Izvorni lanak UDK [1:8283]:7.01Buber, M.

Primljeno 29. 3. 2012.

Ivan Dodlek
Kaptol 29, HR10000 Zagreb ivan.dodlek@zg.t-com.hr

Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

Saetak

Buberova filozofija dijaloga utemeljena je na JaTi dijalokom principu koji se nalazi u temeljnoj strukturi ljudskog bia. Temelj tog dijalokog principa ili dijalogike, prema Buberu se nalazi u sferi Izmeu koju Buber tematizira kroz dimenziju susreta. Izmeu pronalazimo u susretu u ijem je sreditu dijalog koji je utemeljen na jezinom izrazu. Izravnost odnosa ne uspostavlja se samo kroz posrednitvo osjetila i kroz konkretni susret sa ivim biima, nego i kroz posrednitvo onih znaenja koja proizlaze iz podruja simbolike komunikacije, kao to su jezik i umjetnost. Umjetnost je tako za Bubera dijaloki proces koji o umjetnikom djelu govori kao o svjedoku relacije izmeu substantia humana i substantia rerum, kao o stvarnosti onoga Izmeu slici, djelu koje postaje forma. Zbog toga je umjetniko djelo dijalog izmeu gledatelja, sluatelja ili itatelja s materijalnim objektom koji je realizacija djela. Pod tim vidom raspravljat e se o uvjetima mogunosti susreta s umjetnikim djelom, odnosno o njegovoj dijalokoj dimenziji.
Kljune rijei

Martin Buber, filozofija dijaloga, umjetnost, jezik, susret

1. Buberova filozofija dijaloga

Martin Buber (1878.1965.) izraelski je filozof njemakoga porijekla. Njegova dijaloka misao razvijala se u plodnom dijalogu s filozofima, kako s onima iz njegova vremena tako i s onima iz prolosti. Na njega su utjecali velikani njemakog idealizma i romantizma, kao i njemaki mistici Meister Eckhart i Jakob Bhme. Od filozofa XIX. stoljea na njega su utjecaj izvrili napose Feuerbach, Kierkegaard i Nietzsche. Osobito je tu bio jak utjecaj Feuerbacha za kojega Buber smatra da je prvi u filozofiji u sredite stavio pitanje ovjeka, odnosno misao da ovjek ne utemeljuje svoje jastvo ponajprije u samome sebi, ve da je ono u odnosu izmeu dvoje ljudi, izmeu Ja i Ti.1 Daljnji vaan utjecaj imali su Wilhelm Dilthey i Georg Simmel, iji je Buber bio uenik na studiju u Berlinu. On je osobito utjecao na Buberovu dijaloku misao, a onda i na filozofiju ivotu kao takvu. Bubera se dojmilo promiljanje recipronog djelovanja koje je sredinji Simmelov pojam kada govori o konceptu ostvarenja meusobnog zajednitva u drutvenom smislu, a koje proizlazi iz meuovisnosti ljudi koji su u odnosu. U tom smislu moe se tumaiti utjecaj na Buberovo promiljanje o sferi Izmeu i o njegovu pojmu meuljudskoga, to je kasnije razvijao na svoj vlastiti
1

Usp. Martin Buber, Das Problem des Menschen, u: Werke, Erster Band (dalje Werke I), Schriften zur Philosophie, Ksel-Verlag,

Verlag Lambert Schneider, MnchenHeidelberg 1962., str. 342.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

84

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

nain.2 Buber je svakako samo jedan od dijalokih mislilaca XX. stoljea. Uz njega treba istaknuti i H. Cohena, F. Rosenzweiga, H. Ehrenberga, G. Marcela, F. Ebnera itd. U povijesnom pak smislu dijaloki smjer filozofije ima svoje pretee u J. G. Hamannu, F. H. Jacobiu, W. von Humboldtu, zatim Fichteu i Schellingu, te ve spomenutima Feuerbachu i Kierkegaardu.3 Ovdje nee biti analizirana njihova djela, nego samo elimo naglasiti poziciju suprotstavljanja ovih dijalogiara tradiciji idealizma i transcendentalnoj subjektivnosti kao filozofiji samo opeg subjekta bez stvarnog ovjeka, gdje subjektivnost ima sredinji poloaj iz kojega konstituira svijet prema principu a priori i time ne uzima u obzir pitanje drugoga kao Ti, ve je u prvom planu nadreenost subjekta objektu, gdje je Ono u odnosu JaOno uvijek u prvom redu stvar kao sredstvo za upotrebu, a s takvom se stvarnou i postvarenjem ne moe ui u dijalog. Princip filozofije dijaloga sastoji se u osnovnoj tematskoj orijentaciji prema problemu drugoga kao Ti.4 Temeljne postavke Buberove filozofije dijaloga nalazimo u spisu Ja i Ti5 pa emo zbog toga a prije usmjeravanja svoga pogleda prema Buberovom tematiziranju umjetnosti kao susreta naznaiti temelje njegova dijalokog principa, utemeljenog na JaTi odnosu.

2. JaTi dijaloki princip i Izmeu kao dijalogika

O Buberovoj filozofiji govorimo ponajprije kao o filozofiji koja je utemeljena na JaTi dijalokom principu i taj princip stoji u temeljnoj strukturi ljudskoga bia. ovjeka se ne moe do kraja razumjeti izvan njegove relacijske prirode pa pitanju o ovjeku ne moemo pristupiti izvan njegove relacijske egzistencije.6 Temelj dijalokog principa ili dijalogike prema Buberu se nalazi u sferi Izmeu. Tako kod njega moemo zapravo govoriti o ontologiji Izmeu,7 no da bismo doli do te ontologije, potrebno je vidjeti kako Buber gleda na svijet, a taj pogled proizlazi iz prve reenice njegove knjige Ja i Ti, a glasi:
Svijet je za ovjeka dvojak zbog njegovog dvojakog stava.8

Taj stav je dvojak zbog dvojnosti rijei, a osnovne rijei nisu same za sebe, nego su parovi rijei. Prvi par rijei je JaTi, a drugi JaOno.9 Par JaOno tie se odnosa subjekta prema objektu, gdje je subjekt nadreen objektu. Svijet Onog je svijet stvari gdje prevladavaju uzronost i nunost, odnosno iskustvo i upotreba, a to iskustvo uvijek je u slubi neke praktine svrhe i sredstvo za upotrebu.10 To je zapravo svijet opredmeujueg iskustva i to je nitavni svijet, jer:
svijet Onog, budui da vie nije kao ivim strujama proet i oploen protocima svijeta Ti, je samo jo izolirana i ukruena masa, gorostasni fantom iz barutine koji gospodari ovjekom. Budui da se ne moe razumjeti sa svijetom predmeta, koji vie nije sposoban da postane njegova sadanjost, ovjek mu podlee.11

Naravno da Buber ne gubi povjerenje u objektivni svijet stvari, jer se samo pomou njega moemo sporazumjeti s drugima i jer nam on uvijek daje zajedniki predmet sporazumijevanja, no u njemu se ne moemo sresti s drugima.12 Dijaloka stvarnost proizlazi iz JaTi odnosa i zato se naglaava da ovjek postaje Ja u dodiru s Ti.13 Upravo ovaj JaTi odnos vodi nas prema tzv. ontologiji Izmeu. Za Bubera je temelj svega odnos, jer u poetku je odnos,14 a JaTi odnos u prvome redu odreen je principom neposrednosti, jer:

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

85

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

odnos prema Ti je neposredan. Izmeu Ja i Ti ne stoji nikakva pojmovnost, predznanje i mata Izmeu Ja i Ti ne stoji nikakva svrha, nikakva pouda i nikakva anticipacija.15

Neposrednost je usmjerena prema oslobaanju JaTi odnosa od bilo kakvog postvarenja, a to je mogue tek u odnosu uzajamnosti kao drugoj karakteristici JaTi odnosa. Zato je za Bubera
odnos recipronost. Moje Ti djeluje na mene kao to ja djelujem na njega Povezani nedokuivim vezom ivimo u struji univerzalne recipronosti.16

Svaki odnos je uzajamnost,17 a uzajamnost o kojoj je rije nije stvar samo odnosa meu ljudima, nego je to univerzalna uzajamnost. Odnos uzajamnosti odnosi se svakako ponajprije na meuljudski odnos, ali on zahvaa i odnose prema prirodi, prema svijetu ideja i prema umjetnosti, to navodi i kao primjer:
Bitan in umjetnosti odreuje proces u kojem oblik postaje djelo. Recipronost se ispunjava kroz susret, njime ona ulazi u svijet stvari da bi tu nastavila beskrajno djelovati, da bi beskrajno postajala Ono, ali isto tako beskrajno ponovno Ti, usreujui i arei.18

Uzajamnost je temelj izgradnje odnosa i istinskoga dijaloga, a ona se na svojoj najvioj razini ostvaruje u onome to Buber zove dogaaj uprisutnjenja.19 Uprisutniti nekoga ne znai samo primijetiti ga, nego prihvatiti ga kao partnera i kao cjelovitu osobu. To znai prihvatiti Ti bezrezervno i otvoriti mu se u potpunosti.20 Uprisutnjenje stoga za Bubera znai doslovno doprijeti do
2 8

Usp. James Mundacal, Man in Dialogue. A Study of Dialogue and Interpersonal Relationship According to Martin Buber, Little Flower Study House, Alwaye (India) 1977., str. 13.
3

M. Buber, Ja i Ti, str. 27.

9

Usp. ibid.
10

Usp. ibid., str. 68.

11

Usp. Arno Anzenbacher, Die Philosophie Martin Bubers, Verlag A. Schendl, Wien 1965., str. 2327.
4

Ibid., str. 70.

12

Usp. ibid., str. 28; usp. Joachim Ritter, Histo risches Wrterbuch der Philosophie, Bd. 2, Schwabe & Co-Verlag, BaselStuttgart 1972., str. 226227.
5

Ibid., str. 5051.

13

Ibid., str. 48.

14

Martin Buber, Ja i Ti, Vuk Karadi, Beograd 1977., str. 1314.

6

Ibid., str. 39.

15

Ibid., str. 34.

16

Usp. J. Mundacal, Man in Dialogue, str. 45.

7

Ibid., str. 37.

17

Usp. Robert E. Wood, Martin Bubers Onto logy. An Analysis of I and Thou, Northwestern University Press, Evanston 1969., str. 111 i 121; usp. Emmanuel Levinas, Martin Buber and the Theory of Knowledge, u: Paul Arthur Schilpp, Maurice Friedman (ur.), The Philosophy of Martin Buber, Open Court Publishing, La Salle, Illinois 1967., str. 139140; usp. Alexander S. Kohanski, Martin Bubers Philosophy of Interhuman Relation, Associated University Presses, Inc., LondonToronto 1982., str. 37.

Ibid., str. 31.

18

Ibid., str. 36.

19

Usp. M. Buber, Urdistanz und Beziehung, u: Werke I, str. 422.

20

Usp. ibid., str. 423.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

86

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

drugoga i prebivati kod drugoga.21 U inu uprisutnjenja Ja i Ti meusobno se otvaraju jedan drugome i ova karakteristika otvaranja komplementarna je uprisutnjenju. Bezrezervna otvorenost drugome, Ti, i doputanje drugome da postane dio moga vlastitoga bia, omoguuje Ti da se otvori i da ostvari svoje vlastite mogunosti, tj. da ostvari samoga sebe u potpunosti.22 Karakteristike neposrednosti, uzajamnosti, uprisutnjenja i otvaranja u JaTi odnosu postaju do kraja jasne tek iz podruja Izmeu. Ovo podruje je za Bubera, kako je ve naglaeno, metafizika i metapsihika injenica koja postaje temeljna za njegovu filozofiju dijaloga. Theunissen naziva ovaj koncept Izmeu kljunim konceptom itavoga Buberova dijalokoga principa.23 Izmeu u Buberovu smislu oznaava ontiku sferu i spada u podruje ontologije.24 Sfera onoga Izmeu je prostor kojeg nalazimo u sredini, izmeu Ja i Ti. Izmeu se ne nalazi na podruju subjektivnosti, nego Izmeu bia, Izmeu Ja i Ti.25 Ovo podruje nije neto to bi bilo uspostavljeno jednom za svagda. Ovdje nije rije o statinom dogaanju i statinom odnosu, ve dinaminom. Sam Buber to izraava ovako:
Izmeu nije pomona konstrukcija, ve stvarno mjesto i nositelj meuljudskih zbivanja; ono nije nailo na posebnu panju, jer u razlikovanju individualne due i njezinog konteksta, ono ne pokazuje jasan kontinuitet, ve se uvijek iznova rekonstituira u odnosu na susrete ljudi jednih s drugima.26

Sfera Izmeu je ponajprije primordijalna kategorija ljudske stvarnosti27 kojom se uspostavlja egzistencija ovjeka kao ovjeka. Izmeu je i prostor temeljnih sastavnica dijalokoga ivota kao to su duh, jezik i ljubav.28 Najjasnije objanjenje ovoga Izmeu proizlazi iz Buberova tematiziranja susreta. Tako je Izmeu u susretu u ijem je sreditu dijalog koji je utemeljen na jezinom izrazu. Stoga je jedan od konkretnijih mogli bismo rei i opipljivijih izraza sfere Izmeu, upravo u fenomenu rijei29 i u odgovoru na tu rije, jer dogodila mi se rije koja zahtijeva odgovor.30 Zbog toga je iskustvo onoga biti oslovljen i odgovoriti na tu oslovljenost31 nositelj i vanjski izraz sfere Izmeu. Filozofija dijaloga ovdje se zapravo pokazuje kao miljenje jezika koji je manifestacija aktualne situacije Izmeu dvoje ili vie ljudi koji su meusobno povezani u onome biti-usmjeren-jedan-prema-drugome.32 Zbog toga je jezik veliki znak i spomenik ljudskoga zajednitva.33 Jezik se kao medij dijaloga ne pojavljuje samo u fonetikoj formi, nego se nalazi u svemu gdje se ovjek izraava. Znakovi i geste su takoer mediji jezika i nositelji komunikacije u meuljudskom susretu. Tako i iznenadni pogled ili smijeh mogu znaiti oslovljenost i odgovor kao potvrdu temeljnog odnosa. Isto tako su i glazba, ples, umjetnost openito i simboli, komunikatori istine, a to god me dotie, znak je koji je upuen mojemu vlastitome ivotu i ne moe biti iskustva koje bi se moglo razumjeti neovisno od te konkretne situacije, jer se radi o oslovljenosti toga trenutka.34 Dijaloki princip ili dijalogika postaje temeljem na kojem Buber gradi mogunost onoga meuljudskoga (Zwischenmenschliche),35 zatim mogunost utemeljenja ovjekove osobnosti, mogunost interpretacije istine, pa i cjelokupne stvarnosti. Tako ne primjenjuje princip meusobnog odnosa samo na odnos izmeu ljudi, nego govori i o mogunostima ovjekova odnosa prema svijetu openito.36 Izravnost odnosa ne uspostavlja se samo kroz posrednitvo osjetila i kon kretni susret sa ivim biima, nego i kroz posrednitvo rijei,37 odnosno kroz posrednitvo onih znaenja koja proizlaze iz podruja simbolike komunikaci

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

87

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

je, kao to su jezik, glazba, umjetnost i obredi. Na ovim se podrujima tako radi o neizravnoj, ali objektivnoj rijei kao simbolu istinskoga dijaloga.38 U tom smislu je dosadanji prikaz Buberova dijalogikog principa bio vaan preduvjet kako bismo dalje mogli progovoriti o njegovom promiljanju umjetnosti i umjetnikog djela. To promiljanje proizlazi upravo iz konteksta dijalokog principa utemeljenog na susretu u ijem je sreditu dijalog kao oslovljavanje i kao odgovor na tu oslovljenost.

3. Umjetnost kao susret

U spisu Der Mensch und sein Gebild Buber postavlja pitanje o biti ovjeka, o biti umjetnosti i o njihovoj povezanosti. Dakle, pitanje umjetnosti stavlja u
21

M. Buber, Zwiesprache, u: Werke I, str. 194.

22

Usp. M. Buber, Elemente des Zwischenmenschlichen, u: Werke I, str. 281.

23

Usp. Michael Theunissen, Der Andere. Studien zur Sozialontologie, W. de Grujter Verlag, Berlin 1965., str. 259.
24

poznatiji kao Baal-Shem-Tov. Vidi u: Martin Buber, Hinweise, Manasse, Zrich 1953., str. 185186; Martin Buber, Deutung des Chassidismus. Drei Versuche, Im Schocken Verlag, Berlin 1935., str. 7074; i Maurice S. Friedman, Hasidism and Modern Man by Martin Buber, Harper & Row Publishers, New York 1958., str. 1011 i 200201.
30

Usp. M. Buber, Ja i Ti, str. 112.

31

Usp. M. Buber, Das Problem des Menschen, u: Werke I, str. 406.

25

Usp. M. Buber, Die Frage an den Einzelnen, u: Werke I, str. 245.

32

Usp. M. Buber, Zur Geschichte des dialogischen Prinzips, u: Werke I, str. 299.
26

Usp. M. Buber, Das Wort, das gesprochen Wird, u: Werke I, str. 448.
33

M. Buber, Das Problem des Menschen, u: Werke I, str. 405.

27

M. Buber, Urdistanz und Beziehung, u: Werke I, str. 420.

34

Usp. Martin Buber, Nachwort, u: Martin Buber, Die Schriften ber das dialogische Prinzip, Verlag Lambert Schneider, Heidelberg 1954., str. 287.
28

Usp. M. Buber, Zwiesprache, u: Werke I, str. 184185.

35

Usp. M. Buber, Ja i Ti, str. 36, 59 i 112.

29

Usp. M. Buber, Die Frage an den Einzelnen, u: Werke I, str. 401.

36

Buberovo naglaavanje vanosti rijei, a onda s time i znaaja dijaloga za njegovu filozofiju, proizlazi iz utjecaja hasidizma na njegovu misao, gdje svijet rijei tei izrei svijet misli i tako postaje molitva, odnosno usmjeravanje govora prema Bogu. Tako je rije u hasidizmu jedan od medija susreta, odnosno uspostavljanja odnosa. Hasidizam dolazi od hebrejske rijei hasid (poboan), odnosno od imenice hesed u znaenju milosrdne ljubavi ili jednostavno milosti. To je pijetistiki idovski pokret koji je nastao u Poljskoj sredinom 19. stoljea i koji se, usprkos tradicionalnog rabinizma koji mu se protivio, proirio meu idovima istone Europe. Utemeljitelj pokreta je rabi Izreael ben Elizer (1700.1760.),

Usp. J. Ritter, Historisches Wrterbuch der Philosophie, Bd. 2, str. 228; usp. J. Mundacal, Man in Dialogue, str. 4344.
37

Usp. M. S. Friedman, Martin Buber and Mikhail Bakhtin. The Dialogue of Voices and the Word that is Spoken, Religion & Literature, The University of Notre Dame, Vol. 33, No. 3 (2001), str. 2536, ovdje str. 30.
38

Usp. Maurice S. Friedman, Martin Bubers Theory of Knowledge, The Review of Metaphysics, Philosophy Education Society Inc., Vol. 8, No. 2 (1954), str. 264280, ovdje str. 272273.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

88

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

kontekst filozofske antropologije. Zato je tu vano u prvome redu pitanje ontologije ovjeka upravo zbog postavljanja pitanja o biti umjetnosti u kontekstu biti ovjeka. Kada pitamo o umjetnosti, tada postavljamo pitanje o zajednikom principu kojeg pronalazimo uprisutnjenog u konkretnosti svake umjetnosti. Put naega promiljanja o umjetnosti mora se kretati u smjeru ljudskih osjetila, naglaava Buber. Osjetila su stvarnost na kojoj je konstituirana ljudska egzistencija i ono to odreuje karakter realnoga za sve umjetnosti, tako da nikakav mentalni ili emocionalni element ne prevlada u tumaenju umjetnosti, osim na nain da postane stvar osjetila. Drugi smjer koji bi se mogao odabrati je smjer radikalnog idealizma, kojeg Buber odbacuje jer smatra da umjetnik stvara djelo samo u smislu onoga to mu se dogaa u sferi ivotnih osjetila, a to je u temeljnim dogaajima percepcije koja je susretanje svijeta i susret sa svijetom.39 Kontekst u kojem Buber smatra ispravnim postaviti pitanje o umjetnosti je kontekst susreta, a objanjava ga citirajui misao Albrechta Drera (1471. 1528.):
Umjetnost je uistinu skrivena u prirodi i onaj koji je moe istjerati iz nje, taj je ima.40

Buber daje objanjenje ove rijei istjerati. Naglaava da ovakvo nasilno Drerovo tumaenje ima veze s njegovim shvaanjem da ono to se nalazi zarobljeno u prirodi ne moe biti njeno izvueno iz nje, nego se mora nasilno istrgnuti, a takvo neto je umjetnik snagom svoje kreativnosti u mogunosti uiniti. Naglaava da svijet ima za nas bitak samo pod uvjetom percepcije nae svijesti koja hvata to uspije uhvatiti iz svijeta koji je neovisan od nas, ali komunicira s nama samo po naoj svijesti.41 Ono prema emu se mi kreemo i to percipiramo uvijek ovisi o toki nae intencije. Objekt zapravo sa svim svojim karakteristikama proizlazi tek iz mojega susreta i odnosa s njime. Mogli bismo rei da je Buber ovdje posve na liniji transcendentalne filozofije i to svakako jest u onome dijelu gdje se nakon Kanta nikako ne moe zaobii znaenje subjekta i njegove svijesti u spoznaji. Meutim, Buber se dalje kree jednim drugim putem. Radi se o tome da je u ljudskoj percepciji, kao ljudskoj prirodi, neto to je skriveno i to treba izvui van. Rije je o promatranju osjetilne stvarnosti koja biva transformirana u viziju, kae Buber. Vizija je oblikovanje u vjernosti prema neznanome i funkcionira u kooperaciji s njime. To nije vjernost prema pojavnome, ve prema bitku, tj. prema onome nepristupanome s kojim smo povezani. Sva percepcija, a osobito ova koja je ovisna o viziji, tei prema oblikovanju. Prema Buberu, samo je umjetnik pun oblika i samo njegova vizija, koja je kreativna vizija, dodaje ve postojeem i pojavnome svijetu formu, koja dohvaa ovjeka kao takvog i koja je drugi puni oblik (preobrazbeni), koji je u puno veoj mjeri realizacijski nego prvi (kvantitativno objektivirajui). Ovaj je puno osobniji i nemjerljivo raznovrs niji.42 Postavljaju se pitanja: Otkud potreba ovjeka za oblikovanjem i vizijom? Nadalje, zato ovjek nije jednostavno zadovoljan s onim to susree u svijetu osjetila? emu jo dodatno oblikovanje oblika i otkud postojanje umjetnika, bia koje po principu oblikovanja nadilazi uobiajene norme? Ovdje treba krenuti antropolokim smjerom i vidjeti antropologijsku dimenziju umjetnosti po kojoj ovjek nadilazi onu prirodnu uvjetovanost i upravo ga to ini jedinstvenim biem. U procesu postajanja ljudskim biem dva su bitna imbenika koja utjeu na taj proces: nezadovoljstvo s ograniavajuim temeljnim potrebama i tenja za savrenim odnosom. Tenja da se nadie uvjetovanost temeljnih potreba zajednika je ovjeku i ivotinji. Izraz te zajednike tenje

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

89

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

je igra i upravo ovjek kao homo ludens kao onaj koji se igra pokazuje tu specifinost drukijeg i tenju da nadie uvjetovanost prirodnim potrebama, odnosno da dosegne to vei stupanj slobode. to se vie u ovjeku budi karakter osobnosti, to vie on tei ovoj slobodi od prirodnih uvjetovanosti i nastoji je postii na sve viem i viem stupnju igre. U isto vrijeme u ovjeku postoji iskonska tenja i za ostvarenjem savrenog odnosa. Nesavrena relacija pripada svijetu potreba i opet prirodnoj uvjetovanosti, no ovjek eli vie od toga. On nije zadovoljan sa stupnjem razvijanja odnosa s obzirom na svakodnevna pravila igre koja mu daju samo odreenu razinu slobode. U njemu postoji jo jaa tenja u kojoj se manifestira ono izvorno ljudsko. ovjek koji se oblikuje u osobu razvija spoznaju u susretu s raznim objektima koji ga okruuju, pa je ona pred-osobna individualnost zadovoljna tom temeljnom i nunom spoznajom koja pojedincu omoguuje nositi se sa svakodnevnim ivotnim zadacima. To bismo mogli nazvati ivotno-tehnikim ujedinjenjem s objektom. ovjek koji prelazi na jednu viu razinu, onu osobnosti, nije zadovoljan samo s ovakvim ophoenjem s realnou. On svojom spoznajom objekta eli ui u njegove dubine. Stoga su, prema Buberu, spoznaja, ljubav, umjetnost i vjera etiri temeljne ljudske moi kojima ovjek nadilazi svoja prirodna ogranienja i uvjetovanosti i kojima se uzdie na jednu viu, izvorno ljudsku razinu. Percepcija nam pomae da izvuemo iz svijeta ono to trebamo u smislu osnovnih potreba, no samo vizija i pod njezinim utjecajem umjetnost, nadilaze osnovne ljudske potrebe i mijenjaju ono nepotrebno u nuno. Od vizualne forme ovjek eli ostvariti formu po djelima svojih ruku.43 To je ono to se zove mo oblikovanja i ono to sve dijelove vodi do cjeline i uspostavlja slobodu. Weinstein u ovome prepoznaje utjecaj Nietzschea na Bubera pod vidom njegova odbacivanja industrijskog kapitalizma kao instrumentalizaciju ovjeka koja vodi prema dehumanizaciji drutva. Kroz umjetnost ovjek preobraava, preusmjeruje i reinterpretira svijet. U tom smislu Nietzsche inzistira na slobodi kao samoaktualizaciji pojedinca.44 Buber smatra da umjetnik ne moe stvarati po planovima i unaprijed odreenim strukturama, nego stvara tek iz znaenja koja proizlaze iz onoga to mu se dogaa u sferi povezanoj sa ivotom njegovih osjetila, a to se razvija u temeljnim dogaajima percepcije u susretu sa svijetom. Mata umjetnika je u svojem najdubljem smislu otkrie kroz oblikovanje. Kao i u prethodnim Buberovim razmatranjima, tako je i u umjetnosti u sreditu razumijevanja dijaloki proces koji o umjetnikom djelu govori kao o svjedoku relacije izmeu substantia humana i substantia rerum, kao o stvarnosti onoga Izmeu slici, djelu koje postaje forma. Zbog toga je umjetniko djelo dijalog izmeu gledatelja, sluatelja ili itatelja s materijalnim objektom koji je realizacija djela.45 U tom kontekstu i Allentuck zakljuuje s obzirom na ovakvo Buberovo promiljanje da je umjetniko djelo kompletno tek u odnosu na recipijenta djela i da tek recipijent dovrava sve ono to je samim djelom ostalo neizreeno ili pak postavlja pitanja koja kroz susret s njim proizlaze. Recipijent,
39 43

Usp. M. Buber, Der Mensch und sein Gebild, u: Werke I, str. 424426.
40

Usp. ibid., str. 437440.

44

Ibid., str. 427.

41

Usp. Joshua Weinstein, Buber and Humanistic Education, Philosophical Library Inc., New York 1975., str 10.
45

Usp. ibid., str. 428430.

42

Usp. ibid., str. 434436.

Usp. M. Buber, Der Mensch und sein Gebild, u: Werke I, str. 441.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

90

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

dakle, uspostavlja odnos s djelom, tj. ulazi u dijalog s njime.46 Tek je u tom smislu umjetnost dana ovjeku kao ono to treba istjerati iz prirode u koju je skrivena ako se podsjetimo na Drera zakljuuje Buber. To ini umjetnik pokuavajui prodrijeti iza svijeta danih osjetila kroz usavravanje njihovih oblika kako bi se ostvarila cjelovita slika vizija.47 To ini i recipijent djela, kako smo vidjeli. U takvom ispunjenju oblika, ali i njihovu dovrenju, pronalazimo izvornost umjetnosti koja je dogaaj susreta. Ve smo razmatrali ovu dimenziju susreta u Buberovoj filozofiji dijaloga. Ovdje nas zanima primjena te dimenzije u kontekstu umjetnosti. Dimenzija susreta utemeljena je ponajprije na odnosu distance i relacije. Cohen nas podsjea da se takav odnos distance i relacije najbolje vidi u jeziku. Samo ovjek je onaj koji govori, jer je jedino on sposoban osloviti neto to je drugo nego on sam, a to moe iz razloga to se susree s objektom na distanci. Meutim, ne ostaje samo na distanci, jer kad ovjek oslovljava neto ili nekoga drugoga, on ulazi u odnos s njim. Kroz jezik ovjek izvlai rijei iz sebe i postavlja ih u bitak i na taj nain rije postaje i prebiva. Lingvistika prisutnost daje snagu kroz trajno revitaliziranje preko istinske relacije48 koja se najbolje oituje u poeziji. Poezija je stoga za Bubera razgovor, odnosno govor koji oslovljava Ti, pa u tom smislu on anticipira pjesnika Paula Celana koji ljudsku matu naziva impulsom koji cjelokupnu stvarnost moe transformirati u Ti. Tako Buber izraava Celanovu ivotnu preokupaciju, a to je pokuaj stvaranja nove realnosti kroz pjesmu putem pjesnike imaginacije. Kao fenomen jezika, pjesma progovara ovjekovom bitku s ciljem da u nekome ili neemu susretne Ti kao drugu stvarnost. Celan se pod utjecajem Buberove filozofije dijaloga pita: Moe li pjesma voditi prema susretu s Ti i dobiti odgovor iz toga susreta i je li mogue doi do samoispunjenja kroz jezik poezije? Ono to je trajno prisut no u Celanovom pjesnitu je upotreba Ti u pjesmama, to je pokuaj da se pjesma strukturira kao dijalog izmeu govornika i jednog nedefiniranog Ti. Tako je za Celana poezija forma dijaloga, a i on i Buber naglaavaju da je sva umjetnost dijaloka.49 Problem koji ovdje za nas nastaje po pitanju umjetnikog djela proizlazi iz pitanja koje je i sam Buber postavio: Ako mi moemo biti u JaTi odnosu, ne samo prema drugim ljudima nego i prema biima i stvarima koje susreemo u prirodi, koja je onda temeljna razlika izmeu jednih i drugih? Ako trebamo prihvatiti da nam bia i stvari prirode koje susreemo kao nae Ti jame neku vrstu uzajamnosti, koji je onda karakter ove uzajamnosti i to nam daje pravo da i ovdje primijenimo ovaj temeljni pojam? U na pojam umjetnikog djela kao neke skulpture ukljueno je da ona ne reagira na nae djelovanje, tj. da ne moe uzvratiti. Meutim, to ne znai da ovdje nije prisutna recipronost. Naravno da ovdje ne postoji djelovanje nekog pojedinanog ivog bia kao osobe, ali bez sumnje postoji izvjesna recipronost samoga bivovanja koja je i sama bivstvujua.50 Ovdje se dogaa uzajamnost i to na temelju nastanka rijei i forme. Duh postaje rije, duh postaje forma i svatko koga je dotaknuo duh i tko mu se nije zatvorio zna za osnovnu injenicu da u ljudskom svijetu ne raste nita to nije zasijano, ve da takav preobraaj duha proizlazi iz njegovih susreta s drugim. Ovo nije susret s platonskim idejama, ve je to susret s duhom koji nosi i nadahnjuje. Ostaje dakle pitanje: Smijemo li govoriti o uzvraanju i obraanju kao o susretu koji se odvija ne samo s ljudima nego s cjelokupnom stvar nou? U susretu s prirodom ili s umjetnikim djelom radi se o podruju duha koji nastavlja ivjeti u govoru i djelu i o duhu koji hoe postati rije i djelo. Djelovanje na nas moe se razumjeti kao djelovanje bivstvujueg.51 U tom

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

91

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

kontekstu, Urban naglaava da Buberova filozofija trai svoje mjesto izmeu mistike estetike i filozofije ivota. Pod utjecajem hasidizma Buber je jako cijenio ekstatiko-mistiki moment ivota i zbog toga su mu prigovarali da takav pristup zapravo zanemaruje ukljuivanje bilo djelovanja bilo miljenja u iri kontekst zajednice. Buber je tim pristupom elio naglasiti model susreta i suprotstaviti ga modelu pasivnosti subjekta koji je u to doba prevladavao u protestantskoj kulturi. Iako ekstatiki misticizam u prvome redu znai snanu vertikalnu duhovnu orijentaciju, on unato tome ne odbacuje horizontalnu realnost kroz model susreta i u tom ga smislu Buber uzima kao paradigmu za drutvenu i politiku preobrazbu.52 Schwartz e taj model nazvati politizacijom mistikoga i Buber pod tim vidom predlae kulturno-filozofsko shvaanje ekstaze koja treba zadobiti znaenje i na podruju drutvenoga ivota.53 Buber princip JaTi odnosa u svojoj dijalokoj misli primjenjuje na tri sfere stvarnosti. To su priroda, ovjek i geistige Wesenheiten, koje Wood prevodi kao forme duha.54 Ove forme duha Buber povezuje ponajprije s ljudskim kreativnim djelatnostima, a to su umjetnost, jezik, spoznaja i djelovanje. Umjetnost je meu njima na prvome mjestu, jer kroz nju Buber najvie raz vija princip forme duha koji biva konkretiziran u umjetnikom djelu, a i sva su druga podruja svediva na umjetnost.55 Za Bubera umjetnost nije rezultat duha pojedinog umjetnika niti je rezultat nekog njegovog prolog iskustva, ve proizlazi iz odgovora umjetnika na oslovljavanje koje je dolo od forme. Proizlazi iz JaTi odnosa Izmeu umjetnika i forme. Tako je umjetnost otkrie neega to je izvan pojedinca i odgovor na formu koja trai konkretizaciju u umjetnikom djelu. Pitanje koje ovdje treba postaviti je: to je to forma za Bubera i na emu se ona temelji? Ve je naznaeno da forma proizlazi iz sfere Izmeu kao sfere duha. Wood smatra da Buberovo poimanje duha u Ja i Ti ima transcendentno znaenje, jer ga karakterizira kao duboki misterij kojeg ne objanjava do kraja i kao podruje vlastitog realiteta koje je okarakterizirano kao rije i kao djelo.56 Kepnes dri da se Buber kasnije odmaknuo od ovog idealistikog shvaanja kada naglaava da forma s kojom umjetnik ulazi u odnos proizlazi iz osjetilne stvarnosti koju moemo percipirati. Umjetnost je stimulirana osjetilnim danostima kao to su zvuk, miris i oblik koji su dani u
46 51

Usp. Marcia Allentuck, Martin Bubers Aesthetic Theories. Some Reflections, The Journal of Aesthetics and Art Criticism, The American Society for Aesthetics, Vol. 30, No. 1 (1971), str. 3538, ovdje str. 3738.
47

Usp. ibid., str. 131134.

52

Usp. M. Buber, Der Mensch und sein Gebild, u: Werke I, str. 441.
48

Usp. Martina Urban, Aesthetics of Reneval. Martin Bubers Early Representation of Ha sidism and Kulturkritik, University of Chicago Press, ChicagoLondon 2008., str. 108.
53

Usp. Adir Cohen, Aesthetic and Aesthetic Education in Bubers Thought, Journal of Aesthetics Education, University of Illinois Press, Vol. 14, No. 1 (1980), str. 5173, ovdje str. 57.
49

Usp. Yossef Schwartz, The Politicization of the Mystical in Buber and His Contempora ries, u: Michael Zank (ur.), New Perspectives on Martin Buber, Mohr Siebeck, Tbingen 2006., str. 216218.
54

Usp. James K. Lyon, Paul Celan and Martin Buber. Poetry as Dialogue, PMLA, Modern Language Association, Vol. 86, No. 1 (1971), str. 110120, ovdje str. 111117.
50

Usp. R. E. Wood, Martin Bubers Ontology, str. 43.

55

Usp. ibid., str. 50.

56

Usp. ibid., str. 51.

Usp. M. Buber, Ja i Ti, str. 130.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

92

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

svijetu. Umjetnost izraava te osjetilne danosti i one postaju dostupne u susretu upravo s osjetilnim svijetom. Tek na taj nain ona moe biti kategorizirana i dostupna pogledu recipijenata. Ovdje se u prvome redu radi o tome da umjetnik, zapravo, stvarajui djelo, Ti od kojeg je bio oslovljen, okree u Ono to je nuno da bi ono bilo uprisutnjeno i da bismo ga mogli percipirati no mi ga ponovno moemo oivjeti kada mu kao recipijenti pristupamo kao prema Ti, a to pak inimo dajui odgovor na oslovljenost samog djela. Umjetniko djelo koje je proizilo iz JaTi odnosa izmeu umjetnika i osjetilne forme ponovno moe postati Ti kroz novi JaTi odnos izmeu recipijenta i djela.57 Da bismo ispravno mogli interpretirati djelo, vano je zauzeti stav receptivnog promatraa koji bi prema Hammeru trebao zauzeti stav suzdranosti. Hammer naglaava da bi kritika trebala vjebati tu suzdranost kako bi samo djelo progovorilo, a ne da ga se opstruira unoenjem interpretatorovih konstrukcija.58 U susretu s djelom kao s Ti upravo je djelo ono koje nas oslovljava i koje ima neto rei naem ivotu. U davanju odgovora na tu oslovljenost, odnosno u interpretaciji djela, mi zapravo susreemo drugo bie kojemu se preputamo unutar sfere pogleda, zvuka ili izgovorene rijei.59 Samo djelo govori i zahtijeva odgovor i ta mogunost razgovora s djelom krucijalni je element Buberove dijaloke estetike misli. Pojedinac koji se susree s djelom ne moe ostati pasivan. Djelo ga pokree, uvodi ga u razgovor i zahtijeva njegov aktivni angaman. Interpretirati djelo zahtijeva od nas da ga susretnemo kao drugo bie i da otvorimo svoja osjetila njegovim pojedinostima i djelu u cjelini. Na taj nain pokuavamo otkriti posebnu poruku koju nam eli prenijeti i neto nam rei o stvarnosti.60 Ipak, u interpretaciji djela pojedinac ne ostaje sam, ve je upuen na zajednicu unutar koje mora ne samo inzistirati na svojoj vlastitoj interpretaciji nego takoer i testirati njezinu prikladnost i valjanost. Proces interpretacije Buber stavlja u kontekst zajednikog svijeta i zajednikog logosa koji se ostvaruje unutar javnoga dijaloga kao dogaaja interpretacije. U tom smislu Scott pridruuje Bubera misliocima koji su hermeneutikom problemu pristupali putem dijalokog interpretativnog pristupa, a to su Gadamer, Bakhtin, Ricur i Habermas.61 Scott naglaava da dijaloki princip mora voditi rauna o kulturnom i metodolokom pluralizmu. To je princip koji nudi nehijerarhijski model, odnosno egalitarni model odnosa izmeu recipijenta i djela i izmeu razliitih interpretacija djela koje su utemeljene na moralu uzajamnog potivanja. Ovaj princip nastoji izbjei bilo kakav totalitaristiki pristup istini koji bi na taj nain autokratski umanjio vrijednost bilo kojega djela.62 U tom smislu Scott dijaloke hermeneutiare suprotstavlja tradicionalnom zapadnom logocentrizmu. Dijaloki interpretatori nastoje uspostaviti kriterije prema kojima se mogu prosuivati razliite interpretacije. Ti kriteriji proizlaze iz filozofije pragmatizma i istine uspostavljene na konsenzusu, a referiraju se na ono to proizlazi iz svijeta ivota. Konflikti u interpretacijama nastoje se razrijeiti u sudu diskursa.63

Zakljuak
to na kraju zakljuiti o Buberovom tematiziranju umjetnosti kao dogaaja susreta? Nadovezat emo se na Hartshorneovu misao da kod Bubera ne nalazimo metafizike, a da je on ujedno jedan od najveih metafiziara.64 Parafrazirajui ovu misao moemo rei da kod Bubera nema estetike i da je on ujedno dao jedan od vrlo znaajnih doprinosa estetici, razmatrajui je kroz filozofiju dijaloga. Ovakav paradoksalni govor proizlazi iz injenice da kod Bubera neemo pronai u formalnom smislu rijei razraenu estetiku i nekakav sustav paljivo definiranih estetikih kategorija. Njegovu estetiku

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

93

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

misao razradili smo na temelju njegove ope filozofije dijaloga unutar koje se Buber esto referirao na pitanje umjetnika, umjetnikog djela i umjetnosti openito. Teko je u bilo kojem vidu ui u sustavnu Buberovu misao, jer mu stil pisanja na neki odreeni nain granii s poezijom,65 a cilj mu je uvijek doi do odreenog odgovora na koji je bio potaknut odreenim pitanjem i problemom iz svijeta ivota. Herberg napominje da je Buber jedan od prvih koji je prakticirao fenomenoloku metodu opisivanja radije negoli logiku metodu definiranja.66 U osobnom pismu Friedmanu Buber naglaava da mu cilj promiljanja nije nekakva sistematizacija, ali da je silom prilika onaj koji filozofira o ovjeku. Friedman naglaava da je kod Bubera prije svega rije o tome da filozofiji koja tei openitostima i stoga pomie realnost u pod ruje sustavnoga i apstraktnoga miljenja suprotstavi teite koje stavlja naglasak na ono pojedinano te da na taj nain usmjeri ovjeka na realnost konkretnog ivotnog iskustva, a ona se sastoji u neposrednosti susreta dvaju bia u uzajamnosti odnosa.67 Koliko god nam bio privlaan i u umjetnikom smislu obogaujui i blagotvoran Buberov poetski govor i u tom smislu je i sam Buber umjetnik mi smo se ipak morali usmjeriti na ono to se sustavno moe prikazati kao njegova estetika misao u kontekstu umjetnosti kao dogaaja susreta, a to pak ne bi bilo mogue da i u Buberovoj misli nema onoga to tei vrijediti kao openito. Smatramo da smo donekle uspjeli ukazati na ope principe njegove estetike misli i da ti principi nisu u suprotnosti s onim to Friedman naziva Buberovim naglaavanjem konkretnosti ivotnog iskustva, nego ba suprotno. Konkretno ivotno iskustvo moe biti konkretno i ivotno tek ako ga shvatimo kroz vid openitosti kao bitne filozofske kategorije. Analizirajui Buberovo tematiziranje umjetnosti kao dogaaja susreta vidjeli smo da se umjetnikom djelu treba pristupiti unutar dijalokog JaTi odnosa, ba kao i prema ovjeku i prema prirodi. JaTi odnos postaje tako paradigma hermeneutikog dijalokog procesa. Ovdje samo ukratko naznaujemo da je
57 64

Usp. Steven Kepnes, The Text as Thou. Martin Bubers Dialogical Hermeneutics and Narrative Theology, Indiana University Press, Bloomington, Indianapolis 1992., str. 24.
58

Usp. Charles Hartshorne, Martin Bubers Metaphysics, u: P. A. Schilpp, M. Friedman (ur.), The Philosophy of Martin Buber, str. 49.
65

Usp. Louis Hammer, The Relevance of Buber to Aesthetics, u: P. A. Schilpp, M. Friedman (ur.), The Philosophy of Martin Buber, str. 627.
59

Usp. ibid., str. 614.

60

Usp. S. Kepnes, The Text as Thou, str. 25.

61

Usp. Nathan Scott, Jr., The House of Intellect in an Age of Carnival. Some Hermeneutical Reflections, Journal of the American Academy of Religion, Oxford University Press, Vol. 55, No. 1 (1987), str. 320, ovdje str. 13.
62

Werner Manheim smatra da su, kroz povijest ovjekove tenje za pokuajem odgovora na posljednja (i prva) pitanja, pjesnici oni koji se kroz svoje pjesme barem djelomino mogu pribliiti tom odgovoru. Oni su morali uzeti rijei iz svakodnevne upotrebe i dati im novo usmjerenje. Buberova promiljanja (i njegove pjesme) Manheim pridruuje upravo tim pjes nicima i njihovom trudu i to ne njihovom pokuaju da neto objasne ili da spoznaju ve da kroz njihovo kreativno izraavanje djelo progovori samo za sebe. Vidi u: Werner Manheim, Martin Buber, Twayne Publishers, Inc., New York 1974., str. 36.
66

Usp. ibid., str. 1415.

63

Usp. Will Herberg, Martin Buber. Personalist Philosopher in an Age of Depersonalization, McAuley Lecture St. Joseph College, West Hartford, Connecticut 1972., str. 2.
67

Usp. ibid., str. 16.

Usp. Maurice S. Friedman, Martin Buber. The Life of Dialogue, Routledge, LondonNew York 2002., str. 189.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

94

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

upravo po ovoj paradigmi Buber anticipirao neke od najznaajnijih herme neutikih principa koje je razvijao Hans-Georg Gadamer u svojoj Istini i metodi, a poveznice nalazimo i s Habermasovim modelom komunikativne racionalnosti, odnosno komunikativnoga djelovanja, to na ovome mjestu ne moemo podrobnije tematizirati. Doprinos Buberova promiljanja o umjetnosti kao dogaaju susreta svakako je otvaranje prostora za utvrivanje kriterija za tumaenje umjetnikih djela koji bi se temeljili na intersubjektivnoj dimenziji razumijevanja koja je upuena na znanje proizalo iz susreta s umjetnikim djelom koje ima oblik zahtjeva za vaenjem. To su zahtjevi koji su priznati kao vaei, a slue koordinaciji djelovanja koja je orijentirana prema razumijevanju u svijetu ivota (drutvenoj dimenziji). Time to se sudionici interakcije meusobno sporazumijevaju o znaenju i smislu nekog djela, oni stoje u kulturnoj tradiciji na kojoj se ponajprije nadahnjuju, ali je istovremeno obnavljaju i nadograuju. Na taj se nain ostvaruje i zahtjev da interpretacija djela mora imati intersubjektivno verificirajui karakter, jer proces interpretacije onda stavljamo u kontekst zajednikoga svijeta i zajednikoga logosa koji se ostvaruje u javnom dijalogu kao dogaaju interpretacije. Ovdje smo eljeli utvrditi dijaloki model kao onaj koji daje znaajan doprinos u cjelovitom razumijevanju i tumaenju umjetnikog djela kao dogaaja susreta.
Literatura
Allentuck, Marcia, Martin Bubers Aesthetic Theories. Some Reflections, The Journal of Aesthetics and Art Criticism, The American Society for Aesthetics, Vol. 30, No. 1 (1971), str. 3538. Anzenbacher, Arno, Die Philosophie Martin Bubers, Verlag A. Schendl, Wien 1965. Buber, Martin, Deutung des Chassidismus. Drei Versuche, Im Schocken Verlag, Berlin 1935. Buber, Martin, Hinweise, Manasse, Zrich 1953. Buber, Martin, Die Schriften ber das dialogische Prinzip, Verlag Lambert Schneider, Heidelberg 1954. Buber, Martin, Werke, Erster Band, Schriften zur Philosophie, Ksel-Verlag, Verlag Lambert Schneider, MnchenHeidelberg 1962. Buber, Martin, Ja i Ti, Vuk Karadi, Beograd 1977. Cohen, Adir, Aesthetic and Aesthetic Education in Bubers Thought, Journal of Aesthetics Education, University of Illinois Press, Vol. 14, No. 1 (1980), str. 5173. Friedman, Maurice S., Martin Bubers Theory of Knowledge, The Review of Metaphysics, Philosophy Education Society Inc., Vol. 8, No. 2 (1954), str. 264280. Friedman, Maurice S., Hasidism and Modern Man by Martin Buber, Harper & Row Publishers, New York 1958. Friedman, Maurice S., Martin Buber and Mikhail Bakhtin. The Dialogue of Voices and the Word that is Spoken, Religion & Literature, The University of Notre Dame, Vol. 33, No. 3 (2001), str. 2536. Friedman, Maurice S., Martin Buber. The Life of Dialogue, Routledge, LondonNew York 2002. Herberg, Will, Martin Buber. Personalist Philosopher in an Age of Depersonalization, McAuley Lecture St. Joseph College, West Hartford, Connecticut 1972. Kepnes, Steven, The Text as Thou. Martin Bubers Dialogical Hermeneutics and Narrative Theology, Indiana University Press, Bloomington, Indianapolis 1992.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395)

95

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

Kohanski, Alexander S., Martin Bubers Philosophy of Interhuman Relation, Associated University Presses, Inc., LondonToronto 1982. Lyon, James K., Paul Celan and Martin Buber. Poetry as Dialogue, PMLA, Modern Language Association, Vol. 86, No. 1 (1971), str. 110120. Manheim, Werner, Martin Buber, Twayne Publishers, Inc., New York 1974. Mundacal, James, Man in Dialogue. A Study of Dialogue and Interpersonal Relationship According to Martin Buber, Little Flower Study House, Alwaye (India) 1977. Ritter, Joachim, Historisches Wrterbuch der Philosophie, Bd. 2, Schwabe & Co.-Verlag, BaselStuttgart 1972. Schilpp, Paul Arthur; Friedman, Maurice (ur.), The Philosophy of Martin Buber, Open Court Publishing, La Salle, Illinois 1967. Scott, Nathan, Jr., The House of Intellect in an Age of Carnival. Some Hermeneutical Reflections, Journal of the American Academy of Religion, Oxford University Press, Vol. 55, No. 1 (1987), str. 320. Theunissen, Michael, Der Andere. Studien zur Sozialontologie, W. de Grujter Verlag, Berlin 1965. Urban, Martina, Aesthetics of Reneval. Martin Bubers Early Representation of Hasidism and Kulturkritik, University of Chicago Press, ChicagoLondon 2008. Weinstein, Joshua, Buber and Humanistic Education, Philosophical Library Inc., New York 1975. Wood, Robert E., Martin Bubers Ontology. An Analysis of I and Thou, Northwestern University Press, Evanston 1969. Zank, Michael (ur.), New Perspectives on Martin Buber, Mohr Siebeck, Tbingen 2006.

Ivan Dodlek

Bubers Philosophie des Dialogs und die Kunst als Zusammenkunft

Zusammenfassung

Bubers Philosophie des Dialogs begrndet sich auf dem IchDu Dialogprinzip, das sich in der grundlegenden Struktur des menschlichen Wesens befindet. Die Grundlage dieses Dialogprinzips oder der Dialogik ist, Buber zu Folge, in der Sphre Dazwischen zu finden, welche Buber durch die Dimension der Zusammenkunft thematisiert. Das Dazwischen finden wir bei der Zusammenkunft, deren Mittelpunkt der Dialog bildet, der auf dem sprachlichen Ausdruck basiert. Die Unmittelbarkeit der Beziehung wird nicht nur aufgebaut durch das Vermitteln der Sinne, durch die konkrete Zusammenkunft mit lebendigen Wesen, sondern auch durch die Vermittlung jener Bedeutungen, die aus dem Gebiet der symbolischen Kommunikation hervorgebracht werden, wie die Sprache und die Kunst. Die Kunst ist somit fr Buber ein Dialogprozess, der vom Kunstwerk spricht, und zwar als Zeuge der Relation zwischen substantia humana und substantia rerum, als Wirklichkeit jenes Dazwischen dem Bild, dem Werk das zur Form wird. Deshalb ist ein Kunstwerk ein Dialog zwischen den Zuschauern, Zuhrern oder Lesern mit dem materiellen Objekt, welches das Werk realisiert. Aus diesem Blickwinkel wird diskutiert ber die Voraussetzungen der mglichen Zusammenkunft mit dem Kunstwerk, beziehungsweise ber die Dimension dieses Dialogs.
Schlsselwrter Martin Buber, Philosophie des Dialogs, Kunst, Sprache, Zusammenkunft