Konaan odgovor na pitanje ta ljudi hoe od Sarajeva vjerovatno nikada neemo dobiti.

Koliko je ljudi toliko je i oekivanja, koliko je misli toliko je i zahtjeva, koliko je oiju toliko je i zamisli, koliko je koraka toliko je i iskustava. Nikada neemo biti u stanju prebrojati koliko je hodoasnika prolo kamenim podom Baarije, mjerilo stope sa Principovim nadomak Latinske uprije, iskusilo drai i nevolje glavne gradske saobraajnice, divilo se pogledu sa Zmajevca ili Bijele tabije. Ba bi bilo dobro znati, isto zora radi, koliko je glava nailo na ljubazne domaine, a koliko na neljubazne papane. Ovdanjima, iako emo uvijek tvrditi da nam nema Sarajeva do Sarajeva, ba nikada nee biti jasno ta u tolikoj mjeri privlai sve te ljude u Sarajevo. Uvijek e nam biti drago vidjeti nova lica, uti drugaiji jezik, nai se na usluzi gostu, ostvariti drago poznanstvo, nerijetko i prijateljstvo. I to je do Sarajeva, jer ima ono u sebi neto potpuno ludaki dobro, ispleteno vjeno izrovanim mahalama i ruevnim zgradama, dok tek pedeset metara dalje izrasta neka nova fotografija za privatni album ili konkurs, svejedno je. Ima Sarajevo tih prizora da svakom bude i da se nikom ne ponovi isto. Niz bistriku nizbrdicu Pogledaj, njega su gradile stotine hiljada ruku po zamisli desetina, stotina razliitih mozgova, i opet tu ne nastade haos, opet Sarajevo ostade Raste Sarajevo iz dana u dan, odvija se proces razvijanja na odobravanje, esto i negodovanje, ali ne prestaje ivot u tih milion kubika najfinije zagaenog zraka. Nita mu ne mogu ni kie, ni snjegovi, pa ni ljudi. Stameno, nesalomive snage, odupire se svima, kako onima koji ga mrze, tako i onima koji ga vole. Jer ne voli Sarajevo niega previe. Umjerenost i ravnotea e pozvati razumijevanje. Pogledaj, njega su gradile stotine hiljada ruku po zamisli desetina, stotina razliitih mozgova, i opet tu ne nastade haos, opet Sarajevo ispliva na povrinu sinjeg mora apsiracija onih uvijek spremnih na markiranje teritorija. Ne moe mu nita. Sarajevu. Ne troi vrijeme. Daba ti sva samouvjerenost, ako mu ne pae otpae ko to se od neunitivog grebena odlomi busen trave i nepovratno srui u provaliju. Biti umjeren, odmjeren, savremen i ne pretjerivati ni u emu, ni s mrnjom, ni s ljubavlju, jer e te, pretjerano, i jedno i drugo ubiti, a Sarajevo e nastaviti dalje i svjedoie o tome kako jo jedan nije uspio ueifiti, ve se zaletio i trehno. Dae ti Sarajevo i ansu da ustane, otrese se i pokua ponovo, ali nikad s tim nita ne poinji. Sarajevo ne prata emocije. Kakve god da su uvui e ti ih pod kou, pa e samog sebe iznenaditi kad zastane da upije okom neki detalj, preuzme uhom neku dosjetku, najei se na novo iskustvo u nekoj od ulica kojima svakodnevno tee ivot sarajevski. Uvui e ti se Sarajevo pod nokte, ne brini, a nema te turpije kojom e ga moi ostrugati, niti te vode kojom e moi saprati kamenu prainu nadnijetu nad eherom ba jutros kad je prva dananja ploa od Hree odvaljena, kako bi nekom negdje a moda upravo tebi i tu svojom crvenkastom blagou eifa nainila. Sarajevska ravnotea Pripazie te, ponuditi svoje mekane dlanove dok ne naraste dovoljno da moe uzvratiti, a ti gledaj pa uzvrati jer kosmika se ravnotea mora potovati Ako ne pazi, pojee te. Sarajevo je takvo, prelijepo ali nemilosrdno. Upravo onakvo kakvo samo Sarajevo moe biti. Nepaljivog e opiniti i uninati, a kad se pone uzdizati da veim od ivota i realnih mogunosti bude, samo e ga otresti. Kad vidi da ga nema, sam e otii. I uvijek e patiti za tim gradinama, za tom kaldrmom i za tim baama. Nedostajae mu taj haustor iz kojeg ga lini pasjaluk istjera. I nikad se nee moi pomiriti sa svojom izopaenou. I uvijek e jo i jo i jo htjeti, upirati da na korist svoje tete miljenikom ponovo postane. Ali nee moi, jer koga Sarajevo jednom prekrii, taj prekrien zauvijek ostaje. A i tad te voli. Sarajevo svakog i uvijek voli. I to je, ustvari, ono najgore, to to te voli i to ti, kakav god da si, nee uiniti nepravdu veu nego je sam sebi ini. I ti tu nita promijeniti ne moe. Ako si lo, pustie te da se sam pobrine o svojoj kazni. Ako si dobar i ne treba ti vea nagrada od toga. Pripazie te, ponuditi svoje mekane dlanove dok ne naraste dovoljno da moe uzvratiti, a ti gledaj pa uzvrati jer kosmika se ravnotea mora potovati, a kosmos ti je u Sarajevu mnogu igru igrao. Pade mi na pamet da bi, ini mi se, i sam svemir, kad bi se zadesila prilika, izgubio utakmicu protiv Sarajeva. Ne zato to je Sarajevu do prestia, ono se upravo valja od smijeha silnim takmienjima na koja ga prijavljuju, ve to bi se i sam

svemir zaudio kako je Sarajevo ono to jeste ve barem pet stotina i pedeset godina. Moliu lijepo ustat, pa spomenut! Lijepo Sarajevo Nacrta ti dugu, obasja ti lice, uplete ti se u kosu. Igra se i zadovoljava svoje mazohistike potrebe da te podobro izmui prije nego mu euforino uzvikne ljubavnu poruku koja e se danima odbijati od Trebevia do Igmana, od Crepoljskog do Bjelanice Lijepo je, sasvim lijepo i opojno Sarajevo. Zaljubljivo i zavodljivo. Ima svoje smrtno zaljubljene dokumentatore, svoje ljubavi i ljubavnike. Ima Sarajevo one koji svjedoe o njemu. I lijepo i runom. Ima i one koji mu ne prestaju sipati so na ranu, ali ima i vidare svojim gorkim oiljcima. Ima sve, ima svakog, i uvijek vrsto dri konce u rukama. Kad pomisli da nije tako samo te nokautira najljepim ikad doivljenim pogledom i sjajem sunca koje procijepa oblake pa, ako gleda s Ravnih Bakija, napravi jedinstveni sklad u suludom haosu prilika. Nacrta ti dugu, obasja ti lice, uplete ti se u kosu. Igra se i zadovoljava svoje mazohistike potrebe da te podobro izmui prije nego mu euforino uzvikne ljubavnu poruku koja e se danima odbijati od Trebevia do Igmana, od Crepoljskog do Bjelanice. Kad pomisli da upravlja tek tada e biti mimo svakog pojma o kontroli. Zazivae ga kao da je ravan tebi, a nita ti jasno biti nee. Ustvari, koliko god je Sarajevu sve jasno, toliko e tebi sve manje jasnim biti. Sarajevo moe da podnese da ga svaka ua prisvaja i da svaki element u njemu sanja o imperijama, kulama i gradovima. Moe podnijeti i da svaka budala o njemu pjeva i pie. Najvanije je da ga nikad ne pokua prevariti. Zna Sarajevo, i prije tebe, ta ti je na pameti. Vjeno Sarajevo Ne doputa Sarajevo o sebi govoriti kako ti hoe i naumi, ve kako te ono upravi i kako ti ono odredi da moe vaziti. To je ono najsarajevskije to ti Sarajevo moe podariti Nemoj nikad pokuati da ga ne voli jer e te jo vie u sebe zaljubiti. Nemoj nikad pokuati da ga ne mrzi jer e, ako ve ne zna za drugi osjeaj, jo vie patiti i na kraju prazan ostati. Nemoj ni u najcrnjem moguem ishodu pokuati da ga rui i unereuje. Koliko god ga ruio nikad ga nee moi sruiti pa e razoaran i iscrpljen pasti i nestati. Koliko god ga pokuavao unerediti, samom e se sebi zgaditi, moda i vie, i okrutnije nego ti je miljeno. Nego: osjeaj ono to osjea, prepoznaj ono to si u stanju da prepozna. to prije shvati da dalje od sebe ne moe, vie e te i Sarajevo potovati, a onda ima ansu da ti dopusti da postane dio njega i da sve to je Sarajevo, bude i ti. Da sve to ti jesi i Sarajevu bude. Za dobro i loe, za sretno i tuno, za lijepo i runo, da krivac i zaslunik bude ti. Ako eli postati Sarajevo, budi siguran da e i Sarajevo htjeti tobom postati. Nisam imao namjeru sve ovo sada pisati. Samo se ispisalo. Naumio sam sjesti i sastavljati rijei, htio sam o neem sasvim drugom, toliko drugom da se vie i ne sjeam ta sam prvobitno htio napisati. Eto, Sarajevo ti ne da daleko od sebe, niti doputa o sebi govoriti kako ti hoe i naumi, ve kako te ono upravi i kako ti ono odredi da moe vaziti. To je ono najsarajevskije to ti Sarajevo moe podariti. Uporni i nepokolebljivi tersluk kojem se mora povinovati i od kojeg se ostatku svijeta jei koa i krguu zubi; ne to im se ne svia nego to mu lijeka ne znaju i nisu ga u stanju pobijediti. Kad Sarajevo zajordami, pjevaj ti borbene, umiljavaj se, alji pisma i razglednice, telegrame i estitke prosljeuj koliko hoe, ali prii mu nee moi. Ne navaljuj, nema ti ni blizu dok ti prilaz samo ne dopusti. Eto, i to je Sarajevo. DOBRO CITAJ OLIVERE A NE ONO STO TEBI ODGOVARA