Georg Vilhelm Fridrih Hegel - Osnovne Crte Filozofije Prava

BIBLIOTEKA L O G O S
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
Ureduju Jeka Berberovi, Aleksa Buha, Spasoje uzulan, Muhamed Filipovi, Rasim Muminovi, Vladimir Premce, Vanja Sutii i Abdulah arevi
Odgovorni urednik Abdulah arevi
OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA

S HEGELOVIM VLASTORUNIM MARGINAMA U NJEGOVU PRIRUNOM PRIMJERKU FILOZOFIJE PRAVA
VESELIN MASLESA - SVJETLOST SARAJEVO
Naslov originala: Georg Wilhelm Friedrich Hegel GRUNDLINIEN DER PHILOSOPHIE DES RECHTS Mit Hegels eigenhndigen Randbemerkungen in seinem Handexemplar der Rechtsphilosophie Herausgegeben von Johannes Hoffmeister Vierte Auflage Verlag von Felix Meiner in Hamburg (1955)
Preveo: Danko Grli Prvo izdanje redigovao Viktor D. Sonnenfeld Prevod novog teksta (dodaci) i redakcija Sulejman Bosto
PREDGOVOR
CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka I Sarajevo UDK 340.12
i i Hercegovine,
HEGEL, Georg Wilhelm Friedrich Osnovne crte filozofije prava: s Hegelovim vlastorunim marginama u njegovu prirunom primjerku filozofije prava/ Georg Wilhelm Friedrich Hegel;/preveo Danko Grli; prevod novog teksta (dodaci) i redakcija Sulejman Bosto]. - 2. izd. Sarajevo: Veselin Masleia: Svjetlost, 1989. - 300 str.; 20 cm. - (Biblioteka Logos) Prevod djela: Grundlinien der Philosophie der Rechts: mit Hegels eigenhndigen Randbemerkungen in seinem Handexemplar der Rechtsphilosophie/Georg Wilhelm Friedrich Hegel. Biljeka o piscu i djelu: str. 493 - 495 ISBN 86-21-00312-0
Neposredni je povod za izdavanje ovog Nacrta potreba da svojim sluaima pruim rukovo uz predavanja koja sam, u skladu sa svojom slubom, drao filozofiji prava. Ovaj je udbenik ire i, napose, sistematinije izvoenje istih temeljnih pojmova koji su tom dijelu filozofije ve sadrani u Enciklopediji filozofijskih znanosti (Heidelberg, 1817)', koju sam inae odredio za svoja predavanja. To, pak, to se ovaj Nacrt trebao da pojavi u tampi pa da time do4e pred iru publiku, bio je povod da se primjedbe - koje su, ponajprije, ukratko trebale da oznae srodne ili razline predstave, dalje zakljuke i slino to bi u predavanjima dobilo svoje odgovarajue razjanjenje - ponekad ve ovdje dalje izvedu, kako bi se s vremena na vrijeme razjasnio apstraktni sadraj teksta i opirnije razmotrile lako pojmljive uobiajene predstave onog vremena. Tako je nastao izvjestan broj primjedbi, opsenijih nego to inae donosi sa sobom svrha i stil jednog kompendija. Pravom kompendiju ipak je predmet onaj opseg znanosti koji se smatra gotovim, a osebujno mu je, izuzev tu i tamo moda, neki mali dodatak, poglavito spajanje i sreivanje bitnih momenata nekog sadraja, koji je odavna isto tako priznat i poznat kao to onaj oblik ima svoja odavna gotova pravila i manire. Od jednog filozofijskog nacrta ne oekuje se ovaj kroj ve zato to sebi predstavljaju da je ono to filozofija proizvodi onakvo preko noi uraeno djelo kao Penelopino tkanje koje se svaki dan nanovo zapoinje. Ovaj se Nacrt, u svakom sluaju, razlikuje od obinog kompendija prije svega po metodi, koja sainjava u njemu ono vodee. Da se, pak, filozofijski nain kroenja od jedne materije k drugoj i nain znanstvenog dokazivanja, taj spekulativni nain
1 Paragrafi koje navodi Hegel uvijek se odnose na ovo prvo izdanje. U fusnotama e biti navoeni odgovarajui paragrafi 3. izd. (1830) (Bd 8, SS 1-244; Bd 9, 245-376; Bd 10, 377-577). Bilj. njem. izd.
PREDGOVOR
spoznavanja uope, bitno razlikuje od drugog naina spoznavanja, to se ovdje pretpostavlja. Samo uvid u nunost jedne takve razlinosti omoguiti e filozofiji da se istrgne iz sramotne propasti u koju je zagrezla u naa vremena. Dodue, spoznala se nedostatnost oblika i pravila negdanje logike - definiranja, dijeljenja i zakljuivanja - koji sadravaju pravila razumske spoznaje, nedostatnost za spekulativnu znanost, ili se tek vie osjeala nego spoznala, pa su tada ta pravila odbaena samo kao okovi da bi se proizvoljno govorilo po srcu, mati, sluajnu nazoru. Budui da, meutim, ipak moraju nastupiti i refleksije i misaoni odnosi, postupa se nesvjesno po prezrenoj metodi sasvim obinog zakljuivanja i rezoniranja. Prirodu spekulativnog znanja opirno sam razvio, u svojoj Znanosti logike, stoga je u ovom Nacrtu tek ovdje-ondje dodano neko razjanjenje toku i metodi. Pri konkretnom i u sebi tako raznolikom sastavu predmeta zanemarilo se, dodue, da se pokae i istakne logiko provoenje u svakoj i svim pojedinostima; djelomice se to pri pretpostavljenom poznavanju znanstvene metode moe smatrati suvinim, a djelomice e samo od sebe udariti u oi da se cjelina, kao i obrazovanje njenih lanova, osniva na logikom duhu. Prvenstveno, bih htio da se s te strane shvati i prosudi ova rasprava. Jer, ono emu je u njoj rije jest znanost, a u znanosti je sadraj bitno vezan uz oblik. Od onih koji su to, ini se, najtemeljitije shvatili moe se, dodue, uti kako je oblik neto spoljanje i za stvar sporedno, a da sve zavisi od stvari; nadalje se moe smatrati kako je posao pisca, naroito onoga filozofskoga, u tome da otkriva istine, govori istine, iri istine i ispravne pojmove. Ako se sada razmotri kako se takav posao zaista obiava vriti, vidi se dijelom k?ko se uvijek iznova prepriavaju i na sve strane dijele iste stare prie posao koji je, zacijelo, takoer zasluan za obrazovanje i buenje dua, premda bi se vie mogao smatrati promeurnom suvinou - jer oni imaju Mojsija i proroke, neka ih sluaju. Naroito je esta prilika da se udimo tonu i pretenziji, koja se pri tome pokazuje, kao da su, naime, svijetu nedostajali samo jo ti revni iritelji istine i kao da prepriane prie donose nove i neuvene istine, pa bi se napose uvijek u sadanje vrijeme uglavnom one trebale uvaiti. U drugu se ruku, meutim, vidi da se takve istine, koje se daju s jedne strane, potiskuju i odnose upravo isto takvim istinama podijeljenima s druge strane. to,
pak, u toj zbrci istina nije ni staro ni novo, nego postojano, kako da se to istakne iz tih razmatranja koja se bezoblino komeaju - kako da to drukije razlikujemo i sauvamo nego s pomou znanosti? Ionako je istina pravu, obiajnosti*, dravi toliko stara koliko je u javnim zakonima, javnom moralu i religiji javno izloena i poznata. to je dalje potrebno toj istini ukoliko misaoni duh nije zadovoljan to je ima na taj najblii nain - ako ne zahtjev da je i pojmi i da sadraju, koji je ve po sebi samom uman, pribavi umni oblik da bi se na taj nain pokazao oprav-, danim za slobodno miljenje, koje se ne zadrava na danome bilo da je ono potpomognuto spoljanjim pozitivnim autoritetom drave ili suglasnou ljudi, bilo autoritetom unutarnjeg uvstva i srca te uvjerenja duha, koje neposredno odobrava nego polazi od sebe i upravo time zahtijeva da u najdubljoj unutranjosti bude sjedinjeno istinom? Jednostavno vladanje prostodune due jest da se ona, s uvjerenjem koje je puno povjerenja, dri javno priznatih istina hotei da na tom vrstom temelju gradi svoj nain postupanja i vrsti poloaj u ivotu. Protiv tog jednostavnog vladanja iskrsava ve tobonja tekoa kako se iz beskonano razliitih mnjenja dade izluiti i pronai ono to je u njima openito priznato i vaee; a ta se neprilika lako moe uzeti kao prava i istinska zabrinutost za stvar. No doista je s onima koji se ponose tom neprilikom taj sluaj da od drvea ne vide umu, pa opstoji samo neprilika i tekoa koje su sami priredili; dakako da je njihova neprilika i tekoa, tavie, dokaz da hoe neto drugo od onoga to je openito priznato i vaee, od supstancije prava i obiajnosnoga. Jer, kad bi se istinski radilo tome, a ne tatini i posebnosti mnjenja i bitka, onda bi se oni drali supstancijalnog prava, naime zapovijedi obiajnosti i drave pa bi prema tome uredili svoj ivot. - No dalja tekoa dolazi s te strane to ovjek misli i u miljenju trai svoju slobodu i temelj obiajnosti. Ovo pravo, koliko god bilo visoko, koliko god boansko, okree se u nepravo ako kao miljenje vai samo to i ako miljenje sebe zna kao slobodno samo onda ako odstupa od onoga to je openito priznato i vaee pa je sebi znalo pronai neto posebno.
* Njemaku rije Sittlichkeit prevodio sam, iz posebnih razloga, sa obiajnost. Vidi Hegelovo objanjenje u 33. (konac kao i biljeke uz 151. i 296, te Rije prevodioca. - Bilj. prev.
10
PREDGOVOR
11
Predstava - kao da sloboda miljenja i duha uope pokazuje sebe samo s pomou odvajanja od javno priznatoga, ak s pomou neprijateljstva prema njemu - u nae je vrijeme, ini se, mogla biti ukorijenjena u pogledu drave i da, prema tome, posebno filozofija dravi, ima bitnu zadau da pronae i dade takoer i teoriju njoj, i to upravo novu i posebnu. Ako ovjek razmotri tu predstavu i njoj primjereni posao, onda mu se ini kao da na svijetu jo nije bilo nijedne drave i dravnog ureenja ni da sada opstoji, nego kao da sada - a to sada traje neprekidno dalje - treba da pone sasvim iz poetka, i da je obiajnosni svijet ekao samo takvo sadanje pronalaenje, pronicanje i utemeljivanje. Priznaje se da filozofija mora spoznati prirodu kakva ona jest, da kamen mudraca lei negdje, ali da je u samoj prirodi skriven, da je ona u sebi umna, i da znanje ima istraiti i pojmovno shvatiti taj u njoj prisutni, zbiljski um, ne oblija i sluajnosti, koji se pojavljuju na povrini, nego njenu vjenu harmoniju, ali kao njoj imanentan zakon i imanentnu bit. Obiajnosni svijet, naprotiv, drava, taj svijet, um kako se ozbiljuje u elementu samosvijesti, ne treba da uiva sreu da je um ono to se zaista domoglo snage i vlasti u tom elementu, da se u njemu afirmira i da u njemu stoluje.* tavie, trebalo bi da
* Dodatak2 postoje dvije vrste zakona, zakoni prirode i zakoni prava: Zakoni prirode su opi i vae onakvi kakvi jesu: oni ne podnose nikakvo iskrivljavanje premda se u pojedinim sluajevima njih moemo ogrijeiti. Da bismo znali ta je zakon prirode mi ga moramo upoznati jer ovi zakoni su tani; pogrene mogu biti samo nae predstave njima. Mjerilo ovih zakona je izvan nas i nae spoznavanje im nita ne pridodaje, ne podstie ih: proiriti se moe samo nae saznanje njima. Poznavanje prava je s jedne strane isto, s druge strane nije. Mi takoer upoznajemo zakone onako kako oni postoje openito. Tako ih manje ili vie ima graanin, a pozitivni pravnik ostaje ne manje kod onoga to je dato. Ali razlika je u tome da se kod zakona prava duh uzdie posmatranju i ve razliitost zakona upozorava na to da oni nisu apsolutni. Zakoni prava su ono to je postavljeno, ono to potjee od ovjeka. Sa ovim u unutranju koliziju nuno moe stupiti unutarnji glas ili mu se prikljuiti. ovjek ne ostaje kod postojeeg nego tvrdi da u sebi ima mjerilo onome to je pravo; on moe biti potinjen nunosti i vlasti vanjskog autoriteta, ali nikad kao nunosti prirode jer mu njegov interes uvijek govori kako bi trebalo biti, i on u sebi samom nalazi potvrdu ili opovrgavanje onoga to vai. U prirodi je najvia istina da neki zakon uope jest; u zakonu prava stvar ne vai zato to ona jest, nego svako zahtijeva da ona mora odgovarati njegovom vlastitom kriteriju. Ovdje je dakle mogu sukob onoga to jest i onoga to treba da bude po sebi i za sebe postojeeg prava, koje ostaje nepromijenjeno, i samovoljnosti odreenja onoga to bi trebalo da vai kao pravo. Ovakvo razdvajanje i ovakva borba nalazi se samo na tlu
je duhovni univerzum preputen sluaju i proizvoljnosti, od boga naputen, tako da se po tom ateizmu obiajnosnog svijeta ono istinito nalazi izvan njega, a istovremeno, budui da ipak i um treba da bude u njemu, da je ono istinito samo problem. No u tome bi lealo ovlatenje, upravo obaveza za svako miljenje, da takoer uzme svoj zalet, ali ne zato da trai kamen mudraca, jer je filozofiranjem naeg vremena priteeno traenje, pa e svatko, onakav kakav jest, zacijelo imati taj kamen u svojoj vlasti. Sada se, dakako, zbiva da se oni koji ive u toj zbilji drave i koji smatraju da je u njoj zadovoljeno njihovo znanje i htijenje - a tih je mnogo, upravo vie nego to se misli i zna, jer zapravo to su svi - da se, dakle, bar oni koji sa svijeu imaju svoje zadovoljstvo u dravi smiju onim zaletima i uvjeravanjima, smatrajui ih as veselijom ili ozbiljnijom, as zabavnom ili opasnom, praznom igrom. Onaj nemirni posao refleksije i tatine, kao i prihvaanje i susretanje to ih on doivljava, bio bi samo stvar za sebe, koja se na svoj nain u sebi razvija; ali upravo je filozofija uope ta koja je tim poslom sebe dovela do raznoliko2 prezira i ravog kredita. Najgori je od tih prezira taj to je, kao to je reeno, svatko, onakav kakav jest, uvjeren kako se razumije u filozofiju uope i kako je kadar da njoj sudi. Ni prema jednoj
duha, a posto se ini da se time nadmo duha vodi ka razdoru i kobi, onda se esto iz samovolje ivota vraamo nazad promatranju prirode i u njoj treba da se nae uzor. Ali ba u ovim suprotnostima prava koje postoji po sebi i za sebe i onoga ta samovolju ini pravom, lei potreba da se temeljito ui spoznavati ono pravedno. Njegov um mora ovjeku izii u susret u pravu; on, dakle, mora promatrati umnost prava, a ovo je stvar nae znanosti u suprotnosti sa pozitivnom pravnom znanou, koja esto ima posla samo sa protivrjenostima. Suvremeni svijet za to ima jo jednu prijeku potrebu, jer je u starim vremenima jo postojalo uvaavanje i strahopotovanje postojeeg zakona; ali sada je obrazovanje doba dalo stvarima drugi obrt, a misao se postavila na vrh svega onoga to treba da vai. Teorije se suprotstavljaju onom postojeem i ele da se pokau kao tane po sebi i za sebe. Sada nastaje specijalna potreba da se spoznaju i pojme misli prava. Budui da se misao uzdigla do bitne forme onda se mora nastojati da se i pravo shvati kao misao. ini se da ovo otvara vrata i kapiju sluajnim mnijenjima, ako misao treba da doe iznad prava; ali istinska misao nije nikakvo mnijenje stvari, nego pojam stvari same. Pojam stvari nam ne dolazi od prirode. Svaki ovjek ima prste, moe imati kist i boje, ali zato jo nije slikar. Isto tako je sa miljenjem. Misao prava nije moda ono ta svako ima iz prve ruke, nego je pravo miljenje, znanje i saznavanje stvari, a naa spoznaja stoga mora biti znanstvena. 2 Ovaj dodatak kojeg je ukljuio Gans, potjee iz predavanja Naturrecht und Staatswissenschaft, iz zimskog semestra 1822/23.
PREDGOVOR
13
12
drugoj umjetnosti i znanosti ne pokazuje se ovaj posljednji prezir da se misli kako se ona bez daljega zna. Doista, ono to smo vidjeli da se iz filozofije novijeg vremena s najveom pretenzijom rairilo dravi zacijelo je svakome tko je imao volje da i on govori davalo prava na uvjerenje da bez daljega sam od sebe moe initi to isto i da time sebi moe pruiti dokaz kako on zna filozofiju. Ionako je filozofija, koja sebe naziva tako, izriito izrekla da se smo ono istinito ne moe spoznati, nego da je istinito ono za to svatko obiajnosnim predmetima, naroito dravi, upravljanju i ustavu, moe dati da se uzdigne iz njegova srca, due i oduevljenja. to se sve nije govorilo tome, poglavito omladini? Omladina je to, zacijelo, dobro i upamtila. On to daje svojima dok spavaju - primijenjeno je na znanost i time je svatko tko spava ubrojio sebe u njegove; pojmovi to ih je on tako dobio u snu bili su, dakako, i odgovarajua roba tome. - Jedan od vojskovoa te plitkosti, koja sebe naziva filozofiranjem, gospodin Fries*, nije se ustruavao a u jednoj sveanoj, javnoj prigodi, koja je postala razvikanom, u govoru predmetu drave i dravnog ureenja prui ovakvu predstavu: U narodu u kojem bi vladao pravi zajedniki duh svakom bi radu oko javnih poslova dolazio ivot odozdo iz naroda, iva bi se drutva, nerazdvojno povezana svetim lancem prijateljstva, posvetila svakom pojedinanom djelu narodnog obrazovanja i narodske slube - i tome slino3 - To je glavni smisao plitkosti da se znanost, umjesto na razvoj misli i pojma, postavlja, naprotiv, na neposredni opaaj i sluajno uobraavanje, a isto tako da se bogata ralanjenost obiajnosnoga u sebi, ralanjenost kakva je drava, arhitektonika njene umnosti, koja odreenim razlikovanjem krugova javnog ivota i njihovih ovlatenja te strogou mjere, u kojoj se dri svaki stup, luk i tenja, ini da snaga cjeline proizlazi iz harmonije njenih lanova - da se dade da se ta oblikovana zgrada slije u kau srca, prijateljstva i oduevljenja. Kao
* plitkosti njegove znanosti dao sam i inae potvrde; vidi Znanost logike (Nrnberg, 1812), Uvod,str. XVII. (Bd 5, S.47) 3 Jakob Friedrich Fries, 1773-1843, kao profesor filozofije i matematike Hegelov prethodnik u Heidelbergu, 1817. godine je na sveanosti grada Wartburga odrao govor a potom je privremeno suspendiran iz nastavnike slube; Vidi Feierrede des Prof. Fries an die Teutschen Burschen..., Oppositionsblatt oder Weimarische Zeitung, 1817, NR. 257.
to je, po Epikuru, svijet uope, tako bi prema takvoj predstavi obiajnosni svijet trebalo predati subjektivnoj sluajnosti mnjenja i proizvoljnosti, a tome, dakako, nije tako. Jednostavnim domaim lijekom da se na osjeaj postavlja ono to je vietisuu: godinji posao uma i njegova razuma utedjela se, naravno, sva muka umskog uvida i spoznaje, koje vodi misaoni pojam. Mefisto kod Goethea - dobar autoritet - kae tome otprilike ono to sam ja i inae naveo: Verachte nur Verstand und Wissenschaft, des Menschen allerhchste Gaben so hast dem Teufel dich ergeben und musst zugrunde gehn.4 Sasvim je blizu da takav nazor prihvati i lik pobonosti; jer ime se sve nije pokuala autorizirati ta rabota! Pobonou i Biblijom mislila je ona sebi dati najvie ovlatenje da prezire obiajnosni red i objektivitet zakona. Jer, zacijelo je i pobonost ono to istinu, koja je u svijetu razbijena na organsko carstvo, uvija u jednostavniji zor osjeaja. No ukoliko je od prave vrste, ona naputa pojam te religije im iz unutranjosti stupi napolje, na svjetlo razvoja i objavljenog bogatstva ideja, pa donosi sa sobom iz svoje unutarnje slube boje potivanje zakona i jedne istine koja po sebi i za sebe bitkuje i koja je uzviena iznad subjektivnog oblika osjeaja. Ovdje se moe istai poseban oblik zle savjesti koji se pokazuje u nainu rjeitosti, u koju se razapinje ona plitkost; i to prije svega to on tamo gdje je najneduhovniji najvie pria duhu, gdje govori najmrtvije i najdosadnije upotrebljava rijei ivot i uvoditi u ivot, gdje se pak pokazuje najvea sebinost prazne oholosti, tamo najvie upotrebljava rije narod. A osebujni znak, koji nosi na elu, jest mrnja spram zakona. to pravo i obiajnost, te zbiljski svijet prava i obiajnosnoga shvaa
4 Verachte nur Vernunft und WissenschafcDes Menschen allerhchste Kraft,... Und htt er sich auch nicht dem Teufel bergeben, Er msste doch zugunde gehn! Goethe, Faust, I. Teil, Studeierzimmer, V. 1851-52, 1866-67. Prevod: im nauku i razum prezre tko - A najvea je ljudska snaga to - / /... Pa da i nije avlu duu preo ve, Svejedno morao bi propasti! (prevod Tita Strozzija: Goethe, Faust, MH-Zora; Zgb. 1970, str. 85/86).
14
PREDGOVOR
15
sebe s pomou misli, to s pomou misli daje sebi oblik umnosti, naime openitost i odreenost, to, taj je zakon ono to onaj osjeaj koji sebi pridrava proizvoljnost, onu savjest koja ono pravo stavlja u subjektivno uvjerenje, s razlogom smatra kao ono to je sebi najneprijateljskije. Oblik prava kao dunosti i kao zakona osjea kao mrtvo, hladno slovo, kao okov; jer osjeaj ne spoznaje u njemu sam sebe; on u njemu nije slobodan, jer je zakon um stvari, a ovaj ne doputa osjeaju da se ogrije na vlastitom partikularitetu. Zakon je stoga, kao to je tokom ovog udbenika negdje zabiljeeno5, prije svega ibolet po kojemu se odvajaju lana braa i prijatelji takozvanog naroda. Poto se sada rabulisterija proizvoljnosti domogla imena filozofije i iru publiku zavela na mnjenje da je takva djelatnost filozofija, postalo je gotovo neasnim da se jo filozofski govori prirodi drave; i ne treba zamjeriti ispravnim ljudima ako postanu nestrpljivi im uju da se govori filozofskoj znanosti dravi. Jo manje se valja uditi ako vlade na takvo filozofiranje konano uprave panju, jer se kod nas ionako filozofija ne vjeba, kao privatno umijee, npr. kao kod Grka, nego ima javnu egzistenciju koja djeluje na publiku posebno ili samo u dravnoj slubi. Ako su vlade svojim uenjacima koji su se posvetili toj struci poklonile povjerenje time to su se u pogledu izgradnje i sadraja filozofije potpuno pouzdali u njih - da ovdje-ondje, ako se ba hoe, nije bilo toliko povjerenja koliko ravnodunosti prema samoj toj znanosti i da se njena nastavna sluba nije samo tradicionalno zadrala (kao to je, koliko je meni poznato, u Francuskoj katedre metafizike bar doputeno uvesti) onda im se to povjerenje mnogostruko loe uzvratilo, ili gdje se, u drugom sluaju, vidi ravnodunost, onda bi bio posljedak da se propadanje temeljitih spoznaja smatra ispatanjem za tu ravnodunost. Prije svega, zacijelo se ini da je plitkost moda najpodnoljivija, u najmanju ruku za spoljanji red i mir, jer ona ne dolazi do toga da se dotakne, pa ak ni da nasluti supstanciju stvari; ona na taj nain prije svega, bar policijski, nita ne bi imala protiv sebe, ukoliko drava jo ne osjea potrebu dubljeg obrazovanja i uvida zahtijevajui od znanosti zadovoljenje te potrebe. No plitkost sama od sebe vodi u pogledu obiajnosnoga, prava i dunosti uope do onih osnovnih naela koja u toj
' Str. , fusnota uz 258, primjedba
sferi sainjavaju plitkost, do principa sofista, koje tako izrazito upoznajemo kod Platona - do principa koji ono to je pravo postavljaju na subjektivne svrhe i mnjenja, na subjektivni osjeaj i partikularno uvjerenje - do principa iz kojih slijedi razaranje isto tako unutarnje obiajnosti i estite savjesti, ljubavi i prava medu privatnim osobama, kao i razaranje javnog reda i dravnih zakona. Znaenje koje takve pojave moraju poprimiti za vlade nee se moi odbaciti nekakvom titulom koja bi se oslanjala na samo poklonjeno povjerenje i na autoritet slube da se od drave zahtijeva da ona zajami i dopusti da vlada ono to kvari supstancijalni izvor djela, opa naela, pa ak i njezin prkos, kao da bi tako trebalo da bude. Kome bog daje slubu, tome daje i razum - stara je ala, koja se u nae vrijeme zacijelo ne eli ak ozbiljno tvrditi. U vanosti vrste i naina filozofiranja, koja je osvjeena okolnostima u vladama, ne da se osporavati momenat zatite i potpore, koji je studiju filozofije, ini se, potreban prema mnogim drugim stranama. Jer, kad ovjek u tolikim proizvodima iz struke pozitivnih znanosti, kao i u proizvodima religiozne nabonosti i u drugoj neodreenoj literaturi ita kako se u njima pokazuje ne samo prije spomenuti prezir prema filozofiji da takvi koji ujedno posvjedouju da su potpuno zaostali u stvaranju misli i da im je filozofija neto posve strano ipak postupaju s njome kao s neim to je kod njih svrena stvar - nego kako se ovdje ak izriito obaraju na filozofiju i kako se njezin sadraj, pojmovna spoznaja boga te fizike i duhovne prirode, spoznaja istine, proglaava ludom, tavie, grenom drskou, i kako se um, i opet um, i u beskonanom ponavljanju um optuuje, poniava i proklinje - ili kako se, u najmanju ruku, daje do znanja kako su u velikom dijelu djelatnosti, koja bi trebala da bude znanstvena, neugodni zahtjevi pojma koji se ipak ne dadu odbiti - kad ovjek, velim, ima pred sobom takve pojave, mogao bi gotovo pomisliti da s te strane tradicija nije vie ni dostojna tovanja ili dostatna da filozofijskom studiju osigura toleranciju i javnu egzistenciju.* - U nae vrijeme uobiajene deklamacije i
* Isto takvi nazori pali su mi na pamet pri jednom pismu od Joh. v. Miillera (Djela Tbingen 1810-19) dio VIII, str. 56), gdje se prilikama Rima godine 1803, kad je taj grad bio pod francuskom vlau, medu ostalim, kae: Upitan kako stoji s javnim naunim ustanovama, neki je profesor odgovorio: 'On les tolere comme les bordels . - Moe se, dodue, uti kako se takozvana nau-
16
PREDGOVOR
17
drskosti prema filozofiji pruaju neobian prizor stoga to, s jedne strane, zbog one plitkosti na koju je ta znanost degradirana imaju pravo, a s druge se strane same korijene u tom elementu, protiv kojega su nezahvalno upravljene. Jer, time to je ono nazovifilozofiranje proglasilo spoznaju istine ludim pokuajem, ono je, kao i despotizam Rimskog Carstva, izjednailo plemstvo i ropstvo, vrlinu i porok, ast i neast, znanje i neznanje, niveliralo sve misli i svu gradu - tako da pojmovi istinitoga, zakoni obiajnosnoga takoer nisu vie nita drugo nego mnjenja i subjektivna uvjerenja, a najzloinakija naela stavljena su kao uvjerenja u isti poloaj s onim zakonima, a isto su tako svaki ma kako prazan i partikularan objekt i ma kako bljutava materija stavljeni u isti poloaj s onim to sainjava interes svih misaonih ljudi i veze obiajnosnog svijeta. Stoga valja smatrati sreom za znanost - doista je to, kao to je spomenuto, nunost stvari - to se ono filozofiranje koje se u sebi moglo raspredati kao kolska mudrost stavilo u blii odnos prema zbilji, u kojoj nema ale s naelima prava i dunosti i koja ivi u svjetlu svijesti tim naelima, te to je, na taj nain, dolo do javnog raskida. Upravo se taj poloaj filozofije prema zbiljnosti nije razumio, a time se vraam na ono to sam prije spomenuo, da je filozofija, budui da je pronicanje umnoga, upravo zato shvaanje prisutnoga i zbiljskoga, a ne postavljanje neega onostranoga, koje bi bogzna gdje trebalo biti - ili emu se, u stvari, zacijelo moe kazati gdje je, naime da je u zabludi jednostranog, praznog rezoniranja. U toku rasprave koja slijedi primijetio sam da je ak platonska republika, koja poslovino vai kao prazan ideal, u biti shvatila samo prirodu grke obiajnosti, i da je Platon zatim u svijesti dubljem principu, koji prodire u nju i koji se mogao pojaviti kod nje samo jo kao nezadovoljena enja, a, prema tome, samo kao zator, morao upravo iz te enje traiti pomo protiv toga, ali nju, koja je morala doi iz visine, mogao je prije svega traiti samo u nekoj vanjskoj posebnoj formi one obiajnosti, s pomou koje je smislio da svlada onu propast, a ime je upravo najdublje povrika umu, naime logika, ak jo preporuuje, moda u uvjerenju da se njome kao suhom i neplodnom znanou ili ionako nitko vie ne bavi, ili ako se to ovdje-ondje dogodi, ovjek dobiva u njoj samo besadrajne formule, koje niti to daju niti to kvare i da, prema tome, preporuivanje ni u kojem sluaju nee koditi kao to nita nee ni koristiti.
jedio njen dublji nagon, slobodnu beskonanu linost. On se, meutim, pokazao kao veliki duh time to je upravo princip oko kojega se okree ono po emu se razlikuje njegova ideja, onaj stoer oko kojega se [tada]6 okretao predstojei preokret svijeta. to je umno, to je zbiljsko; a to je zbiljsko, to je umno To je uvjerenje svake nepristrane svijesti, kao i filozofija, pa odavle ova polazi isto tako u promatranje duhovnoga univerzuma kao i prirodnog. Ako refleksija, ili osjeaj, ili kakav god lik imala subjektivna svijest, smatra sadanjost neim ispraznim, ako je iznad nje i ako ono isprazno bolje zna, onda se ona nalazi u ispraznome, a kako ona zbilju ima samo u sadanjosti, to je ona tako sama smo ispraznost. Ako, obratno, ideja vai kao ono to je tek neka puka ideja, neka predstava u mnjenju, onda filozofija, naprotiv, prua uvid da nije nita zbiljsko osim ideje. Tada stoji do toga da se u prividu vremenskoga i prolaznoga spozna supstancija, koja je imanentna, i ono vjeno, koje je sadanje. Jer umno, to je sinonim ideje, time to u svojoj zbiljnosti ujedno stupa u spoljanju egzistenciju, javlja se u beskrajnom bogatstvu oblika, pojava i likova, te obavija svoju jezgru arenom korom, u kojoj svijest ponajprije prebiva, a koju probija tek pojam kako bi naao unutarnje bilo i isto ga tako osjetio kako u spoljanjim likovima jo kuca. No beskonano raznoliki odnosi koji se u ovoj spoljanjosti, sjajem biti, stvaraju u njima* - taj beskonani materijal i njegovo reguliranje nisu predmet filozofije. Ona se time mijeala u stvari koje se nje ne tiu; ona sebi moe utedjeti trud da tome dade dobar savjet; Platon je mogao izostaviti preporuivanje dojiljama da s djecom nikad ne smiju stajati mirno, nego da ih uvijek ljuljaju na rukama, kao to je Fichte mogao izostaviti da se usavravanje pasoke policije konstruira, kako se to nazivalo dotle, da onima koji su sumnjivi treba staviti u paso ne samo znak nego da u njemu treba naslikati i portret. U takvim se izvodima ne da vie vidjeti ni traga filozofiji, i ona moe utoliko vie napustiti takvu ultramudrost ukoliko bi trebalo da se pokae upravo najliberalnijom prema tom beskonanom mnotvu predmeta. Time e se znanost
6
Ovu je rije u Hegelovu prirunom primjerku on sam dodao. * Tj. u oblicima, pojavama i likovima. - Bilj. red.
2 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
18
PREDGOVOR
19
takoer pokazati najdaljom od mrnje, koju tatina, iz uobraenosti da stvar bolje zna od drugih, baca na mnotvo okolnosti i institucija - mrnje u kojoj se sebi sitniavost najvie svia, jer samo time dolazi tatina do nekog samoosjeaja. Tako ova rasprava, ukoliko sadrava znanost dravi, ne treba da bude nita drugo do pokuaj da dravu shvati i prikae kao neto u sebi umno. Kao filozofijski spis ona mora biti najdalje od toga da treba konstruirati dravu kakva bi ona trebala da bude; pouka koju bi ona mogla u sebi sadravati ne moe ii za tim da poui dravu kakva treba da bude, nego, naprotiv, kako nju, obiajnosni univerzum, treba spoznati.
, .
Hie Rhodus, hie saltus. Pojmiti ono to jest zadaa je filozofije, jer ono to jest jest um. to se tie individua, to je ionako svaka individua edo svog vremena; tako je i filozofija svoje vrijeme mislima obuhvaeno. Isto je tako ludo misliti da neka filozofija prelazi preko svog sadanjeg svijeta, kao to je ludo misliti da individua preskae svoje vrijeme, da skae preko Roda. Ako njegova teorija doista ide preko njegova vremena, ako on sebi gradi neki svijet kakav ovaj treba da bude, onda on, dodue, egzistira, ali samo u njegovu mnjenju - nekom elementu u koji se dade utisnuti to god mu drago. S malo izmjene ona bi izreka glasila: Ovdje je rua, ovdje plei. Ono to lei izmeu uma kao samosvjesnog duha i uma kao opstojee zbilje, ono to onaj prvi um rastavlja od ovoga drugoga i to mu ne da da u ovome potonjemu nade zadovoljenje jest okov nekog apstraktuma koji nije osloboen u pojam. Da se um spozna kao rua u kriu sadanjosti i da se ovjek na taj nain njoj raduje, taj je umni uvid pomirenje sa zbiljom to ga filozofija prua onima kojima se jednom javio unutarnji zahtjev da pojme i da u onome to je supstancijalno isto tako dobiju subjektivnu slobodu, kao i da sa subjektivnom slobodom ne stoje u onome to je u posebnome i sluajnome, nego u onome to je po sebi i za sebe.
To je takoer ono to sainjava konkretniji smisao onoga to je gore apstraktnije bilo oznaeno kao jedinstvo oblika i sadraja, jer je oblik u svom najkonkretnijem znaenju um kao pojmovno spoznavanje, a sadraj - um kao supstancijalna bit obiajnosne i prirodne zbilje; svjesni identitet obojega jest filozofska ideja. Velika je svojeglavost, svojeglavost koja ovjeku ini ast, ne htjeti nita priznati kao nazor to nije opravdano milju - a ta je svojeglavost ono to karakterizira novije vrijeme, inae osebujni princip protestantizma. Ono ime je Luther kao vjerovanje otpoeo u uvstvu i u svjedoanstvu duha, jest isto to je dalje sazreli duh teio da shvati u pojmu; pa da se tako u sadanjosti oslobodi i da na taj nain u njoj nae sebe. Kao to je postala glasovita izreka da polovina filozofija odvodi od Boga - a to je ona ista polovinost koja spoznavanje ini pribliavanjem istini - dok prava filozofija vodi k Bogu, isto je tako i s dravom. Kao to se um ne zadovoljava pribliavanjem koje nije ni vrue ni hladno, pa je stoga bljutavo, isto se tako malo zadovoljava hladnim oajanjem koje priznaje da je u ovoj vremenitosti, dodue, loe ili, u najboljem sluaju, osrednje, ali da se u njoj upravo nita bolje ne moe dobiti, da stoga valja odravati mir sa zbiljom. Mir s njome, koji pribavlja spoznaja, topliji je. Da pouavanju kakav treba da bude svijet kaemo jo jednu rije, filozofija ionako dolazi uvijek prekasno do toga. Kao misao svijeta javlja se ona tek u vrijeme poto je zbiljnost ispunila svoj proces razvoja i dovrila se. To to ui pojam, pokazuje nuno isto tako i povijest - da se tek u zrelosti zbilje ono idealno javlja nasuprot realnome i da ono idealno sebi u liku intelektualnog carstva gradi isti svijet, shvaen u njegovoj supstanciji. Kad filozofija svojim sivilom slika na sivome, onda je jedan lik ivota ostario, a sivilom na sivome ne moe se pomladiti, nego samo spoznati; Minervina sova poinje svoj let tek u suton. No vrijeme je da se zavri ovaj predgovor; kao predgovor on ionako moe govoriti samo povrno i subjektivno stajalitu spisa kojemu on prethodi. Ako u jednom sadraju treba filozofski govoriti, onda on podnosi samo znanstvenu, objektivnu obradu, kao to i piscu svako prituvrjeenje druge vrste nego to je rasprava samoj stvari, mora vaiti samo kao subjektivan prigovor, pa mu ono mora biti ravnoduno. Berlin, 25. juna 1820.
2
UVOD
21 Ne takozvani zgoljni pojmovi; filozofija zna najbolje da su takozvani zgoljni pojmovi neto nitetno - nego bitno njihovo ozbiljenje - realiziranje. Zbiljnost je samo jedinstvo unutarnjega i spoljanjega - da pojam nije neko zgoljno unutarnje, nego takoer realno - a da spoljanje, realno, nije neki bespojmovni realitet, opstanak - egzistencija, nego da je bitno odreen s pomou pojma. - Ovo u opoj razlici pojma i ideje; - za nefilozofski smisao pret(hodno), historijski - ono poblie odlaem do pojma prava - pojma ove ideje same - jer pravo je posve samo kao ideja -
UVOD 1 1 Predmet je filozofijske pravne znanosti ideja prava, pojam prava i njegovo ozbiljenje. Filozofija ima posla s idejama, i s toga ne s onim to se uobiajilo nazivati zgoljnim pojmovima; tavie, ona pokazuje njihovu jednostranost i neistinitost, kao i to da je pojam (ne ono to se esto tako naziva, a samo je apstraktno razumsko odreenje) jedino ono to ima zbiljnost, i to tako da on sebi ovu sam daje. Sve to nije ta, samim pojmom postavljena zbiljnost, jest prolazno opstojanje, spoljanja sluajnost, mnjenje, pojava bez biti, neistina, obmana itd. Oblikovanje koje pojam sebi daje u svojem ozbiljenju drugi je bitni moment ideje za spoznaju samog pojma, a od oblika valja ga razlikovati samo kao pojam. [uz 1] 30. X 1822 Priroda stvari. Ne: imamo ove i ove pojmove i sadraj, pravo, slobodu, vlasnitvo, dravu itd., i sad ovom pojmu takoer razgovijetno mislimo; - formalno obrazovanje nita ne pomae odluivanju stvari. - Ve: promatrati upravo prirodu stvari same, to je pojam stvari - a ono je neto samo dano, bogzna odakle shvaeno, predstavljeno itd.
1 : U narednom tekstu (do paragrafa 180) paragrafima i (umetnutim) primjedbama uz paragrafe prikljuene su rukopisne biljeke koje su pisane prorijeeno u Hegelovom prirunom primjerku (obiljeene znakom ) ; krae primjedbe koje se odnose na pojedine izraze stoje u fusnotama. - Usmeni dodaci iprema biljekama sa predavanja) slijede izdanje Filozofije prava u VIII tomu Djela. - Vlastorune biljeke kao i usmeni dodaci su odvojeni od glavnog teksta i oznaeni uglastom zagradom ili napomenom dodatak.
Dodatak. Pojam i njegova egzistencija su dvije strane razdvojene i sjedinjene kao dua i tijelo. Tijelo je isti ivot kao i dua a ipak se oboje mogu nazvati kao da lee jedno izvan drugog. Dua izvan tijela ne bi bila nita ivo a isto tako je i obrnuto. Tako je postojanje pojma njegovo tijelo kao to se ono pokorava dui koja ga je proizvela. Klice u sebi imaju stablo i sadre cijelu njegovu snagu, premda one jo nisu ono samo. Stablo posve odgovara jednostavnoj slici klice. Ako tijelo ne odgovara dui, onda je to neto upravo bijedno. Jedinstvo postojanja i pojma, tijela i due, jest ideja. Ono nije samo harmonija nego potpuno proimanje. Ne ivi nita to nije na bilo koji nain ideja. Ideja prava je sloboda i da bi bila istinski shvaena ona se mora spoznati u njenom pojmu i njegovom postojanju.
2.
Pravna je znanost jedan dio filozofije. Stoga ona ideju, koja je um nekog predmeta, mora razviti iz pojma ili, to je isto, promatrati vlastiti imanentni razvoj same stvari. Kao dio ima ona odreenu poetnu taku, koja je rezultat i istina onoga to prethodi i to sainjava njen takozvani dokaz. Stoga pojam prava, po svom nastajanju pada izvan znanosti prava, njegova se dedukcija ovdje pretpostavlja i kao danog valja ga prihvatiti. Dodatak. Filozofija obrazuje krug. Ona ima neto prvo, neposredno, budui da uope mora poeti, ima neto to nije dokazano, neto to nije nikakav rezultat. Ali ono ime filozofi-
22
UVOD
23 ona, naprotiv, svoju istinu iz njega mora uzeti, sebe njime ispraviti i spoznati. - Ako je, meutim, onaj nain spoznaje sa svojim formalnostima definicija, zakljuivanja, dokazivanja i sl., s jedne strane, manje ili vie iezao, onda je to, naprotiv, lo nadomjestak to ga je dobila s pomou jedne druge manire, naime da treba neposredno prihvatiti i tvrditi ideje uope, a tako i ideju prava i njegova dalja odreenja kao injenice svijesti, i da prirodni ili neki uzvieni osjeaj, vlastite grudi i oduevljenje, valja uiniti izvorom prava. Ako je ova metoda od svih najudobnija, onda je ujedno i najnefilozofskija - da ovdje ne spominjemo druge strane takva nazora koji se ne odnosi samo na spoznavanje, nego neposredno na djelovanje. Ako prva, dodue formalna, metoda ipak jo zahtijeva oblik pojma u definiciji, a u dokazu oblik nunosti spoznavanja, onda manira neposredne svijesti i osjeaja ini principom subjektivitet, sluajnost i proizvoljnost znanja. U emu se sastoji znanstveni postupak filozofije, valja ovdje pretpostaviti iz filozofske logike. [uz 2] a/ Nain kako bismo ovdje morali postupati - u odreenju pojma prava. a/ Obian nain da se stvore odreenja iz predstave pozitivnim pravnim odreenjima. / Pojam prava po sebi i za sebe samoga - nunost; inae pak mogu leati u predstavi drugih odreenja, koja se ele - Sin [ = ] stvar, neto to otac moe prodati, ne slijedi iz pojma prava, - dakle ako definicija ne odgovara ovoj predstavi, to je utoliko gore za predstavu, pozitivno pravno odreenje, - ne definicija, / Iz pojma razviti -konzekventno - prema pojmu stvari. Definicija. Do takvih formalnih opih stvari ne stoji u praktinom pravu, nego do detalja - to je ueniji subjekt, to vie vlada detaljima. No neto je drugo stvar, koja je utoliko gora ukoliko je proziran detalj, a ne ono openito. Hvala Bogu, u naim se dravama moe definicija ovjeka - kao pravno sposobnoga - staviti na elo zakoni-
ja poinje jest neposredno relativno, budui da se to mora pojaviti na jednoj drugoj krajnjoj taki kao rezultat. Ona je jedan niz koji ne visi u zraku, koji nije neto to neposredno poinje, nego ona krui u sebi. Po formalnoj, nefilozofskoj metodi znanosti trai se i zahtijeva prvo definicija, u najmanju ruku poradi spoljanjeg znanstvenog oblika. Pozitivnoj pravnoj znanosti, uostalom, i ne moe mnogo biti do toga, jer ona prije svega eli oznaiti to je pravno, tj. koja su to posebna zakonska odreenja zbog kojih se za opomenu reklo: omnis definitio injure civili periculosa. I doista, to su nepovezanija i u sebi protivurjenija odreenja nekog prava, to su manje u njemu mogue definicije, jer one treba da sadravaju upravo opa odreenja, a ova, pak, ine neposredno vidljivim ono protivurjeno, ovdje ono nepravo, u njegovoj golotinji. Tako npr. u rimskom pravu ne bi bila mogua nikakva definicija ovjeku, jer se rob ne bi mogao supsumirati pod nju; u njegovu je stanju onaj pojam, tavie, povrijeen; isto tako inilo bi se kao opasna za mnoge odnose definicija vlasnitvu i vlasnicima. - No dedukcija definicije izvodi se uglavnom iz etimologije, prije svega iz toga to se ona apstrahira iz posebnih sluajeva i to se pri tome ini osnovom uvstvo i predstava ljudi. Ispravnost definicije dovodi se onda u suglasnost s opstojeim predstavama. Pri toj se metodi odstranjuje ono to je jedino znanstveno bitno, u pogledu sadraja nunost stvari po sebi i za sebe samu (ovdje prava), a u pogledu oblika priroda pojma. tavie, u filozofskoj je spoznaji glavna stvar nunost nekog pojma, a da kretanje postane rezultat, to je njegov dokaz i dedukcija. Dok je tako njegov sadraj za sebe nudan, valja, kao drugo, potraiti ono to njemu odgovara u predstavama i jeziku. Kakav je, meutim, ovaj pojam za sebe u svojoj istini i kakav je on u predstavi, to ne samo da meusobno moe nego i mora biti razlino i u obliku i liku. Ipak, ako predstava nije i po svom sadraju lana, moe se pojam zacijelo pokazati kao sadran u njoj i, po svojoj biti, kao opstojei u njoj, to znai: predstava moe biti uzdignuta do oblika pojma. No ona je tako malo mjerilo i kriterij pojma, koji je za sebe sam nudan i istinit, da
24
UVOD
25
ka - a da se ne upadne u opasnost da e se naii na odreenja ovjekovu pravu i dunostima ovjeka koja protivurjee pojmu ovjeka. Sprijeda se, dodue, dadu staviti takoer po pojmu ispravne definicije ako se pri tome odriemo konzekvencije, toga da dalja odreenja ne protivurijee tom pojmu. Ako nekonzekventne definicije [nisu] ni za to - takoer samo neka uenost. U starom rimskom pravu to nije tako - rob, sin nije pod to supsumiran. Hein [eccius, Elementa Tuns, Civilis 1728] 75. Homo cuicunque mens* ratione praedita in corpore humano contigit. Persona est homo, cum quodam statu consideratus. 76. Status est qualitas, cuius ratione homines diverso jure utuntur. 77. Servus itaque est homo, est etiam, persona, quatenus mm statu naturali consideratur, sed ratione status civilis est . 89. Ingenuus est, qui statim, ut natus est, liber est a ipak ga je otac mogao prodati - ranije ubiti. 130. Filii familias erant quidem ingenui, sed non patres familias /takoer ne kad je oenjen -/ et hine personae quidem censebantur, sed ratione aliorum civium et ingeniorum, non ratione patris, cujus respectu res maneipi aeque ac servi habebantur.2
3.
Pravo je pozitivno uope a) po obliku, to ono u nekoj dravi vai, a taj zakonski autoritet princip je za njegovo pozna* ali tada je ratio prazna rije a njegov pojam nita ne oznaava 2 17. ovjek je onaj kome je uvijek bio dodijeljen razumom obdaren duh u jednom ljudskom tijelu. Osoba je ovjek posmatran u jednom odreenom statusu. 76. Status je svojstvo na osnovu kojeg ljudi uivaju razliita prava. 77. Rob je prema tome ovjek, a on je i osoba ukoliko se promatra u prirodnom stanju, ali je on s obzirom na graansko stanje ,bez lica'. 89. Slobodno roden je onaj koji je u trenutku svog roenja slobodan... 130. Potinjeni (djeca) bili su dodue slobodno roeni ali ne nepotinjeni (otac porodice) -, stoga su oni bili posmatrani dodue kao osobe, ali samo obzirom na druge graane i slobodno roene, ne s obzirom na oca u pogledu kojega su se tretirali kao stvari (vlasnitvo).
vanje, pozitivna pravna znanost, b) Po sadraju dobiva ovo pravo pozitivan element; a) po posebnom nacionalnom karakteru nekog naroda, po stupnju njegova povijesnog razvoja i povezanosti svih odnosa koji pripadaju prirodnoj nunosti, ) po nunosti da jedan sistem zakonskog prava sadrava primjenu opeg pojma na posebnu kakvou predmeta i sluajeva koja je dana izvana - primjenu koja nije vie spekulativno miljenje i razvoj pojma, nego supsumcija razuma; ) u posljednjim odreenjima koja su potrebna za odluku u zbilji. Ako se pozitivnom pravu i zakonima suprotstavi osjeaj srca, nagnue i proizvoljnost, onda u najmanju ruku filozofija ne moe priznavati takve autoritete. - Da sila i tiranija mogu biti element pozitivnog prava, to je za nj sluajno i ne tie se njegove prirode. Kasnije e se, u 211-214, pokazati mjesto gdje pravo mora postati pozitivno. Ovdje su odreenja, koja e se pokazati, samo navedena da bi se naznaile granice filozofskog prava i da bi se odmah odstranila eventualna predstava ili ak zahtjev, kao da bi se sistematskim razvijanjem tog prava trebao dobiti pozitivan zakonik, tj. takav kakav je potreban zbiljskoj dravi. - Bio bi velik nesporazum ako bi se to to su prirodno pravo i filozofsko pravo razliita od pozitivnoga preokrenulo u to da su ona meusobno suprotstavljena ili protivna; ono je, prvo, naprotiv, prema ovome drugome u odnosu Institucija prema Pandektama.*U pogledu povijesnog elementa u pozitivnom pravu, koje se prvo spominje u preanjem , dao je Montesquieu istinski historijski nazor, pravo filozofsko stajalite da zakonodavstvo uope i njegova posebna odreenja ne valja promatrati izolirano i apstraktno, nego, naprotiv, kao ovisan momenat jednog totaliteta, u povezanosti sa svim ostalim odreenjima koja sainjavaju karakter jedne nacije i jednog vremena; u toj povezanosti dobiva ono svoje istinsko znaenje, a time i svoje opravdanje. - Da bi se razmatrali pojavljivanje i razvijanje pravnih odreenja koja su se pojavila u vremenu ovo isto povijesno nastojanje, kao i spoznaja njegove razumske konzekvencije, koja proizlazi iz njihova usporei* Institucije (Institutiones) udbenik prava, Pandekte - pravo (rimsko), koje je vailo i u srednjem i novom vijeku (pandektarno pr.). - Bilj. prev.
26
UVOD
27 nunim, i ako se time ispunilo ono to je zahtijevalo historijsko stajalite, onda naprotiv, ako to treba da vai kao ope opravdanje same stvari, slijedi protivno, naime da je institucija, budui da takve okolnosti vie ne opstoje, time, tavie, izgubila svoj smisao i svoje pravo.* - Tako, ako se npr. za odravanje samostana smatra vanim njihova zasluga za obraivanje i naseljavanje pustinja, za odravanje uenosti poukom i prepisivanjem itd., i ako se ta zasluga smatra razlogom i odreenjem za njihovo dalje opstojanje, onda iz toga, tavie, slijedi da su oni u sasvim promijenjenim prilikama, bar utoliko, postali suvini i nesvrsishodni. - Budui da su, pak, povijesno znaenje, povijesno pokazivanje i objanjavanje nastajanja i filozofski nazor, takoer nastajanju i pojmu stvari, kod kue u razlinim sferama, zato oni utoliko mogu zadrati meusobno ravnoduan stav. No kako oni ni u onom to je znanstveno ne zadravaju uvijek taj ravnoduni stav, navodim jo neto to se toga tie kako se javlja u Udbeniku povijesti rimskog prava (1799) gospodina [Gustava] Hugoa, odakle ujedno moe proizai dalje objanjenje one manire suprotnosti. Gospodin Hugo navodi tu (5. izdanje [1818] 53) da Ciceron hvali dvanaest ploa s prijekim pogledom na filozofe, ali filozof Favorin obrauje ih potpuno isto onako kao to je odonda ve mnogi veliki filozof obradio pozitivno pravo. Jedanput zauvijek gotov odgovor na takvu obradu izraava tu gospodin Hugo u razlogu to je Favorin isto tako malo razumio dvanaest ploa kao ti filozofi pozitivno pravo. - to se tie prijekora pravnika Seksta Cecilija filozofu Favorinu, kod Gelija, Noctes Atticae. XX, I [22] to taj prijekor izrie prije svega trajni i istinski pricip opravdanja onoga to je po svom sadraju prosto pozitivno. Non ignoras vrlo dobro kae Cecilij Favorinu legum opportunitates et medelas pro temporum moribus et pro rerum publicarum generibus, ac pro utilitatum praesentium rationibus, proque vitiorum, quibus medendum est, fervoribus, mutari ac flecti, neque uno statu consistere, quin, ut facies coeli et maris, ita rerum atque fortunae tempestatibus varientur. Quid salubrius visum est
* [rukopisno:] Engl[eska] - Mudrost predaka
vanja s pravnim odnosima koji ve opstoje, ima u svojoj vlastitoj sferi svoju zaslugu i svoju valjanost pa stoji izvan odnosa s filozofskim promatranjem, ukoliko se, naime, sam razvoj iz historijskih osnova ne zamjenjuje s razvojem iz pojma i ukoliko se povijesno objanjenje i opravdanje ne proiruje do znaenja opravdanja koje vai po sebi i za sebe. Ta razlika, koja je vrlo vana i koju valja zapamtiti, istovremeno je vrlo jasna; jedno pravno odreenje dade se na osnovu prilika i opstojeih pravnih institucija, pokazati kao savreno obrazloeno i konzekventno, a po sebi i za sebe ipak moe biti nepravedno i neumno, poput mnotva odreenja rimskog privatnog prava, koja su sasvim konzekventno proisticala iz takvih institucija kao to su rimska oinska vlast, rimski brak. No ako pravna odreenja i jesu pravedna i umna, ipak je neto sasvim drugo da se to njima pokae, to se istinski moe dogoditi samo s pomou pojma, a neto drugo da se prikae povjesnost njihova nastupanja, prilike, sluajeve, potrebe i dogaaje koji su doveli do njihova ustanovljivanja. Takvo prikazivanje i (pragmatiko) spoznavanje iz bliih i daljih povijesnih uzroka nazivaju esto objanjenjem ili, jo radije, poimanjem, u mnjenju da se s pomou tog pokazivanja povjesnosti zbiva sve ili, tavie, ono bitno do ega jedino stoji da bi se zakon ili pravna institucija pojmila; dok, naprotiv, ono istinski bitno, pojam stvari, pri tome gotovo nije ni dolo do rijei. - Tako se obiava govoriti i rimskim, germanskim pravnim pojmovima, pravnim pojmovima kako su odreeni u ovom ili onom zakoniku, dok se pri tom ne javlja nita od pojmova, nego samo opa pravna odreenja, razumske postavke, naela, zakoni i si. - Zapostavljanjem one razlike uspijeva da se poremeti stajalite i da se pitanje istinskom opravdanju pretvori u opravdanje na osnovu okolnosti, konzekvencije iz pretpostavki koje po sebi uglavnom isto tako malo vrijede itd., i uope da se ono relativno stavlja na mjesto apsolutnoga, spoljanja pojava na mjesto prirode stvari. Povijesnom opravdanju, ako zamijeni spoljanje nastajanje s nastajanjem iz pojma, dogaa se onda da nesvjesno ini protivno od onoga to namjerava. Ako se nastajanje jedne institucije pod njenim odreenim okolnostima pokae potpuno svrsishodnim i
28
UVOD
29
rogatione illa Stolonis ..., quid utilius plebiscito Voconio ... quid tarn necessarium existimatum est..., quam lex Licinia ...? Omnia tarnen haec obliterata et operta sunt civitatis opulentia3... - Ti su zakoni pozitivni utoliko ukoliko imaju svoje znaenje i svrsishodnost u okolnostima, a, prema tome, imaju uope samo historijsku vrijednost, stoga i jesu prolazne prirode. Mudrost zakonodavaca i vlada u onome to su uinili za opstojee okolnosti i odredili za tadanje prilike, jest stvar za sebe i pripada ocjeni povijesti, koja e onu mudrost utoliko dublje priznati ukoliko takvu ocjenu vie podupiru filozofska gledita. Meutim, daljim opravdanjima dvanaest ploa protiv Favorina elim navesti jedan primjer, jer Cecilij pri tome iznosi besmrtnu prijevaru metode razuma i njegova rezoniranja, naime da se za lou stvar navede dobar razlog pa da se misli da se ona time opravdala. Za odvratni zakon koji vjerovniku nakon proteklog roka daje pravo da ubije dunika ili da ga proda kao roba, a ako je bilo vie vjerovnika, da od njega odreu komadie i da ga na taj nain razdijele meusobno, i to tako da ne bi kome, ako bi suvie ili premalo odrezao, iz toga trebala da nastane pravna teta (klauzula koja je Shakespeareovu Shylocku u Mletakom trgovcu dobro dola i koju je on najzahvalnije akceptirao) - za sve to Cecilij navodi dobar razlog da e se time vjernost i vjera utoliko vie osigurati i da [bi] upravo zbog odvratnosti tog zakona nikad nee trebati doi do njegove primjene. Njegovoj nepromiljenosti pri tome ne izmie samo refleksija da je upravo tim odreenjem unitena ona namjera, osiguravanje vjernosti i vjera nego i on sam neposredno zatim navodi primjer djelovanja zakona lanim svjedoanstvima koje je promaeno svojom neumjerenom kaznom. to, meutim, gospodin Hugo hoe time da Favorin nije
3 Ti vrlo dobro zna da se pomona sredstva i lijekovi zakona, ukoliko trebaju biti djelotvorni, uvijek moraju preobraziti i promijeniti, bilo prema obiajima vremena i vrstama dravnog ustrojstva kao i prema zahtjevima i okolnostima savremenosti i prema nedostacima koji se moraju sprijeiti, i da oni ne smiju istrajavati u jednom stanju a da kroz obilje dogaaja i sluaja ne budu podvrgnuti mnijenju kao to je oblik i izgled neba i mora. Sto bi moglo biti zdravije od onog Stolonijevog prijedloga zakona..., ta korisnije od Voconiusove zajednike odluke..., ta se smatra tako nunim kao to je Licinijev zakon...? A ipak su svi pali u zaborav i baeni u sjenu izvanrednom imunou drave....
razumio zakon, ne da se uvidjeti; svako je ae zacijelo kadro da ga razumije, a najbolje bi spomenuti Shylock razumio jo i navedenu, za njega tako povoljnu klauzulu; - pod razumijevanjem mora da je gospodin Hugo mislio samo tvorbu razuma, koja se s pomou dobrog razloga umiruje kraj jednog takvog zakona. Jedno drugo nerazumijevanje, koje je Cecilij upravo ovdje predbacio Favorinu, filozof, uostalom, ve moe priznati a da ba ne pocrveni od stida, naime da je iumentum koji se, a ne arcera, samo bolesniku po zakonu treba da dade da bi se kao svjedok doveo pred sud, znaio ne samo konja nego takoer i koiju ili kola. Cecilij je iz tog zakonskog odreenja mogao izvui dalji dokaz izvrsnosti i tanosti starih zakona, naime da se oni uputaju ak u to da se za pozivanje bolesna svjedoka pred sud bave odreivanjem ne samo razlike izmeu konja i kola nego takoer i kola i kola pokrivenih i postavljenih, kako Cecilij objanjava, i takvih koja nisu tako udobna. Time bismo imali izbor izmeu krutosti onog zakona ili izmeu beznaajnosti takvih odreenja, ali iskazati beznaajnost takvih stvari i njihovih uenih objanjenja uz to, bila bi jedna od najveih pogreaka prema ovaj i drugim uenostima. Gospodin Hugo, meutim, govori u navedenom udbeniku i umnosti, s obzirom na rimsko pravo; na to sam naiao, jest ovo: Poto je on u raspravljanju razdoblju nastajanja drave do dvanaest ploa, 38. i 39, rekao da su (u Rimu) imali mnogo potreba i da je ovjek bio prinuden da radi, pri emu je kao pomonika upotrebljavao teglee i tovarne ivotinje, kao to ih kod nas ima, da se tlo izmjenjivalo breuljcima i dolinama, a da je grad leao na breuljku itd. - navoenja kojima je moda trebao da bude ispunjen Montesquieov smisao, ali ime teko da bi se nalo da je pogoen njegov duh - on sada, dodue, navodi, 40, da je pravno stanje, bilo jo vrlo daleko od toga da zadovolji najvie zahtjeve uma (sasvim ispravno; rimsko porodino pravo, ropstvo itd. ne zadovoljava ni vrlo male zahtjeve uma); ali u iduim razdobljima gospodin Hugo zaboravlja da naznai u kojem je razdoblju i da li je u bilo kojemu od njih rimsko pravo zadovoljavalo najvie zahtjeve uma. juristikim klasicima u raz-
UVOD
31
dobiju najvie izgradnje rimskog prava kao znanosti ipak se kae, u 289, da se ve dugo zapaa da su juristiki klasici bili filozofski obrazovani, ali malo ih zna (iz mnogih izdanja udbenika gospodina Hugoa zna to sad ipak vie njih) da ne opstoji vrsta pisaca koji bi zbog konzekventnog zakljuivanja iz naela toliko zasluili da se stave bok matematiarima, a u jednoj posve upadljivoj osobitosti razvijanja pojmova novijem tvorcu metafizike, kao to to zasluuju rimski pravni uenjaci; ovo posljednje potvruje znaajna okolnost da se nigdje ne javlja tako mnogo trihotomija kao kod juristikih klasika i kod Kanta. - Ona konzekvencija koju je Leibniz toliko hvalio zacijelo je bitno svojstvo pravne znanosti, kao i matematike i svake druge razumske znanosti; ali sa zadovoljenjem zahtjeva uma i filozofskom znanou ta razumska konzekvencija nema jo nikakve veze. Osim toga valja, dakako, inkonzekvenciju rimskih pravnih uenjaka i pretora potivati kao jednu od njihovih najveih vrlina kad su njome odstupali od nepravednih i odvratnih institucija, ali videi se prinudenima da callide izmisle prazne razlike rijei (da se ono to je takode bilo batina nazove bonorum possesio), i ak lude izgovore (a ludost je takoer inkonzekvencija) da bi se spasio slovo tablica, kao s pomou fikcije, , da je filia filius (Heineccius Antiquitatum Romanorum .... liber I (Frankfurt 1771), tit II 24). - Smijeno je, meutim, da se juristiki klasici zbog nekoliko trihotomijskih razdioba - sasvim po primjerima navedenima na tom mjestu u bilj. 5 - vide izjednaeni s Kantom i da se takvo neto naziva razvojem pojmova. [Uz 3] Primjena opeg na posebnu prirodu predmeta - Kraa; pretampavanje, zbirke, plagijat umetnut u djelo [?] , muzike zbirke, - umjetnika djela, bakrorez, ovoj litografiran - kazalini komadi - prijepisi ili kopije - ako su ve tampani, vlasnitvo izvodioevo. / Posljednje odreenje - ide dalje, do spoljanosti, - tj. odreenja kvantiteta - takoer kvaliteta, da li batinanje ili zatvor, ili novana kazna. Rok od est sedmica; poziv da se valja odazvati za 1 godinu i 1 dan.
a/ Postavljeno - a/ Znanje - pravo drave da kanjava. / Odreeno - ovjek svijest - prema uvstvu (dirljivo - pod starim hrastovima - na nain oeva, pravedni muevi u ovom smislu, tradicija - suprotstavljena pojmu idealizma), prema sluajnosti mnjenja, takoer samovolji, asovitom osjeaju. Pozitivno ovdje ne suprotstavljeno onome negativnome, nego pozitivno: ono je postavljeno, vai. Kasnije, u svoje vrijeme - na razliitim takama, gdje pravo stupa u ono pozitivno a/ mora biti pozitivno. Moe se, moda, misliti da ima neki pravni sistem i pravno stanje koje bi bilo isto umno - samo umno - ideal, - zahtijeva se da bi to tako trebalo biti - najvii zahtjev. On ima u sebi neto ispravno, ali i neto neispravno - Ispravno: um treba da bude vladajui, i on je to u obrazovanoj dravi - u cjelini takoer - ima vie uma u tome nego to se misli, tome je ve bilo govora; sadanjost se pojavljuje refleksiji, naroito ubraenosti kao kri, dodue s nunou - a ruu, tj. um u tom kriu ui spoznavati filozofija. A ono neispravno iz takoer ve navedenoga. Um u zbiljnosti stupa u spoljanjost opstanka - primjena, oblik pozitivnog - dalja sfera, gdje samo razum ima svoju vlast, koja je osloboena uma, svejedno tako ili ovako - vladaju prirodne okolnosti itd. - Meu ovima takoer i vlastito svojstvo duha - naime biti odreen s pomou slobode ali kao neposredna svijest spoljanjega, a takoer i unutarnjega, svijest pravu dunosti - da u sebi samom dade da to vai, jer vai - drava, zakoni imaju sami ovu dvostruku stranu - da budu u sebi umni ili razumni i da tako odgovaraju vlastitom uvidu u pojam, tako da ih individua moe sluati, jer ih ona sama spoznaje kao dobro - ali takoer i stranu da oni vae, vidi a). Oni moraju vaiti; subjektivni je uvid ujedno neto sluajno, i vaenje prava ne moe se uiniti tome ovisnim da li je tko tako mislio i elio - ili ovako. Jer upravo oni [su] ono ne-sluajno, ono u emu je, tavie, sluajnost ukinuta. - Ljudi se vladaju tako prema zakonima iz straha - a svjesni je strah lukavost s oprenim unutarnjim uvjerenjem, iz vjere, povjerenja - za-
32
UVOD
33
tim takoer pri svemu umu i uvidu - velik dio zakonskih odreenja iz zdravog ljudskog razuma, koji, meutim, ima pravi smisao da opstoji jedna beskonana sfera u kojoj se moe odluivati ovako ili onako; - ali gdje je glavna stvar da je odlueno; to mora biti zapovjeeno u svijetu, isto zapovjeeno; tj. u religiji i umu ne moe se prosto zapovijedati - no [moe] upravo na strani beskrajne sluajnosti. [uz 3 primjedb.] a/ historijski postupak - spoljanje okolnosti, razlozi. / u nekada, - u istoj prolosti; ono umno pravo, jest [ono] sadanje, mora u sadanjosti biti umno, ne iz neke okolnosti koja je jednom postojala - ne dobri razlozi, tj. odreenja uzeta iz ovog, onog obzira. - Um je sadanji - siromani carski slobodni grad - jaki kontingent. / u jednom drugom pozitivnom - brano pravo institucija. Objasniti. To je vrlo esta pojava [pojava koja je sada uinjena znanou] kad se pita razlogu ove uredbe, zakonske dispozicije - npr. zato su izborni kneevi Falake patroni kotlokrpa - pravo da se patenti izloe - vitez zapovijeda konjicom - nad trubaem i bubnjarom - bubanj od mjedi - oni koji su izraivali bubnjeve izraivali su i kotlove - svuda smjeti raditi - dravni izraiva bubnjeva. - Ovo je vjena pria, koja stalno traje - zakonska dispozicija - u rimskom ili njemakom pravu - Razlog, dvoznanost - da li razuman razlog njegova spoljanjeg nastajanja, postajanja vaeim - i unutarnji umni razlog, razlog u misli stvari - pojam. Oni koji posve nita ne razumiju pitanje - bit e na to vrlo bijesni i nezadovoljni; jer to je sasvim drugo podruje, na koje se stvar prenosi, - podruje pojma - Uobiajeno odgovaranje biva obino - ne razumije se stvar. Odatle / reeno u primjedbi - shvaeno - uvidjeti smisao pozitivnih pravnih dispozicija posve je lako. - No pod razumijevanjem razumije se
/ poznavanje svih beskonanih detalja - posve bespotrebno za umni uvid; - uenjak, kae se, razumije stvar - kao uenjak on je pritijenjen uz te historijske detalje; i samo odatle moe vaiti da onaj razumije pravo koji je uglavnom, kao to takoer kae gospodin Hugo, posjeivao kolegije tome, univerzitet. - Kao da time svi graani koji nisu sluali nikakve juristike kolegije ne bi nita razumjeli pravu - takvi juristi gledaju ostale ljude kao svoje pravne robove. Pripada metieru oVo pravo na umno poimanje ne moe sebi uzeti nikakav narod - nikakvi laici - ovdje jo manje nego u religiji. Laici ne razumiju nita od religije - a dolo je vrijeme da se pita za um stvari. / ne spoznaje se vanost takvog poznavanja; njemu njegovu podruju radi se - ne razumije se stvar, ne zna se emu se rad;; tj. ne ostaje se pri tom emu oni misle da je rije - naime upravo historijskom znanju i dobrim razumskim razlozima; - ne razumjeti znai [:] oni stoje na jednom drugom stanovitu - i ovo treba da bude iskljuivo jedino - ne priznaju da postoji takoer i umno stanovite. / Ovo nepoznavanje umnog stajalita - bezbrinost -zbog toga, oholost da se misli kako se kod uenog poznavanja ve ima za sebe umna spoznaja - osveuje se zatim takoer - ne moe se, opstoje mjesta gdje se radi mislima; - ne moe se odoljeti a da se ne doe i do onoga openitoga - tada izlazi na vidjelo itava golotinja - tako je to naroito kod gospodina Hugoa, alosno je kako to tu izgleda Rotten boroughs* - objasniti, razum - mudrost predaka - u emu se ova sastojala? - da se poziva na velike gradove ili poznatija mjesta Tada ispravni razum - ali sada druge okolnosti - ne vie veza s ovim [uz 3 primjed. str. 25, prvi redovi] Uobiajene rijei [sa] Institu[cije] Pandekte zaobii [kako] Heinecc [ins] Fav[orinus].
* Rotten boroughs, eng. - ne imati vie pravi ustav. - Bilj. prev.
34
UVOD
35 putenje tovarne ivotinje bilo neadekvatno za bolesnog svjedoka, iz toga moglo ili moralo biti zakljueno da bi jumentum takoer morao znaiti i kola - nepokrivena.
Razumijevanje / smisao rijei; / [ius], razlog, veza; / Nerazumijevanje: ne znati ovaj razlog, dakle ne imati razum stvari; / ne dopustiti da vai takva vrsta razloga, tj. takav razum koji je ovdje jedino upotrijebljen. p- [uz 3, primjed., str. 26, posljednji redovi] Favof, govori na osnovu prirode stvari nasuprot tome - Caecrl[ius] opravdava zakon na osnovu posljedice da valja zastraiti. - Na osnovu posljedice? - nema li je treba da je ipak ima - posljedica, tavie, da se kazna nee izvriti, zloinstvo bi, ukoliko se moe zastraiti s pomou kazne, utoliko bilo zazorno - utoliko odvanije. Gell [ius], Noctes Atticae] XX, I Dissectum esse antiquitus neminem equidem neque legi neque audivi, quoniam saevitia poenae contemni non quitast. (No, da je bez obzira na to uinjeno mnogo dugova - a da nisu bili plaeni, proizlazi iz preanjega. - Vie puta kazano. Tertiis nundinis capite poenas dabant /s onim atrocitetom/ aut trans Tiberim peregre venum ibant.) An putas, Favorine, si non ilia etiam ex XII tabulis de tesdmoniis falsis poena abolevisset (?) et si nunc quoque ut antea qui falsum testimonium dixisse convictus esset, e saxo Tarpeio deiceretur, mentituros fuisse pro testimonio tarn multos quam videmus?" Na krivokletstvo se u Engleskoj rijetko podnosila tuba, jer je kazna otra smrtna kazna. [uz 3. primjedb. str. 26] Favorin je ipak morao razumjeti latinski; objanjenje jumentuma /leksika valja provjeriti/ za kola moglo je lako biti tako objanjeno da bi, budui da bi zgoljno doDa u starim vremenima niko nije bio raskomadan, tome u svakom sluaju nisam niti ta itao niti uo - pogotovo se to nita ne tie toga da se s nipodatavanjem izrazimo otrini kazne. (... Na trei pazarni dan plaali su svojim ivotom ili su bili prodani s one strane Tibra u tuinu). Ili vjeruje li, Favorinuse, ako i kazna za lanog svjedoka ne bi bila brisana iz Dvanaest tablica, i ako bi jo i danas kao neko, jedan od lanih iskaza onih koji su dovedeni iz Tarpejskog kra bio oboren, da bi tada bilo mnogo onih koji su u statusu svjedoka spremni lagati, kao to mi to doivljavamo?
4
4.
Tlo je prava uope ono duhovno, a njegovo poblie mjesto i ishodite volja, koja je slobodna, tako da sloboda ini njegovu supstanciju i odreenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slobode, svijet duha proizveden iz njega samoga kao druga priro* da. Dodatak. Slobodu volje najbolje je objasniti upuivanjem na fiziku prirodu. Sloboda je, naime, isto tako temeljno odreenje volje kao to je teina temeljno odreenje tijela. Kada se kae da je materija teka moglo bi se misliti da je ovaj predikat samo sluajan; ali to nije tako jer na materiji nije nita bez teine. Ona je tavie teina sama. Teina sainjava tijelo i jest tijelo. Isto je tako sa slobodom i voljom. Jer ono slobodno je volja. Volja bez slobode je prazna rije kao to je sloboda zbiljska samo kao volja, kao subjekt. Ali ta je ono to pogaa povezanost volje sa miljenjem, tome treba primijetiti slijedee. Duh je miljenje uope i ovjek se od ivotinje razlikuje miljenjem. Ali ne mora se predstaviti da je ovjek s jedne strane mislei, s druge strane onaj koji ima htijenje i da u jednom dranju ima miljenje a u drugom htijenje, jer ovo bi bila prazna predstava. Razlika izmeu miljenja i volje samo je razlika izmeu teorijskog i praktikog dranja, ali to nisu dvije sposobnosti nego je volja poseban nain miljenja: kao miljenje koje sebe prevodi u postojanje, kao poriv da sebi da postojanje. Ova razlika miljenja i volje moe se izraziti ovako. Time to ja mislim neki predmet ja ga pravim milju i uzimam mu ono osjetimo; ja od njega pravim neto to je sutinski i neposredno Moje: jer tek u miljenju ja sam kod sebe, tek je poimanje probijanje predmeta koji mi vie ne stoji nasuprot i kojemu sam ja uzeo ono to mu je vlastito, ono to je on imao za sebe prema meni. Kao to Adam kae Evi, ti si meso moga mesa i kost moje kosti, tako kae duh, to je duh moga duha, i stvarnost je iezla. Svaka predstava je jedno upu3
36
UVOD
37
ivanje a ovo pripada miljenju. Uiniti neto opim znai to misliti. Ja je miljenje a isto tako i ono ope. Kad kaem Ja, onda doputam da u tome padne svaka posebnost, karakter, ono prirodno, znanja, starost. Ja je posve prazno, punkualno, jednostavno, ali djelatno u ovoj jednostavnosti. arena slika svijeta je ispred mene: ja mu stojim nasuprot i u ovom dranju ukidam suprotnost, ovaj sadraj inim svojim. Ja je u svijetu kod kue ako ga zna, jo vie, ako ga je pojmilo. Toliko teorijskom dranju. Praktino dranje, naprotiv, poinje miljenjem, kod samoga Ja, i najprije se pojavljuje kao suprotstavljeno, jer se naime odmah postavlja jedno razdvajanje. Time to sam praktian, djelatan, to znai djelujem, ja sebe odreujem, a sebe odrediti znai upravo postaviti razliku. Ali ove razlike koje postavljam tada su ponovo moje razlike, odreenja dolaze meni, a svrhe, zbog ega sam ja pokrenut, pripadaju meni. Ako ja sada ispustim i ova odreenja i razlike, to znai stavim ih u takozvani vanjski svijet, one ipak ostaju moje: one su ono to sam uinio, ta sam napravio, one nose tragove moga duha. Ako je ovo sada razlika teorijskog i praktinog dranja, onda sada treba pokazati njihov odnos. Ono teorijsko je bitno sadrano u onom praktinom : Ovo ide protiv predstave da su oboje razdvojeni, jer ne moe se imati nikakva volja bez inteligencije. Naprotiv, volja sadrava u sebi ono teorijsko: volja odreuje sebe; ovo odreenje je najprije neki interes: ono to ja hou ja sebi predstavljam, to je predmet za mene. ivotinja djeluje po instinktu, pokrenuta je neim unutarnjim pa je i ona praktina ali ona nema volje, jer sebi ne predstavlja ono emu udi. Ali isto tako malo se moe teorijski drati ili misliti bez volje, jer time to mislimo mi smo upravo djelatni. Sadraj miljenog svakako uva formu bivstvujueg, ali je ovo bivstvujue neto posredovano, ono to je postavljeno naom djelatnou. Ove razlike su dakle nerazdvojine: one su jedno i isto, i u svakom injenju kao i u miljenju kao htijenju nalaze se oba momenta. U pogledu slobode volje moe se podsjetiti na negdanji postupak spoznavanja. Pretpostavljala se, naime, predstava volje, i pokuavalo da se iz nje dobije i utvrdi defincija volje, zatim se po nainu negdanje empirijske psihologije iz razliitih osjeta i pojava obine svijesti, kao to su kajanje, krivica i si., za koje je trebalo dati objanjenje samo na osnovu slobodne volje, naveo takozvani dokaz da je volja slobodna. Ugodnije je, meu-
tim, drati se prosto toga da je sloboda dana kao injenica svijesti i da se u nju mora vjerovati. Da je volja slobodna i to je volja i sloboda - dedukcija tome moe se izvriti, kao to je ve spomenuto ( 2), samo u povezanosti cjeline. Osnove te premise - da je duh ponajprije inteligencija i da su odreenja kroz koja ona u svom razvitku prolazi, od uvstva preko predstavljanja do miljenja, put da sebe proizvede kao volju, koja je, kao praktini duh uope, najblia istina inteligencije - to sam prikazao u svojoj Enciklopediji filozofskih znanosti (Heidelberg, 1817) 363-399 pa se nadam da u jednom moi da dadem njihovo dalje izvoenje. To je za mene utoliko vie potreba, ukoliko u time, kako se nadam, dati svoj prilog temeljitoj spoznaji prirode duha, budui da se, kao to tamo, u 367, bilj.,5 napominjem, ne nalazi lako jedna filozofska znanost u tako zanemarenom i loem stanju kao to je nauka duhu, koja se obino naziva psihologijom. - U pogledu momenata pojma volje, navedenima u ovom i u iduim Uvoda, koji su rezultat one premise, moe se ovjek, uostalom, u svrhu predstavljanja pozvati na samosvijest svakoga. Svatko e ponajprije nai u sebi da se od svega, ma to to bilo, moe apstrahirati i isto tako sam sebe odrediti, da svaki sadraj s pomou sebe moe postaviti u sebe i da za dalja odreenja isto tako ima primjer u svojoj samosvijesti. [uz 4. primjedba] Inteligencija Praktino kao s pomou mene postavljeno, negativno odreenje - praktino se nasuprot tome ponaati, to promijeniti Teorijski Bitkujui, pozitivno prisutno - Promatrati, to dopustiti i - spoznavati kako je to, to znati kao openito
3. izd. 444
38
UVOD
39 ova odmah donosi sa sobom nekakav red, nekakvo oposebljavanje*, kako uredaba tako i individua, a oposebljavanje i objektivno odreenje jest ono iz ijeg unitenja proizlazi za tu negativnu slobodu njena samosvijest. Tako ono to ona misli da eli, moe ve za sebe biti apstraktna predstava, a njeno ozbiljenje samo furija razaranja. [uz 5] 1. Volja uope postaviti sebe kao ope - Miljenje postavljanje opeg uope, htijenje mene kao opega - Ja predmet miljenja. Ja kao bie - Tko sebe nije mislio, nije slobodan - Tko nije slobodan, nije sebe mislio, tj. ne tako da bi ovo miljenje sebe, da je ono ope - bio upravo njegov bitak [uz 5 primjed.] /ivotinja proputa ovo, ono iz straha, doputa da neto drugo u njoj vlada. - ovjek odreenjem iz sebe samoga zbog svrhe koja je njegova - zbog neega pozitivnoga, koje on hoe - ovjek moe sebe ubiti ivotinja [ima] negativan sadraj, - ostaje negativna - njoj strano odreenje, na koje se ona samo navikava potitena je, nevjerna svojoj prirodi ovjek, budui da odrie - zbog jedne svrhe - ostavlja ovo to je elio imati - ali on ostaje on sam, neslomljen Moe takoer biti bez volje, moe se dopustiti prisiliti, tome kasnije, ukoliko prisilnost / formalno promatranje - ne zbog svrhe i zbog sadraja - sadraju tek kasnije / Sloboda praznine, koja sebe fiksira, u ovoj apstrakciji jedino postavlja svoj bitak - razumska sloboda jest sve odreeno - granica; ogranienje. Formalno zanoenje nekom [?] odreenou. Drugo, pojava - za sebe izolirana - u primj. napomenuto - Odreenost, pojavu, muku [?] odrediti.
Teorijski i praktino /uop e ne 2 moi - Praktina predstava /subjektivna svrha, to ja hou / da to jest /u volji - svijet, priroda, nunost - vjeno graeni hram - Vjeno opstojei - naen.
5.
Volja sadrava u sebi a) element iste neodreenosti ili iste refleksije ja u kojoj je razrijeeno svako ogranienje, svaki sadraj koji neposredno opstoji s pomou prirode, potreba, pouda i nagona ili koji je, bilo ime, dan i odreen; bezgranina beskonanost apsolutne apstrakcije ili openitosti, isto miljenje sebe same. Oni koji promatraju miljenje kao posebnu, osebujnu mo, odijeljenu od volje, kao takoer jedne osebujne moi, i koji nadalje miljenje smatraju ak tetnim za volju, osobito za dobru volju, pokazuju odmah unaprijed da ne znaju gotovo nita prirodi volje; primjedba koju e valjati jo ee uiniti istom predmetu. - Ako je jedna ovdje odreena strana volje - ta apsolutna mogunost da se moe apstrahirati od svakog odreenja u kojemu se ja nalazim ili koje sam ja u sebe postavio, bijeg iz svakog sadraja kao ograde - ono za to volja sebe odreuje ili to predstava vrsto dri kao slobodu za sebe, - onda je to negativna sloboda ili sloboda razuma. - To je sloboda praznine, koja je ovdje uzdignuta do zbiljskog lika i do strasti, i to - ostajui prosto teorijska, u religioznosti fanatizam indijske iste kontemplacije, a obraajui se k zbiljnosti, u politici kao i u religioznosti - fanatizam razaranja svakog opstojeeg drutvenog poretka, uklanjanje individua koje su sumnjive za neki poredak, kao i unitenje svake organizacije koja hoe ponovo da se pojavi. Samo ukoliko to razara, ima ta negativna volja osjeaj svog opstojanja; ona, dakako, misli da hoe nekakvo pozitivno stanje, npr. stanje ope jednakosti ili opeg religioznog ivota, ali ona doista ne eli njegovu pozitivnu zbiljnost, jer
* Besonderung sam ovdje i prevodio kao oposebljavanje, u smislu specifikacije. - Bilj. prev.
40
UVOD
41
Dodatak. U ovom elementu volje lei to da se mogu osloboditi od svega, da mogu napustiti svrhe, da mogu apstrahirati od svega. ovjek sam moe sve napustiti pa i svoj ivot: on moe poiniti samoubojstvo; to ivotinja ne moe, ona uvijek ostaje samo negativna; u jednom njoj stranom odreenju na koje se ona samo navikla. ovjek je isto miljenje samoga sebe, i samo kao mislei ovjek je ova mo da sam sebi da openitost, to znai da svaku posebnost, svaku odreenost ugasi. Ova negativna sloboda ili ova sloboda razuma je jednostrana, ali ovo jednostrano uvijek sadri jedno bitno odreenje u sebi: ona se stoga ne smije odbaciti ali nedostatak razuma je da on jedno jednostrano odreenje uzdie do jedinog i najvieg. Ova forma slobode se povijesno esto javlja. Kod Indijaca, na primjer, smatra se najviim da se istraje u znanju svog jednostavnog identiteta sa sobom, da se ostane u ovom praznom prostoru svoje unutarnjosti, kao bezbojno svjetlo u istom zoru, i da se napusti svaka djelatnost ivota, svaka svrha, svaka predstava. Na ovaj nain ovjek postaje brahmanom: to nije vie nikakva razlika konanog ovjeka i brahmana; svaka diferencijacija je, tavie, iezla u ovoj openitosti. Ova forma se konkretnije pojavljuje u djelatnom fanatizmu politikog kao i religioznog ivota. Tome, na primjer, pripada teror francuske revolucije u kojoj su trebale biti ukinute sve razlike talenta, autoriteta. Ovo vrijeme je bila strepnja, potres, nepodnoljivost svega posebnog; jer fanatizam hoe neto apstraktno i nikakvo ralanjivanje: tamo gdje se istiu razlike, on ih smatra suprotstavljenim svojoj neodreenosti i ukida ih. Stoga je i narod u revoluciji ponovo razorio institucije koje je sam napravio, jer je svaka institucija protivna apstraktnoj samosvijesti jednakosti.
Taj drugi momenat odreenja isto je tako negativitet, ukidanje kao i prvi - on je, naime, ukidanje prvog apstraktnog negativiteta. Kao to je posebno sadrano uope u opemu, tako je taj drugi momenat sadran ve u prvom i stoga samo postavljanje onoga to prvi po sebi ve jest; prvi momenat, naime, kao prvi za sebe nije istinska beskonanost ili konkretna openitost, pojam - nego samo neto odreeno, jednostrano. Budui da je on, naime, apstrakcija svake odreenosti, zato on sam nije bez odreenosti; a biti neto apstraktno, jednostrano, to sainjava njegovu odreenost, nedostatnost i konanost. - Razlikovanje i odreenje dvaju navedenih momenata nalazi se u Fichteovoj filozofiji, isto tako u Kantovoj itd.; samo stoje, da ostanemo kod Fichteova prikaza, ja kao ono bezgranino (u prvoj postavci Fichteove Nauke znanosti) uzeto sasvim kao ono pozitivno (tako je ono openitost i identitet razuma), tako da taj apstraktni ja treba da za sebe bude ono istinito i da stoga, nadalje, (u drugoj postavci) pridolazi ograniavanje - ono negativno uope, bilo kao dana, spoljanja ograda, bilo kao vlastita djelatnost ja. - Shvatiti imanentni negativitet u opemu ili identinome, kao u ja, bio je dalji korak koji je trebala da uini spekulativna filozofija; - potreba kojoj ne slute oni koji dualizam beskonanosti i konanosti ne shvaaju ak ni u imanenciji i apstrakciji, kao Fichte. [uz 6] Neto - odreeno kao ono moje. Ovdje jo ne: ja hou neto - nego upravljenost volje na neto - oposebljavanje - refleksija - izbor - Kod biranja pred sobom imati ovo i ono // Ja ne samo hou nego hou neto, tj. neto posebno - kao razliito od openitosti - s obzirom na openitost - odrediti - ograniava me - ovo zatim poblie promatrati u njegovoj suprotnosti Ograniavanje - negacija - kao nedostatak bolje ono neogranieno - kao granica - naputa se svoja sloboda - sputa se iz svoje visine - im se uje granicama, enja za izlaskom - apstrakcija - Pitanje je u emu lee granice? - kao stvar nude, konanosti.
6. ) Isto tako je ja prelaenje iz nediferencirane neodreenosti na diferenciranje, odreivanje i postavljanje neke odreenosti kao sadraja i predmeta. - Taj bi sadraj, nadalje, bio kao dan prirodom ili stvoren iz pojma duha. Tim postavljanjem samoga sebe kao odreenoga stupa ja u opstanak uope; - apsolutni momenat konanosti ili oposebljavanja ja.
42
UVOD
43
/ Neka se kae nekom ovjeku - on treba da smatra sVoju volju bezgraninom, a ne da hoe neto odreeno - novac, kuu, svoju dobrobit, sreu ljudi, drave - uvijek neto posebno - ti se ograniava - mora ostati pri pukom istom htijenju, a ne stupiti u konanost. . Ponienje - Nezadovoljan - on ne treba nita htjeti . . . . / on ima pravo - jer upravo ona apstrakcija je granica / Neodreeno kao odreeno - beskonano kao. konano - prelaenje amo-tamo od jedne granice (ali samo) do druge - Oboje razum - Negacija ovog razuma sama beskonana. Dodatak. Ovaj drugi momenat se pojavljuje kao suprotstavljen; njega treba shvatiti na njegov opi nain; on pripada slobodi ali ne sainjava cijelu slobodu. Ovo Ja ovdje prelazi iz bezrazline neodreenosti ka razlikovanju, ka postavljanju jedne odreenosti kao nekog sadraja i predmeta. Ja neu nita naprosto nego ja hou neto. Neka volja, onako kako je razmatrana u prethodnim paragrafima, koja hoe samo ono apstraktno openito, nee nita i stoga nije volja. Ono posebno ta volja hoe, jedno je ogranienje, jer volja da bi bila volja mora se uope ograniiti. To da volja hoe neto jeste ogranienje, negacija. Uposebljenje je tako ono to se u pravilu naziva konanou. Obino refleksija prvi momenat, naime ono odreeno, dri za ono apsolutno i vie, a ono ogranieno, naprotiv, za puku negaciju ove neodreenosti. Ali ova neodreenost i sama je jedna negacija prema onom odreenom, prema konanosti: Ja je ova samost i apsolutna negacija. Utoliko je neodreena volja isto tako jednostrana kao i ona koja puko stoji u odreenosti.
tivno samoga sebe, naime, kao odreenoga, ogranienoga, i da ostane kod sebe, tj. u svom identitetu sa sobom i openitosti, i da se u odreenju spoji sa samim sobom. - Ja sebe odreuje ukoliko je on odnos negativiteta prema sebi samome; kao taj odnos prema sebi on je isto tako ravnoduan spram ove odreenosti, zna je kao svoju idealnu, zna je kao zgoljnu mogunost, kojom nije vezan, nego u kojoj je on samo zato to on sebe postavlja u njoj. To je sloboda volje, sloboda koja tako sainjava njegov pojam ili supstancijalitet, njegovu teinu, kao to teina sainjava supstancijalitet tijela. Svaka samosvijest zna sebe kao neto openito - kao mogunost da apstrahira od samog odreenja - kao posebnost s odreenim predmetom, sadrajem, svrhom. Ta oba momenta ipak su samo apstrakcije; ono konkretno i istinito (a sve istinito je konkretno) jest openitost, koja ima kao suprotnost ono posebno, koje je, pak, svojom refleksijom u sebi izjednaeno s openitim. - To jedinstvo je pojedinanost,* ali ne u svojoj neposrednosti kao Jedno, kao to je pojedinanost u predstavi, nego prema svom pojmu (Enciklopedija filozof, znanosti, 112-1146) - ili, ta pojedinanost nije zapravo nita drugo nego pojam sam. Ona oba prva momenta, da volja moe od svega apstrahirati i da je takoer odreena s pomou sebe ili neega drugoga - lako e se priznati i shvatiti, jer su oni za sebe neistiniti i razumski momenti; ali ono tree neistinito i spekulativno (a sve istinito, ukoliko se poima, moe se pomiljati samo spekulativno) jest ono u to odbija da se uputa razum, koji uvijek upravo pojam naziva onim nepojmljivim. Dokaz i poblie tumaenje tome to je najunutarnjije spekulaciji, beskonanosti, kao negativitetu koji se odnosi na sebe, tom posljednjem ishoditu svake djelatnosti, ivota i svijesti, pripada logici kao isto spekulativnoj filozofiji. - Ovdje se moe samo jo primijetiti da se volja, ako se govori ovako: volja je opa, volja odreuje sebe, izrie ve kao pretpostavljeni subjekt ili supstrat, ali ona nije neto gotovo i openito prije svog odreivanja i prije ukidanja i idealiteta tog odreivanja, nego ona je volja tek
* [u rukopisu:] bolje subjektivitet 6 3. izdanje 163-165
7.
) Volja je jedinstvo tih obaju momenata; - u sebe reflektirana i time openitosti vraena posebnost - pojedinanost; samoodreenje onog Ja da u jednome postavi sebe kao ono nega-
44
UVOD
45 jo neodreeno - mnogostruko, posebno; - ukinuti ovu razluenost 2. Ovo tree / je tek ono istinito tako da oni momenti imaju i samo to u sebi - ono openito - ukidanje oposebljavanja - jest isto tako povratak u sebe - no neodreen - i ono posebno - odreenje - jest isto tako subjektivitet - Ukidanje apstraktnog - drugobitak* spram odreenosti. 3) Taj povratak volje u sebe jest ono formalno - ponajprije uope - bitak koji treba da bude - osjea se odmah da se dolazi do prirode posebnoga - da li je ja doista u tome kod sebe samoga; - Ono posebno je svrha dakako da je moja svrha formalna, ali moe imati sadraj, koji mi je inae bilo otkuda dan, a koji je razliit od ja.
kao ova djelatnost, koja sebe u sebi posreduje, i kao povratak u sebe. [uz 7] a/ Ono oboje a),b)znai slobodu - samo su njeni momenti i momenti volje. a/Ovo tree [] nije apstrakcija, nego konkretno, zdrav ljudski razum, te spekulacija. Apsolutan oblik - u svakom pogledu i svuda - boanski ritam svijeta i metoda apsolutnog spoznavanja - jednom zauvijek zapaena - time se zadobilo zasad veliko znanje / to je spekulativno? - Ono konkretno, zor, zdravi ljudski razum - izobliavanje refleksija - filozofija natrag zdravom ljudskom razumu - Neposredna pojedinanost pojam, pojedinanost - kao spekulativni. Razrjeenje - a/ Oposebljavanje - Razlikovanje / Ukidanje tog razlikovanja - kod sebe, tj. identino / Negacija je po sebi neodreenost, - oposebljavanje je po sebi negacija, - ova negacija sa sobom, samosvijest - U iduem promatranju - pojava - / neodreenost / Odreenje prva pojavna negacija Dra ivota - samosvijest - sadanjost. a/ Sadraj, interesi - posao - ono posebno / Ja, meutim, samo iznad toga - oposebljavanje samo kao negativno, kao granica esto pitanje kako se mogu ljudi zadovoljiti takvim poslovima? / Sadraj pozitivan, supstancijalan, ali uvijek ogranien. / Prezencija - samosvijest To ne formalno, sadraj doista supstancijalan. - Stupnjevi, stepeni u ovom supstancijalitetu. Openitost - jesam kod sebe - proimajui - sasvim kroz subjekt i objekt - istinita openitost ide kroz sasvim apstraktnu openitost i kroz posebnost. - Subjekt za mene jest openitost, samo s postavljenim negativitetom. Zakljuak - volja. 1. Odluiti se - sam sebe - pojedinanost - sebe u spoljanjem - (stvoriti) posebno - ili zakljuivati - /
Dodatak. To to mi zapravo zovemo voljom, u sebi sadri oba prethodna momenta. Ja je prije svega kao takvo ista djelatnost, ono ope koje je kod sebe; ali ovo ope se odreuje, i utoliko vie nije kod sebe nego se sebi postavlja kao drugo i prestaje da bude ope. Ono tree je sada to da je ono kod samoga sebe u svom ogranienju, u ovom drugom, da, time to se odreuje, ipak ostaje kod sebe i ne prestaje da se dri onog opeg: ovo je tada konkretni pojam slobode, dok su oba prethodna momenta pronaeni posve apstraktno i jednostrano. Ali, ovu slobodu mi imamo ve u formi osjeanja, na primjer, u prijateljstvu i ljubavi. Ovdje nismo jednostrano u sebi nego se sada ograniavamo u odnosu na nekog drugog, ali u ovom ogranienju sebe znamo kao sami sebe. U odreenosti se ovjek ne treba osjeati odreenim nego time da se drugo promatra kao drugo, tek se u tome ima svoj samoosjeaj. Sloboda dakle ne lei niti u neodreenosti niti u odreenosti, nego je oboje. Volju koja se samoograniava na jedno ovo, ima onaj svojeglavac koji zamilja da je neslobodan ako nema ovu volju. Ali volja nije vezana za neto ogranieno, nego mora ii dalje jer priroda volje nije svojeglavost i vezanost nego sloboda je to da se hoe neto odreeno, ali da u ovoj odreenosti bude kod sebe i da se ponovo vrati u ono ope.
46
UVOD
47
8. Ono to je dalje odreeno u oposebljavanju (. 6) sainjava razliku oblika volje: a) ukoliko je odreenost formalna suprotnost subjektivnoga i objektivnoga kao spoljanje neposredne egzistencije, utoliko je to formalna volja kao samosvijest koja zatie spoljanji svijet, a kao pojedinanost koja se u odreenosti vraa u sebe ona je proces prevoenja subjektivne svrhe u objektivitet posredovanjem djelatnosti i nekog sredstva. U duhu, kakav je on po sebi i za sebe, u kojemu je odreenost apsolutno njegova i istinska (Enciklop. 3637) sainjava odnos svijesti samo onu stranu pojave volje koja za sebe ovdje ne dolazi vie u obzir. [uz 8] 1. Volja uope. Oblik svrhe - suvian za dalje raspravljanje. Materijal - dani, zateeni predmet, promjena, sredstvo - oblik neposrednosti - kao neposrednost spram neposrednosti .- osjetilni opstanak. 2. Odreenost volje - Odreenost, oposebljavanje ponajprije uope - svaki neto posebno - bez razlike. Povratak iz subjektiviteta i spoljanjosti ovdje je izvravanje; - Ukidanje suprotnosti. a)Ono apstraktno openito djelatnosti volje. Djelatnost samosvijesti ako suprotnost ima ovu odreenost. Osjetilni nain izvravanja - U svim i svakom voljnom aktu - Izvravanje prava isto - Posjedovanje - kazna - rad, drava - i bez toga duh se obraa duhu - volja volji. Izvravanje - da druga volja dopusti da to vai. Odnos svijesti dodaje ovu stranu - Ovdje se promatraju odreenja volje - kao takva, dakako, valja tako realizirati - ali odreenja - po njihovu svojstvu i sadraju da li subjektivno ili objektivno - Ovdje vaenje a/ umno po sebi i za sebe / u njegovoj osebujnoj grai, medijum, tj. u subjektivnoj volji - ukoliko je ova suprotno ili jo nije primjerena onom umnom. - Suprotnost samo openito umne i subjektivne volje. Suprotnost unu7
tar volje same - ne svijesti. Obje strane duhovne. - Ovdje objektiviranje volje u sebi - pojam, misao. Sva odreenja volje mogu se nazvati svrhama, odreenjima koja treba da vae - ali nema interesa tako ih promatrati, jer su sadraj svrhe kao takve, koja jo nije izvrena - i objektivna svrha jedan te isti sadraj. to ovdje treba da bude izvedeno, jest pojam slobode - on svrha; njegovo izvrenje, objektiviranje jest njegovo razvijanje, postavljanje momenata (kao odreenja slobode, koja su u njemu sadrana), - momenti koji pojam objektiviranje znai ovdje ovo razlikovanje - jedanput u pojmu zatvoren, drugi puta razdvojen Lik svijesti - takoer, ast, slava, strah, nada, zavist - svijest drugi[h] meni - Jelo - kako je predmet odreen, nedostatak Dodatak: Promatranje odreenosti volje pripada razumu i najprije nije spekulativno. Volja uope nije odreena samo u smislu sadraja nego i u smislu forme. Odreenost po formi je svrha i izvoenje svrhe: Svrha je najprije samo neto meni unutarnje, subjektivno, ali ona treba postati i objektivna, mora odbaciti nedostatak puke subjektivnosti. Ovdje se moemo pitati: zato je ona ovaj nedostatak? Ako ono ta ima nedostatak ujedno ne stoji iznad svog nedostatka, onda za njega nedostatak nije nedostatak. Svrha, ukoliko je ona samo tek naa, za nas je jedan nedostatak, jer sloboda i volja su nama jedinstvo subjektivnog i objektivnog. Svrha se dakle treba postaviti objektivno i time ne dospijeva u jedno novo jednostrano odreenje nego samo do svoje realizacije. 9. b) Ukoliko su odreenja volje vlastita odreenja volje, njeno u sebe reflektirano oposebljavanje uope, utoliko su ta odreenja sadraj. Taj sadraj, kao sadraj volje, jest njoj prema obliku navedenome pod a) svrha, dijelom unutarnja ili subjektivna svrha u htijenju predstavljanja, dijelom ostvarena, izvedena svrha posredovanjem djelatnosti, koja ono subjektivno prevodi u objektivitet.
U 3. izdanju 440
48
[UZ9]
UVOD
49
b. Oposebljavanje kao u njoj postavljeno - njen sadraj - sa strane svijesti pojedinane volje, dakle, svrha. Sva su odreenja volje utoliko svrhe - ovdje samo kao odreenja. Stoji do tog posebnog sadraja. Ponajprije formalno, ili uope postavljen voljom formalna sloboda - prirodni nagon - srdba - takoer ja inim to, hou to ako sam pred strau izvan sebe, takoer formalno moja volja - Upravo trpnja, pasivna volja, izvan sebe Ovdje razluivanje zbiljske slobodne volje - tj. a/ volja uope, ono unutarnje / volja u svojoj svrsi, svojem odreenju, ispoljavanju, tj. odreenost - sobom i kod sebe - njen sadraj posve njen. 10.
kod prirodne volje i onda [kod] formalnog prava). Razum ostaje i dalje pri zgoljnom bitku po sebi i tako on slobodu po tom bitku po sebi naziva mo, dok je ona tako uistinu samo mogunost. No on promatra to odreenje kao apsolutno i trajno pa usvaja njezin* odnos spram onoga to ona hoe, uope spram njenog realiteta, samo kao primjenu na jednu danu grau koja ne pripada biti same slobode; na taj se nain bavi razum samo apstraktumom, a ne njezinom idejom i istinom. [uz 10] Neposredna volja - volja po sebi - u svojem pojmu samo je neposredna. Ovo (je) vrlo vana spekulativna opaska - ono istinito samo kretanjem - njegova drugobitka - i vraenosti u sebe - i ova neposredna volja je sama drugobitak volje. ** Jest subjektivitet pojma - (ova refleksija ini je onim neposrednim) jest prva volja, zato neposredno - jo nije dalje otila. No to je upravo samo u pojmu da je volja - ono to reflektira, to ide iznad sebe, a ovo to ukida njen drugobitak. Kao prije: ono neogranieno je apstraktno, upravo je ono samo ogranieno, jedno od ogranienja] - jer ogranienju] pripada dvoje Neposredno a/ ono to posreduje kao ukinuto suprotstavljeno puko onom to posreduje uope, tj. relativnom - odnosnom - kontraktu - vlasnitvu - idealnom 10. to je istinska volja; slobodna volja, koja je sama sebi predmet - njena sloboda - samo nju hoe - nju kao svoj opstanak - npr. upravo u pravu Dodatak. Volja koja je volja tek po pojmu, po sebi je slobodna ali ujedno i neslobodna, jer istinski slobodna bi bila tek kao istinito odreen sadraj; ona je tada slobodna za sebe, ima slobodu za predmet, jest sloboda. Ono to je sada tek po svom
* Tj. slobode. - Bilj. prev. ** Ta neposredna volja jest... - Bilj. red.
Taj sadraj ili razlueno odreenje volje jest ponajprije neposredno. Tako je volja samo po sebi slobodna, ili za nas, ili to je uope volja u svom pojmu. Tek kad je volja samoj sebi predmet*, ona je za sebe to je po sebi. Konanost se po tom odreenju sastoji u ovome: to je to po sebi ili po svom pojmu, jest razlina egzistencija ili pojava od onoga to je ono za sebe; tako je npr. po sebi prostor ono apstraktno jedno van-drugoga (Aussereinander) prirode, a za sebe vrijeme. tome valja primijetiti ovu dvostrukost: prvo, ako neki predmet ili odreenje shvatimo samo kakvo je po sebi u pojmu, onda ga jo nemamo u njegovoj istini, jer je ono istinito samo ideja; zatim, da neto kakvo je kao pojam ili po sebi takoer egzistira i da je ta egzistencija vlastiti lik predmeta (kao maloprije prostor); rastavljanje bitka po sebi i bitka za sebe, koje opstoji u konanome, sainjava istovremeno njegovo zgoljno opstojanje ili pojavu (kako neposredno [zatim]) dolazi
* [u rukopisu:] tj. ima za sadraj i svrhu.
50
UVOD
51
pojmu, to je po sebi naprosto, jest samo neposredno, samo prirodno. Ovo nam je poznato i u predstavi. Dijete je po sebi ovjek, ima um tek po sebi, tek je mogunost uma i slobode, i samo tako je po pojmu slobodno. Ono to je sada tako tek po sebi nije u svojoj zbiljnosti. ovjek koji je po sebi uman, mora se kroz produkciju samoga sebe probiti izlaenjem iz sebe, ali isto tako kroz obrazovanje u sebi, da bi to postao i za sebe. 11. Samo tek po sebi slobodna volja jest neposredna ili prirodna volja. Odreenja razlike koju u volji postavlja pojam, koji sam sebe odreuje, pojavljuju se u neposrednoj volji kao sadraj koji neposredno opstoji - to su nagoni, elje, sklonosti s pomou kojih je priroda odredila volju. Taj sadraj uz svoja razvijena odreenja dolazi, dodue, od umnosti volje pa je tako po sebi uman; meutim, otputen u takav oblik neposrednosti, on jo nije u obliku umnosti. Taj je sadraj, dodue, za mene Moj uope; ali i ovaj oblik i ovaj sadraj jo su razliiti - volja je tako u sebi konana volja. Empirijska psihologija govori i opisuje ove nagone i sklonosti te na njima osnovane potrebe, kako ih nalazi u iskustvu ili kako misli da ih nalazi, i nastoji da na uobiajeni nain klasificira tu danu gradu. to je oblikovalo ono objektivno tih nagona i kako je oblikovano u svojoj istini bez oblika neumnosti, u kojoj je to nagon, te kako je ono ujedno oblikovano u svojoj egzistenciji, tome e dalje biti govora. [uz 11] Sebe nalazim tako i tako odreenoga -imam ove nagone - takoer fizike potrebe, jesti i piti - nudu, nunost kao ivotinjaDa li (su) osjetilni nagoni samo u osjetu - ili duhovne prirode - samilost - ast, slava Sadraj nagona i sklonosti pojavljuje se kasnije no dunosti i prava - dunosti za subjekt, prava po sebi i za sebe - Njihov sadraj pribavlja sebi vaenje.
Nagoni, dakako, bitno spoljanji [?] oblik individ[ue kao] svijtest]. Ja razliit od odreenosti tih nagona - oni prirodno - odreeni, pojavljuje se svaki kao samostalan - takoer. Dodatak. Nagone, poude, sklonosti ima i ivotinja, ali ivotinja nema volju i mora se podiniti nagonima, ako je nita vanjsko ne spreava. Ali ovjek iznad nagona stoji kao onom posve neodreenom i moe ih odrediti i postaviti kao svoje. Nagon je u prirodi, ali da ga ja stavljam u ovo Ja, zavisi od moje volje, koja se dakle ne moe pozvati na to da lei u prirodi. 12. Sistem tog sadraja, kako se u volji neposredno nalazi, opstoji samo kao mnotvo i raznolikost nagona, od kojih je svaki Moj uope pored drugih, a istovremeno neto openito i neodreeno, to ima razline predmete i naine zadovoljavanja. [Time] to volja sebi u toj dvostrukoj neodreenosti daje oblik pojedinanosti ( 7), ona je ta koja zakljuuje i samo kao volja koja uope zakljuuje ona je zbiljska volja. Pored neto zakljuiti (beschliessen), tj. ukinuti neodreenost u kojoj je jedan, kao i drugi sadraj ponajprije samo mogu, ima na jezik takoer izraz: odluiti se (sich entschliessen), budui da neodreenost same volje sadrava u sebi odreenja i svrhe, kao to ono neutralno, ali beskonano oploeno, kao prazametak svakog opstanka, sadrava u sebi odreenja i svrhe i proizvodi ih samo iz sebe. [uz 12/13] Volja je formalna - njen sadraj nije sloboda - vidi 13. mnogostrukost pojedinanog. Ovdje ponovljeno - odozgo - ve opstojalo - zakljuivanje - jer ovdje (je) tek poblie odreeni sadraj - nagon, sklonost je svrha mojom voljom; tome pripada odluivanje, zakljuivanje. Pojedinanost - iskljuujui neposredni subjektivitet.
4
52
UVOD
53
13. neposredna volja. - Povratak u sebe, subjektivitet je neposredna pojedinanost ove individue, - apstraktni] negativitet - iskljuujui - ne idealno, u meni samome
ona dri jedne ope mogunosti. Ali mogunost jo nije zbiljnost. Volja koja je sigurna u sebe, zato se jo ne gubi u onom odreenom. 14. Konana volja kao beskonani ja, koji se reflektira u sebe samo po obliku i koji bitkuje kod sebe samoga ( 5), stoji iznad sadraja, razliitih nagona, kao i iznad razliitih vrsta njihova ozbiljenja i zadovoljenja, kao to je on istovremeno, kao samo formalno beskonaan, vezan uz taj sadraj, kao uz odreenja svoje prirode i svoje spoljanje zbiljnosti, ali kao neodreen nije vezan uz ovaj ili onaj sadraj ( 6 i 11). Utoliko je volja za refleksiju jastva u sebe samo Mogua da bude Moja ili pak ne, a ja je mogunost da sebe odredim za ovo ili za drugo - da izaberem izmeu tih, za nj s te strane, spoljanjih odreenja. [uz 14] Djelatnost i nain volje. Uvid, ne magnet ili nagon divlje ivotinje. Ne moe se drati u aps[olutnoj] neposrednosti oblika i sadraja - nego rastavljanjem. Sadraj ovisan - samo je posredovanjem volje moj sadraj. Formalno posredovanje lei odmah u volji. Sadraj je Moj, jer ga ja hou. - Poblie, to jest u tom htijenju Ne 2 posebna u tom rastavljanju, jedno je ono ope, ja drugo ono posebno 1/ Openitost, ja - 2/ Posebnost, odreenost Put izlaenja - ponajprije samo odnos spram openitosti. 15. Sloboda je volje po tom odreenju proizvoljnost u kojoj je sadrano ovo oboje, slobodna refleksija, koja apstrahira od svega, i zavisnost od unutarnje ili spoljanje danog sadraja i gra-
13. Zakljuivanjem postavlja volja sebe kao volju jedne odreene individue i kao volju koja se izvan sebe razlikuje od drugoga. Izvan te konanosti kao svijesti ( 8) neposredna je volja, meutim, zbog razlikovanja njenog oblika i njenog sadraja ( 11), formalna, pripada joj samo apstraktno zakljuivanje kao takvo, a sadraj jo nije sadraj i djelo njene slobode. Inteligenciji kao misaonoj ostaje predmet i sadraj neto ope, ona sama vlada se kao opa djelatnost. Ope ima u volji istodobno bitno znaenje Mojega kao pojedinanosti, a u neposrednoj, tj. formalnoj volji, kao apstraktnoj, ima znaenje pojedinanosti koja jo nije ispunjena slobodnom openitou volje. U volji stoga poinje vlastita konanost inteligencije, i samo time to se volja ponovo uzdie do miljenja i svojim svrhama daje imanentnu openitost, ukida ona razliku izmeu oblika i sadraja i postaje objektivnom, beskonanom voljom. Zato malo razumiju prirodu miljenja i htijenja oni koji misle da je ovjek beskonaan u volji uope, a da je u miljenju on, ili ak um, ogranien. Ukoliko su miljenje i htijenje jo razliiti, istinito je, tavie, ono obratno, i misaoni um kao volja jest to da se odlui za konanost. Dodatak. Volja koja nita ne zakljuuje nije zbiljska volja; ono to je bez karaktera nikad ne dolazi do odluke. Razlog oklijevanja moe leati u njenosti udi, koja zna da se u odreivanju uputa u konanost, sebi postavlja granice i izdaje beskonanost: ali ona nee da se odrekne totaliteta kojeg ima u vidu. Jedna takva ud je neto mrtvo i kada hoe neto lijepo. Onaj , ko hoe neto veliko, kae Goethe, mora se moi ograniiti. Samo kroz odluku ovjek stupa u zbiljnost, kako god da mu je to tegobno, jer lijenost nee izai iz mozganja sebi, u kojemu se
54
UVOD
55
de. Budui da je taj, po sebi kao svrha nuni sadraj ujedno odreen spram one refleksije kao mogu, proizvoljnost je sluajnost kakva je kao volja. Najobinija predstava koju ovjek ima slobodi jest predstava proizvoljnosti - sredina refleksije izmeu volje koja je odreena prosto prirodnim nagonima i po sebi i za sebe slobodne volje. Kad se uje da se govori kako je sloboda uope to da se moe initi to se hoe, tada se moe takva predstava uzeti samo kao potpuni nedostatak obrazovanosti misli, u kojoj nema jo ni slutnje onome to je po sebi i za sebe slobodna volja, pravo, obiajnost itd. Refleksija, formalna openitost i jedinstvo samosvijesti, jest apstraktna izvjesnost volje njenoj slobodi, ali ona jo nije njena istina, jer jo nema samu sebe kao sadraj i svrhu; subjektivna je strana, dakle, jo neto drugo nego predmetna; sadraj tog samoodreenja ostaje stoga takoer upravo neto konano. Proizvoljnost je, umjesto da je volja u njenoj istini, naprotiv volja kao protivrjeje. - U raspravi, koja se naroito vodila za vrijeme wolfovske metafizike, da li je volja uistinu slobodna ili je znaenje njenoj slobodi samo obmana, imala se pred oima proizvoljnost. Determinizam je izvjesnosti onog apstraktnog samoodreenja s pravom suprotstavljao sadraj, koji kao zateen nije sadran u onoj izvjesnosti i stoga joj dolazi izvana, premda je to vanjski nagon, predstava i uope, na bilo koji nain, tako ispunjena svijest da sadraj nije ono vlastito u djelatnosti kao takvoj, koja sebe odreuje. Budui da je time samo formalni element slobodnog samoodreenja imanentan proizvoljnosti, a drugi element, meutim, njoj dan, to se, svakako, moe proizvoljnost, ako treba da bude sloboda, nazvati obmanom. Sloboda u svim filozofijama refleksije, kako u Kantovoj filozofiji, tako i u Friesovoj potpunoj vulgarizaciji Kantove filozofije, nije nita drugo nego ona formalna samodjelatnost. uz 15] Naklapanje samovolje - razmetati se dosjetkama Neto to jest, odreeno samo kao mogue, jest neto sluajno - moe biti i ne biti -
Determinizam Jedan dio zadrava formalna refleksija volje. Dodatak. Budui da ja imam mogunost da se odredim ovdje ili tamo, to znai, da mogu birati, tako posjedujem samovolju, to se obino zove slobodom. Izbor koji imam lei u openitosti volje da ovo ili ono mogu uiniti Mojim. Ovo Moje, kao posebni sadraj meni nije primjereno, a razdvojeno je dakle od mene, i samo u mogunosti da bude Moje kao to sam ja mogunost da sebe povezem s njim. Izbor stoga lei u neodreenosti Ja i u odreenosti nekog sadraja. Volja, dakle, za volju ovog sadraja nije slobodna, premda formalno na sebi ima stranu beskonanosti; njoj ne odgovara ni jedan od ovih sadraja: ni u jednom ona istinski nema samu sebe. U samovolji je sadrano to da sadraj nije odreen prirodom moje volje da bude moj, nego sluajnou; ja sam dakle isto tako zavistan od ovog sadraja a ovo je protivrjenost koja lei u samovolji. Obini ovjek vjeruje da je slobodan kada mu je doputeno da djeluje samovoljno, ali upravo u samovolji lei to da on nije slobodan. Ako hou ono umno onda ne djelujem kao partikularni individuum nego prema pojmovima obiajnosti uope: u nekom obiajnom djelovanju ja ne inim vaeim samoga sebe nego stvar. Ali ovjek time to ini neto naopako najee doputa da se istakne njegova partikularnost. Ono umno je drum kojim svako ide, gdje se niko ne istie. Kad veliki umjetnici zavravaju neko djelo moe se rei: Tako mora biti; to znai, umjetnikova partikularnost je posve iezla i u tome se ne pojavljuje nikakv manier. Fidija nije imao nikakav manier; samo oblije ivi i istupa. Ali to je loiji umjetnik, to se vie vidi on sam, njegova partikularnost i samovolja. Ostanemo li kod shvatanja da u samovolji ovjek moe htjeti ovo ili ono, onda je ovo svakako njegova sloboda, ali ostanemo li pri miljenju da je sadraj dat, onda je ovjek time odreen u upravo po ovoj strani vie nije slobodan. 16. Ono to je izabrano u odluci ( 14) moe volja isto tako opet napustiti ( 5). No s tom mogunou da se isto tako izie iz svakog drugog sadraja, koji volja stavi na to mjesto, i da da-
56
UVOD
57
lje izlazi u beskonanost, ona ipak ne izlazi iz konanosti, jer je svaki takav sadraj neto razliito od forme, dakle neto konano, a ono opreno od odreenosti, neodreenost - neodlunost ili apstrakcija - samo je drugi, takoer jednostrani moment. 17. Protivrjeje, koje je proizvoljnost ( 15), ima kao dijalektika nagona i sklonosti tu pojavu da ti nagoni i sklonosti smetaju jedno drugome, da zadovoljavanje jednoga zahtijeva podreivanje ili rtvovanje zadovoljavanja drugoga itd. Kako je, pak, nagon samo jednostran pravac svoje odreenosti, a na taj nain on nema mjere u samome sebi, odreivanje je to koje podreuje ili rtvuje, sluajno odluivanje proizvoljnosti, bilo da ona pri tome postupa s proraunljivim razumom kraj kojega nagoni dobivaju vie zadovoljenja, ili prema kojem god drugom obziru. [uz 17] Nagon je sluajan, mora se postaviti takoer i njegova negiranost. Prepustiti se nekom nagonu - je razorno - to je njegova dijalektika - promatrati ga kao ono isto pozitivno nita negativno, nita to valja ograniiti, njegova je jednostranost. Ograniavanje - ne ostaviti u njegovom bitku Dodatak. Nagoni i sklonosti su najprije sadraj volje, i samo refleksija stoji iznad nje; ali ovi nagoni sami postaju nagonski, uzajamno se potiskuju, ometaju i hoe da svi budu zadovoljeni. Ako ja sada zapostavljanjem svih drugih sebe stavim u jedan isti, onda se nalazim u jednoj razarajuoj ogranienosti, jer ja sam izdao svoju openitost upravo time, koja je sistem svih nagona. Ali isto tako malo pomae puko podreivanje nagona, na ta razum esto dolazi, jer se ovdje ne moe dati nikakva mjera sreivanja i zahtjev otuda obino zavrava u dosadi opih izraza.
18. U pogledu prosuivanja nagona imamo kod dijalektike pojavu da su kao imanentna, prema tome kao pozitivna, odreenja neposredne volje dobra; ovjek se tako od prirode naziva dobrim. Ukoliko su nagoni, pak, prirodna odreenja, dakle protiv slobode i pojma duha uope, te ono negativno, valja ih iskorijeniti; ovjek se tako od prirode naziva zlim. Ono to je odluno za jednu ili drugu tvrdnju, na tom je stajalitu takoer subjektivna proizvoljnost. [uz 18] Prosuivanje - supsumirati pod opa vrsta odreenja Dobro a/ dobro, to se slae s nekom svrhom, npr. mojim osjeajem - uzorom / Dobro - slaganje volje sa samom sobom - Pozitivno] Zlo - Prirodna odreenja - protiv slobode volje. Dodatak. Kransko uenje da je ovjek zao po prirodi, stoji vie nego drugo uenje koje ga smatra za dobrog; treba ga se dakle shvatiti na osnovu njegovog filozofskog tumaenja. Kao duh ovjek je slobodno bie koje je u poloaju da ne doputa da se odredi kroz prirodne impulse. ovjek, kao u neposrednom i neobrazovanom stanju, stoga je u poloaju u kojemu ne treba da bude i od kojeg se mora osloboditi. Uenje naslijeenom grijehu, bez kojeg kranstvo ne bi bilo religija slobode, ima ovo znaenje. 19. U zahtjevu ienja nagona lei opa predstava da e se oni osloboditi od oblika njihove neposredne prirodne odreenosti i od onoga subjektivnoga i sluajnoga u sadraju i da e biti svedeni na njihovu supstancijalnu bit. Ono istinsko ovog ne-
58
UVOD
59
odreenog zahtjeva jest da nagoni budu kao umni sistem voljnih odreenja; shvatiti njih tako iz pojma, sadraj je znanosti prava. Sadraj te znanosti moe se po svim njenim pojedinanim momentima, npr. pravu, vlasnitvu, moralitetu, porodici, dravi itd., izloiti u tom obliku da ovjek u prirodi ima nagon za pravom, takoer nagon za vlasnitvom, za moralitetom, takoer nagon za spolnom ljubavi, nagon za druevnou itd. Ako ovjek umjesto ovog oblika empirijske psihologije na otmjen nain eli imati filozofski lik, onda on taj lik, prema onome to je u novije vrijeme, kako je prije primijeeno, vailo i jo uvijek vai kao filozofija, treba jeftino da dobije time da kae: ovjek nalazi u sebi kao injenicu svoje svijesti da on hoe pravo, vlasnitvo, dravu itd. Nadalje e nastupiti jedan drugi oblik istog ovog sadraja, koji se ovdje javlja u liku nagona, naime oblik dunosti. [uz 19] Oblik postaje takoer sadraj. ienje - neodreena rije - ne prekomjernost, modus - i t. si. - Ponajprije samo druge ne uznemiravati meusobno se podreivati a/ no nije s istim stupnjem jedna svrha kao druga na isti nain zadovoljavati - prazna je rije, golo r[ezonirauje]. Nagon za slavom zahtijeva sasvim drugi napor, vrijeme, utroak duha - ali drugi nagoni / Podreivanje - pretpostavlja preimustvo - u sebi bitno - po pojmu volje; jer po prirodi jest svaki - ne poznaje [?] nikakvo [?] preimustvo - svrha po sebi i za sebe.
nja - blaenstvom - donosi formalnu openitost toj grai pa je na taj spoljanji nain isti od njene sirovosti i barbarstva. To izdizanje openitosti miljenja apsolutna je vrijednost obrazovanja (uspor. 187). [uz 20] Cjelina zadovoljavanja. Opa svrha - blaenstvo - ali besadrajno u sebi, neodreeno - jer doista je jedan pojedinani ugodni osjeaj, zadovoljenje pojedinaan nagon, - ne onoga opega - ope, koje u svojoj odreenosti ostaje openito. a/ Spreavanje - / ope miljenje pojam neposredno Dodatak. U blaenstvu misao ve ima jednu mo nad prirodnom silom nagona. Time to nije zadovoljna onim to je trenutno, nego od sree iziskuje cjelinu. To zavisi od obrazovanja utoliko to ono na isti nain ini vaeim neto openito. U idealu blaenstva, lee, meutim, dva momenta: najprije neto openito koje je vie nego sve posebnosti; ali budui da je sada sadraj ovog openitog ponovo samo opi uitak, onda se ovdje jo jednom raa ono pojedinano i posebno, dakle neto konano, pa se mora vratiti na nagon. Time to sadraj blaenstva lei u subjektivnosti i osjeanju svakog pojedinca ova opa svrha sa svoje strane je partikularna, i u njoj dakle ne postoji nikakvo istinsko jedinstvo sadraja i forme.
21.
No istina ove formalne, za sebe neodreene openitosti, koja svoje odreenje nalazi u onoj grai, jest ona openitost koja odreuje sebe samu, volja, sloboda. Budui da volja ima kao svoj sadraj, predmet i svrhu openitost, samu sebe kao beskonani oblik, zato ona nije samo po sebi, nego isto tako za sebe slobodna volja - istinska ideja. Samosvijest volje kao prohtjev, nagon, jest osjetilna, kao to ono osjetilno uope oznauje spoljanjost i time
20.
Refleksija koja se odnosi na nagone, kao takva koja ih predstavlja, procjenjuje, usporeujui ih meusobno, a zatim s njihovim sredstvima, posljedicama itd., te s cjelinom zadovolje-
60
UVOD
61 Uitak je a/ kao osjeaj - samo je oblik, svakako je u svemu - moment, dodatak, da ja jesam ono u toj svojoj posebnosti / Stanje, trajni opstanak - ali treba da bude jedno trajno, vrsto, tj. samo u sebi ope u svako vrijeme - neovisno / tako ne jedan pojedinani neposredni nain stanja / bezbolno kao Krez - bez rada [?] bogat itd. - jest protivno duhu; mogunost spoljanje promjene - naprotiv djelatnosti pomou sebe - openitost kao zahvatanje subjektiviteta nad objektivitet. / Zadovoljavanje - koji sadraj, kako odreen, time nestaje - samo oblik nagon[a]. [uz 21, primjed.] Drati samo opi pojam - ne htjeti jo pri tome misliti - tj. to htjeti imati u njegovoj konkretnoj predstavi a/ Imati za predmet - htijenje neega - volju samu u njenoj openitosti - Obrazovanje - jest uzdizanje do openitosti. Neposrednost prirodnosti i partikulariteta ukinuta, tako da ostaje odreenost -
bitak-izvan-sebe (Aussersichsein) samosvijesti. Volja koja reflektira ima dva elementa, ono osjetilno i misaonu openitost; volji koja jest po sebi i za sebe predmet je volja sama kao takva, dakle ona u svojoj istoj openitosti - openitosti koja je upravo to da je u njoj ukinuta neposrednost prirodnosti i partikularitet kojim je prirodnost isto tako obuzeta kao to je refleksija i proizvodi. To ukidanje, meutim, i uzdizanje u ono ope naziva se djelatnou miljenja. Samosvijest koja svoj predmet, sadraj i svrhu isti i uzdie do ove openitosti ini to kao miljenje koje u volji postie svoj cilj. Ovdje je taka u kojoj postaje jasno da je volja samo kao misaona inteligencija istinska, slobodna volja. Rob ne zna svoju bit, svoju beskonanost, slobodu, on sebe ne zna kao bit - a on sebe ne zna tako, to e rei da on sebe ne misli. Ta samosvijest koja sebe miljenjem shvaa kao bit pa se upravo time odvaja od sluajnoga i neistinitoga sainjava princip prava, moraliteta i svake obiajnosti. Oni koji filozofski govore pravu, moralitetu, obiajnosti i pri tome hoe da iskljue miljenje, upuuju na osjeaj, srce i grudi, na oduevljenje, izriu time najdublji prezir u koji je pala misao i znanost, budui da tako ak sama znanost, utonuvi u oaj nad sobom i u najveu iznemoglost, ini sebi principom barbarstvo i besmislicu pa je ovjeku, koliko bi bilo do nje, otela svaku istinu, vrijednost i dostojanstvo. [uz 21] Obrazovanje - oblik - openitost i time odreeno razlikovanje. Oblik openitosti - jednome drugome podreen [?] Prijelaz od principa blaenstva u princip slobode oba momenta openitost i odreenost - misaono sjedinjenje. U blaenstvu ostaje samo odreenost u opemu, ne ovaj ili onaj nagon - po sebi i za sebe bitkujua odreenost - Opa odreenost, koja je ipak odreenost - jest sloboda - volja - idealna odreenost a/ Blaenstvo je svrha - predmet i / zadovoljavanje - uitka - openitost prelazi u openitost u sebi -
Dodatak. Istina u filozofiji znai to da pojam odgovara realitetu. Neko tijelo (Leib) je, na primjer, realitet, a dua pojam. Ali dua i tijelo moraju biti primjereni sebi; mrtav ovjek stoga je jo neka egzistencija, ali ne vie istinita, jedno bezpojmovno postojanje; stoga mrtvo tijelo (Krper) trune. Tako je istinska volja da ono ta ona hoe, njen sadraj, jest identino s njom, da dakle sloboda hoe slobodu.
22.
Volja koja bitkuje po sebi i za sebe jest istinski beskonana, jer je njen predmet ona sama; dakle, on za nju nije drugo ili granica, nego se volja u njemu, naprotiv, samo vratila u sebe. Ona, nadalje, nije puka mogunost, dispozicija, mo (potentia),
62
UVOD
63 24.
nego ono zbiljsko beskonano (infintum actu), jer opstanak pojma, ili njegova predmetna spoljanjost, jest unutranjost sama. Ako se stoga govori samo slobodnoj volji, kao takvoj, bez odreenja da je ona po sebi i za sebe slobodna volja, onda se govori samo sposobnosti za slobodu, ili prirodnoj ili konanoj volji ( 11), a upravo time, bez obzira na rijei i mnjenje, ne slobodnoj volji. - Budui da razum shvaa ono beskonano samo kao negativno i time kao neto onostrano, misli on da e onome beskonanome utoliko vie iskazati ast ukoliko ga dalje gura od sebe i odstranjuje kao neto tue. U slobodnoj volji ono istinski beskonano ima zbilju i prisutnost - ona je sama ta u sebi prisutna ideja. [uz 22] U ovu suprotnost pada ropstvo Dodatak. Beskonanost se s pravom predstavila pomou slike kruga jer prava linija izlazi i sve dalje izlazi i oznaava puko negativnu lou beskonanost koja u sebi nema povratka u samu sebe kao to to ima istinska. Slobodna volja je istinski beskonana jer ona nije puka mogunost i nakana, nego njeno vanjsko postojanje je njena unutarnjost, ona sama.
Ona je opa, jer je u njoj ukinuto svako ogranienje i posebna pojedinanost, koja lei samo u razliitosti pojma i njegova predmeta ili sadraja, ili po drugom obliku, u razliitosti njegova subjektivnog bitka za sebe - i njegova bitka - po - sebi, njegove iskljuivalake i zakljuivalake pojedinanosti - i njegove openitosti same. Razliita odreenja openitosti pokazuju se u Logici (vidi Enciklop. filozof, znanosti, 118-126)". Kod tog izraza predstavljanju pada na pamet ponajprije apstraktna i spoljanja openitost; ali kod openitosti koja bitkuje DO sebi i za sebe, kao to je ona sebe ovdje odredila, ne treba misliti ni na openitost refleksije, zajednitvo ili cjelokupnost, ni na apstraktnu openitost, koja stoji izvan pojedinanoga, a na drugoj strani, na apstraktno razumski identitet ( 6, primj.). To je ona u sebi konkretna openitost koja tako bitkuje za sebe i koja je supstancija, imanentni rod ili imanentna ideja samosvijesti; - pojam slobodne volje, kao ono ope, koje zahvaa preko svog predmeta i koje ga potpuno proima svojim odreenjem, u kojemu je identino sa sobom. - Ope koje po sebi i za sebe bitkuje jest uope ono to se naziva umnim i to se moe shvatiti samo na ovaj spekulativni nain. [uz 24] Sadraj sam openit - dakle u sebi openit 25. Ono subjektivno znai, s obzirom na volju uope, stranu jedne samosvijesti, pojedinanosti ( 7), za razliku od njenog* pojma to po sebi bitkuje, stoga znai njen subjektivitet: a) isti oblik, apsolutno jedinstvo samosvi8
23. Samo u toj slobodi volja je upravo kod sebe, jer se ne odnosi ni na to drugo doli na sebe samu, tako da time otpada svaki odnos ovisnosti neemu drugome. - Ona je istinita, ili, tavie, istina sama, jer se njeno odreivanje sastoji u tome da bude u svojem opstanku, tj. da bude kao ono to stoji naspram sebe (sich Gegenberstehendes), to je njen pojam, ili da isti pojam zor samoga sebe imao kao svoju svrhu i realitet.
U 3. izdanju 169-178 * Tj. slobode. - Bilj. prev.
64
UVOD
65 Ta logika odreenja subjektiviteta i objektiviteta ovdje su posebno izvedena s namjerom da bi se u pogledu njih, budui da e se nadalje esto upotrebljavati, izriito primijetilo da se njima, kao i drugim razlikama i suprotstavljenim odreenjima refleksije, dogaa to da, zbog svoje konanosti i stoga svoje dijalektine prirode, prelaze u svoju suprotnost. Drugim takvim odreenjima suprotnosti ostaje ipak postojano njihovo znaenje za predstavu i razum, budui da je njihov identitet jo kao neto unutarnje. U volji, naprotiv, takve suprotnosti - koje treba da su apstraktne i istovremeno odreenja njoj, koja se moe znati samo kao ono konkretno - vode same od sebe na taj njihov identitet i na zamjenu njihovih znaenja - zamjenu na koju razum samo nesvjesno nailazi. Tako je volja kao sloboda koja u sebi bitkuje sam subjektivitet: ovaj je time njen pojam i tako njen aktivitet; konanost je, meutim, njen subjektivitet, u suprotnosti prema objektivitetu; no upravo u toj suprotnosti volja nije kod sebe, s objektom spletena, a njena konanost sastoji se isto tako u tome to nije subjektivna itd. Kakvo znaenje stoga u onome to slijedi treba da ima subjektivitet ili objektivitet volje, valja svaki puta osvijetliti povezanou koja sadrava poloaj u odnosu prema totalitetu. [uz 26] a/ Ideja jedinstvo subjektivne volje i njene biti, pojam Ja hou svoju opu bit - umna volja - obiajnost / bez subjektivne slobode - Heteronomno - Kant ono samo reflektirano spoznati kao ogranienje - dopustiti sebe odrediti od objekta kao podraaja itd. - Ovaj subjektivitet, apsolutni princip - kao moment naih vremena
jesti sa sobom, u kojemu je ona kao ja - ja upravo iznutra i apstraktno poivanje na sebi - ista izvjesnost sebe same, razliita od istine; ) posebnost volje kao proizvoljnost i sluajni sadraj kojih god svrha; ) uope jednostrani oblik ( 8) ukoliko je ono to se htjelo, kakvo je po svom sadraju, tek sadraj koji pripada samosvijesti, te neizvedena svrha. [uz 25] Jer objektivitet - totalitet po sebi - svi se momenti istog nazivaju [?] subjektivnim kao u slobodi vidi g. - subjektivitet - samo svijest pojedinca - i opi pojam - jedinstvo - ja i umne volje. a/ po sebi je identino s apsolutno objektivnom voljom - jer bez moje subjektivne posebnosti: linost boga apsolutni idealitet - u moralitetima - uvid, uvjerenje, subjektivna sloboda - zloinac upuen - biti pri tome sa svojim razumom. / Subj. suprotnost posebnosti - ogranienost - apstraktni oblik onoga mojega - samo subjektivno - posebni interes, mnjenje / Suprotnost subjektiviteta spram spoljanjeg objektiviteta - Tako i pojam - dijete - nerazvijeno - ne njegov objektivitet na njemu samome
26. Volja a) ukoliko sebe samu ima kao svoje odreenje i ukoliko je na taj nain primjerena svom pojmu i istinita, jest apsolutno objektivna volja; ) objektivna volja, meutim, kao ona koja je bez beskonanog oblika samosvijesti jest volja koja je utonula u svoj objekt ili stanje, kakve god bila kakvoe po svom sadraju - djeja, obiajnosna, kao i ropska, praznovjerna itd. -) Objektivitet je, konano, jednostrani oblik u suprotnosti sa subjektivnim odreenjem volje, na taj nain neposrednost opstanka, kao spoljanja egzistencija; volja postaje sebi u tom smislu objektivna tek izvoenjem svojih svrha.
Dodatak. Obino se vjeruje da su ono subjektivno i ono objektivno vrsto uzajamno suprotstavljeni. Ali to nije sluaj budui da, tavie, jedno prelazi u drugo, jer oni nisu nikakva apstraktna odreenja, kao pozitivno i negativno, nego ve imaju jedno konkretno znaenje. Ako najprije promatramo izraz subjektivno, onda on moe da znai neku svrhu koja je samo svrha
66
UVOD
67
jednog odreenog subjekta. U ovom smislu je neko vrlo loe umjetniko djelo, koje ne dosee stvar, neto puko subjektivno. Ali, nadalje, ovaj izraz moe ii i na sadraj volje i tada otprilike jednako znai to i ono samovoljno: subjektivni sadraj je onaj koji puko pripada subjektu. Tako su, na primjer, loe radnje puko subjektivne. Ali tada se isto tako i ono isto prazno Ja moe nazvati subjektivnim, koje sebe ima samo kao predmet i posjeduje snagu da apstrahira od sveg daljnjeg sadraja. Subjektivitet dakle ima dijelom jedno posve partikularao, dijelom jedno visoko opravdano znaenje, time to sve to ja treba da prizna, takoer ima za zadau da postane neto moje i da u meni postigne vaenje. Ovo je beskrajna lakomost subjektiviteta da sve same u ovaj jednostavni izvor istoga ja i da to prodere. Nita se manje razliito ono objektivno ne moe shvatiti. Pod tim moemo razumjeti sve to sebi pravimo predmetom, bilo to zbiljske egzistencije ili puke misli, koje sebi stavljamo nasuprot; ali isto tako se pod time poima neposrednost postojanja, u kojem se treba realizirati svrha: ako je svrha i sama posve partikularna i subjektivna, onda je mi ipak nazivamo objektivnom ako se ona pojavljuje. Ali objektivna volja je i ona u kojoj je istina. Tako je i volja Boga, udoredna volja, objektivna. Konano, objektivnom voljom moe se nazvati i ona koja je posve utonula u svoj objekt, djeija volja koja stoji u povjerenju, bez subjektivne slobode, kao i robovska volja koja sebe jo ne zna kao slobodnu i zato je bezvoljna volja. Objektivna je u onom smislu svaka volja koja djeluje voena stranim autoritetom i jo nije ostvarila beskonani povratak u sebe.
[uz 27] Umni sistem - razvijen pojam neposredna zbiljnost - a/ u subjektu - / openito vaenje u svim subjektima
28.
Djelatnost volje da ukine protivurjeja subjektiviteta i objektiviteta, pa da svoje svrhe prevede iz onog odreenja u ovo i da u objektivitetu ujedno ostane kod sebe, jest izvan formalnog naina svijesti ( 8), u kojemu je objektivitet samo kao neposredna zbilja, bitni razvoj supstancijalnog sadraja ideje ( 21), razvoj u kojemu pojam ideju, koja je prije svega sama apstraktna, odreuje kao totalitet njenog sistema, koji je totalitet, kao ono supstancijalno, nezavisan od protivurjeja prosto subjektivne svrhe i njezina realiziranja, isti u obje te forme. [uz 26-28] Duh hoe da bude ideja - Pojam i opstanak. U preanjem se [26] nakon razjanjenja - opih logikih odreenja - vratilo na 21. Objektivitet - je naivan [?] smisao ovoga - uz / u preanjem - spoljanjost kao posebnost. Utoliko se moe rei samo [?] neobrazovano stanje. Ljudi, narodi jo su subjektivni, to je u 17. i [ 26] / bilo. U 28 istaknuto je jedno odreenje koje je u 27. samo umetnuto, naime ovaj nain objektiviranja pojma koje je oposebljavanje, razvoj pojmovnih odreenja. 32 pripada ovamo. [uz 28, Totalitet njenog sistema] Naime, itava znanost - zgrada pravnog svijeta, zavisi od postavljanja, naina opstanka - Kod apstraktnog pojma volje, 6, 8, 9, oposebljavanje se sastoji u sadraju uope, da li nagoni ili sklonosti prelaze u odreenja - ovdje kao odreenja ideje, onoga umnoga Trei moment, zakljuivanje, zbiljnost - ovdje je samosvjesni duh, 24 (vidi si. str.)
27.
Apsolutno je odreenje ili, ako se hoe, apsolutni nagon slobodnog duha ( 21) da mu je predmet njegova sloboda - objektivno, isto tako u smislu da je sloboda kao umni sistem njega samoga, kao i u smislu da je to neposredna zbiljnost ( 26) - da bi kao ideja bila za sebe, to je volja po sebi; - apstraktni pojam ideje volje jest uope slobodna volja koja hoe slobodnu volju.
68
uvod [uz 2 9 ]
69
- potrebno je ovo jedinstvo subjektivne svrhe i njene realizacije - ono umno neovisno je tome - ali kao suprotnost svijesti - ovdje formalno - u umnim odreenjima ponavljaju se sama suprotnost subjekta i pojma - samosvijesti subjektivne volje spram njenog pojma 29. To da je opstanak uope opstanak slobodne volje, jest pravo. Ono je time uope sloboda, kao ideja. Kantovsko (Kantova Nauka pravu, Uvod) a i openitije prihvaeno odreenje u kojemu je glavni moment9 ogranienje moje slobode, ili proizvoljnosti da bi po jednom opem zakonu mogla zajedno opstojati sa svaijom proizvoljnou - sadrava dijelom samo negativno odreenje, odreenje ogranienja, a dijelom se ono pozitivno, opi ili takozvani umni zakon, suglasnost proizvoljnosti jednoga s proizvoljnou drugoga, svodi na poznati formalni identitet i naelo protivurjeja. Navedena definicija prava sadrava nazor koji se nakon Rousseaua naroito proirio, a po kojemu supstancijalni temelj i ono prvo ne treba da bude volja kao ona to po sebi i za sebe bitkuje, kao umna, duh ne kao istinski duh, nego kao posebna individua, kao volja pojedinca u njenoj vlastitoj proizvoljnosti. Po tom jedanput prihvaenom principu moe, dakako, ono umno proizai samo kao ono to ograniava tu slobodu, isto kao to ne moe proizai kao ono to je imanentno umno, nego samo kao spoljanje, formalno ope. Taj je nazor isto tako bez svake spekulativne misli, a od filozofijskog pojma odbaen, kao to je u glavama i u zbiljnosti proizveo pojave ija se strahota usporeuje samo s plitkoom misli na kojima su se te pojave osnivale.
Veliki poloaj prava - duh uiniti sebi zbiljskim; Priroda je ono to ona jest; shvaa se - da je duh - kao priroda - kao sistem jednog svijeta - obiaj, red [neke] predstave, nuno ideja - za sebe. Da li je to to je u ideji nuno odreenje, ono to ljudi nazivaju pravom Pravo se pojavljuje u iduoj predstavi kao mogunost da se ini ili ne. Ja ne inim nita nepravo ako ja svoje pravo ne uinim vaeim - via, konkretna odreenja nisu samo p[rava] ve takoer i dunosti Sluajnost da li to vai ili ne - samo ne povrijediti pravo drugoga. Pravo treba da vai - a/ Ja hou, / valjano, / Zato valjano? Openitost sloboda a/ Nepravo / od moje volje; a/ volja jedini razlog vaenja - da joj se dopusti da vai Konkretno pravo apsolutna nunost duha a/ Opstanak - Ja mogu ovo ili ono pravo uiniti vaeim, pravo na to ak napustiti - pokloniti - ali nuno je da sam ja pravna osoba - da imam pravo - da to takoer egzistira - volja, subjektivno, moe biti da to ne vai. No to treba da vai, jer volja, to ja inim - to nije prosto neko ovlatenje ili doputenje. Ne zato to je to pravo, nego jer (je) formalno. To sainjava stranu njegove sluajnosti - Apsolutno (je) pravo i po svom sadraju odreeno. - Obiajnost ima neko pravo, - Opstanak* a/ u spoljanjoj stvari, vlasnitvo / Ideja, supstancijalni odnos u meni; Subjekt, uvidu, uvjerenju ovdje se ne daje prednost, navika, obiaj, moe biti bitni moment ideje - doputenje - da li treba da bude ovaj ili onaj opstanak slobode, to je ovdje samosvijest /To je nuni moment a/ sa strane obiajnosnoga - njegov opstanak / sa strane samosvijesti njena bit, njen pojam da sebe uini idejom. Da duh doe do svog prava, tj. da izloi svoja umna odreenja, razvijena - da ne ostanu skrivena - to je sluaj kod jednostavnog naroda - i to vai, tj. da je kao ova volja
* Opstanak je subjektivna volja - za nj dunost - ovaj realitet - subjektivna samosvijest je nuni bitni moment ideje.
* upor. Metaphysik der Sitten, I dio: Metafizike poetne osnove nauke pravu, Uvod u uenje pravu, B.
70
UVOD
71
i obiaj samosvijesti - duhovno carstvo u svojim zakonima - Zakoni supstancije - samosvijest realitet. to je pravo - definicija - ne mora se obraati juristima - pravo iz zakona Ovdje: to je po sebi i za sebe pravo, tj. kako moe biti zakon ? Ogranienje - ogromna zabluda - ropstvo, svuda se govori tome - Cortes u Lisabonu. [uz 29, primjed.] a/ Sloboda - njen opstanak - po sebi i za sebe je nuna, a/ Sloboda za sl[obodne], ali / kao neto predmetno - tj. ono spoljanje takoer odreenje i razlika / Nain ovih razlika, ini podjelu / Da li je to ono to nazivamo pravom? - Osjeaj, predstava u formalnom miljenju - Moja sloboda u tome / Ova definicija mogla bi se nai takoer na genetski nain. No u predstavi prava - mnoga druga odreenja koja su samo konzekvencije i na koja refleksija prvo pada da bi ih uzela kao bitno odreenje - Uvid da posljedica a/ Na to ja imam pravo, to ja smijem, ovlaten, doputeno je - ali to nije zapovjeeno - ali drugi ne - zato ne? - jer moja volja - sloboda - apsolutno - No ve drugi ne pripada ovamo - ljubav i uzvraena ljubav. Djeljivost stvari kao spoljanje od moje volje - no u onome viemu dravi - to je pravo, takoer je i dunost, / Ogranienje slobode - konzekvencija sama ponovo u odnosu prema drugima - i to sasvim jedino u obliku slobode - koja jo ima proizvoljnost za svoju determinaciju u pogledu posebnoga 30. Pravo je neto sveto uope, samo zato to je opstojanje apsolutnog pojma, samosvjesne slobode. - Formalizam prava (i
nadalje, dunosti) nastaje meutim iz razlike razvoja pojma slobode. Spram formalnijeg, tj. apstraktnijeg i stoga ogranienijeg prava imaju sfera i stupanj duha, u kojima je on dalje momente sadrane u svojoj ideji doveo u sebi do odreivanja i zbiljnosti, kao konkretniji, u sebi bogatiji i istinskije opi, upravo time takoer i vie pravo. Svaki stupanj razvoja ideje slobode ima svoje vlastito pravo, jer je on opstojanje slobode u jednom njenom vlastitom odreenju. Ako se govori suprotnosti moraliteta, obiajnosti prema pravu, onda je pod pravom shvaeno samo prvo formalno pravo apstraktne linosti. Moralitet, obiajnost, interes drave, svako od njih je vlastito pravo, jer je svaki od tih likova odreenje i opstojanje slobode. Oni mogu doi u koliziju samo ukoliko stoje na istoj liniji da budu prava; kad moralno stajalite duha ne bi takoer bilo pravo, sloboda u jednom od svojih oblika, tada ona uope ne bi mogla doi u koliziju s pravom linosti ili nekim drugim, jer jedno takvo pravo u sebi sadrava pojam slobode, najvie odreenje duha, prema kojemu je drugo nesupstancijalno. No kolizija sadrava istovremeno taj drugi moment: da ograniava i da je time takoer jedno drugome podreeno; samo je pravo svjetskog duha, neogranieno apsolutno pravo. [uz 30] Pravo - sloboda u njenim razliitim odreenjima Ogranienje - uskogrudno, - u uskoi sebe - kako je to ogranieno, i zatim se to opet mora ograniiti.
31. Metoda kako se u znanosti pojam sam iz sebe razvija i kako je on samo imanentno napredovanje i proizvoenje svojih odreenja, napredovanje koje se ne zbiva s pomou uvjerenja da opstoje razliiti odnosi, a zatim s pomou primjenjivanja opega na takvu, inae odnekud uzetu grau, ovdje se takoer pretpostavlja iz logike.
72
UVOD
73
Pokretaki princip pojma koji ne samo da razrjeava nego i proizvodi osposobljavanja (die Besonderungen), nazivam ja dijalektikom - dijalektikom, dakle, ne u smislu da ona predmet, postavku itd., koja je dana osjeaju, neposrednoj svijesti uope, razrjeava, brka, natee ovamo i onamo, imajui posla samo s izvoenjem njihove* suprotnosti - to je negativni nain, kao to se on esto javlja i kod Platona. Tako ona moe svojim posljednjim rezultatom smatrati suprotnost jedne predstave, ili izrazito, poput starog skepticizma, njeno protivurjeje, ili i bljedunjavo pribliavanje ka istini, modernu polovinost. Via je dijalektika pojma da se odreenje ne proizvede i shvati prosto kao granica i suprotnost nego da se iz njega proizvede i shvati pozitivni sadraj i rezultat, po emu je ona jedino razvoj i imanentno napredovanje. Ta dijalektika, onda, nije spoljanji in subjektivnog miljenja, nego vlastita dua sadraja, koja organski tjera svoje grane i plodove. Miljenje, kao subjektivno, samo je svjedok tog razvoja ideje kao vlastite djelatnosti i njezina uma a da sa svoje strane nita ne dodaje. Umno neto promatrati ne znai da treba um unijeti u predmet izvana i na taj ga nain obraditi, nego je predmet sam za sebe uman; ovdje je to duh u svojoj slobodi, najvii vrhunac samosvjesnog uma, koji sebe ozbiljuje i koji sebe proizvodi kao egzistentni svijet; posao je znanosti samo to da taj vlastiti rad uma stvari dovede do svijesti.
nom razvoju ideje, ali da mu ne prethode u vremenskom razvoju kao oblija. Tako ideja kako je ona odreena kao porodica ima kao pretpostavku odreenja pojma, a u iduemu e se ona prikazati kao njihov rezultat. No to te unutarnje pretpostavke takoer za sebe ve opstoje kao oblija, kao pravo vlasnitva, ugovor, moralitet itd., to je druga strana razvoja, koji je samo u viem savrenijem obrazovanju doveo, do osebujno oblikovanog opstojanja svojih momenata. [uz 32] Pravo je u svojoj neposrednosti vlasnitvo. Duh ne neposredno - Posredovanje. - Dvije stvari, dijeljenje, a/ Ja u sebi / spram spoljanje egzistencije / Ja, kao ono posebno spram pojma. Neposrednost je ovdje pojmovno odreenje - vlasnitvo duha apstraktno. Neposredno je a/ ova pojedinana osoba; - Neposredno / neka spoljanja stvar. Ova sloboda, koja je tako neposredna - jednostavni pojam - da je od mene razliita i tako kao odreenje mene, koje je u sebe reflektirano, - razlika posebnog subjektiviteta spram ove openitosti - moral. [uz 32, primjed.] Ako se povijesno prijee na djelu - to nalazimo prvo - moda porodice, rasute - kakvu dravu? Porodinu obiajnost - i vie [?] porodice na nain jedne porodice - Patrijarhalni odnos - jo ne pravo - ni moralitet. Dodatak. Ideja se mora sve vie odreivati u sebi, budui da je na poetku samo tek apstraktni pojam. Ovaj poetni apstraktni pojam nikad, meutim, nee biti naputen nego on u sebi postaje sve bogatiji, a posljednje odreenje time je najbogatije. Odreenja koja su ranije postojala samo po sebi, time dolaze do svoje slobodne samostalnosti, ali tako da ostaje pojam due koji sve dri na okupu i koji do svojih vlastitih razlika dospijeva samo kroz jedno imanentno postupanje. Stoga se ne moe rei da pojam dolazi do neeg novog, nego se posljednje odreenje ponovo u jedinstvu slae sa prvim. Premda se ini da se tako po-
32.
Odreenja u razvoju pojma i sama su, s jedne strane, pojmovi, a s druge strane, budui da pojam bitno jest kao ideja, ona jesu u obliku opstanka, a niz pojmova koji proizlaze na taj je nain ujedno niz oblija; tako ih treba promatrati u znanosti. U spekulativnom su smislu nain opstanka nekog pojma i njegova odreenost jedno te isto. Valja, meutim, primijetiti da momenti iji je rezultat jedan dalje odreeni oblik njemu prethode kao odreenja pojma u znanstve* Njihove se odnosi na rijei predmet, postavka itd. - Opaska red.
74
jam rastavio u svom postojanju, to je upravo samo privid koji se u napredovanju pokazuje kao takav, time to se sve pojedinosti konano opet vraaju u pojam onog openitog. U empirijskim znanostima obino se analizira ono ta se nalazi u predstavi, a ako se sada ono pojedinano svelo na ono zajedniko onda se ovo zove pojam. Tako mi ne postupamo jer hoemo samo vidjeti kako se pojam sam odreuje i prisiljava nas da nita ne dodajemo od naeg nauma i mnijenja. Ali ono to dobijamo na ovaj nain jest jedan niz misli i jedan drugi niz postojeih oblija, kod kojih se moe dodati da je poredak vremena u zbiljskoj pojavi dijelom drugaiji od poretka pojma. Tako se, na primjer, ne moe rei da je vlasnitvo postojalo prije porodice, a uprkos tome ono je razmatrano prije nje. Ovdje bi se, dakle, moglo postaviti pitanje zato mi ne poinjemo sa onim najviim, to znai sa onim konkretno istinitim. Odgovor e biti: zato to ono istinito hoemo vidjeti upravo u formi rezultata, a tome bitno pripada to da se najprije pojmi sam apstraktni pojam. To to je zbiljsko, oblik pojma, nama je time tek ono to slijedi i to je dalje, premda bi to u samoj zbiljnosti bilo ono prvo. Na napredak se sastoji u tome da se apstraktne forme pokazuju ne kao one koje postoje za sebe nego kao neistinite.
PODJELA 33. Po stupnjevitosti razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne volje volja je A. neposredna; njen pojam otuda apstraktan - linost - a njen opstanak neposredna spoljanja stvar; - sfera apstraktnog ili formalnog prava; B. volja iz spoljanjeg opstanka, u sebe reflektirana kao subjektivna pojedinanost odreena spram onoga opega - a ovo, pak, dijelom kao ono unutranje, dobro, dijelom kao spoljanje, jedan opstojei svijet, i obje te strane ideje kao samo meusobno posredovane, ideja u svojoj podvojenosti ili posebnoj egzistenciji, pravo subjektivne volje u odnosu prema pravu svijeta i pravu ideje, ali koja samo po sebi bitkuje; - sfera moraliteta; C. jedinstvo i istina tih dvaju apstraktnih momenata - pomiljena ideja realizirana u volji, reflektiranoj u sebe, i u spoljanjem svijetu* - tako da sloboda kao supstancija egzistira isto toliko kao ozbiljnost i nunost koliko kao subjektivna volja; - ideja u svojoj po sebi i za sebe opoj egzistenciji; obiajnost. Obiajna supstancija meutim, takoer je a. prirodni duh; porodica, b. u svojoj podvojenosti i pojavi; - graansko drutvo, c. drava, kao isto tako opa i objektivna sloboda u slobodnoj samostalnosti posebne volje; - koji zbiljski i objektivni duh jednog naroda kroz odnos posebnih narodnih duhova u svjetskoj povijesti
* Priruni primjerak: tj. drugi subjekti
76
UVOD
77
postaje zbiljski i oituje se kao svjetski duh ije je pravo najvie. Da jedna stvar ili sadraj koji je postavljen tek prema svom pojmu, ili kakav je po sebi, ima lik neposrednosti ili bitka, pretpostavlja se iz spekulativne logike; drugo je pojam koji je u obliku pojma za sebe; ovaj nije vie neto neposredno. Na isti se nain pretpostavlja princip koji odreuje podjelu. Podjela se takoer moe smatrati kao historijska prednajava dijelova, jer se razliiti stupnjevi moraju kao razvojni momenti ideje sami proizvesti iz prirode sadraja. Filozofska podjela uope nije spoljanja klasifikacija neke opstojee grae, stvorena po bilo kojem ili mnogim prihvaenim osnovima podjele, nego imanentno razlikovanje samog pojma. Moralitet i obiajnost, koji obino vae nekako kao istoznani, ovdje su uzeti u bitno razliitom smislu. Meutim, ini se da ih i predstava razlikuje; Kantova jezina upotreba slui se prvenstveno izrazom moralitet, kao to se praktiki principi te filozofije posve ograniavaju na taj pojam pa ak onemoguuju stajalite obiajnosti, tavie, ak ga izriito ponitavaju i ustaju protiv njega. No kad bi moralitet i obiajnost po svojoj etimologiji i bili istoznani, to tad ipak ne bi smetalo da se te, najzad, razliite rijei upotrebljavaju za razliite pojmove. [uz 33] A. Sloboda uope obraa se ponajprije neposrednom spoljanjem opstanku - u njemu, a/ Odreenost neposredna sloboda - / Opstanak - stvar B. po sebi samoj - biti u sebi, za sebe - U mojoj unutranjosti volje - misli - neto ope - sloboda kao subjekt volje s odreenjem subjektiviteta, isto je ona opstanak - odreenje momenata prava. Pravo se ne tie posebne unutranjosti - uvid, uvjerenje, nakana, savjest Volja - ja, subjektivna refleksija u meni, sloboda kao ono ope, neposredni pojam, a/ Opstanak slobode uope. Ja i sloboda neposredno identini - neposredno zahvaanje - nerazlueno - ja hou, jer ja hou - ja sam poseban ja i opi - kao slobodan jo ne-razluen. Imam pravo - stoga to sam slobodan.
/ Lina sloboda, tj. pojam ono ope i ja - razlueno Dijeljenje u openitost i pojedinanost. Bitnost obih strana. Openitost i pojedinanost /subjektivna posebnost/ imaju razliita odreenja kao a/ Znanje - uvid - uvjerenje, odnos prema dobru, / Posebne potrebe postaju predmet, / Objektiviranje dobra - dunost za mene. Pravo dobrog na mene - ini meni dunost / Subjektivno pravo da ja to znam da je uvjereno, da sam suglasan - pravo subjektiviteta - znanja, mojeg htijenja, mojih potreba, dobrobiti / posebna dobrobit / Opa dobrobit - supsumirana pod /dobro ovdje samo apstraktno. Jest - istina, - tj. jedinstvo obaju odreenja - koja su odreena, razlueno postavljena. Posebne osobe, a ipak u Jednome. Obiajnost a/ Apstrakcija, misli / moja posebnost, moja volia / Neposrednost - kao pravo a/ Dobro. b s ovim opim identina posebnost dobra volja - sluajna veza. / Supstancijalni odnos zbiljski - kao odnos, veza koja opstoji za sebe.
Naputanje - posebnog subjektiviteta pojedinca. Ne vie moja proizvoljnost u osjeaju, nego objektivna veza - Da je za mene ovo jedinstvo prisutno kao bitkujue, kao valjano, nezavisno od mojeg subjektiviteta, ne samo misao u meni, u mojoj izvjesnosti - u mojoj savjesti. [C] Dobro, openito, u sebi bitno odreeno - Odreenost prihvaena u ono ope - odreeno dobro. Pojava kao supstancijalno jedinstvo vie njih [?] - Sopstvo kao sebi zadano - kao u identitetu - duh - Inae nikakav drugi sadraj.
78
UVOD
79
Razvoj odreuje pojam dalje - mijenja stoga takoer prvi lik - Hugo se udi da svjetska povijest pod dravom [biva supsumirana]10 Pravo duha - Tek ovdje duh - naime, ne vie samo ja, um, jedinstvo subjekta i realiteta, pojma i ja, - i ne samo po sebi, openito - ve samosvijest, koja zna. a/ Tek u obitelji konkretni poetak - obiajnosno-zbiljski duh - penati b/ Meusobni odnos mnogih porodica; ne moe za sebe opstojati - sistem potreba, tj. spoljanja, neduhovna povezanost, posredovani odnos - relativitet - identitet razlog - sebinost - veza - potrebe. esto se razumijeva pod dravom - nuda kao sluajna nunost. Takoer odnos veza - potrebe, posebnosti c/ Duh jednog naroda - njegov svijet - Sunani sistem. Odnos prema duhu svijeta. Pravo duha a/ Zakoni Pravo supstitucije / Pravo individua; njihovo najvie pravo supstancijalni opstanak njihove slobode Dodatak. Kada ovdje govorimo pravu onda ne mislimo na puko graansko pravo koje se obino pod tim razumije, nego na moralnost, obiajnost i svjetsku povijest, koji ovdje isto tako spadaju, jer pojam sastavlja misli po istini. Slobodna volja, da ne bi ostala apstraktna, sebi najprije mora dati neko postojanje, a prvi ulni materijal ovog postojanja su stvari, to znai vanjske stvari (Dinge). Ovaj prvi nain slobode je onaj kojeg trebamo poznavati kao vlasnitvo, sfera formalnog i apstraktnog prava, emu ne manje pripada vlasnitvo u njegovom posredovanom obliku kao ugovor, i pravo u njegovom povreivanju kao prestup i kazna. Sloboda koju ovdje imamo je ono to zovemo osobom, to znai subjekt koji je slobodan i to slobodan za sebe i sebi daje postojanje u stvarima. Ova puka neposrednost postojanja, nije, meutim, primjerena slobodi, a negacija ovog odree" Upor. recenziju koju je Filozofiji prava napisao Gustav Hugo u Gottingenschen Gelehrten Anzeigen (br. 61,16. aprila 1821, S.601. i dalje) i Hegelov odgovor (u Dodatku ovog sveska str. ).
nja jeste sfera moraliteta. Ja vie nisam puko slobodan u ovoj neposrednoj stvari nego sam to i u ukinutoj neposrednosti, to znai ja sam to u samom sebi, u onom subjektivnom. Ovo je u sferi u kojoj se to tie mog uvida i namjere i moje svrhe, time to se spoljanjost postavlja kao ravnoduna. Ali, dobro koje je ovdje opa svrha, ne treba da ostane samo u mojoj unutarnjosti nego se treba realizirati. Subjektivna volja, naime, zahtijeva da njen interes, to znai njena svrha, sadri vanjsko postojanje, da dakle ono dobro treba da se ispuni u vanjskoj egzistenciji. Moralitet kao i raniji formalni moment formalnog prava jesu apstrakcije ija je istina tek obiajnost. Obiajnost je tako jedinstvo volje u njenom pojmu i volje pojedinca, to znai subjekta. Njeno prvo postojanje je ponovo neto prirodno, u formi ljubavi i osjeaja: porodica; individua je ovdje ukinula svoju krhku personalnost i sa svojom svijeu se nalazi u nekoj cjelini. Ali na slijedeem stupnju treba vidjeti gubitak osebujne obiajnosti i supstancijalnog jedinstva: porodica se raspada a lanovi se ponaaju jedan prema drugom kao samostalni tako to ih obuhvata veza uzajamnih potreba. Ovaj stupanj graanskog drutva esto se smatrao dravom. Ali drava je tek ono tree, obiajnost i duh, u kojemu se nalazi udovina udruenost samostalnosti individualiteta i opeg supstancijaliteta. Pravo drave je stoga vie nego drugi stupnjevi: ono je sloboda u njenom najkonkretnijem obliju, koje pada samo jo pod najviu apsolutnu istinu svjetskog duha.
APSTRAKTNO PRAVO
81
34. Ovi su momenti u iduem 35. itd. Jo bez odreenja, bez suprotnosti, u sebi samome Ovo apstraktno je odreenost ovog stajalita. Dodatak. Kada se kae da je volja koja je slobodna po sebi i za sebe, onako kako je ona u svom apstraktnom pojmu, u odreenosti neposrednosti, onda se pod tim mora razumjeti slijedee. Dovrena ideja volje bilo bi stanje u kojemu bi se pojam potpuno realizirao i u kojemu njegovo postojanje ne bi bilo nita drugo nego razvitak njega samog. Ali na poetku je pojam apstraktan, to znai da su sva odreenja sadrana u njemu, ali takoer samo sadrana: ona su samo po sebi i jo nisu razvijena do totaliteta u samom sebi. Kada kaem da sam slobodan, onda je Ja jo ovaj bespredmetni bitak u sebi, a tome nasuprot u onom moralnom ve postoji jedna suprotnost, jer sam tu kao pojedinana volja a ono dobro je ono openito, premda je ono u samom meni. Ovdje, dakle, volja u samoj sebi ve ima razliku pojedinanosti i openitosti i time je odreena. Ali u poetku jedna takva razlika ne postoji, jer u prvom apstraktnom jedinstvu jo nema nikakvog napredovanja i nikakvog posredovanja: volja je tako u formi neposrednosti, bitka. Bitni uvid kojeg bi ovdje trebalo postii sada je, tada je ova prva neodreenost sama jedna odreenost. Jer, neodreenost lei u tome da u izmeu volje i njenog sadraja jo nema nikakve razlike; ali ona sama, suprotstavljena onom odreenom, pada u odreenje da bude neto odreeno; apstraktni identitet je ono to ovdje sainjava odreenost; volja time postaje pojedinana volja - persona.
PRVI DIO
APSTRAKTNO PRAVO 34. Po sebi i za sebe slobodna volja, kakva je u svojem apstraktnom pojmu, jest u odreenosti neposrednosti. Po toj neposrednosti ona je spram realiteta svoja negativna zbiljnost, koja se spram sebe odnosi samo apstraktno, - u sebi pojedinana volja nekog subjekta. Po momentu posebnosti volje ona ima jedan dalji sadraj odreenih svrha i kao iskljuna pojedinanost ima ujedno ovaj sadraj pred sobom kao spoljanji, neposredno zateeni svijet. [uz 34] Apstr. Pridravati se onoga emu je rije a/ Slobodna volja, koja sebe hoe, apstr. / Izvan nje B. Posebnost] 34. Apstr. jo ne u sebi odreena misao - Takvo neto egzistira takoer - tako je to bitak koji jo nije u kretanju, koji se nije odnosio na ono drugo - tako neposredno. Slobodna volja, koja sebe hoe, beskonano se na sebe odnosi, negativitet - jedno, pojedinanost Njen realitet, predmetnost jo nema nikakvog vlastitog sadraja, koji bi bio sobom samim odreen - naprotiv za sebe - realitet, dakle, sam neposredan a) djelomice subj. poticala, potrebe ) djelomice isklj[uivo] spoljanji svijet. Predmetnost - ono to ja hou dalje odrediti - ovo negativno uzeti u volju.
35. Openitost je ove za sebe slobodne volje formalni, samosvjesni, inae besadrajni jednostavni odnos spram sebe u svojoj pojedinanosti - subjekt je utoliko lice. U personalnosti lei da sam ja kao ovaj, potpuno sa svih strana (u unutranjoj proizvoljnosti, nagonu i poudi, kao i po neposrednom spoljanjem opstojanju) odreen i konaan, ali upravo ist odnos spram sebe, pa tako u konanosti znam sebe kao ono beskonano, ope i slobodno.
82
APSTRAKTNO PRAVO
83
Personalnost poinje tek onda kad subjekt raspolae ne samo samosvijeu uope sebi kao konkretnom, na bilo koji nain odreenom ja, nego, naprotiv, samosvijeu sebi kao potpuno apstraktnom ja, u kojemu su sva konkretna ogranienost i vaenje negirani i bezvrijedni. U personalnosti je stoga poznavanje sebe kao predmeta, ali kao predmeta uzdignutoga miljenjem u jednostavnu beskonanost, a na taj nain sa sobom potpuno identinog predmeta. Individue i narodi jo nemaju personalnost, ukoliko jo nisu doli do tog istog miljenja i znanja sebi. Duh koji po sebi i za sebe bitkuje, razlikuje se od pojavnog duha time to mu je u istom odreenju u kojemu je ovaj samo samosvijest - svijest sebi, ali samo po prirodnoj volji i njenim jo spoljanjim suprotnostima (Fenomenologija duha, Bamberg i Wrzburg, 1807, str. 101. i dalje, i Enciklop. filozof, znan., 344)1 - predmet i svrha on sam kao apstraktan, i to slobodan ja, pa je tako lice. Sto znai osoba ? Uzvienost osobe, one najuzvienije personalnosti boje personalnosti - Moe se vjerovati u Boga - odrediti kako se eli, nedostaje li personalnost, tada nedostatno. Osoba i subjekt razliiti su - subjekt je takoer individua. Samostalna pojedinanost uope po sebi, idealitet odreenja Osoba, ovlatenje u slobodnoj volji a/ Ja hou ovo ili ono, potrebe, raspoloenje, pomisao. Nitko nema pred tim respekta, posebna volja. / Da moja posebna volja vai, respektira se - biti ovlaten, - posebna volja takoer (je) ovlatena / Ako je sadraj pravan, ako sam ja ovaj ili onaj naslov itd. tako i tako stekao, kupio - Okolnosti, odreenja koja ve opstoje kao pravna - uope s pomou konkretnog daljeg odreenja - tako i tako osvojena, kupljena - pri tome nam padaju na pamet takva odreenja - ali pitanje: otkuda su sama ova
1
odreenja pravna? Sva konkretna stanja zaboravljena / Dalje je odreenje moje volje /posebne volje neodreeno, volje uope, koja je time, takoer posebna/ da ona hoe sebe, svoju slobodu - svakako, posebnu svrhu - ali s (te) strane da ona samo sebe hoe. Odreenost je moja openitost. [uz 35, primjed.] Ja hou - a/ neodreeno - volja uope, odreenost . je openitost, sloboda - / posebno, odreeno - neodreeno, - openito slobodno - misaono - Moja openitost ovo apsolutno ovlatenje, kojem ovisi sve drugo - Ne titule itd., da tek moja volja njima primjerena, oslonac na njih kao ogranienja, volja koja bi se mogla ograniiti na takve titule - ve one tek kao odreenja koja su posljedice Odreenost volje, ime je ona pravo, da ovo posebno Ja hou ovo ili ono pridolazi slobodi, - a ja u tome, i u mojoj slobodnoj volji ne elim biti ogranien. Osoba - ono loe, ono puno prezrenja, jer apstraktna samosvijest - prohtjev - takoer ono moje - ali ne odreenje onoga opega Plodnost ovog pojma pravu. Dodatak. Volja koja postoji za sebe ili apstraktna volja jest osoba. Ono to je najvie ovjekovo jeste da bude osoba, ali uprkos tome je gola apstarkcija osoba ve u izrazu neto prezrivo. Osoba je bitno razliita od subjekta, jer je subjekt samo mogunost personalnosti, budui da je svako ivo bie uope subjekt. Osoba je dakle subjekt za kojeg je ona subjektivitet, jer u osobi sam ja uope za mene: ona je pojedinanost slobode u istom bitku za sebe. Kao ova osoba ja sebe znam kao slobodnog u meni samom i mogu apstrahirati od svega, budui da ispred mene ne stoji nita nego ista personalnost, a ipak sam ja kao ovaj, neto posve odreeno: toliko star, toliko visok, u ovom prostoru, i sve ta jo mogu biti partikulatnosti. Osoba je dakle u neemu ujedno i ono visoko i posve nisko; u njoj lei ovo jedinstvo beskonanoga i uope konanoga, odreenih granica i onog posve bezgraninog. Uzvienost osobe je ono ta
6*
[uz 35]
Fenomenologija - Bd 3. S. 137 ff.; Enciklopedija, 3. Aufl. 424
84
APSTRAKTNO PRAVO
85
moe izdrati ovu protivrjenost, koju2 u sebi nema niti bi moglo izdrati nita prirodno. 36. 1. Personalnost (Persnlichkeit) sadrava uope pravnu sposobnost pa predstavlja pojam i sam apstraktni temelj apstraktnog i stoga formalnog prava. Stoga je pravna zapovijed: budi osoba (Person) i potuj druge kao osobe. 37. 2. Posebnost je volje, dakako, moment cijele svijesti volje ( 34), ali jo nije sadrana u apstraktnoj personalnosti kao takvoj. Stoga ona, dodue, opstoji, ali od personalnosti, odreenja slobode, jo razliita, pouda, potreba, nagoni, sluajno nahoenje itd. Zato se u formalnom pravu ne radi jo posebnom interesu, mojoj koristi ili mojoj dobroti - isto tako ne posebnom temelju odreivanja moje volje, uvidu (Einsicht) i namjeri (Absicht). [uz 37] Totalitet nazoan, jo neprihvaen - upravo osoba neposredno - neposredna refleksija, ali apstraktno posredovana - tako sama u obliku neposrednosti. Ovo - moje, kao onoga koji uiva, koji treba - kuu, plodove itd. za svoju egzistenciju - svoju dobrobit, korist, zadovoljstvo, duhovnu potrebu; ne sainjava pravo - Pri svakom pravu neki interes - no samo pri istome. - Spram te strane pokazuje se zatim formalizam prava - da bi se utvrdilo moje pravo, premda nikakav interes na stvari - parnienje, - on* povreduje lako druge time to se usredotouje rta ovu apstraktnu stranu - apstraktnu volju - praznu, besadrajnu.
2
Dodatak. Poto posebnost u osobi jo ne postoji, kao sloboda, onda je sve to se tie posebnosti ovdje neto ravnoduno. Ako neko nema interesa kao svoje formalno pravo, onda ovo moe biti ista svojeglavost, kao to to esto pripada nekom ogranienom srcu ili udi; jer se sirov ovjek najee upinje u svom pravu tako to velianstven smisao vidi u onome to inae predstavlja nalije stvari. Apstraktno pravo je, dakle, samo tek gola mogunost i utoliko prema cijelom bogatstvu odnosa neto formalno. Stoga pravno odreenje daje jedno ovlaenje, ali nije apsolutno nuno da ja slijedim svoje pravo jer je to samo jedna strana cijelog odnosa. Mogunost je, naime, bitak koji ima znaenje i da ne bude. 38. U pogledu konkretnog djelovanja i moralnih i obiajnosnih odnosa apstraktno je pravo, spram njihova daljeg sadraja, samo mogunost, a pravno odreenje otuda samo odobrenje ili ovlatenje. Nunost se tog prava iz istog razloga njegove apstrakcije ograniava na ono negativno, da se ne povrijedi personalnost i ono to iz nje slijedi. Stoga opstoje samo pravne zabrane, a u osnovu pozitivnog oblika pravnih zapovijedi, po njegovu posljednjem sadraju, lei zabrana. [uz 38] Ne suglasnost volje: samo za sebe, negativno. Odobrenje, jer je odreenost samo za mene spoljanja stvar, ne identina s pravom samim; za drugog sam ja ovdje u stvari; dakle nikakva samo puka mogunost za nj a/ Konkretnije jo neto sasvim drugo - ovdje odmah njegova mogunost - refleksije viim odnosima moe tako, a takoer i ovako - moe se ovo ili ono pravo napustiti; ali ne pravna sposobnost, tj. sama ova mogunost. U pojedinanom pravu takoer ono ope. Pozitivno injenje je proizvoenje predmetnosti sadraja. / Pravna zapovijed - u odnosu prema drugima prelaenje od onoga mojega na nj
W: koja * Tj. formalizam prava. - Bilj. red.
86
APSTRAKTNO
PRAVO
87
Izvravanje - ini se pozitivno - injenje - iz ugovora - Ugovor svakako zaplet s drugima - identitet s njima ne naprosto ostaviti ih To je uope tako - samo je ono prvo posve primjereno pojmu. U posredovanju sam, radim bitno u odnosu prema nekome drugome, tj. ja postavljam neto - iz razloga zajednitva. Ja radim za nj, - neko treba da, koje mu ja koristim. a/ ja mogu ugovor usvojiti ili ne pV Izvravanje je stavljati u posjed drugoga u njegovo vlasnitvo [?]. / Tie se odnosa, obzira spram drugih - to strogo jo ovamo ne pripada - ali taj odnos spram drugih pripada uope /kao kasnije ugovor i nepravo/ realitetu, koji je dalje odreen - U 37. u mojem interesu - Odnos spram drugih jest u njihovu (interesu), biti djelatan za njihov interes, to uvati i si. 39. 3. Zakljuivalaka i neposredna pojedinanost osobe odnosi se prema nekoj zateenoj prirodi kojoj na taj nain stoji nasuprot personalnost volje kao neto subjektivno, ali ogranienje da bude samo subjektivna njoj je, kao u sebi beskonanoj i opoj, protivurjeno i nitavno. Ona je ono djelatno da to ogranienje ukine i da sebi dade realitet, ili, to je isto, da onaj opstanak postavi kao svoj. [uz 39] 3) ovjek gospodar nad svim u prirodi - samo s pomou njega opstanak kao sloboda - Ne opstoji nikakva dua za sebe, nije samo - svrha - ak ne iva priroda - samo ovjek kao slobodan - ne kao iv. ivot svakako samosvrha - ne za sebe -
40. Pravo je ponajprije neposredno opstojanje koje sebi daje sloboda na neposredan nain: a) Posjed, koji je vlasnitvo; - sloboda je ovdje sloboda apstraktne volje uope, ili upravo time sloboda jednog pojedinanog lica koje se odnosi samo prema sebi. b) Osoba razlikujui se od sebe, odnosi se prema jednoj drugoj osobi, tj. oba samo kao vlasnici opstoje, jedno za drugo. Njihov identitet, koji po sebi bitkuje, dobiva egzistenciju prelaenjem vlasnitva jednoga u vlasnitvo drugoga zajednikom voljom i odravanjem njihova prava - u ugovoru. c/ Volja kao /a/ u svom odnosu spram sebe, ne razliita od neke druge osobe /b/, nego u sebi samoj, ona je kao posebna volja, od sebe razliita i sebi suprotstavljena kao takva koja po sebi i za sebe bitkuje - nepravo i zloinstvo. Podjela prava u osobno stvarno pravo i pravo na akcije ima, kao i mnoge druge takve podjele, prije svega tu svrhu da mnotvo neorganske grae, koja predlei, dovede u neki spoljanji red. U tom dijeljenju poglavito lei zabuna da se aroliko mijeaju prava koja imaju za svoju pretpostavku supstancijalne odnose, kao to su porodica i drava, i prava koja se odnose na golu apstraktnu personalnost. Toj zbrci pripada Kantova podjela koja je i inae postala omiljena, podjela u stvarna, personalna i stvarnopersonalna prava. Predaleko bi odvelo da se razvije ono to je krivo i bez pojma u podjeli na osobno i stvarno pravo, a to lei u osnovu rimskog prava (pravo na akcije tie se pravosua i ne pripada u taj red). Ve je ovdje jasno toliko da samo personalnost daje pravo na stvari i da je stoga lino pravo u biti pravo stvari - stvar u opem smislu, kao ono to je uope spoljanje slobodi, u to pripada i moje tijelo, moj ivot. To stvarno pravo jest pravo personalnosti kao takve. to se tie, meutim, u rimskom pravu takozvanog osobnog prava, ovjek promatran s jednog odreenog statusa, tek treba da bude osoba (Heineccius Elementa, Juris, Civilis), [1728], 75, u rimskom je pravu na taj nain ak sama linost, nasuprot ropstvu, samo stale, stanje. Sadraj rimskog takozvanog osobnog prava tie se
APSTRAKTNO PRAVO
89
zatim osim prava na robove, u to u neku ruku pripadaju i djeca, i osim stanja bespravlja (capitis diminutio) porodinih odnosa. Kod Kanta su porodini odnosi na stvaran nain osobna prava. - Rimsko osobno pravo stoga nije pravo osobe kao takve, nego u najmanju ruku posebne osobe - kasnije e se pokazati da porodini odnos, naprotiv, ima kao svoj supstancijalni temelj naputanje personalnosti. Obraivanje prava posebno odreenog lica prije opeg prava presonalnosti ne moe se pojaviti drukije nego kao pogreno. - Osobna su prava kod Kanta ona prava koja nastaju iz ugovora da ja neto dajem, uinim - jus ad rem u rimskom pravu, koje izvire iz obligacije. Na svaki je nain samo jedna osoba koja treba da to izvri na osnovu ugovora, kao to takoer samo jedna osoba stie pravo na takvo izvrenje, ali takvo se pravo zato ne moe nazvati osobnim; svaka vrsta prava pripada samo jednoj osobi, a pravo na osnovu ugovora objektivno nije pravo na osobu nego samo na neto njemu spoljanje, ili na neto to ono treba da pospolji*, uvijek na neku stvar. [uz 40] Ovo osnovna odreenja - apstraktno - plodnost ovog pojma u iduemu - rezultati samo s pomou njih bez njih nita odreivati u iduemu - ak ono konkretno njihova posljedica. a/ Kako postaje neto moje? Kako ja stjeem vlasnitvo uope? b/ Kako vlasnitvo nekoga drugoga, kako vlasnitvo nekoga drugoga postaje mojim? c/ Kako postaje moje vlasnitvo ponovo mojim, kako ja zadobivam ponovno svoje povrijeeno pravo - ili, tavie, kako se obnavlja povrijeeno pravo? Ponovno stjecanje vlasnitva, ali takoer prava kao pravo. ili a/ Sloboda daje sebi na prirodni, neposredni nain opstanak - b/ Posredovanjem, i to volje nekoga drugoga, c/ Posredovanjem neprava - protiv posebne volje; - ovdje rastavljanje posebne volje i njenog
* Verassem sam prevodio sa pospoljavati, a ne otuivati (kako sam morao, radi jasnoe, prevesti entussern) da bih u toj rijei zadrao ausser spoljanji. Vidi bilj. uz 43, 53, i 65. - Bilj. prevod.
pojma - Slobodno [:] ono ope istupa tako za sebe. Stoga je rije tome da se pojmu dade realitet i da se ujedno oisti od neposrednosti i pojedinanosti - Ope, ovo zbiljski - ili zbiljnost koja je sama opa a/ ope b/ sredstvo c/ ukinuto. Ovo je znaenje onih pitanja a/ b/ c/, pri ijem se daljem smislu misli na neto sasvim drugo, a/ Pojed[inanost] - i spram pojed[inanosti] samo negativno. Postati iri - diferencija upravo time njihovo jedinstvo, b/ Meusobna veza pojed[inaca]*, utoliko pozitivni odnos, identitet - Ja inim s obzirom na druge; a/ po sebi identino / postavljeni identitet v[olje] nad posebnim vlasnitvom svakoga - samo postavljeni, a ipak svaki za sebe povezan, u slobodi drugoga u jedinstvu c/ Identitet prava sa sobom - ostvaren posredovanjem negacije prava. a/ Odnos ne vie prema spoljanjosti kao apstraktnim stvarima, ve kao vlasnitvu nekoga drugoga. / Identitet u ovome - i izoliranje [?] onoga osobnoga. Ope, slobodno za sebe, u razlici sebe postavljajui [ne apstraktna misao] zbiljski - u razlici od njegove neposredne zbiljnosti - jest namjera, predloak - dobro - u moralitetu. Nepravo, zloinstvo sadrava bitak-u sebi, tj. u sebi samom razluenu unutranjost - isto tako kazna - osveta [,], zloina - Pravo sebe ini vaeim kao ope, daje sebi realitet u jednoj posebnoj volji i spram nje Ovdje pravo postaje kao ope - jer (je) suprostavljeno] posebnoj volji a/ Vlasnitvo je ono to se provlai kroz a, b, c. / Neposrednost se mora oistiti, nestati; - negirati - i rezultat da je to pravo kao takvo, kojemu se daje opstanak [Kriminalno pravo - ne spoljanje vlasnitvo]. / a/ Predmetno je moja neposredna pojedinana volja, u stvari, b/ moja volja kao potvrena voljom nekoga drugoga; jedinstvo dviju volja, refleksija], openitost. c/ Opstanak slobodne volje kao takve; pravo kao pravo, a/ jest pravo; u c/ to pravo postaje predmet i ja, oso* [napisano izmeu:] V[olja])
90
APSTRAKTNO PRAVO
91
ba kao opstanak zajednike volje, ne kao s posebnim interesom, ve s interesom prava; ili subjektivna strana je sama ope odreena kao pravo. Isto tako u b. Ja, subjektivno, neu samo svoju volju nego i volju drugoga. [uz 40, primjed. str. 56, red. 12] Prethodno je napomenuto u rimskom pravu /moe se rei/: tko je sposoban za vlasnitvo? Graanin. Ne robovi, ne djeca uope. - I kod nas ne djeca, takoer ni ene - a ipak vie njih nema posjeda - i dispoziciju nad njim To odreenje i ogranienje prava vlasnitva ovisno je jednom viem odnosu - to tek kasnije - i takoer nije osobno pravo - ve, tavie, dijete - jo ne osoba. U djeci je moment bezlinosti, pravne nesposobnosti, za apstraktnog prava vlasnitva; neto vie to disponira mojim vlasnitvom.
c/ Otuenje - udaljivanje stvari. Dodatak. Ono umno vlasnitva ne lei u zadovoljenju potreba nego u tome da se ukine puka subjektivnost personalnosti. iTek u vlasnitvu osoba postoji kao um. Ako je i ovaj prvi realitet moje slobode u nekoj vanjskoj stvari, i time jedan loi realitet, onda apstraktna personalnost, upravo u njenoj neposrednosti ne moe imati nikakvo drugo postojanje nego odreenje u neposrednosti. 42. Ono to je neposredno razliito od slobodnog duha jest za njega i po sebi ono spoljanje uope - neka stvar, neto neslobodno, nelino i bespravno. Stvar [Sache] ima, poput onoga objektivnoga, oprena znaenja; jednom, ako se kae: to je stvar, radi se stvari a ne osobi - znaenje supstancijalnoga; drugi put spram osobe /naime, ne posebnog subjekta/ stvar je suprotnost supstancijalnoga, po svojem odreenju samo ono spoljanje. - to je za slobodni duh, koji zacijelo moramo razlikovati od zgoljne svijesti, ono spoljanje, jest to po sebi i za sebe, stoga je pojmovno odreenje prirode ovo: biti ono spoljanje po sebi samoj. [uz 42] Spoljanjost - priroda - njihov mnogostruki nain ovdje posebna graa - Ve primjena. Pozitivna znanost ima da proe ovu posebnu vrstu - s koje strane. [uz 42 primjed.] Stvar, vlasnitvo - a/ koje kao spoljanje moje osobe - jest / duha - kao ne spoljanja - ve upravo ukinuta spoljanjost i meni unutranje prisvojena Stvar koja je to neposredno; - u ovom prvom odnosu zapravo trojaka stvar - vrste spoljanjega a/ takva neposredno samo spoljanje apstraktna, spoljanje spram mene bitkujua;
Prvi odsjek VLASNITVO 41.

%
Osoba mora sebi dati neku spoljanju sferu svoje slobode da bi bilo kao ideja. Budui da osoba po sebi i za sebe bitkuje kao beskonana volja u tom prvom, jo sasvim apstraktnom odreenju, zato je od nje odvojeno ono to moe sainjavati sferu njene slobode, a ujedno je odreeno kao ono to je od nje neposredno razliito i odjeljivo. [uz 41] Vlasnitvo uope - osoba i stvar, meusobni odnos obiju. a/ Posjedovanje - Moje; stalni, opi predikat uope. b/ Upotreba stvari - proces stvari, time to je ona moja.
92
APSTRAKTNO PRAVO
93
/ prirodnoj egzistenciji spoljanje i ujedno meni bez suprotnosti pripadna; / Duhovno, - a pomou mene snieno do spoljanjosti. Ovo posljednje inim ja samo spoljanje, da bih ga pospoljio.* Ovdje odnos. Stjecanje vlasnitva - ono spoljanje ini to onim mojim. Dodatak. Budui da se od stvari odvaja subjektivitet, ona nije ono vanjsko samo subjektu nego i samoj sebi. Prostor i vrijeme su na ovaj nain vanjski. Ja, kao ulan, sam jesam vanjski, prostoran i vremenski. Ja, time to imam ulne opaaje, imam ih neemu to je samo sebi vanjsko. ivotinja moe opaati ali dua ivotinje nema duu, nema samu sebe za predmet nego neto vanjsko. 43. Osoba ima kao neposredni pojam, a time i [kao] ono bitno pojedinano, prirodnu egzistenciju dijelom samo po sebi, dijelom kao takvu, prema kojoj se ona odnosi kao prema spoljanjem svijetu. - Samo tim stvarima koje su to neposredno, a ne odreenjima koja to mogu postati posredovanjem volje, rije je ovdje kod osobe koje je samo jo u svojoj prvoj neposrednosti. Duhovne vjetine, znanosti, umjetnosti, ak ono religiozno (propovijedi, mise, molitve, blagoslovi u posveenim stvarima), pronalasci itd. postaju predmeti ugovora, izjednaeni s opepriznatim stvarima u nainu kupovanja, prodavanja itd. Moe se pitati; da li je umjetnik, uenjak, itd. u juristikom posjedu svoje umjetnosti, znanosti, svoje sposobnosti da dri propovijed, ita misu itd., tj. da li su takvi predmeti stvari? ovjek e se ustruavati da takve vjetine, znanja, sposobnosti itd. naziva stvarima: budui da se takvom posjedu, s jedne strane, pregovara i kontrahira kao stvarima, a s druge strane on je neto unutra* Odnosno: otuio (verussern). - Bilj. prev.
nje i duhovno, zato razum u pogledu njegove juristike kvalifikacije moe biti u neprilici, jer mu lebdi pred oima samo protivustav: da je neto ili stvar ili ne-stvar (kao ili beskonano, ili konano). Znanja, znanosti, talenti itd. svojstveni su, dakako, slobodnom duhu, pa su ono njegovo unutranje, a ne spoljanje, ali isto tako moe im on ispoljavanjem dati spoljanji opstanak i tako ih pospoljiti* (vidi dolje), ime su i oni stavljeni pod odreenje stvari. Oni, dakle, nisu ponajprije neto neposredno, nego postaju to tek posredovanjem duha, koji svoju unutranjost sniava na neposrednost i spoljanjost. - Po nepravnom i neobiajnosnom odreenju rimskog prava djeca su bila stvari za oca pa je on time bio u juristikom posjedu svoje djece, a ipak je, dakako, stajao prema njima i u obiajnosnom odnosu ljubavi (koji je, naravno, onim nepravom morao biti vrlo oslabljen). U tome se, dakle, dogodilo sjedinjenje obaju odreenja stvari i nestvari, ali sjedinjenje koje je posve nepravno. - Duhovne vjetine, znanosti itd. jedino po svom juristikom posjedu dolaze u obzir u apstraktnom pravu, koje ima kao predmet samo osobu kao takvu, a time i ono posebno to pripada opstanku i sferi njegove slobode tek utoliko ukoliko je to neto od njega odjeljivo i neposredno razliito, ukoliko sainjava njegovo bitno odreenje, ili ukoliko to moe zadobiti samo tek posredovanjem subjektivne volje; ovdje ne treba raspraviti posjed tijela i duha, koji se stjee obrazovanjem, studijem, navikavanjem itd. i koji je unutarnje vlasnitvo duha. No prijelazu takvog duhovnog vlasnitva u spoljanjost, u kojoj ono pada pod odreenje juristiko-pravnog vlasnitva, moe se govoriti tek kod pospoljavanja. **
* U originalu ... nicht ein usserliches, aber ebensosehr kann er ihnen durch die usserung ein userliches Dasein geben und sie verussern. U ovom kontekstu postaje jasna vanost korijena ovih rijei kod Hegela, pa smo zato verussern i preveli sa pospoljiti, a ne otuiti. Vidi biljeku uz 40. i uz 65. - Bilj. prev. ** [u rukopisu:] bilo bi bolje da se ovdje izvede kao vrsta spoljanjega - pospoljavanje je naputanje neega ve spoljanjega koje je moje vlasnitvo ne tek ispoljavanje. Bilj. njem. izd.
94
APSTRAKTNO PRAVO
95
[ U Z 43]
njim
RadZnanstvena djelatnost - tek se ini neim spolja-
Sto je neka stvar? - trai se neka zaokruena itava stvar da li je znanost, vjetina neka stvar? Stvar moe biti neka strana, mogunost neega Vjetina itd. postaju stvari tek mojim otuenjem, tj. spoljanjost koju im ja dajem u ispoljavanju, koju one zadravaju u ispoljavanju /vrijeme/ - u vezi da ih ja preputam za upotrebu nekome drugome, ili ih inim za njegovu korist (npr. molim, - misu - itam), - isto tako tjelesni radovi - /u vremenu/ - pripadaju stoga otuenju vlasnitva, jer oni samo u tom otuenju postaju spoljanjost, stvari.
naime samo pojedinane, a ne ope stvari - ne elementarne Ja se sam odnosim samo prema pojedincima - u zbiljskom, fizikom posjedu - u tom sam ogranien, s obzirom na to to je takoer kao opi odnos - Ono ope kao takvo - uzimam misaono u posjed. Dodatak. Sve stvari mogu postati vlasnitvo ovjeka jer je on slobodne volje i kao takav je po sebi i za sebe ali ono to stoji nasuprot nema ovo svojstvo. Svako, dakle, ima pravo da svoju volju uini stvarju ili stvari svojom voljom, to drugim rijeima znai, da ukine stvari i da ih pretvori u svoje; jer stvar kao spoljanjost nema samosvrhu, nije beskrajan odnos nje same prema samoj sebi, nego je samoj sebi neto spoljanje. Jedna takva spoljanjost takoer je ono ivo (ivotinja) i utoliko i sama jedna stvar. Samo je volja ono beskonano, prema svemu drugom ono apsolutno, dok je ono drugo sa svoje strane samo relativno. Pripisivati to sebi, u osnovi znai manifestirati i pokazati uzvienost moje volje prema stvari da ona nije po sebi i za sebe, da nije samosvrha. Ova manifestacija dogaa se time da je u stvar postavljam drugaiju svrhu nego to ju je ona neposredno imala; onom ivom kao mom vlasnitvu ja dajem jednu drugu duu nego to ju je imalo; dajem mu moju duu. Slobodna volja je time idealizam koji stvari, onakve kakve jesu, ne dri za stvari po sebi i za sebe, dok ih realizam objanjava kao apsolutne, premda se one nalaze samo u formi konanosti. Ve ivotinja vie nema ovu realistiku filozofiju jer ona stvari dere i time dokazuje da one nisu apsolutno samostalne. 45. Da ja imam neto u svojoj ak spoljanjoj vlasti, u tome se sastoji posjed, kao to je posebna strana da ja neto inim svojim iz prirodnih potreba, nagona i proizvoljnosti, poseban interes posjeda. No ta strana da sam ja sebi kao slobodna volja u posjedu predmetan, a time takoer tek zbiljska volja, sainjava ono istinsko i pravno u tome, odreenje vlasnitva. Imati vlasnitvo, pojavljuje se kao sredstvo s obzirom na potrebu, budui da je ova uinjena onim prvim; is-
44. Osoba ima pravo da svoju volju stavi u svaku stvar, koja je time moja, dobiva moju volju kao svoju supstancijalnu svrhu budui da ona takve nema u sebi samoj kao svoje odreenje i duu - apsolutno pravo ljudi na prisvajanje svih stvari. Ona takozvana filozofija koja neposrednim pojedinanim stvarima, onome neosobnome pripisuje realitet u smislu samostalnosti i istinskog bitka za sebe i bitka u sebi, isto kao i ona koja uvjerava da duh ne moe spoznati istinu i znati to je stvar po sebi, neposredno se opovrgava vladanjem slobodne volje spram tih stvari. Ako takozvane spoljanje stvari za svijest, za zrenje i predstavljanje imaju privid samostalnosti onda je, nasuprot tome, slobodna volja idealizam, istina takve zbiljnosti. [uz 44] Nita nije samosvrha - ivo nije Ne krv, idovi - ne ivotinje, Indijci, Egipat (?)Neto je drugo da li i to ja mogu uzeti u posjed -
96
APSTRAKTNO PRAVO
97
tinsko je stanje, meutim, da je sa stajalita slobode vlasnitvo, kao njen prvi opstanak, bitna svrha za sebe. [uz 45] Dvije strane vidi gore. Interes zakoni sredstvo. 46. Kako mi u vlasnitvu moja volja kao osobna, dakle kao volja pojedinca, postaje objektivna, ona dobiva karakter privatnog vlasnitva, a zajedniko vlasnitvo, koje se po svojoj prirodi moe posjedovati pojedinano, postaje odreenjem jedne po sebi razrjeive zajednice, pa je za sebe stvar proizvoljnosti da u njoj ostavim svoj udio. Nije podobno da se iskoriivanje upotreba elementarnih predmeta, po svojoj prirodi partikularizira na privatni posjed. - Agrarni zakoni u Rimu sadravaju borbu izmeu zajednitva i privatne vlastitosti zemljinog posjeda. Ova potonja morala je zadrati nadmo kao umniji moment, premda na tetu drugog prava. - Porodino fideikomisarno vlasnitvo* sadrava jedan moment kojemu stoji nasuprot pravo linosti i time privatnog vlasnitva. No odreenja koja se tiu privatnog vlasnitva moraju se moi podvrgnuti vioj sferi prava, zajednici, dravi, kao to je, s obzirom na privatnu vlastitost, sluaj kod vlasnitva takozvane moralne osobe, vlasnitva u mrtvoj ruci*. No takvi izuzeci ne mogu biti zasnovani na sluajnosti, na privatnoj proizvoljnosti, privatnoj koristi, nego samo na umnom organizmu drave. - Ideja platonske drave sadrava kao opi princip nepravo spram osobe da je nepo* Fideikomis - imovina koja po volji osnivaa mora neotuivo ostati nekoj porodici. Uivanje ove imovine (posjeda, gotovine i si.) pripada lanovima porodice po utvrenom redu (uglavnom prvorodstvu, senioratu i si.) - Bilj. prev. * Mrtva ruka - naziv (iz kan. prav.) za juristike osobe kao posjednike, posebno samostanske i crkvene posjednike - ne prelazi u nasljedstvo. - Bilj. prev.
dobna za privatno vlasnitvo. Predstava pobonog ili prijateljskog, ili ak iznuenog bratstva ljudi sa zajednicom dobara i iskljuenjem principa privatnog vlasnitva moe se lako pruiti uvjerenju koje ne poznaje prirodu slobode duha i prava ne shvaajui je u njenim odreenim momentima. to se tie moralnog ili religioznog obzira, to je Epikur svoje prijatelje koji su namjeravali da osnuju takav savez zajednice dobara sprijeio u tome upravo stoga to to dokazuje nepovjerenje, a oni koji su meusobno nepovjerljivi nisu prijatelji (Diog[enes] Laert[ios] I, X. [TJ. VI). [uz 46] Poblie odreenje. Ja kao pojedinac; - zajednica samo proizvoljnost Tako svaki stupa u dravu - kao slobodan - kao po sebi ideja - apsolutna pretpostavka svake drave - Pojedinano drutvo slobodnih - moja je zbiljnost privatno vlasnitvo - drava ne treba da se brine za namjeru - inae - porodini fideikomisi, tutorstvo - u ono vjeno - slobodna volja individua - W. [?] - tako su proizvoljnou jedne individue raskinuti - Mrtva ruka, opina, Crkva ima privatno vlasnitvo, jest priznata. Ja privatni vlasnik - pravo mene kao osobe Naputanje osobe - ne ne imati nikakvo privatno vlasnitvo - ve vie a/ Privatno vlasnitvo, jer osoba treba da bude pojedinano i ja kao takav treba da budem tu* / Porodino vlasnitvo ukoliko i dok je realna patrijarhalna porodica, ne ako se ona raspala / Opina - crkve, samostani - bitno priznati od drave. - Opina je zajednica - vrelo, panjaci - ne neotuivo - ovisnost svrhama, odreenju - isto tako onom moralnom osobe. Engleska Crkva - naroito u Irskoj odmjeravanje posjeda po svrsi, ne po apstraktnoj linosti - Ova svrha podlijee viem prosuivanju i odreenju. a/ Svrha podlijee kontroli / Izvoenje ove svrhe Engleska [Crkva] nema privatnog vlasnitva - Vlasnitva zato? jer joj (je) dao kralj William
* U originalu: ... und Ich als solches sein, dasein soll pa sam stoga na ovom mjestu dasein preveo sa budem tu, umjesto opstojim. - Bilj. prev.
98
APSTRAKTNO PRAVO
99
Tako sama ne postupa. Robovi, kmetovi - dobro su zbrinuti - Nekad javni magazini - vidi Gagliani. Za razvoj - istinski realitet, zbiljnost slobode - da bi njena ideja bila pojam i realitet - da bi sama postala slobodna. pojmu za sebe (ovdje jo ne) - Realitet je personalnost. ovjek, to je on s pomou svoje subjektivne volje subjektivna volja jest volja osobe - personalnost je samo zbiljska volja - subjektivna volja je samo zbiljska volja kao vlasnik. Vlasnitvo: kolizija, zavist, neprijateljstvo, spor, ratovi. Bijeda (osim drugih strasti) - otpasti - ljudi u miru i ljubavi - i svi braa [?] potrebuju vlasnitvo. Mir - samo duha - proizvodei sebe iz beskonane suprotnosti. Dodatak. U vlasnitvu je moja volja osobna, ali osoba je jedno Ovo; dakle, vlasnitvo postaje ono osobno ove volje. Budui da ja svojoj volji dajem postojanje kroz vlasnitvo, onda vlasnitvo mora imati i odreenje da bude Ovo, ono Moje. Ovo je najvanije uenje nunosti privatnog vlasnitva. Ako se izuzeci mogu praviti posredstvom drave, onda je ipak ona sama ona koja ih moe praviti: ali, ona je esto, naime u naem dobu, ponovo proizvela privatno vlasnitvo. Tako su, na primjer, mnoge drave s pravom ukinule samostane, jer neka zajednica napokon nema nikakvog takvog prava na vlasnitvo kao osoba. 47. Kao osoba ja sam sam neposredno pojedinac - to u svom daljem odreenju ponajprije znai: Ja sam iv u ovom organskom tijelu, koje je moj, po sadraju opi nepodijeljeni spoljanji opstanak, realna mogunost svakog dalje odreenog opstojanja. No kao osoba imam ja ujedno svoj ivot i tijelo, kao i druge stvari, samo ukoliko je to moja volja. Da sam ja, sa strane po kojoj ja ne egzistiram kao onaj to po sebi bitkuje, nego kao neposredni pojam, iv i
da imam organsko tijelo, poiva na pojmu ivota i pojmu duha kao due - na momentima koji su prihvaeni iz filozofije prirode (Enciklop, filozof, znan., 259 i dalje, usporedi 161, 164 i 298) i antropologije (isto to 318)3. Ja imam ove udove, ivot, samo ukoliko ja hou; ivotinja se ne moe sama osakatiti ili ubiti, ali ovjek moe. [uz 47) Privatni vlasnik kao ovaj - a upravo kao ovaj ja sam u prirodnom ivotu. a/ moje tijelo a/ u odnosu prema meni - ja sebe nalazim u posjedu. Tako takoer po potrebama pribavljam ja sebi spoljanje stvari ivotinje nemaju prava na svoje tijelo Dodatak. ivotinje, dodue, imaju sebe u posjedu: njihova dua je u posjedu njihovog tijela; ali one nemaju prava na svoj ivot jer one to pravo nee. 48. Tijelo, ukoliko je ono neposredan opstanak, nije primjereno duhu; da bi bilo njegov voljni organ i nadahnuto sredstvo, mora ga on tek posjedovati ( 57). - No za druge ja sam bitno neto slobodno u svom tijelu kako ga neposredno imam. Samo zato to sam ja kao ono slobodno iv u tijelu, ne smije se taj ivi opstanak zloupotrijebiti poput tovarne ivotinje. Ukoliko ja ivim, moja dua (pojam, a vie ono slobodno) i tijelo nisu rastavljeni, tijelo je opstanak slobode i ja osjea u njemu. Stoga samo bezidejan, sofistiki razum moe da pravi razliku da stvar po sebi, dua, nee biti taknuta ili okrnjena ako se tijelo zlostavlja i egzistencija lica podvrgava nasilju nekoga drugoga. Ja sebe mogu iz svoje egzistencije u sebe povui i uiniti je spoljanjom 3. izd. 366 i dalje., 213, 216, 376; 388
100
APSTRAKTNO PRAVO
101
posebni osjeaj upraviti izvan sebe i u okovima biti slobodan. No to je moja volja, za drugoga sam ja u svojem tijelu; identina je postavka: slobodan sam za druge samo kao slobodan u opstanku (vidi moju Znanost logike, I sv., str. 49 i dalje"). Nasilje koje je drugi uinio mojem tijelu jest nasilje uinjeno meni. To to ja osjeam da diranje i nasilje spram mog tijela diraju mene neposredno kao zbiljskoga i prisutnoga sainjava razliku izmeu line uvrede i izmeu povrede mog spoljanjeg vlasnitva u kojemu moja volja nije u toj neposrednoj prisutnosti i zbiljnosti. [uz 48] U 48. Konkretan posjed; - ali ovdje lini posjed uope. / U odnosu prema drugima Posebna vrsta vlasnitva. Opstanak moje personalnosti. ast vlasnitvo predstave - takoer spoljanjost mnjenje, predstava drugih /pripada predstavi/. Ovo ./a hou da budem u predstavi drugih - ne ispuniti svoju proizvoljnost. To kao kakvoga ja sebe drugima prikazujem, kakav hou da budem za njih - premda posve moj hir Ovi drugi, krug meni jednakih, kojima je to neto to ja hou da budem - pa makar to bilo samo ovo da ja hou da budem neto, neto takvo to ima ast Pri tome se ne mogu uputati u objektivni sadraj, jer on nije isto ono lino. Ovo pripada u njegov sud, (to) je slobodna, istinska ast 49. U odnosu prema spoljanjim stvarima umno je da ja posjedujem vlasnitvo; strana posebnoga, meutim, obuhvaa subjektivne svrhe, potrebe, proizvoljnost, talente, spoljanje prilike
* I. izd., 1812. U drugom izdanju (1832/33) ovo je mjesto preraeno; Bd 5, str. 125 i dalje
itd. ( 45); tome ovisi posjed prosto kao takav, ali ta posebna strana u toj sferi apstraktne personalnost jo nije identino postavljena sa slobodom. to i koliko ja posjedujem, otuda je pravna sluajnost. U personalnosti (Persnlichkeit) vie je osoba (Personen) jednako, ako se ovdje gdje jo ne opstoji takva razlika eli govoriti vie. No to je prazna tautologijska postavka; jer osoba kao ono apstraktno upravo jo nije ono to je oposebljeno i to je postavljeno s odreenom razlikom. Jednakost je apstraktni identitet razuma na koji ponajprije pomilja miljenje to reflektira, a time i osrednjost duha uope, kad mu se odnos jedinstva pojavi u nekoj razlici. Ovdje bi bila jednakost samo apstraktnih osoba kao takvih, jednakost izvan koje pada upravo time sve to se tie posjeda, to tlo nejednakosti. - Zahtjev za jednakost u podjeli zemljita ili ak u ire opstojeoj imovini koji se katkada postavlja utoliko je praznije i povrnije razumijevanje ukoliko u tu posebnost pada ne samo spoljanja prirodna sluajnost nego i cijeli opseg duhovne prirode u njenoj beskonanoj posebnosti i razlinosti kao i u njenom do organizma razvijenom umu. - Ne moe se govoriti nepravednosti prirode u pogledu nejednake razdiobe posjeda i imovine, jer priroda nije slobodna, a stoga ni pravedna ni nepravedna. Da svi ljudi treba da imaju ono ime bi podmirivali svoje potrebe, to je dijelom moralna i, izreena u toj neodreenosti, dodue, dobronamjerna elja, ali ta elja, kao uope ono to je dobronamjerno, nije nita objektivno, a dijelom je ta dostatnost za opstanak neto drugo nego posjed i pripada jednoj drugoj sferi, graanskom drutvu. [uz 49] Jednakost /identitet/ ljudi po svojoj personalnosti b/ Spoljanje stvari Legitimitet - Jednakost u beskonanome, ne u konanome - ogromna razlika -
korist -
Pobjeda pravnog - graanskog drutva - prednost,
102
APSTRAKTNO PRAVO
103
Dodatak. Jednakost koja se.moda eli dovesti u odnos prema podjeli dobara bila bi, budui da imovina zavisi od marljivosti, za kratko vrijeme ponovo razorena. Ali ono ta se ne da izvesti to ni ne treba izvoditi. Jer, ljudi su svakako jednaki, ali samo kao osobe, to znai, s obzirom na izvor njihovog posjeda. Sljedstveno tome svaki ovjek bi morao imati vlasnitvo. Ako se odatle hoe govoriti jednakosti onda je to ova jednakost koja se mora razmotriti. Ali izvan nje pada odreenje posebnosti, to jest, pitanje koliko ja posjedujem. Ovdje je pogrena tvrdnja da pravednost zahtijeva da vlasnitvo svakog pojedinca treba da bude jednako; jer ovo zahtijeva samo to da svako treba da ima vlasnitvo. Posebnost je mnogo vie ono gdje upravo nejednakost ima svoje mjesto, a jednakost bi ovdje bila nepravo. Posve je tano da ljudi esto dobivaju elju za dobrima drugih; ali upravo je to nepravo, jer pravo je ono ta ostaje ravnoduno prema posebnosti. 50. Samo je po sebi razumljivo, i suvino je odreenje da stvar pripada onome po vremenu sluajno prvome koji je zaposjeda, jer drugi ne moe zaposjesti ono to je ve neije vlasnitvo. [uz 50] Razlika vremena - Ne zbog toga to je on prvi, nego to je on to uzeo u posjed - Doe li sad neki, to je on, dakako, drugi, a onaj prvi - spoljanja odreenja - onaj je vlasnik. Dodatak. Dosadanja odreenja poglavito su se ticala stava da personalnost mora imati postojanje u vlasnitvu. Iz onoga to je reeno proizilazi da sada onaj ko prvi zaposjeda jest i vlasnik. Prvi time nije i vlasnik koji je vie u pravu jer je prvi, nego jer on ima slobodnu volju, jer tek time da neko drugi dolazi poslije njega on postaje prvi.
51. Za vlasnitvo kao opstanak personalnosti nije dovoljna moja unutarnja predstava, kao ni volja da neto treba da bude moje, nego se za to zahtijeva zaposjedanje. Opstanak to ga time dobiva ono htijenje sadri u sebi spoznatljivost za druge. Da stvar koju ja mogu zaposjesti treba da bude bez vlasnik, jest ( 50) po sebi razumljivi negativni uvjet, ili se, tavie, odnosi na anticipirani odnos prema drugima. [uz 51] Nuno - zaposjedanje - na nekoj stvari moju volju prikazati. To ovdje stjecanje uope. Moje tijelo neposredno moje - stvari ne - nain da se one uine mojima. Nain opstanka. Dodatak. To da osoba svoju volju stavlja u stvar tek jest pojam vlasnitva, a ono to slijedi je upravo njegova realizacija. Moj unutarnji akt volje koji kae da je neto moje, mora biti shvatljiv i za drugog. Ako neku stvar inim mojom onda joj dajem ovaj predikat koji se na njoj mora pojaviti u vanjskoj formi a ne samo ostati u mojoj unutarnjoj volji. Djeca se odgajaju tako da se protiv zaposjedanja drugog istie ranije htijenje; ali za odrasle ljude ovo nije dovoljno, jer se forma subjektiviteta mora odstraniti i izgraditi prema objektivitetu. 52. Zaposjedanje ini materiju stvari mojim vlasnitvom, budui da materija za sebe njoj nije svojstvena. Materija mi prua otpor (i ona je samo to: da mi prua otpor), tj. ona svoj apstraktni bitak za sebe pokazuje meni samo kao apstraktnom duhu, naime kao osjetilnome (pogrenim nainom dri osjetilno predstavljanje osjetilni bitak duha onim konkretnim, a umno onim apstraktnim), ali u odnosu prema volji i vlasnitvu, nema taj materijalni bitak za sebe nikakve istine. Zaposjedanje kao spoljanji
APSTRAKTNO PRAVO
105
in kojim se ostvaruje ope pravo prisvajanja prirodnih stvari nastupa pod uvjetima fizike snage, lukavstva, spretnosti, uope posredovanja, kojim se na tjelesni nain dolazi do neega. Po kvalitativnoj razlinosti prirodnih stvari ima prisvajanje i posjedovanje tih stvari beskonano raznolik smisao i isto tako beskonano ogranienje i sluajnost. Rod i ono elementarno, kao takvi, ionako nisu predmet osobne pojedinanosti, da bi to postali i da bi mogli biti prisvojeni, moraju tek postati pojedinani (udisaj zraka, gutljaj vode). U nemogunosti da se posjeduje spoljanji rad kao takav i ono elementarno, ne treba smatrati spoljanju fiziku nemogunost kao posljednju, nego da osoba kao volja sebe odreuje kao pojedinanost i da je kao osoba istovremeno neposredna pojedinanost, pa da se time takoer kao takva odnosi prema spoljanjem kao prema pojedinanostima ( 13, bilj., 43). - Prisvajanje i spoljanje posjedovanje postaje stoga takoer na beskonaan nain vie ili manje neodreeno i nepotpuno. No materija nije uvijek bez bitnog oblika i samo s pomou njega ona je neto. Sto ja vie sebi prisvajam taj oblik, to vie dolazim i u zbiljski posjed stvari. Troenje prehrambenih sredstava je proimanje i promjena njihove kvalitativne prirode, po kojoj su prije troenja ono to jesu. Obrazovanje mog organskog tijela u spretnosti, kao i obrazovanje mog duha, takoer je vie ili manje potpuno posjedovanje i proimanje; duh je ono to sebi mogu najpotpunije prisvojiti. No ta zbiljnost prisvajanja razliita je od vlasnitva kao takvoga koje je izvreno slobodnom voljom. Spram njega nije stvar zadrala za sebe neto svoje, sve ako u posjedu, kao spoljanjem odnosu, jo i preostane neka spoljanjost. Misao mora ovladati praznom apstraktnou materije bez svojstava, koja treba da ostane vlastita u vlasnitvu izvan mene i stvari. [uz 52] Oblik i materija mogu biti rastavljeni - Materija srebro - oblik moj rad - Ako je materija ve vlasnitvo, ostaje vlasnitvo - s pomou oblika uzimati u posjed, drugi ve na drugi nain posjednik.
Oblik uope nain kako je on za mene - on moe biti na vie naina, po jednome pripada ovaj, drugome drugi nain. [uz 52 primjed.] a/ Materija nije nita protiv volje / U tome to ja uzimam u posjed preostaje neto to nisam uzeo u posjed - ali ne kao materija - jer zaposjedanje je spoljanji in Dodatak. Fichte je postavio pitanje da li je materija, kad je ja formiram, takoer moja5. Po njemu, ako sam od zlata napravio au neko drugi mora biti slobodan da uzme zlato samo ako time ne oteuje moj rad. Koliko se ovo moe razdvojiti u pretstavi, toliko je ova razlika faktiki jedno prazno cjepidlaenje; jer ako ja u posjed uzmem jedno polje i obraujem ga, onda moje vlasnitvo nije samo brazda nego ono ire, zemlja koja tu spada. Ja, naime, hou da u posjed uzmem ovu materiju, cjelinu: ona stoga ne ostaje bez gospodara, ne svoja vlastita. Jer ako materija ostaje izvan forme koju sam dao predmetu, onda je forma upravo znak da stvar treba biti moja; ona stoga ne ostaje izvan moje volje, ne izvan onoga to sam ja htio. Stoga ne postoji nita to bi neko drugi trebao uzeti u posjed.
53. Blia su odreenja vlasnitva u odnosu volje prema stvari; taj je odnos a) neposredno zaposjedanje ukoliko volja opstoji u stvari, kao neemu pozitivnome, ) ukoliko je stvar neto negativno spram nje, volja opstoji u njoj kao u neemu to valja negirati - upotreba, ) reflektiranje volje u sebe iz stvari - pospoIjavanje (otuivanje)*; - pozitivni, negativni i beskonani sud volje stvari.
Temelji prirodnog prava, 1796 ( 19 A) * Verusserung - vidi biljeke uz 40, 43. i 65. - Bilj. prev.
5
106
APSTRAKTNO PRAVO
1 0 7
uz53] A. Vlasnitvo u posjedovanju neke pojedinane stvari. B. Vlasnitvo - time to se stvar dijeli u pojedinano i ope - Dijeljenje, diferencija Interes posjed nekog opeg i na opi nain, time u elementu ope volje. Ovaj interes valja slijediti. Uzimanje u posjed pojedinanoga i opega, cjeline Stjecanje cjeline. u/ Uzimanje u posjed pojedinanoga znak je uzimanja u posjed cjeline - upotrijebljene] kao cjeline. Puka razluenost pojedinanoga ili posebnoga - i opega. / Ukoliko je oboje, vlasnitvo upotrebe i vlasnitvo cjeline, razlueno. Stjecanje pojedinanoga s pomou cjeline, polazei od opega, koje ja - kao ja - imam. / No ja samo takoer ono ope - uzimanje u posjed, njegova upotreba. Vlasnitvo na nekog opeg, s ravnodunou njegova specifinog svojstva. Vrijednost - i moja unutranjost. Time mogunost pospoljavanja specifine pojedinane stvari - budui da ja ostajem vlasnik. Izdvajanje, raspadanje posjeda pojedinanoga] i opega. - Ope se pri tome samo dijeli u dvostruko ope a/ ope spoljanje stvari i / ope moje, moje vjetine, talenti itd. Tako pojedinanost u B., upotreba, djelatnost, jest a./ potronja / ona koja proizvodi. Pojedinanost je prolazna strana, te C. djelatnost realiziranja razlike - jest pospoljavanje, kao negativni moment - afirmativni je ugovor. Nain ujednaavanja ja i stvari a/ moja volja i moja fizika snaga - spoljanji sintetini nain i oblik - Apstrakcija da je neto moje / Ujednaenje - je nuno da propadne samostalnost stvari - upotreba tek ovo pravo svladavanje a/ i / je apstraktno.
/ Pospoljavanje, ponovno rastavljanje, negiranje, naputanje njegove specifine osebujnosti, te ostajanje u posjedu opega, vrijednosti** - Proizvodnje iz neposrednog posjeda Pospoljavanje po / njegovoj specifinoj osebujnosti, a njenom odravanju po a/. Odvajanje posebnoga i opega - Ja mogu ponajprije zadrati samo ope. Ostaje da a/ jest neto moje - ostaje uope, tj. kao ope - i / ja prestajem posjedovati posebno. /Ve se u upotrebi pokazuje ova razlika/ A. Zaposjedanje 54. Zaposjedanje je dijelom neposredno tjelesno uzimanje, dijelom formiranje, dijelom puko oznaivanje. Dodatak. Ovi naini zaposjedanja sadre napredovanje od odreenja pojedinanosti prema odreenju openitosti. Tjelesno zahvatanje moe se dogaati samo na pojedinanim stvarima, a tome nasuprot, oznaavanje je zaposjedanje pomou predstave. Ja se pri tom ponaam pretstavljajui i mislim da je stvar u njenoj cjelosti moja, ne samo dio kojeg mogu tjelesno uzeti u posjed. 55. a) Tjelesno je uzimanje po osjetilnoj strani, budui da sam ja u tom posjedu neposredno prisutan i da je time moja volja isto tako spoznatljiva, najpotpuniji nain; ali uope samo subjektivan, privremen i po opsegu, kao i po kvalitativnoj prirodi predmeta, nadasve ogranien. - Opseg se tog zaposjedanja neto proiruje vezom u koju ja mogu dovesti neto sa stvarima,
** [dodano olovkom:) u [?] upotrebi [iznad toga: snaga], koja je neposi edno neko zaposijedanje
108
APSTRAKTNO PRAVO
109
ve na drugi nain mojima, ili u koju inae neto sluajno dolazi drugim posredovanjima. Mehanike sile, oruje, instrumenti proiruju podruje moje vlasti. - Veze kao mora, rijeke, koje plau moje zemljite, zemljite koje je podobno za lov, pau i drugu namjeru, a koje granii s mojim vrstim vlasnitvom, kamenje i drugo leite minerala pod mojom njivom, bogatstva u mom zemljitu ili pod mojim zemljitem itd. - ili veze koje tek dolaze s vremenom i sluajno (kao jedan dio takozvanih prirodnih akcesija, aluvija i tome slino, takoer nasukavanje) -, foetura je, akcesija mojoj imovini, ali kao organski odnos nije nikakvo spoljanje pridodavanje drugoj stvari koju posjedujem, pa je stoga sasvim druge vrste nego ostale akcesije - te su veze dijelom lake, dijelom iskljuive mogunosti da se neto uzme u posjed ili da se upotrijebi za jednog posjednika spram drugoga, a djelomice se ono pridolo moe smatrati nesamostalnom akcidencijom stvari kojoj je pridola. Uope, to su spoljanje sveze koje nemaju pojam i ivotnost za svoje karike. One stoga pripadaju 'aurnu za iznoenje i odmjeravanje razloga i proturazloga, te pozitivnom zakonodavstvu - za donoenje odluke veoj ili manjoj bitnosti ili nebitnosti odnosa. [uz 55] Spoljanje je uzimanje u posjed nesavreno, nepotpuno uope. - ovjek uzima u posjed, ima vlasnitvo kao misaon ovjek. - to on kao misaoni hoe, jest cjelina, ope - takoer ne za sada - kao ovo na ovom mjestu (mojoj ruci), kao to tap imam u ruci samo na jednom mjestu. Sto ja kao opu stvar imam u posjedu, mogu samo s pomou ope volje - Ja bivam subjektivno odreen kao opa volja - Prijelaz - u ugovor Sve pojedinano odmah dalje dosie - spoljanja veza - ili organska - Foetura - voe - mladunad ivotinja. Nadalje ja posjedujem stvar - s itavim opsegom uvjeta njene upotrebe - servitus luminum - oranica usred drugih - mora imati put - spoljanju vezu u kojoj je ona jedino upotrebljiva, jer je upotreba glavna stvar - vidi zatim - prava posljedica nunosti upotrebe.
Dodatak. Zaposjedanje je posve pojedinane vrste: ja u posjed ne uzimam vie nego to dotiem svojim tijelom ali ono Drugo je odmah u tome da vanjske stvari imaju iru rasprostrtost nego to je ja mogu zahvatiti. S time to ja neto takvo imam u posjedu u vezi je i neto drugo. Zaposjedanje izvravam pomou ruke ali se njegova oblast moe proiriti. Ruka je onaj veliki organ kojeg nema ivotinja a ono to njom obuhvatim moe i samo postati sredstvom kojim zahvatam dalje. Ako neto posjedujem onda razum odmah prelazi na to da je mogue ne samo ono to je neposredno zaposjednuto nego i ono to je s njim povezano. Ovdje pozitivno pravo mora postaviti svoja odreenja jer se iz pojma ne moe izvesti nita vie.
56. Odreenje da je neto moje dobiva formiranjem spoljanjost koja za sebe opstoji, te prestaje biti ogranieno na moju prisutnost u ovom prostoru i ovom vremenu i na prisutnost mog znanja i htijenja. Formiranje je utoliko posjedovanje najprimjernije ideji, jer u sebi ujedinjuje ono subjektivno i objektivno, inae beskonano razliito po kvalitativnoj prirodi predmeta i razliitosti prirodnih svrha. - Ovamo pripada i formiranje organskoga, kod kojega ono to ja na njemu inim ne ostaje kao neto spoljanje, nego se asimilira; obraivanje zemlje, kultura bilja, pripitomljavanje, krmljenje i gajenje ivotinja; - nadalje, posredne pripreme za iskoriavanje elementarnih tvari ili sila, pripremljeno djelovanje jedne tvari na drugu itd. [uz 56] / Moja je volja prikazujui se objektivno - predstavljajui objektivno - u znakovima subjektivno predstavlja. Formiranje ini a/ moju volju objektivnom, spoljanjom, postojanom i / puta stvar objektivnom - puta da stvar ostane.
110
APSTRAKTNO PRAVO
1]1
[uz 56. primjed.] Uzimanje u posjed dovreno samo potronjom prohtjeva - u / brigu - za buduu upotrebu. Gajenje, krmljenje ivotinja - to* prerauje oblik ne ostaje spoljanji oblik ovdje uope, da ja neto na njoj inim - na njoj ukoliko je to ivo, samostalno. - Gajenje, tj. ribe, divlja ne strijeljati, za istrebljenje - ne loviti mladunad riba. - Pripitomljavanje - u njima proizvesti navikuMlinovi; - vjetrenjae Dodatak. Ovo formiranje moe empirijski poprimiti najrazliitije oblike. Njiva koju obraujem se time formira. U odnosu na ono anorgansko formiranje nije uvijek direktno. Kada, na primjer, gradim vjetrenjau onda nisam formirao vazduh ali pravim jednu formu za iskoritavanje vazduha koji mi ne smije biti oduzet zato to ga ja sm nisam formirao. I to da poteujem divlja moe se smatrati jednom vrstom formiranja, jer je to ponaanje s obzirom na odranje predmeta. Svakako je samo dresura ivotinja jedno direktnije formiranje koje vie polazi od mene. 57. ovjek je neposrednom egzistencijom po samome sebi neto prirodno, spoljanje svom pojmu: tek obrazovanjem svog vlastitog tijela i duha, uglavnom time to njegova samosvijest sebe shvaa kao slobodnu, poinje on sebe da posjeduje i postaje vlasnitvo sebe samoga i spram drugih. To je uzimanje u posjed, obrnuto, isto tako ozbiljavanje onoga to je on po svom pojmu (kao mogunost, mo, sposobnost), ime je to isto tako tek postalo njegovim kao i predmetom te postaje razliitim od jednostavne samosvijesti, a na taj nain sposobno da dobije oblik stvari (usporedi primj. uz 43). Utvreno ovlatenje ropstva (u svim njegovim bliim zasnivanjima fizikom silom, ratnim zarobljenitvom, spa* [iznad toga:] to jest. ta ja na njoj inim lje.
savanjem i odravanjem ivota, ishranjivanjem, odgajanjem, dobroinstvom, vlastitim pristajanjem itd.), kao i opravdavanje jedne vladavine kao pukog gospodstva uope i sav historijski nazor pravu ropstva i gospodstva, osniva na stajalitu da ovjeka valja uzeti kao prirodno bie uope po nekoj egzistenciji (emu takoer pripada proizvoljnost) koja nije primjerena njegovu pojmu. Tvrdnja apsolutnom nepravu ropstva, nasuprot tome, dri se vrsto pojma ovjeka kao duha, kao po sebi slobodnoga, pa je jednostrana u tome to uzima ovjeka kao slobodnoga od prirode, ili, to je isto, pojam kao takav u svojoj neposrednosti, a ne ideju kao ono istinito. Ta antinomija, kao i svaka antinomija, poiva na formalnom miljenju, koje fiksira i tvrdi oba momenta jedne ideje odijeljeno, svaki za sebe, a time neprimjereno ideji i u njihovoj neistini. Slobodan je duh upravo ovo ( 21): ne biti puki pojam ili po sebi, nego ukinuti taj formalizam samoga sebe i time neposrednu prirodnu egzistenciju, pa dati sebi egzistenciju samo kao svoju, kao slobodnu egzistenciju. Ona strana antinomije, koja tvrdi pojam slobode, ima otuda prednost to moe sadravati apsolutno polazite za istinu, ali samo polazite, dok druga strana, koja ostaje pri bespojmovnoj egzistenciji, nikako ne sadrava gledite umnosti i prava. Stajalite slobodne volje, kojim poinje pravo i pravna znanost, ve je iznad neistinitog stajalita na kojemu je ovjek kao prirodno bie i samo kao pojam koji po sebi bitkuje, a stoga podoban za ropstvo. Ta ranija neistinita pojava tie se duha koji je samo tek na stajalitu svoje svijesti, dijalektika pojma i samo tek neposredne svijesti slobodi prouzrokuje ba ovdje borbu priznanja i odnos gospodstva i ropstva (vidi Fenomenologiju duha, str. 115 i dalje, i Enciklop. filozof, znan. 352)6. Da se, pak, objektivni duh, sadraj prava, i sam opet ne shvaa samo u njegovu subjektivnom pojmu, a na taj se nain to da ovjek po sebi i za sebe nije odreen za ropstvo, ne shvaa opet samo kao puko treba da (Sollen, imperativ, obaveznost), to se zbiva samo u spoznaji da ideja slobode istinski opstoji samo kao drava.
* Fenomenologija, Bd 3. str. 145 i dalje; Enciklopedija, 3. izd. 430 i da-
12
[UZ 57]
APSTRAKTNO PRAVO
113
ovjek se mora sam formirati. Povijestan je, tj. pripada vremenu, povijesti prije slobode - tu je povijest. Spomenuto je u pogledu ropstva, da bi se naznailo kamo ono pripada, kako se mora prosuivati - ropstvo je neto povijesno - to znai ono pada, pripada u stanje prije prava - relativno je - itavo stanje ne treba da bude, jest stanje apsolutnog prava - ali unutar takvog stanja nuno (je) pravno. To znai, ona samosvijest slobode koja je na takvom stupnju opstoji. - Ako se kae, ropstvo je po sebi i za sebe nepravo - posve je ispravno. Nunost drave. No objektivno je pravo bitno isto tako subjektivno za sebe, tj. nije kamen, neto spoljanje, samo vrsto, nego to je volja duha - opeg duha, opeg obrazovanja. - Nepravo je, dakle, po sebi i za sebe, tj. ono je vlastita opa samosvijest - ne htjeti biti rob - niti gospodar: nitko gospodar, nitko rob - ali isto tako nitko rob, nitko gospodar - To ne moe biti krivica ove ili one individue - ne moe biti rije ovome ili onome da su robovi - ali svih, cjeline. - U zapadnoj Indiji esto su se bunili crnci, na otocima jo sada itamo svake godine i ee u toku godine pobunama ali oni postaju rtve opeg stanja. - Ipak oni mogu umrijeti kao slobodni; stanje pojedinca uvjetovano onim opim. - Pobune same dokaz pukog parcijalnog raspoloenja. Isto tako ne moe biti rijei krivici ovoga ili onoga to su gospodari. - emu ovisi promjena opeg stanja Uope prazno, protivurjeno pitanje to je pravo u prirodnom stanju - pod uvjetom jednog nepravnog stanja. - Dokle god se pita samo za pojam po sebi, ne moe se rei da je ropstvo nepravedno - jer pojam po sebi nije ideja, ne sadrava samosvijest po sebi i za sebe. Formiranje je izlaganje neega unutarnjega - Ovdje ve razdvajanje - u spoljanju openitost i u unutarnju. 57. a) Kod uzimanja u posjed uvijek dvovrsni predmeti - spoljanjost i ja: - Ja - prema mojoj konkretnoj strani, razlika od mene kao apstraktuma. / Ono konkretno je neposredno udnja sposobnosti, imovina - samo pri-
no.
U 57. spomenuto je - pri formiranju - je heteroge-
rodno; - dakle ne identino sa subjektivitetom, tj. sa mnom koji znam, hou, sa istim subjektivitetom, ne u mojoj vlasti, prezenciji duha - Ja kao subjekt ono to vlada, upotrebljava; - dakle prisvojiti spoljanje, to ukrotiti. Tako ovdje tome utoliko valja takoer govoriti - i jer (su) ove vjetine - kao razluene od mene, postavljene su tako da se mogu razlikovati, tako da se mogu uiniti spoljanje da se mogu takoer od mene otuiti kao stvari - / Predstava - sjeati se neega spoljanjega, usvojiti ga; isto tako, obrnuto, predstava - unutarnje uiniti spoljanjim. Jer to je po sebi ono moje, dakle unutranje; Obrazovanje ona postavlja kao neto od mene razlueno - kao podvrgnuto mojoj prirodnoj volji ovjek je sam slobodan, uope u posjedu samoga sebe, samo s pomou obrazovanja (vidi u primjed.). No sloboda ne moe postati neim to je pospoljivo, pa ovdje to ne treba spominjati. - Formiranje za slobodu samu (njeno realiziranje) i za njeno odranje jest drava. Dodatak. Ako se brani stanovite da je ovjek po sebi i za sebe slobodan, onda se time proklinje ropstvo. Ali to da je neko rob lei u njegovoj vlastitoj volji, kao to to u volji nekog naroda lei, ako je podjarmljen. To nije samo nepravo onih koji prave robove ili koji podjarmljuju nego nepravo robova i podjarmljenih samih. Ropstvo pada u prijelaz od prirodnosti ovjeka ka istinski obiajnom stanju; ono pada u jedan svijet gdje nepravo jo jest pravo. Ovdje vai nepravo i isto tako nuno se nalazi na svom mjestu. 58. ) Zaposjedanje, koje nije za sebe zbiljsko, nego koje samo predstavlja moju volju, jest neki znak stvari, ije znaenje treba da bude da sam ja u nju stavio svoju volju. To je zaposjedanje po predmetnom opsegu i znaenju vrlo neodreeno. [uz 58] Formiranje dijelom a/ neposredno posjedovanje za mene, moja volja kao takva objektivna - / dijelom za druge - tj. u ovaj objektivitet stupa jedan za druge - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
114
APSTRAKTNO PRAVO
H5
Formiranje - openito bez moje line prisutnosti, tj. za druge (takoer za mene) - (Pripitomljene ivotinje ostaju sigurnije u mojoj zatiti) Posjed ima fizikalnu stranu i stranu predstave za druge. 58. Znakovi. - Oba naina uzimanja u posjed zapravo [a i ] ih samo predstavljaju, - Formiranje nije, ili je malo neposredno - na svaki su nain nepotpuno - prvi neposr. uvijek [uzima] samo jedan dio stvari zbiljski u posjed - drugi ne neposredno u povezanosti - isto tako formiranje. - Nije nuno - da se vie ini, za mene - ili protiv stvari - ali tu-bitak* je bitak za drugo - ovdje (je) glavna stvar ono drugo moje personalnosti - kao moje - druge personalnosti te spoznatljivost. - Za ove druge potreban je samo jedan znak - jer znak je opstanak - ne kao mojeg zbiljskog posjeda, ve onog to sam predstavio, onoga to se htjelo - a to predstavljeno, to to se htjelo jest neto ope. No znak, kri na nekoj obali, da je itava zemlja moja, (jest) dvoznaan, neodreen. S jedne strane, dakle, jer znak predstavlja predstavu - [on je] dalekoseniji - vredniji, upravljen na predstavu, - s druge strane, dakako, neodreeniji -** Neposredno uzimanje u posjed rijetko se zbiva a/ iz faktinog spoljanjeg razloga, jer je sve u posjedu, vlasnitvu, dakle jer su drugi ve vlasnici / treba s voljom drugoga, s opom voljom i u njoj da bude vlasnitvo, / moe biti potpuniji nego ovdje, naime, a) itava stvar kao a/ i b/ stalna. Oznaka - pobosti znak u zemlju Oblik sveden na znak, jer oblik- [ovdje] samo parcijalno uzimanje u posjed. Znak /tome pripada takoer upotreba/ je predstava uope - i za predstavu. Smisao drukije nego neposrednost - uzimanje u posjed cjeline moe biti samo s pomou predstave, a moja volja treba da je ona koja predstavlja,
* Dasein sam ovdje preveo kao tu-bitak, a ne opstanak. - Bilj. prev. ** [iznad toga:] predstavljanje - apsolutni osim iz [7] unutranjega vjeni
da se ponaa kao ona koja predstavlja - ujedno s odreenjem da stvar ostane objektivna. Potronja je potpuno uzimanje u posjed. a/ Oblik stvari / vrijednost potpunog uzimanja u posjed. Moj je posjed neto predstavljeno znakom; - ja ga inim samo neim predstavljenim u upotrebi. Spoljanje stvari, koje treba da kao takve i dalje opstoje, mogu se samo po cjelini onoga to su one, s pomou predstave uzeti u posjed. Znakovi - dvije vrste a) neto to ima moj oblik (stvar, da je to ovdje utvreno) potpuno je spoljanja pojedinanost: / opa, itava stvar koja je moje vlasnitvo onim parcijalnim posjedom. U znaku se priznaje da je neposredno posjedovanje neto parcijalno, ili da /je/ otuda stvar posve moja; - moja volja u vlasnitvu cjelina. Ovo pojedinano kao takvo, razlueno od onoga opega stvari, tako egzistira; pojedinano kao akcidencija koja nestaje. Realno oznaivanje. Dodatak. Zaposjedanje oznaavanjem je najsavrenije od svih jer i ostali naini imaju, vie ili manje, dejstvo znaka po sebi. Kada zahvatam neku stvar ili je formiram, onda je posljednje znaenje isto tako jedan znak i to za druge, da bi se ovo iskljuilo ili da bi se pokazalo da sam ja svoju volju stavio u stvar. Pojam znaka je, naime, u tome da stvar ne vai kao to ta ona jeste, nego kao ono ta treba da znai. Znaka, na primjer, znai biti graanin u nekoj dravi, premda boja nema nikakve veze sa nacijom i ne prikazuje sebe nego naciju. Time da ovjek moe dati neki znak i da preko njega moe sticati, on pokazuje upravo svoju vlast nad stvarima. B. Upotreba stvari 59. Zaposjedanjem dobiva stvar predikat, da je moja, a volja ima pozitivan odnos spram nje. U tom je identitetu stvar isto ta-
izvor.
116
APSTRAKTNO
PRAVO
117
ko postavljena kao neto negativno, a moja je volja u tom odreenju posebna, potreba, nahoenje itd. No moja potreba kao posebnost jedne volje jest ono pozitivno to sebe zadovoljava, a stvar, kao ono po sebi negativno, samo je za tu potrebu i slui toj potrebi. - Upotreba je to realiziranje moje potrebe s pomou promjene, unitavanja, troenja stvari, ija se nesamosvojna priroda time oituje i koja tako ispunjava svoje odreenje. Da je upotreba realna strana i zbiljnost vlasnitva, to predstava ima u vidu kad vlasnitvo koje se ne upotrebljava smatra mrtvim i bez vlasnika, a za njegovo nezakonito prisvajanje navodi kao razlog da ga vlasnik nije upotrebljavao. - No vlasnikova volja, prema kojoj je neka stvar njegova, prvi je supstancijalni osnov, ije je dalje odreenje - upotreba - samo pojava i posebni nain koji dolazi poslije onog opeg osnova. [uz 59] Odreenje je stvari da se upotrebljava - izvravanje mog vlasnitva na nju - ozbiljenje toga da je ona moja. Servitus (Hein [eccius] 391, i d.,) pripada prijeko k res incorporates Takoer usufructus je servitus, Upotreba stvari ima realno znaenje u pravnom smislu (osim treega, zadovoljavanje mojih potreba) - naime a/ fiziki neposredno zahvaanje i potronja i / da bude zahvaanje opega - znak 59. Odnos se razlikuje kao afirmativni - stvar cjeline, openitost - i negativni, - prazna pojedinanost, kao moj posjed a/ cjeline / s pomou znaka na pojedinanome. Upotreba - suprotnost pojedinanosti stvari - i nje kao supstancije, trajne. Iskoriavanje izraava poblie odravanje stvari. Dodatak. Kada u znaku stvari uope na openit nain uzimam u posjed, onda u upotrebi lei jo jedan opi odnos, time to stvar nije priznata u njenoj posebnosti nego je negiram. Stvar je uniena na sredstvo zadovoljenja moje potrebe. Kada ja i stvar idemo zajedno, onda se, time to postajemo identini, je-
dan od njenih kvaliteta mora izgubiti. Ali ja sam iv, ja sam onaj koji hoe i koji je istinski afirmativan; stvar je, naprotiv, ono prirodno. Ona, dakle, mora propasti a ja se odravam, to je uope prednost i um organskog. 60. Iskoriavanje neke stvari u neposrednom prisvajanju jest za sebe pojedinano zaposjedanje. Ukoliko se meutim, iskoriavanje temelji na trajnoj potrebi i ukoliko je to ponovljeno iskoriavanje jedne tvorevine koja se obnavlja, pa se otprilike ograniava radi odravanja tog obnavljanja, onda ove i druge okolnosti ono neposredno pojedinano prisvajanje ine znakom da ono treba da ima znaenje opeg zaposjedanja, a time zaposjedanja elementarnog ili organskog osnova ili inih uvjeta takvih tvorevina. [uz 60] a/ 60. - Iskoriavanje kao znak zahvaanja itave stvari, - naime pojedinano iskoriuje -. Razlika stvari od iskoriavanja - Jedinstvo jest u znaku vlasnika / sva pojedinana iskoriavanja sainjavaju stvar zbiljski - 61. Do sada pretpostavljeno neposredno pojedinano u posjedu - sada openito 60 sadrava ope odreenje ove sfere. a/ Neposredna upotreba - upotreba u opemu - jest zapravo fizika - spoljanja - odnosi se na posebno - i ima ujedno vii smisao C - ili razlikovanje moje neposrednosti i openitosti Uzimanje u posjed ispunjava svoje* odreenje u neposrednoj upotrebi / Troenje - Uzimanje pojedinanosti samo stvar ali utoliko za predstavu - takoer openite stvari - Moja potreba kao takva samo u ovom trenutku - ali ovjek kao misaon mora htjeti posjedovati neto ope - Briga
* [Iznad toga]: dobiva to. - Bili. njem. izd.
118
APSTRAKTNO PRAVO
1 19
ili troenje je znak - znak i neposredno posjedovanje u jednome. 61. Kako je supstancija stvari za sebe koja je moje vlasnitvo njena spoljanjost, tj. njen nesupstancijalitet - ona spram mene nije konana svrha u sebi samoj ( 42) i kako je ta realizirana spoljanjost upotreba ili iskoriavanje to ga ia ostvarujem, cijela upotreba ili iskoriavanje je stvar u svom cijelom opsegu, tako da sam ja, ako mi pripada upotreba, vlasnik stvari, od koje izvan cijelog opsega upotrebe ne preostaje nita to bi moglo biti vlasnitvo nekoga drugoga. [uz 61] U upotrebi - kao unitavanju pojedinanosti - pokazuje se objektivna priroda stvari. Troenje - Ja mogu ono ope uzeti u posjed samo u predstavi, ako to treba da bude moje - onda stoji posjedovanje samo za druge Ponajprije neposredni naini povlae se - k odreenosti pojedinanosti neposrednog opstanka - spram opega - k znaku uope. a/ Fiziki odnos upotrebe prema vlasnitvu cjeline; - Upotreba jest a/ Potronja cjeline kod pojedinanih stvari, / kod elementarnih i organskih stvari, zrak, bujica - nadomjeta se - ivotinja - pera ptica - konjska snaga nadomjeta se mirom - Rasploivanje divljai, domaih ivotinja - troi se individua, odrava rod - / Upotreba je talenata - talenti, vjetine su po svojoj prirodi cjelina - / Obrazovanje, njihovo proizvoenje / Proizvodnja - rad - ne puki rast - kao ivotinje, treba za to da deru. / Pravni odnos, razlika i veza, meusobni odnos pojedinanosti i openitosti. - Upotreba, potronja pojedinanosti, ali a/ Pojedinanost je / openitost, snaga, imovina, supstancija, ono postojano. Posjed obojega, iskoriavanja i cjeline, onoga postojanoga - vlasnitvo moe biti razliito - ukoliko oboje djeljivo - (kao cjelina i dio) -
Dodatak. Odnos upotrebe prema vlasnitvu isti je kao i odnos supstancije prema onom akcidentalnom, unutarnjeg prema spoljanjem, sile prema njenom ispoljavanju. Sila jest samo onda ukoliko se ispoljava; njiva je njiva samo ukoliko ima prinos. Dakle, onaj ko upotrebljava neku njivu vlasnik je cjeline, a prazna je apstrakcija da se na predmetu prizna jo neko drugo vlasnitvo. 62. Otuda je razliita od vlasnitva same stvari samo djelimina ili privremena upotreba, kao i djelomian i privremen posjed koji meni pripada (kao sama djelomina ili privremena mogunost upotrebljavanja stvari). Kad bi itav opseg upotrebe bio moj, dok bi apstraktno vlasnitvo trebalo da bude nekoga drugoga, tada bi stvar, kao moja, bila potpuno proeta mojom voljom (preanji i 52), a istovremeno bi u njoj bilo za mene neto neproimljivo, volja, i to prazna volja nekoga drugoga ja bih sebi u stvari kao pozitivna volja bio objektivan i ujedno neobjektivan - odnos apsolutnog protivurjeja. - Stoga je vlasnitvo u bitnosti slobodno, puno vlasnitvo. Razlikovanje izmeu prava na cijeli opseg upotrebe i izmeu apstraktnog vlasnitva7 pripada praznom razumu, kojemu ono istinito nije ideja, ovdje kao jedinstvo vlasnitva ili osobne volje uope i njenog realiteta, nego kojemu vae kao neto istinito oba ova momenta u njihovu meusobnom rastavljanju. Otuda, kao zbiljski odnos, to razlikovanje jest odnos praznog gospodstva koji bi se mogao nazvati ludilom personalnosti (kad se ludilo ne bi izricalo samoj pukoj predstavi, subjekta i njegove zbiljnosti, koje su zajedno u neposrednom protivurjeju), jer bi ono moje u nekom objektu trebalo da bude neposredno moja pojedinana iskljuiva volja i jedna druga pojedinana iskljuiva volja. - U Institutiones, libr., II, tit. IV, reeno je: ususfructus est jus alienis rebus uteni, fruendi salva rerum substantia. Dalje se kae na istom mjestu: ne tarnen in Universum inutiles essent proprietates, semper ab' A: "Razlikovanje izmeu prava... i apstraktnog vlasnitva"
118
APSTRAKTNO PRAVO
119
ili troenje je znak - znak i neposredno posjedovanje u jednome. 61. Kako je supstancija stvari za sebe koja je moje vlasnitvo njena spoljanjost, tj. njen nesupstancijalitet - ona spram mene nije konana svrha u sebi samoj ( 42) i kako je ta realizirana spoljanjost upotreba ili iskoriavanje to ga ia ostvarujem, cijela upotreba ili iskoriavanje je stvar u svom cijelom opsegu, tako da sam ja, ako mi pripada upotreba, vlasnik stvari, od koje izvan cijelog opsega upotrebe ne preostaje nita to bi moglo biti vlasnitvo nekoga drugoga. [uz 61] U upotrebi - kao unitavanju pojedinanosti - pokazuje se objektivna priroda stvari. Troenje - Ja mogu ono ope uzeti u posjed samo u predstavi, ako to treba da bude moje - onda stoji posjedovanje samo za druge Ponajprije neposredni naini povlae se - k odreenosti pojedinanosti neposrednog opstanka - spram opega - k znaku uope. a/ Fiziki odnos upotrebe prema vlasnitvu cjeline; - Upotreba jest a/ Potronja cjeline kod pojedinanih stvari, / kod elementarnih i organskih stvari, zrak, bujica - nadomjeta se - ivotinja - pera ptica - konjska snaga nadomjeta se mirom - Rasploivanje divljai, domaih ivotinja - troi se individua, odrava rod - / Upotreba je talenata - talenti, vjetine su po svojoj prirodi cjelina - / Obrazovanje, njihovo proizvoenje / Proizvodnja - rad - ne puki rast - kao ivotinje, treba za to da deru. / Pravni odnos, razlika i veza, meusobni odnos pojedinanosti i openitosti. - Upotreba, potronja pojedinanosti, ali a/ Pojedinanost je / openitost, snaga, imovina, supstancija, ono postojano. Posjed obojega, iskoriavanja i cjeline, onoga postojanoga - vlasnitvo moe biti razliito - ukoliko oboje djeljivo - (kao cjelina i dio) -
Dodatak. Odnos upotrebe prema vlasnitvu isti je kao i odnos supstancije prema onom akcidentalnom, unutarnjeg prema spoljanjem, sile prema njenom ispoljavanju. Sila jest samo onda ukoliko se ispoljava; njiva je njiva samo ukoliko ima prinos. Dakle, onaj ko upotrebljava neku njivu vlasnik je cjeline, a prazna je apstrakcija da se na predmetu prizna jo neko drugo vlasnitvo. 62. Otuda je razliita od vlasnitva same stvari samo djelimina ili privremena upotreba, kao i djelomian i privremen posjed koji meni pripada (kao sama djelomina ili privremena mogunost upotrebljavanja stvari). Kad bi itav opseg upotrebe bio moj, dok bi apstraktno vlasnitvo trebalo da bude nekoga drugoga, tada bi stvar, kao moja, bila potpuno proeta mojom voljom (preanji i 52), a istovremeno bi u njoj bilo za mene neto neproimljivo, volja, i to prazna volja nekoga drugoga ja bih sebi u stvari kao pozitivna volja bio objektivan i ujedno neobjektivan - odnos apsolutnog protivurjeja. - Stoga je vlasnitvo u bitnosti slobodno, puno vlasnitvo. Razlikovanje izmeu prava na cijeli opseg upotrebe i izmeu apstraktnog vlasnitva7 pripada praznom razumu, kojemu ono istinito nije ideja, ovdje kao jedinstvo vlasnitva ili osobne volje uope i njenog realiteta, nego kojemu vae kao neto istinito oba ova momenta u njihovu meusobnom rastavljanju. Otuda, kao zbiljski odnos, to razlikovanje jest odnos praznog gospodstva koji bi se mogao nazvati ludilom personalnosti (kad se ludilo ne bi izricalo samoj pukoj predstavi, subjekta i njegove zbiljnosti, koje su zajedno u neposrednom protivurjeju), jer bi ono moje u nekom objektu trebalo da bude neposredno moja pojedinana iskljuiva volja i jedna druga pojedinana iskljuiva volja. - U Institutiones, libr., II, tit. IV, reeno je: ususfructus est jus alienis rebus utendi, fruendi salva rerum substantia. Dalje se kae na istom mjestu: ne tarnen in Universum inutiles essent proprietates, semper ab7
A: "Razlikovanje izmeu prava... i apstraktnog vlasnitva"
120
APSTRAKTNO PRAVO
1 21
scedente usufructu ,placuit, certis modis extingui usumfructum et ad proprietatem reverti.8 - Placuit - kao da bi bio tek hir ili odluka da se onom praznom razlikovanju ovim odreenjem dade smisao. Proprietas semper abscedente usufructu bila bi ne samo inutilis, nego ne bi bila vie ni proprietas. - Druga razlikovanja samog vlasnitva, kao u res mancipi i nec mancipi, pretresanje dominium a Quiritarium i Bonitarium i tome slino, ne pripadaju ovamo, jer se ne odnose ni na kakvo pojmovno odreenje vlasnitva, pa su samo historijske delikatese tog prava. No odnosi dominu directi i dominu utilis, emfiteutski* ugovor i ostali odnosi feudalnih dobara prema svojim nasljednim i drugim nametima, primicima, nadnicama, itd. u njihovim razliitim odreenjima, kad su takvi nameti neotkupljivi, sadravaju, s jedne strane, gornje razlikovanje, a, s druge strane, i ne, upravo ukoliko su nameti povezani s dominio utili, ime dominium directum ujedno postaje dominium utile. Kad takvi odnosi ne bi sadravali nita nego samo ono razlikovanje u njegovoj strogoj apstrakciji, tada u tome ne bi bila zapravo dva gospodara (domini), nego jedan vlasnik i prazni gospodar jedan iznad drugoga. No, zbog nameta to su dva vlasnika koji su u odnosu. Pa ipak, oni nisu u odnosu zajednikog vlasnitva. Takvom odnosu najblii je prijelaz s onoga; - prijelaz koji je tada u tome ve poeo kad je na dominium directum obraunan prinos, pa se smatrao kao ono bitno, tako da se ono neproraunljivo gospodstva nad vlasnitvom, to se otprilike smatralo plemenitou, dometnulo onome utile, to je ovdje ono umno. Ve je dobrih tisuu i po godina da je s kranstvom otpoela cvjetati sloboda osobe, pa je postala, unutar inae malog dijela ljudskog roda, opim principom. Sloboda vlasnitva, meutim, od juer je, moe se rei, priznata ov8 Uivanje je pravo da se upotrebljava tuda stvar i da se iz nje izvlae plodovi pri emu se odrava supstancija stvari - Time da bi posjednici kroz trajno razdvajanje od uivanja bili nepotrebni, bilo je utvreno da se uivanje pod odreenim okolnostima gasi i vraa se posjedu. * bmfiteuza, stvarno pravo to ga ima nasljedni zakupac (emfiteut) na tuoj zemlji. To je pravo nasljedno i emfiteut ga moe prodati, a vlasniku zemlje plaa odreenu svotu, te zato moe iskoriavati posjed potpuno za sebe. Taj oblik prava javlja se od cara Hadrijana (117-135). - Bilj. prev.
dje-ondje kao princip. Primjer iz svjetske povijesti duini vremena to ga treba duh za napredovanje u svojoj samosvijesti - i protiv nestrpljivosti mnjenja. [uz 62. primjed.] Gospodstvo ovdje nije nita nego ovisnost nekome drugome u upotrebi mojeg vlasnitva. - Pristanak da se ono proda a da drugi ne bi imao koristi Ogranienje s dvije strane a/ Suvlasnitvo - s obzirom na utile / puka prazna dosjetka Ogranienje s obzirom na... R. [es] Mane. [ipi] Hein [eccius, Antiquarum Romanorum liber I (1772),] p. 439. 1) praedia in Italico solo, 2) jura praediorum rusticorum, velut actus, via, aquaeductus, 3) servi mancipio dati, 4) quadrupedes qui dorso collove domantur, asini, equi, non bestiae ut elephanti, cameli, 5) hereditas, v. familia - Posebni nain prodaje s pomou mancipacije, que more solenni tradebantur res quinque testes' meu njima jedan lipripens, koji je morao drati mjedenu vagu - sinovi isto tako emancipirani. Otac je mancipirao sina nekome drugome, ovaj ga je remancipirao ocu - tek tada nakon trostruke mancipacije - otac ga je manumitirao Domini Quiritarii re usucapta vacui erant a litibus; quod secus se habebat in dominis bonitariis, Hein str. 452. (usucapio - res immobiles biennio, mobiles anno usucapiebantur p. 475). Samo u Italiji, rec mancipi; u provincijama fundorum provincialium proprietatem nunquam adquirebat privatus, sed populus, adeoque in iis non procedebat usucapio.10
* Zemljoposjedi, samoi i Italiji, 2. Prava zemljoradnikih dobara kao pravo ispae, prava na put i pravo na navodnjavanje, 3. Robovi koji su steeni kupovinom, 4. etvoronone ivotinje, koje se na leima ili vratu vode hamovima, magarci, konji ali ne divlje ivotinje kao slonovi, kamile, 5. Nasljedstvo (vidi?) porodica. - Mancipacija, pri emu se stvari predaju sveanom ceremonijom, pet svjedoka... 10 Vlasnik jednog dominiuma quartirium (res mancipi) bio je, ako je stvari stekao zastarjevanjem, lien svakog pravnog spora; drugaije kod vlasnika jednog dominiuma bonitiarum (res nec mancipi). - Sticanje zastarjevanjem; kod pokretnih stvari nakon dvije godine, kod nepokretnih nakon jedne godine. - U provincijama vlasnitvo nikad nije bilo steeno na tlu i zemljitu od nekog privatnika nego od zajednice, i stoga ovdje nije bilo nikakvog sticanja zastarijevanjem.
j 22
APSTRAKTNO PRAVO
123
a/ Ukidanje praznog gospodstva / Dijeljenje gospodstva to je prelo u udio. Neodvojivo - neotuivo - u proizvoljnosti drugoga - on mi moe to oprostiti - protivno je privatnom vlasnitvu, vidi gore - kao a/ protivno slobodnom punom vlasnitvu; - ipak takoer neodoljivost, nesposobnost da se vlasnitvo uini privatnim vlasnitvom je nesloboda vlasnitva - po onom odreenju - Pri dijeljenju teko je odrediti udio ako je prinos zasnovan kazualno, kao u zgoljnom gospodstvu, eod, hvala, laudemium, nadnica Emphyteusis Hein. Antt. Vol. II p. 140. - a g r i permissi municipiis, ut ex eorum reditu onera municipiorum sustinerentur, aedesque publicae factae tectoque conservarentur. - Pensio, vectigal. Et inculti agri hac lege fruendi, redeuntia inde vectigalia emphyteuseos et canonis nominibus insigniebantur:" - Spor tko je od obaju vlasnik Nasljedno leno, zakupnina na nasljedno imanje nasljeivanje, otuivanje Sad dolazi 64. i 63 uz C, vrijednost Po 64 zastarijevanje - da se govori opemu kao unutarnjemu - vidi margine pored 62. [vidi str. 72 iz 63] Ovdje cjelina, moja vjetina, okretnost; 63. Stvar je u upotrebi pojedinana, odreena po kvalitetu i kvantitetu, i u vezi s jednom specifinom potrebom. No njena specifina upotrebljivost ujedno je kao kvantitativno odreena usporediva s drugim stvarima iste upotrebljivosti, kao to je specifina potreba kojoj slui ujedno potreba uope, pa je u tome
Emfiteuza (= pravo uivanja neke nepokretne stvari, pod uslovom melioracije i jednog godinjeg plaanja dadbine) - njiva koju je prepustila opina, da bi time od njenih prihoda mogle biti ispunjene obaveze opine i da bi se mogle odravati javne zgrade. Plaanja; dadbine. Neobraene njive, koje su se koristile na osnovu ovog prava, a iz toga tekui prihodi bili su oznaeni imenima emfiteuza i kanon.
11
po svojoj posebnosti isto tako usporediva s drugim potrebama, a po tome je i stvar usporediva sa stvarima koje su upotrebljive za druge potrebe. Ta njena openitost, ija jednostavna odreenost proizlazi iz partikulariteta stvari tako da se ujedno apstrahira od tog specifinog kvaliteta, jest vrijednost stvari, u emu je odreen njen istinski supstancijalitet i predmet je svijesti. Kao potpuni vlasnik stvari, ja sam vlasnik isto tako njene vrijednosti kao i njene upotrebe. Nosilac lena razlikuje se u svom vlasnitvu po tome to on treba da bude samo vlasnik upotrebe, a ne vrijednosti stvari. [uz 63] Razvoj misli - Isticanje opega neposredna posjedovanja - u znaku razlikovanje neposredne pojedinanosti i supstancije. to je za mene, - u upotrebi, jest specifini neposredni kvalitet stvari - ono ope - mogunost upotrebe a/ Upotreba razlikuje prolaznu pojedinanost i supstanciju, ono ope stvari. / Drugo razlikovanje. Upotreba je odnos spram odreene, specifine potrebe - ovaj odnos sam predstavljen na opi nain - kao upotrebljivost i specifina kvalitativna odreenost pretvorena u kvantitativnu - (krug, elipsa, parabola - algebarski izraz, tako da specifina razlika pada u puku kvantitativnu razliku koeficijenta). - Specifina je stvar takoer ovdje znak, predstavlja vrijednost - bogatstvo u novcu ili oranicama. - Zgoljna razlika izmeu onoga to je vie ili onoga manje - to je novac, moe se razumjeti samo ako se zna to je vrijednost Mnogo toga postaje jasno - ako se ima vrsto odreenje onoga to je vrijednost. Vrijednost, mogunost koja se odrava da se zadovolji jedna potreba. Vrijednost - izraena u novcu - za sebe predstavljena. Novac ne moe biti neposredno za sebe upotrijebljen, nego se mora pretvoriti - u specifine stvari. Od ega je sastavljena odreena vrijednost - neto je drugo.
124
APSTRAKTNO PRAVO
125
a/ nuna potreba - ali to najjeftinije - jer tako esto [?] sredstvo zadovoljavanja - samo u vrijeme nude. Mnotvo, rijetkost, - vrijeme, talent koji se zahtijeva da bi se proizvela neka stvar - tj. mnotvo, kvantum sredstava koja to predstavlja Pretium affectionis - posebna potreba, nazor koji ja tome imam - ne ono apstraktno, potreba uope 63. primjed. Posjed porodice za vjenost, ali ne prodati - ne na to kredit - ivot dandanas uinjen alodijem, ve Friedrich Wilhelm I. - Ogranienje vlasnitva da nije bio slobodan pojam realan, nije bio primjeren umu, tj. neslobodan - Ogranienje nije umno, jo neumno Dodatak. Ono kvalitativno ovdje iezava u formi kvantitativnog. Time to, naime, govorim potrebi, ona je naziv pod koji se mogu podvesti najrazliitije stvari a njihovo zajednitvo ini da ih ja onda mogu mjeriti. Napredovanje misli tako ide od specifinog kvaliteta stvari do ravnodunosti ove odreenosti, dakle ka kvantitetu. Slino se dogaa u matematici. Ako, na primjer, definiram ta je krug, ta je elipsa i parabola, onda vidimo da se oni nalaze kao specifino razliiti. Uprkos tome se razlika ovih razliitih krivulja odreuje puko kvantitativno, naime tako da se to tie samo jedne kvantitativne razlike koja se odnosi na same koeficijente, na puko empirijske veliine. U vlasnitvu je kvantitativna odreenost, koja istupa iz kvalitativnog, vrijednost. Ono kvalitativno ovdje daje kvantum za kvantitet i kao takvo je isto tako ouvano kao i ukinuto. Posmatramo li pojam vrijednosti, onda e se sama stvar vidjeti samo kao znak i ona ne vai kao ona sama nego kao ono koliko je vrijedna. Mjenica, na primjer, ne pretpostavlja svoju papirnu prirodu nego je samo znak neeg drugog openitog, vrijednosti. Vrijednost neke stvari moe biti veoma raznovrsna u odnosu na potrebu; ali ako se ne eli izraziti ono specifino nego ono apstraktno vrijednosti, onda je to novac. Novac reprezentira sve stvari, ali on time ne prikazuje samo potrebu nego je samo znak za nju, sam je ponovo odreen specifinom vrijednou koju izraava samo kao ono apstraktno. Uope se moe biti vlasnikom neke stvari a da se ujedno ne bude vlasnikom njene vrijednosti. Neka porodicaskoja svoja dobra ne moe prodati ili zaloiti nije gospodar vrijednosti. Ali, budui da je ova forma vlasnitva neprimjerena nje-
govom pojmu, onda takva ogranienja (leno, fideikomisse) najee iezavaju.
64. Oblik to je dan posjedu i znak sami su spoljanje okolnosti, bez subjektivne prisutnosti volje, koja* jedino sainjava njihovo zuaenje i vrijednost. Ta prisutnost, koja je upotreba, iskoriavanje ili drugo ispoljavanje volje, pada u vrijeme s obzirom na koje je objektivitet trajanje tog ispoljavanja. Bez tog trajanja, stvar, kao naputena od zbiljnosti volje i posjeda, ostaje bez gospodara; ja stoga gubim ili stjeem vlasnitvo zastarjevanjem. Stoga zastarjevanje nije uvedeno u pravo prosto iz nekog spoljanjeg obzira koji je u protivnosti sa strogim pravom, iz obzira da se prekinu sporovi i zapletanja koji bi zbog starih zahtjeva nastali oko sigurnosti vlasnitva itd. Nego, zastarjevanje se temelji na odreenju realiteta vlasnitva, nunosti, da se ispolji volja da se neto ima. Javni su spomenici nacionalno vlasnitvo ili, zapravo, kao uope umjetnika djela s obzirom na iskoriavanje, oni s pomou due, koja u njima stoluje, vae kao sjeanja i asti, kao ive i samostalne svrhe; ali naputeni od te due, ostaju oni s te strane, za neku naciju, bez gospodara i postaju sluajan privatni posjed, kao npr. grka, egipatska umjetnika djela u Turskoj. - Pravo privatnog vlasnitva porodice nekog pisca na njegove proizvode zastarijeva iz slinih razloga; oni ostaju bez gospodara u tom smislu to (suprotno onim spomenicima) prelaze u ope vlasnitvo i nakon njihova posebnog iskoriavanja tih stvari - sluajni privatni posjed. - Gola zemlja, posveena grobovima ili neupotrebi za sebe na vjena vremena, sadri praznu neprisutnu proizvoljnost, ijim se povreivanjem nita zbiljsko ne povreuje, ali ije se potivanje stoga takoer ne moe garantirati.
Subjektivna prisutnost volje. - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
127
Trajno izjanjavanje volje - Inae uvidjeti da je stvar derelinkvirana. 64. Otuivanje neupotrebom - 65/ izriito. Ako je on samo za to smatrao da je bez gospodara no ako to, meutim, nije zbiljski? - upravo zbiljnosti vlasnitva pripada spoljanjost i vidljivost. [uz 64 primjed.] Pripada vrijednosti - zastarijevanje gubitkom vrijednosti - isto tako pievo privatno vlasnitvo - pokretna vrijednost - uope promjena vrijednosti. a/ fizikalno. Mramorne statue za peenje krea, metal, staro gvode, zlatno i srebrno posude, / duhovna vrijednost - oblik. Zastarijevanje - umjetnikih spomenika - nemaju vie svoje izvorne vrijednosti pretium affectionis, koja lei u specifinoj potrebi koju ja time zadovoljavam - Boii likovi - Palladium, s neba pala stijena [koja nije napravljena rukom] - beskonane vrijednosti - uz ovo specifino je povezana dobrobit jednog naroda - Nacija ije su duhovno vlasnitvo oni bili napustila ih je. Ako su ove prestale - npr. takoer znanstvene, s obzirom na fine instrumente, [-] nemaju vie nikakve vrijednosti - ne vie mogunost - Drukije Gajus Crkvena dobra - misne zadubine - vjeno svjetlo povlae se u znaenje obinih dobara, stvari - nisu nikakvo odreeno privatno vlasnitvo, ve opine, za upotrebu za njeno dobro. tampanu knjigu svatko ponovo takoer moe napraviti - to je neka vrijednost [?], imovina, 69, primjed., koju pisac nee da otui pojedinanim primjerkom - moj je manuskript mene sasvim drukije stajao - vremena, napora, itd. nego onog koji kupuje jedan primjerak; - ja prodajem - i ja hou da vrijednost - u drugom liku, naime novcu - primim - To je pak neodredivo - ionako duhovna - vrijednost se meni pretampavanjem - otima -
[UZ 6 4 ]
Najloiji roman moe utoliko imati vie vrijednosti nego najtemeljitija knjiga - vrijednost ovisi tek prodaji, ukusu publike Moje poblie (kvantitativno) vlasnitvo - ono moje u tome jest moj duh, talent, Ja ostajem utoliko gospodar nad tim da to poboljavam, mijenjam - ukoliko to ostaje jo u vezi s mojom najvlastitijom duhovnou - pa je moja stvar da ga tako pomnogostruavam, ili preraujem - Sve dotle dok sam ja u ivotu, mogu ja to - Zatim za pobonu svrhu Ako publika vie voli staro izdanje a pisac je tvrdoglav pa daje samo svoje novo, onda moe publika takvim sredstvom podmiriti svoju potrebu. Ovo bitno - da je ovdje potreba publike koja ima pravo da zahtijeva svoje zadovoljenje. - Ako sada samo roba, sredstvo da se zadovolji potreba - bez daljeg sudjelovanja ili mogunosti duhovnog dodavanja, duhovne osebujnosti - to je ovo postala puka stvar - ako izlazi iznova, dokazuje da ja to sada jo odobravam, da je [to] moj sadanji stupanj duhovne izgradnje ja sebe sada tako dajem. To je prikaz moje umjetnosti i vjetine*. Dodatak. Zastarijevanje poiva na pretpostavci da sam stvari prestao posmatrati kao moje. Jer, tome da neto ostaje mojim, pripada trajanje moje volje a ovo se pokazuje kroz upotrebu ili odravanje. - Gubitak vrijednosti javnih spomenika u reformaciji se esto pokazivalo prilikom misnih zadubina. Duh starih konfesija, to znai misne zadubine, bijae iezao i one su se stoga mogle uzeti u posjed kao vlasnitvo.
* Ispod toga: m[oj] pristanak da se tako pojavi. - Bilj. njem. izd.
128
GEORG
WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
APSTRAKTNO PRAVO
129
C. Otuivanje* vlasnitva 65. Ja se svog vlasnitva mogu odrei, jer ono je moje samo ukoliko u nj stavljam svoju volju - tako da ja svoju stvar uope putam (derelinquere) od sebe kao stvar bez gospodara, ili je preputam volji nekoga drugoga za posjedovanjem - ali samo ukoliko je stvar po svojoj prirodi neto spoijanje (usserliches). [uz 65] 65. Ne ukidanje potronjom, v[e] dijeljenje uope. Interes zbog iduih odreenja. Pri otuivanju nastupa vlasnitvo koje nastaje takvo kakvo postaje tek u ispoljavanju i s obzirom na otuivanje. Zaposjedanje koje je upotreba. Stvar mogu uzeti u posjed, uiniti je vlasnitvom, jer je ona - po svojoj istini, po svojemu pojmu - stvar - Ja i onaj drugi uinili smo neto protiv prirode stvari. Tek ukoliko sam ja sebe uzeo u posjed - nisam rob, mogu imati privatno pravo spram nekog drugog i on spram mene. - Ja nisam stvar bez sopstva - nego vlastita volja, koja ponajprije moe sobom raspolagati - da je ovo apsolutno nuni uvjet Ukoliko ja sam sebe izdajem za roba, inim neto suprotno samome sebi - biti slobodna volja koja nije nitko - ne biti nikakva slobodna volja, to je moja slobodna volja. Slobodna volja je samo ona koja sebe ima za sadraj.
* Rije Entusserung preveo sam, kako je uobiajeno, kao otuivanje samo zato da itaoca, naviknutog na kolokvijalnu upotrebu te rijei, ne dovedem u zabunu u pogledu njenog smisla. Mislim da bi inae, moda, bilo bolje tu rije prevesti sa pospoljavanje, jer bismo tako i u naem jeziku sauvali njen prvotni korijen, pa bismo je mogli smisleno povezati sa ausser spoljanji, usserung ispoljavanje, ussern = ispoljavati, verussern = pospoljavati. Doista je za puno razumijevanje filozofove misli izvanredno znaajno upuivanje na izvorno jezino porijeklo rijei, ali mi smo, poradi razumljivosti, ipak morali, ostati pri otuivanju'} tako donekle onemoguiti njeno filozofsko i lingvistiko izvoenje iz ausser, usserung itd. Vidi takoer bilj. uz 43. - Bilj. prev.
Obiajnost, religija - slobodna samosvijest mojeg identiteta s onim to je u meni aposolutno, supstancijalno, bit - misaono, intelektualno, samo ukoliko sam ja ono misaono - ovjek - ne moe me uiniti nekim drugim nego to ja jesam. Dodatak. Ako je zastarijevanje jedno otuenje sa ne direktno izraenom voljom, onda je istinsko otuenje izjava volje da ja stvar vie neu smatrati mojom. Sve to moe biti shvaeno i tako da je otuenje jedno istinsko zaposjedanje. Neposredno zaposjedanje je prvi momenat vlasnitva; isto tako se tako vlasnitvo stie upotrebom, a trei momenat je onda jedinstvo obojega, zauzimanje kroz otuenje. 66. Neotuiva (unverusserlich) su stoga ona dobra, ili, tavie supstancijalna odreenja - kao i nezastarljivo pravo na njih - to sainjavaju moju najvlastitiju osobu i opu bit moje samosvijesti, kao to su moja linost uope, moja opa sloboda volje, obiajnost, religija. Da bi ono to je duh po svom pojmu ili po sebi bio takoer i u opstojanju i za sebe (time da bi bio lice, sposoban za vlasnitvo, da bi imao obiajnost, religiju), - ta je ideja sama njegov pojam (kao causa sui, tj. kao slobodan uzrok, on je takav, cuius natura non potest concipi nisi existens,12 Spinoza, Etika, S. I., Def. I). U istom tom pojmu, da je on ono to on jest samo s pomou sebe samoga i kao beskonano vraanje iz prirodne neposrednosti svog opstojanja u sebe, lei mogunost suprotnosti izmeu onoga to je on samo po sebi a ne i za sebe ( 57), kao i obratno, izmeu onoga to je on samo za sebe a ne po sebi (u volji zlo) - i u tome mogunost otuivanja personalnosti i njegova supstancijalnog bitka - bilo da se to otuivanje dogaa na nesvjestan ili izriit nain. - Primjeri otuiva11
ija se priroda moe pojmiti samo kao postojea12
9 - OSNOVNE CRTE FILOZOFUE PRAVA
130
APSTRAKTNO PRAVO
131
nja personalnost su ropstvo, tjelesno ropstvo, nesposobnost da se posjeduje vlasnitvo, nesloboda njegova itd., otuivanje inteligentne umnosti, moraliteta, obiajnosti, religije javlja se u praznovjerju, u autoritetu koji se priznaje drugim poznatim autoritetima i u neogranienoj moi da mi se odreuje i propisuje koje poslove treba da uradim (ako se tko iznajmi izriito za razbojnitvo, umorstvo ili za mogunost zloinstva), da mi se odreuje i propisuje to je dunost po savjesti, religiozna istina itd. - Pravo na neto takvo nepospoljivo* jest nezastarljivo, jer akt kojim ja uzimam u posjed svoju personalnost i supstancijalnu bit, inei sebe neim pravno sposobnim i uraunljivim, moralnim, religioznim, uzima ta odreenja upravo od spoljanjosti (usserlichkeit), koja im je jedino dala sposobnost da budu u posjedu nekoga drugoga. Tim ukidanjem spoljanjosti otpada vremensko odreenje i svi razlozi koji bi mogli biti uzeti iz mojeg ranijeg pristajanja ili doputanja. Taj moj povratak u sebe samoga, ime ja sebi omoguujem da egzistiram kao ideja, kao pravno i moralno lice, ukida dosadanji odnos i nepravo koje sam ja i drugi uinio mojem pojmu i umu, da se dopustilo da se s beskonanom egzistencijom samosvijesti postupa i ima postupati kao s neim spoljanjim. Taj povratak u sebe otkriva protivurjeje da sam drugome dao u posjed svoju pravnu sposobnost, obiajnost, religioznost, to ja sam nisam posjedovao i to, im to posjedujem, egzistira upravo bitno samo kao moje, a ne kao neto spoljanje. [uz 66] Nepunoljetan nema nikakvo pravo - Punoljetnost je prvi uvjet svake pravne sposobnosti. Sva prava, po svojoj prirodi, ne mogu biti nekoga drugoga. Ja sam vlasnik ivotinja, biljaka - i drugih stvari pretpostavka da su oni vremenski, prolazni, smrtni - podvrgnuti prirodi - ovo je njihovo odreenje; - Ja sm stvar - odreenje da ja kao stvar, priroda, propadam i postajem slobodan - uskrsavam - ovo moje odreenje.
* Unverusserlich, neotuiv. - Bilj. prev.
- Priroda povreuje tamo takoer vlasnitvo - Tu se to pojavljuje a/ kao jednostrana volja kod ovjeka koji sebe oslobaa, sila - / spram njegove ranije volje; - isto tako kod prirode a/ jednostrani in prirode / spram njenog ranijeg doputanja opstojanja stvari Vrste da se stjee vlasnitvo - vrste, tok od spoljanjega k unutranjemu. A. Zaposjedanje kao neposredno. Nastaje razlikovanje zaposjednute pojedinanosti i supstancije. Opa stvar, znak, predstavljeno zaposjedanje. B. takoer predstavljeno zaposjedanje - negacija neposrednosti, ali posredovana upotrebom, tj. ukidanjem neposredne pojedinanosti u kojoj imam stvar - Upotreba iznosi, oznauje vlasnika - uzimam jo u posjed neto spoljanje, ali ne ono neposredno. C. Takoer zaposjedanje (upotreba koja nije samo zaposjedanje ve takoer proizvoenje stvari) - Stjecanje vlasnitva a/ apstraktno: otuenje, / ispoljavanje kao proizvodnja/ - Negacija koja je u sebi pozitivna. Ono unutarnje moje - refleksija u mene. Upotreba i neposredno zaposjedanje u jednome. Tok A. Negacija neposrednosti B/ Upotreba negacije neposrednosti i jo posjed, vlasnitvo neega neposrednoga C/ Proizvoenje iz mene. [uz 66 primjed] Takoer je pravo da se ivi neotuivo, tj. za proizvoljnost. Netko se prodaje, za smrt; - Novac za njegovu porodicu ili neku drugu upotrebu - tko ga kupuje i ubija, osakauje, - ubojica. (Kastracija - uenje kirurkih operacija - vaenje zuba). >[Uz: Ovaj povratak mene u mene samoga...] a) to sam ja samo po sebi, ja sam spoljanje; slobodan, religiozan, obiajnostan itd., samo po sebi: dakle, neslobodan, nereligiozan itd. b) Za mene, tako sam ja tek istinski - ali to postajanje za sebe ini vlasnitvu, posjedu drugoga tetu - /Odteta - pravedno u dobroj vjeri - Sveenik to slui misu,
132
APSTRAKTNO PRAVO
133
koji ivi od itanja mise, za to je prihvaen, namjeten od drugih ili u ime drugih/. On ima posla s nekim drugim. Dodatak. U prirodi stvari lei to da rob ima apsolutno pravo da sebe oslobodi, da, ako je neko svoju udorednost iznajmio za razbojnitvo i umorstvo, onda je ovo po sebi i za sebe nitavno i svako posjeduje ovlaenje da povue ovaj ugovor. Isto tako se postupa sa iznajmljivanjem religioznosti nekom sveteniku koji je moj ispovjednik, jer takvu unutarnjost ovjek treba srediti sa samim sobom. Religioznost kod koje je njen jedan dio stavljen u ruku nekog drugog, nije nikakva religioznost jer je duh samo jedan i on mora stanovati u meni; meni treba pripadati sjedinjenje onog bitka-po-sebi-i-za-sebe.
[uz 67] Odnos apsolutno unutarnjeg prema njegovoj spoljanjosti. Dodatak. Ovdje razmotrena razlika je razlika izmeu nekog roba i dananjeg sluge ili nadniara. Atinski rob bi moda imao lake dunosti i duhovniji rad nego u pravilu naa posluga, ali on je ipak bio rob jer cijeli je opseg njegove djelatnosti bio predan gospodaru. 68. Ono osebujno u duhovnom proizvodu moe nainom ispoljavanja neku stvar neposredno preobratiti u takvu spoljanjost koju sada isto tako mogu proizvesti drugi, tako da sadanji vlasnik njenim stjecanjem, osim to on time sebi moe prisvojiti priopene misli ili tehniki pronalazak, koja mogunost dijelom (kod knjievnih djela) sainjava jedino odreenje i vrijednost stjecanja, dolazi ujedno u posjed opeg naina da se tako ispoijava i da takve stvari mnogostruko proizvodi. Kod umjetnikih je djela oblik kao stvar, koji u spoljanjem materijalu slikovito prikazuje misao, u tolikoj mjeri osebujnost individue koja proizvodi da je njegovo imitiranje bitno proizvod vlastite duhovne i tehnike vjetine. Kod knjievnog je djela oblik po kojemu je ono neka spoljanja stvar, isto kao kod pronalaenja tehnike sprave, mehanike vrste - ondje jer se misao prikazuje samo nizom pojedinanih apstraktnih znakova a ne u konkretnom stvaranju, ovdje jer ona uope ima mehaniki sadraj - pa nain proizvoenja takvih stvari kao stvari spada meu obine umjenosti. - Izmeu ekstrema umjetnikog djela i zanatlijske proizvodnje opstoje, uostalom, prijelazi koji as vie as manje imaju u sebi neto od jednoga ili drugoga. [uz 68] Slikarstvo - umjetniko djelo - ne znak - ve prikaz - oponaanje - osjetilnost predstavlja to ono treba da znai.
67. Od svojih posebnih, tjelesnih i duhovnih vjetina i mogunosti djelovanja mogu ja drugome pospoljiti* pojedinane proizvode i neku vremenski ogranienu upotrebu, jer one tim ogranienjem dobivaju neki spoljanji odnos prema mojem totalitetu i openitosti. Pospoljavanjem [otuenjem] ovog cijelog, s pomou rada konkretnog vremena i totaliteta moje proizvodnje ja bih ono supstancijalno proizvodnje, svoju opu djelatnost i zbiljnost, svoju linost, uinio vlasnitvom jednoga drugoga. To je isti odnos, kao gore u 61, izmeu supstancije stvari i njenog iskoriavanja; kao to je ovo iskoriavanje razliito od onoga samo ukoliko je ogranieno, tako je isto upotreba mojih snaga samo utoliko razliita od njih samih i time od mene, ukoliko je kvantitativno ograniena; -totalitet ispoljavanja neke snage jest snaga sama, totalitet ispoljavanja akcidencija jest supstancija - totalitet ispoljavanja oposebljavanj (specifikacija) jest ono ope.
* [u rukopisu] tj. koju netko drugi moe uiniti od toga.
134
APSTRAKTNO PRAVO
135
68. Ja hou da dobijem za to vrijednost, ono koliko je mene to stajalo Duhovna je proizvodnja neto u sebi ope - Duh Pojedinani runi rad - oranje - ne umjenost u tome kao u stroju, satu, koji se podraava - Tko stjee ono pojedinane, takoer i vjetinu, dosjetljivost, otroumnost, talent - tj. sposobnost (op.) da proizvodi isto, a ne sposobnost da iznalazi, tj. da ponovno uini neto drugo, ali isto. U spisateljskoj proizvodnji, dodue, ne vjetina - ali isto tako sposobnost da se to proizvodi. Kod umjetnikih djela ne - Modus proizvodnje sam ono osebujno - Znakovi u jeziku; da su znakovi, to ja takoer nisam uinio - opstoji ve u narodu - takoer spoljanje stvari. U stroju - sredstvo, spoljanje stvari - samo kompozicija, oblik, osebujan - ali mehaniki 69. Budui da stjecatelj takvog proizvoda posjeduje punu upotrebu i vrijednost primjerka kao onoga pojedinanoga, on je njegov potpuni i slobodni vlasnik kao neega pojedinanoga, premda autor spisa ili pronalaza tehnike sprave ostaje vlasnik opeg naina umnoavanja takvih proizvoda i stvari, koji on opi nain nije neposredno pospoljio [otuio], nego ga sebi moe zadrati kao vlastito pospoljavanje. Ono supstancijalno u pievu i pronalazaevu pravu ne valja traiti prvenstveno u tome to on pri otuivanju pojedinanog primjerka hotimino ini uvjetom da mogunost da drugi sada takoer proizvodi takve produkte kao stvari, mogunost koja time dolazi u njegov posjed, ne postane vlasnitvom toga drugoga, nego da ostane pronalazaevo vlasnitvo. Prvo je pitanje da li je takvo rastavljanje vlasnitva stvari od mogunosti, koja je dana s njome da se ta stvar takoer proizvodi, dopustivo u pojmu i ne ukida li puno, slobodno vlasnitvo ( 62) - ime tek dolazi u proizvoljnost prvog duhovnog proizvoaa da tu mogunost zadri za sebe ili da je kao neku vrijednost pospolji
[otui], ili da za sebe ne polae nikakvu vrijednost na nju, naputajui s pojedinanom stvari takoer i nju. Ova mogunost ima, naime, tu osobitost da je ona u stvari ona strana po kojoj ova nije samo posjed nego i imovina (vidi dolje 170 i dalje), tako da to lei u posebnom nainu spoljanje upotrebe stvari, pa je razliito i odjeljivo od upotrebe za koju je stvar neposredno odreena (ona nije, kao to se kae, takva accessio naturalis kao foetura). Kako pak razlika pada u ono po svojoj prirodi djeljivo, u spoljanju upotrebu, zato zadravanje jednog dijela pri pospoljavanju [otuivanju] drugog dijela upotrebe nije priudraj jednog gospodstva bez utile. - Prosto negativno, ali prvotno unapreivanje znanosti i umjetnosti jest da se oni koji u njima rade osiguraju od kraa i da im se moe pruiti zatita njihova vlasnitva; kao to je bilo prvo i najvanije u unapreivanju zanata i industrije da se osiguraju od razbojnitva na cestama. - Kako, uostalom, duhovni proizvod ima odreenje da ga druge individue shvate i da ga njihova predstava, sjeanje, miljenje itd. usvoje, zato njihovo ispoljavanje - kojim oni ono naueno takoer ine pospoljivom [otuivom] stvari (jer uenje ne znai samo pamenjem napamet nauiti rijei - misli drugoga mogu se shvatiti samo miljenjem, a to je po-miljenje [Nachdenken] takoer i uenje), - ima uvijek13 neki svojevrsni oblik, tako da oni mo [imovinu]* koja odatle izrasta mogu smatrati kao svoje vlasnitvo i na osnovu toga braniti svoje pravo na takvu proizvodnju. irenje znanosti uope i odreeno nauno zanimanje posebno po svom su odreenju i dunosti najodreeniji kod pozitivnih znanosti, uenja neke crkve, pravne nauke itd., ponavljanje misli koje se utvruju, koje su uope ve ispoljene i spolja prihvaene, dakle i u spisima kojima je svrha to nauno zanimanje i irenje i rasprostranjivanje znanosti. Koliko pak oblik, koji se namee u ponavljanom ispoljavanju, preobraava opstojee znanstveno blago i pogotovu misli takvih drugih
13 A: da postane i njeno ospoljenje, cime ona... praviti, ima uvijek. Konjektura prema Lassonu * Vermgen = mo, sposobnost, ali i imovina, imutak. Hegel na nekoliko mjesta, pa tako i ovdje, smisleno upotrebljava tu dvoznanost te rijeci. - Bilj. prev.
136
APSTRAKTNO PRAVO
137
koji su jo u spoljanjem vlasnitvu svojih* duhovnih proizvoda, u specijalno duhovno vlasnitvo individue koja reproducira, i koliko joj time daje ili ne daje pravo da ih takoer uini svojim spoljanjim vlasnitvom - koliko je takvo ponavljanje u jednom knjievnom djelu plagijat, ne moe se oznaiti tanim odreenjem, a, prema tome, ne moe se utvrditi pravno i zakonski. Plagijat bi stoga morao biti stvar asti i ast bi ga morala spreavati. - Zakoni protiv pretampavanja ispunjavaju stoga svoju svrhu da se pravno osigura vlasnitvo pisca i izdavaa, dodue u odreenom, ali u veoma ogranienom opsegu. Lakoa kojom se, u pogledu oblika, neto moe promijeniti ili kojom se, moe pronai mala modifikacija u velikoj znanosti, u opsenoj teoriji koja je djelo nekoga drugoga, ili ve nemogunost da se u predavanju onoga to je ve shvaeno ostane pri rijeima zaetnika, dovode ve za sebe, osim posebnih svrha za koje je nuno takvo ponavljanje, beskonanu mnogostrukost promjena, koje stranom vlasnitvu utiskuju vie ili manje povran peat vlastitoga: kao to stotine i stotine kompendija, izvadaka, zbornika itd., raunica, geometrija, nabonih spisa itd. pokazuje kako se takoer svaka misao nekog kritikog asopisa, almanaha muza, konverzacionog leksikona itd. odmah moe pod istim ili promijenjenim naslovom ponoviti, ali braniti kao neto vlastito; - ime se piscu ili istraivau-poduzetniku upropauje ili obostrano slabi, ili ak potpuno unitava dobitak koji mu je obeavalo njegovo djelo ili ideja. No to se tie djelovanja asti protiv plagijata, pri tome pada u oi da se vie ne uje izraz plagijat ili ak uena kraa bilo da je ast uinila svoje da se plagijat potisne ili da je on prestao biti neastan i da je iezao osjeaj tome, bilo da neka idejica i promjena nekog vanjskog oblika sebe kao originalitet i samostalno produciranje tako visoko ocjenjuje da i ne doputa da se u njoj pojavi pomisao plagijatu. [uz 69] To je dvostruko odreenje - iskoriavanje - to je direktno odreenje prodaje jednog primjerka? Prodaje sa* [u rukopisu:] svojih, tj. onih. - Bilj. njem. izd.
mo to to i ukoliko to predstavlja misli - ovu vrijednost ne drugu vrijednost, koja u sebe ukljuuje pomnogostruavanje - ova vrijednost dalja imovina Tome pripada moja /ne preutno nego/ izriito volja - ako se otuuje takoer i ta strana Takva proizvodnja u vezi s drugima Uzeti u posjed jest moj rad, vjetina - ini ovo moje spoljanjim - (bitno) u vezi s drugim ili, to se pridruuje neposredno tome Kad se ono to je znak predstava proizvodi, prosto je u vezi s drugima Upotreba - stavlja pred moju volju da se neto, neka stvar ima kao vlasnitvo; zaposjedanje postaje predstava. Konano, (spisateljska proizvodnja) [postati] same predstave kao stvari. Nain jednog opstanka, posjeda koji se odnosi prosto na druge - Moje treba da ostane ono spoljanje, vrijednost - za razmjenu - kao imovina. [uz 69. primjedb. str 78: u ono to je po svojoj prirodi djeljivo,...] Vrsta i nain upotrebe - jedna se vrsta upotrebe ustupa - druga vrsta ne - nasljedni zakup, leno - takoer jedna vrsta upotrebe - druga, naime da se to proda, ne. ali ovo potonje nije vrsta upotrebe - ve je vlasnitvo vrijednosti stvari Zakoni protiv pretampavanja - a/ Zatita pisca i izdavaa - njihovi posrednici zajedniki protiv pretampavanja - / izdava spram pretampavaa kao spram publike. Zajedniko vlasnitvo nacije - svaki moe to pretampavati - privilegij - Zbrinjavanje, osiguravanje izdavakih poslova [uz 69 primjed. str. 78 i dalje] Najvei dio njemake literature postao je fabrikantstvo, ista industrija. [uz 69 primjed. str. 79] Almanah muza, geometrija nije nikakva posebna pomisao, - svakom je, dakle, doputeno da eksploatira takvu pomisao.
138
APSTRAKTNO
PRAVO
Uene novine - Jutarnji, veernji listovi. Svi bogovi i boice - muze, Minerva, Hermes - pomisao. 70. Obuhvatni totalitet spoljanje djelatnosti, ivot, spram personalnosti koja je sama ova i neposredna, nije nita spoljanje. Otuivanje ili rtvovanje ivota jest, tavie, ono suprotno od opstanka ove personalnosti. Stoga ja za to otuivanje uope nemam nikakva prava, a samo obiajnosna ideja, u koju je ova neposredno pojedinana personalnost po sebi utonula i koja je njena zbiljska mo, ima pravo na to, tako da je, kao to je ivot kao takav neposredan, i smrt njegov neposredni negativitet, a zato se ona spolja, kao stvar prirode ili u slubi ideje, mora primiti iz tue ruke. [uz 70] a/ Bijeda, ista, apstraktna nesrea - nesrea kao takva / Sramota; ovaj subjekt previsok. Gubitak a/ spoljanje mogunosti stalea, asti - moe biti veoma ograniene vrste - Werhter / republike, Rima; / uitka - interes od uitka - blazirani Englez dobre savjesti - zloinstvom Prosuivanje - a/ da li je pravno doputeno - / da li je obiajnosno doputeno - oteti se nesrei, sramoti, oduzimanju asti - i to nezasluenome Ako se ovjek spusti u tu dubinu - da svoj ivot, itav opseg, dovodi do usporeivanja i suprotstavljanja, te stavljanja u pitanje - onda time nastupa zahtjev a se on spusti takoer u dubinu svog duha, prije nego to sudi ovaj ivot nema nikakve vrijednosti. - Ako u njemu* nita ne opstoji ime bi mu on** mogao pribaviti neku vrijednost - onda on stoji na podreenom stupnju svoje obiajnosne svijesti.
* Tj. u ivotu. - Bilj. red. ** Tj. ovjek. - Bilj. red.
Nazor specijalne individue - isto osuditi kao i kod svakog zloinstva - ovjek loe odgojen, nedostatak, neto odbojno u njegovoj spoljanjosti, manirama - esto u sebi ozlojeen - psiholoko opisivanje - npr. gostioniar kod Sunca - u Schillern. To se, dakako, moe razumjeti, ali ne opravdati Dodatak. Pojedinana osoba je svakako neto podreeno, to se mora posvetiti obiajnoj cjelini. Ako stoga drava zahtijeva ivot onda ga individua mora dati, ali smije li ovjek sam sebi oduzeti ivot? Ovo samoubojstvo moe se prije svega smatrati hrabrou, ali kao loa hrabrost krojaa i sluavki. To se zatim moe promatrati ponovo kao nesrea, ako tome vodi rastrganost onog unutarnjeg. Ali, glavno pitanje je: imam li na to pravo? Odgovor e biti da ja kao ova individua nisam gospodar svoga ivota jer obuhvatni totalitet djelatnosti, ivot, jest protiv osobnosti koja je sama ovo neposredno, nita spoljanje. Ako se dakle govori nekom pravu koje osoba ima nad svojim ivotom, onda je to jedna protivrjenost, jer bi to znailo da osoba ima pravo nad sobom. Ali ona ga nema jer ona ne stoji iznad sebe i ne moe sobom upravljati. Kada se Herkul zapalio, kada se Brut bacio na svoj ma, onda je to ponaanje heroja protiv svoje personalnosti; ali kada se radi jednostavnom pravu da sebe ubijemo onda se to moe poricati i herojima.
Prijelaz od vlasnika k ugovoru 71. Opstanak je kao odreeni bitak bitno bitak za drugo (vidi gore bilj. uz 48); vlasnitvo, s obzirom da je ono opstanak kao spoljanja stvar, jest za druge spoljanjosti i u njihovoj vezi nunost i sluajnost. No kao opstanak volje ono je, kao za drugo, samo za volju jedne druge osobe. Taj je odnos volje prema volji vlastito i istinsko tlo na kojemu sloboda opstoji. To posredovanje da se vlasnitvo nema samo s pomou neke stvari i moje subjektivne volje nego isto tako s pomou jedne druge volje, i
140
APSTRAKTNO PRAVO
141
da se ono, prema tome, moe imati u jednoj zajednikoj volji, sainjava sferu ugovora. Po umu je tako nuno da ljudi ulaze u ugovorne odnose - da poklanjaju, mijenjaju, trguju itd. - kao to je nuno da posjeduju vlasnitvo ( 45, bilj.) Ako je za njihovu svijest potreba uope, blagonaklonost, iskoriavanje itd. ono to ih vodi ugovorima, onda je to po sebi um, naime ideja realnog, (tj. samo u volji opstojeeg) opstanka slobodne personalnosti. - Ugovor pretpostavlja da se oni koji stupaju u nj priznaju kao osobe i vlasnici; kako je on odnos objektivnog duha, to je u njemu ve sadran i pretpostavljen momenat priznavanja (usporedi 35 i 57 bilj.). [uz 71] Uvijek se via predstava - svrha - suprotstavlja ivotu - veza s moralitetom - kod samoubojstva - via ideja, u kojoj ja sebe inim sucem Hrabrost - nekog krojaa, slukinje, sluge; - Nedostatak, oskudnost sve do uroene [?] lijenosti - hrabrost samo kao spram neega [?] stranoga - velikoga - monoga - tj. ovdje spram moje veliine, - moje savrenosti - Bijednik se ubija, djevojka koja ima dijete ne zna sebi pomoi, ne moe podnijeti sramotu - neprilinost koja ne treba da se dogodi - nizato se potuje kao neto veliko - ali Werther, inae uvelike misaon, uvelike osjeajan ovjek tj. njegova veliina, kojom on treba da ovlada - To je isto - on je zapleten u svoj osjeaj, svoj poloaj - takva ljubav, takav prirodni osjeaj treba da bude zadovoljen*** - treba da ima vii interes u sebi - ne zna sebi pomoi - to je to isto, upljost, praznina ivota, duha - ono negativno spram potrebe interesa Ja sam gospodar moga ivota - svaki drugi isto tako - Hobbes: svatko moe drugoga ubiti - stoga (su) svi ljudi isti - Ja imam jedino istinski sud - Svatko sebi stvara neki sud da li ja zasluujem da ivim [Karl.L.] - Nitko i nita bijednik - da li sam ja to - treba samo da ja imam istinski sud. U najmanju ruku ja.
***[iznad toga:] udovice u istonoj Indiji
ast - Hanibal, Katon, Brut - velike individue - ova treba da bude izdvojena - ovim okolnostima koje ih obeauju - pravo asti individualiteta spram ovih okolnosti - ast - spram mene u ovim okolnostima. Herkul sebe spaljuje na lomai - otrovan Dejanirinom odjeom - preuzima sam sudbinu Ako se steklo jedno istinski visoko pravo, ove okolnosti nisu mu adekvatne, isuvie neprimjerene - heroj svaki sebe ini takvim herojem Nateu se u suprotnostima a/ Bijednik koji ne zasluuje da ivi - koji je isuvie bijedan za ovaj ivot - ovaj ivot je neto bolje nego to ti zasluuje - / Visoki, ovoga ivota ovaj ivot - stale ove okolnosti - nije dostojan - i suvie sam savren - ovaj moj ivot je ono odlino - Takva tatina, oholost Hrabrost - vie dunosti - General na elu - baca se na neprijatelja, biva ubijen - francuski brodski kapetani kod Isle de France (?) dopustili su da ih ubiju - to nije ono to se od njih zahtijeva Nesrea uope - nije mogla izdrati ivot. No drugo je panja, potivanje. [uz 71 primjed.] Prijelaz a/ Ja ostajem vlasnik - onoga opega - naputan posebno / Openitost kao zajednikih volja - nad posebnim - vrijednost se nalazi u onome posebnome / Razmjena - proces - Stjecanje neke stvari koja pripada nekoj drugoj p[osebnoj] volji. a/ Opstanak slobode - stvar moja b/ No stvar je posebna - ukidanje njene posebnosti je - a/ ovu ja mogu sebi samo prisvojiti upotrebom - njenim unitenjem - / ukidanjem njene posebnosti - otuenjem U jednom i u drugom sluaju nisam ja vie vlasnik. Ostaje protivurjeje da neposredna stvar treba da bude moje vlasnitvo; - a ipak ja treba da budem vlasnik, moja sloboda da ima opstanak -
142
APSTRAKTNO PRAVO
143
Prema neposrednoj pojedinanosti stvari nemam drugog odnosa kao osoba nego da je troim, upotrebljavam - ili da je se odreknem Strana opstanka a/ kao spoljanja stvar / za drugu slobodnu volju Ovaj istinski opstanak slobodne volje za drugoga, s drugim - od njega priznat - Ja ostajem vlasnik. Ovdje meni kao vlasniku u pravom elementu slobode - predmetno - ne zabrinuto, visoko cijenjeno - ostavlja to [?] mojoj vlasti nego predmetno a/ spoljanjost, opstanak / dostojno opstojeeg elementa slobodne volje Ugovor - realni opstanak vlasnitva. Prijelaz - a/ Neposredno zaposjedanje Nastupa odmah b/ posredno - s pomou volje nekoga drugoga. Prethodna su posredovanja subjektivna - s pomou znakova, s pomou moje djelatnosti. Dodatak. U ugovoru ja imam vlasnitvo kroz zajedniku volju: naime, interes je uma da subjektivna volja postane opa i da se uzdigne do ovog ozbiljenja. Odreenje ove volje ostaje, dakle, u ugovoru, ali u zajednitvu sa jednom drugom voljom. Opa volja, naprotiv, ovdje se javlja samo jo u formi i obliju zajednitva. Drugi odsjek UGOVOR 72. Vlasnitvo ija strana opstanka ili spoljanjosti nije vie samo stvar nego sadrava u sebi moment jedne (a time i druge) volje ostvaruje se ugovorom - kao procesom u kojemu se prikazuje i izmiruje protivurjeje da ja jesam i ostajem utoliko za mene vlasnik koji bitkuje za sebe i koji iskljuuje drugu volju, uko-
liko ja prestajem biti vlasnik u jednoj volji koja je identina s drugom. [uz 72] Ovo jedinstvo dvojice koji se priznaju kao slobodni - odrava samo opstanak - proces - Priznavanje je samo ovo apstraktno jedinstvo - Stjecanje, uzimanje u posjed unutar i s pomou tog priznavanja. Priznavanje za sebe formalno. Formalno, spoljanja predstava Stjecanje jedne stvari koja pripada jednoj drugoj slobodnoj volji - Tako odreen ugovor ima interes da ja neto posjedujem; - ovo interes posebnosti Interes uma. a/ da ja jesam i ostajem vlasnik - / da je moj opstanak, kao vlasnitvo, objektivitet - slobodna samosvijest nekog drugog moja volja kao opstojea, tj. kao ono ope 73. Ja ne samo da mogu otuiti od sebe neko vlasnitvo ( 65) kao spoljanju stvar nego ja ga se moram s pomou pojma odrei kao vlasnitva, kako bi meni moja volja, kao ono to opstoji [daseind], bila predmetna. No po tom je momentu moja volja kao otuena ujedno jedna druga. Dakle, to u emu je ta nunost pojma realna jest jedinstvo razlinih volja, u kojemu se, na taj nain, naputa njihova razlinost i osebujnost. No u ovom je identitetu njihove volje (na ovom stupnju) sadrano isto tako i to da svaka volja jest i ostaje neidentina s drugom, za sebe vlastita volja. [uz 73] Otuenje mojeg vlasnitva - tj. ne posebne stvari to nije otuenje moje volje - tj. ne strane po kojoj vlasnitvo pripada meni kao slobodnoj volji, Da sam ja sebi kao slobodnoj volji objektivan - tj. kao druga slobodna volja. Istinsko otuenje volje - njeno objektiviranje
144
GEORG
WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
APSTRAKTNO PRAVO
145
Otuenje u kojemu ja ostajem vlasnik - i njegovo odranje kod mene Ovaj pojam, odreenost ove sfere. Isto tako vratiti mene 74. Taj je odnos, dakle, posredovanje jedne volje, koja je identina u apsolutnoj razlici vlasnika koji za sebe bitkuju, pa sadrava da svaki voljom svojom i voljom drugoga prestaje biti vlasnik, da to ostaje i da to postaje - posredovanje volje da se napusti jedno i to pojedinano vlasnitvo i volje da se jedno takvo vlasnitvo, dakle vlasnitvo nekoga drugoga, primi, i to u identinoj vezi tako da jedno htijenje postaje odluka samo ukoliko opstoji drugo htijenje. 75. Budui da se oba dijela to se kontrahiraju meusobno odnose kao neposredne samostalne osobe, ugovor polazi a/ od proizvoljnosti; pY identina volja, koja ugovorom poinje da opstoji, samo je jedna s pomou njih postavljena, prema tome samo zajednika, a ne po sebi i za sebe opa; / predmet je ugovora pojedinana spoljanja stvar, jer je samo takva podvrgnuta njihovoj zgoljnoj proizvoljnosti da je otue ( 65. i dalje). Stoga se pod pojam ugovora ne moe supsumirati brak; ta ja supsumcija u svojoj - sramoti, mora se rei, postavljena kod Kanta (Metafiz. poela pravne nauke, 14 str. 106 i dalje). - Isto tako ne lei priroda drave u ugovornom odnosu, bilo da se drava uzima kao ugovor svih sa svima, ili kao ugovor tih sviju s vladarom i vladom. Mijeanje toga, kao i odnosa privatnog vlasnitva uope, u dravni odnos proizvelo je najvee poremeaje u dravnom pravu i zbiljnosti. Kao to su se u ranijim razdoblji14
ma dravna prava i dravne dunosti smatrali i branili kao neposredno privatno vlasnitvo posebnih individua spram prava vladara i drave, tako su se u jednom novijem vremenskom periodu prava kneza ili drave smatrala predmetima ugovora i osnovana na njemu kao neto prosto zajedniko volje i kao neto to je proizilo iz proizvoljnosti onih koji su sjedinjeni u jednu dravu. - Ukoliko su, s jedne strane, razliita oba ona stajalita, utoliko im je zajedniko to su odreenja privatnog vlasnitva prenijeli u sferu koja je sasvim druge i vie prirode. - Vidi dolje: obiajnost i drava. [uz 75 primjed.] itav prijelaz - starijeg u novo vrijeme - okree se ovdje - revolucija u svijetu - tj. ne naprosto neka glasna revolucija koju su doivjele sve drave. Drava, ope, misao, svrha koja je po sebi i za sebe. - Ne vie kneevsko privatno vlasnitvo, kneevsko privatno pravo - filozofski kralj - Dravna dobra postala su dravno vlasnitvo - pravednost - ne patrimonijalna sudska vlast: pojedinac je sebe zatitio - Porez na ugovore pojedinaca: kamate, gilte - nego ope mjerilo. Razdjeljivanje opega, ne posebna obaveznost plemstva - nego svih. Fridrih II - filozofski kralj - ne treba da se potuju posebna prava i privilegiji - Njemaka dravna konstitucija - Gosp. von Haller naprotiv - kod Fridriha II vailo je to kao domiljanje, oduevljenje umjetnosti, despotizam itd., pa su ga se bojali - imponirao je svojim djelima i karakterom. - Sasvim novo gledite u svijetu - postavljeno u zbiljnosti. - Prije toga deduct, posjed U novije vrijeme mijenja se ugovor; - jednostrana volja, nikakvo pravo - nego sila - onaj je ugovor odavna uinjen - Ne, kazali biste vi, to nije ugovor, nego sila - tek sada ustanovljen ugovorni odnos - stari - nas ne vee Svakako, stvarima, takoer potomcima - Sada ugovor ne stvar posebne volje, ako se pokorava - odmah opovrgnut u podvrgavanju majoritetu.
Metafizika udorea, I dio, 24-27. - Bilj. njem. izd.
146
APSTRAKTNO PRAVO
147 77.
Dodatak. U novijem dobu bilo je vrlo omiljeno dravu smatrati ugovorom svih sa svima. Svi, kae se, zakljuuju ugovor sa knezom a ovaj opet sa podanicima. Ovaj nazor dolazi otud da se povrno misli samo na jedno jedinstvo razliitih volja. Ali u ugovoru su dvije identine volje, obje osobe jesu i ele ostati vlasnici; ugovor, dakle, proizilazi iz samovolje osoba, a ovo ishodite zajedno sa ugovorom isto tako ima i brak. Ali kod drave ovo je ve drugaije, jer ne lei u samovolji individua da se odvoje od drave, budui da smo ve njeni graani po prirodnoj stvari. Umno odreenje ovjeka je da ivi u dravi, a ako nema drave onda je prisutan zahtjev uma da se ona osnuje. Neka drava upravo mora dati dozvolu za to da se u nju stupi ili da je se napusti; ovo dakle nije ovisno od samovolje pojedinca, a drava time ne poiva na ugovoru koji pretpostavlja samovolju. Pogrefi je kad se kae da je u samovolji svih da osnuju dravu: tavie, za svakoga je apsolutno nuno da jest u dravi. Veliki napredak drave u novijem dobu je to da ista svrha ostaje po sebi i za sebe a ne, kao u srednjem vijeku, da svako smije postupati po svojoj privatnoj stipulaciji.
Ugovor je formalan ukoliko su obje privole, ime se ostvaruje zajednika volja - negativni moment otuenja neke stvari i ono pozitivno njenog primanja - razdijeljene na oba kontrahenta - darovni ugovor. - No realnim se on moe nazvati ukoliko je svaka od obih volja, koje kontrahiraju, totalitet tih posredovnih momenata, dakle ukoliko u tome isto tako postaje i ostaje vlasnik; - ugovor razmjeni. Dodatak. Ugovoru pripadaju dva pristanka dvije stvari: ja, naime, hou stei i ustupiti vlasnitvo. Realni ugovor je onaj u kojem svako ini cjelinu, ustupa i stie vlasnitvo i u ustupanju ostaje vlasnik; formalni ugovor je onaj u kojemu samo jedan stie ili ustupa vlasnitvo.
Budui da u realnim ugovoru svatko zadrava isto vlasnitvo s kojim on stupa u nj i koje ujedno naputa, ono se vlasnitvo koje ostaje identino i koje u ugovoru bitkuje po sebi razlikuje od spoljanjih stvari koje u zamjeni mijenjaju svog vlasnika. Ono je vrijednost u kojoj su predmeti ugovora meusobno jednaki uza svu kvalitativnu spoljanju razliitost stvari, ono njihovo openito ( 63). Odreenje da jedna laesio enormis* ukida obaveze koje su ule u ugovor ima, prema tome, svoj izvor u pojmu ugovora, poblie pak u momentu da Kontrahent otuivanjem svog vlasnitva ostaje vlasnik, a u pobliem odreenju kvantitativno isti. Povreda, meutim, nije samo enormna (kao takva prihvaa se ako prelazi polovinu vrijednosti) nego i beskonana ako je neotuivom dobru ( 66) bio sklopljen ugovor ili neka stipulacija** uope za njegovo pospoljavanje [otuivanje]. - Stipulacija je, uostalom, prije svega po svom sadraju (tako) razliita od ugovora da ona znai bilo koji pojedinani dio ili moment cijelog ugovora, zatim, takoer, da je ona formalno utvrivanje, emu kasnije. Ona sadrava, u pogledu one strane, samo formalno odreenje ugovora, pristajanje jednoga da neto uini te da bude pristajanje drugoga da to prihvati; nju su stoga ubrajali u takozvane jednostrane ugovore. Razlikovanje ugovora kao jednostranih i dvostranih, kao i njihove druge razdiobe u rimskom pravu dijelom su povrna sastavljanja po pojedinanom, esto spoljanjem obziru, kao to nain i vrsta njihove formalnosti esto proistiu iz sasvim spoljanjih prilika i povreuju pojam prava, a dijelom mijeaju meu sobom takoer i odreenja koja se tiu prirode ugovora samoga te takva koja se odnose tek na pravosue (actiones) i pravna djelovanja po pozitivnim zakonima. [uz 77] a/ Vlasnitvo ostaje - Openitost razluena od specifine posebnosti.
* Prikrata preko polovine (vrijednosti). - Bilj. prev. ** Stipulacija - pogodba. - Bilj. prev.
148
APSTRAKTNO PRAVO
149
/ 77 Dvovrsno ispoljavanje volje Stipulacija se tako supsumira pod ugovor - obrnuto, ugovor takoer pod obligaciju - ovo podijeljeno u a/ Ugovor iz jednog licit, postupka, / obaveznost iz zloinstva, neprava... [?] 78. Razlika izmeu vlasnitva i posjeda, supstancijalne i spoljanje strane ( 45), postaje u ugovoru razlikom izmeu ope volje kao sporazuma i njegova ozbiljenja s pomou izvravanja. Onaj ostvareni sporazum, za sebe razliit od izvravanja, jest neto predstavljeno, emu stoga, po svojstvenom nainu opstanka predstava u znakovima (Enciklopedija filozof, znanosti, 379, i dalje15, valja dati poseban opstanak, u izrazu stipulacije s pomou formalnosti pokreta i drugih simbolikih radnja, posebno u odreenom objanjenju govorom, tom duhovne predstave nadstojnijem elementu. Stipulacija je prema tom odreenju, dodue, oblik kojim u ugovoru sklopljeni sadraj tek kao predstavljeni ima svoj opstanak. No predstavljanje je samo oblik, pa nema taj smisao kao da bi time sadraj bio jo neto subjektivno to bi ovako ili onako valjalo eljeti i htjeti, nego je sadraj sklapanje koje je tome izvreno voljom. [uz 78] - Razlika izmeu vlasnitva i posjeda, supstancijalne i spoljanje strane - takoer vrijednost - i specifina stvar Volja - kao zajednika po sebi - posebna volja od toga razliita. Volja kao takva, kao ono unutranje - spoljanje uinjena spram jedne druge volje. - Volja ima posla s voljom. Dodatak. Kao to smo u uenju vlasnitvu imali razliku izmeu vlasnitva i posjeda, izmeu onog supstancijalnog i
" 3. izdanje, 458 i dalje - Bilj. njem. izd.
onog puko spoljanjeg, tako u ugovoru imamo diferenciju izmeu zajednike volje kao sporazuma i posebne volje kao izvravanja. U prirodi ugovora lei da se ispoljava zajednika kao i posebna volja, jer se ovdje volja odnosi prema volji. Sporazum, koji se manifestira u jednom znaku, i izvrenje stoga su kod obrazovanih naroda razdvojeni, dok se kod primitivnih naroda mogu poklapati. U umama Cejlona postoji jedan trgovaki narod koji polae svoje vlasnitvo i mirno eka dok ne dou drugi da svoje stave nasuprot: ovdje nijemo izjanjavanje volje nije razliito od izvravanja. 79. Stipulacija sadrava stranu volje, stoga ono supstancijalno pravnoga u ugovoru spram kojega, ukoliko ugovor jo nije ispunjen, jo opstojei posjed za sebe jest samo ono spoljanje, to ima svoje odreenje samo u onoj strani*. Stipulacijom sam napustio vlasnitvo i posebnu proizvoljnost nad njim, pa je ve postalo vlasnitvo drugoga; ja sam stoga njome neposredno pravno obavezan na izvravanje. Razlika izmeu pukog obeanja i ugovora lei u tome to je u onom to to ja elim pokloniti, initi, izvriti izgovoreno kao neto budue i ostaje jo subjektivno odreenje moje volje, koje ja, prema tome, mogu jo promijeniti. Stipulacija ugovora, naprotiv, ve je sama opstanak moje voljne odluke u tom smislu da sam ja svoju stvar time otuio pa je sada prestala da bude moje vlasnitvo i da je ve priznajem kao vlasnitvo drugoga. Rimsko je razlikovanje izmeu pactum i contractus loe, Fichte16 je jednom ustvrdio da obaveznost drati se ugovora otpoinje za mene tek s poetnim izvravanjem drugoga, jer sam ja prije izvravanja u neizvjesnosti tome da li je drugi mislio ozbiljno svojom izjavom; obaveznost prije izvravanja bila bi stoga samo moralne, a ne pravne prirode. Samo to
* Volje. - Bilj. red. Prilozi za ispravljanje sudova publike francuskoj revoluciji. - Sveuk. djela VI, str. 111. i dalje. - Bilj. njem. izd.
16
150
APSTRAKTNO PRAVO
151
izjava stipulacije nije izjava uope, nego sadrava ostvarenu zajedniku volju, u kojoj se ukinula proizvoljnost raspoloenja i njezine promjene. Stoga se ne radi mogunosti da li je drugi bio ili postao unutarnje drukije raspoloen, nego da li on ima na to pravo. Ako drugi i otpone izvravati, ostaje mi isto tako proizvoljnost neprava. Onaj nazor pokazuje isto tako svoju nitetnost time to bi ono pravno ugovora bilo postavljeno u lou beskonanost, proces u beskonano, u beskonanu djeljivost vremena, materije djelanja itd. Opstanak to ga volja ima u formalnosti pokreta, ili u za sebe odreenom govoru, potpuni je opstanak volje, ve kao intelektualne, ije je izvravanje samo posljedica. - Ne mijenja, uostalom, nita na stvari to u pozitivnom pravu opstoje takozvani realni kontrakti, za razliku od takozvanih konsenzualnih* kontrakata, u smislu da se oni smatraju punovanima samo ako k pristajanju pridode zbiljsko izvravanje (res, traditio rei). Oni su dijelom posebni sluajevi gdje mene tek ta predaja stavlja u poloaj da sa svoje strane mogu izvravati, pa se moja obaveza da izvrim odnosi samo na stvar ukoliko je dobijem u . ruke, kao kod pozajmice, zajmovnog ugovora i depozita (to takoer moe biti sluaj i kod drugih ugovora); okolnost koja se ne tie prirode odnosa stipulacije prema izvravanju, nego se tie naina izvravanja - a dijelom stipuliranje u jednom ugovoru ostaje uope preputeno proizvoljnosti da neija obaveznost za izvravanje ne lei u samom ugovoru kao takvome, nego bi trebalo da je ovisna tek izvravanju drugoga. [uz 79] Moja je volja vezana, zajednika volja - postavljena u jedno s voljom dwgoga - da jedinstvo ima realitet - a/ Izvravanjem - / Stipulacijom - nainom volje kao neega duhovnoga s pomou znaka - rije, kretnja, pismo; ceremonijal, iscrpnost, rukovanje - zajednika je volja ovdje za oboje - moja volja ne vie subjektivno za mene. to je ovdje, otuenje je moje volje i njeno povezivanje s jednom drugom; ja sam tom otuenju dao opstanak, tako da nije
* Ugovori koji nastaju suglasnou volje. - Bilj. prev.
vie samo subjektivno; - nego postupak - postavljen izvan mene Stvar poslije (post.) kontrakta moja Moje vlasnitvo a/ moje volje / mojeg posjeda ona strana otuena - stipulacija; Tekoa lei, ili je leala - u razlici izjave - naime, da moja volja - prije izjave kao izvravanja - treba da je unutarnja, subjektivna, s moje strane, dakle, podobna da se mijenja; - samo mnjenje - Slino se javlja poziv na pobunu, klevetanje, psovanje - da je samo mnjenje koje sam ja iskazao, - i to takoer samo rijeima - kretanje zraka, vjetar koji se ve razletio kao to sam ga uinio - to ostaje - samo ono unutarnje i moje mnjenje, subjektivno, koje ostaje samo moje. Takve rijei - su ini i djelovanja - U svijetu predstava ne tue se batinom, ne trguje zlatom, srebrom itd. isto tako ne kao ni mjenica, jer je samo rije, dodue, napisana, ali samo na papiru, crnom tintom - zauzima posve mjesto novca, kao to novac mjesto robe - ne samo mjesto nego su zbog svog sadraja punovani novac i vrijednost. Razliita prava - na ispunjavanje i izvravanje - poput akcija - koje su bile postavljene - alosno, kljasto razlikovanje - konano zajedno, srueni - besmislenost - tj. ono ope nije istaknuto Pactum je rimski ugovor - djelomice slian pukom obeanju - od kojega se, meutim, odvaja stipulacija - stipulacija, naime, kao sveani ceremonijal; - ipak su pretorsko pravo, malo po malo i, konano, Justinijan ukinuli tu razliku; Thibaut, (Theorie der logischen Auslegung des romischen Rechts, 1799), v. str. 125. - Fichte - isto tako u starijem rimskom pravu -: kod nenavedenih kontrakata (tj. posebnih vrsta koje nisu navedene u civilnom pravu) obaveznost se gradila prosto na izvravanju koje se zbilo; ali time je bio obavezan samo primalac; taj je mogao, dakle, akciju usmjeriti na ispunjavanje; ali on je takoer mogao, sve dok nije uslijedila protuusluga ili primalac u ispunjenju ugovora nije uinio nikakve primjene, koje su jednake primanju - zahtijevati natrag dano, naprosto zbog toga to se predomislio. Thibaut, (1. c.) str. 124.
152
APSTRAKTNO PRAVO
153
Contractus nomin fatusj proizvodio je svaki posebnu tubu koju je on imenovao: contractus innomin. zahtijevao da u svakom pojedinanom sluaju formula tube bude normirana po posebnom sluaju koji predloi; actio praescriptis verbis. 80. Podjelu ugovora i na njoj zasnovano razumno raspravljanje njihovih vrsta ne valja ovdje uzeti iz spoljanjih okolnosti, nego iz razlika to lee u prirodi samog ugovora. - Te razlike jesu razlike formalnog i realnog ugovora, zatim vlasnitva, te posjeda i upotrebe, vrijednosti i specifine stvari. Prema tome proizlaze ove vrste (ovdje dana podjela poklapa se u cjelini s Kantovom podjelom, Metafiz. poela pravne nauke, str. 120. i dalje", pa se odavna trebalo oekivati da se obina aljkavost podjele ugovora na realne i konsenzualne, imenovane i neimenovane kontrakte itd. zamijeni pametnom podjelom): A. Ugovor darovanja, i to: 1. Neke stvari, zapravo takozvano darovanje. 2. Pozajmljivanje neke stvari, kao poklanjanje jednog dijela ili njenog ogranienog uivanja i upotrebe; pozajmljivao ostaje pri tome vlasnik stvari (mutuum i commodatum bez kamata). Pri tome je stvar ili specifina ili se pak, premda je takva, smatra opom ili vai (kao novac) kao za sebe opa. 3. Darovanje nekog vrenja usluge uope, npr. zgoljno uvanje nekog vlasnitva (depositum); - darovanje neke stvari s posebnim uvjetom da e drugi postati vlasnik tek u trenutku smrti darovatelja, tj. u trenutku kad ovaj i onako nije vie vlasnik; dispozicija testamenta ne lei u pojmu ugovora, nego pretpostavlja graansko drutvo i pozitivno zakonodavstvo.
17 Metafizika udorea, I dio, 31. - Bilj. njem. izd.
B. Ugovor razmjene 1. Razmjena kao takva: a/ neke stvari uope, tj. neke specifine stvari za neku drugu slinu; / kupnja ili prodaja (emtio venditio); razmjena jedne specifine stvari za neku koja je odreena kao opa, tj. koja samo kao vrijednost, bez drugog specifinog odreenja, vai za upotrebu - za novac. 2. Davanje pod zakup (locatio conductio), pospoljavanje (otuivanje) privremene upotrebe nekog vlasnitva za zakupninu, i to a/ neke specifine stvari, pravi zakup - ili / ope stvari, tako da posuiva ostaje samo vlasnik te stvari ili, to je isto, vrijednosti - zajam (mutuum, takoer onaj commodatum sa zakupninom; - dalje empirijsko svojstvo stvari - da li je ona tap, sprava, kua itd., res fungibilis ili non fungibilis, pridonosi (kao u pozajmljivanju kao darovanju, br. 2) druga, posebna, ali uostalom nevana* odreenja). 3. Ugovor djelu (locatio operae), pospoljavanje (otuivanje) mog proizvoenja ili vrenja usluga na jedno ogranieno vrijeme, ili inae po nekom ogranienju (vidi 67), ukoliko je, naime, pospoljivo (otuivo) S tim je srodan mandat i drugi ugovori gdje se izvravanje osniva na karakteru i povjerenju ili na viem talentu te nastupa inkomensurabilitet izvrenoga za spoljanju vrijednost (koja se ovdje takoer ne zove plaa, nego honorar). C. Upotpunjavanje jednog ugovora (cautio) s pomou zalaganja. Kod ugovora, gdje ja pospoljujem (otuujem) iskoriivanje neke stvari, ja nisam u njenom posjedu, ali sam jo njen vlasnik (kao kod zakupa.) Nadalje mogu kod ugovora - razmjene, kupovanja, takoer i darovanja postati vlasnik a da ne budem u posjedu, kao to uope ovo rastavljanje nastupa u pogledu bilo kojeg izvravanja ako se
* [u rukopisu:] tj. ne vana za opa odreenja. Bilj. njem. izd.
154
APSTRAKTNO PRAVO
155
ne zbiva iz ruke u ruku. No da u jednom sluaju i ostajem u zbiljskom posjedu vrijednosti koja je jo ili je ve moje vlasnitvo, ili da sam u drugom sluaju u nj postavljen a da nisam u posjedu specifine stvari koju ja preputam ili koja meni treba da bude preputena, to se ostvaruje s pomou zaloga - specifina stvar koja je, meutim, moje vlasnitvo samo po vrijednosti mog, u posjed preputenog ili dunog mi vlasnitva, ali po svojem specifinom svojstvu i viku vrijednosti ostaje vlasnitvo zalagaevo. Zalaganje stoga nije samo neki ugovor, nego samo stipulacija ( 77), dopunski moment ugovora s obzirom na posjed vlasnitva. - Hipoteka, jamstvo posebni su oblici toga. [uz 80] a/ formalni i / realni ugovor / Ugovor stvari - vlasnitvo ili posjed ili upotreba - ili samo privremeno. Stvar koja ve jest - ili koja tek mora postati kao moj proizvod putem mene - moje ospoljavanje* / Ja ostajem vlasnik - pri posuivanju iskoriavanja - ili sam postao vlasnik - kod kontrahiranog izvravanja. [uz A. Ugovor darivanju] 1. Stvari uope - 2. Upotreba neke stvari - Ostajem vlasnik stvari u cjelini - darujem troenje - a/ jedne pojedinane stvari kao takve - jedan dio propada / Doputam da se besplatno u kui stanuje, da se oranica besplatno obrauje - iskoriuje - 3. Vrenje usluga - Ja ostajem vlasnik vrijednosti, onoga opega. Otuenje mene - nije sluaj kod drugih darivanja. [uz B. Ugovor razmjeni] 1. Preputanje cjeline - u razmjeni - Ostajem posjednik vrijednosti a/ Vrijednost kao sluajna. 2. Ostajem vlasnik cjeline / kao specifine i moje (?) pojedinane stvari, ali ne ostajem posjednik - / Iskoriivanje ima takoer vrijednost - to je ono ope ugo* Ausserlichmachen - ospoljavanje. Bilj. prev.
vora razmjeni - prodajem iskoriivanje - / samo kao vrijednosti - kao specifino odreene u sebi: lihva kamate, na novac, jer inae kao takav nije upotrebljiv, ne kao kapital - danas drukije npr. takoer ito, samo vlasnik vrijednosti - i takoer specifinog kvaliteta, no ipak ne njega po njegovoj empirijskoj pojedinanosti - ipak ponovno posebno ito, jeam - vrsta. 3. Ostajem vlasnik apsolutne vrijednosti. Thib [aut, 1. c] 1, str. 192: res fungibilis, stvar, pri emu je to u pravilu sporedno da li se ima upravo ovaj species /ini se, tavie, da treba biti individualitet/ ili jedan drugi istog roda; res non fungibilis gdje to nema mjesta. Sumnjive su sve one stvari koje se obino otuuju u svakovrsnoj trgovini po broju, mjeri i teini. [uz C ] Vlasnik i posjednik vrijednosti. [Kod ugovora gdje ja otuujem iskoriivanje neke stvari] samo iskoriivanje - ne u posjedu, ali njen vlasnik, stvari Ovo je umna podjela ugovora - prema tome raspravljena - Dalje okolnosti, npr. izmeu ugovora i izvravanja kome teta - kajanje - posljedice - otezanja - i beskonano mnotvo - prouzrokovano posebnim kvalit[etom], prirodom predmeta - ili uvjetima pri ugovoru - /psihike ovisno volji - da li one koje odgaaju, razrjeuju/ umetnute na njegovo mjesto. Isto tako valja razlikovati iste ugovore - i mijeane, tj. s viom obiajnosnom vrijednou, - ugovor takoer kod braka, - ali samo takoer - civilna strana imovine Hipoteka - je formalno zalog Jamstvo - je kredit, kod zajma uope - ali ne moj kredit. Kod jamstva ne ostaje posuiva u posjedu vlasnitva. Dodatak: Kod ugovora je napravljena razlika da kroz sporazum (stipulaciju), vlasnitvo dodue postaje moje, ali ja nemam posjed i trebam ga dobiti tek kroz izvravanje. Ako sam sada ve odvajkada vlasnik stvari, onda je namjera zalaganja da ja u isto vrijeme doem u posjed vrijednosti vlasnitva i time ve u
156
APSTRAKTNO PRAVO
157
sporazumu koji bi izvravanje osiguralo. Poseban nain zalaganja je jamstvo kod kojeg neko ulae svoje obeanje, svoj kredit za moje izvrenje. Ovdje se kroz osobu izvrava ono ta se kod zalaganja samo stvarno dogaa.
81.
U meusobnom odnosu neposrednih osoba njihova je volja uope isto tako po sebi identina i od njih u ugovoru zajedniki postavljena kao to je i posebna. Zato to su one neposredne osobe, sluajno je da li je njihova posebna volja u skladu s voljom koja bitkuje po sebi i koja s pomou one ima svoju egzistenciju. Kao posebna, za sebe razliita od ope, nastupa ona u proizvoljnosti i sluajnosti uvida i htijenja protiv onoga to je po sebi pravo - ne pravo. Prijelaz k nepravu sainjava logiku viu nunost: da su momenti pojma - ovdje pravo po sebi, ili volja kao opa i pravo u svojoj egzistenciji, koje je upravo posebnost volje - postavljeni kao za sebe razliiti, to pripaila apstraktnom realitetu pojma. - No ova posebnost volje je za sebe proizvoljnost i sluajnost, koju sam ja napustio u ugovoru samo kao proizvoljnost jednoj pojedinanoj stvari, a ne kao proizvoljnost i sluajnost same volje. [uz 81] Razlika ope volje prava od posebne volje. U ugovoru se ispoljava pravo za sebe - spram posebne volje, postavlja se kao odreeno razlueno od posebnoga. Opstanak volje kao ope spram posebne Ono to je stipulirano u ugovoru jest pravo - kao takvo, tj. u opem odreenju. Prijelaz, a/ Odreenje - ope volje, samo tek kao postavljeno; izvravanje nuna posljedica - ali isto tako zavisna od proizvoljnosti To je meni predmetno - moja pojedinana volja kao opstanak, i to u jednoj drugoj volji i putem nje - Dakle pravo - ali ovaj opstanak - kao volja - samo sluajno, samo odreenje zajednikosti - / treba da bude opstanak
volje - kao volja - Volja se odnosi prema sebi samoj kao volja. Pravo kao pravo; k ovom razvijanje odreenja prava - tj. pravo postavljeno, ne ovo pojedinano, nego pravo u svojoj openitosti - tj. s ukidanjem posebnog interesa u subjektivnoj volji - i kao u nekoj posebnoj stvari; nego radi se pravu kao takvome. - Ovo tlo, ovaj opstanak jest subjektivna volja - da se htjelo pravo kao takvo - uope, da se hoe opstanak volje da bi bilo pravo realizirano. - Ja imam vlasnitvo, tj. ovu i onu stvar; Ja hou ovu stvar ovaj posebni sadraj - ali sad postaje posebni sadraj samo pravo. Ovdje polazite - zajednika volja - Vlasnitvo je sluajno, spoljanje - dovde samo prohtjev ili bilo koja spoljanja sluajnost da mogu imati ovo ili ono, - u prirodi, - ili da li sluajna volja nekoga drugoga meni eli prepustiti stvar - ova njegova samovolja pogaa, meutim, samo posebnu stvar, pogaa moj prohtjev da li hoe ovaj zadovoljiti ili ne - jo ne pravo kao takvo - On nema nikakvo apsolutno pravo da bude zadovoljen - tj. opstanak prohtjeva kao takvog nije opstanak volje No sada - moje pravo kao takvo - tj. opstanak moje volje ne sadrava naprosto neku stvar - nego volju nekoga drugoga Tako, volja u odnosu prema nekoj volji Ovdje poinje elemenat koji vodi k stajalitu moraliteta - jer moralitet je unutranjost volje - tj. volja koja sebe hoe; - Volja sebi samoj predmet - ali moralitet kao za sebe - u sebe vraena volja Ovdje ponajprije odnos volje spram volje, ali prema jednoj drugoj volji, jer neposredna razlika volje od sebe same kao takve jest kao volja nekoga drugoga. Uope pravo - po - sebi - spram sluajne volje; Vrijednost i zajednika volja - oboje sluajna openitost. Ono povezano i ono to povezuje - u objema voljama - jest to da je u njima bie po sebi* - pravo po sebi tj. uope opstanak volje - oboje su se u ugovoru ne samo odrekli svoje posebne volje nego takoer pretpostavili da vai opstanak volje uope - pravo u toj stvari - to je unu* Bie po sebi - das Ansichseiende. - Bilj. prev.
158
APSTRAKTNO PRAVO
159
tarnja bitna pretpostavka - Kidanje ugovora, neizvravanje je protiv prava uope - tj. ne samo protiv moje posebne volje kao posebne; - Priznanje ne samo to je ona u posjedu, - ve njene volje kao takve - u stipulaciji - stoga je izvanredno vaan uvid u prirodu stipulacije, da se ugovor kao stipuliran smatra vaeim, jer u tome opstanak kao volje duhovnog opstanka - tako pravo uope Apstraktni spoljanji opstanak volje, ne puki empirijski, jer se u svojoj vlasti, i on e se braniti (- divlji narodi, Mauri, samo ta vrsta straha - refleksije lukavstva, dobitka, koristi, moda i religije, ljudskosti) - otuda toliko vano da narodi dou do ugovornog odnosa unutar sebe i spram drugih Dodatak. U ugovoru smo imali odnos dviju volja kao jedne zajednike. Ali ova identina volja samo je relativno opa, postavljena opa volja i time jo u suprotnosti prema posebnim voljama. U ugovoru, u sporazumu, lei svakako pravo da se zahtijeva izvrenje; Ali ovo je opet stvar posebne volje koja kao takva moe djelovati uprkos pravu koje postoji po sebi. Ovdje se dakle pomalja negacija koja je ranije ve leala u volji koja postoji po sebi, a ova negacija je upravo nepravo. Opi tok je da se volja oisti od njene neposrednosti i tako iz njenog zajednitva izazove posebnost koja nastupa protiv njega. U ugovoru oni koji se sporazumijevaju jo zadravaju svoje posebne volje, ugovor, dakle, jo nije izvan stupnja samovolje i time ostaje izruen nepravu. Trei odsjek NEPRAVO
stanak, posebna volja, neposredno, tj. sluajno poklapaju, ide u nepravu dalje, do privida - do suprotstavljanja prava po sebi i posebne volje u kojoj to postaje posebnim pravom. Istina je tog privida, meutim, da je on nitavan i da se pravo uspostavlja negiranjem te njegove negacije, kojim se procesom njegova posredovanja da se iz svoje negacije vrati k sebi odreuju kao ono zbiljsko i vaee, jer je ono ponajprije bilo samo po sebi i neto neposredno. [uz 82] injenje vaeim prava po sebi Ja ostajem vlasnik spram neprava - Ja empirijski imam ovo odreenje ujedno kao sluajno - njegova je priroda, meutim, ono; bitni subjekt [nije] sada pojedinana linost, nego pravo po sebi Posebna volja, jer volja takoer pravo - opstanak volje, slobode. Posebnost - nuna - pada u sluajno, proizvoljnost - taka gdje zapoinje moralitet, krivnja Nunost nije suprotstavljena krivnji - ona iskljuivo. Privid - postavljanje opeg - kao neko posebnoga to se obistinjuje ukidanjem posebne volje prema sebi. Podatak. Pravo po sebi, opa volja kao bitno odreena kroz posebnu volju, u odnosu je na neto nebitno. To je odnos sutine prema njenoj pojavi. Ako je pojava primjerena i sutini, onda ona, viena s druge strane, njoj opet nije primjerena, jer pojava je stupanja sluajnosti, sutina u odnosu na nebitno. Ali u nepravu pojava napreduje do privida. Privid je postojanje koje je neprimjereno sutini, prazno odvajanje i postavljenost sutine, tako da je ona oboma razlika kao razliitost. Privid je stoga ono neistinito koje iezava, tako to hoe da bude za sebe, a na ovom iezavanju sutina se pokazala kao sutina, to znai kao mo privida. Sutina je negirala svoju negaciju i tako je ono to je osnaeno. Nepravo je jedan takav privid i kroz njegovo iezavanje pravo sadrava odreenje neeg vrstog i vaeeg. Ono to smo upravo nazvali sutinom jest pravo po sebi, nasuprot emu se posebna volja ukida kao neistinita. Ako je ono ranije imalo samo neposredni bitak, onda ono sada postaje zbiljsko time to se vraa iz svoje negacije; jer, zbiljnost je ono to djeluje i
82.
U ugovoru je pravo po sebi kao neto postavljeno, njegova unutarnja openitost kao neto zajedniko proizvoljnosti i posebne volje. Ta pojava prava, u kojemu se ono i njegov bitni op-
160
APSTRAKTNO PRAVO
161 A. Nepristrano nepravo 84.
to sebe sadri u svom drugobitku, dok je ono neposredno prijemivo za negaciju. 83. Pravo, koje kao neto posebno i stoga raznoliko spram svoje openitosti to po sebi bitkuje i jednostavnosti dobiva oblik privida, jest takav privid dijelom po sebi ili neposredno, dijelom se ono po subjektu postavlja kao privid, dijelom kao upravo nitavno - nepristrano ili graansko nepravo, prijevara i zloinstvo. [uz 83] a/ Nepristrano nepravo: Priznanje prava - vai meni kao pravo za sebe - nepravo po sebi. / Nepravo koje je za sebe ujedno jo pravo - vai drugome, ne meni - privid prava, privid prigovora drugoga / po sebi i za sebe - vai pravo za oboje; i nepravo. a/ Nepravo kao pravo - je pravo za mene - Svatko hoe openito pravo - dri pravo drugoga kao privid - po sebi je privid / Pravo kao privid samo za druge / Nepravo po sebi i za sebe, takoer ne kao privid - vai kao nepravo za oboje Dodatak. Nepravo je dakle privid sutine koji se postavlja kao samostalan. Ako je privid samo po sebi a ne i za sebe, to znai, nepravo mi vai za pravo, onda je ono ovdje nepristrasno. Privid je ovdje za pravo ali ne za mene. Drugo nepravo je prevara. Ovdje nepravo nije privid za pravo po sebi, nego se dogaa tako da ja drugom poturam neki privid. Time to ja varam, pravo je za mene privid. U prvom sluaju za pravo je nepravo bilo privid. U drugom sluaju je meni samom, kao nepravu, pravo samo jedan privid. Tree nepravo konano je zloin. To je po sebi i za mene nepravo: ali ja ovdje hou nepravo i ne upotrebljavam privid prava. Drugi, protiv koga se dogaa zloin, ne treba da nepravo koje postoji po sebi i za sebe posmatra kao pravo. Razlika izmeu zloina i prevare je u tome da u prevari u formi ina jo lei priznavanje prava, to kod zloina nedostaje.
Zaposjedanje [ 54] i ugovor za sebe i po svojim posebnim vrstama, ponajprije razliite izjave i posljedice moje volje uope, jesu u odnosu prema priznavanju drugih pravni razlozi, jer je volja ono u sebi ope. U njihovoj meusobnoj raznolikosti i spoljanjosti18 lei da oni u pogledu jedne te iste stvari mogu pripadati razliitim osobama, od kojih svaka iz svojih posebnih pravnih razloga smatra stvar svojim vlasnitvom; time nastaju pravne kolizije. [uz 84] a/ Pravni razlog je privid; / Pravo po sebi je privid / Pravo jest kao privid - tako da bi bio privid postavljen kao nitavno postavljen - kao pravo; Privid se ini kao pravo Razlog - ono bitno - razliitost takvog bitnoga prava uope - do sada razliiti naini supsumcije Razlog jest kao privid; - Razlog, strana posebnosti, kao razlueno postavljen od prava po sebi Oboje hoe pravo, priznati da pravo treba da bude.
85. Ta kolizija, u kojoj se stvar trai iz jednog pravnog razloga i koja sainjava sferu graanskog pravnog spora, sadrava priznavanje prava kao onoga opega i odluujuega, tako da stvar treba da pripadne onome koji ima na to pravo. Spor se tie samo supsumcije stvari pod vlasnitvo jednoga ili drugoga; - naprosto negativan sud, gdje se u predikatu onoga mojega negira samo ono posebno.
18 U Hegelovu primjerku ispravak: U njihovoj spoljanjosti izmeu sebe i raznolikosti. - Bilj. njem. izdav.
162
APSTRAKTNO PRAVO
163
86. Kod stranaka je priznanje prava povezano sa suprotstavljenim posebnim interesom i isto takvim nazorom. Protiv tog privida istupa u njemu samome (preanji ) pravo po sebi kao predstavljeno i zahtijevano. No ono jest ponajprije samo kao neko treba da, jer volja jo ne opstoji kao takva koja bi, osloboena neposrednosti interesa, kao posebna imala za svrhu opu volju; ona je ovdje jo odreena kao takva priznata zbiljnost spram koje bi trebalo da se stranke odreknu svog posebnog nazora i interesa. Dodatak. Ono ta je pravo po sebi to ima odreeni razlog, a moje nepravo koje drim za pravo ja branim iz bilo kojeg razloga. Priroda je onog konanog i posebnog da daje prostor sluajnostima; ovdje se, dakle, moraju dogoditi kolizije, jer mi smo ovdje na stupnju onog konanog. Ono prvo nepravo negira samo posebnu volju, dok se ope pravo respektira, to je dakle najlake nepravo uope. Kada kaem da neka rua nije crvena, onda ipak jo priznajem da ona ima boju, ja stoga ne poriem vrstu i negiram samo ono posebno, ono crveno. Isto tako se ovdje priznaje pravo: svaka osoba hoe pravo i njoj samo treba nastati ono to je pravo. Njeno nepravo se sastoji samo u tome da ono to ona hoe dri za pravo.
[uz 87] Pravo - ono prividno - je odnos u sferi neprava uope, - No privid je ovdje uinjen predikatom, odreenjem prava samoga; - Ono subjektivno, privid za sebe, ini se vaeim, pravo praznim opstankom. Pravo kao apstraktno za sebe - bez i spram onoga po sebi - Naroito pravo bez onog po sebi - moja subjektivna sloboda, subjektivna strana moje volje: meni je pravo Ne ide protiv (posebne) volje drugoga, ali protiv prava po sebi i protiv stvari. Prijevara liava mene stvari, ali ostavlja slobodnom moju subjektivnu volju Nepristrano nepravo ide protiv subjektivne volje drugoga, ali ne protiv stvari Posebna volja potivana u nepristranom nepravu, potivana opa volja po sebi Dodatak. Posebna volja se u ovom drugom stupnju neprava respektira ali ope pravo ne. U prijevari se ne povreuje posebna volja time to se prevareni nabjeuje da mu se dogaa pravo. Zahtijevano pravo je, dakle, postavljeno kao neto subjektivno i puko prividno, to sainjava prijevaru.
88. B. Prijevara 87. Pravo po sebi, po svojoj razlici od prava kao posebnoga i opstojeega, jest kao zahtijevano, dodue odreeno kao ono bitno, ali u tome ujedno samo zahtijevano, pa s te strane neto subjektivno, dakle nebitno i samo prividno. Ono ope od posebne volje snieno tako na samo prividno - prije svega u ugovoru na samo spoljanje zajednitvo volje, jest prijevara. U ugovoru stjeem neko vlasnitvo zbog posebnog svojstva stvari, a ujedno po njenoj unutarnjoj openitosti, dijelom po vrijednosti, a dijelom iz vlasnitva drugoga. Proizvoljnou drugoga moe mi se tome iznijeti laan privid, tako da ugovor kao obostrani slobodni pristanak na zamjenu ove stvari, prema njenoj neposrednoj pojedinanosti, ima svoju ispravnost, ali strana po sebi bitkujuega openitoga nedostaje u tome.r(Beskonani sud po svom pozitivnom izrazu ili identinom znaenju. V. Enciklop. filozof, znan., 121")
19
3. izdanje, 173 - Bilj. njem. izdav.
164
APSTRAKTNO PRAVO
165
89. Da je spram tog prihvaanja stvari prosto kao ove i spram prosto mnijue kao i proizvoljne volje ono objektivno i ope dijelom spoznatljivo kao vrijednost, dijelom vaee kao pravo, a dijelom da se ukida spram prava subjektivna samovolja - to je ovdje prije svega, takoer samo zahtjev. Dodatak. Za graansko i nepristrasno nepravo nije uspostavljena nikakva kazna, jer ja ovdje nisam htio nita protiv prava. Kod prijevare, naprotiv, javljaju se kazne jer se ovdje radi pravu koje je povrijeeno.
Lupe izbjegava privid, ne daje privid prava, koji daje prijevara Privid je a/ negativan - spram prava, puki, samo privid - b/ Priznavanje Dodatak. Osebujno nepravo je zloin gdje se, kako mi se ini, ne respektira niti pravo po sebi niti [pravo], gdje su, dakle, povrijeene obje strane, objektivna i subjektivna.
91. Kao ono ivo ovjek se na svaki nain moe svladati, tj. njegova fizika i inae spoljanja strana dovesti pod vlast drugih, ali slobodna se volja ne moe po sebi i za sebe prisiliti ( 5), osim ukoliko ona sama sebe ne povue iz spoljanjosti koje se vrsto dri, ili iz njene predstave (7). Prisiliti na to mogue je samo onoga koji hoe da dopusti da ga prisiljavaju. [uz 91] Htijenje - hou da budem u spoljanjemu 92. Budui da je volja, samo ukoliko opstoji, ideja ili zbiljski slobodna i budui da je opstanak, u koji je ona sebe stavila, bitak slobode, sila ili prisila razara neposredno sebe samu u svom pojmu kao ispoljavanje neke volje koje ukida ispoljavanje ili opstanak volje. Sila ili prisila stoga su, apstraktno uzeto, nepravne. [uz 92/93] Prisila je sila spram prirodnog opstanka, u to je postavljena volja - ako je ta volja posebna volja spram ope, onda je to po sebi prisila - ili volja je tek po sebi Preuzeti ovu po sebi bitkujuu volju, koja nije ona to zna - javlja se na putu k svjesnoj volji.
C. Prisila i zloinstvo 90. Da moja volja sebe u vlasnitvu stavlja u neku spoljanju stvar, to lei u tome da nju stvar isto tako obuzima i stavlja pod nunost kao to se volja u njoj reflektira. Ona u tome dijelom moe trpjeti silu uope, dijelom joj se neka rtva ili radnja moe napraviti uvjetom posjeda ili pozitivnog bitka - njoj se moe uiniti prisila. [uz 90] Prethodili su apstraktno nepravo - nepravo u pravu; djelomice negacije, - idealno nepravo - unutarnje u mnjenju, spor Realno nepravo - nepravo koje se tie stvari. Zbiljsko nepravo - volje i stvari Negacija a/ subjektivne volje drugoga / objektivne, po sebi bitkujue volje. Otuda napad, prisila. Potivana niti posebna niti opa volja. - Stvarnost* volje.
* Stvarnost Sachlichkeit - Bilj. prev.
166
APSTRAKTNO PRAVO
167
93.
Prisila tome to ona sebe u svom pojmu razara realno je prikazana time to se prisila ukida prisilom, ona je stoga ne samo uvjetno pravna nego i nuna - naime kao druga prisila, koja je ukidanje prve prisile. Povreda nekog ugovora neizvravanjem pogodbe, ili pravnih dunosti spram porodice, drave, vrenjem ili proputanjem, jest utoliko prva prisila ili, u najmanju ruku, sila, ukoliko uskraujem ili oduzimam vlasnitvo nekoga drugoga ili duno izvravanje. - Pedagoka prisila, ili prisila vrena spram divljatva i grubosti, javlja se, dodue, kao prva koja ne slijedi nakon prethoenja neke prve. No samo prirodna volja jest po sebi sila spram ideje slobode koja po sebi bitkuje i koju volja zatiti od takve neobrazovane volje i u toj zatiti pruiti joj vaenje. Ili je obiajnosni opstanak ve stvoren u porodici ili dravi, spram kojih je ona prirodnost nasilna djelatnost, ili opstoji samo prirodno stanje - stanje sile uope, onda protiv njega ideja zasniva pravo heroja." Dodatak. U dravi vie ne moe biti heroja: oni se javljaju samo u neobrazovanim stanjima. Njena svrha je pravna nuna i dravna, a heroji je izvode kao svoju stvar. Heroji koji su osnovali drave, uveli brak i zemljoradnju, ovo svakako nisu inili kao priznato pravo, a ova djelovanja jo su se pojavljivala kao njihova posebna volja; ali kao vie pravo ideje, ova prisila heroja prema prirodnosti je pravo jer dobrotom protiv sile prirode malo se moe postii i dobiti. 94. Apstraktno pravo jest pravo prisile, jer je nepravo prema njemu sila spram opstanka moje slobode u spoljanjoj stvari; odranje tog opstanka protiv sile time je samo kao spoljasnja radnja i sila koja ukida onu prvu.
20
Apstraktno ili strogo pravo odmah u poetku definirati kao pravo na koje se smije prisiljavati - znai prihvaati posljedicu koja nastupa tek na 21 zaobilaznom putu neprava. [uz 94] Prisila spram neprava; - nameti, vojna sluba - stavljeni su na dispoziciju dravi. - Pita se: na to je doputeno prisiljavati? Zato ne na moralnu pomo, vjerske obrede itd.? To bi takoer trebalo prepustiti nepravu; - moralno, religiozno nepravo, unutarnje nepravo; - takoer spoljanji postupci, koji treba da bitno dou iz moje moralne unutranjosti, inae nemaju razloga, tj. po svom sadraju nisu ogranieni na linost i vlasnitvo, spoljasnja izvravanja slube, na koje sam ja obavezan; nisu naprosto ove apstrakcije. Takoer pravni postupci, pridravanje ugovora, namet, vojna sluba treba da [budu] moralni, da dou iz moje moralne volje; ali razlog nije bitno uvjerenje, nego apstraktna linost - ova isto tako ne moe biti direktno prisiljena, tj. ne moe se neto uiniti mojim vlasnitvom, nego samo spram uinjenog neprava - spram ve steenog prava nekoga drugoga u jednoj spoljanjoj stvari. Pravo na moralnu pomo moe se stei tek mojom samovoljom, koja je jo neto unutarnje; samovolja ovdje bitni moment; - steeno pravo. Jer je osobna volja apstraktna, iscrpena u spoljanjoj stvari, i obratno, ona je samo spoljasnja volja, ne konkretna duhovna volja. Stvarnost - prava vlasnitva - slobode. Striktno pravo - apstraktno pravo - jo se ne tie unutarnjeg - moralni zahtjev, obiajnosti zahtjev na duu (gemt) ili ljubav - jer je ovdje svoj zahtjev - ili pravo, ako to tako elim nazvati - elim nai u dui (gemt), u ljubavi drugoga - on treba da ima takvo raspoloenje spram mene - Zahtjev, pravo na samilost - tj. na njegov osjeaj - postupak samo njegova posljedica - ja nemam pravo, direktan zahtjev na jednu stvar samu - zahtjev na pravo bilo bi pravo na pravo - zahtjev uope samo nepotpuno pravo 21
A: pravo gospodara
A: u
158
APSTRAKTNO PRAVO
169
Dodatak. Ovdje poglavito treba uzeti u obzir razliku izmeu onog pravnog i moralnog. Kod moralnog, to jest kod refleksije u meni, takoer postoji jedno dvojstvo, jer ono dobro je meni svrha, i prema ovoj ideji ja sebe trebam odrediti. Postojanje onog dobra moja je odluka i ja to ozbiljujem u sebi; ali ovo postojanje je posve unutarnje i stoga ne moe postoj'ati nikakva prinuda. Dravni zakoni ne mogu se, dakle, htjeti protegnuti na ubjeenje jer u onom moralnom ja jesam za samog sebe i prinuda ovdje nema smisla. 95. Prva prisila koju je onaj slobodni izvrio kao silu koja povreuje opstanak slobode u njezinu konkretnom smislu, pravo kao pravo, jest zloinstvo - negativno-beskonani sud u svom potpunom smislu (vidi moju Logiku, 2. sv., str. 99", kojim se ne negira samo ono posebno, supsumcija neke stvari pod moju volju ( 85), nego ujedno i ono ope, ono beskonano u predikatu onoga mojega, pravna sposobnost, i to bez posredovanja mog mnjenja kao u prijevari, ( 88) te isto tako protiv ovoga - sfera krivinog iprava. Pravo ija je povreda zloinstvo ima, dodue, dosada samo tek one oblike koje smo vidjeli, a zloinstvo, prema tome, prije svega takoer samo blie znaenje koje se odnosi na ta odreenja.* No ono supstancijalno u tim oblicima jest ono ope, koje u svom daljem razvoju i oblikovanju ostaje isto i otuda isto tako njegova povreda, zloinstvo, prema njegovu pojmu. Stoga se i odreenje koje se uzima u obzir u iduem tie posebnog, dalje odreenog sadraja, npr. u krivokletstvu, dravnom zloinstvu, falsificiranju novca i mjenica itd. [uz 95] pozitivno beskonani sud, pojedinano je pojedinano - prazni privid jednog suda kod kojega u predikatu nedostaje ono ope 1. Izd. - 2. izd.: svezak 6, str. 324 i dalje * [u rukopisu:] naime na vlasnitvo, kao u pojedinanim stvarima - i na tijelo, njegove dijelove, ivot
22
Mene ne tretiraju pravnim - ne kao osobu Prisila: idovi su morali u Rimu svake godine sasluati polemiku propovijed protiv sebe. - u vapskoj su zanesenjaci smatrali cara Napoleona - Mesijom - 1000-godinje carstvo - nikakvi nameti itd., poslunost spram vlasti - u tvravi zatvoreni i prisiljeni da posjete propovijed - Zatvorenik stavljen pod opu prisilu ivota - doputeno i zadrano, to pripada uobiajenom ivotu; - takoer prisiljen da jede ukoliko tko eli sebe moriti glau. Lina volja apstraktna; stoga a/ mogue uope da se bude prisiljen (s pravom i s nepravom) / pravno mogue, i nuno, ako je ona kao apstraktno nitavna, s pomou subjektivne volje. [uz 95 primjed.] Vie odreenje /opstanka/ slobode samo kao linost - vie pravo - postaviti takoer sebe spoljanje [Uz: Zloinstvo ima... samo blie znaenje, to se odnosi na ta odreenja] - naime na vlasnitvo, kao u pojedinanim stvarima - i na tijela, njegove dijelove, ivot Primjena u nekom pozitivnom zakonodavstvu Na ovim stupnjevima jo nema takvih odnosa vlasnitva - pravnih obaveza - No zloinstvo uope povreda po sebi bitkujue volje, koja pada u jednu stvar - Drava je ono obiajnosno u zbiljnosti, opst[ojea] egzistencija ne u osjeaju, uvstvu, raspoloenju - kao djelomice porodica - nemajui nekakve dovrenosti, to poiva na njoj, kolebljiva, neodreena - nego izraena do zbiljskog prirodnog opstanka - nunosti, fizike organizacije - otuda prisila. 96. Ukoliko je to opstojea volja, koja se jedino moe povrijediti, ali koja je u opstanku ula u sferu nekog kvantitativnog opsega, kao i kvalitativnih odreenja, pa se, dakle, po tome razlikuje, utoliko sainjava isto tako razliitost objektivne strane zlo-
170
GEORG W I L H E L M FRIEDRICH HEGEL
APSTRAKTNO PRAVO
171
instava to da li su takav opstanak i njegova odreenost uope povrijeeni u svom cijelom opsegu, dakle u beskonanosti, koja je jednaka svom pojmu (kao u ubojstvu, ropstvu, nasilnom priznavanju neke vjere itd.) ili samo u jednom dijelu, kao i to prema kojemu je kvantitativnom odreenju povrijeen. Stoiki nazor da opstoji samo jedna vrlina i jedan porok, drakonsko zakonodavstvo, koje svako zloinstvo kanjava smru, kao i sirovost formalne asti, koja beskonanu linost uvaljuje u svaku povredu, imaju to zajedniko da ostaju pri apstraktnom miljenju slobodne volje i linosti pa je ne uzimaju u njenom konkretnom i odreenom opstanku, koji ona mora da ima kao ideja. - Razlika izmeu grabea i krade odnosi se na ono kvalitativno to je pri onom povrijeen ja takoer i kao prisutna svijest, dakle kao ova subjektivna beskonanost, i da je protiv mene izvrena osobna sila. - Neka kvalitativna odreenja, kao opasnost za javnu sigurnost, imaju svoj razlog u dalje odreenim odnosima, ali shvaena su takoer ee tek zaobilaznim putem posljedica umjesto iz pojma stvari; kao to je upravo opasnije zloinstvo za sebe u svom neposrednom svojstvu najtea povreda po opsegu i kvalitetu. - Subjektivni moralni kvalitet odnosi se na viu razliku ukoliko je neki dogaaj i djelo uope radnja i tie se samo njene subjektivne prirode, emu kasnije. [uz 96.] Odreenost zloinstva Odreenost sama je neto ope - sredina izmeu pojedinanog i opega - Posebnost - Vrijednost [uz 96 primjed.] Obrazovanje poblie odreuje ovu razliku, vrijednost, zloinstvo - pozitivno zakonodavstvo - mnogo neodreenosti, sumnja Kraa, koliko je velika; ali kvalitativno: provala, sila - kraa poljskih plodova, vie povrijeeno javno povjerenje i sigurnost. Promjena u pogledu zloinstva (djecoubojstvo - kraa - 5 ukradenih sousa u Francuskoj, kraa 40 ilinga u
Engleskoj) - ne vie tako vrijedan kazne, tavie, drugi nazor na kaznu Svakako se ni zloinstvo ne smatra vie tako visoko zvjerokradica - jo u Engleskoj za to najvia kazna Svakako povreda ne tako jaka ako je drutvo od nje sigurno; - ono ope toliko vrsto da se gotovo ne povreuje Razlika prijevare od pravog zloinstva Ako takvo zloinstvo ostane nekanjeno, (ako je) ovome takvo koriten, onda propada drutvo, (i) u njemu sigurnost vlasnitva - (ovo) se tie spoljanje - ne unutarnje nunosti kazne Opasnost - Zloinstvo je a/ ova pojedinana radnja, / openitost u sebi - kako kasnije ima veliki efekt s te strane / u spoljanjem realitetu: zapali se mali komad drveta, izgori itav grad / posredovanjem openitosti u predstavi - grabe na otvorenoj cesti, presijecanje komunikacija - krivotvorenje mjenice - / Strana onoga realnoga ideje kao vaee predstavljena u realitetu: ako prolazi slobodno, onda to smatraju doputenim svi (oni) - koji gledaju samo na povezanost onoga to po sebi vai prema empirijski vaeemu to vai u svijetu, jest pravo, nama je pravo to vai drugom; - Jednakost - upravo pretpostavka u dravi. Moralitet je postojan za sebe spram ovog vaenja; ili ne ini pojedinani sluaj vaeim, tj. openito bitkujuim, nego ogranienim na ovu individuu. Otuda kraa meu moralnim narodom nije tako opasna - nije zavodnika Subjektivna imputacija, stanje da grabe, zloinstvo vai; tj. da se zloinstvo vri bez srama - zavodniki i opratajui, da vai; nasuprot tome, meutim, vreno s uvjerenjem, karakterom, da ono vai, izriito valja pokazati da ne vai. Razlika da li da zloinac vri kao neto to vai; to on ini, treba da vai, ali ono to vai jest priznato, opevaee. Prisila, vid. g. 93.
172
APSTRAKTNO PRAVO
173
Dodatak. Kako da se kazni svaki zloin, ne moe se pokazati pomou misli nego su za ovo potrebna pozitivna odreenja. Napredovanjem obrazovanja pogledi na zloine postaju meutim blai, i danas se dugo ve ne kanjava tako otro kao to se to inilo prije stotinu godina. Zloini ili kazne upravo i nisu ono to postaje drugaijim ali se mijenja odnos prema njima.
nje i ukoliko se uope ne moe ponovo uspostaviti, stupiti njeno ope svojstvo, kao vrijednost. [uz 97/98] a/ 97. Apstraktni je opi pojam, ono to slijedi jest njegova konkretna predstava i dokazivanje Volja koja hoe neto nitavno - njen predmet, sadraj, svrha. Povredu valja ukinuti; gdje ona egzistira? / 98. Ponajprije nitetnost poinjene tete - nikakvo pravno zlo - Neto spoljanje uniteno, za moju potrebu. Ovo unitenje ponovo unititi - je nadomjestak tete, da sam ja ponovno u svojem preanjem stanju, vlasnitvu Kod naroda gdje se za umorstvo plaala samo naknada u novcu, kao kod starih Nijemaca - ako je onaj novac imao samo taj smisao - ne zloinstvo - ne pravo kao takvo povrijeeno - ispatanje to je naruen mir utoliko kao postavljen na odreenu sumu, bespravnost - Pravo apsolutno, beskonano. / Ovdje dvojaka volja - / po sebi, / subjektivno [nastavak nakon 99] 99. Meutim, povreda koja se moe dogoditi volji koja po sebi bitkuje (i to kako volji povrediteljevoj, tako i povrijeenoga i svih) nema pozitivne egzistencije u toj volji koja bitkuje po sebi, isto tako kao ni u samom produktu. Za sebe je ta volja koja bitkuje po sebi (pravo, zakon po sebi) naprotiv ono to ne egzistira izvanjski, a utoliko je ono nepovredivo. Isto je tako povreda za posebnu volju povrijeenoga i ostalih samo neto negativno. Pozitivna egzistencija povrede jest samo kao posebna volja zloineva. Povreda ove potonje kao opstojee volje jest, dakle, ukidanje zloinstva, koje bi inae vailo,* pa je ponovo uspostavljanje prava.
* [u rukopisu:] to jest, imalo bi opu egzistenciju, jer je pojedinani bitak ovdje opi - za sve.
97. Dogoena povreda kao prava jest, dodue, pozitivna, spoljanja egzistencija, ali koja je u sebi nitavna. Manifestacija te njene nitavnosti jest isto tako unitenje one povrede koje stupa u egzistenciju - zbiljnost prava, kao njegova nunost, koja sebe sobom posreduje ukidanjem njegove povrede. Dodatak. Zloinom se neto mijenja a stvar egzistira u ovom mijenjanju; ali ova egzistencija je suprotnost nje same i utoliko u sebi nitavna. Ono nitavno je to da se pravo kao pravo ima ukinuti. Pravo, naime, kao ono apsolutno je neukidivo, dakle, ospoljenje zloina je po sebi nitavno, a ova nitavnost je sutina djelovanja zloinstva. Ali ta je nitavno mora se manifestirati kao takvo, to znai, postaviti sebe kao samo povredivo. in zloinstva nije neto prvo, pozitivno, prema emu bi kazna dola kao negacija, nego neto negativno tako da je kazna samo negacija negacije. Zbiljsko pravo sada je ukidanje ovog povreivanja koje svoje vaenje pokazuje ba u tome i sebe obistinjuje kao jedno nuno posredovno postojanje. 98. Povreda kao povreda samo spoljanjeg opstanka ili posjeda jest zlo, teta u nekom nainu posjeda ili imovine; ukidanje povrede kao oteenja jest civilno zadovoljenje kao nadomjestak, ukoliko takvoga uope moe biti. U toj strani zadovoljenja mora ve na mjesto kvalitativne specifine osobine tete, ukoliko je oteenje razara-
174
APSTRAKTNO PRAVO
175
Teorija kazne jedna je od materija koje su najloije prole u pozitivnoj pravnoj nauci novijeg vremena, jer u toj teoriji nije dovoljan razum, nego se u bitnosti radi pojmu. - Ako se zloinstvo i njegovo ukidanje, koje se nadalje odreuje kao kazna, smatra uope samo kao neko zlo, onda se, dakako, moe drati nerazumnim htijenje zla prosto zbog toga to ve opstoji neko drugo zlo (Klein, Osn. na. krivinog prava, 9 i dalje"). Taj se povrni karakter nekog zla u razliitim teorijama kazni, u teoriji spreavanju, zastraivanju, prijetnji, popravljanju itd., pretpostavlja kao ono prvo, a ono, naprotiv, to treba da proizade, isto je tako povrno odreeno kao neto dobro. No niti se radi prosto zlu niti ovom ili onom dobru, nego odreeno nepravu i pravednosti. Onim se povrnim gleditima" stavlja na stranu objektivno promatranje pravednosti, koje je prvo i supstancijalno gledite kod zloinstva, te po sebi slijedi da postaje bitnim moralno gledite, subjektivna strana zloinstva, pomijeana s trivijalnim psiholokim predstavama razdraenosti i snazi osjetilnih pobuda protiv uma, psiholokoj prisili i djelovanju na predstavu (kao da se ona slobodom ne bi isto tako snizila do neega samo sluajnoga). Razliiti obziri, koji pripadaju kazni kao pojavi i njenom odnosu prema posebnoj svijesti, te posljedice koje se tiu predstave (zastraiti, poboljati itd.), na svom su mjestu, i to prvenstveno s obzirom na modalitet kazne, zacijelo od bitnog znaenja, ali oni pretpostavljaju obrazloenje da je kazna po sebi i za sebe pravedna. U tom se obrazloenju radi samo tome da treba ukinuti zloinstvo, i to ne kao stvaranje nekog zla, nego kao povredu prava kao prava, a zatim kakva je to egzistencija koju ima zloinstvo i koju valja ukinuti; ona je istinsko izlo, koje valja ukloniti, a u emu ona lei, bitna je taka. Sve dok se pojmovi tome odreeno ne spoznaju, mora u nazoru kazni vladati zbrka. [uz 99] / Pravo treba da bude, da se uspostavi - po sebi protiv volje zloinca i
23
/ s njegovom voljom, - jer je zloinac ovo protivurjeje u sebi samome - U pojavi a/ povrijeeni / koji [rukopis prekinut] Povreda je egzistencija - nepravna - Povreda prava gdje ona egzistira kao neto pozitivno? Pravo po sebi nije se povrijedilo Nepravo treba da se ukine: gdje ono egzistira - gdje se ono moe nai? Njegovo je mjesto posebna volja. Pitanje gdje? moe ponajprije udariti u oi Posebna volja zloineva jest egzistencija zloinstva; ona posebna vai, - tj. priznata egzistencija /tj. ne spoljanji, nego od volje postavljeni opstanak - samo se takvome radi: tvreni opstanak, u kojemu je volja afirmativna strana onoga unutranjega - pravo/. Volju samu moemo shvatiti samo kao egzistentnu, po njenoj tjelesnoj strani, tijelo i ivot, spoljanja sloboda prema prostoru. Sva iz drugih uzeta odreenja kazne ne tiu se volje ina, kao njegove volje - zao ovjeka popraviti - njegovu opu zlu volju - ne njegovu u ovom inu, kao u ovome zbiljsku volju / volja zloineva koja opstoji - neto to zloinac hoe da ima i zadri kao svoje; - tako kad je kazna odreena suma novca, pa se tako hoe da baci u troak - i plaa to - /Rimljanin koji je etao i graanima dijelio uke, htijui da je slijepi rob s kesom punom asova i polaui globu/ - ne kazna - kazna mora biti osjetljiva - tako ve sramota da se bude osuen; - to se u pravilu pretpostavlja. - Gdje su ispoljavanja, nasuprot tome, - pootrena ili u drugo obrnuta. - ak se rad ubojstva javlja da se izgubi ivot - dakle smrtna kazna nije osjetljiva - tako se dogodilo da se pretvorila u kaznu zatvora / {vidi zakljuni stav 99 i rukopisnu primjedbu uz to] [uz 99 primjed.] Saaljenje, popravljanje, dravni cilj, posebni ciljevi drutva - obilje spram pitanja: to zahtijeva pravednost? Ono je sve dobro i lijepo, ali razliito. - Pravednost propada, kao i istina, ako se sa svime postupa na subjektivan nain; - proizvoljnost, mnjenje -
le 1795
Ernst Ferdinand Klein, Naela opeg njemakog krivinog prava, Halu Hegelovom primjerku rije meutim je precrtana
24
176
APSTRAKTNO PRAVO
177
Ako se takvo to uzima u pravosuu kao bitno - tj. osnovna odreenja, onda sudovi vre pomilovanja; Pomilovati je neto drugo nego suditi; - Mijeanje, pometnja. Oprostiti i opravdati dvije su razliite stvari. Radi se pravednosti, tj. umu - tj. da sloboda dobije svoj opstanak, - ne da se potuju osjetilne pobude itd., izvode saaljenja, osjeaj. Dodatak. Feuerbachova teorija kazne zasniva kaznu na prijetnji i misli da ako neko uprkos njoj poini zloin, onda mora uslijediti kazna jer ju je zloinac ranije znao. Ali kako stoji sa pravednou prijetnje? Ona ne pretpostavlja ovjeka kao slobodnog i hoe da izvri prinudu predodbom nekog zla. Ali pravo i pravednost svoje uporite moraju imati u slobodi i volji a ne u neslobodi kojoj se obraa prijetnja. Sa zasnivanjem kazne na ovaj nain stvar stoji tako kao kad se na psa podie batina, a ovjek se ne tretira po svojoj asti i slobodi nego kao pas. Ali prijetnja koja u osnovi moe ovjeka pobuniti da svoju slobodu dokae protiv nje, posve ostavlja po strani pravednost. Psiholoka prinuda se moe odnositi samo na kvalitativnu i kvantitativnu razliku zloina, ne na prirodu zloina samog, a zakonici, koji su moda proizili iz ovog uenja, time su lieni vlastitog fundamenta.
da je u drutvenom ugovoru sadran pristanak individua da se dadu ubiti, nego bi se, tavie, moralo uzeti suprotno. No drava uope nije ugovor (vidi 75) niti je zatita i osiguranje ivota i vlasnitva individua kao pojedinaca bezuvjetno njena supstancijalna bit, tavie, ona je ono vie, to takoer trai pravo na sam taj ivot i vlasnitvo i zahtijeva njegovo rtvovanje. - Nadalje, nije samo [ovo] pojam zloinstva, ono njegovo umno po sebi i za sebe, s pristankom pojedinevim ili bez tog pristanka, ono emu drava ima da pribavi vaenje, nego takoer i formalna umnost, htijenje pojedinevo, lei u radnji zloinevoj. to se smatra da kazna sadrava u tome njegovo vlastito pravo, time se zloinac potiva kao ono umno. - Ta mu ast ne pada u dio ako se pojam i mjerilo njegove kazne ne uzima iz samog njegova ina; - a isto tako ne pada mu ona u dio kad se on smatra samo tetnom ivotinjom koju treba uiniti bezopasnom, ili pod svrhama zastraivanja i popravljanja. - Nadalje, s obzirom na nain egzistencije pravednosti, ionako oblik koji ona ima u dravi, naime kao kazna, nije jedini oblik, pa drava nije uvjetna pretpostavka pravednosti po sebi. [uz] 100. Ovdje je prisutna takoer subjektivna volja; i ovu valja uzeti u obzir. Kazna podruje slobode. - Sa svojom voljom. Ne samo pojam stvari nego od njega samoga postavljen, - njegova subjektivna volja. Njegov je in a/ Povreda volje, / ako je on ono umno ope - postavio je zakon* [uz l00 primjed.] Beccaria: Ja sam uloio jedan dio svoje prirodne slobode - za odravanje svoje slobode i slobode svih - kojim drugi, drava, ima da disponira, ali ne ivot subjektivna sloboda - bez obzira na sadraj - danas princip uope - takoer teologija - nije istina * Ispod toga olovkom: Ovaj in... [T\ po sebi nitavan ) postavljen kao nitavan. - Bilj. njem. izd.
100. Povreda koja snalazi zloinca jest ne samo po sebi pravedna - kao pravedna ona je ujedno njegova volja koja po sebi bitkuje, opstanak njegove slobode, njegovo pravo, nego ona je i pravo za zloinca samoga, tj. postavljena u njegovoj opstojeoj volji, u njegovoj radnji. Jer, u njegovoj radnji klio umnoga lei da je ona neto ope, da je njome postavljen jedan zakon, koji je on u njoj za sebe priznao, pod koji se, dakle, on smije supsumirati kao pod svoje pravo. Beccaria" je osporio dravi pravo na smrtnu kaznu, kao to je poznato, iz razloga to se ne moe pretpostaviti
25
izd.
Cesare Beccaria, Del Delitti e della pene, Monaco, 1764. - Bilj. njem.
178
APSTRAKTNO PRAVO
179
Njegovo pristajanje svakako opstoji - naime u njegovu inu. Pristajanje - kao ovaj subjekt Izraziti pristajanje kao uvjerenje - moralno jo razliito od ina kao neega misaonoga - prihvaeno prema stvari - postavljeno ast, tj. kao volju koju je imao, jo ima - po njenoj zbiljnosti - obraenu - Obzir popravljanja jest mijenjanje volje Dodatak. Ono to zahtijeva Beccaria, da bi, naime, ovjek morao dati svoj pristanak na kanjavanje, posve je tano, ali zloinac ga ve saoptava svojim inom. Isto je tako priroda zloina kao i vlastita volja zloinca daje ukinuto povreivanje koje iz nje proizilazi. Uprkos tome, ovo nastojanje Beccarie da dopusti da se ukine smrtna kazna, proizvelo je povoljno djelovanje. Ako niti Joseph II niti Francuzi, nisu mogli nikada posve provesti njeno ukidanje, onda se ipak poelo uviati ta bi bili zloini koji zasluuju smrt a ta ne. Smrtna kazna je time postala rjea kao to ovaj najvii vrh kazne i zasluuje. 101. Ukidanje je zloinstva odmazda utoliko ukoliko je ona po svom pojmu povreda povrede, a po opstanku, ukoliko zloinstvo ima odreeni kvalitativni i kvantitativni opseg, dakle ukoliko i njegova negacija kao opstanak ima upravo jedan takav opseg. Na taj identitet, koji se osniva na pojmu, nije jednakost u specifinoj kakvoi povrede, nego u kakvoi koja bitkuje po sebi - prema njenoj vrijednosti. Budui da u obinoj znanosti definicija nekog odreenja, ovdje kazne, treba da se uzme iz ope predstave psiholokog iskustva svijesti, ta bi predstava zacijelo pokazala da jest i da je bio kod zloinstva opi osjeaj naroda i individua da ono zasluuje kaznu i da treba da se zloincu dogodi onako kako je on uradio. Ne da se uvidjeti kako te znanosti, koje imaju izvor svojih odreenja u opoj predstavi, drugi put prihvaaju postavke koje su u protivurje12
ju i s jednom takvom takozvanom opom injenicom svijesti. - Glavnu je tekou, meutim, unijelo u predstavu odmazde odreenje jednakosti; ali pravednost je kaznenih odreenja po njihovu kvalitativnom i kvantitativnom svojstvu ionako neto to je kasnije nego ono supstancijalno same stvari. Ako bi ovjek poradi tog daljeg odreivanja i morao potraiti druge principe a ne za ono ope kazne, ono ostaje to jest. Meutim, ve sam pojam mora uope sadravati osnovni princip i za ono posebno. To odreenje pojma, pak, jest upravo ona veza nunosti da zloinstvo kao u sebi nitavna volja u samome sebi sadrava i svoje unitenje - koje se javlja kao kazna. Unutranji je identitet onaj koji se u spoljanjem opstanku za razum reflektira kao jednakost. Kvalitativno i kvantitativno svojstvo zloinstva i njegovo ukidanje padaju sad u sferu spoljanjosti; u ovoj je ionako nemogue neko apsolutno odreenje (uspor. 49); to odreenje na polju konanosti ostaje samo zahtjev to ga razum sve vie ima da ograniava, to je od najvee vanosti, ali taj zahtjev ide u beskonano i doputa samo pribliavanje, koje je trajno. - Ako se previdi ne samo ta priroda konanosti nego ako se uz to ostane i pri apstraktnoj, specifinoj jednakosti, onda nastaje ne samo neprebrodiva tekoa da se odrede kazne (potpuna ako psihologija jo pridoda veliinu osjetilnih pobuda i ono to je s time povezano - kako se hoe - ili to veu jakost zle volje ili pak to manju jakost i slobodu volje uope), nego veoma je lako da se odmazda kazne (kao kraa za krau, grabe za grabe, oko za oko, zub za zub, pri emu ovjek sebi moe poinitelja predstaviti kao jednookoga ili krezuboga) prikae kao apsurditet a s kojim pojam nema nikakve veze, nego ga je skrivila samo ona pridodana specifina jednakost. Vrijednost kao ono unutarnje jednako stvari koje su u svojoj egzistenciji specifino sasvim razliite jest odreenje koje dolazi ve pri ugovorima (vidi gore), jednako u civilnoj tubi protiv zloinstva ( 95), i kojim se predstava iz neposrednog svojstva stvari prebacuje u ono ope. Kod zloinstva u kojemu je osnovno odreenje ono beskonano ina nestaje utoliko vie puka spoljanja specifinost, a jednakost ostaje samo temeljno pravilo za ono bitno to je zloinac zasluio, ali ne za spolja-
180
APSTRAKTNO PRAVO
181
nji specifini oblik te plae. Samo su prema obliku sasvim nejednaki kraa, grabe i kazne novcem, zatvorom itd., ali u tome da su povrede po svojoj vrijednosti, svojem opem svojstvu, oni su usporedivi. Zatim je, kao to je primijeeno, stvar razuma da potrai pribliavanje ove njihove vrijednosti k jednakosti. Ako se ne shvati veza zloinstva i njegova unitenja, koja bitkuje po sebi, i ako se zatim ne shvati misao vrijednosti i usporedivosti obojega po vrijednosti, onda se moe doi dotle da se (Klein, Osn. kazn. prava, a) u nekoj pravoj kazni vidi samo proizvoljno povezivanje nekog zla s nekim nedoputenim postupkom. [uz] 101. Zdravi ljudski razum [:] kako je on uinio, tako treba da se njemu dogodi. Sa zdravim ljudskim razumom juristi nisu vieuizali na kraj; - bilo bi ve ispravno ako bi se samo dalo pokazati, shvatiti Kako je on uinio, tako treba da se njemu dogodi unutarnja povezanost - u openitosti, umu - to u preanjem Odmazda to izraava. Strana u predanjem . a/ Kako je on uinio, treba da se njemu dogodi Postavljenost - to je njegova volja, njegov zakon. To to je on uinio postaje neka mo, neprijateljska spram njega, on ju je izazvao - Eumenide spavaju - istupaju tek - pozvane. To je vlastiti in, koji sebi u njemu pribavlja svoja prava - ono ope, emu je on sada posebno - prije je on nekoga drugoga pod to supsumirao - sada je on pod tom supsumiran. Tako on to nije mislio - ali kao um, kao volja uinio - Svoju posebnost nije procijenio kao posebnost obrtanje protiv njega. Ovaj argumentum ad hominem - iz njegovih principa, argumenata Samo prividno - subjektivna posebna strana - stoga ne po sebi / Ad hominem no da li po sebi? * Naime a/ jest pozitivna volja, zloinstvo, povreda slobode To moe u njegovu smislu vaiti - No po sebi je upravo protivno. - Iz istog se principa on kanjava - razlika je sa-
mo da je protiv njega - negativno - okrenut; - do njegove volje dolazi neto negativno formalno da njegov in postaje ope pravilo, i da je on pod njega supsumiran - ova povezanost, ova sveza pojavljuje se kao spoljanja. - Ono po sebi jest sadraj ono pozitivno ina - obrat u negativni lik - pojava*. Ali / po sebi, ve je ponajprije postupak nitavan - kiselina, kalij - ono ve po sebi neutralno, tako ovo. Openitost odreenosti u ovjeku - Treba da odreeno dobije to je uinio - ovaj opseg nitetnosti treba da se manifestira. (Odmazda kao neto lino nemoralno - samo zakon treba da kanjava...) [uz 101 primjed.] Moralna strana - krivica - sloboda htijenje kao ono unutarnje postupka - Njen opseg u tom pogledu pripada ovamo Dodatak. Odmazda je unutarnji sklop i identitet dvaju odreenja koja se pojavljuju kao razliita i koja jedno prema drugom imaju razliitu spoljanju egzistenciju. Time to je nad zloincem izvrena odmazda ovo ima izgled jednog stranog odreenja koje njemu ne pripada; ali kazna je ipak samo, kao to smo vidjeli, manifestacija zloinstva, to znai, druga polovina koja onu prvu nuno pretpostavlja. Ono ta odmazda najprije ima protiv sebe jeste to da se ona javlja kao neto nemoralno, kao osveta, i da ona tako moe vaiti za neto lino. Ali samu odmazdu ne izvodi ono osobno nego pojam. Osveta je moja, kae Bog u Bibliji, i ako se u rijei protiv - odmazda [Wider -Vergeltung] moda htjela imati predstava jedne posebne proizvoljnosti subjektivne volje, onda se mora rei da to znai samo okretanje samog oblika zloina protiv sebe. Eumenide spavaju ali ih zloinstvo budi, i tako je ono vlastiti in koji sebe ini vaeim. Ako se sada kod odmazde ne moe ii na specifinu jednakost, onda je ovo ipak drugaije kod ubojstva, nad kojim nuno stoji smrtna kazna. Jer budui da je ivot cijelo bo* [Na rubu:] a/ je pojava zbog [?] suprotnosti - / pozitivni ir volja / negativni zatim, onaj koji preko drugoga dolazi do njega. - Bilj. njem. izd.
182
APSTRAKTNO PRAVO
183
gatstvo postojanja, onda kazna ne moe postojati u jednoj vrijednosti koja za to ne postoji, nego opet postoji samo u oduzimanju ivota. 102. Ukidanje zloinstva u ovoj je sferi neposrednosti prava, prije svega, osveta, pravedna po sadraju ukoliko je odmazda. No po obliku ona je postupak subjektivne volje, koja moe svoju beskonanost staviti u svaku uinjenu povredu, pa je njena pravednost stoga uope sluajna, kao to je ona za druge takoer samo kao posebna. Osveta time to je ona pozitivni postupak jedne posebne volje postaje jedna nova povreda: ona kao ovo protivurjeje zapada u progres u beskonano i prenosi se s pokoljenja na pokoljenje u bezgranino. Gdje se zloinstvo ne progoni i ne kanjava kao crimina publica, nego kao privata (kao kod idova, kod Rimljana kraa, grabe, kod Engleza jo u nekim drugim stvarima itd.), ima kazna u sebi bar jo jedan dio osvete. Od privatne je osvete razliito osveivanje heroja, pustolovnih vitezova itd., to pada u nastanak drava. [uz 102] Obrat - spram zloinca - njegova se pozitivna volja pojavljuje, postavljena je - samo kao druga pozitivna volja - isto tako proizvoljna, sluajna volja**. Proizvoljnost individue da stvar podnese (sudu). Gdje nema tuioca, nema suca; - javni tuilac Dodatak. U jednom stanju drutva u kojemu nema niti sudaca niti zakona, kazna ima uvijek formu osvete, a ona ostaje manjkava utoliko to je djelovanje jedne subjektivne volje, dakle, nije primjerena sadraju. Osobe suda su dodue i osobe ali njihova volja je opa volja zakona, i oni u kaznu nee staviti nita ta se ranije ve ne nalazi u prirodi stvari. Tome nasuprot se, onom ko je oteen, nepravo ne javlja u svom kvantitativnom i
** uz to olovkom: osveta. - Bilj. njem. izd.
kvalitativnom ogranienju, nego samo kao nepravo uope, u odmazdi on moe sebi preuzeti ono to bi ponovo vodilo novom nepravu. Kod neobrazovanih naroda osveta je besmrtna, kao kod Arabljana, gdje ona moe biti potinjena samo viom silom ili nemogunou izvrenja; a u mnogim dananjim zakonodavstvima jo je preostao jedan ostatak osvete tako to se individuama preputa da li povredu hoe ili nee iznijeti pred sud. 103. Zahtjev da se razrijei to protivurjeje (poput protivurjeja kod drugog neprava, 86, 89), koje ovdje opstoji u nainu ukidanja neprava, jest zahtjev neke od subjektivnog interesa i oblika kao i od sluajnosti moi osloboene, dakle ne osvetnike, nego kanjavalake pravednosti. U tome lei prije svega zahtjev jedne volje koja kao posebna subjektivna volja hoe ono ope kao takvo. Taj pojam moraliteta nije, meutim, samo neto zahtijevano, nego je sam proiziao u ovom kretanju. Prijelaz od prava u moralitet 104. Zloinstvo i osvetnika pravednost prikazuju, naime, lik razvoja volje kao one koja je prela u razlikovanje ope volje po sebi i pojedinane, za sebe [bivstvujue] nasuprot one postojee [volje], te nadalje, da se volja koja po sebi bitkuje, ukidanjem te suprotnosti, vratila u sebe i time sama postala za sebe i zbiljska. Tako jest i vai pravo, obistinjeno spram puke pojedinane volje to za sebe bitkuje, kao svojom nunou zbiljsko. - To je oblikovanje isto tako ujedno usavrena unutarnja pojmovna odreenost volje. Po svom je pojmu njeno ozbiljenje u njoj samoj ovo: ukidanje" bitka po sebi i oblika neposrednosti, u kojem ona ponajprije jest i u apstraktnom pravu ga ima kao lik ( 21) 26 A: ukinuto. Izmjena po Lassonu. Bilj. njem. izd.
1 8 4
APSTRAKTNO PRAVO
1 85
time postavljanje sebe ponajprije u suprotnosti ope volje po sebi i pojedinane volje to za sebe bitkuje i zatim, ukidanjem ove suprotnosti, negacijom negacije, odreivanje sebe kao negativiteta koji se odnosi na sebe, sebe kao volje u njenom opstanku, da ona nije samo slobodna volja po sebi nego / za sebe samu. Svoju linost kakva volja samo jest u apstraktnom pravu ima ona sada tako za svoj predmet; takav za sebe beskonani subjektivitet slobode sainjava princip moralnog stajalita. Osvrnemo li se poblie na momente s pomou kojih se razvija pojam slobode iz ponajprije apstraktne odreenosti volje, koja se prema sebi odnosi spram sebe same, a time prema samoodreenju subjektiviteta, to je ta odreenost u vlasnitvu ono apstraktno moje i stoga u nekoj spoljanjoj stvari - ono moje to je u ugovoru posredovano voljama i samo zajedniko - u nepravu je volja pravne sfere, njen apstraktni bitak po sebi ili neposrednost, postavljena kao sluajnost pojedinanom, takoer sluajnom voljom. U moralnom stajalitu ona je tako prevladana da ta sluajnost sama jest kao u sebe reflektirana i sa sobom identina, beskonana, u sebi bitkujua sluajnost volje, njen subjektivitet. [uz 104] a/ Volja, sloboda, - objektivirati se - u jednom spoljanjem neposrednom opstanku / Razlika, volja i volje - Apstr. ponajprije pravo, volja po sebi - i posebna volja u istom subjektu, posebni interes Znaenje opstanka kao odnos spram neke volje, odreeno / Dvojake samostalne volje u ugovoru - istog odreenja / razliite uope / suprotstavljene; ne prosto dvije razliite volje uope, nego posebne spram ope. / nejednakog suprotstavljenog odreenja; nepravo spram prava / apstraktna posebnost, - isti subjektivitet. a/ Volja po sebi, neposredni pojam volje;
/ Opstanak je posebna subjektivna volja, tj. za - sebe - bitkujua, beskonana subjektivna volja. Volja koja je za sebe slobodna - pojava opstanka za sebe, ponajprije razlika, zatim beskonana refleksija u sebe - Postavljanje ovih likova, momenata time to su pojmovna odreenja kao za sebe bitkujua volja. Ozbiljenje prava - je beskonano kretanje volje iz njene suprotnosti k sebi samoj - tj. subjektivitet - beskonana posebnost. Bitak-u-sebi* - protiv - razluen od objektivitet(a). Posebnost, opstanak - po sebi bitkujue volje - je subjektivna volja sama. Pravo vai spram posebne, apstraktno za sebe bitkujue volje. Njegovo je vaenje, meutim, samo bitak-za-sebe** negativ. Formalno: Ukidanje subjektiviteta. a/ ukidanjem stvari b/ moje posebne volje u toj stvari c/ ukidanjein suprotstavljene volje. Razvoj pojma - a/ Neposrednost b/ ukidanje neposrednosti c/ povratak u sebe, ne vie neposredno. Volja jest a/ Pravo; opstanaic slobode u nekoj spoljanjoj pojedinanoj stvari; - uzdizanje pojedinanoga k openitosti b/ osloboditi se ove neposrednosti - posredovanje. Odnos spram druge volje, nastajanje unutranjosti volje. Stvar kao volja drugoga - pravo za mene i nekoga drugoga. Ugovor je odnos volje spram volje, ali nekoga drugoga. - Odnos volje spram same sebe, njen realitet kao unutar nje. Slobodan u toj stvari, slobodan u meni. c/ Pravo kao pravo, za sebe - jest kao vaee; - kao nuni opstanak; to moe stajati nasuprot pravu, samo je nepravo - Pravo je vaee, obistinjeno - ovo obistinjenje prava - kao njegovo odreenje, ali ne samo odreenje nego kao zbiljnost - za sebe ponovo volja u sebi. Pravo za sebe - beskonano u sebe vraeno, kao takvo u sebi beskonanost.
* Bitak-u-sebi - Insichsein. - Bilj. prev. ** Bitak-za-sebe = Frsichsein. - Bilj. prev.
186
APSTRAKTNO PRAVO
187
Vraeno ne prosto pojmovno odreenje, nego egzistencija kao subjektivitet, volja u sebi samoj Volja kao za sebe a/ u ugovoru - njen interes / Srdba, spram neprava - pojedinani bitak-za-sebe osjeaja. No po sebi, u pravednoj volji ne vie kao pojedinano za sebe - pravo za sebe - Ponajprije apsf/takcija], bitak-za-sebe, moralna volja, volja u sebi, um. [uz 104 primjed.] Ponajprije a/ neposredno pojedinana /prohtjev/ / posebna - tj. zajednika, / volja po sebi Pravo kao pravo vai - odnos prava prema sebi samome - samo posredovanjem - negacija sluajne pojedinane volje. Pravo po sebi - u odnosu prema subjektivnoj volji /ne pedagoki, stega, stvaranje drava/ nego prema pravnoj \olji, volji u sferi prava - /otuda osveta, kazna ne djece, neobrazovanih, - samo prisila kao takva, sila koja se obraa spoljanjosti/. Volja za sebe - u njemu; formalna openitost - kod njega samoga kao kod njega Tri vrste oblika razvoja odreenja a/ subjekta /osoba/, b/ stvari, c/ pojmovnog odreenja [prava]. a/ Osobe /volje/ u svom predmetu sebi objektivno a/ opstanak kao pojedinana, postojea volja hoe sebe, ovu, / pojedinani opstanak kao ujedno volja jednoga drugoga. Opstanak zajednike volje u vrijednosti y/ Pravo, opstanak po sebi bitkujue volje, po sebi, tj. istinske volje, jest ideja. Volja je kao takva za sebe - ali kako - a/ kao prohtjev, pojedinano, )... b/ Stvari a/ ova pojedinana stvar / zajednika stvar - vrijednost - i vlasnitvo svakog, te kao podijeljena meu vlasnicima. Opstanak slobode; Pojedinana stvar
nestaje. Sto hoe po-sebi-bitkujua volja? pravo tj. opstanak slobode kao takav v/ stvar sama, supstancija, pravo; c/ a/ / jednika / pojmovno odreenje prava, Pravo uope neposredno, za nas, samo po sebi Pravo postavljeno, posebna postavljenost kao zavolja - obavezno, kao po sebi, ipak sluajno, Pravo - postavljeno.
Interes, objektivitet prava - postavljenost - a) neposredno za nas / postavljeno, - samo posebno - ovdje kao subjektivna proizvoljnost / postavljeno, - kako je to po sebi - kao pravo, - pravo za sebe Ovo odreenje za nas ili po sebi - Pravo za sebe - je jo kao pravo subjektivitet prava. Subjektivitet je volja - kao takva u njemu samome dakle pravo kao u volji Da je pravo kao pravo bitno u volji - dakle u njenoj svrsi, njen uvid, namjera Subjektivna volja kao opstanak volje. Dodatak. Istini pripada da pojam jeste i da ovo postojanje njemu odgovara. U pravu volja ima svoje postojanje u neemu spoljanjem; ali ono to je dalje, jeste to da ga volja ima u njemu samom, u neemu unutarnjem: ona za samu sebe mora biti subjektivitet i samu sebe imati nasuprot sebe. Ovo dranje prema sebi jest ono afirmativno, ali ona ovo moe dostii samo ukidanjem svoje neposrednosti. U zloinu ukinuta neposrednost kroz kaznu, to znai kroz nitavnost ove nitavnosti, tako vodi ka afirmaciji - ka moralitetu.
MORALITET
189
Subjektivna sloboda - isti odnos volje u sebi, spram sebe - i po sebi, upravo to - Sve kao ono njegovo - ono unutarnje Tako jo nepostavljeno - ponajprije pojava - subjektivna volja razliita od objektivnog, po sebi bitkujueg pojma. Unutranjost slobodne volje. Pravo vai, ali moja namjera, moja svrha, naum, naelo, savjest. Subjektivna volja - ideja na jednoj strani - volje Ja volja - u meni idealno -opstanak kao svrha, naum, dobro Ovaj se subjektivni moment slobode zove za /sebe naroito i sloboda naa sloboda - slobodno u sebi - zlo itd. ovdje stajalite - Ne rob, ne kmet - slobodan ovjek, realni vlasnik, znai nezavisan ovjek - ingenuus - ali naroito postavlja ja - moderno Moja sloboda u tome, s mojim znanjem i uvidom i namjerom /koju sam namjeru imao, kako je stvar bila unutarnje u meni/ - Sud, pri tome da bude moja unutarnja suglasnost i smatranje da je dobro, npr. da se moje misli [smiju] ispoljavati. Subjektivna volja je prije moralna /ili nemoralna/ nego primjerena pojmu Subjekt - razlikovati se od drugih, bitno odreenje diferencije. Ja znam za sebe kao za mene koji bivstvuje**. Subjektivitet volje jest a/ Opstanak volje uope, 106. / (jest ideja u sebi) ima sam opstanak - bitak, 107. / jest ono formalno, 108. Apstraktna refleksija u sebi - odnos spram drugoga ** Ispod toga: Unutranje neto drugo nego spoljanje. - Bilj. njem. izd.
DRUGI DIO
MORALITET
105. Moralno stajalite jest stajalite volje ukoliko ona nije prosto po sebi nego za sebe beskonana (predanji ). Ta refleksija volje u sebe i njen za sebe bitkujui identitet spram bitka po sebi i neposrednosti i odreenosti koje se u tom razvijaju, odreuje osobu kao subjekt. [uz 105] 17. XII 1822. Drugi stupanj - njemu je prvi predmet - Ja sam za sebe kao za mene bitkujua volja, znam meni kao zamene-bitkujuemu - odreen sam da budem kao subjektivno, odreeno subjektivna volja - kao za mene - iskljuivo - razlueno od objektivnog uope. - Upravo volja kao beskonano odreena - ima idealno u sebi postavljeno bie po sebi* a/ Subjekt / Stvar / Pojmovno odreenje a/ zna sebe kao slobodnu, tj. da jest sloboda u njemu, on njen postanak - ona njegov opstanak / volja hoe sebe, svoju slobodu, svoj bitak-u-sebi / Volja za sebe beskonana - ideja - pravo subjektivne volje da opstoji, vai Po sebi je isto subjektivna volja i po sebi bitkujua volja identina.
* Bie po sebi = das Ansichseiende. - Bili. prev.
190
MORALITET
191
106. Kako subjektivitet sada sainjava odreenost pojma i kako je razliit od njega kao takvoga, od po sebi bitkujue volje, i to time to volja subjekta ujedno jest kao volja za sebe bitkujueg pojedinca (ima i neposrednost jo na njemu), sainjava on* opstanak pojma. - Time se za slobodu odredilo vie tlo; u ideji je sada strana egzistencije ili njen realni moment - subjektivitet volje. Samo u volji kao subjektivnoj moe biti zbiljska sloboda ili volja koja bitkuje po sebi. Druga sfera, moralitet, prikazuje stoga u cjelini realnu stranu pojma slobode, a proces je ove sfere: ukinuti ponajprije samo za sebe bitkujuu volju, koja je neposredno samo po sebi identina sa po sebi bitkujuom ili opom voljom, prema toj razlici u kojoj se u sebi produbljuje, pa je postaviti za sebe kao identinu sa po sebi bitkujuom voljom. To je kretanje, prema tome, obraivanje ovog sadanjeg tla slobode subjektiviteta da se on koji je ponajprije apstraktan, naime od pojma razliit, uini jednakim njemu i da se time za ideju dobije njena istinska realizacija, da se subjektivna volja isto tako odredi u objektivnu, dakle istinski konkretnu. Dodatak. U strogom pravu nije se radilo tome ta je bilo moje naelo ili moja namjera. Ovo pitanje samoodreenju i pobudi volje kao i namjeri, ovdje se sada postavlja u onom moralnom. Time to ovjek hoe da bude prosuen prema svom samoodreenju, on je u ovom odnosu slobodan, kako god se drala spoljanja odreenja. U ovo uvjerenje ovjeka u sebe ne moe se prodrijeti; njemu se ne moe dogoditi nikakvo nasilje, pa je moralna volja odatle nepristupana. Vrijednost ovjeka se ocjenjuje po njegovom unutarnjem djelovanju i time je moralno stajalite sloboda koja postoji za sebe.
107. Samoodreenje volje ujedno je moment njezina pojma, a subjektivitet nije samo strana njezina* opstanka nego njeno, njeno vlastito odreenje ( 104) kao subjektivno odreena za sebe slobodna volja, ponajprije kao pojam, da bi bila ideja, sama opstoji. Moralno je stajalite stoga u svom liku pravo subjektivne volje. Po tom pravu volja priznaje i jest samo neto ukoliko je to ono njezino, ukoliko je ona sebi u tome kao neto subjektivno. Isti proces moralnog stajalita (vidi primj. uz preanji ) ima s te strane lik da bude razvoj prava subjektivne volje ili naina njenog opstanka - tako da ona to to spoznaje kao ono svoje u svom predmetu dalje odredi da bude njen istinski pojam, da bude ono objektivno u smislu njene openitosti. [uz] 107. Opstanak slobode - ona odreena kao subjektivitet - njena bitna odreenost - tlo opstanka uope Sloboda treba opstojati s ovom odreenou - Pravo subjektivne slobode Moje je moralno pravo - da je neto - moj predloak, svrha - interes - od mene priznato, smatrano dobrim - Interest mea, ut ego intersim. Da je taj momenat mojeg subjektiviteta - u tom da opstoji, jest njegovo pravo - pravo namjere - uvida - savjesti - beskonano pravo. Dodatak. Cijelo odreenje subjektiviteta volje ponovo je jedna cjelina koja kao subjektivitet mora imati i objektivitet. Tek se na subjektu moe realizirati sloboda, jer, on je istinski materijal za ovu realizaciju; ali ovo postojanje volje, koje smo nazvali subjektivitetom, razliito je od volje koja postoji po sebi i za sebe. Volja se, naime, mora osloboditi od ove jednostranosti puke subjektivnosti, da bi postala voljom po sebi i za sebe. U moralitetu je ovo vlastiti interes ovjeka, koji dolazi u pitanje, a upravo je njegova visoka vrijednost u tome da on zna i da odreuje samog sebe kao apsolutnog. Neobrazovan ovjek doputa
* Tj. opstanka volje. - Bilj. prev.
* Tj. subjektivitet. - Bilj. prev.
192
GEORG
WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
MORALITET
193 109.
sebi da sve nametne silom snage i prirodnih odreenosti, djeca nemaju moralne volje nego putaju da ih odrede njihovi roditelji; ali onaj ko je obrazovan, ovjek koji postaje unutarnji, hoe da on sam bude u svemu to ini.
108. Subjektivna volja kao neposredno za sebe i razliita od volje koja bitkuje po sebi ( 106, primj.) jest stoga apstraktna, ograniena i formalna. Subjektivitet, meutim, nije samo formalan nego kao beskonano samoodredivanje volje sainjava ono njeno formalno. Jer ono u tom svom prvom ispoljavanju u pojedinanoj volji jo nije postavljeno kao identino s pojmom volje, zato moralno stajalite jest stajalite odnosa i trebanja (das Sollen) ili zahtjeva. - A kako diferencija subjektiviteta isto tako sadrava odreenje spram objektiviteta kao spoljanjeg opstanka, to ovdje nastupa takoer i stajalite svijesti ( 8) - uope stajalite diferencije, konanosti i pojave volje. Ono moralno ponajprije nije ve odreeno kao ono to je suprotstavljeno nemoralnome, kao to pravo nije neposredno ono to je suprotstavljeno nepravu, nego ope stajalite moralnoga kao i nemoralnoga poiva na subjektivitetu volje. Dodatak. Samoodredivanje se u moralitetu treba misliti kao isti nemir i djelatnost koji jo ne moe doi do nikakvog ta jest. Tek u onom udorednom volja je identina sa pojmom volje i samo njega ima za svoj sadraj. U onom moralnom volja se jo dri prema onom to jeste po sebi; to je dakle stajalite diferencije, a proces ovog stajalita je identifikacija subjektivne volje sa njenim pojmom. Trebanje koje je stoga jo u moralitetu, dostignuto je tek u onom obiajnom, i to je ovo drugo prema kojemu subjektivna volja stoji u jednom odnosu, neto dvostruko: jednom ono supstancijalno pojma, a zatim ono spoljanje postojee. Ako bi ono dobro bilo postavljeno i u subjektivnoj volji, onda ono time jo ne bi bilo izvedeno.
To formalno sadrava po svom opem odreenju ponajprije suprotstavljanje subjektiviteta i objektiviteta i djelatnosti koja se na to odnosi ( 8) - iji su momenti poblie ovi: opstanak i odreenost su u pojmu identini (usporedi 104), a volja kao subjektivna sama je taj pojam - oboje valja, i to za sebe, razlikovati i postaviti kao identino. Odreenost je u volji koja odreuje sebe samu a/ ponajprije postavljanje u njoj s pomou nje same; - oposebljavanje (specifikacija) sebe u sebi samoj, sadraj koji ona sebi daje. Ovo je prva negacija i njena je formalna granica da bude samo neto postavljeno, subjektivno. Kao beskonana refleksija u sebe ta je granica za nju samu i ona / htijenje da ukine tu prepreku - djelatnost da se taj sadraj prevede iz subjektiviteta u objektivitet uope, u neposredni opstanak. y/ Jednostavni identitet volje sa sobom u tom suprotstavljanju jest sadraj koji u objema ostaje jednak sebi i koji je ravnoduan prema tim razlikama oblika, svrha. [uz 108/109] Razlika subjektivne volje u njenim svrhama, naumima, interesima kako ja to znam - i hou. 108. 109. Subjektivitet kao takav - tj. suprotnost posebna volja. Formalna odreenja sadraja. Subjektivna volja ima sadraj - prije puka potreba - pored toga - ne pita se da li pravo - ali sada je sadraj kao sadraj volje, pa stoga bitan. 109/113 Postupak treba da se odmah ovdje uzme [uz 109] Ovdje se tek javlja sadraj kao takav; Formalni objektivitet kao spoljanjost uope. Volja a/ se odreuje - to je negacija njene neodreenosti - sadraj ujedno bitan kao u njoj postavljen, subjektivno ili prva negacija - jo ne beskonanost / Djelatnost
194
MORALITET
195 111.
/ Identitet - svrha jest: / sadraj u meni kao subjektivno odreen - predstava - / odreen da bude objektivan - i da to isto ostane. Sadraj tek kao takav, kao ravnoduan spram oblika prevoenja - ali zatim takoer subjektiviteta - ukoliko je od toga razlueno.
110. No taj identitet sadraja dobiva blie osebujno odreenje na moralnom stajalitu, gdje sloboda, taj identitet volje sa sobom, jest za njega ( 105). a.) Sadraj je za mene kao moj i tako odreen da je on u svom identitetu ne samo kao moja unutranja svrha nego on takoer, ukoliko je dobio spoljanji objektivitet, sadrava za mene moj subjektivitet. [uz 110] a/ Moj sadraj kao ja, supstancijalno, objektivno. [ 110] / Suprotnost - objektivitet pojma [ 111] / Spoljanje - subjektivitet drugoga. [ 112] a/ apstraktni identitet - spram subjektiviteta i objektiviteta uope U izvjesnoj svrsi treba da ja, moje djelo [moj interes], tj. spoljanjost, odri namjeru Dodatak. Sadraj subjektivne ili moralne volje sadri jedno vlastito odreenje: on, naime, treba, ako je dostigao i formu objektiviteta, ipak neprestano sadravati moj subjektivitet, a in treba da vai samo ukoliko je on bio odreen od mene, ukoliko je bio moj predloak, moja namjera. Ja u ospoljenju ne priznajem vie nego to je lealo u mojoj subjektivnoj volji, kao ono to je moje, i u stvari zahtijevam da ponovo vidim moju subjektivnu svijest.
b.) Sadraj, premda on sadrava neto posebno (to neka se uzme odakle mu drago), ima kao sadraj volje koja je u svojoj odreenosti u sebe reflektirana, a time sa sobom identina i opa, a) odreenje u sebi samome da bude primjeren volji koja bitkuje po sebi ili da ima objektivitet pojma, ) time to je subjektivna volja, kao ona koja jest za sebe, ujedno jo formalna ( 108), to je samo zahtjev pa volja sadrava isto tako mogunost da ne bude primjerena pojmu. [uz 111] / Bitna diferencija i odnos prema opem: Suprotnost onog objektivnog kao pojam* spram posebnosti - jedinstvo je zahtjev. Objektivitet ovdje openitost - istina 112. Odravajui svoj subjektivitet u izvoenju svojih svrha ( 110), ukidam ja ujedno u tome, kao njihovu objektiviranju, taj subjektivitet kao neposredan, dakle kao ovaj moj pojedinani subjektivitet. No tako sa mnom identini spoljanji subjektivitet jest volja drugih ( 73). Sada je tlo egzistencije volje subjektivitet ( 106), a volja drugih jest ujedno meni druga egzistencija koju dajem svojoj svrsi. - Izvoenje moje svrhe ima stoga u sebi ovaj identitet moje volje i volje drugih - ono se pozitivno odnosi spram volje drugih. Objektivitet izvedene svrhe sadrava stoga u sebi tri znaenja ili, tavie, sadrava u jednome ova tri momenta: a) da je spoljanji neposredni opstanak ( 109), ) primjeren pojmu ( 112), ) opi subjektivitet. Subjektivitet, koji se odrava u tom objektivitetu, jest taj da objektivna svrha treba daje moja, tako da se ja odravam u njemu kao ova* ( 110); / i / subjektiviteta ve se slau s momentima )
* Iznad toga: opega. - Bilj. njem. izd. * Tj. kao svrha. - Bilj. prev.
13*
196
MORALITET
197
i ) objektiviteta. - Da su ta odreenja tako, razlikujui se na moralnom stajalitu, ujedinjena samo u protivurjeje, sainjava poblie ono pojavno ili konanost ove sfere ( 108) i razvoj ovog stajalita jest razvoj tih protivurjeja i njihovih razrjeenja koja, meutim, unutar tog stajalita mogu biti samo relativna. [uz] 112: Objektivitet - je ovdje opi subjektivitet Spoljanji opstanak subjekta bitno ujedno volja drugih - Bitak za drugoga - tj. subjektivna volja Pretpostavka, materijal - Drugi subjektivitet uvjetovano injenje - stvaranje neke promjene opstanka, tj. odreenost koja se odnosi na volju drugih Dodatak. Kod formalnog prava bilo je reeno da ono sadri samo zabrane, da strogo pravno djelovanje ima, dakle, samo negativno odreenje s obzirom na volju. U onom moralnom, naprotiv, odreenje moje volje je u odnosu na volju drugog pozitivno, to znai, subjektivna volja u onome ta realizira ima po sebi postojeu volju kao neto unutarnje. Ovdje je prisutno jedno proizvoenje ili jedno mijenjanje postojanja, a ovo ima jedan odnos prema volji drugih. Pojam moraliteta je unutarnje dranje volje prema samom sebi. Ali ovdje nije samo jedna volja nego objektiviranje ujedno ima odreenje u sebi da se pojedinana volja u njemu ukida i upravo time su, dakle, tim to odreenje jednostranosti otpada, dvije volje i jedno njihovo pozitivno odreenje postavljeni su jedno na drugo. U pravu se ne radi tome da li volja drugog neto eli u odnosu na moju volju koja sebi daje postojanje u vlasnitvu. U onom moralnom se, naprotiv, radi i dobru drugoga, a ovaj pozitivni odnos moe se pojaviti tek ovdje. 113. Ispoljavanje volje kao subjektivne ili moralne jest djelovanje. Djelovanje sadrava pokazana odreenja a) da ga ja u njegovoj spoljanjosti znam kao svojeg, ) da bude bitni odnos spram pojma kao trebanja (das Sollen) i ) spram volje drugih.
Tek ispoljavanje moralne volje jest djelovanje. Opstanak koji volja sebi daje u formalnom pravu jest u neposrednoj stvari, sam je neposredan i za sebe nema ponajprije nikakav izriit odnos spram pojma koji, kao jo nesuprotstavljen subjektivnoj volji, nije od nje razliit pa se jo pozitivno odnosi spram volje drugih; pravna je zapovijed po svom temeljnom odreenju samo zabrana ( 38). Ugovor i nepravo zapoinju, dodue, da se odnose spram volje drugih - ali suglasnost koja se u onima ostvaruje temelji se na proizvoljnosti a, bitni odnos koji je u tome spram volje drugoga jest, kao pravni odnos, ono negativno, da se odri moje vlasnitvo (po vrijednosti) i da se drugome ostavi ono njegovo. Naprotiv, strana zloinstva koja dolazi iz subjektivne volje, i to onako kako ono u njoj egzistira, dolazi tek ovdje u obzir. - Sudsko djelovanje (actio) koje mi se ne da imputirati prema svom sadraju koji je odreen propisima sadraja sadrava samo neke momente pravog moralnog djelovanje, i to na spoljanji nain; da bude pravo moralno djelovanje, stoga je jedna strana koja je od nje, kao sudske, razliita. [uz 113] Pravo neposredno injenje slobodne volje. Moralitet htijenja kao neto to ja znam; ono stoji u meni prije nego to je od mene postavljeno, prije ispoljavanja - teorijski. Subjektivna volja a/ je 110 beskonana refleksija u sebi - da bude za nju u njoj, u njenom ispoljavanju u sebe reflektirana - odnos - prema opstanku uope - da neka svrha - namjera naum koji sam postigao. / Suprotnost - openitost - 111 - Razlika u namjeri / Opstanak - volja drugih - Subjektivna se volja ispoljava - ona se odnosi, pretpostavlja ono drugo - u tome je neposredno u sebe reflektirana - tj. to pretpostavljeno jesu subjekti ime se stvara promjena u stanju drugih, ili moja dobrobit, moje stanje - stanje nekog subjekta. U pravu samo opstanak personalnosti. Ovdje opstanak posebnosti -
198
MORALITET
199
a/ i / je formalno, / reflektirano u meni kao odreen sadraj - ne apstraktna personalnost. - Ono pretpostavljeno, odreeno kao u sebi reflektirano - subjekt - posebni subjekt - tj. odreeni subjekt da li ja ili drugi subjekt - subjektivna posebnost - Posebnost je predmetnost - u pravu samo stvar* Posebno - u sebi reflektirano - uope dobrobit - posebna volja - opstanak - u sebi reflektirana volja - Treba da vai
114. Pravo moralne volje sadrava tri strane: a) apstraktno ili formalno pravo djelovanja da je, kako je ono izvreno u neposrednom opstanku, njegov sadraj uope moj, da je on tako predloak subjektivne volje. b) Ono posebno djelovanja jest njegov unutami sadraj a) kako je za mene odreen njegov opi karakter, to sainjava vrijednost djelovanja, i ono po emu on za mene vai - to sainjava namjeru; ) njegov sadraj, kao moja posebna svrha mog partikularnog subjektivnog opstanka - jest dobrobit. c) Taj sadraj kao ono unutarnje ujedno podignut u svoju openitost, kao u objektivitet koji po sebi i za sebe bitkuje, apsolutna je svrha volje, dobro, u sferi refleksije sa suprotnou subjektivne openitosti, dijelom zla, dijelom savjesti. [uz 114] Cjelina se kree u suprotnostima: a/ to jest i / to je ona za mene i u meni. a) Predloak - to neposredno jest i kako je taj opstanak za mene. b) Namjera, samo-refleksija a) vrijednost stvari - ono ope - refleksija, predikat razliit od pojedinanih [:] Korisno, svrha * [na rubu olovkom:] stupa u odreenost, - u sebi reflektiranu odreenost. - Bilj. njem. izd.
) Apstraktna refleksija u meni, formalno neodreeni subjektivitet, interes - spram opstanka - stvar ) Sadraj - moja posebnost - razliita - spram prava - Ispunjen interes - je formalno jedinstvo - c) Apsolutna refleksija sadraja i pojedinanosti - onoga mojega, u mene a) Odreenje dobra kao dunosti - za mene ) njegova sadraja formalizam: a) zlo ) savjest ) prijelaz b) Suprotnost unutarnjega i spoljanjega. (Namjera i to je in) Spoljanje - velika povezanost - openito - Drugo nego pojedinanost Namjera je neto openito, a) razliito uope od pojedinanoga kao takvoga, djelovanja ) interes da ja - formalna openitost ) sadraj, odreena posebnost, dobrobit, suprotnost spram opega - pravo, c) Razliitost postupka od predloka - njegova refleksija u sebe Odnos djelovanja spram openitoga - relativna openitost ono u sebe reflektirano djelovanja; otuda posebnost - i njeno podreivanje; to je namjera, takoer je pretpostavljeno; sadraj namjere i predloka, tj. njemu svojstveno, moe biti razliito - podreeno - jedno openitije nego drugo - postavljeno samo kao ono bitno. Odreen sadraj, ali ovdje samo nagoni, sklonosti Vrijednost djelovanja za mene a/ Namjera - moe (biti) razliita od apsolutne openitosti -/ kao oblik i od neposrednog djelovanja / Ova posebnost kao posebni sadraji Predloak. a) Znanje neposrednih okolnosti - neposredni sud. b) Znanje reflektirane stvari, ne naprosto njene neposrednosti, a) njenog vlastitog kvalitativnog sadraja, ) subjektivnog osebujnog sadraja - ) Suprotnost i Sud refleksije. c) Znanje pojma (sudpojma): a) neposrednog dobra: tako je to zakonski odreeno, ) subjektivno odreenje dunos-
200
MORALITET
201
ti iz mene; refleksija o dobru, ) suprotnost ) i ), naime kao openito, objektivno ili... [?] i posebnog dobra: ) savjest uope, kolizija, ) ono posebno volje u suprotnosti objektivnog dobra; ) apstraktno dobro i subjekt ono to odreuje - Isto tako zlo ) ono posebno spram objektivnoga kao apstraktnosti dobra... Dodatak. Svako djelovanje da bi bilo moralno mora najprije biti saglasno sa mojim predlokom, jer pravo moralne volje je da u njenom postojanju jest priznato samo ono to je na unutarnji nain postojalo kao predloak. Predloak pogaa samo ono formalno da je vanjska volja u meni takoer kao ono unutarnje. Tome nasuprot, u drugom momentu se pita namjeri, to znai relativnoj vrijednosti djelovanja u odnosu na mene ; konano, trei moment nije puko relativna nego opa vrijednost djelovanja, dobro. Prvi prekidi djelovanja je prekod onog to je predloak i postojanja onog to je navedeno, drugi prekid je izmeu onoga to spoljanje postoji kao opa volja i unutarnjeg posebnog odreenja koje mu ja dajem; trei je, konano, u tome daje namjera takoer i opi sadraj. Dobro je namjera uzdignuta do pojma volje.
Neki dogaaj, neko proizalo stanje konkretna je spoljanja zbiljnost, koja zato ima u sebi neodredivo mnogo okolnosti. Svaki pojedinani moment koji se pokazuje kao uvjet, razlog, uzrok neke takve okolnosti, pa je, prema tome, pridonio ono svoje, moe se smatrati da je za to kriv, ili u najmanju ruku da ima krivnje za to. Stoga formalni razum kod nekog bogatog dogaaja (npr. francuske revolucije) izabira pri bezbrojnom mnotvu okolnosti onu koju on hoe da ustvrdi kao onu koja bi bila kriva. [uz 115] Intencija - Predloak razliit od namjere. Uraunljivost - djelovanja Ono objektivno jest ono moje - posljedice Dvije strane objektiviteta - u pogledu djelovanja: a) ono pretpostavljeno, koje on hoe da mijenja ) ono promijenjeno samo, ono to je proizvedeno Djelotvorno prema proizvedenome - koje je, dakle, takoer u proizvodu - pa je bilo kao subjektivni razlog, u djelatnosti. Krivica - to (je) razlog - razlog - kao djelatnost kao ono koje je uinilo Dodatak. Moe mi se uraunati ono to je postavljeno u moj predloak, a kod zloina se naroito radi tome. Ali u krivici lei samo jo posve spoljanje prosuivanje tome da li sam neto uinio ili nisam; a da sam zbog neega kriv jo ne znai da bi mi stvar mogla biti imputirana.
Prvi odsjek PREDLOAK I KRIVNJA 115. Konanost subjektivne volje u neposrednosti djelovanja sastoji se neposredno u tome to ona za svoje djelovanje ima neki pretpostavljeni spoljanji sadraj s raznolikim okolnostima. in postavlja neku promjenu u tom opstanku koji predlei, a volja je uope za to kriva ukoliko u promijenjenom opstanku lei apstraktni predikat onoga mojega.
116. Moj vlastiti in to, dodue, nije ako stvari kojih sam ja vlasnik i koje kao spoljanje stoje i djeluju u raznolikim vezama drugima prouzrokuju time tetu (kao to to moe biti sluaj i sa mnom samim kao mehanikim tijelom ili kao ivim). No ta teta pada mi vie ili manje na teret, jer su one stvari uope moje, ali i po svojoj osebujnoj prirodi ipak vie ili manje podvrgnute mojoj vlasti, panji itd.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL [UZ 116]
MORALITET
203
Heinecc [ius, Elementa Juris Civilis] 1235. Paupenes est damnum sine injuria facidentis, datum nonnisi quadrupes pauperem facere dicitur. 1229 filii familias noxiam infere dicuntur; noxia damnum quocunque privato servi delicto vel quasi delicto datum.1 Ovdje 117 i 118. Dvije strane ) Pretpostavljeni opstanak - kako sam ja to uinio onim mojim ) od mene promijenjeno, to sam ja proizveo. - Smatrati da je puka nenapunjena - u nekom grmlju neko kretanje, tama - (smatrati) ovjeka za divlja Edip Natri li tko na metak - usmrivanje, ne umorstvo -
pretpostavku, jest konana ili tavie, jer je konana, ima jednu takvu pretpostavku. Ukoliko ja mislim umno i ukoliko hou, ja nisam na ovom stajalitu konanosti, jer predmet na kojem ja djelujem, nije neto drugo protiv mene, ali konanost po sebi ima stalnu granicu i ogranienost. Ja nasuprot sebi imam neto drugo koje je samo neto sluajno, neto puko spoljanje nuno i koje se sa mnom moe sloiti ili biti razliito od tog. Ali ja sam samo ono to jest u odnosu na moju slobodu, a in je samo krivica moje volje ukoliko ja tom znam. Edip, koji ubija svoga oca a da to ne zna, ne moe se optuiti kao oceubica; ali u starim zakonodavstvima, na ono subjektivno, na uraunljivost nije se polagala velika vrijednost kao danas. Zato su kod Starih nastajali azili da bi se time onaj koji je umakao pred osvetom zatitio i prihvatio.
118.
117. Volja koja sama postupa ima u svojoj svrsi, koja je upravljenu na prisutan opstanak, predstavu njegovim okolnostima. No zato to je ona, zbog te pretpostavke, konana, predmetna je pojava za nju sluajna i moe u sebi sadravati neto drugo nego u njenoj predstavi. Pravo je volje, meutim, da u svom inu prizna samo ono kao svoje djelovanje i da bude kriva samo za ono to ona zna njegovim pretpostavkama u svojoj svrsi, to je od toga lealo u njenom predloku. - in se moe uraunati samo kao krivnja volje; - pravo znanja. Dodatak. Volja ima neko postojanje pred sobom, na koje ona djeluje; ali da bi ovo mogla ona mora imati njegovu predstavu, a istinska krivnja je samo u meni ukoliko prisutno postojanje lei u mom znanju. Volja, budui da ima jednu ovakvu
1235. Siromatvo je kazna bez nepravde; ve jedan konj, kae se, moe m'kog uiniti siromanim 1229. Potinjeni, kae se, prouzrokuju krivnju; Krivica je teta naneseno bilo kojim privatnim deliktom ili kvazideliktom.
1
Djelovanje, premjeteno dalje od spoljanjeg opstanka to se po svojoj vezi razvija u spoljanjoj nunosti na sve strane, ima raznolike posljedice. Posljedice kao lik ija je dua svrha postupka jesu ono njegovo (ono to pripada djelovanju - ali istovremeno je on, kao svrha koja je postavljena u spoljanjost, napustio spoljanje moi, koje uz to vezuju neto sasvim drugo nego to je on za sebe, pa ga odvode u udaljene strane posljedice. Isto je tako pravo volje da sebi urauna samo ono prvo, jer samo one lee u njenom predloku. to su sluajne, a to nune posljedice, neodreeno je time to unutranja nunost na konanome stupa u opstanak kao spoljanja nunost, kao meusobni odnos pojedinanih stvari, koje se kao samostalne sastaju meusobno ravnoduno i spoljanje Naelo: kod djelovanja prezirati konzekvencije, i drugo: djelovanja prosuivati po posljedicama i initi ih mjerilom onoga to je pravo i dobro, oba su jednako apstraktni razum. Posljedice, kao vlastiti imanentni lik djelovanja, manifestiraju samo njegovu prirodu i nisu nita drugo nego on sam; djelovanje ih stoga ne moe poricati i prezirati. No obratno, pod posljedicama je isto tako obuhvaeno ono to spolja zahvaa i to
MORALITET
205
sluajno pridolazi, to se nita ne tie prirode samog djelovanja. - Razvoj protivrjeja koje sadrava nunost konanog jest u opstanku upravo preobraanje nunosti u sluajnost, i obratno. Djelovati znai stoga, s te strane, predavati se tom zakonu. U tome lei to da zloincu dobro dolazi ako njegovo djelovanje ima manje rave posljedice, kao to dobro djelovanje mora pregoriti to nije imao nikakve ili da je imao malo posljedica, i da zloinstvu, iz kojega su se posljedice potpunije razvile, ove padaju na teret, - Herojska samosvijest (kao u tragediji Starih, Edipovoj itd.) nije iz svoje istote jo napredovala do refleksije razlikovanja ina i postupka, spoljanjeg dogaaja, te nauma i znanja okolnosti, kao ni do razdvajanja posljedica, nego prihvaa krivnju u itavom opsegu ina. [uz 118] Prosuivati neku radnju prema posljedicama, a/ ovjek ne mora biti i suvie uznemiren i briljiv s obzirom na posljedice - on ih moe prevladati - briljivi ljudi. moe ovo i toga slijediti / Takoer obazriv, premda samo da bi se izbjegao lo privid - u tome ne praviti nikakve bravure - prostoduno tisuu neprijatnosti. Dolus indirectus Predloak utvruje ono pojedinano, ono to se uz to vee kao neto drugo, to nije sadrano u naumu - Ja tako odbijam od sebe djelovanje kao neto ope - Ono sasvim neposredno djelovanje - i njegova priroda Sve pojedinano nije u spoljanjoj povezanosti s drugim - nego je za sebe samo neto ope. - Konzekvencija zbog naela, - Robespierre - ropstvo - naelo i konkretno stanje - To nije jednostrani in - nego pripada izvoenju meusobne samosvijesti. Obrazovanje - odgoj, okolnosti su konkretne - Gomilu razrijeiti njenog reda - mora se znati to se radi - Apstraktno naelo. Krivnja ili nekrivnja - u odnosu prema zlu - i zla prema krivnji. - Trpljenje uope, - meu ovima takoer i kazna - kao jedna posljedica uope postupka - ili takoer ne - odnos, zahtjev povezanosti za trpljenje, s voljom ne-
kog posebnog postupka ili opeg karaktera uope - to vie nezaslueno. a/ Povrno[:] Dobrome treba da je dobro - zlom loe - povezano je djelomice s pojmovima providnosti - raspravljanje koje ne pripada ovamo - djelomice je na svijetu u ovoj openitosti drava priroda da estiti pri svojoj osebujnosti priblino nalazi plodove svoje marljivosti, radinosti i zadovoljenje za svoje talente itd., ali uvijek kao pojedinac. U tome takoer sluanost, - Koteriju - No krivnja i nevinost blie volji - i voljom nekoga drugoga - (ne prirodom - nevin trpjeti zbog poplave, potresa) - nevin trpjeti voljom nekoga drugoga, komplikacijom okolnosti, koje se nalaze u volji - izaziva veliki interes, a/ Neovlatena volja, grubost, strast - nije obiajnosni interes - isto tako sluajna sila prohtjeva, osjetilne volje - svejedno da li spoljanja priroda ili kao unutarnja sluajnost. [uz 118 primj.] Dramatski interes: a/ djelovanje - uinci kao rezultati volje, / obiju - jer obje su volje. - bitno - / supstancijalne volje - opravdane; - to je primjereno ideji; dramatski ne prosto interesirati, ganuti - samilost, nego bitni interes - medu ljudima - kao zbiljskima, - postupanje. - Istinski interes ovdje nije nevino trpjeti, nego a/ ast volje onoga koji trpi; to se njemu dogaa njegovom krivicom - / to je uinio; u emu je njegova krivnja, uz to opravdana - ujedno supstancijalna volja - dakle, nevina; - po supstanciji - kriv po obliku - / ne sluaj, nego / volja nekoga drugoga - uinila je to preokretanje posljedica, koje su za subjekt zle, negativne; - / ili (je) za sebe ve unaprijed poloaj takav - tako se htjela rtva za neku svrhu dobrovoljno na se preuzeti - ne nevino trpjeti - poi u opasnost - initi dunost - vojska - u / volju drugoga - da bi bila bitna - istovremeno opravdana Orest: kazna, povreda - Via kolizija obiajnosti moi... [??] - Orest - nije samo kaznio Egista nego i majku - ova spram njega (- ak spram Agamemnona) neizmjerno opravdana: ovo je obiajnosno interersantno, jer je njena volja bitna - U modernoj krivnji nia, zla volja - kako u
206
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGE!
MORALITET
207
njoj afirmativni interes? - Ono to treba jest jednostavno - da on bude objeen - to on nee - to je jedino mogui postupak pod takvim okolnostima - Zavaena braa, sudbina, - stara sudbina, unutarnje istinska obiajnosna nunost - moderni sluaj - slijepa nunost. - Sudbina porodice, unutarnje divljatvo stanja. Braa, alost. Za djevojku, sluajno, ne obiajnosna nunost - i gruba uzavrelost, momentana u drugome, za ubojstvo - ono ostalo (majka) vrlo nepotrebno ukraavanje. U mod[erno doba] a/ Stalei [?] - protiv volje - nikakav vrijedni prizor; nesretno, ali ne tragino / Zla volja postaje kriva - i kanjena; - Kriminalno pravo Drama. Djelovanja bitna. Umjetnost - individualiteti] koji su sve to sami, to jesu - suprotnou objanjeno - moderna vremena - slubeniki i graanski odnosi - obiaji - navike - je opi karakter - jedan to i drugi, estit, ne kao njegov individualni karakter. U slubi moram initi mnogo toga to inim zbog slube, zbog reda - (Imatrikulirati itd.; sluati ove i one kolegije, od poetka se ne zna to je). Stara umjetnost - slobodan individualitet] - Sve oni sami - sasvim od jednog komada - Dakle, ne uputati se polovino u njena dramatska prikazivanja da netko neto jest, ini, uinio je i takoer nije uinio - njegovu zbiljnost - bez njegove volje. - Oni hoe, dakle, da budu krivi za ono to su uinili i za ono to trpe. Trpjeti, negativno, ne moe se direktno htjeti. No tako da su oni sami krivi za to trpljenje - tj. da ih samo dira - njihov vlastiti in Oni su pri tome plemeniti, herojski individualiteti ne nevini uope. Oni su neto uinili emu visoka opravdanost - Orest kanjava oceubice - ali [ona] je [njegova] majka - neizmjerna povreda neega isto tako beskrajno opravdanoga - nerastavljeno - Antigona iskazuje bratu posljednju poast - povreuje dravnu zapovijed koja je isto tako beskonano opravdana. Ne nevinost, ne svjesno, ne ono to se htjelo - Interes za njih da (su) oni a/ uinili / to je opravdano - ili to u najmanju ruku nije nedo-
puteno - [?]. Pri tome nesrea da se time povrijedilo neto drugo - Edip - onaj koji zna Nevinost - ne tragina, u najmanju ruku ne herojska - sa sebe svaliti koliko je mogue. Htio je - ast - da se ne odvoji od svog djela, spoljanjosti - Htjeti se podvri takoer i tome to iz toga slijedi - to preuzeti - Nesrea isto tako velika [?] tamo Nesretno, izmueno - Obuzet ne svojim djelovanjem, nego svojom imovinom, tijelom, ivotom, porodicom, djecom, okolnostima, nepaljivou, poloajem - Ne nuno, tj. ne umno, ne preokretanjem samog njegova djelovanja - nego preokretanje samo u nepravom mnjenju drugih. Pripada podruju prirodne grubosti i niskosti - nepravedna zla strast obuzima spoljanje slabosti drugoga ne njegove obiajnosne slabosti, njegovo zloinstvo ili jednostranost njegove obiajnosti - To nije uope nikakav obiajnosni odnos - Sasvim spoljanji dogaaj - okolnosti koje stvaraju privid - Ljudi koji imaju zlu volju Nesrea prosto kao takva nema nikakvog obiajnosnog interesa - kao nepravo, ni kazna nije puka zla. Dramatski - je ast - ast da je to njegova stvar, koja je nikla iz njegove volje - injenje i opravdano injenje moderno - sluajnost karaktera. Prijelaz s predloka na namjeru: Djelovanje, ali ovaj u raznovrsnoj vezi, posljedicama - sluajnim ili nunim Takvo je prirodno dogaanje sa stajalita refleksije - No istina je ove zajednike nunosti i povezanosti ono ope. Ja koji mislim i ovo ope - to se iz sebe na sebe odnosi to je ono moje, time prekinut, u sebe svedeno posljedice. Refleksija ujedno suprotnost spram pojedinanoga - ovjek u postupanju mora imati namjeru, ne samo predloak - jer je misaon. Neposredni sadraj djelovanja kao u sebi reflektiran. Dodatak. U tome da ja priznajem samo ono to je bila moja predstava, lei prelaz ka namjeri. Samo to, naime, ta sam ja znao okolnostima, moe mi se uraunati. Ali, postoje nune posljedice koje se veu za svako djelovanje ako ja proizvodim samo i neto pojedinano, neposredno, a koje su utoliko ono
208
MORALITET
209
ope koje ono ima u sebi. Posljedice koje bi mogle biti sprijeene ja dodue ne mogu predvidjeti, ali moram poznavati opu prirodu pojedinanog ina. Stvar ovdje nije ono pojedinano nego cjelina koja se ne odnosi na ono odreeno posebnig djelovanja nego na njegovu opu prirodu. Prijelaz od predloka ka namjeri sada se sastoji u tome da ja trebam znati ne puko moju pojedinanu radnju nego ono ope koje je s njom povezano. Nastupajui tako ono ope je ono to sam ja htio, moja namjera.
Drugi odsjek NAMJERA I DOBROBIT 119. Spoljanji je opstanak djelovanja mnogostruka veza, koja se moe promatrati kao beskonano razdijeljena u pojedinanosti, a djelovanje tako da je ponajprije dodimulo samo jednu takvu pojedinanost. No istina je pojedinanoga ono ope, odreenost djelovanja nije za sebe sadraj koji je izoliran u spoljanjoj pojedinanosti, nego opi sadraj koji u sebi sadrava mnogoliku vezu. Predloak, kao onaj koji polazi od nekoga koji misli, ne sadrava prosto pojedinanost, nego bitno onu opu stranu - namjeru. Namjera (Absicht) sadrava etimoloki apstrakciju, djelomice oblik openitosti, djelomice izdvajanje jedne posebne strane konkretne stvari. Nastojanje opravdavanja s pomou namjere je izoliranje jedne pojedinane strane uope koja se tvrdi kao subjektivna bit djelovanja - Sud nekom djelovanju kao spoljanjem inu, jo bez odreenja njegove pravne ili nepravne strane, dodjeljuje tom djelovanju opi predikat da je ono pale, umorstvo itd. - Pojedinana odreenost spoljanje zbiljnosti pokazuje ono to je njena priroda kao spoljanju vezu. Zbiljnost je ponajpri-
je dodirnuta samo na jednoj pojedinanoj taki (kao: pale neposredno pogaa samo jednu malu taku drveta, to daje samo reenicu, a ne sud), ali opa priroda ove take sadrava njeno protezanje. U ivome nije ono pojedinano neposredno kao dio, nego kao organ u kojemu ono ope kao takvo sada egzistira, tako da se u sluaju umorstva ne povreuje jedan dio mesa, kao neto pojedinano, nego je u njemu povrijeen ak ivot. To je s jedne strane subjektivna refleksija, koja ne poznaje logiku prirodu pojedinanoga i opega pa se uputa u rascjepkavanje na pojedinanosti i posljedice, a s druge je strane to priroda samo konanog ina - da sadrava takva odvajanja sluajnosti. Iznalaenje dolus indirectusa ima svoj razlog u razmatranome. [uz 119] 23. XII 1824. (posljednji sat u ovoj godini) Ovdje stupamo u ono odreenije moralnog podru-
ja.
Diferencija, drugo kao neposredno djelovanje, ponajprije prosuivanje (ali openito kao predikat refleksije). Ovdje svrha, kao odreena svrha u suprotnosti spram sredstva u pravom smislu; - formalno. a/ Predloak - subjektivitet uope apstraktno znanje - predstava uope, - kao u prirodi. b/ Namjera - odreenje postupka - na osnovu samosvijesti, na osnovu refleksije u sebi, na osnovu mojeg znanja [?] meni. Djelovanje neko injenje (ne mehaniko kao u ivotinje - ne isto pravno - sfera moje personalnosti -) kao na osnovu mene odreeno, time kao nuno odreenje. Sfera prava ne sadrava u svom principu nikakvu odreenost, jer to je ono openito slobode same personalnosti. Stoga nadlenost, doputenje - ili odreenost, osposobljavanje sporedno - to se moe uiniti, takoer dopustiti da se uzme u posjed, uini ugovor, nisam uz to vezan. U onom moralnom ja sebe vezujem, te nalazim sebe, vezan sam - Moralitet stajalite odreenja. - Ono ope volje mora biti odreeno - Odreenje u prirodi volje. 14 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
210
MORALITET
211
Tako sadrava radnja neto pozitivno - neko prisiljavanje, koje je pozitivno zasnovano u znanju, odreenje uz ovo ili ono ispoljavanje. - Dunost - Ja treba da - u refleksiji razlikovanje, izbor. - Ja, ono posebno, razlueno od opega, koje je ono supstancijalno. - Posebnost bitni momenat - dakle odreenje - ali samo to odreuje s pomou onoga opega. Prosuivanje djelovanja; odreivanje njegova kao neega opega; red, klasa. Djelovanje (je) in misaonog ovjeka - dakle openitost u njemu - to (je) ono bitno. a/ Namjera - kao takva uope. Formalna razlika uope Ono ope bilo kojeg sadraja koji jo nije odreen. Neposredni sadraj djelovanja kao u sebe reflektiran, b/ odreena suprotnost a/ aa/ moj (apsatraktni) subjektivitet - i / stvar uope / moj odreeni, konkretni subjektivitet - dobrobit / ovo je reflektirano - ope - takoer dobrobit drugih c/ Kolizija dobrobiti i prava, - openitosti volje. Namjera - openitost je stvar. Dodatak. Svakako je sluaj da u nekom djelovanju vie ili manje mogu uticati i okolnosti: u nekom podmetanju poara ne moe izbiti vatra ili se, na drugoj strani, ona moe proiriti dalje nego to je to poinilac htio. Uprkos tome ovdje se ne treba praviti razlikovanje sree ili nesree, jer se ovjek djelujui mora baviti spoljanou. Stara uzreica s pravom kae: kamen koji je baen iz ruke je avolov. Time to djelujem ja samog sebe izlaem nesrei; ona, dakle, ima pravo na mene i jest postojanje moje vlastite volje.
jektiviteta djelovanja, kako se moe nazvati, da bude utvren subjektom kao misaonim, kao objektivitet koji se zna i koji se hoe. To pravo na ovaj uvid donosi sa sobom potpunu ili smanjenu uraunljivost djece, budala, luaka itd. u njihovim postupcima. - No kao to djelovanja po svom spoljanjem opstanku u sebe ukljuuju sluajnosti posljedica, tako i subjektivni opstanak sadrava neodreenost koja se odnosi na mo i snagu samosvijesti i razboritosti - neodreenost koja ipak moe doi u obzir samo u pogledu tupoglavosti, ludila itd. kao i djeje dobi, jer samo takva izrazita stanja ukidaju* karakter miljenja i slobode volje, pa doputaju da se onaj koji postupa ne uzima po asti da je on misaon i volja. [uz 119/120] Namjera pripada cjelokupnosti djelovanja. - U predloku krivica - kao razvoj posljedice - nunost posljedica jest priroda djelovanja, jer po sebi [?] openito - Krivo ili nevino - unutarnje i spoljanje djelovanja - razlikuje se. - Krivnja kao razvoj nune posljedice sainjava prijelaz na predloak. - Djelovanje se dijeli u posljedice - u pojedinane spoljanje i ope. - Ova je dioba a/ u postupku kao takvome, po samom predloku, vid. gore, - / razliito - ono unutranje i cjelina djelovanja; - Ono unutarnje jest namjera, a radnja sredstvo, svrha - Orest a/ ubija / osveuje oca. - Ubojstvo, predloak; Sudac jo pita: koja svrha, u kojem interesu? - ini se daje indiferentno ono je dovoljno - ponajprije; da li zakletva, opa svrha; Namjera subjektivna bitnost, ija je posljedica radnja. U a/ radnja ima posljedice, njihovu openitost u sebi kao cjelinu, / on sam jest takoer posljedica, po odreenju spoljanjosti, koju ima na sebi. - / Namjera, poseb[na], iji sadraj / Formalno, interes, /* Sadraj,
* U HofTmeisterovu izdanju stoji aufhaben (imati to), ali to je, vjerojatno, tamparska greka, jer i u Glocknerovu (str. 179) i u Lassonovu (str. 104) izdanju stoji, aufheben (ukinuti). Osim toga i smisao reenice jasno govori da je rije ukidanju. - Bilj. prev. * Ispod toga: Odavde nadalje iza Nove godine. - Bilj. njem. izd.
14*
120. Pravo je namjere da opi kvalitet djelovanja nije samo po sebi nego da ga je upoznao onaj koji djeluje i da ga je time ve stavio u svoju subjektivnu volju; kao to je, obratno, pravo ob-
212
MORALITET
213
sklonost, zadovoljavanje. Ponajprije moja posebnost / Suprotnost spram prava -, Djelovanje se dijeli u openitost i posebnost. a/ Djelovanje po pojedinanosti ima prirodu uope - spolj[anjost], neposrednu openitost. Mogunost koja u tome lei - upravo sama mogunost da se uz to povezuju sluajnosti. / to postiem pri djelovanju - njegov poblii sadraj - spoljanja promjena; ne spoljanju stvar uiniti mojom, - nego (promjena u odnosu prema volji drugoga) ne stjecanje nekog vlasnitva (moe biti pri tome, ali ne kao stjecanje vlasnitva, ono bitno), nego uiniti vaeim kao sadraj mojeg subjektiviteta - Jesti (uzeti u posjed i potroiti) i gladovati(mor[alna?] je [?] strana); - neto kao ono moje - Sadraj neto subjektivno: to ja postiem? tj. sebe zadovoljavam? - tj. moj posebni interes - 121-122. Dua je radnje ono ope koje ja hou / Poblie odreenje - na osnovu moje prirodne posebnosti - Subjekt jo ne openito (dobar), jo konkretno u sebi odreen. / Dobrobit, ukupnost mojeg subjektivnog posebnog zadovoljenja. Ljudi hoe da im bude dobro. Dobrobit - volo - to je ono to je njihovo htijenje. U govoru tb tako povezano, dobrobit uinjena bitnom voljom. vv/ Dobrobit - drugih. Znai prvenstveno moralno, / Dobrobit u suprotnosti spram prava, posebno spram opega - Sloboda kao takva sama. Takva moralna svrha tie se samo uvijek posebnoga.^ Dolus indirectus - Opasnost djelovanja - ivot promaen, a/ Kraa, grabe, ranjavanje - jedan dio, ono spoljanje povrijeeno - ne ivot, beskonani'Opseg svega spoljanjega. / ali opa priroda djelovanja - u drutvu ini itavo drutvo nesigurnim, povreduje itav sklop; moje vlasnitvo ovdje nije pojedinani posjed, potpis na mjenici nije samo crno na bijelome, nego je op[e] prirode u drutvu. Moje vlasnitvo ima istu garanciju kao sve vlasnitvo u drutvu - opi posjed, drutveni posjed, sigurnost je posjedovanje kao ope vaenje; - ova je opa egzistencija povrijeena.
Prvo - djelovanje a/ konkretno - uope ono moje Drugi oblik uraunljivosti / njena opa priroda ipak samo idui rod Trei je dobro [uz 120 primjed.] Slaboumni, djeca znaju sigurno da udaraju, da pale, ali ne da time ubijaju, mogu biti ubijeni - Ova je mogunost ono ope djelovanja - U predloku moe biti samo prikladno da se udara - 100 puta kod tunjava - stolica, vr za pivo baen u glavu - oruanom rukom - No pravo (je namjere na misaonog ovjeka da pozna prirodu djelovanja, da zna da je ono*) mogunost ubojstva. Ako i nije taj odreeni postupak - ubojstvo - u ovom asu svjesno opstojao u namjeri - on zna da to lei u takvom ponaanju. b/ Osebujni sadraj. - Dobro je apsolutni sadraj Odreena suprotnost: Moj je subjektivitet jednostavna, u sebi reflektirana posebnost. - ivot, sastavljena posebnost. Djelovanje uope neto odreeno - da odreenost proizlazi iz mene, od mene - objektivno. Izvoenje djelovanja, izvoenje moje svrhe, koju sam sam odredio. Umorstvo, paljenje, kraa - opi predikati - No rod djelovanja kao spoljanji opstanak - ne moj sadraj, moje kao takvo - To nastupa spoljanje, izvan mene - Ja sam to htio; volja ima neki sadraj, subjektivitet sam nije sadraj - Paljenje zbog paljenja, ubijstvo zbog ubijstva? - Ja zadovoljan; to je moj sadraj - Openitost je moj oblik; ali jo ne moj sadraj. Spoljanji postupak samo sredstvo. Radnja nas se tie samo po svom sadraju - Pobuda - razliita od njoj osebujnoga, ali spoljanjega [?] - U uem smislu moralno.
* Tj. djelovanje. - Bilj. red.
214
MORALITET
215
121. Opi kvalitet djelovanja jest razliit sadraj djelovanja uope, sveden na jednostavni oblik openitosti. No subjekt kao u sebe reflektiran, dakle spram objektivne posebnosti ono posebno, ima u svojoj svrsi svoj vlastiti posebni sadraj, koji je odreivalaka dua djelovanja. To to je ovaj moment posebnosti onoga koji djeluje sadran i izveden u djelovanju, sainjava subjektivnu slobodu u njenom konkretnijem odreenju, pravo subjekta da u djelovanju nae svoje zadovoljenje. Dodatak. Ja za mene, u mene reflektiran, jo sam neto posebno prema spoljanosti moga djelovanja. Moja svrha sainjava njen odreujui sadraj. Ubojstvo i poar, na primjer, kao ono ope jo nisu moj pozitivni sadraj, kao subjekta. Ako je neko poinio sline zloine onda se pitamo zato ih je poinio. Nije se dogodilo ubojstvo radi ubojstva nego je pri tom bila jo jedna pozitivna svrha. Ali ako bismo rekli da se ubojstvo deava iz uivanja u ubojstvu, onda bi uitak ve bio pozitivni sadraj subjekta kao takvog, a in je onda zadovoljenje njegove volje. Pokretaki razlog nekog ina time je prije ono to nazivamo moralnim, a ovo utoliko ima podvostrueni smisao onog opeg u predloku i onog posebnog namjere. U novija vremena naroito se pojavilo to da se kod radnji uvijek pita pokretakim razlozima, dok se inae samo pitalo: je li ovaj ovjek poten, ini li on ono ta je njegova dunost? Sada se hoe gledati po srcu, i pri tom se pretpostavlja prekid onog objektivnog u radnji i onog unutarnjeg, onoga subjektivnog pokretakih razloga. Svakako treba promatrati odreenje subjekta: on hoe neto stoje zasnovano u njemu; on eli zadovoljiti svoje uivanje, postii zadovoljenje svoje strasti. Ali ono dobro i pravo ovdje takoer nije jedan puko prirodni nego kroz moju umnost postavljeni sadraj; moja sloboda, uinjena sadrajem moje volje, isto je odreenje moje slobode same. Vie moralno stajalite je stoga u tome da se u djelovanju nae zadovoljenje a ne da se ostane kod prekida izmeu samosvijesti ovjeka i objektiviteta ina, a ovaj nain shvatanja ima svoje epohe u svjetskoj povijesti kao i u povijesti individua.
122.
Po tome posebnome ima djelovanje za mene subjektivnu vrijednost, interes. Spram ove svrhe, namjere po sadraju, ono neposredno djelovanje jest u svom daljem sadraju snieno na sredstvo. Ukoliko je takva svrha neto konano, moe biti ponovo sniena na sredstva za dalju namjeru itd. u beskonano.
123.
Za sadraj tih svrha ovdje opstoji samo a) formalna djelatnost sama - da je subjekt sa svojom djelatnou pri onome to treba smatrati i unapreivati kao svoju svrhu; - za to se ljudi interesiraju ili treba da se interesiraju kao za ono svoje, za to e biti djelatni, ) Dalje, jo apstraktna i formalna sloboda subjektiviteta ima, meutim, odreeni sadraj samo u svom prirodnom subjektivnom opstanku, potrebama, sklonostima, strastima, mnjenjima, domiljanjima itd. Zadovoljenje je tog sadraja dobrobit ili blaenstvo u svojim posebnim odreenjima i u opemu, svrhe konanosti uope. Ovo kao stajalite odnosa ( 108) na kojemu je subjekt odreen u svojoj razliitosti, dakle na kojemu vai kao ono posebno, jest mjesto gdje nastupa sadraj prirodne volje ( 11); ali on ovdje nije kakav je neposredno, nego taj je sadraj, kao pripadan u sebe reflektiranoj volji, uzdignut do jedne ope svrhe, dobrobiti ili blaenstva (Enciklop, 395 i dalje)2 - stajalita miljenja koje volju jo nije shvatilo u njenoj slobodi, ve koje reflektira njenom sadraju kao prirodnome i danome - kao npr. u Krezovo i Solonovo vrijeme. [uz 123] Subjekt - u namjeri kao jedan u sebi posebno odreen - osebujni sadraj. c/ Interes da sam ja pri tome bio, pri tome djelatan - Goethe: Pleemo ve tri dana i tri noi - nitko nije mislio na revjestu 2
U 3. izdanju 478 i dalje, - Bili. njem. izd.
MORALITET
217
Napoleonovi vojnici: pljakanje, avancement - slava - astoljublje. / Ja kao konkretan subjekt. - Samo kao takav egzistiram. Ja sam a/ formalna djelatnost - ali ideja kao takva apstrakcija nije ono to odreuje, kao ono unutarnje nije odreenje samo ono moje, nego vai takoer kao ono moje; u apstraktnom pravu sam ja samo personalnost - ovdje kao onaj koji sebe unutarnje odreuje, na osnovu posebnosti onoga mojega. Ovdje, da je posebnost kao moja, poinje dioba po sadraju; - osebujni sadraj / moje zadovoljenje - u ta? apsolutne svrhe. Zadovoljstvo - samo apsolutne svrhe, svrha Jer jo formalno apstraktni subjektivitet - apstraktno odreivanje, samo prihvaanje na prirodni nain opstojeih odreenja. Ovaj je apstraktni subjektivitet isto to i Kantov praktiki um. Ovo formalno nije nita drugo nego interes, djelatnost subjektiviteta uope. Autonomija je ono formalno samoodreenje. Heteronomija, nagoni - Samo praktiki um utoliko razliit, kao objektivni oblik openitosti, to je formalnom identitetu svjesno odreenje, ono to ja hou treba da ima oblik openitosti za mene, to znam kao takvo - odreenje mojeg interesa, odreenje npr. onog doputenog - Vlasnitvo - neto ope to ssbi ne protivurjei. / Ovo odreenje - uvstva - kao ranije u tmu (ima) svoj osnov. Momenti njegova razvoja, ali jo ne u obliku umnosti - to tek u obiajnosti. - Ovo tek time to je subjektivitet napustio svoju jednostranost kao pojedinanost koja sebe u sebi zna i postavlja jest kao moment Ovdje stoga sklonosti, nagoni, sadraj - ali ne prosto na prirodni, grubi nain - pustiti maha svojim nagonima, biti odreen prohtjevima, sklonostima kao takvima - nevezan kao divljaci, surovi - nego da [se] ja drim kao u sebi reflektirano - formalna openitost. - Ovi se nagoni ne odnose neposredno, nego na cjelinu, ponajprije rjihovu cjelinu - miljenje koje reflektira, dobrobit, blaerstvo. Znam njima kao podreenima. Smetnje nagona, prirodnosti. Doputeno je -
a/ svoju dobrobit uiniti svrhom, tj. ovaj sadraj kao takav, ne suprotno personalnosti; - (takoer dunost, openito nuna) - ali ne strogo pravo, jer ponajprije samo kao posebno uope osjeaj, ljubav - ne uzdignuto do apsolutnosti, kao obiajnosni sadraj - prije se [to] moe smatrati kao posebna stvar nagona - (tako drava nad strogim pravom) - ali brak kao obiajnosni odnos posebnost, u usporedbi s linou, meutim, apsolutan. / Dunost - tome kod dobra - uplje uzdizanje za izvrsnost - Stoici Ba ovaj je pri tom bio Kao da bi se suprotnosti u meusobnom odnosu morale promatrati kao apsolutne suprotnosti - strogi moralni nazor. Dodatak. Utoliko su odreenja blaenstva zateena, ona nisu nikakva prava odreenja slobode koja je tek u njegovoj samosvrsi u dobru sebi istinita. Ovdje moemo postaviti pitanje: ima li ovjek pravo da sebi postavlja takve neslobodne svrhe koje poivaju samo na tome da je subjekt neto ivo? Ali nije sluajno da je ovjek neto ivo, nego je primjereno umu, i on utoliko ima pravo da svoje potrebe ini svojom svrhom. Nema nita poniavajue u tome da neko ivi, i njemu nije suprotstavljena nikakva via duhovnost u kojoj bi se moglo egzistirati. Samo uzdizanje onoga to je zateeno ka jednom stvaranju-iz-sebe, daje vii krug dobra, koja razliitost meutim u sebi ne ukljuuje nikakvu nepodnoljivost obiju strana. 124. Budui da je i subjektivno zadovoljenje same individue (izmeu ostaloga priznavanje njene asti i slave) sadrano u izvoenju svrha koje vae po sebi i za sebe, zato su oboje - kako zahtjev da se pojavi samo takva svrha koja se hoe i koja se postie, tako i nazor kao da se objektivne i subjektivne svrhe meusobno iskljuuju u htijenju - prazna tvrdnja apstraktnog razuma. Jest, ona** postaje neim zlim ako prelazi u to da tvrdi da ** Tj. prazna tvrdnja apstraktnog izuma. - Bilj. red.
218
MORALITET
219
je subjektivno zadovoljenje, budui da takvo opstoji (kao i uvijek u nekom izvrenom djelu), bitna namjera onoga koji postupa, a da je objektivna svrha neto takvo to mu je bilo samo sredstvo za ono*. - to subjekt jest, jest niz njegovih djelovanja. Ako su, pak, ta djelovanja niz bezvrijednih proizvoda, onda je subjektivitet htijenja isto tako bezvrijedan; ako je, naprotiv, niz njegovih ina supstancijalne prirode, tada je to i unutarnja volja individue. Pravo posebnosti subjekta da se pokae zadovoljenim ili, to je isto, pravo subjektivne slobode, ine prekretnicu j( sredite u razlici izmeu starog vijeka i modernog vremena. To je pravo u svojoj beskonanosti izraeno u kranstvu pa je uinjeno opim zbiljskim principom jednog novog oblika svijeta. Njegovim bliim likovima pripadaju ljubav, ono romantino, svrha vjenog blaenstva individue itd. - zatim moralitet i savjest, nadalje drugi oblici koji su se u onome to slijedi djelomice pokazali kao princip graanskog drutva i kao momenti politikog ureenja, a djelomice nastupili su uope u povijesti, posebno u povijesti umjetnosti, znanosti i filozofije. - Taj je princip posebnosti, pak, zacijelo jedan moment suprotnosti, te ponajprije, u najmanju ruku, isto tako identian s onim opim, kao i razliit od njega. Apstraktna refleksija fiksira, meutim, taj moment u njegovoj razlici i suprotstavljanju spram onoga opega, stvarajui tako nazor moralitetu da ovaj perenira samo kao neprijateljska borba spram vlastitog zadovoljavanja - zahtjev. Da se s odvratnou ini to dunost nalae3 Upravo to shvaanje stvara onaj psiholoki nazor povijesti koji sve velike ine i individue zna umanjiti i poniziti time da sklonosti i strasti, koje su u supstancijalnoj djelotvornosti takoer nale svoje zadovoljenje, kao i slavu i ast i druge posljedice, uope posebnu stranu, koju je ono* prije toga dekretiralo kao neto za sebe loe, pretvori
* Tj. za subjektivno zadovoljenje. - Bilj. red. 3 Vidi Schillerov distih Decisium (... Und mit Abscheu alsdann tun, wa. die Pflicht dir gebeut.) - Bilj. njem. izd. * Tj. shvaanje. - Bilj. red.
u glavnu namjeru i djelotvornu pobudu djelovanja; - o n o uvjerava, budui da su veliki postupci i djelovanje koje je opstojalo u nizu takvih djelovanja stvorili ono veliko u svijetu, a za individuu koja djeluje imali su posljedicu moi, asti i slave, njoj ne pripada ono veliko, nego sam ono posebno i spoljanje, to je od njega palo na individuu; budui da je ono posebno posljedica, ono je bilo takoer i kao svrha, i to ak kao jedina svrha. - Takva se refleksija dri onoga subjektivnoga velikih individua u kojoj je sama, pa previa u toj samostvorenoj tatini ono njihovo supstancijalno; - to je nazor psihologijskih komornika za koje ne opstoje junaci, ne zato to potonji nisu junaci, ve zato to su oni prvi samo komornici (Fenomenologija duha, str. 616).4 [uz 124] Suprotnost - a/ ne nuno - / kratko primijeeno: ne bitno, ne apsolutno, - u protivnosti, aa./ ne odline namjere i loi postupci / ne loe namjere i odlini postupci / ne odline namjere i nikakva djelovanja - natezati se s namjerama u unutranjemu - ne zbiljnost individue Namjera ne ostaje u unutranjemu, nego je dana sa samim djelovanjem - moralni je kvalitet djelovanja, tj. njegova opa svrha; Odnos spram svrhe, koja je u duhovnom carstvu po sadraju opa; a/ Ubojstvo, da li (su se) spoljanje okolnosti - / htjele; da li posljedice, tj. opi kvalitet djelovanja po svojoj spoljanjosti - Povezanost pojedinanosti s drugim okolnostima - / subjektivna namjera, osveta ili pravednost; - Svrha u svijetu slobode, priroda prirode kao duhovna / uzeta iz unutranjega - / Opstanak, postavljen u odnosu prema voljama drugih, tj. uope zbiljnost u svijetu slobode. Namjera je postignuta, tj. ne samo kao moja nego takoer kao opa stvar u duhovnom tlu. - Ovdje vie, drugaije tlo opstanka - sainjava prirodu postupka kao zbiljskoga. Moj postupak djelatan na ovom tlu, kao i podvrgnut prosuivanju. - Ja nisam svoju namjeru za sebe zadrao, nego je takoer objektivno postavio * Svezak 3. str. 489.
220
221 125. Ono subjektivno s posebnim sadrajem dobrobiti stoji, kao ono u sebe reflektirano, kao ono beskonano, ujedno u odnosu spram onoga opega, spram volje koja po sebi bitkuje. Taj moment, ponajprije stvoren u toj posebnosti samoj, jest dobrobit takoer i drugih - u potpunom, ali sasvim praznom odreenju dobrobit svih. Dobrobit mnogih drugih posebnih uope jest tada takoer bitna svrha i pravo subjektiviteta. No kako, meutim, ono ope koje je razlino od takvog posebnog sadraja, a koje bitkuje po sebi i za sebe, ovdje sebe jo nije dalje odredilo, osim kao pravo, one svrhe posebnoga mogu biti razliite od njega, njemu primjerene, ali i ne. [uz 125] S dobrobiti - onim dobrim - [dospjeli] smo u sasvim miran, u neku ruku privatno-graanski odnos - ne ono dobro nekog ovjeka, tj. to je primjereno njegovu odreenju. - Blaenstvo - opstoji neka tipina dosada u tim rijeima dobrobit i blaenstvo - jer tako neodreena, prazna refleksija. 126. Moja, kao i posebnost* drugih jest, meutim, samo pravo uope ukoliko sam slobodan. Ona stoga sebe ne moe tvrditi u protivurjenosti te svoje supstancijalne osnove; a namjera moje dobrobiti, kao i dobrobiti drugih - u kojem se sluaju ona posebno naziva moralnom namjerom - ne moe opravdati nepravni postupak. Poglavito je jedna iz izopaenih maksima naeg vremena, koja djelomice potjee iz pretkantovskog razdoblja dobrog srca i koja npr. sainjava kvintesenciju poznatih dirljivih dramskih prikaza, da se kod nepravnih postupaka valja interesirati za takozvanu moralnu namjeru i da loe subjekte valja prikazati sa srcem koje bi imalo biti dobro,
* U posebnost ) slobodna apstraktna personalnost - Bilj. njem. izd.
Razlikovanje razuma, to je meu mnogim odreenjima u nekom djelovanju namjera - ova odreenost da je svrha - umjerenost se uzdie - nema takve strasti. To je kao da se radi prosto subjektivitetu, a ne stvari. Djelovanje znai postavljanje namjere, uiniti objektivnim, upravo, da to nije subjektivno Mnjenje, mo, mogunost. - Djelovanje je zbiljnost. Ovdje vai posebnost, okolnosti, sve prednosti, tete podrijetla, talenta, karaktera - opseg inova, djelovanja - Mora se promatrati bez zavisti. Ja nisam bio ovaj, nisam ovaj. Ja sa svoje strane, u svojim odnosima moram biti zbiljski, to ja mogu - to ovjek treba, to on moe, Fichte - takve prazne ope rijei. to svatko treba, kod svakoga je razliito - Moralno ocjenjivanje ljudi - Prosuivanje sebe i drugih, sebe u usporedbi s drugima i drugih u usporedbi sa sobom. Supstancijalna priroda, to je stvar - ono objektivno, umno, nuno. Bezvrijedni proizvodi. Vrijednost je ovdje karakter djelovanja - po njenoj unutarnjoj svrsi, duhovna zbiljnost, njeno naelo. Namjera - ponajprije interes posebne volje - voljom postavljen duhovni sadraj postupka - (Osveta) pravednost, sebinost, opa svrha itd. - dakle s jedne strane stvar; - od toga zavisi priroda radnje; to po sebi i za sebe samo - dua, tijelo - duh postupka - je volja subjekta (imputaciia) - Djeca ne znaju da li pravo ili nepravo Proizvoljnost moe radnju uiniti sredstvom - ako je ono supstancijalno radnje to postalo - nita ne sainjava za mene - tome kasnije - Ono duhovno djelovanje mora imati apsolutnu vrijednost. Dodatak. In magnis voluisse sat est ima taan smisao da se treba htjeti neto veliko; ali i ono veliko se mora moi izvesti : inae je to nitavno htijenje. Lovori pukog htijenja su suhi listovi koji se nikad nisu zelenili.
222
MORALITET
223
tj. takvim koje hoe svoju vlastitu dobrobit, a moda i dobrobit drugoga; ali djelomice se ovo uenje, u povienom liku, ponovo podgrijalo, pa je unutarnje oduevljenje i ud, tj. oblik posebnosti kao takve, uinilo kriterijem onoga to je ispravno umno i odlino, tako da bi zloinstvo i misli koje ga vode, makar one bile i najplie, najupljije pomisli i najlua mnjenja, bili ispravni, umni i odlini zato to dolaze iz udi i oduevljenja; poblie vidi dolje 140. primjed. - Uostalom, valja paziti na stajalite s kojega su ovdje razmotreni pravo i dobrobit, naime kao formalno pravo i posebna dobrobit pojedinca; takozvano ope dobro, dobrobit drave, tj. pravo zbiljskog konkretnog duha, posve je druga sfera, u kojoj je formalno pravo isto tako podreen moment kao posebna dobrobit i blaenstvo pojedinca. Da je jedna od estih pogreaka apstrakcije, da privatno pravo i privatna dobrobit ini neim to spram onoga opega drave vai po sebi i za sebe, to je gore ( 29) ve primijeeno. [uz 126] Dobrobit je cjelina - ono ope. Nagon a/ neto pojedinano] - / u nekoj cjelini. - Ova cjelina sama moja pojedinanost - samo ono njeno ope. Moja se dobrobit proiruje po sebi odmah u dobrobit drugih, jer moja dobrobit ne moe opstojati bez dobrobiti drugih - tako sebino - ali ta openitost dobrobiti sama svrha za sebe, jer [je] ona povezanost umna. Dobrobit drugih sa zapostavljanjem, rtvovanjem moje - upravo ono unutarnje [,] posebno prelazi u karakter openitosti negaciju moje pojedinanosti. Opa ljubav prema ljudima - ono ope prazno - jer ljudi konkretno pojedinani. - Dobrobit individua, ukoliko ja nju sebi mogu uiniti svrhom, neto sasvim ogranieno, jer [je] u dravi, obiajnosnom stanju, zasnovana u onome objektivnome, a ne u subjektivnoim mnjenju. To znai prvenstveno neko po sadraju moralno djelovanje kao dobar za sebe. to inae znai moralno ili moralni ovjek kao pravedan mu, koji hoe, tvrdi i ini pravo - vri valjano svoje staleke i slubenike dunosti ovdje moralitet u smislu onoga formalnoga - to je po sebi
pravo da ini to s odreenom svijeu, da je to po sebi pravo - No dobrobit drugih nije po sebi meni apsolutno odreena kao svrha - Sadraj dobrobiti uope (U dravi neto drugo - ali kod individue stvar sluajnosti, proizvoljnosti njezine vlastite posebne odluke) - To je posebnost, od mene razluena posebnost, druga posebnost, - Dareljivost, koja ima to na pretek. - Drugo je initi nekome drugome iskreno usluge; to ovdje upravo nije vrijedno spomena. No im stvar stupi u refleksiju, ona je odreena kao stvar izbora, jer je predmet ovdje bitno odreen po svom odreenju, kao ono posebno. - Moju dobrobit mogu zapostavljati - nita po sebi i za sebe nuno - isto tako dobrobit drugih, i jo vie - jer ja treba da se ponajprije brinem za svoju dobrobit, isto tako drugi za svoju; -samo poto oni to proputaju, ne znaju, ukratko spoljanja, sluajna nuda ili vlastita krivica, koju ja treba da otklonim. Dobrobit je tek odreena pomo onoga partikularnoga, mnjenja - to je stvar svakoga pojedinoga, u to on stavlja svoju dobrobit. Posebne svrhe, - posebnost uope [naspram] opega uope, po sebi i za sebe odreenoga - prava. Dobrobit je samo sadraj, spram prava; - to linost kao takva - onaj interes posebnog individualiteta. Dobrobit - tako mnogo oblikovana, mnogostruko preokretljiva Strogo pravo jednostrano - kao puka moralna svrha. Parnienje - sakrivanje iza formalnog prava. Openito najbolje - ako je tako odreena svrha drave - isto tako proizvoljnost, dosjetljivost, despotizam. Ljudi su skloniji blagonaklonim postupcima, dareljivost - nego npr. - da se plate dugovi - nepravo - ipak drugo nepravo nego npr. ono svetog Krispina - da se kradu koe - da bi se siromanima napravile [cipele] - pripadao je u tamnicu. Dugovati - prevariti povjerenje - ipak neto drugo nego kraa - Povjerenje drugih, moja vlastita namjera, proraun, mogunost da se [dugovi] plate. - Povjerenje stavlja svoju stvar u mnjenje - on se sam prevario. Za posebnu dobrobit povreuje se takoer i pravo vidi idui .
224
MORALITET
225
Posredovanje - u dravi - oboje jednostrano - apstraktno;] to se moe tako openito kazati - a/ Op[e]sadraj dobrobiti, ivot, sam..[?] i realitet personalnosti. Mnogo glupog govorkanja moe biti ovdje ili ondje, esto nita dalje, esto nada ili namjeravanje nekog velikog dobitka. [uz126 primjed.] Ono znaajno pripada obiajnosnom, opem ivotu - a pitanja koja se [odnose] na ove suprotnosti dobrobiti i prava - takoer prava u nudi - tiu se samo sluajeva jedne veoma ograniene sfere; jer za takvu je vrlo malo preostalo. Veliki interesi ovjeka, njegov istiniti odnos, lee u sferi obiajnosti - ovi moralni samo su otpaci. Dodatak. Ovdje spada poznati odgovor koji je dat libelistu koji se ispriao jednim // faut done que je vive: je n'en vois pas la necessite.5 ivot nije nuno protiv onog vieg slobode. Kad sveti Krispin krade kou za siromahe onda je radnja moralna i nepravna a time nevaea.
ko koliko se smatra da slui za mogunost njegove ishrane - ak u skladu sa stalekim poloajem. [uz 127] ivot ima takoer istinsko pravo spram formalnog prava, tj. isto tako apsolutan moment. To je posebnost, po sadraju u svom totalitetu - ne kao moja dobrobit samo neka refleksivna openitost. - Dobrobit ne neto za sebe zbiljsko. ivot, beskonani nain realiteta, realna je strana same linosti, ono po sebi iza sebe odreeno, ne neko mnjenje [?]. Dobrobit apstraktna rije - Dobrobit nije u jednoj stvari - ali ivot u jednoj okolnosti, jednom momentu. Fiat justitia, pereat mundus - prazna rije. Nuda je sveta rije ako istinska - Cjelina stanja Nuda neke cjeline - ivot - porodica. Za drugu nudu vie ovlatenje. Pravo u nudi - kao opstanak - naime opi, ne ogranien - ve apstraktni opstanak kao takav; opstanak se svojim opim opsegom suprotstavlja pravu, formalno beskonano, ali u svojem opstanku ogranieno. Oba opa momenta samog prava su u koliziji - Pobuna nude ivota Dodatak. ivot kao cjelokupnost svrhe ima pravo prema apstraktnom pravu. Ako se on, na primjer, kraom hljeba moe produiti, time je dodue povrijeeno vlasnitvo nekog ovjeka, ali bi bilo nepravo ovaj postupak smatrati obinom kraom. Ako ovjeku kojemu je ugroen ivot ne bi bilo doputeno da tako postupi da bi se odrao, on bi se mogao odrediti kao ovjek lien prava, a time to bi mu bio poreen ivot, njegova bi cijela sloboda bila negirana. Osiguranju ivota svakako pripada neto mnogostruko, i ako gledamo u budunost onda se moramo upustiti u ove pojedinosti. Ali nuno je samo ivjeti sada, budunost nije apsolutna i ostaje ostavljena sudu sluajnosti. Stoga samo nuda neposredne sadanjosti moe dati za pravo nekom nepravnom postupku, jer bi u samom njegovom proputanju opet lealo izvrenje jednog i to najvieg neprava, naime, totalna negacija postojanja slobode, - ono beneficium competentiae ovdje ima svoje mjesto time to u srodnikim odnosima
127.
Posebnost interesa prirodne volje, saeta u svoj jednostavni totalitet, jest lini opstanak kao ivot. Ovaj u posljednjoj opasnosti i u koliziji s pravnim vlasnitvom nekoga drugoga valja da trai pravo u nudi (ne kao pravinost nego kao pravo), budui da na jednoj strani stoji beskonana povreda opstanka i u tome totalno bespravlje, a na drugoj strani samo povreda jednog pojedinanog ogranienog opstanka slobode, pri emu se ujedno priznaje pravo kao takvo i pravna sposobnost onoga koji je povrijeen samo u ovom vlasnitvu. Iz prava u nudi proistie dobroinstvo kompetencije da se duniku od alata, ratarskog orua, odjee, uope njegove imovine, tj. od vlasnitva vjerovnika, ostavi onoli5
upor. Rousseau, Emile III, ed. Garnier 1964, str. 223.
226
MORALITET
227
ili u drugim odnosima bliskosti lei pravo da se zahtijeva da se pravu potpuno ne rtvujemo. 128. Nuda otkriva isto tako konanost i time sluajnost prava kao dobrobiti, apstraktnog opstanka slobode a da to nije kao egzistencija posebne osobe, te konanost sfere posebne volje bez openitosti prava. Njihova jednostranost i idealitet time su postavljeni kako su ve u pojmu odreeni u njima samima; pravo je ve ( 106) odredilo svoj opstanak kao posebnu volju, a subjektivitet u svojoj svestranoj posebnosti sam je opstanak slobode ( 127) kao stoje on* po sebi, kao beskonani odnos volje spram sebe, ono ope slobode. Oba momenta, po sebi tako integrirana u svoju istinu, svoj identitet, ali ponajprije jo u meusobnom relativnom odnosu, jesu dobro kao ispunjeno po sebi i za sebe odreeno ope, te savjest kao beskonani subjektivitet koji u sebi zna i u sebi odreuje sadraj. [uz 128] Pravo - mora imati ivota - Dobrobit uzdignuta do openitosti - treba uzdizati - nekoga koji misli - prelazi na pravo - suprotnost i jedinstvo dolazi na vidjelo. Prijelaz a/ Prijelaz s prava u nudi i pravo ivot - samo ivot koji ima osoba jest neko pravo Po sebi - u pojmu nesuprotstavljen - naprotiv, na svom najviem vrhu suprotnosti - sam uzdignut do identiteta duh dolazi k sebi samome, vraa se - nalazi se - povlastica duha. Pravo - opi pojam volje Subjektivitet, posebnost - ivot Oboje jednostrano - Ideja njihovo jedinstvo / Oblik namjere kao posebnog sadraja. - Za ono ope opi je sadraj volje - duhovni - i poblie odreen takav koji u sebi sadrava opu volju (pojam - personalnost) i ono posebno (moralitet) - Konkretna sloboda. * [u rukopisu:] subjektivitet. - Bilj. njem. izd.
15*
Openitost - St(rogo) pravo - u sebi odreeno - posebnost. Ponajprije dobro - pojam volje - to za sebe pravo i opstanak - posebnost - na svom r(ealnom) vrhuncu - kao ono ope volje - to je u njoj samoj odreeno - i tako da je ova, odreenost vlastita odreenost subjekta Duhovna a/ opega / subjektivitet / sadraj s pomou pojma. Apstraktno je jo ponajprije dobro - jer smo apstraktno kao odreenost. Savjest - posebnost, koja zna svrhe, odreuje, misli - neprihvaena. Niti svrha posebnosti za sebe - niti apstraktno pravo za sebe - nego jedinstvo obiju - apstraktno pravo - apstraktna suprotnost ivota, dobrobiti - i apstraktnog prava. Duh shvaa ovo jedinstvo - shvaa sebe; teorijski prijelaz. - Subjektivno, a/ formalno znati apsolutno pravo, htjeti ono ope postupka, moj interes / ali posebno htijenje - nerazumijevanje posebnosti; samo opa posebnost u slobodi. Trei odsjek DOBRO I SAVJEST 129. Dobro je ideja, kao jedinstvo pojma volje i posebne volje - u kojoj* su apstraktno pravo kao i dobrobit i subjektivitet znanja i sluajnost spoljanjeg opstanka ukinuti kao za sebe samostalni, ali time po svojoj biti u njoj sadrani i zadrani - realizirana sloboda, apsolutna konana svrha svijeta.
* Tj. u ideji. - Bilj red.
MORALITET
229
[uz 129] Ideja dobra ponajprije sama subjektivna ili formalna. - Dobro je ono objektivno (ili, tavie, koje bi trebalo da bude objektivno). Pojam volje pravo - personalnost - tj. subjektivni opstanak - ja, kako sam ja neposredna volja - neposredna posebna volja Ova neposredna posebna volja u blaenstvu, dobrobiti, - ivot - njena vlastita openitost Ako ovjek reflektira na svoju dobrobit, ne vie kao neposredna volja Dodatak. Svaki stupanj je zapravo ideja, ali raniji stupnjevi je sadre samo u apstraktnoj formi. Tako je, na primjer, Ja kao personalnost takoer ve ideja ali u apstraktnom obliku. Ono dobro stoga je dalje odreena ideja, jedinstvo pojma volje i posebne volje. To nije neto apstraktno pravno, nego neto sadrajno puno, iji sadraj sainjava pravo kao i dobrobit.
131. Za subjektivnu je volju dobro isto tako ono upravo bitno, i ona ima samo vrijednost i dostojanstvo ukoliko mu je u svojem uvidu i namjeri primjerena. Ukoliko je dobro ovdje jo ta apstraktna ideja dobra, utoliko subjektivna volja jo nije postavljena kao prihvaena u njemu i primjerena njemu; ona stoji tako u nekom odnosu prema njemu, i to u odnosu da dobro** za nju treba biti supstancijalno - da ga ona treba initi svrhom i izvravati - kao to je dobro, sa svoje strane, samo posredovanjem subjektivne volje, s pomou kojega stupa u zbiljnost. [uz 131] Jo ne razvoj odreenja - posebnost jo nije postavljena. Subjektivitet kao takav jo nije postavljen u dobru, dakle najprije odnos - relativan - Sadraj doista neodreen - subjekt - time proizvoljnost. Odnos - Objektivitet spram... [?] subjektivne volje beskonana vanost razvoja. Treba samo biti odreen - u zbiljnost - Odreenost jo nije postavljena - Odreenost je, meutim, kao beskonana - istinski oblik - subjektivitet - Ja, ovaj, personalnost samo neposredno - stoga bez odreenja, tj. sluajnost, spoljanjost odreenja Dodatak. Dobro je istina posebne volje, ali volja je samo ono zbog ega se ona postavlja: ona nije dobra od iskona nego ono ta ona jest, moe postati samo svojim radom. S druge strane je dobro bez subjektivne volje samo jo apstrakcija bez realiteta, koji mu treba doi tek kroz nju. Razvitak duha sadri, primjereno tome, tri stupnja: 1. daje ono dobro za mene, kao ono to se hoe, dobro posebne volje i da ja to isto znam, 2. da se kae ta je dobro i da se razviju posebna odreenja dobrog, 3. konano odreivanje dobrog po sebi, posebnost dobrog kao beskonani, za sebe bivstvujui subjektivitet. Ovo unutarnje odreivanje je savjest.
** [U prirunom primjerku:] treba da bude njegovo (dobro) subjektivne volje. - Bilj. njem. izd.
130. Dobrobit u toj ideji ne vai za sebe kao opstanak pojedinane posebne volje, ve samo kao opa dobrobit, bitno kao ope po sebi, tj. po slobodi; - dobrobit nije neko dobro bez prava. Isto tako pravo nije neko dobro bez dobrobiti (fiat justitia ne treba imati za posljedicu pereat mundus). Time dobro, kao nunost da bude zbiljsko s pomou posebne volje i ujedno kao njena supstancija, ima apsolutno pravo spram apstraktnog prava vlasnitva i posebnih svrha dobrobiti. Svaki od tih momenata, ukoliko se razlikuje od dobroga, vai samo ukoliko je njemu primjeren i njemu podreen. [uz 130] a/ Formalno: znanje da (je) dobro b/ Sto je dobro ? - Posebnost - kao u c/ Ja sam ono to odluuje - znam a i odreujem to iz svog subjektiviteta - [?]kao maloprije ivot).
230
MORALITET
231
132. Pravo je subjektivne volje da ono to ona treba da prizna kao vaee uvidi kao dobro i da joj se neko djelovanje kao svrha koja stupa u spoljanji objektivitet, prema njezinu znanju njegovoj vrijednosti koju on ima u tom objektivitetu pripie kao pravno ili nepravno, dobro ili ravo, zakonito ili nezakonito. Dobro je uope bit volje u njenom supstancijalitetu i openitosti - volja u njenoj istini - ono je stoga upravo samo u miljenju i s pomou miljenja. Stoga tvrdnja da ovjek ne moe spoznati istinito, nego da ima posla samo s pojavama - da miljenje kodi dobroj volji, ove i sline predstave oduzimaju duhu kako intelektualnu tako i svu udorednu vrijednost i dostojanstvo. - Pravo da se nita ne prizna to ja ne uvida kao umno jest najvie pravo subjekta, ali je svojim subjektivnim odreenjem ujedno formalno, te pravo onoga umnoga kao objektivnoga na subjekt ostaje stoga nesumnjivo. - Zbog formalnog odreenja uvid je isto tako sposoban da bude istinit, kao i da bude puko mnjenje i zabluda. to individua dolazi do onog prava svog uvida, to po stajalitu jo moralne sfere pripada njegovoj posebnoj subjektivnoj obrazovanosti. Ja mogu sebi postaviti zahtjev, pa to mogu smatrati kao subjektivno pravo u sebi, da ja uvidi obavezu iz dobrih razloga i da je zasniva na uvjerenju, i jo vie, da je spoznaje iz njenog pojma i prirode. No to ja za zadovoljenje svog uvjerenja zatijevam od dobroga, doputenoga i nedoputenoga nekog postupka i time od njegove uraunljivosti u tom pogledu, nimalo ne povreuje pravo objektiviteta. Ovo pravo uvida u dobro je razliito od prava uvida ( 117) u pogledu postupka kao takvoga; budui da je postupak promjena koja treba da egzistira u zbiljskom svijetu, dakle, koja u njemu hoe da bude priznata, pravo objektiviteta ima po ovome lik da postupak mora biti uope primjeren onome to u tom svijetu vai. Tko eli postupati u ovoj zbiljnosti, upravo se time podvrgao njenim zakonima i priznao pravo objektiviteta. - Na isti nain ne treba sudsko uraunavanje u dravi kao objektivitetu umskog po-
jma da ostane pri onome to tko dri ili ne dri primjerenim svojem umu, pri subjektivnom uvidu u pravednost ili nepravednost, u dobro ili zlo i pri zahtjevima koje on postavlja za zadovoljenje svog uvjerenja. Na ovom objektivnom polju vai pravo uvida kao uvid u ono zakonito ili nezakonito, kao u vaee pravo, a on* se ograniava na svoje najblie znaenje, naime da bude znanje kao poznanstvo s onim to je zakonito i utoliko obavezno. Javnou zakona i opim obiajima oduzima drava pravu uvida formalnu stranu i sluajnost za subjekt, to ih to pravo jo ima sa sadanjeg stajalita. Pravo subjekta da zna postupak u odreenju dobra ili zla, zakonitoga ili nezakonitoga, ima kod djece, slaboumnih, ludih posljedicu da se i s te strane umanji ili ukine uraunljivost. Ipak se ne moe utvrditi odreena granica ovim stanjima i njihovoj uraunljivosti. No zaslijepljenost trenutka, razdraenost strasti, pijanstvo, uope ono to se naziva jakou osjetilnih pobuda (ukoliko je iskljueno ono to zasniva pravo u nudi, 120) uiniti razlogom u uraunavanju i odreenju samog zloinstva i njegove kanjivosti, te takve okolnosti smatrati kao da je s pomou njih oduzeta krivnja zloinca, znai ujedno s njime ne postupati po pravu i asti ovjeka (usporedi 100, 119, primjed.), ija je priroda upravo to da bude bitno neto openito, a ne neto apstraktno trenutno i osamljeno znanja. - Kao to palikua ovu, poput palca veliku povrinu drveta, koju je dodirnuo svjetlom, nije zapalio kao izoliranu, nego je u njoj upalio ono ope, kuu, tako on kao subjekt nije ono pojedinano ovog trenutka ili ovaj izolirani osjeaj estine osvete; tako bi on bio ivotinja s kojom bi se, zbog njene tetnosti i nesigurnosti, da bi se ukrotio njen napad bijesa, moralo bezobzirno postupati. - Da bi zloinac u trenutku svog postupka sebi morao jasno predstaviti nepravo i kanjivost svog postupka, da bi mu se moglo uraunati kao zloinstvo - ovaj zahtjev, koji mu, ini se, hoe ouvati pravo njegova moralnog subjektiviteta, odrie mu, tavie, unutarnju inteligentnu prirodu, koja u svojoj djelatnoj prisutnosti nije vezana uz wolfovsko-psiholoki lik jasnim predstavama, pa je samo u sluaju lu* Tj. uvid. - Bilj. red
232
MORALITET
233
dila tako poremeena da bi bila odijeljena od znanja i ina pojedinanih stvari. - Sfera gdje one okolnosti dolaze u obzir kao razlozi za ublaavanje kazne jest druga sfera, a ne sfera prava, to je sfera milosti. [uz 132] Odnos a/ znanje - dobro - kao odreeno, prisutno, dano. Dobro kao utvreno. - Formalno - pretpostavljeno, kao po sebi i za sebe odreeno - Vjeni zakoni bogova nepisano pravo - dravni zakoni Trea uraunljivost - Svi ovise znanju - kao to zbiljnost za mene - jest u znanju, svijesti - teorijski - (inae samo ivotinja) - ne kako ja osjeam - nego znam sloboda, subjektivitet u znanju - moj interes, meutim, kako pribaviti - povratak slobodi, pojmu. a/ Dobro treba da bude subjektivno, moje znanje Jer dobro je upravo to, imati subjektivitet kao takav u sebi, pri sebi imati njegov opstanak - Ja sam misaon - slobodan - u biu po sebi i za sebe treba da budem kod sebe Uvjerenje (je) tako oblik, ono subjektivno - dobro po sebi i za sebe - ono supstancijalni temelj. Ovo formalno izolirano stajalite je uvida za sebe, vidi iduu stranu. a/ Uvid u gledanje * formalnog prava sasvim spoljanji - Pravo - prinudno pravo - zapovjeeno je ili zabranjeno - postavljeno kao dobro - Kasnije priroda zakona / moralan - je moj sadraj - je dunost ono posebno [uz 132 primjed.] Znanje kao po sebi - priznanje uope - ono ostalo pripada sluajnosti subjekta - vjerovanju. Ponajprije spram mnjenja, svaki svoj posebni uvid, - uvjerenje - jedinstvo, sklad, strana volja, strano dobro - da, sila Ja mogu biti u zabludi, ali zakoni, vladari takoer Pravo subjekta na uvid, uvjerenje - je formalno, jednostrano - Neto moe biti vrlo istinito a da to ipak neka
* Ansehen preveo je prevodilac sa gledanje, to je zacijelo pogreno, ali cijela je reenica u originalu nejasna, tako da bi bilo teko rei to je Hegel ovdje mislio pod Ansehen. - Primjedba red.
individua ne uvia. Pravo subjektivnog uvida promatra se kao beskonano, apsolutno, emu jedino treba ovisiti da li sam ja na neto obavezan ili ne - tj. ne prosto spoljanje, nego unutarnje - Sad mora a/ biti unesena mogunost zablude - i brzo se pokazuje da je jedan uvjeren u ovo, a drugi u ono. - Dakle sluajnost uvida i uvjerenja, a ipak treba za mene - jer (je) za mene - to sluajno biti ono posljednje - ja sm tako neto sluajno, to traje u svojoj sluajnosti. Dobro, sami osnovi, meutim, je ono u emu treba da nestane sluajnost, neto ope. Uvid, uvjerenje - ono trajanje kao neto sluajno otkloniti - da bi se posebno uzdiglo u ono ope, tie se obrazovanja; - Tatina, oholost, druga raspoloenja - ne mogu se uvjeriti, dovesti k uvidu - to je ono najsublimnije, najlaskavije -ja treba da slijedim samo svoj uvid Obrazovanje, esto poeti sasvim ispoetka, s pomou stege uiti i naviknuti se, svoj uvid smatrati onim sluajnim to ne vai, nije dovoljno - razum koji rezonira nesavladiv je - ili svojeglavost: ja upravo to ne uviam - Ideja koja lei u osnovu one stege jest samo dobro, - ideja da pravo jest, vai. Moje uvjerenje koje odstupa od svega to vai ili koje jo nije dotle dolo - samo je jedan autoritet subjektivno zasnivanje na razlozima, - drugo, drava, svijet takoer autoritet, ogroman autoritet - samo moj autoritet, suprotstavljam onome. Osjeaj visine takvog autoriteta spram mojega - je strahopotovanje, potovanje uope ovo nestaje spram onog subjektiviteta - bojazan pred opim, strah za svoju posebnost. to je sveto? - to ljude dri zajedno, bilo to makar samo lako, kao sita vijenac - to je najsvetije? to za vjenost duhove ujedinjuje i ini ih ujedinjenima* - zbiljski
Ovdje i kasnije jo jednom (vid. komentar uz 142) smjera Hegel na Goetheove distihe 76. i 77. iz Godinja doba: to je sveto? To je to mnogo dua povezuje Povezivalo ih makar samo lako, kao sita vijenac. to je najsvetije? Ono to danas i vjeno duhovi Dublje i dublje osjeaju, uvijek ini samo jedinstvenijima. Bilj. njem. izd.
6
234
MORALITET
235
supstancijalna sveza - u koju je upravo onaj subjektivitet koji sebe izolira, koji hou sebi zadravati, utonuo i apsolutno zadovoljan - tako beskrajno u sebi mona da sam ja sam posve u njoj. Prazna predstava, ja zavisim samo od svog uvjerenja i uvida - kao posebnoga - Oni razlozi, predstave jesu, poblie promatrani, sami kao da su crpeni iz ope bujice predstave, pa ako oni doista lee tako izvan opevaeeg, oni su obrani sa smea, neistoe i pjene, koja pliva sasvim gore, dijete vremena, i to najpovrniji njegov lik. - Ionako, za ono to jo pripada pozitivnome, supstancijalnome u meni i po meni, zahvaljujem ja sam ovoj supstancijalnoj vezi, onome svetome. Potpuno gruba, zajednika nesvjesnost tome to sam ja, to je moja uvjerenost, osnov, uvid i tome slino. Pravo subjektivne volje da ona zna, da je znala mogla znati, - da je neto dobro ili nije dobro - zakonski ili neispravno itd. - Ovdje je ostavljeno sasvim neodreeno kakve je vrste ovo znanje - Zahtijevam li ja - sa stajalita refleksije - da sam ja uvjeren iz osnova, imam uvid to je moja stvar, koja je meni preputena - jer ja time sebe postavljam na partikularno stajalite. Moe se samo poeljeti da ljudi poznaju osnove, dublje izvore prava - ali to objektivno nije nuno. Povjerenje, vjera, zdrav um, obiaj je opi objektivni nain utemeljenja. 133. Dobro se prema posebnom subjektu odnosi tako da jest ono bitno njegove volje, koja je time na to upravo obavezana. Budui da je posebnost razliita od dobra i budui da pripada u subjektivnu volju, dobro ima prije svega samo odreenje ope apstraktne bitnosti - dunosti; zbog tog svog odreenja dunost treba da se ini zbog dunosti. >[uz 133] / Zakon, dobro - ovdje kao iz mene - posebni, vlastiti sadraj - Stupanje u razliku -
a/ Bitnost - obaveza - dunost / Dunost zbog dunosti - ne zbog njenog posebnog sadraja, nego jer (je) dunost - Odvajanje sadraja od bitnosti kao takve Dodatak. Ono bitno volje meni je dunost; ako ja sada nita ne znam nego da mi je ono dobro dunost, onda ja ostajem jo kod onog njenog apstraktnog. Ja moram initi dunost radi nje same, a to je moj vlastiti objektivitet u istinskom smislu, kojeg ja ostvarujem u dunosti: time to je ja izvravam ja sam kod sebe i slobodan sam. Zasluga i visoko stajalite Kantove filozofije u onom praktinom bila je da se istakne ovo znaenje du-
134. Kako postupanje za sebe zahtijeva poseban sadraj i odreenu svrhu, a takve jo ne sadrava apstrakcija dunosti, nastaje pitanje: to je dunost?Za ovo odreenje, ponajprije, jo nita ne opstoji osim ovoga: initi pravo i brinuti se za dobrobit, svoju vlastitu dobrobit i dobrobit u opem odreenju, dobrobit drugih (vidi 119). [uz 134] a/ Formalni odnos - znanja - dobro ovdje kao neposredno - predmet / Sadraj - posebnost - refleksija - dobro ne samo dano - voljom postavljeno - nikakve spoljanje stvari kao prirodne stvari - od volje postavljene, subjekt, dunosti bitne volje - ova moja volja - bitna volja sama - postaju vjeno postavljenima, i nije pitanje tko je onaj koji postavlja - samo oblik (svejedno tko), nego upravo princip: odreenja u bitnoj volji. Ovdje ono posebno, ali u apstraktnoj openitosti dobra ili dunosti zbog dunosti - samo predikat dobra - jest (ono) ime je to dobro - ono ope, lijepo kod Platona - posebno usporeeno s opim - jo ne posebnost koja po sebi samoj jest opa. / Odreenja dobra - tj. pitanje - po posebnosti - nemogue po pretpostavci apstraktne bitnosti.
236
MORALITET
237
Ova oba odreenja spomenuta ve gore u svojoj dijalektici - Pravo kojim dobrobit u osnovu - nepravo - dobrobit - heteronomija - spram iste dunosti - posebna stvar - eudemonija Pravo - formalno - moralna dunost tie se uvjerenja - Refleksija u sebi - pretpostavlja dalje - stajalite kao neposrednu personalnost Dodatak. Ovo je isto pitanje koje je postavljeno Isusu kad se od njega htjelo saznati ta se treba initi da se dosegne vjeni ivot; jer ono ope dobra, ono apstraktno, ne moe se kao apstraktno ostvariti, ono za to mora sauvati odreenje posebnosti. 135. Ta odreenja, meutim, nisu sadrana u odreenju same dunosti, nego, kako su oba uvjetovana i ograniena, donose upravo time prijelaz u viu sferu neuvjetovanoga, dunosti. Dunosti samoj - ukoliko je ona u moralnoj samosvijesti ono njeno bitno ili ope, kako se ono unutar sebe odnosi samo prema sebi - ostaje time samo apstraktna openitost, (ona) ima besadrajni identitet, ono apstraktno pozitivno, neodreenost kao svoje odreenje. Koliko je bitno da se izdvoji isto neuvjetovano samoodreenje volje kao korijen dunosti, kako je, naime, spoznaja volje tek Kantovom filozofijom zadobila svoj vrsti temelj i polazite s pomou misli beskonanoj autonomiji volje (vidi 133), toliko pridravanje samo moralnog stajalita, koje ne prelazi u pojam obiajnosti, sniava taj dobitak na prazan formalizam, a moralnu znanost na naklapanje dunosti zbog dunosti. S tog stajalita nije mogua nikakva imanentna nauka dunosti; svakako, mogue je spolja unijeti neku grau i tako doi do posebnih dunosti, ali iz onog odreenja dunosti kao nedostatka protivurjetja (ili kao) formalne suglasnosti sa sobom, koja nije nita drugo do utvrivanje apstraktne neodreenosti, ne moe se prijei na odreenje posebnih dunosti;
te osim toga ako takav posebni sadraj dolazi u obzir za postupanje, kriterij lei u onom principu da li je on dunost ili nije. - Nasuprot tome, mogu se na ovaj nain opravdati svi nepravni i nemoralni naini postupanja. - Dalji Kantov oblik, sposobnost da se jedan postupak predstavi kao opa maksima, donosi, dodue, konkretniju predstavu nekom stanju, ali za sebe ne sadrava nikakav drugi princip nego onaj nedostatak protivurjeja i formalni identitet. - Da nema nikakvog vlasnitva, to za sebe isto tako ne sadrava nikakvu protivurjenost, kao ni to da ovaj ili onaj narod, porodica itd. ne egzistiraju, ili da uope ne ivi nijedan ovjek. Ako je inae za sebe utvreno i pretpostavljeno da vlasnitvo i ljudski ivot treba da budu i da ih treba respektirati, onda je protivurjenost izvriti krau ili umorstvo; protivurjenost moe proizai samo u odnosu prema neemu, tj. prema nekom sadraju koji kao vrsti princip unaprijed lei u osnovu. U odnosu prema takvom principu postupak je tek ili suglasan s njime ili je u protivurjeju. No dunost, koju treba htjeti samo kao takvu ne poradi nekog sadraja, formalni identitet, jest upravo to da se iskljui svaki sadraj i odreenje. Dalje antinomije i oblija perenirantnog treba da (Sollen), u kojemu se samo vrti zgoljno moralno stajalite odnosa a da ih ne moe razrijeiti i prijei preko onoga treba da, razvio sam u Fenomenologiji duha, str. 550 i dalje; usporedi Encikl. filoz. znanosti, 420 i dalje7. Dodatak. Kada smo i ranije istakli stajalite Kantove filozofije koje je uzvieno ukoliko postavlja primjerenost dunosti umu, onda se ovdje mora otkriti nedostatak da ovom stajalitu nedostaje svaka ralanjenost. Jer stav: gledaj da li tvoja maksima moe biti postavljena kao ope naelo, bio bi vrlo dobar kad bismo mi ve imali odreene principe tome ta initi. Time to, naime, zahtijevamo od nekog principa da bi trebao moi biti i odreenjem jednog opeg zakonodavstva, tada jedno takvo odreenje ve pretpostavlja neki sadraj, a ako bi ovaj postojao onda bi primjena morala biti laka. Ali ovdje samo naelo jo nije prisutno, a kriteriji da ne treba biti nikakve protivrjenosti, ne
7
Fenomenologija sver. 3. 442 i dalje.; Enciklopedija, 3. izd. 507 i dalje.
238
MORALITET
239
proizvodi nita budui da tamo gdje nema niega ne moe postojati nikakvo protivrjeje. 136. Zbog apstraktnog svojstva dobroga pada drugi moment ideje, posebnost uope, u subjektivitet, koji je u svojoj u sebe reflektiranoj openitosti apsolutna izvjesnost sebi samome u sebi, ono to postavlja posebnost, to odreuje i odluuje - savjest. Dodatak. dunosti se moe govoriti vrlo uzvieno, a ovo govorenje uzdie ovjeka i iri njegovo srce, ali ako se ne napreduje ni do kakvog odreenja, na koncu postaje dosadno: duh iziskuje jednu posebnost prema kojoj je on u pravu. Tome nasuprot savjest je ova dublja unutarnja usamljenost sa sobom, gdje je sve spoljanje i svaka ogranienost iezla, ova prolazna povuenost u samog sebe. ovjek kao savjest vie nije sputan svrhama posebnosti a ovo je time vie stajalite, stajalite modernog svijeta koji je tek doao do ove svijesti, do ovog potonua sebe. Prethodna ulnija vremena imaju pred sobom neto spoljanje i dato, bilo to religija ili pravo; ali savjest samu sebe zna kao miljenje, kao i to da je ovo moje miljenje koje je samo za mene ono to predstavlja dunost.
sebe beskonana formalna izvjesnost sebi samoj, koja upravo stoga jest ujedno kao izvjesnost ovog subjekta. Savjest izraava apsolutno ovlatenje subjektivne samosvijesti, naime, znati u sebi i iz sebe to je pravo i dunost, te nita ne priznavati doli to ona tako zna kao dobro, i ujedno u tvrdnji da je ono to ona tako zna i hoe uistinu pravo i dunost. Savjest je, kao to jedinstvo subjektivnog znanja i onoga to je po sebi i za sebe, svetinja, koju bi bilo drskost dirnuti. No je li savjest jedne odreene individue primjerena toj ideji savjesti, je li ono to ona dri ili prikazuje kao dobro i zbiljski dobro, to se moe spoznati samo iz sadraja onoga to treba da bude dobro (Gutseinsollenden). to je pravo i dunost, jest kao ono po sebi i za sebe umno u odreenjima volje, u biti ni posebno vlasnitvo jedne individue, niti je u obliku osjeaja ili inae nekog pojedinanog, tj. osjetilnog znanja, ve bitno u obliku opih, misaonih odreenja, tj. u obliku zakona i naela. Savjest je stoga podvrgnuta ovom sudu, da li je istinska ili ne, pa je njeno pozivanje samo na svoje sopstvo neposredno suprotno onome to ona eli biti; pravilo umnog opeg naina postupka koji vai po sebi i za sebe. Drava stoga ne moe priznati savjest u njenom vlastitom obliku, tj. kao subjektivno znanje kao to ni u znanosti ne vai subjektivno mnjenje, uvjeravanje i pozivanje na subjektivno mnjenje. to u istinskoj savjesti nije razliito, ipak se dade razlikovati, a to je odreivalaki subjektivitet znanja i htijenja, koji se moe rastaviti od istinskog sadraja, postaviti za sebe i sniziti do oblika i privida. Dvoznanost u pogledu savjesti lei stoga u tome to se ona pretpostavlja u znaenju onog identiteta subjektivnog znanja i htijenja i istinski dobroga, pa se ona tako tvrdi i priznaje kao ono sveto, a tako kao samo subjektivna refleksija samosvijesti u sebi, ona ipak isto tako zahtijeva pravo koje samom onom identitetu pripada samo zbog njegova umnog sadraja koji vai po sebi i za sebe. U moralno stajalite, kako ga ova rasprava razlikuje od obiajnosnoga, pripada samo formalna savjest; istinska je navedena samo zato da bi se dala njena razlika i da bi se odstranio mogui nesporazum, kao da bi ovdje, gdje se razmatra samo formalna savjest, bilo rijei
137. Istinska savjest jest uvjerenje da se hoe ono to je po sebi i za sebe dobro; ona stoga ima vrsta naela; a ta naela njoj su za sebe objektivna odreenja i dunosti. Razliita od tog njenog sadraja, istine, ona jest samo formalna strana djelatnosti volje, koja kao ova nema nikakav vlastiti sadraj. No objektivni sistem ovih naela i dunosti i ujedinjenje subjektivnog znanja s njime opstoje tek na stajalitu obiajnosti. Ovdje, na formalnom stajalitu moraliteta, savjest je bez tog objektivnog sadraja pa je za
MORALITET
241
istinskoj, koja je sadrana tek u obiajnosnom uvjerenju, to dolazi tek u nastavku. Religiozna savjest ne pripada, meutim, uope ovom krugu. [uz 137] / prema a/ odnos / sadraj - / savjest - ono to odreuje / savjest / dijalektiki, zlo - [ 132]. Pravo subjektivne volje - da bi znala to treba da je dobro - savjest - kao proizvoljnost, kao odluujua. Pravo dunosti, dobra, po savjesti - trebalo je da ti to zna - apsolutno, ne samo spoljanje okolnosti / nikakav princip odreenja kao subjektivitet - tj. objektivitet je opa posebnost (subjektivitet), odreivanje, postavljanje razlike. Savjest je dobro, kao ona koja odreuje, koja hoe, koja se odluuje. Dobro u identitetu s izvjesnou sebe sama - ja - ivotnost. Ono najdublje najunutarnije, supstancijalno. Izvjesnost sebe sama - kao izvjes[nost] znanja dobru - Bitak i postavljanje - misterij slobode - da je to njeno samoodreenje - po sebi - pojam. Istinska je savjest formalna, tj. pretpostavlja dunosti - odreeno dobro - izraava da sam ja njima primjeren, moj subjektivitet - da sam izvjesnost sebe samoga po sebi - meni su tako kao sigurna izvjesnost. Ja to ne mogu initi. Savjestan ovjek, koji ini svoje dunosti - ali ih ne stvara tek iz sebe - One su, vjene - (nitko ne zna odakle su dole) - vjeni zakoni bogova Bitak - one su - razliite od zakon[i]tosti. Ovaj sistem dunosti ovdje jo ne opstoji, jer smo na stajalitu refleksije, koje, dodue, ima pred sobom ideju dobra, ali dobru oduzima odreenost, - ili, tavie, odreenost je shvaena jo samo apstraktno. Ovo je protiv moje savjesti, savjest to ne doputa postupam po savjesti - u koliziji koristi i dunosti - takvu korist uiniti sebi ili tebi - korist na tetu nekoga drugoga - protiv savjesti - Korist za sebe ako nije protiv dunosti i
nije nepravedna - bila bi za sebe, dakako, doputena - samo neko zlo - kao protiv prava i dunosti Opstoje, dakako, kolizije gdje je dunost protiv dunosti - dobrobit protiv dobrobiti - izvanredni sluajevi na takvim se rado zadrava cjepidlaka refleksija - djelomice zbog praznog cjepidlaarenja - Ja se ne znam odluiti - Rijeiti se svojih [?] sukrivaca takoer dobro - djelomice da bi sebi izmudrijala iz onog izvanrednog izuzetka ope odrjeenje od dunosti i prava. Ako ja kaem, pravo ti mora respektirati - i koji opi stavak ove vrste - to je meni mogue suprotstaviti neku instanciju. - U izvanrednim sluajevima, gdje nestaje ono objektivno, - ope u sebi - a za sve sluajeve vrlo je razliito - kao to je razliita odreenost ptica i riba - premda letee ptice. [uz 137 primjed.] Opstoji apsolutno mjerilo savjesti - to je ono to ga ima sama savjest - Ja to nisam znao, moja mi savjest to nije rekla - upravo zla savjest - boanska savjest - Boga za svjedoka - Bog je bog istine - ne poputati sebi samom loa savjest - ovaj me se sud ne tie - to je upravo moja savjest, jer ako naela prava itd. nisu u mojoj savjesti, to nemaju spram mene nikakva zahtjeva; Ja prihvaam samo to zatiem u svojoj savjesti, inae nikakav izvor - savjest koja luta - Time ovjek naputa svoje dostojanstvo, supstancijalitet. Njegovo uvjeravanje nita ne vai, ono je protiv njegove apsolutne asti - ako (je) tako kako on kae to njega valja ubiti kao tetnu ivotinju, ija priroda nije nita drugo od zla i razorna - ili u najmanju ruku odstraniti iz drutva - takve ono ne moe da treba. - Vi ne treba takoer da mene potrebujete; Ja sam za sebe, samosvrha Dobro neka tako bude - ali za tebe, potrebovati tj. stajati u pravnoj, obiajnosnoj zajednici - ne prosto u ugovoru a sm ugovor pretpostavlja povjerenje. Postupci, ispoljavanja ljudi takve su pojedinanosti jednog spram drugoga da samo spram toga sigurni, mirni samo s pomou opeg osiguranja, povjerenja, da su ozbiljno miljeni, u najmanju ruku da su prostoduni. Mnotvo ljudi prolazi ulicama, govorim s mnotvom, pouzdajem se u to da me nee opljakati, ubiti - idu prema meni, obueni su (kod orijenta16 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
242
MORALITET
243
laca pretraivanja odijela). Kad bih ja pretpostavljao da bi oni bili savjesti koje lutaju, oni koji priznaju samo ono kao pravo to bi nali u svojoj subjektivnoj savjesti, tako da bi u tome nali suprotnost svemu to je pravedno i obiajnosno, mada bih se ja osjeao loije nego medu razbojnicima, jer ovima znam da su razbojnici - oni, meutim, imaju spoljanji izgled i sve naine izraavanja - ak religije, prava, dobra, savjesti Mnogi nesporazumi sa strane religije - stajalita krana - u njihovom prvom istupu - Pravedniku nije dan nikakav zakon, a/ Samo pravedniku - lako tako iskrivljeno - da svaki sebe odmah smatra ve po sebi i za sebe pravednikom - i to time da on ne priznaje nikakav zakon, ovaj negativitet sainjava pravednika; naprotiv /ono to ini pravednik - jest sam zakon [on] mu nije dan - kao idovski zakoni - Policijske zakone itd. ini svaki pravednik - ljudi esto nevoljko tome da je to odreeno, da je dan takav zakon - kao da bi u tom odreivanju leala pretpostavka da to oni ne treba da ine, da su (oni stoga) nepravedni, / Zakoni, opa su naela, svakako, ogranieni - utoliko vie to je pozitivniji njihov sadraj - jesti sveti kruh, subotom upati klasje - ali u sluaju nude - ne openito - Velianstvo savjesti - ali samo u izuzetnim sluajevima, tj. samo savjesno. to subjektivitet istinski moe oistiti - njegovi su vlastiti ini, njegove posebnosti - uinjeno u sebi stvoriti neuinjenim - sebe apsolvirati - ne od dobra, zakona, nego od zla - ova beskonana energija, velianstvo savjesti, ja kao apstraktan, kao beskonaan, u kojemu nestaje ono konano - ali samo ukoliko je ova izvjesnost identina s onim supstancijalnim, istinskim. Dodatak. Ako govorimo savjesti onda se lako moe pomisliti da je ona za volju svoje forme, koja je ono apstraktno unutarnje, ve po sebi i za sebe ono istinito. Ali savjest kao ono istinsko jest ovo odreenje nje same da hoe ono to je po sebi i za sebe dobro i dunost. Ali mi ovdje imamo posla tek sa apstraktno dobrim, a savjest je jo bez onog objektivnog sadraja, samo je tek beskonana izvjesnost same sebe.
138. Taj subjektivitet, kao apstraktno samoodreenje i ista izvjesnost samo samoga sebe, pretvara u sebe isto tako sve odredbe prava, dunosti i opstanka kao to je on rasudivalaka mo da za neki sadraj samo iz sebe odredi to je dobro, kao to je ujedno mo kojoj isprva dobro, samo predstavljeno i koje treba da bude, zahvaljuje zbiljnost. Samosvijest, koja je dola uope do ove apsolutne refleksije u sebi, zna sebe u njoj kao takvu kojoj nijedno opstojee i dano odreenje nita ne moe i ne treba da naudi. Kao openitiji lik u povijesti (kod Sokrata, stoika itd.) pojavljuje se pravac - da se prema unutra u sebi trai i iz sebe zna i odreuje to je pravo i dobro - u epohama kad ono to u zbiljnosti i obiaju vai kao pravo i dobro ne moe zadovoljiti bolju volju. Ako joj je opstojei svijet slobode postao nevjeran, onda ona sebe ne nalazi vie u dunostima koje vae, pa mora nastojati da u zbiljnosti izgubljenu harmoniju dobije samo u idealnoj unutranjosti. Budui da je tako samosvijest shvatila i stekla svoje formalno pravo, sada se radi tome kakav je sadraj to ga ona sebi daje. [uz 138] Spoljanji svijet njenog nastupanja Stajalite apstraktne savjesti, apstraktne subjektivne slobode u sebi. To je glavno stajalite i bolest ovog vremena. Razrjeenje - strahopotovanje spram opstojeega objektivnoga u obiajima - refleksija - to se eli vidjeti samo u obliku da ja, ovaj, to hou. Potpuna nepostojanost onoga unutarnjega; samo spoljanja sila, policija, zajednika povlastica. Dodatak. Ako blie posmatramo ovo iezavanje i vidimo da u ovom jednostavnom pojmu nastaju sva odreenja i iz njega ponovo moraju nastati, onda se ono najprije sastoji u tom da se sve to priznajemo kao pravo ili dunost od misli moe pokazati kao neto nitavno, ogranieno i posve ne apsolutno. Tome nasuprot, subjektivitet, onako kako on sav sadraj ponitava u se16*
244
MORALITET
245
bi, smije ga ponovo razviti. Sve to nastaje u obiajnosti biva stvoreno kroz ovu djelatnost duha. S druge strane nedostatak ovog stajalita je u tome da je ono puko apstraktno. Ako ja moju slobodu znam kao supstanciju u sebi, onda sam bez injenja i ne djelujem. Ali ako napredujem sa djelovanjima, ako traim naela, onda poseem za odreenjima, a zahtjev je onda da ona bude izvedena iz pojma slobodne volje. Ako je odatle pravo da pravo i dunost ieznu u subjektivitetu, onda je, s druge strane, nepravo ako se ovaj apstraktni temelj ponovo ne razvija. Samo u vremenima u kojima je zbiljnost prazna bezduhovna i dranja liena egzistencija, individui moe biti doputeno da iz zbiljske ivotnosti pobjegne nazad u unutarnju ivotnost. Sokrat se pojavio u dobu propasti atinske demokratije: on je uinio da iezne ono postojee i pobjegao je u sebe da bi tamo traio ono pravedno i dobro. A u naem dobu se manje ili vie dogaa to da strah od postojeeg vie nije prisutan i da ovjek hoe da ima ono vaee kao svoju volju, kao ono to je on priznao. 139. Samosvijest, u ispraznosti svih inae vaeih odreenja i u istoj unutranjosti volje, isto je tako mogunost da ono po sebi i za sebe openito, kao proizvoljnost da vlastitu posebnost uini principom nad onim opim i da je postupkom realizira - da bude zla. Savjest je, kao formalni subjektivitet, naprosto to da je spremna da se preobrati u zlo. Oboje, moralitet i zlo, ima svoj zajedniki korijen u samoj svojoj izvjesnosti, koja za sebe bitkuje, za sebe zna i odluuje. Izvor zla uope lei u misteriju, tj. u onome spekulativnome slobode, njenoj nunosti da izae iz prirodnosti volje i da bude spram nje unutarnja. To je ta prirodnost volje koja poinje da egzistira u onoj suprotnosti kao protivurjeje sebi samoj i kao nepodnoljiva sa sobom, pa je tako ova posebnost same volje, koja se dalje odreuje kao zlo. Posebnost je, naime, samo kao ono dvostruko, ovdje suprotnost prirodnosti spram unutranjosti volje, koja je u toj suprotnosti samo relativan i formalan bitak za sebe, to
svoj sadraj crpe samo iz odreenja prirodne volje, elje, nagona, sklonosti itd. tim eljama, nagonima itd., kae se, pak, da mogu biti dobri ili takoer zli. Meutim budui da volja u tom odreenju sluajnosti to ga oni imaju kao prirodni, pa time i oblik koji ona ovdje ima, posebnost, njih sama ini odreenjem svog sadraja, ona je suprotstavljena openitosti kao onome unutarnje objektivnome, dobrome, koje ujedno s refleksijom volje u sebe i spoznavalakom svijesti nastupa kao drugi ekstrem prema neposrednom objektivitetu, onome zgoljno prirodnome, pa je tako ta unutranjost volje zla. ovjek je stoga ujedno, isto tako po sebi ili od prirode kao i svojom refleksijom u sebe, zao, tako da nije za sebe zlo ni priroda kao takva, tj. kad ona ne bi bila prirodnost volje koja ostaje u svom posebnom sadraju, niti refleksija koja ide u sebe, spoznavanje uope, kad se ne bi drala u onoj suprotnosti. - S tom stranom nunosti zla isto je tako apsolutno sjedinjeno da je to zlo odreeno kao ono to nuno ne treba da bude, tj. da ga treba ukinuti, ne to da ono prvo stajalite razdvajanja ne treba uope da nastupi - ono sainjava, tavie, odvajanje neumne ivotinje od ovjeka - nego da se ne zadri na njemu i da se posebnost ne zadri kao ono bitno spram opega, da se ono prevlada kao nitavno. Nadalje, kod te nunosti zla ono je subjektivitet kao beskonanost ove refleksije, koja tu suprotnost ima pred sobom i koja je u njoj; ako on ostane kod nje, tj. ako je zao, onda je on time za sebe, smatra sebe kao pojedinanoga pa je sam ta proizvoljnost. Pojedinani subjekt kao takav stoga je naprosto kriv za svoje zlo. [uz 139] a/ Zlo kako mogue? - Izvor zla - kako ono tue, negativno dolazi u pozitivno, dobro? - eli se vidjeti ovo negativno u dobru, njegovoj suprotnosti. Stari nisu imali, nisu poznavali pitanje iivoru zla; ne ovu apstrakciju dobra i zla (kao spoznaju dobra i zla) dodue zlo, zloinstvo - ali u svojim konkretnim likovima ljudi i postupaka - ne tako neka suprotnost kako smo navikli - takoer ne dubina duha - dubina duh u sebi, tj. u svojoj istoj apstrakciji, - svjetlo i tama - ne duh, ali tako
246
MORALITET
247
ponajprije samo afirmativno za sebe u svojoj slobodi spoznat [?] / Subjektivitet - (sloboda - apsolutno miljenje oblik jedinstvo sa mnom samim, - svijest koja razlikuje), koji sebi daje neki osebujni sadraj - prije nagone, dobrobit - jo ne spram ideje, spram dobra; - isti sadraj, ukoliko se on zadrava spram dobra. Apstraktna unutranjost ima neki predmet, odreenje dvostruko: openitost ili posebnost jednu pored druge - proizvoljnost Opstoji izbor - proizvoljnost - jer neodreen - ali ne samo izmeu ovoga i onoga nego izmeu dobra i zla objekta volje. Supstancijalno odreenje - bitak volje po sebi i za sebe* - u svojem suprotstavljanju. ovjek misaona svijest - Miljenje njegove biti - opega - njegove volje - izbor dobra i zla - uraunljivost s tog gledita. Biti kriv - kao ono moje - ako sam ja zao, to je apsolutno moja krivica, tj. objekt volje postavljen je po sebi i za sebe, s pomou uma, izbora, odluke. To je subjektivno, tj. ja - to nitko drugi, ili drugo, nije poinio, ili htio, ili zakljuio - nego ja - nikakva od drugoga dana predstava ili sila - Apsolutni subjektivitet ne moe se prisiliti [uz 139 primjed.] Prirodna volja - ni dobra ni zla - nikakvi zli narodi [;] takozvani prirodni, neduni narodi - ravije nego zli Zlo je ono najgore - to apsolutno ne treba da postoji - Priroda jo gora Od prirode zao - tj. jer ono prirodno to je on ujedno volja, ovo je samo njenom odlukom. Stari zavjet - zakon - za spoznaju zla - Zakon tek ini zlim Nijedan ovjek nije zao, zlo zbog zla; - nego afirmativno - sklonost, svrha - svakako; ali ovo afirmativno prirodno * Bitak po sebi i za sebe - das Anund-frsichsein - Bilj. prev.
Dodatak. Apstraktna izvjesnost koja sama sebe zna kao temelj svega ima mogunost u sebi da hoe ono ope pojma, ali i mogunost da neki posebni sadraj uini principom i da ga realizira. Onome zlom, koje je ovo posljednje, time uvijek pripada apstrakcija izvjesnosti njega samog a samo ovjek, i to ukoliko on moe biti i zao, jest dobar. Dobro i zlo su nerazdvojivi a njihova nerazdvojivost lei u tome da pojam sebi postaje predmetan a kao predmet ima neposredno odreenje razlike. Zla volja hoe neto to je suprotstavljeno openitosti volje, a dobra volja, naprotiv, dri se primjereno svom istinskom pojmu. Tekoa kod pitanja kako volja moe biti zla, najee dolazi otuda da se volja misli samo u pozitivnom odnosu prema samoj sebi i predstavlja kao neto odreeno, to je za nju, kao ono dobro. Ali pitanje porijeklu zla ima sada jasniji smisao: kako u ono pozitivno ulazi ono negativno? Ako je u stvaranju svijeta Bog pretpostavljen kao ono apsolutno pozitivno, stvar moemo obrtati kako hoemo, no ono negativno se ne treba spoznavati u ovom pozitivnom, jer ako se hoe prihvatiti jedno doputenje od strane Boga, onda je takav pasivan odnos neto nedostatno i neto to nita ne kazuje. U mitolokoj religijskoj predstavi porijeklo zla se ne poima, to znai, jedno nije spoznato u drugom, nego postoji samo jedna predstava jednom sljedovanju i naporednosti, tako da ono negativno izvana dolazi na ono pozitivno. Ali ovo ne moe biti dovoljno misli koja iziskuje neki osnov i traga za jednom nunou i u onom pozitivnom eli shvatiti ono negativno kao ono to se samo ukorjenjuje. Rjeenje, kako ga pojam shvata, sada je ve sadrano u pojmu jer pojam, ili konkretnije reeno, ideja, na sebi bitno ima to da sebe razlikuje i da sebe postavlja negativno. Ako se ostaje kod onog puko pozitivnog, to jest, kod isto dobrog, koje treba biti dobro u svojoj izvornosti, onda je ovo prazno odreenje razuma koji se vrsto dri takvog apstraktnog i jednostavnog i time to postavlja pitanje uzdie ga do neeg tekog. Ali sa stajalita pojma pozitivitet se shvaa tako da je on djelatnost i razlikovanje od samoga sebe. Zlo, dakle, kao i dobro, svoje porijeklo ima u volji, a volja je u svom pojmu dobra kao i zla. Prirodna volja je po sebi protivrjenost, da sebe razlikuje od same sebe, da bude za sebe i da bude unutarnja. Ako bi se sada reklo da zlo sadri blie odreenje u tome da je ovjek zao ukoliko je on prirodna volja, onda bi se ovo protivilo uobiajenoj predstavi koja upravo prirodnu volju misli kao ne-
248
MORALITET
249
dunu i dobru. Ali prirodna volja je suprotstavljena sadraju slobode, a dijete, neobrazovan ovjek, koji imaju prirodnu volju, podvrgnuti su niem stupnju sposobnosti uraunljivosti. Ako sada govoriimo ovjeku, onda ne mislimo na dijete nego na samosvjesnog ovjeka; ako se govori dobru onda se misli na njegovo znanje. Ono prirodno je, svakako, po sebi prostoduno, niti je dobro niti zlo, ali ono prirodno koje se odnosi na volju kao slobodu i kao njeno znanje, sadri odreenje onog neslobodnog i stoga je zlo. Ukoliko ovjek hoe ono prirodno, ono vie nije puko prirodno nego je ono negativno prema dobru, kao pojam volje. - Ali, ako bi se htjelo rei da bi ovjek, poto zlo lei u pojmu i nuno je, bio bez krivice ako se toga dohvati: onda se moe uzvratiti da je odluka ovjeka vlastiti in, in njegove slobode i njegove krivice. U religijskom mitu se kae da je ovjek slian Bogu u tome da posjeduje spoznaju dobra i zla, naukovanje Bogu prisutno u svemu, time to nunost ovdje nije nikakva prirodna nunost, nego je odluka upravo ukidanje ovog podvostruenog, dobrog i zlog. Budui da mi dobro kao i zlo stoji nasuprot, ja imam izbor izmeu obojega, mogu se odluiti za oboje, pa i jedno i drugo prihvatiti u moj subjektivitet. Priroda onog zlog je, dakle, da ga ovjek moe htjeti ali ga ne mora nuno htjeti. 140. Budui da samosvijest zna iz svoje svrhe izvesti neku pozitivnu stranu ( 135) koja je toj svrsi potrebna, jer pripada konkretnog zbiljskog postupanja, ona zbog takve strane, za volju neke dunosti i odline namjere, moe tvrditi da je to za druge i za nju samu dobar postupak, iji se negativni bitni sadraj ujedno u njoj, kao u sebe reflektiranoj, dakle svjesnoj onoga opega volje, usporeuje.* njome; - [za] druge, onda je to licemjerstvo, 8 - [za] sebe samu, onda je to jo vii vrhunac subjektiviteta, koji sebe tvrdi kao ono aposolutno. Taj posljednji, najzamreniji oblik zla, kojim se zlo obraa u dobro, a dobro u zlo, kojim svijest sebe zna kao ovu mo, a stoga kao apsolutnu - jest najvii vrhunac sub?*Umetnuto u prirunom primjerku. Bili. niem. izd.
jektiviteta u moralnom stajalitu, obliku u kojemu cvjeta zlo u nae vrijeme, i to s pomou filozofije, tj. plitkosti misli, koja je jedan duboki pojam premjestila u taj lik, prisvojivi ime filozofije, isto tako kao to je zlo prisvojilo ime dobra. elim u ovoj primjedbi ukratko navesti glavne likove tog subjektiviteta, koji su postali sasvim obini. to se tie a) licemjerstva, u njemu su sadrani momenti a) znanje istinski opega, bilo u obliku samo sjeaja prava, i dunosti, bilo u obliku daljeg poznavanja i spoznaje tome ; ) htijenje posebnoga, koje se protivi tome opemu, i to ) kao posebno znanje obaju momenata, tako da je za samu hotilaku svijest samo njeno posebno htijenje odreeno kao zlo. Ta odreenja izraavaju postupanje sa zlom savjeu, a jo ne licemjerstvo kao takvo. - Bilo je vrijeme kad je postalo vrlo vanim pitanjem da li je neka postupak samo utoliko zao ukoliko se dogaa sa zlom savjeui, tj. s razvijenom svijeu upravo naznaenih momenata. - Pascal (Le Proviniales 4e lettre) izvlai vrlo dobro zakljuak iz potvrenog pitanja: lis seront tous damnes ces demi-pecheurs, qui ont quelque amour pour la vertu. Mais pour ces franespecheurs, pecheurs endurcis, pecheurs sans melange, pleins et acheves, l'enfer ne les tient pas: ils ont trompe le diable force de s'y abandonner. 9 * Subjektivno pravo
* Pascal navodi tu takoer Kristovo zauzimanje na kriu za svoje neprijatelje: Oe, oprosti im jer ne znaju to ine'. - suvina molba ako okolnost da oni nisu znali to su uinili podjeljuje njihovu postupku kvalitet da nije zao, dakle, da mu ne treba opratanje. Isto tako navodi on Aristotelov nazor (mjesto se nalazi Nikomahovoj Etici, III, 2.[1110 b27] koji razlikuje da li je ili onaj koji djeluje; u onom sluaju neznanja postupa on nedobmvoljno (to se neznanje odnosi na spoljanje okolnosti; vidi gore 117) pa mu se ne "moe uraunati djelovanje. drugom sluaju, meutim, kae Aristotel: Ne spoznaje svaki nevaljanac to treba initi i dopustiti, i upravo taj nedostatak () ini ljude nepravednima i uope zlima. Nespoznaja izbora dobra i zla ne ini da je neko djelovanje nedobrovoljno (da se ne moe uraunati), ve samo daje ono loe. Aristotel je, dakako, imao dublji uvid u vezu spoznaje i htijenja nego to je to postalo obinim u povrnoj filozofiji, koja ui da su istinski prinicipi obiajnosnog djelovanja nespoznavanje, ud i oduevljenje. 9 Svi e biti prokleti, ovi polugrenici, koji prema vrlini imaju jo neku ljubav. Ali oni opepoznati grenici, okorjeli grenici, grenici bez primjese, potpuni i savreni, te pakao vie nema, oni su prevarili avola time to se posve predaju (prva reenica se ne slae sa originalom)
250
MORALITET
251
samosvijesti da zna postupak prema odreenju kakav je on po sebi i za sebe dobar ili zao, ne mora se s apsolutnim pravom objektiviteta, tog odreenja tako pomiljati u koliziji da se oba predstavljaju kao rastavljivo ravnoduna i sluajna jedno spram drugoga, koji je odnos stavljen u osnov poglavito i kod preanjih pitanja djelotvornoj milosti. * Zlo je prema formalnoj strani ono najvlastitije individue, budui da je ono upravo njezin subjektivitet, koji sebe postavlja upravo posebno za sebe pa je time upravo njezina krivnja (vidi 139 i primjedbu uz preanji ), a prema objektivnoj strani ovjek je, po svom pojmu kao duh, ono umno ope, pa ima apsolutno u sebi odreenje openitosti, koja sebe zna. Stoga to znai da se s njime ne postupa po asti njegova pojma, kad bi se strana dobra i time odreenje njegova zlog djelovanja kao zloga odijelila od njega i kad mu se ne bi pripisivalo kao zlo. Koliko se odreeno ili u kojem se stupnju jasnoe ili tame svijest onih momenata u njihovoj razliitosti razvila do nekog spoznavanja i koliko je zlo djelovanje izvreno manje ili vie s formalnom zlom savjeu, to je sporednija strana, koja se tie vie empirijskoga. b) No zlo i djelovati sa zlom savjeu jo nije licemjerstvo; ovome pridolazi jo formalno odreenje neistinitosti da se zlo prije svega tvrdi kao dobro za druge i da se ovjek spolja uope pravi dobar, savjestan, poboan itd., to je na taj nain samo vjetina prijevare drugih. Zao ovjek, meutim, moe nadalje u svom ostalom injenju dobra ili pobonosti, uope u dobrim razlozima, za sebe samoga nai ovlatenje za zlo preokreui ga s pomou njih za sebe u dobro. Ta mogunost lei u subjektivitetu, koji kao apstraktni negativitet zna sva odreenja kao podvrgnuta njemu i kao takva koja dolaze iz njega. Ovoj privremenoj mjeri valja c) ponajprije pribrojiti onaj lik koji je poznat kao probabilizam. On je stvorio princip da je neko djelovanje doputeno i da savjest u tom moe biti sigurna, a za koji svijest
* [u rukopisu:] Djelotvorna milost - ovjek apsolutno pasivan; milost ni je ovjeku neto imanentno.
zna pronai bilo kakav dobar razlog, pa makar to bio samo autoritet nekog teologa, sve ako drugi teolozi i odustaju od njegova suda, ak i u toj predstavi jo opstoji ispravna svijest da takav razlog i autoritet daje samo probabilitet, premda je to dostatno za sigurnost savjesti; u tome se priznaje da je dobar razlog samo takve kakvoe da pored njega moe biti drugih, u najmanju ruku isto tako dobrih razloga. Pri tome valja takoer jo spoznati ovaj trag objektiviteta da to treba biti razlog koji odreuje. No kako je odluka dobru ili zlu postavljena na mnogo dobrih razloga, pod kojim su obuhvaeni i oni autoriteti, a tih je razloga tako mnogo i tako suprotnih, zato se u tome nalazi ujedno i to da nije ovaj objektivitet stvari, nego da je subjektivitet onaj koji ima da odluuje - strana kojom su proizvoljnost i samovolja uinjene onim to odluuje dobru i zlu, pa je potkopana obiajnost, kao i religioznost. No da je to vlastiti subjektivitet u koji pada odluka, to jo nije izraeno kao princip: naprotiv se, kao to je primijeeno, neki razlog prikazivao kao ono to odluuje; probabilizam je utoliko jo lik licemjerstva. d) Idui je vii stupanj da se dobra volja treba sastojati u tome to ona hoe dobro; to htijenje apstraktno dobroga treba da dostaje, tavie, treba da bude jedini zahtjev da bi bilo dobro. Budui da djelovanje kao odreeno htijenje ima neki sadraj, a apstraktno dobro, meutim, nita ne odreuje, posebnom je subjektivitetu pridrano da mu dade njegovo odreenje i ispunjenje. Kao to je u probabilizmu - za onoga koji sam nije ueni reverend Pere - autoritet jednog takvog teologa po kojemu se moe supsumirati 10 neki odreeni sadraj pod [u] ope odreenje dobroga, tako je ovdje svaki subjekt neposredno stavljen u tu ast da apstraktnom dobru dade sadraj ili, to je isto, da neki sadraj supsumira pod ono ope. Taj sadraj je na postupku kao konkretnom uope jedna strana, kakvih on ima vie, strane koje mu, moda, mogu dati ak predikat zloinakog i ravog djelovanja. No ono moje subjektivno odreenje dobra jest od mene u djelovanju znano dobro, do10
umetnuto u rukopisu
MORALITET
253
bra namjera ( 114). Time nastupa suprotnost odreenja; po jednome od njih djelovanje je dobar, po drugima, meutim, zloinaki. ini se da je time kod zbiljskog postupka takoer nastalo pitanje da li je namjera i zaista dobra. No da je dobro zbiljska namjera, to, pak, ne moe biti samo uope, nego mora moi ak uvijek biti sluaj sa stajalita gdje subjekt ima apstraktno dobro kao odredbeni razlog. to je takvim djelovanjem koje se, s druge strane, odreuje kao zloinako i zlo, povrijeeno od dobre namjere, takoer je, dakako, dobro, pa se ini da se radi tome koja je meu tim stranama najhitnija. No ovo objektivno pitanje ne pripada ovamo, ili, tavie, to je subjektivitet same svijesti ija odluka jedino sainjava ono objektivno. Bitno i dobro ionako su istoznani; prvo je isto takva apstrakcija kao i drugo; dobro je ono to je u pogledu volje bitno, a ono bitno u tom pogledu treba da je to da je neko djelovanje za mene odreeno kao dobro. Supsumcija, meutim, bilo kojeg sadraja pod dobro proizlazi za sebe neposredno iz toga to se to apstraktno dobro, budui da nema gotovo nikakva sadraja, sasvim reduciralo samo na to da znai uope neto pozitivno - neto to bilo u kojem pogledu vai i tc po svojem neposrednom odreenju moe takoer da vai kao bitna svrha; - npr. initi dobro siromasima, brinuti se za sebe, za svoj ivot, za svoju porodicu itd. Nadalje, kao to je dobro apstrakcija, tako je dakle i ono loe neto besadrajno to dobiva svoje odreenje od mog subjektiviteta; i s te strane takoer proizlazi moralna svrha da se mrzi i iskorjenjuje to neodreeno loe. Kraa, kukaviluk, umorstvo itd. uope kao djelovanje koje je izvrila subjektivna volja, a imaju neposredno odreenje da budu zadovoljenje jedne takve volje, dakle neto pozitivno a da bi se djelovanje uinilo dobrim, stoji samo do toga da se ta pozitivna strana zna kao moja namjera u njemu, a ta je strana bitna za odreenje djelovanja da je ono dobro zato to je ja znam u svojoj namjeri kao ono dobro. Na ovaj su nain, zbog pozitivne strane svog sadraja, uinjeni dobrom namjerom i time dobrim djelovanjem: kraa da bi se siromasima uinilo dobro, kraa, bijeg iz bitke zbog dunosti prema svom ivotu, da bi se ovjek brinuo za svoju porodicu (moda uz to jo i siromanu)
- umorstvo iz mrnje i osvete tj. da bi se zadovoljio samoosjeaj svog prava, prava uope, i osjeaj ravosti drugoga, njegova neprava spram mene ili spram drugih, spram svijeta ili uope naroda, unitenjem tog loeg ovjeka, koji u sebi ima ono loe samo ime se, u najmanju ruku, daje prilog svrsi iskorjenjivanja loega. Dovoljna je najmanja obrazovanost razuma da bi se, kao to su uinili oni ueni teolozi, za svako djelovanje nala neka pozitivna strana i time dobar razlog i namjera. - Tako se reklo da zapravo nitko nije zao, jer nitko ne eli zlo poradi zla, tj. ne ono isto negativno kao takvo, nego hoe uvijek neto pozitivno, dakle s tog stajalita neko dobro. U ovom je apstrak : mom dobru nestala razlika izmeu dobrog i zlog i sve zbiljske dunosti; stoga prosto htjeti dobro i pri nekom djelovanju imati dobru namjeru, to je taj nain, tavie, zlo, ukoliko se dobro hoe samo u toj apstrakciji, pa se time njegovo odreenje preputa proizvoljnosti subjekta. Uz ovo mjesto ide i zloglasno naelo: svrha posveuje sredstvo. - Onako za sebe, taj je izraz, prije svega, trivijalan i ne kae nita. ovjek isto tako neodreeno moe odvratiti da sveta svrha, zacijelo, posveuje sredstvo, ali nesveta ga svrha ne posveuje. Ako je svrha ispravna, onda su i sredstva, to je, utoliko tautoloki stav ukoliko je sredstvo upravo ono to nije nita za sebe, nego to je zbog neega drugoga imajui u tome, u svrsi, svoje odreenje i vrijednost - ako je, naime, uistinu sredstvo. - No onim se naelom ne misli prosto formirani smisao, nego se pod njim razumijeva neto odreenije, naime, da je doputeno, tavie, da je i dunost da se za dobru svrhu upotrijebi kao sredstvo neto to za sebe nije upravo nikakvo sredstvo da se povrijedi neto to je za sebe sveto, dakle da se zloinstvo uini sredstvom jedne dobre svrhe. Pri onom naelu lebdi pred oima, s jedne strane, neodreena svijest dijalektici onoga pozitivnoga to se prije toga opazilo u pojedinanim pravnim ili obiajnosnim odreenjima, ili onakvih isto tako neodreenih opih naela kao to su: ne treba da ubija, ili treba da se brine za svoju dobrobit, za dobrobit svoje porodice. Sudovi, ratnici imaju ne samo pravo nego i dunost da ubijaju ljude, ali tu je tano odreeno
254
MORALITET
255
zbog kojih je kvaliteta ljudi i pod kojim okolnostima to doputeno i dunost.* Tako se mora takoer moja dobrobit, dobrobit moje porodice zapostaviti viim svrhama i time sniziti na sredstva. No to se oznauje kao zloinstva, nije tako neodreeno ostavljena openitost koja bi jo podlijegala dijalektici, nego ima ve svoje odreeno objektivno ogranienje. Ono, pak, to se suprotstavlja takvom odreenju u svrsi koja treba da zloinstvu oduzme njegovu prirodu, sveta svrha, nije nita drugo do subjektivno mnjenje tome to je dobro i bolje. To je isto to se dogaa u tome da htijenje ostaje pri apstraktno dobrome, da je, naime, ukinuta svaka po sebi i za sebe bitkujua i vaea odreenost dobroga i loega, prava i neprava, pa da se to odreenje pripisuje uvstvu, predstavljanju i proizvoljnosti individue. - Subjektivno je mnjenje, konano, i izriito iskazano kao pravilo prava i dunosti, budui da e) uvjerenje, koje neto smatra za pravo, treba da bude ono ime se odreuje obiajnosna priroda nekog djelovanja. Dobro koje se hoe nema jo nikakva sadraja, princip uvjerenja sadrava, pak, tu bliu okolnost da supsumcija nekog djelovanja pod odreenje dobroga pripada subjektu. Time je potpuno nestao i privid nekog obiajnosnog objektiviteta. Takvo uenje povezano je neposredno s onom esto spominjanom filozofijom koja sebe tako naziva i porie spoznatljivost istinitoga** - a ono istinito hotilakog duha, njegova umnost, ukoliko on sebe ozbiljuje, jesu obiajnosne zapovijedi. Budui da jedno takvo filozofiranje prikazuje spoznaju istinitoga kao praznu, krug spoznavanja koji je samo ono prividno kao pretjeranu tatinu, ono mora i ono prividno u pogledu postupanja da uini principom i da ono obiajnosno, prema tome, postavi time u individuin vlastiti nazor svijetu i njeno posebno uvjerenje. * Degradacija u koju je tako utonula filozofija pojavljuje se, dakako, pred svijetom, ponajprije, kao najiindiferentniji dogaaj, koji se desio samo dokonom kolskom brbljanju, ali takav se nazor nuno unosi u na* [u rukopisu:] dunosti - bitno kao sistem - objektivno potvrivanje ** [u rukopisu:] filozofski oblik. - Bilj. njem. izdav. * [u rukopisu:] naela. - Bilj. njem. izd.
zor obiajnosnoga kao u jedan bitni dio filozofije, pa se tek tada u zbiljnosti i za sebe pokazuje to je u onim nazorima. - Proirenjem nazora da je subjektivno uvjerenje ono ime se jedino odreuje obiajnosna priroda nekog djelovanja, dogodilo se da se nekad mnogo govorilo, a da se danas jo malo govori licemjerstvu; jer kvalificiranje zla kao licemjerstva ima kao osnov da su izvjesni postupci po sebi i za sebe prestupak, opaina i zloinstvo, da ih onaj tko ih izvrava nuno zna kao takve ukoliko on naelo i spoljanja djelovanja pobonosti i pravinosti zna i priznaje upravo u vidu u kojemu ih zloupotrebljava. Ili u pogledu zla uope vaila je pretpostavka da je dunost spoznati dobro i znati ga razlikovati od zla. U svakom je sluaju, meutim, vaio apsolutni zahtjev da ovjek ne izvrava nikakva porona i zloinaka djelovanja te da mu se oni moraju kao takvi uraunati ukoliko je ovjek, a ne stoka. No ako se dobro srce, dobra namjera i subjektivno uvjerenje proglaavaju kao ono to djelovanjima daje njihovu vrijednost, onda vie nema licemjerstva i uope zla, jer to tko ini, to on zna uiniti neim dobrim s pomou refleksije dobrih namjera i motiva, a dobro je po momentu njegova uvjerenja.** Tako nema vie zloinstva i poroka po sebi i za sebe, a na mjesto gore navedenog (str. 143 i d.) potpuno slobodnog, okorjelog, nepomuenog grijeenja stupila je svijest potpunom opravdanju s pomou namjere i uvjerenja. Moja namjera dobroga u mom djelovanju i moje uvjerenje tome daje on dobar ini ga dobrim. Ukoliko je rije prosuivanju i suenju djelovanje, to se s pomou ovog principa moe uiniti samo prema namjeri i uvjerenju onoga koji postupa, po svojoj vjeri da se treba osuditi - ne u onom smislu u kojemu Krist, zahtijeva vjeru
** Da se on osjea potpuno uvjerenim, u to ni najmanje ne sumnjam. No koliko ljudi zapoinje iz tako osjeanog uvjerenja najgora bezakonja. Ako, dakle, taj razlog uope moe da ispria, onda uope nema vie nikakva razumnog suda dobrim i zlim, asnim i podlim odlukama; ludost ima tad ista prava kao um, ili um tada uope nema vie nikakva prava, nikakva ugleda, njegov je glas besmislica; samo tko ne sumnja, jest u istini. Grozi mi se od posljedica takve tolerancije, koja bi bila iskljuivo na korist bezumlja. Fr. H.Jacobi grofu Holmeru. Eutin, 5. augusta 1800, mijenjanju vjere grofa Stolberga (Brennus, Berlin, august 1802)
256
MORALITET
257
u objektivnu istinu, tako da za onoga koji ima lou vjeru, tj. neko uvjerenje koje je po svom sadraju zlo, ispada takoer i lo sud, tj. primjeren ovom zlom sadraju, nego po vjeri u smislu vjernosti uvjerenju da li je ovjek u svom postupanju ostao vjeran uvjerenju, formalnoj subjektivnoj vjernosti, koja jedino sadrava ono to je primjereno dunosti. Kod ovog principa uvjerenja, budui da je ono ujedno odreeno kao neto subjektivno, mora se, dodue, nametnuti i pomisao mogunosti zablude, u emu, prema tome, lei pretpostavka zakona koji po sebi i za sebe bitkuje. No zakon ne djeluje, djeluje samo zbiljski ovjek, a vrijednost ljudskih djelovanja moe po onom principu zavisiti samo od toga koliko je on onaj zakon primio u svoje uvjerenje. No ako, prema tome, nisu djelovanja ona koje valja po onom zakonu prosuivati, tj. uope mjeriti po njima, onda se ne moe uvidjeti emu jo treba da bude i da slui onaj zakon. Takav je zakon snien na samo spoljanje slovo, na doista prazne rijei, jer je on tek mojim uvjerenjem uinjen zakonom, neim to me obavezuje i vee. Da takav zakon ima za sebe autoritet boga, drave, takoer i autoritet tisuljea u kojima je bio sveza u kojoj su se povezivali i opstojali ljudi i sve njihovo djelovanje i sudbina - autoriteti koji u sebi obuhvaaju bezbroj uvjerenja individua - i da ja, nasuprot tome, postavlja autoritet mog pojedinanog uvjerenja - kao moje subjektivno uvjerenje vaenje je njegovo samo autoritet - ovo, prije svega, udesno, vlastito uobraavanje odstranjeno je samim principom koji subjektivno uvjerenje ini pravilom - Ako se, dodue, po vioj inkonzekvenciji koju unose um i savjest, koji se ne dadu protjerati s pomou plitke znanosti i rave sofisterije, priznaje mogunost neke zablude; onda je pogreka time, da su zloinstvo i zlo uope zablude, reducirana na svoju najmanju mjeru. Jer grijeiti je ljudski - tko se nije zabunio u ovome ili onome, da li sam juer u podne jeo kelj ili kupus te u bezbroj stvari nevanih i vanih? No razlika izmeu ovoga vanoga i nevanoga otpada ako je rije samo subjektivitetu uvjerenja i ostajanju kod njega. Meutim, ona via nekonzekvencija mogunosti zablude, koja dolazi iz prirode stvari, zaista se u obratu da je loe uvjerenje samo zabluda mijenja u drugu nekonzekven-
iju nepotenja; jednom bi uvjerenje imalo biti ono n to je postavljeno ono obiajnosno i ovjekova najvia vrijednost, pa se time proglaava najviim i najsvetijim, a drugi puta ono emu rije nije nita drugo doli zabluda, moja uvjerenost u neto neznatno i sluajno - doista neto spoljanje, to me moe zadesiti ili ovako ili onako. Uistinu je moja uvjerenost neto vrlo neznatno ako ne mogu spoznati nita istinito; tako je svejedno kako ja mislim, pa mi za miljenje ostaje ono prazno dobro, apstraktum razuma. Po tom principu ovlatenja na osnovu razloga uvjerenja proizlazi uostalom - da to jo spomenemo - konzekvencija za nain djelovanja drugih protiv mog djelovanja, da posve pravo ine u tome ta po svom vjerovanju i uvjerenju moja djelovanja dre za zloinstva; - konzekvencija pri kojoj ne samo da nemam nikakve prednosti nego sam, naprotiv, samo sa stajalita slobode i asti snien u odnos neslobode i neasti, naime da u pravednosti, koja je po sebi takoer ono moje, iskusim samo strano subjektivno uvjerenje i da mislim kako u izvravanju pravednosti sa mnom postupa samo neka spoljanja sila. f) Konano, najvii oblik u kojemu ovaj subjektivitet sebe potpuno shvaa i izraava jest lik koji su imenom, posuenim od Platona, nazvali ironija; jer samo je ime uzeto od Platona, ko}i gaje upotrebljavao na Sokrato nain, to ga je primijenio u jednom linom razgovoru spram uobraavanja neobrazovane i sofistike svijesti, svrhu ideje istine i pravednosti, ali ironiki postupao je samo s onom svijeu, a ne sa samom idejom. Ironija se tie samo dranja u razgovoru prema osobama; bez osobnog pravca bitno je kretanje misli dijalektika, a Platon bio je tako daleko od toga da ono dijalektino za sebe, ili ak ironiju, uzme kao ono posljednje i kao ideju samu, da je, naprotiv, stalno prelaenje misli potpuno subjektivnog mnjenja utopio u supstancijalitet ideje i zavrio ga.*
* Moj pokojni kolega, profesor Solger, tumaio je, dodue, izraz ironije; koji je gospodin Fried, pl. Schlegel upotrebljavao u ranijem razdoblju svoje spisateljske karijere i koji je uzdigao do onog subjektiviteta Sto zna samoga sebe kao ono najvie, ali njegov bolji smisao, koji je dalek od takvog odreenja, i njegov filozofski uvid u tome je obuhvatio i zadrao redovito samo stranu onog
258
MORALITET
259
pravog dijalektikog, uzbuenog pulsa spekulativnog promatranja. No ja to ne nalazim posve jasnim niti se mogu suglasiti s pojmovima koje on razvija jo u svom posljednjem sadrajnom radu, jednoj iscrpnoj Krida predavanja gospodina Augusta Wilhelma pl. Schlegela od dramskoj umjetnosti i literaturi (Wiener Jahrb. sv. VII, str. 90 i dalje). - Istinita ironija, kae Solger na str. 92, polazi od gledita da ovjek sve dotle dok ivi u ovom sadanjem svijetu moe svoje odreenje, u najviem smislu rijei, ispuniti samo u ovom svijetu. Sve ime vjerujemo da samo prelazimo konane svrhe jest tato i prazno uobraavanje.... I ono najvie opstoji za nae postupanje samo u ogranienom konanom liku. Ispravno shvaeno, to je platonski i veoma istinito reeno prema onome to se tu prije toga spominje praznom teenju za (apstraktnim) beskonanim. No da ono najvie postoji u ogranienom, konanom liku poput obiajnosnoga - a obiajnosno bitno postoji, kao zbiljnost i postupak - to je vrlo razliito od toga da bi bilo konana svrha; lik, oblik konanoga ne oduzima sadraju, onome obiajnosnome nita od njegova supstancijaliteta i beskonanosti koju ima u samome sebi. Dalje se kae: I upravo zbog toga je to (ono najvie) u nama tako nitavo kao i ono najmanje i propada nuno s nama i naim nitetnim smislom, jer uistinu ono opstoji samo u Bogu, a u ovom propadanju preobraava se to kao neto boansko, u emu mi ne bismo imali udjela kad ne bi opstojala neposredna prisutnost toga boanskoga, koja se oituje upravo u nestajanju nae zbiljnosti: raspoloenje oak. kojemu je to u samim ljudskim dogaajima jasno, jest tragina ironija. Neemo se obazirati na samovoljno ime ironije; ali neto ne jasno lei u tome da je to ono najvie to propada s naom nitavou i da se tek u nestajanju nae zbiljnosti oituje - ono boansko, kao to se ovdje, str. 91 takoer kae: mi vidimo kako junake zbunjuje ono najplemenitije i najljepe u njihovima miljenjima, ne samo s obzirom na uspjeh nego i s obzirom na njihov izvor i njihovu vrijednost, tavie, mi se uzdiemo na propasti samoga onoga najboljega. Da tragina propast najviih obiajnosnih likova moe interesirati (pravedna propast otvorenih pravih hulja i zloinaca, kakav je npr. junak u modernoj tragediji Krivica", ima, dodue, kriminalno-juristiki interes, ali ne i interes za istinitu umjetnost kojoj je ovdje rije), uzdizati i sa samom sobom pomiriti samo utoliko ukoliko takvi likovi jedan protiv drugoga nastupaju s jednako opravdanim razliitim obiajnosnim moima, koje po nesrei dolaze u koliziju, pa su tako sada svojim suprotstavljanjem protiv neega obiajnosnoga krivi, iz ega pravo i nepravo obojice, a time istinita obiajnosna ideja proiena i trijumfirajui nad tom jednostranou, dakle izmirena, proizlazi u nama, da to, prema tome, nije ono najvie u nama to propada, pa se mi ne uzdiemo propau najboljega, nego, naprotiv, trijumfom istinitoga - da je to istinski isto obiajnosni interes antikne tragedije (u romantinoj doivljava to odreenjejo Jednu dalju modifikaciju), to sam izveo u Fenomenologiji duha (str. 404 i d., por. 683. i d.)". Obiajnosna ideja, meutim,, bez one nesree kolizije i propasti individua koje su obuhvaene tom nesreom jest u obiajnosnom svijetu zbiljska i prisutna, a da se ono najvie u svojoj zbiljnosti ne prikazuje kao neto nitavno, to je ono za im tei i to uzrokuje realna obiajnosna egzistencija, drava, i to u njoj ima, promatra i zna obiajnosna samosvijest i shvaa misaono spoznavanje.
11 12
Vrhunac subjektiviteta koji sebe shvaa kao ono posljednje, vrhunac koji ovdje jo treba razmotriti, moe biti samo taj: znati sebe jo kao ono zakljuivanje i odluivanje istini, pravu i dunosti to u predanjim oblicima po sebi ve opstoji. On se, dakle, sastoji u tome da se dobro zna ono obiajnosno objektivno, ali se ne udubljuje u njegovu ozbiljnost, i da se ne postupa na osnovu njega zaboravljajui i odriui se samoga sebe, nego da se u pogledu toga ujedno isto dri sebi i da se sebe zna kao ono to tako hoe i zakljuuje, a to isto tako moe i drukije htjeti i zakljuiti. - Vi uzimate zakon doista i ozbiljno kao da bitkuje po sebi i za sebe, ja sam takoer pri tome i u tome, ali takoer jo i dalje nego vi, ja sam takoer i iznad toga, pa to mogu uiniti ovako ili onako. Ono vrsno nije stvar, nego sam ja ono vrsno pa sam nad zakonom i stvari*gospodar ja, koji se s time, kao po svojoj volji, samo igra u toj ironinoj svijesti, u kojoj ja doputam da propadne ono najvie, uivam samo sebe. - Taj lik nije samo ispraznost cijelog obiajnosnog sadraja prava, dunosti, zakona - zlo, i to u sebi posve ope zlo - nego on dodaje i oblik, subjektivnu ispraznost, da same sebe znamo kao tu ispraznost svog sadraja i da u tom znanju sebe znamo kao ono apsolutno. U Fenomenologiji duha, str. 605. i dalje" - gdje se moe usporediti itav odsjek c) savjest, naroito s obzirom na prijelaz u jedan, tamo uostalom drukije odreen, vii stupanj uope - obradio sam koliko ova apsolutna samodopadljivost ne ostaje osamljena sluba boja samome sebi, nego ukoliko moe stvoriti i neto poput opine, ija je povezanost i supstancija moda i meusobno uvjeravanje samosvijesti, dobrim namjerama, radovanje toj meusobnoj istoi, ali poglavito krijepljenje divotom tog znanja i izricanja sebe i divotom tog uvanja i njegovanja, ukoliko su s razmotrenim stupnjem srodni obrati: ono to se bilo nazvalo lijepom duom, plemenitiji subjektivitet koji izgara u ispraznosti svakog objektiviteta, a time u nezbiljnosti samoga sebe, te, nadalje, drugi likovi.
13
0d Adolfa Mllnera 1816. - Bilj. njem. izd. svez. 3. stra. 343. npr. 533 i dalje - Bilj. njem. izd.
17"
* [u rukopisu :1 Virtuoznost - genijalnost - majstor onog obiajnog svez. 3. str. 481 i dalje.
260
MORALITET
261
[UZ 140] a/ Zlo i dobro / Odnos - tako da se dobro uini prividom. To je privid, po sebi, jer jo apstraktan, samo neto postavljeno. - samo neto postavljeno, ne za sebe, to samo sebe dri, istinski supstancijalno - jer besadrajno, neodreeno u sebi. Samo je ono konkretno u sebi savreno No sadraj mora biti; dakle proizvoljno / Naini tog privida / Prohtjev; bilo koji sadraj - zao, prostoduan / Sadraj kao osnov; - Reflektiran; tj. posebnom sadraju dano odreenje dobra - ali ovo odreenje kao besadrajno, apstraktno afirmativno. Objekt znai ovdje prosto apstraktno - neto pozitivno - bie - ono to mene zadovoljava. /Savjest postupa -/ Odreenje dobra - u zlu - je caput mortuum onoga pozitivnoga, bia - to sebi ne protivurjei, jer je svako odreenje, oposebljavanje - iezlo je oposebljavanje je uzeto samo iz moje proizvoljnosti - Ja ne priznajem nikakav objektivni sadraj, sadrajno odreenje - samo objektivitet, dobro, formalno, uope. Apsolutna sofistika - stoga dobro, jer sam ja uvjeren - tj. moja teorijska, reflektirana suglasnost sa sobom moje zadovoljenje u meni iz razloga - ovo pozitivno - Nikakav drugi objektivitet osim ovog samoodreenja - i to apstraktnog - bezodreenost, otuda sva odreenja samo mojom proizvoljnou. Ironija je svijest tome - Sokrat: ponajprije primati predstave protivnika, ostavljati - nita njima direktno ne suprotstaviti, nego ih, zakljucima, priznatim istinama, pomou njih samih, dovesti u zabunu - otro - vie u zabunu ali zapravo u sebi razrijeiti - Ono objektivno ironije je dijalektika, ali samo negativan rezultat Ovdje dijalektika negativiteta u obliku apsolutnog idealiteta svega objektivnoga (Fichteova filozofija) - Refleksija spram postupanja, spram zakona, dunosti, boanskoga, vjenoga - to ima sadraj, odreenje samo s pomou mojeg subjektiviteta - Ja sam uvjeren i znati - ovo uvjerenje je moja proizvoljnost - A ovo znanje lei neposredno u uvjerenosti - jer osnovi su postavljeni kao ono prosto
relativno itd. time to je moja uvjerenost uinjena kriterijem, tj. da stvar vai samo s pomou mojeg subjektiviteta nikakvo bie [uz 140, vidi 140, odjelj. a] a/ Zna ovjek da ini zlo kad ini zlo. / Zlo uope / Sebinost, strast - istrajavanje u sebi sa rtvovanjem, povredom prava, dobra ) ima neku svrhu, vai mu neto kao svrha - to to nije, kao afirmativno, vara tome - Zao karakter kao zao pas / ovjek stoji apsolutno pod tim sudom - jer duh, um - Drukije kao neznanje spoljanjih okolnosti Ono [je] stvar njegove volje / time nije kazano da bi onaj tko je to znao da (je) zlo time prestao biti zao; to znaju mnogi da (je) zlo, a ipak su to, ine to isto - iz znanja ne slijedi injenje - Dakako, moe on to zadrati protiv svog vlastitog uvjerenja i savjesti - premda on to takoer zna, ipak krivo, da op ak protiv dobra zadrava - smatra svrhom. / sa zlom savjeu - ne sainjava tako bitnu razliku samo gore - uope vrlo openit izraz - neto smatrati zlim - ipak prirodno vaenje, pribaviti vaenje - spoljanja zbiljnost kao istinska, po sebi. a/ Zlo subj. b/ Nez en haut* - dooro - licemjerstvo c/ Svrha dobro kao osnov d/ Dobro samo - proizvoljnost e/ Uvjerenje - subjektivni oblik f/ Ironija - svijest apsolutnog subjektiviteta, a/ Zlo, protivurjeje u samome sebi b/ Protivurjeje spram postavljenog dobra, protivurjeje posebnog spram dobra po sebi; subjektu kao prividu, licemjerstvo kao supsumcija u c/ itd., ak ispod u meni postavljenog dobra - refleksija c/ Zid kao afirmativno, tj. kao dobro postavljeno ili inkozekvencija. d/ Dobro kao apstraktno goli predikat, pod to moe se sve
* Nez en naut (franc.) s visoka. - Prim. lek.
MORALITET
263
supsumirati - u subjektu - osnovu; u svojoj posebnosti ova veza sluajna - po sadraju e/ moja umnost sama, kao subjektivno uvjerenje, to treba da ima vrijednost - Refleksija posebnome - Indiferentnost posebnog sadraja, koji nije po sebi. Svijest sluajnosti. Uz c/ objektivna supsumcija; sadraj treba da bude dobar; da se meni kao dobar pojavi; za mene, u mom znanju - kao da bi zlo bilo samo kao protivurjeje spram u meni postavljenog dobra, ne spram dobra po sebi; - d/ Ono posebno nije u njemu samome dobro; samo ono dobro je dobro. Oblik koji vai za druge, ne za mene, prijevara - e/ takoer subjektivna veza sama u koju zapada subjekt. - f/ Ironija, b/ Licemjerstvo - za druge - Dobro kao privid - sredstvo - Pod licemjerstvom razumijeva se, meutim, i nekonzekvencija u sebi samome; - Pobonost ne ozbiljnost; moe, svakako, biti ozbiljnost; bez konkretne refleksije - apstraktna, pobonost. Dri tome barbari - ono zlo, c/ za sebe samo - spoljanji razlog - probabilizam - odreeno u nekome drugome - moe jo biti po sebi odreen [uz 140 odjelj. c] Zlo - Obrat, po sebi c/ Licemjerstvo - za sebe sama - spoljanja volja - razlog - pozitivno - probabilizam. Otuda danas nikakva licemjerstva, jer se po sebi zlo zna kao dobro, refleksijom odreeno kao dobro. Ovo (je) afirmacija. Poetna pretpostavka: to je dobro, - ili, tavie, tek: Ja sam dobar ukoliko se to za mene pojavljuje kao dobro; - oprostivo, dopustivi grijesi - takoer znan samo privid Sofistika, po sebi - naime subjekt po svojoj posebnosti je apsolutna svrha; ne uzima u obzir dobro kao takvo; nije mu ta apstrakcija predmet - Tek su Sokrat i Platon postavili takve ideje - nato probabilizam itd. namjerava pod to supsumirati, uz to povezati ono posebno; naprotiv obrazovana sofistika. Sve uz bilo koju svrhu - koja je kod mnogih sofista bila dobra, kod drugih sebinost, ili ono obrazovanje uope za dravne svrhe, - to je ono dobro, pod bilo kojim okolnostima. Dakle sofistika djelomi-
ce obrazovanje uope (koje je zajedniko s modernim zlom), djelomice, meutim, oblik nepristranog zla uope Jo ne ovaj odnos volje koji pred sobom ima dobro i [to] bi bio kao refleksija na dobro. Razlog treba da bude ono odluujue, ono to ovlauje. Po sadraju, neki razlog [uz 140. odjelj. d.] odreenje dobra - bez sadraja d/ Za sebe sama, unutarnje, uiniti onim dobrim - Najprije mnjenje, tvrenje - hoe se dobro - i ovo apstraktno ovo mnjenje, navoenje - da je glavna stvar ili ono jedino; bilo bi dostatno imati dobru volju - ne da li je ona po sebi dobra - nego ja to mnijem. Razlog, sadraj je preputen mojoj proizvoljnosti. - Bitno dobro ono afirmativno. - Da li se neko odreenje moe smatrati kao afirmativno, te (je) rod u njemu, ono dobro. Koje dobro valja preferirati? - Ono preferirano apsorbira druga - koja se inae takoer mogu afirmativno odrediti - Kolizija. [uz 140 odjelj. e.] Posebni sadraj nije povezan s opim s pomou samog sebe. Mora se znati ova obmana; kao da bismo mi znali to je dobro ako Qe) dobro kao dobro zbog dobra Po sebi je d/ odreeno s pomou subjekta: - u e/ to postavljeno e/ Prosto stvar mnjenja - prije toga u isto vrijeme ostalo, nerijeeno da li je objektivno dobro ili ne - Ovdje uvjerenje jedino samo ono objektivno. Nikakva naela. [uz 140, fusnota Jacob iju] Jacobi sam otkriva vjeru, [da] neposredno znanje u mojem umu i iz mojeg uma, te da je vjera i ono vjerovano - No doi k ovom umu samo predaja, neposredno znanje Uvjerenje - ima takoer oblik razloga - treba da se samo pozovem na savjest - Franc[uzi(?)] Napoleon u Beu
264
MORALITET
265
divlja ivotinja - ubojica - tj. ne priznaje ono ope, naela - prava, obiajnosti - nikakvo zajedniko tlo s njime [uz 140, odjelj. f.] Jo uvijek dovde - subjektivna estitost f/ Znanje da ovaj princip - nije ozbiljnost za objektivno dobro - ironija - da je to sama loa proizvoljnost - uvjerenje, jer subjektivno ovisi sasvim meni - a/ Tatina odolijevanje / enja za objektivitetom - u drugi ekstrem - Postati katolikim. Dodatak. Predstava moe ii dalje i zlu volju, sebi preokrenuti u privid dobrog. Ako ona ono zlo i po njegovoj prirodi ne moe preokrenuti, ona mu ipak moe dati privid, kao da je on dobro. Jer svako djelovanje ima neto pozitivno, a time to se odreenje dobrog prema zlom isto tako reducira na ono pozitivno, onda ja djelovanje, u odnosu na moju namjeru, mogu odrediti kao dobro. Dakle, ne samo u svijesti nego i sa pozitivne strane ono zlo stoji u vezi sa dobrim. Izdaje li samosvijest djelo* vanje kao dobro samo za druge, onda je ova forma licemjerstvo; ali ako se djelovanje samo za sebe moe odrediti kao dobro, onda je to jo vii duh subjektiviteta koji sebe zna kao ono apsolutno, za kojeg je ono dobro i zlo, po sebi i za sebe, iezlo i koje za dobro moe izdati ono to hoe i moe. Ovo je stajalite apsolutne sofisterije koja se namee kao zakonodavka i razliku dobrog i zlog stavlja u odnos prema svojoj samovolji. to se sada tie licemjerstva, njemu, na primjer, preteno pripadaju religiozni licemjeri (licemjeri Tartuffe-a), koji se podvrgavaju svim ceremonijama i ele za sebe biti poboni, ali, na drugoj strani ine sve to hoe. Danas se manje govori licemjerima, jer, s jedne strane, ova optuba izgleda isuvie teka, s druge strane, pak, licemjerstvo je vie ili manje iezlo u svom neposrednom obliku. Ova gola la, ovo skrivanje dobrog, sada je postalo isuvie providno, kao da ga se ne bi trebalo prozirati, a razdvajanje u kojemu se na jednoj strani ini dobro a na drugoj zlo, vie ne postoji otkad je dodatno obrazovanje suprotstavljena odreenja uinilo kolebljivim. Finiji oblik, naprotiv, koji je licemjerstvo sada primilo, jeste oblik prpbabilizma, koji sadri to da se neki prestup nastoji predoiti kao neto dobro za vlastitu savjest. On se moe
pojaviti samo tamo gdje je ono moralno i dobro odreeno nekim vanjskim autoritetom, tako da postoji jednako mnogo autoriteta kao i razloga da se ono zlo odreuje kao dobro. Kazuistiki teolozi, posebno jezuiti, obradili su ove sluajeve savjesti i umnoili ih do u beskonanost. Time to su sada ovi sluajevi dovedeni do najvie suptilnosti, nastaju mnoge kolizije a suprotnosti dobrog i zlog postaju tako neodreene da se oni u odnosu na pojedinanost dokazuju kao preokrenuti u suprotnost. Ono ta se zahtijeva samo je ono vjerovatno (Probable) to znai, priblino dobro koje se moe poduprijeti bilo kojim razlogom ili bilo kojim autoritetom. Ovo stajalite ima, dakle, vlastito odreenje da sadri neto apstraktno a konkretan sadraj se postavlja kao neto nebitno, koji tavie ostaje preputen pukom mnjenju. Tako, dakle, neko moe poiniti zloin i zahtijevati dobro: kada se, na primjer, ubije neki nevaljalac, kao pozitivna strana moe se prikazivati to da smo se suprotstavili zlu i da se zlo htjelo umanjiti. Dalji napredak probabilizma je sada u tome da se on vie ne tie autoriteta i tvrdnje nekog drugog, nego subjekta samog, to znai, njegovog uvjerenja i da samo kroz njega neto moe postati dobro. Ono to je ovdje manjkavo jeste da se to ovdje odnosi samo na uvjerenje i da vie nema nikakvog prava po sebi i za sebe, za koje bi ovo uvjerenje bilo samo forma. Svakako nije svejedno da li ja neto inim iz navike i obiaja ili proet njihovom istinom, ali objektivna istina je takoer razliita od mog uvjerenja; jer uvjerenje nipoto nema razliku dobrog i zlog, budui da uvjerenje stalno jest uvjerenje, a loe bi bilo samo ono u ta nisam uvjeren. Time to je ovo stajalite sada vie stajalite, stajalite koje brie zlo i dobro, onda se tome dodaje da je ovo vie takoer izloeno zabludi i utoliko ono sa svoje visine ponovo postaje sluajnim i izgleda da vie ne zasluuje nikakvu panju. Ova forma sada je ironija, svijest da se sa takvim principom uvjerenja nije 'dospjelo daleko i da u ovom najviem kriteriju vlada jedino samovolja. Ovo stajalite je zapravo proisteklo iz Fichteove filozofije koja ono Ja izgovara kao apsolut, to znai kao apsolutnu izvjesnost, kao ope jastvo koje kroz dalji razvitak napreduje do objektiviteta. Fichteu se zapravo ne moe' rei da je on u onom praktinom samovolju subjekta uinio principom, ali je kasnije u smislu posebnog jastva kod Friedricha v. Schlegela, samo ovo posebno uspostavljeno kao bog, u vezi sa dobrim i li-
266
MORALITET
267
jepim, tako da je ono objektivno dobro samo jedna tvorevina moga uvjerenja, da samo kroz mene dobiva postojanost i da mu ja, kao gospodar i majstor, mogu dopustiti da se pojavi i da iezne. Time to se ja drim prema neemu objektivnom ono je za mene ujedno iezlo, i ja tako lebdim nad jednim udovinim prostorom proizvodei i razarajui likove. Ova najvia taka subjektiviteta moe nastati samo u jednom dobu visokog obrazovanja gdje je ozbiljnost vjerovanja propala, a svoju bit ima samo jo u tatini svih stvari. Prijelaz iz moraliteta u obiajnost 141. Za dobro kao ono supstancijalno openito slobode, ali jo apstraktno, stoga su se isto tako zahtijevala odreenja uope i njihov princip, ali kao s njime identina, kao to se za savjest, samo apstraktni princip odreivanja, zahtijeva openitost i objektivitet njenih odreenja. Oboje, svako tako za sebe uzdignuto do totaliteta, postaje neim neodreenim to treba da je odreeno. - No integracija obaju relativnih totaliteta do apsolutnog identiteta ve je po sebi izvrena time to je upravo ovaj subjektivitet koji za sebe lebdi u svojoj ispraznosti, subjektivitet iste izvjesnosti samoga sebe identian s apstraktnom openitou dobroga; - time konkretni identitet dobra i subjektivne volje, njegova istina jest obiajnost. U logici se podrobnije razjanjava takav prijelaz pojma. Ovdje samo toliko, da priroda onoga ogranienoga i priroda onoga konanoga, - a takvi su ovdje apstraktno dobro, koje samo treba da bude, i isto tako apstraktni subjektivitet, koji samo treba da bude dobar - u sebi samima imaju svoju suprotnost, dobro svoju zbiljnost, a subjektivitet (moment zbiljnosti obiajnosnoga), ono dobro, ali da oni kao jednostrani jo nisu postavljeni kao ono to su po sebi. To postavljanje postiu u svom negativitetu, u tome to oni sebe, kako se jednostrano, da ni jedan ne treba da ima u sebi ono to je po sebi u njima - dobro bez subjekti-
viteta i odreenja, a ono odredilako, subjektivitet, bez onoga to bitkuje po sebi - kao totaliteti za sebe konstituiraju, sebe ukidaju i time sniavaju na momente - na momente pojma koji postaje oit kao njihovo jedinstvo i koji je upravo tom postavljenou svojih momenata dobio realitet pa je sada, dakle, kao ideja - pojam koji je svoja odreenja razvio u realitet pa ujedno jest u njihovu identitetu kao njihova bit koja bitkuje po sebi. - Opstanak slobode, koji je neposredno bio kao pravo, odreen je u refleksiji samosvijesti kao dobro; ono tree, ovdje u svom prijelazu kao istina ovog dobra i subjektiviteta, stoga je isto tako istina tog subjektiviteta i prava. - Ono obiajnosno jest subjektivno uvjerenje, ali prava koje po sebi bitkuje; - da je ova ideja istina pojma slobode, to ne moe biti neto pretpostavljeno, uzeto iz osjeaja ili bilo ega drugoga, nego - u filozofiji samo neto to je dokazano. Ta njegova dedukcija sadrana je samo u tome da se pravo i moralna samosvijest pokazuju sami po sebi i da se u tome vraaju kao u svoj rezultat. - Oni koji vjeruju da se mogu u filozofiji osloboditi dokazivanja i deduciranja pokazuju da su jo daleko i od prve misli onome to je filozofija, pa inae, dodue, mogu da govore, ali u filozofiji nemaju prava da uestvuju oni koji hoe da govore bez pojma. [uz 141] Dobro - i savjest: oblici - savjest kao odreenje Zasebitost*, beskonani oblik bez sadraja, djelatnost, idealitet, nemir, nita ne imati i putati postojanim - dobro po sebi bie, vjeno, nepromjenljivo - beskonani sadraj bez oblika, stoga nikakav sadraj. [uz 141 primjed.] Dobro apstraktna posebitost** iezava s pomou subjek[tiviteta], idealiziranja*** svake odreene dunosti - postaje istom apstrakcijom; odreivanje - prelazi u subjektivitet. Ovaj to sebe apstraktno izolira nema kao
* Zasebitost Frsich. - Bilj. prev. * * .Posebitost = .Ansich. - Bilj prev. * * * Iznad toga: Subjektivitet je sam pojam. - Bilj. njem. izd.
268
MORALITET
269
odreenje nikakvu posebitost, ima samo proizvoljnost upravo ona hoe da bude neodreena - ovo (Je) njen vrhunac. Ova je neodreenost, meutim, tavie, prptivnost proizvoljnosti - to je ono sebi samome jednako*, ono ope volje - Time to se ona tako spoznala, ona naputa subjektivitet - tavie, pojam volje. Sebi tako predstaviti, jest openitost koja sebe tako misli** a/ Pobijanje - Odakle ona crpe odreenje za postupanje? Za postupanje, zbiljnost, mora se odrediti - Nita kao proizvoljnost. - Sluajnost, - ili ako to treba biti dobro, openito, onda je ono objektivno, po sebi i za sebe, vjeno - ne samo neto postavljeno, od mene, s pomou mene, to sam ja na ironian nain samo tako bio uinio. Ono istinito nije nita ironino. / dijalektiki prijelaz:, apstraktni subjektivitei volie je po sebi ono openito, dobro, bie - po sebi*** - mnjenje - Ja inim u sebi to mi se prohtije, to ja, ovaj, hou duh svijeta supstancija - poniavanje, stvar se mora zbiti, - ne priznavati nikakvu stvar; ja sam mnogo vie ispunjena, odreena, opa stvar. Osloboen od stvari. Dobro ima ovu apsolutnu ironiju na taj boanski subjektivitet. U tome lei apsolutno odreenje, - naime subjektivitet je odredbena djelatnost uma - ali samo ta strana - on je uman samo u svom neprotivurjenom jedinstvu s opim - njegova odreenja samo istinska unutar tla openitosti ne neko odreivanje proizvoljnosti - Dobro dobiva svoja odreenja momentom subjektiviteta. Ovaj je istinski u jedinstvu s openitim. Subjektivitet odreen kao openito dobar, kao objektivan, tj. bitkujui po sebi, ali ako je ironian prema tome - povlai sebe, naime, ono ope, ono po sebi. a. S identitetom subjektiviteta i dobra nestaje jednostranost obaju. a/ Dobro jest aa/ ne apstraktni subjektivitet, beskonano odreivanje / ne konano - nego sistem * Ono sebi samu.ne jednako - aas Sichselbstgleiche. - Bilj. prev. ** Po-sebi-bie = das Ansichseiende. - Bilj. prev. ***Ispod toga: Moja odreenja padaju u stvar. - Bilj. njem. izd.
/ Subjektivitet - ono to odreuje / nije spram dobra, / ne supsumira naprosto ovo ili ono, nego / kao sistem primjeren pojmu* b. Pravo i moralitet, sloboda takoer oposebljavanje - opstanak - Ono to odreuje spoljanje i u volji (posebni sadraj) c. Povijesna primjedba Sloboda u svojoj bitnoj openitosti sama predmet. Ne gubiti iz vida bitnu volju, slobodu - Odreenje prava prelazi u subjektivitet uope. Osvrt - razlika ideje slobodne volje, koja [?] se u sebi trne, i obiajnosnoga Mi smo samo kod iste ideje - oboje jedno te isto, nikad iznad toga, nikad to ne gubimo - No razlikujemo obje strane u njihovu odreenju. Obiajnost je ideja kao zbiljski ivot - Istina - posebitost i zasebitost - sada je predmet samosvijesti - kao nama od poetka. Tome da se ideja tako shvaa, tako odreuje, pripada da subjektivitet ne bude samo shvaen openito nego u potpunom odreenju, kako je on postavljen kao identian s onim opim. Subjektivitet - vraanja u sebe a/ Znanje to neposredno - / Opa priroda p[ostupanja] / Opa priroda po svom pojmu - dobro. Subjektivitet... [\ Nagon, prirodna je volja osobna volja ove ili one stvari - s potpunom ravnodunou interesa - Subjektivitet je, svakako, naum, znanje okolnosti namjera je samoodreenje iz kategorije dobra - jest iz uvjerenja - sve to naini subjektiviteta. No jedan nain subjektiviteta po kojemu je [on] postavljen kao apsolutan, naime kao identian s dobrim - Izbor izmeu dobra i zla - Oblik bitka - je sama openitost - Oblik bitka ili opstojnosti je svijest - i odreenost pojma Ono daje oblikovanja koja smo vidjeli - ovo odreenost
* [Ispod toga:] Moja odreenja padaju U stvar. - Bilj. njem. izd.
270
MORALITET
271
pojma. Strogo pravo / Sloboda / Posebnost, spoljanji sadraj, ovo [?] za sebe izjednaiti [?] Tako shvaen, pojam slobode ima kao svoju egzistenciju samosvijest - subjektivitet, i to takav za koji je, obrnuto, njegova odreenost samo ono ope, onaj za sebe bitkujui pojam. - Ja - nain mojeg opstanka, ono ope. Obrnuto, ono ope - nain njegova opstanka samosvijest - ali to je sebi samo unutar openitoga - ivi, tj. jest zbiljski, jedinstvo unutarnjega i spoljanjega - da se ne moe vie rei - to je unutarnje i spoljanje - Dobro je bez ivota - bez subjektiviteta, kojemu je ono u biti apsolutna svrha - Samosvijest, duhovno bez ivota, koja je samo prirodna, ima kao svoje odreenje svoje nagone - ili samo svoju osobitost - apstraktno dobro Gdje se pravo - tj. privatno pravo - upotrebljava takvo jo stanje nije obiajnosno. Tome pripada da je subjektivitet, posebnost odreena kao opa, - to (je) zbiljnost - Svi naini zbiljnosti samo su posljedice toga - jer (je) subjektivitet onaj koji ozbiljuje. Dodatak. Objema principima koje smo do sada posmatrali, apstraktnom dobru kao i savjesti, nedostaje ono to im je suprotno: apstraktno dobro isparava se u neto posve bez snage, u ta ja mogu unijeti svaki sadraj, a subjektivitet duha ne postaje manje besadrajan time to se gubi njegovo objektivno znaenje. Stoga se moe javiti enja za jednim objektivitetom u kojemu se ovjek radije uniava do sluge i do potpune ovisnosti, da bi samo umakao muci praznine i negativiteta. Kada su u novije vrijeme neki protestanti preli u katoliku crkvu, to se dogodilo jer su nali da je njihov interes besadrajan pa su posegli za neim vrstim, za jednim uporitem, jednim autoritetom, premda ono to ih je odralo nije bila vrstina misli. Jedinstvo subjektivnog i dobrog koje objektivno po sebi bivstvuje, jest obiajnost i u njoj se dogodilo ono po pojmu miljeno pomirenje. Jer ako je moralitet forma volje uope po stvari subjektiviteta, onda obiajnost nije samo subjektivna forma i samoodreenje volje nego to da se njen pojam, naime sloboda, ima za sadraj. Ono pravno i ono moralno ne moe egzistirati za sebe, oni moraju ono obiajno imati za naelo i za nosioca, jer pravu nedostaje moment subjektiviteta kojeg moral, opet, ima samog za sebe, i tako oba
momenta za sebe nemaju nikakvu zbiljnost. Samo ono beskonano, ideja, jest zbiljsko: pravo egzistira samo kao ogranak jedne cjeline, kao biljka koja pue na jednom po sebi i za sebe vrstom stablu.
{>,.
OBIAJNOST
273
TREI DIO OBIAJNOST 142. Obiajnost je ideja slobode kao ivo dobro koje u samosvijesti ima svoje znanje, a s pomou njegova postupanja i svoju zbiljnost, kao to postupanje ima svoju po sebi i za sebe bitkujuu podlogu i pokretaku svrhu u obiajnom bitku - pojam slobode koji je postao opstojeim svijetom i prirodom samosvijesti. [uz 142] 22. I 1823; 14. I 1825. Formalna razlika. Ponajprije ideja. Interes istog subjektiviteta i openitosti volje. Razlika posljedice - zbiljnost i pojam - jer se u pojmu poinje s mislima - ovaj ponajprije apstraktno - posebitost i zasebitost. Odnos prava i moraliteta prema obiajnosti. a/ Shvatiti obiajnost, tj. njene momente - kao njeno jedinstvo / Ovi momenti ranije za sebe / u svojim oblikovanjima / u ovo odreenje prelaze a/ Sistem oposebljavanja dobroga - iz samog pojma koji je onaj koji se razvija, ne supsumcija - vrsti temeljJedinstvo, 144/5. -
/ Subjektivitet je dalje u odreenju samosvijesti - Jest znanje a/ jest obiajnostan / kao svijest odnos prema dunostima: / one jesu, supstancijalno, / daje potvrdu za ovo. / obiaj, navika, 151. a/ Duh nekog naroda / Subjekt /kao svijet - / Obiaj - a/ empirijska openitost, odnos mnogih individua, oblik konkretnog subjekta, naime a) dunost - u opem obliku b/ u spoljanje svjesnom nainu, - kao opostojei duh, prema kojemu opstoji odnos - tj. znano u drugim ljudima . to je obiajnost? Da je moja volja postavljena kao primjerena pojmu - da je ukinut njen subjektivitet - dakle a/ Pravo, pravo predmet volje / Subjektivitet, priznanje onog objektivnog, pojam. Suglasnost (volja kao u sebi opa) - da ja - koji mislim - tj. kao ono ope - hou ope - i jesam ovo htijenje opega - U empirijskom - brak, drava - jedine su velike obiajnosne cjeline - one (su) supstancije - a) Suglasnost u ljubavi / s osjeajem - slobodnog subjektiviteta, postupati u smislu takve cjeline, tj. onog opeg - ne posebni nagoni, interesi - jedno-bitak* onoga jednoga Jednostavno formalno odreenje - sloboda: - Apstrakcija a/ opa volja i / beskonano identina sa sobom - ovu imati u tome, - miljenje. Sveto to povezuje duhove, bilo to makar samo lako kao sita vijenac; ono najsvetije to (je) unutarnje miljeno - vjeno duhove ini ujedinjenima Samo dvije strane, lorme Trojako odreenje: a/ pojam, / subjektivitet kao moja volja, / subjektivitet - kao opi bitak - priroda, obiaj Supstancijalno jedinstvo; opa volja, via nego porodica, drava - stale, stanje - bie, Bog, penati * Jedno-bitak = Einessein. - Bilj. prev.
274
OBIAJNOST
275
143. Budui da je znanje to jedinstvo pojma volje i njenog opstanka, koji je posebna volja, opstoji svijest razlici tih momenata ideje, ali tako da je sada svaki za sebe sam totalitet ideje pa mu je ona podloga i sadraj. 144. a) Objektivno obiajnosno, koje stupa na mjesto apstraktnog dobra, jest konkretna supstancija po subjektivitetu kao spas beskonanom obliku. Ona otuda postavlja u sebi razlike, koje su time odreene pojmom, pa po tome obiajnosno ima vrst sadraj, koji je za sebe nudan, te opstojanje uzdignuto nad subjektivno mnjenje i nahoenje jesu po sebi i za sebe bitkujui zakoni i uredbe. [uz 144] Razlike: a/ Zakonsko odreenje sadraja, / razlika od samosvijesti - Individualne dunosti - priroda stvari Dodatak. U cjelini obiajnosti prisutan je i objektivni kao i subjektivni moment: ali oba su samo forme istog. Dobro je ovdje supstancija, to znai, ispunjenje onog objektivnog subjektivitetom. Ako se obiajnost posmatra sa objektivnog stajalita, onda se moe rei da obiajni ovjek sebe nije svjestan. U ovom smislu navjetava Antingona da niko ne zna dokle seu zakoni: da su oni vjeni. To znai da su oni po sebi i za sebe bivstvujue odreenje koje tee iz prirode stvari. Ali ne manje ovo supstancijalno ima i svijest, premda joj pripada uvijek samo poloaj jednog momenta. 145. Da je ono obiajnosno sistem tih odreenja ideje, to sainjava njegovu umnost. Ono je na taj nain sloboda ili po sebi i za sebe bitkujua volja kao ono objektivno, krug nunosti iji su
momenti obiajnosne moi, koje upravljaju ivotom individua, imajui u njima kao svojim akcidencijama svoju predstavu, pojavni lik i zbiljnost. Dodatak. Poto obiajna odreenja sainjavaju pojam slobode, ona su supstancijalitet ili opa bit individua, koje se prema tome dre samo kao neto akcidentalno. Objektivnoj obiajnosti, koja je sama ono postojano i mo, kroz koju se upravlja ivotom individua, - svejedno je da li individua postoji. Obiajnost je stoga narodima predstavljena kao vjena pravednost, kao po sebi i za sebe bivstvujui bogovi, prema kojima tato dranje individua ostaje samo jedna lelujava igra.
146. ) Supstancija sebe zna u ovoj svojoj zbiljskoj samosvijesti i time je objekt znanja. Za subjekt imaju obiajnosna supstancija, njeni zakoni i sile, s jedne strane, kao predmet odnos da oni jesu, u najviem smislu samostalnosti - apsolutan, beskonano vri autoritet i mo kao bitak prirode. Sunce, Mjesec, brda, rijeke, uope okolni objekti prirode jesu, oni za svijest nemaju autoritet da samo uope jesu nego takoer da imaju posebnu prirodu, koju svijest uvaava pa se prema njoj upravlja u svom dranju prema tim prirodnim objektima, svojem bavljenju njima i upotrebi njih. Autoritet je obiajnosnog zakona beskonano vii, jer stvari prirode prikazuju umnost na posve spoljanji i pojedinani nain pa je kriju pod likom sluajnosti. [uz 146] Subjekt / jest obiajnostan - stoji u jedinstvu jest primjeren - / svijest a/ odnosa prema dunostima, one jesu, vrsto - / daje dokaza - opstoji u tome - volja -duh[Obiajni zakoni] jesu - isto tako po sebi - kao to egzistiraju - boanske moi - oblik, boja zapovijed, autoritet ili vjena umna odreenja - ravnoduno.
18*
276
OBICAJNOST
277
147. S druge strane, one nisu subjektu neto strano, nego im daje svjedoanstvo duha njima kao svojoj vlastitoj biti, u kojoj on ima svoj samoosjeaj, ivei u njemu kao svom od sebe nerazlinom elementu - odnos koji je neposredno jo vie identian nego sama vjera i povjerenje. Vjera i povjerenje pripadaju poetnoj refleksiji, te pretpostavljaju neku predstavu i razliku; - kao to bi npr. bilo razliito vjerovati u pogansku religiju i biti poganin. Onaj odnos ili, tavie, jednakost bez odnosa, u kojoj je obiajnosno zbiljski ivot samosvijesti, moe, svakako, prijei u odnos vjere i uvjerenja i u odnos koji je posredovan daljom refleksijom, u uvid s pomou razloga koji mogu otpoeti i od nekih posebnih svrha, interesa i obzira, od straha i nade ili od povijesnih pretpostavki. No adekvatna spoznaja toga pripada misaonom pojmu. [uz 147] Sloboda - u umnim zakonima - Spram dunosti porodica Pravo subjekta Tako oni jesu - tako oni ive Grci nisu imali nikakve savjesti - spram obiaja Hidarnes je govorio lakedemonskim poslanicima da ostanu kod njega, da budu prijatelji njegova kralja i tako veliki i sretni kao on [oni odvratie:] Tvoj savjet je dobar i u skladu s tvojim iskustvom. Da si okuao sreu koju mi uivamo, ti bi nam savjetovao da za to rtvujemo sve svoje. Kod Kserksa, jo jasnije, kako bismo ovdje mogli ivjeti, napustiti svoju zemlju, zakone i takve ljude da smo, da bismo za njih umrli, poduzeli tako dug put? - Iz Herodota, VII, c. 135 i dalje'.
1 Vrlo slobodno citirani pasa je kod Lassona kao i kod Hoffmeistera oigledno pogreno naveden: Hydaspes umjesto Hydarnes; ....pridodati. Kod Xerxesa, ne [!] jasnije, kako bismo mogli...; konano c. 129 umjesto c. 135 i dalje. Bilj. njem. izd.
Ne mogu poloiti raun, nikakvu savjest, nikakvo uvjerenje - ne razlozima - izbor, odobravanje - identino sa mnom postavljeno - Uvjerenju pripada, mene prije subjektivno - uiniti praznim - neodreeno - kao da je neto drugo naspram mene postavilo sadraj - postpuno posredovanje - ne neposredno uvstvo i bitak - /premda ovaj lei u osnovi i upravo ini osnove, na koje ja svodim stvar/ - takoer ne uvstvo - nego bitak, tako ja jesam uvid, ja sam svjestan ovog posredovanja, ove povezanosti. Svatko ima ovo iskustvo, ivot u sebi samome Nasuprot tome moe on sebe postaviti - ali ne iz sebe izai - iskoiti iz koe - Goethe: 148. Kao ova supstancijalna odreenja, ona su za individuu dunosti obavezne za njezinu volju - za individuu, koja se razlikuje od njih kao ono subjektivno i u sebi neodreeno ili posebno odreeno, koja time stoji u odnosu prema njima kao prema onome svome supstancijalnome. Etika nauka dunostima* tj. kakva je ona objektivno, a ne kako treba da se shvati u praznom principu moralnog subjektiviteta, koji, naprotiv, nita ne odreuje ( 134) - jest otuda sistematski razvoj kruga obiajnosne nunosti, koji slijedi u ovom treem dijelu. Razliitost ovog prikaza od oblika neke nauke dunostima lei samo u tome to u onome to slijedi obiajnosna odreenja proizlaze kao nuni odnosi, to se pri tome ostaje i to se za svako odreenje ne dodaje jo zavrna reenica: tako je ovo odreenje za ovjeka dunost** - Nauka dunostima, ukoliko nije filozofska znanost, uzima svoju grau iz odnosa kao opstojeih i prikazuje njihovu vezu s vlastitim predstavama, s openito iznenaenim naelima i mislima, svrhama, nagonima, osjeajima itd., pa moe kao razloge pridodati dalje posljedice svake dunosti s obzirom na
* [u rukopisu:] Etiki - umjesto moralno - obiajnosno ** Dunost - je pravo, opstanak, njegove volje
278
OBIAJNOST
279
druge obiajnosne odnose, kao i na dobrobit i mnjenje. No imanentna i konzekventna nauka dunostima ne moe biti nita drugo doli razvoj onih odnosa koji su s pomou ideje slobode nuni i stoga zbiljski u svom cijelom opsegu, u dravi. 149. Kao ogranienje moe se dunost koja obavezuje pojaviti samo spram neodreenog subjektiviteta ili apstraktne slobode i spram nagona prirodne ili moralne volje, koja svoje neodreeno dobro odreuje na osnovu proizvoljnosti. Individua se, tavie, u dunosti oslobaa dijelom od ovisnosti pod kojom stoji u zgoljnom prirodnom nagonu, kao i od potitenosti u kojoj je ona kao subjektivna posebnost u moralnoj refleksiji onoga treba da (Sollen) i onoga to se moe, a dijelom neodreenog subjektiviteta, koji ne dolazi do opstanka, i objektivne odreenosti postupanja, pa ostaje u sebi i ostaje kao nezbiljnost. U dunosti oslobaa sebe individua do supstancijalne slobode. Dodatak. Dunost ograniava samo samovolju subjektiviteta i udara protiv apstraktnog dobra kojeg se subjektivitet vrsto dri. Kada ljudi kau, mi hoemo da budemo slobodni, onda to najprije znai samo to da hoemo da budemo apstraktno slobodni, a svako odreenje i raslanjenost u dravi vai za jedno ogranienje ove slobode. Dunost utoliko nije ogranienje slobode nego samo njene apstrakcije, to znai neslobode: ona je dospijevanje do biti, dobivanje afirmativne slobode.
150. Obiajnosno, ukoliko se reflektira na individualnom, prirodom odreenom karakteru kao takvome, jest vrlina, koja je ukoliko ne pokazuje nita osim jednostavne prikladnosti individue dunostima onih odnosa kojima pripada - ispravnost.
to bi ovjek morao initi, koje su to dunosti to ih treba da ispunjava da bi bio krepostan, lako je kazati u jednoj obiajnosnoj zajednici - on ne treba da radi nita drugo nego to mu je u njenim odnosima naznaeno, izreeno i poznato. Ispravnost je ono openito to se od njega moe zahtijevati dijelom pravno, dijelom po uobiajenosti, No ona/se za moralno stajalite lako pojavljuje kao neto to je podreenije, iznad ega bi ovjek jo vie morao zahtijevati od sebe i drugih, jer prohtjev da se bude neto posebno ne zadovoljava se onim to bitkuje po sebi i za sebe i to je uope; on nalazi tek u izuzetku svijest osebujnosti. - Razliite strane ispravnosti mogu se tako nazvati vrlinama, jer su one isto tako - premda u usporedbi s drugima ne posebno - vlasnitvo individue. No govorenje ovoj vrlini granii lako s praznom deklamacijom, jer se time govori neemu apstraktnome i neodreenome, kao to se takoer takvo govorenje sa svojim razlozima i prikazima obraa individui kao proizvoljnosti i subjektivnom nahoenju. U opstojeem obiajnosnom stanju, iji su odnosi potpuno razvijeni i ozbiljeni, ima prava vrlina svoje mjesto i zbiljnost samo u izvanrednim okolnostima i kolizijama onih odnosa; - u istinskim kolizijama, jer moralna refleksija moe sebi svuda stvoriti kolizije i sebi pridati svijest neemu posebnome i pridonesenim rtvama. U neobrazovanom stanju drutva i zajednice javlja se stoga vie oblik vrline kao takve, jer je ovdje obiajnosno i njegovo ozbiljenje vie individualno nahoenje i osebujna genijalna priroda individue, kao to su stari posebno predicirali vrlinu Herkulu. I u starim dravama, budui da u njima obiajnost jo nije dola do tog slobodnog sistema samostalnog razvoja i objektiviteta, morala je vlastita genijalnost individua biti ona koja je nadoknadila taj nedostatak. Nauka vrlinama, ukoliko ona nije puka nauka dunostima, dakle posebnost koja obuhvaa ono to se osniva na prirodnoj odreenosti karaktera, bit e, prema tome, neka duhovna povijest prirode. Budui da su vrline ono obiajnosno u primjeni na posebno, a po toj subjektivnoj strani neto neodreeno, u njihovo odreenje ulazi ono kvantitativno vie ili manje; stoga njihovo promatranje dovodi nedostatke ili poroke,
280
OBIAJNOST
281
koji stoje nasuprot, kao kod Aristotela, koji posebnu vrlinu po svom pravom smislu odreuje kao sredinu izmeu onoga previe i onoga premalo. - Isti sadraj koji poprima oblik dunosti i zatim vrlina jest i onaj koji ima oblik nagona ( 19, bilj.) I oni imaju isti sadraj kao svoj temelj, ali kako on u njima pripada neposrednoj volji i prirodnom osjeaju i kako jo nije izobraen do odreenja obiajnosti, nagoni imaju sa sadrajem dunosti i vrlina zajedniki samo apstraktni predmet, koji kao neodreen u sebi samome ne sadrava za njih granice dobra ili zla - ili su oni po apstrakciji pozitivnoga dobri, i obratno, po apstrakciji negativnoga zli ( 18). [uz 150] Daljna energija posebnog talenta - Aristokracija Svi Atenjani kreposni - Aristokrat izvanredan talent - Prigoda da se postupa za cjelinu Grka vrlina - kao umjetniko djelo - sjaj prirodne jedinstvenosti - ono obiajnosnoi ujedno kao karakter, ud, sklonost, nagon - identino s posebnom linou. Tako hrabrost, osobna odvanost, uvijek - kod vojskovoa, vladara, vie snage razuma, duha, smiljenosti, odlunosti. Ali dunost jednog posebnog stalea. Naprotiv, ve hrabrost koja zna - ne pojavljuje se vie tako kao vrlina. Vrline -posebne strane, koje su vie ili manje ravnodune. Umjerenost, tedljivost, dareljivost - vie preputene proizvoljnosti - posebna sklonost Posljedice sitniave sebinosti, nerazboritosti s obzirom na bitne ciljeve. Dodatak. Ako neki ovjek ini ovo ili ono obiajno, onda on upravo nije krepostan, ali, krepostan je svakako onda ako je ovaj nain ponaanja neka stalnost njegovog karaktera. Vrlina je vie obiajna virtuoznost i ako se danas ne govori mnogo vrlini kao takvoj, onda to ima svoj razlog u tome da obiajnost vie nije toliko forma neke posebne individue. Posebno su Francuzi onaj narod koji najee govori vrlini jer je kod njih indi-
vidua vie stvar njene vlastitosti i jednog prirodnog naina djelovanja. Nijemci, naprotiv, vie su mislei i kod njih isti sadraj dobiva formu openitosti. 151. No u jednostavnom identitetu sa zbiljnou individua pojavljuje se ono obiajnosno kao njihov opi nain postupanja kao obiaj* - njihova navika kao druga priroda, koja je postavljena na mjesto prve prosto prirodne volje pa je dua koja proima njihov opstanak, znaenje i zbiljnost, duh ija je supstancija tek tako duh koji ivi i opstoji kao svijet. [uz 151] Jedinstvo a/ kao supstancija, / kao obiaj u pojedinanoj svijesti ili svijesti uope, / svijet - kao bitak, egzistencija Svijest ove suglasnosti a/ kao duh, Bog - osoba / Sadanjost - jest kao [?] u drugoj svijesti apstraktno svrha subjektivne svijesti s openitosti. Subjekt je bitno ovaj, osoba - s te strane empirijska openitost, / Svijet / Obiaj - mnogih individua - a/ Odnos subjekta prema subjektu (ne kao u apstraktnom pravu) - stvar samo potreba i tako takoer ugovor sluajan - / moralna vrijednost - moralitet - pravo subjektivne samosvijesti ono unutranje postupka - tlo, subjektivni odnos spram drugih, ali vrijednost, okretanje u sebe - Ovdje svijest suglasnosti - identitet - svijest ne u meni (moralna refleksija), nego kao bitkujua, tj. izvan mene - moja suglasnost izvan mene - suglasnost individua. Obiajnost, obiaj je 147 kao duh - a/ apsolutni sadraj, / sloboda, dokaz duha. Savjest, refleksija, moralitet nije duh, kao tupa nevinost takoer ne. - a/ Tamo subjekt odreujui sebe u sebi
* Erscheint das Sittliche, als die allgemeine Handlungsweise derselben - als Sitte.... I ovdje se vidi zato smo se pri prijevodu kategorija die Sittlichkeit, das Sittliche, odluili za termine obiajnost, obiajnosno. - Bilj. prev.
282
OBIAJNOST
283 152.
samom - po dobrom, dunosti - apstraktna refleksija razum - ne kao ivo dobro - identitet - subjektivitet pojavljuje se kao proizvoljnost izbora. - / Ovdje bez svijesti opoj svrsi - ili (Kinezi) ono obiajnosno uinjeno juristikim - spoljanjim zakonom. Obiaj - - stari nisu nita znali savjesti - Riemer: jon. - navika, upotreba - (osobito stan kod Herodota) porijeklo ljudi - obiaj- da li obitavalita? - Navika, karakter, izraz lica - U stilu i deklamaciji ono karakteristino - nain bitka i ivota / Spoljanja zbiljnost. - Ako su loi zakoni, onda takoer i obiaji. Dodatak. Kao to priroda ima svoje zakone, kao to ivotinje, drvee, sunce, izvravaju svoj zakon, tako je obiaj ono to pripada duhu slobode. Ono ta pravo i moral jo nisu to jeste obiaj, naime jest duh. Jer u pravu posebnost jo nije posebnost pojma nego samo prirodne volje. Isto tako na stajalitu moraliteta samosvijest jo nije duhovna svijest. Pri tom se radi samo vrijednosti subjekta u samom sebi, to znai da subjekt, to se odreuje prema dobru protiv zla, jo ima formu samovolje. Ovdje, naprotiv, na obiajnom stajalitu volja jest kao volja duha i ima jedan supstancijalni, sebi odgovarajui sadraj. Pedagogija je umijee da se ovjek napravi obiajnim: ona promatra ovjeka kao prirodnog i pokazuje put da ga preporodi, da preobrazi njegovu prvu prirodu u jednu drugu, duhovnu, tako da ovo duhovno u njemu postaje navikom. U njoj iezava suprotnost prirodne i subjektivne volje, borba subjekta je prekinuta, i onom obiajnom utoliko pripada navika, kao to pripada i filozofskom miljenju, budui da ono iziskuje da je duh obrazovan protiv samovoljnih pomisli i da su one razbijene i prevladane, ime umno miljenje ima slobodan put. ovjek umire i iz navike, to znai, ako se u ivotu posve navikao, ako je duhovno i fiziki otupio a suprotnost subjektivne svijesti i duhovne djelatnosti iezla, jer, ovjek je djelatan samo ukoliko neto nije postigao i hoe sebe producirati i uiniti vaeim u odnosu na to. Ako je ovo postignuto, iezava djelatnost i ivotnost, a odsustvo interesa koje tada nastupa, jest duhovna ili fizika smrt.
Obiajnosni je supstancijalitet na taj nain doao do svog prava, a ovo do svog vaenja, naime, da je u tom supstancijalitetu nestala [je] svojeglavost i vlastita savjest pojedinaca, koja bi bila za sebe i sainjavala suprotnost spram njega, budui da obiajnosni karakter ono nepokretno ope, ali koje je u svojim odreenjima otvoreno za zbiljsku umnost, zna kao svoju pokretaku svrhu, pa spoznaje svoje dostojanstvo, a isto tako i svako opstojanje posebnih svrha, kao na njemu osnovano, imajui ga zaista u njemu. Subjektivitet je sam apsolutni oblik i egzistentna zbiljnost supstancije, a razlika subjekta od nje kao njegova predmeta, svrhe i moi jest samo ujedno isto kao neposredno iezla razlika oblika. Subjektivitet, koji sainjava tlo egzistencije za pojam slobode ( 106), pa se s moralnog stajalita jo razlikuje od tog svog pojma, jest u onome obiajnosnome njegova egzistencija koja je njemu adekvatna. [uz 152] Pravo - opstanak ovog pojma Prava - privatna prava - linost Pravo - samosvijesti - znajue ak u onome to je obiajnosno 153. Pravo individua na njihovo subjektivno odreenje za slobodu ispunjava se u tome to one pripadaju obiajnosnoj zbiljnosti, to je izvjesnost njihove slobode u takvom objektivitetu istinita, a one u obiajnosme zbiljski imaju svoju vlastitu bit, svoju unutarnju openitost ( 147). Na pitanje nekog oca najboljem nainu kako da svog sina odgoji obiajnosno, odgovorio je jedan pitagorovac (i drugima se to pripisuje*): Ako ga uini graaninom drave s dobrim zakonima.
. - Bilj.njem. izd. * [u rukopisu:] Sokratu.
284
[UZ 153]
OBIAJNOST
285
tu postie ovjek svoje odreenje - odreenje ovjeka uope: to treba da bude ovjek? - Posebno odreenje individue Treba da obrazuje svoju matu, svoje misli, svoje miljenje - takoer svoju volju, svoju estetsku mo - sin svog vremena - u velikom mnotvu - ostaje u tome Dodatak. Pedagoki pokuaji da se ovjeka izvue iz opeg ivota savremenosti i da ga se izobrazi na selu (Rousseau u Emilu) bili su uzaludni jer ne moe uspjeti da se ovjeku otue zakoni svijeta. Ako se i obrazovanje omladine mora odvijati u samoi, onda se ne smije vjerovati da miris duhovnog svijeta konano ne isparava kroz ovu usamljenost i da je mo svjetskog duha isuvie slaba da bi sebi potinila ove udaljene dijelove. Tek u tome da je graanin jedne dobre drave, individua dolazi do svoga prava. 154. Pravo individue na njenu posebnost isto je tako sadrano u obiajnosnom supstancijalitetu, jer je posebnost spolja pojavni nain u kojemu egzistira obiajnosno. 155. U ovom identitetu ope i posebne volje poklapaju se tako dunost i pravo, pa ovjek s pomou obiajnosnoga ima utoliko prava ukoliko ima dunosti, a dunosti ukoliko ima prava. U apstraktnom pravu imam ja pravo, a netko drugi dunost spram ovoga - u onome moralnome treba da je objektivno i ujedinjeno s dunostima samo pravo mog vlastitog znanja i htijenja, kao i moje dobrobiti. [uz 155] Dunosti su veze koje obvezuju, odnosi prema supstancijalnoj obiajnosti - ali ova je moja bit, opstoji s po-
mou mene samoga - Njen opstanak, tj. njeno pravoda ja nju, njen opstanak potujem, moja dunost - takoer je moje pravo, to je opstanak moje slobode. Sto se ljudima namee kao dunost, treba da se za neto dogodi, - ne samo pri tome imati direktno ili indirektno njihovu povlasticu - nego za ono neto u emu je njihovo dostojanstvo, slobodu, iji je opstanak stoga njihov opstanak - njihovo pravo. Ne prosto: Drugi imaju prava, ja sam njima jednak, osoba sam kao i oni, ja treba da imam dunosti spram njihova prava - kao njima jednak treba da ja imam na osnovu tih dunosti takoer prava - povezanost usporeivanjem. Apsolutno posredovanje, opstanka onoga supstancijalnoga, prava supstancijalnoga, tj. moje dunosti - mojim opstankom, tj. mojim pravom - i obratno. Razliitost prava i dunosti - odnosi se na posebno - razlika stalea, slube. Formalni odnos u posebnome. a/ to ja pruam, za to dobivam neto specifino drugo - ali vrijednost kao dunost, pravo nekoga drugoga, obaveza - sredstvo - a ja pri tome svrha. / Identini sadraj - po supstanciji - pravo i dunost da se pripada dravi, pravo, p[rirodni] opstanak kao individua - dunost - brak - Ja sam opstanak, obavezan. Dodatak. Rob ne moe imati dunosti a samo slobodan ovjek ih ima. Ako bi na jednoj strani bila sva prava a na drugoj sve dunosti, cjelina bi se raspala jer je samo identitet temelj kojeg smo ovdje utvrdili. 156. Obiajnosna supstancija, kao ona koja sadrava samosvijest to za sebe bitkuje ujedinjenju sa svojim pojmom, zbiljski je duh jedne porodice i jednog naroda. Dodatak. Ono obiajno nije apstraktno kao dobro, nego u intenzivnom smislu zbiljsko. Duh ima zbiljnost a njene akcidencije su individue. U obiajnom su stoga mogua uvijek samo
286
OBIAJNOST
287
dva gledita: ili da se polazi od supstancijalnosti ili automatski postupa i uspinje do pojedinanosti kao temelja: ovo posljednje gledite je bezduhovno jer vodi samo jednom spajanju, ali duh nije nita pojedinano nego je jedinstvo pojedinanog i opeg.
157.
Pojam ove ideje jest samo kao duh, kao ono to sebe zna i to je zbiljsko, budui da je on objektiviranje samoga sebe, kretanje s pomou oblika svojih momenata. On je otuda: A. Neposredni ili prirodni obiajnosni duh - porodica. Taj supstancijalitet prelazi u gubitak svog jedinstva, u podvojenost i u stajalite onoga relativnoga, pa je tako B. graansko drutvo, veza lanova kao samostalnih pojedinaca u jednoj, prema tome, formalnoj openitosti, s pomou njihovih potreba, te pravnim ureenjem kao sredstvom sigurnosti osoba i vlasnitva i spoljanjim redom za njihove posebne i ope interese, koja spoljanja drava C. sebe uzima natrag i skuplja u svrhu i zbiljnost supstancijalnoga opega i njemu posveenog javnog ivota - u dravni ustav. [uz 157] Razlika izmeu porodice i drave a/ Slobodne, samostalne osobe koje se za sebe brinu - rob, za kojega se brine gospodar ili drava / Za njih je ono op[e], svrha, domovina, zakoni, drava kao neko ope, kao ono to nareuje subjektivitetu, i to kao zakon - Potovanje zakona - ne ljubav ili strah - zakon nije subjektivna volja - jednakost za sve i ono zajedniko izmeu onih koji zapovijedaju i koji sluaju - to je za ove dunost, takoer je ograniavanje, pravo za njih - ne sluajna volja, proizvoljnost - nego vrsto, granica koju ne smije prekoraiti onaj koji je namee.
/ Dioba posla - Svi momenti supstancijalnoga i njegove djelotvornosti sainjavaju vlastita tijela i sisteme zakona i djelotvornosti. Sistem - oposebljavanje obiajnosnoga, tj. ono obiajnosno postavljeno u s[vojim] odr[eenjima] - oblici Svaki oblik - razlika - je itav rod, ideja; a/ neposredna volja; prirodna volja, sloboda - da se bude kod sebe - negacijom prirodne volje, tj. ono prvo je prirodno b/ Refleksija - pravo, moralitet, aps[traktni] moment - Padanje u posebnost - nesvjesna supstancija - Nunost, veza Partikularnom /apstraktnom/ oblik openitosti - samo oblik - obrazovanje samostalnost osobe - Izvan prirodnog jedinstva - suglasnost se ini tek u za - sebe - bitku dvaju bia c/ Drava tree a/ Samostalnost individua - / Ujedinjenje u zakonima - jedinstvo kao znano, svjesno, jako izreeno, miljeno jedinstvo - tj. kao sloboda kao takva -
Prvi odsjek PORODICA 158. Porodica ima, kao neposredni supstancijalitet duha, svoje jedinstvo, koje sebe osjea, ljubav, kao svoje odreenje, tako da opstoji uvjerenje da se ima samosvijest svog individualiteta u tom jedinstvu kao u bitnosti koja po sebi i za sebe bitkuje, da bi se u njemu bilo ne kao osoba za sebe, nego kao lan. [uz 158] Oblik osjeanja - uope Uvjerenje - je unutranjost
288
OBICAJNOST
289
Dodatak. Ljubav znai uope svijest moga jedinstva sa nekim drugim tako da nisam izoliran za sebe nego svoju samosvijest dobivam samo kao ukidanje moga bitka za sebe, i kroz Mene - znanje kao jedinstvo mene sa drugim i drugog sa mnom. Ali ljubav je osjeanje, to znai, obiajnost u formi onog prirodnog; u dravi je vie nema: budui da smo svjesni jedinstva kao zakona, budui da sadraj mora biti uman i ja ga moram znati. Prvi moment u ljubavi je da ja neu da budem samostalna osoba za mene i da, kad bih to bio, osjeao bih sebe manjkavim i nepotpunim. Drugi moment je da ja sebe dobijam u drugoj osobi, da u njoj vaim, ta ona opet postie u meni. Ljubav je stoga najudovinija protivurjenost koju razum ne moe rijeiti jer ne postoji nita tvre od ovog punktualiteta samosvijesti koji biva negiran a kojeg ja ipak trebam imati kao afirmativnog. Ljubav je ujedno stvaranje i rastvaranje protivrjenosti: kao razrjeenje ona je obiajno jedinstvo. 159. Pravo koje pripada pojedincu na temelju jedinstva porodice, a to je prije svega sam njegov ivot u tom jedinstvu, ispoljava se samo utoliko u obliku prava, kao apstraktnog momenta odreene pojedinanosti, ukoliko porodica prelazi u raspadanje, a oni koji treba da budu kao lanovi postaju u svojem uvjerenju i zbiljnosti kao samostalne osobe, pa to su oni kao odreeni moment sainjavali u porodici, sada dobivaju u izdvajanju, dakle samo po spoljanjim stranama (imovina, alimentacija, trokovi odgoja itd.). [uz 159] Apstraktno strogo pravo - Snaga supstancijalnog jedinstva - uvjerenje - povjerenje, stega - Pravo na ljubav drugo nego na strogo pravo - ovo samo ukoliko su oni kao osobe i to utoliko svakome posebno, tj. kad istupa, pripada njegovu udjelu - u diobi - Pravo se tie samo stvari ili izvravanja stvari - lanovi moraju egzistirati. Brano pravo - Odnos spram spoljanjosti - tek pod pretpostavkom - na izdvajanje; Obzir na mogue izdvaja-
nje - ili pravo protiv izdvajanja - razrjeavanje - to je pravo samog braka ne individualnih osoba kao takvih Pravo na ljubav ne [moe] se uiniti vaeim - jer prirodno osjeanje kao vlastito raspoloenje; - u dravi to treba da bude izvreno zahtijeva se takoer u obliku strogog prava - bez i protiv raspoloenja - tj. jer opa svrha, opa odreenja takoer apstrakcija od posebnosti hladno, tj. bez uvstva, udi - ne svi bez udi, raspoloenja Dodatak. Pravo porodice se zapravo sastoji u tom da njen supstancijalitet treba da ima postojanje; ono je, dakle, pravo protiv spoljanjosti i protiv istupanja iz ovog jedinstva. Ali, tome nasuprot, ljubavi je, opet, osjeanje, neto subjektivno, pre ma kojemu se jedinstvo ne moe uiniti vaeim. Ako se, dakle, zahtijeva jedinstvo, onda je to mogue samo u odnosu na takve stvari koje su po svojoj prirodi spoljanje i ne uslovljavaju se osjeanjem. 160. Porodica se dovrava u trima stranama: a) u liku svog neposrednog pojma kao brak, b) u spoljanjem opstanku, vlasnitvu i dobru porodice i brizi za to; c) u odgoju djece i razrjeenju porodice. [uz 160] Brak i odgoj djece a/ U sebe zatvorena porodica b/ Spoljanji opstanak osobe. Izdravanje. c/ Razrjeenje - u pravcu samostalnosti - ili vie porodica - drugi princip meusobno samostalnih.
290
OBICAJNOST
291
A. Brak 161. Brak sadrava, kao neposredno obiajnosni odnos, pravo, moment prirodnog ivota, i to kao supstancijalni odnos - ivot u njegovu totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces (vidi Encikl. filozof, znan., 167 i dalje, te 288 i dalje.2) A u samosvijesti se, drugo, samo unutarnje ili po sebi bitkujue, i upravo time u svojoj egzistenciji samo spoljanje jedinstvo prirodnih spolova preobraa u duhovno, u samosvjesnu ljubav. [uiz 161] Nu[no] pravo - braka - u obinim prirodama - Brak - Suglasnost u svom neposrednom opstanku u njemu samome - identitet interesa, svrha a/ puko fiziki, prirodni, ivotinjski spolni nagon ne opravdanje braka - Venus vaga / Sporazum - vlasnitvu - upotrebi - kao spoljanja stvar Rod - jer obiajnostan - opa priroda - Ova prirodna strana samo iz ljubavi, posljedica na osnovu raspoloenja - ne ono supstancijalno - prirodna suglasnost Duhovnost mijenja odreenje Dodatak. Brak je bitno obiajni odnos. Ranije je, posebno u najveem broju prirodnih prava, brak posmatran samo sa fizike strane, prema onome ta je po prirodi. Tako je on posmatran samo kao odnos spolova a svaki put prema ostalim odreenjima braka ostaje zatvoren. Ali isto tako je sirovo brak poimati kao puki graanski ugovor, predstava koja se javlja jo kod Kanta, gdje se, dakle, podnosi uzajamna samovolja nad individuama a brak postaje unien do forme jedne uzajamne ugovorne upotrebe. Trea predstava koju isto tako treba odbaciti je ona koja brak stavlja samo u ljubav, jer ljubav, koja je osjeanje, u svakom pogledu doputa sluajnost, oblik koji ono obi2
ajno ne smije imati. Brak se stoga treba blie odrediti tako da je on pravna obiajna ljubav, ime iz njega iezava ono prolazno, udljivo i puko subjektivno. 162. Kao subjektivno ishodite braka moe se pojaviti vie posebna sklonost obiju osoba to stupaju u taj odnos, ili briga i pripravljanje roditelja itd.; ali objektivno je ishodite slobodni pristanak osoba, i to pristanak na to da sainjavaju jednu osobu i da napuste svoju prirodnu pojedinanu linost u onom jedinstvu koje je, s obzirom na to, samoogranienje, ali i njihovo osloboenje, budui da one u njemu postiu svoju supstancijalnu samosvijest. Objektivno odreenje, dakle obiajnosna dunost, jest da se stupi u stanje braka. Kakvo je spoljanje ishodite, to je po svojoj prirodi sluajno i zavisi poglavito od obrazovanosti refleksije. Ekstremi su u ovome: jedan, da poetak ini priprava dobronamjernih roditelja, a u osobama koje se meusobno odreuju za sjedinjenje ljubavi otuda to su odreene za to da se upoznaju nastaje nagnue drugi, da se nagnue najprije javi u osobama kao u ovima beskonano partikulariziranima. - Onaj ekstrem, ili uope put u kojemu odluka za enidbu ini poetak, a nagnue ima za posljedicu, tako da je pri stvarnoi enidbi oboje sjedinjeno, moe se sam smatrati vie obiajnosnijim putem. - U drugom ekstremu to je beskonano posebna osebujnost koja pribavlja vaenje svojim pretenzijama, pa je povezana sa subjektivnim principom modernog svijeta (vidi 3 gore 124, bilj.) - No u modernim dramama i drugim umjetnikim prikazima gdje ljubav spolova sainjava osnovni interes, element proete hladnoe koji nalazimo u njima dovodi se u vatru prikazane strasti s pomou potpune sluajnosti koja je povezana s njome, naime time da se cijeli interes prikazuje kao da se osniva samo na ovima, to zacijelo moe biti od beskonane vanosti za ove, ali to nije po sebi.
3
3. izd. 220 i dalje., 366 i dalje.

19
A: die
OBIAJNOST
293
a/ Identitet svrha, interesa - svijest suglasnosti - ljubav ne istie jednu odreenu svrhu / posebno odreenje - ivjeti u toj suglasnosti, sve dijeliti, zajedniki se brinuti - osjetilna strana - uivanje - imovina, zajedniko upravljanje i upotreba - raati djecu - takoer i kad su brakovi neplodni - pomo u dnevnom i itavom ivotu, zajednika briga, uitak - meusobno razumijevanje i vrsto odreenje koje razlikuje u jednome ili drugome. / Suglasnost - ono osjetilno dolazi [k odreenju] ljubavi, jer - prirodnost - ivotnost - prirodno razliiti spol. ivot se moe u sebi samome razlueno postaviti - ja. / doivotna veza - duhovna - openitost. Sto hoe mukarac, to djevojka? - Ova mua; onaj enu. - Ona ga voli, zato? Jer e on postati njen mu, jer treba da je uini enom; - ona treba da od njega kao mua dobije svoje dostojanstvo, vrijednost, radost, sreu kao supruga - a ta je da postaje ena. - Ljubav ona spoznaje ovaj interes za nju u muu - ovo je prvenstveno osjeaj djevojke. Mukarac zbog vee tvrdokornosti, samostalnosti izvan braka a/ djelomice za nj jo ravnodunije, kako stei enu, - / djelomice - naprotiv, isto tako svojeglaviji, izbirljiviji tom supstancijalnom dalji partikulariteti. Zato se oenio on [njome], ili se ona udala za njega? - Zbog tog posebnog svojstva - prirodna ljepota, ljupkost, draest prijaznost spram mua - imovina, stale - upravo ovaj posebni karakter Kod izbora radi se srei itavog ivota - Svakako ali odreenje: sreu i nesreu dijeliti - Upravo brak treba da stoji iznad sree i nesree. No srea jednoga s pomou drugoga - Srea u braku kao takvom, ovisno karakteru Mogunost, ovisnost ove suglasnosti - od posebnog karaktera. Inae srea. Sluajnost poznanstva - Nada da se svidi - sasvim pojedinana crta - zgoda - Ako posebnost toliko pretee - tada je dobar brak tome ovisan - Ovo posebno sai-
[UZ 162] Brak
njava posebnu zaljubljenost - U braku susreu se - openito mu i ena - navikavanje - ak na brak - je nuno. [uz 162 primjed.] Strastvena ljubav i brak su neto dvojako a/ Strast - itava njegova samosvijest, sve strane njegova bia samo ovo i samo u ovome odzvanja - i u posjedu ove jedne sluajne osobe. / Brak (je) zatim osnova na kojoj se - time to je ono privatno postiglo svoje pravo, interes za individualnu linost - vri - djelatnost. Zajednitvo ivotne svrhe uope. Dodatak. Kod naroda kod kojih se na enski spol obraa neznatna panja, roditelji raspolau brakom prema svojoj samovolji ne pitajui individue a ove to trpe budui da posebnost osjeanja jo ne predstavlja nikakav zahtjev. Djevojci se radi samo mukarcu a njemu nekoj eni uope. U drugim stanjima ono odreujue mogu biti obziri na imovno stanje, koneksiju, politike svrhe. Ovdje se moe postupati veoma nemilosrdno budui da se brak ini sredstvom za druge svrhe. U modernim vremenima se, naprotiv, kao jedino vano smatra subjektivno ishodite, zaljubljenost. Ovdje se zamilja da svako mora ekati dok ne otkuca njegov as u kojemu svoju ljubav moe pokloniti samo odreenoj individui.
163. Obiajnosno braka sastoji se u svijesti ovom jedinstvu kao supstancijalnoj svrsi, time u ljubavi, povjerenju i zajednitvu cijele individualne egzistencije - u kojem je uvjerenju i zbiljnosti prirodni nagon snien na modalitet jednog momenta prirode koji je upravo u svom zadovoljenju odreen da nestane i da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijalno, a time kao ono to je uzvieno iznad sluajnosti strasti i vremenski posebnog nahoenja kao ono po sebi nerazrjeivo. Da brak nije odnos nekog ugovora njegovu bitnom temelju, primijeeno je gore ( 75), jer on je upravo to da
294
OBIAJNOST
295
treba poi od stajalita ugovora, od linosti koja je samostalna u svojoj pojedinanosti, da bi se ugovor ukinuo. Identificiranje linosti, po kojemu je porodica jedna osoba a njeni lanovi akcidencije [su] (supstancija je, meutim, bitno odnos samo akcidencija prema 4 njoj - vidi Enciklop. filozof, znanosti, 985, jest obiajnosni duh koji je za sebe - lien raznolikih spoljanjosti, to su u njegovu opstanku, kao u ovim individuama i interesima pojave, koji su odreeni u vremenu i na raznolike naine - kao lik istaknut za predstavu, kao to su se tovali penati itd., te uope sainjava ono u emu lei religiozni karakter braka i porodice, pijetet. Dalja je jedna apstrakcija ako je ono boansko, ono supstancijalno, rastavljeno od njegova opstanka, pa su se tako takoer i osjeaj i svijest duhovnog jedinstva fiksirali krivo kao takozvana platonska ljubav, to je rastavljanje povezano sa samostanskim nazorom, po kojemu se moment prirodnog ivota odreuje kao ono upravo negativno, pa mu se time, upravo ovim rastavljanjem, daje za sebe beskonana vanost. [uz 163] Brak je sveza svjesnih, onih koji reflektiraju. a/ itav ivot, ne momentana veza. _ / Skrb, pregled opsega posljedica, pretpostavka djece, / Platonska ljubav - protiv osjeaja. - Moment prirodnosti - Ono najvie ova duhovna suglasnost - Duh vai kao ono najvie, na nain egzistencije duha: znanost, drava, umjetnost. Dodatak. Brak se razlikuje od konkubinata time da se u konkubinatu poglavito radi zadovoljavanju prirodnog nagona dok je on u braku potisnut. Stoga se u braku bez stida govori prirodnim dogaajima koji bi u vanbranim odnosima izazvali osjeaj stida. Ali zato na brak po sebi treba paziti kao na neraskidiv; jer svrha braka je obiajna i stoji tako visoko da se sve drugo prema njoj pojavljuje nenasilno i njoj potinjeno. Brak ne treba biti ometan strau jer mu je ona podreena. Ali on je neraskidiv samo po sebi, jer, kako kae Krist: samo radi tvrdoe
4 5
vaeg srca razvod je doputen.6 Poto brak sadri moment osjeanja, on nije apsolutan nego kolebljiv i u sebi ima mogunost razvrgavanja. Ali zakonodavstva moraju ovu mogunost oteati u najveoj mjeri i podravati pravo obiajnosti protiv proizvoljnosti. 164. Kao to stipulacija ugovora ve za sebe sadri istinski prijelaz vlasnitva ( 79), tako sveano objavljivanje pristanka na obiajnosnu vezu braka i njeno odgovarajue priznanje i potvrda po porodici i zajednici - (da s obzirom na to nastupa Crkva, dalje je odreenje, koje se ovdje nee izvoditi) - sainjava formalno zakljuivanje i zbiljnost braka, tako da je ta veza konstituirana kao obiajnosna samo prethoenjem te ceremonije kao izvrenja onoga supstancijalnoga s pomou znaka jezika, kao najduhovnijeg opstanka duhovnosti ( 78). Time je osjetilni moment, koji pripada prirodnom ivotu, postavljen u svoj obiajnosni odnos kao posljedica i akcidentalnost koja pripada spoljanjem opstanku obiajnosne veze, koja moe biti takoer iscrpena samo u obostranoj ljubavi i pomoi. Ako se pita za to to bi se moralo smatrati glavnom svrhom braka da bi se iz toga mogla crpsti ili prosuditi zakonska odreenja, onda se pod tom glavnom svrhom razumije koja bi se od pojedinanih strana njegove zbiljnosti morala uzeti kao bitnija od drugih. No nijedna strana za sebe ne sainjava itav opseg njegova po sebi i za sebe bitkujueg sadraja, obiajnosnoga, pa moe nedostajati jedna ili druga strana njegove egzistencije bez povrede biti braka. - Ako se zakljuivanje braka kao takvo, kao sveanost, ime se izrie i konstituira bit te veze kao obiajnosnoga to je uzdignuto iznad sluajnosti osjeaja i posebne sklonosti, uzima kao spoljanja formalnost i takozvana puka graanska zapovijed, onda nita ne preostaje tom aktu doli da ima otprilike svrhu izgradnje i potvrivanja graanskog odnosa, ili da bude, ak, puka pozitivna
6
A: od. Promjena po Lassonu 3. izd. 150
upor. Matija 19, 8; Marko 10,5.
296
OBIAJNOST
297
proizvoljnost neke graanske ili crkvene zapovijedi, koja je ne samo sporedna za prirodu braka nego koja takoer ukoliko dua zbog zapovijedi pridaje neku vrijednost tom formalnom zakljuivaniu i ukoliko se smatra kao prethodni uvjet meusobnog potpunog podavanja - takoer prlja' moralno shvaanje ljubavi, pa se, kao neto strano, protivi prisnosti tog jedinstva. Takvo mnjenje, budui da ima pretenziju da dade najvii pojam slobode, prisnosti i savrenstva ljubavi, nijee, tavie, ono obiajnosno ljubavi, vie suzdravanje i zapostavljanje pukog prirodnog nagona, to je ve na prirodni nain sadrano u sramu, pa je odreenom duhovnom svijeu uzdignuto do istote i stege. Poblie je onim nazorom odbaeno obiajnosno odreenje koje se sastoji u tome da se svijest iz svoje prirodnosti i subjektiviteta pribira u misao supstancijalnoga, i umjesto da za sebe jo uvijek zadri ono sluajno i proizvoljnost osjetilnog nagnua, oduzima toj proizvoljnosti sponu i predaje je supstancijalnome obavezujui se penatima, a osjetilni moment od onoga istinskoga i obiajnosnoga i priznanja sveze kao obiajnosne sniava samo na uvjetovani. Drskost i razum, koji je potpomae, jest ono to ne moe shvatiti spekulativnu prirodu supstancijalnog odnosa, a njoj, meutim, odgovaraju obiajnosna neiskvarena dua, kao i zakonodavstva kranskih naroda. [uz 164] Suglasnost svjesnih - opstanak a/ u govoru - obavezno za volje / obiajnosno, kao duhovno, tako izreeno i razlikovano takvim opstankom. Kod prostog ugovora nema nikakve razlike da li je stipulacija ili neposredno predavanje. Ovdje je, meutim, onim izraen njegov duhovni karakter. Duhovno jedinstvo ono prvo [uz 164 primjed.] Sofistika - kao dokaz - zahtijeva - ljubav vjeruje duhovna svijest - Djevojka predaje svoju ast - mukarac
' Lasson: verunreinige, Bilj. njem. izd.
ne - Jer mukarac ima jo drugo podruje svoje obiajnosne djelotvornosti, u dravi - djevojka ne - nego njena obiajnost egzistira bitno u branom odnosu - Nejednako, sa strane mukarca ne ovaj dokaz - Ljubav - moe uiniti razliitije zahtjeve nego brak U ljubavi kao takvoj - sve je u jednom - nerazlueno - osjetilno i obiajnosno. Ali upravo brak utvruje odnos da je ono osjetilno samo kao posljedica - U pristajanju na brak priznaje djevojka takoer ovo - Lucinde Dodatak. Da je ceremonija zakljuenja braka suvina i da je formalnost koja bi mogla biti naputena jer je ljubav ono supstancijalno, i da ak ovom sveanou gubi na vrijednosti, tvrdi Friedrich von Schlegel u Lucindi, kao i jedan njegov sljedbenik u pismima jednog neimenovanog (Lbeck i Leipzig 1800).8 ulno predavanje se tamo predstavlja kao ono to je zahtijevano za dokaz slobode i iskrenosti ljubavi, argumentacija koja nije strana zavodnicima. odnosu mukarca i ene treba primijetiti da djevojka u ulnom predavanju gubi svoju ast to nije sluaj kod mukarca koji ima jo jedno drugaije polje svoje obiajne djelatnosti nego to je porodica. Odreenje djevojke postoji bitno samo u odnosu braka; Zahtjev je dakle da ljubav sauva lik braka i da razliiti momenti koji su u ljubavi dobiju istinski umni uzajamni odnos.
165. Prirodna odreenost obaju spolova dobiva s pomou svoje umnosti intelektualno i obiajnosno znaenje. To je znaenje odreeno razlikom u kojoj se obiajnosni supstancijalitet kao pojam po sebi samome cijepa, da bi iz nje zadobilo svoju ivost kao konkretno jedinstvo.
8
de.
Fr. Schleiermacher, Vertraute Briefe ber Friedrich Schlegels Lucin-
298 [UZ 165]
OBIAJNOST
299
Cid, str. 30 Tajna je - mo ena Na naa muka srca, Ta tajna lei u njima Duboko skrivena, Gospodu Bogu, Vjerujem, samom neistraiva. /To pak ba ne./ Ako bude onog velikog dana, Koji e jednom pretraiti sve greke, Bog pretresati srca ena, Nai e on ili sve Krivim ili jednako nevinim; Tako je zamreno njihovo srce.* ena - djeja priroda - pojavljuje [se] kao nekonzekventna - raspoloenje, sluajnost - ali kod mukarca naela Mukarac - snaga - u sebi diferentan - svojeglavost - i openitost 166. Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono to sebe razdvaja u osobnu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanje i htijenje slobodne openitosti, samosvijest pojmovne misli i htijenje
* Prijevod pjesme uinjen je doslovno, bez ikakvih poetskih pretenzija, a u Hegelovim marginama pjesma je ovako zapisana: Das Geheimnis ist-der Weiber, Macht auf unsre Mannerherzen, Dies Geheimnis steckt in ihnen Tief verborgen, Gott dem Herrn, Glaub ich, selber unerforschlich. /Das nun eben nicht./ Wenn an jenem grossen Tage, Der einst aufsucht alle Fehle, Gott der Weiber Herzen sichtet, Findet er entweder alle Strflich oder gleich unschuldig; So verflochten ist ihr Herz. Bilj. prev.
objektivne konane svrhe; - ono drugog ono duhovno koje se odrava u slozi kao znanje i htijenje supstancijalnoga u obliku konkretne pojedinanosti i osjeaja; - ono prvo u odnosu prema spolja neto mono i djelatno; ovo drugo pasivno i subjektivno. Muu je stoga i zbiljski supstancijalni ivot u dravi, znanosti i slino, te inae u borbi i radu sa spoljanjim svijetom i sa sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom, iji mirni zor i osjeajnu subjektivnu obiajnost ima u porodici, u kojoj ena ima svoje supstancijalno odreenje, a u tom pijetetu svoje obiajnosno uvjerenje. Pijetet je stoga, u jednom od svojih najuzvienijih prikaza, izreen u Sofoklovoj Antigoni, prvenstveno kao zakon ene, pa je prikazan kao zakon osjeajnog subjektivnog supstancijaliteta, unutranjosti, koja jo nije postigla svoje potpuno ozbiljenje, kao zakon starih bogova, podzemlja, kao vjeni zakon, kojemu nitko ne zna odakle se pojavio, i u suprotnosti spram javnog zakona, zakona drave; - suprotnost koja je najvia obiajnosna i stoga najvia tragina, pa je ovdje u enstvenosti i muevnosti individualizirana; usporedi Fenomenologiju duha, str. 383. i dalje, 417. i dalje.9 [uz 166] Biljka, ivotinja Nerazdvojen individualitet. U sebi razliku, razdvojenost i openitost. Znanost, umjetnost, poezija. Gdje ene i mladost upravljaju dravom, drava upropatena. Streme subjektivitetu - ove osobe Mnjenje opemu - ne ono objektivno. Entuzijazam - Ideali, Shiller. Dodatak. ene svakako mogu biti obrazovane ali za vie znanosti, filozofiju i izvjesne produkcije umjetnosti, koje iziskuju neto ope, one nisu stvorene. ene mogu biti dosjetljive, imati ukus i ljupkost, ali nemaju ideale. Razlika izmeu mukarca i ene je razlika ivotinje i biljke: ivotinja vie odgovara karakteru mukarca, biljka vie karakteru ene, jer je ona vie mir9
Bd. 3, str. 328 i dalje, 351 i dalje
300
OBIAJNOST
301
no razvijanje koje odrava neodreenije jedinstvo osjeanja prema svom principu. Ako ene stoje na vrhu vlasti onda je drava u opasnosti, jer one ne djeluju prema zahtjevima openitosti nego prema sluajnim sklonostima i mnijenju. Obrazovanje ena se deava, ne zna se kako, ujedno kroz atmosferu predstave, vie kroz ivot nego sticanjem znanja, dok mukarac svoj poloaj postie samo tekovinom misli i mnogim tehnikim nastojanjima. 167. Brak je bitno monogamija, jer je linost neposredna iskljuiva pojedinanost, ona koja se stavlja i predaje u taj odnos, ija istina i prisutnost (subjektivni oblik supstancijaliteta) proizlazi, dakle, samo iz meusobnog nepodijeljenog predavanje te linosti; ova stie svoje pravo da u drugome bude svjesna sebe same samo ukoliko je drugi kao osoba, tj. kao atomna pojedinanost u ovom identitetu. Brak, a bitno monogamija, jedan je od apsolutnih principa na kojima poiva obiajnost neke zajednice; osnivanje braka navodi se stoga kao jedan od momenata boanskog ili herojskog utemeljivanja drava. [uz 167] Poloaj ene - je domaica - tako kao ova osoba prirodnost - i to trajni odnos. Vie ena - podreenost nejednakost - volja mua, davanje prvenstva, u redu - ali volja - odnos ukazivanja naklonosti - djeca, nekoj drugoj eni dana prednost - Ono posebno preferirano - proizvoljnost - pribavljanje vanosti u posebnosti spram davanja prvenstva. ene na Orijentu upravljaju, ne brinu se za domainstvo, nego ropkinje - Domainstvo patrijarhalno, monarhijsko - Gospodarenje, odreivanje, nadgledanje - sastavljeno od pojedinanosti - Vie konkubina - povezuju se uz fiziki odnos - ne priznavanje. Jedna ena domaica Dva ekstrema: a/ mnogoenstvo - ene ropkinje; - moraju se udvarati muu
/ vitetvo - beskonano uzdizanje ene - idealitet - religija Slobodna, nepodijeljena ljubav - ast personalnosti. - Mu po svojem individualitetu - enu kao sebi jednaku potivati i postaviti - ne vie - kao u vitetvu da mu je ena gotovo religija - zbog nje - sebi stvoriti - borbu, beskonane pustolovine, junatvo - ili galanterija u modernim dravama - intrige - ena se odnosi prema linosti - a ne prema onom po sebi i za sebe openitom drave Jednakost, ista prava i dunosti - Mu ne treba da vie vai nego ena - ne nie - u ropstvu - ili mnogoenstvu zadrava jo svoj individualitet za druge Beskonano vano - ili zajedniko politikom stanju - Spram stanja Zakona koji se tiu porodice - Gdje je rastava braka sasvim laka - kao u vrijeme Cicerona - element raspadanja drave - Ako je rastava apsolutno zabraijena, katoliki brak - moment uvjerenja - refleksije ne zadovoljava - obiajnosna - boanska veza - Vii i nii stalei - kod ovog uvjerenja samo supstancijalni odnos. Objektivitet individualiteta a/ u despotskom odnosu ne objektivan - otuda ne obiajnostan - tiranski - proizvoljnost - ostaje u sebi zatvoren, nije ju istinski kao posebnu napustio - zadrava sebe u sebi - / U vitetvu i galanteriji samo kao posebni individualitet objektivno - ne neto vie - sluga svoga posebnog individualiteta. 168. Budui da je, nadalje, ta sebi samoj beskonano vlastita linost obih spolova, ona iz ijeg slobodnog predavanja proizlazi brak, on mora biti zakljuen ne unutar ve prirodno-identinog, poznatog i u svakoj pojedinanosti prisnog kruga, u kojemu individue meusobno nemaju sebi samoj svojstvenu linost, nego su iz odijeljenih porodica i izvorno su razliite linosti. Brak meu krvnim roacima stoga je suprotan pojmu po kojemu je brak obiajnosni postupak slobode, a ne sveza neposredne prirodnosti i njenih nagona, dakle suprotan je i istinskom prirodnom osjeaju.
302
OBICAJNOST
303
Ako se brak sam promatra ne kao utemeljen u prirodnom pravu, ve prosto kao utemeljen u prirodnom spolnom nagonu i kao proizvoljan ugovor, a isto tako ako se za monogamiju navode spoljanji razlozi, ak iz fizikih odnosa broja mukaraca i ena, i isto tako, ako se za zabranu braka medu krvnim roacima navode samo tamni osjeaji: onda je tome osnov obina predstava prirodnom stanju i prirodnosti prava, te nedostatak u pojmu umnosti i slobode. [uz 168] Povlaenje sebe u sebe Novu porodicu osnivati iz poetka to se daje, mora biti cjelina, za sebe bitkujua individua - samostalna pojedinanost; to je ve sjedinjeno, ne daje sebe tosti Spol - prirodna razlika - Duh potpune krvne razlii-
169. Porodica ima kao osoba svoj spoljanji realitet u vlasnitvu, u kojemu njena supstancijalna linost opstoji samo kao u imovini. B. Imovina porodice 170. Porodica nema samo vlasnitvo nego za nju kao opu i postojanu osobu nastupa potreba i odreenje jednog posjeda koji ostaje i koji je siguran, imovine. U apstraktnom vlasnitvu proizvoljni moment posebne potrebe pukog pojedinca i sebinost poude mijenja se ovdje u brigu i stjecanje za zajednitvo, u obiajnosno. Uvoenje vrstog vlasnitva javlja se u vezi s uvoenjem braka u kaama osnivanju drava, ili u najmanju ruku drutvenog uljuenog ivota. - U emu se inae sastoji ona imovina i koji je istinski nain njezina utvrivanja, pokazuje se u sferi graanskog drutva. [uz 170] Jedna osoba - ne posebna ovdje u pogledu odnosa osobe prema vlasnitvu - meusobno predstavljena samo kao vlasnitvo osoba ovjek - individua je neto - objekt - kao porodica Obiajnosno vlasnitvo Za porodicu respekt - skrb - u slubi - moe se dopustiti da se individua brine za sebe, ali za porodicu ovjek se zauzima, - najbolje preporuka za unapreivanje itd., otac porodice - ne prosto, jer mnogi koji su njime zbrinuti, nego - njegov interes, njegova svrha, njegova svijest nije sebina - ne pojedinac kao takav - nego neto ope. Spreavanje, prekidanje prohtjeva - pojedinanost Pijetao ne jede nita sam - trai kokoke i pilie - dirljivo -
Sjedinjenje najrazdvojenijega ne nalazi se - duhovno osjeajno sjedinjenje - sastoji se od priopenja, nalaenja tek sebe, od beskonano mnogo pojedinanosti - to je ve poznato, ne zanima, to se ve posjeduje - tek sebi otkriti - razumjeti - iznenaditi Braa i sestre - bespolni odnos - ne svjesno, ivo jedinstvo, koje me stavlja u prisnost Dodatak. Ponajprije je brak izmeu krvnih srodnika ve protivstavljen osjeaju stida, ali ovo podozrenje je opravdano u pojmu stvari. Ono to je, naime, ve sjedinjeno ne moe biti sjedinjeno tek kroz brak. Sa strane puko prirodnog odnosa je poznato da spolna openja unutar jedne porodice ivotinja daju loije plodove, jer ono to se treba sjediniti mora biti neto to je prethodno razdvojeno; Snaga raanja kao duha je utoliko vea ukoliko su vee suprotnosti iz kojih se ona ponovo proizvodi. Prisnost, poznanstvo, navika zajednikog ina ne mora biti prije braka: ona treba da se pronae tek u njemu a ovo nalaenje ima utoliko veu vrijednost ukoliko je bogatije i ukoliko vie dijelova ima.
304
OBIAJNOST
305
171.
Porodicu, kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastupa mu kao njena glava. Nadalje, njemu prvenstveno pripada stjecanje prema spolja, briga za potrebe, kao i dispozicija i upravljanje porodinim imutkom. Taj je imutak zajedniko vlasnitvo, tako da nijedan lan porodice nema posebnog vlasnitva, ali svaki ima svoje pravo na ono zajedniko. Ovo pravo i ona dispozicija koja pripada glavi porodice mogu, meutim, doi u koliziju, budui da je u porodici jo ono neposredno obiajnosnog uvjerenja ( 158) otvoreno oposebljavanju (Besonderung) i sluajnosti. [uz 171] Glavno odreenje zajednitvo - Ovo ovdje umno i bitno, to ono nije meu samostalnima.
puta oca i majku i postaje privrena muu - kao to Biblija ovo je doista. Rimski odnos lo - povratak enine imovine njenoj porodici - ako je ona odmah imala djecu No konanost - mogunost diobe - sluajnost, posebnost - mu rasipnik, mu ili ena se odvaja Dodatak. U mnogim zakonodavstvima je utvren iri krug porodice, i on se smatra bitnom vezom, dok se druga veza sa svake posebne porodice, naprotiv, smatra nevanom. Tako je u starom rimskom pravu ena u labavom braku, u bliem odnosu prema njenim srodnicima nego prema djeci i muu a u vremenima feudalnog prava je odranje onog splendor familiae inilo nunim da su u to uraunati muki lanovi i da kao glavna stvar vrijedi cjelina porodice, dok je novoformirana, naprotiv, iezla. Uprkos tome, svaka nova porodica je ono bitnije prema iroj vezi krvnoga srodstva, a brani drugovi i djeca obrazuju jedinstveno jezgro u suprotnosti prema onome to se u izvjesnom smislu takoer naziva porodicom. Imovinski odnos individua stoga mora imati bitniju povezanost sa brakom nego sa irim krvnim srodstvom. C. Odgoj djece i razrjeenje porodice 173. U djeci postaje jedinstvo braka - koje je kao supstancijalno samo prisnost i nastrojenost, a kao egzistentno u oba subjekta razdvojeno - kao samo jedinstvo jedna za sebe bitkujua egzistencija i predmet, to ga oni ljube kao svoju ljubav, kao svoj supstancijalni opstanak. - Po prirodnoj strani pretpostavka neposredno opstojeih osoba - kao roditelja - postaje ovdje rezultatom - tok koji se odvija u beskonanom progresu pokoljenja koja sebe stvaraju i pretpostavljaju - nain kako u konanoj prirodnosti jednostavni duh penata prikazuje svoju egzistenciju kao rod. Dodatak. Izmeu mukarca i ene odnos ljubavi jo nije objektivan; jer ako je osjeanje takoer supstancijalno jedin20 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
172. Brakom se konstituira nova porodica, koja je neto za sebe samostalno spram loza ili kua iz kojih je proizala; veza s njima temelj je prirodno krvno srodstvo, a novoj porodici obiajnosna ljubav. Vlasnitvo neke individue stoji otuda takoer u bitnoj vezi s njenim branim odnosom, a samo u daljoj vezi s njenom lozom ili kuom. Brani ugovori, ako u njima lei ogranienje zajednitva dobara branih drugova, odreivanje stalnog pravnog zastupnika ene i sl., imaju utoliko smisla ukoliko su upravljeni na sluaj diobe braka prirodnom smru, rastavom i si. te ukoliko su pokuaji osiguranja, ime u takvom sluaju razlinim lanovima ostaje njihov udio u onome zajednikome. [uz 172] Istinski odnos u opemu - zajednivo dobara. ena i mu sainjavaju potpuno samostalnu porodicu. ena na-
306
OBIAJNOST
307
stvo, onda ono jo nema nikakvu predmetnost. Neto takvo roditelji tek postiu u njihovoj djeci u kojoj pred sobom imaju cjelinu sjedinjenja. Majka u djetetu voli mua a on u njemu suprugu; u njemu oboje imaju svoju ljubav. Dok je imovina jedinstvo samo u nekoj vanjskoj stvari, ono je u djeci u neemu duhovnom u kojemu su roditelji voljeni i koji vole. 174. Djeca imaju pravo da budu othranjena i odgojena iz zajednike porodine imovine. Pravo roditelja na usluge djece kao usluge temelji se ha onome zajednikome porodine brige uope i ograniava se time. Isto se tako pravo roditelja nad proizvoljnou djece odreuje svrhom da se ona dre u stezi i odgajaju. Svrha kazni nije pravednost kao takva, nego je subjektivne, moralne prirode, zastraivanje slobode, koja je jo obuzeta u prirodi, te uzdizanje onoga opega u njihovu svijest i njihovu volju. [uz 174] Stega - pomou autoriteta i osjetilnosti - Stega - na podruju osjetilne prirode, prirodne volje - neposredrtb susretanje na ovom putu ovisnosti - Mo roditelja koj'oj je ta strana ovisna - Mo ujedno proeta obiajnosnim motivom - Um svijetli ujedno kroz mutno i u njemu pogaa umnu samostalnost - s time se povezuje djetetova dua - Mo, pojava obiajnosne moi - u nainu moi nad ovisnou djeteta Upravo ovaj autoritet, ovo uvstvo njihove podreenosti - Nesamostalnost - Potreba duhovne svijesti spram njegove prirodne egzistencije - elja da se bude velik u kojoj se djeca odgajaju. Dodatak. Ono to ovjek treba da bude to on nema iz instinkta nego to mora tek stei. Na tome se zasniva pravo djeteta da bude odgajano. Isto tako je sa narodima u patrijarhalnim vladavinama: ovdje se ljudi hrane iz magacina i ne smatraju se samostalnim i punoljetnim. Poslovi koji se mogu zahtijevati od
djece mogu zato imati samo svrhu odgoja i na to se odnose: ona ne moraju htjeti da budu neto za sebe jer je uope najneobiajniji poloaj robovski poloaj djece. Glavni moment odgoja je stega, koja ima smisao slamanja samovolje djeteta da bi se time iskorijenilo ono puko ulno i prirodno. Ovdje se ne mora misliti da se na kraj izae tek samo sa dobrotom; jer upravo neposredna volja djeluje prema neposrednim pomislima i prohtjevima a ne prema razlozima i predstavama. Ako se djeci predoe razlozi onda se djeci preputa da li e dopustiti da oni vae i zato se sve stavlja u njihovu proizvoljnost. Na to da roditelji sainjavaju ono ope i bitno, prikljuuje se potreba poslunosti djece. Ako nije zadovoljen osjeaj podreenosti, koji kod djece proizvodi enju da odrastu, onda nastaje brzopletost i naduvenost. 175. Djeca su po sebi slobodna, a ivot je neposredni opstanak samo te slobode, ona stoga ne pripadaju ni drugima ni roditeljima kao stvari. Njihov odgoj ima, s obzirom na porodini odnos, pozitivno odreenje: da se obiajnost u njima dovede do neposrednog osjeaja, koji je jo bez suprotnosti, i da dua u tome, kao u temelju obiajnosnog ivota, svoj prvi ivot proivi u ljubavi, povjerenju i poslunosti - ali zatim, s obzirom na isti odnos, negativno odreenje da se djeca iz prirodne neposrednosti, u kojoj se izvorno nalaze, uzdignu do samostalnosti i slobodne linosti, a time do sposobnosti da istupe iz prirodnog jedinstva porodice. [uz 178] Ropski poloaj rimske djece jedna je od institucija koja ovo zakonodavstvo najvie kalja, a to vrijeanje obiajnosti u njenom najunutarnjijem i najnjenijem ivotu jedan je od najvanijih momenata za razumijevanje svjetskopovijesnog karaktera Rimljana i njihova pravca prema pravnom formalizmu. - Nunost da se bude odgojen opstoji u djeci kao vlastito uvstvo da u sebi, kakva jesu, budu nezadovoljna - kao nagon, pak, da se pripada svijetu odraslih, koji ona nasluuju kao neto vie, to je elja da se odraste. Pedagogija igre uzima ve ono djeje samo kao
20*
308
OBIAJNOST
309
neto to bi po sebi vrijedilo, daje to tako djeci, pa sniava njima i sebi samoj ono ozbiljno na djetinjast oblik, to ga i sama djeca malo potuju. Dok ona tako tei da ih u nedovrenosti, u kojoj se ona osjeaju, predstavi, naprotiv, kao dovrena i da ih u tome naini zadovoljnima, dotle njihovu pravu i vlastitu bolju potrebu smeta i oneiuje, pa prouzrokuje dijelom nezainteresiranost i tupost za supstancijalne odnose duhovnog svijeta, dijelom prezir ljudi, jer su se oni njima kao djeci sami predstavili kao djetinjasti i prezrivi, a zatim tatinu i uobraenost, koja se naslauje vlastitom osobitou. [uz 175] - da su djeca uivala ljubav roditelja, da su u njoj ivjela, - loim roditeljima oduzeti djecu da bi se bolje odgajila, (oduzeti) upropaavanju - No ljubav je roditelja prema djeci jedinstvena - prirodna veza - prirodno jedinstvo - Dijete pije na majinim grudima - prima sve od nje, bez zahvalnosti, bez svijesti - Ovo jedinstvo s ljudima tako osjeajno - tj. u subjektivitetu kao ovome doivljeno, navika - Osjeaj ljubavi - ova suglasnost s ljudima uinjena prirodom - Obiajnosni elementi poloeni u subjekt, u njemu kao ovom hvataju korijen Strogo pravo - i dunost - Subjekt prema linosti sloboda - i graanin drave. Dodatak. Kao dijete ovjek mora biti okruen ljubavlju i povjerenjem roditelja a ono umno mora se u njemu pojaviti kao njegov najvlastitiji subjektivitet. U prvo vrijeme je vaan preteno majin odgoj, jer obiajnost mora u dijete biti usaena kao osjeanje. Potrebno je primjetiti da u cjelini djeca manje vole roditelje nego roditelji djecu jer djeca idu ususret samostalnosti i jaaju, imaju dakle roditelje iza sebe, dok roditelji u djeci posjeduju objektivnu predmetnost njihove veze. 176. Budui da je brak samo neposredna obiajnosna ideja, imajui, prema tome, svoju objektivnu zbiljnost u prisnosti sub-
jektivne nastrojenosti i osjeaja, zato u tome iei prva sluajnost njegove egzistencije. Kao to ne moe biti prisile da se stupi u brak, isto tako ne opstoji inae samo pravno pozitivna veza koja bi mogla subjekte odrati zajedno kad nastanu oprena i neprijateljska uvjerenja i postupci. Potreban je, meutim, trei obiajnosni autoritet, koji utvruje pravo braka, obiajnosnog supstancijaliteta, spram pukog mnjenja takvih uvjerenja i spram sluajnosti pukog privremenog raspoloenja itd., te koji to [raspoloenje] razlikuje od totalnog otuenja, pa to otuenje konstatira da bi se tek u tom sluaju mogao rastaviti brak. [uz 176] Razrjeenje porodici a) obiajnosno ) nuno a) sluajnost uvjerenja ) punoljetnost djece ) prirodno - smru - nasljedstvo Razrjeenje ove pojedinane porodice nastupa ope, dalje, krvno srodstvo - Gdje je ova pojedinana razrijeena - (a) nikakva opa vie ne opstoji - kamo s imovinom? Osvijestiti ono obiajnosno, religiozno, pridravanje ovoga spram mnjenja i sluajnog raspoloenja Dodatak. Budui da brak poiva samo na subjektivnom sluajnom osjeanju, on moe biti razvrgnut. Drava, naprotiv, nije podvrgnuta razdvajanju jer poiva na zakonu. Brak svakako treba biti neraskidiv, ali to ovdje ostaje samo pri trebanju. Ali time to je on neto obiajno on ne moe biti raskinut samovoljom nego samo obiajnim autoritetom, pa bio on crkva ili sud. Ako se dogodilo totalno otuenje, kao na primjer brakolomstvom, onda i religijski autoritet mora dopustiti razvod braka.
177. Obiajnosno razrjeenje porodice jest u tome da djeca, odgojena do slobodne linosti, budu priznata u punoljetnosti kao pravne osobe i da budu sposobna da imaju djelomice vlastito slobodno vlasnitvo, djelomice da osnuju vlastite porodice - si-
310
OBIAJNOST
311
novi kao starjeine, a keri kao ene - da osnuju porodicu u kojoj je sada njihovo supstancijalno odreenje, spram kojega odstupa njihova prva porodica kao samo prvi temelj i polazite, a jo manje ima ikakva prava apstraktum loze. 178. Prirodno razrjeenje porodice smru roditelja, osobito mua, ima za posljedicu nasljedstvo u pogledu imovine; po svojoj biti stupanje u vlastiti posjed po sebi zajednikog imanja - stupanje koje s daljim stupnjevima srodstva i u stanju raspadanja graanskog drutva, to osamostaljuje osobe i porodice, postaje utoliko neodreenije ukoliko se vie gubi misao jedinstva i ukoliko svaka porodica naputa preanje porodine odnose osnivajui novu samostalnu porodicu. Pomisao da se kao razlog nasljedstva smatra okolnost da smru imovina postaje dobro bez gospodara i da kao takvo pripada onome koji ga sebi prvi prisvoji, a to e zaposjedanje zacijelo izvriti veinom roaci kao obino najblia okolina, pa se taj obini sluaj zatim, radi reda, pozitivnim zakonima uzdie do pravila - ta pomisao ne uzima u obzir prirodu porodinog odnosa. [uz 178] Heinec [cius] Ant. [tiquitatum Romanorum liber I] p. 10 530., liberum olim erat, filios uti occidere, ita exheredare. Nasljedstvo. Kao prijelaz vlasnitva na drugi individuum apstraktno - moe prijei samo voljom - Fichte: primus occupans - Pravo djece da budu od toga ishranjena, odgojena, samo toliko koliko je za to nuno, ne imovina - No ukoliko ve odgojena - pretpostavljati volju roditelja ili roaka otet) mogu htjeti nepravo - ) kod daljih roaka uope ne pretpostavljati apsolutni razlog nasljedstva - Naslijeeno pravo nesretni kapital - Sve neureeno a) apsolutni odnos - brak i djeca - zajedniko imanje
10
) - ako ve ovaj odnos nije apsolutan - meusobna spoljanjost - ena jo pripada svojoj porodici - imovina mua ili ene pripada porodici - Samostalna osoba za sebe. Ako (je) nasljedstvo stjecanje bez gore odreenih vrsta - isto tako bez rada - pojavljuje se stjecanje kao sluajnost prosto spoljanjih odnosa - u patrijarhalnom odnosu jednostavno - ali iznad toga odnosi spoljanje Patrijarhalni] princip odravanja porodice, - njihova poloaja i sjaja - unesen u graansko drutvo, dravu ) graansko drutvo - princip imovina - svaka porodica samostalno - imovinu samo kapital sebi stei radom, djelatnou ) Drava - vaenje, imovina - u vezi i s pomou veze sa zajednicom - apsolutna veza - ne porodice lanovi porodice u ovim povezanostima, svrhe - uvjerenje, najvia svrha razdvojeni - tada sluajni dobitak - iz prirodnog - tj. bez znaenja one svrhe - odnosa. Uvjerenje, ljubav samo u povezanosti porodice koja zajedno ivi - Bila bi to spoljanja povezanost bez due i uvjerenja - sluajni dobitak - ujaka [?] naslijediti u istonoj Indiji Osnova testamenta - razrijeenost - razdvojenost porodine veze. a) kod Rimljana ve od roenja nikakav obiajnosni odnos - Cicero - jedna ena za drugom, bogatija, Dos, ljepa - glupa ponovno otjerana. ) ali dalje - namjesto ove itave sluajnosti kao spoljanje, prirodne - ona subjektivne proizvoljnosti - Ja ne mogu zapovijedati za budunost. ) dakako apstraktno ) No ja nisam povrijeen neizvravanjem - Pravo osoba neposredni opstanak ako nisu meusobno priznate. 179. Tim raspadanjem nastaje sloboda za proizvoljnost indivi; dua da se dijelom njihova imovina uope upotrijebi vie po nahodenju, mnjenjima i svrhama pojedinanosti, dijelom da se, umjesto porodice odredi, tako rei, krug prijatelja, znanaca itd..
ubiju.
Slobodnima je nekad priliilo da svoju djecu razbatine kao i da ih
312
OBIAJNOST
313 180.
pa da se ta izjava s pravnim posljedicama nasljedstva dade u testamentu. U stvaranje takvog kruga, u kojemu bi lealo obiajnosno ovlatenje volje za dispoziciju imovinom, ulazi, poglavito, ukoliko to dovodi sa sobom ve odnos prema testiranju, toliko sluajnosti, proizvoljnosti, hotiminosti za sebine svrhe itd. da je obiajnosni moment neto vrlo maglovito. Priznavanje ovlatenja proizvoljnosti da se testira postaje, pak, mnogo lake povodom za povredu obiajnosnih odnosa i za podla nastojanja i isto toliko zavisnosti, kao to takoer daje priliku i ovlatenje ludoj proizvoljnosti i podmuklosti da uz takozvana dobroinstva i poklone, za sluaj smrti u kojemu moje vlasnitvo ionako prestaje biti moje, vee uvjete tatine i gazdinskog muenja. [uz 179] Amicis omnia communia. - Apstraktno darivanje jo neizvreno, onaj koji ostavlja u testamentu ostaje jo da uiva i ak u sposobnosti da slobodno raspolae - posljednja volja ima samo utoliko obavezatnosti koliko se (doputa), tj. drutvo hoe dopustiti da vai - spoljanji opstanak - ne s pomou sebe samog - opstanak Uasu formalnosti pravo je podruje izlaganja u majstorstvu oko testamenta - Ograniiti klauzulama - Engleski sudovi - sasvim moralno prosuivanje to je posljednja volja Da volja Jer sluajnost - proizvoljnost - to bi, moglo, bilo bi mogue - sluajnost valja spoznati iz njenih veza - Njene okolnosti, takve i takve - to vie takvih, utoliko je vjerojatnije - nijedna okolnost ne ini stvar nunom - takoer je sluajna Ako takvim formalnostima opstoji ovisna zbiljnost ove vaee volje, uinjena je ponovo neim sluajnim druge vrste - Ja treba da sve ispunim to im se prphtjelo zahtijevati Stavljati uvjete nasljeivanja
Princip da lanovi porodice postaju samostalne pravne osobe ( 177) doputa da unutar kruga porodice nastupi neto od ove proizvoljnosti i razlike prirodnih nasljednika, ali to se moe dogoditi samo veoma ogranieno, da se ne bi povrijedio temeljni odnos. Puka direktna pokojnikova proizvoljnost ne moe se uiniti principom za pravo da se testira, da se ostavlja u testamentu, naroito ne ukoliko ona stoji nasuprot supstancijalnom pravu porodice ija bi samo ljubav, tovanje spram njenog nekadanjeg lana poglavito mogla biti ona koja bi nakon njegove smrti uvaila njegovu proizvoljnost. Takva proizvoljnost ne sadrava za sebe nita to bi trebalo vie respektirati od samog porodinog prava; naprotiv. Ostalo vaenje neke dispozicije posljednje volje bilo bi samo u proizvoljnom priznanju drugih. Takvo joj se vaenje, naroito, moe priznati samo utoliko ukoliko porodini odnos u kojemu je ona, apsorbirana postaje dalji i nedjelotvorniji. No nedjelotvornost tog odnosa, gdje on zbiljski opstoji, pripada neobiajnosnome, a proireno vaenje one proizvoljnosti spram jednog takvog odnosa sadrava u sebi slabljenje njegove obiajnosti. - No uiniti tu samovolju unutar porodice glavnim principom reda nasljeivanja, pripadalo je prije spomenutoj okrutnosti i neobiajnosti rimskih zakona, po kojima je otac mogao i prodati sina, te ako su ga drugi oslobodili, vraao se u vlast oca, pa je tek nakon treeg osloboenja od ropstva bio zaista slobodan - po kojima sin uope nije de jure bio punoljetan i pravna osoba pa je kao vlasnitvo mogao posjedovati samo ratni plijen, peculium castrense, a kad je onom trostrukom prodajom i otputanjem izaao iz oeve vlasti, nije s onima koji su jo ostali u porodinom ropstvu nasljeivao bez stavljanja u testament; - isto tako da ena (ukoliko nije u brak stupila kao u ropski odnos, in manum conveniret, in mancipio esset, nego kao matrona) nije pripadala toliko porodici koju je sa svoje strane udajom osnovala i koja je sada zaista njena koliko, naprotiv, onoj iz koje je potekla, pa je otuda bila isto tako iskljuena iz naslje-
OBICAJNOST
315
ivanja imovine zaista njenih kao to ovi nisu nasljeivali od nje kao ene i majke. - Da je ono neobiajnosno takvih i drugih prava kraj osjeaja umnosti koji se nadalje budio putem njegovanja pravosua, npr. s pomou izraza: bonorum possessio (da je od ovoga opet razliito possessio bonorum, pripada takvim znanjima koja ine uenog jurista) mjesto hereditas, Akcijom da se filia prekrsti u filius, bilo mimoieno, ve je gore primijeeno ( 3, bilj.) kao alosna nunost za suca da se ono umno na prepreden nain prokrijumari protiv loih zakona, bar s nekim posljedicama. S tim je povezana strana nestabilnost najvanijih institucija i nesreeno zakonodavstvo spram izbijanja zla, koje odatle proizlazi. - Kakve je neobiajnosne posljedice ovo pravo proizvoljnosti imalo pri pravljenju testamenta kod Rimljana, dovoljno je poznato iz povijesti te Luciana i drugih opisa. - U prirodi samog braka, kao neposredne obiajnosti, lei mijeanje supstancijalnog odnosa, prirodne sluajnosti i unutarnje proizvoljnosti; - ako se sada proizvoljnosti zbog ropskog odnosa djece i drugih spomenutih i inae s time povezanih odreenja, naposljetku i zbog lakoe rastave braka kod Rimljana priznaje prednost spram prava supstancijalnoga, tako da je ak Ciceron - a koliko li toga lijepoga on nije napisao Honestum i Decorum u svojim Officiis i svagdje drugdje! - spekulirao da otpravi svoju enu kako bi mirazom nove ene platio svoje dugove - onda je kvarenju obiaja utrt zakonski put, ili su, naprotiv, zakoni njegova nunost. Institucija nasljednog prava za odravanje i sjaj porodice s pomou supstitucija i porodinih Fideikomisa bilo da su keri iskljune iz nasljedstva u korist sinova ili ostala djeca u korist starijeg sina, ili ope doputanjem da nastupi nejednakost - povreuje djelomice princip slobode vlasnitva ( 62), a djelomice ona poiva na proizvoljnosti, koja po sebi i za sebe nema nikakva prava da se prizna - poblie na misli da se hoe odrati ova loza ili kua, a ne isto tako ova porodica. No nije ova kua ili loza, nego porodica kao takva jest ideja koja ima takvo pravo, te se slobodom imovine i jednakou nasljednog prava odrava obiajnosno oblije isto tako, kako se, tavie, porodice suprotnou odravaju. - U takvim institucijama, kao
u rimskima, uope je krivo shvaeno pravo braka ( 172) da je on potpuno osnivanje jedne vlastite zbiljske porodice i da spram toga ono to znai porodica uope, stirps, * gens, postaje samo apstrakcija, koja se s generacijama sve vie udaljuje i sve manje ozbiljuje ( 177). Ljubav, obiajnosni moment braka, kao ljubav osjeaj je prema zbiljskim prisutnim individuama, a ne prema apstrakciji. - Da se razumska apstrakcija pokazuje svjetskopovijesnim principom Rimskog Carstva, vidi dolje 356. - A da visoka politika sfera dovodi pravo prvorodstva i stalne glavnice ipak ne kao proizvoljnost nego nuno iz ideje drave, tome dolje, 306. [uz 180] Rimski odnos [uz 180 primjed.] Htjeti uiniti porodicu nezavisnom od svih spoljanjih sluajnosti - U patrijarhalnom stanju ak promjene u sretnim prilikama - ovdje treba za to upotrijebiti zakonodavstvo u kojemu je upravo slobodna linost - (punoljetnost) - princip. Leno - posjed nikakve vrste - takoer porodi[ni posjed] fidejkomisarno - vlasnitvo kneevske porodice jedna je od karika lanca s pomou kojega je nastala drava kao drava - beskonano vano a/ Vlasnitvo / Neotuivost / Majorat - nedjeljivost ena slui, za upotrebu je muu i da bi se irila porodica, - ako je on mrtav, izgubljena je njena korist, njeno mjesto - oskudno, ovisi milosti njegovih sinova; ako ona ima samo keri, ne sinove - zajedniko siromatvo, nju nije zbrinuo. - Teki odnosi, sestre, udovice, ostavljene na milost i nemilost tekoj, neobiajnosnoj sudbini nije zbrinuo ensku porodicu - ena nije supruga a/ stalna nepunoljetnost - od pokoljenja do pokoljenja / Iskljuivanje keri; - Keri - nejednakost s braom * Stirps (lat.) deblo, pleme, porodica. - Bilj. prev.
316
OBIAJNOST
317 Prijelaz porodice u graansko drutvo 181.
keri kojima je potrebna pomo - jednaka sposobnost da se posjeduje vlasnitvo - Atena, Sparta - Ima iz starine svoj izvor gdje su plemike keri a/ nale sklonite i zbrinjavanje u domovima / u udajama bile ograniene na njihov stale, i tako muevima njihova stalea nisu bile slobodne nikakve druge nego ovakve enidbe djevojkama bez imovine / Obiaji uope patrijarhalno - djelomice nemilosrdnost, neto poput sudbine - djelomice - posjednik dobra (ima) manje potreba i svrha da za njih potroi ne kao trgovac, nego kao otac svoje porodice, da potroi sa svojima Teki odnosi, a/ Sestre siromane / ena u blagostanju - u oskudnim okolnostima nakon smrti svog mua, njeno stanje nema nita osim dostojanstva, matrona. Dodatak. Kod Rimljana je u ranijim vremenima otac mogao razbatiniti svoju djecu kao to ih je mogao i ubiti; kasnije oboje nije vie bilo doputeno. Ova nedosljednost onog neobiajnog i njegovog pretvaranja u obiajnost nastojala se dovesti u sistem a ostajanje pri tom sainjava ono teko i pogreno u naem nasljednom pravu. Testamenti se svakako mogu dopustiti ali pri tom gledite mora biti to da ovo pravo samovolje nastaje sa razilaenjem i udaljavanjem lanova porodice ili postaje vee, a da se takozvana porodica prijateljstva, koju stvara testament, moe pojaviti samo u nedostatku blie porodice braka ili djece. Sa testamentom je uope povezano neto neprijateljsko i neprijatno, jer ja se u njemu izjanjavam ko su oni prema kojima sam naklon. Ali naklonost je proizvoljna; ona na ovaj ili onaj nain moe biti iznuena pritvornou, moe biti povezana za ovaj ili onaj glupavi razlog, pa se moe zahtijevati da se neko ko je odreen testamentom podvrgne najveim niskostima. U Engleskoj gdje su uope udomaene mnoge udne navike, za testament su povezane mnoge glupave pomisli.
Porodica se razdvaja na prirodan nain, a uglavnom principom linosti, u mnotvo porodica, koje se meusobno odnose kao samostalne konkretne osobe i stoga spoljanje. Ili momenti koji su povezani u jedinstvu porodice kao u obiajnosnoj ideji, koja je jo u njenom pojmu, moraju od njega biti otputeni u samostalan realitet; - stupanj diferencije. Izraeno ponajprije apstraktno, to daje odreenje posebnosti, koja se, dodue, odnosi na openitost, tako da je ova - ali jo samo unutarnji - osnov i stoga na formalan nain, koji se samo priinja u posebnome. Taj refleksioni odnos prikazuje otuda ponajprije gubitak obiajnosti ili, budui da je ona nuno prividna (Enciklopedija filozof, znan., 64 i dalje, 81 i dalje)11 sainjava to pojavni svijet obiajnosnoga, graansko drutvo. Proirenje porodice kao njeno prelaenje u drugi princip jest u egzistenciji dijelom njeno mirno proirenje u jedan narod - naciju, koja time ima zajedniko prirodno podrijetlo, dijelom skupljanje razasutih porodinih zajednica, bilo s pomou vladajue sile, ili dobrovoljnog ujedinjenja, koje je uvedeno s povezivajuim potrebama i uzajminim djelovanjem njihova zadovoljavanja. Dodatak. Openitost ovdje ima za ishodinu taku samostalnost posebnosti, pa izgleda da je time na ovom stajalitu izgubljena obiajnost, jer za svijest je zapravo identitet porodice ono prvo, boansko i ono to nalae dunost. Ali sada se javlja odnos da ono posebno treba da bude ono to je prvo za mene odredujue, a time je obiajno odreenje ukinuto. Ali ja sam u tome zapravo samo u zabludi, jer time to vjerujem da ostajem pri onom posebnom, openitost i nunost povezanosti ipak ostaje ono prvo i bitno: ja sam dakle uope na stupnju privida i time mi moja posebnost ostaje ono odredujue, to znai svrha da time sluim openitosti koja zapravo zadrava posljednju mo nada mnom.
11
3. izd. 112 i dalji; 131 i dalji. Bilj. njem. izd.
318
OBIAJNOST
319 183.
Drugi odsjek GRAANSKO DRUTVO
182. Konkretna osoba, koja je sebi svrha kao posebna, kao cjelina potreba i pomijeanost prirodne nunosti i proizvoljnosti, jedan je princip graanskog drutva - ali posebna osoba, kao bitno u vezi s drugom takvom posebnosti, tako da se svaka posredovana s pomou druge i ujedno naprosto samo oblikom openitosti, drugim principom, ini vaeom i zadovoljava. Dodatak. Graansko drutvo je razlika koja stupa izmeu porodice i drave, premda njegovo obrazovanje slijedi kasnije nego obrazovanje drave; jer kao diferencija ono pretpostavlja dravu koju ono mora imati pred sobom kao neto samostalno da bi postojalo. Stvaranje graanskog drutva pripada uostalom modernom svijetu koji svim odreenjima ideje tek doputa da se pojavi njeno pravo. Ako se drava predstavlja kao jedinstvo razliitih osoba, kao jedinstvo koje je samo zajednitvo, onda se time misli samo odreenje graanskog drutva. Mnogi od novih uitelja dravnog prava ne mogu to dovesti ni do kakvog drugog nazora dravi. U graanskom drutvu svako je sebi svrha, sve drugo mu je nita. Ali bez odnosa prema drugima on ne moe postii opseg svojih svrha; ovi drugi su zato sredstvo za svrhu onog posebnog. Ali posebna svrha kroz odnos prema drugom daje sebi formu openitosti i zadovoljava se tako to ujedno zadovoljava dobrobit drugog. Budui da je posebnost vezana za uslov openitosti, ona je cjelina tla posredovanja gdje se oslobaaju sve pojedinosti, sve nakane, sve sluajnosti roenja i sree, gdje se izlivaju valovi svih strasti, kojima moe upravljati samo jo um koji ih obasjava. Posebnost ograniena openitou, sama je mjera kroz koju svaka posebnost zahtijeva svoju dobrobit.
Sebina svrha u svom ozbiljenju, uvjetovana tako openitou, osniva sistem svestrane zavisnosti da su subzistencija i dobrobit pojedinca, te njegov pravni opstanak isprepleteni u subzistenciji, dobrobiti i pravu svih, na tome osnovani i samo u toj povezanosti zbiljski i osigurani. - Taj se sistem moe ponajprije promatrati kao spoljanja drava - drava iz nude i razumska drava. 184. Ideja u toj razdvojenosti podjeljuje momentima osebujan opstanak, - posebnosti pravo da sebe razvije i rairi na sve strane, a openitosti pravo da sebe pokae kao temelj i nuni oblik posebnosti, kao mo nad njom i kao njenu posljednju svrhu. Sistem obiajnosti koja je izgubljena u svoje ekstreme jest ono to sainjava apstraktni moment realiteta ideje, koja je ovdje samo kao relativni totalitet i unutarnja nunost u toj spoljanjoj pojavi. Dodatak. Ovdje je ono obiajno izgubljeno u svojim ekstremima a neposredno jedinstvo porodice se raspalo u jedno mnotvo. Realitet je ovdje spoljanjost, rastvaranje pojma, samostalnost postojeih momenata koji su postali slobodni. Budui da su se u graanskom drutvu posebnost i openitost raspali, oni su ipak uzajamno povezani i uslovljeni. Poto izgleda da jedno ima posla upravo sa onim drugim koje mu je suprotstavljeno a samo zamilja da moe biti tako to se od onog drugog dri podalje, svako ipak ima ono drugo za svoj uslov. Tako, na primjer, mnogi smatraju plaanje poreza povredom njihove posebnosti, smatraju ga neim njima neprijateljskim, to povreuje njihovu svrhu; ali ukoliko se to priinja istinitim, utoliko se posebnost svrhe ne moe zadovoljiti bez onog openitog, pa neka zemlja u kojoj se ne plaaju nikakvi porezi, ne bi se ni smjela odlikovati osnaenjem posebnosti. Moglo bi se isto tako initi da se openitost bolje dri ako na sebe privlai snage posebnosti, kao to je to, na primjer, izvedeno u Platonovoj dravi; ali
320
OBIAJNOST
321
ovo je ponovo samo jedan privid, jer su oboje samo pomijeani jedno sa drugim i preokrenuti jedno u drugo. Zahtijevajui moju svrhu ja zahtijevam ono openito a ovo opet zahtijeva moju svrhu.
185. Posebnost za sebe, s jedne strane kao zadovoljenje svojih potreba koje se svestrano ispoljava, zadovoljenje sluajne proizvoljnosti i subjektivnog nahoenja, razara u svojim uicima sebe samu i svoj supstancijalni pojam; s druge strane, kao beskonano izazvana, a u potpunoj zavisnosti od spoljanje sluajnosti i proizvoljnosti, kao i mou openitosti ograniena, ona je sluajno zadovoljenje nune kao i sluajne potrebe. Graansko drutvo prua u ovim suprotnostima i njihovu isprepletanju prizor isto tako rasputenosti, bijede i zajednikog fizikog i obiajnosnog propadanja. Samostalni razvoj posebnosti (usporedi 124, bilj.) jest moment koji se u starim dravama pokazuje kao nastupajue propadanje obiaja i kao posljednji razlog njihove propasti. Ove drave, izgraene dijelom na patrijarhalnom i religioznom principu, dijelom na principu duhovne, ali jednostavne obiajnosti - uope na izvornom prirodnom nazoru, nisu mogle izdrati njegovu razdvojenost i beskonanu refleksiju samosvijesti u sebi, pa su podlegle toj refleksiji kako se poela pojavljivati, po uvjerenju, a zatim po zbiljnosti, jer je njihovu jo jednostavnom principu nedostajala istinski beskonana sila koja lei samo u onom jedinstvu to doputa da se suprotnost uma razvije do svoje potpune snage, pa ju je nadvladao, te u. njoj tako sebe odrava i nju u sebi zajedno dri. - Platon u svojoj dravi prikazuje supstancijalnu obiajnost u njenoj idealnoj ljepoti i istini, ali on nije mogao s principom samostalne posebnosti, koji je u njegovo vrijeme prodro u grku obiajnost, nikako drukije izai na kraj nego da mu suprotstavi svoju samo supstancijalnu dravu i da ga potpuno iskljui sve do njegovih poetaka to ih on ima u
privatnom vlasnitvu ( 46, bilj.) i porodici, a zatim u njegovu daljem razvoju kao vlastita proizvoljnost i izbor stalea itd. Ovaj nedostatak porie takoer veliku supstancijalnu istinu njegove drave, pa se ona zbog njega smatra obino sanjarijom apstraktne misli, onim to se esto obiava nazivati ak idealom. Princip samostalne, u sebi beskonane linosti pojedinca, subjektivne slobode, koji se pojavio unutranje u kranskoj religiji, a spoljanje - stoga povezan s apstraktnom openitou - u rimskom svijetu, ne stie svoje pravo u onom samo supstancijalnom obliku zbiljskog duha. Ovaj je princip povijesno kasniji od grkog svijeta i isto je tako filozofska refleksija koja se sputa do ove dubine kasnija od supstancijalne ideje grke filozofije. Dodatak. Posebnost za sebe je ono to je pretjerano i bezmjerno, a forme ovog pretjerivanja same su bezmjerne. ovjek kroz svoju predstavu i refleksiju proiruje svoje poude koje nisu nikakav zatvoren krug kao instinkt ivotinje, i vodi ih u lou beskonanost. Ali isto tako je na drugoj strani oskudica i nevolja neto bezmjerno, a zamrenost ovog stanja moe se harmonino rijeiti samo kroz dravu koja njime ovladava. Ako je Platonova drava htjela iskljuiti posebnost, onda se time nita ne moe pomoi jer bi takva pomo protivrjeila beskrajnom pravu ideje da se ono posebno dopusti kao slobodno. U kranskoj religiji poglavito je roeno pravo subjektivnosti, kao beskonanost bitka za sebe, a pri tom cjelovitost ujedno mora sadravati mo da posebnost stavi u harmoniju sa obiajnim jedinstvom.
186. No princip posebnosti, upravo time to se on za sebe razvija do totaliteta, prelazi u openitost, pa ima samo u njoj svoju istinu i pravo svoje pozitivne zbiljnosti. Ovo jedinstvo, koje zbog samostalnosti obaju principa s ovog stajalita razdvojenosti ( 184) nije obiajnosni identitet, upravo zbog toga nije kao sloboda, nego kao nunost da se posebno uzdigne do oblika openitosti, te da u tom obliku trai i ima svoje opstojanje.
322
OBICAJNOST
323
187. Individue su kao graani ove drave privatne osobe, koje imaju svoj vlastiti interes za svoju svrhu. Kako se ta svrha javlja posredovanjem opega, to im se tako pojavljuje kao sredstvo, to je one mogu dostii samo ukoliko same svoje znanje, htijenje i injenje odreuju na opi nain, inei sebe karikom lanca ove povezanosti. Interes ideje u tome to ne lei u svijesti ovih lanova graanskog drutva kao takvoga, jest proces da se njihova pojedinanost i prirodnost uzdigne prirodnom nunou, kao i proizvoljnou potreba, do formalne slobode i formalne openitosti znanja i htijenja, da se u njihovoj posebnosti obrazuje subjekti vitet. Povezano je, s jedne strane, s predstavama nedunosti prirodnog stanja, prostodunosti obiaja neobrazovanih naroda, a s druge strane, sa smislom koji potrebe, njihovo zadovoljavanje, uitke i ugodnosti partikularnog ivota itd. smatra apsolutnom svrhom kad se obrazovanje ondje smatra neim samo spoljanjim, neim to pripada upropatavanju, a ovdje kao puko sredstvo za one svrhe; jedan kao i drugi nazor pokazuje nepoznavanje prirode duha i svrhe uma. Duh ima svoju zbiljnost samo po tome to sebe u sebi samome razdvaja, pa u prirodnim potrebama i u povezanosti ove spoljanje nunosti postavlja sebi ovu granicu i konanost, te ih upravo time to on sebe unosi u njih prevladava i u tome zadobiva svoj objektivni opstanak. Umna svrha stoga nije ni ona prirodna prostodunost obiaja niti uici kao takvi koji se postiu obrazovanjem u razvoju posebnosti, nego da se prirodna prostodunost - tj. dijelom pasivna nesebinost, dijelom sirovost znanja i volje, tj. neposrednost i pojedinanost, u to je duh utonuo, ukloni i da prije svega ova njena spoljanjost dobije umnost za koju je sposobna, naime oblik openitosti, razumnost. Samo je na taj nain duh u ovoj spoljanjosti kao takav udomaen i kod sebe. Njegova sloboda tako u njoj opstoji, a on u tom elementu, koji je po sebi stran njegovu odreenju za slobodu, opstoji po sebi, ima posla samo s onim emu je utisnut njegov peat i to je od njega proizvedeno. Upravo time oblik openitosti dolazi u misli
za sebe do egzistencije - oblik koji je jedino element dostojan egzistencije ideje. - Obrazovanje je stoga u svom apsolutnom odreenju oslobaanje i rad vieg oslobaanja, naime apsolutno prolazite ne vie do neposrednog, prirodnog, nego duhovnog, isto tako uzdignutog do lika openitosti beskonano subjektivnog supstancijaliteta obiajnosti. - To je oslobaanje u subjektu teak rad protiv pukog subjektiviteta vladanja, protiv neposrednosti poude kao i protiv subjektivne tatine osjeaja proizvoljnosti nahoenja. To to je ovaj rad teak, sainjava jedan dio nenaklonosti koji na nj pada. S pomou tog rada obrazovanja, meutim, dogaa se da subjektivna volja sama u sebi dobiva objektivitet, u kojemu je ona, sa svoje strane, jedino dostojna i sposobna da bude zbiljnost ideje. - Isto tako taj oblik openitosti, do kojega se razradila i uzdigla posebnost, ini ujedno razumnost da posebnost postaje istinski bitak za sebe pojedinanosti, a time to on openitosti daje sadraj, koji je ispunjava, i njeno beskonano samoodreenje, sam je u obiajnosti kao onaj koji beskonano za sebe bitkuje, slobodni subjektivitet. To je stajalite ono koje pokazuje obrazovanje kao imanentni moment onoga apsolutnoga i beskonanu vrijednost obrazovanja. Dodatak. Kao obrazovane ljude moemo razumjeti ponajprije takve koji mogu initi sve ono to ine i ostali.12 i koji svoju partikularnost ne izokreu, dok se kod neobrazovanih pokazuje upravo ovo, tim to se ponaanje ne upravlja prema opim svojstvima predmeta. Isto tako onaj ko je neobrazovan moe druge ljude u odnosu sa njima vrijeati tim to se ne ustruava i nema nikakve refleksije za osjeanja drugih. On druge ne eli povrijediti ali njegovo ponaanje nije u saglasnosti sa njegovom voljom. Obrazovanje je dakle dotjerivanje posebnosti da se ponaa po prirodi stvari. Kada istinska originalnost proizvodi stvar, ona zahtijeva istinsko obrazovanje, dok se preobraava u neistinite neukusnosti koje padaju na pamet neobrazovanima.
12 oigledno oteeno mjesto; moda se treba nadopuniti ovako: koji [sve] mogu uiniti [predmetom svijesti]... Bilj. njem. izd.
324
OBIAJNOST
325
188. Graansko drutvo sadrava tri momenta: A. Posredovanje potrebe i zadovoljavanje pojedinca njegovim radom i radom i zadovoljavanjem potreba svih ostalih - sistem potreba. B. Zbiljnost onoga to je u tome sadrano kao openito slobode, zatita vlasnitva pravosuem. C. Predostronost spram sluajnosti koja zaostaje u onim sistemima i briga oko posebnog interesa kao neega zajednikoga s pomou policije i korporacije. A. Sistem potreba 189. Posebnost, ponajprije kao ono odreeno spram onoga opega volje uope ( 60), jest subjektivna potreba to svoj objektivitet, tj. zadovoljavanje, postie posredovanjem a) spoljanjih stvari koje su, meutim, isto tako vlasnitvo i proizvod drugih potreba i volja i ) djelatnou i radom kao onim to posreduju izmeu obje strane. Kako je njena svrha zadovoljavanje subjektivne posebnosti, a u vezi s potrebama i slobodnom proizvoljnou drugih pribavlja vaenje openitosti, to je ovaj sjaj umnosti u ovoj sferi konanosti razum, strana na koju se dolazi u promatranju i koja ini ono to izmiruje unutar same ove sfere. Ekonomija drave je znanost koja s ovih gledita ima svoje ishodite a zatim treba da izloi odnos i kretanje masa u njihovoj kvalitativnoj i kvantitativnoj odreenosti i isprepletenosti. - To je jedna od znanosti koja je, kao na svom tlu, nastala u novije vrijeme. Njen razvoj pokazuje interesantnost kako misao (vidi Smith, Say, Ricardo") iz beskonanog mnotva pojedinanosti, koje su isprva lea11 Adam Smith, Inquiry into the pature and cause of the wealth of nations, 1776. - Jean Baptiste Say, Traite'd 'economie politique, 1803. - David Ricardo, On the principles of political economy and taxation, 1817. - Bilj. njem. izd.
le pred njom, iznalazi jednostavne principe stvari, razum, koji je u njima djelotvoran i koji njima upravlja. - Kao to je to, s jedne strane, ono to izmiruje da se u sferi potreba spozna taj sjaj umnosti to lei i to je djelotvorno u stvarima, tako je to, obratno, ono polje gdje razum subjektivnih svrha i moralnih mnjenja otkriva svoje nezadovoljstvo i moralnu mrzovolju. Dodatak. Postoje izvjesne ope potrebe kao to su jelo, pie, odjea itd., a kako e one biti zadovoljene potpuno ovisi od sluajnih okolnosti. Tamo ili ovdje tlo manje ili vie plodno, godine su razliite po rodnosti, jedan ovjek je marljiv drugi lijen; ali ova zbrka proizvoljnosti iz sebe proizvodi opa odreenja a ovo to je prividno razoreno i bezmisaono, dri jedna nunost koja nastupa od sebe. Predmet je dravne ekonomije da se pronae ovo nuno, predmet je jedne nauke koja ini ast misli, jer u masi sluajnosti ona pronalazi zakone. Zanimljivo je vidjeti kako se posebne sfere grupiraju, imaju uticaj na druge i od njih bivaju podstaknute ili ometene. Ovo proimanje, u koje se najprije ne vjeruje jer izgleda da je sve preputeno samovolji pojedinca, vrijedno je pamenja prije svega i ima slinost sa planetnim sistemom koji oima uvijek pokazuje samo nepravilna kretanja ali iji se zakoni ipak mogu spoznati.
a) Vrsta potrebe i zadovoljavanja 190. ivotinja ima ogranien krug sredstava i naina zadovoljavanja svojih isto tako ogranienih potreba. ovjek i u toj zavisnosti dokazuje ujedno svoje uzdizanje iznad nje i svoju openitost, ponajprije pomnogostruavanjem potreba i sredstava, a zatim ralanjivanjem konkretne potrebe i razlikovanjem njenih pojedinih dijelova i strana koji postaju razlinim partikulariziranim, a na taj nain apstraktnijim potrebama. Predmet je u pravu osoba, na moralnom stajalitu subjekt, u porodici lan porodice, u graanskom drutvu
326
OBIAJNOST
327
uope graanin (kao bourgeois) - ovdje, sa stajalita potreba (usporedi 123, bilj.), to je konkretnost predstave to se zove ovjek; tek je, dakle, ovdje, i zapravo samo ovdje, rije ovjeku u tom smislu. Dodatak. ivotinja je neto partikularno, ona ima svoj instinkt i ogranieno sredstvo zadovoljenja koje se ne moe prestupiti. Postoje insekti koji su vezani za odreene biljke, druge ivotinje koje imaju iri krug, koje mogu ivjeti u razliitim klimatima; ali, uvijek se javlja neto ogranieno u poredenju sa krugom kojeg ima ovjek. Potreba stanovanja i odijevanja, nunost da se hrana ne ostavlja u sirovom stanju nego da se adekvatna pripravlja i da se razori njena prirodna neposrednost, ini da to ovjek ne posjeduje lagodno kao ivotinja, to, kao duh, ne smije ni imati na lagodan nain. Razum koji shvata razlike, u ove potrebe unosi mnogostrukost, pa time to ukus i korisnost postaju kriteriji prosuivanja, onda i same potrebe time bivaju obuhvaene. To na koncu nije vie potreba nego mnijenje koje se mora zadovoljiti, pa upravo u obrazovanje spada to da se ono to je konkretno, rastavi u svoje posebnosti. U raznolikosti ' potrebe lei upravo jedno spreavanje pouda, jer ako ovjek upotrebljava mnogo, onda poriv prema neemu to one iziskuju nije toliko jak, a to je znak da nuda uope nije tako mona. 191. Isto se tako dijete i pomnogostruuju sredstva za partikularizirane potrebe i uope naini njihova zadovoljavanja - koji ponovo postaju relativne svrhe i apstraktne potrebe - pomnogostruavanje koje ide u beskonanost, to je u upravo istoj mjeri razlikovanje ovih odreenja i prosuivanje prikladnosti sredstava za njihove svrhe - profinjenosti. Dodatak. To to Englezi zovu comfortable, neto je posve neiscrpno i neto to napreduje do beskonanosti, jer svaka udobnost ponovo pokazuje svoju neudobnost, pa ovi pronalasci nemaju kraja. Neka potreba stoga nije proizvedena niti od onih koji je imaju na neposredan nain nego je, tavie, proizvedena pomou onih koje svojim nastankom trae neki dobitak.
192. Potrebe i sredstva postaju kao realni opstanak bitak za druge ijim je potrebama i radom zadovoljenje meusobno uvjetovano. Apstrakcija koja postaje kvalitet potreba i sredstava (vidi predanji ) postaje takoer odreenje meusobnog odnosa individua jedne spram druge; ova openitost kao priznatost jest moment koji ih u njihovoj partikularizaciji i apstrakciji ini konkretnima, kao drutvene, potrebama, sredstvima i nainima zadovoljavanja. Dodatak. Time da se moram ravnati prema drugim, ulazi ovdje forma openitosti. Od drugih dobivamo sredstvo zadovoljenja, pa prema tome moram prihvatiti njihovo mnijenje. Ali ja sam ujedno prinuen da proizvedem sredstvo zadovoljenja za druge. Dakle, jedno je povezano sa drugim i od njega zavisi. Utoliko sve partikularno postaje neim drutvenim; u nainu odijevanja, u vremenu za jelo lei izvjesna konvencija koja se mora prihvatiti jer u ovim stvarima nije vrijedno napora htjeti pokazati svoj uvid, nego je najpametnije u tome postupati kao ostali. 193. Ovaj moment postaje tako posebno svrhovno odreenje za sredstva za sebe i njihova posjedovanja, kao i za vrstu i nain zadovoljavanja potreba. On sadrava, dalje, neposredno zahtjev jednakosti u tome s drugima; potreba ove jednakosti, s jedne strane, i ono sebe-initi-jednakim (Sich-gleich-machen), oponaanje, kao i, s druge strane, potreba u tome isto tako opstojee posebnosti, da su isticanjem sebe uini vaeom, postaje sama zbiljski izvor pomnogostruavanja potreba i njihova proirivanja. 194. Budui da u drutvenoj potrebi, kao povezanosti neposrednih ili prirodnih i duhovne potrebe predstave, pretee ova
328
OBIAJNOST
329
posljednja kao ono to je openito, zato u ovom drutvenom momentu lei strana oslobaanja da se stroga prirodna nunost potrebe sakriva, pa se ovjek prema svojem, i to opem mnjenju i samo nunosti, koju je sam napravio, umjesto samo prema spoljanjoj sluajnosti, odnosi prema unutranjoj, prema proizvoljnosti. Predstava kao da je ovjek u nekom takozvanom prirodnom stanju, gdje bi on imao samo takozvane jednostavne prirodne potrebe i za njihovo zadovoljavanje potrebovao sredstva kakva mu je neposredno pribavljala sluajna priroda, da je s obzirom na potrebe ivio u slobodi jo bez obzira na moment oslobaanja koje lei u radu, emu kasnije - neistinito je mnjenje, jer prirodna potreba kao takva i njeno neposredno zadovoljavanje bili bi samo stanje u prirodu utonule duhovnosti, te time surovosti i neslobode, a sloboda lei samo u refleksiji duhovnoga u sebe, njegovu razlikovanju od prirodnoga i njegovu refleksu na prirodno. 195. To je oslobaanje formalno, budui da posebnost svrha ostaje osnovni sadraj. Pravac drutvenog stanja na neodreeno pomnogostruivanje i specificiranje potreba, sredstava i uitaka koje, kao i razlika izmeu prirodnih i obrazovanih potreba, nema granica - luksuz - isto je tako beskonano poveavanje ovisnosti i nude koje ima posla s materijom to prua beskonani otpor, naime, sa spoljanjim sredstvima posebne vrste, da budu vlasnitvo slobodne volje, pa tako ima posla s onim apsolutno tekim. Dodatak. Diogen u svom cijelom cinikom liku zapravo je samo proizvod atenskog drutvenog ivota, a ono to ga je determiniralo bilo je mnijenje protiv kojega je njegovo dranje uope djelovalo. On stoga nije nezavisan nego je samo nastao pomou ovog drutva, i sam je jedan nepristojan proizvod luksuza. Tamo gdje se on na jednoj strani nalazi na svojoj visini, tu je takoer jednako velika i nevolja i odbaenost na drugoj strani, a tada je cinizam proizveden kao suprotnost prefinjenosti.
b) Vrsta rada 196. Posredovanje da se partikulariziranim potrebama pripremi i stekne isto tako primjereno partikularizirano sredstvo jest rad, koji od prirode neposredno isporueni materijal specificira za te raznolike svrhe s pomou mnogostrukih procesa. To formiranje daje, pak, sredstvu vrijednost i njegovu svrsishodnost, tako da se ovjek u svojoj potronji odnosi prvenstveno prema ljudskim produkcijama, pa su takvi napori ono to on troi. Dodatak. Neposredni materijal kojeg nije potrebno posebno obraivati, sasvim je neznatan: samo se zrak mora pribaviti tako to ga zagrijavamo; samo se voda moe piti onakva kakva se nalazi. Ljudski znoj i ljudski rad pribavljaju ovjeku sredstvo potrebe. 197. U raznolikosti odreenja i predmeta koji interesiraju razvija se teorijsko obrazovanje; ne razvija se samo raznolikost predstava i znanja nego takoer i pokretnost i brzina predstavljanja i prelaenja s jedne predstave na drugu, shvaanje isprepletenih i opih sveza itd. - obrazovanje razuma uope, a time i jezika. - Praktino obrazovanje radom sastoji se u potrebi koja sebe stvara i navici zaposlenosti uope, zatim ogranienju svog djelovanja, djelomice prema prirodi materijala, ali djelomice naroito prema proizvoljnosti drugih i u navici objektivne djelatnosti i opevrijednih vjetina, navici koja se stie tom stegom. Dodatak. Barbarin je lijen i razlikuje se od obrazovanog ovjeka u tome to on u tuposti neto namjerava u potaji, jer se praktino obrazovanje sastoji ba u navici i u potrebi zaposlenosti. Onaj ko je nespretan kad hoe izmilja uvijek neto novo jer nije gospodar svog vlastitog ina, dok se spretnim moe nazvati radnik koji proizvodi stvar onakvu kakva ona treba da bude i koji u svom subjektivnom inu ne nalazi nikakav prezir prema svrsi.
330
OBIAJNOST
331
198. Ono ope i objektivno u radu lei, meutim, u apstrakciji, koja uzrokuje specifikaciju sredstava i potreba, a time ujedno specificira proizvodnju i stvara podjelu radova. Rad pojedinev postaje podjelom jednostavniji, a time postaje vea vjetina u njegovu apstraktnom radu, kao i koliine njegovih proizvoda. Ova apstrakcija vjetine i sredstva upotpunjuje ujedno ovisnost i uzajamnu povezanost ljudi za zadovoljavanje ostalih potreba do potpune nunosti. Apstrakcija proizvoenja ini rad, nadalje, sve vie mehanikim, a time na koncu podobnim da ovjek moe od njega odstupiti, a da na njegovo mjesto moe stupiti maina. c) Imovina 199. U ovoj ovisnosti i uzajamnosti rada i zadovoljavanja potreba preobraa se subjektivna sebinost u prilog zadovoljavanju potreba svih drugih - u posredovanje posebnog s pomou opega kao dijalektiko kretanje, tako da upravo time to svaki za sebe stjee, proizvodi i uiva, proizvodi i stjee za uitak ostalih. Ova nunost, to lei u svestranoj isprepletenosti ovisnosti svih, sada je za svakoga opa, stalna imovina (vidi 170), koja za nj sadrava mogunost da s pomou obrazovanja i vjetine u tome uestvuje da bi bio osiguran za svoju subzistenciju - kao to ovo stjecanje, posredovanjem njegova rada, odrava i proiruje opu imovinu.
ma, kojih mnogolikost stvara razliitost u razvoju ve za sebe nejednakih prirodnih tjelesnih i duhovnih dispozicija - razliitost koja se u ovoj sferi posebnosti javlja u svim pravcima i na svim stupnjevima, pa joj je s ostalom sluajnou i proizvoljnou nuna posljedica nejednakost imovine i vjetine individua. U ideji sadranom objektivnom pravu posebnosti duha koje od prirode - elementa nejednakosti - postavljenu nejednakost ljudi u graanskom drutvu ne samo da ne ukida nego je proizvodi iz duha, pa je uzdie do nejednakosti vjetine, imovine i same intelektualne i moralne obrazovanosti - suprotstaviti zahtjev jednakosti, pripada praznom razumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje treba da (das Sollen) uzima kao realno i umno. Ova sfera posebnosti koja sebi zamilja ope, u tom samo relativnom identitetu s opim zadrava u sebi kako prirodnu tako i proizvoljnu posebnost, a time ostatak prirodnog stanja. Nadalje, sistemu ljudskih potreba i njihovu kretanju imanentni um jest ono to ga ralanjuje u organsku cjelinu razlika; vidi idui . 201. Beskonano raznovrsna sredstva i njihovo isto tako beskonano isprepleteno kretanje u meusobnoj proizvodnji i razmjeni sabiru se s pomou openitosti, koja se nalazi u njihovu sadraju, i razlikuju se u opim masama, tako da se itav sklop izgrauje u posebne sisteme potreba, njihovih sredstava i radova, vrsta i naina zadovoljavanja, te teorijske i praktine izobrazbe - u sisteme kojima su dodijeljene individue - do razliitosti stalea. Dodatak. Nain sudjelovanja u opoj imovini preputen je svakoj posebnosti individua, a opa razliitost uposebljavanja graanskog drutva jest neto nuno. Ako je prva osnova drave porodica, onda su stalei druga. Ovo je za nju veoma vano jer privatne osobe, premda samoive, imaju nunost da se okrenu prema drugima. Ovdje je, dakle, korijen kojim se sebinost povezuje sa onim opim, sa dravom, ija briga mora biti to da ova povezanost bude uspjenija i vra.
200. Mogunost uestvovanja u opoj imovini, posebna imovina, uvjetovana je, meutim, djelomice neposrednim vlastitim osnovom (kapital), djelomice vjetinom, koja je, sa svoje strane, opet sama uvjetovana imovinom, a zatim sluajnim okolnosti-
332
OBIAJNOST
333
202. Stalei se odreuju prema pojmu kao supstancijalni ili neposredni stale, refleksivni ili formalni, a zatim kao opi stale. 203. a) Supstancijalni stale ima svoju imovinu u prirodnim proizvodima nekog tla koje on obraduje - tla koje je sposobno da bude iskljuivo privatno vlasnitvo, te zahtijeva ne samo neodreeno troenje nego i objektivno ureivanje. Spram nadovezivanja rada i stjecanja na pojedine stalne prirodne epohe i zavisnosti dobitka od promjenljive kakvoe prirodnog procesa, svrha potrebe ini sebe predostronou za budunost, ali s pomou svojih uvjeta zadrava nain, subzistancije koja je manje posredovana refleksijom i vlastitom voljom, i u tome uope supstancijalno uvjerenje neposredne obiajnosti, koja poiva na porodinim odnosima i povjerenju. S pravom se pravi poetak i pravo osnivanje drava postavljalo u uvoenje zemljoradnje pokraj uvoenja braka, budui da onaj princip dovodi sa sobom ureivanje tla i time iskljuivo privatno vlasnitvo (usporedi 170, primjed.), pa da skitniki ivot divljaka, koji svoju subzistenciju trai u skitnji, dovede do mira privatnog prava i do sigurnosti zadovoljavanja potrebe. S time se povezuje ogranienje ljubavi spolova na brak, a s ovime proirenje te veze do trajnog, u sebi opeg saveza, proirenje potrebe do porodine brige i proirenje posjeda do porodinog dobra. Osiguranje, uvrenje, trajanje zadovoljenja potreba itd. - karakteri, ime se ove institucije ponajprije preporuuju, nisu nita drugo do oblici openitosti i oblikovanja kako sebi umnost, apsolutna konana svrha, pribavlja vaenje u tim predmetima. - to za ovu materiju moe biti interesantnije od onoga to nam je dao moj vrlo uvaeni prijatelj, gospodin Creuzer, u tumaenjima koja su isto tako puna duha kao i uena, naroito u etvrtom svesku svoje Mitologije i simbolike" agronomskim sveanostima, slikama
Friedrich Creuzer, Symbolik und Mythologie der alten Vlker, besonders der Griechen, 4 sveska, 1810/12
14
i svetitima Starih koji su postali svjesni uvoenja zemljoradnje i s time povezanih institucija kao boanskih ina, pa im tako posvetlili religiozno tovanje. Da supstancijalni karakter ovog stalea sa strane zakona privatnog prava, posebno pravosua, kao i sa strane pouke i obrazovanja, takoer i religije, povlai za sobom modifikacije, ne s obzirom na supstancijalni sadraj, nego s obzirom na oblik i razvoj refleksije, dalja je posljedica, koja se deava i s obzirom na druge stalee. Dodatak. U naem dobu ekonomija se pokree i na reflektirajui nain, kao neka fabrika, i tada poprima karakter drugog stalea koji je suprotan njegovoj prirodnosti. Meutim, ovaj prvi stale e sve vie sadravati nain patrijarhalnog ivota i njegovo supstancijalno raspoloenje. Ovdje ovjek sa neposrednim osjeajem prihvata ono to je dato i prihvaeno, za to je zahvalan Bogu i ivi u vjerskom povjerenju da e ova dobrobit potrajati. Ono to dobija njemu je dovoljno; on troi jer mu se vraa. Ovo je jednostavno pomiljanje koje nije usmjereno na sticanje bogatstva; moemo ga nazvati staroplemikim, koje troi ono to jest. U ovom staleu priroda je glavna stvar a vlastita marljivost je, naprotiv, ono podreeno, dok je kod drugog stalea upravo um ono bitno a prirodni proizvod se moe posmatrati samo kao materijal.
204. b) Zanatlijski stale ima kao svoj posao ureivanje prirodnog proizvoda pa je za sredstva svoje subzistencije upuen na svoj rad, na refleksiju i razum, kao i bitno na posredovanje s potrebama i radovima drugih. to on uradi i uiva, treba da zahvali prvenstveno sebi samome, svojoj vlastitoj djelatnosti. - Njegov se posao opet, kao rad za pojedinane potrebe na konkretni nain i na zahtjev pojedinaca, diferencira na obrtniki stale ali kao apstraktna zajednika masa rada za pojedinane potrebe neke openitije potrebe, u tvomiarski stale - i kao posao me-
334
OBIAJNOST
335
dusobne razmjene pojedinanih sredstava, poglavito s pomou opeg sredstva razmjene, novca, u kojemu je apstraktna vrijednost svih roba zbiljska, na trgovaki stale. Dodatak. Individua u staleu zanatlija upuena je na sebe, a ovaj samoosjeaj najue zavisi od zahtjeva nekog pravnog staija. Smisao za slobodu i poredak je zato nastao poglavito u gradovima. Prvi stale, naprotiv, mora malo misliti sm: ono to on stie dar je neeg stranog, prirode; ovaj osjeaj zavisnosti kod njega je neto prvo, a s time se lako povezuje i to da se podnosi i ono ta god da doe od ljudi. Prvi stale je stoga vie sklon potinjenosti, drugi vie slobodi. 205. c) Opi stale ima kao svoj posao ope interese drutvenog stanja; on stoga mora biti osloboen direktnog rada za potrebe bilo s pomou privatne imovine, bilo na taj nain da mu drava, koja zahtijeva njegovu djelatnost, nadoknauje tetu, tako da privatni interes nalazi svoje zadovoljenje u njegovu radu za ono ope. 206. Stale, kao posebnost koja je sebi postala objektivna, dijeli se tako, s jedne strane, prema pojmu u svoje ope razlike. S druge strane, kojem posebnom staleu pripada individua, na to imaju utjecaja narav, roenje i okolnosti, ali posljednje i bitno odreenje lei u subjektivnom mnjenju i posebnoj proizvoljnosti, koja sebi u ovoj sferi daje svoje pravo, svoju zaslugu i svoju ast, tako da se ono to se u njoj deava unutranjom nunou ujedno javlja posredovanjem proizvoljnosti pa ima za subjektivnu svijest lik da je djelo njene volje. I u ovom se pogledu pokazuje u pogledu principa posebnosti i subjektivne proizvoljnosti razlika u politikom ivotu Istoka i Zapada, te antiknog i modernog svijeta. Razdioba cjeline u stalee stvara se kod onih, dodue,
objektivno po sebi, jer je po sebi umna; ali pri tome princip subjektivne posebnosti ne dobiva istovremeno svoje pravo, jer je npr. dodjeljivanje individua staleima preputeno vladarima, kao u platonskoj dravi (De Republica, III, [415] str. 320, ed. Bip, T. VI), ili pukom roenju, kao u indijskim kastama. Neprihvaena tako u organizaciji cjeline i u njoj nepomirena, subjektivna se posebnost stoga, budui da se ona takoer javlja kao bitan moment, pokazuje kao neto neprijateljsko, kao upropatavanje drutvenog poretka (vidi 185, primjed.), bilo na taj nain da ga ona rui, kao u grkim dravama ili rimskoj republici, bilo tako da je ona, ako ima vlast ili se odrava kao religiozni autoritet - unutarnja pokvarenost i potpuna degradacija, kao to je to u neku ruku bio sluaj kod Lakedemonjana, a sada najpotpunije kod Indijaca. - No objektivnim poretkom odrana u primjerenosti njemu, a ujedno u svom pravu, subjektivna posebnost postaje principom cjelokupnog oivljavanja graanskog drutva, razvoja misaone djelatnosti, zasluge i asti. Priznanje i pravo da se ono to je u graanskom drutvu i dravi nuno s pomou uma, ujedno dogaa posredovanjem proizvoljnosti jest poblie odreenje onoga to se naroito u opoj predstavi zove sloboda (121). 207. Individua daje sebi zbiljnost samo ukoliko stupi u opstanak uope, dakle u odreenu posebnost, ograniavajui se time iskljuivo na jednu od posebnih sfera potrebe. Obiajnosno je uvjerenje stoga u ovom sistemu estitost i staleko uenje da sebe, i to iz vlastitog odreenja, treba s pomou svoje djelatnosti, marljivosti i vjetine uiniti lanom jednog od momenata graanskog drutva i kao takav se odrati, pa da se samo s pomou ovog posredovanja s opim valja brinuti za sebe, kao to time valja biti priznat u svojoj predstavi i predstavi drugih. - Moralitet ima svoje osebujno mjesto u ovoj sferi, gdje vlada refleksija [individue] svom djelovanju, svrha posebnih potreba i dobrobiti - te sluajnost u njihovu zadovoljavanju ini dunou takoer i sluajnu i pojedinanu pomo.
336
OBIAJNOST
337
Da se individua ponajprije (tj. osobito u mladosti) opire predstavi da se valja odluiti za poseban stale smatrajui to ogranienjem svog opeg odreenja i pukom spoljanjom nunou, lei u apstraktnom miljenju koje ostaje u opemu i time nezbiljskome pa ne spoznaje da za to da bi opstojao pojam uope stupa u razliku pojma i njegova realiteta, a time u odreenost i posebnost (v. 7) pa da ona samo na taj nain moe stei zbiljnost i obiajnosni objektivitet. Dodatak. To da bi ovjek morao biti neto mi razumijemo da on pripada odreenom staleu; jer neto tako znai da je on tada neto supstancijalno. ovjek bez stalea je puka privatna osoba i ne stoji u zbiljskoj openitosti. S druge strane, pojedinac se u svojoj posebnosti moe drati za ono ope i smatrati da ako bi uao u neki stale, predao bi se neem niem. Pogrena je predstava da se neto, ako dobija postojanje koje mu je potrebno, time ograniava i iznevjerava. 208. Princip ovog sistema potreba ima kao vlastitu posebnost znanja i htijenja openitost koja po sebi i za sebe bitkuje, openitost slobode samo apstraktno, dakle kao pravo vlasnitva u sebi koje, meutim, ovdje vie nije samo po sebi nego je u svojoj vaeoj zbiljnosti, kao zatita vlasnitva pravosuem.
ope priznato, znano i eljeno pa da posredovanjem toga znanoga i eljenoga ima vaenje i objektivnu zbiljnost. Da se ja shvaa kao opa osoba, u emu su svi identini, pripada obrazovanju, miljenju kao svijest pojedinca u obliku openitosti. ovjek vrijedi tako jer je ovjek, a ne jer je idov, katolik, protestant, Nijemac, Talijan itd. Ova svijest, kojoj vai misao, beskonano je vana - a samo je tada nedostatna ako se, poput kozmopolitizma, fiksira na to da se suprotstavi konkretnom dravnom ivotu. Dodatak. S jedne strane kroz sistem partikularnosti pravo postaje krajnje nuno kao zatita za posebnost. Ako dolazi i iz pojma onda ono ipak stupa u egzistenciju, jer je nuno za potrebe. Imati misao prava znai biti obrazovan za miljenje a ne vie zadravati se u puko ulnom; predmeti se moraju prilagoditi formi openitosti i sebe isto tako usmjeriti u volju prema neemu openitom. Tek nakon to su ljudi pronali raznovrsne potrebe a njihovo privreivanje se zaplelo u zadovoljavanje, mogu se obrazovati zakoni.
210. Objektivna zbiljnost prava jest da dijelom bude za svijest, da se uope zna, dijelom da ima mo zbiljnosti i da vai, te da se time zna takoer kao ono ope vaee. a) Pravo kao zakon 211. to je po sebi pravo, postavljeno je u njegovu objektivnom opstanku, tj. odreeno s pomou misli za svijest i kao ono to jest i vai kao pravo, poznato, zakon; a pravo je ovim odreenjem pozitivno pravo uope.
B. Pravosue 209. Ono relativno uzajamnog odnosa potreba i rada za njih ima ponajprije svoju refleksiju u sebi, uope u beskonanoj linosti, (apstraktnom) pravu. No ta sfera relativnoga, kao obrazovanje, sama je ono to pravu daje opstanak da bude kao neto
338
OBICAJNOST
339
Neto postaviti kao ope - tj. to kao ope dovesti svijesti - jest, kao to je poznato, miljenje, (usporedi gore 13, primjed., i 21, primjed.); time to ono tako sadraj vraa u njegov najjednostavniji oblik, daje mu njegovu posljednju odreenost. Ono to je pravo dobiva tek time to postaje zakonom ne samo oblik svoje openitosti nego i svoju istinsku odreenost. Stoga kod predstave zakonodavstvu ne treba imati pred sobom samo taj jedan moment da se na taj nain izrie neto kao pravilo koje vai za sve; nego unutarnji bitni moment ispred onoga drugoga jest spoznaja sadraja u njegovoj odreenoj openitosti. Sama obiajna prava - budui da samo ivotinje imaju svoj zakon kao instinkt, dok ga samo ljudi imaju kao obiaj sadravaju moment da jesu i da se znaju kao misli. Razlika izmeu njih i zakona sastoji se samo u tome to se ona znaju samo na subjektivan i sluajan nain, pa su stoga za sebe neodreenija, a openitost misli mutnija. Osim toga poznavanje prava s ove ili one strane i uope jest sluajno vlasnitvo malobrojnih. Obmana je da ona zbog svog oblika, to opstoje kao obiaji, imaju prednost da prijeu u ivot (- danas se, uostalom, najvie upravo tamo govori ivotu i prijelazu u ivot gdje opstoji okovanost u najmrtviju grau i najmrtvije misli - ) , jer vaei zakoni jedne nacije time to su napisani i sakupljeni ne prestaju biti njeni" obiaji. Ako obiajna prava dou dotle da budu sabrana i sastavljena, to se uskoro mora dogoditi kod jednog naroda koji je samo donekle postigao neku obrazovanost, onda je ta zbirka zakonik, koji e se dakako, budui je puka zbirka, odlikovati svojom neublienou, neodreenou i nepotpunou. On se naroito time razlikuje od pravog takozvanog zakonika to ovaj pravne principe misaono shvaa i izrie u njihovoj openitosti, a time u njihovoj odreenosti. Zemaljsko pravo Engleske, ili ope pravo, sadrano je, kao to je poznato, u statutima (formalni zakoni) i u takozvanom nepisanom zakonu; ovaj nepisani zakon, uostalom, isto je tako napisan, a njegovo znanje moe i mora se stei samo itanjem (mnogo svezaka koje ispunjava). No kakva neizmjerna pometnja lei i u tamo" A: njegovi Bilj. njem. izd.
njem pravosuu, isto kao i u stvari, opisuju njegovi poznavaoci. Oni osobito zapaaju okolnost da su suci, budui da je taj nepisani zakon sadran u decizijama sudita i sudaca, na taj nain stalno zakonodavci i da su na autoritet svojih prethodnika, koji nisu nita uinili do izricali nepisani zakon, isto tako upueni kao i neupueni, jer oni sami imaju nepisani zakon u sebi, a stoga imaju pravo da sude preanjim odlukama da li jesu ili nisu u skladu s njime. - Protiv sline pometnje, koja je mogla nastati u kasnijem rimskom pravosuu iz autoriteta svih moguih poznatih pravnih savjetnika, naao je jedan car otrouman izgovor, koji nosi ime citirani zakon, a uveo je neku vrstu kolegijalne ustanove meu davno umrlim pravnim uenjacima, s veinom glasova i predsjednikom (vidi Rim. pravna povijest[ 1799] gosp. Hugoa, 354). - Jednoj obrazovanoj naciji ili njenom juristikom staleu odrei sposobnost da napravi zakonik16 - jer ne moe biti rije tome da se napravi sistem novih zakona po njegovu sadraju, nego da se spozna, tj. misaono shvati, opstojei zakonski sadraj u njegovoj odreenoj openitosti - s dodatkom primjene na posebno - bila bi jedna od najveih uvreda koja bi se mogla uiniti jednoj naciji ili onom staleu. Dodatak. Sunce kao i planete takoer imaju svoje zakone ali oni ih ne znaju; barbarima upravljaju nagoni, obiaji, osjeaji, ali oni toga nisu svjesni. Kroz to da je pravo postavljeno i znano, otpada sva sluajnost osjeanja, mnijenja, forma osvete, suuti, tvrdoglavosti, i tek tako pravo dosee svoje istinsko odreenje i dolazi do svoje asti. Tek njegovanjem shvatanja postajemo sposobni za openitost. Posve je nuno da kod primjene zakona postoje kolizije gdje razum suca ima svoje mjesto, jer bi inae upravo izvoenje bilo neto posve mainsko. Ako se dolo do toga da se kolizije otklone time da se mnogo prepusti nahoenju suca, onda je ovaj izlaz daleko loiji, jer kolizije pripadaju mislima, misleoj svijesti i njenoj dijalektici; ali puka odluka preko suca bila bi samovolja. Za obiajno pravo se u pravilu kae da je ono ivotno, ali ova ivotnost, to jest identitet odreenja sa subjektom, jo ne sainjava bit stvari; pravo mora mislei
16 Aluzija na spis Vom Berufe unserer Zeit Cur Gesetzgebung und Rechtswissenschah, Friedriche Karla von Savignyja, Heidelberg 1814
22
340
GEORG VVILHELM FRIEDRICH HEGEL
OBlCAJNOST
341
postati svjesno, mora biti sistem u sebi samom i samo kao takvo moe vaiti kod obrazovanih nacija. Kada se u najnovije doba narodima osporava poziv zakonodavstva, onda ovo nije samo poruga nego sadri i ono neukusno da se u beskrajnom mnotvu postojeih zakona nema povjerenja ak ni u sposobnost pojedinaca da ih dovedu u konzekventan sistem, dok upravo sistematiziranje, to jest uzdizanje u ono ope, jest beskrajna tenja vremena. Isto tako su se zbirke decizija koje se nalaze u Corpus iuris, smatrale za odlian zakonik koji je napravljen u najopenitijem smislu, jer se u takvim decizijama jo uvijek zadrava izvjesna posebnost i jedno povijesno sjeanje kojeg se ne elimo rijeiti. Kako su opake takve zbirke dovoljno pokazuje praksa engleskog prava. 212. U ovom identitetu bitka po sebi i postavljenosti obavezuje kao pravo samo ono to je zakon. Budui da postavljenost sainjava stranu tubitka** u koju moe ui takoer ono sluajno vlastite volje i druge posebnosti, zato ono to je zakon moe biti u svom sadraju jo razliito od onoga to je po sebi pravo. U pozitivnom je pravu otuda ono to je zakonito izvor spoznaje onoga to je pravo, ili zapravo to pripada pravu; - pozitivna pravna znanost utoliko je historijska znanost, koja kao svoj princip ima autoritet. Sto se, uostalom, jo moe dogoditi, stvar je razuma i tie se spoljanjeg reda slaganja, konzekvencije, dalje primjene i tome slino. Ako se razum uputa u prirodu same stvari, onda teorije, npr. kriminalnog prava, pokazuju to ono ini sa svojim rezoniranjem na osnovu razloga. - Budui da pozitivna znanost, s jedne strane, nema samo pravo nego i nunu dunost da isto tako historijske tokove, kao i primjene i pojedinosti danih pravnih odreenja u svim pojedinanostima deducira iz njihovih pozitivnih podataka i da pokae njihove konzekvencije, zato se ona, s druge strane, ne smi** Rije Dasein smo ovdje ipak morali, budui da je smisleno povezana s rijeju Sein (bitak), prevesti, kao i u 217, sa tubitak. - Bilj. prev.
je bar apsolutno zauditi, ako to i smatra ubaenim pitanjem u njezin posao, ukoliko sada pita da li je po svim tim dokazima neko pravno odreenje umno. - Usporedi razumijevanju 3, primj.
213. Time to stupa u opstanak u obliku postavljenosti, pravo i po sadraju kao primjena stupa u odnos prema materiji snoaja i vrsta vlasnitva i ugovora beskonano upojedinjenih i isprepletenih u graanskom drutvu - nadalje, obiajnosnih snoaja koji se osnivaju na udi, ljubavi i povjerenju, ili ovih samo utoliko ukoliko sadravaju stranu apstraktnog prava ( 159); moralne strane i moralne zapovijedi, koje se tiu volje po njenom najvlastitijem subjektivitetu i posebnosti, ne mogu biti predmet pozitivnog zakonodavstva. Dalju grau daju prava i dunosti to proistiu iz samog pravosua, iz drave itd. Dodatak. U viim odnosima braka, ljubavi, religije, drave, predmet zakonodavstva mogu postati samo one strane koje su po svojoj prirodi sposobne da imaju spoljanjost po sebi. Meutim, u tome zakonodavstva razliitih naroda prave veliku razliku. Kod Kineza, na primjer, postoji dravni zakon da ovjek svoju prvu enu treba da voli vie nego druge ene koje ima. Ako se dokae da ini suprotno, onda ga se kanjava batinanjem. Isto tako se u starijim zakonodavstvima nalaze mnogi propisi vjernosti i potenju, koji su neprimjereni prirodi zakona jer padaju u ono to je posve unutarnje. Samo kod prisege, gdje su stvari preputene savjesti, estitost i vjernost se moraju uzeti u obzir kao ono supstancijalno. 214. No osim primjene na ono posebno, postavljenost prava sadrava u sebi primjenljivost na pojedinaan sluaj. Time ona stupa u sferu neodreenoga, onoga kvantitativnoga (kvantitativnoga za sebe, ili kao odreenje vrijednosti prilikom razmjene
342
OBIAJNOST
343
kvalitativnoga za drugo kvalitativno). Pojmovna odreenost daje samo opu granicu unutar koje jo ima vrludanja. No ono se mora, radi ozbiljenja, prekinuti ime nastupa, unutar one granice, sluajna i proizvoljna odluka. U tom zaotravanju opega ne samo do posebnoga nego i do upojedinjenosti, do neposredne primjene, poglavito lei ono isto pozitivno zakona. Ne moe se umno odrediti niti odluiti primjenom neke odreenosti koja proizlazi iz pojma da li bi bila pravedna za neki prijestup tjelesna kazna od etrdeset udaraca ili etrdeset udaraca manje jedan, ili novana kazna od pet talira, i etiri talira i dvadeset i tri itd. groa, ili kazna zatvora od jedne godine ili tri stotine ezdeset i etiri dana itd., ili jedne godine i jednog, dva ili tri dana. Pa ipak je ve nepravednost jedan udarac vie, jedan talir ili gro, jedna sedmica, jedan dan zatvora vie ili manje. - Sam je um onaj koji priznaje da sluajnost, protivurjeje i privid imaju svoju, ali ogranienu, sferu i pravo, pa se ne trudi da takva protivurjeja dovede do izravnanja i pravednosti; ovdje opstoji samo jo interes ozbiljenja, interes da uope bude odreeno i odlueno, bilo to na koji god nain (unutar jedne granice). To odluivanje pripada formalnoj izvjesnosti samoga sebe, apstraktnom subjektivitetu, koji se posve moe drati samo toga da on, unutar one granice, samo prekida i utvruje da bi bilo utvreno - ili takoer da moe ostati pri takvim osnovama odreenja kao to je okrugli broj ili broj etrdeset manje jedan. - to zakon ne utvruje tu posljednju odreenost, koju zahtijeva zbiljnost, nego preputa sucu da odlui, ograniavajui ga samo minimumom i maksimumom, ne ini nita na stvari, jer je svaki taj minimum i maksimum samo jedan takav okrugli broj, pa to ne ukida da sudac onda iskazuje takvo konano, isto pozitivno odreenje, nego mu to priznaje kao nuno. Dodatak. U zakonima i u pravosuu bitno postoji jedna strana koja sadri sluajnost a koja lei u tome da je zakon jedno ope odreenje koje treba biti primjenjeno na pojedinani sluaj. Ako bi se htjeli izjasniti protiv ove sluajnosti onda bismo izgovorili jednu apstrakciju. Ono kvantitativno neke kazne ne moe se, na primjer, uiniti adekvatnim nikakvom pojmov-
nom odreenju, a ono to se takoer odreuje po ovoj je strani uvijek neka proizvoljnost. Ali ova proizvoljnost i sama je nuna; i kada se protiv nekog zakonika odatle uope argumentira da on nije potpun, onda se previa upravo strana na kojoj se ne moe dosegnuti jedno ispunjenje i koje se stoga mora uzeti onakvom kakva jest.
b) Opstanak zakona 215. Obaveznost spram zakona ukljuuje od strana prava samosvijesti ( 132 sa primjed.) nunost da zakoni budu ope objelodanjeni. Objesiti zakone tako visoko, kao to je inio Dionizije Tiranin, da ih nijedan graanin nije mogao itati - ili ih ukopati u opseni aparat uenih knjiga, zbirki sudova i mnjenja, obiaja itd. to odstupaju od decizija, te jo k tome na stranom jeziku, tako da je znanje vaeeg prava pristupano samo onima koji su ueno tome prionuli - jedno je te isto nepravo. Vladari koji su svojim narodima dali, premda samo neoblikovanu, zbirku, kao Justinijan, ali jo vie neko zemaljsko pravo kao ureen i odreen zakonik, postali su ne samo najvei njihovi dobroinitelji, pa su ih oni sa zahvalnou slavili, nego su time izvrili i velik akt pravednosti. Dodatak. Juristiki stale koji ima posebna znanja zakona, esto ga smatra svojim monopolom pa onaj ko nije od zanata ne treba da sudjeluje u govoru. Tako su fiziari uzeli za zlo Goetheovo uenje bojama jer nije pripadao zanatu a uz to je bio i pjesnik. Ali kao to neko ne treba da bude obuar da bi znao da li mu cipele pristaju, isto tako nije potrebno da pripada zanatu da bi imao znanje predmetima koji su od opeg interesa. Pravo se odnosi na slobodu, na ono najdostojnije i najsvetije u ovjeku, to on sam mora znati ukoliko to za njega treba da bude obavezujue.
344
OBlCAJNOST
345
216. Za javni zakonik valja, s jedne strane, zahtijevati jednostavna opa odreenja a, s druge, priroda konane grae vodi ka beskonanim daljim odreenjima. Opseg zakona treba da je, s jedne strane, gotova zatvorena cjelina a, s druge, on je neprekinuta potreba novih zakonskih odreenja. Kako ova antinomija, meutim, pripada u specijaliziranje opih naela, to vrsto dalje traju, zato time ostaje neokrnjeno pravo na gotov zakonik, kao na to da su ta opa jedinstvena naela za sebe, razliita od svog specijaliziranja, razumljiva i postavljiva. Jedan je glavni izvor zapletenosti zakonodavstva, dodue, taj ako u prvobitne institucije, koje sadravaju nepravo, dakle koje su tako prosto historijske, s vremenom prodre ono umno, po sebi i za sebe pravo, kao to je gore ( 180, primjed.) primijeeno kod rimskih institucija, kod starog lenskog prava itd. No bitno je uvidjeti da sama priroda konane grae donosi sa sobom da kod nje primjena takoer po sebi i za sebe umnih, u sebi opih odreenja vodi progresu u beskonano. - Zahtijevati od zakonika savrenost, da on treba da bude gotov, nesposoban za neko dalje odreivanje - zahtjev koji je naroito njemaka bolest - te s razloga to nije mogao postati tako savren, ne dopustiti da doe do neega takozvanoga nesavrenoga, tj. do zbiljnosti - osniva se na nepoznavanju prirode" konanih predmeta, kao to je privatno pravo, u kojemu je takozvana savrenost pereniranje pribliavanja, i na nepoznavanju razlike izmeu umnoopega i razumnoopega i njihova primjenjivanja na grau konanosti i pojedinanosti, koja ide u beskonano. - Les plus grand ennemi du 17 bien c'est le mieux - jest izraz istinski zdravog ljudskog razuma spram onoga praznoga, koji rezonira i reflektira. Dodatak. Potpunost znai potpunu sabranost sveg pojedinanog to pripada jednoj sferi, a u ovom smislu ni jedna nauka i znanje ne moe biti potpuno. Ako se kae da je filozofija ili neka znanost nepotpuna, onda je prihvatljivo shvatanje da se mo17
ra ekati dok se ona ne proiri jer moe nedostajati ono najbolje. Ali na ovaj nain nee nita napredovati, niti e geometrija koja se smatra zavrenom doi do novih odreenja, niti filozofija koja ima posla sa opom idejom, ali ipak moe biti sve vie specijalizirana. Opi zakoni su inae uvijek bile deset zapovijedi; zato sada, budui da jedan zakonik ne moe biti savren, odmah izgleda kao neka apsurdnost ako se ne donese zakon koji glasi Ne treba ubijati. Svaki zakonik bi mogao biti jo bolji, to bi mogla tvrditi dokona refleksija, jer se ono najvelianstvenije, najljepe, moe zamisliti jo velianstvenijim, viim i ljepim. Ali neko veliko stablo grana se sve vie i vie a da stoga ne postaje novim stablom: ipak bi bilo ludo zbog novih grana koje bi mogle izrasti, ne htjeti posaditi nikakvo stablo. 217. Kao to u graanskom drutvu pravo po sebi postaje zakonom, tako i prethodno neposredno i apstraktno opstojanje mojeg pojedinanog prava prelazi u znaenje priznatosti kao - opstojanje u egzistentnoj opoj volji i znanju. Stjecanja i postupci oko vlasnitva moraju stoga biti poduzeti i opremljeni formom koju im daje ono opstojanje. Vlasnitvo se, dakle, osniva na ugovoru i na formalnostima koje ga ine sposobnim za dokaz i pravomonim. Prvotne, tj. neposredne vrste stjecanja i titule ( 54 i dalje) zapravo otpadaju u graanskom drutvu, pa se javljaju samo kao pojedinane sluajnostijli ogranieni mo18 menti. Djelomice uvstvo, koje ostaje pri subjektivnom, djelomice refleksija, koja se dri apstrakcije svojih bitnosti, koja zanemaruje formalnosti, to ih mrtvi razum sa svoje strane ponovo moe zadrati spram stvari i poveati ih u beskonano. - Uostalom, u toku obrazovanja lei da se od osjetilne i neposredne forme nekog sadraja dugim i tekim radom dopre do forme njegove misli, a time do jednostavnog izraza, koji mu je prikladan, jer u stanju nekog tek zapoetog pravnog obrazovanja sveanosti i formal18
A. le Meilleur
A: ostaje trajno Bilj. njem. izd.
346
OBIAJNOST
347
nosti su vrlo zamrene i vae vie kao sama stvar nego kao znak; otuda je u rimskom pravu i bilo zadrano mnotvo odreenja, a posebno izraza sa sveanosti, umjesto da su se nadomjestila misaonim odreenjima i njima adekvatnim izrazom. Dodatak. Zakon je pravo, postavljen kao ono to je bilo po sebi. Ja neto posjedujem, imam vlasnitvo koje sam uzeo kao ono to je bez gospodara: to sada mora biti priznato i postavljeno jo i kao ono to je moje. U drutvu se stoga u odnosu na vlasnitvo javljaju formalnosti: kao znak za priznavanje drugih stavljaju se granini kamenovi otvaraju se knjige hipoteka, popisi vlasnitva. U graanskom drutvu vlasnitvo najee poiva na ugovoru ije su formalnosti vrste i odreene. Prema takvim formalnostima moemo se gnuati i misliti da one postoje samo zato da bi vlastima donosile novac; formalnosti se ak mogu smatrati neim uvredljivim i znakom nepovjerenja, zato to vie ne vrijedi stav: jedan ovjek jedna rije; ali ono to je bitno u formi jeste to da ono ta je pravo po sebi, takoer jest i postavljeno po sebi. Moja volja je umna, ona vai, a ovo vaenje treba biti priznato od drugog. Ovdje dakle mora otpasti moja subjektivnost i subjektivnost drugog, a volja mora postii.sigurnost, vrstinu i objektivnost, to moe dobiti samo kroz formu. 218. Time to su vlasnitvo i linost u graanskom drutvu zakonski priznati i vaei, zloinstvo nije vie samo povreda neega subjektivno-beskonanoga, nego ope stvari, koja u sebi vrsto i snano egzistira. Time nastupa gledite opasnosti postupka za drutvo, ime se, s jedne strane, pojaava veliina zloinstva, ali, s druge, ona mo drutva koja je postala sigurna u samu sebe sniava spoljanju vanost povrede i dovodi stoga veu blagost u njegovu kanjavanju. Da su u jednom lanu drutva svi drugi povrijeeni, ne mijenja prirodu zloinstva po njegovu pojmu, nego po strani spoljanje egzistencije, strani povrede, koja sada pogaa predstavu i svijest graanskog drutva, a ne samo op-
stanak neposredno povrijeenoga. U herojska vremena (vidi tragedije Starih) nisu se smatrali graani povrijeeni zloinstvima koje su lanovi kraljevskih kua meusobno izvravali. - Budui da se zloinstvo, po sebi beskonana povreda, mora odmjeriti kao opstojanje po kvalitativnim i kvantitativnim razlikama ( 96), to je sada bitno odreeno kao predstava i svijest vaenju zakona, zato je opasnost za graansko drutvo jedno odreivanje njegove veliine, ili takoer jedno od njegovih kvalitativnih odreenja. - No taj je kvalitet, ili veliina, promjenljiv sa stanjem graanskog drutva, i u njemu lei opravdanje da se isto tako kraa nekoliko sua ili jedne repe kazni smru, kao da se blago kazni kraa koja iznosi stostruku ili jo vie takvih vrijednosti. Gledite opasnosti za graansko drutvo, ukoliko se ini da ono oteava zloinstva, jest, tavie, prvenstveno ono to je smanjilo njihovo kanjavanje. Kazneni kodeks pripada stoga naroito svom vremenu i stanju graanskog drutva u njemu. Dodatak. Okolnost da zloin poinjen u drutvu izgleda vei a uprkos tome se kanjava blae, izgleda da sebi protivrjei. Ali ako bi, s jedne strane, za drutvo bilo nemogue ostaviti zloin nekanjenim, jer bi on onda bio uspostavljen kao pravo, onda, budui da je drutvo sigurno u samo sebe, zloin ipak jest uvijek samo jedna pojednost spram njega, neto nevrsto i izolirano. Kroz vrstinu samog drutva zloinstvo zadrava poloaj neega puko subjektivnog koje izgleda da je nastalo ne iz svjesnog htijenja nego iz prirodnih poticaja. Ovim shvatanjem zloinstvo zadrava blai poloaj pa stoga i kazna postaje blaa. Ako je drutvo po sebi jo kolebljivo, tada se kanjavanjem mora dati primjer, jer je sama kazna primjer naspram primjera zloina. Ali u drutvu koje je u sebi vrsto, ova postavljenost zloinstva kao zakona tako je slaba da se po tom mora mjeriti i ukidanje ove postavljenosti zloinstva. Dakle, otre kazne po sebi i za sebe nisu nita nepravedno nego stoje u odnosu sa stanjem vremena: neki kriminalni kodeks ne moe vaiti za sva vremena a zloinstva su prividne egzistencije koje za sobom mogu vui manje ili vee odbijanje.
348 c)Sud
OBIAJNOST
349
219. Pravo, koje je u obliku zakona poelo da opstoji, jest za sebe, stoji samostalno nasuprot posebnom htijenju i mnjenju pravu, pa ima da pribavi sebi vaenje kao ono openito. Ova spoznaja i ozbiljenje prava u posebnom sluaju, bez subjektivnog osjeaja posebnog interesa, pripada javnoj vlasti, sudu. Historijski postanak suca i suda moglo je imati oblik patrijarhalnog odnosa ili sile ili slobodnog izbora; za pojam stvari to je sporedno. Uvoenje pravosua od strane knezova i vlada smatrati pukom stvari proizvoljne ljubeznosti i milosti, kao to to ini gospodin pl. Haller (u svojoj knjizi Restauracija znanosti dravi19, pripada nepromiljenosti koja nita ne sluti tome da je kod zakona i drave rije tome da su njihove institucije uope kao umne po sebi i za sebe nune, te da oblik kako su nastale i kako su uvedene nije ono emu je rije pri razmatranju njihova umnog temelja. - Drugi je ekstrem ovog nazora surovost da se pravosue, kao u vrijeme prava jaega, smatra neuvanim nasiljem, potlaenou slobode i despotizmom. Pravosue valja smatrati isto tako dunou kao i pravom javne vlasti, to se ne osniva na nekom nahoenju individua da time neku vlast opunomoi ili ne. 220. Pravo spram zloinstva u obliku osvete ( 102) samo je pravo po sebi, ne u obliku prava, tj. nije u svojoj egzistenciji pravedno. Mjesto oteene stranke nastupa ono oteeno ope koje u sudu ima osebujnu zbiljnost pa preuzima progonjenje i kanjavanje zloinstva, to time prestaje biti samo subjektivna i
19 Carl Ludwig von Haller, Restoration der Staatwissenschaft oder Theorie des natrrlich-geselligen Zustands, uer Chimre des knstlich-brgerlichen entgegengesetzt, 6 svezaka, Winterthur 1816*- 34. - Bilj. njem. izd.
sluajna odmazda s pomou osvete, pa se pretvara u istinsko izmirenje prava sa samim sobom, u kaznu - u objektivnom pogledu kao zadovoljenje, zakona koje se ukidanjem zloinstva ponovo uspostavlja i koji se time kao vaei ozbiljuje, a. u subjektivnom pogledu zloinca, kao njegova zakona, koji on zna, koji vai i za njega i za njegovu zatitu, u ijem izvrenju nad njim on sam nalazi zadovoljenje pravednosti, samo djelo onoga svojega. 221. lan graanskog drutva ima pravo da bude u sudu, kao i dunost da se stavi pred sud, pa da svoje osporavano pravo uzme samo od suda. Dodatak. Poto svaka individua ima pravo da bude u sudu, ona mora poznavati i zakone jer joj ovo ovlaenje inae ne bi nita pomoglo. Ali induvidua ima i dunost da stane pred sud. U feudalnom stanju monik lesto nije izlazio pred sud, sud se pozivao i smatralo se da je nepravo suda da monika zove pred sebe. Ali ovo su stanja koja protivrjee onome ta treba da bude sud. U novije doba knez mora u privatnim stvarima priznati sudove a u slobodnim dravama njihovi procesi se obino gube. 222. Pred sudovima pravo dobiva odreenje da mora biti dokaljivo. Pravni postupak stavlja stranke u poloaj da svojim dokaznim sredstvima i pravnim razlozima pribave vaenje, a suca da se upozna sa stvari. Ti koraci sami su prava, njihov se tok mora, prema tome, zakonski odrediti, pa sainjavaju takoer bitan dio teorijske pravne znanosti. Dodatak. ovjeka moe uzbuniti to da zna da ima neko pravo koje mu se osporava kao nedokazivo; ali pravo koje imam ujedno mora biti utvreno: ja ga moram moi prikazati, dokazati i samo time da ono to je po sebi bivstvujue jest takoer i utvreno, ono moe da vai u drutvu.
350
OBIAJNOST
351
223. Rascjepkavanju tih postupaka u sve vie pojedinane postupke i njihova prava, to u sebi nema granica, suprotstavlja se pravni postupak, po sebi ve sredstvo, kao neto spoljanje svojoj svrsi. - Time to strankama pripada pravo da prou kroz takav opseni formalizam, koji je njihovo pravo, to njima, budui da on isto tako moe biti uinjen neim to je zlo i ak orujem neprava, valja sudski staviti u dunost - da bi se zatitile stranke i samo pravo kao susptancijalne stvari, kojima se vodi, spram pravnog postupka u njegove zloupotrebe - da se podvrgnu jednostavnom sudu (izabranom sudu, pomirbenom sudu) i pokuaju izravnanja, prije nego to pristupe onome. Pravinost sadrava krnjenje formalnog prava koje se zbiva iz moralnih ili drugih obzira i odnosi se ponajprije na sadraj pravnog spora. Sudite pravinosti imat e, meutim, znaenje da ono odluuje pojedinanom sluaju, a da se ne dri formaliteta pravnog postupka i naroito dokaznih sredstava, kako se zakonski mogu shvatiti, kao i da odluuje po 2 0 vlastitom interesu pojedinanog sluaja kao ovoga, a ne u interesu zakonske dispozicije koju valja uiniti openitom. 224. Kao to javno objavljivanje zakona potpada pod pravo subjektivne svijesti ( 215), tako potpada i mogunost da se zna ozbiljenje zakona u posebnom sluaju, naime da se zna tok spoljanjih postupaka, pravnih osnova itd., jer je taj tok po sebi jedna ope vaea stvar, pa se sluaj po njegovu posebnom sadraju tie dodue samo interesa stranki, ili opi sadraj tie se prava u njemu, a njegova se odluka tie interesa sviju; -javnost oravosua. Meusobne deliberacije* lanova suda osudi to treba da padne jesu izjave jo posebnih mnjenja i nazora, dakle po svojoj prirodi nita javno.
20
Dodatak. Javnost pravosua uzima upravo ovjenost za ono to je pravo i valjano. Jak razlog protiv toga vjeno je bila gospodstvenost izvrilaca pravde koji se ne ele pokazati svakom i sebe smatraju utoitem prava u koje laici ne treba da prodru. Ali pravu naroito pripada povjerenje koje graani imaju prema njemu, a ova strana je ono ta trai javnost pravosua. Pravo javnosti poiva na tome da je svrha suda pravo koje kao jedna openitost takoer spada u nadlenost openitosti ali tada i na tome da graani stiu uvjerenje da se pravo zbiljski i presuuje.
225. U poslu izricanja presude kao primjeni zakona na pojedinani sluaj razlikuju se dvije strane, pravo, spoznaja sluaja po njegovoj neposrednoj pojedinanosti, da li opstoji ugovor itd., da li je izvren postupak koji oteuje i tko je bio njegov poinitelj, a u kaznenom pravu refleksija kao odreenje postupka po njegovu supstancijalnom, zloinakom karakteru ( 119, bilj.) drugo, supsumacija sluaja pod zakon ponovnog uspostavljanja prava, pod ime se u kaznenom pravu razumije kazna. Odluke ove obje razliite strane razliite su funkcije. U rimskom sudskom ustrojstvu javljalo se razlikovanje ovih funkcija u tome to je pretor odluivao u sluaju da se stvar odnosi ovako ili onako i to je on za istraivanje tog odnosa postavljao posebnog judexa**. - Karakteriziranje postupka po njegovu odreenom zloinakom kvalitetu (da li je npr. ubojstvo ili umorstvo) iest u engleskom pravnom postupku preputeno miljenju ili proizvoljnosti tuioca, a sud ne moe prihvatiti nikakvo drugo odreenje ako on ono karakteriziranje smatra neispravnim.
A: takoer * Lat., dogovaranja, rasuivanje, premiljanja. - Bilj. prev.
** Judex (lat.) = sudac. - Bilj. prev.
352
OBIAJNOST
353
226. Napose voenje itavog toka istraivanja, zatim pravnih postupaka stranaka koji su sami prava ( 222), a onda i druga strana pravne izjave (vidi predanji ) jesu posao svojstven juristikom sucu, za kojega se, kao za organ zakona, sluaj mora pripraviti do mogunosti supsumpcije, tj. uzdignuti iz njegova pojavnog empirijskog svojstva do priznate injenice i do ope kvalifikacije.
primjerene metode - koja, pri pokuaju da je za sebe objektivno odredi, vodi do polovinih dokaza i u daljoj istinskoj konzekvenciji, koja ujedno u sebi sadrava formalnu nekonzekvenciju, do izvanrednih kazni - ima sasvim drugi smisao nego istina jednog umnog odreenja ili postavke iju je grau sebi razum ve apstraktno odredio. Pokazati pak, da valja spoznati takvu empirijsku istinu jednog dogaaja u pravom juristikom odreenju suda, jer da u ovome lei svojstveni kvalitet za to i time iskljuivo pravo po sebi i nunost, sainjavalo je glavno gledite u pitanju koliko valja formalnim juristikim suditima pripisati sud faktu kao pravnom pitanju. Dodatak. Ne postoji ni jedan razlog da se prihvati da juristiki sudac sam treba da utvrdi stanje stvari, budui da j e j o stvar svakog opeg obrazovanja, a ne samo juristikog: prosuivanje stanja stvari polazi od empirijskih okolnosti, od svjedoanstva radnjama i tome slinih opaanja, ali tada opet od injenica iz kojih se moe zakljuiti djelovanju, a koje ga ine vjerojatnim ili nevjerovatnim. Ovdje treba da se stekne izvjesnost, nikakva istina u viem smislu, koja je neto posve vjeno; ova izvjesnost ovdje je subjektivno uvjerenje, savjest, a pitanje je: koju formu treba da dobije ova izvjesnost u sudu- Zahtjev priznanja sa strane zloinca, koji se obino nalazi u njemakom pravu, ima istinu u tome da se time daje zadovoljenie pravu subjektivne samosvijesti; jer to ta govori sudac ne mora biti razliito u samosvijesti, i tek ako je zloinac priznao, u presudi protiv njega nema nieg stranog. Ali ovdje se javlja tekoa u tome da zloinac moe poricati, a time se ugroava interes pravednosti. Ako sada opet treba da vai subjektivno uvjerenje suca, onda se ponovo javlja izvjesna krutost u tome to se ovjek vie ne promatra kao slobodan. Posredovanje je sada u tome da se zahtijeva da presuda krivici ili nedunosti treba da se donese iz due zloinca, - porota. 228. Pravo samosvijesti stranke u sudskoj je presudi s te strane to je ta presuda supsumcija kvalificiranog sluaja pod zakon,
227. Prva strana, spoznaja sluaja u njegovoj neposrednoj pojedinanosti i njegovo kvalificiranje, ne sadrava za sebe izricanje osude. Ona je spoznaja kakva pripada svakom obrazovanom ovjeku. Ukoliko je za kvalifikaciju postupka bitan subjektivni moment uvida i namjere onoga to postupa (vidi II dio), a dokaz se ionako ne tie predmeta uma ili apstraktnog razuma, nego samo pojedinanosti, okolnosti i predmeta osjetilnog zora i subjektivne izvjesnosti, te stoga u sebi ne sadrava nikakvo apsolutno subjektivno odreenje, utoliko je ono posljednje u odluci subjektivno uvjerenje i savjest (animi sententia), kao to je dodue s obzirom na dokaz koji se osniva na izjavama i uvjeravanjima drugih, zakletva, subjektivno, ali posljednje potvrivanje. Kod predmeta kojemu je rije glavna je stvar uoiti prirodu dokazivanja do kojega ovdje stoji i razlikovati ga od spoznavanja i dokazivanja druge vrste. Dokazati umno odreenje, kakvo je sam pojam prava, tj. spoznati njegovu nunost, zahtijeva drukiju metodu nego dokaz geometrijskog pouka. Kod geometrijskog je pouka, nadalje, figura odreena razumom i apstraktno ve napravljena primjereno zakonu; ali kod empirijskog sadraja, kakva je neka injenica, graa je spoznavanja dani osjetilni zor i osjetilna subjektivna izvjesnost, te izricanje i uvjeravanje toj izvjesnosti - u emu je pak djelatno zakljuivanje i kombiniranje iz takvih izjava, svjedoanstava, okolnosti i si. Objektivna istina, koja proizlazi iz takve grae i njoj
354
OBICAJNOST
355 229.
ouvano s obzirom na zakon time da je zakon poznat, pa je time zakon same stranke, a s obzirom na supsumciju, da je pravni postupak javan. No s obzirom na odluku posebnom, subjektivnom i spoljanjem sadraju stvari, ija spoznaja pada u one prve strane naznaene u 225, nalazi ono pravo svoje zadovoljenje u povjerenju prema subjektivitetu onoga koji odluuje. To povjerenje temelji se naroito na jednakosti stranke s njime po njenoj posebnosti, staleu i si. Pravo samosvijesti, moment subjektivne slobode, moe se smatrati supstancijalnim gleditem u pitanju nunosti javnog pravosua i takozvanih porota. Na to se gledite reducira ono bitno to se u obliku korisnosti moe navesti za te institucije. Prema drugim obzirima i razlozima ovim ili onim prednostima ili tetnostima moe biti prepirke ovako i onako - oni su, kao svi razlozi rezoniranja, sekundarni i neodluujui, ili pak uzeti iz drugih, moda viih sfera. Da bi pravosue po sebi mogli dobro vriti isto juristiki sudovi, moda bolje nego druge institucije, toj se mogunosti utoliko ne radi, premda bi se ta mogunost dala uzdii do vjerojatnosti, tavie, ak do nunosti, ukoliko je to, s druge strane, uvijek pravo samosvijesti, koja zadrava pri tome svoje zahtjeve i nalazi ih nezadovoljenima. - Ako je znanje prava po kakvoi onoga to sainjavaju zakoni u svom opsegu, nadalje znanje toka sudskih postupaka i mogunost da se pravo prati, vlasnitvo jednog stalea koji je sebe uinio iskljuivim takoer i s pomou terminologije koja je za one ijem je pravu rije strani jezik, onda lanovima graanskog drutva, koji su za subzistenciju upueni na svoju djelatnost, svoje vlastito znanje i htijenje, ostaje strano ne samo ono najlinije i najvlastitije nego i ono to je u tome supstancijalno i umno pravo, pa su stavljeni pod tutorstvo, ak u neku vrstu ropstva spram takvog stalea. Ako oni, dodue, imaju pravo da na sudu budu prisutni tjelesno, s nogama (in judicio stare), onda je to malo ako ne treba da budu prisutni duhovno, sa svojim vlastitim znanjem, a pravo koje oni stjeu ostaje za njih spoljanjom sudbinom.
U pravosuu vraa se graansko drutvo, u kojemu se ideja izgubila u posebnosti i razdvojila u diobi unutranjega i spoljanjega, svojem pojmu, jedinstvu po sebi bitkujueg opega sa subjektivnom posebnou, ali ova u pojedinanom sluaju, a ono u znaenju apstraktnog prava. Ozbiljenje tog jedinstva u proirenju na cijeli opseg posebnosti, ponajprije kao relativnog ujedinjenja sainjava odreenje policije, a u ogranienom ali konkretnom totalitetu korporaciju. Dodatak. U graanskom drutvu openitost ja samo nunost: u odnosu potreba, samo pravo kao takvo jest ono to je vrsto. Ali to pravo jedan puko omeeni krug, odnosi se samo na zatitu onoga to ja imam; pravu kao takvom dobrobit je neto spoljanje. U sistemu potreba ova dobrobit je ipak jedno bitno odreenje. Ono openito, dakle, koje je najprije samo pravo proirilo se nad cijelo polje posebnosti. Pravednost je ono stoje veliko u graanskom drutvu: dobri zakoni daju dravi da cvjeta a slobodno vlasnitvo je temeljni uslov njenog sjaja; ali time to sam potpuno zapleten u posebnost ja moram zahtijevati pravo da se u ovom sklopu zahtijeva i moia posebna dobrobit. Treba se uzeti u obzir moja dobrobit, moja posebnost, a to se dogaa uz pomo policije i pomou korporacije.
C. Policija i korporacija
230.
U sistemu potreba subzistencija i dobrobit svakog pojedinca jest kao mogunost, ija je zbiljnost uvjetovana njegovom proizvoljnou i prirodnom posebnou isto tako kao i objektivnim sistemom potreba; pravosuem je ponitena povreda vlasnitva i linost. No u posebnosti zbiljsko pravo sadrava kako to da su ukinute sluajnosti prava jedne ili druge svrhe i da je isposlovana nesmetana sigurnost osoba i vlasnitva, tako i to da
23
356
OBICAJNOST
357
je osiguranje subzistencije i dobrobiti pojedinca - da je posebna dobrobit odreena i ozbiljena kao pravo. a) Policija 231. Mo koja osigurava ono ope ostaje ponajprije, ukoliko je posebna volja jo princip z jednu ili drugu svrhu, djelomice ograniena na krug sluajnosti, a djelomice je spoljanji red. 232. Osim zloinstva, koje opa vlast treba spreavati ili dovesti do sudskog postupka - osim sluajnosti kao proizvoljnosti zla - doputena proizvoljnost za sebe pravnih postupaka i privatne upotrebe vlasnitva takoer se spoljanje odnosi spram drugih pojedinaca, kao i spram ostalih javnih upriliavanja neke zajednike svrhe. Po toj opoj strani postaju privatni postupci sluajnost koja istupa ispod moje sile, pa moe sluiti ili slui drugima na tetu ili nepravo. 233. To je, dodue, samo mogunost tete, ali da stvar nita ne teti, nije kao sluajnost takoer nita vie od mogunosti; to je strana neprava koja je u takvim postupcima i time posljednji razlog policijskog krivinog pravosua. 234. Odnosi spoljanjeg opstanka padaju u razumsku beskonanost; stoga nema po sebi nikakve granice to je tetno a to
ne, takoer ni s obzirom na zloinstvo, to je sumnjivo ili nije sumnjivo, to treba zabraniti ili nadzirati, ili potedjeti od zabrana, nadzora i sumnje, istrage i polaganja rauna. Poblia odreenja daju obiaji, duh ostalog ureenja, svagdanje stanje, opasnost trenutka itd. Dodatak. Ovdje se ne mogu postaviti nikakva vrsta odreenja niti povui apsolutne granice. Sve je ovdje lino; javlja se subjektivno mnijenje, a duh ureenja, opasnosti vremena, treba da saopte blie okolnosti. U ratnim vremenima, na primjer, moe se tetnim smatrati neto to inae nije tetno. Kroz ove sluajnosti i preko samovoljnih linosti policija postaje neto mrsko. U vrlo obrazovanoj refleksiji ona se moe usmjeriti na to da sve mogue uvue u svoju oblast jer se u svemu da nai neki odnos kroz koji neto moe postati tetno. U tome policija moe posao obavljati vrlo pedantno i ometati uobiajeni ivot individua. Ali ovdje se ne moe povui objektivna granina linija tome koja je to neprilika.
235. S neodreenim pomnogostruavanjem i prepletanjem dnevnih potreba u pogledu dobavljanja i razmjene sredstava za njihovo zadovoljavanje, na ije se nesmetane mogunosti svaki oslanja, kao i u pogledu istraivanja i raspravljanja tome, koja valja po mogunosti to vie skratiti, nameu se strane to su od zajednikog interesa, a, ujedno, za sve posao jednoga - i sredstva i pripreme koje mogu biti za zajedniku upotrebu. Ti opi poslovi i ope korisne pripreme pospjeuju nadzor i predostronost javne moi. 236. Razliiti interesi proizvoaa i potroaa mogu meusobno kolidirati, pa ako se ispravni odnos, dodue, sam od sebe uspostavlja u cjelini, izjednaavanje potrebuje takoer i reguliranje, koje stoji iznad obaju i koje se poduzima svjesno. Pravo na
358
OBIAJNOST
359
takvo reguliranje onoga pojedinanoga (npr. procjenjivanje artikala najopenitijih ivotnih potreba) lei u tome da se javnim izlaganjem robe, koja je od sasvim ope i svakodnevne upotrebe, ne nudi toliko jednoj individui kao takvoj, nego njoj kao opoj, publici, ije pravo da ne bude prevarena i istraivanje robe, kao opi posao, moe zastupati i za nj se brinuti neka javna vlast. Posebno su, meutim, nuni opa predostronost i rukovoenje uslijed ovisnosti velikih industrijskih grana spoljanjim okolnostima i dalekim kombinacijama, to ih u njihovoj povezanosti ne mogu sagledati individue koje su upuene i vezane uz onu sferu. Spram slobode obrta i trgovine u graanskom drutvu drugi je ekstrem zbrinjavanje, kao i odreenje rada svih, s pomou javnog uprilienja - kao otprilike i stara izrada piramida i druga udovina egipatska i azijska djela, koja su za javne svrhe bila stvorena, bez posredovanja rada pojedinca njegovom posebnom proizvoljnou i njegovim posebnim interesom. Ovaj interes poziva onu slobodu protiv vieg reguliranja, ali, ukoliko je on vie slijepo udubljen u sebinu svrhu, utoliko mu je vie potrebno takvo reguliranje da bi bio vraen opemu i da bi se shvatile i ublaile opasne trzavice i trajanje razmaka, u kojemu bi trebalo da se izravnaju kolizije na putu nesvjesne nunosti. Dodatak. Policijski nadzor i predostronost imaju svrhu da posreduju individuu sa opom mogunou koja postoji za dostizanje individualnih svrha. Ona mora da vodi brigu ulinom osvjetljenju, mostogradnji, taksaciji dnevnih potreba kao i zdravlju. Ovdje su sada vladajua dva glavna nazora. Jedna tvrdi da policiji pripada nadzor nad svim, drugi, da policija ovdje nema nita da odreuje jer se svako ravna prema potrebama drugog. Pojedinac svakako mora imati pravo da na ovaj ili onaj nain zaradi svoj kruh, ali na drugoj strani i publika treba da zahtijeva pravo da ono to je potrebno bude postignuto na valjan nain. Obje strane se trebaju zadovoljiti a sloboda radinosti ne smije biti od one vrste da bude ugroeno ono to je openito bolje.
237. Ako, dakle, individue imaju mogunosti uestvovanja u opoj imovini i ako im je ona osigurana javnom moi, onda ta mogunost, bez obzira to ta sigurnost mora ostati nepotpuna, jo sa subjektivne strane ostaje podvrgnuta sluajnostima, i to utoliko vie ukoliko vie pretpostavlja uvjete vjetine, zdravlja, kapitala itd.
238. Porodica je ponajprije supstancijalna cjelina, kojoj pripada predostronost prema ovoj posebnoj strani individue, kako u pogledu sredstava i vjetina da bi se iz ope imovine moglo [neto] za sebe stei tako i [u pogledu] njene subzistencije i zbrinjavanja u sluaju da nastupi nesposobnost. No graansko drutvo trga individuu iz ove veze, otuuje meusobno njene lanove i priznaje ih kao samostalne osobe; ono supstituira, nadalje, spoljanju neorgansku prirodu i oinsko tlo, na kojemu je pojedinac imao svoju subzistenciju, onim svojim, te podvrgava opstojanje ak itave porodice zavisnosti od njega, sluajnosti. Tako je individua postala edo graanskog drutva, Koje od nje isto tako zahtijeva kao to ona na nj ima prava. Dodatak. Porodica svakako treba da brine za kruh pojedinca ali je ona u graanskom drutvu neto podreeno i postavlja samo temelj; ona vie nema tako obuhvatnu djelotvornost. Graansko drutvo je, tavie, udovina mo koja ovjeka privlai k sebi i od njega zahtijeva da radi za nju i da sve ini preko nje i njenim posredstvom. Ako ovjek na taj nain treba da bude lan graanskog drutva, onda on isto tako ima prava i zahtjeve prema njoj, kao to ih je imao u porodici. Graansko drutvo mora tititi svoga lana, braniti njegove interese, kao to je pojedinac duan potovati zakone graanskog drutva.
360
OBICAJNOST
361
239. Ono u tom karakteru ope porodice ima dunost i pravo, spram proizvoljnosti i sluajnosti roditelja, da nadzire i utjee na odgoj ukoliko se on odnosi na sposobnost da se postane lanom drutva, naroito ako treba da ga dovre ne roditelji, sami nego drugi - takoer se utoliko za to mogu izvriti zajednike pripreme da vre taj nadzor i utjecaj. Dodatak. Granica izmeu prava roditelja i graanskog drutva ovdje se teko moe povui. Roditelji obino dre da u vezi s odgojem imaju potpunu slobodu i da mogu initi sve to uope mogu. Pored sve javnosti odgoja, glavna pozicija obino dolazi od roditelja, pa su oni oni koji vrite na uitelje i slubenike, jer se roditeljska proizvoljnost postavlja protiv njih. Uprkos tome drutvo ima pravo da prema svojim provjerenim nazorima pri tom postupi tako da roditelje prisili da djecu alju u kolu, da ih cijepe protiv boginja itd. U ovo spadaju sporovi koji u Francuskoj postoje izmeu zahtjeva slobodne nastave, to znai izmeu samovolje i roditelja i nadzora drave.
241. No isto tako kao proizvoljnost mogu i sluajne, fizike okolnosti i okolnosti koje lee u spoljanjim odnosima ( 200) upropastiti individue do siromatva, stanja koje, im ostavlja potrebe graanskog drutva i koje ih - time to im je ono ujedno oduzelo prirodna sredstva za ivot ( 217) i ukinulo dalju povezanost porodice kao loze ( 181) - naprotiv vie ili manje liava svih prednosti drutva, sposobnosti stjecanja vjetina i obrazovanja uope, takoer i pravosua, brige za zdravlje, esto ak i utjehe religije itd. Opa vlast preuzima mjesto porodice kod siromanih, isto tako u pogledu njihove neposredne nestaice, kao i lijene nastrojenosti, zlobe i drugih poroka to izviru iz takvog poloaja i osjeaja neprava.
242. Ono subjektivno siromatva i uope nude svake vrste, kojoj je ve u svom prirodnom krugu izvrgnuta svaka individua, zahtijeva i subjektivnu pomo isto tako u pogledu posebnih okolnosti, kao i naravi i ljubavi. Ovdje je mjesto gdje moralitet kraj svih opih priprema nalazi dosta posla. No kako to pomaganje za sebe i u svom djelovanju ovisi sluajnosti, drutvo tei za tim da u nudi i pomoi iznae i pripremi ono ope, te da onu pomo uini nepotrebnom. Sluajnost milostinje zaklada, kao i paljenja kandila pred ikonama itd., nadopunjuje se javnim sirotinjskim ustanovama, bolnicama, ulinom rasvjetom itd. Milosru jo dovoljno preostaje da za sebe djeluje, pa je to neispravan nazor ako ono tu pomo nude hoe da zadri samo posebnosti due i sluajnosti svog moralnog shvaanja i znanja, pa da se osjea oteeno i povrijeeno obaveznim opim odredbama i zapovijedima. Javno stanje treba, naprotiv, smatrati utoliko savrenijim ukoliko individui manje preostaje da radi za sebe po svom posebnom mnjenju, u usporedbi s onim to je ureeno na opi nain.
240. Na isti nain ima ono dunost i pravo da one koji su rasipnou unitili sigurnost svoje subzistencije i subzistencije svoje porodice uzme pod starateljstvo i da mjesto njih izvrava svrhu drutva i njihovu svrhu. Dodatak. U Ateni je postojao zakon da svaki graanin mora poloiti raun tome od ega ivi; sada imamo shvatanje da se ovo nikoga ne tie. Svaka individua je svakako, s jedne strane za sebe ali s druge strane je i lan u sistemu graanskog drutva i utoliko svaki ovjek ima pravo da od njega zahtijeva subzistenciju, ona ga mora tititi i od samog sebe. To nije samo umiranje od gladi, emu treba da se radi, nego ire stajalite da se ne treba dopustiti da nastaje olo. Poto je graansko drutvo duno da ishranjuje individue, ono ima pravo da ih podstie da brinu za svoju subzistenciju.
362
OBIAJNOST
363
243. Ako se graansko drutvo nalazi u nesmetanoj djelatnosti, onda je ono unutar samoga sebe u progresivnom porastu puanstva i industrije. - Uopavanjem sveze ljudi usljed njihovih potreba i uopavanjem naina da se za te potrebe spreme i pridonesu sredstva, poveava se, na jednoj strani, nagomilavanje bogatstva - jer se iz ove dvostruke openitosti izvlai najvei dobitak - kao to se, na drugoj strani, poveava upojedinjavanje i ogranienost posebnog rada i time zavisnost i nuda klasa koja je vezana uz taj rad, s ime je povezana nesposobnost osjeaja i uivanja daljih sposobnosti, a naroito duhovnih prednosti graanskog drutva.
matvo, jest pitanje koje poglavito pokree i mui moderna drutva.
245. Ako se bogatijoj klasi nametne direktni teret, ili ako u drugom javnom vlasnitvu (bogate bolnice, zadubine, samostani) opstoje direktna sredstva to bi masu koja se primie siromatvu trebala da odre u stanju njenog urednog naina ivota, onda bi i bez posredovanja rada bila osigurana subzistencija onih koji oskudijevaju, to bi bilo protiv principa graanskog drutva i osjeanja njegovih individua njihovoj samostalnosti i asti; ili, ako bi dolazila posredovanjem rada (uz to prigodno), onda bi se povealo mnotvo proizvoda, u ijem se obilju, a nedostatku odgovarajuih potroaa koji sami proizvode, upravo i sastojalo zlo, koje se na oba naina samo poveava. Time se pokazuje da pri preobju bogatstava graansko drutvo nije dovoljno bogato, tj. da mu vlastito bogatstvo nedostaje da otkloni prekomjernost siromatva i stvaranje oloa. Ove se pojave mogu uvelike studirati na primjeru Engleske, kao i poblie posljedice koje su imale takse za sirotinju, neizmjerne zaklade i isto tako bezgranino privatno dobroinstvo, a prije svega pri tome takoer" ukidanje korporacija. Kao najdirektnije sredstvo ovdje se (naroito u kotskoj) spram siromatva - kao i posebno spram zbacivanja stida i asti, subjektivnih baza drutva, i spram lijenosti i rasipnosti itd, odakle proizlazi olo - pokualo da se siromasi prepuste svojoj sudbini i da se upute na javno prosjaenje.
244. Opadanje velike mase ispod mjere izvjesnog naina subzistencije, koji se za jednog lana drutva sam po sebi regulira kao nudan - i time do gubitka osjeaja prava, estitosti i asti da se opstoji vlastitom djelatnou i radom - dovodi do stvaranja oloa, to opet ujedno donosi sa sobom da se na laki nain u malo ruku koncentriraju nesrazmjerna bogatstva. Dodatak. Najnii nain subzistencije, subsistencija oloa nastaje sama od sebe: ovaj minimum je ipak veoma razliit kod razliitih naroda. U Engleskoj i najsiromaniji vjeruje da ima svoje pravo; to je neto drugaije od onoga kako su u drugim zemljama time zadovoljni siromasi. Bijeda po sebi nikoga ne ini oloem: on se odreuje tek kroz osjeanje koje se povezuje sa siromatvom, kroz unutarnju pobunu protiv bogatih, protiv drutva, vlasti itd. Nadalje, s tim je povezano da ovjek koji je upuen na sluajnost postaje lakouman i prezire rad, kao na primjer lazaroni u Napulju. Time u svjetini nastaje zlo, da ona nema potovanja da svoju subzistenciju ostvari svojim radom, a ipak ostvarenje svoje subsistencije postavlja kao svoje pravo. Naspram prirode ni jedan ovjek ne moe tvrditi neko pravo, ali u stanju drutva oskudica odmah dobiva formu neprava koje je uinjeno ovoj ili onoj klasi. Vano pitanje kako ukloniti siro-
246. Ovom svojom dijalektikom graansko drutvo prerasta sebe, prije svega ovo odreeno drutvo, da bi izvan sebe u drugim
364
OBIAJNOST
365
narodima koji zaostaju za njim po sredstvima to ih ono ima na pretek, ili uope po umjenosti itd., potrailo potroaa i time potrebna sredstva za subzistenciju. 247. Kako je za princip porodinog ivota uvjet zemlja, vrsto tlo i zemljite, tako je za industriju more onaj element koji je oivljava prema spolja. U pomami za stjecanjem, time to ona to stjecanje izlae opasnosti, uzdie se ujedno nad njega i mijea uvrivanje na grudi zemlje i na ogranienim krugovima graanskog ivota, njegove uitke i prohtjeve s elementom tenosti, opasnosti i propasti. Tako ona, nadalje, s pomou tog najveeg medija povezivanja, dovodi udaljene zemlje u vezu prometa, pravnog odnosa koji uvodi ugovor, u kojemu promet sebi ujedno nalazi najvee sredstvo izgradnje, a trgovina svoje svjetskohistorijsko znaenje. Da rijeke nisu prirodne granice, kao kakve su u novije vrijeme trebale da vae, nego da one, a isto tako i mora, tavie povezuju ljude i da je netana misao kad Horacije kae (Carm. I, 3): abscidit Prudens Oceano dissociabili 21 , Terras, ne pokazuju samo doline rijeka koje su nastanjene jednim plemenom ili narodom nego npr. i ostali odnosi Grke, Jonije i Velike Grke - Bretanje i Britanije, Danske i Norveke, vedske, Finske, Livonske itd. - a posebno takoer i suprotnost slabe povezanosti stanovnika obale sa stanovnicima iz unutranjosti zemlje. - Kakva obrazovna sredstva, meutim, lee u povezanosti s morem, za to neka se uporedi odnos prema moru onih nacija u kojima je procvala umjenost s onima koje su sebi uskratile brodarenje pa su, kao Egipani, Indijci, u sebi otupjeli i utonuli u naj... jedan mudri Bog razdvojio je kopna od negostoljubivog mora.... Bilj. njem. izd.
21
odvratnije i nasramnije predrasude; - i kako sve velike nacije, koje u sebi tee za viim, tee za morem. 248. Ova proirena veza prua takoer sredstvo za kolonizaciju, na koju - sporadiku ili sistematsku - biva nagnano izgraeno graansko drutvo i pomou koje ono djelomice jednom dijelu svog stanovnitva na novom tlu pribavlja povratak k porodinom principu, a djelomice sebi samome pribavlja novu potrebu i polje svoje radinosti. Dodatak. Graansko drutvo je nagnano na to da osnuje kolonije. Prirataj stanovnitva ve za sebe ima ovo dejstvo; ali ako proizvodnju premauje potreba za potronjom, posebno onda nastaje mnotvo koje ne moe postii zadovoljenje potreba svojim radom. Sporadina kolonizacija se posebno zbiva u Njemakoj. Kolonisti odlaze u Ameriku, Rusiju, ostaju bez veze sa svojom domovinom i ne donose joj nikakve koristi. Druga vrsta kolonizacije, potpuno razliita od prve, jeste sistematska. Nju svjesno podstie drava reguliranjem valjanih naina provoenja. Ovaj nain kolonizacije se mnogostruko dogaao kod Starih a naroito kod Grka kod kojih teki rad nije bio stvar graanina ija se djelatnost, tavie, okretala javnim stvarima. Ako je sada stanovnitvo poraslo toliko da je nastala potreba brige za njega, onda se omladina alje u novu oblast koja je dijelom posebno odabrana a dijelom preputena sluaju nalaenja. U novijim vremenima kolonijama se nije priznalo pravo jednako pravu stanovnika zemlje matice, pa su iz ovog stanja nastali ratovi i konano emancipacije, kako pokazuje povijest engleskih i panskih kolonija. Osloboenje kolonija se samo po sebi pokazuje kao najvea korist za matinu zemlju, kao to je putanje robova na slobodu najvea korist za gospodara. 249. Policijska predostronost ozbiljuje i odrava ponajprije ono ope to je sadrano u posebnosti graanskog drutva kao
366
OBIAJNOST
367
spoljanji red \ ustanova za zatitu i sigurnost masa od posebnih svrha i interesa, koji opstoje u ovome opemu, kao to ona kao vie upravljanje nosi predostronost prema interesima ( 246) to vode izvan tog drutva. Budui da po ideji sama posebnost ono ope, to je u njenom imanentnom interesu, ini svrhom i predmetom svoje volje i svoje djelatnosti, zato se obiajnosno kao ono imanentno vraa u graansko drutvo; to sainjava odreenje korporacije. b) Korporacija 250. Zemljoradniki stale ima u supstancijalitetu svog porodinog i prirodnog ivota u sebi samome neposredno svoje konkretno openito, u kojemu on ivi; opi stale ima u svom odreenju openito za sebe kao svrhu svoje djelatnosti i kao svoje tlo. Sredina izmeu obaju, obrtniki stale, upuena je bitno na posebno, pa joj je stoga osobito svojstvena korporacija. 251. Rad graanskog drutva raspada se po prirodi svoje posebnosti na razliite grane. Budui da takvo po sebi jednako posebnosti poinje egzistirati kao zajedniko u zadruzi, zato na svoju posebnost upravljena, sebina svrha ujedno sebe shvaa i djeluje kao ope, a lan graanskog drutva, po svojoj posebnoj vjetini, lan je korporacije, ija je opa svrha time sasvim konkretna i nema drugog opsega do onoga koji lei u zanatu, vlastitom poslu i interesu. 252. Korporacija ima po tom odreenju, pod nadzorom ope moi, pravo da se brine za svoje vlastite unutar sebe ukljuene
interese, da lanove uzima po objektivnom svojstvu njihove vjetine i estitosti u broju koji sebe odreuje opim sklopom i da za svoje pripadnike snosi brigu spram posebnih sluajnosti, kao i za obrazovanje do sposobnosti da se njoj dodijele - uope da se zauzima za njih kao druga porodica, a ovaj poloaj ostaje neodreeniji za ope; od individua i njihove posebne potrebe udaljenije graansko drutvo. Zanatlija se razlikuje od nadniara, kao i od onoga koji je spreman za jednu pojedinanu sluajnu slubu. Majstor, ili onaj koji to eli postati lan je zadruge ne za pojedinanu sluajnu zaradu nego za itav opseg, ono ope njegove posebne subzistencije. - Privilegiji, kao prava jedne, u korporaciji obuhvaene grane graanskog drutva, i pravi privilegiji po svojoj etimologiji time se meusobno razlikuju to su ovi potonji izuzeci od opih zakona po sluajnosti, a oni prvi samo zakonski uinjena odreenja, koja lee u prirodi posebnosti neke bitne grane samog drutva. 253. U korporaciji ima porodica ne samo svoje vrsto tlo kao sposobnou uvjetovano osiguranje subzistencije, vrstu imovinu, nego je oboje takoer priznato, tako da lan jedne korporacije svoju valjanost da je on neto, i svoje poteno izdravanje i napredovanje, nije prisiljen prikazati s pomou nekih daljih spoljanjih pokazivanja. Tako je isto priznato da on pripada jednoj cjelini koja je sama lan opeg drutva i da ima interese i nastojanja za nesebinu svrhu te cjeline; - on tako u svojem staleu ima svoju ast. Institucija korporacije odgovara utoliko svojim osiguranjem imovine uvoenju zemljoradnje i privatnog vlasnitva u jednoj drugoj sferi (203, primj.). - Ako valja podizati tube na luksuz i rasipnost zanatlijskih klasa, s ime je povezano stvaranje oloa ( 244), onda pri drugim uzrocima (npr. posao, koji postaje sve vie mehaniki) - ne valja previdjeti obiajnosni razlog kako on u gornjemu lei.
368
GEORG
WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
OBIAJNOST
369
Ako nije lan jedne ovlatene korporacije (a korporacija je ovlatena samo kao zajednica), pojedinac je bez staleke asti, reduciran svojim izoliranjem na sebinu stranu zanata, njegova subzistencija i uivanje nije nita stalno. On e time traiti da svoje priznanje stekne spoljanjim izlaganjima svog uspjeha u svojem zanatu, izlaganjima koja su bezgranina} jer ne ivi primjereno svojem staleu, budui da stale ne egzistira * jer egzistira u graanskom drutvu samo ono zajedniko to je zakonski konstituirano i priznato - nema, dakle, nikakvog njemu primjerenog opeg naina ivota. - U korporaciji pomo koju prima sirotinja gubi ono svoje sluajno, kao i ono svoje to s nepravom poniava, a bogatstvo u svojoj dunosti spram svoje zadruge gubi oholost i zlobu, koju ono moe pobuditi, i to oholost u svom vlasniku, a zlobu u drugima - estitost zadobiva svoje istinsko priznanje i ast. 254. U korporaciji lei samo utoliko ogranienje takozvanog prirodnog prava da se obavlja svoja vjetina i time stekne to se dade stei ukoliko je ona u tome odreena za umnost, naime osloboena, priznata, osigurana od vlastitog mnjenja i sluajnosti, vlastite opasnosti, kao i opasnosti za druge, te ujedno uzdignuta do svjesne djelatnosti za zajedniku svrhu. 255. Pored porodice sainjava korporacija drugi, graanskom drutvu zasnovani obiajnosni korijen drave. Prva sadrava momente subjektivne posebnosti i objektivne openitosti u supstancijalnom jedinstvu; druga, meutim, ove momente, koji su ponajprije u graanskom drutvu podijeljeni na posebnost - u sebi to se reflektira - posebnost potrebe i uivanja i apstraktnu pravnu openitost, ujedinjuje na unutarnji nain, tako da je u tom ujedinjenju posebna dobrobit kao pravo i ozbi ljena.
Svetinja braka i ast u korporaciji dva su momenta oko kojih se kree dezorganizacija graanskog drutva. Dodatak. Ako su u novije vrijeme ukinute korporacije, smisao je toga da pojedinac treba da brine za sebe. Ali ako se moe ovo i dodati, onda se kroz korporaciju ne mijenja obaveza pojedinca da stvori svoj prihod. U naim modernim dravama graani imaju samo ogranien udio u opim poslovima drave; nuno je pak da se obiajnim ljudima dopusti, izvan njihove privatne svrhe, jedna opa djelatnost. Ono ope koje mu moderna drava uvijek ne prua, on nalazi u korporaciji. Ranije smo vidjeli da individua, brinui za sebe, u graanskom drutvu radi i za druge. Ali ova nesvjesna nunost nije dovoljna: ona postaje svjesnom misleom obiajnou tek u korporaciji. Nad njom svakako mora biti vii nadzor drave, jer bi ona inae okotala, bila bi u sebe zatvorena, potonula bi u bijedno esnafstvo. Ali po sebi i za sebe korporacija nije nikakav zatvoren esnaf: ona je, tavie, pravljenje obiajnim zanata koji stoji pojedinano, i njegovo primanje u krug u kojemu on dobija snagu i dostojanstvo.
256. Svrha korporacije kao ograniena i konana ima svoju istinu - kao i u policijskom spoljanjem ureenju opstojee dijeljenje i njegov relativni identitet - u po sebi i za sebe opoj svrsi \ njenoj apsolutnoj zbiljnosti; sfera graanskog drutva prelazi otuda u dravu. Grad i selo - prvi kao sjedite graanskog obrta, refleksije koja u sebi nestaje i upojedinjuje, drugo pak kao sjedite obiajnosti koja se osniva na prirodi - individua koja u odnosu prema drugim pravnim osobama posreduju svoje samoodravanje i porodica sainjavaju oba jo idealna momenta uope iz kojih drava proizlazi kao njihov zbiljski osnov. - Taj razvoj neposredne obiajnosti kroz razdvajanje graanskog drutva sve do drave koja se pokazuje kao njihov istinski osnov, i samo takav razvoj jest znanstveni dokaz pojma drave. - Budui da se u toku znanstvenog pojma drava javlja kao rezultat time to se
368
OBIAJNOT
369
Ako nije lan jedne ovlatene korporacije (a korporacija je ovlatena samo kao zajednica), pojedinac je bez staleke asti, reduciran svojim izoliranjem na sebinu stranu zanata, njegova subzistencija i uivanje nije nita stalno. On e time traiti da svoje priznanje stekne spoljanjim izlaganjima svog uspjeha u svojem zanatu, izlaganjima koja su bezgranina-, jer ne ivi primjereno svojem staleu, budui da stale ne egzistira jer egzistira u graanskom drutvu samo ono zajedniko to je zakonski konstituirano i priznato - nema, dakle, nikakvog njemu primjerenog opeg naina ivota. - U korporaciji pomo koju prima sirotinja gubi ono svoje sluajno, kao i ono svoje to s nepravom poniava, a bogatstvo u svojoj dunosti spram svoje zadruge gubi oholost i zlobu, koju ono moe pobuditi, i to oholost u svom vlasniku, a zlobu u drugima - estitost zadobiva svoje istinsko priznanje i ast. 254. U korporaciji lei samo utoliko ogranienje takozvanog prirodnog prava da se obavlja svoja vjetina i time stekne to se dade stei ukoliko je ona u tome odreena za umnost, naime osloboena, priznata, osigurana od vlastitog mnjenja i sluajnosti, vlastite opasnosti, kao i opasnosti za druge, te ujedno uzdignuta do svjesne djelatnosti za zajedniku svrhu. 255. Pored porodice sainjava korporacija drugi, ti graanskom drutvu zasnovani obiajnosni korijen drave. Prva sadrava momente subjektivne posebnosti i objektivne openitosti u supstancijalnom jedinstvu; druga, meutim, ove momente, koji su ponajprije u graanskom drutvu podijeljeni na posebnost - u sebi to se reflektira - posebnost potrebe i uivanja i apstraktnu pravnu openitost, ujedinjuje na unutarnji nain, tako da je u tom ujedinjenju posebna dobrobit kao pravo i ozbiljena.
Svetinja braka i ast u korporaciji dva su momenta oko kojih se kree dezorganizacija graanskog drutva. Dodatak. Ako su u novije vrijeme ukinute korporacije, smisao je toga da pojedinac treba da brine za sebe. Ali ako se moe ovo i dodati, onda se kroz korporaciju ne mijenja obaveza pojedinca da stvori svoj prihod. U naim modernim dravama graani imaju samo ogranien udio u opim poslovima drave; nuno je pak da se obiajnim ljudima dopusti, izvan njihove privatne svrhe, jedna opa djelatnost. Ono ope koje mu moderna drava uvijek ne prua, on nalazi u korporaciji. Ranije smo vidjeli da individua, brinui za sebe, u graanskom drutvu radi i za druge. Ali ova nesvjesna nunost nije dovoljna: ona postaje svjesnom misleom obiajnou tek u korporaciji. Nad njom svakako mora biti vii nadzor drave, jer bi ona inae okotala, bila bi u sebe zatvorena, potonula bi u bijedno esnafstvo. Ali po sebi i za sebe korporacija nije nikakav zatvoren esnaf: ona je, tavie, pravljenje obiajnim zanata koji stoji pojedinano, i njegovo primanje u krug u kojemu on dobija snagu i dostojanstvo.
256. Svrha korporacije kao ograniena i konana ima svoju istinu - kao i u policijskom spoljanjem ureenju opstojee dijeljenje i njegov relativni identitet - u po sebi i za sebe opoj svrsi i njenoj apsolutnoj zbiljnosti; sfera graanskog drutva prelazi otuda u dravu. Grad i selo - prvi kao sjedite graanskog obrta, refleksije koja u sebi nestaje i upojedinjuje, drugo pak kao sjedite obiajnosti koja se osniva na prirodi - individua koja u odnosu prema drugim pravnim osobama posreduju svoje samoodravanje i porodica sainjavaju oba jo idealna momenta uope iz kojih drava proizlazi kao njihov zbiljski osnov. - Taj razvoj neposredne obiajnosti kroz razdvajanje graanskog drutva sve do drave koja se pokazuje kao njihov istinski osnov, i samo takav razvoj jest znanstveni dokaz pojma drave. - Budui da se u toku znanstvenog pojma drava javlja kao rezultat time to se
370
OBIAJNOST
371
nadaje kao istinski osnov, zato se ono posredovanje i onaj privid isto tako ukidaju u neposrednost. U zbiljnosti je stoga drava naprotiv uope ono prvo, unutar kojega se porodica tek izgrauje do graanskog drutva, a ideja drave same jest ona koja dirimira u ta oba momenta; u razvoju graanskog drutva zadobiva obiajnosna supstancija svoj beskonani oblik, koji u sebi sadrava oba momenta; 1. beskonano razlikovanje do po-sebi-bitkujueg bitka u sebi samosvijesti i 2. oblik openitosti, koji je u stvaranju, oblik misli, kojim je duh sebi u zakonima i institucijama, njegovoj pomiljenoj volji, objektivan i zbiljski kao organski totalitet.
258. Drava kao zbiljnost supstancijalne volje, koju** ona ima u posebnoj samosvijesti, uzdignutoj do njene openitosti, jest ono po sebi i za sebe umno. To supstancijalno jedinstvo jest apsolutna nepokretna samosvrha, u kojemu sloboda dolazi do svojeg najvieg prava, kao to ta konana svrha ima najvie pravo spram pojedinca, ija je najvia dunost da budu lanovi drave. Ako se drava zamijeni graanskim drutvom i ako se njeno odreenje stavlja u sigurnost i zatitu vlasnitva i osobne slobode, onda je interes pojedinaca kao takvih krajnja svrha u kojoj su oni ujedinjeni, a iz toga isto tako slijedi da je biti lan drave neto proizvoljno. - No ona se sasvim drukije odnosi prema individui; budui daje ona objektivni duh, zato sama individua ima objektivitet, istinu i obiajnost samo ukoliko je njen lan. Ujedinjenje kao takvo samo je istinski sadraj i svrha, pa je odreenje individua da ive opim ivotom; njihovo dalje posebno zadovoljavanje, djelatnost, nain dranja ima taj supstancijalitet i opu vanost kao svoju polaznu taku i rezultat. Umnost opstoji, apstraktno uzeto, uope u jedinstvu openitosti i pojedinanosti, koje sebe proimaju, a ovdje konkretno, po sadraju, u jedinstvu objektivne slobode, tj. ope supstancijalne volje i subjektivne slobode kao individualnog znanja i njegove volje, koja trai posebne svrhe - pa stoga, po obliku, u postupanju koje sebe odreuje prema zamiljenim, tj. opim zakonima i naelima. - Ova je ideja po sebi i za sebe vjeni i nuni bitak duha. - Sto pak jest ili koje je bilo historijsko postanje drave, ili, tavie, svake posebne drave, njenih prava i odreenja, da li je ponajprije proizala iz patrijarhalnih odnosa, iz straha i povjerenja, iz korporacije itd., i kako se to na emu se osnivaju takva prava shvatilo i uvrstilo u svijesti kao boansko, pozitivno pravo i ugovor, navika i tako dalje, ne tie se ideje drave same, nego je, s obzirom na znanstveno spoznavanje kojemu je ovdje jedino rije, kao pojava
** Naime zbiljnost. - Bilj. prev.
24
Trei odsjek DRAVA 257. Drava je zbiljnost obiajnosne ideje - obiajnosni duh kao oigledna sama sebi jasna, supstancijalna volja, koja sebi misli i sebe zna, pa to to ona zna i ukoliko ona to zna takoer i izvrava. U obiaju ima ona svoju neposrednu, a u samosvijesti pojedinca, u njegovu znanju i djelatnosti svoju posrednu egzistenciju, kao to i ova* s pomou uvjerenja u njoj, kao svojoj biti, svrsi i proizvodu svoje djelatnosti, ima svoju supstancijalnu slobodu. Penati su unutarnji, nii bogovi, narodni duh (Atena) - boansko to sebe zna i hoe; pijetet je osjeaj i obiajnost koja se unosi u osjeaj - politika vrlina htijenja po sebi i za sebe pomiljene svrhe.
* Tj. samosvijest pojedinca. - Bilj. red.
372
OBIAJNOST
373
historijska stvar; s obzirom na autoritet neke zbiljske drave, ukoliko on ulazi u razloge, oni su uzeti iz oblika prava koja vae u njoj. - Filozofsko promatranje ima posla samo s onim to je od svega toga unutranje, s pomiljenim pojmom. U pogledu istraivanja ovog pojma bila je Rousseauova zasluga to je princip koji je ne samo po svojem obliku (kao otprilike socijalni nagon, boanski autoritet) nego i po sadraju misao, i to miljenje samo, naime volju postavio kao princip drave. No time to je on volju shvaao samo u odreenom obliku pojedinane volje (kao kasnije i Fichte), a opu volju ne kao ono po sebi i za sebe umno volje, nego samo kao ono zajedniko, to proizlazi iz ove pojedinane volje kao svjesne: zato ujedinjenje pojedinaca u dravi postaje ugovorom, koji ima tako za temelj njihovu hotiminost, mnjenje i proizvoljno, izriito pristajanje, a zatim slijede dalje, prosto razumske konzekvencije, koje razaraju ono boansko to po sebi i za sebe bitkuje i njegov apsolutni autoritet i velianstvo. Doavi do vlasti, te su apstrakcije zbog toga proizvele, dakako, s jedne strane prvi, otkad znamo za ljudski rod, udesni prizor da ustav jedne velike zbiljske drave zapone sasvim ispoetka i od misli prevratom svega opstojeega i danoga, i da mu hoe da dade kao bazu samo ono toboe umno, s druge strane, budui da su to samo bezidejne apstrakcije, one su taj pokuaj uinile najstranijim i najotrijim dogaajem. - Protiv principa pojedinane volje valja podsjetiti na osnovni pojam da je objektivna volja ono po sebi u svom pojmu umno, spoznali je i htjeli je u svom nahoenju pojedinci ili ne: - da ono suprotno, znanje i htijenje, subjekti22 vitet slobode, koji je jedino zadran u onom principu, sadrava samo jedan, a time jednostran moment ideje umne volje, koja je to samo time to je isto tako po sebi kao to je za sebe. - Druga opreka misli da se drava shvati u spoznaji kao neto po sebi umno jest da se spoljanjost pojave, sluajnosti nude, potrebnosti zatite, snage, bogatstva itd. ne uzimaju kao momenti historijskog razvoja, nego kao supstancija drave. Ovdje je takoer pojedinanost
22 A: koji (su). Lasson i HofTmeister: ono suprotno, znanje i htijenje, subjektivitet slobode, koji...
individua koja sainjava princip spoznaje, ali ak ni misao ove pojedinanosti, nego, naprotiv, empirijske pojedinanosti po svojim sluajnim svojstvima, snazi i slabosti, bogatstvu i siromatvu itd. Takva pomisao da se previdi po sebi i za sebe beskonano i umno u dravi i da se misao protjera iz shvaanja njene unutarnje prirode zacijelo se nikada nije pojavila tako .isto kao u Restauraciji znanosti dravi" gospodina pl. Hallera - isto, jer u svim pokuajima da se shvati bit drave - bili principi koliko mu drago jednostrani ili povrni - sama ta namjera da se drava pojmi, dovodi sa sobom misli, opa odreenja; ali ovdje se svjesno ne samo odustalo od umnog sadraja, koji je drava, i od oblika misli, nego se na jedno i na drugo juria sa strastvenom estinom. Jedan dio, kako uvjerava gospodin pl. Haller, proirenog djelovanja njegovih naela zahvaljuje ta Restauracija, dakako, okolnosti da se on znao u prikazu rijeiti svih misli i da je tako bez misli u jednom komadu znao drati cjelinu; jer na ovaj nain otpada zamrenost i smetnja, koji slabe dojam nekog prikaza, u kojemu je sa sluajnim pomijeano opominjanje na supstancijalno, s prosto empirijskim i spoljanjim sjeanje na ope i umno, pa se tako u sferi oskudnog i besadrajnog prisjea onoga viega, beskonanoga. - Taj je prikaz stoga takoer konzekventan, jer kako se umjesto supstancijalnoga uzima sfera sluajnoga kao bit drave, zato se konzekvencija pri takvom sadraju sastoji upravo u potpunoj nekonzekvenciji jedne besmislenosti, koja bez osvrtanja neprestano tee i koja se, u protivnome od onoga to je upravo odobrila, isto tako dobro osjea*.
Fusnota ". str. 348. * Navedena je knjiga zbog oznaenog karaktera originalne vrste. Zlovolja pieva mogla bi za sebe imati neto plemenito ukoliko se on raestio na malo prije navedene krive teorije, koje potjeu naroito od Rousseaua, a uglavnom na pokuaj njihova realiziranja. No gospodin pl. Haller, da bi se spasio, bacio se u neto protivno, to je potpuni nedostatak misli i pri emu zbog toga ne moe biti rijei nekom sadraju; - naime, u najeu mrnju spram svih zakona, zakonodavstva, svakog formalno i zakonski odreenog prava. Mrnja prema zakonu, zakonski odreenom pravu jest ibolet po kojemu se oituju i po kojemu se nepogreivo mogu spoznati u tome to su fanatizam, slaboumnost i licemjerstvo dobrih namjera, obukli se oni u to im drago. - Originalnost, kao to je ova halerovska, uvijek je panje vrijedna pojava, pa u za one svoje itaoce koji jo ne poznaju knjigu navesti poneto za ogled. Poto je gosp. pl. Haller (str. 242 i da21
376
OBIAJNOST
377
se realizira kao samostalna mo u kojoj su pojedinane individue samo momenti: da drava postoji, to je kretanje Boga u svijetu, njegov osnov je mo uma koji se ozbiljuje kao volja. U ideji drave ne moraju se u vidu imati posebne drave, ne posebne institucije, tavie, mora se posmatrati ideja za sebe, ovaj zbiljski bog. Svaka drava, - smatrali je mi, prema zakonima koje ima, loom, prepoznali mi u njoj ove ili one nedostatke, - uvijek ima, osobito ako pripada obrazovanim dravama naeg doba, bitne momente svoje egzistencije u sebi. Ali poto je lake pronai nedostatke nego shvatiti ono afirmativno, lako se zapada u greku da se zaborave pojedine strane unutarnjeg organizma same drave. Drava nije nikakvo umjetniko djelo, ona stoji u svijetu a time u sferi samovolje, sluaja, zablude; ravo ponaanje ja mogu defigurirati po mnogim stranama. Ali najruniji ovjek, zloinac, bolesnik i bogalj, jo je uvijek ivui ovjek; ovo afirmativno, ivot, postoji uprkos nedostataka, a ovdje se radi ovom afirmativnom.
Sveta alijansa, ali su oni uvijek samo relativni i ogranieni, kao vjeni mir. Svejedini apsolutni sudac koji uvijek vai i protiv onog posebnog, jest po sebi i za sebe bivstvujui duh koji se u svjetskoj povijesti prikazuje kao ono openito i kao djelatni rod. A. Unutarnje pravo drave 260. Drava je zbiljnost konkretne slobode; a konkretna sloboda sastoji se u tome da osobna pojedinanost i njeni posebni interesi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava (u sistemu porodice i graanskog drutva), kao to s pomou samih sebe djelomice prelaze u interes opega, a djelomice sa znanjem i voljom priznaju to ope kao svoj vlastiti supstancijalni duh, pa su za nj djelatni kao za svoj konani cilj, tako da ni ono ope ne vai i ne izvrava se bez posebnog interesa, znanja i htijenja, niti individue ive kao privatne osobe samo za ovo potonje, a da im htijenje nije ujedno u opemu i za ope, imajui djelatnost koja je svjesna te svrhe. Princip modernih drava ima tu neuvenu snagu i dubinu da daje da se princip subjektiviteta dovri do samostalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovremeno moe ga vratiti u supstancijalno jedinstvo i da tako u njemu odri samo to jedinstvo. Dodatak. Ideja drave u novije vrijeme ima osobenost da drava nije ozbiljenje slobode po subjektivnoj proizvoljnosti nego po pojmu volje, to jest, po svojoj openitosti i boanskosti. Nesavrene drave su one u kojima je ideja drave jo skrivena i gdje njena posebna odreenja nisu dola do slobodne samostalnosti. U dravama klasine starine svakako se ve nalazi openitost, ali partikularitet jo nije bio odrijeen i osloboen i za openitost, to znai, jo nije vraen opoj svrsi cjeline. Bit nove drave je to da je ono openito povezano sa punom slobodom posebnosti i dobrobiti individua, da se, dakle, interes porodice i graanskog drutva mora sabrati u dravi, ali da openitost svrhe ne moe napredovati bez vlastitog znanja i htijenja posebnosti koja mora sauvati svoje pravo. Ono openito mora biti
259. Ideja drave ima a) neposrednu zbiljnost, pa je individualna drava kao organizam koji se odnosi na sebe - ustav ili unutarnje dravno pravo; b) ona prelazi u odnos pojedinane drave prema drugim dravama - spoljanje dravno pravo; c) ona je opa ideja kao rod i apsolutna mo spram individualnih drava, duh koji sebi u procesu svjetske povijesti daje svoju zbiljnost. Dodatak. Drava kao zbiljska bitno je individualna drava a osim toga i posebna drava. Individualitet se treba razlikovati od posebnosti: on je moment same ideje drave, dok posebnost pripada povijesti. Drave kao takve su nezavisne jedna od druge a odnos, dakle, moe biti samo spoljanji, tako da neto tree to povezuje mora biti iznad njih. Ovo tree sada je duh koji sebi daje zbiljnost u svjetskoj povijesti i jest njihov apsolutni sudac. Mnoge drave mogu, dodue kao savez u neku ruku obrazovati sud za druge, mogu se uspostaviti savezi kao, na primjer,
376
OBIAJNOST
377
se realizira kao samostalna mo u kojoj su pojedinane individue samo momenti: da drava postoji, to je kretanje Boga u svijetu, njegov osnov je mo uma koji se ozbiljuje kao volja. U ideji drave ne moraju se u vidu imati posebne drave, ne posebne institucije, tavie, mora se posmatrati ideja za sebe, ovaj zbiljski bog. Svaka drava, - smatrali je mi, prema zakonima koje ima, loom, prepoznali mi u njoj ove ili one nedostatke, - uvijek ima, osobito ako pripada obrazovanim dravama naeg doba, bitne momente svoje egzistencije u sebi. Ali poto je lake pronai nedostatke nego shvatiti ono afirmativno, lako se zapada u greku da se zaborave pojedine strane unutarnjeg organizma same drave. Drava nije nikakvo umjetniko djelo, ona stoji u svijetu a time u sferi samovolje, sluaja, zablude; ravo ponaanje ja mogu defigurirati po mnogim stranama. Ali najruniji ovjek, zloinac, bolesnik i bogalj, jo je uvijek ivui ovjek; ovo afirmativno, ivot, postoji uprkos nedostataka, a ovdje se radi ovom afirmativnom.
Sveta alijansa, ali su oni uvijek samo relativni i ogranieni, kao vjeni mir. Svejedini apsolutni sudac koji uvijek vai i protiv onog posebnog, jest po sebi i za sebe bivstvujui duh koji se u svjetskoj povijesti prikazuje kao ono openito i kao djelatni rod. A. Unutarnje pravo drave 260. Drava je zbiljnost konkretne slobode; a konkretna sloboda sastoji se u tome da osobna pojedinanost i njeni posebni interesi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava (u sistemu porodice i graanskog drutva), kao to s pomou samih sebe djelomice prelaze u interes opega, a djelomice sa znanjem i voljom priznaju to ope kao svoj vlastiti supstancijalni duh, pa su za nj djelatni kao za svoj konani cilj, tako da ni ono ope ne vai i ne izvrava se bez posebnog interesa, znanja i htijenja, niti individue ive kao privatne osobe samo za ovo potonje, a da im htijenje nije ujedno u opemu i za ope, imajui djelatnost koja je svjesna te svrhe. Princip modernih drava ima tu neuvenu snagu i dubinu da daje da se princip subjektiviteta dovri do samostalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovremeno moe ga vratiti u supstancijalno jedinstvo i da tako u njemu odri samo to jedinstvo. Dodatak. Ideja drave u novije vrijeme ima osobenost da drava nije ozbiljenje slobode po subjektivnoj proizvoljnosti nego po pojmu volje, to jest, po svojoj openitosti i boanskosti. Nesavrene drave su one u kojima je ideja drave jo skrivena i gdje njena posebna odreenja nisu dola do slobodne samostalnosti. U dravama klasine starine svakako se ve nalazi openitost, ali partikularitet jo nije bio odrijeen i osloboen i za openitost, to znai, jo nije vraen opoj svrsi cjeline. Bit nove drave je to da je ono openito povezano sa punom slobodom posebnosti i dobrobiti individua, da se, dakle, interes porodice i graanskog drutva mora sabrati u dravi, ali da openitost svrhe ne moe napredovati bez vlastitog znanja i htijenja posebnosti koja mora sauvati svoje pravo. Ono openito mora biti
259. Ideja drave ima a) neposrednu zbiljnost, pa je individualna drava kao organizam koji se odnosi na sebe - ustav ili unutarnje dravno pravo; b) ona prelazi u odnos pojedinane drave prema drugim dravama - spoljanje dravno pravo; c) ona je opa ideja kao rod i apsolutna mo spram individualnih drava, duh koji sebi u procesu svjetske povijesti daje svoju zbiljnost. Dodatak. Drava kao zbiljska bitno je individualna drava a osim toga i posebna drava. Individualitet se treba razlikovati od posebnosti: on je moment same ideje drave, dok posebnost pripada povijesti. Drave kao takve su nezavisne jedna od druge a odnos, dakle, moe biti samo spoljanji, tako da neto tree to povezuje mora biti iznad njih. Ovo tree sada je duh koji sebi daje zbiljnost u svjetskoj povijesti i jest njihov apsolutni sudac. Mnoge drave mogu, dodue kao savez u neku ruku obrazovati sud za druge, mogu se uspostaviti savezi kao, na primjer,
378
OBIAJNOST
379
potvreno na djelu, ali subjektivitet na drugoj strani biti posve ivo razvijen. Kao ralanjena i istinski organizirana drava se treba posmatrati samo kroz to da oba momenta postoje u njihovoj snazi. 261. Spram sfera privatnog prava i privatne dobrobiti, porodice i graanskog drutva, drava je, s jedne strane, spoljanja nunost i njihova via mo, ijoj su prirodi podvrgnuti i od koje zavise njihovi zakoni, kao i njihovi interesi; ali, s druge strane, ona je njihova imanentna svrha, pa joj je snaga u jedinstvu njene ope konane svrhe i posebnog interesa individua, u tome da oni utoliko imaju spram nje dunosti ukoliko istovremeno imaju prava ( 155). Ve je gore u 3, primjed., primijeeno da je misao zavisnosti napose i privatnopravnih zakona od odreenog karaktera drave i filozofski nazor da se dio promatra samo u svom odnosu prema cjelini, uzeo na oko naroito Montesquieu u svom glasovitom djelu Duh zakona, pokuavajui da to u pojedinostima i izvede. - Budui da je dunost ponajprije dranje spram neega to je za mene supstancijalno, po sebi i za sebe ope, a pravo, naprotiv, opstanak uope toga supstancijalnoga, dakle strana njegove posebnosti i moje posebne slobode, zato se oboje na formalnim stupnjevima pojavljuje podijeljeno na razliite strane ili osobe. Drava, kao ono obiajnosno, kao proimanje supstancijalnoga i posebnoga, sadrava da je moja obavezatnost spram onoga supstancija'noga ujedno opstanak moje posebne slobode, tj. da su u njoj dunost i prava ujedinjeni u jednoj te istoj vezi. No kako, nadalje, u dravi razliiti momenti ujedno dolaze do svog osebujnog oblija i realiteta, a time ponovo nastupa razlikovanje prava i dunosti, to su oni time to su po sebi, tj. formalno identini, ujedno po svom sadraju razliiti. U onome privatnome i moralnome nedostaje zbiljska nunost veze pa je, prema tome, opstojea samo apstraktna jednakost sadraja; to je u tim apstraktnim sferama jednome pravo, treba da bude pravo i drugome, a to je jednome dunost, treba da
bude dunost i drugome. Onaj apsolutni identitet dunosti i prava zbiva se samo kao jednaki identitet sadraja, u odreenju da je ovaj sadraj sam posve openit, naime, princip dunosti i prava, osobna sloboda ovjekova. Robovi nemaju stoga nikakve dunosti, jer nemaju prava; i obratno (ovdje nije rije religioznim dunostima). - No u konkretnoj ideji, koja se razvija u sebi, razlikuju se njeni momenti, a njena odreenost postaje ujedno razliiti sadraj; u porodici nema sin prema ocu prava istog sadraja kao to ima dunosti, a graanin spram vladara i vladavine nema prava istog sadraja kao to ima dunosti. - Onaj pojam ujedinjenja dunosti i prava jest jedno od najvanijih odreenja i sadrava unutarnju snagu drava. - Apstraktna strana dunosti ostaje kod toga da posebni interes treba previdjeti i izagnati kao nebitan, ak kao nedostojan moment. Konkretno promatranje, ideja, pokazuje moment posebnosti isto tako bitnim, a prema tome, njegovo zadovoljenje upravo nunim; individua mora u svom ispunjavanju dunosti na bilo koji nain nai svoj vlastiti interes, svoje zadovoljenje ili raun, a iz njegova odnosa u dravi mora mu izrasti neko pravo, ime opa stvar postaje njegova vlastita posebna stvar. Posebni interes uistinu ne treba da se stavlja na stranu ili ak suzbija, nego ga treba staviti u suglasnost s onim opim, ime se odrava on sam i ono ope. Individua, po svojim dunostima podanik, nalazi kao graanin u njihovu ispunjenju zatitu svoje osobe i vlasnitva, uzimanje u obzir svoje posebne dobrobiti i zadovoljenje svoje supstancijalne biti, svijest i samoosjeaj da je lan ove cjeline, a u tom izvravanju dunosti kao djela i poslova za dravu ova se odrava i opstoji. Po apstraktnoj strani bio bi interes onoga opega samo taj da se njegovi poslovi, djela koja ono zahtijeva, izvravaju kao dunosti. Dodatak. U dravi je po srijedi jedinstvo openitosti i posebnosti. U starim dravama subjektivna svrha je uope bila jedno sa htijenjem drave, u modernim vremenima, naprotiv, zahtijevamo vlastiti nazor, vlastito htijenje i savjest. Stari nisu imali nita u ovom smislu, ono posljednje njima je bila dravna volja. Dok u azijatskim despotijama individua u sebi nema nikakvu
380
OBIAJNOST
381
unutarnjost i nikakvo opravdanje, u modernom svijetu ovjek hoe da bude potovan u svojoj unutarnjosti. Povezanost dunosti i prava ima podvostruene strane u tome da ono ta drava iziskuje kao dunost, jest neposredno pravo individue poto nije ba nita drugo nego organizacija pojma slobode. Odreenja individualne volje su kroz dravu dovedena do objektivnog postojanja i tek kroz nju dolaze do svoje istine i ozbiljenja. Drava je jedini uslov postizanja posebne svrhe i dobrobiti.
262. Zbiljska ideja, duh, koji se sam razdvaja u dvije idealne sfere svog pojma, porodicu i graansko drutvo, kao i svoju konanost, da bi iz njihova idealiteta za sebe bio beskonani zbiljski duh, da dodjeljuje, dakle, tim sferama materijal ove svoje konane zbiljnosti, individue kao mnotvo, tako da se to dodjeljivanje u pojedincu pojavljuje posredovanjem okolnosti, proizvoljnosti i vlastitog obzira njegova odreenja ( 185. i primjed.). Dodatak. U Platonovoj dravi subjektivna sloboda jo ne vai jer vlast individuama jo dodjeljuje poslove. U mnogim orijentalnim dravama ovo dodjeljivanje se dogaa roenjem. Subjektivna sloboda koja se mora uzeti u obzir, zahtijeva meutim slobodni izbor individua.
Dodatak. Drava kao duh razdvaja se u posebna odreenja svoga pojma, u posebne naine postojanja. Ako hoemo navesti primjer iz pnrode onda je to nervni sistem koji osjea na osebujan nain: apstraktni je moment biti kod sebe i u tome imati identitet samoga sebe. Analiza osjeta sada, pak, pokazuje dvije strane i dijeli se tako da se razlike pojavljuju kao cijeli sistemi : prvi je apstraktno osjeanje, ono dranje kod samoga sebe, prigueno kretanje u sebi, reprodukcija, unutarnje samohranjenje, produciranje i probava. Drugi moment je da ovaj bitak kod samoga sebe ima moment diferencije, ima nasuprot sebe ono izlaenje vani. Ovo je iritabilitet, ono izlaenje osjeta vani. Ovo sainjava vlastiti sistem, a postoje nie ivotinjske klase koje su obrazovale samo ovo a ne duevno jedinstvo osjeta u sebi. Ako ove prirodne odnose uporedimo sa odnosima duha, onda se porodica moe povezati sa senzibilitetom a graansko drutvo sa iritabilitetom. Ono tree je drava, nervni sistem za sebe, organizam u sebi; ali on je iv samo ukoliko su oba momenta, ovdje porodica i graansko drutvo, u njemu razvijeni. Zakoni koji njima upravljaju jesu institucije onoga umnog koje u njima ija. Ali, temelj, posljednja istina ovih institucija jeste duh koji im je opa svrha i svjesni predmet. Porodica je dodue i obiajna, samo svrha nije kao znana; u graanskom drutvu je, naprotiv, razdvajanje ono to je odreujue.
264. Individue mnotva, budui da su one same duhovne prirode i time sadravaju u sebi dvostruki moment, naime ekstrem pojedinanosti, koja za sebe zna i hoe, te ekstrem openitosti, koja zna i hoe ono supstancijalno, pa stoga dolaze do prava ovih obiju strana samo utoliko ukoliko su isto tako zbiljske i kao privatne osobe i kao supstancijalne osobe - postiu u onim sferama dijelom neposredno ono prvo, dijelom ovo drugo na taj nain da oni u institucijama, kao onome po sebi bitkujuemu opemu svojih posebnih interesa, imaju svoju bitnu samosvijest, a dijelom da one njima pruaju na opu svrhu upravljen posao i djelatnost u korporaciji.
263. U ovim sferama, u kojima njegovi momenti*, pojedinanost i posebnost, imaju svoj neposredni i reflektirani realitet, duh je kao njihova objektivna openitost to u njih sjaji, kao mo onoga umnoga u nunosti ( 184), naime, kao u preanjemu razmotrene institucije.
* Tj. momenti duha. - Primj. red.
382
OBIAJNOST
383
265. Te institucije u posebnome sainjavaju ustav, tj. razvijenu i ozbiljenu umnost, pa su zato vrsta baza drave, kao i povjerenja i nastrojenosti individua prema njoj te kameni temeljci javne slobode, jer je u njima posebna sloboda realizirana i umna, pa time u njima samima po sebi opstoji ujedinjenje slobode i nunosti. Dodatak. Ve je ranije primijeeno da svetost braka i institucije, u emu se graansko drutvo pojavljuje kao obiajno, sainjava vrstinu cjeline, to znai, da je ono ope ujedno stvar svakog, kao onog posebnog. Ono emu se radi jeste to da se zakon uma i posebne slobode proimaju i da moja posebna svrha postaje identina sa onim opim, inae drava stoji u zraku. Samoosjeaj individua sainjava njihovu zbiljnost a njihova vrstina je identitet onih dviju strana. esto se govorilo da je svrha drave sree graana; to je svakako istina: ako njima nije dobro, njihova subjektivna svrha nije zadovoljena; ako ne nalaze da je posredovanje ovog zadovoljenja drava kao takva, onda ona stoji na slabim nogama. 266. No duh nije sebi objektivan i zbiljski samo kao ova nunost i kao carstvo pojave nego kao njihov idealitet i kao ono njihovo unutarnje; tako je ta supstancijalna openitost sama sebi predmet i svrha, a time je isto tako ona nunost sebi u liku slobode. 267. Nunost u idealitetu je razvoj ideje unutar nje same; ona je kao subjektivni supstancijalitet politiko uvjerenje, a kao objektivni, za razliku od onoga, organizam drave, prava politika drava i njen ustav.
Dodatak. Jedinstvo slobode koja sebe hoe i zna, jest najprije kao nunost. Ono supstancijalno ovdje je sada kao subjektivna egzistencija i individua; ali drugi nain nunosti je organizam, to znai, duh je proces u samom sebi, ralanjuje se u sebi, postavlja razlike u sebi kroz koje sainjava svoje kruenje.
268. Politiko uvjerenje, patriotizam uope, kao izvjesnost koja je istinita (puka subjektivna izvjesnost ne proizlazi iz istine, pa je samo mnjenje), te htijenje koje je postalo navikom samo je rezultat u dravi opstojeih institucija, u kojima umnost zbiljski egzistira, kao to se ona, postupanjem koje je njima prikladno, potvruje. - Ovo je uvjerenje uope povjerenje (koje moe prijei u manje ili vie obrazovani uvid) - svijest da je moj supstancijalni i posebni interes u interesu i svrsi nekoga drugoga (ovdje drave) sauvan i sadran kao u odnosu prema meni kao pojedincu - ime taj drugi za mene upravo nije vie neposredno drugi, pa sam ja u ovoj svijesti slobodan. Pod patriotizmom esto se razumijeva samo raspoloenje za izvanredne rtve i postupke. On je, meutim, u bitnosti uvjerenje koje je u obinim stanjima i ivotnim odnosima naviklo da zajednicu zna kao supstancijalni temelj i svrhu. Ova svijest, koja se pri obinom ivotnom toku sauvala u svim odnosima, upravo je ona na kojoj se zatim osniva i raspoloenje za neobine napore. No kako su ljudi esto radije velikoduni nego pravedni, to se oni lako uvjeravaju da imaju onaj izvaredni patriotizam da bi sebi tu istinsku nastrojenost utedjeli ili da bi opravdali njezin nedostatak. Ako se nadalje nastrojenost smatra onim to za sebe moe uiniti poetak i proizai iz subjektivnih predstava i misli, onda se nastrojenost zamjenjuju s mnjenjem, jer je ono uz taj nazor lieno svog istinskog temelja objektivnog realiteta. Dodatak. Neobrazovani ljudi uivaju u rezoniranju i kuenju jer pokuda je laka ali je teko poznavati dobro i njegovu
384
OBIAJNOST
385
unutarnju nunost. Poetniko obrazovanje uvijek poinje sa kuenjem, potpuno obrazovanje, pak, u svakom vidi ono pozitivno. U religiji je isto tako skoro reeno da je ovo ili ono sujevjerje, ali je beskrajno tee pojmiti istinu tome. Pojavna politika nastrojenost treba se, dakle, razlikovati od onog to ljudi istinski hoe, jer oni zapravo hoe stvari iznutra ali se dre za pojedinosti i uivaju u tatini onoga htijenja razumjeti - bolje. Ljudi imaju povjerenje u to da drava mora postojati i da se samo u njoj moe ostvariti posebni interes, ali navika ini nevidljivim ono na emu poiva naa cijela egzistencija. Ako neko nou izlazi na ulicu siguran, ne pada mu na pamet da bi to moglo biti drugaije jer je navika sigurnosti postala drugom prirodom i upravo se ne razmilja tome da je ovo djelo posebnih institucija. esto se pomilja da je drava povezana sa nasiljem; ali ono to je postojano smo je temeljni osjeaj poretka kojeg imaju svi. 269. Svoj posebni odreeni sadraj uzima nastrojenost iz razliitih strana organizma drave. Taj organizam jest razvoj ideje u njene razlike i njihovu objektivnu zbiljnost. Te razluene strane tako su razliite vlasti i njihovi poslovi i djelatnosti, ime se neprestano na nuni nain, i to time to su one odreene prirodom pojma, proizvodi i odrava ono ope time to je ono isto tako pretpostavljeno njegovoj proizvodnji; - ovaj organizam je politiki ustav. Dodatak. Drava je organizam, to znai, razvitak ideje prema njenim razlikama. Ove razliite strane jesu razliite vlasti i njihovi poslovi i djelatnosti, ime se ono ope neprestano proizvodi na nuan nain i sebe odrava tako to je pretpostavljeno ba u svojoj produkciji. Ovaj organizam je politiko ureenje; ono vjeno proizlazi iz drave, kao to se kroz nju odrava. Ako se oboje raspada, ako se razliite strane oslobaaju, onda nije postavljeno jedinstvo koje ih proizvodi. Njima pristaje bajka stomaku i ostalim organima. Priroda organizma je ta da ako svi dijelovi ne prelaze u identitet, ako se jedan postavlja kao samostalan, sve mora propasti. Sa predikatima, naelima itd., ne stie se daleko u prosuivanju drave koja mora biti shvaena kao
organizam, kao to je kroz predikate jednako malo shvaena priroda Boga, iji ivot ja, tavie, moram opaati u samome sebi.
270. Da je svrha drave opi interes kao takav, a u tome, kao svojoj supstanciji, odranje posebnih interesa, jest: 1. njena apstraktna zbiljnost ili supstancijalitet; ali ovaj je 2. njena nunost kad se on dirimira u pojmovne razlike njene djelatnosti koje su po onom supstancijalitetu isto tako zbiljska vrsta odreenja, sile itd.; i 3. ali upravo je taj supstancijalitet duh koji je proao kroz oblik obrazovanja, duh koji sada zna i hoe. Drava stoga zna to hoe, i zna to u svojoj openitosti, kao miljeno; ona djeluje i postupa stoga po znanim svrhama, poznatim naelima i po zakonima koji to nisu samo po sebi nego i za svijest; te isto tako, ukoliko se njeni postupci odnose na opstojee okolnosti i odnoaje, po njihovu odreenom poznavanju. Ovdje je mjesto da se dotaknemo odnosa drave prema religiji, jer se u novije vrijeme tako esto ponavlja da je religija temelj drave i jer se to tvrdi takoer i s pretenzijom kao da bi s njome bila iscrpena znanost drave - a nijedna tvrdnja nije vie podesna da proizvede tako mnogo zbrke, tavie, da zbrku uzdigne ak do ureenja drave, do oblika koji bi trebalo da ima spoznaja. Prije svega moe se initi sumnjivim da se religija preporuuje i trai poglavito i za razdoblja javne bijede, rastrojenosti i ugnjetavanja, pa da se na nju upuuje kao utjehu zbog nepravde i kao nadu za naknadu gubitka. Ako se onda, nadalje, smatra uputstvom religije da se bude ravnoduan spram svjetskih interesa, toka i poslova zbiljnosti, a drava je, meutim, duh koji stoji u svijetu: onda se ini da upuivanje na religiju ili nije podesno da interese i posao drave uzdigne do bitne ozbiljne svrhe, ili se, s druge strane, ini da u dravnoj upravi sve valja prikazati kao stvar ravnodune proizvoljnosti, bilo da se samo govori kao da su u dravi svrhe strasti, nepravedne sile itd., ono to vlada, ili da takvo upuivanje na religiju hoe dalje da vrijedi samo za se25 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
386
OBIAJNOST
387
be, i da zahtijeva odreivanje i rukovanje pravom. Kao to bi se smatralo porugom kad bi se sav osjeaj protiv tiranije odbacio time to potlaeni nalazi svoju utjehu u religiji, isto tako ne treba zaboraviti da religija moe poprimiti oblik koji ima za posljedicu najsurovije robovanje pod okovima predrasude i degradaciju ovjeka ispod ivotinje (kao kod Egipana i Indijaca koji potuju ivotinje kao svoja via bia). Ta pojava moe, u najmanju ruku, upozoriti na to da ne treba govoriti religiji sasvim oenito i da je spram nje, kakva je u izvjesnim likovima, naprotiv potrebna mo koja spaava i koja se zauzima za pravo uma i samosvijesti. - No bitno odreenje odnosu religije i drave namee se samo ukoliko se podsjetimo njenog pojma. Religija ima kao svoj sadraj apsolutnu istinu, a time pada u nju i ono najvie uvjerenja. Kao zor, uvstvo, predstavljajua spoznaja koja se bavi bogom kao bezgraninim temeljem i uzrokom, kojemu sve ovisi, sadrava ona zahtjev da se i shvati u tom odnosu i da u njemu postigne njegovu potvrdu, opravdanje, uvjerenje. Drava i zakoni, kao i dunosti, zadobivaju u ovom odnosu za svijest najvie obistinjenje i najviu obaveznost; jer ak drava, zakoni i dunosti u svojoj su zbiljnosti neto odreeno, to prelazi u viu sferu kao u svoj temelj (Enciklop. filozof, znanosti [1817], 453)." Stoga religija sadrava takoer mjesto koje u svim promjenama i u gubitku zbiljskih svrha, interesa i posjeda prua svijest nepromjenljivome i najvioj slobodi i zadovoljstvu.* Ako sad religija tako sainjava temelj to sadrava ono obiajnosno uope i poblie prirodu drave kao boansku volju, onda je to ujedno samo temelj to ona jest, a ovdje je ono u emu se obje razilaze. Drava je boanska volja kao prisutan duh, koji se razvija u zbilj" 3. izdanie. 553 Bilj. njem, izd. * Religija ima poput spoznaje i znanosti za svoj princip vlastiti oblik, razliit od oblika drave. Oni stoga ulaze u dravu, djelomice u odnosu sredstva obrazovanja i uvjerenja, djelomice ukoliko su bitno samosvrhe, s te strane da imaju spoijanji opstanak. U oba pogleda principi se drave na njih primjenjuju; u potpunoj konkretnoj raspravi dravi moraju se razmotriti one sfere, kao umjetnost, puki prirodni odnosi itd., takoer u vezi i poloaju koje oni imaju u dravi; ali ovdje, u ovoj raspravi, gdje se princip drave u svojoj vlastitoj sferi provodi po svojoj ideji, moe se samo uzgred govoriti njihovim principima i primjeni prava drave na njih.
25*
ski lik i organizaciju svijeta. - Oni koji ele ostati kod oblika religije spram drave dre se kao oni koji misle da u spoznaji imaju ono pravo, samo ako uvijek ostanu pri biti i ako od te apstrakcije ne idu dalje do opstanka, ili kao oni (vidi gore 140, primjed.) koji hoe samo apstraktno dobro, pa pridravaju za samovolju da ona odredi to je dobro. Religija je odnos prema apsolutnome u obliku uvstva, predstave, vjere, a u njezinu centru koji sadrava sve, jest sve samo kao neto akcidentalno, takoer i kao neto to nestaje. Ako se tako tog oblika vrsto drimo i u pogledu drave da je on i za nju ono to bitno odreuje i vai, onda je ona, kao organizam koji je razvijen do opstojeih razlika, zakona i ustanova, izvrgnut? na milost i nemilost kolebanju, nesigurnosti i poremeenju. Ono objektivno i ope, zakoni, umjesto da budu odreeni kao opstojei i vaei, dobivaju odreenje neega negativnoga spram onog oblika, koji obavija sve ono odreeno i koji upravo time postaje ono subjektivno, a za vladanje ljudi proizlazi posljedica: pravedniku nije dan nikakav zakon; budite poboni, pa moete inae initi to god vas volja - moete se prepustiti vlastitoj proizvoljnosti i strasti, a druge, koji od toga trpe nepravdu, moete uputiti na utjehu i nadu religije, ili jo gore, odbaciti ih i prokleti kao nereligiozne. Ukoliko, meutim, to negativno dranje ne ostane samo unutarnje uvjerenje i nazor, nego se obrati zbiljnosti pa u njoj poinje vaiti, nastaje religiozni fanatizam, koji, kao i politiki, progoni sve dravne ustanove i zakonski red kao granice koje stjenjavaju i koje su neprimjerene onome unutarnjemu, beskonanosti due, smatrajui, prema tome, privatno vlasnitvo, brak, odnose i poslove graanskog drutva itd. nedostojnima ljubavi i slobode uvstva. No kako se ipak mora odluiti za zbiljski opstanak i postupanje, to nastupa isto to i kod subjektiviteta volje uope, koji sebe zna kao ono apsolutno ( 140), da se odluuje na osnovu subjektivne predstave, tj. mnjenja i nahoenja proizvoljnosti. - Ali istinito spram ovoga istinitoga, koje se obavija u subjektivitet osjeaja i predstavljanja, jest ogromno prekoraivanje unutarnjega u spoljanje, mate uma u realitet, oko ega je radila itava svjetska povijest i s pomou kojega je rada obrazovano ovjeanstvo zadobi-
lo zbiljnost i svijest umnog opstanka, dravnih ustanova i zakona. Od onih koji trae Gospodina - pa se u svom neobrazovanom mnjenju uvjeravaju da neposredno imaju sve, mjesto da sebi nametnu posao da svoj subjektivitet uzdignu do spoznaje istine i do znanja objektivnog prava i dunosti - moe proizai samo razaranje svih obiajnosnih odnosa, ludorija i odvratnost, - nune konzekvencije uvjerenja religije koja ostaje iskljuivo kod svojeg oblika, pa se tako okree protiv zbilje i istine koja opstoji u obliku onoga opega, zakona. No nije nuno da to uvjerenje tako ide do ozbiljenja; ono sa svojim negativnim stajalitem, na svaki nain, moe ostati i kao neto unutarnje, pokoravati se uredbama i zakonima te ostati pri odanosti i uzdisanju ili preziranju i eljenju. Ne snaga, nego slabost uinila je u nae vrijeme religioznost polemikom vrstom pobonosti, bilo da je povezana s pravom potrebom, ili samo i s nezadovoljenom tatinom. Svakako je - namjesto da se vlastito mnjenje svlada radom studija i vlastito htijenje podvrgne stezi, pa da se ono tako uzdigne do slobodne poslunosti najjeftinije odrei se spoznaje objektivne istine, sauvati uvstvo potitenosti i time uobraenosti, pa zahtijevati gotovo sve od pobonosti da bi se prozrela priroda zakona i dravnih ureenja i sudilo njima, te navelo kakvi bi trebali i morali biti, i to zato to to dolazi iz pobona srca, na nepogreiv i nepovrediv nain; jer time to namjere i tvrdnje religiju ine osnovom, ne moe im se nita zamjeriti ni zbog njihove plitkoe ni zbog njihove nepravednosti. Ukoliko je, meutim, religija, ako je istinska, bez takvog negativnog i po'emikog pravca spram drave, pa je, naprotiv, priznaje i potvruje, utoliko ona, nadalje, ima za sebe svoje stanje i svoje ispoljavanje. Posao njenog kulta sastoji se u postupanjima i uenju; ona treba za to imanja i vlasnitvo, kao i individue posveene slubi zajednice. Time nastaje odnos drave i crkvene zajednice. Odreenje je tog odnosa jednostavno. U prirodi je stvari da drava ispunjava dunost da ukazuje svaku potporu zajednici za njenu religioznu svrhu i osigura zatitu, tavie, budui da je religija moment koji nju integrira kao ono najdublje uvjerenje, ona treba da zahtijeva od svih svojih pripadnika da se dre jedne crkvene zajednice - uostalom, bilo koje,
OBIAJNOST
389
jer se drava ne moe uputati u sadraj, ukoliko se on odnosi na ono unutarnje predstave. Drava, koja je u svojoj organizaciji izgraena, pa je stoga snana, moe se u tome vladati utoliko liberalnije, te potpuno previati pojedinosti koje bi u nju dirale pa i u sebi izdravati zajednice (pri emu to, dakako, zavisi od broja) koje religiozno ak i ne priznaju direktne dunosti spram nje, time to, naime, lanove te zajednice preputa graanskom drutvu s njegovim zakonima pa je zadovoljna s pasivnim ispunjavanjem direktne dunosti spram nje koje je posredovano moda preobraajem i razmjenom.* - Ukoenija, ali to lei u prirodi te strane isto tako spram drugih sasvim graanskih postupaka (vidi gore 234). Ukoliko se religiozno zajednitvo individua uzdigne do zajednice, korporacije, stoji ona uope pod policijskim vrhovnim nadzorom drave. No samo uenje ima svoje podruje u savjesti, stoji u pra* O kvekerima, anabaptistima itd. moe se rei da su samo aktivni lanovi graanskog drutva, a kao privatne osobe stoje samo u privatnom saobraaju prema drugima, pa su ak u ovom odnosu oproteni od zakletve; direktne dunosti spram drave ispunjavaju oni na pasivan nain, pa se uglavnom pristaje da je jedna od najvanijih dunosti, koju oni direktno osporavaju, da se drava brani od neprijatelja, ispuni zamjenom s pomou drugih poslova. Spram takvih sekta drava u pravom smislu pokazuje toleranciju, jer kako ne priznaju dunosti spram nje, one ne mogu zahtijevati pravo da budu njeni lanovi. Kad su se jednom u sjeveroamerikom Kongresu jae pozabavili ukidanjem ropstva crnaca, jedan je delegat iz junih provincija tano odvratio: Priznajte vi nama crnce, mi emo vam priznati kvekere. - Samo inom svojom snagom moe drava previdjeti i trpjeti takve anomalije pa se pri tome prepustiti osobito moi obiaja i unutarnje umnosti svojih institucija da e one, ukoliko drava u tome ne pribavi strogo vaenje svojim pravima, smanjiti i svladati razliku. Koliko god se moda imalo formalnog prava protiv idova u pogledu podjeljivanja'i samih graanskih prava, budui da bi oni sebe trebali smatrati ne samo kao posebnu religioznu stranku nego i kao pripadnike tueg naroda, toliko je vika koja se podigla s ovog i drugih gledita previdjela da su oni prvenstveno ljudi i da to nije samo neki povrni, apstraktni kvalitet ( 209, primjed.) nego da u tome lei to da s pomou priznatih graanskih prava, tavie, nastaje samoosjeaj da u graanskom drutvu vae kao pravne osobe, a iz tog beskonanog, od svega drugoga slobodnog korijena zahtijevamo izjednaenje naina miljenja i uvjerenja. Naprotiv bi se odvajanje koje se predbacuje idovima odralo, pa bi s pravom postalo krivnjom i prijekorom dravi koja ih iskljuuje; jer bi drava time porekla svoj princip, objektivnu instituciju i njenu mo (usporedi 268, primjedba na koncu). Tvrdnja tom iskljuivanju, poto je mislila da u najviem stupnju ima pravo, pokazala se i u iskustvu kao najlua, postupak vlada, naprotiv, kao ono mudro i vrijedno.
390
OBIAJNOST
391
vu subjektivne slobode samosvijesti - sfere unutranjosti koja kao takva ne sainjava podruje drave. Ipak i drava ima jedno uenje, jer njene ustanove i ono to u dravi vai liko, meutim, crkvena zajednica posjeduje vlasnitvo i vri ostale postupke kulta, imajui za to u slubi individue, prelazi ona iz onoga unutarnjega u svjetovno, a time na podruje drave, pa se tako postavlja neposredno pod njene zakone. Zakletva, ono obiajnosno uope, kao i odnos braka dovode, dodue, sa sobom unutarnje proimanje i uzdizanje uvjerenja, koje s pomou religije zadobiva svoju najdublju potvrdu. Budui da su obiajnosni odnosi bitno odnosi zbiljske umnosti, zato valja u njima prije svega utvrditi prava te umnosti, kojima se pridruuje crkvena potvrda kao samo unutarnja, apstraktnija strana. U pogledu daljih izjava, koje polaze od crkvene ujedinjenosti, u uenju ono unutarnje vie pretee ono spoljanje nego u postupcima kulta i drugih s time povezanih ponaanja, gdje se pravna strana u najmanju ruku odmah za sebe pojavljuje kao stvar drave; (crkve su sebi, dakako, prisvojile takoer izuzimanje svojih slubenika i njihova vlasnitva od vlasti i sudske nadlenosti drave, ak sudsku nadlenost nad svjetovnim osobama u predmetima u kojima - kao to su stvari rastave braka, stvari zakletve itd. - religija konkurira). - Policijska je strana, s obzirom na takve postupke, dakako, neodre - uope kao pravno, ustav itd., bitno opstoji u obliku misli kao zakon, a kako ona nije mehanizam, nego je umni ivot samosvjesne slobode, sistem obiajnosnog svijeta, zato je uvjerenje, a zatim i njegova svijest u naelima, bitan momenat u zbiljskoj dravi. Uenje crkve nije opet prosto neto unutarnje savjesti, nego je kao uenje, naprotiv izjava, i ujedno izjava nekom sadraju koji je najue povezan s obiajnosnim naelima i zakonima drave ili se neposredno tie njih samih. Drava i crkva ovdje se, dakle, direktno poklapaju ili su jedna protiv druge. Razliitost obaju podruja crkva moe dovesti do otre suprotnosti da ona, koja u sebi sadrava apsolutni sadraj religije, promatra duhovno uope, time pak i obiajnosni element kao svoj dio, a dravu kao mehaniki aparat za neduhovne, spoljanje svrhe, sebe kao carstvo boje ili u najmanju ruku kao put ili predvorje za to, a
dravu kao carstvo svijeta, tj. onoga promjenljivoga i konanoga, pa sebe na taj nain shvaa kao samosvrhu, a dravu samo kao puko sredstvo, S ovom pretenzijom povezuje se zatim u pogledu nauavanja zahtjev da drava u tome dopusti crkvi ne samo potpunu slobodu nego da bezuvjetno potuje njeno nauavanje kao nauavanje ma kakvo ono bilo, jer to odreenje pripada samo njoj. Kao to drava dolazi do te pretenzije iz irokog razloga da je duhovni element uope njezino vlasnitvo, a kako znanost i spoznaja uope takoer stoje na tom podruju izgraujui se za sebe, kao i crkva, u totalitet vlastitog principa, tako se zatim za znanost koja smatra da s jo veim pravom stupa i na mjesto same crkve, zahtijeva ona ista neovisnost dravi, koja samo kao sredstvo treba da se brine za nju kao samosvrhu. - Za ovaj je odnos, uostalom, svejedno da li su individue i predstojnici koji se posveuju slubi zajednice dotjerali do egzistencije koja je izdvojena iz drave, tako da su samo ostali lanovi podvrgnuti dravi, ili da li inae stoje u dravi, pa je njihovo crkveno odreenje samo strana njihova stalea koju oni dre odvojeno od drave. - Ponajprije valja primijetiti da je takav odnos u vezi s predstavom dravi, po kojoj ona svoje odreenje ima samo u zatiti i sigurnosti ivota, vlasnitva i proizvoljnosti svakoga, ukoliko ne povreuje ivot, vlasnitvo i proizvoljnost drugoga, pa se drava tako smatra samo kao ustanova nude. Element ovoga viega duhovnoga, po sebi i za sebe istinitoga, na taj je nain kao subjektivni religiozitet ili kao teorijska znanost postavljena s one strane drave koja, kao laik po sebi i za sebe, ima samo da respektira, a tako ono pravo obiajnosno posve ispada iz nje. Da su opstojala povijesna vremena i stanja barbarstva kad je svaka via duhovnost imala svoje sjedite u crkvi, dok je drava bila samo svjetovna vladavina nasilja, proizvoljnosti i strasti, a ona apstraktna suprotnost glavni princip zbiljnosti (vidi 358), to pripada povijesti. No suvie je slijep i plitak postupak da se ovaj poloaj oznai kao istinski primjeren ideji. Razvoj je te ideje, naprotiv, kao istinu pokazao to da je duh, kao slobodan i uman, po sebi obiajnosan, a istinska ideja zbiljska umnost pa da je to ona koja egzistira kao drava. Nadalje je isto tako proizilo iz te ideje da obiaj-
OBIAJNOST
393
nosna istina u ideji za misaonu svijest, kao sadraj preraen u oblik openitosti, opstoji kao zakon - da drava uope zna svoju svrhu, da je spoznaje i da je s odreenom svijeu i po naelima pokazuje djelom. Kao to je gore primijeeno, religija ima pak ono istinito kao svoj openiti predmet, ali kao dani sadraj koji u svojim osnovnim odreenjima nije spoznat miljenjem i pojmovima; isto je tako odnos individua prema ovom predmetu obaveza koja se osniva na autoritetu, svjedoanstvo vlastitog duha i srca u kojemu je sadran moment slobode jest vjera i osjeaj. Filozofski je uvid ono to spoznaje da crkva i drava ne stoje u suprotnosti sadraja istine i umnosti, nego u razlici oblika. Ako stoga crkva prelazi na nauavanje (ima i bilo je takoer crkava koje su imale samo kult te drugih kod kojih je on bio glavna stvar, a nauavanje i obrazovanje svijest samo sporedne stvari) pa se njihovo nauavanje tie objektivnih naela misli obiajnosnoga i umnoga, onda ona u tom oitovanju neposredno prelazi na podruje drave. Prema njenom vjerovanju i njenom autoritetu nad obiajnosnim, pravom, zakonima, institucijama, prema njenom subjektivnom uvjerenju, drava je, naprotiv, ona koja zna; u njenom principu sadraj bitno ne ostaje kod oblika uvstva i vjerovanja, nego pripada odreenoj misli. Kao to se sadraj koji po sebi i za sebe bitkuje, javlja u liku religije kao poseban sadraj, kao uenja to su svojstvena crkvi kao religioznoj zajednici, tako ona ostaju izvan podruja drave (u protestantizmu nema ni sveenstva, koje bi bilo iskljuivi uvar crkvenog uenja, jer u njemu nema laika). Budui da se obiajnosna naela i dravni poredak uope odvlae na podruje religije pa se ne samo dadu nego i treba da se postave u odnos prema njoj, zato taj odnos, s jedne strane, daje religioznu potvrdu dravi; s druge strane dravi ostaje pravo i oblik samosvjesne, objektivne umnosti, pravo da joj pribavi vaenje i da protiv tvrdnja koje proizlaze iz subjektivnog lika istine, kakvim se god uvjeravanjem i autoritetom ona obavijala, odgovori tvrdnjama. Budui da je princip njenog oblika kao ono openito u bitnosti misao, zato se takoer zbilo da je s njene strane proizala sloboda miljenja i znanosti (a jedna je crkva, ta vie, spalila ordana Bruna, dok je Galileju dala
da na koljenima moli oprotenje zbog prikaza kopemikovskog Suneva sistema itd.* Na njenoj strani ima stoga svoje mjesto takoer i znanost; jer znanost ima isti element oblika kao i drava, njoj je svrha spoznavanje, i to misaone objektivne istine i umnosti. Misaono spoznavanje moe, dodue, iz znanja takoer pasti u mnjenje i rezoniranje na osnovu razloga pa se, obraajui se obiajnosnim predmetima i organizaciji drave, postaviti u protivurjeje spram njihovih naela, i to moda takoer s istim pretenzijama kao to crkva ini za ono njoj svojstveno, da u svom mnjenju i uvjerenju bude slobodna kao u umu i pravu subjektivne samosvijesti. Princip tog subjektiviteta znanja gore je ( 140, primjed.) bio razmotren; ovamo pripada samo primjedba da, s jed* Laplace, Darstellung des Weltsystems[Exposition du Systeme du monde, Paris 1796] V knjiga, 4. gl.: Kad je Galilej objavio otkria (kod kojih mu je teleskop bio od pomoi, svjetlosne pojave Venere itd.), pokazao je on ujedno da su ona neporecivo dokazala kretanje Zemlje. No predstavu je tog kretanja skup kardinala proglasio heretikom, a Galilej, njen najpoznatiji branilac, pozvan pred Inkviziciju i prisiljen da je opozove kako bi izmakao strogom zatvoru. Kod tog ovjeka od duha strast je za istinom jedna od najsnanijih strasti. Galilej, uvjeren na osnovu svojih vlastitih promatranja u kretanje Zemlje, dugo je vremena mislio na novo djelo, u kojemu je odluio da razvije sve dokaze za to kretanje. No da bi ujedno izmakao progonu, ija bi rtva morao biti, izabrao je on sredstvo da ih prikae u obliku dijaloga izmeu tri osobe: vidi se, dakako, da je prednost bila na strani branitelja kopemikanskog sistema; ali kako se Galilej nije izmeu njih odluio dajui prigovorima Ptolomejevih pristalica toliko vanosti koliko je to samo bilo mogue, zato je dakako smio oekivati da nee biti ometan u uivanju mira, to su ga zasluili njegova visoka starost i njegovi radovi. U svojoj sedamdesetoj godini bio je ponovo pozvan pred Tribunal Inkvizicije; zatvorili su ga u zatvor, gdje se zahtijevalo drugo opozivanje njegovih miljenja pod prijetnjom kazne to je odreena za heretika, koji je ponovo otpao. Dana mu je na potpis ova formula zakletve odricanja: Ja Galilej, to sam se u svojoj sedamdesetoj godini naao osobno pred sudom, kleei i upravljajui oi na sveto Evanelje, to ga svojim rukama dotiem, zaklinjem se da proklinjem prokletstvom, s estitim srcem i istinitom vjerom besmislenost, lanost i heretinost uenja okretanju Zemlje itd. Kakav je to bio trenutak vidjeti asnog starca, poznatog po dugom ivotu, posveenom samo istraivanju prirode, kako protiv uvjerenja svoje vlastite savjesti, na koljenima porie zakletvom istinu, koju je dokazao s uvjerljivom snagom! Sud Inkvizicije osudio ga je na doivotni zatvor. Godinu dana nakon toga bio je, na zalaganje vojvode od Firence, osloboen. Umro je 1642. Njegov gubitak alila je Evropa koja je bila prosvijeena njegovim radovima i rasrena zbog osude koju je donio omraeni Tribunal protiv jednoga tako velikog ovjeka. [njemaki prevod od 1797]
OBIAJNOST
393
nosna istina u ideji za misaonu svijest, kao sadraj preraen u oblik openitosti, opstoji kao zakon - da drava uope zna svoju svrhu, da je spoznaje i da je s odreenom svijeu i po naelima pokazuje djelom. Kao to je gore primijeeno, religija ima pak ono istinito kao svoj openiti predmet, ali kao dani sadraj koji u svojim osnovnim odreenjima nije spoznat miljenjem i pojmovima; isto je tako odnos individua prema ovom predmetu obaveza koja se osniva na autoritetu, svjedoanstvo vlastitog duha i srca u kojemu je sadran moment slobode jest vjera i osjeaj. Filozofski je uvid ono to spoznaje da crkva i drava ne stoje u suprotnosti sadraja istine i umnosti, nego u razlici oblika. Ako stoga crkva prelazi na nauavanje (ima i bilo je takoer crkava koje su imale samo kult te drugih kod kojih je on bio glavna stvar, a nauavanje i obrazovanje svijest samo sporedne stvari) pa se njihovo nauavanje tie objektivnih naela misli obiajnosnoga i umnoga, onda ona u tom oitovanju neposredno prelazi na podruje drave. Prema njenom vjerovanju i njenom autoritetu nad obiajnosnim, pravom, zakonima, institucijama, prema njenom subjektivnom uvjerenju, drava je, naprotiv, ona koja zna; u njenom principu sadraj bitno ne ostaje kod oblika uvstva i vjerovanja, nego pripada odreenoj misli. Kao to se sadraj koji po sebi i za sebe bitkuje, javlja u liku religije kao poseban sadraj, kao uenja to su svojstvena crkvi kao religioznoj zajednici, tako ona ostaju izvan podruja drave (u protestantizmu nema ni sveenstva, koje bi bilo iskljuivi uvar crkvenog uenja, jer u njemu nema laika). Budui da se obiajnosna naela i dravni poredak uope odvlae na podruje religije pa se ne samo dadu nego i treba da se postave u odnos prema njoj, zato taj odnos, s jedne strane, daje religioznu potvrdu dravi; s druge strane dravi ostaje pravo i oblik samosvjesne, objektivne umnosti, pravo da joj pribavi vaenje i da protiv tvrdnja koje proizlaze iz subjektivnog lika istine, kakvim se god uvjeravanjem i autoritetom ona obavijala, odgovori tvrdnjama. Budui da je princip njenog oblika kao ono openito u bitnosti misao, zato se takoer zbilo da je s njene strane proizala sloboda miljenja i znanosti (a jedna je crkva, ta vie, spalila ordana Bruna, dok je Galileju dala
da na koljenima moli oprotenje zbog prikaza kopernikovskog Suneva sistema itd.* Na njenoj strani ima stoga svoje mjesto takoer i znanost; jer znanost ima isti element oblika kao i drava, njoj je svrha spoznavanje, i to misaone objektivne istine i umnosti. Misaono spoznavanje moe, dodue, iz znanja takoer pasti u mnjenje i rezoniranje na osnovu razloga pa se, obraajui se obiajnosnim predmetima i organizaciji drave, postaviti u protivurjeje spram njihovih naela, i to moda takoer s istim pretenzijama kao to crkva ini za ono njoj svojstveno, da u svom mnjenju i uvjerenju bude slobodna kao u umu i pravu subjektivne samosvijesti. Princip tog subjektiviteta znanja gore je ( 140, primjed.) bio razmotren; ovamo pripada samo primjedba da, s jed* Laplace, Darstellung des Weltsystems[Exposition du Systeme du monde, Paris 1796] V knjiga, 4. gl.: Kad je Galilej objavio otkria (kod kojih mu je teleskop bio od pomoi, svjetlosne pojave Venere itd.), pokazao je on ujedno da su ona neporecivo dokazala kretanje Zemlje. No predstavu je tog kretanja skup kardinala proglasio heretikom, a Galilej, njen najpoznatiji branilac, pozvan pred Inkviziciju i prisiljen da je opozove kako bi izmakao strogom zatvoru. Kod tog ovjeka od duha strast je za istinom jedna od najsnanijih strasti. Galilej, uvjeren na osnovu svojih vlastitih promatranja u kretanje emlje, dugo je vremena mislio na novo djelo, u kojemu je odluio da razvije sve dokaze za to kretanje. No da bi ujedno izmakao progonu, ija bi rtva morao biti, izabrao je on sredstvo da ih prikae u obliku dijaloga izmeu tri osobe: vidi se, dakako, da je prednost bila na strani branitelja kopernikanskog sistema; ali kako se Galilej nije izmeu njih odluio dajui prigovorima Ptolomejevih pristalica toliko vanosti koliko je to samo bilo mogue, zato je dakako smio oekivati da nee biti ometan u uivanju mira, to su ga zasluili njegova visoka starost i njegovi radovi. U svojoj sedamdesetoj godini bio je ponovo pozvan pred Tribunal Inkvizicije; zatvorili su ga u zatvor, gdje se zahtijevalo drugo opozivanje njegovih miljenja pod prijetnjom kazne to je odreena za heretika, koji je ponovo otpao. Dana mu je na potpis ova formula zakletve odricanja: Ja Galilej, to sam se u svojoj sedamdesetoj godini naao osobno pred sudom, kleei i upravljajui oi na sveto Evanelje, to ga svojim rukama dotiem, zaklinjem se da proklinjem prokletstvom, s estitim srcem i istinitom vjerom besmislenost, lanost i heretinost uenja okretanju Zemlje itd. Kakav je to bio trenutak vidjeti asnog starca, poznatog po dugom ivotu, posveenom samo istraivanju prirode, kako protiv uvjerenja svoje vlastite savjesti, na koljenima porie zakletvom istinu, koju je dokazao s uvjerljivom snagom! Sud Inkvizicije osudio ga je na doivotni zatvor. Godinu dana nakon toga bio je, na zalaganje vojvode od Firence, osloboen. Umro je 1642. Njegov gubitak alila je Evropa koja je bila prosvijeena njegovim radovima i rasrena zbog osude koju je donio omraeni Tribunal protiv jednoga tako velikog ovjeka. [njemaki prevod od 1797]
394
OBIAJNOST
395
ne strane, drava moe biti beskonano ravnoduna spram mnjenja - upravo ukoliko je to samo mnjenje, subjektivni sadraj i stoga, naduvalo se bilo koliko, nema u sebi prave sile i snage - isto kao to slikar koji se na svojoj paleti dri triju osnovnih boja moe biti ravnoduan spram kolske mudrosti sedam osnovnih boja. No s druge strane, mora drava uzeti u zatitu objektivnu istinu i naela obiajnosnog ivota spram tog mnjenja loih naela, ukoliko je ono postalo opim opstankom koji nagriza zbiljnost, bez obzira koliko formalizam bezuvjetnog subjektiviteta26 uzima za svoj osnov znanstveno polazite same naune ustanove drave htio uzdii i okrenuti u pretenziji neke crkve protiv nje,* kao to u cjelini drava spram crkve, koja iziskuje bezgranini i bezuvjetni autoritet, treba obratno da uini vaeim formalno pravo samosvijesti na 27 vlastiti uvid, uvjerenje u ono i uope miljenje onome to treba da vai kao objektivna istina. Moe se jo spomenuti jedinstvo drave i crkve, odreenje koje se takoer u novije vrijeme mnogo pretresalo i postavljalo kao najvii ideal. Ako je njihovo bitno jedinstvo jedinstvo istine naela i uvjerenja, onda je isto tako bitno da je tim jedinstvom poela posebno da egzistira razlika izmeu njih u obliku svijesti. U orijentalnom despotizmu opstoji ono tako esto eljeno jedinstvo crkve i drave, ali time ne opstoji drava - ne samosvjesno, duha jedino dostojno oblije u pravu, slobodnoj obiajnosti i organskom razvoju. - Da bi, nadalje, drava, kao obiajnosna zbiljnost duha koji sebe zna, poela da opstoji, nuno je njeno razlikovanje od oblika autoriteta i vjerovanja; ali ta razlika nastupa samo ukoliko crkvena strana u sebi samo poinje da se dijeli; samo je, tako drava nad posebnim crkvama zadobila openitost misli, princip njihova oblika, pa ga dovodi do egzistencije. Da bi se to spoznalo, mora se znati ne samo to je openitost po sebi nego to je njena egzistencija. Otuda je utoliko pogreno da bi bilo ili da je bilo za dravu odvajanje crkve nesrea, jer je drava
26 A: subjektivitet, koji... * Protiv drave. - Bilj. red. 27 A: an
samo s pomou odvajanja mogla postati ono to je njeno odreenje, samosvjesna umnost i obiajnost. Isto je tako to ono najsretnije to se crkvi moglo desiti za njenu vlastitu slobodu i umnost i to se moglo desiti misli za njenu slobodu i umnost. Dodatak. Drava je zbiljska a njena se zbiljnost sastoji u tome da se interes cjeline realizira u posebne svrhe. Zbiljnost je uvijek jedinstvo openitosti i posebnosti, rastavljenost openitosti u posebnost koja se pojavljuje kao samostalna, premda se nosi i odrava samo u cjelini. Ukoliko, ovo jedinstvo ne postoji, nije neto zbiljsko, premda bi egzistencija mogla biti prihvaena. Loa drava je ona koja puko egzistira; bolesno tijelo takoer egzistira ali nema istinski realitet. Ruka koja je zakrljala jo izgleda kao ruka i egzistira a da zbiljski ne postoji; istinska zbiljnost je nunost: ono sto je zbiljsko u sebi je nuno. Nunost rzse sastoji u tome da je cjelina derimirala u razlike pojma i da 0V0 derimirano predstavlja jedno vrsto i postojano odreenje koje nije mrtvo nego se uvijek proizvodi u razlaganju. Savrenoj dravi bitno pripada svijest, miljenje; drava stoga zna ta hoe i to zna kao neto miljeno. Budui da znanje svoje mjesto ima u dravi, ovdje ga ima i znanost a ne u crkvi. Uprkos tome u novijim vremenima se mnogo govorilo tome da se drava treba odvojiti od religije. Drava je razvijeni duh i svoje momente iznosi na svjetlo svijesti; kroz to da ono to lei u ideji stupa u predmetnost, drava se pojavljuje kao neto konano i tako se pokazuje kao jedna oblast svjetovnosti, dok se religija pokazuje kao oblast beskonanosti. Time drava izgleda kao ono to je podreeno a budui da ono to je konano ne moe postojati za sebe, to onda znai da ono ima potrebu za crkvom kao osnovom. Kao konano ono nema nikakvog opravdanja i tek kroz religiju ono postaje sveto i pripadno onom beskonanom. Ali ovo posmatranje stvari u najveoj je mjeri jednostrano. Drava je svakako bitno svjetska i konana, ima posebne svrhe i posebne vladavine, ali to da je drava svjetska, samo je jedna strana, i samo bezduhovnom opaanju drava je puko konana. Jer, drava ima oivljujuu duu a ovo oivotvorenje je subjektivitet koji je upravo stvaranje razlika, ali, s druge strane, i odravanje u jedinstvu. U religijskom carstvu takoer postoje razlike i konanosti. Kae se da je Bog trojedin: tu su dakle tri odreenja
OBICAJNST
397
396
ije je jedinstvo tek duh. Ali ako se odavde boanska priroda shvati konkretno, onda je to sluaj samo kroz razlike. U bojem carstvu pojavljuju se konanosti kao i u onom svjetskom, a da je svjetski duh, to znai drava, samo konaan, jest jednostrano shvatanje jer zbiljnost nije nita neumno. Loa drava je svakako samo svjetska i konana ali umna drava je beskonana u sebi. Drugo ja kad se kae da drava svoje opravdanje treba da uzme iz religije. Kao i u religiji ideja je duh u unutarnjosti udi, ali ista ideja je ona koja sebi daje zbiljnost u dravi i sebi u znanju i htijenju pribavlja postojanje i zbiljnost. Ako se sada kae da bi se drava morala temeljiti na religiji, to moe znaiti da ona mora poivati na umnosti i iz nje proizilaziti. Ali ovaj stav se moe krivo razumjeti tako kao da bi ljudi iji je duh vezan nekom neslobodnom religijom, time bili najskloniji poslunosti. Kranska religija je, pak, religija slobode. Ona se svakako moe izokrenuti na taj nain da se kao slobodna preokree na neslobodnu, poto je zarobljena praznovjerjem. Ako sada ovo znai da individue moraju imati religiju da bi njihov vezani duh u dravi tim vie mogao biti podinjen, onda je to loi smisao stava; misli li se da ljudi trebaju uvaavati dravu, ovu cjelinu iji su oni ogranci, onda se to svakako dogaa kroz filozofski uvid u njenu bit; ali ukoliko on nedostaje onda tome moe voditi i religiozna nastrojenost. Tako drava moe imati potrebu za religijom i vjerom. Ali drava se bitno razlikuje od religije time da ono ta ona zahtijeva, ima oblik pravne dunosti i time da je svejedno u kojoj vrsti udi se ona ispunjava. Polje religije je, naprotiv, unutarnjost, i kao to bi drava, ako bi se pozivala na religiozni nain, ugrozila pravo unutarnjosti, tako se crkva, koja djeluje kao drava i koja namee kazne, izvrgava u tiransku religiju. Trea razlika koja je s time povezana, jeste da je sadraj religije skriven i ostaje skriven, a time su ud, osjeanje i predstava, tlo na kojem on ima svoje mjesto. Na ovom tlu sve ima formu subjektiviteta, a drava, naprotiv, ozbiljuje i svojim odreenjima daje vrsto postojanje. Ako bi se sada religiozitet htio uiniti vaeim u dravi, onako kako je uobiajen, da bude na njenom tlu, on bi oborio organizaciju drave, jer u dravi razlike imaju irinu uzajamne razdvojenosti; u religiji, naprotiv, sve se uvijek odnosi na totalitet. Ako bi sada ovaj totalitet htio zahvatiti sve odnose drave, on bi bio fanatizam; on bi htio u svakoj posebnosti imati cjelinu a to ne bi mogao drugaije nego razara-
njem onog posebnog, jer fanatizam je samo u tome da se ne dopuste posebne razlike. Ako se kae da pobonima nije dat nikakav zakon onda ovo nije nita drugo nego iskaz onog fanatizma. Jer pobonost, ondje gdje stupa na mjesto drave, ne moe izdrati ono odreeno i razara ga. S tim je jednako u vezi i to ako pobonost doputa da odluuje savjest, unutarnjost, i nije odreena razlozima. Ova unutarnjost se ne razvija prema razlozima i ne polae nikakav raun. Ako dakle pobonost treba da vai kao zbiljnost drave, onda su svi zakoni rastureni a zakonodavan je subjektivni osjeaj. Ovaj osjeaj moe biti puka samovolja, a da li je samovolja mora se spoznati samo na osnovu radnji; ali ukoliko oni postaju radnjama, zapovijestima, oni dobivaju oblik zakona, to upravo protivrjei onom subjektivnom osjeaju. Bog koji je predmet ovog osjeaja mogao bi se takoer uiniti onim odreujuim, ali Bog je opa ideja a u ovom osjeaju je ono neodreeno koje u njemu nije sazrelo da odredi ono to u dravi postoji kao razvijeno. Upravo to da je u dravi sve vrsto i osigurano, jeste ansa protiv samovolje i pozitivnog mnijenja. Religija kao takva ne smije, dakle, biti ono to upravlja. 271. Politiki ustav jest pravo: organizacija drave i proces njenog organskog ivota u odnosu prema sebi samoj, u kojemu ona svoje momente razlikuje unutar same sebe pa ih razvija u opstojanje. Drugo, ona je kao individualitet iskljuno. Jedno, koje se time odnosi prema drugima, dakle svoje odreenje okree spram spolja i po ovom odreenju postavlja svoje opstojee razlike unutar sebe samoga u njihovu idealitetu. Dodatak. Kao to je iritabilitet u ivom organizmu samom, po jednoj strani neto unutarnje, ono to pripada organizmu kao takvom, tako je ovdje odnos prema spoljanjosti jedan pravac u unutarnjost. Unutarnja drava kao takva jest civilna vlast, pravac prema vani militarna vlast, ali koja je u dravi odreena strana u njoj samoj. Da se sada obje strane nalaze u rav-
398
OBIAJNOST
399
notei, to sainjava glavnu stvar u nastrojenosti drave. Katkada je civilna vlast posve ugaena i poiva samo na militarnoj vlasti, kao u doba rimskih careva i pretorijanaca; katkada, kao u modernim vremenima, vojna vlast proizilazi samo iz civilne vlasti, ako su svi graani duni da budu pod orujem. I. Unutarnje ureenje za sebe 272. Ustav je uman ukoliko drava svoju djelotvornost u sebi razlikuje i odreuje po prirodi pojma, i to tako da je svaka od tih vlasti sama u sebi totalitet time to u sebi djelotvorno ima i sadrava druge momente, te to oni, budui da izraavaju razliku pojma, ostaju upravo u svom idealitetu i sainjavaju samo individualnu cjelinu. U ustavu je, kao i u samom umu, u novije vrijeme ugledalo svjetlo svijeta bezbroj brbljarija, a u Njemakoj su to uinili najbljutavije oni koji su bili uvjereni da najbolje razumiju to je ustav, iskljuujui ak sve druge, a prije svega vlade, pa su smatrali da imaju za to neodbacivo ovlatenje, jer je trebalo da religija i pobonost budu temelj svih tih njihovih plitkosti. Nije udo da je to brbljanje imalo za posljedicu da su umnim ljudima postale odvratne rijei um, prosvijeenost, pravo itd., kao i ustav i sloboda; i valjalo se stidjeti jo uestvovanja u razgovoru politikom ustavu. No ovjek se od te prezasienosti, u najmanju ruku, moe nadati tome da postaje openitije uvjerenje da filozofska spoznaja takvih predmeta ne moe proizai iz rezoniranja, iz svrha, razloga i koristi, a jo mnogo manje iz udi, ljubavi i oduevljenja, nego samo iz pojma i da bi se oni koji boansko smatraju nepojmljivim a spoznaju istinitoga nitavnim poslom morali uzdrati da uea u razgovoru. to oni iz svoje udi i svojeg oduevljenja proizvode u pogledu neprobavljivih brbljarija ili okrepe, u najmanju ruku ne moe imati pretenzije na filozofsku panju. Od predstava koje kurziraju valja spomenuti u vezi s 269 one nunoj diobi vlasti drave, nadasve vano od-
reenje koje se s pravom, ukoliko je, naime, bilo shvaeno u svom pravom smislu, moglo smatrati kao garancija javne slobode - predstava kojoj, meutim, upravo oni koji misle da valja govoriti iz oduevljenja i ljubavi nita ne znaju i nita ne ele znati; - jer u njoj upravo lei moment umne odreenosti. Princip diobe vlasti sadrava, naime, bitni moment razlike, realne umnosti; ali kako to apstraktni razum shvaa, lei u tome dijelom krivo odreenje meusobne apsolutne samostalnosti vlasti, dijelom jednostranost da njihov meusobni odnos treba shvatiti kao negativan, kao meusobno ograniavanje. U ovom razgovoru postaje to neprijateljstvom, strahom od svake to jedna proizvodi protiv druge kao protiv nekog zla, s odreenjem da joj se suprotstavi i da se tim protivuutezima prouzrokuje opa ravnotea, ali ne ivo jedinstvo. Samo samoodreenje pojma u sebi, ne neke druge svrhe i koristi, jest ono to sadrava apsolutno postanje razliitih vlasti pa je samo zbog toga dravna organizacija kao ono to je u sebi umno i odraz vjenog uma. - Kako se pojam, a zatim na konkretan nain ideja sami po sebi odreuju i time apstraktno postavljaju svoje momente openitosti, posebnosti i pojedinanosti, valja spoznati iz logike - dakako ne one uobiajene. Uope uzimati ono negativno za polazite, te htijenje zla i nepovjerenje spram ovoga uzimati kao prvo, pa iz te pretpostavke, koje [kao uslov njihove] djelotvornosti po28 trebuju samo uzajamne prepreke, karakterizira po misli negativni razum, a po uvjerenju nazor oloa (vidi gore 244). Sa samostalnou vlasti, npr. kako su one bile nazvane - egzekutivne i zakonodavne vlasti - neposredno je postavljeno, kako se to takoer u velikome vidjelo, ruenje drave, ili ukoliko se drava bitno odrava, borba da jedna vlast sebi podvrgava drugu, ime ona ponajprije prouzrokuje jedinstvo, kakvo god ono inae bilo, spaavajui samo tako ono bitno, opstojanje drave. Dodatak. U dravi se ne mora htjeti nita osim onog to je izraz umnosti. Drava je svijet koji je sebi napravio duh; on stoga ima odreeni tok koji bivstvuje po sebi i za sebe. Koliko es28
preka.
Lasson: da se jedinstvo pojmi samo kao djelatnost meusobnih pre-
400
OBIAJNOST
401
to se ne govori o mudrosti boga u prirodi; ali ne mora se vjerovati da je fiziki prirodni svijet neto vie nego svijet duha, jer kao to je duh uzvien iznad prirode tako je drava uzdignuta iznad fizikog ivota. Drava se zato mora potovati kao neto zemaljsko-boansko i mora se uvidjeti da ako je teko pojmiti prirodu, neuporedivo tee je shvatiti dravu. Od najvee je vanosti da smo u novijim vremenima openito stekli odreene nazore dravi i da smo se veoma zaposlili govorenjem i pravljanjem ustava. Ali s time jo nije gotovo; nekoj umnoj stvari je potrebno da pribavi i um nazora, da se zna ta je bitno i da ono to nam pada u oi uvijek ne sainjava ono bitno. Tako dravne vladavine svakako moraju biti razliite, ali svaka mora po sebi obrazovati cjelinu i u sebi sadravati i druge momente. Kada se govori razliitoj djelotvornosti vlasti, ne mora se pasti u udovinu zabludu da se ovo razumije tako kao da bi svaka vlast trebala za sebe postojati apstraktno, budui da se vlasti, tavie, trebaju razlikovati samo kao momenti pojma. Ako, naprotiv, razlike postoje apstraktno po sebi, onda je jasno da dvije samostalnosti ne mogu sainjavati jedinstvo ali svakako moraju proizvesti borbu, ime se ili naruava cjelina ili se putem vlasti ponovo uspostavlja jedinstvo. Tako je u francuskoj revoluciji zakonodavna vlast as gutala takozvanu egzekutivnu, as egzekutivna zakonodavnu, pa je ovdje moda neukusno postavljati moralni zahtjev harmonije. Jer ako se stvar baca na ud onda se svakako utedio svaki trud; ali ako je obiajni osjeaj takoer nuan, onda on ne treba iz sebe odreivati vladavine drava. Ono emu se radi jest, dakle, to da budui da su odreenja vlasti po sebi cjelina, sve one u egzistenciji sainjavaju cijeli pojam. Ako se obino govori tri vlasti, zakonodavnoj, egzekutivnoj i sudskoj, onda prva odgovara openitosti, druga posebnosti, ali sudska nije ono tree pojma, jer njena pojedinanost lei izvan onih sfera.
b) supsumcija posebnih sfera i pojedinanih sluajeva pod* ope - upravna vlast; c) subjektivitet kao posljednja voljna odluka - kneevska vlast, u kojoj su razliite vlasti obuhvaene u individualno jedinstvo, koje je, dakle, vrhunac i poetak cjeline - konstitucionalna monarhija. Izgradnja drave u konstitucionalnu monarhiju jest djelo novijeg svijeta, u kojemu je supstancijalna ideja dobila beskonaan oblik. Povijest tog produbljivanja duha svijeta u sebi, ili to je isto, ta slobodna izgradnja, u kojoj ideja svoje momente - a to su samo njeni momenti - otputa iz sebe kao totalitete, sadravajui ih upravo time u idealnom jedinstvu pojma u kojemu opstoji realna umnost - povijest ovog istinskog lika obiajnosnog ivota stvar je ope svjetske povijesti. Stara razdioba ureenja u monarhiju, aristokraciju i demokraciju ima za svoj temelj jo nepodijeljeno supstancijalno jedinstvo, koje jo nije dolo do svojeg unutarnjeg razlikovanja (razvijene organizacije u sebi) i time do dubine i konkretne umnosti. Stoga je za ono stajalite starog svijeta ova razdioba istinita i ispravna; jer razlika, kao u onom jo supstancijalnom jedinstvu to u sebi nije napredovalo do apsolutnog razvoja, bitno je spoljanja i pojavljuje se ponajprije kao razlika broja (Enciklop. filozof, znan. 82") onih u kojima treba da bude imanentno ono supstancijalno jedinstvo. Ovi su oblici, koji na taj nain pripadaju razliitim cjelinama, u konstitucionalnoj monarhiji snieni do momenata; monarh je jedan; s upravnom vlau nastupaju neki, a sa zakonodavnom vlau mnotvo uope. No takve prosto kvantitativne razlike, kao to je reeno, samo su povrne i ne naznauju pojam stvari. Isto tako nije bilo podesno kad se u novije vrijeme tako mnogo govorilo demokratskom, aristokratskom elementu u monarhiji, jer ta odreenja, koja se pri tome misle, upravo
* U Hoffmeisterovu izdanju (str. 235) stoji namjesto pod (unter) i (und), ali radi se, vjerojatno, tamparskoj greci, jer bi und u ovom kontekstu bilo besmisleno, a i u Lassonovu (str. 221) i u Gloknerovu (str. 371) izdanju na tom mjestu stoji unter. - Op. prev. 29 3 izdanje, 132 - Bilj. njem. izd.
273. Politika drava cijepa se tako u supstancijalne razlike: a) vlast da se odredi i utvrdi ono ope - zakonodavna
vlast;
402
OBICAJNOST
403
ukoliko su u monarhiji, nisu vie neto demokratsko i aristokratsku. - Ima predstava ureenjima gdje je odozgo postavljena samo apstrakcija drave to vlada i zapovijeda, a ostavlja se neodlunim i smatra kao sporedno da li na vrhu te drave stoji jedan, ili vie njih, ili svi. - Svi ti oblici, kae tako Fichte u svom Prirodnom pravu10, 1. dio, str. 196. jesu, ako postoji samo jedan eforat (to je trebala biti protutea to ju je on iznaao protiv najvie vlasti), u skladu s pravom i mogu proizvesti i odrati ope pravo u dravi. - Takav nazor (kao i onaj iznalazak eforata) potjee iz ranije napomenute plitkoe pojma dravi. Pri jednom sasvim jednostavnom stanju drutva imaju te razlike, dakako, malo ili nikakvo znaenje, kao to Mojsija u svom zakonodavstvu za sluaj da narod trai kralja nije dodao dalje nikakve izmjene institucija, nego samo zapovijed za kralja da ne treba da bude mnogobrojno njegovo konjanitvo, njegove ene, te njegovo zlato i srebro (5. Mojsijeva knjiga, 17, 16 i dalje). - Moe se, uostalom, u jednom smislu, svakako kazati da su takoer za ideju ona tri oblika ravnoduna (ukljuujui i monarhijski, u ogranienom smislu, naime u koji se postavlja pored aristokratskoga i demokratskoga), ali u suprotnom smislu, jer svi zajedno nisu primjereni ideji u njenom razvoju, te ova ni u jednome od njih ne bi mogla postii svoje pravo i zbiljnost. Stoga je postalo sasvim uzaludno koji bi medu njima bio najbolji; - takvim oblicima moe se govoriti samo historijski.- Inae se, meutim, mora i u ovoj stvari, kao i u tako mnogo drugih, priznati duboki Montesquieuov pogled u njegovu uvenu navoenju principa tih oblika vladavine31 ali ovo se navoenje, da bi se priznala njegova ispravnost, ne smije krivo razumjeti. Kao to je poznato, on navodi kao princip demokracije krepost, jer doista poiva takvo ureenje na uvjerenju kao samo supstancijalnom obliku, u kojemu umnost volje, koja po sebi i za sebe bitkuje, u njemu jo egzistira. No kad Montesquieu dodaje da je Engleska u sedamnaestom stoljeu dala lijep prizor da se pokau kao nemoni napori za podizanje demokra30 31
cije, jer da je nedostajala vrlina u voa - te kad on, nadalje, dodaje da jaa slavoljublje onih ija je ud za to podobna te gramzljivost svih kad krepost nestane u republici, pa da onda drava, opi plijen, ima svoju snagu u moi nekih individua i u rasputenosti svih - onda treba na to primijetiti da u jednom izgraenijem stanju drutva i u razvoju i oslobaanju moi posebnosti nije dovoljna krepost poglavara drave, pa je potreban drugi oblik umnog zakona nego to je oblik uvjerenja, kako bi time cjelina imala snagu da se zajedno dri i da se dopusti snagama razvijene posebnosti da prue svoje pozitivno kao i svoje negativno pravo. Isto tako treba odstraniti krivo razumijevanje, kao da bi time to je u demokratskoj republici uvjerenje kreposti supstancijalni oblik, u monarhiji ovo uvjerenje bilo proglaeno nepotrebnim ili ak uvjerenjem koje valja odbaciti, te uz to kao da bi krepost i zakonski odreena djelotvornost u jednoj ralanjenoj organizaciji bile meusobno suprotstavljene i nepomirljive. - Da je u aristokraciji princip umjerenost, donosi sa sobom ovdje zapoeto odvajanje javne moi i privatnog interesa, to se ujedno tako neposredno dodiruju da je to ureenje u sebi na pragu da neposredno postane najsurovije stanje tiranije ili anarhije (neka se pogleda rimska povijest) i da se uniti. Odatle to Montesquieu ast spoznaje kao princip monarhije, ve se po sebi namee da on ne razumije patrijarhalnu ili uope antiknu monarhiju, niti onu koja se razvila do objektivnog ustava, nego feudalnu monarhiju, i to ukoliko su odnosi njenog unutarnjeg dravnog prava utvreni u pravnom privatnom vlasnitvu i privilegijama individua i korporacija. Budui da se u ovom ureenju dravni ivot osniva na privilegiranoj linosti ijem je nahoenju preputen velik dio onoga to mora biti uinjeno za opstojanje drave, ono objektivno tih izvravanja nije postavljeno u dunost, nego u predstavu i mnjenje, pa je tako ono to dravu odrava, umjesto dunosti, sama ast. Drugo se pitanje lako ukazuje: tko treba da stvori ustav? Ovo se pitanje ini jasno, ali se ipak pri pobliem razmatranju odmah pokazuje besmislenim. Jer ono pretpostavlja da ne opstoji nikakav ustav i da je, prema tome, na
26
Grundlage des Nutunechts, 1796 ( 16) De l'esprit des lois I, 1. III
404
OBICAJNOST
405
okupu samo neka puka atomistika gomila individua. Kako gomila, da li s pomou sebe ili drugih, da li s pomou dobra, misli ili sile, dolazi do ustava, moralo bi njoj ostati preputeno, jer s gomilom pojam nema nikakva posla. Ako ono pitanje meutim, pretpostavlja ve opstojei ustav, onda stvaranje znai samo promjenu, a sama pretpostavka jednog ustava sadrava neposredno da se promjene mogu zbiti samo na ustavotvoran nain. - No uope je upravo bitno da se ustav, premda je proizaao u vremenu, ne smatra kao neto stvoreno; jer on je, naprotiv, bie po sebi i za sebe, koje stoga valja smatrati kao ono boansko i postojano, te iznad sfere onoga to je stvoreno. Dodatak. Princip novijeg svijeta uope je sloboda subjektiviteta da se sve bitne strane koje su prisutne u duhovnom totalitetu, razvijaju dolazei do svoga prava. Polazei od ovog stajalita jedva se moe postaviti uzaludno pitanje koja je forma bolja, monarhija ili demokratija. Moe se samo rei da su jednostrane forme svih dravnih ureenja koje nisu u stanju da u sebi podnesu princip slobodnog subjektiviteta i koje ne znaju da odgovore jednom izobraenom umu. 274. Budui da je duh samo onako zbiljski kako sebe zna i budui da je drava kao duh jednog naroda ujedno zakon koji proima sve njene odnose, obiaj i svijest njenih individua, zato ustav nekog odreenog naroda uope zavisi od naina i obrazovanosti njegove samosvijesti; u tome lei njegova subjektivna sloboda i prema tome, zazbiljnost ustava. Jednom narodu htjeti a priori dati neki, premda po njegovu sadraju vie ili manje uman ustav - ta pomisao predvia upravo moment po kojemu bi on bio neto vie nego stvar misli. Svaki narod ima stoga ustav koji mu je primjeren i koji mu pripada. Dodatak. U svom ustavu drava mora proeti sve odnose. Napoleon je, na primjer, htio pancima a priori dati ustav, to
je, pak, ilo dosta loe. Jer ustav nije neka puka tvorevina: on je rad stoljea, ideja i svijest onog umnog, ukoliko je ono razvijeno u jednom narodu. Stoga ni jedan ustav puko ne stvaraju subjekti. Ono to je Napoleon dao pancima bilo je umnije od onoga to su imali ranije a oni su to ipak odbacili kao neto njima strano, budui da jo nisu za to obrazovani. Narod prema svom ustavu mora imati osjeaj svog prava i svoga stanja, on inae moe postojati kao neto spoljanje ali nema nikakvog znaaja i nikakve vrijednosti. U pojedincu se, naravno, esto moe nalaziti potreba i enja za boljim ustavom, ali neto je posve drugo da je cijela masa proeta jednom takvom predstavom, i to slijedi tek kasnije. Sokratov princip moraliteta, unutarnjost, u njegovim je danima [bio] proizveden ali njegovom postajanju opom samosvijeu pripada vrijeme.
a) Kneevska vlast 275. Kneevska vlast sadrava tri momenta totaliteta u sebi ( 272), openitost ustava i zakona, savjetovanje kao odnos posebnoga spram opega i moment posljednje odluke kao samoodreenja u koje se sve ostalo vraa i odakle uzima poetak zbiljnosti. To apsolutno samoodreenje sainjava princip razlikovanja kneevske vlasti kao takve, to ga ponajprije valja razviti. Dodatak. Poinjemo sa kneevskom vlau, to znai sa momentom pojedinanosti jer ona sadri tri momenta drave kao totalitet u sebi. Ja je, naime, ono najpojedinanije i najopenitije. U prirodi je takoer najprije neto pojedinano, ali realitet, ne-idealitet, razdvajanje, nije ono to bivstvuje po sebi, nego razliite pojedinanosti postoje jedna pored druge. U duhu je, naprotiv, sve ono razliito samo kao idealno, kao jedinstvo. Drava je tako, kao ono duhovno, izlaganje svih svojih momenata ali je pojedinanost ujedno duevnost i oivljujui princip, suverenitet koji u sebi sadri sve razlike.
406
OBIAJNOST
407 278.
276. 1. Osnovno je odreenje politike drave supstancijalno jedinstvo kao idealitet njenih momenata, u kojemu su a) posebne vlasti i njihovi poslovi isto tako ukinuti kao i odrani i samo tako odrani ukoliko nemaju nikakvog nezavisnog ovlatenja, nego samo takvo i toliko koliko je odreeno u ideji cjeline - ukoliko polaze od njene moi pa su njeni lanovi kao jednostavnog sopstva onog supstancijalnog jedinstva. Dodatak. Sa ovim idealitetom momenata je isto kao i sa ivotom organskog tijela: on je u svakoj taki, u svim takama postoji samo jedan ivot i u tome nema nikakve protivrjenosti. Odvojena od toga svaka taka je mrtva. To je takoer idealitet svih pojedinanih stalea, vlasti i korporacija, toliko koliko su oni pozvani da postoje i da budu za sebe. S time je kao i sa stomakom u onom organskom koji sebe stavlja i za sebe ali ujedno biva ukinut i sakrificiran i prelazi u cjelinu. 277. ) Posebni poslovi i djelotvornosti drave su kao njeni bitni momenti njoj svojstveni pa. su uz individue s pomou kojih se vre i pokazuju vezani ne po njihovoj neposrednoj linosti, nego samo po njihovim opim i objektivnim kvalitetima, a stoga su povezani s posebnom linou kao takvom na spoljanji i sluajan nain. Dravni poslovi i vlasti ne mogu stoga biti privatno vlasnitvo. Dodatak. Djelatnost drave je povezana za individue; ali one nisu ovlaene na prirodan nain da se brinu za poslove nego po njihovom objektivnom kvalitetu. Sposobnost, spretnost, karakter pripada posebnosti individue: ona mora biti odgojena i obrazovana za neki posebni posao. Zato neka sluba ne moe biti niti prodana niti naslijeena. U Francuskoj su se parlamentarna mjesta nekada mogla prodavati, u Engleskoj armiji oficirski poloaji mogu se prodavati jo i danas u izvjesnoj mjeri, ali to je bilo povezano ih je jo povezano i sa srednjovjekovnim ustavom izvjesnih drava koji sad postepeno iezava. Ova oba ni sebe ni u da imaju svoj jednostavnom
odreenja, da posebni poslovi i vlasti drave nisu posebnoj volji individua samostalni i vrsti, nego posljednji korijen u jedinstvu drave kao svom sopstvu, sainjavaju suverenitet drave.
To je suverenitet prema unutra, on ima jo i drugu stranu, onu prema spolja (vidi dolje). U negdanjoj feudalnoj monarhiji bila je drava suverena, dakako, prema spolja, ali prema unutra ne samo da monarh nije bio suveren nego ni drava nije bila suverena. Djelomice su bili (usporedi 273 primjedba) posebni poslovi i vlasti drave i graanskog drutva obuhvaeni u nezavisnim korporacijama i zajednicama, pa je cjelina bila stoga vie agregat nego organizam, a djelomice bili su oni privatno vlasnitvo individua, pa je stoga ono to je trebalo da oni ine s obzirom na cjelinu postavljeno u njihovo mnjenje i nahoenje. - Idealizam koji sainjava suverenitet jest isto odreenje po kojemu animalnom organizmu njegovi takozvani dijelovi nisu dijelovi, nego udovi, organski momenti, pa je njihovo izoliranje i opstojanje -za-sebe bolest (vidi EncikloD. filo32 zof, znan., 293); isti princip koji se u apstraktnom pojmu volje (vidi idui , primjed.) javio kao negativitet koji se odnosi na sebe, a na taj nain kao openitost koja sebe odreuje u pojedinanost ( 7), u kojoj je svaka posebnost i odreenost ukinuta, apsolutni osnov koji sam sebe odreuje; da bi se ona shvatila, mora se uope vladati pojmom npnoga to je supstancija i istinski subjektivitet pojma. Budui da je suverenitet idealitet svakog posebnog ovlatenja zato je vrlo blizu krivo razumijevanje koje je isto tako vrlo uobiajeno, da se to ovlatenje smatra pukom moi i praznom proizvoljnou, a suverenitet istoznanim s despotizmom. No despotizam oznauje uope stanje nezakonitosti, gdje posebna volja kao takva, bila ona jednog monarha ili jednog naroda (ohlokracija), vai kao zakon ili, tavie, umjesto zakona, dok naprotiv, suverenitet u zakonskom, konstitucionalnom stanju sainjava moment
32
3. izd. 371. Bilj. njem. izd.
OBIAJNOST
409
idealiteta posebnih sfera i poslova, da, naime takva sfera nije neto nezavisno, neto to je samostalno u svojim svrhama i nainima djelovanja i to se samo u sebe udubljuje, nego da je u tim svrhama i nainima djelovanja odreena i ovisna svrsi cjeline (koja je openito nazvana neodreenim izrazom dobrobit drave). Ovaj idealitet javlja se na dvostruki nain. - U mirnom stanju nastavljaju posebne sfere i poslovi put zadovoljavanja svojih posebnih poslova i svrha, pa je to djelomice nain nesvjesne nunosti stvari, po kojoj njihova sebinost prelazi u prilog meusobnom odravanju i odravanju cjeline (vidi 183), ali djelomice je direktno djelovanje odozgo ono to ih isto tako neprestano vraa k svrsi cjeline i prema tome i ograniava (vidi: upravna vlast 289), kao to ih i prisiljava da direktno rade za odravanje; ali u stanju nude, bilo unutarnje ili spoljanje, suverenitet jest onaj u iji se jednostavni pojam utapa organizam koji ondje postoji u svojim posebnostima, pa je suverenitetu povjeren spas drave uz rtvovanje onoga to je inae opravdano, gdje, dakle, onaj idealizam postaje svoja osebujna zbiljnost (vidi dolje 321). 279. 2. Suverenitet, ponajprije samo opa misao ovog idealiteta, egzistira samo kao samom sebi izvjestan subjektivitet i kao apstraktno, te utoliko neosnovano samoodreenje volje, u kojemu lei ono posljednje odluke. To je ono individualno drave kao takve, koja je sama u tome jedna. Subjektivitet je, meutim, u svojoj istini samo kao subjekt, linost samo kao lice, a u ustavu koji je uznapredovao do realne umnosti ima svaki od triju momenata pojma svoje za sebe zbiljsko odvojeno oblije. Stoga moment cjeline koji apsolutno odluuje nije individualitet uope, nego jedna individua, monarh. Imanentni razvoj jedne znanosti, izvoenje njenog itavog sadraja iz jednostavnog pojma (- inae jedna znanost, u najmanju ruku, ne zasluuje ime filozofske znanosti -) pokazuje ono osebujno da se jedan te isti pojam ovdje volja koja je isprva, jer je to poetak, apstraktna -
odrava, a svoja odreenja, i to isto tako samo s pomou sebe samoga, zgunjava dobivajui na taj nain konkretan sadraj. Tako je to osnovni moment ponajprije u neposrednom pravu apstraktne personalnosti, koji se dalje razvio s pomou svojih razliitih oblika subjektiviteta, a ovdje u apsolutnom pravu, dravi, potpuno konkretnom objektivitetu volje, on je personalnost drave, njena izvjesnost sebe same - ovo potonje to sve posebnosti ukida u jednostavnom sopstvu, raskida s odmjeravanjem razloga i proturazloga, izmeu kojih se uvijek moe kolebati, te ih s pomou onoga: Ja hou, rjeava, zapoinjui svaki postupak i zbiljnost. - Personalnost i subjektivitet uope, ima, meutim, nadalje, kao ono to se beskonano odnosi spram sebe, upravo samo istinu, i to svoju najbliu neposrednu istinu, kao osoba, subjekt to bitkuje, a bie* za sebe jest isto tako upravo jedno. Personalnost je drave zbiljska samo kao jedno lice, monarh. Personalnost izraava pojam kao takav, lice sadrava ujedno njegovu zbiljnost, a pojam je samo s tim odreenjem ideja, istina. - Neka takozvana moralna osoba, drutvo, zajednica, porodica, bila ona ne znam kako u sebi konkretna, linost je samo kao moment, apstraktno u sebi; ona u tome nije dospjela do istine svoje egzistencije. No drava je upravo taj totalitet u kojemu momenti pojma postaju zbiljnost po svojoj vlastitoj istini. - Sva ova odreenja ve su raspravljena za sebe i u svojim oblikovanjima u itavom toku** ove rasprave, ali ovdje ih ponavljamo zato to se ona, dodue, lako priznaju kao posebna oblikovanja, ali se ponovo ne spoznaju i ne shvaaju upravo ovdje gdje dolaze u svojem istinskom poloaju, ne pojedinano nego po svojoj istini, kao momenti ideje. Pojam monarha stoga je najtei pojam za rezoniranje, tj. za refleksivno razumsko promatranje, jer ono ostaje u pojedinanim odreenjima, a stoga, zatim, i poznaje samo razloge, konana gledita i izvoenje iz razloga. Tako ono,
* U originalu: ... fr sich seindes Subjekt, und das fr sich Seinde... Das Seinde prevodio sam stalno sa bie, pa sam ga tako ostavio i u ovom kontekstu, premda na ovom mjestu ne pokazuje dovoljnu smislenu i jeziku povezanost sa subjektom to za sebe bitkuje. - Bilj. prev. ** U prvom izdanju (i kod Lassona - str. 229, ali ne i kod Glocknera str. 382) mjesto tok (Verlauf) stoji Vorlauf (izmak, preticanje). - Bilj. prev.
410
OBICAJNOST
411
zatim, prikazuje dostojanstvo monarha kao neto to je izvedeno ne samo po svom obliku nego i po svom odreenju ; naprotiv, njegov je pojam da on ne bude neto izvedeno, nego upravo ono to iz sebe zapoinje. Stoga se s time najblie slae predstava da se pravo monarha valja smatrati kao osnovano na boanskom auto-, ritetu, jer je u tome sadrano ono njegovo bezuvjetno. No poznato je kakva su se kriva razumijevanja uz to povezala, i zadaa je filozofskog razmatranja da se pojmi upravo ovo boansko. Suverenitet naroda moe se izrei u smislu da je narod uope spram spolja neto samostalno i da sainjava posebnu dravu, kao narod Velike Britanije, ali da narodi Engleske ili kotske, Irske ili Venecije, Genove, Ceylona itd. nisu vie suvereni narodi otkada su prestali imati za sebe vlastite knezove ili vrhovne vlade. - Moe se tako kazati i suverenitetu prema unutra da on rezidira u narodu ako se samo uope govori cjelini, potpuno isto onako kao to je prije ( 277, 278) pokazano da dravi pripada suverenitet. No suverenitet naroda, uzet kao u suprotnosti spram suvereniteta koji egzistira u monarhu, jest obini smisao u kojemu se u novije vrijeme poelo govoriti suverenitetu naroda - u toj suprotnosti suverenitet naroda pripada zbrkanim mislila kojima u osnovu lei pusta predstava narodu. Taj narod, uzet bez svog monarha i bez ralanjenosti cjeline koja je s time upravo nuno i neposredno povezana, jest bezoblina masa - koja vie nije drava i kojoj vie ne pripada nijedno od odreenja to opstoje samo u cjelini u sebi oblikovanoj, - suverenitet, uprava, sud, vlast, stalei ili bilo to drugo. Time to se takvi momenti, koji se odnose na neku organizaciju, dravni ivot, pojavljuju u jednom narodu, prestaje on biti ta neodreena apstrakcija to se u zgoljnoj opoj predstavi zove narodom. - Ako se pod suverenitetom naroda razumije oblik republike, i to odreene demokracije (jer se pod republikom shvaaju ostale raznolike empirijske mjeavine, koje ionako ne pripadaju filozofskom razmatranju), onda je djelomice gore (kod 273, u biljeci) reeno ono to je potrebno, a djelomice ne moe, spram razvijene ideje, biti vie rijei takvoj predstavi. - U jednom narodu
koji nije predstavljen ni kao patrijarhalno pleme ni u ne razvijenom stanju, u kojemu su mogui oblici demokracije ili aristokracije (vidi ov. primj.), niti inae u nekom proizvoljnom i neorganskom stanju, nego koji se umilja kao u sebi razvijen, istinski organski totalitet, u tom je narodu suverenitet kao linost cjeline, a ova u realitetu koji je primjeren njenom pojmu kao osoba monarha. Na malo prije zabiljeenom stepenu, na kojemu je uinjena razdioba ureenja u demokraciju, aristokraciju i monarhiju, na stajalitu supstancijalnog jedinstva koje jo u sebi ostaje, koje jo nije dolo u sebi do svog beskonanog razlikovanja i produbljenja, ne istupa moment posljednje voljne odluke to sama sebe odreuje kao imanentan organski moment drave za sebe u vlastitu zbiljnost. Uvijek mora, dodue, takoer i u onim neizgraenim oblicima drave, ili kao u monarhijama koje onamo pripadaju, ili kao to se uzdie u aristokracijama, a naroito u demokracijama, u dravnicima, vojskovoama, biti za sebe opstojei individualni vrhunac, sluajnou i posebnom potrebom okolnosti; jer svaki postupak i zbiljnost ima svoj poetak i svoje izvoenje u odluujuem jedinstvu jednog voe. No ukljuen u dalje valjano sjedinjenje vlasti, mora takav subjektivitet odluivanja biti djelomice sluajan po svom nastanku i nastupanju, a djelomice uope podreen; stoga nije negdje drugdje nego s one strane takvih uvjetovanih vrhova moglo leati nepomijeano, isto odluivanje, fatum koji odluuje spolja. Kao moment ideje moralo je to poeti da egzistira, ali hvatajui korijena izvan ljudske slobode i njenog kruga koji obuhvaa drava. - Ovdje lei podrijetlo potrebe da se posljednja odluka velikim stvarima i za vane momente drave potrai od proroita, demona (kod Sokrata), iz utrobe ivotinja, hrane i leta ptica itd. - odluka koju ljudi, ne shvaajui jo dubinu samosvijesti i ne doavi jo iz istote supstancijalnog jedinstva do tog bitka za sebe - jo nisu imali snage da vide unutar ljudskog bitka. - U demonu Sokratovu (usporedi gore 138) moemo vidjeti poetak da se volja, koja se prije toga premjeta samo s one strane sebe same, premjestila u sebe spoznavi sebe unutar sebe - poetak slobode koja sebe zna, i time istinske slobode. Ova realna
412
OBIAJNOST
413
sloboda ideje, budui da je ona upravo to, da se dade svakom momentu umnosti njegova vlastita, prisutna samosvjesna zbiljnost, jest ona to prema tome, funkciji svijesti dodjeljuje izvjesnost koja odreuje sebe samu i koja sainjava vrhunac u pojmu volje. No ovo posljednje samoodreenje moe samo utoliko pasti u sferu ljudske slobode ukoliko ima poloaj vrhunca, koji je za sebe izdvojen i uzvien nad svako oposebljavanje i uvjet, jer samo tako ono je po svom pojmu zbiljsko. Dodatak. U organizaciji drave, ovdje to znai u konstitucionalnoj monarhiji, pred sobom ne moramo imati nita drugo nego nunost ideje u sebi: sva druga gledita moraju ieznuti. Drava se mora posmatrati kao velika arhitektonska graevina, kao hijeroglif uma koji se pokazuje u zbiljnosti. Sve to se, dakle, odnosi samo na korisnost, spoljanost itd., treba da se iskljui u filozofskom razmatranju. Pretstava lako poima da drava koja je volja koja sebe odreuje i koja je savrena volja, sada jest ono posljednje sebe-odluivanje. Ono to je tee jeste da se ovo ja hou shvati kao linost. Time se ne eli rei da monarh smije djelovati samovoljno: tavie, on je vaan za konkretni sadraj savjeta, a ako je konstitucija vrsta onda on vie nema ta da ini nego da potpie svoje ime. Ali ovo ime je vano: to je vrh iznad kojeg se ne moe izai. Moglo bi se rei da je organsko ralanjivanje ve prisutno u lijepoj demokraciji Atene, ali mi isto tako vidimo da su Grci posljednju odluku uzimali iz posve spoljanjih pojava, iz proroanstava, iz utroba rtvenih ivotinja, iz krila ptica, i da su se drali prirode kao moi koja objavljuje i izgovara ta je ljudima dobro. U ovom dobu samosvijest jo nije dola do apstrakcije subjektiviteta, jo nije dola do-, tie da onome emu treba odluiti sam, ovjek mora izgovoriti jedno ja hou. Ovo ja hou sainjava veliku razliku starog i modernog svijeta i tako svoju vlastitu egzistenciju mora imati u velikoj graevini drave. Ali ovo odreenje se posmatra naalost samo kao spoljanje i proizvoljno. 280. Ovo posljednje sopstvo dravne volje je u toj svojoj apstrakciji jednostavna i otuda neposredna pojedinanost, u sa-
mom njenom pojmu lei odreenje prirodnosti, monarh je stoga bitno kao ova individua apstrahiran od svakog drugog sadraja, a ta je individua na neposredan prirodni nain, po prirodnom roenju, odreena za ast monarha. Ovaj prijelaz od pojma istog samoodreenja u neposrednost bitka i time u prirodnost isto je spekulativne prirode, njegova spoznaja pripada stoga logikoj filozofiji. To je, uostalom, u svemu onaj isti prijelaz koji je uope poznat kao priroda volje i proces da se sadraj iz subjektiviteta (kao predstavljene svrhe) prevede u opstanak ( 8). No osebujni oblik ideje i prijelaza koji se ovdje promatra jest neposredno preobraanje istog samoodreenja (jednostavnog pojma samoga) u jedno Ovo [ein Dieses] i prirodni opstanak, bez posredovanja posebnog sadraja (svrhe u postupanju). - U takozvanom ontolokom dokazu opstanku boga isto preobraanje apsolutnog pojma u bitak jest ono to je u novije vrijeme sainjavalo dubinu ideje, a to se u najnovije vrijeme prikazuje kao ono nepojmljivo - ime se, meutim, budui da je istina samo jedinstvo pojma i opstanka ( 23), odustalo od spoznavanja istine. Time to svijest razuma nema tog jedinstva u sebi i to ostaje pri rastavljanju obaju momenata istine, priznaje ona moda u ovom predmetu jo neku vjeru u ono jedinstvo. No time to se smatralo da predstava monarha sasvim pripada obinoj svijesti, razum ovdje utoliko vie ostaje pri svom rastavljanju i posljedicama koje iz toga proistiu, svojoj pameti to rezonira te porie onda da je moment posljednje odluke u dravi po sebi iza sebe (tj. u umnom pojmu) povezan s neposrednom prirodnou; odatle ponajprije slijedi sluajnost te veze, a otuda to se apsolutna razliitost onih momenata tvrdi kao ono umno slijedi, nadalje, neumnost takve veze, tako da se uz to povezuju i druge konzekvencije to naruavaju ideju drave. Dodatak. Kada se esto protiv monarha tvrdi da ono to ide preko njega zavisi od sluajnosti, kao to se dogaa u dravi, budui da monarh moe biti loe obrazovan, budui da moda nije vrijedan da stoji na njenom vrhu i da je besmisleno da jedno takvo stanje egzistira kao umno, - onda ovdje ba nije nitavna pretpostaka da se radi posebnosti karaktera. U jednoj
414
OBIAJNOST
415
savrenoj organizaciji radi se samo vrhu formalnog odluivanja, i jednom monarhu treba samo jedan ovjek koji kae Da i koji stavlja taku na I; jer vrh treba biti takav da posebnost karaktera nije ono to je od znaaja." Ono ta monarh jo ima u ovoj posljednjoj odluci jest neto to, pripada partikularitetu kojega se to ne smije ticati. Svakako mogu postojati stanja u kojima ovaj partikularitet nastupa sam, ali tada drava jo nije potpuno izobraena ili jo nije dobro konstruirana. U nekoj dobro ureenoj monarhiji, zakonu samom pripada objektivna strana, a monarh mu treba pridodati samo ono subjektivno Ja hou.
281. Oba momenta u svojem nepodijeljenom jedinstvu, posljednje bezrazlono sopstvo volje i time tako bezrazlona egzistencija, kao odreenje preputeno prirodi - ova ideja onog proizvoljnou nepokrenutoga sainjava velianstvo monarha. U tom jedinstvu lei zbiljsko jedinstvo drave, koje je samo tom svojom unutarnjom i spoljanjom neposrednou izuzeto iz mo,gunosti da bude povueno u sferu posebnosti, njene proizvoljnosti, svrha i nazora da bude izuzeto iz borbe fakcij protiv fakcij oko prijestolja, te slabljenja i razbijanja dravne sile. Pravo koje se stjee roenjem i nasljedno pravo sainjavaju temelj legitimiteta, ne kao temelj pukog pozitivnog pava, nego ujedno u ideji. - Da je vrsto utvrenim nasljeivanjem prijestolja, tj. prirodnom sukcesijom, onemoguena borba stranaka u sluaju upranjenosti prijestolja, jest strana koja je s pravom odavna uinjena vaeom za njegovu nasljednost. Ova je strana ipak samo posljedica, a uinjena razlogom, povlai velianstvo u sferu rezo33 U drugom izdanju ovo mjesto glasi: U jednoj potpunoj organizaciji drave, radi se samo vrhu formalne odluke i prirodnoj vrstini protiv strasti. Stoga se sa nepravom od monarha zahtijeva objektivno svojstvo: on treba samo da kae Da i da stavi taku na I. Jer vrh treba da bude takav da posebnost karaktera nije ono to je znaajno. Ovo odreenje monarha je umno jer je primjereno pojmu; ali budui da se ono teko moe shvatiti, esto se dogaa da se ne uvia umnost monarhije. Monarhija mora u samoj sebi biti vrsta, i ta monarh...
niranja pa ona njemu, iji je karakter ova bezrazlona neposrednost i posljednji bitak-u-sebi [Insichsein], ne daje za njegovo obrazloenje njemu imanentnu ideju drave, nego neto izvan njega, jednu od njega razliitu misao, moda dobrobit drave ili naroda. Iz takvog odreenja moe, dakako, slijediti s pomou terminusa mediusa nasljednost, ali ono doputa druge mediuse terminuse i time druge zakljuke - pa valja samo imati na umu kakvi su se zakljuci izvukli iz te dobrobiti (salut du peuple). - Stoga i smije samo filozofija misaono razmatrati to velianstvo, jer svaki drugi nain istraivanja, a ne onaj spekulativni beskonane, u sebi samoj zasnovane ideje ukida po sebi i za sebe prirodu velianstva. Lako se priinja da je izborna drava najprirodnija predstava, tj. ona je najblia plitkosti misli; budui monarh treba da se brine za stvar i interese naroda, zato bi takoer moralo biti preputeno izboru naroda kome on eli staviti u dunost brigu za svoju dobrobit, i samo iz tog stavljanja u dunost nastaje pravo upravljanja. Ovaj nazor, kao i predstave monarhu kao najviem inovniku drave, predstave ugovornom odnosu izmeu njega i naroda itd. polazi od volje kao nahoenja, njnjenja i proizvoljnosti mnogih - od odreenja koje, kao to je odavna razmotreno, u graanskom drutvu vai kao prvo ili, tavie, sebe samo eli uiniti vaeim, ali nije ni princip porodice, a jo manje drave, pa uope stoji nasuprot ideji obiajnosti. - Da je izborna drava, naprotiv, najloija institucija, proizlazi za rezoniranje ve iz posljedica koje se za nju, uostalom, pojavljuju samo kao neto mogue i vjerojatno, ali uistinu bitno lee u ovoj instituciji. Po prirodi odnosa, naime, da je u izbornoj dravi partikularna volja ona koja posljednja odluuje, ustav postaje izbornom kapitulacijom, tj. dravne vlasti na diskreciju partikularne volje, odakle proizlazi pretvaranje posebnih dravnih vlasti u privatno vlasnitvo, slabljenje i gubljenje suverentiteta drave, a time njeno unutarnje raspadanje i spoljanje ruenje. Dodatak. Ako elimo shvatiti ideju monarha, onda se ne moemo zadovoljiti time da kaemo da je Bog postavio kraljeva, jer je on napravio sve pa i ono najloije. 1 sa gledita koristi
416
OBIAJNOST
417
se ne dolazi daleko pa se uvijek nanovo mogu pokazivati nedostaci. Jednako malo pomae ako monarha posmatramo kao pozitivno pravo. Da imam vlasnitvo jest nuno ali ovaj posebni posjed je sluajan pa se onda javlja i pravo da jedan mora stajati na vrhu, ako se pravo posmatra kao apstraktno i pozitivno. Ali ovo pravo postoji po sebi i za sebe kao potreba koja se osjea i kao potreba stvari. Monarsi se ba ne odlikuju tjelesnom snagom ili duhom, a ipak milioni doputaju da oni njima vladaju. Ako sada kaemo da su ljudi dopustili da se upravlja protiv njihovih interesa, svrha, namjera, onda je ovo besmisleno jer ljudi nisu tako glupi: to je njihova potreba, to je unutarnja mo ideje koja ih same na to prisiljava protiv njihove prividne svijesti i odrava u ovom odnosu. Ako tako monarh nastupa kao vrh i kao dio ustava, onda se mora rei da jedan narod koji je pokoren, u ustavu nije identian sa knezom. Ako se u nekoj provinciji, kojom se zavladalo u ratu, dogodi ustanak, onda je to neto drugo nego pobuna u nekoj dobro organiziranoj dravi. Oni koji su porobljeni, ustankom nisu protiv njihovih kneeva, oni ne vre nikakav zloin protiv drave, jer sa gospodarom oni nisu u sklopu ideje, nisu u unutarnjoj nunosti ustava, - postoji samo ugovor a nikakav dravni savez. Je ne'suis pas votre prince, je suis votre maitre, odvratio je Napoleon izaslanicima Erfurana.
( 95 do 102) sreli, i to da se odrede kao najvia zloinstva, [kao i] posebni nain postupanja [protiv njih] ltd.*. Dodatak. Pomilovanje je oprost kazne koje ipak ne ukida pravo. Ono tavie, ostaje a pomilovani je i sada kao i prije zloinac; milost ne kazuje da on nije poinio nikakav zloin. Ovo ukidanje kazne moe se dogoditi kroz religiju jer se ono to se dogodilo moe od duha u duhu uiniti onim to se nije dogodilo. Ali ukoliko se ovo dogaa u svijetu, ono svoje mjesto ima samo u velianstvu i moe pripadati samo bezrazlonoj odluci.
283. Ono drugo to je sadrano u kneevskoj vlasti moment je posebnosti ili odreenog sadraja i njegove supsumcije pod ope. Ukoliko to pone posebno da egzistira, najvii savjetodavni poloaj i individue su ono to monarhu donose na odluivanje sadraj tekuih dravnih poslova ili zakonskih odreenja - koja postaju nuna iz opstojeih potreba - s njihovim objektivnim stranama, razlozima odluke, zakonima koji se na to odnose, okolnostima itd. Odabiranje individua za ovaj posao, kao i njihovo odstranjivanje, budui da one imaju posla s neposrednom osobom monarha, pada u njegovu neogranienu proizvoljnost. 284. Ukoliko je ono objektivno odluke, poznavanje sadraja i okolnosti, zakonski i ostali odredbeni razlozi, jedino sposobno za odgovornost, tj. za dokazivanje objektiviteta i ukoliko otuda moe pripasti savjetu koji se razlikuje od monarhove line volje kao takve, ovi su savjetodavni poloaji ili individue podloni sa* Sva tri standardna izdanja razlikuju se u zavretku ove reenice. Hoffmeister (str. 250) umjesto Verfahrungsart (nain postupanja) stavlja Verfahrensart. On, kao i Lasson (str. 235), dodaje rijei koje su stavljene u uglate zagrade sowie (kao i) i dagegen [protiv njih]. Tih umetnutih rijei nema u Glocknerovu izdanju (str. 392). - Bilj. prev.
282. Iz suvereniteta monarha proistie pravo pomilovanja zloinaca, jer samo njemu pripada ozbiljenje moi duha da uinjeno pretvori u neuinjeno te da u opratanju i zaboravljanju poniti zloinstvo. Pravo pomilovanja jedno je od najviih priznanja velianstva duha. - To pravo pripada, uostalom, primjenama ili refleksima odreenja vie sfere na jednu prethodnu. - Isto takvim primjenama pripadaju, meutim, posebne znanosti, koje svoj predmet treba da rasprave u njegovu empirijskom opsegu (usporedi 270, primjed.). - Takvim primjenama pripada takoer da se povrede drave uope, ili suvereniteta, velianstva ili linosti vladara, supsumiraju pod pojam zloinstva, s kojim smo se prije
418
OBIAJNOST
419
mo odgovornosti; ali vlastito velianstvo monarha, kao posljednji odluujui subjektivitet, uzvieno je nad svaku odgovornost za upravne postupke.
285. Trei moment kneevske vlasti tie se onoga po sebi i za sebe opega koje u subjektivnom pogledu opstoji u savjesti monarha, a u objektivnom u cjelini ustava i u zakonima; kneevska vlast pretpostavlja, utoliko druge momente, kao to i svaki od ovih pretpostavlja nju. 286. Objektivna garancija kneevske vlasti, pravne sukcesije prema nasljednosti prijestolja itd., lei u tome da isto tako kao to ova sfera ima svoju zbiljnost izdvojenu iz drugih momenata odreenih s pomou uma, imaju i druga za sebe osebujna prava i dunosti svojih odreenja. Svaki lan, odravajui se za sebe, odrava u umnom organizmu upravo time druge u njihovoj osebujnosti. Da se monarhijsku ureenje uzdiglo do nasljednosti prijestolja, utvrene prvorodstvom, tako da je ono time svedeno na patrijarhalni princip iz kojega je historijski proizalo, ali u viem odreenju kao apsolutni vrhunac organski razvijene drave, to je jedan od kasnijih rezultata povijesti, koji je za javnu slobodu i umno ureenje najvaniji, premda se, kao to je prije reeno, moda potivao, ali se esto najmanje razumijeva. Negdanje puke feudalne monarhije, kao i despocije, pokazuju stoga u povijesti tu mijenu pobuna, nasilja vladara, unutarnjih ratova, propasti kneevskih individua i dinastija, te unutarnju i spoljanju opu pusto i razaranje to iz toga proizlazi, jer je u takvom stanju dioba dravnog posla, budui da se njihov dio prenosi na vazale, pae itd., samo mehanika, pa nije
razlika u odreenju i obliku, nego je samo razlika u veoj ili manjoj vlasti. Tako odrava i stvara svaki dio, time to sebe odrava, samo sebe, te u tome ne ujedno druge, pa ima za nezavisnu samostalnost sve momente potpuno u sebi samome. U organskom odnosu, u kojemu meusobno stoje lanovi a ne dijelovi, svaki odrava druge time to on ispunjava svoju vlastitu sferu; svakome je za vlastito samoodravanje supstancijalna svrha i proizvod isto tako odranje drugih lanova. Garancije za koje se pita, bilo za uvrenje nasljednosti prijestolja, kneevske vlasti uope, za pravednost, javnu slobodu itd., jesu osiguranja s pomou institucija. Kao subjektivne garancije mogu se smatrati ljubav naroda, karakter, zakletve, vlast itd., ali im se govori ustavu, rije je objektivnim garancijama, institucijama, tj. organski ukrtenim momentima, koji se meusobno uvjetuju. Tako su javna sloboda uope i nasljeivanje prijestolja meusobne garancije i stoje u apsolutnoj vezi, jer je javna sloboda umni ustav, a nasljeivanje vladarske vlasti, kako je pokazano, moment koji lei u njegovu pojmu. b) Upravna vlast 287. Od odluke razlino je izvoenje i primjena kneevskih odluka, uope produavanje i odravanje u istom stanju onoga to je ve odlueno, opstojeih zakona, ustanova, zavoda za zajednike svrhe i si. Ovaj posao supsumcije uope obuhvaa u sebi upravna vlast, pod kojom su isto tako obuhvaene i sudske i politike vlasti, koje se neposredno odnose na ono posebno graanskog drutva, te ine vaeim opi interes u tim svrhama. 288. Zajedniki posebni interesi koji pripadaju graanskom drutvu, leei izvan po sebi i za sebe bitkujue openitosti sa27
420
OBIAJNOST
421
me drave ( 256), imaju svoju upravu u korporacijama ( 251) zajednica i ostalih zanimanja i stalea, te njihovih poglavarstava, starjeina, upravitelja i tome slino. Ukoliko su ti poslovi, za koje se oni brinu, s jedne strane, privatno vlasnitvo i interes tih posebnih sfera, pa se s te strane njihov autoritet osniva takoer na povjerenju njihovih stalekih drugova i graanstva, a s druge strane moraju ti krugovi biti podreeni viim interesima drave, utoliko e za popunjenje tih mjesta proizai openito mijeanje izbora tih interesenata i neke vie potvrde tih odreenja.
stojnika onima koji treba da im budu podreeni, njihova raznovrsnija ovisnost itd. No ova vlastita sfera moe se smatrati kao preputena momentu formalne slobode, gdje vlastito spoznavanje, zakljuivanje i izvoenje, kao i male strasti i uobraavanja imaju svoje poprite da se pokau i to utoliko vie ukoliko je za ono openitije drave manje vaan sadraj posla, koji se time kvari, manje dobro, munije obavlja itd. te ukoliko muno ili glupo staranje za takav triav posao po sebi vie stoji u direktnom odnosu prema zadovoljenju i mnjenju sebi to se iz toga crpe.
289. Pridravati se opeg interesa drave i pridravati se onoga zakonskoga u tim posebnim pravima, te svoditi ih na ono, zahtijeva staranje s pomou poslanika upravne vlasti, egzekutivnih dravnih inovnika i viih savjetodavnih, utoliko kolegijalno konstituiranih nadletava, koja se sastaju u najviim vrhovima, koji se dotiu monarha. Kako je graansko drutvo poprite individualnog privatnog interesa svih protiv svih, tako ovdje opstoji konflikt tog interesa sa zajednikim posebnim poslovima, te konflikt ovih poslova zajedno s onim interesom protiv viih gledita i naredaba drave. Duh korporacije, koji se stvara u ovlatenju posebnih sfera, prelazi u sebi samome ujedno u duh drave time to mu je drava sredstvo odravanja posebnih svrha. Ovo je tajna patriotizma graana s te strane to oni dravu znaju kao svoju supstanciju, jer ona odrava njihove posebne sfere, njihovo ovlatenje i autoritet, kao i njihovo blagostanje. U duhu korporacije, budui da on neposredno sadrava ukorijenjenost posebnoga u ope, jest utoliko dubina i snaga drave to ih ona ima u uvjerenju. Upravljanje poslovima korporacije s pomou njihovih vlastitih predstojnika - budui da oni, dodue, poznaju i imaju pred sobom svoje vlastite interese i poslove, ali nepotpunije vezu udaljenijih uvjeta i opa gledita - bit e esto nevjesto, osim to tome pridonose dalje okolnosti, npr. blii privatni dodiri i ina jednakost pred-
290. U poslu upravljanja nalazi se istovremeno podjela rada ( 198). Organizacija oblasti ima utoliko formalnu, ali teku zadau da se odozdo gdje je graanski ivot konkretan ovaj upravlja na konkretan nain, ali da je taj posao podijeljen na svoje apstraktne grane, s kojima postupaju posebne oblasti kao razliita sredita, ija se djelotvornost prema dolje, kao i u najvioj upravnoj vlasti, ponovo stapa u konkretan pregled. Dodatak. Glavna taka kojoj se radi u upravnoj vlasti je podjela poslova: ona se tie prijelaza od onog openitog u ono posebno i pojedinano a njene poslove treba razdvojiti na razliite ogranke. Ali ono to je teko jest to da se oni prema gore i prema dolje ponovo spajaju. Jer, policijska i sudska vlast, na primjer, se dodue razilaze ali se ponovo susreu u nekom poslu. Izvjetaj koji se ovdje primjenjuje esto se sastoji u tome da se imenuje dravni kancelar, predsjednik vlade, ministarski savjet, da bi se time pojednostavila vrhovna uprava. Ali time takoer sve e opet polaziti odozgo i od ministarske vlasti a poslovi e, kako se kae, biti centralizirani. Sa ovim je povezana najvea lakoa, brzina, djelotvornost za ono ta se treba dogaati za ope dravne interese. Ova uprava bila je uvedena u francuskoj revoluciji, razraena u Napoleona i danas jo postoji u Francuskoj. Tome nasuprot, Francuskoj nedostaju korporacije i komune, to znai krugovi u kojima se susreu posebni i opi interesi. U srednjem vijeku ovi su krugovi svakako dobili isuvie veliku
422
OBIAJNOST
423 293.
samostalnost, bili su drave u dravi i ponaali su se kruto kao za sebe postojee korporacije; ali ako ovo i ne mora biti sluaj, ipak se moe rei da u zajednicama lei jedinstvena snaga drava. Ovdje vlada udara na opravdane interese koje mora respektirati i ukoliko administracija takvim interesima moe biti samo korisna, ali ih mora i nadzirati, individua nalazi zatitu ostvarenja svojih prava, pa se tako njen partikularni interes povezuje sa odranjem cjeline. Od izvjesnog vremena organizacija je uvijek postavljana odozgo a ovo organiziranje je bilo glavno nastojanje, ali ono nie, ono masovno cjeline je manje ili vie lako puteno kao neorgansko; a ipak je od najvee vanosti da to postane organskim, jer samo tako je ono mo, vlast, inae je samo gomila, mnotvo rasprenih atoma. Opravdana vlast postoji samo u organskom stanju posebnih sfera. 291. Poslovi su upravljanja objektivne, za sebe po svojoj supstanciji ve odluene prirode ( 287), pa treba da se izvode i ozbiljuju s pomou individua. Izmeu poslova upravljanja i individua ne opstoji nikakva neposredna prirodna veza, individue stoga nisu odreene za njih prirodnom linou i roenjem. Kao njihovo odreenje za te poslove objektivni je moment spoznaja i dokaz njihove sposobnosti - dokaz koji dravi osigurava njenu potrebu i kao jedini uvjet ujedno svakom graaninu osigurava mogunost da se posveti opem stanju. 292. Subjektivna strana, da se ova individua izmeu vie njih kojih, budui da ovdje ono objektivno ne lei u genijalnosti (kao npr. u umjetnosti), nuno ima neodreeno vie, meu kojima davanje prvenstva nije nita apsolutno odredljivo - izabere i imenuje za neki poloaj i opunomoi za voenje jednog posla, ova veza individue i slube, kao dviju za sebe meusobno uvijek sluajnih strana, pripada kneevskoj vlasti, kao i najsuverenijoj dravnoj vlasti koja odluuje.
Posebni poslovi drave koje monarhija predaje oblastima sainjavaju jedan dio objektivne strane suvereniteta, koji se nalazi u monarhu; njihova odreena razlika isto je tako dana prirodom stvari; pa kako je djelatnost oblasti ispunjavanje dunosti, tako je njihov posao takoer pravo koje je uzeto iz sluajnosti. 294. Individua koja je suverenim aktom ( 292) vezana uz jedan slubeni poziv upuena je na svoje ispunjavanje dunosti, ono supstancijalno svog odnosa, kao na uvjet ove veze u kojoj individua kao posljedicu tog supstancijalnog odnosa nalazi imovinu i osigurano zadovoljstvo svoje posebnosti ( 264), te osloboenje svojeg spoljanjeg poloaja i slubene djelatnosti od ine subjektivne ovisnosti i utjecaja. Drava ne rauna na samovoljna, proizvoljna djela (npr. pravosue to su ga vrili vitezi lutalice), upravo zato to su proizvoljna i samovoljna, pridravajui za sebe izvoenje djela po subjektivnim nazorima, isto kao i proizvoljno neizvravanje i izvoenje subjektivnih svrha. Drugi ekstrem prema vitezu lutalici bio bi u pogledu dravne slube ekstrem dravnog sluge, koji bi bio vezan uz svoju slubu prosto po nudi, bez istinske dunosti i isto tako bez prava. - Dravna sluba zahtijeva, tavie, rtvovanje samostalnog i proizvoljnog zadovoljavanja subjektivnih svrha dajui upravo time pravo da se ono nae u djelu koje je primjereno dunosti, ali samo u njemu. U tome lei s te strane povezanost opeg i posebnog interesa, koja sainjava pojam i unutarnju vrstou drave ( 260). - Slubeniki odnos takoer nije nikakav ugovorni odnos ( 75), premda opstoji dvostruka suglasnost i izvravanje obiju strana. Slubenik nije pozvan za neko pojedinano izvravanje slube kao opunomoenik, nego stavlja u ovaj odnos glavni interes svoje duhovne i posebne egzistencije. Isto
424
OBICAJNOST
425
tako nije to po svom kvalitetu spoljanja, samo posebna stvar koju bi on imao da izvrava i koja bi njemu bila povjerena, vrijednost je jedne takve stvari kao ono unutarnje razliita od njene spoljanjosti pa se jo ne povreuje pri neizvravanju stipuliranoga ( 77). No ono to dravni slubenik treba da izvrava jest, onako kako je to neposredno, vrijednost po sebi i za sebe. Nepravo neizvravanjem ili pozitivnom povredom (postupak koji je suprotan slubi, a to su i jedno i drugo) stoga je povreda samog opeg sadraja (uspor. 95, negativno beskonani sud), a stoga prijestup ili takoer zloinstvo. - Osiguranim zadovoljavanjem posebnih potreba otklonjena je spoljanja nevolja, koja moe izazvati da se sredstva za to potrae na raun slubene djelatnosti i dunosti. U opoj dravnoj vlasti nalaze oni koji su opunomoeni za njene poslove zatitu spram druge subjektivne strane, spram privatnih strasti onih kojima se upravlja i iji se privatni interes itd. naprotiv vrijea pridavanjem vanosti onome opemu.
trola odozgo s te strane postie nepotpunije svoju svrhu, koja takoer u zajednikim interesu inovnika kao stalea koji se zbija protiv potinjenih i protiv pretpostavljenih, moe nai tekoe, ije otklanjanje - naroito kod uglavnom inae jo nesavrenih institucija - zahtijeva i opravdava vie mijeanje suvereniteta (kao npr. Fridrika II u ozloglaenom sluaju Mllera Arnolda). 296. No da nestrastvenost, pravednost i blagost ponaanja postane obiajem, stoji u vezi djelomice s direktno obiajnosnim* i misaonim obrazovanjem, koje s onim to uvjebavanje takozvanih znanja predmetima te sfere - potrebna poslovna vjeba, zbiljski rad itd. - ima u sebi mehanikoga, odrava ravnoteu; veliina je drave glavni moment kojim se isto tako slabi vanost porodinih i drugih privatnih veza, kao to i osveta, mrnja i druge takve strasti postaju nemonije i time tuplje; u bavljenju s velikim interesima, koji opstoje u velikoj dravi, propadaju za sebe te subjektivne strane i stvara se navika opih interesa, nazora i poslova. 297. lanovi uprave i dravni inovnici sainjavaju glavni dio srednjeg stalea, kojemu pripada obrazovana inteligencija i pravna svijest mase jednog naroda. Da taj srednji stale ne zauzme izolirani poloaj neke aristokracije, i da obrazovanje i vjetina ne postanu sredstvom proizvoljnosti i gospodstva, postie se institucijom suvereniteta odozgo prema dolje i pravima korporacije odozdo prema gore. Tako se nekad pravosue, iji je objekt vlastiti interes svih individua, pretvorilo u instrument dobitka i gos* U originalu...Sitte... hngt mit der...sittlichen. Ovdje je takoer vidljivo zato sam sittlich prevodio kao obiajnosno, a ne, kako je kod nas uobiajeno, udoredno, ili ak, to je suprotno Hegelovu shvaanju tog pojma a prema tome i neispravno, moralno. - Bilj. prev.
295. Osiguranje drave i upravljaa spram zloupotrebe vlasti od strane oblasti i njihovih inovnika lei, s jedne strane, neposredno u njihovoj hijerarhiji i odgovornosti a, s druge strane, u ovlatenju zajednica, korporacija, s pomou kojih se spreava mijeanje subjektivne proizvoljnosti u vlast, koja je povjerena inovnicima, te s pomou kojih se u pojedinanom ponaanju nedovoljna kontrola odozgo dopunjava odozdo. U ponaanju i obrazovanju inovnika nalazi se taka gdje zakoni i odluke uprave dotiu pojedinanost, dobivajui vaenje u zbiljnosti. To je, dakle, mjesto od kojeg zavisi zadovoljstvo i povjerenje graana prema upravi, kao i izvravanje ili slabljenje i spreavanje njenih namjera s te strane da osjeaj i uvjerenje, vrstu i nain izvoenja isto tako lako visoko cijene koliko i sam sadraj onoga to treba da se izvede, sadraj koji ve za sebe moe sadravati teret. U neposrednosti i linosti tog doticaja lei da kon-
426
OBICAJNOST
427
podarenja time to se poznavanje prava sakrilo u uenost i strani jezik, a poznavanje pravnog postupka u zamreni formalizam. Dodatak. U srednjem staleu kojemu pripadaju dravni slubenici, jest svijest drave i istaknuto obrazovanje. Stoga on ini i njen temeljni stub u odnosu na pravinost i inteligenciju. Drava u kojoj ne postoji srednji stale, stoga jo ne stoji ni na kakvom visokom stupnju. Tako je, na primjer, u Rusiji koja ima jednu robovsku masu i drugu koja vlada. Jedan od glavnih interesa drave jest da se obrazuje ovaj srednji stale, ali ovo se moe dogoditi samo u organizaciji koja je onakva kakvu smo je vidjeli, naime pomou ovlatenja posebnih krugova koji su relativno nezavisni, i kroz jedan svijet slubenika ija se samovolja lomi na onima koji su ovlateni na taj nain. Djelovanje prema opem pravu i navika ovog djelovanja je posljedica suprotnosti koju obrazuju za sebe samostalni krugovi. c) Zakonodavna vlast 298. Zakonodavna vlast tie se zakona kao takvih ukoliko potrebuju dalje odreivanje, te unutarnjih poslova koji su po svom sadraju posve openiti. Ova je vlast sama dio ustava, koji joj je pretpostavljen, a utoliko po sebi i za sebe lei izvan njenog direktnog odreivanja, ali se dalje razvija u usavravanju zakona i u progresivnom karakteru opih upravnih poslova. Dodatak. Ustav mora po sebi i za sebe biti na vrstom tlu na kojemu stoji zakonodavna vlast i on stoga ne mora biti tek sainjen. Ustav dakle jest, ali on isto tako bitno postaje, to znai, on napreduje u obrazovanju. Ovo napredovanje jedno je mijenjanje koje je neupadljivo i nema formu promjene. Kad je, na primjer, imovina kneeva i njihovih porodica u Njemakoj najprije bila privatno dobro i kada se, pak, bez borbe i otpora pretvorila u dravno dobro, to znai u dravnu imovinu, to je dolo otuda to su kneevi osjetili potrebu nedjeljivosti dobara i to su
zahtijevali garanciju za nju od pokrajina i pokrajinskih skuptina i tako je upleli u nain postojanja imovine nad kojom sad vie nisu imali dispoziciju. Na slian nain je ranije car bio sudac i lutao je carstvom izriui pravo. Kroz puko prividno napredovanje obrazovanja postalo je krajnje nuno da car sve vie i vie ovu sudaku slubu preputa drugima, pa se tako napravio prelaz sudske vlasti od osobe kneza na kolegije. Tako je, dakle, dalje obrazovanje nekog stanja prividno mirno i neprimjetno. Nakon dugog vremena ustav na ovaj nain dolazi do jednog posve drugog stanja nego ranije. 299. Ovi se predmeti u pogledu individue odreuju poblie s dvije strane: a) kakvu korist one imaju s pomou drave i to imaju da uivaju i ) to one njoj treba da ine. Pod onim su obuhvaeni privatnopravni zakoni uope, prava zajednica i korporacija i sasvim openite ustanove, te indirektno ( 298) cjelina ustava. No ono to treba da se ini moe se samo time to se to reducira na novac kao egzistentnu opu vrijednost stvari i djela, odrediti na pravedan nain i ujedno tako da posebni poslovi i slube koje moe da izvri pojedinac idu posredovanjem njegove proizvoljnosti. to je predmet opeg zakonodavstva i to treba da bude preputeno odreenju administrativnih oblasti i reguliranju uprave uope, dade se, dodue, openito tako razlikovati da u prvo pripada samo ono to je po sadraju posve openito, zakonska odreenja, a u drugo posebnost, te vrsta i nain egzekucije. No to razlikovanje nije potpuno odreeno ve zbog toga to zakon, da bi bio zakon a ne puka zapovijest uope (kao: ne ubij, uspor. s bilj. k 140, s. 131. itd.), mora u sebi biti odreen; ali to je on odreeniji, utoliko se njegov sadraj vie pribliava sposobnosti da se takav kakav jest izvri. Meutim, odreenje koje bi ilo tako daleko ujedno bi zakonima dalo empirijsku stranu koja bi u zbiljskom izvravanju morala biti podvrgnuta promjenama, to bi nakodilo karakteru zakona. U samom organskom jedinstvu dravnih vlasti lei da je to
428
OBIAJNOST
429
jedan duh koji utvruje ono ope, te da ga on dovodi i izvodi do njegove odreene zbiljnosti. - U dravi prije svega moe udariti u oi da od mnogih vjetina, dobara, djelatnosti, talenata i beskonano raznolikih ivih moi, koje u njima lee i koje su ujedno povezane s uvjerenjem, drava ne zahtijeva neko direktno izvravanje, nego trai za sebe samo jednu mo, onu to se javlja kao novac. - Djela koja se odnose na obranu drave od neprijatelja pripadaju tek dunosti idueg odjeljka. No uistinu novac nije posebna mo pored drugih, nego je on njihova openitost, ukoliko one sebe proizvode u spoljanjost opstanka, u kojoj se mogu shvatiti kao stvar. Samo na ovom najspoljanijem vrhuncu mogua je kvantitativna odreenost i time pravednost i jednakost djela. - Platon daje u svojoj Dravi da starjeine dodjeljuju individue posebnim staleima i da im odreuju njihove posebne poslove (uspor. 185. bilj.); u feudalnoj monarhiji morali su vazali isto tako izvravati neodreene slube, ali takoer u njihovoj posebnosti, npr. sudsko zvanje itd.; radovi na Orijentu, u Egiptu za ogromne arhitekture itd. isto su tako posebnog kvaliteta itd. Tim odnosima nedostaje princip subjektivne slobode da je supstancijalno injenje individue, koja je u takvim poslovima, po svom sadraju, ionako posebnost, posredovano njenom posebnom voljom; - pravo koje je mogue samo s pomou zahtjeva izvravanja u obliku ope vrijednosti i koje je osnov to je prouzrokovao taj preobraaj. Dodatak. Dvije strane ustava odnose se na prava i poslove individua. to se tie poslova, oni se gotovo svi reduciraju na novac. Vojna dunost sada je gotovo jedini lini posao. U ranijim vremenima ono konkretno individua daleko vie se uzimalo u obzir a one su pozivane na rad prema njihovoj umjenosti. Kod nas drava kupuje ono to joj treba a ovo se najprije moe pojaviti kao apstraktno, mrtvo i bezduno, pa moe izgledati kao da bi drava pala budui da se zadovoljava apstraktnim poslovima. Ali u principu nove drave lei to da je sve to individua ini, posredovano njenom voljom. Ali pravednost jednakosti moe daleko bolje biti ostvarena novcem. Onaj ko je talentiran bio bi inae vie oporezovan nego onaj ko talenta nema, kada bi se radilo konkretnoj sposobnosti. Sada je, pak, upravo
time na vidjelo stavljen respekt pred subjektivnom slobodom da se nekoga moe uzeti u onome u emu on moe biti uzet. 300. U zakonodavnoj su vlasti kao totalitetu prije svega djelotvorna dva druga momenta: monarhijski, kao onaj kojemu pripada najvia odluka - upravna vlast kao savjetodavni moment, s konkretnim poznavanjem i pregledom cjeline u njenim mnogostrukim stranama i zbiljskim naelima, koja su se u tome ustalila, kao i s poznavanjem potreba poglavito dravne vlasti, - konano staleki element. Dodatak. Pogrenim shvatanjima drave pripada i to da se lan vlade, kao to ini konstituirajua skuptina, eli iskljuiti od zakonodavnih tijela. U Engleskoj ministri moraju biti lanovi parlamenta a ovo je ispravno utoliko to lanovi vlade trebaju stajati u vezi a ne u suprotnosti sa zakonodavnom vlau. Predstava takozvane nezavisnosti vlasti u sebi nosi temeljnu zabludu nezavisne vlasti ipak trebaju ograniavati jedna drugu. Ali kroz ovu nezavisnost ukida se jedinstvo drave, koje treba zahtijevati prije svega. 301. Stalekom je elementu odreenje da opa stvar ne samo po sebi nego i za sebe, tj. da u njoj doe do egzistencije moment formalne slobode, javna svijest kao empirijska openitost nazora i misli mnogih. Izraz: mnogi oznauje empirijsku openitost ispravnije nego onaj uobiajeni: svi. Jer ako e se rei da se po sebi razumije kako se prije svega pod tim svi, u najmanju ruku, nije mislilo na djecu, ene itd., onda se time jo vie po sebi razumije da nije trebalo upotrebljavati sasvim odreen izraz: svi, gdje je rije jo neemu sasvim neodreenome. - Uope krui tako neizrecivo mnogo
OBICAJNOST
431
neispravnih i krivih predstava i izreka narodu, ustavu i staleima da bi bila uzaludna muka htjeti ih prikazati, raspraviti i ispraviti. Predstava koju prosta svijest prije svega obino ima pred sobom nunosti ili korisnosti konkurencije stalea otprilike je prvenstveno ta da bi poslanici iz naroda, ili ak narod, najbolje morali razumjeti ono to njemu najbolje slui, i da on nesumnjivo ima najbolju volju za to najbolje. to se tie prvoga, to je mnogo vie sluaj da rije narod, ukoliko se njome oznauje poseban dio lanova jedne drave, izraava dio koji ne zna to hoe. Znati to se hoe, te, jo vie, to hoe po sebi i za sebe bitkujua volja, um, jest plod dublje spoznaje i uvida, to upravo nije stvar naroda. - Jamstvo, koje u staleima lei za ono ope najbolje i za javnu slobodu, ne nalazi se, kad se malo razmisli, u njegovu posebnom uvidu - jer najvii dravni inovnici imaju nuno dublji i sveobuhvatniji uvid u prirodu ustanova i potreba drave, kao i veu vjetinu i naviku za te poslove, pa mogu bez stalea initi ono najbolje, kao to takoer na stalekim skuptinama neprestano moraju initi najbolje - nego ono lei djelomice, dakako, u nekom dodatku uvida poslanika, poglavito u djelovanje inovnika koji stoje podalje od nadzora viih mjesta i naroito u prijekim i specijalnim potrebama i oskudicama to ih imaju pred sobom u konkretnom zoru, a djelomice da se u onom djelovanju to ga dovodi sa sobom cenzura mnogih, i to javna cenzura koju treba oekivati, ve unaprijed upotrijebi najbolji uvid u poslove i planove, koje treba predoiti pa da se urede u skladu samo s najistijim motivima - prinuda, koja je isto tako djelotvorna za same lanove stalea. No to se tie posebno dobre volje stalea za ono ope dobro, ve je gore ( 272, primjed.) primijeeno da pripada nazoru oloa, stajalitu onoga negativnoga uope, da se kod uprave pretpostavlja zla ili manje dobra volja; - pretpostavka koja bi ponajprije, ako bi trebalo da se na nju odgovori u istom obliku, imala za posljedicu rekriminaciju da su stalei, budui da proizlaze iz pojedinanosti, privatnog stajalita i posebnih interesa, skloni da upotrijebe svoju djelatnost za te interese na tetu opih interesa, jer su, naprotiv, drugi momenti dravne vlasti ve za sebe postavljeni na stajalite drave i posveeni opoj
svrsi. to se, prema tome, uope tie garancije koja naroito treba da lei u staleima, i svaka druga dravna institucija dijeli to s njima da bude garancija javne dobrobiti i umne slobode, a medu njima opstoje insititucije kao to su suverenitet monarhov, nasljednost prijestolja, sudsko ustrojstvo itd., u kojima ta garancija lei jo u mnogo jaem stupnju. Osebujno pojmovno odreenje stalea valja stoga traiti u tome to u njima subjektivni moment ope slobode, vlastiti uvid i vlastita volja sfere, koja je u ovom prikazu nazvana graanskim drutvom, poinje egzistirati u odnosu prema dravi. Da je ovaj moment odreenje ideje razvijene do totaliteta, ova unutarnja nunost, koja se ne smije zamijeniti sa spoljanjom nunou i korisnou, slijedi, kao svuda, iz filozofskog gledita. Dodatak. Poloaj uprave prema staleima ne treba biti bitno neprijateljski, a vjera u nunost ovog neprijateljskog odnosa tuna je zabluda. Uprava nije nikakva partija kojoj je suprotstavljena druga, tako da bi obje trebale mnogo izgubiti i iscrpiti se, a ako neka drava doe u jedno takvo stanje onda je to nesrea i ne moe se raunati kao zdravlje. Nadalje, poreze koje odobravaju stalei ne treba smatrati poklonom koji se daje dravi, nego oni se odobravaju kao ono najbolje samih onih koji daju pristanak. Ono ta sainjava osebujni znaaj stalea jeste da drava time stupa u subjektivnu svijest naroda i da poinje sudjelovati u njoj. 302. Promatrani kao posredni organ, stalei stoje, s jedne strane, izmeu uprave uope i, s druge strane, naroda razluenoga u posebne sfere i individue. Njihovo odreenje zahtijeva od njih isto tako smisao i uvjerenje drave i uprave, kao i interesa posebnih krugova i pojedinaca. Taj poloaj ima ujedno znaenje posrednitva, koje je zajedniko sa organiziranom upravnom vlasti, da se ni kneevska vlast ne pojavi izolirana i time kao puka vladarska mo i proizvoljnost, niti da se izoliraju posebni interesi zajednica, korporacija i individua, ili jo vie, da pojedinci ne bi doli do toga da predstavljaju mnotvo i gomilu, a time
432
GEORG WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
OBIAJNOST
433
do neorganskog mnjenja i htijenja i puke masovne vlasti protiv organske drave. Najvanijim logikim uvidima pripada da jedan odreeni moment koji, stojei u suprotnosti, ima poloaj ekstrema prestaje to biti time to je on ujedno sredina pa je organski moment. Kod predmeta koji se ovdje promatra utoliko je vanije da se istakne ova strana, jer najeim, ali najopasnijim predrasudama pripada da se stalei predstavljaju s gledita suprotnosti spram vlade, kao da bi to bio njihov bitni poloaj. Organski, tj. primljen u totalitet, staleki se element pokazuje samo s pomou funkcije posredovanja. Time je sama suprotnost sniena na privid. Kad se ona ne bi, ukoliko se pojavljuje, ticala samo povrine, nego kad bi zbiljski bila supstancijalna suprotnost, tada bi drava poela propadati. Znak da protivurjeje nije ove vrste, proizlazi po prirodi stvari na taj nain ako se njegovi predmeti ne tiu bitnih elemenata dravnog organizma, nego specijalnih i sporednijih stvari, a strast, koja se ipak vezuje uz taj sadraj, postaje stranarstvom zbog prosto subjektivnog interesa, moda zbog viih dravnih poloaja. Dodatak. Ustav je bitno sistem posredovanja. U despotskim dravama gdje postoje samo kneevi i narod, narod djeluje, ako djeluje, kao razarajua masa protiv organizacije. Ali nastupajui organski, gomila svoje interese proima na nain koji je primjeren pravu i poretku. Ako, naprotiv, ovo sredstvo ne postoji, onda e ono sebe - iskazivanje mase uvijek biti divlje. U despotskim dravama despot stoga potuje narod, a njegov bijes pogaa uvijek samo okolinu. U njoj narod takoer plaa samo male dabine koje se u jednoj ustavnoj dravi daju vlastitom svijeu naroda. Ni u jednoj zemlji se ne plaaju tolike dabine kao upravo u Engleskoj. 303. Opem staleu, koji se poblie daje na slubu upravljanja, neposredno je odreenje da ono ope ima za svrhu svoje bitne
djelatnosti; u stalekom elementu zakonodavne vlasti dolazi privatni stale do politikog znaenja i djelotvornosti. On se stoga pri tome ne moe pojaviti ni kao puka nerazluena masa niti kao mnotvo razrijeeno njegove atome, nego kao ono to on ve jest, naime stale koji je razliit s obzirom na supstancijalni odnos i koji se osniva na posebnim potrebama i radu kojim se one namiruju ( 201 i dalje). Samo se tako u tom pogledu istinski vezuje ono u dravi zbiljsko posebno uz ope. To se ne slae s jednom drugom uobiajenom predstavom da bi se privatni stale, budui da se u zakonodavnoj vlasti uzdie do uea u opoj stvari, morao kod toga pojaviti u obliku pojedinaca, bilo to da biraju zamjenike za tu funkciju, bilo da ak svaki treba da kod toga dade jedan glas. Ovaj atomistiki, apstraktni nazor nestaje ve u porodici, kao i graanskom drutvu, gdje se pojedinac pojavljuje samo kao lan neega opega. A drava je bitno organizacija takvih lanova koji su za sebe krugovi, i u njoj ne treba nijedan momenat da se pokae kao neorgansko mnotvo. Mnogi kao pojedinci, to se rado razumijeva pod narodom, jesu dakako neki skup, ali samo kao mnotvo - neoblikovana masa, ije bi gibanje i djelanje upravo time bilo samo elementarno, bezumno, divlje i strano. im se u pogledu ustava jo uje kako on govori narodu, toj neorganskoj cjelokupnosti, moe se ve unaprijed znati da se mogu oekivati samo openitosti i krive deklamacije. - Predstava koja u onim krugovima ve opstojee zajednice - gdje one stupaju u ono politiko, tj. na stajalite najvie konkretne openitosti - opet razrjeuje u mnotvo individua upravo time rastavlja meusobno graanski i politiki ivot, pa stavlja ovaj, tako rei, u zrak, jer bi njegova baza bila samo apstraktna pojedinanost proizvoljnosti i mnjenja, dakle ono sluajno, a ne jedan po sebi i za sebe vrsti i opravdani temelj. - Premda su u predstavama takozvanih teorija stalei graanskog drutva uope i stalei* u politikom znaenju daleko razdvojeni, jezik je ipak jo zadrao to sjedinjenje, koje je prije i onako opstojalo.
* Misle se stalei i skuptina. - Bilj. prev.
434
OBIAJNOST
435
304.
Razliku stalea, koja opstoji ve u preanjim sferama, sadrava politiko-staleki element ujedno u svom vlastitom odreenju. Njegov isprva apstraktni poloaj, naime poloaj ekstrema empirijske openitosti spram kneevskog ili monarhijskog principa uope - u kojemu** jedino lei mogunost suglasnosti, a prema tome isto tako mogunost neprijateljskog suprotstavljanja - taj apstraktni poloaj postaje samo na taj nain umnim odnosom (zakljukom, usporedi bilj. uz 302) to njegovo posrednitvo poinje da egzistira. Kako sa strane kneevske vlasti upravna vlast ( 300) ve ima to odreenje, tako mora takoer sa strane stalea jedan njihov moment biti okrenut prema odreenju da bitno egzistira kao moment sredine. 305. Jedan od stalea graanskog drutva sadrava princip koji je za sebe podoban da se konstituira u taj politiki odnos, naime u stale prirodne obiajnosti, ija je baza porodini ivot, i s obzirom na subzistenciju, zemljini posjed, te tako s ovim zajedniko, s obzirom na njegovu posebnost, htijenje, koje na sebi poiva, i prirodno odreenje, koje u sebi sadrava kneevski element. 306. Za politiki poloaj i znaenje on se poblie kosntituira ukoliko je njegova imovina isto tako nezavisna od dravne imovine kao i od nesigurnosti zanata, od poude za dobitkom i promjenljivosti posjeda uope - kako od blagonaklonosti upravne moi tako i od blagonaklonosti gomile, pa ak ukoliko je i protiv vlastite proizvoljnosti utvrena time da za to odreenje pozvani lanovi tog stalea nemaju pravo drugih graana, dijelom
** Tj. u apstraktnom poloaju. - Bilj. red.
da slobodno disponiraju cijelim svojim vlasnitvom, dijelom da ga po jednakosti ljubavi prema djeci znadu kao prijelazno na njih; - imovina postaje tako neotuivo, majoratom optereeno nasljedno dobro. Dodatak. Ovaj stale ima htijenje koje postoji vie za sebe. U cijelosti se stale posjednika dobara razlikuje na njegov obrazovani dio i na seljaki stale. Uz to, objema staleima je suprotstavljen stale zanata kao ovisan od potrebe i upuen na nju, i opi stale kao bitno ovisan od drave. Sigurnost i vrstina ovog stalea moe biti jo uveana institucijom majorata koja je, pak, poeljna samo u politikom pogledu jer je s time za politiku svrhu povezana jedna rtva, da bi prvoroeni mogao nezavisno da ivi. Utemeljenje majorata lei u tome da drava ne treba da rauna samo na puku mogunost uvjerenja nego na neto to je nuno. Uvjerenje sada svakako nije povezano sa imovinom ali relativno nuna povezanost je u tome da onaj ko ima samostalnu imovinu nije ogranien vanjskim okolnostima i tako moe nastupati neometano i raditi za dravu. Ondje gdje u tome nedostaju politike institucije, ustanovljavanje i potpomaganje majorata nije nita drugo nego lanac koji je stavljen slobodi privatnog prava kojoj mora pristupiti ili politiki smisao ili koja ide ususret svom ponitenju.
307.
Pravo ovog dijela supstancijalnog stalea na taj je nain, dodue, s jedne strane utemeljeno na prirodnom principu porodice, ali ovaj je ujedno tekim rtvama preokrenut za politiku svrhu, ime je ovaj stale bitno upuen na djelatnost za tu svrhu, i zbog toga takoer, bez sluajnosti nekog izbora, roenjem pozvan i ovlaten za to. Time on ima vrsti supstancijalni poloaj izmeu subjektivne proizvoljnosti ili sluajnosti obaju ekstrema, i kako on (vidi preanji ) u sebi nosi usporedbu momenta kneevske vlasti, tako, uostalom, s drugim ekstremom takoer dijeli iste potrebe i ista prava, te tako postaje ujedno oslonac prijestolja i drutva.
28*
434
OBIAJNOST
435
304.
Razliku stalea, koja opstoji ve u preanjim sferama, sadrava politiko-staleki element ujedno u svom vlastitom odreenju. Njegov isprva apstraktni poloaj, naime poloaj ekstrema empirijske openitosti spram kneevskog ili monarhijskog principa uope - u kojemu** jedino lei mogunost suglasnosti, a prema tome isto tako mogunost neprijateljskog suprotstavljanja - taj apstraktni poloaj postaje samo na taj nain umnim odnosom (zakljukom, usporedi bilj. uz 302) to njegovo posrednitvo poinje da egzistira. Kako sa strane kneevske vlasti upravna vlast ( 300) ve ima to odreenje, tako mora takoer sa strane stalea jedan njihov moment biti okrenut prema odreenju da bitno egzistira kao moment sredine. 305. Jedan od stalea graanskog drutva sadrava princip koji je za sebe podoban da se konstituira u taj politiki odnos, naime u stale prirodne obiajnosti, ija je baza porodini ivot, i s obzirom na subzistenciju, zemljini posjed, te tako s ovim zajedniko, s obzirom na njegovu posebnost, htijenje, koje na sebi poiva, i prirodno odreenje, koje u sebi sadrava kneevski element. 306. Za politiki poloaj i znaenje on se poblie kosntituira ukoliko je njegova imovina isto tako nezavisna od dravne imovine kao i od nesigurnosti zanata, od poude za dobitkom i promjenljivosti posjeda uope - kako od blagonaklonosti upravne moi tako i od blagonaklonosti gomile, pa ak ukoliko je i protiv vlastite proizvoljnosti utvrena time da za to odreenje pozvani lanovi tog stalea nemaju pravo drugih graana, dijelom
** Tj. u apstraktnom poloaju. - Bilj. red.
da slobodno disponiraju cijelim svojim vlasnitvom, dijelom da ga po jednakosti ljubavi prema djeci znadu kao prijelazno na njih; - imovina postaje tako neotuivo, majoratom optereeno nasljedno dobro. Dodatak. Ovaj stale ima htijenje koje postoji vie za sebe. U cijelosti se stale posjednika dobara razlikuje na njegov obrazovani dio i na seljaki stale. Uz to, objema staleima je suprotstavljen stale zanata kao ovisan od potrebe i upuen na nju, i opi stale kao bitno ovisan od drave. Sigurnost i vrstina ovog stalea moe biti jo uveana institucijom majorata koja je, pak, poeljna samo u politikom pogledu jer je s time za politiku svrhu povezana jedna rtva, da bi prvoroeni mogao nezavisno da ivi. Utemeljenje majorata lei u tome da drava ne treba da rauna samo na puku mogunost uvjerenja nego na neto to je nuno. Uvjerenje sada svakako nije povezano sa imovinom ali relativno nuna povezanost je u tome da onaj ko ima samostalnu imovinu nije ogranien vanjskim okolnostima i tako moe nastupati neometano i raditi za dravu. Ondje gdje u tome nedostaju politike institucije, ustanovljavanje i potpomaganje majorata nije nita drugo nego lanac koji je stavljen slobodi privatnog prava kojoj mora pristupiti ili politiki smisao ili koja ide ususret svom ponitenju.
307.
Pravo ovog dijela supstancijalnog stalea na taj je nain, dodue, s jedne strane utemeljeno na prirodnom principu porodice, ali ovaj je ujedno tekim rtvama preokrenut za politiku svrhu, ime je ovaj stale bitno upuen na djelatnost za tu svrhu, i zbog toga takoer, bez sluajnosti nekog izbora, roenjem pozvan i ovlaten za to. Time on ima vrsti supstancijalni poloaj izmeu subjektivne proizvoljnosti ili sluajnosti obaju ekstrema, i kako on (vidi preanji ) u sebi nosi usporedbu momenta kneevske vlasti, tako, uostalom, s drugim ekstremom takoer dijeli iste potrebe i ista prava, te tako postaje ujedno oslonac prijestolja i drutva.
28*
436
GEORG Y/ILHELM FRIEDRICH HEGEL
OBIAJNOST
437
308. U drugom dijelu stalekog elementa pripada pokretna strana graanskog drutva, koja moe, spoljanje zbog mnotva njegovih lanova, ali bitno zbog prirode njihova odreenja i zaposlenja, nastupiti s amo s pomou poslanika. Ukoliko su ovi opunomoeni od graanskog drutva, neposredno je jasno da graansko drutvo to ini kao ono to ono jest - dakle ne kao atomistiki ralanjeno na pojedince, koji se ne okupljaju bez daljeg odranja na jedan as samo za neki pojedinani i privremeni akt, nego kao ralanjeno u svoje ionako konstituirane zadruge, opine i korporacije, koje na taj nain dobivaju politiku vezu. U njihovu ovlatenju za takvo izaslanstvo, koje saziva kneevska vlast, kao i u ovlatenju prvog stalea da se pojavi ( 307), nalazi egzistencija stalea i njihove skuptine konstituiranu, osebujnu garanciju. Da svaki pojedini treba da uestvuje u vijeanju i rjeavanju u opim poslovima drave, jer su oni svi lanovi drave, a njeni su poslovi poslovi svih, u kojima oni imaju pravo da budu sa svojim znanjem i voljom - ta predstava, koja je demokratski element bez ikakvog umnog oblika htjela postaviti u dravni organizam, koji je to samo s pomou takvog oblika, tako je bliska zato to ona ostaje pri apstraktnom odreenju da se bude lan drave, a povrno miljenje dri se apstrakcije. Umno promatranje, svijest ideje, jest konkretno, pa se utoliko poklapa s istinskim praktikim smislom, koji sam nije nita drugo nego umni smisao, smisao ideje - ali koji ipak ne valja zamijeniti pukom poslovnom rutinom i horizontom neke ograniene sfere. Konkretna je drava u svoje posebne krugove ralanjena cjelina; lan drave jest lan jednog takvog stalea; samo u tom svom objektivnom odreenju moe on u dravi doi u obzir. Njegovo ope odreenje uope sadrava dvostruki moment, da bude privatna osoba, te, kao onaj koji misli, da bude isto tako svijest i htijenje onoga opega; ova svijest i htijenje, meutim, samo tada nisu prazni, nego ispunjeni i zbiljski ivi ako su ispunjeni posebnou - a ova je posebni stale i odreenje; ili: individua jest rod, ali ona ima svoju imenentnu opu zbiljnost
kao najblii rod. - Svoje zbiljsko i ivo odreenje za ono ope postie ona otuda ponajprije u svojoj sferi korporacije, opine itd. ( 251), pri emu joj je ostalo otvoreno da svojom vjetinom stupi u svaku korporaciju za koju se osposobi, pod to spada takoer i opi stale. Druga pretpostavka, koja lei u predstavi da svi treba da uestvuju u dravnim poslovima, pretpostavka da se, naime, svi razumiju u te poslove, jest isto tako neslana kao to se ona, bez obzira na to, esto moe uti. No u javnom je mnjenju (vidi 316) svakome otvoren put da ispolji i trai pravo za svoje subjektivno miljenje opemu.
309. Budui da se izaslanstvo alje za savjetovanje i rjeavanje opim poslovima, smisao mu je da se, s pomou povjerenja, odrede za nj takve individue koje se bolje razumiju u te poslove nego poslanici, kao i to da ne trae pravo za posebni interes jedne opine, korporacije, protiv opeg interesa, nego uglavnom za ovaj potonji. Stoga nije njihov odnos da budu mandatari koji su opunomoeni ili koji prenose instrukcije, utoliko manje ukoliko je odreenje zbora da bude iva skuptina, koja se meusobno obavjetava i uvjerava, te zajedniki savjetuje. Dodatak. Ako se uvodi reprezentacija onda u tome lei to da se pristajanje ne treba dogoditi preko svih nego preko opunomoenika, jer pojedinac vie ne konkurira kao beskonana osoba. Reprezentacija se temelji na povjerenju; ali povjerenje je neto drugo nego kad ja kao ovaj dajem svoj glas. Majoritet glasova je isto tako protivan naelu da u onom ta me mora obavezivati, ja kao ovaj trebam biti prisutan. Povjerenje prema nekom ovjeku imamo tako to se njegov uvid smatra takvim da on sa mojom stvari postupa kao sa svojom stvari po svom najboljem znanju i savjesti. Princip pojedinane subjektivne volje, dakle, otpada, jer se povjerenje tie stvari, naela nekog ovjeka, njegovog ponaanja, njegovog djelovanja njegovog konkretnog smisla uope. Zato se radi tome da onaj ko stupa u staleki element, ima jedan karakter, jedan uvid ijednu volju koja odgo-
438
OBIAJNOST
439
vara njegovoj zadai da bude pozvan opim poslovima. Ne radi se, naime, tome da individua dolazi do rijei kao apstraktno pojedinana, nego da se njeni interesi uine vaeim u jednoj skuptini u kojoj se razmatra ono openito. Da bi izaslanik ovo ispunio i prenio, potrebna je garancija biraa.
ito ako se neki od tih poslova vre besplatno, a direktno s obzirom na staleki posao ako lanovi ne primaju plau.
311. Izaslanstvu koje polazi od graanskog drutva nadalje je smisao da poslanici poznaju njegove potrebe, tekoe, posebne interese i da njima samima pripadaju. Budui da ono po prirodi graanskog drutva polazi od njegovih razliitih korporacija ( 308), a jednostavni nain ovog toka nije smetan apstrakcijama i atomistikim predstavama, izaslanstvo ispunjava neposredno ono gledite, a biranje je ili uope neto suvino, ili se reducira na neznatnu igru mnjenja i proizvoljnosti. Sam po sebi pokazuje interes da se meu poslanicima nalaze individue za svaku posebnu veliku granu drutva, npr. za trgovinu, za tvornice itd., koje ju temeljito poznaju pa joj sami pripadaju; - u predstavi praznog neodreenog biranja preputena je ta vana okolnost samo sluajnosti. Svaka takva grana ima, meutim, spram druge isto pravo da bude reprezentirana. Ako se poslanici smatraju kao reprezentanti, onda to ima organski umni smisao samo u tom sluaju ako nisu reprezentanti pojedinaca, nego mnotva, reprezentanti jedne od bitnih sfera drutva, reprezentanti njegovih velikih interesa. Time reprezentiranje takoer nema vie to znaenje da jedan bude na mjestu nekoga drugoga, nego je sam interes u svom reprezentantu zaista prisutan, kao to je reprezentant tu za svoj vlastiti objektivni element. - biranju s pomou mnogo pojedinaca moe se jo primijetiti da nuno, naroito u velikim dravama, nastupa ravnodunost spram davanja svog glasa, koji u mnotvu ima neznatan uinak, pa se oni koji imaju pravo glasa, ma kako im veliali i visoko pripisivali to pravo, ne pojavljuju na glasanju - tako da iz takve institucije, naprotiv, slijedi suprotnost njenog odreenja, a izbor pada u vlast malobrojnih, jedne stranke, dakle posebnog, sluajnog interesa, koji je upravo trebalo neutralizirati.
310. Garancija svojstava i uvjerenja, koja odgovaraju toj svrsi jer nezavisna imovina zahtijeva svoje pravo ve u prvom dijelu stalea - pokazuje se kod drugog dijela, koji proizlazi iz pokretnog i promjenljivog elementa graanskog drutva, naroito po zbiljskom voenju poslova u poglavarskim ili dravnim slubama steenom i djelom potvrenom uvjerenju, vjetini i poznavanju ustanova i interesa drave te time obrazovanom i iskuanom poglavarskom razumijevanju i razumijevanju drave. Subjektivno mnjenje po sebi lako nalazi zahtjev takve garancije ako je, s obzirom na takozvani narod, uinjen nepotrebnim, tavie, moda ak utvrdljivim. No drava ima kao svoje odreenje ono to je objektivno, a ne subjektivno mnjenje i njegovo samopovjerenje; individue mogu za nju biti samo ono to je kod njih objektivno spoznatljivo i iskuano, a ona kod ovog dijela stalekog elementa utoliko vie treba da pazi ukoliko ovaj ima svoj korijen u interesima i poslovima koji su upravljeni na ono posebno, gdje sluajnost, promjenljivost i proizvoljnost imaju svoje pravo da se pokau. - Spoljanji uvjet, izvjesna imovina, pojavljuje se, uzeta prosto za sebe, kao jednostrani ekstrem spoljanjosti spram drugoga, isto tako jednostranoga samo subjektivnog povjerenja i mnjenja biraa. Jedan, kao i drugi sainjava u svojoj apstrakciji kontrast spram konkretnih svojstava, koja su potrebna za savjetovanje dravnim poslovima i koja su sadrana u odreenjima to su naznaena u 302. - Ionako je pri izboru za poglavarstvene i druge slube zadruga i opina svojstvo imovine ve sfera gdje je ona mogla izvriti svoje djelovanje, naro-
440
OBIAJNOT
441
312. Od dvije strane koje su sadrane u stalekom elementu ( 305, 308) iznosi svaka na vijeanje posebnu modifikaciju, a kako osim toga jedan moment ima osebujnu funkciju posredovanja unutar tih sfera, i to izmeu onih koje egzistiraju, to za taj moment proizlazi i odvojena egzistencija, staleka se skuptina tako dijeli u dvije komore.
315. Otvaranje te prilike za upoznavanje ima tu openitiju stranu da javno mnjenje tako tek dolazi do istinskih misli i do uvida u stanje i pojam drave i njezine poslove, a tek na taj nain do sposobnosti da tome razumnije sudi; zatim da takoer upozna i potuje poslove, talente, vrline i okretnost dravnih oblasti i inovnika. Kao to ti talenti u takvoj javnosti dobivaju snanu priliku za razvoj i poprite visoke asti, tako je ona opet lijek spram uobraenosti pojedinaca i gomile, te sredstvo obrazovanja za njih, i to jedno od najznatnijih. Dodatak. Javnost stalekih skuptina jedan je veliki pozorini prizor koji izvrsno obrazuje graane a narod u njemu najee upoznaje ono istinito svojih interesa. U pravilu vlada pretstava da svi ve znaju ta bi bilo dobro za dravu i da to u stalekoj skuptini samo dolazi do rijei, ali se uistinu dogaa upravo suprotno: tek tu se razvijaju vrline, talenti, spretnosti, koje treba da slue kao obrasci. Takve skuptine su svakako optereujue za ministre koji sami moraju biti spremni na vic i obdareni rjeitou da bi predusreli napade koji su ovdje usmjereni protiv njih; ali javnost je ipak najvee sredstvo obrazovanja za dravne interese uope. U jednom narodu gdje se ovo zbiva, pokazuje se jedna posve drugaija ivotnost u odnosu na dravu u kojoj nema staleke skuptine ili koja nije javna. Tek upoznavanjem svakog od njihovih koraka, skuptine su povezane sa onom irinom javnoga mnijenja, pa se pokazuje da je ono to neko kod kue sa svojom enom ili prijateljima uobraava, neto drugaije od onoga ta se dogaa u velikoj skuptini gdje jedna visprenost prodire drugu. 316. Formalno, subjektivna sloboda da pojedinci kao takvi imaju i ispoljavaju svoje vlastite sudove, mnjenja i savjete opim poslovima javlja se u zajednitvu, koje se zove javno mnjenje. Ono po sebi i za sebe ope, supstancijalno i istinito vezano je u tome sa svojom suprotnou, onim za sebe osebujnim i po-
313. Tim razdvajanjem ne samo da zrelost odluke s pomou veine instancija postaje sigurnija pa se odstranjuje sluajnost raspoloenja momenta, kao sluajnost koja moe da primi odluku veinom broja glasova, nego staleki element naroito manje dolazi u priliku da stoji direktno nasuprot upravi, ili u sluaju da se posredniki moment takoer nalazi na strani drugog stalea, vanost se njegova nazora utoliko pojaava ukoliko se pojavljuje kao nestranakiji, a suprotnost tog stalea kao neutralizirana.
314. Budui da institucija stalea nije odreenje da se s pomou nje poslu drave po sebi najbolje posavjetuje i zakljuuje s koje strane oni sainjavaju samo neki prirataj ( 301), nego kako se njihovo razlino odreenje sastoji u tome da u njihovu suznanju, suradnji i suodluivanju opim poslovima, s obzirom na lanove graanskog drutva koji ne uestvuju u upravi, postigne svoje pravo moment formalne slobode, zato prije svega moment opeg znanja dobiva svoje proirenje javnou stalekih raspravljanja.
442
OBIAJNOST
443
sebnim mnjenja mnogih; ta je egzistencija stoga opstojee protivurjeje sebi samoj, spoznavanje kao pojava: bitnost isto tako neposredno kao i nebitnost. Dodatak. Javno mnijenje je neorganski nain kako se ono to misli i hoe jedan narod, moe spoznati. Ono to se zbilja ini vaeim u dravi, svakako se mora postii na organski nain, a ovo je sluaj u ustavu. Ali u svim vremenima javno mnijenje je bila velika mo a to je posebno u naem vremenu u kojemu princip subjektivne slobode ima ovu vanost i znaaj. Ono ta sada treba da vai vie ne vai pomou sile, manje kroz naviku i obiaje, ali svakako kroz uvid i razloge. 317. Javno mnjenje sadrava stoga u sebi vjene supstancijalne principe pravednosti, istinski sadraj i rezultat itavog ustava, zakonodavstva i opeg stanja uope, u obliku zdravog ljudskog razuma, kao obiajnosne osnove koja prolazi kroz sve u liku predrasuda, kao to sadrava i istinske potrebe i ispravne tendencije zbiljnosti. - Ujedno kao to ovo unutranje stupa u svijest, dolazei do predstave u opim stavovima, djelomice za sebe, djelomice u svrhu konkretnog rezoniranja dogaajima, propisima i odnosima drave, te osjeanim potrebama, tako nastupa itava sluajnost mnjenja, njegovo neznanje i preokretanje, krivo poznavanje i prosuivanje. Budui da se pri tome radi svijesti osebujnosti nazora i poznavanja, to je neko mnjenje to osebujnije to je loiji njegov sadraj; jer ono loe jest ono u svom sadraju posve posebno i osebujno, dok je umno, naprotiv, po sebi i za sebe ope, a osebujnost ono u emu mnjenje sebi neto uobraava. Stoga ne valja smatrati za razliitost subjektivnih nazora ako se jednom kae: Vox populi, vox dei; a drugi put (kod Ariosta,* npr.):
* Ili kod Goethea [Poslovice] Zuschlagen kann die Masse, Da ist sie respektabel; Urteilen gelingt ihr miserabel. .Doslovan prijevod: Udarati zna masa Tu je ona respektabilna Suenje joj jadno uspijeva.
Che'l Volgare ignorante ogn' un riprenda parli piu di quel che meno intenda.34 Oboje lei osobito u javnom mnjenju; budui da su u njemu tako neposredno ujedinjeni istina i beskonana zabluda, to se ili jedno ili drugo ne uzima istinski ozbiljno. ini se da je teko razlikovati to se uzima ozbiljno; a tako e i doista biti ukoliko se drimo neposrednog ispoljavanja javnog mnjenja. Budui da je, meutim, supstancijalitet ono njegovo unutarnje, samo se on uzima istinski ozbiljno; ali on se ne moe iz njega spoznati, nego se upravo zato to je supstancijalitet spoznaje samo iz sebe i sam za sebe. Koliko se god u ono to se misli unijelo strasti i kako se god ozbiljno tvrdilo ili napadalo i osporavalo, to nije nikakav kriterij za ono emu se doista, radi; ali ovo mnjenje bi se najmanje dalo sloiti u tome da njegova ozbiljnost nije nita ozbiljno. - Jedan je veliki duh 35 postavio pitanje za javni odgovor: da li je doputeno varati narod. Moralo se odgovoriti da se narod ne da prevariti u pogledu svojeg supstancijalnog temelja, biti, i odreenog karaktera svog duha, ali u pogledu naina kako on duh zna i kako po tom nainu prosuuje svoje postupke, dogaaje itd. - biva od samoga sebe prevaren. Dodatak. Princip modernog svijeta zahtijeva da se, ono to svako treba da prizna, njemu pokazuje kao neto opravdano. Ali osim toga svako jo hoe da ima pravo iznijeti svoje miljenje i imati uspjeha. Ako je on izvrio svoju dunost, to znai odrao rije, onda on po ovom zadovoljenju svoga subjektiviteta ak puno podnosi. U Francuskoj se sloboda govora uvijek inila daleko manje opasnom nego utnja, jer utnja proizvodi strah da emo ono to imamo protiv neke stvari zadrati u sebi, dok rasuivanje sadri izlaz i zadovoljenje prema onoj strani na kojoj, uostalom, stvar lake moe razvijati svoj tok.
34 Orlando furioso XXVIII, 1: Da narod neznalica kudi svakog /I najee govori onome u ta se najmanje razumije. - Prim. njem. izd. 35 Fridrih Veliki.; Nagradno pitanje Berlinske akademije 1778, koje je podstakao d'Alamber
444
OBIAJNOST
445
318. Javno mnjenje zasluuje stoga da se isto tako potuje kao i da se prezire, ovo potonje zbog njegove konkretne svijesti i ispoljavanja, ono prvo zbog njegova bitnog osnova, koji se, vie ili manje pomuen, u onom konkretnom samo priinja. Budui da javno mnjenje u sebi nema mjerilo razlikovanja ni sposobnosti da supstancijalnu stranu u sebi uzdigne do odreenog znanja, nezavisnost od njega prvi je formalni uvjet za neto veliko i umno (u zbiljnosti kao i u znanosti). Ovo moe, sa svoje strane, biti sigurno da e se javno mnjenje kasnije s njime pomiriti, priznati ga i uiniti jednom od svojih predrasuda. Dodatak. U javnom mnjenju je sve, i ono loe i ono istinito, ali, nai u njemu ono istinito stvar je velikog ovjeka. Onaj ko kae i ispunjava ono to njegovo vrijeme hoe i iskazuje, veliki je ovjek vremena. On ini ono to je unutarnje i bit vremena, on je ozbiljuje, - i ko ne razumije da javno mnjenje, onako kako ga ovdje-ondje uje, nije za prezir, nikad nee postii ono veliko.
319. Sloboda javnog priopivanja (ije je sredstvo, tampa, ispred drugoga usmenog govora, ima prednost po dalekosenom doticanju, dok, naprotiv, zaostaje iza njega po ivosti) - zadovoljavanje onog zajedljivog nagona da se kae i da se kazalo svoje mnjenje direktno je zatieno policijskim i pravnim zakonima i propisima, koji njegove pretjeranosti djelomice spreavaju, a djelomice kanjavaju; indirektno je, pak, zatieno u nekoenju koje se naroito osniva na umnosti ureenja, vrstoi uprave, a zatim takoer i javnosti stalekih skuptina - na ovome posljednjemu, ukoliko se u tim skuptinama izrie valjan i obrazovan uvid u interese drave a preputa drugima da kau ono manje znaajno, oduzima im se uglavnom mnjenje da bi takvo kazivanje bilo od osobite vanosti i uinka: ali nadalje u ravnodunosti i preziru spram plitkog i pakosnog govorenja u koje se nuno uskoro srozava.
Definirati slobodu tampe kao slobodu da se govori i pie to se hoe, bilo bi paralelno tome kao da se sloboda uope oznai kao sloboda da se ini to se hoe. - Takvo govorenje pripada jo sasvim neobrazovanoj sirovosti i povrnosti predstavljanja. Uostalom, po prirodi stvari nije nigdje sluaj da se formalizam tako uporno dri i da se tako malo dade pouiti kao u ovoj materiji. Jer predmet je ono najprolaznije, najposebnije, najsluajnije mnjenja u beskonanoj raznolikosti sadraja i obrata; iznad direktnog pozivanja na krau, umorstvo, bunu itd. lei umjetnost i obrazovanje oitovanja, koje se za sebe pojavljuje kao posve ope i neodreeno, ali dijelom ujedno skriva jedno sasvim odreeno znaenje, a dijelom povezano je s konzekvencijama koje nisu doista izraene i za koje ne samo da se ne moe odrediti to da li su ispravno izvedene nego ni to da li je u onom izjavljivanju trebalo da budu sadrane. Ova neodredljivost grae i oblika ne da da zakoni tome postignu onu odreenost koja se zahtijeva od zakona, pa ini od suda, budui da ovdje prijestup, nepravda, povreda imaju najposebniji najsubjektivniji lik, ujedno posve subjektivnu odluku. Osim toga je povreda upravljena na misli, mnjenje i volju drugih i oni su element u kojemu se ona ozbiljuje; ali ovaj element pripada slobodi drugih, i otuda ovisi njima da li je postupak, koji oteuje, zbiljski in. - Spram zakona moe se stoga isto tako pokazati njihova neodreenost kao to se za izjavu mogu iznai obrati i oblikovanja izraza, ime se zaobilaze zakoni ili tvrdi da su sudaka odluka subjektivan sud. Nadalje se moe nasuprot tome, ako se izjavljivanje smatra inom koji povreuje, ustvrditi da to nije in, nego isto tako samo mnjenje i miljenje kao samo kazivanje; tako se u jednom dahu iz pukog subjektiviteta sadraja i oblika, iz beznaajnosti i nevanosti pukog mnjenja i kazivanja, zahtijeva njegova nekanjivost, pa se upravo za ovo mnjenje kao za moje, i to najduhovnije vlasnitvo, i za kazivanje kao za izjavljivanje i upotrebljavanje ovog mog vlasnitva zahtijeva visoko potovanje i panja! - Ono supstancijalno, meutim, jest i ostaje da su zloinstva greke s najraznolikijim stupnjevima: povreda asti individua uope, kleveta, pogrda, preziranje uprave, njenih slubenika i inov-
446
OBIAJNOST
447
nika, naroito kneeve osobe, ruganje zakonima, pozivanje na pobunu itd. Vea neodredljivost to je takvi postupci dobivaju elementom u kojemu su izjavljeni ne ukida onaj njihov supstancijalni karakter, pa ima stoga samo za posljedicu da subjektivno tlo na kojemu su oni izvreni odreuje i prirodu i lik reakcije; ovo tlo prijestupa upravo je ono koje u reakciji, bilo ona odreena kao policijsko spreavanje ili kao naroita kazna, ini subjektivitet nazora, sluajnost i si. nunou. Formalizam je ovdje, kao i uvijek, prionuo uz to da iz pojedinanih strana koje pripadaju spoljanjoj pojavi i iz apstrakcija koje on odatle crpe mudrovanjem ukloni supstancijalnu i konkretnu prirodu stvari. - Znanosti ipak, budui da se one, ako su, naime, inae znanosti, isto tako ne nalaze na tlu mnjenja i subjektivnih nazora, kao to se ni njihovo prikazivanje ne sastoji u umijeu obrata, aluzija, polovinih izraza i skrivanja, nego u nedvosmislenom, odreenom i otvorenom izraavanju znaenja i smisla - ne potpadaju pod kategoriju onoga to sainjava javno mnjenje ( 316). - Uostalom, budui da su inteligencija, naela, mnjenja drugih, kako je maloprije primijeeno, element u kojemu nazori i njihove izjave kao takvi postaju izvren postupak i poinju zbiljski da egzistiraju, ova strana postupka, njeno istinsko djelovanje i opasnost za individue, drutvo i dravu (usporedi 218), zavisi i od kakvoe tog tla, kao to je iskra baena na hrpu baruta od sasvim drukije opasnosti nego baena na vrstu zemlju, gdje netragom nestaje. - Kako otuda znanstvena izjava ima svoje pravo i svoje osiguranje u svojoj grai i sadraju, nepravo izjave takoer moe postati osigurano, ili u najmanju ruku biti podnoeno u preziranju u koje je ono sebe prebacilo. Jedan dio takvih, za sebe takoer zakonski kanjivih prijestupa moe doi na raun one Nemezine* vrste koju je prisiljena da vri unutarnja nemo, to se osjea pritisnuta nadmonim talentima i vrlinama, kako bi spram takve nadmoi dola do same sebe i vlastitoj nitavnosti ponovo pribavila samosvijest, kao to su rimski vojnici svojim imperatorima u trijumfalnom ulasku, za surovu slubu i poslunost, a naroito zato to
* Nemeza - boica osvete. - Bilj. prev.
se njihovo ime nije ubrajalo u onu ast, porugljivim pjesamama izigravali bezazleniju Nemezu, pa su se s njima stavljali u neku vrstu ravnotee. Ona loa i pakosna Nemeza liava se svog efekta preziranjem pa se time, kao i publika koja sainjava jedan krug oko takvog posla, ograniava na beznaajnu zluradost i vlastito prokletstvo, to ga ima u sebi. 320. Subjektivitet koji se kao razrjeenje opstojeeg dravnog ivota najspoljanjije pojavljuje u mnjenju i rezoniranju, koje hoe da uini vaeom svoju sluajnost i koje upravo tako sebe rui, istinski je zbiljan u svojoj protivnosti, subjektivitetu kao identinom sa supstancijalnom voljom, koji sainjava pojam kneevske vlasti i koji, kao idealitet cjeline, jo nije do sada stekao svoje pravo i poeo da opstoji. Dodatak. Subjektivitet smo ve jednom posmatrali kao vrh drave u monarhu. Druga strana je ona u kojoj se subjektivitet pokazuje samovoljno u javnom mnjenju kao spoljanjoj pojavi. Subjektivitet monarha po sebi je apstraktan, ali on treba biti neto konkretno i kao takvo idealitet koji se izliva preko cjeline. Drava mira je tamo gdje postoje sve grane graanskog ivota, ali ovo postojanje imaju jedna pored druge i jedna izvan druge, proizilazeci iz ideje cjeline. Ovo proizilaenje mora doi do pojave i kao idealitet cjeline.
//. Suverenitet prema vani 321. Suverenitet prema unutra je taj idealitet utoliko ukoliko su momenti duha i njegove zbiljnosti, drave, razvijeni u svojoj nunosti i ukoliko opstoje kao njegovi lanovi. No duh kao u
448
OBIAJNOST
449
slobodi beskonano negativni odnos prema sebi je upravo tako bitno bitak-za-sebe. [Fr-sich-sein], koji je opstojeu razliku u sebe primio, pa je time iskljuiv. Drava ima u ovom odreenju individualitet koji je bitno kao individua, a u suverenu je kao zbiljska neposredna individua ( 279). 322. Individualitet kao iskljuivi bitak-za-sebe pojavljuje se kao odnos prema drugim dravama, od kojih je svaka samostalna spram drugih. Budui da u toj samostalnosti bitak-za-sebe zbiljskog duha opstoji, on je prva sloboda i najvia ast njihova naroda. Oni koji govore eljama neke ukupnosti, koja sainjava jednu vie ili manje samostalnu dravu, te ima vlastiti centar - eljama da se izgubi ovo sredite i njegova samostalnost da bi s nekim drugim sainjavala jednu cjelinu, znaju malo prirodi ukupnosti i samoosjeaju koji ima narod u svojoj nezavisnosti. - Prva vlast u kojoj drave povijesno nastupaju jest zato ova samostalnost uope, premda je i sasvim apstraktna pa nema nikakav dalji unutarnji razvoj; stoga pripada ovoj izvornoj pojavi da na njenom vrhu stoji individua, patrijarh, plemenski poglavar itd. 323. U opstanku pojavljuje se tako ovaj negativni odnos drave spram sebe kao odnos neega drugoga prema neemu drugome i kao da bi ono negativno bilo neto spoljanje. Egzistencija ovog negativnog odnosa ima stoga lik nekog dogaaja i isprepletenosti sa sluajnim dogaajima koji dolaze spolja. No ona je njegov najvii vlastiti moment - njegova zbiljska beskonanost, kao idealitet svega konanoga u njemu - strana u kojoj supstancija, kao apsolutna mo spram svega pojedinanoga i posebnoga, spram ivota, vlasnitva i njegovih prava, kao i spram daljih krugova, dovodi njihovu nitenost do opstanka i svijesti.
324. Ovo odreenje, kojim su interes i pravo pojedinca postavljeni kao moment koji nestaje, jest ujedno ono pozitivno, naime, njihova ne sluajnog i promjenljivog, nego po sebi i za sebe bitkujueg individualiteta. Ovaj odnos i njegovo priznanje otuda je njihova supstancijalna dunost - dunost da se, u opasnosti i rtvovanje svog vlasnitva i ivota, bez obzira na njihovo mnjenje i na sve ono to je po sebi obuhvaeno u opsegu ivota - odri ovaj supstancijalni individualitet, nezavisnost i suverenitet drave. Veoma je pogreno kad se pri zahtijevanju tog rtvovanja drava promatra samo kao graansko drutvo, a kao njena konana svrha samo osiguranje ivota i vlasnitva individua; jer to se osiguranje ne postie rtvovanjem onoga to treba da se osigura; - naprotiv. - U naznaenome lei obiajnosti moment rata, koji ne valja smatrati kao apsolutno zlo i kao puku spoljanju sluajnost, koja, prema tome, ima sama svoj sluajni razlog u bilo emu; u strastima vlastodraca ili naroda, u nepravednostima itd., uope u neemu to ne treba da bude. Onome to je od prirode sluajno dogaa se ono sluajno, i upravo ta sudba upravo jest, prema tome, nunost, kao to uope pojam i filozofija ine da gledite puke sluajnosti iezne, pa u njoj, kao prividu, spoznaju njenu bit, nunost. Nuno je da se ono konano, posjed i ivot, postavlja kao ono sluajno, jer je to pojam onoga konanoga. Ova nunost ima, s jedne strane, lik prirodne sile, a sve konano je smrtno i prolazno. No u obiajnosnom biu, dravi, oduzeta je prirodi ova sila, a nunost je uzdignuta do djela slobode, do neega obiajnosnoga; - ona prolaznost postaje prelaenjem, koje se eli, a negativitet, koji lei u osnovu, supstancijalnim vlastitim individualitetom obiajnosne biti. - Rat kao stanje u kojemu ispraznost prolaznih dobara i stvari postaje ozbiljna, ispraznost koja inae obiava biti neka spasonosna fraza, jest na taj nain moment u kojemu idealitet posebnoga dobiva svoje pravo i postaje zbiljnost; - on ima vie znaenje da s pomou njega, kao to sam to jednom dru29 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
OBIAJNOST
451
gom prilikom" izrazio, drava odrava obiajnosno zdravlje naroda u njihovoj indiferenciji spram uvrivanja konanih odreenja, kao to kretanje vjetrova uva more od trulea u koji bi ga stavilo trajno mirovanje, kao to bi i narode stavio u nj trajni ili ak vjeni mir. - Da to je to, uostalom, samo filozofska ideja, ili kao to se obiava drukije izraziti, opravdanje providnosti, a da je za zbiljske ratove potrebno jo jedno drugo opravdanje, tome kasnije. - Da su jedan te isti idealitet onaj koji ratu dolazi na vidjelo kao da u nekom sluajnom odnosu lei prema spolja, i onaj po kojemu su unutranje dravne moi organski momenti cjeline, javlja se u povijesnoj pojavi, izmeu ostaloga, u liku da su sretni ratovi sprijeili unutranje nemire i uvrstili unutranju dravnu mo. Pojave koje upravo ovamo pripadaju jesu: da narodi koji ne ele podnijeti ili koji se boje suvereniteta prema unutra bivaju od drugih podjarmljeni, pa su se s toliko manje uspjeha i asti potrudili za svoju nezavisnost to su manje mogli doi prema unutra do prvog ureenja dravne vlasti (njihova je sloboda umrla od straha pred umiranjem); - da drave koje nemaju garancije svoje samostalnosti u svojoj oruanoj moi, nego u drugim pogledima (kao npr. drave koje su prema susjedu nesrazmjerno male), mogu opstojati uz unutarnje ureenje koje za sebe ne bi jamilo ni mir spram unutra ni spram spolja itd. Dodatak. U miru se graanski ivot vie iri, sve sfere se uauruju a to je za dugi period jedno propadanje ljudi; njihove partikularnosti postaju sve vre i okotavaju. Ali zdravlju pripada jedinstvo tijela, a ako dijelovi u sebi postaju kruti, onda je smrt tu. Vjeni mir se esto zahtijeva kao ideal u koji bi ovjeanstvo moralo dospjeti, Kant je tako predlagao jedan savez vladara koji bi trebalo izgladiti sporove drava, a Sveta alijansa je imala namjeru da bude otprilike takav institut. Samo drava je individua a u individualitetu je bitno sadrana negacija. Ako se, dakle, jedan broj drava i uini porodicom, onda ovo udruenje kao individualitet mora sebi kreirati jednu suprotnost i proizvesti neprijatelja. Narodi iz ratova ne izlaze samo ojaani
** U: O znanstvenim obradama prirodnog prava svez. 2, tamo lako odstupanje od doslovnog teksta. - Bilj. njem. izd.
nego nacije koje su u sebi nesnoljive, ratom prema vani dobivaju mir u onom unutarnjem. Kroz rat je vlasnitvo svakako ugroeno, ali ova realna nesigurnost nije nita drugo nego kretanje koje je nuno. Sa propovjedaonice ujemo kako se mnogo govori nesigurnosti, tatini i nepostojanosti vremenskih stvari, ali svako pri tom misli, ma kako bio pogoen: ja u ipak zadrati ono moje. Ali ako ova nesigurnost sada zbiljski dolazi do rijei u formi husara sa sjajnim sabljama, i ako je to ozbiljno, onda se ona ganuta okrepa due koja je sve pretskazala, okree tome da baci kletvu na osvajae. Ali uprkos tome, ratovi se vode tamo gdje lee u prirodi stvari; drave ponovo provaljuju a govorkanje postaje nijemo pred ozbiljnim ponavljanjima povijesti. 325. Budui da je rtvovanje za individualitet drave supstancijalni odnos svih i time opa dunost, ono ujedno smo, kao jedna strana idealiteta spram realiteta posebnog opstojanja, postaje jednim posebnim odnosom, pa je njemu posveen jedan vlastiti stale, stale hrabrosti. 326. Meusobne razmirice izmeu drava mogu imati kao predmet bilo koju posebnu stranu njihova odnosa; posebni dio koji je posveen obrani drave i ima svoje glavno odreenje za te razmirice. Ukoliko, meutim, drava kao takva, njena samostalnost, doe u opasnost, dunost poziva sve njene graane na njenu obranu. Ako je tako cjelina postala mo, pa je iz svog unutarnjeg ivota u sebi istrgnuta prema napolje, onda time obrambeni rat prelazi u osvajaki rat. Da oruana sila drave, redovna vojska, i odreenje za posebni posao njene obrane postane staleom, jest ista nunost kojom drugi posebni momenti, interesi i poslovi, postaju brakom, zanatskim, dravnim, trgovinskim itd., staleima. Rezoniranje koje, vrludajui po razlozima amo29
452
OBIAJNOST
453
tamo, razmatra veu prednost ili veu tetnost uvoenja redovne vojske, a mnjenje se rado odluuje za ovo potonje, jer je tee shvatiti pojam stvari nego pojedinane i spoljanje strane, a zatim, jer se interesi i svrhe posebnosti (trokovi sa svojim posljedicama, veim nametima itd.) u svijesti graanskog drutva vie cijene nego ono to je po sebi i za sebe nuno, to na taj nain vai samo kao sredstvo za one interese i svrhe posebnosti. 327. Hrabrost je za sebe formalna vrlina, jer je ona najvia apstrakcija od svih posebnih svrha, posjeda, uitka i ivota u slobodi, ali. ona je ova negacija na spoljanji zbiljski nain, pa pospoljavanje, kao ispunjenje, nije po sebi samome duhovne prirode, ne moe unutarnje uvjerenje biti ovaj ili onaj razlog, pa ni njegov zbiljski rezultat takoer ne moe biti za sebe, nego samo za druge. Dodatak. Vojniki stale je stale openitosti kojemu pripada odbrana drave i koji ima dunost da do egzistencije dovede idealitet po sebi, to znai da sebe rtvuje. Hrabrost je svakako razliita. Odvanost ivotinje, razbojnika, hrabrost radi asti, viteka hrabrost, jo nisu prave forme. Istinska hrabrost obrazovanih naroda je spremnost na rtvovanje u slubi drave, tako da individua ini samo jednog meu mnogima. Ne lina odvanost nego ukljuivanje u ono openito jeste ono to je ovdje vano. U Indiji je pet stotina ljudi pobijedilo dvadeset hiljada koji nisu bili sposobni, ali koji nisu bili raspoloeni da djeluju povezano u jedinstvu sa drugim. 328. Sadraj hrabrosti kao uvjerenje lei u istinski apsolutnoj konanoj svrsi, suverenitetu drave; - zbiljnost te konane svrhe, kao djelo hrabrosti, postaje posredovanjem predanosti osobne zbiljnosti. Taj lik sadrava stoga otrinu najviih suprot-
nosti: odricanje samo, ali kao egzistenciju slobode; najviu samostalnost bitka za sebe, ija je egzistencija ujedno u mehaninosti nekog spoljanjeg reda i slube - potpunu poslunost i odbacivanje vlastitog mnjenja i rezoniranja, dakle odsutnost vlastitog duha, i najintenzivniju opsenu trenutnu prisutnost duha i odlunosti - najneprijateljskije, a pri tome najosobnije postupanje protiv individua, pri potpuno ravnodunom, tavie, dobrom raspoloenju spram njih kao individua. Staviti ivot na kocku, dakako da je vie nego samo bojati se smrti, ali po tome je to puko negativno, i nema stoga za sebe nikakvog odreenja i vrijednosti; - ono pozitivno, svrha i sadraj, daje tek znaenje toj odvanosti; razbojnici, ubojice, sa svrhom koja je zloinstvo, pustolov sa svrhom koju je u svom mnjenju sebi stvorio itd. imaju takoer onu odvanost da stave ivot na kocku. - Princip modernog svijeta, misao i ono ope, dao je hrabrosti vii lik, tako da se ini da je njeno ispoljavanje mehanikije i kao da nije in ove posebne osobe, nego samo kao in lana cjeline - isto tako da se ona ne priinja kao upravljena protiv pojedinih osoba, nego protiv neprijateljske cjeline uope, dakle osobna odvanost priinja se kao neosobna. Onaj je princip zato pronaao vatreno oruje, pa nije neko sluajno pronalaenje tog oruja izmijenilo prosto osobni lik hrabrosti u apstraktniji. 329. Spoljnja je usmjerenost drave u tome to je ona individualni subjekt. Njen odnos prema drugima pripada kneevskoj vlasti, kojoj stoga neposredno i jedino pripada da zapovijeda oruanom moi, da odrava odnose s drugim dravama putem poslanika itd., da zakljuuje rat i mir i druge ugovore. Dodatak. U gotovo svim evropskim zemljama individualni vrh je kneevska vlast koja se brine za odnose prema vani. Tamo gdje su staleki ustavi moe se postaviti pitanje, ne bi li rat i mir trebali zakljuivati stalei, a u svakom sluaju, da li e oni zadrati svoj uticaj naroito u pogledu novanih sredstava. U
454
OBIAJNOST
455 331.
Engleskoj, na primjer, ne moe se voditi nikakav nepopularan rat. Ali ako se misli da su kneevi i kabineti podreeni strasti vie nego skuptine, i stoga tee da odluku ratu i miru stave u ruke skuptina, onda se mora rei da esto cijele nacije vie nego njihovi kneevi mogu biti oduevljene i ostraene. U Engleskoj je narod vie puta navaljivao na rat i u izvjesnoj mjeri prinudio ministre da ga vode. Pittova popularnost dola je otuda to je on znao pogoditi ono to je nacija tada htjela. Tek kasnije je rashlaivanje ovdje proizvelo svijest tome da je rat bio beskoristan i nepotreban i da je zapoet bez prorauna sredstava. Drava, osim toga nije u odnosu samo sa jednim nego sa mnogim; a ozbiljenja odnosa postaju tako delikatna da se mogu obavljati samo sa vrha.
Narod kao drava je duh u svojoj supstancijalnoj umnosti i neposrednoj zbiljnosti, stoga apsolutna mo na zemlji; neka je drava, dakle, spram druge u suverenoj samostalnosti. Da bude kao takva za drugu, tj. da bude od nje priznata, jest njeno prvo apsolutno pravo. No to je pravo ujedno samo formalno, pa je zahtjev tog priznanja drave, prosto to je ona drava, apstraktan. Da li je ona tako doista neto to po sebi i za sebe bitkuje, zavisi od sadraja, ustava, stanja, a priznanje kao ono koje sadrava identitet obaju poiva isto tako na nazoru i volji druge. Kao to pojedinac nije zbiljska osoba bez relacije prema drugim osobama ( 71 i inae), isto tako ni drava nije zbiljska individua bez odnosa prema drugim dravama ( 322). Legitimitet jedne drave i poblie njene kneevske vlasti, ukoliko je drava okrenuta prema vani, s jedne je strane odnos koji se odnosi sasvim prema unutra (jedna drava ne treba da se mijea u unutranje poslove druge drave) - a s druge strane, mora se on isto tako bitno upotpuniti priznavanjem drugih drava. No to priznanje zahtijeva garanciju da drava takoer treba da priznaje druge koje nju treba da priznaju, tj. da e ih potivati u njihovoj samostalnosti, a utoliko njima ne moe biti ravnoduno to se zbiva u njenoj unutranjosti. ak se postavlja pitanje, npr. kod nomadskog naroda, uope kod takvoga koji stoji na niem stupnju kulture, ukoliko se on moe smatrati dravom. Religiozno gledite (nekad kod idovskog naroda, muhamedanskih naroda) moe sadravati jo jedno dublje suprotstavljanje, to ne doputa opi identitet koji pripada priznavanju. Dodatak. Kad je Napoleon prije mira kod Campoformia rekao: Francuska Republika ne treba nikakvo priznavanje, kao to ni Sunce nema potrebu da bude priznato, onda u ovim rijeima ne lei nita vie nego upravo snaga egzistencije koja ve sa sobom nosi jamstvo priznavanja a da ono i nije izgovoreno.
B. Spoljanje pravo drave
330.
Spoljanje pravo drave polazi od odnosa samostalnih drava; ono to u njemu jest po sebi i za sebe dobiva stoga oblik onoga treba da (Sollen), jer na razliitim suverenim voljama poiva da je ono zbiljsko. Dodatak. Drave nisu privatne osobe nego potpuno samostalni totaliteti po sebi, pa se tako njihov odnos postavlja drugaije nego puko moralni i privatnopravni. esto se drave ele imati privatnopravno i moralno, ali kod privatnih osoba poloaj je takav da one iznad sebe imaju sud koji realizira ono to je prvo po sebi. Sada dodue neki dravni odnos treba biti pravan i po sebi, ali u svjetovnosti ono po sebi bivstvujue treba da ima i vlast. Budui da sada ne postoji nikakva vlast koja odluuje protiv drave to je pravo po sebi, i koja ozbiljuje ovu odluku, onda se u ovom odnosu mora uvijek ostati kod trebanja. Odnos drava je odnos samostalnosti koje se meusobno stipuliraju; ali ujedno stoje iznad ovih stipulacija.
456
OBIAJNOST
457 334.
332. Neposredna zbiljnost u kojoj se drave jedna spram druge specificira se u mnoge odnose, ije odreenje proizlazi iz obostrane samostalne proizvoljnosti, pa time ima formalnu prirodu ugovora uope. Graa je tih ugovora ipak beskonano manje raznolika nego u graanskom drutvu, u kojemu pojedinci u najmnogostrukijem pogledu stoje u meusobnoj ovisnosti, dok su, naprotiv, samostalne drave cjeline koje se prvenstveno u sebi zadovoljavaju.
Stoga se spor drava, ukoliko posebne volje ne nau sporazum, moe odluiti samo ratom. No koje povrede - koje mogu lako i mnogo puta nastupiti na svom vrlo irokom podruju i pri mnogostranim odnosima svojih pripadnika - valja smatrati odreenim raskidom ugovora ili povredom priznanja i asti, ostaje neto po sebi neodredljivo, jer jedna drava svoju beskonanost i ast moe staviti u svaku od svoje pojedinanosti, pa je utoliko vie sklona toj razdraljivosti ukoliko se jedan snani individualitet dugim unutarnjim mirom vie nagoni na to da sebi potrai i stvori grau djelovanja prema napolje.
333. Naelo je meunarodnog prava, kao opeg prava koje po sebi i za sebe treba da vai izmeu drava, za razliku od posebnog sadraja pozitivnih traktata, da treba da se odravaju traktati na kojima se osnivaju meusobne obaveze drava. No kako njihov odnos ima kao princip njihov suverenitet, one su utoliko u prirodnom stanju jedna spram druge, a njihova prava nemaju svoju zbiljnost u jednoj opoj volji, koja se konstituira u mo nad njima, nego u njihovoj posebnoj volji. Ono ope odreenje ostaje stoga pri onome treba da (Sollen) pa stanje postaje izmjenjivanje odnosa koji je u skladu s traktatima i njegova ukidanja. Izmeu drave ne opstoji nikakav pretor nego, u najbolju ruku, izabrani sudac i posrednik, a ovaj takoer sluajno, tj. po posebnim voljama. Kantova predstava nekog vjenog mira putem saveza drava, koji izravnava svaki spor, i koji kao mo, priznata od svake pojedine drave, otklanja svaku neslonost, pa time onemoguuje odluku ratom, pretpostavlja suglasnost drava, koja bi se osnivala na moralnim, religioznim ili drugim temeljima i obzirima, uope uvijek na posebnim suverenim voljama, a na taj nain ostala bi optereena sluajnostima. 335. Osim toga ne moe drava kao ono duhovno uope ostati pri tome da eli voditi rauna samo zbiljnosti povrede, nego tome pridolazi predstava jedne takve povrede kao opasnosti koja prijeti od jedne druge drave, s povezivanjem i opadanjem veih ili manjih vjerodostojnosti, nasluivanja namjera itd. kao uzrok razdorima.
336. Time to su drave u svojem odnosu samostalnosti jedna spram druge kao posebne volje i to se na tome osniva vaenje samog traktata, dok je posebna volja cjeline, po svom sadraju, njena dobrobit uope, zato je ovo najvii zakon u njenom dranju prema drugima, utoliko vie to je ideja dravne uprave to da je u njoj ukinuta suprotnost prava, kao apstraktne slobode, i ispunjavajueg posebnog sadraja, dobrobiti, a prvo priznanje drava (331) odnosi se na njih kao konkretne cjeline.
458
OBIAJNOST
459
337. Supstancijalna dobrobit drave je njena dobrobit kao posebne drave u njenom posebnom interesu i stanju, te isto tako u osebujnim spoljanjim okolnostima s posebnim odnosom traktata; upravljanje je time posebna mudrost, a ne opa providnost (usporedi 324, primjedba) - kao to svrha u odnosu prema drugim dravama i princip za pravednost ratova i traktata nije opa (filantropska) misao, nego zbiljski povrijeena ili ugroena dobrobit u svojoj odreenoj posebnosti. Svojevremeno se mnogo govorilo suprotnosti morala i politike i zahtjevu da ova druga treba da bude u skladu s prvim. Ovamo pripada samo da se tome openito primijeti da dobrobit neke drave ima sasvim drugo opravdanje nego dobrobit pojedinca, a obiajnosna supstanicija, drava, nema svoj opstanak, tj. svoje pravo, neposredno u apstraktnoj, nego u konkretnoj egzistenciji, te da samo ta konkretna egzistencija moe biti princip njenog postupanja i ponaanja, a ne jedna od mnogih opih misli, koje se smatraju moralnim zapovijedima. Nazor tobonjem nepravu, to ga politika uvijek ima u toj tobonjoj suprotnosti, osniva se jo mnogo vie na plitkosti predstava moralitetu, prirodi drave i njenim odnosima prema moralnom gleditu. 338. U tome da se drave kao takve meusobno priznaju ostaje takoer i u ratu, stanju bespravlja, sile i sluajnosti, neka veza u kojoj one, bitkujui po sebi i za sebe, jedna za drugu vae, tako da je u samom ratu rat odreen kao neto to treba da bude prolazno. On sadrava time meunarodno pravno odreenje da se u njemu odredi mogunost mira, tako npr. da se potuju poslanici, i uope da se on ne vodi protiv unutarnjih institucija i mirnog porodinog i privatnog ivota, ne protiv privatnih osoba. Dodatak. Noviji ratovi zato se vode ljudski a osoba nije u mrnji naspram osobe. Lina neprijateljstva se najvie javljaju u
predstraama, ali u vojsci kao vojsci, neprijateljstvo je neto neodreeno koje uzmie pred dunou, koju svako potuje u drugom.
339. Inae se meusobni odnosi u ratu (npr. da se zarobljava), te ono to u miru neka drava priznaje pripadnicima druge drave u pravima za privatno ophoenje, itd., prvenstveno osniva na obiajima nacija kao unutarnjoj openitosti ponaanja koja se odrava pod svim okolnostima. Dodatak. Evropske nacije obrazuju jednu porodicu po opem principu njihovog zakonodavstva, njihovim obiajima, njihovom obrazovanju, i tako se po ovome modificira narodnopravno ponaanje u jednom stanju u kojemu je inae uzajamno nanoenje zla ono vladajue. Odnos drava prema dravama je kolebljiv: ne postoji pretor koji vri pomirenje; vii pretor je samo opi i po sebi i za sebe bivstvujui duh, svjetski duh.
340. Meusobnom odnosu drava, jer one u tome jesu kao posebne, pripada vrlo burna igra unutarnje posebnosti strasti, interesa, svrha, talenata i vrlina, sile, neprava i poroka, kao i spoljanje sluajnosti, koji se pojavljuju najveim dimenzijama igra u kojoj se sama obiajnosna cjelina, samostalnost drave, izlae sluajnosti. Principi su narodnih duhova, zbog svoje posebnosti u kojoj su kao egzistencijalne individue objektivno zbiljske i samosvjesne - uope ogranieni, a njihove su sudbine i djela u svojem meusobnom odnosu pojavna dijalektika konanosti tih duhova, iz koje opi duh, duh svijeta, proizvodi isto tako sebe kao neogranienoga kao to upravo on svoje pravo a njegovo je pravo najvie - na njima vri u svjetskoj povijesti kao u posljednjem sudu.
460
OBIAJNOST
461
C. Svjetska povijest 341. Elementi opstanka opeg duha, koji je u umjetnosti zor i slika, u religiji uvstva i predstava, u filozofiji ista slobodna misao, jest u svjetskoj povijesti duhovna zbiljnost u svom potpunom opsegu unutranjosti i spoljanjosti. Ona je sudite, jer u njenoj po sebi i za sebe bitkujuoj openitosti jesu ono posebno, penati, graansko drutvo i duhovi naroda u svojoj raznolikoj zbiljnosti samo kao ono idealno, a kretanje duha u tom elementu jest da to prikae.
Ovamo pripada pitanje perfektibilitetu i odgoju ljudskog roda. Oni koji su tvrdili taj perfektibilitet neto su nasluivali prirodi duha, njegovoj prirodi da je IvSi Iv... zakon njegova bitka, pa da je shvaajui to on jest vii lik nego onaj koji sainjava njegov bitak. A onima koji odbacuju tu misao duh je ostao prazna rije, kao i povijest - povrna igra sluajnih, takozvanih samo mehanikih tenja i strasti. Ako oni pri tome izrazima providnost i plan providnosti takoer izraavaju vjeru u neko vie upravljanje, onda to ostaju neispunjene predstave, jer i izriito smatraju plan providnosti neim njima nespoznatljivim i nepojmljivim.
342. Svjetska povijest, nadalje, nije puki sud njegove* moi, tj. apstraktna i bezumna nunost neke slijepe sudbine, nego, jer je duh po sebi i za sebe um, a bitak-za-sebe uma u duhu jest znanje, ona je sama iz pojma njegove slobode nudan razvoj momenata uma i time njegove samosvijesti i njegove slobode - izlaganje i ozbiljenje opeg duha.
344. Drave, narodi i individue u tom poslu svjetskog duha podiu u svom posebnom odreenom principu, koji u njihovu ureenju i cijeloj irini njihova stanja ima svoje izlaganje i zbiljnost koje su svjesni, a zadubeni u njen interes, oni su ujedno nesvjesno orue i lanovi onog unutarnjeg posla, u kojem nestaju ti likovi, ali duh po sebi i za sebe prireuje i izrauje sebi prijelaz u svoj idui vii stupanj.
343. Povijesti je duha njegov in, jer on je samo ono to ini, a njegov in jest da sebe, i to ovdje kao duh, uini predmetom svoje svijesti, da sebe, izlaui se za sebe, samoga shvati. Ovo je shvaanje njegov bitak i princip, a dovravanje nekog shvaanja ujedno je njegovo oposebljavanje i njegov prijelaz. Duh koji, formalno izraeno, iznova shvaa ovo shvaanje, i to je isto, koji iz oposebljavanja ide u sebe, duh je vieg stupnja prema sebi nego to je bio u onom prvom shvaanju.
* Tj. duha. - Bilj. prev.
345. Pravednost i vrlina, nepravo, sila i porok, talenti i njihova djela, male i velike strasti, krivnja i nevinost, divota individualnog i narodnog ivota, samostalnost, srea i nesrea drava i pojedinaca imaju u sferi svjesne zbiljnosti svoje odreeno znaenje i vrijednost, pa nalaze u tome svoj sud i svoju pravednost, ali koja je ipak nepotpuna. Svjetska povijest spada izvan ovih gledita; u njoj onaj nuni moment ideje svjetskog duha, koji je sadanji njen stupanj, dobiva svoje apsolutno pravo, a narod koji u njemu ivi i njegova djela dobivaju svoje izvravanje i sreu i slavu.
462
OBIAJNOST
4 6 3
346. Budui da je povijest oblikovanje duha u obliku dogaaja, neposredne prirodne zbiljnosti, stupnjevi razvoja opstoje kao neposredni prirodni principi, a ovi su, budui da su prirodni principi, kao mnotvo, kao jedan izvan drugoga, dakle nadalje tako da jednom narodu pripada jedan od njih - njegova geografska i antropoloka egzistencija.
348. Na elu svih postupaka, dakle i onih svjetskohistorijskih, stoje individue kao subjektiviteti koji ozbiljuju ono supstancijalno ( 279, primjedba). Kao ovim ivostima supstancijalnog ina svjetskog duha i tako neposredno identinima s njime, on je za njih same skriven i nije im objekt i svrha ( 344); oni takoer nemaju njegovu ast i hvalu u svom suvremenom svijetu, niti u javnom mnjenju potomstva, nego kao formalni subjektiviteti imaju samo kod tog mnjenja svoj udio kao besmrtnu slavu. 349. Narod prije svega jo nije drava, a prijelaz porodice, horde, plemena, gomile itd. u stanje drave sainjava u njoj formalno realiziranje ideje uope. Bez te forme njemu kao obiajnosnoj supstanciji, koja je to po sebi, nedostaje objektivitet da u zakonima kao zamiljenim odreenjima openito i opevaee opstoji i za druge, pa se zato ne priznaje, njegova samostalnost, bez objektivne zakonitosti i za sebe vrste umnosti samo formalna, nije suverenitet. Takoer i u obinom predstavljanju ne zovemo patrijarhalno stanje ustavom niti narod u tom stanju dravom, pa ni njegovu nezavisnost suverenitetom. Otuda pred poetak zbiljske povijesti pada s jedne strane bezinteresna potmula nevinost, a s druge strane hrabrost formalne borbe priznanja i osvete (usporedi 331 i str. 66).
347. Na onaj narod kojemu takav moment pripada kao prirodni princip preneseno je njegovo izvravanje u toku samosvijesti svjetskog duha koja se razvija. Ovaj je narod u svjetskoj povijesti vladajui za. tu epohu - a on moe ( 346) u njoj samo jednom initi epohu. Spram ovog njegova apsolutnog prava, da bude nosilac sadanjeg razvojnog stupnja svjetskog duha, bespravni su duhovi drugih naroda pa u svjetskoj povijesti, kao oni ija je epoha prola, nita vie ne znae. Specijalna povijest jednog svjetskohistorijskog naroda sadrava dijelom razvoj njegova principa od njegova djejeg skrivenog stanja do njegova procvata, gdje sada, doavi do slobode obiajnosne samosvijesti, zahvaa u opu povijest - dijelom takoer razdoblje raspadanja i propadanja; - jer tako se oznauje u njemu nastajnje jednog vieg principa kao samo onoga negativnoga njegova vlastitoga. Time se nagovjetava prijelaz duha u onaj princip i na taj nain svjetske povijesti na neki drugi narod razdoblje poev od kojega je onaj narod izgubio apsolutni . interes, pa on tada vii princip, dodue, takoer pozitivno prima u sebe i unosi sebe u nj, ali se u njemu, kao neemu prihvaenome, ne dri s imanentnom ivou i svjeinom - moda gubi svoju samostalnost, moda se takoer nastavlja ili dalje vue kao posebna drava ili krug drava pa se, prema sluaju, natee u raznolikim unutarnjim pokuajima i spoljanjim borbama.
350. Apsolutno je pravo ideje da nastupa u zakonskim odreenjima i objektivnim institucijama, polazei od braka i zemljoradnje (vidi 203, primjed.), bilo da se oblik ovog ozbiljenja ideje pojavljuje kao boansko zakonodavstvo i dobroinstvo, bi-
462
OBiAJNOsT
4 6 3
346. Budui da je povijest oblikovanje duha u obliku dogaaja, neposredne prirodne zbiljnosti, stupnjevi razvoja opstoje kao neposredni prirodni principi, a ovi su, budui da su prirodni principi, kao mnotvo, kao jedan izvan drugoga, dakle nadalje tako da jednom narodu pripada jedan od njih - njegova geografska i antropoloka egzistencija.
348. Na elu svih postupaka, dakle i onih svjetskohistorijskih, stoje individue kao subjektiviteti koji ozbiljuju ono supstancijalno ( 279, primjedba). Kao ovim ivostima supstancijalnog ina svjetskog duha i tako neposredno identinima s njime, on je za njih same skriven i nije im objekt i svrha ( 344); oni takoer nemaju njegovu ast i hvalu u svom suvremenom svijetu, niti u javnom mnjenju potomstva, nego kao formalni subjektiviteti imaju samo kod tog mnjenja svoj udio kao besmrtnu slavu. 349. Narod prije svega jo nije drava, a prijelaz porodice, horde, plemena, gomile itd. u stanje drave sainjava u njoj formalno realiziranje ideje uope. Bez te forme njemu kao obiajnosnoj supstanciji, koja je to po sebi, nedostaje objektivitet da u zakonima kao zamiljenim odreenjima openito i opevaee opstoji i za druge, pa se zato ne priznaje, njegova samostalnost, bez objektivne zakonitosti i za sebe vrste umnosti samo formalna, nije suverenitet. Takoer i u obinom predstavljanju ne zovemo patrijarhalno stanje ustavom niti narod u tom stanju dravom, pa ni njegovu nezavisnost suverenitetom. Otuda pred poetak zbiljske povijesti pada s jedne strane bezinteresna potmula nevinost, a s druge strane hrabrost formalne borbe priznanja i osvete (usporedi 331 i str. 66).
347. Na onaj narod kojemu takav moment pripada kao prirodni princip preneseno je njegovo izvravanje u toku samosvijesti svjetskog duha koja se razvija. Ovaj je narod u svjetskoj povijesti vladajui za. tu epohu - a on moe ( 346) u njoj samo jednom initi epohu. Spram ovog njegova apsolutnog prava, da bude nosilac sadanjeg razvojnog stupnja svjetskog duha, bespravni su duhovi drugih naroda pa u svjetskoj povijesti, kao oni ija je epoha prola, nita vie ne znae. Specijalna povijest jednog svjetskohistorijskog naroda sadrava dijelom razvoj njegova principa od njegova djejeg skrivenog stanja do njegova procvata, gdje sada, doavi do slobode obiajnosne samosvijesti, zahvaa u opu povijest - dijelom takoer razdoblje raspadanja i propadanja; - jer tako se oznauje u njemu nastajnje jednog vieg principa kao samo onoga negativnoga njegova vlastitoga. Time se nagovjetava prijelaz duha u onaj princip i na taj nain svjetske povijesti na neki drugi narod razdoblje poev od kojega je onaj narod izgubio apsolutni . interes, pa on tada vii princip, dodue, takoer pozitivno prima u sebe i unosi sebe u nj, ali se u njemu, kao neemu prihvaenome, ne dri s imanentnom ivou i svjeinom - moda gubi svoju samostalnost, moda se takoer nastavlja ili dalje vue kao posebna drava ili krug drava pa se, prema sluaju, natee u raznolikim unutarnjim pokuajima i spoljanjim borbama.
350. Apsolutno je pravo ideje da nastupa u zakonskim odreenjima i objektivnim institucijama, polazei od braka i zemljoradnje (vidi 203, primjed.), bilo da se oblik ovog ozbiljenja ideje pojavljuje kao boansko zakonodavstvo i dobroinstvo, bi-
464
OBIAJNOST
465
lo kao sila i nepravo; - ovo pravo jest pravo heroja na osnivanje drava. 351. Iz istog se odreenja dogaa da civilizirani narodi druge narode koji za njima zaostaju u supstancijalnom momentu drave (stoarski lovake narode, zemljoradniki oba itd.) smatraju za barbare i da s njima postupaju kao s barbarima, sa svijeu nejednakom pravu, a njihovu samostalnost smatraju neim formalnim. Otuda u ratovima i sporovima koji proizlaze u takvim odnosima moment da su to borbe priznanja u pogledu jednog odreenog sadraja sainjava oznaku koja im daje znaenje za svjetsku povijest.
Drugi je princip znanje tog supstancijalnog duha, tako da je on pozitivni sadraj i ispunjenje i bitak - za sebe, kao ivi njegov oblik lijepi obiajnosni individualitet. Trei je produbljivanje u sebe znajueg bitka - za - sebe do apstraktne openitosti i time do beskonane suprotnosti spram objektiviteta koji je, na taj nain, isto tako naputen od duha. Princip etvrtog oblikovanja jest preobraanje ove suprotnosti duha da u svojoj unutranjosti primi svoju istinu i konkretnu bit, pa da u objektivitetu bude kod kue i izmiren, a budui da je taj duh, koji se vratio k svom prvom supstancijalitetu, iz beskonane suprotnosti vraeni duh, on treba da proizvodi i zna tu svoju istinu kao misao i svijet zakonite zbiljnosti. 354. Prema ta etiri principa etiri su svjetska historijska carstva: 1. orijentalno, 2. grko, 3. rimsko, 4. germansko.
352. Konkretne ideje, duhovi naroda, imaju svoju istinu i odreenje u konkretnoj ideji kako je ona apsolutna openitost - u svjetskom duhu, oko ijeg prijestolja stoje kao izvritelji njegova ozbiljavanja, kao svjedoci i ukrasi njegove velianstvenosti. Budui da je on kao duh samo kretanje svoje djelatnosti, za sebe treba apsolutno da zna i da time svoju svijest treba da oslobodi od oblika prirodne neposrednosti i da doe k samome sebi, zato ima etiri principa oblikovanja te samosvijesti u toku njenog oslobaanja - etiri svjetskohistorijska carstva. 355. 1. Orijentalno carstvo Prvo je carstvo nazor svijetu koji polazi od patrijarhalne prirodne cjeline, koji je neizdiferenciran, supstancijalan, u kojemu je svjetovno upravljanje teokracija, vladalac takoer veliki sveenik ili bog, dravni ustav i zakonodavstvo ujedno religija, kao to su i religiozne i moralne zapovijedi, ili, tavie, navike isto tako dravni i pravni zakoni. U sjaju ove cjeline bespravno propada individualna linost, spoljanja je priroda neposredno boanska ili neki ukras boga, a povijest zbiljnosti poezija. Razlike koje se razvijaju u razline strane obiaja, upravljanja i drave postaju, namjesto zakona, kraj jednostavnog obiaja, nezgrapne opirne, praznovjerne ceremonije - sluajnosti osobne vlasti i proizvoljnog vladanja, a ralanjivanje u stalee - prirodna postojanost kasta. Orijentalna je drava stoga iva samo u svom kretanju, koje - jer u njoj samoj nije nita stalno, a to je
353. U prvome kao neposrednom oitovanju princip mu je lik supstancijalnog duha kao identitet, a lik u kojemu pojedinanost ostaje uronjena u svoju bit i za sebe neopravdana.
466
OBIAJNOST
467
postojano, okamenjeno je - ide prema napolje i postaje elementarnim bijesom i pustoenjem; unutarnji je mir privatni ivot i utapanje u slabost i iznemoglost. Moment jo supstancijalne, prirodne duhovnosti u stvaranju drave, koji je kao oblik u povijesti svake drave apsolutno polazite, istaknut je i pokazan povijesno kod posebnih drava, a ujedno s dubokim smislom i uenou u spisu: O propasti prirodnih drava, Berlin, 18, 12. (od g. dr Stuhra) pa je time utrt put umnom promatranju povijesti ustava i povijesti uope. Princip subjektiviteta i samosvjesne slobode tamo je pokazan i u germanskoj naciji, pa ipak, time to rasprava ide samo do propasti prirodnih drava, taj se princip samo i vodi dotle gdje se on dijelom pojavljuje kao nemirna pokretljivost, ljudska proizvoljnost i propadanje, a dijelom u svom posebnom liku kao ud, pa se nije razvio do objektiviteta samosvjesnog supstancijaliteta, do organske zakonitosti.
357. 3. Rimsko carstvo U ovom carstvu dovrava se razlikovanje do beskonanog raskida obiajnosnog ivota u ekstreme osobne privatne samosvijesti i apstraktne openitosti. Suprotstavljanje, poevi od supstancijalnog nazora aristokracije protiv principa slobodne linosti u demokratskom obliku, razvija se prema onoj strani do praznovjerstva i do utvrivanja hladne gramljive vlasti, a prema ovoj strani do pokvarenosti svjetine, pa se raspadanje cjeline zavrava u opoj nesrei i smrti obiajnosnog ivota, u emu individualiteti naroda umiru u jedinstvu nekog Panteona, svi pojedinci sniavaju se na privatne osobe i na jednake, s formalnim pravom koje time dri na okupu samo apstraktna proizvoljnost to sebe goni u udovinost. 358. 4. Germansko carstvo
356. 2. Grko carstvo Ovo carstvo ima ono supstancijalno jedinstvo konanoga i beskonanoga, ali samo kao misteriozni, u tamno sjeanje, u spilje i slike tradicije potisnut osnov, koji je iz duha to sebe razlikuje proizveden u individualnu duhovnost i u prirodno svjetlo znanja, te umjeren i preobraen u ljepotu i slobodu i vedru obiajnost. Time se u ovom odreenju otvara sebi princip osobnog individualiteta, vie ne kao u sebi samome zaokupljen, nego sadran u svom idealnom jedinstvu; - djelomice se, stoga, raspada cjelina u krug posebnih narodnih duhova, s jedne strane, posljednja voljna odluka nije jo stavljena u subjektivitet samosvijesti, koja bitkuje za sebe, nego u usku mo, koja je via i izvan nje (usporedi 279, primjedba), a s druge strane posebnost koja pripada potrebi jo nije prihvaena u slobodu, nego je iskljuena u ropstvo.
Iz tog gubitka sebe samoga i svog svijeta, te njegove beskrajne boli, za to se smatralo da je spreman narod izraelski, u sebe potisnuti duh shvaa u ekstremu svog apsolutnog negativiteta, prekretnici koja bitkuje po sebi i za sebe, beskonani pozitivitetove svoje unutranjosti, princip jedinstva boanske i ljudske prirode, pomirenje objektivne istine i slobode, koje su se pojavile unutar samosvijesti i subjektiviteta, pa se prenosi na nordijski pricnip germanskih naroda da on izvri to pomirenje. 359. Unutranjost principa, kao jo apstraktno izmirenje i razrjeenje svake suprotnosti, unutranjost, koja egzistira u osjeaju kao vjera, ljubav i nada, razvija svoj sadraj da ga uzdigne do zbiljnosti i samosvjesne umnosti, do svjetovnog carstva koje polazi od udi, vjernosti i zajednice slobodnih, te koje je u ovom
.30
468
svom subjektivitetu isto tako carstvo za sebe bitkujue grube proizvoljnosti i barbarstva obiaja - nasuprot nekom onostranom svijetu, nekom intelektualnom carstvu, iji je sadraj, svakako, ona istina njegova duha, ali kao jo nepomiljena obavljena je u barbarstvo predstava, pa se, kao duhovna mo nad zbiljskom udi, odnosi spram nje kao neslobodna strana sila. 360. Dok ono duhovno - u tekoj borbi tih carstava koja su u razlici to je ovdje dobila svoju apsolutnu suprotnost, a ujedno se korijene u jednom jedinstvu - egzistenciju svog neba, u zbiljnosti i predstavi, degradira na zemaljsku ovostvarnost i na obinu svjetovnost, dok ono svjetovno, naprotiv, svoj apstraktni bitak-za-sebe uzdie do misli i principa umnog bitka i znanja, do umnosti prava i zakona, dotle se po sebi suprotnost izgubila u lik bez sri. Sadanjost je odbacila svoje barbarstvo i nepravnu proizvoljnost, a istina svoju onostranost, tako da je istinsko pomirenje postalo objektivno, koje dravu razvija u sliku i u zbiljnost uma u kojoj samosvijest nalazi zbiljnost svog supstancijalnog znanja i htijenja u organskom razvoju, kao to u religiji nalazi osjeaj i predstavu te svoje istine kao idealne bitnosti, ali u znanosti slobodnu, shvaenu spoznaju te istine kao jedne te iste u svojim manifestacijama koje se nadopunjavaju, u dravi, prirodi i idealnom svijetu.
POSEBNI LIST ZA FILOZOFIJU PRAVA (Harvard-Univ. bibl, USA) a) to je pravo, znati, to - zakoni ) Znak. su stari, ilavi - malo se tko ovjekovjeio time to zakonodavci njihova naroda Granitno postolje, crte ivota naroda - Oni jesu, i nitko ne zna otkada - boanski autoritet - dani ) Kasnije pitanje, to je po sebi pravo [?] Studirati a) teorijski - tj. u miljenju Umno pravo - tj. miljenje i u sebi nuno - ovo na polju, u regiji miljenja - apsolutna svrha - to je svetije od prava kr(alja) - Relativni zakoni gospodara Je li um(no) da kralj ro(enjem) Pozitivno - to ljudi sami uviaju, pravo - i da to oni hoe, pri tom da je njihova volja - Histor. - Duh istjerati instinktivno, krtica Prirodno pravo spram drutva i drave - tj. pojam ne dopire tako daleko; iz spoljanjega; Priroda pojedinana volja. umjet. - proizvoljnost - potuje ljude boanski. Zakoni a) jesu misli ) priroda vlada ivotom ljudi. ) Sloboda - spram njih - Plat, stvar - Ind. - nt. spram svog roda / Pozit., Mogunost, Jedan um, Jedno pravo - kako? suprotnost - treba da bude, odnos volje / Filoz(of) danas spram svakog autoriteta - Ne kao filozofija prirode zasfnivaj to to jest - egzistira samo volja po sebi Dijete, crnac, Indijac teorijski interes, nego praktiki djelomice izmiriti sa sadanjou, djelomice prosuditi b/ teorij. Jedan zakon [?] Sumnja u bitak zakona. Upravo mnogovrsno ) Bitak odakle onaj njegova duha iz njegova duha ) samovolja:
DODATAK
471
nja navikla da joj se okree, i sa blagou za koju barem radi svrhe i elje prilikom pisanja, smijem vjerovati da je mogu zahtijevati radi nepotpunosti izvedbe. Vaoj Preuzvienosti ukazujem duboko potovanje kojim ima ast da budem...
Dodatak
I. HEGEL ALTENSTEINU 10. oktobra 1820. (Skica)' S doputenjem Vae Preuzvienosti pokorno Vam podnosim priloeni primjer[ak] jednog spisa {Grundlinien der Philosophie des Rechts] kojeg sam upravo izdao... Njegovo pojavljivanje ima bit[no] odreenje u upotrebi za moja slub[ena] predavanja koja drim na ovd[anjem] univerzitetu] ovom dijelu filoz[ofije]... ovaj spis Vaoj Preuzvienosti ne treba prije svega samo prezentirati, nego najusrdnije elim da ga Vaa Vis[ost] smatra dokazom moje slubene djelatnosti i pokuajem da se ono to je izloeno vrati spoznavanju] pojma, i da ga izvoli najnaklonije primiti. Otisak ovog spisa sa sobom ujedno nosi i to da ja na ovaj nain pruam izvjetaj opsegu onih naela koja izlaem sto[jeem] predmetu, - polaganje rauna Vaoj Preuzvienosti, koje ja u istinskoj slobodi filozofiranja, koja u kralj[evskim] pokrajinama i pod visokim Vodstvom Vae Preuzvienosti uiva jednu veoma pravednu zatitu i [jednu veoma] zadivljujuu potporu, ja kao jav[no] izabrani uitelj na kra[ljevskom] univerzitetu, smatram svojom dunou. Neka Vaa Preuzvienost na moje ukazivanje gleda sa onom blagonaklonou na koju su ova znanstvena nastojaBriefe II, S. 237 f. - Karl Sigmund Franz Freiherr von Altenstein (17701840), od 1817 pruski ministar za kulturu, nastavu i medicinarstvo, pozvao je Hegela 1818 na Berlinski univerzitet u ijem osnivanju je on sudjelovao i ponovo se zaloio za njega i njegovu filozofiju.
1
2. HEGEL HARDENBERGU Sredinom oktobra 1820 (Skica)2 ast mi je da Vaoj kneevskoj Svjetlosti pokorno mogu uruiti jedan primjerak udbenika prirodnom pravu i znanosti dravi - i pod naslovom Filozofija prava kojeg sam dao u tampu. Predstaviti Vaoj Svjetlosti jednu filozofsku raspravu i to ovom predmetu, za mene bi najprije moglo izgledati kao neskromnost i mnjenje, da bi kao ono to svoje neposredno odreenje ima samo za kolu, moglo biti dostojno pogleda Vae Svjetlosti; ali ujedno sam se morao sjetiti najire blagonaklone brige Vae Svjetlosti koju uivaju sva znanstvena nastojanja bez obzira na predmet. Znao sam da u prikazivanju jednog predmeta, kojemu mi moja slubena obaveza nalae da govorim, glavna svrha jest znanstvena obrada i teorijska forma, - da moje znanstveno nastojanje ide dotle da od filozofije odvoji ono to ovo ime krivo uzurpira, i tavie, da dokae saglasnost filozofije sa onim naelima koja priroda drave uope potrebuje, ali najneposrednije, saglasnost sa onim to je pod njegovom [Njegovog kraljevskog visoanstva] presvijetlom vladavinom i pod mudrim vodstvom Vae Svjetlosti Pruska drava, zbog ega mi samom, .upravo mora injti posebno zadovoljstvo da joj pripadam, imala sreu da dijelom dobije, a dijelom jo treba da dobije.
2 Briefe II s. 241. - Karl August Frst von Hardenberg (1750-1822), pruski ministar i dravni kancelar.
472
DODATAK
DODATAK
473 4. HEGEL ALTENSTEINU 3. jula 1922. (Izvod)4
Moja rasprava prema tome treba da bude jedan pokuaj da ono ta u jednoj tako velikoj djelatnosti pred nama lei i ije plodove uivamo, poimajui shvatimo u njegovim glavnim crtama. Vjerujem da ne pretpostavljam suvie kad smatram da filozofija drei se u poloaju ovog njenog osebujnog posla, time takoer opravdava zatitu i blagonaklonost koja joj u dio pada od drave, i da bi ona u svom, premda ogranienom, krugu djelovanja koji see do onog unutarnjeg ovjeka, mogla postati neposrednim unapreenjem blagorodnih namjera vlasti. Pri ovoj pomisli vjerujem da u se moi ispriati uruenjem jednog spisa koji se odnosi na predmet u kojem genij i bogati ivot Vae Svjetlosti ima svoj najhitniji element, Vaoj Visosti iskazati moje najdublje potovanje i Vau Svjetlost smjeti zamoliti da Vaom blagonaklonou nae mjesto u biblioteci Vae Svjetlosti. Vaoj Svjetlosti najponizniji G.W.F. Hegel redovni profesor filozofije na ovd. Kralj, univerz.
3. ALTENSTEIN HEGELU 24. august 1821 (fragment)3 ... Budui da u ovom djelu kao i u Vaim predavanjima, sa ozbiljnou koja prilii znanosti dospjevate do toga da se shvati ono suvremeno i zbiljsko i da se pojmi ono umno u prirodi i povijesti, Vi, kako mi se ini, filozofiji dajete jedini pravi poloaj prema zbiljnosti, a tako e Vam najsigurnije uspjeti da Vae sluaoce sauvate od pogubnog mnjenja koje ono postojee zapostavlja a da ga nije spoznalo, a posebno u odnosu na dravu uiva u samovoljnom postavljanju besadrajnih ideala...
3
[...] Daljnji razvitak mojih vanjskih odnosa ja sam sa istim bezuslovnim povjerenjem, kojim sam slijedio asni poziv Vae Ekselencije u Kraljevsku dravnu slubu, s punim potovanjem prepustio Vaoj mudroj ocjeni. Pri opsenosti poziva, kojeg sam spoznao kao poziv moga ivota, jedva da mogu misliti na neko njegovo drugo proirenje nego to je ono koje se samo od sebe prikljuuje na dovrenje mojih zapoetih znanstvenih djela, i da mojim znanstvenim nastojanjima dam jednu iru djelotvornost i da ih usmjerim na iru publiku. Za ovaj rad za iji je sretni ishod posebno potrebna sloboda i vedrina duha, ne moram se posebno plaiti, niti ubudue biti pomuen ili ometen brigama vanjske vrste, nakon to me je Vaa Ekselencija Vaim milostivim obeanjima u ovom pogledu potpuno umirila i pribavila mnogostruke nedvosmislene dokaze uvjeravanja koje me ohrabruje da eventualne zebnje najviih dravnih vlasti pred filozofijom, koje lako mogu biti podstaknute naopakim nastojanjima u njoj, mojoj javnoj djelatnosti kao uitelja nisu samo ostale strane nego da takoer, na mom djelu nisam radio bez priznanja i uspjeha, koje studentskoj omladini pomae da doe do ispravnih pojmova a mene ini dostojnim povjerenja Vae Ekselencije i Kraljevskih vlasti[...]
Karl Rosenkranz, Hegels Leben, Berlin 1844, str. 337.
4 Briefe II, str. 317. - Hegel je 6. juna 1822. od Altensteina traio poboljanje svojih primanja a 25. juna od njega dobio obeanje za izvanrednu nagradu od 600 talira, na emu mu se on u ovom pismu zahvaljuje.
474
DODATAK
DODATAK
475 b. Rosenkranzov izvjetaj
5. HEGELOVA REAKCIJA NA NAPAD HALEKIH ALLGEMEINEN LITERA TURZEITUNG

(1822) 5
a. Hegelov ekscerpt Allgemeine Literaturzeitung, februar 1822, Nr. 40, str. 316 i 17. - Nae prikaze zakljuujemo dvjema napomenama (prvo, predavanje vrlo dosadno) - drugo, autor sebi dozvoljava (Predgovor, str. XI [ovdje str. 12] jaku zajedljivost protiv gospodina Friesa,kojeg naziva vojskovoom plitkosti i za dokaz navodi mjesto jednog govora: 'U narodu u kojemu bi vladao pravi zajedniki duh, svakom bi radu oko javnih poslova dolazio ivot odozdo iz naroda, iva bi se drutva, nerazdvojivo povezana svetim lancem prijateljstva, posvetila svakom pojedinanom djelu narodnog obrazovanja i narodske slube.' - Mi dodajemo da jedno tumaenje koje ide prema onom to je loe moe ove rijei nai kao sumnjive, pa ipak one doputaju i jedno bezazleno tumaenje s kojim se sloio sam autor ako drugaije stoji prema svojim gore navedenim rijeima javnom mnjenju, str. 323 [ovdje 317 i dalje]. Nije li to u zdravom razumu pravi duh zajednice? Pa zato namjerno birati loe tumaenje i sumnjiiti rijei ? Gospodin Fries, koliko znamo, nema sree, a ponaanje autora prema njemu lii na porugu i namjerno poniavanje jednog bez daljnjeg smjernog ovjeka. Jedno takvo ponaanje nije plemenito a recenzent ipak eli preutati prava imena i njihov izbor prepustiti itaocima. - javnom mnjenju, kako god da je ono znaajno, ne moe se tvrditi: ono sadri ... ljudskog razuma, str. 232 [isto]. Ne moe li javno mnjenje promaiti i nije li esto grijeilo? Ovo priznaje sam autor Ariostovom i Goetheovom izrekom, ali kako da se istinski zdravo javno mnjenje uvijek razlikuje od bolesnog ili uope postoji, to se rjeava vrlo nedostatno, str. 324 [ovdje, isto].
* U februaru 1822. haleke Allgemeine Literaturzeitung su donijele jednu recenziju Filozofije prava, iji je kraj Hegel ekcerpirao. Ekscerpt kojeg je Rosenkranz djelimino ponovo naveo sauvan je (Harvardska biblioteka) a izdao ga je Hoffmeister (Berliner Schriften, str. 750 i dalje) (a). Hegelovom demaru kod Altensteina i njegovoj reakciji izvjetava Rosenkranz u Hegels Leben, str. 336 i dalje, (b).
Budui da Hegel u svojoj objektivnom raspoloenju zaista nije mislio na lino poniavanje, on je bio posve izvan sebe. Prepisao je zakljuak recenzije i u svom neraspoloenju je iao tako daleko da je u jednom opirnom pismu6 od ministarstva za nastavu traio zatitu od ove, kako je to nazvao, denuncijacije. Bio je tako slab da smatra odvratnim da jedan pruski slubenik moe biti osumnjien na taj nain, u listu kojeg potpomae dareljivost pruske vlade i koji se tampa u samoj Pruskoj. On je jamio da ni najmanje nije mislio na Friesa kao privatnog ovjeka nego samo na njegova pogubna naela. tavie, on je u onoj kritici stranke koja je vjerovala da je privilegirana i koja je navikla da vodi glavnu rije, htio ministarstvu dati primjer kuda bi mogla voditi isuvie velika sloboda tampe! No, ministar Altenstein 24. augusta 1821. izjavio je Hegelu u vezi sa njegovom Filozofijom prava: [...]7. Kada je Hegel napravio ovaj zahtjev, Altenstein je dodue bio dovoljno zabrinut da redakciji halekih Literaturzeitung preporui stroiju cenzuru recenzija koje se primaju u novinu, pod prijetnjom opoziva takvog priloenog ovlaenja u sluaju da se ne uzme u obzir. Ali u vezi s tim, pisao je Altenstein Hegelu 26. jula, ministarstvo se moralo ograditi, poto potpuno priznaje ispravnost Vaeg uvjerenja, da Vas, ukoliko elite traiti zadovoljtinu za lini napad usmjeren protiv Vas u recenziji kojoj je rije, uputi na sud ili da s obzirom na publiku napravite jedno objanjenje.
6 7
To pismo nije sauvano Slijedi gore navedeni fragment, Nr 3.
476
DODATAK
DODATAK
477
6. HEGELOV ODGOVOR NA RECENZIJU FILOZOFIJE PRA VA KOJU JE NAPISAO GUSTAV HUGO (april 1921)8 Prikaz moje knjige Grundriss der Rechtsphilosophie u Gttingener Gelehrten Anzeigen, Nr 61 o.g. kojeg je potpisao Hugo, sluajno sam uzeo u obzir i na znanje, posredstvom jednog prijatelja; ali poto se on ni na koji nain ne uputa u stvar koja je obraena u ovoj knjizi, ta onda da priam sa takvim htijenjem i potpunim ne-znanjem koje se prepoznaje u ovoj recenziji? Ali i pored toga, kao to se izvjetava na strani 605, da koliko god se znanost ne stie spavajui, toliko malo se razumije pozitivno pravo ve i radi toga to se kolegi sa juristikog fakulteta eli nauditi, italac e sam bez upozorenja i prijekora sa moje strane; znati ocijeniti mudrost primjedbe ili nedostojnosti jedne insinuacije i jednog ogovarakog soja; pa i gospodin Hugo jo uvijek misli da je sposoban da za tu insinuaciju nae odgovarajuu kvalifikaciju (a u tome se moe prepoznati neto pozersko). Gospodin Hugo je ipak u najmanju ruku poznat kao pozitivno-pravni uenjak i historiar; - s njegovom Filozofijom prava, kae on doslovno u recenziji, on kod filozofa prolazi ravo; - navodi u ovom prikazu iz mog spisa zato za sebe moraju imati pretpostavku da su uinjeni tano i savjesno, kako to prilii jednom historiaru i pravniku, tavie, ne samo njemu nego ovjeku od prava i obiaja i obrazovanom ovjeku; budui da se oni ne odnose ni na kakve filozofske predmete, onda bi za ispravno shvatanje bilo potrebno samo uobiajeno obrazovanje razuma, nikakvo filozofsko, koje gospodin Hugo nigdje ne pokazuje. Gospodin Hugo mi prebacuje da se sprdam sa njegovom Teorijom prava, prepisivanjem mjesta u kojima sam sam samo drugim pismom oznaio ono to je neprilino; Gospodin Hugo time priznaje da sam ih ja tano izdvojio. Ali ja mu ujed" Gustav Hugo, profesor rimskog prava u Gttingenu, 16. aprila 1921. godine je u Gttingeaschen Gelehrten Anzeigen, 61. svezak, str. 601-607, objavio zajedljivu recenziju Hegelovog djela u kojemu je i sam bio napadnut (upor. paragraf 3). Hegel je odgovorio jednim objanjenjem koje se pojavilo u maju 1821 i halekim Allgemeinen Literaturzeitung, Nr. 122, pod naslovom Mjeoviti prikazi. - Hugova recenzija sa Hegelovim odgovorom, ponovo je postala pristupana zahvaljujui Hansu Henningu Ritteru: Hegel - Studien, Bd 5, Bonn 1969, i dalje.
no dajem da razmisli tome na ta on uope pristaje ako prihvata da se doslovnim prepisom onoga to on kae (vidi prethodno) to izvrgava sprdnji. Ali, nadalje, on bi mi posve utedio trud oko ovog odgovora da je izvolio da u onom ta mu za njegov prikaz iz moje knjige izgleda vrijedno panje, da sam prepie mjesta a mene pusti da govorim onom to sam rekao. Tako ne bih bio potaknut da meu itaocima Gttingener Gelehrten Anzeigen vidim one koji moda po sebi i za sebe od jednog profesora filozofije inae ne oekuju izopaenosti i neukusnosti, a koji bi se mogli uditi da ja, prema uvjeravanju gospodina Hugo-a, u svom spisu tvrdim da nedosljednost i budalatinu rimskih pravnika treba smatrati jednom od njihovih najveih vrlina, - da ja vjerujem da onaj ko se divi rimskim pravnicima, taj smatra da je rimsko pravo zadovoljilo najvie zahtjeve uma, - da ja mojim filozofskim protivnicima pripisujem krivicu zloupotrebe stava: onaj ko vjeruje da ini pravo, ini (u savjesti) pravo (u parentezu pomaknutu savjest, italac e i bez toga prepoznati kao zaslugu za stav koja pripada gospodinu Hugu); - kako stvar inae stoji sa savjeu koja je stavljena u parentezu, tome je, uostalom, gospodin Hugo mogao nai poneko razjanjenje u mom spisu, - da sam Ciceronu uzeo za zlo njegov prijeki pogled na filozofe - da se itaoci uvjere da bez obzira na autoritet gospodina Huga, takvo to nee nai u mojoj knjizi. Berlin, aprila 1921. Hegel
NAPOMENA NJEMAKE REDAKCIJE UZ 7. SVEZAK 1. U usmenom dodatku uz 408 Enciklopedije (koji vjerovatno potjee iz jednog predavanja iz 1825 ili 1828) u vezi sa napredovanjem od onog apstraktnog ka onom konkretnom u Filozofiji duha, Hegel upuuje na odgovarajui metod u Filozofiji prava. Ovaj pasa (svezak 10, str. 170 i dalje) moe da vai kao rezime razvojnog toka kojeg Hegel slijedi u Osnovnim crtama Filozofije prava i zato ga ovdje navodimo:
476
DODATAK
DODATAK
477
6. HEGELOV ODGOVOR NA RECENZIJU FILOZOFIJE PRA VA KOJU JE NAPISAO GUSTAV HUGO (april 1921)8 Prikaz moje knjige Grundriss der Rechtsphilosophie u Gttingener Gelehrten Anzeigen, Nr 61 o.g. kojeg je potpisao Hugo, sluajno sam uzeo u obzir i na znanje, posredstvom jednog prijatelja; ali poto se on ni na koji nain ne uputa u stvar koja je obraena u ovoj knjizi, ta onda da priam sa takvim htijenjem i potpunim ne-znanjem koje se prepoznaje u ovoj recenziji? Ali i pored toga, kao to se izvjetava na strani 605, da koliko god se znanost ne stie spavajui, toliko malo se razumije pozitivno pravo ve i radi toga to se kolegi sa juristikog fakulteta eli nauditi, italac e sam bez upozorenja i prijekora sa moje strane; znati ocijeniti mudrost primjedbe ili nedostojnosti jedne insinuacije i jednog ogovarakog soja; pa i gospodin Hugo jo uvijek misli da je sposoban da za tu insinuaciju nae odgovarajuu kvalifikaciju (a u tome se moe prepoznati neto pozersko). Gospodin Hugo je ipak u najmanju ruku poznat kao pozitivno-pravni uenjak i historiar; - s njegovom Filozofijom prava, kae on doslovno u recenziji, on kod filozofa prolazi ravo; - navodi u ovom prikazu iz mog spisa zato za sebe moraju imati pretpostavku da su uinjeni tano i savjesno, kako to prilii jednom historiaru i pravniku, tavie, ne samo njemu nego ovjeku od prava i obiaja i obrazovanom ovjeku; budui da se oni ne odnose ni na kakve filozofske predmete, onda bi za ispravno shvatanje bilo potrebno samo uobiajeno obrazovanje razuma, nikakvo filozofsko, koje gospodin Hugo nigdje ne pokazuje. Gospodin Hugo mi prebacuje da se sprdam sa njegovom Teorijom prava, prepisivanjem mjesta u kojima sam sam samo drugim pismom oznaio ono to je neprilino; Gospodin Hugo time priznaje da sam ih ja tano izdvojio. Ali ja mu ujed" Gustav Hugo, profesor rimskog prava u Gttingenu, 16. aprila 1921. godine je u Gttingeaschen Gelehrten Anzeigen, 61. svezak, str. 601-607, objavio zajedljivu recenziju Hegelovog djela u kojemu je i sam bio napadnut (upor. paragraf 3). Hegel je odgovorio jednim objanjenjem koje se pojavilo u maju 1821 i halekim Allgemeinen Literaturzeitung, Nr. 122, pod naslovom Mjeoviti prikazi. - Hugova recenzija sa Hegelovim odgovorom, ponovo je postala pristupana zahvaljujui Hansu Henningu Ritteru: Hegel - Studien, Bd 5, Bonn 1969, i dalje.
no dajem da razmisli tome na ta on uope pristaje ako prihvata da se doslovnim prepisom onoga to on kae (vidi prethodno) to izvrgava sprdnji. Ali, nadalje, on bi mi posve utedio trud oko ovog odgovora da je izvolio da u onom ta mu za njegov prikaz iz moje knjige izgleda vrijedno panje, da sam prepie mjesta a mene pusti da govorim onom to sam rekao. Tako ne bih bio potaknut da meu itaocima Gttingener Gelehrten Anzeigen vidim one koji moda po sebi i za sebe od jednog profesora filozofije inae ne oekuju izopaenosti i neukusnosti, a koji bi se mogli uditi da ja, prema uvjeravanju gospodina Hugo-a, u svom spisu tvrdim da nedosljednost i budalatinu rimskih pravnika treba smatrati jednom od njihovih najveih vrlina, - da ja vjerujem da onaj ko se divi rimskim pravnicima, taj smatra da je rimsko pravo zadovoljilo najvie zahtjeve uma, - da ja mojim filozofskim protivnicima pripisujem krivicu zloupotrebe stava: onaj ko vjeruje da ini pravo, ini (u savjesti) pravo (u parentezu pomaknutu savjest, italac e i bez toga prepoznati kao zaslugu za stav koja pripada gospodinu Hugu); - kako stvar inae stoji sa savjeu koja je stavljena u parentezu, tome je, uostalom, gospodin Hugo mogao nai poneko razjanjenje u mom spisu, - da sam Ciceronu uzeo za zlo njegov prijeki pogled na filozofe - da se itaoci uvjere da bez obzira na autoritet gospodina Huga, takvo to nee nai u mojoj knjizi. Berlin, aprila 1921. Hegel
NAPOMENA NJEMAKE REDAKCIJE UZ 7. SVEZAK 1. U usmenom dodatku uz 408 Enciklopedije (koji vjerovatno potjee iz jednog predavanja iz 1825 ili 1828) u vezi sa napredovanjem od onog apstraktnog ka onom konkretnom u Filozofiji duha, Hegel upuuje na odgovarajui metod u Filozofiji prava. Ovaj pasa (svezak 10, str. 170 i dalje) moe da vai kao rezime razvojnog toka kojeg Hegel slijedi u Osnovnim crtama Filozofije prava i zato ga ovdje navodimo:
478
DODATAK
DODATAK
479
... Time to ovo napredovanje od neeg apstraktnog ka onome to po mogunosti sadri isto ono konkretno, ipak nema izgled jedne pojedinane i zato sumnjive pojave, moemo se sjetiti da se u filozofiji prava mora odvijati slino napredovanje. I u ovoj znanosti mi poinjemo sa neim apstraktnim, naime, sa pojmom volje, zatim napredujemo ka ozbiljenju jo apstraktne, volje nastaje u jednom vanjskom postojanju, ka sferi formalnog prava, potom prelazimo ka volji koja se iz vanjskog postojanja reflektira u sebe, ka oblasti moraliteta, i napokon, kao tree, dolazimo do obiajne volje koja oba ova apstraktna momenta ujedinjuje u sebi i koja je zato konkretna. U sferi same obiajnosti, tada ponovo poinjemo od neeg neposrednog, od prirodnog, nerazvijenog oblika, kojeg obiajni duh ima u porodici, zatim dolazimo do udvajanja obiajne supstancije koje nastaju u graanskom drutvu i napokon dospijevamo do jedinstva i istine onih obiju jednostavnih formi obiajnog duha koje je prisutno u dravi. - Iz ovog toka naeg posmatranja ipak ni najmanje ne slijedi da mi obiajnost inimo neim to je vremenski kasnije od prava i moraliteta, niti da bismo porodicu i graansko drutvo htjeli objasniti kao neto to u zbiljnosti prethodi dravi. ta vie, mi znamo vrlo dobro da je obiajnost temelj prava i moraliteta, kao i da porodica i graansko drutvo sa svojim dobro ureenim razlikama ve pretpostavljaju prisutnost drave. U filozofskom razvitku onog obiajnog mi ipak ne moemo poeti sa dravom budui da u njoj ono sebe razvija do svoje najkonkretnije forme, a poetak je, naprotiv, na nuan nain neto apstraktno. Iz ovog razloga i ono moralno mora se posmatrati prije onog obiajnog, premda se ono u izvjesnoj mjeri na ovom pojavljuje kao neka bolest... 2. Hegelove Osnovne crte filozofije prava koje na naslovnom listu nose broj godine 1821, faktiki su se pojavile ve u oktobru 1820. u knjiari Nicolai u Berlinu. Drugi naslov - Prirodno pravo i znanost dravi u nacrtu. Za upotrebu za svoja predavanja - oznaava svrhu djela: ono je kao i Enciklopedija, trebalo da slui kao knjiga za predavanja koja u predavanju treba da svoje nuno objanjenje dobije u usmenom predavanju (predgovor za Enciklopediju, 1927). Predavanja bi prema prilici bila paragrafi ali ne i primjedbe koje su im prikljuene
,(na tampanoj strani obiljeeno uvuenim dijelom teksta), koje su u Filozofiji prava ponekad postale iroki ekskursi. Ve u svom prvom berlinskom semestru (zima 1818/19) Hegel je pored predavanja iz Enciklopedije drao kolegij prirodnom pravu i znanosti dravi, kojeg je ponovio u narednom semestru, ovoga puta sa dodatkom ili filozofija prava. Slijedila su tri predavanja (uvijek u zimskom semestru koji je trajao od oktobra do marta i uvijek pet sati u sedmici): 1821/22. Prirodno pravo i znanost dravi ili filozofija prava po udbeniku; 1822/23. Prirodno i dravno pravo ili filozofija prava po udbeniku; 1824/25. Prirodno i dravno pravo. Od 1925/26. Hegel nije vie sam itao filozofiji prava nego je predavanja prepustio svom ueniku Eduardu Gansu, koji je nastojao Hegelovo uenje uiniti plodnim za pravnu znanost, ali ga je uporeujui izlagao liberalno i iz njegovih (Hegelovih) principa izvlaio zakljuke u pogledu na Poljsku i Belgiju, koji se mogu smatrati revolucionarnim, kako je Hegelu prijavio neko ija upozorenja on nije smio prepustiti vjetru (upor. A. D. B., Bd. XI, str 271 i dalje, i Briefe, bd. III, str 472). Arnold Ruge (Aus frherer Zeit, Bd. IV, Berlin 1867, str 431 i dalje) izvjetava da je Hegel jednog dana kao gost bio kod prestolonasljednika a ovaj mu je izjavio: Skandalozno je da nam prof. Gans sve studente pravi republikancima. Vaa predavanja Vaoj filozofiji prava, gospodine profesore, posjeuju stotine studenata, a dovoljno je poznato da on Vaem prikazu daje potpuno liberalnu, ak republikansku formu. Zato sami ne vodite kolegij? Hegel se opravdao neznanjem i za slijedei semestar stavio u izgled svoje vlastito predavanje. Kako god da je bilo: on je za zimu 1830/31. najavio predavanje filozofiji prava ali je odustao zbog slabosti svog uenika Micheleta. U slijedeem zimskom semestru (1831/32) on je htio - moda opomenut sa visokog mjesta, kojemu se navala studenata na Gansove kolegije uinila sumnjivom - odrati predavanje ponovo sam. Zato je dolo do nesporazuma sa Gansom: ovaj je, kae Rosenkranz, {Hegels Leben, str 421) na oglasnoj tabli Univerziteta oglasio svoj zimski kolegij, sa dodatkom u kojemu je studentima prava preporuio kao vrlo korisna Hegelova predavanja materiji koja se u njima nalazi. Ovome se Hegel usprotivio kao-tutorstvu koje mu nipoto nije potrebno. U jednoj karti upuenoj Gansu on je sa gnjevnom estinom
480
DODATAK
DODATAK
481
zahtijevao hitno povlaenje oglasa. Karta nosi datum 12. novembra 1831. i glasi: Na avanturistiko sredstvo, kako to elim da nazovem, na koje ste cijenjeni profesore spali, ime Vi pomenutu okolnost konkurencije prenosite na studente, i doputate sebi da im preporuite moja predavanja, moglo mi se uiniti da sam odgovoran da sa svoje strane pravim javni oglas da bi kod kolega i studenata stvorio privid, koji me stavlja u glupo svjetlo, kao da za takav Va oglas i rekomendaciju mojih predavanja poticaj dajem ja, kako ste me Vi u Vaoj karti, iskrivljavanjem mojih izraza, gotovo htjeli razumjeti. Nada da barem onaj ko me poznaje takav postupak ne stavlja na moj raun, i briga da u Vam dati priliku za nove nespretnosti, podstie me da svoje gledanje na Va oglas objasnim ne jednim takvim nego samo ovim redovima. Va najodaniji Hegel
Dva dana kasnije - on je oigledno odrao samo dva ili tri sata predavanja - Hegel je bio mrtav. Ali neposredno prije toga on je razgovarao sa Gansom i pomirio se. (Upor. W. Dorow, Denkschriften und Briefe zu Charakteristik der Welt und Literatur, Bd. IV, Berlin 1840, str. 142 i dalje i Briefe, Bd III, str. 355 i dalje, 472.) 3. Eduard Gans je bio onaj ko je od Drutva prijatelja preminulog bio ovlaten za izdavanje Filozofije prava unutar Djela. Ona se pojavila 1833. kao VIII svezak (2. izdanje 1840). Kao i u sluaju Enciklopedije Hegelov tekst se preko usmenih dodataka na temelju biljeaka sa predavanja i na osnovu vlastorunih Hegelovih biljeki uveao - zadaa koje se Gans sasvim slobodno prihvatio: izabirajui, grabei, stilizirajui i sigurno ne bez interesa. On u svome predgovoru dodue uvjerava: Ono to je u dodacima sadrano dao je Hegel, a ja to u sluaju potrebe mogu dokazati iz mojih izvora: nema niti jednog moga izvoenja niti iskrivljavanja navedenog. Ali on na-
stavlja: Samo stilski poredak, veze reenica a katkada isto tako izbor rijei potiu od mene. Izvori koji su bili osnovica njegovog rada bili su osim vlastorunih Hegelovih biljeki uz 1 do 180 (vidi dolje), jedna Hothova teka iz 1822/23. (neposredni zajedniki spis) i jedna od Hauptmanna v. Griesheima iz 1824/25. (naknadna izrada). Oba dodatka su sauvana i ekaju kritiku ediciju (koju je Hoffmeister bio najavio jo za 1956). Lasson i Hoffmeister podvrgavaju Gansov rad na redakciji unitavajuoj kritici: nepotpuno ili proizvoljno izabrano, dovodi u zabludu ili pogreno navedeno. Oba primjera koja navodi Hoffmeister svakako su malo uvjerljiva: 1. U dodatku za 187 (ovdje str. 223) itamo: Pod obrazovanim ljudima moemo najprije razumjeti takve koji mogu napraviti sve ta drugi ine. Kad za ovu oigledno nejasnu reenicu ne bi uinili odgovornim jednog od njemu tako sumnjivih editora Djela, onda Hoffmeister sigurno ne bi bio zbunjen oko smislenog razjanjenja... - Dodatak uz 176 (ovdje str. 309) poinje: Budui da brak poiva samo na subjektivnom sluajnom osjeanju, onda on moe biti razvrgnut... - jedno posve ne-Hegelovo shvatanje braka, kako prekorijeva Hoffmeister. On bi trebao itati dalje. On bi trebao biti prilino svjestan izvornog znaenja od weil (solange als) koje je u Hegelovo vrijeme jo bilo uobiajeno. Moe biti da je Gans ovdje redigirao liberalnije nego to je Hegel nauavao, - isuvie liberalno svakako za Hoffmeistera kojemu s jedne strane (ostaje) zagonetka kako je jedan Hegelov lini uenik mogao dati da se tampaju takve reenice, ali s druge strane i da su takve reenice ili dodaci ostali neosporeni preko jednog stoljea u pogledu apologije Hegela (Predgovor za 4. izdanje Filozofije prava, 1955). Nadalje, Lasson i Hoffmeister prigovaraju da je Gans upotrijebio veoma malo iz Hegelovih vlastorunih biljeki u njegovom prirunom primjerku. To su prema Gansu samo pojedine rijei, koje su, tamo gdje sklop nije bio jasan, mogle biti proizvoljno protumaene ili pogreno oznaene. Ipak, u sluajevima gdje su bile sigurno upotrijebljene, zgodno su posluile. Ovo posljednje Hoffmeister osporava okolino. U vezi sa drugim on primjeuje: svaki italac (ovih biljeki) ve e na prvi pogled ustanoviti da one nikako ne sadre 'samo pojedine rijei'; a to se tie mogunosti da ih se tumai proizvoljno ili da ih se po31 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
482
DODATAK
DODATAK
483
greno oznai, jedan neposredni Hegelov uenik zapravo bi bio duan da iskljui ovu mogunost. (str X). Koliko ju je iskljuio sam Hoffmeister, ilustrirano je jednim primjerom (vidi str 216. fusnota 1 uz dodatak za paragraf 147). Redakcija, rado priznaje da su ovdje poneko znaenje i poneki odnos ostali nejasni. Priruni Hegelov primjerak je na sreu sauvan (u posjedu Pruske Dravne biblioteke, Libr. impr. germ. c. not. oct. 126); radi se prvoj polovini Filozofije prava (do 180), koja je povezana u karton. Jedna Hegelova biljeka olovkom na posljednjoj strani upuuje knjigovesca da knjigu pregradi bijelim papirom i da zavri do srijede, 24. oktobra prijepodne - misli se na 24. oktobar 1821, iz ega se moe zakljuiti da je Hegel u torn semestru svoja predavanja filozofiji prava poeo 25. oktobra i da je 1831. godine 24. oktobar padao u srijedu. Unoenja u pregraeni primjerak su trostruke vrste: u jasnom latininom pismu zapisana poboljanja i proirenja teksta; zatim, dijelom u latinskom dijelu u njemakom pismu na praznim listovima napisane biljeke, posve razliite vrste i itljivosti, koje oito potjeu iz zimskih semestara 1822/23. i 1824/25, kako pokazuju prigodni navodi datuma. Prireivanje ovih esto neuredno pisanih primjedbi uz pojedine paragrafe, nije uvijek lako, jer se Hegel nije bezuslovno drao misaonog toka paragrafa a naravno niti datog slobodnog prostora. Postoji dodue direktno uspostavljanje veze sa brojevima paragrafa a i podpodjela pomou (grkih ili latinskih) slova katkada slijedi tampani tekst, ali je u pravilu posve neovisna od toga. U svakom sluaju imamo Hegelove primjedbe uz njegovu Filozofiju prava, koje mogu vaiti kao medulan izmeu samog teksta i usmenih razjanjenja, zahvaljujui Lassonovom i Hoffmeisterovom trudu oko deifriranja u relativno pouzdanoj formi. Lasson ih je prvi put publicirao u Hegel-Archiv Bd. II, sveska 2 (1914) i Bd. III, sveska 1/2 (1916), zatim kao svezak 124 b Filozofske biblioteke (1930); Hoffmeister ih je donio u bitno poboljanom obliku teksta u dodatku za svoje izdanje Filozofije prava od 1955, (Filozofska biblioteka, svezak 124 a). 4. Ovo izdanje Filozofije prava donosi tekst 1820 (naslovni list 1821) prvoga tiska koji se pojavio (A); jasne tamparske greke su preutno popravljene, ostale korekture su izvrene pri-
mjereno opim editorskim principima. Dragocjenu pomo pri tom su predstavljala Bollandova (1902), Lassonova (1911 i 1930) i Hoffmeisterova (1955) izdanja. Gansovo izdanje (Werke Bd. VIII, 1833) koje doputa izravnavajue zahvate u Hegelov tekst i brie mnoge od uputa na Fenomenologiju i Enciklopediju, moglo je posluiti kao predloak samo za usmene dodatke (W). Ovi dodaci koje je Bolland preuzeo od Gansa, Lasson uputio u Dodatak a Hoffmeister potpuno iskljuio, moraju, sve dok nisu objavljene biljeke Hotha i Griesheima, vaiti kao neporeciva, premda problematina proirenja Hegelovog teksta. Izmeu originalnog teksta i dodataka ukljuene su Hegelove vlastorune primjedbe uz paragrafe 1 do 180, sloene u petitu i obiljeene posebnim znakom (). Time se ovo izdanje razlikuje od svih ostalih. Kao predloak je sluilo Hoffmeisterovo izdanje iji je tekst pomou prigodnih proirenja u uglastim zagradama i zahvatima u interpunkciju priblien glavnom cilju ovog izdanja, jednom to je mogue itljivijem tekstu, - svakako odustajanjem od pokuaja da se nejasna mjesta interpretiraju, U nekim sluajevima problematian ostaje redoslijed biljeki i njihovo prireivanje paragrafima (vidi gore), ali to je problematika koja se dobrim dijelom temelji u stvari i ovdje je svjesno istaknuta, dok je zaobiena Lassonovim i Hoffmeisterovim postupkom da ove primjedbe tampaju jednu iza druge i da u pravilu navode samo strane originala pored kojih stoje primjedbe. opim editorskim principima informira Pogovor redakcije u 20. svesku. Ovdje samo par napomena: - Ortografija i interpunkcija su sasvim normalizirani i modernizirani; - Manje izmjene (na primjer, korekture oiglednih tamparskih greaka) izvrene su preutno, vanije su pokazane u fusnotama; - Citati su (koliko je to mogue) provjereni i (ukoliko je nuno) korigirani; kod veih odstupanja (Hegel je volio da citira slobodno) citati nisu popravljani nego je jednostavno umjesto dvostrukih navodnika stavljeno (>...<);
31*
484
DODATAK
- Dodaci redakcije, koji su prije svega zamiljeni kao pomo u itanju, stoje u uglastim zagradama ([...]); primjedbe redakcije nalaze se u fusnotama ispod crte; upute na druge sveske ovog izdanja oznaene su strelicom ().
RJENIK NEKIH GLAVNIJIH TERMINA

Abischt = namjera Anderssein = drugo-bitak Anlage = sposobnost, sklonost Ansich = posebitost Ansichseiende bie po sebi Ansichsein = bitak-po-sebi Anundfrsichsein = bitak po sebi i za sebe aufheben = ukinuti (prevladati) (vidi Rije prevodioca Aussereinander m jednovandrugost Ausserlichmachen = ospoljavanje usserung = ispoljavanje, izjava Ausserlichkeit spoljanjost Aussersichsein = bitak-izvan-sebe Besonderung = oposebljavanje, specifikacija Besitzergreifung = uzeti u posjed Besitznahme = zaposjesti Besonderheit = posebnost Dasein = opstanak, tu-bitak Ding an sich = stvar po sebi Einessein = jedno-bitak Einsicht = uvid Entusserung = otuenje Erbrecht = nasljedno pravo Ergreifung = prisvajanje, zaposjedanje Erscheinung = pojava Formhaftigkeit = oblikovanost Frsich = zasebitost Frsichsein = bitak-za-sebe Gegenstand = predmet Gesetzgebung = zakonodavstvo Gesetzsein = zakonitost Gesetzgebende Gewalt =zakonodavna vlast Gesetztsein =postavljenost Gesetztwerden = postavljanje Gesinnung = uvjerenje, raspoloenje Gestalt = lik Gestaltung = oblikovanje, oblije Gewohnheitsrecht = obiajno pravo, pravo navike Gewordenheit = postalost Grund = temelj, osnov, razlog Insichsein = bitak-u-sebi Ichheit jastvo Persnlichket = linost Regierungsgewalt - upravna vlast Sachlichkeit stvarnost Schein sjaj, privid Sein bitak Seiende bie Seiend bitkujui
486
Sein - Sollen m bitak treba da (imperativ) Selbst sopstvo, vlastitost Selbstzweck samosvrha sinnlich - osjetilan Sitte = obiaj Sittlichkeit obiajnost (vidi Rije prev.) sittlich = obiajnostan Sollen treba da (imperativ) Verusserung = pospoljavanje Vernunft um vernnftig = uman Verstand razum
RJENIK NEKIH GLAVNIJIH TERMINA Verfasung ustav, ureenje Verwirklichung ozbiljenje verwirklichen - ozbiljiti Vorsatz = naum, odluka Vorstellung predstava Werden bivanje, postajanje Wesen bit. bie Wesenheit = bitnost Willkr = proizvoljnost wirklich = zbiljski das Wirkliche = zbiljsko Wirklichkeit = zbiljnost Wohl m dobrobit Zwang m prisila
RIJE PREVODIOCA
Hegelov je jezik njemu i njegovoj stvari gotovo svagdje potreban, pa tako i itaocu koji eli da upozna najdue putovanje to do sada opstoji. E. Bloch
Ovaj je prijevod izraen na temelju najnovijeg kritikog Hoffmeisterova izdanja Hegelove Filozofije prava /Felix Meiner Verlag, Hamburg, 1955/. Uza sve to to izdanje ima i niz tamparskih greaka /tako npr. na str. 32, 45, 124, 218, 235. itd./, kao i nekih drugih nedosljednosti, smatrali smo ipak da upravo ovo izdanje - raeno na osnovu novijih ozbiljnih ispitivanja i korigiranja Hegelova teksta, koje je poduzeo izdava prije svega valja uzeti u obzir pri prevoenju. /Uz niz drugih razloga to je valjalo uiniti i zbog Hegelovih vlastorunih margina, koje su ovdje kritiki preispitane i objavljene kao esto dragocjeni dodaci za razumijevanje teksta/. Kod biljeaka ispod teksta, kao i samog prijevoda, esto smo se sluili i Glocknerovim /Stuttgart, 1938/ i Lassonovim /Leipzig, 1921/ izdanjem, ali uza sva odstupanja od Hoffmeistera, ili navoenja biljeaka iz ostalih izdanja, to smo uvijek i posebno oznaili. Johannes Hoffmeister, na alost, nije doivio itavo izdanje Hegelove Filozofije prava /zajedno s Dodacima/, pa vjerojatno zbog njegove smrti nismo ni do danas dobili drugu knjigu, u kojoj nam izdava obeava sasvim novu preradu dodataka koje su Hegelovi uenici zapisali uz predavanja iz Filozofije prava. Kad ta, druga knjiga izae iz tampe, otpoet e i njezino prevoenje na na jezik. U ovoj kratkoj napomeni neu se zadravati na svim, ponegdje gotovo nepremostivim, zaprekama pred kojim se naao svaki onaj koji je htio da upozna i do konca razumije bilo koji Hegelov tekst. Ipak bih elio naglasiti da su tekoe razumijeva-
488
RIJE PREVODIOCA
RIJE PREVODIOCA
489
nja Hegelova jezika i stila, da su tekoe njegova naina pisanja i izraavanja ujedno tekoe ulaenja u bit same njegove filozofije. Kad Hegelov jezik ponegdje kri uobiajena pravila pisane rijei, on to ini prije svega stoga to eli iskazati neto to jo nije izreeno, za to, dakle, nauka jeziku i nije iznala primjerena pravila. Kako rije daje mislima njihov najdostojniji i najistinitiji opstanak /Enz., 462. dod./ - a misli su u sebi toliko neizmjerno bogate, raznolike, antitetiki i stvaralaki suprotstavljene, te nadreene uobiajenoj refleksiji i mnjenju - to je kompleksna rije filozofova - esto povrnom itaocu potpuno nerazumljiva - samo njihov najadekvatniji izraz, najduhovniji opstanak duhovnoga /Fil. pr., 164/, najistinitiji opstanak. Zato je, mislim, pogrean put negacija Hegela zbog njegova nerazumljivog jezika i stila /to u posljednje vrijeme nije samo argument upravljen protiv Hegela/, jer, kako je jednom duhovito primijetio njemaki filozof Ernst Bloch, jo nikada nije bilo potena mislioca koji bi umjetno, dakle namjerno, neto uinio tekim. Hegel je, uostalom, i sam svojedobno pisao protiv takvog jezikog nadmudrivanja i zamrenosti pseudofilozofskih pisaca to plitkosti daju privid dubokoumna govora. /Iz pisma J. H. Voss./ Nije rije, dakle, izrazu, stilu i jeziku, koji bi za sebe bio nepremostivo teak i koji bi zahtijevao poseban dugotrajni i strpljiv studij, rije je, prije svega, filozofiji samoj, iji duboki unutarnji smisao ne moe uvijek otkriti italac koji nije naviknut na Hegelov nain miljenja. Posebnu pak tekou ini provoenje te misli u na jeziki izraz. Pa ipak, ne bih htio preuveliavati i zamravati probleme tamo gdje oni objektivno i nisu moda potpuno nerjeivi. Hegelova Filozofija prava pripada ipak u relativno ne tako teko prevodive filozofove spise* Uza sve to, potrebno je istai kako sam u toku prevoenja nailazio na probleme specifine za Hegelova djela, koje sam vrlo teko mogao rijeiti naom filozofskom terminologijom i naim uobiajenim nainom izraavanja, te, prije svega, nainom miljenja. Zato je jezik i ostao ponegdje nedotjeran, grub, izvan naih normi i lingvistikih zahtjeva, a misao se ini kompleksnom do konfuznosti i neshvatljivos* Naglaavam relativno, jer su, npr., predavanja iz Estetike, Filozofije povijesti i Povijesti filozofije nesumnjivo lake pisana djela, a tea je, po mom miljenju, djelomice npr. Fenomenologija duha, te samo u izvjesnom smislu i u nekim poglavljima i Znanost logike.
ti. Nastojei, meutim da budem to razumljiviji /vrei i poneka jezika i stilska pojednostavljivanja reenica/, pokuao sam da to nigdje ne uinim na raun krnjenja originalne Hegelove misli. Tako sam i u nizu biljeaka ispod teksta bio esto prisiljen da objasnim poneku rije ili uputim na izraz u originalu, u namjeri da tekst, koliko je god mogue vie, pribliim naem itaocu. Daleko sam, meutim, od toga da ovaj prijevod smatram onom transpozicijom, onim pribliavanjem Hegelovoj izvornoj filozofiji koju je objektivno i maksimalno mogue postii na naem jeziku, pa ne mislim s tim mogunostima identificirati svoje subjektivne napore, traenja i rezultate. Pri svemu tome valja jo imati u vidu da Hegelove margine, koje su objavljene uz kritiko Hoffmeisterovo izdanje, nisu bile namijenjene tampi, a sam izdava, koji se godinama bavio studijem Hegelovih djela, na nekoliko je mjesta stavio znak pitanja gdje mu je smisao teksta ostao potpuno nerazumljiv. Margine nisu uope pisane kao gotove, stilski i jeziko zaokruene cjeline, jezik je ne samo nedotjeran, nego se uope ne dri ak ni elementarnih gramatikih i pravopisnih pravila, reenice su vrlo esto nedovrene i na mnogim mjestima gotovo potpuno nejasne asocijacije te samo nabacane kao mimogredne biljeke, pa ih je tako valjalo i prevesti. Moda e njihov smisao ipak ponegdje biti jasniji kad se objave Dodaci, jer sam i usporeivanjem s Dodacima Eduarda Gansa /Leipzig, 1921/, mogao ponegdje uoiti smisao ovih Hegelovih, inae na mnogim mjestima potpuno nerazumljivih, biljeaka. Kako je uz prijevod dan i rjenik, a uz to je i u biljekama ispod teksta upueno na neke jezike i smislene korijene rijei, to se ovdje neu zadravati na pitanjima svih upotrijebljenih termina. Htio bih ipak vrlo ukratko obrazloiti upotrebu rijei obiajnost za njemaki izraz Sittlichkeit, jer, koliko mi je poznato, tako se ovaj fundamentalni Hegelov termin do sada nije kod nas prevodio. /Prevoen je ponajvie kao udorednost ili obiaj, a ponegdje i moralnost./ Potreba takvog prevoenja vidljiva je donekle i iz samog konteksta i biljeaka, koje nastoje ukratko upozoriti na odreena mjesta i jeziku povezanost s drugim terminima (vidi biljeke uz tekst iz Predgovora, zatim uz 33 /konac/, 151. i 296/. Ovdje je prije svega nuna povezanost s rijeju obiaj /Sitte/, a zatim i s obitavati, jer $
490
RIJE PREVODIOCA
to bi donekle bilo adekvatno latinskom mos/ znai, meu ostalim, i mjesto gdje se obitava, ovjekov stan, mjesto dostojno ovjeka, u kojemu je ovjek ono to jest. /Vidi npr. veliki Grko-njemaki rjenik K. Schenkela, str. 349./ Sittlichkeit se kod Hegela nikako ne bi moglo - zbog sasvim odreenog znaenja koje taj termin ima u njegovoj filozofiji - prevesti kao moralitet, a isto tako ne i prosto kao obiaj, a rije udorednost, ini mi se, ni jeziko ni smisleno ne izraava dovoljno onaj najvii stupanj Hegelove filozofije prava u kojemu je ukinuto i prevladano kako apstraktno pravo tako i moralitet i koji znai zavretak i krunu itave filozofsko-pravne /dosta etike/ zamisli, mjesto gdje ovjek tek sebi dostojno obitava, primjereno svom odreenju i gdje doista postaje ono to jest. Siguran sam, meutim, da izraz obiajnost takoer ima svojih slabosti /osobito kad se upotrebljava adverbijalno/, ali nakon, dugog traenja i savjetovanja s drugima, ipak sam se za nj odluio, jer nisam naao adekvatnije nae rijei. /Inae bi, moda, da smo se zadovoljili stranim terminom, bilo tu rije najbolje prevesti sa etinost./ Na koncu bih jo htio upozoriti da sam glagol aufheben prevodio uglavnom kao ukidati, premda to zacijelo sasvim jasno ne izrie dvostruki smisao te rijei, koja - kako na jednom mjestu u Logici kae sam Hegel - oznauje koliko ouvati, zadrati, toliko u isto vrijeme prestati, uiniti kraj /str. 93/. Aufheben nisam takoer prevodio kao prevladati /kako to ine neki nai autori/, izuzev neka posebna mjesta gdje je to kontekst nalagao. Mislim, naime, da prevladati ne samo da takoer ne izraava potpuno smisao te rijei nego bismo aufheben tako mogli identificirati sa u ovom kontekstu vrlo estim glagolom berwinden, to sam, mislim, s vie prava prevodio kao prevladavati. Druge termine ne bi imalo smisla ovdje posebno obrazlagati, jer su se oni veinom i do sada tako prevodili, a nadam se da e i sam tekst, bar u veini sluajeva, dovoljno opravdati njihovu primjenu, pa da e tako i ovaj prijevod donekle pomoi da se upozna najdue putovanje koje do sada opstoji. D. G. Zagreb, XII 1959.
N A P O M E N A UZ PONOVLJENO I D O P U N J E N O IZDANJE Osnovu za ovo ponovljeno i dopunjeno izdanje Hegelove Filozofije prava predstavlja Hoffmeisterovo izdanje (Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts. Mit Hegels eigenhndigen Randbemerkungen in seinem Handexemplar der Rechtsphilosophie, Verlag von Velix Meiner in Hamburg, 1955, vierte Auflage), koje je u prevodu Danka Grlia kod nas objavljeno u biblioteci Logos (Veselin Maslea, Sarajevo 1964). Uz saglasnost redakcije biblioteke u pripremi ovog drugog izdanja izvrena je dopuna prvog izdanja iz 1964. na osnovu Suhrkampovog izdanja ovog djela u inoviranoj redakciji Hoffmeisterovog predloka. (Hegel, Werke: in 20. Bd; 7. Bd., Grundlinien der Philosophie des Rechts oder Naturrecht und Staatswissenschaft im Grundrisse, mit Hegels eigenhndigen Notizen und den mndlichen Zustzen, Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main 1970). Dopune drugog izdanja na naem jeziku slijede ovu njemaku redakciju a odnose se prije svega na prevod dodataka (novi tekst) uz odgovarajue paragrafe, zatim na novu kompoziciju teksta te na usklaivanje interpunkcijskih detalja prvog izdanja sa novom njemakom redakcijom teksta. Potrebno je, dakle, u vidu imati slijedee promjene u odnosu na nae prvo izdanje: 1. U drugom izdanju su prevedeni i prikljueni odgovarajuim paragrafima Dodaci. 2. Hegelove vlastorune margine iz njegovog prirunog primjerka ukomponirane su u tekst neposredno poslije glavnog teksta pripadnih paragrafa.
492
NAPOMENA UZ PONOVLJENO I DOPUNJENO IZDANJE
3. Fusnote su usklaene sa pomenutim njemakim izdanjem i numerirane. Oznaene zvjezdicom, opremljene su odgovarajuom napomenom tome da li potjeu od njemakog izdavaa, prevodioca ili redaktora prevoda. Ovdje su sve fusnote u kojima prevodilac ili redaktor daju odgovarajua objanjenja, zadrane u obliku u kojemu su date u prvom izdanju na naem jeziku. Fusnote njemakog izdavaa su prema potrebi usklaene sa najnovijom redakcijom. 4. Priprema obnovljenog izdanja nije se odvijala bez tekoa i nedoumica. Redaktor i prevodilac dodataka je nastojao da uz puno uvaavanje prevoda Danka Grlia, koliko god je mogue izbjegne nesklad izmeu prevoda prvog izdanja i jezika prevoda novoprevedenih dodataka. Pored toga, bilo je, vjerujem, neophodno da se mjestimino izvri poneka prevodilaka izmjena, koja je, nadam se, legitimna. Rije je prije svega pojmovima Vorsatz i Absicht (u prvom izdanju prevedeni kao naum i namjera). ini mi se da je ovdje nivelirana razlika sadrana u njemakom jeziku, pa je zato Vorsatz sada prevedeno kao predloak, premda su legitimne i druge mogunosti. Sline dileme se javljaju u pojmovnom paru Person i Persnlichkeit (u prvom izdanju prevedeno kao linost i osoba). Iz istih razloga kao i u prethodnom primjeru Persnlichkeit smo izmijenili u personalnost. Izmjena je izvrena i u prevodu pojma Handlung (u prvom izdanju prevedeno kao postupak) koji je ovdje mjestimino izmijenjen u djelovanje. No, otvorenim pitanjima prevodilakih rjeenja obavjetava nas Danko Grli u svojoj biljeci Rije prevodioca kao i u Rjeniku glavnih termina. Sulejman Bosto
BILJEKA PISCU I DJELU Georg Wilhelm Friedrich Hegel je onaj veliki filozof koji tek u novije doba poinje da biva poznat naoj iroj filozofskoj javnosti po svojim djelima. Poslije tzv. Male logike, Filozofije povijesti, Fenomenologije duha, i Estetike naoj prevodnoj filozofskoj literaturi se, evo, prikljuuje i Filozofija prava kao bitan element Hegelovog grandioznog sistema uma. U istoriji filozofije malo je tako velikih a toliko osporavanih filozofa kao to je Hegel. Meutim, sasvim je izvjesno da nema toliko osporavanih djela u cijelom Hegelovom filozofskom sistemu kao to je Filozofija prava. Protivrjene, a najee negativne ocjene cjelokupnoj Hegelovoj filozofiji izricane su veinom na osnovu politikih ideja koje je Hegel izloio u svojoj Filozofiji prava (Grundlinien der Philosophie des Rechts) koja je prvi put objavljena 1821. godine u Berlinu. Slino Danteu i Hegel ivi u jednoj velikoj prelomnoj epohi (kraj osamnaestog i prve decenije devetnaestog vijeka) kada se jasno ocrtava propast feudalnog drutva i konana, politika pobjeda buroazije. Kao mladi Hegel doivljava francusku revoluciju, a sa ovom revolucijom i njegova prva filozofija predstavlja radikalnu kritiku postojeeg drutva, ukljuujui i hriansku religiju. Francuska revolucija je za Hegela bila velianstveno raanje sunca, doba u kome se ovjek postavio na misli i spoznao da misao treba da upravlja duhovnom realnou. Pa ipak, njemaki liberali (posebno Rudolf Haym u svojim Vorlesungen ber Hegel und seine Zeit, 1857) nazvae starog berlinskog profesora filozofskim diktatorom nad Njemakom, koji je filozofiju pretvorio u nauno stanite duha pruske reakcije. Ovu ocjenu su prihvatili docnije i mnogi koji su sebe smatrali marksistima, i to ne samo u doba Staljina ve i
494
BILJEKA O PISCU I DJELU
BILJEKA PISCU I DJELU
495
mnogo ranije, jo za ivota Marxova, Ali i sam Marx je bio, kao to je poznato, otar kritiar Hegelove filozofije prava emu nam svjedoe brojni spisi meu koje treba pomenuti u prvom redu rukopis Kritika Hegelove filozofije dravnog prava koju je Logos ve objavio u svojim prvim izdanjima. Ovdje nije mjesto da ulazimo u stare polemike. Dovoljno je da ocrtamo problem i uzgred pomenemo neke momente koje treba uzeti u obzir pri donoenju sopstvenog stava Hegelu. Naime, Hegel nije bio samo savremenik francuske revolucije ve i Napoleona i pruskih ratova za osloboenje. Neki pisci (npr. Joachim Ritter u svojoj raspravi Hegel und die franzsische Revolution, Kln und Opladen, 1957) misle da su Napoleonovi ratovi za Hegela uvijek bili revolucionarni ratovi. Napoleon nije samo osvaja ve i tvorac moderne drave. Prema tome, mogua je hipoteza da moda nije pruski karlsbadski reim inspirisao Hegela za njegovu koncepciju drave i teoriju birokratije koliko Napoleonova dinovska evropska politika tvorevina u kojoj produuje svoj ivot francuska revolucija. Ako je Hegel svojoj politikoj filozofiji odredio zadatak da spozna vrijeme i savrernenost (tj. istoriju u momentu njenog zbivanja), ako je spoznaja onog to jest (bivstva) za njega istodobno i spoznaja uma (filozofija je obuhvatila svoje vrijeme u mislima) i, dalje, ako su francuska revolucija i Napoleon zbiljsko pomirenje boga sa svijetom, onda Hegelova filozofija moe da bude samo teorijski izraz politike realnosti njegovog vremena i to realnosti koja u 1821. godini ima empirijski svoj najvii oblik u konstitucionalnoj monarhiji. Sam Hegel je jedanput kazao da filozofija izgleda obinom razumu kao neto postavljeno naopake (umgekehrt). I kada Hegel oznaava dravu olienjem boanstva (duha, slobode) na zemlji a pojedincu odreuje podreen poloaj, onda se lako moe zaboraviti sva duhovna i politika tradicija na kojoj Hegel gradi svoju politiku filozofiju: tradicija antikog polisa (Platonovo i Aristotelovo uenje), Rousseauov Drutveni ugovor itd. Saglasno svom uenju izraenom u Logici Hegel odbacuje koncepciju da pojedinano kao pojedinano moe biti umno, jer je za njega umno samo ono to je univerzalno, opte. Ali on ne odbacuje uopte pojedinano ve samo eli da ga, u smislu cjelokupne istorije, pomiri sa optim ili, tanije, da ga smjesti u opte. Kao protestantski mislilac on nastoji da sjedini
neartikulisano individualno htijenje roeno u graanskom drutvu (beskrajnu slobodu linosti) sa paganskim antikim duhom polisa (zajednice), da povee sadanjost sa prolou. Reakcija liberala izgleda da nastaje u onom momentu kada oni pojedinanost uzdiu na univerzalistiki nivo, a egoizam poistovjeuju sa slobodom. U kritici Hegelove filozofije prava Marx ima posebno mjesto u odnosu na liberale. Prepiska sa Engelsom povodom shvatanja W. Liebknechta to jasno pokazuje. Za Marxa je Hegel interpretator moderne drave. On se sa Hegelom slae ukoliko Hegel u ideji drave vidi ostvarenje slobode. Ali Hegelov pojam drave je vie identian sa zajednicom i zato protivrijei savremenoj empirijskoj manifestaciji ove zajednice koju Marx naziva iluzornom i daje joj kvalifikativ politikog otuenja. Hegel prenosi dijalektiku gospodara i sluge iz Fenomenologije duha u Filozofiji prava i u birokratiji nalazi i slugu i gospodara u isto vrijeme (opti stale). Odavde nastaje Marxova kritika Hegelove politike filozofije koja dravi suprotstavlja zajednicu, birokratiji univerzalnu klasu - proletarijat, a ratovima meu narodima, kao manifestaciji politike volje, socijalistiku revoluciju i klasnu borbu. Moe se zato rei da je itava Marxova politika koncepcija izgraena u dijalogu sa Hegelom kao najviim naunim tumaem moderne drave. Meutim, nije samo uenje dravi vano za izgradnju Marxove teorije ve i prvi dijelovi Filozofije prava, osobito odjeljak graanskom drutvu i Hegelova filozofija rada. Upravo iz ovih dijelova knjige (kao i iz Fenomenologije duha) nikli su prvi Marxovi teorijski podsticaji za kritiku politike ekonomije i graanskog drutva koji su docnije razvijeni i produbljeni na izvornom ekonomskom materijalu, ali su zadrali trajni peat Hegelovog dijalektikog miljenja. Zato objavljivanje Filozofije prava ima u naoj sredini prvorazredan znaaj kao dogaaj koji moe oznaiti novu plodnu etapu kako u izuavanju odnosa Marxa prema Hegelu, tako i u prouavanju bogate problematike dijalektikog miljenja bez koga jedva da se moe ozbiljno zamisliti istinska socijalistika kulturna revolucija i praksa. Dr Ljubomir TADI
SADRAJ Predgovor 7 Uvod. Pojam filozofije prava, volje, slobode i prava 132 -20 Podjela. 33 75 P R V I D I O : Apstraktno pravo ( 34. do 104) 80 Prvi odsjek: Vlasnitvo (41. do 71) 90 A. Zaposjedanje ( 54. do 58) 107 B. Upotreba stvari ( 59. do 64) 115 C. Otuivanje vlasnitva ( 65. do 70) 128 Prijelaz od vlasnika k ugovoru (71) 139 Drugi odsjek: Ugovor ( 72. do 81) 142 Trei odsjek: Nepravo ( 82. do 104) 158 A. Nepristrano nepravo ( 84. do 86) 161 B. Prijevara ( 87. do 89) 162 C. Prisila i zloinstvo ( 90. do 103) . . 164 Prijelaz od prava u moralitet ( 104) 183 D R U G I D I O : Moralitet ( 105. do 141) 188 Prvi odsjek: Predloak i krivnja ( 115. do 118) 200 Drugi odsjek: Namjera i dobrobit ( 119. do 128) . . . 208 Trei odsjek: Dobro i savjest ( 129. do 140) 227 Prijelaz od moraliteta u obiajnost( 141) 266
T R E I D I O : Obiajnost( 142. do 360) 272 Prvi odsjek: Porodica ( 158. do 181) 287 A. Brak( 161. do 169) 290 B. Imovina porodice ( 170. do 172) 303 C. Odgoj djece i razrjeenje porodice ( 173. do 180) 305 Prijelaz porodice u graansko drutvo ( 181) . . . .317 Drugi odsjek: Graansko drutvo ( 182. do 256) . . . .318 A. Sistem potreba ( 189. do 208) 324 a) Vrsta potrebe i zadovoljavanja ( 190. do 195) . 325 b) Vrsta rada( 196. do 198) 329 c) Imovina ( 199. do 208) 330 B. Pravosue ( 209. do 229) 336 a) Pravo kao zakon ( 211. do 214) 337 b) Opstanak zakona 215. do 218) 343 c)Sud (219.do229) 348 C. Policija i korporacija ( 230. do 256) 355 a) Policija 231. do 249) 356 b) Korporacija 250. do 256) 366 Trei odsjek: Drava (257. do 360) . . . . 370 A. Unutarnje pravo drave ( 260. do 329) 377 I. Unutarnje ureenje za sebe 272. do 320) . . .398 a)Kneevska vlast(275.do286) 405 b) Upravna vlast ( 287. do 297) 419 c) Zakonodavna vlast 298. do 320) 426 II. Suverenitet prema vani( 321. do 329) 447 B. Spoljanje pravo drave ( 330. do 340) 454 C. Svjetska povijest (341. do 360) 460 Poseban list za filozofiju prava 469 Dodatak: 470
l.Hegel Altensteinu, 10. oktobra 1820. (skica) 470 2. Hegel Hardenbergu, sredina oktobra 1820. ( s k i c a ) . . . . 471 3. Altenstein Hegelu, 24. august 1821. (fragment) 472 4. Hegel Altensteinu, 3. juli 1822. (izvod) 473 5. Hegelova reakcija na napad halekih Allgemeine Literaturzeitung (1922) 474 6. Hegelov odgovor na recenziju Filozofije prava koju je napisao Gustav Hugo (April 1821) 476 Napomena njemake redakcije uz 7. svezak 477 RJENIK NEKIH GLAVNIJIH TERMINA 485 RIJE PREVODIOCA 487 NAPOMENA UZ PONOVLJENO I DOPUNJENO IZDANJE 491 BILJEKA PISCU I DJELU 493 -
G. W. F. Hegel OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA 2. izdanje 1989. Izdavai SOUR Veselin Maslea, OOUR Izdavaka djelatnost, SOUR Svjetlost, OOUR Izdavaka djelatnost, Sarajevo Za izdavae Radosla Mijatovi Gavrilo Grahovac Tehniki urednik Salih Ahmethodi Korektor Fatima Cicvara tampa NIRO Osloboenje Sarajevo OOUR tamparska djelatnost Tira: 2000 primjeraka
ISBN 86-21-00312-0

Georg Vilhelm Fridrih Hegel - Osnovne Crte Filozofije Prava

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Georg Vilhelm Fridrih Hegel - Osnovne Crte Filozofije Prava

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIBLIOTEKA L O G O S

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Odgovorni urednik Abdulah arevi

OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA

VESELIN MASLESA - SVJETLOST SARAJEVO

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka I Sarajevo UDK 340.12

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

2 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

U 3. izdanju 169-178 * Tj. slobode. - Bilj. prev.

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Fenomenologija - Bd 3. S. 137 ff.; Enciklopedija, 3. Aufl. 424

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

W: koja * Tj. formalizam prava. - Bilj. red.

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Prvi odsjek VLASNITVO 41.

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

RadZnanstvena djelatnost - tek se ini neim spolja-

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Pobjeda pravnog - graanskog drutva - prednost,

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL