Put iz Tame

u istinsko prosvjetljenje
od Jacoba Boehmea 1575 1624
______________________________________________________
RASPRAVA
IZMEDU
DUSE KO1A GLADU1E I ZEDA
ZA
VRELOM ZIVOTA, RADOSNOM L1UBAVI ISUSA KRISTA
I
PROSVI1ETL1ENE DUSE
POKAZUJE
Kofi bi put fedna dusa trebala potraiti i olaksati si onaf drugi, te ga u: pomoc spo:nafe privesti putovima
Kristova hodocasca, vferno fe opomenuti na trnovit put svifeta, kofi :avodi palu dusu da protu:akonito
:aga:i u Be:dan, u paklenu famu.
Sastavljeno od duse koja voli sve koji su djeca Isusa Krista, pod krizem.
2
3
PUT IZ TAME
U ISTINSKU SV1ETLOST
Bijase jednom uboga dusa koja je zalutala iz Raja i dosla u Kraljevstvo ovoga
svijeta; gdje se Davo s njom susrete, pa je priupita: Gdje li ides, ti, Duso, sto si
napola slijepa?
Dusa ree:
Promatrala bih stvorenja svijeta, ona koja je Stvoritelj nacinio, pa o njima
promisljala.
Davo ree:
Kako ces ih promatrati i o njima promisljati, kad ne mozes znati nista o njihovoj
biti i svojstvima? Motrit ces kao isklesanu sliku jedino njihovu vanjstinu i neces
ih moci spoznati u cijelosti.
Dusa ree:
Kako mogu doci do spoznaje biti i svojstva?
Davo ree:
Svojim bi ih ocima sasvim vidjela kad bi samo kusala od onoga odakle su sama
stvorenja dosla da budu dobra i :la. Tada bi bila kao sam Bog i znala bi kakvo je
stvorenje.
Dusa ree:
Ja sam sada plemenito i sveto stvorenje; ali Stvoritelj rece da cu umrijeti ucinim
li tako.
Davo ree:
Ne bi umrla sasvim; nego bi se tvoje oci otvorile, a ti bi bila kao Bog, postavsi
Gospodarom Dobra i Zla. Takoder bi postala mocnom, silnom i vrlo snaznom kao
sto sam ja; sve ostroumlje stvorenja bilo bi sazdano u tebi.
4
Dusa ree:
Kad bih imala Znanje o prirodi i stvorenjima, ja bih tada upravljala citavim
svijetom kako sam i zeljela.
Davo ree:
Sva osnova toga Znanja pociva u tebi. Samo skreni svoju volju i zudnju s Boga i
Dobrote na prirodu i stvorenja, i tada ce se u tebi probuditi strast da kusas; i tako
mozes pojesti s drveta spo:nafe Dobra i Zla, i tim putem doci do spoznaje svega.
Dusa ree:
Pa dobro, jesti cu s drveta spo:nafe Dobra i Zla, da mogu ovladati svojom
vlastitom snagom i osobno biti Gospodarom zemlje, te ciniti ono sto hocu, kao sto
i sam Bog cini.
Davo ree:
Ja sam Knez ovoga svijeta; i ako hoces vladati na zemlji, moras svoju strast
upriliciti na moj lik, odnosno da zudnja bude poput mene, da uzmognes zadobiti
lukavost, pamet, razum i ostroumnost, kao sto ima moj lik.
Na taf nacin avo se Dusi predstavi kao Julkan u Merkuru (sna:i kofa fe u
ognfenom i:voru bica), kofi fe uareno Kolo fe:gre i supstance, u obliku :mife. Na
temelfu cega,
Dusa ree:
Gle, to je snaga koja sve moze izvesti. Sto moram uciniti da bih je dobila?
Davo ree:
I sama si takoder vatreni Merkur. Odvojis li vlastitu volju od Boga, pa je
prineses ovoj snazi i vjestini, tada ce se u tebi ocitovati sva skrivena osnova, pa
ces moci raditi na isti nacin. Ali moras kusati od onoga ploda, u kojemu svaki od
cetiri elemenata vlada nad onim drugim elementima, pa je u sukobu; vrucina se
opire hladnoci, a hladnoca vrucini; i tako sva svojstva prirode djeluju u
medusobnoj razdrazljivosti. I ti ces smjesta biti kao vatreno Kolo, i tako sve
privesti vlastitoj snazi, pa je posjedovati kao svoje vlasnistvo.
5
Dusa uini tako i sto se nakon toga dogodilo:
Sada, kad je Dusa svoju volju odvojila od Boga i privela je Merkuru, odnosno
vatrenoj volji (koja je izvor zivota i snage), uskoro je proizisla zudnja da kusa s
drveta spoznaje Dobra i Zla; i Dusa je kusala. Cim je ucinila tako, Vulkan (ili
zastupnik u vatri) smjesta rasplamsa vatreno Kolo svoje supstance, i nakon toga
sva svojstva prirode osvijestise se u Dusi, i svako zapoce primjenjivati vlastitu
strast i zudnju.
Prva izide strast za ponosom; ceznja da bude velika, mocna i snazna; da tome
sve podredi i tako samoj sebi bude Gospodar, bez nadzora; preziruci svu
poniznost i jednakost, jedino sebe smatrajuci mudrom, domisljatom i lukavom,
smatrajuci glupim sve sto nije u skladu s njenim raspolozenjem i ukusom.
Druga izide strast za pohlepom; strast za otimanjem, koja ce sve privuci sebi, u
svoj vlastiti posjed. Jer nakon sto zudnja za ponosom otkloni volju od Boga, Dusa
u Boga vise ne vjeruje, nego se sama za sebe brine; i zbog toga svoju zudnju
privodi stvorovima, naime Zemlji, metalima, drvecu i drugim stvorovima. I tako
rasplamsani vatreni zivot, odvojivsi se od jedinstva, ljubavi i poniznosti Bozje,
postade gladnim i lakomim, pa privuce sebi cetiri elementa i njihovu jezgru,
dovodeci se u stanje zvijeri; i tako zivot postade mracnim, ispraznim i gnjevnim;
a nebeske vrline i boje se ugasise kao utrnula svijeca.
Trece, u tom se vatrenom zivotu probudi do bola teska strast za zaviscu; pakleni
otrov, svojstvo koje svi davoli imaju, i patnja koja dusu cini neprijateljskom
prema Bogu i svim stvorenjima. Ciji jal goropadno bjesni u gramzljivoj zudnji,
kako to otrovni ubod i cini tijelu. Zavist ne moze trpjeti, nego mrzi, pa ce
povrijediti i unistiti sve ono sto pohlepa sebi ne moze pribaviti, i time paklena
strast gusi ljubav Duse.
Cetvrto, u tom se vatrenom zivotu probudi nevolja poput vatre, naime gnjev;
koji ce ubiti i ukloniti s puta sve koji se nece podrediti ponosu. Na taj se nacin
osnova i temelj Pakla, zvan Gnjev Bozji, u potpunosti ocitova u Dusi. Cime ona
izgubi pravedni Raj Bozji i nebesko kraljevstvo, postavsi podmuklom poput
Zmije, koju joj Davo predstavi na svoju sliku i priliku. I tako Dusa zapoce vladati
na Zemlji bestijalno, cineci sve u skladu s voljom Davla; zivotom u ponosu,
pohlepi, zavisti i gnjevu, ne gajeci vise nikakvu ljubav prema Bogu. Nego
umjesto toga nastade jedna zla, bestijalna ljubav od prljava razvrata, bluda i
tastine, i tako nista od cistoce u srcu ne ostade; jer dusa je napustila Raj i Zemlju
otela kao svoj posjed. Njezin je um u potpunosti naklonjen prepredenom Znanju,
ostroumlju i zajednickom uzimanju mnostva zemaljskih stvari. Ni pravednost ni
6
vrlina u njoj ne ostadose; i kakvo god zlo i nepravda bijahu pocinjeni, ona se
lukavo i proIinjeno prekri plastem svoje snage i autoritetom Zakona, i nazva to
Pravicom i Sudom, nastojeci to prikazati kao dobro.
Dusi je dosao Davo.
Nakon toga Davo se priblizi Dusi pa je povede od jednog poroka do drugog.
Zatocivsi je u svojoj jezgri, prostrijevsi pred nju radost i veselje, rece: Gle, sada
si snazna, mocna i uzvisena; uznastoj biti vecom, bogatijom i jos mocnijom.
Iznesi na vidjelo znanje, pamet i ostroumnost, da te se svatko moze bojati i prema
tebi osjecati strahopostovanje, i da mozes biti cijenjena, te u svijetu zadobiti veliki
ugled.
Dusa uini tako.
Dusa ucini tako kako ju Davo posavjetova, jos uvijek ne znajuci da je njezin
savjetnik Davo; nego misleci da je predvodena vlastitim znanjem, pamecu i
razumijevanjem, i da je ono sto je cijelo vrijeme cinila bilo vrlo dobro i ispravno.
Isus Krist susrete Dusu.
Dusa nastavi tim zivotnim putem, i nas dragi i ljubljeni Gospodin Isus Krist, koji
je dosao na svijet pun Ljubavi i Gnjeva Bozjega, kako bi razorio Davlova djela i
izvrsio pravdu nad svim bezboznim djelima, vremenom se s njom susrete, pa
silnom snagom u njoj progovori, razorivsi u njoj Davlova djela, otkrivsi joj put
svoje milosti, obasjavsi je svojom miloscu, pozivajuci je da se vrati i pokaje;
obecavsi da ce je On tada izbaviti iz tog monstruozno izopacenog oblicja i lika sto
ga je zadobila, te je ponovo dovesti natrag, u Raj.
Kako je Krist utjecao na Dusu.
Sada kad se iskra Bozje ljubavi, odnosno bozanska svjetlost, u skladu s time u
dusi ocitovala, ona ubrzo uvidje da po svojoj volji i djelima mora biti u Paklu, u
Gnjevu Bozjemu, i otkrije kako se u blizini Boga i Kraljevstva nebeskog doimlje
kao izoblicena ruzna nakaza; zbog cega se toliko preplasi da propadne u najvecu
mogucu patnju, jer - pravednost Bozja u njoj se ocitovala.
Sto ree Krist.
Na ovo obrati joj se Gospodin Krist glasom svoje milosti, i rece: Pokaj se,
ostavi ispraznost, i zadobit ces moju milost.
7
Sto ree Dusa.
Tada Dusa u svom ruzno izoblicenom liku, s okaljanim odijelom ispraznosti,
dode pred Boga, pa zamoli za milost i oprost svojih grijeha, jasno u sebi
posvjedocivsi da joj pripadose namirenje i ispastanje nasega Gospodina Isusa
Krista. Ali zla svojstva Zmije, sacinjena u astralnom duhu odnosno razumu
izvanjskoga covjeka, nece trpjeti da volja Duse pride Bogu, nego ce joj privuci
svoje strasti i sklonosti. Jer ona zla svojstva za vlastite strasti nece okoncati niti
ce, zato sto su proizisla iz svijeta, napustiti svijet, i otuda strahuju od pokude,
kada bi se morali odreci svjetske casti i slave.
Ali Dusa je svoje lice okrenula prema Bogu, trazeci od njega da joj podari milost
i ljubav.
Davo joj ponovo pride.
Ali kad Davo vidje da se Dusa tako moli Bogu i da hoce stupiti u pokajanje, on
joj se priblizi, natjera sklonosti zemaljskih osobina u njezine molitve, ometajuci
njene plemenite misli i ceznje sto nagrnuse Bogu, i da do njega ne bi dosle, Davo
privuce njezine misli ponovo na ono zemaljsko.
Dusa uzdahnu.
Ona glavna volja Duse uistinu uzdahnu za Bogom, ali misli koje u njoj
iskrsnuse, one koje su se trebale probiti do Boga, bijahu odvracene, rasprsene i
razorene, kako ne bi mogle dosegnuti snagu Bozju. Time se uboga Dusa jos vise
uplasi i zapoce moliti jos revnije. Ali Davo se svojom zudnjom dohvati
Merkurova u vatri rasplamsana zivotnog kola probudivsi sva ona zla svojstva,
tako da u Dusi iskrsne zlo, odnosno krive sklonosti, pa udu tamo gdje su
prethodno imale najveci uzitak i najvecu slast.
Uboga Dusa bi vlastitom voljom vrlo rado napredovala prema Bogu, pritom se
oslanjajuci na sva svoja nastojanja; ali njezine misli neprestano bjezahu od Boga
prema zemaljskim stvarima, i nije mu mogla prici.
Nakon toga Dusa uzdahnu pa se stade Bogu zaliti; ali cinilo se kao da je od
Boga sasvim napustena i iz njegove blizine izbacena. Nije mogla primiti nista
vise od jednog pogleda milosti; tek bijase u pukoj patnji, strahu i uzasu, svakog
trenutka strahujuci da bi se gnjev i Bozji sud mogli u njoj ocitovati, i da ce je
Davo zgrabiti i zaposjesti. I nakon toga Dusa pade u tako silnu potistenost i jad,
8
da postade umorna od svega sto je svjetovno, onoga sto joj prethodno bijase prva
radost i sreca.
Zemaljska prirodna volja za time, uistinu, jos cezne, ali dusa ce to rado i sasvim
napustiti i pozeljeti umrijeti za svaku svjetovnu strast i bilo koju radost, pa ceznuti
samo za svojom prvobitnom domovinom, odakle je izvorno potekla. Ali Dusa
otkri kako je odavde, u silnoj patnji i manjku, daleko i ne znajuci sto da cini, ipak
odluci uci u sebe, potrudivsi se moliti jos revnije.
Davolji otpor.
Ali Davo se tome suprotstavi, zadrzavase je tako da se ne uzmogne prikloniti
usrdnijem pokajanju.
Raspirio je stare zemaljske strasti u njezinu srcu, da mogu ocuvati zlu prirodu i
time iskriviti pravicu, postavljajuci ih u neslogu s novo-rodenom voljom i
ceznjom Duse. Jer one za vlastitu volju i svjetlo nece umrijeti, nego ce jos
odrzavati svoje svjetovne zadovoljstine, i tako ubogu Dusu drzati zatocenom u
njenim zlim zudnjama, da se ne uzmogne pokrenuti, iako jos vise uzdise i cezne
za miloscu Bozjom. Jer kad god se molila ili pokusavala prodrijeti do Boga, tada
bi strasti tijela prozdrle zracenja i uzvike koji bi iz nje izisli, te ih skrenuli s Boga
na ono zemaljsko, da ne moze zadobiti udio u Bozjoj snazi. Sto je trebalo
prouzrociti da uboga Dusa sebi umisli da je od Boga napustena, ne znajuci da joj
On bijase toliko blizu i da ju je tako privukao.
Ujedno Davo zadobije pristup Dusi, prodrijevsi u vatreni Merkur, odnosno
vatreno kolo njezina zivota, pa pomijesa njezine zudnje sa zemaljskim strastima
tijela, napastujuci je; uvjeravajuci je zemaljskim mislima: Zasto se molis? Mislis
da te Bog po:nafe ili da te pa:i. ra:misli samo kakve misli gafis u nfegovof
na:ocnosti, nisu li one potpuno :le? Nemas potpunu vferu ni povferenfe u Boga,
kako ce te On tada cuti? On te ne cufe, odbacufe te, :asto da se nepotrebno mucis
i u:nemirufes? Imas dovolfno vremena da se, kad :a to dode vrifeme, pokoris.
Zelis biti luda? Baci, molim te, samo fedan pogled na svifet. ne ivi li u veselfu i
radosti? On ce, dapace, biti prilicno dobro sacuvan :a to. Nife li Krist platio
otkupninu i namirio sve lfude? Ti bi se trebala samo osvfedociti i utfesiti kako fe
to ucinfeno :a tebe, i onda ces biti spasena. U ovome svifetu moda neces doci do
neke svfesnosti Boga, :ato odustani, povedi brigu :a svofe tifelo pa se pobrini :a
svfetovnu slavu. Ono u sto ces vferovati postat ce tvofe, hoces li se uciniti tako
glupom i potistenom? Biti ces ruglo svih lfudi, i oni ce se smifati tvofof ludosti, i
tako ces provoditi dane u pukof patnfi i potistenosti, kofa nife ugodna ni Bogu ni
prirodi. Molim te, baci pogled na lfepotu svifeta, fer Bog te :a nfu stvorio i u nfu
9
smfestio, da budes Gospodarica svim stvorenfima, i da nfima vladas. Saberi
:alihu svfetovnih dobara unaprifed, da prema svifetu ne budes obave:na, i da se
ubuduce ne nades u neimastini. A kada starost dode, odnosno kad do krafa
odrastes, tada ce biti dovolfno vremena da se pripremis :a pokafanfe. Bog ce te
spasiti i onda te primiti u nebeske dvore. Nema potrebe da sama sebe mucis
nemirom, alfenfem i komesanfem, kao sto cinis.
Stanje duse.
Tim i takvim mislima Dusa bijase uhvacena u Davlovu zamku i privedena
strastima tijela i zemaljskim zudnjama; i tako bijase vezana, kako je i bila,
verigama i cvrstim lancima, tako da nije znala sto uciniti. Ona se nakratko osvrnu
na svijet i njegova zadovoljstva, ali je jos uvijek osjecala glad za Bozjom miloscu,
i sveudilj bi radije stupila u pokajanje i naklonost Bozju. Jer ruka Bozja bijase
dodirnula i prignjecila Dusu, i zbog toga ona nigdje ne nade mira; ali stalno u sebi
jadikujuci u patnji zbog pocinjenih grijeha, zeleci ih se osloboditi. Ipak ona ne
uzmogne zadobiti istinsko pokajanje, a takoder ni spoznaju grijeha, mada je
osjecala veliku glad i ceznutljivu zelju za takvom pokajnickom patnjom.
Dusa, bivajuci na taj nacin troma i potistena - ne nalazeci ni lijeka ni pocinka
zapoce razmisljati gdje moze pronaci pogodno mjesto da provede istinsko
pokajanje, gdje moze biti slobodna od zadaca, zapreka i briga svijeta; i isto tako
kojim to sredstvima moze izboriti Bozju naklonost. I na kraju ona rijesi uzeti sebi
neko licno, osamljeno mjesto, prepustiti sve sluzbe ovoga svijeta i svjetovne
stvari; pa se pouzda da ce blagonaklonoscu i suosjecanjem prema jadu namaknuti
Bozju milost. Na taj nacin ona naumi sve vrste putova da zadobije odmor i
ponovo stekne Ljubav, naklonost i milost Bozju. Ali sve sto je utvrdila ne ucini;
jer njezina zadaca u svijetu jos ju je uvijek slijedila u pozudama tijela, i tako sada,
kao i prije, bijase uhvacena u Davlovu mrezu, ne zadobivsi mir. I mada samo
zakratko bijase povladivala zemaljskim stvarima, ipak se u isti cas osjecala
potistenom i tromom, kao i prije. Istina, ona je u samoj sebi osjetila probudeni
gnjev Bozji, ali nije znala kako je dospjela u tjesnac niti sto ju je mucilo. Jer
mnogo puta sruce se na nju velika nevolja i uzas, koji je ucinise neutjesnom,
bolesnom i u strahu klonulom; toliko se mocnom cinila prva razarajuca zraka
odnosno upliv zive milosti koja je na njoj radila. I jos nije znala da Krist bijase u
gnjevu i razrijesenom Bozjemu sudu, boreci se ondje protiv Satana, tog duha
obmane, koji se bijase pripojio Dusi i njezinu tijelu; niti je razumjela da glad i
ceznja za zaokretom i kajanjem, cime je dakle izvucena, dodose od samoga
Krista; niti je znala sto je sprecava u postizanju bozanske svjesnosti. Nije znala da
samo sebstvo bijase cudoviste, i da je imalo lik Zmije, u kojemu je Davo imao
toliku snagu i moc pristupa, da je pobrkao sve njezine plemenite ceznje, misli i
10
gibanja, te ih udaljio od Boga i Dobra; glede cega Krist rece: avo fe istrgnuo
rifec i: nfihova srca, kako ne bi vferovali i bili spaseni.
Prosvijetljena i preporodena Dusa susrete ozaloscenu Dusu.
Providnoscu Bozjom prosvijetljena i preporodena Dusa susrete ovu jadom
pogodenu i ozaloscenu Dusu, pa priupita: Sto te tisti, ojadena Duso, da si toliko
nemirna i nesretna?
Ojadena Dusa odgovori:
Stvoritelj je od mene sakrio svoje lice, tako da ne mogu doci do njegova
odmorista; zbog toga sam dakle nesretna, i ne znam sto uciniti da ponovo
zadobijem naklonost njegove Ljubavi. Jer cutim kao da velike litice i stijene leze
na putu do njegove milosti, tako da mu ne mogu prici. Mada toliko uzdisem i
ceznem za njim, ipak sam do te mjere zatomljena da ne mogu zadobiti udio u
njegovoj moci, krijeposti i snazi.
Prosvijetljena Dusa ree:
Ti imas cudovisno oblicje Davla i njime si ogrnuta; u tom oblicju, gdje pribiva
njegovo vlastito svojstvo odnosno nacelo, on ima pristup odnosno snagu da ude u
tebe i pritom tvoju volju zadrzi da se ne probije do Boga. Jer kad bi se tvoja volja
probila do Boga, to bi bilo potpomognuto najvisom moci i snagom Bozjom, u
uskrsnucu nasega Gospodina Isusa Krista; i to bi pomazanje slomilo na komade
cudoviste koje nosis u sebi; a tvoja prva slika ponovno bi ozivjela u sredistu, cime
bi se unistila Davolja moc, i ti bi ponovo postala kao andeo. I zato sto ti Davo
zavidi na ovoj radosti, on te drzi zatocenom u svojoj zudnji i strastima; ako
odavde ne budes izbavljena, biti ces odvojena od Boga i nikada neces moci uci u
nasu zajednicu.
Ojadena se dusa preplasi.
Po ovom govoru ojadena dusa bijase toliko preplasena i zacudena, da nije mogla
izgovoriti nijednu rijec. Nakon sto je otkrila da se nalazi u obliku i stanju Zmije
koja se odvojila od Boga - i da joj Davo bijase toliko blizu u takovome stanju,
ubrizgavsi zle misli u volju Duse, i pritom nad njom imajuci toliku moc, da ona
bijase blizu prokletstva, i cvrsto prilijepljena u paklu odnosno u dubokom
bezdanu pakla, u gnjevu Bozjemu; da ce cak napustiti svaku nadu za bozanskom
miloscu; osim moci, krijeposti i snage prvog poticaja za miloscu Bozjom, cime je
Dusa prethodno udarena - to ju je podrzalo i sacuvalo od potpunog ocajanja. Ali
11
jos se u sebi boreci izmedu nade i sumnje; nadu je, kako god izgradena bila,
sumnja uvijek obarala. I ona dakle bijase uznemirena do te mjere ucestalom
brigom da joj svijet, sa svom svojom slavom, postade odvratan, i nije se vise
zeljela nasladivati svjetovnim zadovoljstvima; ipak zbog svega ovoga nije mogla
doci do mira.
Prosvijetljena Dusa dode ponovo, pa Dusi u nevolji ree.
Kad prosvijetljena Dusa ponovo dode ovoj Dusi, otkrivsi kako je jos uvijek u
tako velikoj nevolji, patnji i zalosti duha, upita je: Sto to cinis? Hoces li samu
sebe unistiti patnjom i jadom? Zasto samu sebe mucis u svojoj vlastitoj snazi i
volji, koja nije nego podla, gledajuci da se tvoja muka jos vise uveca? Da, cak i
ako bi se spustila na dno mora, ili bi bila u mogucnosti poletjeti do najdaljih obala
jutra, ili bi se podigla iznad svih zvijezda, ne bi bila oslobodena. Jer sto se vise
zalostis, mucis i uznemirujes, tim ce biti veca bol tvoje prirode; a ti neces dostici
nikakav mir. Jer tvoja je snaga sasvim izgubljena; i kao sto ni suhi stap izgorio u
ugljevlju ne moze rasti ni iznova niknuti svojom vlastitom snagom, niti
upotrijebiti biljni sok drugih stabala i biljaka da bi ponovno procvjetao, tako ni ti,
svojom vlastitom moci i snagom, ne mozes dosegnuti Bozje prebivaliste i
transIormirati se u andeoski lik koji si prvobitno imala. Jer s obzirom na Boga ti si
uvenula i osusila se, poput uvele biljke koja je izgubila svoj sok i snagu, i tako se
premetnula u mucaljivu hlepnju. Tvoja svojstva su kao vruce i hladno; svojstva
koja se neprestano opiru jedno drugome, i koja se nikada ne mogu ujediniti.
Ojadena Dusa ree:
Sto mi je onda ciniti da se ponovo rascvjetam i nanovo poprimim prvobitni
Zivot, gdje sam mirovala prije no sto postadoh oblicjem?
Prosvijetljena Dusa ree:
Ne bi trebala uciniti bas nista nego napustiti svoju vlastitu volju, naime, onu
koju nazivas Ja, ili sebstvo. Time ce sva tvoja zla svojstva oslabjeti, omlitavjeti i
biti spremna umrijeti; i tada ces ponovo uroniti natrag u ono Jedno, odakle si
izvorno potekla. Jer sada lezis zatocena u Stvorovima; ali ako ih tvoja volja
napusti, Stvorovi ce, sa svojim zlim sklonostima, u tebi umrijeti; Stvorovi koji te
danas drze i sprecavaju da ne mozes do Boga. Ali ako krenes onim putem, tvoj
Bog ce te susresti svojom beskrajnom ljubavi, onom koju ocitova u Kristu Isusu u
ljudskoj, odnosno covjecjoj prirodi. I to ce ti dati sok, Zivot i snagu; time ces
moci ponovo isklijati, propupati i procvjetati, pa se radovati u zivome Bogu; kao
mladica rasti na njegovu istinskom trsu. I tako ces naposljetku obnoviti Bozju
12
sliku, i biti izbavljena iz lika odnosno stanja Zmije; Tada ces mi postati bliznja i
biti u zajednici s andelima.
Uboga Dusa ree:
Kako to mogu napustiti svoju volju, tako da bi Stvorovi koji su u njoj ukonaceni
mogli umrijeti, kad moram biti u svijetu i moram za njima imati potrebu sve dok
sam ziva?
Prosvijetljena Dusa ree:
Sada imas moc i bogatstvo svijeta, sto posjedujes kao svoje vlasnistvo, da njime
raspolazes kako te volja, ne pazeci kako ga dobivas i koristis; primjenjujuci ga u
sluzenju i ugadanju svojim putenim i ispraznim zudnjama. Pa i mada vidis jadnog
i siromasnog nesretnika, koji zeli tvoju pomoc, i tvoj je brat, ti mu sveudilj ne
pomazes, nego polazes na njega jos veci teret, zahtijevajuci od njega vise nego sto
svojim mogucnostima moze podnijeti ili sto iz svoje oskudice moze smoci; ili ga
tlacis, prisiljavajuci ga da utrosi svoj rad i znoj za tebe, i za zadovoljenje tvoje
razbludne volje. Osim toga si ohola i nad njime se izrugujes, prema njemu se
vladas surovo i grubo, uzdizuci se iznad njega, i u odnosu na sebe cineci njegovu
vrijednost malom. Tada se taj tvoj jadni potlaceni brat s uzdahom pozali Bogu, da
ne moze pozeti rezultat svoga rada i muka, nego je zbog tebe prisiljen zivjeti u
bijedi.
Tim uzdisanjem i stenjanjem on pokrene gnjev Bozji u tebi; sto zar i tjeskobu
ucini jos vecima. To su Stvorovi u koje si se zaljubila i koji su te otkinuli od Boga
u svoje ime, privukavsi tvoju ljubav sebi, tako da u njoj zive. Hranis ih i
uzdrzavas neprestano ih prihvacajuci svojom zudnjom, jer oni zive time sto ih
svojom dusom primas; jer time njima dobavljas zudnju za zivotom. Oni su necisti,
prljavi i zli rodeni, proizlaze iz cudovisne prirode koja, primivsi ih u strast
odnosno zudnju, cak ima i odraz, koji se u tebi oblikuje. A taj odraz je zvijer s
cetiri glave. Prva, Oholost. Druga, Pohlepa. Treca, Zavist. Cetvrta, Gnfev. I od
ovih cetiriju osobina sacinjena je okosnica Pakla, koju ti nosis u sebi i uza se. Ona
je u tebi utisnuta i ugravirana, i njome si potpuno zatocena. Jer ova svojstva zive
u tvom prirodnom zivotu; i otuda si odvojena odnosno odsjecena od Boga, niti mu
se uopce mozes vratiti, sve dok se ne okanis tih zlih Stvorova da u tebi mogu
umrijeti.
Ali kako od mene trazis da ti kazem kako da napustis svoju vlastitu pokvarenu
volju, tako da stvorovi u tebi mogu umrijeti, i kako mozes mimo njih u svijetu
zivjeti, moram te uvjeriti da ima samo jedan put da to ostvaris, put koji je u:ak i
13
pravilan, i biti ce za tebe jako tezak i mrzak na pocetku, ali kasnije ces njime ici u
radosti.
Moras ozbiljno uzeti u obzir da putem zivota u ovome svijetu hodis u gnjevu
Bozjemu i po temeljima Pakla; i da ovo nije tvoja istinska domovina; nego da
istinski krscanin mora zivjeti u Kristu, i u stopu ga zaista slijediti; i da ne moze
biti istinski krscanin, sve dok Duh i snaga Kristova na taj nacin ne zive u njemu i
dok se tome sasvim ne podredi. Sada, s obzirom da Kristovo kraljevstvo nije od
ovoga svijeta, nego na Nebu, moras uvijek neprestano uzlaziti k njemu, ukoliko
ga zelis slijediti; mada tvoje tijelo mora pribivati medu Stvorovima i koristiti ih.
Uzak put na kojemu je trajan uzlaz na nebo i povodenje za Kristom je sljedece:
ti moras ocajavati nad svojom vlastitom moci i snagom, jer svojom vlastitom
moci ne mozes dosegnuti ulazna vrata Bozja; pa cvrsto naumi i u cijelosti odluci
predati se Milosti Bozjoj, i svim svojim umom i razumom potoni u zudnju i smrt
nasega Gospodina Isusa Krista, sveudilj u tome zeleci ustrajati i u tom pogledu
umrijeti za sve stvorove. Isto tako moras naumiti da promotris i sacuvas svoj um,
svoje misli i sklonosti, da ne prime zlo, i ne smijes sebi dozvoliti da budes
zadrzana od svjetovne slave i dobiti. Takoder, moras donijeti odluku udaljiti se od
svake nepravednosti i svega onoga sto moze omesti slobodu tvoga kretanja i
napredovanja. Moras biti sasvim cista i ucvrscena nepokolebljivom odvaznoscu
kako se vise nikada neces vratiti starim idolima, nego ces ih u tren oka, onakve
kakvima ih znas, napustiti, odvojiti od njih svoj um i stupiti na pravi put Istine i
pravednosti, u skladu s jasnim i potpunim Kristovim naukom. I kao sto ces na taj
nacin naumiti da napustis neprijatelje svoje vlastite unutarnje prirode, tako ujedno
moras zaboraviti sve svoje vanjske neprijatelje, i donijeti odluku da im podes u
susret s ljubavi; tako da ne ostane nijedan Stvor, nijedna osoba ni stvar koja bi
bila u mogucnosti uhvatiti se za tvoju volju i zatociti je; nego da moze biti iskrena
i ociscena od svih Stvorova.
Nadalje; bude li trebalo, moras biti voljna i spremna da poradi Krista napustis
svaku svjetovnu cast i dobit, i ne stujes nista sto je zemaljsko, tako da ne bi gdje
imala poloziti svoje srce i svoje sklonosti; nego postivati sebe u kojem god
polozaju, stalezu i stanju, glede svjetskog ranga ili bogatstva, se nalazila, kako bi
bila jedino sluga Bogu i svojim bliznjima, krscanima; ili kao posluga u sluzbi u
kojoj te Gospodin postavio. Sva oholost i uznositost sebstva mora biti ponizena,
povucena dolje, i do te mjere ponistena da se nista od tvoga vlasnistva i vlasnistva
nijednog drugog Stvora ne bi moglo zateci u tvojoj volji, kako ne bi bile
potaknute tvoje misli ili uobrazilje.
14
Takoder moras steci dubok dojam, da ces sigurno imati dio obecane slave u
zasluzi Isusa Krista, naime u njegovoj Ljubavi sto se izlijeva, koja je uistinu vec u
tebi, i koja ce te izbaviti od tvojih Stvorova i prosvijetliti tvoju volju, pa je
rasplamsati plamenom Ljubavi, cime ces izvojevati pobjedu nad Davlom. Ne tako
da nesto cinis vlastitom snagom, nego samo stupiti u patnju i uskrsnuce Isusa
Krista, uzeti to na sebe, i time napasti i na komade slomiti Davlovo kraljevstvo u
tebi, pa usmrtiti sve Stvorove. Moras donijeti odluku da na ovaj put stupis svakog
trena, da s njega nikada ne skrenes, nego da se voljno podlozis Bogu u svim
svojim nastojanjima i djelima, da On s tobom moze ciniti sto je njegova volja.
Kad je tvoja volja na taj nacin spremna i ucvrscena, ona se tada probija do svojih
vlastitih Stvorova, i zaista je u Bozjoj blizini, ogrnuta zaslugom Isusa Krista. Ona
moze tada slobodno ici Ocu s razmetnim sinom i izliti svoje molitve; pa poloziti
svu svoju snagu na ovo bozansko djelo, ispovjediti svoje grijehe i svoj neposluh; i
koliko je zastranila od Boga. To mora biti izvrseno ne praznim rijecima, nego
svom svojom snagom, koja zaista jedino odgovara odlucnoj namjeri i odvaznosti;
jer Dusa u sebi nema snage niti moci da ucini bilo koje dobro djelo.
Sada kad si dakle spremna, a tvoj nebeski Otac primijeti tvoj dolazak i povratak
u takvom pokajanju i poniznosti, On ce govoriti u tebi i reci: Gle, ovo fe mof Sin
kofega sam i:gubio, bifase umro pa nanovo oivfe. I On ce doci i susresti te u
tvojoj dusi Miloscu i Ljubavlju Isusa Krista pa te zagrliti zrakama svoje Ljubavi i
poljubiti svojim Duhom i snagom; i tada ces primiti Milost kako bi pred njega
izlila svoju ispovijed i ponizno se pomolila. Ovo je zaista pravo mjesto gdje se
mozes boriti u svjetlu njegove naklonosti. I ako ces se u ovome odlucno naci, ne
zeleci natrag, ti ces ugledati i dotaci velika cudesa. Zato sto ces pronaci Krista u
svom paklu i smlaviti zvijeri na komade, u tebi ce iskrsnuti silna graja i nevolja;
osim toga ce se tvoji tajni, neotkriveni grijesi prije svega osvijestiti, potruditi se
da te odvoje od Boga i zadrze. Zaista ces otkriti i osjetiti kako se Smrt i Zivot
medusobno bore i po onome sto se odvija u tebi shvatit ces sto je to Raj a sto
Pakao. U to vrijeme se ne mici, nego cvrsto stoj i ne povlaci se; naposljetku ce svi
tvoji Stvorovi izblijedjeti, oslabjeti i s lakocom umrijeti; a tada ce tvoja volja
ojacati i biti dovoljno mocnom da ukroti i suzbije zle naklonosti. Tako ce tvoja
volja i duh svakodnevno uzlaziti u Raj, a stvorovi ce postupno zamirati.
Ponovnim primanjem Bozjega odraza zadobit ces u potpunosti novi duh, postati
novim bicem i rijesiti se cudovisne izoblicenosti. Tako ces biti izbavljena iz svoje
sadasnje patnje i vratiti se u prvobitni mir.
15
Dusa provodi djelo.
Tada uboga Dusa zapoce pohadati taj put takvom revnoscu, da bijase jasno kako
ce uskoro izvojevati pobjedu; ali ona otkri da joj vrata Raja bijahu zatvorena u
njezinoj vlastitoj snazi i moci, kao da je odbacena i napustena od Boga, pritom ne
zadobivsi vise od jednog pogleda i tracka njegove Milosti. Zbog cega samoj sebi
rece: Zacifelo se nisi iskreno podcinila Bogu. Ne trai od Boga nista, nego se
samo podredi nfegovu sudu i prifekoru, da moe onemoguciti tvofe :le naklonosti.
Utoni u nfega van granica prirode i bica, pa mu se podcini, da s tobom moe
ciniti sto mu fe volfa, fer nisi dostofna s nfime ni popricati.
U skladu s time Dusa je prihvatila odluku da potone i napusti svoju vlastitu
volju; i kad je ucinila tako, u isti cas je zapala u najvece moguce pokajanje zbog
grijeha sto ih je pocinila; pa je gorko oplakala svoj ruzni lik te bijase uistinu tako
duboko tuzna sto su zli Stvorovi u njoj pribivali. I zbog svoje patnje u nazocnosti
Bozjoj nije mogla izgovoriti vise od jedne rijeci, nego svojim pokajanjem zapoce
uvidati bolnu zudnju i smrt Isusa Krista, naime kakvu veliku patnju i muku
mora podnijeti u njegovo ime, kako bi se izbavila iz svoje patnje i preobrazila na
sliku Bozju. Promatranjem cega je u cijelosti potonula, ne ucinivsi nista drugo
nego se pozalivsi na svoje neznanje i nemar, na saznanje da nije bila zahvalna
svome Iskupitelju, uopce ne uzevsi u obzir silnu Ljubav sto ju je iskazao, nego je
isprazno provela svoje vrijeme, uopce ne razmisljajuci o tome kako bi mogla
zadobiti udio u Milosti sto ju nam je ponudio; nego je umjesto toga u sebi stvorila
odraz i oblicja zemaljskih stvari, s ispraznim pohotama i uzivanjima ovoga
svijeta. Cime je zadobila takve bestijalne sklonosti, da sada mora lezati zatocena u
velikoj nevolji, i zbog velike sramote osudena da ne podize pogled prema Bogu,
koji je od nje sklonio svjetlost svoga lica, u tolikoj mjeri da nece baciti ni pogleda
na nju. I kako je dakle zapomagala i plakala, bijase povucena u bezdan odnosno
jamu uzasa, zalegavsi na vrata Pakla, da ovdje umre.
Nakon toga uboga nesretna Dusa bijase lisena razuma i u potpunosti ostavljena,
tako da je tim putem zaboravila sva svoja djela, pa je drage volje nakanila predati
se Smrti i prestati biti stvorenjem. U skladu s time ona se i predala Smrti i nije
zeljela nista drugo nego umrijeti i nestati u Smrti njezina Iskupitelja, Isusa Krista,
koji je takve muke i smrt podnio u njezino ime. Tim umiranjem ona zapoce
uzdisati i u sebi duboko moliti za Bozju dobrotu, te uranjati u puku Milost Bozju.
Potom joj se iznenada ukazalo srdacno lice Ljubavi Bozje, koje se kroz nju
probilo kao silna svjetlost, ucinivsi je izvanredno radosnom. Tada se pocela
pravedno moliti i zahvaljivati na takvoj Milosti najvise sto je mogla, pa se u
izobilju veseliti kako je izbavljena od smrti i paklene patnje. Sada je okusila od
slasti Bozje i od Istine sto ju je obecao; i sada svi zli duhovi koji je prethodno
16
bijahu mucili, te je zadrzavali od Milosti, Ljubavi i unutarnje Bozje nazocnosti,
bijahu prisiljeni od nje odustati. Svadba Jaganfceva sada bijase odrzana i
proslavljena, odnosno, uzvisena Sofifa (ili Vjecna mudrost) pristade i obeca se
Dusi; a pecatnjak Kristove pobjede bijase utisnut u njezinu jezgru, i ona bijase
primljena kako bi ponovo postala djetetom i bastinikom Bozjim.
Nakon sto ovo bi ispunjeno, Dusa postade jako radosna, pa zapocne djelovati u
toj novoj snazi i uz hvalu slaviti Bozja cuda, i otuda naumi neprestano ici u istom
svjetlu, snazi i radosti. Ali uskoro bijase napadnuta; izvana, sramotom i
ponizenjem svijeta, a iznutra silnim iskusenjem, tako da je pocela sumnjati
potjece li njezina osnova zaista iz Boga, i je li zaista zadobila udio u njegovoj
Milosti.
Jer Tuzitelj, Satan, rado ce je slijediti i ciniti sumnjicavom je li to zaista istinski
Put; iznutra joj dosaptavajuci: Ovaf radosni preobraaf u tvom Duhu nife od
Boga, nego fe samo plod tvofe vlastite uobra:ilfe. Takoder se i Bozje svjetlo
povuklo natrag u dusu i na unutarnjoj osnovi zablistalo, kao vatra ponovno
rasplamsana zarom, tako da razum bijase smeten pa povjeruje da je napusten, a
Dusa nije znala ni sto se to s njom dogada, ni je li uistinu kusala nebeski dar ili
nije.
Ipak, ona ne bi mogla odustati od borbe; jer zapaljena vatra Ljubavi bijase se u
njoj prosirila, i ona se bijase raspalila strastvenom i neprekidnom hlepnjom i
ceznjom za bozanskom slascu. Tako naposljetku zapoce iskreno moliti i klanjati
se u nazocnosti Boga, ispitujuci i iskusavajuci svoje zle sklonosti i misli, pa ih
uklanjajuci. Cime volja njezina razuma bijase slomljena, a zle sklonosti koje su
mu sastavne bijahu sve vise ponistene i iskorijenjene. Taj proces bijase prirodi
tijela sasvim mucan, jer je on ucini plahom i slabom, kao da je bila jako bolesna;
ali to ne bijase prirodna bolest, nego samo tjeskoba njezine zemaljske prirode:
ganuce i oplakivanje unistenja njezinih vlastitih zlih pozuda.
Sada kad se zemaljski razum na taj nacin zatekao napustenim, a uboga Dusa
uvidje da bijase izvana prezrena i od svijeta ismijana, jer vise ne zeli ici putem
zloce i tastine; i da je, takoder, iznutra napadnuta od Tuzitelja, Satana, koji joj se
ruga, neprestano pred nju polazuci ljepotu, bogatstva i slavu svijeta, i nazivajuci
je glupom jer ih nije zeljela prihvatiti; ona zapoce razmisljati i u sebi rece: O
vfecni Boe' Sto bih sada trebala uciniti da dodem do Mira?
17
Prosvijetljena Dusa susrete je ponovo, pa joj se obrati.
Dok Dusa bijase u tom promisljanju, prosvijetljena Dusa ponovo se s njome
srete, pa rece: Sto te tisti da si toliko tmurna i otuzna?
Ozaloscena Dusa ree:
Slijedila sam tvoj savjet i otuda zadobila emanaciju bozanske slasti, ali ona je od
mene ponovo pobjegla i sada sam napustena. Osim toga, izvana imam velika
iskusenja i nedace u svijetu; jer svi moji dobri prijatelji me napustise i prezrese; a
iznutra sam napadnuta strepnjom i sumnjom, pa ne znam sto uciniti.
Prosvijetljena Dusa ree:
Sada mi se iskreno svidas; jer sada nas ljubljeni Gospodin Isus Krist provodi ono
isto hodocasce odnosno proces na Zemlji s tobom i u tebi, sto je i sam poduzeo
kad bijase u svijetu; On koji je neprestano izrugivan, prezren, a zlo o njemu
zborilo mada u sebi nista njegova nije posjedovalo; a ti sada nosis njegov znak i
simbol. Ali ne cudi se tome, i ne smatraj to neobicnim, jer tako mora biti kako bi
ti mogla biti iskusana, oplemenjena i ociscena. U toj strepnji i patnji ti ces
neizbjezno ceznuti i liti suze za spasom; i takvom ceznjom i molitvom privuci ces
Milost i iznutra i izvana.
Jer ti moras i odozdo i odozgo rasti da bi ponovno postala Bozjom slikom. Kao
mladica sto je uznemirena vjetrom i svoj korijen mora odrzati po vrucini i
hladnoci, privlaceci snagu i krijepost odozgo i odozdo tim nemirom, primorana
pretrpjeti mnoge oluje i podvrci se mnogim opasnostima prije nego sto moze
postati stablom i dati plod. Jer preko tog nemira krijepost Sunca se u biljci
pokrece, cime njena neizobrazena svojstva budu prozeta i ispunjena Suncevom
krijeposcu, zbog cega ce rasti.
A ovo je vrijeme u kojemu moras odigrati ulogu hrabrog vojnika u Kristovu
Duhu, i u isti cas suradivati. Jer sada je vjecni Otac svojom ognjenom snagom
zaceo u tebi svoga Sina, koji je preobrazio Ocevu vatru, naime, prvobitno nacelo,
odnosno gnjevno svojstvo Duse, u plamen Ljubavi, tako da iz vatre i svjetla
(naime Gnjeva i Ljubavi) proizide jedna srz, bice ili sadrzaj, koji je istinski Hram
Bozji. I sada ces iz Kristove loze izrasti u Bozji vinograd i donijeti u svom zivotu
plod, i pomazuci i poducavajuci druge izobilno obznaniti svoju ljubav, kao rodno
drvo. Jer Raj mora dakle niknuti u tebi, ponovno, preko Gnjeva Bozjega, i Pakao
ce, u tebi, biti preobrazen u Raj.
18
Zbog toga ne budi uplasena iskusenjima Davla, koji traga i tezi za Kraljevstvom
koje je jednom u tebi imao; ali kako ga je sada izgubio, on mora biti porazen i od
tebe odstranjen. I on ce te izvana ometati sramotom i ponizenjem od svijeta, da
njegova vlastita sramota ne bude upoznata, i da ti svijetu mozes biti skrivena.
Jer svojim novim rodenjem odnosno obnovljenom prirodom, ti si u bozanskom
skladu s Nebom. Zato budi ustrajna, cekaj Gospoda; i sto god da te snade, primi
to iz njegovih ruku, buduci da je to On namijenio za tvoje dobro.
I tako prosvijetljena Dusa ode.
Put ozaloscene Duse.
Ozaloscena Dusa zapoce sada svoj put strpljivom patnjom u Kristu, oviseci
iskljucivo o snazi i moci Bozjoj u njoj samoj, otvorena nadi.
Otada je ona sve vise, svakoga dana, rasla, a njezine zle sklonosti u njoj su sve
vise umirale. Tako da je naposljetku dospjela do najvisega stanja odnosno stupnja
Milosti; i vrata Bozjeg otkrivenja i nebeskog kraljevstva otvorise se, pa se u njoj
ocitovase.
I tako se Dusa kroz pokajanje, vjeru i molitvu vrati svome Izvoru i istinskom
Miru, nanovo postavsi ispravnim i ljubljenim djetetom Bozjim; kojim On, svojom
beskrajnom Miloscu, svima nama moze pomoci. Amen.
Izabrani ste narastaj, kraljevsko svecenstvo, sveti narod, posebni
ljudi; da obznanite slavu Boga, koji vas iz tame dozva u svoje divno
svjetlo.