao je mladi. Nikad mi nije palo na pamet da je pogledam kao enu! Naravno rekao je Havel. Nije vam izgledala dovoljno mrava. Nedostajale su joj pjege, nije bila brbljava. Da rekao je mladi, sav nesretan. Sino ste vidjeli kakva sam u stvari budala. Ali sigurno ste nekad zapazili kako Frantika hoda? nastavio je Havel. -Jeste li zapazili kako njene noge u hodu jednostavno govore? Gospodine urednice, kad biste uli to te noge priaju, pocrvenjeti biste, iako znam da ste iskusan zavodnik.

9.
185
Pravi budale od ljudi koji ti nita nisu skrivili rekla je glumica svom suprugu nakon to su se rastali s urednikom. Poznato ti je da je to kod mene znak dobrog raspoloenja. I mogu ti rei da sam prvi put dobro raspoloen otkako sam doputovao ovamo. Ovaj put doktor Havel nije lagao; kad je oko podneva na stanici ugledao autobus i iza stakla svoju enu, i kad ju je kasnije ugledao kako se osmjehuje na vratima, bio je sav van sebe od sree. Protekli dani ostavili su njegove rezerve dobrog raspoloenja netaknutima, pa je cijelog dana izraavao radost, na neki gotovo aav nain. Zajedno su etali po kolonadi, grickali okrugle slatke oblatne, na brzinu posjetili Frantiku da uju najnovije informacije o izjavama njenog sina, obavili etnju s urednikom, opisanu u prethodnom poglavlju, i zbijali ale na raun pacijenata koji su po lijenikom nareenju etali ulicama. Tom prilikom doktor Havel je primijetio da neki od prolaznika prate glumicu dugim pogledima, a kad bi se okrenuo, otkrivao je da stoje i gledaju za njima. Otkrili su te rekao je Havel. Ljudi su ovdje besposleni pa postaju strastveni posjetioci kina. Smeta li ti to? upitala je glumica, koja je javnost svog zanimanja doivljavala kao neki grijeh, jer je, kao svi istinski zaljubljeni, eznula za tihom i skrivenom ljubavlju. Naprotiv rekao je Havel i nasmijao se, a onda se dugo zabavljao pogaajui kao dijete tko e od prolaznika poznati glumicu, a tko nee, i kladei se s njom oko toga koliko e je ljudi u sljedeoj ulici prepoznati. Za glumicom su se okretali starci, seljanke, djeca, ali nisu a ne zamjeuje stvarnu, eksplozivnu erotsku aroliju. Kraj nas prolaze ene koje bi mogle navesti mukarca na najvratolomnije ulne avanture, a ovdje ih nitko ne zapaa. Tako je potvrdio je mladi. Nitko ih ne zapaa nastavio je doktor jer ne odgovaraju normama ovdanjih krojaa; erotska arolija se, naime, manifestira vie deformacijom nego pravilnou, vie izrazitou nego neupadljivou, vie originalnou nego konfekcijskom ljepotom. Da suglasio se mladi. Poznaje Frantiku? obratio se Havel svojoj supruzi. Poznajem odgovorila je glumica. A zna i to da bi mnogi moji prijatelji dali sve to imaju za samo jednu no s njom. Ovdje, mogao bih se kladiti, nitko je i ne zapaa. Evo recite, gospodine urednice, vi poznajete doktoricu, jeste li ikad zapazili kakva je to izuzetna ena? Ne, zaista nisam rekao je mladi. Nikad mi nije palo na pamet da je pogledam kao enu! Naravno rekao je Havel. Nije vam izgledala dovoljno mrava. Nedostajale su joj pjege, nije bila brbljava. Da rekao je mladi, sav nesretan. Sino ste vidjeli kakva sam u stvari budala. Ali sigurno ste nekad zapazili kako Frantika hoda? nastavio je Havel. Jeste li zapazili kako njene noge u hodu jednostavno govore? Gospodine urednice, kad biste uli to te noge priaju, pocrvenjeli biste, iako znam da ste iskusan zavodnik.

9.
185
Pravi budale od ljudi koji ti nita nisu skrivili rekla je glumica svom suprugu nakon to su se rastali s urednikom. Poznato ti je da je to kod mene znak dobrog raspoloenja. I mogu ti rei da sam prvi put dobro raspoloen otkako sam doputovao ovamo. Ovaj put doktor Havel nije lagao; kad je oko podneva na stanici ugledao autobus i iza stakla svoju enu, i kad ju je kasnije ugledao kako se osmjehuje na vratima, bio je sav van sebe od sree. Protekli dani ostavili su njegove rezerve dobrog raspoloenja netaknutima, pa je cijelog dana izraavao radost, na neki gotovo aav nain. Zajedno su etali po kolonadi, grickali okrugle slatke oblatne, na brzinu posjetili Frantiku da uju najnovije informacije o izjavama njenog sina, obavili etnju s urednikom, opisanu u prethodnom poglavlju, i zbijali ale na raun pacijenata koji su po lijenikom nareenju etali ulicama. Tom prilikom doktor Havel je primijetio da neki od prolaznika prate glumicu dugim pogledima, a kad bi se okrenuo, otkrivao je da stoje i gledaju za njima. Otkrili su te rekao je Havel. Ljudi su ovdje besposleni pa postaju strastveni posjetioci kina. Smeta li ti to? upitala je glumica, koja je javnost svog zanimanja doivljavala kao neki grijeh, jer je, kao svi istinski zaljubljeni, eznula za tihom i skrivenom ljubavlju. Naprotiv rekao je Havel i nasmijao se, a onda se dugo zabavljao pogaajui kao dijete tko e od prolaznika poznati glumicu, a tko nee, i kladei se s njom oko toga koliko e je ljudi u sljedeoj ulici prepoznati. Za glumicom su se okretali starci, seljanke, djeca, ali nisu zaostajale ni one privlane ene koje je prije bio zapazio u toplicama. Havelu, koji je posljednjih nekoliko dana proveo u poniavajuoj neprimjetnosti, neobino je ugodna ta panja prolaznika, pa je poelio da zrake radoznalosti to vie padaju i na njega hvatao je glumicu rukom oko struka, naginjao se prema njoj, aptao joj u uho njene i lascivne rijei tako da se ona, zauzvrat, poela privijati uz njega, razdragano podiui pogled prema njegovu licu. Pod mnogobrojnim je pogledima Havel osjeao kako mu se vraa izgubljena naoitost, kako mu razlivene crte postaju upadljive i izraajne, ponovno se ponosno radovao svome tijelu, svome hodu, itavom svom biu. I dok su tako ljubavniki zagrljeni lutali glavnom ulicom pored izloga, doktor Havel je u prodavaonici lovakog pribora ugledao plavokosu maserku koja se juer onako ljubazno ponaala prema njemu; stajala je u praznoj prodavaonici i brbljala s prodavaicom. Hodi rekao je iznenaenoj supruzi ti si najljepe bie na itavu svijetu, htio bih ti darovati neto. Uhvatio ju je za ruku i odveo u prodavaonicu. ene koje su priale, naglo su uutjele; maserka je dugo gledala u glumicu, zatim je kratko odmjerila Havela, onda je ponovno pogledala u glumicu pa u Havela. Havel je to sa zadovoljstvom registrirao, ne obraajui uope pozornost na nju, i brzo pogledom preao preko izloene robe; ugledao je rogove, torbe, lovake puke, dalekozore, tapove, brnjice za pse. Sto biste eljeli? upitala je prodavaica. Trenutak rekao je Havel; naposljetku je ispod stakla na pultu ugledao nekoliko crnih zvidaljki, pa je pokazao na jednu. Prodavaica mu je pruila zvidaljku, a Havel ju je prinio usnama, puhnuo, zatim je pregledao sa svih strana i ponovno tiho zazvidao. Odlina je pohvalio je zvidaljku i poloio pred prodavaicu traenu novanicu od pet kruna. A onda je zvidaljku predao supruzi. Glumica je u poklonu vidjela oboavano muevljevo djeatvo, mangupluk, njegov smisao za besmislice i zahvalila mu prekrasnim, zaljubljenim pogledom. Havelu je, meutim, to bilo malo, pa

joj je apnuo: I to je sva tvoja zahvalnost za tako lijep dar? Na to ga je glumica poljubila. ene nisu mogle odvojiti poglede od njih sve dok nisu izali iz prodavaonice. Zatim su opet lutali ulicama i kroz park, grickali oblatne, puhali u zvidaljku, sjedili na klupi i kladili se koliko e se prolaznika okrenuti. Uveer, kad su ulazili u restoran, zamalo se nisu sudarili sa enom slinom trkaem konju. Pogledala ih je iznenaeno, neto due promatrajui glumicu nego Havela, zatim je ponovno pogledala u glumicu, a kad joj je pogled drugi put skrenuo na Havela, nehotice mu je kimnula glavom, i Havel se naklonio, i nagnuvi se prema supruzi apatom je upitao voli li ga. Glumica ga je zaljubljeno pogledala i pomilovala po licu. Onda su sjeli za stol, naruili skromno jelo (jer je supruga strogo pazila na Havelovu dijetu), pili crno vino (jedino to je Havel smio piti), i Havelovu suprugu je iznenada svladala raznjeenost. Nagnula se prema muu, uhvatila ga za ruku i rekla da je taj dan bio za nju jedan od najljepih u ivotu. Povjerila mu je kako je tugovala kad je odlazio u toplice, ponovno zamolila da joj oprosti za ludo, ljubomorno pismo, i zahvaljivala mu to je telefonirao i pozvao je da doe; vrijedilo bi putovati k njemu i kad ne bi bili zajedno vie od jedne minute. Zatim je poela govoriti o tome kako je za nju ivot s njim ispunjen stalnim nemirom i nesigurnou, kao da joj Havel neprestano i vjeno izmie, ali da je upravo zato za nju svaki dan nov doivljaj, nova zaljubljenost, nov poklon. Otili su zajedno u Havelovu jednokrevetnu sobu i glumiina radost ubrzo je dostigla vrhunac.

Dva dana poslije, doktor Havel je ponovno otiao na takozvanu subakvalnu masau, i opet je stigao sa zakanjenjem jer, istinu govorei, nikada nigdje nije stizao na vrijeme. Ponovno je naiao na plavokosu maserku, samo to ga ona ovaj put nije doekala smrknuta, naprotiv, osmjehivala se i oslovila ga gospodine doktore, po emu je Havel zakljuio da je otila u prijemnu kancelariju i proitala njegov bolesniki karton ili se raspitala kod drugih. Doktor Havel je sa zadovoljstvom registrirao tu promjenu i poeo se svlaiti iza zavjese u kabini. Kad ga je maserka pozvala i rekla da je kada puna, izaao je samouvjereno, istaknutog pupka, i s uivanjem legao u vodu. Maserka je okrenula slavinu na razvodnoj ploi i upitala ga je li njegova gospoa supruga jo u toplicama. Havel je rekao da nije, a maserka je upitala hoe li gospoa supruga opet igrati u nekom lijepom filmu. Havel je rekao da hoe, a maserka je podigla njegovu desnu nogu. Kad ga je mlaz vode pokakljao po tabanu, maserka se nasmijala i rekla kako gospodin doktor oigledno ima vrlo osjetljivo tijelo. Razgovarali su dalje i Havel je primijetio da je u banji dosadno, na to se maserka nasmijala i posebno naglaavajui rijei rekla kako gospodin doktor sigurno zna organizirati ivot tako da se ne dosauje. A kad se nagnula nad njega, prelazei mu mrkom preko prsnog koa, Havel joj je rekao da ima lijepe grudi iz poloaja u kojem se nalazio dobro je vidio njihovu gornju polovinu na to je ona odgovorila da je gospodin doktor sigurno vidio i ljepe. Iz svega toga Havel je izveo jasan zakljuak kako je kratak posjet njegove ene potpuno izmijenio njegov lik u oima te zgodne, miiave djevojke, da je odjednom postao privlaan, magian, pa i neto vie od toga njegovo tijelo postalo je za nju, nedvojbeno, prilika da se tajno zblii s poznatom glumicom, da postane ravna slavnoj eni za kojom se svi okreu. Havel je shvatio da mu je odjednom sve doputeno, da mu je unaprijed sve utke obeano. Samo, kako se to ve dogaa, kad je ovjek zadovoljan i osjea se ravan Bogu, obino je sklon odbijati prilike koje mu se pruaju i tako potvrditi svoju zasienost. Havelu je bilo dovoljno to je razbio neljubaznu nepristupanost plave djevojke, to mu se obeala slatkim glasom i pokornim pogledom, to mu se gotovo nudila i nimalo nije eznuo za njom. Zatim se morao okrenuti na trbuh, podii bradu iz vode i pustiti da ga ponovno od vrata do pete izmasira otrim mlazom. Taj poloaj, inilo mu se, bio je poloaj pokore i pobone zahvalnosti; mislio je na svoju enu, na to kako je lijepa, na to koliko je voli i koliko ona voli njega, na to da je ona njegova sretna zvijezda koja mu donosi naklonost sluaja i vrsto graenih gospoica. Kad je masaa zavrena i on se uspravio da izie iz kade, maserka mu se poprskana sitnim kapima znoja, poslije svega inila tako zdravom, sonom i lijepom, a njezine su ga oi gledale tako posluno i odano, da je poelio nakloniti se u smjeru gdje se, negdje u daljini, nalazila njegova ena. inilo mu se da tijelo mlade maserke stoji na velikoj ruci njegove ene i da mu ga ona poklanja kao neki znak privrenosti, kao neki ljubavni dar. Iznenada mu se uinilo da bi odbiti taj dar, odbiti tu njenu panju, znailo grubo uvrijediti vlastitu enu. Zato se osmjehnuo oznojenoj djevojci i rekao da danas ima slobodnu veer za nju; ekat e je u sedam sati kod Vrela. Djevojka je pristala i Havel se umotao u veliki runik. Kad se odjenuo i zaeljao kosu, ustanovio je da je iznimno dobro raspoloen. Poelio je s nekim proaskati pa je svratio do Frantike, kojoj je njegov posjet dobrodoao, jer je i ona bila odlino raspoloena. Priala je zbrdazdola, o svemu i svaemu, ali se stalno vraala na temu koju su naeli pri posljednjem susretu govorila je o svojim godinama, i nejasno formuliranim reenicama isticala kako ovjek ne smije kapitulirati pred brojem godina, kako godine nisu uvijek smetnja i kako je to predivan osjeaj kad se ovjek uvjeri kako se mirne due moe mjeriti s mlaima. A ni djeca nisu ba sve izjavila je odjednom, bez ikakva povoda, a onda se ispravila: Ne, ja volim svoju djecu. Ti zna koliko ih volim, ali na svijetu postoje i druge stvari Frantikina razmiljanja nisu ni na trenutak prela granicu neodreenosti i apstrakcije; neupuen bi ih sluatelj posve sigurno proglasio pukim naklapanjem. Havel, meutim, nije bio neupuen sluatelj i odmah je prozreo ono to se krilo iza tog brbljanja. Zakljuio je da je njegova srea samo karika u itavom lancu sree, a kako je po prirodi bio velikoduan, njegovo se dobro raspoloenje udvostruilo.

Da, doktor Havel je pogodio urednik je jo istoga dana potraio doktoricu koju je njegov majstor toliko hvalio. Ve poslije prvih reenica otkrio je u sebi iznenaujuu smjelost i rekao joj kako mu se ona svia i da bi se htio sastati s njom. Doktorica je uplaeno promucala da je starija od njega i da ima djecu, to je jo vie ohrabrilo urednika. Rijei su mu same navirale: rekao je kako doktorica posjeduje skrivenu ljepotu koja vrijedi daleko vie od banalne vanjske privlanosti; pohvalio je njezin hod i rekao kako joj noge kao da govore dok hodaju. Dva dana kasnije, one iste veeri dok je doktor Havel zadovoljno iao prema Vrelu, iz daljine zapazivi vrsto graenu plavuu koja ga je ekala, urednik je nestrpljivo koraao goredolje po svojoj tijesnoj mansardi. Bio je gotovo siguran u uspjeh, ali se utoliko vie bojao neke greke ili sluaja koji bi ga mogli pokvariti; svakoga je asa otvarao vrata da pogleda niz stubite; naposljetku ju je ugledao. Pomnjivost kojom se gospoa Frantika odjenula i naminkala, potisnula je daleko u pozadinu svakodnevni lik ene u bijelim hlaama i bijeloj kuti; uzdrhtalu mladiu se inilo da njezina erotska arolija, dosad samo nasluivana, sada stoji pred njim gotovo bestidno obnaena, i iznenada ga je svladala neka potovanjem potaknuta bojaljivost. Da je svlada, zagrlio je doktoricu ve na vratima i poeo je strastveno ljubiti. Uplaena tom naglou, Frantika ga je zamolila neka je pusti da sjedne. Pustio ju je, ali joj je odmah sjeo uz noge i poeo joj preko arapa ljubiti koljena. Zavukla mu je prste u kosu i pokuala ga blago odgurnuti. Obratimo pozornost na ono to mu je govorila. Najprije je nekoliko puta ponovila morate biti.dobri. Kad je mladi odgovorio da, da, bit u dobar, i pri tome pomicao usne dalje po otroj tkanini, rekla je ne, ne, to ne, to ne. Kad je stigao jo vie, poela mu je iznenada govoriti ti uzviknuvi: Ti si divljak, oh, kakav si ti divljak! Tom je izjavom sve odlueno. Mladi vie nije nailazio ni na kakav otpor. Bio je ponesen sam sobom, ponesen brzinom svoga uspjeha, ponesen doktorom Havelom, iji je genij bio tu uz njega i proimao ga, bio je ponosan nagim tijelom ene koja je leala u ljubavi sjedinjena s njim. elio je biti majstor, elio je biti virtuoz, elio je pokazati ulnost i vatrenost. Lako se podigao iznad doktorice, strastveno odmjeravao njeno isprueno tijelo i mrmljao Lijepa si, prekrasna, prekrasna si Doktorica je objema rukama pokrila trbuh i rekla: Ne treba da mi se ruga Ne luduj, ne rugam ti se, divna si! Nemoj me gledati rekla je, privlaei ga k sebi, da ne vidi. Rodila sam dvoje djece, zna! Dvoje djece? rekao mladi, ne shvaajui. Na meni se to vidi, ne smije me gledati. Te su njezine rijei donekle zakoile njegov poetni polet i samo s naporom mu je uspjelo sauvati potrebno uzbuenje; da bi mu to bolje ilo od ruke, pokuao je opojnost stvarnou, koja mu je izmicala, nadoknaditi rijeima, pa je aptao doktorici u uho kako je divno to lei tu s njim naga, potpuno naga. Drag si, strano si drag rekla je doktorica. Mladi je i dalje ponavljao rijei o nagom tijelu doktorice i pitao je da li i nju uzbuuje to to potpuno naga lei s njim. Pravo si dijete rekla je doktorica. Da, uzbuuje me. Ipak je, nakon nekoliko trenutaka, dodala kako ju je ve toliko lijenika vidjelo golu da joj je to gotovo svejedno. Vie lijenika nego ljubavnika rekla je, nasmijala se i poela priati o tekim poroajima. Ali vrijedilo je rekla je na kraju. Imam dvoje divne djece. Divne, divne! Teko stvoreno uzbuenje ponovno je napustilo urednika, ak mu se uinilo kako sjedi u kavani i pria s doktoricom uz alicu aja. To ga je ogorilo, poeo ju je ponovno milovati vatrenim pokretima i ponovno joj je pokuao sugerirati neke vie ulne predodbe. Kad sam posljednji put doao k tebi, jesi li znala da emo voditi ljubav?

 A ti? elio sam to rekao je urednik. Strano sam to elio! U rije elio uloio je beskrajnu strast. Ti si kao moj sin nasmijala mu se u uho doktorica. I on bi sve htio. Ja ga uvijek pitam: A ne bi elio sat s vodoskokom? I tako su vodili ljubav; gospoa Frantika se napriala kao nikad. Kad su poslije svega sjeli jedno uz drugo na kau, goli i umorni, doktorica je pomilovala urednika po kosi i rekla: Ima ubu kao on. A tko to? Moj sin. Ti stalno misli na svog sina rekao je urednik bojaljivo protestirajui. Zna ve kako je rekla je ponosno. To je mamin sin, mamin sin. Zatim je ustala i poela se oblaiti. I odjednom, u toj momakoj sobici, obuzeo ju je osjeaj da je mlada, da je posve mlada djevojka, i to je bio opojan, predivan osjeaj. Kad je pola, zagrlila je urednika, a oi su joj bile vlane od zahvalnosti.

12.
184
Nakon prekrasne noi, Havelu je svanuo i prekrasan dan. Za dorukom je izmijenio nekoliko znaajnih rijei sa enom slinom trkaem konju, a u deset sati, kad se vratio s terapije, u sobi ga je ekalo enino pismo, puno ljubavi. Zatim je otiao u povorci pacijenata proetati du kolonade; drao je porculansku posudu ispred usta i sav blistao od zadovoljstva. Zene, koje su prije prolazile ne primjeujui ga, sad su ga uporno pratile pogledima, tako da je osjeao potrebu uzvratiti im lakim naklonom. Kad je ugledao urednika, veselo mu je klimnuo glavom. Posjetio sam jutros doktoricu rekao je i prema izvjesnim znakovima, koji ne mogu promaknuti dobru psihologu, ini mi se da ste postigli uspjeh! Mladi je vie od svega elio povjeriti se svom majstoru, ali ga je tok dogaaja prethodne veeri pomalo zbunjivao. Nije bio siguran je li ta veer bila tako zanosna kako bi trebala biti, pa nije znao bi li ga toan i istinit izvjetaj u Havelovim oima uzdigao ili ponizio. Razmiljao je to da mu povjeri, a to ne. Kad je, meutim, ugledao Havelovo lice kako blista od veselja i bestidnosti, nije mogao drukije nego uzvratiti mu slinim tonom, veselim i bestidnim, pa je poeo oduevljeno hvaliti enu koju mu je Havel preporuio. Priao je o tome kako mu se svidjela im ju je prvi put pogledao oima osloboenim malograantine, priao je kako je odmah pristala doi k njemu, i o tome s kakvom ju je udesnom brzinom osvojio. Kad mu je doktor Havel poeo postavljati razna pitanja i potpitanja, kako bi sagledao sve nijanse opisana dogaaja, mladi se u svojoj ispovijedi, htio ne htio, sve vie i vie pribliavao stvarnosti dok naposljetku nije izjavio kako je sve u svemu vrlo zadovoljan, ali ga je pomalo zbunjivala konverzacija koju je vodio s doktoricom dok su se voljeli. To je doktora Havela vrlo zanimalo pa je natjerao urednika da mu ponovi dijalog od rijei do rijei, prekidajui njegovu priu oduevljenim uzvicima Ta to je divno! To je divno!, Ah, ta vjena majica! i Prijatelju, kako vam zavidim! U tom se trenutku pojavila pred njima ena slina trkaem konju. Doktor Havel ju je pozdravio dubokim naklonom, a ona mu je pruila ruku. Ne ljutite se ispriavala se malo sam zakasnila. Ne smeta rekao je Havel Divno sam se zabavljao s prijateljem. Oprostit ete mi, moram zavriti razgovor s njim. Zatim se, ne isputajui ruku visoke ene, okrenuo uredniku. Dragi prijatelju, to to ste mi ispriali premauje moja oekivanja. Shvatite, naime, da je zabava samog tijela, koja se odvija u potpunoj utnji, strahovito jednolina; jedna ena se u njoj poistovjeuje s drugom, i tako ih sve zaboravljamo. A ljubavnim se radostima predajemo u prvom redu zato da ih pamtimo! Da se kao svijetle toke spoje u blistavu dugu koja e spojiti nau mladost s naom starou! A odravaju vjeni plamen naih uspomena! I znajte, prijatelju, da je jedna jedina rije, izgovorena tijekom te posve obine scene, moe osvijetliti tako da ostane nezaboravna. O meni priaju da sam skuplja ena, a ja sam, u stvari, prije svega skuplja rijei. Vjerujte mi, jueranju veer neete nikada zaboraviti i budite sretni zbog toga. Kimnuo je glavom mladiu i, drei za ruku visoku enu slinu trkaem konju, polako se udaljio niz etalite. EDUARD I BOG

Priu o Eduardu najzgodnije je zapoeti u seoskoj kuici njegova starijeg brata. Brat je leao na kauu i govorio Eduardu: Slobodno se obrati toj babi. Ona je, dodue, prava svinja, ali vjerujem da i u takvim stvorenjima postoji neto to se zove savjest. Upravo zato to je meni, u svoje vrijeme, napravila onu svinjariju, bit e joj moda drago ako joj dopusti da na tebi iskupi svoje stare grijehe. Eduardov je brat bio uvijek isti dobriina i lijenina. Sigurno se isto tako izleavao na kauu u svojoj studentskoj mansardi kad je u njoj, prije mnogo godina (Eduard je tada bio djeak) prespavao i prehrkao dan Staljinove smrti. Sljedeeg je dana doao, nita ne slutei, na fakultet i ugledao kolegicu Cechaekovu, kako u pompozno ukoenoj pozi stoji usred predvorja kao kip tuge; tri je puta obiao oko nje, a onda je prasnuo u smijeh. Djevojka, uvrijeena, proglasila je smijeh svog kolege politikom provokacijom pa je brat morao napustiti fakultet i otii raditi na selo, gdje je od tada stekao kuu, psa, suprugu, dvoje djece, pa ak i vikendicu. U toj je seoskoj kui leao sad na kauu i govorio Eduardu: Nazivali smo je kazneni bi radnike klase. Ali to se tebe zapravo ne tie. Danas je to ve ena u godinama, a obzirom da je uvijek voljela mlade momke, sigurno e ti izii ususret. Eduard je tada bio jo vrlo mlad. Bio je upravo zavrio pedagoki fakultet (isti koji njegov brat nije mogao zavriti) i traio je mjesto. Posluao je bratov savjet i sljedeega dana pokucao na vrata direktorske kancelarije. Ugledao je visoku, koatu enu s ciganski crnom, masnom kosom, crnim oima i crnim maljama ispod nosa. Njena ga je runoa oslobodila treme koja ga je, mladog kakav je bio, jo hvatala pred enskom ljepotom, tako da mu je uspjelo s njom razgovarati slobodno, ak ljubazno i udvorno. Direktorica je s oiglednim zadovoljstvom prihvatila njegov ton i nekoliko puta izjavila, s gotovo pretjeranim oduevljenjem: Potrebni su nam mladi ljudi. Obeala je da e udovoljiti njegovoj molbi.

I tako je Eduard postao uitelj u malom ekom gradu. To ga nije ni posebno radovalo, ni alostilo. Uvijek je nastojao razdvajati vano i nevano, a svoju uiteljsku je karijeru svrstavao u kategoriju nevanoga. Ne zato to bi uiteljski posao sam po sebi bio nevaan, ili to bi mogao ivjeti i bez njega (naprotiv, u tom je pogledu za njega bio vrlo vaan, jer je znao da se drukije ne bi mogao uzdravati), nego ga je smatrao nevanim s obzirom na vlastitu linost. Taj poziv nije sam izabrao. Izabrala ga je potranja, izabrale su ga karakteristike, svjedodbe iz srednje kole, prijemni ispiti. Mehnizam, to su ga pokretale te sile, na kraju ga je (kao to transporter izbacuje vreu na karoseriju kamiona) iz srednje kole izbacio na pedagoki fakultet. Upisao se bez mnogo volje (fakultet je bio praznovjerno obiljeen bratovim neuspjehom), ali se naposljetku prilagodio. Shvatio je, meutim, da e njegov poziv biti jedna od sluajnosti u njegovu ivotu. Da e mu biti zalijepljen kao lana brada, koja izgleda smijeno. Samo, ako je ve dunost neto nevano (i smije- no), moda je vano ono to nije dunost; Eduard je u novoj sredini ubrzo pronaao mladu djevojku, koja mu se uinila vrlo lijepom, pa joj se poeo posveivati istinskom ozbiljnou. Zvala se Alice i bila je, kako se, na svoju alost, ve na prvim sastancima uvjerio, veoma suzdrana i edna. Mnogo je puta pokuao, dok su uveer etali, obgrliti je preko leda tako da joj straga dodirne desnu dojku, ali ona ga je svaki put uhvatila za ruku i odgurnula je. Jednoga dana, kad je opet pokuao izvesti taj eksperiment, a ona mu (opet) odgurnula ruku, zastala je i upitala ga: Vjeruje li u Boga? Svojim profinjenim sluhom Eduard je osjetio da je to pitanje posebno intonirano i odmah je zaboravio na dojku. Vjeruje li? ponovila je Alice pitanje, a Eduard se nije usuivao odgovoriti. Nemojmo mu zamjeriti to nije imao hrabrosti biti iskren; bio je prilino osamljen u novoj sredini, a Alice mu se previe sviala da bi je izgubio zbog jednog pogrenog odgovora. A ti? upitao je da dobije na vremenu. Ja vjerujem rekla je Alice, zahtijevajui da joj odgovori. Do tog mu trenutka nikad nije palo na pamet da vjeruje u Boga, ali je shvatio da to ne smije priznati, naprotiv, da bi mogao iskoristiti priliku i sklepati od vjere u Boga lijepa drvena konja u ijoj bi se utrobi, po antikom primjeru, mogao neprimijeen provui kroz djevojinu obranu. Samo to Eduard nije bio u stanju djevojci jednostavno rei da, vjerujem u Boga; nije, jednostavno reeno, bio cinik i bilo ga je stid lagati; gruba, direktna la bila mu je odvratna; ako je la neophodna, htio je da i u njoj ostane to blie istini. Zato je odgovorio, neobino zamiljeno: Ni sam ne znam, Alice, to da ti kaem. Naravno, vjerujem u Boga, ali nainio je stanku, a Alice ga je iznenaeno pogledala. elim biti potpuno iskren prema tebi. Smijem li biti posve iskren? Mora biti iskren rekla je Alice. Inae nikakva smisla ne bi imalo da budemo zajedno. Ozbiljno? Ozbiljno rekla je Alice. Ponekad me proganjaju sumnje rekao je Eduard tihim glasom. Ponekad posumnjam postoji li zaista. Ali kako moe sumnjati u to? gotovo je kriknula Alice. Eduard nije odgovorio, a nakon nekoliko trenutaka razmiljanja pala mu je na pamet poznata misao: Kad vidim oko sebe toliko zla, esto se pitam je li mogue da postoji Bog koji sve to doputa. To je zazvualo tako tuno, da ga je Alice uhvatila za ruku. Da, svijet je zaista pun zla. To ja

i previe dobro znam. Ali upravo zato mora vjerovati u Boga. Bez njega bi sve te patnje bile uzaludne. Nita ne bi imalo smisla. Ja tada uope ne bih mogla ivjeti. Moda si u pravu rekao je Eduard zamiljeno i u nedjelju otiao s njom u crkvu. Umoio je prste u kropionicu i prekriio se. Zatim je bila misa, pjevalo se, a on je zajedno s ostalima pjevao crkvenu pjesmu, melodija koja mu je bila poznata, ali ne i rijei. Umjesto propisanih rijei birao je jednostavno razne samoglasnike, a ton je hvatao uvijek djeli sekunde poslije ostalih, jer je i melodiju znao tek priblino. Ali zato je u trenutku, kad bi se uvjerio u tonost tona, putao da mu glas zazvui svom snagom, pa je prvi put u ivotu postao svjestan da ima lijep bas. Zatim su svi poeli moliti Oena, a neke su stare ene kleknule na kameni pod. Nije mogao odoljeti porivu, pa je i sam pao na koljena. Kriao se irokim pokretima ruke ispunjen divnim osjeajem da moe raditi neto to nikad u ivotu nije radio, to ne moe raditi ni u razredu, ni na ulici, nigdje. Osjeao se savreno slobodnim. Kad je sve zavrilo, Alice ga je pogledala blistavim oima. Moe li jo rei da sumnja u njegovo postojanje? Ne mogu rekao je Eduard. Stajali su na irokom stubitu ispred crkve, a Eduard je u sebi pucao od smijeha. Na nesreu, upravo je u tom trenutku naila direktorica kole i vidjela ih.

To je bilo loe. Moramo, naime, spomenuti (za one kojima nije poznata povijesna pozadina dogaaja) da u to vrijeme ljudima nije bilo zabranjeno ii u crkvu, ali da je ipak bilo prilino opasno posjeivati je. To nije nimalo teko shvatiti. Oni koji su izvojevali revoluciju gaje u sebi veliki ponos koji se zvao stajati na pravoj strani fronta. Kad, meutim, proe desetdvanaest godina od revolucije (kako je to otprilike bilo u vrijeme u kome se odigrava naa pria), linija fronta se pone rasplinjavati, a s njom i njena prava strana. Zato nije nikakvo udo to se nekadanji zagovornici revolucije osjeaju prevarenima i poinju na brzinu traiti nadomjestahjronta; zahvaljujui vjeri mogu (kao ateisti nasuprot vjernicima) ponovno stajati u punom sjaju na pravoj strani i tako sauvati dragocjeni patos nadmoi na koju su navikli. Samo, da kaemo istinu, taj nadomjestak fronta dobro je doao i onima drugima, i vjerojatno nee biti preuranjeno ako otkrijemo da je meu njih spadala i Alice. Isto kao to je direktorica eljela stajati napravo/strani, tako je Alice eljela stajati na suprotnoj strani. U dani- ma revolucije je, naime, nacionalizirana trgovina njezina oca i Alice je mrzila one koji su to uinili. Problem je bio kako izraziti tu mrnju. Da uzme no i krene osvetiti oca? To u ekoj nije obiaj. Alice je pronala bolju mogunost da demonstrira svoje suprotstavljanje poela je vjerovati u Boga. I tako je Gospodin Bog pritekao u pomo objema stranama (koje ve zamalo nisu izgubile svaki razlog da se postavljaju jedna protiv druge), a Eduard se njegovom zaslugom naao izmeu dvije vatre. Kad mu je u ponedjeljak ujutro u zbornici prila direktorica, osjeao se vrlo nesigurnim. Nije se, naime, nikako mogao pozvati na prijateljsku atmosferu njihova prvog razgovora, jer se od tog vremena (bilo zahvaljujui svojoj naivnosti, bilo svojoj nemarnosti) nije naao s njom da nastave zapoetu konverzaciju. Zato mu se direktorica s punim pravom mogla obratiti s upadljivo hladnim osmijehom na licu. Sino smo se sreli, zar ne? Da, sreli smo se rekao je Eduard. Ne shvaam kako moe mlad ovjek ii u crkvu nastavila je. Eduard je u neprilici slegnuo ramenima, a direktorica je zavrtila glavom. Mlad ovjek! Svratio sam razgledati barokni interijer crkve rekao je Eduard, naavi izgovor. Ah, tako rekla je direktorica ironino. Nisam znala da vas tako zanima umjetnost. Taj razgovor Eduardu nije bio nimalo ugodan. Sjetio se kako je njegov brat tri puta obiao svoju kolegicu, a onda prasnuo u smijeh. Uinilo mu se da se obiteljske scene ponavljaju, i uplaio se. U subotu se telefonom ispriao djevojci i rekao da nee doi u crkvu jer je prehlaen. Neto si jako osjetljiv predbacila mu je Alice u ponedjeljak, a Eduardu se uinilo kako njezine rijei zvue bezosjeajno. Zato joj je poeo priati (tajanstveno i neodreeno, jer ga je bilo stid priznati da se boji i zato se zapravo boji) o neprilikama koje ima u koli i o stranoj direktorici koja ga bez ikakva razloga progoni. Htio je u njoj izazvati saaljenje i suosjeanje, ali Alice je rekla: Moja efica je, naprotiv, sjajna ena i poela uz kikotanje prepriavati traeve to ih je ula na radnom mjestu. Eduard je sluao njezin veseli glas i postajao sve utueniji.

Dame i gospodo, to su bili tjedni iskuenja! Eduard je strahovito eznuo za Alice. Njeno ga je tijelo uzbuivalo, a upravo mu je to tijelo bilo nedostupno. Muenje mu je donosila i scena na kojoj su se odigravali njihovi sastanci ili bi po satdva lutali mranim ulicama, ili bi ili u kino; jednolinost i neznatne erotske mogunosti jedne i druge varijante (tree nije bilo) navele su Eduarda na zakljuak da bi kod Alice vjerojatno postigao vie kad bi se s njom susreo u nekoj drugoj sredini. Jednom joj je spomenuo, drei se posve neduno, kako bi preko subote i nedjelje mogli otii na selo kod njegova brata koji ima vikendicu u umovitoj dolini kraj rijeke. Oduevljeno joj je opisivao prirodne ljepote, ali ga je Alice ( u svemu drugom naivna i povjerljiva) s lakoom proitala p> i odbila. Otpor mu, naime, nije pruala sama Alice. Suprotstavljao mu se (uvijek budan i na oprezu) sam Bog. Taj je Bog bio stvoren iz jedine ideje (drugih elja i misli nije imao) zabranjivao je izvanbranu ljubav. Bio je to prema tome, prilino smijean Bog, ali to nije razlog da se smijemo djevojci. Od deset zapovijedi to ih je ovjeanstvu objasnio Mojsije, ak devet uope joj nije ugroavalo duu Alice nije bilo ni na kraj pameti da ubija, da uskrati potovanje svom ocu ili da poeli enu blinjega svoga; samo jedna zapovijed nije za nju bih sama po sebi razumljiva, nego ju je osjeala kao istinski teret i dunost bila je to uvena sedma zapovijed: ne sagrijei bludno. Zato se, ako je htjela nekako ostvariti svoju vjeru, dokazati je i potvrditi, morala usredotoiti upravo na tu sedmu zapovijed. Tako je od neodreena, rasplinuta, apsolutna Boga stvorila za sebe Boga koji je bio posve odreen, shvatljiv i konkretan: bio je to Bog nevinosti. Molim vas, gdje zapravo poinje blud? Svaka ena sama odreuje tu granicu, prema nekim tajanstvenim kriterijima. Alice je rado doputala da je Eduard ljubi, a poslije bezbroj njegovih pokuaja, konano se pomirila i s tim da joj miluje grudi, ali je negdje na sredini tijela recimo priblino u ravnini pupka, povukla strogo i beskompromisno crtu ispod koje se prostiralo podruje svetih zabrana, podruje Mojsijeve zapovijedi i gnjeva Gospodnjega. Eduard je poeo itati Bibliju i prouavati osnovnu teoloku literaturu; odluio je savladati Alice njenim vlastitim orujem. Alice, draga rekao joj je poslije ako volimo Boga, nita nam nije zabranjeno. Ako eznemo za neim, to se dogaa s njegovim odobrenjem. Krist je htio samo to da se svi upravljamo ljubavlju. Da rekla je Alice ali ne onom na koju ti misli. Ljubav je samo jedna rekao je Eduard. To bi tebi, naravno, odgovaralo rekla je Alice samo to je Bog uveo izvjesne zabrane kojih se moramo pridravati. Da, starozavjetni Bog rekao je Eduard ali ne i kranski Bog. Kako to? Bog je samo jedan primijetila je Alice. Da rekao je Eduard samo to su ga starozavjetni Zidovi shvatili drukije nego mi. Do Kristova dolaska ovjek se morao, prije svega, pridravati odreenog sustava bojih zapovijedi i zakona. Kakav je bio u sebi, to nije bilo vano. Krist je, meutim, sve te razne zabrane i nareenja smatrao neim vanjskim. Za njega je bilo najvanije kakav je ovjek u sebi. Ako se ovjek upravlja svojom unutarnjom strau i vjerom, sve to uini dobro je i Bogu se svia. Zato je sveti Pavle rekao: istome je sve isto. Pitanje je samo jesi li ti taj isti rekla je Alice. A sveti je Augustin nastavio je Eduard rekao neto slino: Ljubi Boga i radi to ti se svia. Shvaa li to, Alice? Ljubi Boga i radi to ti se svia!

 Samo to se meni ne svia ono to se tebi svia odgovorila je Alice i Eduard je shvatio da je njegov teoloki juri ovaj put pretrpio neuspjeh. Zato je rekao: Ti me ne voli. Volim te. I zato neu da radimo ono to ne smijemo. Kao to smo ve rekli, bili su to tjedni iskuenja. A Eduardove su muke bile tim vee zato to njegova enja za Alice ni izdaleka nije bila tek enja tijela za drugim tijelom; naprotiv, to ga je tijelo vie odbijalo, to je vie eznuo i tugovao, i to je vie traio i njezino srce. Na nesreu, ni njezino tijelo, ni njezino srce, nisu htjeli ni uti za njega, bili su podjednako hladni, podjednako uvueni sami u sebe i podjednako dovoljni sami sebi. Eduarda je u Alice najvie draila upravo ta nepokolebljiva odmjerenost njezina dranja. Iako je inae bio sasvim trezven mlad ovjek, poeo je sanjariti o nekom ekstremnom postupku koji e pokolebati njezinu nepokolebljivost, a budui da je bilo odve riskantno provocirati je ekstremnim svetogrem ili cinizmom (emu ga je narav privlaila), morao je odabrati upravo suprotne (pa prema tome i mnogo tee izvodljive) krajnosti koje bi proizlazile iz njenih vlastitih stajalita, ali bi ih potencirale tako da se osjeti postienom. Jasnije reeno, Eduard je poeo pretjerivati s pobonou. Nije proputao ni jedan odlazak u crkvu (enja za Alice bila je jaa od straha pred moguim neugodnostima) i tamo se ponaao kao da obavlja pokoru svakoga se asa bacao na koljena, dok se Alice pored njega molila i kriala stojei, jer se bojala da ne podere arape. Jednog joj je dana predbacio zbog te odve suzdrljive pobonosti. Citirao joj je Isusove rijei Nee svatko tko mi se obraa s Gospode, Gospode, ui u carstvo nebesko. Zamjerio joj je da joj je vjera formalna, vanjska, plitka. Zamjerio joj je to se dri tako komotno. Zamjerio joj je to je previe zadovoljna sobom. Zamjerio joj je to ne vidi nikoga osim sebe. I dok je tako govorio (Alice nije bila spremna na takav napad i slabo se branila), odjednom je ugledao ispred sebe kri star, zaputen metalni kri sa zahralim Kristom od lima, koji je stajao na uglu ulice. Demonstrativno je pustio ruku djevojke, zastao i (iz protesta protiv njezine ravnodunosti i u znak poetka nove ofenzive) poeo se kriati, upadljivo i prkosno. Nije, meutim, stigao provjeriti kako je to djelovalo na Alice, jer je u istom trenutku ugledao na suprotnoj strani ulice direktoricu kole. Gledala je u njega, Eduard je shvatio da je izgubljen.

Njegove su se slutnje obistinile kad ga je direktorica dva dana kasnije zaustavila na hodniku i ne sniavajui glas obavijestila ga da e ga sutra, u dvanaest sati, ekati u svojoj kancelariji. Treba da porazgovaramo s tobom, drue. Eduardaje obuzela strepnja. Uveer se sastao s Alice da, kao uvijek, proetaju satdva ulicama, ali pri tome vie nije onako otvoreno izraavao svoju pobonost. Potiten, elio joj je povjeriti to ga je snalo, ali nije se usuivao, jer je znao kako je spreman da se za spas nevoljenog (ali neophodnog) posla sutra bez oklijevanja odrekne svog Gospodina. Zato joj nita nije rekao o zloslutnom pozivu, pa mu ona nije ni mogla pruiti neku utjehu. Sljedeeg je dana uao u direkciju kole u stanju potpune duevne praznine. U prostoriji su ga oekivala etiri suca direktorica, nadstojnica, jedan Eduardov kolega (sitan, s naoalama) i neki nepoznat gospodin (sijede kose), kojem su se ostali obraali s drue inspektore. Direktorica je ponudila Eduarda da sjedne i rekla mu kako su ga pozvali na sasvim prijateljski i nesluben razgovor, jer ih, navodno, sviju uznemirava njegovo ponaanje u izvankolskom ivotu. Govorei to, pogledala je u inspektora, a ovaj je u znak suglasnosti kimnuo glavom; zatim je skrenula pogled prema uitelju s naoalama, koji ju je cijelo vrijeme pozorno promatrao i, im je uhvatio njen pogled, poeo govoriti kao navijen; govorio je o tome kako elimo odgajati zdravu omladinu, slobodnu od predrasuda, i da smo odgovorni za nju jer joj sluimo (mi uitelji) kao primjer; upravo zbog toga ne moemo u naoj ustanovi trpiti bogomoljce; tu je misao razvijao nadugo i nairoko, i naposljetku izjavio kako je Eduardovo ponaanje sramota za itavu ustanovu. Samo nekoliko minuta ranije, Eduard je bio uvjeren da e se svog nedavno pronaena Boga odrei i priznati kako je odlazak u crkvu i to to se kriao na javnome mjestu bila tek lakrdija. Ali sad, kad se naao suoen sa stvarnou, osjeao je da to ne moe uiniti; ta ne moe ovim ljudima, tako ozbiljnim i istinski zabrinutim, rei da su zabrinuti jednostavno zbog jednog nesporazuma, zbog obine gluposti; shvatio je da bi se na taj nain drsko narugao njihovoj ozbiljnosti, a osjeao je i to kako oni sada od njega oekuju samo izmotavanja i izgovore, koje su unaprijed spremni odbaciti. Shvatio je (odjednom, nije bilo vremena za duga razmiljanja) kako je u ovom trenutku najvanije da se to vie dri istine, odnosno, bolje reeno, da se dri predodbi koje su oni o njemu stvorili. Ako eli donekle korigirati te predodbe, mora im u stanovitoj mjeri izii u susret. Zato je rekao: Drugovi, smijem li govoriti iskreno? Naravno rekla je direktorica. Zato smo vas i pozvali ovamo. I neete se ljutiti? Samo vi govorite hrabrila ga je direktorica. Dobro, onda u vam priznati rekao je Eduard. Ja zaista vjerujem u Boga. Pogledao je u suce i uinilo mu se da su svi sa zadovoljstvom odahnuli; samo se nadstojnica okomila na njega: U dananje vrijeme drue? U dananje vrijeme? Eduard je nastavio: Znao sam da ete se ljutiti kad vam kaem istinu. Ali ja ne mogu lagati. Nemojte zahtijevati od mene da vam laem. Direktorica je (blago ) rekla: Nitko ne eli da laete. Dobro je to govorite istinu. Samo mi, molim vas, recite kako moete vjerovati u Boga, vi, mlad ovjek? Danas, kad letimo na Mjesec! ivcirao se uitelj. Ja tu nita ne mogu rekao je Eduard. Ja ne elim vjerovati u njega. Zaista ne elim. Kako to ne elite, a vjerujete? umijeao se u razgovor (neobino ljubaznim tonom) sijedi gospodin. Ne elim vjerovati, a vjerujem ponovio je Eduard tiho svoje priznanje.

Uitelj se nasmijao. Ali to je proturjeno! Drugovi, onako je kako vam ja kaem nastavio je uitelj s naoalama. Eduard je nastavio: Povijest se ovjeanstva razlikuje od prapovijesti po tome to su ljudi sami uzeli u ruke svoju sudbinu i Bog im nije potreban. Vjera u Boga vodi u fatalizam rekla je direktorica. Vjera u Boga spada u srednji vijek rekao je Eduard, na to je neto rekla direktorica, pa uitelj, pa opet Eduard a onda inspektor, i svi su se slono i harmonino dopunjavali, dok, naposljetku, uitelj s naoalama nije planuo, prekinuvi Eduarda. Pa zato se onda kria na ulici kad sve to zna? Eduard ga je beskrajno tuno pogledao, a zatim rekao: Zato to vjerujem u Boga! Da priznao je Eduard. Jest. To je proturjenost izmeu znanja i vjere. Znanje je jedno, a vjera neto drugo. Priznajem da nas vjera u Boga vodi u mranjatvo. Priznajem da bi bilo bolje da Boga nema. Ali to mogu kad ovdje u sebi pokazao je prstom na srce osjeam da postoji. Molim vas, drugovi, ja vam govorim onako kako je, mislim da je najbolje da vam sve priznam, jer ne elim biti licemjer, hou da znate kakav sam doista rekao je i ostao sjediti sputene glave. Uitelj nije imao pamet nimalo duu od tijela: nije znao da i najdosljedniji revolucionari gledaju na nasilje samo kao na nuno zlo, i da samo preodgajanje smatraju istinskim korisnim za revoluciju. On sam, koji je preko noi prihvatio revolucionarne poglede, nije uivao neko naroito potovanje direktorice i nije ni nasluivao da u tom trenutku Eduard, koji se stavio svojim sucima na raspolaganje kao teak, ali ipak realan objekt preodgajanja, vrijedi tisuu puta vie nego on. I obzirom da to nije znao, obrnuto se okomio na Eduarda izjavljujui da ljudi koji nisu u stanju raskrstiti sa srednjovjekovnom vjerom spadaju u srednji vijek, pa im u dananjoj koli nema mjesta. Direktorica ga je pustila da dovri, a onda je objavila svoje miljenje: Ne volim kad se skidaju glave. Drug je nastupio iskreno i rekao nam sve kako je, a to moramo cijeniti. Zatim se obratila Eduardu. Drugovi su, naravno, u pravu kad kau da bogomoljci ne mogu odgajati nau omladinu. Recite nam, to vi predlaete? Ne znam, drugovi rekao je Eduard, sav nesretan. Ja mislim ovako rekao je inspektor. Borba izmeu starog i novog vodi se ne samo izmeu klasa, nego i u svakom pojedincu. Takva borba vodi se i u naem drugu. On razumom shvaa, ali ga osjeaji vuku natrag. Morate pomoi drugu u toj borbi, da njegov razum pobijedi. Direktorica je klimala glavom, a zatim je rekla: Osobno u voditi rauna o njemu.

6.
213
Eduardu je, prema tome, uspjelo otkloniti onu najneposredniju opasnost; sudbina njegove uiteljske egzistencije nala se u rukama direktorice same, kako je to uglavnom sa zadovoljstvom zakljuio sjetio se, naime, izjave svog brata da je direktorica uvijek voljela mlade momke i uza svu neuravnoteenost svog mladenakog samopouzdanja (as potisnutog, as pretjeranog) odluio je da bitku dobije tako to e osvojiti naklonost svoje gospodarice i kao mukarac. Kad ju je po dogovoru nekoliko dana kasnije posjetio u njezinoj kancelariji, pokuao je nametnuti leerniji ton razgovora i koristio je svaku priliku da ubaci poneku intimniju napomenu, ili sitni kompliment, ili da naglasi, diskretno i dvosmisleno, neobinost svog poloaja poloaja mukaraca u rukama ene. Nije mu, meutim, bilo doputeno da sam odreuje ton razgovora. Direktorica je s njim razgovarala ljubazno, ali krajnje suzdrano, raspitivala se to ita, a zatim nabrojala nekoliko knjiga koje bi mu preporuila kao literaturu; oigledno, spremala se za dugotrajan rad na oblikovanju njegovih misli. Njihov kratki susret zavrio je pozivom da je posjeti kod kue. Suzdranost direktorice uinila je da Eduardovo samopouzdanje naglo splasne, pa je u njezinu garsonijeru uao pokoran i bez namjere da je zavodi svojim mukim arima. Pozvala ga je da sjedne u fotelju, obraajui mu se od samoga poetka vrlo prijateljskim tonom; upitala je ime da ga ponudi, moda kavom? Nije za kavu, rekao je. Onda moda neko pie? Gotovo se zbunio. Ako imate konjak promucao je, i odmah se uplaio da nije rekao neto pristojno. Direktorica je, meutim, ljubazno odgovorila: Ne, nemam konjak, imam samo malo vina i donijela polupraznu bocu sadraja koji i je jedva bio dostatan za dvije ae. Zatim je rekla kako Eduard ne smije u njoj gledati neku inkvizitoricu; ta svatko ima puno pravo da se u ivotu dri onoga to smatra ispravnim. Naravno, druga je stvar (dodala je odmah) je li ovjek u takvu sluaju podoban za uitelja ili nije; zato su morali (premda nerado) pozvati Eduarda i porazgovarati s njim, i bili su (barem ona i drug inspektor) veoma zadovoljni to je govorio iskreno i nije se izmotavao. Kasnije je jo dugo razgo- > varala s inspektorom o Eduardu i zakljuili su da ga za pola godine ponovno pozovu na razgovor, a do tog e vremena direktorica bdjeti nad njegovim razvojem i pomagati mu. Ponovno je istaknula kako mu eli prijateljski pomoi, da nije inkvizitor ni policajac. Zatim se sjetila uitelja koji se onako otro okomio na Eduarda, i rekla: On ima i sam putra na glavi i zato je uvijek spreman spaljivati druge. I nadstojnica svuda pria o vama kako ste drsko ostali pri svom uvjerenju. Ne mogu je razuvjeriti, tvrdi da bi vas trebalo izbaciti iz kole. Ja se ne slaem s njom, iako se ne trebamo uditi njenom stajalitu. Ni ja ne bih voljela da mi djecu odgaja netko tko se javno kria na ulici. Tako je direktorica, kroz neprekidnu bujicu rijei, izloila Eduardu kako privlane mogunosti svoje milosti, tako i prijetee mogunosti svoje strogosti, a zatim je, da bi pokazala kako je rije doista o prijateljskom susretu, skrenula na druge teme govorila je o knjigama, odvela Eduarda do biblioteke, topila se nad Rolandovom Zaaranom duom i ljutila se to je nije itao. Zatim ga je upitala kako se osjea u koli, a nakon njegova konvencionalnog odgovora poela sama dugo i opirno priati rekla je kako je zahvalna sudbini za posao koji radi, kako voli rad u koli, jer je time to odgaja djecu, u stvari, sasvim neposredno i konkretno u dodiru s budunou, i kako samo budunost moe opravdati sve one patnje (da, to moramo priznati) kojih ima toliko oko nas. Kad ne bih vjerovala da ivim za neto vee nego to je moj vlastiti ivot, mislim da uope ne bih mogla ivjeti. Te rijei iznenada su zazvuale neobino istinito i nije bilo posve jasno eli li se to direktorica ispovijediti ili je to poetak oekivane ideoloke rasprave o smislu ivota. Eduard je odluio shvatiti te rijei kao izraz intimnosti pa je upitao tihim, diskretnim glasom: A va ivot, sam po sebi? Moj ivot? ponovila je.

Na licu joj se pojavio gorak osmijeh i Eduard ju je u tom trenutku gotovo alio. Bila je nekako ganutljivo runa crna kosa bacala je sjenu na izdueno koato lice, a crne malje ispod nosa poprimile su izgled brkova. U jednom je trenutku sagledao svu sumornost njezina ivota promatrao je ciganske crte lica, koje su odavale strastvenost, mislio je na runou koja je onemoguavala da se ta strastvenost zadovolji. Zamiljao je s kakvom se strau pretvarala u ivi kip tuge zbog Staljinove smrti, kako je strastveno sjedila na tisuama sastanaka, kako se strastveno borila protiv malog Isusa, i bilo mu je jasno da su sve to bila samo tuna erzackorita njezine udnje, koja nije mogla tei kuda je htjela. Eduard je bio mlad, a njegova mo suosjeanja neokrnjena. S razumijevanjem je gledao direktoricu, ali ona, kao da se zastidjela tog trenutka nehotine utnje, brzo je ojaala glas veselom intonacijom i nastavila: To, Eduarde, uope nije vano. Ta ovjek nije na svijetu zbog sebe samoga. Uvijek ivi za neto. Zagledala mu se u oi. Vano je samo za to ivi. Za neto stvarno ili za neto izmiljeno. Bog, to je lijepa izmiljotina. A budunost ovjeanstva, Eduarde, to je stvarnost. I za tu sam stvarnost ivjela, za nju sam sve rtvovala. Izgovorila je te reenice s takvim zanosom da je Eduard ponovno osjetio ono spontano, isto ljudsko razumijevanje to se maloas probudilo u njemu; uinilo mu se kako je glupo da tu lae drugom ovjeku (blinji blinjemu) u oi i da mu taj trenutak povjerljiva razgovora prua priliku da konano prekine s nedostojnim (uostalom, i prilino tekim) izigravanjem vjernika. Ta ja se u potpunosti slaem s vama pourio > ju je uvjeriti. I ja dajem prednost stvarnosti. A moju pobonost nemojte uzimati odve ozbiljno. Smjesta je shvatio kako ovjek nikada ne smije dopustiti da ga ponese izdajniki val osjeaja. Direktorica ga je zaueno pogledala, a onda rekla s izrazitom hladnoom: Nemojte se pretvarati. Sviali ste mi se zbog vae iskrenosti. A sad pravite od sebe neto to niste. Ne, Eduardu nije bilo doputeno skinuti religiozni kosim koji je stjecajem okolnosti obukao; brzo se pomirio s tim i pokuao popraviti lo dojam. Ne, zaboga, nisam imao namjeru izvlaiti se. Ja, naravno, vjerujem u Boga, to nikad ne bih porekao. Htio sam samo rei da isto tako vjerujem u budunost ovjeanstva, u napredak i te stvari. Ta kad ne bih vjerovao u to, kakvog bi smisla imao sav moj uiteljski rad, zato bi se raala djeca, zato bismo uope ivjeli? Bio sam uvijek uvjeren da i sam Bog eli da drutvo napreduje, da ide k sve boljem ivotu. Uvijek sam mislio da ovjek moe vjerovati i u Boga i u komunizam, da je to mogue objediniti. Ne nasmijala se direktorica s majinskom autoritativnou. Te se dvije stvari ne mogu objediniti. Znam rekao je Eduard tuno. Ne ljutite se zbog toga na mene. Ne ljutim se. Vi ste jo mlad ovjek i tvrdoglavo se drite onoga u to vjerujete. Nitko vas ne moe razumjeti bolje od mene. Ta i ja sam bila mlada kao vi. Znam to je mladost. I ta mi se vaa mladost svia. Simpatini ste mi. Naposljetku je na povrinu izbila prava stvar. Ni prije ni poslije, nego upravo tada, i u pravom trenutku. (Taj trenutak nije on odredio, naprotiv, moglo bi se rei da je trenutak iskoristio njega za svoje vlastito ispunjenje.) Kad je direktorica rekla da joj je simpatian, odgovorio je, prilino suzdrano: I vi meni. Zaista? Zaista. Molim vas, ja stara ena pobunila se. To nije istina morao je rei Eduard. Jest, istina je rekla je direktorica.

 Uope niste stari, to je besmislica morao je rei, vrlo odluno. Mislite? Moram rei da mi se sviate. Nemojte lagati. Znate da ne smijete lagati. Ne laem. Lijepi ste. Lijepa? direktorica se pretvarala da ne vjeruje vlastitim uima. Da, lijepi ste rekao je Eduard, i kad se uplaio oigledne neprihvatljivosti svoje tvrdnje, pourio ju je uvrstiti. Ta vaa crna kosa Strano mi se svia. Volite crnokose ene? upitala je direktorica. Strano rekao je Eduard. A zato nikad niste svratili do mene cijelo ovo vrijeme otkad ste u koli? Imala sam osjeaj da me izbjegavate. Ustruavao sam se rekao je Eduard. Svi bi rekli da vam podilazim. Nitko ne bi povjerovao da navraam k vama samo zato to mi se sviate. Ali sad se ne morate ustruavati rekla je direktorica. Sad je zakljueno da se povremeno sastajete sa mnom. Gledala ga je ravno u zjenice svojim velikim smeim oima (moramo priznati da su same po sebi bile prekrasne) i na rastanku ga lako pomilovala po ruci tako da je taj aavi mladi ovjek otiao ushien s osjeajem pobjednika. Eduard je bio siguran da je neugodna afera okonana u njegovu korist i otpratio je sljedee nedjelje Alice u crkvu drsko i bezbrino; i ne samo to, otiao je u crkvu, ispunjen samopouzdanjem, jer je (bez obzira na nae saaljive osmijehe) tok svoje posjete direktorici u mislima doivljavao kao blistav dokaz svoje muke privlanosti. Uostalom, upravo je te nedjelje u crkvi primijetio da se Alice nekako promijenila im su se sastali, uhvatila ga je ispod ruke, i tako ga drala i u crkvi; dok se prije uvijek drala skromno i neupadljivo, ovaj se put cijelo vrijeme osvrtala i osmijehom i lakim naklonom pozdravila bar deset poznanika. To je bilo sasvim neobino i Eduard nikako nije mogao shvatiti o emu se radi. Kad su se dva dana kasnije sastali da proetaju mranim ulicama, Eduard je sa zaprepatenjem zakljuio kako su njezini poljupci, nekad tako neugodno formalni, postali vlaniji, topliji i strastveniji. Kad su na trenutak zastali ispod uline svjetiljke, ustanovio je da ga gledaju dva zaljubljena oka. Da zna, volim te rekla mu je Alice iz ista mira i odmah mu rukom pokrila usta. Ne, ne, ne govori nita, stidim se i ne elim nita uti. Krenuli su dalje i ponovno zastali i Alice je rekla: Ja sad konano sve razumijem. Razumijem zato si mi predbacivao da sam previe komotna u svojoj vjeri. Eduard, meutim, nita nije razumio, pa nita nije ni rekao. Kad su krenuli dalje, Alice je rekla: A ti mi nita nisi rekao. Zato mi nita nisi rekao? A to sam ti treba rei? upitao je Eduard. Da, takav si ti rekla je tiho, ali s oiglednim oduevljenjem. Drugi bi se pravili vani, a ti uti. Ali ja te upravo zato volim.

Eduard je poeo nasluivati o emu je rije, ali je ipak upitao: O emu to govori? O onome to ti se dogodilo. A odakle ti to zna? Kakvo pitanje! To svi znaju. Pozvali su te, prijetili su ti, ali ti si im se nasmijao u lice. Niega se nisi odrekao. Svi ti se dive. Ali ja o tome nikome nisam priao! Ne budi naivan. Takve se stvari odmah razglase. Ta nije to sitnica. Gdje danas moe nai ovjeka koji ima barem i trunke hrabrosti? Eduard je znao da se u malom gradu svaki dogaaj brzo pretvara u legendu, ali ipak nije slutio da i njegov nevani doivljaj, znaenje kojeg nikad nije precjenjivao, ima u sebi takvu legendotvornu snagu; nije bio dovoljno svjestan koliko je njegov sluaj dobrodoag njegovim zemljacima koji, kako je poznato, ne cijene dramatine heroje (koji se bore i pobjeuju), nego upravo muenike, jer u njima nalaze utjeno opravdanje za vlastitu lojalnu pasivnost, jer im njihova sudbina potvruje da ivot prua samo jednu alternativu: biti posluan ili stradati. Nitko nije spominjao da e Eduard na kraju stradati i svi su to s divljenjem i zadovoljstvom prenosili dalje, dok se Eduard, posredovanjem Alice, nije naposljetku naao pred prekrasnom slikom vlastita raspea. Primio je to hladnokrvno i rekao: Zaboga, to to se niega nisam odrekao, pa to je neto samo po sebi razumljivo. Tako bi svatko postupio! Svatko! jeknula je Alice. Pogledaj oko sebe, kako se ljudi ponaaju! Kakve su kukavice! Odrekli bi se vlastite majke! Eduard je utio, utjela je i Alice. Ili su, drei se za ruke, a onda je Alice aptom rekla: Uinila bih sve za tebe! Neto takvo Eduardu jo nikad nitko nije rekao; takva reenica bila je neoekivan dar. Eduard je, naravno, znao da je to i nezasluen dar, ali je odmah rekao sebi da, kad mu ve sudbina uskrauje ono to je zasluio, ima puno pravo zadrati nezaslueno. Zato je rekao: Za mene vie nitko nita ne moe uiniti. Kako to? apnula je Alice. Izbacit e me iz kole, a oni koji danas govore o meni kao o heroju, nee ni prstom maknuti. Siguran sam samo u jedno: ostat u potpuno sam. Nee ostati sam rekla je Alice, vrtei glavom. Ostat u rekao je Eduard. Nee ostati! gotovo je viknula Alice. Svi su me se odrekli. Ja te se nikad neu odrei! - rekla je Alice. Odrei e se rekao je Eduard tuno. Neu te se odrei rekla je Alice. Ne, Alice rekao je Eduard ti me ne voli. Ti me nikad nisi istinski voljela. To nije istina apnula je Alice, a Eduard je sa zadovoljstvom primijetio da su joj oi vlane. Ne voli me, Alice, to ovjek lako osjeti. Uvijek si se hladno odnosila prema meni. Tako se ne

ponaa ena koja voli. Ja to savreno dobro znam. A sad prema meni osjea saaljenje, jer zna da se spremaju da me unite. Ali ne voli me i ja ne elim da sama sebi to sugerira. Ili su dalje, utke, drei se za ruke. Alice je tiho plakala, a onda je odjednom zaista i jecajui rekla: Ne, to nije istina, ne smije tako misliti, to nije istina. Istina je rekao je Eduard, i budui da Alice nije prestajala plakati, predloio joj je da u subotu otputuju na selo. Njegov brat ima vikendicu u prekrasnoj dolini pokraj rijeke, rekao je, u kojoj e moi biti sami. Alice, lica mokrog od suza, samo je nijemo kimnula glavom.

To je bio utorak i kad je u etvrtak direktorica ponovno pozvala Eduarda u svoju garsonijeru, otiao je na sastanak veselo i samouvjereno, jer nije nimalo sumnjao u to da e arolija njegove linosti definitivno razbiti crkvenu aferu i pretvoriti je u oblai dima, u nita. Ali tako je to u ivotu ovjek misli da igra svoju ulogu u nekoj igri ne slutei da su na pozornici neprimjetno promijenili kulise i da se, ne znajui, naao u nekoj drugoj predstavi. Ponovno je sjedio u naslonjau nasuprot direktorice; izmeu njih se nalazio stoli, a na njemu boca konjaka i dvije aice. I upravo su taj konjak i aice bili nove kulise, po kojima bi pronicljiv mukarac trezvena duha smjesta zapazio da se vie uope ne radi o crkvenoj aferi. Naivni Eduard bio je, meutim, toliko opijen samim sobom, da to u poetku jednostavno nije zapazio. Veselo se ukljuio u uvodnu konverzaciju (uopenu i sadrajno neodreenu), iskapio ponuenu aicu i posve se bezazleno dosaivao. Nakon pola sata, ili moda nakon jednog sata, direktorica je neupadljivo prela na osobne teme raspriala se o sebi, a iz njenih je rijei trebalo da pred Eduardom izraste ena kakvom se eljela prikazati; razumna ena srednjih godina, ne odve sretna, ali ipak dostojanstveno pomirena sa svojom sudbinom, ena koja ni za im ne ali i ak se hvali time to nije udana, jer samo tako moe u potpunosti uivati u zrelom ukusu samostalnosti i radovati se slobodi, koju joj prua njen lijepi stan, u kome se dobro osjea i u kome vjerojatno ni Eduardu vie nije neugodno. Ne, ba mi je ugodno rekao je Eduard glasom u kojem se osjeala strepnja, jer se upravo u tom trenutku prestao osjeati ugodno. Boca konjaka (koju je nepromiljeno zatraio pri posljednjoj posjeti i koja je s tako zloslutnom spremnou stigla na stol), etiri zida garsonijere (koji su zatvarali prostor to je nekako postajao sve tjesniji, sve skueniji), monolog direktorice (koji se sve vie okretao oko osobnih tema), njezin (opasno uporan) pogled, sve je to uinilo da je naposljetku poeo shvaati kako je dolo do promjene predstave; shvatio je da se naao u situaciji razvoj koje je neopozivo predodreen; postao je svjestan da njegovu egzistenciju u koli ne ugroava nenaklonost direktorice, nego upravo obrnuto, da je ugroava fizika odvratnost to je osjea prema toj mravoj eni s maljama ispod nosa, koja ga sad tjera da pije. Grlo mu se steglo od strepnje. Posluao je direktoricu i otpio gutljaj, ali strepnja koja ga je obuzela bila je tako jaka da alkohol uope nije djelovao. Zato je direktorica nakon nekoliko aica lebdjela visoko iznad uobiajene trezvenosti, a iz njezinih je rijei odzvanjala neka gotovo prijetea egzaltiranost. Zavidim vam samo na jednom govorila je. Sto ste tako mladi. Vi jo ne moete znati to je to razoarati se, to je to ostati bez iluzija. Svijet je za vas jo uvijek pun ljepote i nade. Nagnula se preko stolia prema Eduardu i u enjivoj utnji (s grevitim osmijehom) uprla u njega svoje strano velike oi, dok je on sebi govorio kako e ta veer, ako mu ne poe za rukom da se napije, zavriti za njega velikom sramotom. Zato je napunio aicu konjakom i brzo je iskapio. Ali i ja ga elim takvim vidjeti, takvim kao vi! nastavila je direktorica, a onda se uspravila, isprsila grudi i rekla: Recite da nisam dosadna enska! Recite da nisam! Obila je oko stolia i uhvatila ga za ruku. Recite da nisam! Niste rekao je Eduard. Hajdemo plesati rekla je, pustila Eduardovu ruku, brzo otila do radija i poela okretati gumb dok konano nije pronala neku plesnu muziku. Zatim je s osmijehom stala iznad Eduarda. Eduard je ustao, privukao direktoricu na prsa i poeo je voditi po sobi u ritmu glazbe. Direktorica mu je na trenutke njeno sputala glavu na rame, a onda bi je s trzajem podigla da ga pogleda u oi, ne prestajui pjevuiti melodiju uz koju su plesali.

Eduard se osjeao tako nelagodno da je nekoliko puta prekidao ples i otpio gutljaj konjaka. Vie od svega elio je da jednom doe kraj tom munom, beskonanom koraanju, ali se ujedno bojao toga, i jer je znao da e ono to e uslijediti poslije plesa biti jo munije, jo nepodnoljivije. I tako je nastavio kroz tijesnu sobu voditi enu koja je pjevuila, ne prestajui (sa strepnjom) pratiti na sebi eljeno djelovanje alkohola. Kad mu se konano uinilo da su mu misli pomalo pomraene alkoholom, privukao je direktoricu desnom rukom vrsto uz svoje tijelo, a lijevu joj ruku poloio na grudi. Da, uinio je upravo ono od ega je cijelu veer strahovao; bio bi dao ne znam to da to ne mora uiniti, i ako je to na kraju ipak uinio onda je, vjerujte, to uinio samo zato to je bio prisiljen situacija u kojoj se naao na samom poetku veeri bila je, naime, tako autoritativna da je bilo mogue usporavati joj tok, ali je bilo nemogue zaustaviti ga. Kad je Eduard poloio ruku na direktoriine grudi, samo se pokorio nareenju apsolutno neizbjene nunosti. Posljedice njegova postupka su, meutim, premaile sva oekivanja. Kao na neku maginu zapovijed, direktorica se poela uvijati u njegovim rukama, a onda je naglo poloila svoju dlakavu gornju usnu na njegova usta. Zatim ga je povukla na kau i, divlje se uvijajui i glasno uzdiui, ugrizla ga za usnu, a na kraju i za vrh jezika, to je Eduarda veoma zaboljelo. Izvila mu se iz ruku, rekla Priekaj! i pobjegla u kupaonicu. Eduard je liznuo prst i ustanovio da mu jezik lako krvari. Ugriz ga je bolio tako da je teko dostignuto pijanstvo nestalo i grlo mu se opet steglo od strepnje i pomisli na ono to ga eka. Iz kupaonice se ulo buno itanje i pljuskanje vode. Dohvatio je bocu s konjakom, prinio je ustima i otpio dug gutljaj. U tom se trenutku pojavila na vratima direktorica u prozirnoj spavaici (na grudima gusto ukraenoj ipkom) i polako pola prema Eduardu. Zagrlila ga je, a onda se odmakla i s prijekorom rekla: Zato si jo obuen? Eduard je skinuo sako i gledajui u direktoricu (zurila je u njega krupnim oima) borio se s jednom jedinom milju da e njegovo tijelo najvjerojatnije sabotirati sve napore njegove volje. Nastojei nekako potak nuti svoje tijelo, rekao je nesigurnim glasom: Svucite se potpuno! Naglim pokretom, oduevljeno poslunim, zbacila je sa sebe spavaicu i otkrila tanko bijelo tijelo u sredini kojeg se isticao, sumorno usamljen, gust crni trokut. Polako je krenula prema njemu, a Eduard je s uasom postajao svjestan onog to je, uostalom, odavno znao: njegovo tijelo bilo je potpuno sputano strahom. Poznato mi je, gospodo, da ste tijekom godina navikli na povremenu neposlunost vlastita tijela i da vas vie ne moe zbuniti. Ali shvatite da je Eduard tada jo bio mlad! Svaka sabotaa njegova tijela dovodila ga je u stanje krajnje panike i svaki takav sluaj shvatio je kao nepopravljivu sramotu, bez obzira na to je li se odigrao pred nekim lijepim licem ili pred licem runim i kominim kakvo je bilo lice direktorice. A ta direktorica bila je jo samo korak od njega tako da je, uplaen i ne znajui to da radi, odjednom promucao (posve nesvjesno, vie instinktivno nego iz lukavstva): Ne, ne, zaboga, ne! Ne, to je grijeh, to bi bio grijeh! Rekavi to, naglo se povukao. Ali direktorica mu se i dalje pribliavala, mrmljajui dubokim glasom: Kakav grijeh! Nema tu nikakva grijeha! Eduard se povukao iza okrugla stolia za kojim su maloas sjedili. Ne, to ne smijem uiniti, ne smijem! Direktorica je odgurnula naslonja koji joj je stajao na putu i nastavila se pribliavati Eduardu, ne skidajui s njega pogled krupnih, crnih oiju. Nema tu nikakva grijeha! Nema nikakva grijeha! Eduard je obiao stoli i naao se ispred kaua; direktorica je bila samo korak od njega. Sad vie nije imao kamo pobjei, i u tom bezizlaznom poloaju priteklo mu je u pomo moda golo oajanje, savjetujui mu da joj naredi: Klekni!

Pogledala ga je ne shvaajui, ali kad je vrstim (premda i oajnim) glasom ponovio Klekni!, pala je pred njim na koljena i oduevljeno mu obgrlila noge. Skloni te ruke! viknuo je. Skloni ih! Ponovno ga je ne shvaajui pogledala. Sklopi ruke! Jesi ula? Sklopila je ruke. Moli se naredio je. Kleala je sklopljenih ruku i odano ga promatrala. Moli se da nam Bog oprosti! prosiktao je. Kleala je sklopljenih ruku, gledala ga krupnim oima i Eduard je ne samo postigao eljenu odgodu nego se, promatrajui je s visine, poeo oslobaati nelagodna osjeaja da je njen plijen, i osjetio je kako mu se vraa samopouzdanje. Odmaknuo se da je vidi itavu i ponovno joj naredio: Moli se! Ali ona je i dalje utjela, pa je viknuo: I to glasno! I doista, mrava, naga ena je poela, kleei pred njim, izgovarati rijei molitve: Oe na koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, neka doe kraljevstvo tvoje Govorei to, gledala je uvis prema njemu, kao da je on sam Bog. Promatrao ju je sa sve veim zadovoljstvom; pred njim je kleala direktorica koju poniava podreeni; pred njim je kleala naga revolucionarka, poniavajui se molitvom; pred njim je kleala i molila se ena, poniena golotinjom. Ta ga je trostruka slika pokore opijala i iznenada se dogodilo neto neoekivano njegovo je tijelo odustalo od pasivna otpora; Eduard je bio uzbuen! U trenucima dok je direktorica izgovarala ne uvedi nas u napast, brzo je zbacio sa sebe odjeu, a kad je rekla amen, naglo ju je podigao s poda i odvukao na kau.

To je bilo u etvrtak, a u subotu su Eduard i Alice otputovali na selo, kod Eduardova brata. Brat ih je srdano doekao i dao im klju od vikendice, koja nije bila daleko. Ljubavnici su otili i cijelo popodne lutali po umama i livadama. Ljubili su se i Eduard je sa zadovoljstvom ustanovio da zamiljena crta u visini pupka, koja je dijelila podruje nevinosti od podruja bluda, vie ne vrijedi. U prvom je trenutku htio i rijeima potvrditi taj dugo oekivani dogaaj, ali se odmah uplaio i shvatio da mora utjeti. Zakljuio je ini se, posve tono; do neoekivana preokreta u Alicinu dranju dolo je nezavisno od njegova dugotrajna nagovaranja, nezavisno od njegovih argumenata, nezavisno od bilo kakvog logikog razmiljanja; naprotiv, zasnivao se iskljuivo na vijestima o Eduardovu muenitvu, pa prema tome na zabludi, i iz te je zablude izveden posve nelogino. Naime, razmislimo zato bi Eduardova muenika odanost vjeri trebala da ima za posljedicu da Alice sama prekri Boji zakon? Ako ve Eduard nije izdao Boga pred istranom komisijom, zato bi ga sad ona izdala pred Eduardom? U takvoj je situaciji mogla svaka glasno izgovorena misao ukazati djevojci na neloginost njezina dranja. I tako je Eduard razumno utio to, uostalom, nije bilo nimalo upadljivo, jer je sama Alice govorila za oboje, bila je vesela i nita nije ukazivalo na to da je preokret to joj se odigrao u dui dramatian ili bolan. Kad se smrklo, otili su u vikendicu, upalili svjetiljku, namjestili postelju, poljubili se, a nakon toga Alice je zatraila od Eduarda da ugasi svjetlo. Kroz prozor je, meutim, dopirala svjetlost zvijezda pa je Eduard morao, na Alicinu molbu, zatvoriti prozorske kapke. U potpunoj tami Alice se svukla i predala mu se. Koliko se samo vremena Eduard radovao ovim trenucima ali zaudo sad, kad se sve ostvarilo, jednostavno vie nije imao osjeaj da se radi o neemu tako vanom kako bi se to moglo zakljuiti po duini ekanja; sve mu se inilo tako jednostavnim i samo po sebi razumljivim, da je tijekom ljubavnog ina bio gotovo dekoncentriran i uzalud je od sebe tjerao misli koje su mu se rojile u glavi; sjeao se neugodnosti koje je zbog nje doivio u koli, pa je umjesto zahvalnosti za njeno predavanje osjetio samo elju za osvetom i gnjev. Ljutilo ga je s kakvom sad lakoom i bez grinje savjesti izdaje svog Boga nevinosti, kojem je nekad tako fanatino sluila; ljutilo ga je to nita na ovome svijetu, nikakva udnja, nikakva promjena, nikakav dogaaj ne moe poremetiti njezino spokojstvo; ljutilo ga je to sve proivljava bez ikakvih unutarnjih sukoba, samouvjereno i lako. I kad ga je ta ljutnja sasvim obuzela, pokuao ju je voljeti divlje i gnjevno, izmamiti iz nje neki glas, uzdah, neku rije, neki jecaj, ali bez uspjeha. Djevojica je tiho leala i, usprkos svim njegovim nastojanjima, njihovo je milovanje zavrilo isto tako tiho i nedramatino. Kad je sve bilo zavreno, sklupala mu se na prsima i odmah zaspala, dok je Eduard jo dugo leao budan, svjestan da ne osjea nikakvu radost. Nastojao je zamisliti Alice (ne samo fiziki izgled ve, ako je to uope mogue, njeno bie u cjelini) i odjednom je shvatio da je vidi rasphnutu. Zastanimo malo kod ove rijei; Alice, kako ju je Eduard dosad vidio, bila je, uza svu svoju naivnost, vrsto i odreeno bie divna jednostavnost njezine pojave savreno je, inilo se, odgovarala prostodunoj jednostavnosti njezine vjere, a njezina je jednostavna sudbina bila uvjerljivo obrazloenje njezina dranja. Sve do sada Eduard ju je vidio kao cjelovito, monolitno bie; mogao joj se smijati, mogao ju je proklinjati, mogao joj je postavljati zamke, ali ju je morao (htio ne htio) potovati. Sad je, meutim, nenamjerno postavljena zamka lane vijesti uzdrmala cjelovitost njezina bia i Eduardu se inilo da su njezini pogledi bili tek neto prilijepljeno za njezinu sudbinu, da joj je sudbina tek neto prilijepljeno za tijelo; vidio ju je kao sluajni spoj tijela, misli i ivotnoga toka, neorganski spoj, umjetan i labilan. Zamiljao je Alice (dok je ona duboko disala na njegovu ramenu) i vidio je tijelo posebno, a misli posebno; tijelo mu se svialo, misli su mu se inile smijenima, a sve zajedno nije inilo bie; vidio ju je kao liniju povuenu na bugaici, bez obrisa, bez oblika. Njezino mu se tijelo doista svialo. Kad je Alice ujutro ustala, prisilio ju je da ostane naga, a ona, iako je jo sino zahtijevala da zatvori kapke, jer joj je smetala i blijeda svjetlost zvijezda, ubrzo

je potpuno zaboravila na svoj stid. Eduard ju je promatrao (veselo je skakutala traei paketi aja i kekse za doruak), a Alice je, kad ga je trenutak kasnije pogledala, primijetila da je zamiljen. Upitala ga je to mu je. Eduard joj je odgovorio da poslije doruka mora otii do brata. Brat je pitao Eduarda kako mu je u koli, Eduard je odgovorio da mu je uglavnom dobro, a brat je na to rekao: Ona Cechaekova je svinja, ali ja sam joj ve odavno sve oprostio. Oprostio sam joj jer nije znala to ini. Htjela me unititi, a pomogla mi je da pronaem pravi ivot. Kao poljoprivrednik vie zaraujem, a dodir s prirodom me uva od skepse kojoj podlijeu stanovnici gradova. I meni je ta baba donijela, u stvari, neku sreu rekao je zamiljeno Eduard i ispriao bratu kako se zaljubio u Alice, kako se pretvarao da vjeruje u Boga, kako su mu sudili, kako je Cechaekova odluila da ga preodgoji, i kako mu se Alice konano podala smatrajui ga muenikom. Nije ispriao samo to kako je natjerao direktoricu da moli Oena, jer je zapazio neslaganje u bratovim oima. Uutio je, a brat je rekao: Vjerojatno imam mnogo mana, ali jednu nemam. Nikad se nisam pretvarao i svakome sam uvijek u oi rekao to mislim. Eduard je volio brata i njegov ga je prijekor povrijedio; pokuao se opravdati i posvaali su se. Na kraju je Eduard rekao: Znam, brate, da si otvoren ovjek i da dri do toga, ali postavi sebi jedno pitanje: zbog ega bi trebalo govoriti istinu? Sto nas obavezuje na to? I zato istinoljubivost smatramo vrlinom? Zamisli da si sreo luaka koji tvrdi da je riba i da smo svi mi ribe. Hoe li se svaati s njim? Hoe li se svui pred njim kako bi mu pokazao da nema perja? Hoe li mu rei u oi to misli? Hajde, reci! Brat nije odgovorio, pa je Eduard nastavio: Kad bi mu rekao samo istu istinu, samo ono to zaista misli o njemu, upustio bi se u ozbiljan razgovor s luakom pa bi se i sam pretvorio u luaka. A tako je i sa svijetom koji nas okruuje. Kad bih mu tvrdoglavo govorio istinu u oi to bi znailo da ga shvaam ozbiljno. A shvaati ozbiljno neto tako beznaajno, znai postati i sam beznaajan. Ja, brate, moram lagati ako ne elim ozbiljno shvaati budale i tako sam postati jedan od njih.

Bila je nedjelja popodne i ljubavnici su se vraali u grad; sjedili su sami u kupeu (djevojica je opet veselo avrljala) i Eduard se sjetio kako se ne tako davno nadao da e u neobaveznoj Alice nai ivotni smisao koji mu redovne obaveze nikad nee pruiti, i s tugom postajao svjestan (kotai vlaka su idilino udarali o spojeve ina) kako je ljubavna avantura to ju je doivio s Alice beznaajna, nitavna, ispletena od sluajeva i greaka, bez ikakve vanosti i smisla; sluao je njezine rijei, promatrao geste (stezala mu je ruku) i pomislio kako su to znakovi lieni svakog znaenja, moneta bez pokria, utezi od papira, da ih moe uzeti ozbiljno koliko i Bog molitvu gole direktorice, i odjednom mu se uinilo da su, zapravo svi ljudi s kojima se u novoj sredini sretao, tek crte razlivene na bugaici, bia s promjenjivim stajalitem, bia bez vrste biti. Ali jo gore, jo mnogo gore je bilo (pomislio je) to to je on sam bio tek sjena svih tih ljudisjena, to je naprezao sve svoje umne snage samo da im se prilagodi i podrava ih, i to se, ak i kad im se prilagoavao s unutarnjim smijehom, neozbiljno, i kad je pokuavao potajno im se rugati (i tako opravdati svoje prilagoavanje), u biti nita nije mijenjalo, jer i zlonamjerna imitacija ostaje imitacija, jer i sjena koja se ruga ostaje sjena, podreena i uvjetovana, bijedna i prazna. To je bila poniavajua situacija, to je bila strano poniavajua situacija. Kotai vagona idilino su udarali o spojnice ina (djevojica je avrljala) a Eduard je rekao: Alice, jesi li sretna? Aha rekla je Alice. Ja sam oajan rekao je Eduard. Jesi li poludio? upitala je Alice. Nismo smjeli to uiniti. To se nije smjelo dogoditi. Sto ti je sad udarilo u glavu? Ta sam si to htio! Da, htio sam rekao je Eduard i to je bila moja velika graka koju mi Bog nikad nee oprostiti. Bio je to grijeh, Alice. Sto je s tobom, zaboga? rekla je djevojica posve mirno. Ta sam si neprestano govorio kako Bog prije svega eli ljubav! Kad je Eduard uo kako Alice expost mirno prihvaa njegove teoloke sofizme pomou kojih je prije kratkog vremena tako bezuspjeno ratovao s njom, svladao ga je bijes. Govorio sam to da te iskuam. A sad sam ustanovio koliko si vjerna Bogu! A onaj tko je u stanju izdati Boga, sto puta lake moe izdati ovjeka! Alice je i dalje spremno nalazila odgovore, ali bi bilo bolje da ih nije nalazila, jer je njima samo raspirivala Eduardov osvetoljubivi bijes. Eduard je govorio i govorio, i nije prestajao govoriti (upotrijebio je ak i rijei odvratno i odvratna putenost) dok njezino smireno i njeno lice nije reagiralo jecajima, suzama i plaem. Zbogom rekao joj je na eljeznikoj stanici i ostavio je uplakanu. Tek kod kue, nekoliko sati kasnije, kad se ohladio od tog udnog bijesa, shvatio je u potpunosti to je uinio. Zamislio je njezino tijelo koje je tog jutra nago poskakivalo pred njim, i kad je postao svjestan da e ga izgubiti, da je sam i vlastitom voljom otjerao od sebe to divno tijelo, nazvao je samoga sebe idiotom i dolo mu je da samome sebi opali dvatri amara. Ali to je bilo, bilo je, i nita se vie nije moglo popraviti. Uostalom, moramo, istine radi, rei da je pomisao kako to divno tijelo odlazi izazivala, dodue, u Eduardu odreenu tugu, ali da se on relativno brzo pomirio s tim gubitkom. Ako ga je do prije kratkog vremena muila i izluivala potreba za tjelesnom ljubavlju, bila je to nevolja koja neko vrijeme prati svakog doseljenika. Takvih tekoa Eduard vie nije imao. Jednom tjedno je posjeivao direktoricu (navika je oslobodila njegovo tijelo poetnih nelagodnosti) i bio je odluan da je posjeuje dok se njegov poloaj u koli potpuno ne razjasni. Osim toga, sa sve je veim

uspjehom lovio i druge ene i djevojke. Posljedica jednog i drugog bila je da je poeo sve vie cijeniti trenutke kada je bio sam; zavolio je usamljenike etnje koje je ponekad povezivao (molim da na ovo obratite posebnu pozornost) s posjetima crkvi. Ne, ne bojte se, Eduard nije poeo vjerovati u Boga. Nemam namjeru svoju priu kruniti takvim upadljivim paradoksom. Ali se Eduard, iako je bio gotovo siguran da nema Boga, ipak rado i s nostalgijom preputao predodbama Svevinjega. Bog, to je sama bit, dok Eduard nikad (a od sluaja s direktoricom i Alice prolo je ve mnogo godina) nije pronaao nita bitno ni u svojim ljubavima, ni u svom uiteljskom poslu, ni u svojim mislima. Bio je previe pronicljiv da bi se zavaravao kako vidi bit u nebitnom, ali i previe slab da ne bi tajno eznuo za biti. Ah, dame i gospodo, tuno je ivjeti ako ovjek nita i nikoga ne moe uzimati ozbiljno! I zato je Eduard eznuo za Bogom, jer je samo Bog osloboen neugodne obaveze da se pojavljuje i moe samo biti: samo on ini (on sam, jedini i nepostojei) bitnu antitezu ovog nebitnom (i utoliko vie stvarnog) svijeta. I tako je Eduard povremeno odlazio sjediti u crkvi i zamiljeno zuriti u kupolu. Rastanimo se s njim upravo u takvom trenutku: popodnevni su sati, crkva je tiha i prazna. Eduard sjedi na drvenoj klupi i pati zbog toga to Boga nema. I upravo u tom trenutku njegova je tuga tako velika da iz njegovih dubina, iznenada, izranja pred njim stvarno, ivo Boje lice. Pogledajte! Da! Eduard se osmjehuje! Osmjehuje se, a njegov osmijeh izraava sreu Zadrite ga, molim vas, u sjeanju tako, sa osmijehom.

Table of Contents
Start