Sadraj

Predugaak most: fobina reakcija Navrat-nanos: znanost o iracionalnom Charles i Alfred: teorije fobije Ptice: predoavanje unutarnjeg svijeta Lav, vjetica i ormar: zamiljene opasnosti Goli jeda: psihiki mehanizmi nastanka fobije Drutvena panika i objekti fobije I konje ubijaju, zar ne? Fobija kao simbol Preobrazbe Strahota, strahota: Edgar Allan Poe Klasifikacija fobija? Suoavanje sa udovitem: funkcija fobija Lijeenje Biljeke 9 10 15 18 22 28 34 41 47 50 58 60 67 71

Predugaak most: fobina reakcija Zamislite da prelazite londonski most Hungerford s nekim tko pati od gefirofobije straha od prelaenja mostova. Dok naputate podzemnu eljezniku postaju Embankment i uspinjete se kamenim stepenicama koje vas vode prema mostu, va prijatelj poinje nervozno priati o skorom prelasku. Stiete na most i tijelo mu se poinje koiti, glavu dri vrlo mirno i zuri pravo naprijed. Nakon nekoliko koraka staje se znojiti i prima vas za ruku, stiui je sve jae i jae dok ga prevodite. Primjeujete kako ne moe a da ne pogledava prema vodi, osobito kroz otvor izmeu pjeakog mosta i eljeznikog s kojim je spojen. Kad se naete napola puta, spopadaju ga nepogreivi znaci panike - obilato znojenje, ubrzano disanje i rad srca, stegnuti miii i uplaeni razrogaeni pogled. Pokuavate kazati neto kako biste
9

Fobija

Znanost o iracionalnom

ga smirili. "uti!" Potpuno se koncentrirao na zadatak koji je pred njim. Odjednom duboko izdie i tijelo mu se oputa. Stisak njegove ruke poputa i on nastavlja hodati sigurnije. "to se dogodilo?" pitate. "Sve je u redu nakon to prijeem polovicu mosta", kae, a na vama je sada da razbijate glavu oko podrijetla i tijeka takve fobije.

Ernest Jones, Freudov uenik i ivotopisac, naveo je tri vida u kojima se stvari ne uravnoteuju u fiziologiji i psihologiji tjeskobnih reakcija: 1. "Nesrazmjer izmeu vanjskog podraaja i reakcije." 2. "Neusklaenost tjelesnih i mentalnih oitovanja." 3. "Unutarnja neusklaenost" u tijelu ili samom duhu. Prvi je od njih najoitiji. Nalazimo ga i u nekim najveim knjievnim ostvarenjima. Strunjaci su mnoge sate proveli raspravljajui o razlozima Hamletove krajnje pretjerane reakcije na oevu smrt i zaokupljenosti njome. Zar mu nije jasno da oevi neprestano umiru? Hamletova reakcija sasvim je nesrazmjerna s injenicama koje nam se podastiru i to je, kae T. S. Eliot, razlog zbog kojega Hamlet nije veliko umjetniko djelo. Stvari se ne izjednauju. Nesrazmjerne su. Nema "objektivnog korelativa" koji unosi 1 smisao. Ali, ono to je za Eliota umjetniki neuspjeh, Freudu je dokaz nesvjesnog. Pomanjkanje srazmjera izmeu iskustvenog inputa i neumjerenog reakcijskog outputa

Navrat-nanos: znanost o iracionalnom Veina se ljudi ne pita zato se neko dijete boji mraka ili zato neka osoba mrzi rajice. Izjednaujemo emocionalnu reakciju i navodni podraaj. "Mrzim rajice." Tom jednostavnom tvrdnjom uspostavljamo uzronu vezu izmeu psiholokog outputa "mrzim" i kulinarskog inputa "rajice". Ako nas netko zatim upita: "A zato?", osjeamo nelagodu jer ne elimo da netko odve pomno ralanjuje nae simpatije i antipatije. Freud je shvatio da pretpostavljeni uzroni lanac nije mnogo vie od obine obmane. Inputi i outputi ba se i ne "uravnoteuju". Dovodei u pitanje znak jednakosti izmeu "podraaja" i "reakcije", navijestio je utjecaj nesvjesnih imbenika u duhu.

10

li

Fobija

Znanost o iracionalnom

upuuje na utjecaj neke druge znaenjske i odredbene razine, kako u tekstu tako i u itatelju. Isto vrijedi za fobije. Ustvrujui ono oito - da prelazak mosta nije pothvat kojim prkosite smrti - psihoanaliza opravdava svoj pojam nesvjesnog i svoj nain istraivanja pomou slobodnih asocijacija. Ako vas to ipak nasmrt plai, znai da u igri mora biti jo neto. No, to kada bi opasnost bila stvarna? Zamislite da meci fijuu, bombe padaju, a rune granate eksplodiraju svuda oko vas. Piui u meurau, Ernest Jones nije imao previe sluha. "Primjerice, koliko bi tjeskobnosti", pita se on, trebalo pripisati kao neto normalno nekomu tko je tijekom rata bio izloen zranom napadu, ili jo i vie nekomu izloenom zastraujuim uvjetima na bojinici, a da se ne uteknemo patolokim imbenicima? Zagrijavajui se za temu, on nastavlja: Velikodunost je u takvim sluajevima sklona izai u susret okolnostima i prijei preko tjeskobnih reakcija kao neeg
12

prirodnog i neizbjenog, a koje bi neka kritinija ud moda stroe pretresla.2 To bi se moglo uiniti beutnim, a ukazuje i na promjenu u aritu. Desetak godina kasnije Anna Freud otvorila je prihvatne vrtie za djecu koju su otjerali njemaki zrani napadi na Englesku. Ustanovila je da za djecu nisu bile traumatine bombe i razaranje njihovih domova, nego razdvojenost od roditelja i zabrinutost za njih. 3 Drugi moment ve je tee uoiti. Ima neeg disfunkcionalnog izmeu duha i tijela. Kao da ne itaju isti scenarij. Na stranakom sastanku politiar e moda odrati vrlo odmjeren govor, ali e se kupati u znoju ili e mu srce pretjerano lupati. U njegovome duhu nema straha. Samo tijelo cijedi strah iz svake pore. Ili, recimo da povedete dijete u lunapark. Iekuje "jezivu" vonju za koju je ulo ili ju je ve i vidjelo. Zbilja je jeziva. Uviate da njegov uzbueni govor ne ublauje napetost, ve mu pojaava tjeskobno iekivanje. Postaje napeto. Znakovi straha sve vie rastu dok eka u redu. Ne eli vonju, eli kui. Previe je preplaeno. Pristupate poput Ernesta Jonesa pa kaete: "Bez kerefeka - saberi se, ludice!" Zviznete ga iza uha. Odvuete ga na vonju - nemate namjeru spiskati gotovo sat vremena ekajui ni

13

Fobija

Teorije fobije

za to - i otkrivate da dijete ne samo nije shrvano strahom, nego da njegova vriska i tjelesne reakcije odgovaraju uzbuenju i uitku. "Moemo opet?" pita dok se iskrcavate. U jednoj knjizi iz ove serije Graham Music daje prikaz eksperimenta u kojem majke odjednom ostave svoju malu djecu u nekoj prostoriji. Neka djeca plau i postaju nemirna, druga kao da ne primjeuju kako im majka odlazi ili se vraa. No, izmjerimo li objema skupinama bilo te razinu adrenalina i kortizola, vidimo da fizioloki svi slino reagiraju na nestanak majke.4 Trei nesklad koji Jones uoava svojevrsna je izlomljenost mentalnih sposobnosti. On je naziva "inkoordinacijom" duha pa primjeuje da se kod stvarne prestraenosti javlja neobina mjeavina krajnje uzbuenosti i paralize. Moj prijatelj koji prelazi preko mosta ne pretvara se da je mrtav niti bjei. Tijelo mu je ukoeno i ne reagira, a istodobno je i uznemireno. Osjea muninu. Vrti mu se u glavi. Nije spreman za djelovanje; spreman je tek da propadne u sebe. Boji se neeg, ali pozornost ne usmjerava na
14

neki tono odreeni izvor opasnosti. Nalazi se u udnovatom mentalnom stanju koje, to se tie biolokog opstanka, nema smisla. Ne tima u velikoj knjizi prirodnog odabira. Fobina reakcija sadri elemente svih nepodudarnosti, nesklada i nedosljednosti koje Jones opisuje. Fobija nema "smisla". To je iracionalan strah. A ta je osobina podastire znanosti o iracionalnom - psihoanalizi.

Charles i Alfred: teorije fobije Nije lako rei zato se u danoj situaciji pojavljuje neka fobija, a ne inhibicija, neki somatski simptom ili difuzno stanje tjeskobe. Psihika zbivanja imaju niz uzroka - "nadodreenih", kako kae Freud. Kod svakog razvojnog ishoda postoji sloena igra sila koje pod svaku cijenu ele doi do izraza i nemogue je predvidjeti kako e kocke na koncu pasti. Pa ipak, fobije i fobine pojave tipine su tijekom nekih razdoblja djetinjstva, a fobije u odraslih esto moemo pratiti do ranijih oblika koji su im prethodili. Postoje dvije uobiajene nepsihoanalitike teorije fobije koje su stekle status "zdravog razuma". Prva je bioloka teorija koja pretpostavlja da su fobije - kao to je strah od

15

Fobija

Teorije fobije

paukova, zmija ili visine - ostatak iz nae evolucijske prolosti pa se odnose na stvarne opasnosti s kojima su se suoavali nai preci. Veina nas doivljava neugodan osjeaj pri susretu sa zmijom. Za fobiju od zmija moe se rei da je opeljudska, a Darwin je vrlo dojmljivo opisao da se nije mogao osloboditi straha od zmije koja je krenula na njega, ma koliko dobro znao da e ga od nje zatititi debelo staklo.5 Freudova naklonost tom stajalitu ne bi nas smjela uiniti slijepima za injenicu da uzmak od zmije koja napada nije isto to i fobija od zmija. Genetika objanjenja takoer su ogranienog dosega i ne mogu objasniti mnotvo fobija koje u stvarnosti postoje. Nadalje, budui da uspjeno prenosimo svoje gene ako prikladno reagiramo na opasnost, teko je sagledati kako genetika argumentacija moe objasniti neobinu onemoalost koja spopadne ovjeka s nekom fobijom kada se suoi s predmetom svoga straha. Drugo nepsihoanalitiko gledite predstavlja obina teorija "traume" koja je krajnji kredibilitet stekla zahvaljujui tome to je bila osnova jedne BBC-ove televizijske serije. 6 Dijete se boji pasa jer je, dok je bilo
16

malo, pas skoio na njegova kolica i uplaio ga. Drugo dijete strahuje da e ga kod kue napasti Indijanci nakon to je vidjelo film Calamity Jane. Fobija je uvjetovana reakcija na traumatino iskustvo. U postfrojdovskim filmovima Alfreda Hitchcocka brojni likovi ispoljavaju fobije. Teorija traume trebala bi objasniti njihovu motiviranost ili dovesti do razrjeenja prie. Tako istoimena junakinja filma Marnie iz djetinjstva nosi tajnu o ubojstvu koja se izraava kroz njen strah od munje i crvene boje; policajac koji je ispustio kolegu pa se otad boji visine zaljubljuje se u Vrtoglavici u krivu djevojku; psihijatar bez prolosti bezrazlono se boji bjeline stolnjaka u filmu Opsjednut. Kada bi Hitchcocka upitali je li se ikad uistinu neeg bojao, jednostavno je odgovarao: "Uvijek."7 Ili bi ispripovjedio priu iz djetinjstva: uvijek se bojao samoe, a kad mu je bilo est godina, napravio je kod kue nepodoptinu zbog koje ga je strogi otac poslao u policijsku postaju s pisamcem. Deurni je policajac savjesno proitao pisamce i na nekoliko minuta zatvorio malog Alfreda u eliju. Nakon toga bojao se policajaca, ali ga je to iskustvo nauilo vanoj ivotnoj lekciji: ne dopusti da te uhapse.

Fobija

Predoavanje unutarnjeg svijeta

Ptice; predoavanje unutarnjeg svijeta Ideja traume ini se prihvatljivim objanjenjem sve dok ne ustanovimo da se, primjerice, fobija pojavljuje tek nekoliko godina nakon navodnog traumatinog dogaaja ili da osoba zna za taj dogaaj jedino prema kazivanju roditelja. Slijedimo li fobiju sve do traumatinoga scenarija, esto nailazimo na sloeniju sintezu imbenika. U jednom primjeru paralizirajui strah od ptica i perja bio je povezan s trenutkom kada je ptica uletjela u prostoriju i nije uspijevala iz nje izai. Dijete je bilo s bakom koja se nije mogla nositi s prestravljenom pticom to je prelijetala prostorijom i udarala u predmete dok je na pod padalo njeno perje. Prestravilo se i dijete koje je promatralo usplahirenu pticu i uzrujanu baku koja joj pokuava pomoi da pobjegne.8 Psihoanaliza bi razvezala elemente te prie i svakom dodijelila pripadajuu teinu: imbenik bespomonosti, majinu odsutnost, bakin strah, padanje perja s tijela ptice, strah od napada, osjeaj zatoenosti, pticu kao utjelovljenje agresije, povezanost ptica (u nekim kulturama i folkloru) sa smru i tako dalje. Na traumatini dogaaj ne gleda se kao na digresivni ulazak u mirne vode sretnog djetinjstva, nego kao na

dio obuhvatnije prie o emocionalnom ivotu dotine osobe, s neizbjenim olujama i opasnim strujama osjeaja. Ptice prelijeu prostorijom i u Hitchcockovom remek-djelu Ptice, zasnovanom na prii Daphne du Maurier. 9 U toj je drami glavni muki lik u pripovjednom smislu satjeran na rub. Premda (mrtav) otac ima vanu ulogu, odnosi meu enama usmjeravaju priu oko neuspjenog odvjetnika "Mitcha" Brennera. Ako se "Hitch" i bojao policajaca i zakona, njegovim ivotom dominirala je majka i njeni surogati. "ak i nakon to se oenio majka je esto odlazila na odmor s njim i njegovom suprugom, a pritom se vie brinuo za nju nego za suprugu." 1 0 U prii se jedna mlaa i jedna starija ena - majka - bore za posjedovanje sina. Otmjena Melanie Daniels prati Mitcha u njegov rodni grad Bodega Bay, a njegovoj mlaoj sestri Cathy nose na dar papigice u kavezu. No, Melanie sa sobom donosi poast biblijskih razmjera. Ptice koje agresivno napadaju svjedoe o neem unutar emocionalne dinamike prie. To se najee tumai kao majina agresija koja se razbuktava u odgovor na prijetnju koju predstavlja seksualno izraajna Melanie. No, uza sve duno potovanje prema Edipu, to nije obi19

18

Fobija

Predoavanje unutarnjeg svijeta

na edipovska drama. Nadmetanja unutar dvojnog odnosa majke i keri imaju sredinje mjesto, kao i majina ranjivost te strah od naputenosti. U sljedeoj sceni Melanie i Annie, mjesna uiteljica i Mitchova biva djevojka, razgovaraju o njegovoj majci Lvdiji: Annie: Zna, njen me nastup skoro izludio. Jednostavno ga nisam mogla razumjeti. Kada sam se vratila u San Francisco danima sam pokuavala shvatiti ime sam je oneraspoloila. Melanie: I to si to uinila? Annie: Nita! Naprosto sam postojala. I koji je onda bio odgovor? ena je ljubomorna, zar ne? Prikrpeljena posesivna majka. (Odmahuje glavom.) Pogreno. Neka mi Edip oprosti, ali uope ne mislim da se radilo o tome. Melanie: O emu onda? Annie: Vidi, ja sam se Lydiji sviala. To je u svemu tome bilo udno. Zapravo, sada kad vie ne predstavljam prijetnju, mi smo jako dobre prijateljice. Melanie: Zato ti je onda prigovarala? Annie: Jer se bojala. Melanie: Bojala da e joj uzeti Mitcha?...

Annie: Ne, ne bih rekla. Vidi, ona se ne boji da bi mogla izgubiti sina. Boji se samo da bi mogla biti naputena. Nije teko sagledati posljedice prkoenja majci. Kasnije u istoj sceni, Melanie pita Annie bi li trebala otii na Cathvnu zabavu. Melanie: Misli li da bih trebala otii? Annie: To je na tebi. Melanie: Zapravo je na Lydiji, zar ne? Annie: Pusti Lydiju. eli li ii? Melanie (odrjeito): Da. Annie: Onda idi. U prostoriji vlada tiina. Melanie kimne, polako, a zatim se nasmijei. [...] Tiinu odjednom razbija PRASAK iz vana koji ih prene. Prasak je izazvao galeb koji se smrskao o vrata. Ta etiri sredinja enska lika tvore sloenu mreu povezanosti - Melanie, Lydia, Annie i Cathy. Svaka bi od njih mogla snositi odgovornost za ptice. Postoji bijes protiv majki (Melanien), protiv keri (Lvdijin) ili brae i sestara (Annien), a u svima njima i strah od naputenosti. to se tie ptica, ima i neeg vie od ptica: one predstavljaju

20

21

Fobija

Zamiljene opasnosti

dimenziju nesvjesnog enskog iskustva. Oituju temeljni konflikt majke i keri te potencijalne opasnosti koje u procesu odrastanja valja svladati. Sline teme nalazimo i u Snjeguljici, Pepeljugi i mnogim drugim mitskim sueljavanjima majki i keri. Psihoanalitika objanjenja fobije tiu se otud unutarnjeg svijeta. Ona odsudan utjecaj pripisuju "fantaziji", "tjeskobi" i "psihikom konfliktu", osobito konfliktu ljubavi i agresije (ambivalentnosti). ena s "fobijom od crva" nije spomenula nikakvo traumatino iskustvo. No, spomenula je fantaziju koja ju je muila od este godine - zakapaju je ivu i preputaju crvima.

je fobiar se nalazi u osebujnom stanju u kojem istovremeno neto zna i ne zna. Objekt fobije postoji istodobno u dvama mentalnim registrima, a fobiaru su oba podjednako stvarna. Govorei o uobiajenim fobijama iz djetinjstva, Anna Freud donosi priu o djevojici koja se bojala lavova: Dobronamjernim oevim uvjeravanjima da se lavovi ne mogu popeti do njene sobe to se dijete usprotivilo planom primjedbom da, naravno, njen otac govori o stvarnim lavovima koji se ne mogu popeti, ali da su njeni lavovi itekako sposobni...11 Kod fobija, kao i kod svih neuroza, kreemo se "niijom zemljom izmeu stvarnosti i mate". 1 2 Dijete poudno vjeruje u stvarnost fobinog simbola, usprkos snazi svoje intelektualne procjene. I djeca mogu biti glupa. Takva preuranjena slabost djetetova intelekta navela je Freuda da pretpostavi kako fobija nije naprosto strah od neke vanjske stvari ili situacije od koje je mogue pobjei izbjegavanjem, nego je odgovor na prijetnju smjetenu u duhu. Dijete koje izbjegava kolu jer ga zlostavljaju u drugaijoj je situaciji od onoga koje kolu izbjegava zato to ga na
23

Lav, vjetica i ormar: zamiljene opasnosti Opis mog prijatelja dok prelazi Hungerford Bridge jasno pokazuje fobiju kao "iracionalan strah". Fobiar zapravo ne zna zato se plai, ba kao to ni osoba koja se smije nekoj ali ne zna zato se smije. ini se glupavim kazati: "Plaim se prelaska mostova." Meutim, uvianje te "iracionalnosti" maloto mijenja u psihikoj stvarnosti to je ona ima za fobiara. U kandama fobine reakci22

Fobija

Zamiljene opasnosti

ulazu u kolu obuzme nekakva bezlina panika. Ono naprosto mrzi kolu. Oboje su "kolofobi" u opisnom smislu rijei - oboje izbjegavaju kolu - ali je samo potonje kolofobino u smislu to ga Freud naziva "dinaminim", gdje se strah pothranjuje iznutra. U sluaju kolofobinog djeteta uoit emo moda nesnosan strah da e majka nestati ili umrijeti kad je ono ostavi. U praksi je teko provoditi strogo zadana razlikovanja, ali s teorijskog stajalita korisno je drati fobije za reakcije na zahtjeve unutarnjeg svijeta. Poto smo iz vanjskog svijeta zakoraili u unutarnji, vie nas ne zauuje to pronalazimo nedosljednosti kad je rije o znanju i neznanju ili o pitanjima vjerovanja. Snovi su noni podsjetnik da vjerovati moemo u gotovo bilo to. Jeste li ikad, u snu, kazali sebi: "To je samo san"? Ili se probudili i krenuli iznova? Znamo da sanjamo kad sanjamo, ali unutar sna njegov je sadraj uvjerljiv. Znamo i ne znamo u isti mah. Vjerujemo u svijet napuen stvarima i iskustvima koja se nisu, nee i ne mogu zbiti u stvarnosti. Filozofi pretresaju istinosne uvjete vezane uz bradu francuskoga kralja (ne postoji francuski kralj), ali u naem snu moda e nas vie zaokupljati juha od graka koju je nesmotreno po njoj izlio.
24

Ako u naem duhu svijaju gnijezdo kraljevi i kraljevii koji ne postoje, svijaju ga i demoni i zli duhovi. U djejim snovima otkrivamo kako su se strahovi utjelovili, dobili privatno oblije na nain koji je u suzvuju s javnijim predodbama mita i bajke. Razmotrimo sljedee snove jedne prosjene sedmogodinjakinje: 1. san Bila sam u nekoj sobi u tami; bilo je mrano kao u rogu, ali ipak sam mogla vidjeti. Sobu su uvala udovita. Pobjegla sam zajedno s ostalima (bila sam voa), ali svi drugi su uhvaeni. Uletjela sam u neku uliicu, svuda naokolo bilo je mnogo vrata i udovita. U uliici je bila stara vjetica. Uglavi sam ula rijei: "Nitko tko se spusti ovom uliicom nikad vie ne izae... Ha, ha, ha..."A onda sam ugledala bljesak svjetla koji je osvijetlio lice stare vjetice koje je stvarno bilo grozno. 2. san Prola sam kroz neka vrata. Bila je to stara kua koja je izgledala kao muzej. Kada sam ula, sve je bilo uto, a na trapezima su se njihali ljudi u utim odi25

Fobija

Zamiljene opasnosti

jelima i smijali se (zloesto). Na podu je bila gomila paukova i udubljenja po kojima su pauci gmizali. Samo sam trala, ali sam se spotakla i stropotala pred stvarno velikim paukom - kao da je matica odmah kraj mog lica. Vrisnula sam. 3. san Progonilo me neto, a onda sam stigla do provalije. Mislila sam da u pasti u nju, ali sam odskoila i odletjela. Satima sam letjela. Bilo je jako zabavno, stvarno dobar san. Ne iznenauju nas snovi napueni vjeticama, paukovima i prodrljivim udovitima. Malo je nas toliko raskinulo sa svojim djetinjim identitetom da bi nas se to dojmilo kao strano iskustvo. Psihoanalitiari e u liku vjetice vidjeti predodbu majke - "zle 13 majke" kakvu smo stvorili u mati. Kao to su drevne boice bile i boanstva stvaranja i 14 unitenja, tako i majka moe biti objekt i ljubavi i mrnje. Majke se neprestano mijenjaju. Rado zamiljamo kako nita ne moe biti postojanije od majinog lika na kojem temeljimo svoj osjeaj sigurnosti. Ali majke nas, pored toga to nam pruaju utjehu i

tite, i frustriraju i mue. Djeca ih vole, boje ih se i boje za njih. U slavnom sluaju Donalda VVinnicotta "The Piggle", zastraujui likovi iz svijeta sna prelijevaju se u svijet jave jedne dvoipolgodinje djevojice. Nakon majinog poroda i roenja sestre Suan, osobnost Gabrielle poela se mijenjati, bila je vrlo tjeskobna i pokazivala je pomanjkanje slobode u igri. Roditelje je dozivala do kasno u no, muena pomno razraenim fantazijama, nemona da zaspi. "Ima crnu mamu i tatu", objasnili su njeni roditelji: Crna mama pohodi je nou i kae: "Gdje su moji krumpiri?"... Nekad je crna mama stavi u zahodsku koljku. Crna mama, koja ivi u njenom trbuiu, i s kojom se moe telefonski razgovarati, esto je bolesna i teko ozdravlja.15 U jednom od narednih pisama njen je otac rekao: "Odlazak u krevet stvarao je pravu scenu - to se i sada vrlo esto dogaa. Kae da se boji kako e za njom doi crna mama." 1 6 Ali ako "crna mama" postoji samo u mati, ako stvarnost posjeduje samo iznutra, namee se pitanje: ega se ona zapravo boji? "Reklo bi se da strano podlijee

26

27

Fobija

Psihiki mehanizmi

onome to su nekad zvali 'osjeajem grijeha"', napisao je otac. 1 7

Goli jeda: psihiki mehanizmi nastanka fobije Nije trebalo proi puno vremena da se utvrdi ono oito: ne zastrauje objekt fobije, izvor straha je u duhu. Takav je zakljuak bilo mogue predvidjeti ve i na loginim osnovama uzmemo li u obzir mnoinu fobija. Evo izbora iz popisa: Alodoksafobija - strah od misaonih stajalita Anemofobija - strah od propuha ili vjetra Ataksofobija - strah od zbrke ili neurednosti Automatonofobija - strah od trbuhozborakih lutaka, animatronikih stvorenja, votanih kipova, svega to lano predoava bie koje osjea Bufonofobija - strah od aba krastaa Ergofobija - strah od rada Eurotofobija - strah od enskog spolovila Gefirofobija, gefidrofobija ili gefisrofobija strah od prelaenja mostova Helenologofobija - strah od grkih izraza ili sloenog znanstvenog nazivlja
28

Mastigofobija - strah od kazne Mizofobija - strah od kontaminiranosti prljavtinom ili klicama. (Takoer verminofobija - strah od klica.) Neofobija - strah od bilo ega novog Niktofobija - strah od nonoga mraka Oktofobija - strah od znamenke 8 Oftalmofobija - strah od toga da netko u vas zuri Oneirofobija - strah od snova Ornitofobija - strah od ptica Papirofobija - strah od papira Parafobija - strah od seksualne izopaenosti Fobofobija - strah od fobija Fonofobija - strah od zvukova, glasova ili vlastitoga glasa Skatofobija - strah od fekalija Skelerofobija - strah od nitkova, provalnika Siderodromofobija - strah od vlakova, eljeznice ili putovanja vlakom Socijalna fobija - strah da e vas u drutvenim situacijama vrednovati, nepovoljno Sociofobija - strah od drutva ili ljudi openito Telefonofobija - strah od telefona Tanatofobija ili tantofobija - strah od smrti ili umiranja Ksenofobija - strah od stranaca Zoofobija - strah od ivotinja

29

Fobija

Psihiki mehanizmi

Moemo bar biti sigurni da Stanley Hali, koji je osmislio tu nomenklaturu, nije patio od helenologofobije. "Zvui kao popis deset egipatskih zala," primijetio je Freud oporo, "iako ih ima puno vie od deset." 1 8 Ali, kako se objekt fobije ispunjava svojstvima koja prouzrokuju paniku ili tjeskobu? Odakle dolaze ta svojstva i kako ona odjekuju u fobine osobe? Razmotrimo posljednji od triju navedenih snova. Optimistino i sjajno nadilaenje straha u tom snu ne uspijeva sakriti dubinsku neodreenost opasnosti: "Progonilo me... neto." Ta nejasna bojazan preobraava se u neto konkretno: "Stigla sam do provalije." Definirajui strah - opredmeujui ga - subjekt nalazi nain da pobjegne: "Odskoila sam i odletjela." Tijek sna zrcali psiholoki proces koji bi mogao dovesti do nastanka fobije. Neimenovani strahovi u duhu postaju izvanjski i poprimaju oblik. No, to je izvor straha? Sto to ui u nama, prijetei, uvijek spremno da napadne? Kako je mogue da nas jedan na dio izda? Nije bilo potrebno biti genijalan da bi se uvidjelo kako strasti mogu potkopati cjelovitost naeg racionalnog identiteta. Pjesnici, umjetnici i filozofi prije Freuda

govorili su o uasima i opasnostima koje strasti mogu izazvati. Na emocionalni ivot, oblikovan u kotlu ovisnitva koji predstavlja na bioloki usud, mora biti stavljen pod nadzor i obuzdan ako ne elimo da nas kinji svojim prohtjevima. Evo to u Tumaenju snova Freud kae o snovima s divljim ivotinjama (a to je jedna od najeih djejih fobija): Rad sna u pravilu pomou divljih ivotinja simbolizira strastvene nagone, i sanjaa, i drugih osoba...19 Buenjem potisnutog poriva, emocija se zaogre u tijelo. Sto zatim slijedi? Freudovo izlaganje navelo bi nas da pretpostavimo tri razliita izvora za konstruiranje objekta fobije. Prvo, cijepanje zanijekanih dijelova djetetova identiteta: "Ne mrzim tatu, volim tatu"; drugo, projekciju potisnutih "strasnih poticaja": Ne elim povrijediti tatu; tata eli povrijediti mene"; tree, premjetanje sa stvarnog predmeta straha: "Ne eli me napasti tata, nego konj, pas, tigar." Freud nastavlja:

30

31

Fobija

Psihiki mehanizmi

Odavde i nije daleko da se oca, od kojega se strepi iz totemizma, prikazuje pomou zlih ivotinja, pasa i divljih konja.20* U Freudovom svijetu, emocije su opasne. To je to. Stajalite se doima tako staromodnim da ostajemo iznenaeni kada shvatimo da je istinito. Mogu previe voljeti, biti pohlepan, moriti se zaviu i mrnjom. No sve je to dio "mene". Projicirajui danu emociju, nastojim se rijeiti djelia sebe - opasnih komadia koji bi mogli biti napadnuti kada bih ih zadrao u sebi i priznao ih kao svoje. Jedna sredovjena ena odbija prihvatiti da je ikada u ivotu eljela varati. Njen varavi dio - djevojica koja, primjerice, na svoj trei roendan igra neku drutvenu igru - postao je toliko "zao" i progonjen da je istjeran iz njene svijesti te sada postoji neovisno. Ona ga ne moe sebi priznati, ak ni kao misaoni pokus. "Pa i samu neurozu", kae Freud, "'bolesnu osobu' sanja esto promatra kao rascijepljenu te kao samosta21 lnu osobu u snu." * Prema engl. tekstu, znaenje je zapravo ovo: "Odavde i nije daleko od sluajeva u kojima se otac od kojega se strepi predoava grabeljivcem, psom ili divljim konjem - nain predoavanja koji podsjea na totemizam." (op. pr.)
32

Na javi, kao i u snovima, dijelovi sebstva mogu se otcijepiti pa se ini kao da postoje neovisno, izvan nas. Naalost, s tog drugog mjesta mogu se vratiti da nas progone. Hanna Segal, psihoanalitiarka na iji je rad utjecala Melanie Klein, u analizi jedne fobije od restorana sugerira da neeljeni, agresivni, pohlepni, prljavi i "progonjeni" dijelovi sebstva bivaju baeni u druge ljude koje je mogue susresti u restoranu. 2 2 Kolokvijalno, rekli bismo da "uvaljuje svoja govna drugima", a psihoanalitiari to uzimaju gotovo doslovno, ne zbog nekakve teorijske predrasude ili osobne naklonosti, nego zbog onoga to im tijekom seanse kau pacijenti. Pacijentkinja Hanne Segal sjeala se da je kao dijete voljela ruiaste zaslaene tablete koje joj je davala majka: Sve dok jednoga dana nije dobila jednu koja je na njen uas bila puna neeg odvratnog i smeeg... Sjetila se zatim dvaju djelia snova iz naredne noi: prvi se ticao zaepljene zahodske koljke, a u drugom je vidjela kako neko dijete pia u 23 juhu. (Freud bi vjerojatno istaknuo da poetak mjesenice, na to mnoge kulture gledaju s uasom, moe reaktivirati ranije traume i
33

Fobija

Drutvena panika i objekti fobije

osjeaje gaenja.) No, metafora s "prebacivanjem" na druge ljude ne doarava temeljni osjeaj rastoenosti ili duevnu bol koju je ta pacijentkinja trpjela. esto se osjeala depersonaliziranom i nestvarnom. Nije mogla zaeti nikakav odnos ako se nije temeljio na potpunom nadzoru nad njenim objektima. Niz hipohondrinih simptoma ve je bio doveo do brojnih kirurkih zahvata. Njene fobije od guve i hrane dovele su do teke anoreksije. Kamo god otila, kao da je svugdje bila meta opasne fekalne tanadi kritike, mrnje, prezira, bijesa, odbacivanja - koju su na nju ispaljivali drugi. "Fobinim izbjegavanjem guve izbjegavala je povrat svoje projicirane dezintegracije." 24

razdvajanja pozitivne i negativne struje u osjeajima. Neprijateljski dio njihovoga stava (koji je nesvjestan) projicira se van, na pokojnika, koji se tako pretvara u demona. Prema Freudovim rijeima: To ne znai da se mi, preivjeli, veselimo to smo se rijeili preminulog; ne, mi alimo za njime, no on se zaudo pretvorio u demona kojemu bi naa nesrea bila pravo zadovoljstvo, i koji nas pokuava usmrtiti.25 Slian se proces javlja i kod stvaranja rtvenih jaraca. Mrnja i predbacivanja upueni figurama koje predstavljaju autoritet kolektivnim "oevima" - mogu biti zanijekani i prebaeni na manje mone. Sad oni mogu utjeloviti svu negativnost koja nam je prouzoila nedae te nas oteretiti napetosti nae ambivalentnosti. Tako se duboko ukorijenjeni osjeaj nacionalne ponienosti koji je traumatizirao meuratnu Njemaku mogao, obrednim klanjem, preobraziti u ideologiju nacionalnog otkupljenja. Predbacujui idovima, mi otkupljujemo oca; tjerajui idove da preuzmu nae grijehe prljave, poniene i pohlepne dijelove nas samih - mi otkupljujemo sebe; eliminirajui
35

Drutvena panika i objekti fobije Navedeni mehanizmi - cijepanje, projekcija, premjetanje - sudjeluju u konstruiranju objekta fobije kako kod pojedinca tako i kod drutvenih skupina. U Totemu i tabuu Freud opisuje kako u "primitivnim" drutvima nastaju zli demoni. Netko umre - moda kakav vaan poglavica ili plemenski uglednik. U preivjelih postoji emocionalna ambivalentnost, koja dovodi do unutarnjeg konflikta te
34

Fobija

Drutvena panika i objekti fobije

Zidove, mi istimo domovinu i mirimo se sa svojom zaboravljenom prolou. Moda e nas iznenaditi to se toliko psiholoke energije moe utroiti na to da oinske figure ostanu netaknute. Povjesniari piu o panici koja se razlijee bojnim poljem kad odjekne da je "kralj izgubio glavu", a u ispitivanjima javnog mnijenja moemo vidjeti kako se meu graanima odjelotvoruje uoavanje slabosti politikih voa. Pa ipak, kako prijetnja nadvijena nad postojanost oca - to je na kraju krajeva vrlo simbolina konstrukcija - moe funkcionirati na isti nain kao i zakazivanje majke? Ako nemate sisu koja e vas hraniti, itav va svijet propada. Nikakvo udo to je to sablasno. Majka je sredina u kojoj vi postojite. Ali ako se va otac posklizne na koru od banane, to i nije kraj svijeta, zar ne? U Simpsonima, poticajnom djelu kulturnog propitkivanja, Marge Simpson odlazi psihoanalitiaru da je izlijei od fobije od letenja. Ispostavlja se da su Marge, dok je jo bila dijete, rekli da joj je otac pilot - a onda jednog dana otkriva da je zapravo stjuard. Za Marge je to bila grozna trauma. Otrala je u zrakoplov u elji da isprati tatu, a ugledala ga je s pregaom gdje posluuje pia. Kasnija fobija trebala je izbrisati iz njene
36

glave taj prizor i ponienje - moda i uas to ga je bez sumnje izazvao. U tom trenutku razoaranja, koji se u ovom ili onom obliku dogaa svakome od nas, u tkanju same stvarnosti javlja se svojevrsna napuklina, tjeskobna slutnja da bi se svijet kakav poznajemo, ili mislimo da poznajemo, mogao raspasti; kao da uruavanje simbolinoga svijeta doista odgovara uruavanju fizikoga. "to li sam ja, ak i u najboljem sluaju, doli djetece koje sie mlijeko to ga Ti daje, koje se hrani Tobom, hranom koja ne propada", izjavljuje sv. Augustin, izravno povezujui simbolini svijet s hranidbenim odnosom. 2 6 Zamislite sada vjersku krizu. Povijest drutvenih panika pokazuje kako je objekte fobije mogue stvoriti da bismo se nosili s prijetnjama politikom biu. Prijelazna razdoblja ili fragmentacija drutva idealni su uvjeti za pojavu objekata fobije. Vjetice koje ipaju s avlom i donose svakojake nesree svojoj zajednici; Zidovi koji ubijaju nevinu djecu i piju njihovu krv; "crveni" koji pod krevetom smiljaju kako da vaim susjedima isperu mozak - jezik gaenja i uasa koristi se u politike svrhe radi potinjavanja, oduzimanja graanskih prava, utamniavanja i unitavanja. Blie nama i naem dobu, samohrane majke, pro-

37

Fobija

Drutvena panika i objekti fobije

sjake, homoseksualce i strance vlade su listom koristile ne bi li lake odrale status quo ili osigurale zgodnog rtvenog jarca u trenucima krize. Stuart Hali i njegovi kolege opisali su drutvene procese kojima je poetkom 70-ih "deparo" stao predstavljati i kristalizirati prijetnje drutvenom poretku u Britaniji. 27 Pratei tanane znaenjske pomake koji su tradicionalni bjelaki radniki zloin "otuivanja torbica" preobrazili u fantomskog crnog "deparoa", opisali su sloenu tapiseriju sastavljenu od psiholokih i sociolokih niti. Strahovi od napada, pljake i batina bili su stopljeni sa strahovima glede postojanosti i netaknutosti vanjskog svijeta te projicirani u konstruiranje objekta fobije. Kada je jednom panika lokalizirana, mehanizmi dravnog aparata - policija i pravni sustav - mogli su biti mobilizirani da se uhvate s njim ukotac. Javnosti se otud inilo savreno primjerenim da crnca poalju u zatvor na dvanaest godina zato to je nekom otuio torbicu. Iz novinskih bi izvjea bilo teko shvatiti da je, prema onodobnoj statistici Ministarstva unutarnjih poslova, mladim crncima prijetila viestruko vea vjerojatnost napada nego ostalim dijelovima stanovnitva. No, predodba o grabeljivom

crncu odgovarala je ulozi koju je trebala odigrati. Izravno se obraala nesvjesnim nadanjima i strahovima koji su postojali stoljeima: Simbolizam rasno-imigrantske teme odzvanjao je svojom subliminalnom snagom, sposobnou da pokrene demone koji progone kolektivnu podsvijest "superiorne" rase: aktivirao je predodbe povezane sa seksom, silovanjem, primitivnou, nasiljem i izmetom.28 Poetni strahovi mogli su se zgodno stopiti u glavne rasistike ablone: crnaca kao djece, ivotinja, udovita, fekalija. Sjetite se Gabrielle i njene zastraujue "crne mame". Nije stoga sluajno crnac prerastao u 29 "fotogenini objekt". To se dogodilo zato to je mogao obuhvatiti, sadrati i sabiti cijelu paletu strahova i zabranjenih poriva seksualizirane fantazije o tuinskom osvajanju, arhaine strahove od zlog demona, uznemirujua nasluivanja divljaka u nutrini due. Kada razgovaramo s naivnim rasistom (takvim ije neprijateljsko raspoloenje i odbojnost nisu racionalizirani nekim politikim uvjerenjem, ve predstavljaju uplaenu instinktivnu reakciju), ksenofobinost
39

38

Fobija

Fobija kao simbol

njegove reakcije je bjelodana. Useljenici donose bolest, nemoral, neist, "klice", vonjeve, ekonomsku prijetnju i nekakvu bezoblinu "razliitost" koju je teko definirati, ali je bez daljnjega loa. U nekim sluajevima fobogenini objekt postaje temelj kulturnoga sustava. U zadivljujuoj psihopovijesti rasizma u Sjedinjenim Dravama Joel Kovel pokazuje u kojem se odnosu ekonomske forme nalaze prema obrascima rasizma i konkretnim fobinim znaenjima pridruenima rasnim skupinama. 3 0 On opisuje tri oblika ili povijesne faze rasizma: "dominantni", "odbojni" i "metarasizam". U prvom sluaju, svojstvenom ropskom drutvu, grabeljivo divljatvo crnog mukarca koje ugroava istou bijele ene obuzdava se dominacijom i nasiljem. U drugom sluaju, zaraznu prljavtinu crne osobe treba obuzdati izbjegavanjem. U treem sluaju, svojstvenom kasnim kapitalistikim demokracijama s njihovom politikom podjednakih izgleda i tomu slinim, svijest o razliitosti izbjegava se poricanjem postojanja rasizma. U svim tim sluajevima fantomski crnac ugroava kulturne iluzije i strukture moi statusa quo. Tako se u druge ljude ili itave skupine pohranjuju neeljeni dijelovi sebe samog

koji onda mogu funkcionirati kao objekti fobije. Ne samo da "nedodirljivi" u Indiji iste zahode bogataa, ve oznaavaju i nerazdvojive atribute prljavtine kako bi se sauvala nadnaravna legitimnost kastinskoga sustava. Zajednice na milijun sitnih naina mogu regulirati pristup resursima i odnose izmeu rasnih skupina kroz fobine sustave vjerovanja. Kad sam bio mali, povjerili su mi da crnci jedu pseu hranu. Otrao sam kui na veeru i sumnjiavo se zagledao u tanjur.

I konje ubijaju, arne? Fobija kao simbol U klasinim sluajevima fobije javlja se izrazit stupanj zgunjavanja. Zgunjavanje predstavlja oitu znaajku fobije, ali dovodi u pitanje neke psiholoke ideje o kojima je dosad bilo rijei. Ako fobiar projicira fragmentirane aspekte dezintegrirane linosti, zato bi se oni trebali stopiti u fobiju? Freud je taj problem razmotrio u svom zloglasnom sluaju malog Hansa? 3 1 Hans je patio od tako intenzivnog straha od konja da povremeno nije bio u stanju napustiti kuu. Nazivam taj sluaj "zloglasnim" jer mu je,

40

41

Fobija

Fobija kao simbol

kao i promatranjima na kojima se temeljio, Freud pristupio kao sredstvu kojim e potvrditi seksualne teorije koje je razloio u Trima esejima o teoriji spolnosti. U toj je knjizi Freud ustanovio postojanje djetinje seksualnosti, a s malim je Hansom tim apstraktnim teorijama udahnuo osobnost. "Ve sam poznavao tog neobinog maliana," kae Freud, "a uza svu svoju samouvjerenost bio je ipak tako simpatian da mi je uvijek bilo drago vidjeti ga." 3 2 Mnogi studenti koji se prvi put sretnu s tim sluajem zakljuuju da Freud i djeakov otac (koji promatranja biljei) stavljaju Hansu rijei u usta. Neukusnim nam se ini uzimati u obzir mogunost da djeca imaju seksualne osjeaje ili fantazije, a to proizvodi naoko nepremostiv jaz izmeu psihoanalitiara i javnosti. No, obje e se strane moda sloiti u tome da se djetetove elje razlikuju od elja odraslog ovjeka. Kada dijete kae: "Volio bih da si mrtav", znamo da je to reeno kroz djetetovo shvaanje znaenja "smrti" te da ne proturjei njenim osjeajima ljubavi i potrebi za zatitom koje dijete takoer osjea. Kada dijete kae: "Volio bih se oeniti mamom", znamo da je to reeno kroz djetetovo shvaanje "braka", unato djetinjoj
42

strasti kojom je elja uobliena. Ostavimo li po strani ale koje majke prepriavaju pred kolskim vratima o neugodnim komentarima koje mali Ivica provaljuje, djetetove strasti i ideje rijetko se uzimaju ozbiljno. Djeca imaju osjetimo tjelesno iskustvo i emocionalne odnose; znatieljna su kad je rije o zagonetkama postojanja - Odakle sam doao? Koja je razlika izmeu djeaka i djevojica? - koje tumae u skladu s vlastitim teorijama i tjelesnim osjeajima; zaljubljuju se i doivljavaju ljubomoru; skrivaju pred roditeljima mrane porive i udnovate ideje. Kolektivnim poricanjem djeje seksualnosti i ivota ispunjenog fantazijama preputamo im da te bitne probleme rijee sami - i tako ublaujemo tjeskobe koje lee u srcu djetetova seksualnog ivota. Tako je o tome mislio Freud. Ako dijete eli znati odakle dolaze bebe, kae on, onda je to zato to eli znati odakle je dolo ba to konkretno dijete - ono koje bi mu moglo oteti majinu ljubav i ugroziti cijelo njegovo postojanje. Ako eli znati razliku izmeu djeaka i djevojica, onda je to zato to osjea da je ugroen krhki identitet koji ga odreuje kao jedno ili drugo. U adolescenciji se djetinji strahovi mogu vratiti. Muki adolescent bit e moda zabrinut to mu

43

Fobija

Fobija kao simbol

rastu prsa; djevojku e moda uasnuti dlake koje joj se pojavljuju na tijelu pa e naas pomisliti da se pretvara u mukarca. Pedofilsko vienje djetetove seksualnosti kao sfere ugodnog kvaziodraslog iskustva tisuama je milja udaljeno od psihoanalitikog shvaanja prema kojemu seksualnost stavlja dijete na muke i koje psihiku bol smjeta u sredite ljudskog postojanja. U potonjem sluaju zadatak je odrasle osobe pomoi djetetu na putu savladavanja neizbjenih tjeskoba, frustracija i razoaranja koje e donijeti njegova seksualna konstitucija i osjetilno emocionalno iskustvo. I tako se mali Hans zatekao usred edipovskog vrtloga. Nikoga ne ude drame koje se svake veeri emitiraju na naim televizijskim ekranima. Frank voli Pat, ali je oenjen s Peggy; Robbie voli svoju prvu susjedu, ali strahuje da e ga odbiti; Sandra je rascijepljena izmeu djeteta i biveg ljubavnika. I kod djece konfiguracija obiteljskog ivota stvara neizbjenu psihodramu. Ljubav i mrnja, ljubomora i ovisnost, strah i enja izmijeani su. Ambivalentnost je na vrhuncu. Zacijelo izgleda kao da e opasnost iskrsnuti kamo god dijete krenulo. Prie li jednom roditelju, uznemirit e moda drugog; udalji li se od jednog roditelja,
44

moda ga on nee vie voljeti. Osjea li bijes, strahuje od odmazde; osjea li ljubav, doziva sablast odbijanja. Roditelji koji vas vole i tite mogu vas isto tako napasti, napustiti, umrijeti, posrnuti, eksplodirati, pokuati vas kontrolirati i tako dalje. Zamislite takvo krhko stanje stvari sa svim moguim stvarnim i izmiljenim opasnostima, tako spojenima s vaim ambivalentim osjeajima, intenzivnim porivima i vezama. Ta emocionalna kataklizma normalno je stanje kod svakoga tko odrasta i ne zauuje odve to djetinje fobije tijekom tog razdoblja moemo smatrati "normalnima". Za malog Hansa objekt fobije, "konj", predstavljao je stjecite mnogih strahova. Konj moe ugristi, moe se sruiti, moe umrijeti, moe pomahnitati, moe vas oboriti i tako dalje. Jedna je konjska osobina djelovala osobito zastraujue: strah da e ga ugristi. "Ideja da e vas otac prodrati tipina je i prastara djeja graa", kae Freud, Poznate paralele nalazi ona u mitologiji (npr. mit o Kronosu) i ivotinjskome carstvu. No, usprkos takvoj potvrdi, ta nam je ideja toliko udna da jedva uspijevamo povjerovati u njeno postojanja kod djeteta.33

45

Fobija

Preobrazbe

Jo emo tee povjerovati u konkretni strah koji, po Freudu, u dotinom sluaju predstavlja motiv za fobiju: Njegovom strahu da e ga konj ugristi moemo, bez imalo usiljenosti, pridati puni smisao straha da e mu konj odgristi spolovilo, da e ga kastrirati.34 Izraz "kastracijski kompleks" Freud je prvi put upotrijebio u tekstu "O seksualnim teorijama djece" iz 1908. Rije je o jednoj od neobinih teorija to ih djeca smiljaju kako bi objasnila razliku izmeu djeaka i djevojica. U Hansu je Freud vidio djeaia ispunjenog razliitim strahovima, a kojima dominira golema sjenka straha od kastracije. Strah od kastracije bio je posljedica njegovih opasnih libidnih poriva da prisvoji majku te zapaanja da se majka i sestra, za koje je dugo smatrao da su iste kao i on, razlikuju u neem kljunom. Neke su druge znaajke konja ukazivale na izvor kastracijske prijetnje. U jednom trenutku Hansa je osobito prestrailo ono to konji nose pred oima te crnilo oko zvala. Freud je iznio miljenje da se radi o vizualnim upuivanjima na oeve naoale i brkove. 3 5 Ispitivanje je objelodanilo da objekt ili situacija Hansove fobije predstavlja sloen
46

amalgam tjeskoba i poticaja te da je plod mnogobrojnih psihikih mehanizama. Postojao je strah da e biti pojeden (povezan s "oralnim" konfliktima i esto oslikan ili sugeriran u bajkama), tjeskobe glede "kakica" i pranjenja crijeva (jo jedna "otkvaena ideja" s kojom se kod svoje djeice susreo gotovo svaki roditelj), strah od gubitka majke (strah od razdvojenosti), zaokupljenost sestricom Hannom i njezinim podrijetlom te naposljetku, dominantni strah od kastracije. Ocjenjujui taj sluaj, Anna Freud zapaa: Strahove i tjeskobe... dijete sabija u obuhvatan simbol koji predstavlja opasnosti preostale iz prededipovskih faza kao i one dominantne to uzrok imaju u faliko-edipovskim konfliktima.36

Preobrazbe Mukarac s fobijom od paukova podvrgava se psihoanalizi - pauk bi mu mogao upuzati u usta i ubiti ga ili ga uvui u svoju mreu i pojesti. U "stvarnom ivotu" osjea se zatoenim u mrziteljsko-ovisnikom odnosu prema majci i ostatku obitelji. Sjea se doivljaja iz djetinjstva kad je imao pet godina:
47

Fobija

Preobrazbe

Igrao se pod kuhinjskim stolom kada je majka obznanila da mu eli pokazati neto novo. Primaknula je lice tik uz njegovo i nasmijeila se, razotkrivajui prvi put svoje novo zubalo. Prestravio se i vrisnuo jer ga je odjednom obuzeo strah da e ga prodrati, to je smjesta dovelo do fantazije o majci kao opasnom pauku koji unosi sve u sebe na usta, a to je potom postalo jezgrom njegove fobije.37 Ostavimo li po strani konkretno znaenje te fobije, navedena pria oslikava vodeu temu preobrazbe dobroudnog u zloudno, zavoenja i izdaje koju redovito nalazimo u djejoj knjievnosti. Baka se pretvara u vuka, mila starica u vjeticu, uitelj komu smo vjerovali u ubojicu. Takve prie osciliraju izmeu straha i opinjenosti, iskuenja i gaenja. Kad ugleda odvratno i sablasno lice velike glavne vjetice, mali junak knjige Vjetice, Roalda Dahla, tono navodi pratei osjeaj: Zna se dogoditi da neto bude tako stravino da ostanete ukipljenipa ne moete skrenuti pogled. Tako je sada bilo sa mnom. Bio sam ukoen. Skamenio sam se. Bio sam magnetiziran ve i samim uasom eninih crta.38
48

"Djeca koja pate od fobija", primjeuje Anna Freud, "ne bjee samo od predmeta svoga straha, nego ih on i opinjava i neodoljivo privlai." 3 9 Adolescentski filmovi strave i uasa djelomice uobliuju opasne posljedice seksualnosti u razvoju: dlake niu na neoekivanim mjestima, kroz kou izbija gnjile, iz tijela se otimaju seksualni "zagaivai", otekline se pojavljuju naoko niotkud, a najznaajnije su emocionalne zamrenosti s roditeljima, uiteljima i vrnjacima. Ti filmovi slue kao krvav inicijacijski obred, tjesnac kroz koji se iz jednog stanja bia prelazi u sljedee. Vjerojatno vam je poznato kakve prie imam na umu: skupina studenata dolazi u praznu kuu na breuljku na nedoputenu zabavu, tek da bi otkrili kako je njihov dekan poklonik avola spreman da ih raskomada. I mlaa su djeca zabrinuta za cjelovitost svoga tijela i zatitniku narav svijeta u kojem se nalaze. U djetetovoj kategorizaciji svijeta postoji zastraujua neodreenost: u razlikovanju uobrazilje od stvarnosti, ivog od neivog, ivog od mrtvog; u pouzdanju u druge ljude; u ambivalentnosti prema roditeljskim figurama; u zaokupljenosti ranjivou tijela. Osjeaji psiholoke sigurnosti oito nisu tako sigurni kao to volimo misli49

Fobija

Edgar Allan Poe

ti. Freud kae da u sebi nosimo infantilnu morbidnu tjeskobu "od koje se veina ljudi nije nikad sasvim oslobodila" 40 - a to je preduvjet za izgradnju fobija.

Strahota, strahota: Edgar Allan Poe Majka se moe pretvoriti u vjeticu, a u udovite. Mnoge fobije krasi izvjesna apstraktnost koja kao da odudara od odnosa sa ivim ljudima pa i kada je fantazija te odnose iskrivila. Mog je oca, kao djeaka i mladia, progonila sljedea mora: neto se magliasto sputalo na njega, dva okrugla predmeta nalik zavrecima golemog gimnastikog utega, prijetei da e ga zgnjeiti. Ali uistinu uasavajua bila je pomisao da e se, spoje li se ta dva dijela, dogoditi neto strano. Kugle je morao drati odvojenima i nepominima, upinjui se u snu da ostanu razmaknute. Isto je tako Freudov "ovjekvuk" kao dijete sanjao da sedam vukova hladnokrvno sjedi na stablu pred njegovim prozorom. Nisu ga uasavali vukovi, nego njihova nepominost. Kako nam kae Freud, pasivnost vukova preokretala je stvarnost na kojoj se san zasnivao. Predoavala je djetetovo vienje ljubavnog ina njegovih
50

roditelja - "praprizora" to ga djeca tumae kao neto nasilno i uznemirujue - i pasivnost djeaia skamenjenog pred tom scenom. Doivljaj nasilne uzbibanosti potire se eznutljivim predoavanjem mirovanja. I tako, usprkos groznoj bojazni iz sna, ona zaobilazi tjeskobu koja joj lei u korijenu. Ima neeg tajnovitog u praprizoru, kae Freud. Dijete ne shvaa to se zbiva, ne zna "kamo da se stavi"; ispunjen je nejasnim slutnjama i zbrkanim osjeajima, esto i agresivne naravi; njegov je svijet postavljen naglavce. Svjedoi inu koji progovara o vremenu prije njegova postojanja i prijeti stvaranjem njegova suparnika, a u njemu se roditelji udovino preobraavaju u jednu jedinu zvijer. Taj ga doivljaj istiskuje iz obiteljske jednadbe, ali ga i dodatno u nju uvlai. Je li ikakvo udo to bojazan pred praprizorom, podjednako opinjavajuim i odbojnim, moe postati neto traumatino? Priblie li se utezi previe jedan drugom, dogodit e se neto grozno; ali ako se previe razmaknu, ostajete na suhom. U opusu Edgara Allana Poea, tema izdaje postaje uasavajua i izriita. U mnogim njegovim djelima siguran svijet iznenada postaje opasan jer netko pomahnita ili se misteriozno oslobode neosobne sile zla.
51

Fobija

Edgar Allan Poe

Profinjeni i susretljivi domain postaje zao muitelj, profinjen jedino u umjetnosti stravine smrti. Zaspite i probudite se u lijesu, ivi zakopani, a vae krikove nitko ne uje. U sanduku u kojem je bilo umjetniko djelo nalazi se le u raspadanju i tako dalje. Predstavnici teorije privrenosti zakljuit e moda da oita Poeova nesigurnost, njegovo pomanjkanje povjerenja u svijet te konano podlijeganje alkoholizmu i ovisnosti o kocki upuuju na ranu vezu obiljeenu ambivalentnou i raspadom. A injenice iz Poevog ivota takvo stajalite doista podupiru. Mali Edgar, roen 19. sijenja 1809. u Bostonu, bio je, to je psiholoki bitno, blagoslovljen sretnom majkom. Na poleini svoga minijaturnog portreta Elizabeth Poe zapisala je: "Mom siniu Edgaru. Neka vazda voli Boston, mjesto svoga roenja, gdje mu je majka nala svoje najbolje i najprisnije prijatelje." Ta poetna idila nee meutim potrajati. Godine 1810. obitelj ve ivi u virdinijskom Norfolku. Otac David Poe mlai, putujui glumac, umro je ili je napustio obitelj i Elizabeth je ostala bez sredstava za ivot. Umrla je 8. prosinca 1811. u Richmondu, u Virginiji, neto prije Edgarovog drugog roendana. Kasnije ga je usvojila obitelj Allan, koja ga kao estogodinjaka alje u
52

kolu u Englesku. Ve iz obrisa te tragine prie nee nas ba iznenaditi to su u Poeovom opusu tako bjelodane teme izdaje, neuzvraenog povjerenja, bespomonosti i tjelesne patnje. No, postoje i vidovi njegova stvaralatva koje srea i nesrea njegovih ranih interakcija ne moe objasniti tek tako. (injenica da je Poe mnoge teme posudio iz brojnih "petparakih trilera" i jezivih pria koje su tada bile u modi ne bi nas trebala odvratiti od psiholokih nagaanja.) Zato tema zakapanja ili zazidavanja zauzima tako istaknuto mjesto u Poeovom djelu? U "Bavi amontillada" ovjek je iv zazidan u podrumu; u "Jami i njihalu" zidovi elije zbijaju se nad rtvom, prijetei da ga zdrobe ili strovale u groznu jamu; u "Crnom maku" maak koji nikako da ugine zazidan je zajedno s mrtvom suprugom; u "Umorstvima u Rue Morgue" jedna je rtva ugurana u dimnjak; "Uranjeni pokop" govori pak sam za sebe. Osoba koja pati od uobiajene fobije od liftova ili boravka u zatvorenim prostorima imat e razumijevanja za uas to ga ti opisi nastoje pobuditi. Prisutan je i neki neizrecivi uas koji je mogue tek natuknuti. Mogunost da vas zidovi tamnice zdrobe, klatno rasijee ili takori prodru nije nita u usporedbi s uasima jame koje je nemogue opisati:
53

Fobija

Edgar Allan Poe

Pohitah prema njenu kobnom rubu. Pogledah u nju napreui oi. Sjaj od uarenog stropa obasjavao je i najskrovitije zakutke. Ali, u trenutku izbezumljenosti, razum mi nikako nije htio pojmiti smisao onoga to sam vidio. Naposljetku se taj smisao probije -prokri sebi put do moje due - utisne se kao plameni ig u moju ustreptalu svijest. O, gdje je glas da progovori! O, strahote! O, strahote nad strahotama! Kriknuvi, uzmaknuh od ruba jame i zarih glavu u ake plaui gorko. 41 Mali je Edgar moda gorko zaplakao kada se zbio drugi presudan dogaaj - roenje sestre Rosalie kada nije imao ni godinu dana. Mnogima se ini nepojmljivim da tako mala djeca mogu intelektualno zabiljeiti dogaanja u svojoj okolici ili da mogu dotaknuti zbivanja koja jo ne mogu razumjeti. Freud je pretpostavio - a moderna istraivanja podupiru njegovu slutnju - da djeca znaju i primjeuju vie no to im priznajemo. Kako je dijete jedva osposobljeno za razmiljanje moglo izai na kraj s doljakinjom i pitanjem odakle je stigla? I kako je to iskustvo moglo zadobiti smisao retrospektivno kada je dijete usvojilo nove spoznaje i emocionalnu sloenost?
54

Psihoanalitiari su doli do zakljuka da dijete itekako zanima sadraj majinoga tijela. Fantaziju unutarmaterninog doivljaja, agresivnu elju za upanjem tjelesnog sadraja i tijelo kao prvi predmet filozofskog istraivanja opisali su i Freud i Melanie Klein. 4 2 U jednom tekstu Freud donosi Goetheovu uspomenu iz djetinjstva. Goethe nema ni dvije godine, kroz kuhinjski prozor baca posue, a zatim i najfiniji porculan. Freud nagaa da ta uspomena slui kao paravan za elju maloga Goethea da izbaci djetece koje je bilo upravo dolo na svijet i uskratilo mu povlateni poloaj u kui. Veliki kamen temeljac njegova ivota za as se prometnuo u velikog izdajicu. Freud pripovijeda i o slinom iskustvu iz vlastitog ivota. 4 3 Zamislite emocionalnu pomutnju koju unosi prijetnja da se postojani djetetov svijet preokrene. Prema Melanie Klein, strah od odmazde za fantazirane napade na majku mogu od tijela napraviti "poprite uasa". Ako se ja elim oboriti na tvoju utrobu i isprazniti joj sadraj, moda e i ti poeljeti uiniti isto meni. Na slian nain Ricky Emanuel tumai djeji strah od provalnika i uljeza. 44 U fantazijama dijete napada majino tijelo kako bi ga povrijedilo ili pokralo

55

Fobija

Edgar Allan Poe

njegov sadraj; djetetu se taj poriv vraa kao fobini strah od uljeza koji ulaze u kuu da ga se "doepaju". Takve je ideje mogue oivjeti tijekom puberteta. esta tema tinejderskih filmova strave i uasa je i "povratak potisnutog" 4 5 . "to hoe?" pita prestravljena rtva zatoena kod kue. "Hou vidjeti kako ti izgleda utroba", odgovara bestjelesni glas s druge strane telefona. 46 Ideja da bi takve fantazije mogle postojati na najdubljim razinama nae osobnosti ini se gnusnom i nevjerojatnom. Tek kada ih prepoznamo u normalnih ljudi izvrgnutih stresu stajemo se pitati odakle ta mrana strana ljudske naravi. Poremeenim srednjokolcima koji u Vrisku paraju trbuhe bili bi se pridruili i normalni kolege iz razreda da su se tijekom Vijetnamskoga rata zajedno nali 47 sred pokolja kod My Laija. Majino tijelo kao "poprite uasa" takoer je i na prvi dom i prvo utoite. Subliminalno prisjeanje na unutarmaterninost moe stvoriti osjeaj "jezovitosti", kako ga naziva Freud, jer smo to ve doivjeli. Neto iz nekog ranijeg oblika postojanja vraa se da nas vabi, a u nama izaziva elju i strah kao poprite strahotnih uitaka i fantastine tjeskobe.

Ako su maternice nalik na grobnice, temu izdaje u Poeovim priama mogue je povezati s konkretnim strahom od zatvaranja u sanduk ili zazidavanja. Tu je predoen uas unutarmaterninog ivota i opinjenost njime. Zar? Uz opasnost da izgubim ak i najirokoumnije itatelje, osjeam se ponukanim istaknuti (poput Freuda pred gotovo stotinu godina) da mala djeca moda zamiljaju kako se bebe raaju iz mara. Razumljivo, svoju predodbu o raanju one temelje na obrascu vlastitih tjelesnih iskustava. (Kada sljedei put askate s trogodinjakom, samo ga pitajte!) Ta neobina ideja, nataloena u nesvjesnom, moe opstati i kod odrasle osobe te pronai suptilne naine da se izrazi. Uas pred jamom predstavlja moda uas od zatoenostii u rektalnom kanalu, mjestu koje, jednom vrijednosno obiljeeno, ubrzo postaje stjecitem svega odvratnog i "loeg". 48 Zato, da bismo objasnili tu konkretnu tematsku konstelaciju, u obzir ne moramo uzeti samo povijest vezanosti za majku, nego i ivot u fantazijama, kao i nesvjesne elje malog djeteta koje odjekuju njegovim duhom u razvoju. Moda se, na koncu, potvruje sigurnost zbrinutosti s poetka Poeova ivota: rtvu

56

57

Fobija

Klasifikacija fobija?

koja samo to nije upala u jamu spaavaju u posljednji trenutak; jadniak kojega prerano zakopaju preivljava i iznosi svoju priu; propadanje u vir zavrava udesnim bijegom; a u "Bavi amontillada" zidarska je lica, na kraju krajeva, u rukama pripovjedaa.

Klasifikacija fobija? Psihoanalitiari su istraili niz tjeskoba i pretvorili tjeskobu u temelj svoje teorije i prakse. 4 9 Bilo bi zgodno kada bi se mnotvo fobija dalo klasificirati u odnosu na ogranien broj infantilnih situacija koje dovode do tjeskobe, ali sloenost objekta fobije ne ide tome u prilog. Fobija doista evocira sljedee situacije: roenje, bespomonost, razdvojenost i naputenost, gubitak ljubavi, praprizor, prijetnje tjelesnoj cjelovitosti (kastraciju), vlastitu smrt i smrt drugih. Ona takoer simbolizira neke nae najstranije fantazije i najizraenije sadistike porive. Uz to predstavlja - zamjenjuje - neke nama najblie ljude: mamu i tatu, brata, sestru, kao i sjenoliki kritiki lik to ga Freud naziva "roditeljskim subjektom", a Melanie

Klein "kombiniranom roditeljskom figurom". U "evociranju", "simboliziranju" i "predstavljanju" razvijena e fobija crpsti iz mnogih izvora. Pa ipak, u konkretnom sluaju, moe prevladavati ova ili ona tjeskobna situacija i sadraj fantazije. Freud je priznao je da se plai vlakova, telefona i smrti, to bi se moglo klasificirati kao umjereno "fobino". Prisjetimo li se da putovanja esto podrazumijevaju odvojenost od doma, da se smrt esto predoava putovanjem te da bestjelesne glasove moe krasiti stanovita smrtolikost, ne bi nam trebalo dugo da izvjesno jedinstvo u tim pojavama pronaemo u uobiajenom djejem strahu od razdvojenosti. Ali kako da klasificiramo fobiju od mostova? Prelazei most, moj je prijatelj, poput malog Hansa, strahovao od vie mogunosti. Samog mosta, naravno, koji jednu stranu rijeke spaja s drugom. Pada, uranjanja ili utapanja. Bila je tu i sredina mosta, po svemu sudei toka pred kojom je najvie strahovao. Grozan je bio rub mosta, ali i prosjeklina izmeu dvaju mostova. U svemu tome lako je pronai mnotvo osnovnih tjeskoba: razdvojenost (sredina mosta najudaljenija je od sigurnosti ove ili one strane), praprizor (pretpostavimo li da

58

59

Fobija

Funkcija fobija

most simbolino povezuje dvije roditeljske "obale"), kastraciju (rub mosta kao rez ili pak prosjeklina izmeu mostova, koja predstavlja "neto oduzeto"), praiskonski strah od pada u "prazninu". 5 0 Psihoanalitiko istraivanje moda e nam omoguiti da pronaemo dominantnu tjeskobu, ali mi se ini da emo prije ustanoviti kako tjeskobe iz svih razvojnih razdoblja mogu skladno supostojati. Osim toga, fobija nastaje iz osobnih znaenja i jedinstvenih doivljaja. Svaki se element utkaje u priu svakodnevice koja razotkriva davno zaboravljene strasti i tjeskobu koja lei u osnovi. (Moda su, kao djeaia, mog prijatelja preplaile opasne misli i uzbuenja kada bi svakog tjedna ostao nasamo s dadiljom poto bi mu roditelji otili igrati brid). Osvjeivanje moguih tjeskoba daje nam smjernice za razumijevanje fobinih pojava, ali ne i jedinstveni klju. Ne postoji jednostavan rjenik koji bi nam rekao to one znae.

smjetene s razlogom - ili bar postoje posljedice takve njihove smjetenosti. Fobije imaju i unutarpsihike i meuosobne funkcije. Unutarpsihike: Medij su za agresivne osjeaje i osjeaje ispunjene mrnjom. Privremeno zatakavaju problem ambivalentnosti. Sabijaju tjeskobe u "spoznatljiv" oblik te pruaju stanovit nadzor nad njima. Pomau u stabiliziranju fantaziranja i legitimiraju ga. Mogli bismo ak rei da fobije imaju i svoj progresivni vid: djetetu i odraslom nude sliku budunosti - evo to mora svladati da bi odrastao. 5 1 Sredinja znaajka izbjegavanja kod fobijskih pojava daje naslutiti vezu s opsesivnim ritualima. Opetovano "rainjavanje" kod opsesivnih rituala Freud je smatrao obranom od "iskuenja" - to jest, ispoljavanjem neke nesvjesne fantazije - te od poriva koji k iskuenju vode. Tako agorafobija moe biti obrana od kakve opasne egzibicionistike fantazije, klaustrofobija moe biti obrana od elje za povratkom u maternicu, strah od visine obrana od neobuzdanog poriva za
61

Suoavanje sa udovitem: funkcija fobija Fobije funkcioniraju kao dio psihike ekonomije subjekta. One su zapravo djelii duha smjeteni u vanjski svijet. A onamo su
60

Fobija

Funkcija fobija

skokom, uasavanje od paukova dri moda podalje fantaziju u kojoj im otkidate noge i tako dalje. Anne-Marie Sandler suptilnije je razmotrila ulogu fantazije. 52 Ona postulira dva tipa fobije: klasini "ekstruzivni" tip, u kojem se unutarnja opasnost istiskuje na neki vanjski predmet (cijepanjem, projekcijom i premjetanjem) te "intruzivne" fobije, kod kojih tjeskobu pobuuje dana situacija. U prvom sluaju, strah neprestano funkcionira tako to odrava unutarnju ravnoteu osobe; u drugom sluaju, tu ravnoteu remeti vanjska zbilja. Fobini objekt ili situacija uznemiruje krhku psihiku ravnoteu to ju je dijete ostvarilo fantaziranjem. U djece (i odraslih!) esto nastaju fantazije u kojima ima napadaa, razbojnika, divljih ivotinja, prodrljivih udovita i slinog. U svojoj mati dijete odnosi pobjedu nad tim likovima ili pronalazi kakav drugi nain da uvjeri sebe da vlada situacijom. 53 Objekt fobije pojaava zastraujue likove nastale u fantaziji te stvara uspanienost. Od osobe zahtijeva i previe - vie ne mogu fantazijom obuzdavati uznemirujue porive i poticaje. Dijete koje je prijetea homoseksualna osjeanja uspijevalo obuzdavati igrama i fantazijama u kojima ga tuinski vojnici napadaju

bajonetama, ustanovilo je da su mehanizmi pomou kojih je izlazilo na kraj zakazali kada se od njega zatrailo da pliva. Fobini objekt ili situacija staje na stranu (projiciranih) neprijateljskih sila koje su se postrojile protiv djeteta pa naruava ravnoteu. "Intruzivne" fobije stoga se obino ne doivljavaju kao dio osobnosti. Fobija se "pali" samo u odreenim situacijama ili u suoenju s odreenim zahtjevima - primjerice, strah od letenja ili plivanja - a ostatak vremena osoba kao da je poteena bilo kakve tjeskobe od koje bi malaksao. Sandlerova dalje specificira konkretnu ulogu traumatinih iskustava u izazivanju intruzivnih fobija: Iskustvo posvemanjeg straha moe djelovati kao vaan ustrojni agens za kasni54 je djetetove fantazije. Na slian je nain u novije vrijeme francuski psihoanalitiar Andre Green razvio pojam "sredinjeg fobinog poloaja" kako bi opisao ustrojstvo sredinje obrambene jezgre u osobnosti (brani od intenzivnih osjeaja ili prisnosti s drugima) prouzroene djelovanjem traumatinih iskustava. 55

62

63

Fobija

Funkcija fobija

Djeje fobije javljaju se u pravilu tijekom edipovskog razdoblja, kao u sluaju malog Hansa, u doba kada novonastajue Nad-Ja (ili, za sljedbenike Melanie Klein, i-ne-takonovonastajue) poinje vriti svoj utjecaj. Slobodno izraavanje libidnih i agresivnih poriva vie nije prihvatljivo; osim toga, dijete poinje strahovati od posljedica svog emocionalnog izraavanja. U takvom scenariju fobija moe funkcionirati kao neka vrsta odjelitog, zamjenskog Nad-Ja koje, prijetei kaznom, nadzire kaotine i izlomljene edipovske impulse kod djeteta. Ba kao to djetetova igraka moe funkcionirati kao ventil za zabranjene emocije i mrane porive, kao to njegova igra moe biti upotrijebljena radi ponavljanja traumatinih dogaaja u njegovu ivotu, tako i fobini objekt ili situacija istodobno emociju izraava i dri na mjestu. Povezuje unutarnji svijet s vanjskim, spajajui bujicu potisnutih poriva i ideja s "roditeljskim subjektom". Fobija je svojevrsno osiguranje: roditelji se ne pretvaraju u udovita, vai vas ambivalentni osjeaji ne rastrzaju. Dvojne prijetnje bivaju uvuene u gravitacijsko polje fobije. Paradoksalno, stvarni svijet ponovno je siguran. Napokon, postoji konflikt izmeu onoga to bismo ugrubo mogli nazvati "razvojnim
64

silama" i sila koje subjekt nastoji zadrati ondje gdje jest. Odrastanje ne donosi samo prilike i nagrade, nego i znaajne gubitke koje subjekt vjerojatno nee ostaviti bez stanovite strepnje. Fobiju moemo smatrati rezultatom mrtve toke izmeu tih suprotstavljenih stremljenja, to moe zaprijeiti razvitak. Kao to se bolovi u trbuhu, glavobolja ili neki drugi fiziki simptom moe iskoristiti kako bi se opravdao izostanak iz kole, tako i izgradnja fobije moe predstavljati trajniji nain da se izbjegnu neeljeni zahtjevi stvarnosti. Drugim rijeima, ona dri stvarnost podalje i daje vam trunku prostora u kojoj moete rasti vlastitom brzinom. Svojim meuosobnim funkcijama fobije odravaju roditeljske figure "dobrima" (zloesti strani vuk nasuprot dobrom zatitnikom tati)', potiu idealizacije te reguliraju "distancu" s roditeljskim figurama. Dijete koje se boji da e mu se divlje ivotinje uspeti kroz prozor spavae sobe ili da bi mu pauci mogli ugmizati u usta nai e se u roditeljskom krevetu, kao djevojica zbrinuta i zatiena od traumatine osvijetenosti edipovskih elja. No, ulazei u roditeljski krevet, dijete istovremeno doivljava te elje na njihovom najintimnijem mjestu,

65

Fobija

Lijeenje

dok s druge strane i dalje nijee njihovo postojanje. Fobija omoguuje djetetu da sauva ovisniki odnos te se odbacuju sumnjiva obeanja edipovskog buenja i odvajanja. Tijekom odrastanja od djece se oekuje da s edipovske litice zakorae u nepoznato - no neki ostanu skamenjeni na ivici. A razmislite, moe li ih tko kriviti za to? Fobija moe biti nain na koji dijete dri sve u redu dok se spoznajni, emocionalni i libidni razvojni putovi prestrojavaju. No, ako se dijete ne uspijeva odvojiti, a rane idealizacije ostaju netaknute, fobija moe upuivati na ozbiljniji rascjep u duhu. 5 6 I ovdje nam Hitchcockov film Ptice nudi znakovitu ilustraciju. Gledano iz jednog kuta, film je pria o seksualnom buenju. Zapoinje (mnogo starijim) bratom Mitchem, koji Cathy za jedanaesti roendan kupuje par papigica. Ne eli da budu "prenapadne", ali ni "prepovuene". Naprosto "prijateljske". Od papigica se oekuje da seksualnost potvrde i zanijeu u isti mah, ime zauzimaju srednji prostor edipovske sigurnosti. Ali zalud. Suoene su s predstojeom provalom seksualnog ivota i sablau incestuoznih enji iz prolosti pa se nasilno potisnuti sadraj vraa. Ma kako se to izvanrednim inilo (Annie ubijaju ptice, a
66

Melanie podlijee katatoniji), Cathy nakon svih napada ne uzmanjka ni dlaka s glave. "Mogu li donijeti papigice?" pita na kraju dok se obitelj iskrada do automobila preko tepiha od uscviljenih ptica.

Lijeenje Moda je povezanost s ovisnou i seksualnim buenjem razlog zbog kojega se, vie od bilo koje druge neuroze, fobije doimaju prijemivima za kuru "ljubavi". Moe se dogoditi da agorafobina ena odjednom otkrije kako je izlijeena nakon to ue u seksualni odnos koji je ispunja, mukarac koji se na visini pretvara u kamen pokazat e moda iznimnu vjetinu u penjanju uz litice kad se nae sred muka prve ljubavne veze, hipnotizer e moda sugestijom postii senzacionalne rezultate. Iz istog razloga i djeje fobije mogu postupno izgubiti smisao, poput kakvog "prijelaznog objekta". 57 Dijete koje se uasavalo paukova otkriva odjednom da ih moe primiti - "barem one male" - i iznijeti iz kue. Sto se tie lijeenja fobija, psihoanalitiari dovode u pitanje uinkovitost bihevioristikog pristupa koji postupno privika67

Fobija

Lijeenje

va osobu na objekt njezinoga straha. Dodue, tvrde da se rezultati sugestijom na prvi pogled doimaju dojmljivo, ali injenica da se dubinske tjeskobe ne artikuliraju i ne prokruju znai da e se one naprosto prilijepiti uz neki drugi objekt ili sasvim drugaiji simptom. Mislim da to potcjenjuje izravni pristup. Freud je branio stajalite da pri analiziranju odreene fobije dolazi as kada jednostavno morate kazati pacijentu da iskorai i suoi se s njom. Nakon to se psihoanalitikim procesom fobija "razvee", nakon to se razgrnu slojevi fantazije i tjeskobe, mora objektu straha pogledati u lice i svladati ga, ba kao i u procesu odrastanja. Teko emo izai na kraj s fobijom ekamo li da pacijent dopusti analizi da ga ona svojim djelovanjem od nje odvrati. U tom sluaju on nikad nee unijeti u analizu grau neophodnu za uvjerljivo razrjeenje dane fobije.58 Tako u sluaju agorafobije moramo hrabriti pacijenta da "izae na ulicu i da se uhvati ukotac sa svojim strahom". 5 9 Ako nita drugo, psihoanaliza moe tako raditi s neim "stvarnim".

Freud je sumnjao u mogunost klasificiranja fobija kao nezavisnih patolokih procesa jer fobine pojave moemo pronai kod shizofrenije, opsesivnih neuroza i drugih stanja. Charles Brenner jo je sumnjiaviji prema dijagnostikoj vrijednosti te kategorije: Kada bi sve fobije... bile dinamiki ili genetiki sline u mnogim vanim pogledima, bilo bi korisno nazvati pojedini simptom fobijom. No, stvari stoje zapravo obrnuto. Jedino sto je zajedniko svim fobijama jest obrambena upotreba izbjegavanja. Ne dijele nita drugo, ni dinamiki ni genetiki, to bi ih razlikovalo od bilo koje druge skupine simptoma.60 Slini simptomi mogu imati razliite uzroke. Pa ipak, fobija - ili "tjeskobna histerija", kako su je isprva zvali - zasluuje da je smatramo jednom od "utemeljiteljskih simptomologija" psihoanalize koja rasvjetljava neke bitne vidove njezine teorije.

68

69