You are on page 1of 38

PREIAVANJE VODA Karakteristike zagadjenih (otpadnih) voda Zagadjivai vode Zagadjivai vode mogu biti: (1) hemijski (kiseline,

alkalije, razne soli, pesticidi, deterdenti, fenoli i dr.), (2) bioloki (bakterije, virusi, alge, fekalije, lignini i dr.) i (3) fiziki (toplota, boja, miris, radioaktivnost, suspendovane vrste materije, pesak, mulj i sl.). Zagadjenje vode moe biti mineralnog, organskog ili meovitog porekla. U mineralna zagadjenja spadaju pesak, glina, rastvorene mineralne soli, kiseline, baze i dr. Organska zagadjenja mogu biti biljnog, ljudskog ili ivotinjskog porekla. Zagadjenja u vodi se javljaju u obliku rastvora, koloida i suspenzija. Sadraj pojedinih materija u zagadjenoj vodi najee se izraava u mg/l. Rastvoreni gasovi Zagadjena voda sadri razliite gasove: kiseonik, ugljen-dioksid, azot, sumporvodonik i dr. Kiseonik koji se nalazi rastvoren u vodi za pie tako dospeva u kanalizaciju, a jedan deo kiseonika se dobija kontaktom vazduha i povrine zagadjene vode kao i procesom fotosinteze. Zagadjena voda esto sadri i ugljendioksid koji nastaje u procesu dekompozicije organskih materija, zatim azot iz atmosfere, sumpordioksid koji nastaje dekompozicijom organskih i nekih neorganskih sumpornih jedinjenja. Ovi gasovi, mada se nalaze u malim koliinama, imaju vanu ulogu u dekompoziciji i tretiranju vrstih materija.

Pokazatelji koncentracije organskih komponenata u otpadnim vodama Otpadne vode obino predstavljaju sloenu meavinu organskih i neorganskih kompnenata. Elementarnu analizu komponenata i stehiometrijsku potronju O2 je teko odrediti. Zbog toga se potronja O2 odredjuje laboratorijskim putem. Koncentracija komponenata moe biti merena jedinicama specifinih jedinjenja, jedinicama klase jedinjenja ili jedinicama potencijala. U sluaju organskih komponenata moe se meriti ukupan sadraj organskog ugljenika koji uestvuje u ciklusima ugljenika i kiseonika i uzrokuje troenje kiseonika. Mogu se neposredno meriti potencijalne mogunosti organskih komponenata da apsorbuju kiseonik putem aerobne razgradnje. Hemijski potrebna koliina kiseonika (HPK) Hemijski potrebna koliina kiseonika (HPK) i ukupno potrebna koliina kiseonika (UPK) su takodje pokazatelji koncentracije organskih komponenata (slika 7.7). HPK je hemijski potrebna koliina kiseonika za oksidaciju organskih komponenata i neorganskih soli, i predstavlja pokazatelj zagadjenosti otpadnih voda. HPK se najee izraava potronjom O2 u mg/l. Najbolji pokazatelj koncentracije organskih komponenata je teorijska vrednost HPK, koja odgovara koliini kiseonika potrebnoj za oksidaciju organskog ugljenika. Odredjuje se na osnovu stehiometrijskih jednaina reakcija oksidacije. HPK karakterie oksidacija komponenata samo u CO2, H2O i NH3. Laboratorijsko odredjivanje HPK vri se bihromatnom oksidacijom u jako kiselom rastvoru. Izmerene vrednosti su obino manje od teorijskih. Ako je poznat hemijski sastav organskih komponenata teorijska potrebna koliina kiseonika moe se odrediti na osnovu stehiometrijskih jednaina. Sva organska jedinjenja koja se nalaze u komunalnim otpadnim vodama mogu se zbirno reprezentovati hemijskom formulom C10H19O3N [2, 6], Hemijski potrebna koliina kiseonika (HPK) moe se odrediti na osnovu reakcije potpune oksidacije C10H19O3N: 2 C10H19O3N + 25 O2 = 20 CO2 + 2 NH3 + 16 H2O Masa O2 potrebna za oksidaciju 1 kg C10H19O3N je:

n C10H19O3N M C10H19O3N gde su: ,kmol, ni


Mi

m O2 =

n O2 M O2

25 32 = 1,99 2 201

kg O2 , kg C10 H19 O3 N

- broj molova komponenata iz stehiometrijske jednaine, ,kg/kmol, - molarna masa komponenata.

Hemijski potrebna koliina kiseonika HPK je:


HPK = c m O2 , kg O 2 , m 3 OV

gde je: c, kg C10H19O3N/m3 OV, - koncentracija organskog zaprljanja u vodi. Poslednja jednaina se koristi za odreivanje koncentracije organskog zaprljanja u vodi preko podatka o HPK:

c=

HPK m O2

kg C10 H19 O3 N . m3 OV

Koncentracija organskog ugljenika 100%

Potrebna koli~ina kisenika TPK UPK HPK Nitrifikacija

Teorijske vrednosti

BPK
Hemijski potrebna koli~ina kiseonika Teorijski potrebna koli~ina kiseonika Ukupno potrebna koli~ina kiseonika

BPK5
Biohemijski potrebna koli~ina kiseonika (period indukcije 20 dana) Funkcija stepena BPK Biohemijski potrebna koli~ina kiseonika (period indukcije 5 dana)

100%
Ukupan organski ugljenik

Slika 7.7 Prikaz metoda merenja koncentracije organskih komponenata u otpadnim vodama
3

Biohemijska potronja kiseonika (BPK) BPK karakterie bioloku aktivnost otpadnih voda i predstavlja glavni pokazatelj zagadjenosti otpadnih voda.

Pojedine komponente ne oksidiu do CO2 pri biolokoj reakciji, pa je potrebna manja masa kiseonika u odnosu na vrednost odredjenu stehiometrijskim proraunima veliine HPK. Na primer, bioloka reakcija oksidacije glikoze zavrava se nakon potronje 150 g O2 po molu glikoze, dok HPK vrednost iznosi 192 g O2 po molu glikoze. Prisutnost bioloki nerazgradivih materija u otpadnoj vodi manifestuje se veom vrednou HPK u odnosu na BPK. U bioloki nerazgradive organske materije spadaju: celuloza, ugljena praina, lignin, tanin i veina od niza sintetikih organskih jedinjenja. Odnos HPK/BPK5 karakteristika je pojedine otpadne vode, i u zavisnosti od sastava moe biti razliit i utvrdjuje se laboratorijskim postupcima. Stepen zagadjenosti vode organskim jedinjenjima definisan je koliinom kiseonika koji je potreban za oksidaciju koju vre aerobni mikroorganizmi. Ta koliina kiseonika naziva se biohemijska potronja kiseonika (BPK). Potrebna koliina kiseonika proporcionalna je prisutnoj koliini organskih materija. Laboratorijski postupak odredjivanja BPK sastoji se u definisanju biohemijske potronje O2 za razgradnju organskih komponenata u otpadnim vodama pomou heterotrofnih mikroorganizama, (u tami i na 20 oC) u datom vremenskom periodu. Za ispitivanja se njaee koristi prilagodjena bakterijska osnova. Meavina ne sme sadrati toksine komponente. Najee se odredjuje BPK5 koji pokazuje potronju kiseonika u prvih pet dana. Vrednost BPK5 iznosi priblino 70 80 % od BPK. Pri odredjivanju BPK neophodno je znati potronju kiseonika za transformaciju ugljenika i azota. Obino u otpadnim vodama postoje organizmi koji troe O2 za transformaciju NH3 u NO3 (reakcija nitrifikacije). Uticaj ovih organizama je neznatan prvih nekoliko dana (Slika 7.8) ako broj organizama nije veliki i ako im je rast usporen. Prva faza u kojoj dolazi do oksidacije ugljenika do CO2 i vodonika do vode traje relativno kratko vreme 7 - 10 dana.
4

Druga faza u kojoj azot oksidira do nitrita, a zatim do nitrata - nitrifikacija, traje znatno due vreme.
BPK (mg/l)

200 150 100 50 0 2 4 6 8

1 2

10

12 14 16 Vreme (dan)

Slika 7.8 Krive BPK za azot (1) i ugljenik (2)

Sa porastom temperature vode raste i brzina potronje kiseonika, odnosno biohemijska oksidacija (slika ..).

Slika .. : Biohemijska potronja kiseonika u zavisnosti od vremena za tri razliite temperature, 1 - prva faza, 2 - druga faza.
5

Koliina kiseonika koju mikroorganizmi troe za potpunu oksidaciju ugljenika i vodonika do ugljendioksida i vode zove se potpuna biohemijska potronja kiseonika (BPKpot). U optem sluaju vrednost BPK proporcionalna je koliini ugljenika i vodonika u organskoj materiji, odnosno koncentraciji organske materije. BPK je osnovni pokazatelj koji slui i kao indikator pretpostavljenog uticaja zagadjenih voda na vodu prijemnika u kome dolazi do snienja sadraja rastvorenog kiseonika. Kao pravilo vai da se kod odredjivanja stepena preiavanja zagadjenih voda na postrojenjima u efluentu postigne takva BPK vrednost koja nee smanjiti sadraj rastvorenog kiseonika nizvodno u vodotoku (recipijentu).
BPK se izraava u mg/l, g/m3, g/(std), g/d.

Vrednosti BPK za otpadne vode iz razliitih procesa su navedene u tabeli 7.4. Tabela 7.4 Vrednosti BPK za neke nepreiene otpadne vode Otpadna voda Iz domainstva Sulfitna luina iz proizvodnje papira Iz proizvodnje piva: - posle izdvajanja ostatka jema - posle izdvajanja ostatka hmelja - od pranja boca Dibra iz proizvodnje alkoholnih pia Dibra iz proizvodnje etanola Iz proizvodnje kvasca Iz proizvodnje penicilina: - vlaan micelijum posle filtriranja - filtrat - posle ispiranja Iz proizvodnje streptomicina
BPK , mg/l

350 20000 45000 15000 7430 550 10000 25000 10000 25000 3000 14000 4000 40000 2150 10000 210 13800 2450 5900

Za gradske kanalizacione vode vrednost BPK5 izraena po stanovniku i danu iznosi oko 60 g/(stdan). Deo BPK5 od uea rastvorenih materija iznosi 40 g/(stdan), a od uea suspendovanih iznosi 20 g/(stdan). Za specifinu potronju vode izraenu po stanovniku i danu qsp = 200 l/(stdan) dobija se vrednost za ukupno optereenje gradskih kanalizacionih voda koje izraeno preko BPK5 iznosi 300 g/m3.

Pokazatelji sastava zagadjenih sanitarnih voda

Sastav sanitarnih voda prikazan je u tabeli 1.1.


Tabela 1.1 Pokazatelji sastava zagadjenih sanitarnih voda (g/stanovnik/dan) Jedinica Brojna vrednost 60 BPK5 neizbistrenih voda g/(stdan) (influent) 35 BPK5 izbistrenih voda g/(stdan) (efluent) 8 Azot amonijanih soli g/(stdan) 3,3 Fosfati (ukupno) g/(stdan) 9 Hloridi g/(stdan) Ekvivalentni broj stanovnika

Zagadjenje otpadnih voda neke industrije izraava se pored analize sastava i brojem ekvivalentnih stanovnika (ES). Kod zajednikog odvodjenja i preiavanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda postavlja se problem raspodele trokova preiavanja i procene uticaja industrijskih otpadnih voda na postrojenje za preiavanje ili na prirodne prijemnike otpadnih voda. Zbog toga se u praksi koristi pojam ekvivalentni broj stanovnika (ES). Optereenja industrijskih otpadnih voda se izraavaju odgovarajuim ekvivalentnim brojem stanovnika ime se pojednostavljuju tehnoekonomski i tehniki prorauni. Ekvivalentni broj stanovnika najee se definie tako to se svojstva neke otpadne vode u pogledu sadraja BPK5 uporede sa uobiajenim vrednostima za komunalne otpadne vode. Usvajajui da svaki stanovnik prikljuen na kanalizacionu mreu unosi za jedan dan 60 g BPK5 u otpadnu vodu, ekvivalentni broj stanovnika moe se definisati:
ES =

BPK
BPK5

g/d , g/(st d)

gde su:
BPK5 ,g/dan,

- ukupno optereenje zagadjenja neke industrijske


7

BPK5

otpadne vode, ili (BPK5)d ,g/(stdan), - optereenje zagadjenja kanalizacionih voda po stanovniku za jedan dan; kod odvojenog sistema kanalizacije je 60 g/(stdan), a kod meovitog 65 - 75 g/(stdan).

U tabeli 1.2 dat je prikaz svodjenja nekih industrijskih otpadnih voda na ES na bazi BPK5 od 60 g/(stdan).
Tabela 1.2 Neke industrijske otpadne vode svedene na broj ES na bazi BPK5 od 60 g/(stdan) Industrija Jedinica proizvodnje Mlekara sa sirenjem na 1000 L mleka Klanica za jednog vola ili 2,5 svinje Pivara na 1000 L piva Pekara na 1000 t ita Fabrika celuloze na 1 t celuloze Perionica vune na 1 t vune

ES 50 250 70 200 300 2000 1500 2000 3000 4000 2000 3000

Srednji dotok otpadne vode (u toku dana)

Dotok otpadne vode na postrojenje za preiavanje varira po koliini i sastavu pa se za dimenzionisanje postrojenja primenjuju prosene vrednosti optereenja, a za dotok se uzima srednji dotok u toku dana (6 18 h) pri suvom vremenu
= ES qsp Q sv 1000

m3 , h

gde su: ES ,-, - ekvivalentni broj stanovnika, qsp ,l/(stdan), - specifina potronja vode i ,h/dan, - redukovani broj sati. U tabeli .. date su preporuke za odredjivanje srednjeg dotoka u toku dana prema broju ekvivalentnih stanovnika odnosno redukovanom broju sati.

Tabela .. Odredjivanje srednjeg dotoka prema broju ekvivalentnih stanovnika sv ES Q (-) (h) (m3/h) 10 do 1000 Q sv ,10 12 Q 1000 5000 sv ,12 14 Q 5000 10000 sv ,14 16 Q 10000 20000 sv ,16 18 Q 20000 100000 sv ,18 Primer

Za grad od 20000 ekvivalentnih stanovnika odrediti srednji dotok u toku dana.


ES qsp =Q Q sv sv ,18 = 1000

m3 , h

ES = 20000, = 18 ,h/dan, qsp = 200 ,l/(stdan),


20000 200 m3 Q = = 222 , ,. sv ,18 18 103 h

Pojave usled isputanja OV

Gradovi i vea naselja Veliki problem predstavljaju stara infrastrukturna rjeenja po kojima su izvedeni zajedniki kanalizacioni odvodi za komunalne i atmosferske vode. Problemi se odnose na nunu predimenzioniranost kanala, potekoe oko zajednike obrade (razreenost i veliki kapacitet) kao i zaprljanje komunalnih voda tekim metalima i nizom teko razgradivih jedinjenja sa javnih povrina. Za obradu komunalnih voda postoji niz reenja, koja doivljavaju kontinuirana poboljanja. Zajednika obrada industrijskih i komunalnih OV u jednom ureaju mogua je samo nakon neophodne prethodne obrade industrijskih OV. Na temelju kvaliteta, odnosno sastava industrijskih OV definie se potreban tehnoloki proces obrade do kvaliteta za isputanje u gradsku kanalizaciju ili u recipijent. Poseban problem je obrada i deponovanje mulja. Mogunost njegovog korienja kao djubriva oteana je estom prisutnou tekih metala. Rezultat isputanja OV u prirodnu sredinu (recipijente) dat je na slikama 1, 2 i 3. Usled isputanja OV dolazi do pada brojnosti vrsta organizama i broja jedinki pojedinih vrsta koji su prvobitno inile ekosastav (slika 1.). Budui da su OV netoksine, gustina populacije niih ivotnih oblika (mikroorganizmi) se nakon kratkotrajnog pada viestruko poveava. Proces obnove po pitanju vrste organizama ide postupno.

Vreme ili udaljenost

Slika 1. Isputanje netoksinih OV, bogatih organskim sastojcima


10

Isputanjem toksinih OV dolazi do vrlo brzog pada brojnosti jedinki i vrsta pojedinih organizama (slika 2.). Proces obnove ekosastava moe trajati dosta dugo.

Vreme ili udaljenost

Slika 2. Ispust toksinih OV

Velika koliina suspendovanih sastojaka smanjuju podjednako ivotne uslove za vie i nie ivotne vrste (slika 3.).

Vreme ili udaljenost

Slika 3 Isputanje OV bogatih suspendovanim sastojcima


11

Taka isputanja OV

Vreme ili udaljenost od isputanja

Slika 4. Promena koncentracije karakteristinih sastojaka posle unosa zagadjujuih materija

12

Tipian sastav nepreienih komunalnih otpadnih voda


Skripta: I. Stankovi, Proizvodnja iste vode i preiavanje otpadnih voda, st 191. Preiavanje i odlaganje komunalnih i industrijskih otpadnih voda Municipal and Industrial Wastewater Treatment and Disposal

Tabela 1. Tipian sastav nepreienih komunalnih otpadnih voda Koncentracija, mg/L Opseg Srednja vrednost Ukupne vrste materije 720 350 1200 - rastvorene 500 250 850 - suspendovane 220 100 350 220 Biohemijska potronja kiseonika, BPK5 110 400 160 Ukupan organski ugljenik, TOC 80 290 500 Hemijska potronja kiseonika HPK 250 1000 40 Ukupni azot 20 85 15 Organski azot 8 35 25 Slobodan amonijak 12 50 Nitriti 0 0 Nitrati 0 0 3 Ukupni organski fosfor 15 5 Ukupni neorganski fosfor 3 10 50 Hloridi 30 100 100 Alkalitet CaCO3 50 200 100 Ulja i masti 50 150 Klasifikacija voda Tabela 2. Neki pokazateli kvaliteta u odnosu na klasu Pokazatelj Klasa I II Rastvoreni O2 (mg/l) 8 6 2 4 BPK5 10 12 HPK Suspendovane materije 10 30 pH vrednost 6,8-8,5 6,8-8,5 Najverovatniji broj 200 100000 koliformnih klica u 1 L vode

III 4 7 20 80 6,0-9,0 200000

IV 3 20 40 100 6,0-9,0 -

13

Tabela 3. Vaei standardi za isputanje otpadnih voda u gradsku kanalizaciju i vodotoke I i II klase Parametar Jedinica MDK - kanalizacija MDK - Vodotok I i II klase pH 6,8 8,5 69 BPK5 SM HPK Rastvoreni kiseonik Hloridi,ClSulfati, SO42Sulfidi, S2Nitrati, N Nitriti, N Cijanidi, CN

mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L mg/L

300 500 450 500 350 1 50 30 0,5 ( pH > 8 ) 0 ( pH < 8 ) 3 3 0,1 ( 2 ) 2 2 2 0,01 5 40 10 40 0,2

max. poveanje za 2 mg/L max. poveanje za 0,25 mg/L 10/12 Smanjenje do 5 mg/L 10 0,005 0

Ni Zn Cr6- (Cr3-) Cd Cu Pb Hg Fe Ag Fenoli Deterdenti Masti i ulja Pesticidi

0,2 0,1 ( 0 ) 0,005 0,1 0,05 0,001 0,03 0,01 0,001

14

Sadraj Sistemi obrade otpadnih voda

Objekti i uredjaji za mehaniko preiavanje otpadnih voda Primarno taloenje Koagulacija i flokulacija PROCESI I OPREMA ZA BIOLOKO PREIAVANJE OTPADNIH VODA Proces sa aktivnim muljem

15

Sistemi obrade otpadnih voda

Nema jedinstvenog sistema obrade otpadnih voda (OV) jer svaka OV ima posebne karakteristike, to se posebno odnosi na industrijske OV. Koriste se sledei osnovni postupci: - mehanika prethodna obrada, - fiziko-hemijska obrada i - bioloka obrada.
NL-8, st. 83,

Objekti i uredjaji za mehaniko preiavanje otpadnih voda

Mehanikim (ili fizikim) preiavanjem uklanjaju se: grube primese, inertan materijal i jedan deo bioloki razgradljivih sastojaka iz otpadne vode. Mehaniko preiavanje se vri pomou: reetki, sita, talonika za pesak, hvataa masti, primarnih (prethodnih) talonika i bazena za izjednaavanje protoka i sastava otpadne vode (kada se ovi bitno menjaju u toku dana). U sklopu ovog dela postrojenja koriste se i uredjaji za aeraciju otpadne vode, kojom se postie bolje izdvajanje inertnih estica, flotacija masti i ulja, unos odredjene koliine kiseonika u vodu, kao i desorpcija nekih gasova iz vode. Mehaniko preiavanje se primenjuje za: - prethodno preiavanje otpadnih voda na postrojenju za preiavanje, - delimino preiavanje kinice (pre isutanja u recipijent), i - prethodno preiavanje nekih industrijskih otpadnih voda pre isputanja u gradsku kanalizaciju (ponekad u kombinaciji sa hemijskim, fiziko-hemijskim ili biolkim postupcima).
Reetke

Pomou reetki se uklanjaju krupnije, nerastvorene i plivajue materije iz otpadnih voda. Njihova funkcija je da tite ureaje i cevovode od oteenja i zaguenja i da olakaju dalji tretman otpadne vode. Reetke pregrauju dovodni kanal i postavljaju se vertikalno ili pod nagibom, najee od 40-70o. Izrauju se od elinih ipki, pravougaonog ili krunog poprenog preseka koje se postavljaju u kanal na jednakom medjusobnom razmaku sa veliinom otvora od 3 do 100 mm.
16

U odnosu na veliinu otvora reetke se dele na: - grube reetke, sa irinom otvora od 50 do 100 mm, - srednje fine reetke, sa irinom otvora od 10 do 25 mm, i - fine reetke, sa irinom otvora od 3 do 10 mm. U odosu na konstrukciona reenja reetke mogu biti: - kose i vertikalne (slika ...), - pokretne i nepokretne, - sa runim ili mehanikim (automatskim) ienjem, - sa drobljenjem nanosa i dr.

Slika ... ema: a) kosa i b) vertikalna reetka 1 - reetka; 2 lanac; 3,4 pogonski mehanizam; 5 grabulje; 6 transportna traka /2/ Peskolovi

Odvajanje ljunka, peska i mineralnih estica iz vode. U zavisnosti od vrste efikasno uklanjaju estice srednjeg prenika > 200 m. Princip rada: slobodno taloenje, sedimentacija. Bazeni dubine oko 1m, optereenje 15-30 m3/(m2h)
Hvatai masti i ulja

Slue za uklanjanje ulja i masti, uljni separatori Ulja i masti imaju gustinu manju od vode

17

Savic-d-r

2.5 Primarno taloenje Primarnom sedimentacijom se omoguava taloenje diskretnih organskih i neorganskih suspendovanih estica koje se iz sistema izdvajaju u obliku mulja. Efluent primarnih talonika (slika 2.4.) karakterie smanjena koncentracija suspendovanih materija oko 50-70%, BPK optereenja oko 25-40% i nepromenjena ili neznatno poveana koncentracija amonijanog azota ime se olakava dalje preiavanje i smanjuje optereenje ureaja. Konstrukcija primarnih talonika treba da stvori uslove za usporeno i ravnomerno kretanje vode, kao i dovoljno dugo zadravanje otpadne vode da obezbedi gravitaciono taloenje suspendovanih estica. Performanse primarnih talonika baziraju se na veliini talone povrine ili vremenu zadravanja otpadne vode.

Slika 2.4. Kruni talonik sa centralnim uvoenjem i radijalnim tokom vode /3/
Za komunalne otpadne vode najee se primenjuje kruni tip talonika sa mehanikim skreperom za kontinualno uklanjanje mulja i povrinskim zgrtaem plivajuih materija (masnoa) i pene. Otpadna voda se uvodi kroz centralnu, ulaznu zonu koja obezbeuje ravnomernu raspodelu i radijalan tok fluida. Prelivni kanali locirani su po obodu talonika i omoguuju ujednaeno uklanjanje izbistrene vode iz bazena. Pena koja se formira na povrini vode mehaniki se sakuplja i posebnim kanalom odvodi u aht. Istaloeni mulj se grebaima povlai sa dna u centralnu komoru odakle se pumpama prebacuje u prihvatni aht i odvozi na liniju tretmana mulja (zgunjiva mulja).
18

Stabilnost i taloivost primarnog mulja poveava se uvoenjem mulja iz sekundarnih talonika i njihovom flokulacijom i istovremenim taloenjem. Na efikasnost taloenja utiu poremeaji koji mogu nastati u ulaznoj i izlaznoj zoni talonika usled neuniformnog toka otpadne vode, zatim kao posledica kretanja ureaja za uklanjanje taloga sa dna i neistoa sa povrine i resuspendovanja istaloenih estica, kretanja vode usled razlike u temperaturi ili delovanja vetra. Kljuni elementi za uspeno funkcionisanje talonika su povremena evakuacija istaloenog mulja, konfiguracija muljnih pumpi, priroda i gustina mulja. Zapremina istaloenog mulja zavisi od niza faktora kao to su karakteristike otpadne vode, trajanja taloenja, stepena preiavanja, karakteristika suspendovanih estica, dubine talonika, primenjenog naina uklanjanja mulja i vremena zadravanja mulja u taloniku. Kriterijumi koji se koriste za dimenzionisanje su hidrauliko optereenje, dubina talonika po obodu, vreme zadravanja otpadne vode i prelivna brzina otpadne vode. Za hidrauliko optereenje se uzima srednja dnevna koliina otpadne vode kojom se optereuje povrina talonika. Vrednosti koje se primenjuju za povrinsko optereenje u projektovanju kreu se od 16-48 m3m-2dan-1, najee 30 m3m-2dan-1. Optereenja pri maksimalnim protocima mogu biti i do 70 m3m-2dan-1. Prelivne brzine moraju biti tako podeene da obezbede zadovoljavajue performanse i pri maksimalnom protoku. Vrednosti za optereenje preliva koje se primenjuju variraju od 124 - 496 m3m-1dan-1 (obino 248 m3m-1dan-1). Dubina po obodu talonika je izmeu 2-4,5 m, sa nagibom dna 10% (kree se od 715%). Prenik krunih talonika je izmeu 10-40 m ali moe biti i do 60 m sa vremenom zadravanja pri srednjem protoku od 1,5-2,5 h. Brzine kretanja vode se kreu od 0,45-0,75 mmin-1. Kruni talonici vei od 10,5 m u preniku imaju centralni most sa mehanizmom za sakupljanje mulja sa dna, koji moe imati dve ili etiri "ruke" sa grebaima. Brzine kretanja skrepera za mulj je obino 0,6 mmin-1. Koliina izdvojenog mulja koja se najee primenjuje iznosi 70-74 g SM/ES i to u vidu 2,4% suspenzije.
19

M. Bogner, M. Stanojevi, O vodama /19/, st. 48

3. KOAGULACIJA I FLOKULACIJA

Neistoe u vodi esto izazivaju pojavu mutnoe i obojenosti. Ove neistoe sadre suspendovane i koloidne materije, kao i rastvorljive supstance. Skala veliine takvih estica je prikazana na sl. 3.1. Gustina mnogih od ovih estica je samo neznatno vea od gustine vode, tako da je sakupljanje i spajanje estica u vee flokule neophodan korak za njihovo odstranjivanje taloenjem. Proces koji vezuje estice u krupnije flokule nazvan je KOAGULACIJA. Neistoe koje se mogu ukloniti koagulacijom podrazumevaju mutnou, bakterije, alge, boju, organska jedinjenja, oksidisano gvoe i mangan, kalcijum karbonat i estice gline.

Slika 3.1 Spektar veliina estica koje se nalaze u vodi i veliina filtarskih pora
20

3.2. KOAGULACIJA

Udruivanje koloidnih estica se odigrava u dve odvojene i oigledne faze. Prva u kojoj napon odbijanja izmeu estica mora biti savladan, u meri koja je potrebna da one postanu destabilizovane, i druga u kojoj se mora ostvariti kontakt izmeu tako destabilizovanih estica kako bi dolo do njihovog udruivanja (aglomeracije). Destabilizacija se postie dodavanjem hemikalija, uz brzo meanje u odgovarajuim komorama. Agregacija (sakupljanje) estica se izvodi sporim meanjem u flokulacionim komorama. Blok ema tipinog koagulacionog procesa prikazana je na slici 3.2.

Slika 3.2 Blok ema procesa koagulacije


Koagulacija se odvija korienjem koagulanata (sintetikih organskih polimera ili aktivnog silicijuma) za proces adsorpcije i koagulanata (metalhidroksida Al(III) ili Fe(III) ili karbonata) za proces vezivanja i ubrzavanja estica. Al(III) i Fe(III) su soli koje se najee koriste za koagulaciju koloidnih materija u preiavanju voda.

21

PROCESI I OPREMA ZA BIOLOKO PREIAVANJE OTPADNIH VODA


(Ljubisavljevi), (Gaea)

Bioloko preiavanje otpadnih voda obuhvata uklanjanje rastvorenih organskih materija i netaloivih koloidnih estica. U sistemu preiavanja otpadnih voda bioloka obrada odvija se kao sekundarno preiavanje, a posle mehanikog, odnosno primarnog preiavanja (slika 10.9). Bioloko preiavanje moe se pojaviti i kao nezavistan postupak.

Slika 10.9. Tipina tehnoloka ema bioloke obrade gradskih otpadnih voda

U toku bioloke obrade nastaje stabilizovani mulj koji se iz vode odstranjuje u sekundarnom taloniku. Bioloko preiavanje otpadnih voda u odnosu na druge industrijske biotehnoloke postupke razlikuje se u sledeem:

22

1. 2. 3.

Mikroorganizmi (mikroflora) potiu iz prirodne sredine; njen rast i razvoj se ne odvijaju u optimalnim fiziolokim uslovima. Koncentracija supstrata je obino preniska. Cilj procesa je razgradnja organskih materija, a ne stvaranje biomase ili produkata metabolizma.

Bioloko preiavanje se primenjuje za: - uklanjanje organskih materija; - uklanjanje azota (kao biogenog elementa) pomou postupaka nitrifikacije i denitrifikacije; - razgradnja primarnog mulja iz procesa primarne obrade otpadnih voda; - razgradnja sekundarnog mulja iz procesa bioloke obrade otpadnih voda pomou postupka stabilizacije muljeva ili digestije. Bioloki procesi preiavanja voda mogu se odvijati kao aerobni i anaerobni, uz pomo aerobnih ili anaerobnih mikroorganizama. Razlika je u putevima bioloke oksidacije organskih materija. Primer oksidacije glukoze za ova dva procesa je: 1. Aerobni C6H12O6 + 6O2 6CO2 + 6H2O sa nastajanjem velike koliine slobodne energije Go = -2880 kJ/mol, i sa brzim i intenzivnim rastom biomase mikroorganizama, tj. brzim preiavanjem. 2. Anaerobni C6H12O6 + 2H2O 3CO2 + 3CH4 sa nastajanjem male koliine slobodne energije G = -405 kJ/mol i sa sporim rastom mikroorganizama, tj. sporim preiavanjem. Aerobni procesi se koriste za obradu voda sa malom i srednjom koncentracijom organskih materija, a anaerobni za vode sa velikim organskim optereenjem. Aerobni procesi su daleko vie zastupljeni kod obrade otpadnih voda.

23

Aerobni postupci se mogu odvijati na dva naina: - sa suspendovanom mikroflorom (sa aktivnim muljem), i - sa imobilisanom mikroflorom na inertnom nosau (bioloka filtracija). Aerobni postupci sa suspendovanom mikroflorom dele se na: - postupke sa aktivnim muljem u bioaeracionim bazenima, - postupke u aerisanim lagunama (biolokim lagunama), i - postupke u aerobnim (plitkim) jezerima (biolokim vetakim jezerima). Postupci sa suspendovanom mikroflorom za obradu velikih koliina slabo i srednje optereenih otpadnih voda (npr. komunalnih voda), odnosno postupci sa aktivnim muljem koji se odvijaju u bioaeracionim bazenima su najvie u primeni. Kod aerobnog biolokog preiavanja potrebno je obezbediti dovoljnu koliinu kiseonika (ostvariti veliku povrinu kontakta voda-vazduh). Lagune i plitki bazeni imaju veliku povrinu, ime je obezbeeno unoenje kiseonika. U bazenima sa aktivnim muljem unoenje kiseonika vri se uduvavanjem vazduha ili meanjem pomou mehanikih aeratora, ime se poveava povrina kontakta. Kod biofiltara je velika povrina kontakta obezbeena filtarskom ispunom preko koje se otpadna voda sliva, a dovod kiseonika se ostvaruje promajom ili uduvavanjem vazduha. Prema konstrukciji biofiltri mogu biti: - sa ispunom od grubog zrnastog materijala (kamena, uglja, ljake, plastinih elemenata) koji se nazivaju kapajui ili prokapni filtri, i - sa povrinama u obliku diskova koji rotiraju (biodiskovi, rotacioni bioloki kontaktori - RBK). Proces biofiltracije je stariji postupak od procesa sa aktivnim muljem ijim uvodjenjem u primenu su bili potisnuti. Uvodjenjem plastinih inertnih ispuna (nosaa) obnavlja se i raste primena biofiltara.

24

PROCES SA AKTIVNIM MULJEM

Proces sa aktivnim muljem danas predstavlja najrasprostranjeniji bioloki postupak za preiavanje otpadnih voda. Prvi put je primenjen u Hjustonu (SAD) 1916. godine i to za preiavanje sanitarnih otpadnih voda. Zatim je poela njegova primena u Engleskoj, a potom i u drugim evropskim zemljama. Prvi sistemi aerobne obrade voda bili su takozvana bioloka vetaka jezera, ili bioloke lagune. Slini sistemi se danas dosta koriste u oblastima sa umerenom klimom, pod uslovom da zemljite nije suvie skupo. U poetku su se koristila postrojenja sa klipnim strujanjem vode u aeracionom bazenu. Medjutim, ova postrojenja su bila osetljiva na varijacije u optereenjima, a posebno na toksine materije tako da ovaj sistem nije bio pogodan za tretman industrijskih otpadnih voda. U poslednjih tridesetak godina proces preiavanja sa aktivnim muljem je doiveo mnoge modifikacije i poboljanja koja se uglavnom razlikuju u tehnolokim a esto samo u mehanikim reenjima. Proces sa aktivnim muljem spada u aerobne procese biolokog preiavanja otpadnih voda jer se odvija pomou aerobne mikrobioloke populacije. Savremeni postupci sa aktivnim muljem se mogu primeniti i za uklanjanje azotnih materija iz otpadne vode. U sistemu sa aktivnim muljem mikroorganizmi se nalaze u lebdeem stanju, tj. ne obrazuju sloj na zidovima radnih povrina (kao to je sluaj pri primeni filtara). Mikroorganizmi uglavnom bakterije, protozoe i metozoe nalaze se na elatinoznim pahuljicama mulja u bazenu za aeraciju, gde se uz pomo kiseonika u procesu metabolizma mikroorganizama obezbedjuje razgradnja supstrata (organskog zagadjenja). U osnovi mikroorganizmi oksidiraju rastvorene i suspendovane organske materije u ugljendioksid i vodu u prisustvu kiseonika. Deo organskih materija se sintetie u nove elije ili se koristi za rast postojeih elija, a ostatak se sastoji od otpada i vika mulja (sl.10.3).

25

kiseonik

Slika 10.3 Pricip biolokog postupka sa primenom aktivnog mulja za obradu otpadnih voda

Tehnoloki proces ukljuuje primarni tretman otpadne vode. Otpadne vode se aeriu u bioaeracionom bazenu stvarajui uslove pogodne za intenzivni proces biorazgradnje (redukcija sadraja organskih materija oko 95%). Nakon aeracije, sledi taloenje gde se odvaja biomasa mikrobioloki mulj od efluenta), kako je prikazano na slici 7.2. Deo mulja se vodi natrag u proces (aktivni mulj) gde slui kao aktivator biolokog procesa. Ostatak mulja se odvodi u ureaj za obradu mulja odnosno odlae na odgovarajui nain. Bistra preiena voda (efluent) se isputa u prijemnik (recipijent), ili po potrebi vodi na dodatnu obradu (dezifekciju, filtriranje i sl.). Postupak se zasniva na velikoj mikrobiolokoj gustoi uz intenzivno meanje u suspenziji s otpadnom vodom pri aerobnim uslovima. Organske materije mogu biti transformisane oksidacijom u krajnje produkte oksidacije kao CO2, NO3, SO4 i PO4 ili biosintezom u biomasu.

26

Vazduh ili kiseonik Dovod otpadne vode

Aeracioni bazen

Sekundarni talonik (odvaja mulja)

Recirkulacija mulja Odstranjivanje vika mulja

Odvod preiene vode

Slika 7.2 ema postupka sa aktivnim muljem

Vani segmenti ovog postupka su: a. Reaktor za aeraciju (bioaeracioni bazen), b. Uredjaji za aeraciju i meanje, c. Talonik, d. Aktivni mulj, e. Povratni mulj. Osnovna reakcija pri biohemijskom preiavanju, koja se ostvaruje pri aktivnosti populacije bakterija, gljivica i drugih mikroorganizama, jeste: organske materije + kiseonik CO2 + H2O . U preiavanju otpadnih voda obino uestvuju prosti organizmi kao Vorticella, Operculari, Epistylis i dr. U tabeli 7.1 prikazane su karakteristike postupaka prerade otpadnih voda.
Tabela 7.1. Efikasnost postupaka obrade otpadnih voda

Metod obrade

Stepen izdvajanja , % Lebdee vrste estice BPK5 Bakterije

Zapreminski udeo aktivnog mulja, %

Primarna obrada Taloenje 40-95 30-65 40-75 0,1-0,5


27

Hemijsko taloenje Tok preienih voda Sekundarna obrada Kapljiasta filtracija Obrada aktivnim muljem

75-95 35-80

60-80 25-65

80-90 40-75

0,5-1,0 0,025-0,05

20-80 70-97

60-90 70-96

70-85 95-99

0,1-0,5 1-3

Studija: Primena kiseonika u biolokom preiavanju otpadnih voda, Baras, TMF, 1987.

Mehanizam uklanjanja organskog zagadjenja

U procesu sa aktivnim muljem mehanizam uklanjanja organskog zagadjenja sastoji se u sledeem: - jedinjenja prostije strukture lako prolaze kroz strukturu pahuljice i elijske membrane, - sloenija jedinjenja (skrob, belanevine, celuloza, hemiceluloza, lipidi i dr.) prvo se procesom biosorpcije vezuju za pahuljicu, a zatim se delovanjem ekstracelularnih (vanelijskih) enzima razlau do jednostavnijih jedinjenja (monomera) koja se transportuju u unutranjost elije i mineralizuju. Prema tome, sloena jedinjenja se iz otpadne vode uklanjaju dejstvom dva mehanizma: biosorpcijom koja je veoma brza i biodegradacijom koja je znatno sporija. Koncentracija kiseonika mora biti uskladjena sa dimenzijama pahuljica aktivnog mulja. Tako na primer za koncentraciju kiseonika izmedju 1,5 i 2,5 mg/l prenik pahuljica mulja ne sme biti vei od 400 do 500 m da bi snabdevanje kiseonikom u unutranjosti pahuljice bilo dovoljno.
Karakteristike aktivnog mulja

Osnovne karakteristike aktivnog mulja su fizika struktura i hemijski sastav. Po fizikoj strukturi aktivni mulj je slian pahuljicama feri-hidroksida i aluminijumhidroksida, koje se sastoje od velikog broja i vie slojeva bakterija. Struktura pahuljica je spuvasta, pa im je povrina velika, tj. za 1 g suve materije iznosi 100 m2. Mulj sadri oko 80% vode. Aktivni mulj se sastoji od mikroorganizama i razliitih organskih i neorganskih materija.
28

Biomasa - mikroorganizmi aktivnog mulja imaju ujednaen sastav za koji su utvrene bruto formule: C5 H7 NO2 (prema Hooveru i Porgesu) i C7 H11 NO3 (prema Halmersu i dr.). Suva materija aktivnog mulja sastoji se od kompleksa mineralnih (10 do 30%) i organskih komponenata (70 do 90%). Organske materije sadre najvie belanevina (70%), lipida, ugljenih hidrata i dr. Mineralni deo se uglavnom sastoji od kalcijuma i fosfora. U procesu preiavanja pomou aktivnog mulja, manje ili vie intenzivno deluju razliiti faktori i to: temperatura, vrednost pH, koncentracija kiseonika, intenzitet meanja aktivnog mulja i stvaranje pahuljica.
Vrste procesa sa aktivnim muljem

Vrste procesa aktivnog mulja mogu biti: 1. prema nainu uvodjenja otpadne vode: sa klipnim strujanjem ili podunim tokom, sa potpunim meanjem, 2. prema optereenju aktivnog mulja: visokooptereeni, konvencionalni, niskooptereeni (produena aeracija), 3. prema nainu vodjenja toka otpadne vode i mulja: aeracija i recirkulacija, kontaktna stabilizacija, stepenasta aeracija i recirkulacija, 4. prema mnogostrukosti preiavanja: jednostepeni, dvo i viestepeni sistem, 5. prema nainu aeracije: aeracija sa uvodjenjem vazduha, mehanika aeracija, kombinovana aeracija,
29

Za poetni stadijum procesa potrebna je najvea koliina kiseonika, jer tada ima najvie organskih komponenata u sredini, dok se u nastavku procesa potreba za kiseonikom brzo smanjuje. Ovo saznanje omoguilo je da se izvri racionalizacija u potronji vazduha i ostvari bolje iskorienje vazduha. Sistem sa postepenim (po stupnjevima) zasienjem kiseonikom prikazan je na slici 7.3. U ovom sistemu aktivni mulj se ponovo vraa u aerator. Povratni aktivni mulj se zasiuje kiseonikom, a zatim mu se postepeno dodaje otpadna voda. Na ovaj nain se dodavajem otpadne vode ostvaruje osveavanje mulja, ravnomernija raspodela kiseonika i smanjenje zapremina rezervoara (potrebnih za odvijanje procesa).
Dovod otpadne vode pre~i{}ene talo`enjem Odvod Reaeracija mulja Prolaz B Prolaz C Prolaz D Talo`nik Otpadni deo aktivnog mulja

Povratni vod mulja

Slika 7.3. Sistem aeracije u vie stupnjeva [21]

Novi sistem preiavnja otpadnih voda (uveden 1951. god.) nazvan je biosorpcija, ili kontaktna stabilizacija (slika 7.4). Otpaci se dovode u kontakt sa dobro pripremljenim aktivnim muljem (u trajanju od 30 minuta) pri intenzivnoj aeraciji u biosorpcionom ureaju. Formirani mulj se odvaja u obinom rezervoaru - taloniku, posle ega se vri aktiviranje i obnavljanje mulja.

Neobradjene otpadne vode

Biosorpcioni uredjaj

Talo`nik

Rezervoar za aktiviranje mulja

Izlazne materije

Slika 7.4. ema biosorpcionog procesa prerade vode [21]

30

U cilju daljeg usavravanja procesa preiavanja aktivnim muljem, firma "Union Carbide" (SAD) razvila je postupak "unox" u kome se umesto vazduha koristi tehniki kiseonik, koji se sa recirkulisanim aktivnim muljem u otpadnim vodama uvodi u zatvoreni rezervoar (slika 7.5). Sistem se primenjuje za preradu komunalnih otpadnih voda i otpadnih voda iz farmaceutske industrije, iz proizvodnje hartije, alkohola, mleka.
Aeracioni bazen O2 Otpadne vode Recirkulisani mulj Me{a~ Kompresor Izlazni gas Ka talo`niku

Slika 7.5. Viestepeni sistem prerade otpadnih voda primenom tehnikog kiseonika [21]

31

Bioloki procesi prerade otpadnih voda u lagunama

Bioloki procesi prerade otpadnih voda u lagunama primenjuju se u podrujima sa pogodnim klimatskim uslovima. Mogu se u potpunosti ostvariti aerobni uslovi. Kiseonik se stvara u procesu fotosinteze. U dubljim lagunama primenjuje se mehanika aeracija. U tabeli 7.2 prikazani su uslovi odvijanja biolokih reakcija u lagunama.
Tabela 7.2. Uslovi za bioloke reakcije u lagunama

Uslovi sredine Populacija 1/ml Hranljiva sredina Prethodne reakcije Reakcije Izvor energije Kiseonik, u mg/l Vreme, u danima Temperatura, u oC pH Alkalnost (CaCO3), u mg/l Toksine komponente

Aerobna oksidacija 1010 aerobnih bakterija masti, proteini, ugljeni hidrati fotosinteza taloenje, fermentacija metana hranljiva sredina 1-10 5-50 15-40 6,5-10,0 200

Fotosinteza algi 107 algi

Stvaranje organskih kiselina 1010 fakultativno heterotrofnih ugljeni hidrati, proteini, masti organska sinteza oksidacija hranljiva sredina 0 5-10 4-40 4,3-7,5 nepoznato

Fermentacija metana mezofilne bakterije organske kiseline, alkoholi stvaranje organskih kiselina oksidacija hranljiva sredina 0 40-120 15-40 6,8-7,2 nepoznato kiseonik, bakar, soli, hrom, teki metali

CO2, NH3, P, S oksidacija autoflokulacija svetlost nepoznato 30-60 4-40 7,0-10,0 300

soli, teki metali bakar, hrom soli, teki metali

32

Optereenje aktivnog mulja

Optereenje aktivnog mulja se definie kao odnos hrane prema biomasi. U literaturi se se najee izraava kao F/M (food/mass). Optereenje aktivnog mulja predstavlja odnos izmedju hrane koja ulazi u bioloki reaktor (izraeno preko HPK ili, ee BPK vrednosti) i mase mikroorganizama u bioreaktoru izraene kao masa suspendovane supstance aktivnog mulja (MLSS mihed liquor suspended solids). MLSS se sastoji uglavnom od mikroorganizama, nerazgradljivih suspendovanih organskih supstanci i drugih inertnih suspendovanih supstanci. Mikroorganizmi koji ine MLSS su izgradjeni od 70 90 % organske supstance i 10 30 % neorganske supstance (Okun, 1949; WEF i ASCE, 1996a). Optereenje aktivnog mulja je ematski prikazano na slici 2.1. kg BPK5 ili HPK (hrana)
bioloki reaktor (bioaeracioni bazen)

kg suspendovane supstance aktivnog mulja


Slika 2.1 ematski prikaz parametra F/M

Mada je BPK bolja mera za hranu koja ulazi u bioloki reaktor (bioaeracioni bazen), esto se u proraunu optereenja aktivnog mulja koristi parametar HPK zbog toga to se moe bre odrediti. Ukoliko se prati i pravovremeno koriguje odnos hrana/biomasa moe se spreiti pojava sloenih problema u procesu aktivnog mulja. Vrednost optereenja aktivnog mulja se moe izraunati na sledei nain:
F/ M = gde su: F/M, (BPK5)d MLSS MLVSS ,kg/d, ,kg, ,kg, odnos hrane prema mikroorganizmima, kg BPK5 po danu po kg MLSS, dnevna bioloka potreba za kiseonikom, suspendovana supstanca aktivnog mulja u bioaeracionom bazenu, volatilna suspendovana supstanca aktivnog mulja u bioaeracionom bazenu.
33

(BPK 5 )d MLSS ili MLVSS

(2.1)

Umesto (BPK5)d u jednaini (2.1) moe figurisati parametar HPK kao mera zagadjenja. Neki autori u jednaini (2.1) predlau korienje parametra volatilne suspendovane supstance aktivnog mulja MLVSS umesto MLSS. MLVSS je volatilna frakcija MLSS i kree se izmedju 0,75 i 0,85 vrednosti MLSS, a obino se grubo izraunava kao MLVSS = 0,80 x MLSS. Parametar MLVSS preciznije aproksimira ukupnu bioloku masu mikroorganizama u procesu. Optereenje aktivnog mulja varira u zavisnosti od tipa postrojenja. Prema optereenju, proces sa aktivnim muljem se moe klasifikovati u sledee kategorije: - konvencionalni, - visokooptereeni, - niskooptereeni (produena aeracija i stabilizacija mulja i potpuno preiavanje). Parametri optereenja ovih postupaka sa aktivnim muljem su prikazani u tabeli 2.1.
Tabela 2.1. Parametri dozvoljenih optereenja bioaeracionog bazena za razliite postupke sa aktivnim muljem, (Lin, 1999.)

Proces

Konvencionalni Visokooptereeni niskooptereeni (produena aeracija)

HPK kg , , kg mulja dan 0,5 - 1 1


O0,2

BPK kg , , kg mulja dan 0,25-0,5


P0,5

MLSS ,mg/L, 1000-3000 1000-3000 3000-5000

Vreme zadravanja ,h, 4-8 1-3 20-30

0,05-0,1

Vani parametri za proces sa aktivnim muljem SRT Vreme boravka mulja (Sludge residence time or Sludge age)

SRT =

Ukupna koliina mulja u postrojenju (kg M) , dan . Brzina izdvajanja mulja iz postrojenja (kg M/dan)

34

HRT Hidrauliko vreme zadravanja (Hydraulic retention time)

HRT = gde su: V ,m3,

V ,h Q radna zapremina reaktora za aeraciju (bioaeracionog bazena),

Q ,m3/h, protok ulazne otpadne vode,


r udeo recirkulisanog mulja (Recycle ratio)

r= gde je:

Qr , Q

Qr protok povratnog mulja, m3/h


OL Organsko optereenje organski unos (Organic loading)

OL =

Q BPK 24 , kg BPK m -3dan -1 , V 1000

gde je: BPK biohemijska potronja kiseonika, g BPK /m3.


f - odnos hranljivih materija i biomase (food - f to microorganism - m ratio) m f unos organskih materija Q BPK kg BPK , = = , zapremina biomase m V BSS kg BM dan

gde su:
Q V

,m3/dan, ,m3,

protok ulazne otpadne vode, radna zapremina reaktora za aeraciju, ukupna koncentracija biomase BM u reaktoru za aeraciju. visokooptereeni

BPK ,kgBPK/m3, biohemijska potronja kiseonika, BSS ,kg BM/m3,

niskooptereeni

35

Slika .. Veza izmedju odnosa f/m i mikrobiolokog rasta Tabela ..Postupak s aktivnim muljem rasponi tehnolokih parametara PARAMETAR MOGUE VREDNOSTI kao predtretman, stvara se < 0,5 velika koliina mulja 3-4 konvecionalni ureaji, dobra dan SRT taloivost mulja >6 produena aeracija, visok kvalitet efluenta, slaba taloivost mulja 5 suvo vreme h HRT 1-5 kino vreme 0,25-0,5 konvencionalni ureaji r 0,75-1,5 produena aeracija 0,4-1,2 konvencionalni ureaji 3 OL > 2,5 visoko optereenje kgBPK/m dan < 0,3 produena aeracija 0,08-2,0 konvencionalni ureaji f/m > 2,0 visoko optereenje < 0,08 produena aeracija

36

Reaktori za aeraciju mogu biti koncipirani kao: - reaktori sa klipnim proticanjem (plug flow), ili - reaktori sa potpunim meanjem (completely mixed).

Slika .. Osnovne eme sistema sa aktivnim muljem reaktor za aeraciju (sa klipnim proticanjem i sa potpunim meanjem)

Razlike izmedju ova dva sistema prikazane su na slici..

37

Slika .. Razlike izmedju sistema sa klipnim proticanjem i sa potpunim meanjem

Postoji varijanta i sa predreaktorom za meanje otpadne vode sa povratnim aktivnim muljem.

Slika .. Sistem sa predreaktorom za meanje otpadne vode sa povratnim aktivnim muljem.

38

You might also like