15.

RAZINA ISKORITAVANJA PRIRODNIH PANJAKA

Razina iskoritavanja prirodnih panjaka jest stupanj koritenja godinjeg vegetativnog rasta (prirasta) koja moe biti konzumirana ili unitena ispaom ivotinja (Society for Range Management, 1974). Drugim rijeima to znai da se opseg iskoritavanja panjake vegetacije odnosi na godinju proizvodnost panjaka koji stoka potencijalno moe iskoristiti. Utvrivanje stupnja koritenja moe se provoditi samo za pojedinu panjaku vrstu, ali isto tako i za sveukupni biljni pokrov odreenog panjaka. Panjake vrste e odrati biljni vigor samo ako je stupanj njihova iskoritavanja manji od one razine koja jo osigurava ponovni biljni rast i reprodukciju (Caldwell, 1986). Procjena iskoritavanja panjaka provodi se s ciljem da se na kraju panjake sezone tono odredi broj ivotinja po jedinici panjake povrine i da se na temelju toga procijeni stvarni stupanj sa eljenim stupnjem koritenja. esto se procjena iskoritavanja panjaka provodi i tijekom panjake sezone da bi se broj stoke to bolje prilagodio koliini raspoloive krme na panjaku. Danas postoje brojne metode za odreivanje stupnja koritenja, meutim sve one imaju poneke prednosti i nedostatke (Risser, 1984). Odabir odgovarajue metode u prvom redu ovisi o potrebi za tonou, zatim iskustvu strunjaka i samoj strukturi biljne zajednice. Veina metoda za utvrivanje opsega koritenja panjaka temelji se na mjerenju razliitih parametara kao to su: teina panjake tratine, odnos visine biljke i proizvodnosti zelene mase, odnos obujma granica krmnih drvenastih vrsta i proizvodnosti lisne biomase, analiza obrtenih i neobrtenih biljnih dijelova, opisna metoda koritenja zelenih biljnih dijelova i dr. Procjena koritenja panjake vegetacije moe se nainiti na temelju mjerenja produkcije zelene biomase u odreenom kvadratu ili na osnovi procjene proizvodnosti pojedine biljke (Risser, 1984). Meutim, tonost procjene koritenja na osnovi pojedine biljke znatno varira. Naime, u pojedinih krmnih drvenastih vrsta postoje znatne razlike u obliku i formi rasta, tako da to stvara tekoe pri odreivanju prosjene procjene koritenja.

1. Utvrivanje stupnja koritenja mediteranskih panjaka 1.1. Metode vaganja za odreivanje razine koritenja panjake tratine
Izravna procjena koritenja mediteranskih panjaka izrauje se na temelju prosjene procjene vie ploha ili kvadrata (Pieper, 1978). Te se metode koriste onda kada se eli postii velika tonost. Pri koritenju te metode najprije se odabere vie jednakih ploha s meusobnim razmakom od 3 do 8 m. Zatim se od ukupnog broja kvadrata polovica ogradi i zatiti od ispae. Nakon to se zavri ispaa, tratina se podree u razini tla. Proizvodnost tratine zatiene plohe oznai se s A, a druge nezatiene plohe koja se ispasuje s B. Opseg koritenja je ((A-B) /A) x 100. To je jedna od najtonijih metoda, ali je skupa i zahtijeva dosta vremena, tako da je njezina namjena u prvom redu pogodna za pokusni rad.

1.2. Kombinirana metoda vaganja tratine i vizualne procjene

Ta se metoda temelji na relativno tonoj procjeni stupnja koritenja tratine, ali na manjim povrinama. Ponajprije, za uspjeh te metode iznimno je vano iskustvo strunjaka na terenu. Naime, on treba odabrati reprezentativnu nepopasenu ili neznatno popasenu plohu, na temelju koje e se odrediti prosjena razina koritenja panjaka. Nakon toga tratina se podree u onoj visini koja odgovara visini tratine koja je preostala nakon ispae (A). Zatim se preostali dio tratine (B) podree do razine tla. Opseg koritenja panjaka je: (A/(A+B)) x 100.

Tonost primjene te metode uvelike e ovisiti o iskustvu i izvjebanosti strunjaka na terenu. Stoga bi pri koritenju te metode ljudski faktor svakako trebalo uzeti u obzir. Isto tako da bi se postigla to vea tonost, potrebna je meusobna koordinacija i usporedba vie rezultata. Zbog toga bi se opseg koritenja tratine trebao odrediti kao prosjek procjene vie strunjaka. Ta metoda nije posebno tona, ali se ipak intenzivno primjenjuje u praksi budui da je: - primjenjiva na svaki tip panjake vegetacije; - relativno je brza i jednostavna; - pogreke vie koritenih procjena manje su tone, ali je (prosjek) konana procjena relativno

tona; - dobiveni podaci mogu se analizirati statistiki; - podaci dobiveni s razliitih dijelova panjaka daju podatke o intenzitetu koritenja tog panjaka. Nepovoljnost te metode oituje se u tome to je subjektivna. Zbog toga bi se rad na smanjenju pogreaka preko uvjebanosti strunjaka na terenu trebalo stalno provoditi.

2. Metode procjene proizvodnosti zelene biomase krmnih drvenastih i grmolikih vrsta

Za procjenu proizvodnosti zelene biomase krmnih drvenastih vrsta i grmova koriste se dva pristupa, i to: 1. utvrivanje ukupne proizvodnosti grmolikih panjakih sastojina i 2. procjena raspoloive biomase koju stoka potencijalno moe iskoristiti. Veina tehnika za utvrivanje proizvodnosti grmolikih biljnih sastojina odnosi se na skidanje i vaganje biljnog pokrova s tono odreenih ploha ili pojedinih biljaka. Veliina i oblik plohe, kao i broj uzoraka ovisi o tipu grmolike zajednice i strukturi vegetacije (Hyder i sur., 1963; Rochow, 1974; Feuillas, 1979).

2. 1. Metoda visine biljke

Poseban naglasak za utvrivanje produkcije zelene biomase krmnih drvenastih vrsta stavlja se na razvoj korelacije izmeu produkcije zelene biomase i visine same biljke. Odnos izmeu visine biljke, te proizvodnosti zelene lisne mase i biomase mladih jednogodinjih izboja procijeni se metodom regresije. U svojoj osnovi ta metoda daje netone rezultate budui da visina nije uvijek proporcionalna teini zelenih biljnih dijelova. Meutim, kako se mjerenje visine biljke relativno lako provodi, ta se metoda esto koristi samo iz praktinih razloga. Prednost te metode je u tome to se pri utvrivanju proizvodnosti zelene biomase krmnih drvenastih vrsta ne zahtijeva uzimanje uzoraka prije i poslije ispae (brsta).

2.2. Metoda analize obujma biljke i teine lisne mase

To je jedna od najstarijih metoda za procjenu proizvodnosti zelene biomase krmnih drvenastih i grmolikih vrsta (Whittaker i Woodwell, 1968). Osnovni princip te metode takoer se sastoji u odreivanju meusobnog odnosa izmeu proizvodnosti zelene biomase (ili suhe tvari) i obujma krmnih drvenastih vrsta i/ili grmova. Metodom regresije testira se odnos izmeu spomenutih parametara. Promjer obujma za krmne drvenaste vrste koristi se u visini prsa ovjeka (Menaut, 1977) ili zajedno u kombinaciji s visinom drveta (Poupon, 1976). Ako se radi o manjem stablu ili grmu neki autori preporuuju mjerenje promjera bazalnog dijela kronje (Clary i Tiedemann, 1986) ili promjera stabljike 15 cm iznad tla (Connolly i Grigal, 1985). Gisse (1980) zakljuuje da je laka i prikladnija procjena proizvodnosti zelene biomase na osnovi mjerenja obujma kronje drveta (ili grma) nego na osnovi promjera stabljike (debla). Kao to je poznato, biljne vrste egzistiraju u vrlo razliitim ivotnim oblicima i formama, tako da rasporeenost lia varira u odnosu na visinu biljke. Zbog toga da bi tonost bila to vea, izabere se vei broj biljaka iste vrste, okrui vrpcom i na svakih 2,5 ili 5 cm skidaju se uzorci lia u pravcu obujma kronje stabla, odnosno grma, i to od osnovice prema vrhu biljke. Uzorci se vau odvojeno, a nakon toga izrauna se odnos izmeu visine i obujma kronje, te teine zelene biomase. Da bi se postigao to reprezentativniji odnos izmeu visine i obujma biljke s jedne strane i proizvodnosti zelene biomase s druge strane, potrebno je imati dovoljan broj uzoraka. Podaci se mogu prezentirati u dijagramu ili u nekom drugom obliku. Za koritenje te metode u praksi naini se dijagram prosjene visine i obujma kronje reprezentativnih biljaka panjakog podruja. Dakle, proizvodnost zelene biomase odreenog panjaka odredi se na temelju nainjenih dijagrama. Za panjak s relativno homogenim botanikim sastavom, odredi se visina 20 drvenastih (grmolikih) vrsta iji je prosjek dovoljan da se precizno odredi odnos izmeu visine i obujma biljke, te teine zelene biomase. Druga koritena metoda temelji se na istom principu, samo to se na tapu oznai stupanj visine koritenja zelene biomase. Postavljanjem tapa u visini obrtene biljke izravno se procijeni stupanj njezina koritenja.

2.3. Metoda obrtenih ili neobrtenih biljnih dijelova (brojenja granica)

Metoda obrtenih ili neobrtenih biljnih dijelova vrlo je precizna, ali zahtijeva mnogo vremena koje se utroi na brojenje granica i lia. Metoda je u prvom redu prilagoena za utvrivanje proizvodnosti lisne mase mediteranskih ikara, makije i buika (ili gariga). Osnovni princip koritenja te metode temelji se na brojenju obrtenih ili neobrtenih biljnih dijelova. Pri skidanju lie se klasificira prema veliini (Etienne i sur., 1985) ili prema obliku (Meuret, 1988). Listovi razliitih visina se broje na tono oznaenim granama, i to prije i poslije brsta (ispae). Primjerice, za granu s 400-600 listova potrebno je utroiti oko pola sata na brojenje (Etienne, 1989). Iz dobivenih rezultata brojenja lia prije i nakon ispae (brsta) utvrdi se stupanj (postotak) koritenja zelene lisne mase za tu granu, a zatim se na osnovi broja obrtenih ili neobrtenih grana (Etienne, 1989) izrauna postotak koritenja grana na stablu (grmu), kao i prosjeni stupanj koritenja analiziranog drveta ili grma. Neto ograniavajue koritenje te metode je u gustim i zatvorenim ikarama, kao to su neke sastojine mediteranske makije.

2.4. Metoda mjerenja granica

Metoda mjerenja granica koristi se samo za utvrivanje stupnja koritenja krmnog drvenastog i grmolikog bilja. a). Duina granica. Jedna od najee upotrebljavanih metoda za procjenu stupnja koritenja krmnih drvenastih vrsta i grmova upravo je mjerenje duine granica. Budui da je duina granica u uskoj korelativnoj vezi s teinom odstranjenih biljnih dijelova (Smiths i Urness, 1962; Schuster, 1965), to se ova metoda pokazala vrlo pouzdanom. Mjerenje duine granica i koliine zelene biomase provodi se prije i nakon ispae (brsta). Tu je metodu prvi predloio Nelson (1930), a zatim je uz neznatne modifikacije sugeriraju Smiths i Urness (1962). Pri koritenju te metode najprije se s pomou regresije utvrdi meusobni odnos izmeu duine i proizvodnosti jednogodinjih granica. Na grmovima ili drveu uzetim za analizu oznai se tono odreeni broj granica. Nakon toga, izmjeri se duina svake oznaene granice, a zatim se naini procjena njezine proizvodnosti. Odmah nakon ispae ponovno se izmjeri duina istih granica. Na temelju mjerenja granica odredi se preostala neiskoritena

koliina biomase. Iz utvrene razlike izrauna se stupanj koritenja. Ako se utvrdi da grm uope nije prirastao tijekom vegetacijske godine, stupanj koritenja lisne biomase moe se odrediti samo jednim mjerenjem. Metoda je dosta proirena jer daje prilino tone rezultate (Jensen i Scotter, 1977), ali zahtijeva dva mjerenja tijekom godine i vei broj uzoraka. Mjerenja se provode u pojasovima i to od vrha prema osnovici grana, a posebno se uzima u obzir njihova starost (Provenza i sur., 1983). Mjesta na kojima poinju mjerenja moraju odgovarati sadanjem jednogodinjem rastu. Stupanj koritenja zelene lisne mase krmnih grmova i drvea moe se temeljiti i na promjeru granica. b). Promjer granica. Metoda mjerenja promjera granica zahtijeva da se jednom godinje utvrdi stupanj (postotak) koritenja teine lisne biomase ili duine mladih jednogodinjih izboja (mladica). Nakon toga mjeri se promjer granica. Osnovni princip te metode temelji se na odnosu izmeu promjera i duine s jedne strane i teine lisne mase s druge strane (Hutchings, 1966; Lyon, 1970). Naime, autori smatraju da je promjer i duina granica proporcionalna teini lisne mase. Pri koritenju te metode najprije se s pomou regresije odredi meusobni odnos izmeu promjera i duine granica i teine lisne mase. Upravo se na toj osnovi utvruje stupanj koritenja. Meutim, ta metoda nije u potpunosti prikladna za stanovite biljne vrste (Ferguson i Marsden, 1977), zatim nije primjenjiva za prekomjerno pobrtene biljke (Rutherford, 1979) ili pak zakasnjelo mjerenje moe dati krivu procjenu (Potvin, 1981). Ako se ele postii to toniji rezultati, onda se provodi vie uzastopnih mjerenja promjera obrtenih i neobrtenih granica, i to od njihove osnovice prema vrhu. Ta metoda ima prednosti jer daje prilino tone procjene koritenja lisne mase i onda kada se mjerenja provedu nakon ispae (brsta), ali se moe koristiti samo za one granice koje imaju stvarne razlike u promjeru od baze prema vrhu. Ako se brst odvija tijekom dormantnog razdoblja vegetacije, onda ta metoda, upravo zato jer nema biljnog prirasta, daje izuzetno tone procjene koritenja. Meutim, ako se ispaa odvija tijekom sezone rasta vegetacije, potrebno je, kako bi se odstranile mogue pogreke nastale zbog rasta, imati podatke prosjene duine pobrtenih i nepobrtenih granica. Pri odreivanju stupnja koritenja od jedne do druge vegetativne godine, za svaku vegetativnu sezonu potrebno je markirati nove granice. Te granice trebaju biti jednolino rasporeene, na razliitim visinama, kao i na razliitim mjestima na grmlju, kako bi uzorci bili to reprezentativniji. Markirane granice trebaju biti prilino ujednaene jer ako granice sadre vie manjih granica, mogu se pojaviti problemi s njihovim ponovnim mjerenjem. Tom metodom nije mogue tono procijeniti

stupanj koritenja ako npr. stoka konzumira i prethodnu godinju proizvodnost. Mjerenje prethodnih godinjih granica vrlo je komplicirano i skupo, tako da je ipak to bolje izbjegavati, iako su mogue pogreke relativno male.

2.5. Prosjena procjena koritenja grmolikih biljnih zajednica

Ta se metoda u prvom redu oslanja na prethodne metode, kojima je utvren stupanj koritenja pojedinanih biljnih vrsta. Pri koritenju te metode u praksi najprije je potrebno utvrditi postotni udio grmlja u cjelokupnoj panjakoj zajednici, a zatim se odredi stupanj njihova koritenja. Isto tako, potrebno je odrediti reprezentativnu plohu pribline povrine 50m2, na kojoj se, zajedno s njihovim stupnjem koritenja, markiraju i ubiljee sve vanije krmne drvenaste i grmolike vrste. Umnoavanjem postotnog sastava svake biljne vrste s postotkom njihova koritenja, a zatim njihovim zajednikim pribrajanjem, dobivamo ukupni stupanj koritenja panjaka. Utvrivanje stupnja koritenja svake pojedine biljke provodi se kao to je opisano prethodnim metodama. Mjerenja se provode na tono odreenim povrinama (kljunim povrinama panjaka) i to do one visine do koje je grm dostupan stoci za brenje. Procjena stupnja koritenja krmnih drvenastih i grmolikih vrsta provodi se na sljedei nain: Pretpostavimo da je prosjena duina nepobrtenih granica 15 cm, a prosjena duina odgrizenih granica 5 cm. Recimo da je samo 30% granica na grmlju pobrteno. Prosjeni stupanj koritenja grmolikih vrsta na panjaku iznosio bi:

(((15 - 5) / 15) x 100) x 30% = 19.9% . Prema izloenom primjeru, prosjeno koritenje pobrtenih granica bilo bi: ((15 - 5) / 15) x 100 = 66,6% Dakle, prosjeno koritenje pobrtenih granica je 66.6%, a prosjeno koritenje krmnih grmova na panjaku je 19.9%.

2.6. Opisna metoda

Ta metoda uzima u analizu ire podruje od same panjake jedinice (pregona). Pri koritenju te metode najprije se odredi stupanj koritenja glavnih panjakih vrsta na razliitim dijelovima panjaka. Nadalje, ta se opaanja prenose na kartu, tako da se dobije stupanj koritenja razliitih dijelova panjaka. Pri koritenju te metode razmatraju se i drugi pokazatelji koritenja krmnih grmova, kao npr. abundancija (broj individua), biljni vigor, topografija i erozivnost terena, sezona ispae, uvjeti za navodnjavanje i dr. Ta metoda obino je podijeljena u devet razliitih klasa. 1. Gotovo nikakvo koritenje (nema vidljivijih znakova brsta) 2. Neznatno koritenje (praktiki nema nikakvog poremeaja vegetacije). 3. Vidljivo koritenje (samo su palatabilnije vrste znatnije obrtene). 4. Srednje koritenje (malo do umjereno koritenje palatabilnijih vrsta). 5. Optimalno koritenje (glavne panjake vrste optimalno su pobrtene). 6. Neznatno preoptereeno koritenje (samo su neznatno oteene umjereno poeljne panjake vrste). 7. Optereeno koritenje (uoljiv je tetan utjecaj na tlo gaenjem stoke, na mjestima uz ogradu i oko pojilita. Vanije panjake vrste su potpuno pobrtene, umjereno poeljne vrste popasene su vie od 30%). 8. Vrlo optereeno koritenje (na pojedinim mjestima panjaka vegetacija je potisnuta. Glavne panjake vrste gotovo su potisnute, dok su umjereno poeljne vrste prekomjerno popasene). 9. Katastrofalno koritenje (teka oteenja glavnih panjakih vrsta prekomjernim koritenjem. Kvalitetnije panjake vrste samo se u tragovima nalaze na tlu. Cijeli je panjak u kritinom stanju). Prema navedenoj klasifikaciji samim promatranjem razliitih dijelova panjaka moe se procijeniti opseg koritenja cijelog panjaka. Pojedini dijelovi panjaka mogu biti prekomjerno popaseni, ali to ipak ne znai da je cijeli panjak prekomjerno iskoriten. U takvim situacijama prikazano stanje zorno nam predoava da je panjak potrebno dodatnim mjerama dovesti u takvo stanje da se ravnomjernije iskoritava.