VRSTOA

4. NAPREZANJA

OPTEREENJA
Na tijelo mogu djelovati dvije vrste vanjskih sila: Povrinske sile, su sile koje djeluju samo u tokama vanjske povrine tijela (hidrostatiki tlak, meusobni pritisak dvaju tijela u dodiru). One ne ovise od mase tijela. Volumenske sile, koje djeluju na sve toke tijela, unutar cijelog njegovog volumena (gravitacijske sile, magnetske sile, sile inercije pri gibanju tijela). Koncentrirane sile, to djeluju na povrinu tijela, predstavljaju specifian sluaj povrinskih sila, kad je jedna konana sila raspodijeljena na vrlo malu povrinu, tako da je intenzitet te sile na tome mjestu vrlo velik.

OPTEREENJA

OPTEREENJA
Za ravnoteu tijela potrebno je da sve sile koje djeluju na tijelo ine sustav sila u kojem se sve sile meusobno ponitavaju te za svaku toku tijela vrijedi:

P =R=0

=0

Zbog djelovanja tih sila prirodno vrsto tijelo se deformira, to znai da pri prenoenju vanjskog optereenja s jedne toke na drugu tijela nastaje napregnuto stanje, pojavljuju se unutarnje sile. Odreivanje tih sila i deformacija u svakoj toki tijela uslijed djelovanja vanjskih sila glavni je zadatak teorije elastinosti.

NAPREZANJA
Da bi odredili unutarnje sile, koje se pojavljuju kao posljedica djelovanja vanjskih sila, zamislimo da smo tijelo presjekli ravninom E kroz toku A na dva dijela, I i II, i promatrajmo ravnoteu dijela I prema slici.

P i 0
h i =1

NAPREZANJA
Veliina unutarnjih sila je odreena njihovim intenzitetom, veliinom sile na jedinicu povrine presjeka. Oznaimo sa F povrinu elementarne plohe u ravnini E sa sreditem u toki A. Djelovanje dijela II na dio I moemo predstaviti vektorom K, koji djeluje u jednoj toki vrlo blizu A. To je unutarnja sila elementa F u toki A tijela.

NAPREZANJA
U opem sluaju unutarnje sile nisu jednoliko raspodijeljene u presjeku E. Ako se povrina elementa stalno smanjuje zadravajui u sebi toku A onda nam granina vrijednost:

K lim =p F0 F

daje veliinu, pravac i smjer unutarnje sile koja djeluje u toki A presjeka ravni-nom E. Vektor p se naziva naprezanje u toki A za elemente povrine koji stoje okomito na normalu n. Taj vektor potpuno karakterizira unutarnju silu u toki A promatranog presjeka. Pojam naprezanja jest primarni pojam teorije elastinosti.

NAPREZANJA
Naprezanje je unutarnja sila, to pripada elementu plohe, orijentiranom okomito na pravac normale n, i koji sadri toku A, a povrina mu je jednaka jedinici. U opem sluaju vektor p nagnut je prema ravnini F na koju djeluje i zato se rastavlja u dvije komponente u ravnini (p,n) i to: 1) komponentu , koja je upravljena okomito na element plohe F (normalno naprezanje) i 2) komponentu , koja lei u ravnini F (tangencijalno ili posmino naprezanje). Komponenta moe se dalje rastaviti u ravnini presjeka u dvije meusobno okomite komponente u ravnini E.

NAPREZANJA

Ako komponenta naprezanja nastoji da otkine materijal iz I ispod F dobiva predznak (+) i naziva se vlano naprezanje. Ako nastoji da zgnjei materijal koji se nalazi neposredno ispod F, dobiva predznak () i naziva se tlano naprezanje. Komponentu smatrat emo za sada uvijek pozitivnom.

DEFORMACIJE
Deformacija je drugi temeljni pojam teorije elastinosti. Promotrimo mali element prikladnog oblika, za koji zamiljamo da je izrezan iz tijela na koje djeluju vanjske sile. Zbog dualnosti komponenata naprezanja i pojavit e se odgovarajue deformacije, koje se sastoje s jedne strane u promjeni duine i s druge u promjeni kuta. Prve nazivamo rastezanjem ili uzdunom dilatacijom, odnosno sabijanjem ili poprenom kontrakcijom. Druge klizanjem ili kutnom deformacijom. Te osnovne pojmove moemo na elementaran nain ilustrirati ovako:

DEFORMACIJE

DEFORMACIJE
Rastezanje. Zamislimo, da smo na povrini tapa urezali dvije crtice na meusobnoj udaljenosti l0. Pretpostavimo, da se zbog aksijalnog optereenja taj razmak poveao () i da iznosi l1, gdje je:

= l = ldilatacijom 1 l0 Tada se rastezanjem ili uzdunom naziva kvocijent:

Odnos poveane duine prema prvobitnoj duini. Prema tome, to tzv. l1 neimenovan l0 relativno produljenje tapa jest broj.

l0

l0

DEFORMACIJE
Pri aksijalnom optereenju na vlak tap e se ne samo produljiti, nego e se istovremeno njegove poprene dimenzije smanjiti (obrnuto vrijedi pri aksijalnom optereenju na tlak). Oznaimo li njegovu poprenu dimenziju prije optereenja sa d0, odnosno poslije optereenja sa d1, tada je poprena kontrakcija tapa odreena d1 d 0 relacijom

q =

d0

d0

gdje je:

= d = d1 d 0
Pri tom imamo kod vlaka > 0, q< 0, a kod tlaka < O, q > 0.

DEFORMACIJE
Pri aksijalnom optereenju prizmatinog tapa na vlak osim uzdune dilatacije pojavljuje istovremeno i poprena kontrakcija. Te dvije deformacije stoje u odreenom uzajamnom odnosu, ija vrijednost zavisi samo od materijala.

uzduna dilatacija 1 = = m = = konst. q poprena kontrakcija

1 = m

gdje je m = Poissonov broj, a njegova reciprona vrijednost je Poissonov koeficijent. Za veinu materijala vrijedi priblino m = 3-4

1 1 3 4

DEFORMACIJE

Klizanje.
Pod istim smicanjem podrazumijevamo dvoosno stanje naprezanja, kada na dva para uzajamno okomitih ravnina djeluju samo tangencijalna naprezanja. Odgovarajua glavna naprezanja su tada 1=-2=. Element u obliku kocke podvrgnut je istom smicanju i jedna njegova strana je nepomina. Tada e nastati kutna deformacija ili "klizanje", odreena kutom , koji izraava promjenu pravih kutova uslijed zadanog optereenja. Kako je za male vrijednosti vrijedi tg DD ' a = , imamo relaciju

BD

DEFORMACIJE