Matematicka Analiza 1 (Nikica Uglesic)

MATEMATICKA ANALIZA, I
Nikica Uglei c
ii
Sadr zaj
PREDGOVOR 1 SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI 1.1 OSNOVE MATEMATI CKE LOGIKE . . . . . . 1.1.1 Logi cki sud . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.1.2 Operiranje sudovima . . . . . . . . . . . . 1.1.3 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2 SKUPOVI I RELACIJE . . . . . . . . . . . . . . 1.2.1 Skup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2.2 Operiranje skupovima . . . . . . . . . . . 1.2.3 Relacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2.4 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.3 FUNKCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.3.1 Funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.3.2 Funkcijska kompozicija . . . . . . . . . . . 1.3.3 Inverzna funkcija . . . . . . . . . . . . . . 1.3.4 Kardinalni broj . . . . . . . . . . . . . . . 1.3.5 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.4 REALNI BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . 1.4.1 Prirodni i cijeli brojevi . . . . . . . . . . . 1.4.2 Racionalni brojevi . . . . . . . . . . . . . 1.4.3 Apsolutna vrijednost realnog broja . . . . 1.4.4 Potenciranje . . . . . . . . . . . . . . . . 1.4.5 Kombinatori cke osnove . . . . . . . . . . 1.4.6 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.5 KOMPLEKSNI BROJEVI . . . . . . . . . . . . . 1.5.1 Pojam i osnovne operacije . . . . . . . . . 1.5.2 Geometrijski prikaz kompleksnog broja . . 1.5.3 Trigonometrijski zapis kompleksnog broja 1.5.4 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . iii v 1 1 1 2 4 4 4 5 6 8 9 9 10 11 12 13 14 14 21 27 28 31 37 40 40 41 42 44
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
iv 2 KONVERGENCIJA I NEPREKIDNOST 2.1 ELEMENTARNE FUNKCIJE . . . . . . . . . . . 2.1.1 Zadavanje funkcija iz R u R . . . . . . . . . 2.1.2 Globalna svojstva realnih funkcija . . . . . 2.1.3 Osnovne elementarne funkcije . . . . . . . . 2.1.4 Razredba elementarnih funkcija . . . . . . . 2.1.5 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2 KONVERGENCIJA NIZOVA I REDOVA . . . . . 2.2.1 Niz realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . 2.2.2 Svojstva konvergentnih (pod)nizova . . . . 2.2.3 Red realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . 2.2.4 Nekoliko kriterija za konvergentnost realnog 2.2.5 Funkcijski niz . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.6 Funkcijski red . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.7 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3 NEPREKIDNE FUNKCIJE . . . . . . . . . . . . . 2.3.1 Grani cna vrijednost u beskona cnosti . . . . 2.3.2 Grani cna vrijednost u to cki . . . . . . . . . 2.3.3 Neprekidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.4 Svojstva neprekidne funkcije na segmentu . 2.3.5 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
SADRZAJ 47 47 47 50 52 58 60 61 61 64 69 71 75 77 79 81 81 82 86 91 96 97 97 97 101 106 110 114 118 120 131 132 133 137 140 145 148 148 148 157 161 166 175
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3 INFINITEZIMALNI RACUN 3.1 DERIVACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.1.1 Derivabilnost i njezino zna cenje . . . . . . . . . . 3.1.2 Derivacije elementarnih funkcija . . . . . . . . . 3.1.3 Diferencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.1.4 Osnovni teoremi diferencijalnoga rac una . . . . . 3.1.5 Taylorova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.1.6 Deriviranje funkcijskog reda . . . . . . . . . . . . 3.1.7 Odreivanje funkcijskog tijeka . . . . . . . . . . . 3.1.8 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.2 NEODREENI INTEGRAL . . . . . . . . . . . . . . . 3.2.1 Pojam i osnovna svojstva neodreenog integrala 3.2.2 Osnovne integracijske metode. . . . . . . . . . . 3.2.3 Integriranje nekih klasa elementarnih funkcija . . 3.2.4 Integriranje funkcijskog reda . . . . . . . . . . . 3.2.5 Vje zbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.3 ODREENI INTEGRAL . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.3.1 Pojam i osnovna svojstva odreenog integrala . . 3.3.2 Neki pribli zni integracijski postupci. . . . . . . . 3.3.3 Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.3.4 Nekoliko primjena odreenog integrala . . . . . . 3.3.5 Vje zbe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PREDGOVOR
Ova skripta sadr ze matemati cko gradivo to ga obuhva ca predmet pod uobi cajenim nazivom Matemati cka analiza, I, a predaje se kao temeljni matemati cki predmet na svim Prirodoslovno-matemati ckim fakultetima. Radi se, dakako, o strogom fundiranju potpuno ureenog polja realnih brojeva i o analizi realnih funkcija jedne realne varijable. Gradivo se dijeli na tri velike cjeline - poglavlja: Skupovi. Funkcije. Realni brojevi; Konvergencija i neprekidnost; Innitezimalni ra cun (Diferencijalni i integralni ra cun). Svako se poglavlje dalje dijeli na glavne teme - odjeljke, a ovi opet na osnovne tematske jedinice - pododjeljke. Ozna cavanje prati poglavlja i odjeljke. Primjerice, Teorem 3.2.7 zna ci: sedmi teorem u drugomu odjeljku tre cega poglavlja. Obradu svake tematske jedinice prate odgovaraju ci primjeri, a svaki se odjeljak svrava pododjeljkom Vje zbe sa zadacima za provjeru ispravne usvojenosti izlo zenoga gradiva. Tako ova skripta sadr ze i malu ali netrivijalnu zbirku - vje zbenicu. Na kraju skripata nalazi se detaljno Pojmovno kazalo. Veliku zahvalnost dugujem dr. sc. Branku Cervaru koji je narisao sve crte ze i bitno poboljao gra cki izgled kona cnoga teksta. Prirodni nastavak ovih skripata jesu auktorova skripta Matemati cka analiza, II, i Matemati cka analiza, III, koja ce, takoer, biti dostupna na web-stranicama Fakulteta prirodoslovno-matemati ckih znanosti u Splitu. Unaprijed zahvaljujem svakom citatelju koji ce mi ukazati na neku pogrjeku ili propust i predlo ziti ispravak ili poboljanje. U Splitu, mjeseca rujna, g. G. 2000. Nikica Uglei c [elektroni cka adresa: uglesic@mapmf.pmfst.hr]
vi
PREDGOVOR
Poglavlje 1
SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.1
1.1.1
OSNOVE MATEMATICKE LOGIKE

Logi cki sud
Za sporazumijevanje i obavje civanje rabimo, uglavnom, raznovrsne jezi cne re cenice. Za strogo matemati cko komuniciranje ne trebaju cak ni sve izjavne re cenice (izreke). Ono to je ovdje neophodno jesu neke smislene izjave, odnosno, logic ki sudovi. Denicija 1.1.1 Logi cki sud (kra ce i nadalje: sud ) je smislena izjavna recenica podrediva na celu isklju cenja tre ceg. Dakle, svaki sud ima to cno jednu istinosnu vrijednost, tj. ili jest istinit ili nije istinit. (Za sud koji nije istinit ka zemo i da je neistinit ili la zan.) Primjer 1.1.1 Koje od sljede cih re cenica (ni)su sudovi? (a) Je li zrakoplov sletio? (b) Jutro je pametnije od ve ceri. (c) Brod je jedrenjak. (d) Svaki brod je jedrenjak. (e) Zemlja se vrti oko svoje osi. (f) Umijte se! (a) Nije, jer nije izjavna re cenica; (b) Nije, jer ta re cenica nema smisla (u doslovnom zna cenju uklju cenih rije ci); (c) Nije, jer nije podrediva na celu isklju cenja tre ceg - ne mo ze joj se odrediti istinosna vrijednost, jer nije kazano o kojemu brodu je rije c; (d) Jest, i to la zan - ima brodova koji nisu jedrenjaci; (e) Jest, i to istinit; (f) Nije, jer nije izjavna re cenica. Sudove cemo ozna cavati velikim (malo nagnutim) latinskim slovima A, B , C , ... Jednostavnosti radi, ako je sud A istinit pisat cemo A = > (i 1
POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI
citati: tau a jest te), a ako je neistinit pisat cemo A = ? (i citati: tau a nije te).
1.1.2
Operiranje sudovima
(i) Konjunkcija. Neka su A i B sudovi. Novi sud u oznaci A ^ B ( citamo: a i be) deniramo ovako: (A ^ B ) = > to cno onda kad je A = > i B = >. Znakom ^ ( citamo: i) ozna cenu logi cku operaciju nazivamo konjunkcijom. Zgodno je pripadnu istinosnu vrijednost pregledno prikazati tzv. tablicom istinosne vrijednosti. (A ^ B ) : AB > ? > > ? ? ? ?
(ii) Disjunkcija. Neka su A i B sudovi. Novi sud u oznaci A _ B ( citamo: a ili be) deniramo ovako: A _ B je la zan to cno onda kad su oba suda A i B la zna. ( (A _ B ) =? cim je A =? i B =?.) Operaciju ozna cenu znakom _ ( citamo: ili) nazivamo (inkluzivnom, uklju civom) disjunkcijom. Odgovaraju ca tablica istinosnih vrijednosti jest (A _ B ) : AB > ? > > > ? > ?
(iii) Ekskluzivna disjunkcija. Neka su A i B sudovi. Novi sud u oznaci A Y B ( citamo: ili a ili be) deniramo ovako: A Y B je istinit to c no onda kad je jedan i samo jedan od sudova A, B listinit. (Za A Y B se ka ze i: Bilo A, bilo B , ali ne ob(a)oje.) Operaciju ozna cenu znakom Y ( citamo: ili - ili) nazivamo ekskluzivnom (isklju civom) disjunkcijom. Pripadna tablica istinosnih vrijednosti jest (A Y B ) : AB > ? > ? > ? > ?
(iv) Implikacija. Ako su A i B sudovi, onda A ) B ( citamo: a povla ci be) ozna cuje sud koji je la zan to cno onda kad je sud A istinit, a sud B la zan. Znakom ) ( citamo: povla ci; implicira) ozna cenu operaciju nazivamo impli kacijom. (Cesto se za A ) B ka ze i: Iz A slijedi B ; A je nu zdan uvjet za B; B je dovoljan uvjet za A.) Pripadna tablica istinosnih vrijednosti jest (A ) B) : AB > ? > > > ? ? >
1.1. OSNOVE MATEMATICKE LOGIKE
(iv) Ekvivalencija. Ako su A i B sudovi, onda A , B ( citamo: a vrijedi (jest) onda i samo onda ako be vrijedi (jest)) ozna cuje sud koji je istinit to cno onda kad oba suda A, B imaju istu istinosnu vrijednost. Znakom , ( citamo: ekvivalentno) ozna cenu operaciju nazivamo ekvivalencijom. (Cesto se za A , B ka ze i: A je nu zdan i dovoljan uvjet za B ; A je ekvivalent(an)no B .) Pripadna tablica istinosnih vrijednosti jest (A , B ) : AB > ? > > ? ? ? >
(v) Negacija. Neka je A sud. Novi sud pod oznakom :A ( citamo: nije a) deniramo ovako: (:A) = > to cno onda kad je A = ?. Operaciju ozna cenu znakom : ( citamo: nije; non) nazivamo negacijom. Odgovaraju ca tablica istinosnih vrijednosti jest (:A) : A :A > ? ? >
Primjer 1.1.2 Izjavna re cenica x se je rodio prije y nije sud. Ona postaje sudom cim se za nepoznanice (varijable) x i y uvrste odreene osobe. Tako, primjerice, za x = Arhimed i y = Gauss dobivamo istinit sud Arhimed se je rodio prije Gaussa. Denicija 1.1.2 Izjavnu re cenicu koja sadr zi jednu ili vie nepoznanica i koja postaje sudom kad sve te nepoznanice poprime odre ene vrijednosti, nazivamo otvorenom re cenicom ili (logi ckim ) predikatom. Uobi cajilo se odnos meu nepoznanicama u predikatu ozna cavati velikim slovom. Tako se predikat iz prethodnoga primjera ozna cuje s P (x; y ), gdje je P odnos se je rodio prije, a varijable x i y smiju biti bilo koje osobe (umrli ili tjelesno zivi ljudi). Ponekad, jednostavnosti radi, oznaku odnosa meu nepoznanicama rabimo i kao oznaku cijeloga predikata. Ako je P predikat, onda je (8x)P novi predikat: Za svaki(o) x je P . Znak 8 ozna cuje neodreenu zamjenicu (za) svaki(o), a nazivamo ga univerzalnim kvantikatorom. Nadalje, ako je P predikat, onda je (9x)P novi predikat: Postoji x tak(av)o da je P . Znak 9 ozna cuje neodreenu zamjenicu (postoji) neki(o), a nazivamo ga egzistencijalnim kvantika torom. Cesto se rabi i oznaka (9!x)P za novi predikat: Postoji to cno jedan (tj. jedan i samo jedan) x tak(av)o da je P . Napokon, denirajmo i formulu (predikatne algebre): To je svaki izraz F sastavljen, na logi cki dopustiv na cin, od sudova, predikata, kvantikatora zagrada, znakova > i ? i operatora ^, _, Y, ), ,, :. Re ci cemo da su dvije formule F i G istovrijedne ili ekvivalentne i pisati F = G , ako je F = G za svaki mogu ci izbor njihovih varijabla.
1.1.3
Vje zbe
1. Dokazati da su sudovi (formule) A Y B i :(A , B ) istovrijedni. 2. Popuniti tablicu istinosne vrijednosti tzv. Sheerove operacije " : Ako su A i B sudovi onda je A " B sud istinit to cno onda kad je barem jedan sudova A, B istinit. Usporediti sud A " B sa sudom :(A ^ B ). 3. Popuniti tablicu istinosne vrijednosti tzv. Lukasiewiczeve operacije # : Ako su A i B sudovi onda je A # B sud istinit to cno onda kad su oba suda A, B la zna. Usporediti sud A # B sa sudom :(A _ B ). 4. Provjeriti istovrijednost ovih formula: (a) :((8x)P (x)) = (9x):P (x); (b) :((9x):P (x)) = (8x)P (x). 5. Provjeriti je li identic ki istinita (dakle, tautologija, tj. istinita za svaku mogu cu vrijednost svojih varijabla) neka od ovih formula: (a) (9x)(8y )P (x; y ) ) (8y )(9x)P (x; y ); (b) (8y)(9x)P (x; y ) ) (9x)(8y)P (x; y ).
1.2
1.2.1
SKUPOVI I RELACIJE
Skup
Skup uzimamo za osnovni matemati cki pojam, dakle, ne deniramo ga, tj. ne svodimo na neke jednostavnije pojmove. (Njegova svojstva se zadaju aksiomatski - u to se ovdje ne cemo uputati.) Intuitivno smijemo tek zamiljati da je skup ujedinjenje bilo koje mno zine objekata - elemenata u jednu cjelinu. Svaki skup je posve odreen svojim clanovima - elementima. Skupove cemo ozna cavati velikim (malo nagnutim) latinskim slovima S, A, X , , a njihove elemente malim italik-slovima s, a, x, . (Pazit cemo da ne doe do zabune pri ozna cavanju skupova i sudova!) Ako je s element skupa S , pisat cemo s 2 S, a ako t nije element skupa S pisat cemo t 2 = S. Pretpostavljamo da su svi elementi danog skupa meusobno razli citi, tj. da skup ne sadr zi neki element u vie primjeraka. Skupovima smatramo i mnoz ine koje ne sadrz e nikakve objekte - to su tzv. prazni skupovi. Za prazan skup smijemo, dakle, re ci da je skup bez elemenata. Skup S se cesto opisuje (zadaje) nekim svojstvom - predikatom P - koje se mo ze primijeniti na neku mno zinu objekata. Tada se elementima od S smatraju svi promatrani objekti sa svojstvom P i pie se: S = f s j P (s)g ( cita se: S je skup svih elemenata s to imaju svojstvo P ). Ako skup X nema mnogo elemenata, primjerice, ako su x, y, z, w svi elementi skupa X , onda piemo X = fx; y; z; wg. Denicija 1.2.1 Re ci cemo da je Y podskup ili dio skupa X , oznaka: Y X (znak citamo: je sadr zan u ), odnosno, da je X nadskup skupa
1.2. SKUPOVI I RELACIJE
Y , oznaka: X Y (znak citamo: sadr zi ), ako je svaki element skupa Y ujedno element skupa X , tj. y 2 Y ) y 2 X . Re ci cemo da je skup Y jednak skupu X i pisati Y = X , ako je Y X i Y X . U protivnom, re ci cemo da je skup Y razli cit od skupa X i pisati Y 6= X . O cigledno je Y = X onda i samo onda ako je X = Y . Takoer, Y 6= X , X 6= Y . Primijetimo da iz navedenih denicija izravno slijedi da je (svaki) prazan skup podskup svakog skupa, te da je jedinstven. Uobi cajena oznaka za prazni skup jest ; . Ako je ispunjeno Y X i Y 6= X , onda ka zemo da je Y pravi podskup od X i ponekad to isti cemo oznakama Y $ X ili Y X . Denicija 1.2.2 Svakim skupom X je posve odreen njegov tzv. partitivni skup , oznaka: 2 X ( citamo: dva na iks ), elementi kojega su svi podskupovi od X . Na primjer, ako je X = f x; y; z g onda je 2 X = f;; fxg ; fy g; fz g; f x; y g; fx; zg; fy; z g; X g: Primjerice, fy j y je pravokutnikg f x j x je paralelogramg .
1.2.2
Operiranje skupovima
Denicija 1.2.3 Neka je U skup i Sneka su A i B podskupovi od U . Pod unijom skupova A i B , oznaka: A B , podrazumijevamo podskup f x 2 TU j x 2 A _ x 2 B g skupa U . Presjekom skupova A i B , oznaka: A B , smatramo podskup fx 2 U j x 2 A ^ x 2 B g od U . Podskup f x 2 U j x 2 A^x 2 = B g od U nazivamo razlikom skupa A od skupa B i oznac ujemo s A n B . Razliku U n A nazivamo komplementom skupa A (u skupu U ) i, kad god ne mo ze do ci do zabune, ozna cujemo s Ac . T Ako je A B = ;, ka zemo da su Tskupovi A i B disjunktni ili da se ne sijeku. U protivnom, tj. kad je A B 6= ;, govorimo da se skupovi A i B sijeku. Uniju disjunktnih skupova nazivamo disjunktnom unijom. Donji crte z je jednostavna ilustracija upravo deniranih skupovnih operacija.
A B A B A B
Unija, presjek i razlika.
Jednostavno je dokazati da su unija i presjek asocijativne operacije. To doputa denirati uniju i presjek od vie (od dva) skupova, te istra ziti pripadne zakonitosti (v. 1.2.4 Vje zbe).
1.2.3
Relacije
Dvo clane skupove, npr. X = fx; yg , obi cno nazivamo parovima. Dogovorimo li se da cemo jednom elementu para, recimo x, dati prvenstvo piu ci ga uvijek ispred onoga drugogoga - y, dobivamo ureeni par (x; y). Prema tomu, dok za parove vrijedi fx; y g = fy; xg, za ureene parove je (x; y ) = (x0 ; y0 ) , (x = x0 ^ y = y 0 ). Po dogovoru, ure enim parom smatramo i par (x; x). Denicija 1.2.4 Neka su X i Y neprazni skupovi. Direktnim (ili Kartezijevim ) produktom skupa X skupom Y , u oznaci X Y , smatramo skup svih ureenih parova (x; y ) elemenata x 2 X i y 2 Y . Dakle, X Y = f(x; y) j x 2 X ^ y 2 Y g. U slu caju X = ; _ Y = ; stavljamo X Y = ;. Primijetimo da direktni produkt nije komutativan. T Naime, iz denicije slijedi T X Y = Y X , X = Y , kao i (X Y ) (Y X ) = (6=); , X Y = (6=);. Posebice je va zan direktni produkt skupa X samim sobom, tj X X X 2 = f(x; x0 ) j x; x0 2 X g. Denicija 1.2.5 Binarnom relacijom na skupu X smatramo svaki podskup R X X . Ako je ureeni par (x; x0) 2 R, piemo xRx0 ili R (x; x0 ) i govorimo da je element x u relaciji R s elementom x0 . Za citateljevu vje zbu neka bude, primjerice, X skup svih stanara neke zgrade, a R relacija na X zadana odnosom biti mlai. Ili, na istom skupu X , neka druga relacija R0 bude zadana odnosom stanovati na viem katu. U naim ce razmatranjima biti va zne neke posebne binarne relacije. Za binarnu relaciju R na skupu X ka zemo da je reeksivna , ako je xRx za svaki x 2 X ; re ci cemo da je R simetri cna ako, za svaki par x; y 2 X , iz xRy slijedi yRx; re ci cemo da je R tranzitivna ako, za svaka tri elementa x; y; z 2 X , iz xRy ^ yRz slijedi xRz. Binarnu relaciju R na skupu X koja je reeksivna, simetri cna i tranzitivna nazivamo razredbenom (ili ekvivalencijskom ili klasikacijskom) relacijom i obi cno ju ozna cujemo znakom (tilda). Za dva elemanta koji su u relaciji ka zemo da su me usobno ekvivalentni. Primijetimo da se skup X na kojumu je zadana neka razredbena relacija cijepa na disjunktne podskupove, tzv. razrede (ili razredbene klase), tako da se X mo ze prikazati, na jedinstven na cin, kao disjunktna unija tih razreda. U isti razred ulaze svi oni (i samo oni) elementi koji su meusobno ekvivalentni. Pripadni skup svih razreda ozna cujemo s X / i nazivamo kvocijentnim skupom (od X po ). Primjer 1.2.1 Neka je X skup svih hrvatskih dr zavljana do (uklju civo) sto godina starosti, a relacija na X neka je zadana odnosom imati jednako godina. Lako se provjeri da je razredbena relacija, pa je X =
1.2. SKUPOVI I RELACIJE
S S S X0 X 100 100 n=0 Xn unija disjunktnih razreda X0; X1; ; X100, gdje podskup X n tvore svi hrvatski dr zavljani koji imaju n godina (a nemaju n +1 godina). (Ovdje smo koristili pojam cijeloga broja i nekoliko pripadnih oznaka, to cemo ih denirati u (pod)odjeljku 1.4.1 ovoga poglavlja.) Vrlo va zna vrsta binarne relacije R na skupu X jest i relacija djelomi cnog (ili parcijalnog) ureaja ( citamo: manje ili jednako). To je svaka relacija koja je reeksivna, tranzitivna i antisimetri cna, tj. za svaki par x; y 2 X , iz x y ^ y x slijedi x = y . Ako je x y i x 6= y, rabit cemo za to kra cu oznaku x < y. Ponekad cemo x y ( x < y) zapisivati i kao y x (y > x). Skup X na kojemu je zadana relacija djelomic nog ureaja nazivamo djelomi cno (ili parcijalno) ureenim skupom i ozna cujemo s (X; ). Ako relacija zadovoljava i uvjet: za svaki par x; y 2 X je x y ili y x, onda ka zemo da je relacija potpunog (ili totalnog) ureaja ili da je ureajna relacija, a (X; ) tada nazivamo (potpuno) ureenim skupom . Primijetimo da (razredbena) relacija iz Primjera 1.2.1 nije ureajna e skup svih razrednih predstavnika (iz svakoga razreda po relacija. Neka je X e stavljaju jedan) kvocijentnoga skupa X /, pa denirajmo relaciju na X ci x y onda i samo onda kad x nije stariji od y . Lako se provjeri da je tada e ) ureen skup. (X;
Denicija 1.2.6 Neka je (X; ) parcijalno ureen skup i A X njegov neprazan podskup. Re ci cemo da je element m 2 X donja mea skupa A, ako je m a za svaki a 2 A. Re ci cemo da je skup A omeen odozdol, ako postoji barem jedna donja mea od A. Kad je A omeen odozdol, za donju meu m od A cemo re ci da je najve ca donja mea ili inmum 0 skupa A, ako je m m za svaku donju meu m0 od A. Tvrdnja 1.2.1 Ako inmum skupa A postoji, onda je jedinstven. Dokaz. Kad bi postojala dva inmuma skupa A, recimo m0 i m1, moralo bi vrijeditti m0 m1 i m1 m0 . Sada antisimetri cnost relacije povla ci m0 = m1. Jedinstvenost inmuma od A u (X; ) doputa za njega posebnu oznaku - inf A. Ako donja mea m 2 X skupa A pripada skupu A, tj. m 2 A, onda ka zemo da je m najmanji element ili minimum skupa A. Sli cno Tvrdnji 1.2.1 vrijedi: Tvrdnja 1.2.2 Ako minimum skupa A postoji, onda je jedinstven, oznaka: min A, i min A = inf A.
Na posve sli can na cin se defniraju pojmovi gornja mea ; odozgor omeen skup ; najmanja gornja mea ili supremum (sup A), te na jve ci element ili maksimum (max A) nepraznog podskupa A parcijalno ureenog skupa (X; ). Primjerice, gornja mea skupa A je svaki element m 2 X za koji je a m, za svaki a 2 A. Za skup A X ka zemo da je omeen cim je omeen odozdol i omeen odozgor. Denirajmo, napokon, i ove vaz ne podskupove parcijalno ureenog skupa (X; ): segment [a; b] = fx 2 X j a x b g; interval ha; b i = fx 2 X j a < x < bg ; poluzatvoreni (slijeva i zdesna) intervali [a; bi = fx 2 X j a x < bg i ha; b] = f x 2 X j a < x bg. Analogno se deniraju i podskupovi [a; i, ha; i, h; b], h ; bi od X . Primjerice, [a; i = f x 2 X j a xg . Ako je Y X i ako je parcijalni ureaj na Y nasljeen od onoga na X (dakle, pripadna relacija Y je presjek relacije s Y TY ), onda za pripadne segmente, intervale, na Y vrijedi: [ a; b ] = [ a; b ] Y , ha; biY = Y T ha; bi Y , . Ovi ce podskupovi do ci do posebnog izra zaja pri izgradnji i opisivanju skupa realnih brojeva. Neka je (X; ) ureen skup, a A i A0 neka su podskupovi od X . Ako je, za svaki x 2 A i svaki x0 2 A0, x x0 (x < x0), pisat cemo A A0 (A < A0). Denicija 1.2.7 Neka je (X; ) ureen skup. Prerezom u skupu X smatramo svaki podskup B (ekvivalentno, svaki ureeni par (X n B; B )) za koji je ispunjeno: (i) B 6= ; ^ B 6= X ; (ii) X n B < B ; (iii) B nema najmanjega elementa. Prerezi ce imati klju cnu ulogu u konstrukciji iracionalnih brojeva.
1.2.4
Vje zbe
1. Neka su A; B; S C podskupovi S S skupa S U . Dokazati T sljede T ce jednakosti: T T (i) (A B ) C = A ( B C ) ; ( A B ) C = A (B C ); S S T T (ii) A S B = A T B = B S A; T B A ;S (iii) A T(B S C ) = (A T B ) S \(A T C ); A S(B C ) = (A B ) ( A C ); T (iv) A S ; = A; A T ; = ;; (v) A S U = U ; A T U = A; (vi) A A = A; A A = A; (vii) (AcS )c = A; T T S (viii) (A B )c = Ac B c; (A B )c = Ac B c. 2. Neka su A1 ; B1 X i A2; B 2 X . Dokazati da je
1.3. FUNKCIJE (i)
S S A1 ( A B ) = ( A A ) 2 2 1 2 S S(A1 B2); (A1 B1)T A2 = (A1 A2) T(B1 A2); (ii) A1 ( A T 2 B2) = (A1 A2) T(A1 B2); (A1 B1) A2 = (A1 A2) (B1 A2). 3. Dokazati da je, za svaki skup X , relacija odre ena odnosom biti podskup () na partitivnom skupu 2 X jedna relacija parcijalnog ureaja. 4. Neka je (X; ) (parcijalno) ureen skup. Je li presjek dvaju segmenata, intervala, u X opet segment, interval, ? to se mo ze re ci o uniji i razlici dvaju segmenata, intervala, ?
1.3
1.3.1
FUNKCIJE
Funkcija
Funkcija jest jedan od najva znijih matemati ckih pojmova. Denirat cemo ga sasvim op cenito, tj. na skupovnoj razini. Denicija 1.3.1 Pod funkcijom podrazumijevamo svaki ureeni troslog (X; f; Y ), pri cemu su X i Y skupovi, a f je bilo koje pravilo po kojemu se svakom elementu x 2 X pridru zuje to cno jedan element y 2 Y . Uobi cajeni zapis za funkciju (X; f; Y ) jest f : X ! Y ili x 7! y = f (x) i pritom cesto ka zemo da je f funkcija iz skupa X u skup Y . (Kad su u nekom razmatranju X i Y zadani i nepromjenjivi, cesto se, jednostavnosti radi, i samo pravilo f naziva funkcijom.) Primijetimo da iz denicije izravno proizlazi Y 6= ;, dok je X = ; mogu ce. (Dodatno mo zemo postulirati i praznu funkciju X ! ;, premda nam taj pojam ovdje ne ce trebati.) Za danu funkciju f : X ! Y , skup X nazivamo denicijskim podrucjem (ili domenom, oznaka: Df ), skup Y vrijednosnim podru cjem (ili kodomenom, oznaka: Rf ), a element y = f (x) vrijedno cu (na elementu x) funkcije f . Ponekad se kaz e da je x nezavisna varijabla (ili argument), a y zavisna varijabla funkcije f . Slikovito se funkciju naj ce ce prikazuje kao na crte zu:
f X x y=f (x ) Y
Funkcijin graf je skup Gf = f (x; f (x)) j x 2 X g X Y . Primjerice (slikovito):
10

X Y y=f (x) Y x X (x,f( x)) Gf
Re ci cemo da je funkcija f1 : X1 ! Y1 jednaka funkciji f2 : X2 ! Y2 i pisati f1 = f2 , ako je X1 = X 2, Y1 = Y2 i f1 (x) = f2(x) za svaki x 2 X1 = X2. O cito, ako je f1 = f2 onda je i f2 = f1 . Istaknimo sada nekoliko va znih primjera: 1. Neka je X Y , a i : X ! Y neka je funkcija odreena pravilom (8x 2 X ) i(x) = x. To je tzv. inkluzija (ili ulaganje) koju cemo cesto ozna cavati s i : X ,! Y . Posebice, ako je X = Y dobivamo tzv. identi cku funkciju (ili identitetu) 1Y : Y ! Y , 1Y (y ) = y. (Primijetimo da su, op cenito, inkluzija i identiteta meusobno razli cite, jer su im domene razli cite.) 2. Neka su funkcije p X : X Y ! X i pY : X Y ! Y denirane redom pravilima pX (x; y) = x i p Y (x; y) = y, (x; y ) 2 X Y . To su tzv. projekcije iz direktnoga produkta X Y na faktore X i Y redom. U 3. Neka je U neprazan S T skup, a X = 2 partitivni skup od U . Tada su binarne operacije , i funkcije iz X X u X . (Sasvim op cenito, binarna operacija na skupu X je svaka funkcije iz X X u X .)
1.3.2
Funkcijska kompozicija
Denicija 1.3.2 Neka su f : X ! Y i g : Y ! Z funkcije. Pod kompozicijom funkcije f s funkcijom g podrazumijevamo funkciju h : X ! Z zadanu pravilom h(x) = g(f (x)) za svaki x 2 X . Zapisujemo to kao h = g f ili kra ce h = gf . Funkcijsku kompoziciju ilustrira sljede ci crte z:
X f Y g x y=f( x) z=g( f( x)) Z
h=gf
Tvrdnja 1.3.1 Funkcijska kompozicija je asocijativna, tj. ako su f : X ! Y , g : Y ! Z i h : Z ! W funkcije, onda je h(gf ) = (hg )f . Dokaz. Za svaki x 2 X je (h(gf ))(x) = h((gf )(x)) = h(g(f (x))) = (hg)(f (x)) = ((hg)f )(x), dakle, h(gf ) = (hg)f .
1.3. FUNKCIJE
11
Tvrdnja 1.3.2 Za svaku funkciju f : X ! Y je f 1X = f i 1 Y f = f , gdje su 1X i 1Y pripadne identitete. (Dokaz preputamo citatelju.) Neka su X 0 X , Y 0 Y (pod)skupovi i neka za funkcije f 0 : X 0 ! Y 0 i f : X ! Y vrijedi (8x0 2 X 0 ) f 0 (x0) = f (x0 ). Tada ka zemo da je f 0 su zenje (ili restrikcija) funkcije f , odnosno, da je f proirenje (ili ekstenzija) funkcije f 0 . Ako je, posebice, Y 0 = Y onda piemo f 0 = f jX0 . Primijetimo da je, za svaku funkciju f : X ! Y , su zenje na svaki podskup X 0 X jednozna cno odreena tim podskupom. Meutim, analogna tvrdnja za proirenje nije istinita.
1.3.3
Inverzna funkcija
Denicija 1.3.3 Neka su dani funkcija f : X ! Y i podskupovi A X; B Y . Slikom skupa A po funkciji f smatramo skup f [A] = fy = f (x) j x 2 Ag Y . U slu caju A = X i f [X ] = f yg (jedno clan skup), funkciju f nazivamo konstantnom funkcijom (ili konstantom ) u element y 2 Y i ozna cujemo f = cy , a u slu caju f [X ] = Y - surjektivnom funkcijom (ili surjekcijom ili preslikavanjem na ). Obratnom slikom (ili originalom ) skupa B po funkciji f smatramo skup f 1[B ] = fx j f (x) 2 B g X . (Oprez! U oznaci f 1[B ] dio f 1 ne ozna cuje funkciju iz Y u X . Ovaj f 1 se ipak mo ze interpretirati kao funkcija, ali iz Y u 2X , stavljaju ci y 7! f 1(y ) = f 1[fy g]. Nama ce, ina ce, u ovim predavanjima f 1 sluz iti za ozna c avanje tzv. inverzne funkcije - v. Teo 1 rem 1.3.1.) Ako je (8y 2 Y ) f [fy g] = fxg jedno clan podskup od X , onda ka zemo da je f injektivna funkcija (ili injekcija ili 1-1-preslikavanje). Primjer 1.3.1 Jednostavno je provjeriti da je svaka inkluzija i : X ,! Y injekcija, a svaka projekcija pX (pY ) : X Y ! X (Y ) surjekcija. Denicija 1.3.4 Re ci cemo da je funkcija f : X ! Y bijekcija (ili obostrano jednozna cna funkcija ), ako je f injekcija i surjekcija. Iz Denicije 1.3.3 izravno slijedi: f : X ! Y je injekcija , ((8x; x0 2 X ) f (x) = f (x0 ) ) x = x0 ); f : X ! Y je surjekcija , ((8y 2 Y )(9x 2 X ) f (x) = y ). Ovo skupa s Denicijom 1.3.4 odmah povla ci: f : X ! Y je bijekcija , ((8y 2 Y )(9 !x 2 X ) f (x) = y). Teorem 1.3.1 Funkcija f : X ! Y je bijekcija onda i samo onda, ako postoji funkcija g : Y ! X takva da je gf = 1X i f g = 1Y . Funkcija g je, takoer, bijekcija, jedinstvena je, a nazivamo ju inverznom funkcijom funkcije f i ozna cujemo s f 1.
12
Dokaz. Neka je f : X ! Y bijekcija. Budu ci da tada za svaki x 2 X postoji to cno jedan y 2 Y za koji je f (x) = y , mogu ce je denirati funkciju g : Y ! X pravilom g (y ) = x c im je y = f ( x ) . Za kompozicije dobivamo: gf (x) = g(y) = x = 1X (x), za svaki x 2 X , i f g (y ) = f (x) = y = 1Y (y), za svaki y 2 Y . Obratno, neka za f : X ! Y postoji g : Y ! X tako da je gf = 1X i f g = 1Y . Ako je y 2 Y , uzmimo x = g(y ) 2 X , pa ce biti f (x) = f g(y ) = 1 Y (y ) = y. Prema tomu, f je surjekcija. Ako su x; x0 2 X takvi da je f (x) = f (x0) 2 Y , onda je x = 1X (x) = gf (x) = gf (x0 ) = 1X (x0 ) = x0 . Slijedi da je f je injekcija, dakle i bijekcija. Za dokaz jedinstvenosti, pretpostavimo da postoje dvije funkcije g; g 0 : Y ! X takve da je gf = 1X = g0 f i f g = 1Y = f g0 . Tada je, za svaki y 2 Y , g(y ) = 1X (g (y )) = (g 0 f )(g(y)) = g0 ((f g )(y)) = g 0(1Y (y)) = g0 (y), dakle, g = g0 .
1.3.4
Kardinalni broj
Denicija 1.3.5 Neka su X; Y skupovi. Re ci cemo da je X ekvipotentan (ili da ima jednako mnogo elemenata kao) Y , ako postoji neka bijekcija f : X ! Y. Ekvipotentnost skupova je, o cito, razredbena relacija na klasi1 svih skupova, pa se skupovi svrstavaju u disjunktne ekvipotencijske razrede. Razred kojemu pripada skup X nazivamo kardinalnim brojem (ili glavnim brojem ili potencijom) skupa X i ozna cujemo s jX j ili s card X . Denicija 1.3.6 Re ci c emo da je skup X beskonac an, ako postoje pravi 0 0 podskup X X i bijekcija f : X ! X . Ako skup X nije beskona can, re ci cemo da je konac an. Primijetimo da Denicija 1.3.6 izravno povla ci kona cnost praznoga skupa ;. Teorem 1.3.2 Neka su X i Y ekvipotentni skupovi, tj. jX j = j Y j. Tada je X (bes )kona can to cno onda kad je Y (bes )kona can. Dokaz. Po Denicijama 1.3.6 i 1.3.5, za dokaz obiju ekvivalencija, dovoljno je dokazati samo jednu implikaciju. Neka je X beskona can. Tada 0 0 postoje X X i bijekcija f : X ! X . Budu ci da jX j = jY j, postoji i neka bijekcija g : X ! Y . Neka je Y 0 = g[X 0] pa je sigurno Y 0 Y pravi podskup. Denirajmo funkciju g 0 : X 0 ! Y 0 kao su zenje g jX0 . Tada je g 0 dobro denirana i o cito je bijektivna. Napokon, kompozicija h = g0 f g1 : Y ! Y 0 je bijekcija (kao kompozicija triju bijekcija, v. 1.3.5 Vje zbe, Zadatak 4.), pa je i Y beskona can skup.
1 Pojam skup svih skupova vodi k protuslovlju. Mnoz ina svih skupova ne tvori skup nego op cenitiji objekt, tzv. klasu.
1.3. FUNKCIJE
13
Denicija 1.3.7 Re ci cemo da je kardinalni broj skupa X manji ili jednak od kardinalnog broja skupa Y i pisati jX j j Y j (ili card X card Y ), ako postoji neka injekcija f : X ! Y . Ako je jX j jY j, a X i Y nisu ekvipotentni (tj. jX j 6= jY j), re ci cemo da je kardinalni broj od X manji od kardinalnog broja od Y i pisati jX j < jY j. Primijetimo da X Y povla ci jX j jY j, jer je inkluzija i : X , ! Y injektivna funkcija. Lako je provjeriti da je ova relacija reeksivna i tranzitivna, dok njenu antisimetri cnost jam ci tzv. Cantor-Bernsteinov teorem, dokaz kojega je vrlo netrivijalan, a djelomice se zasniva na 1.4.6, Zadatak 1. Prema tomu, je ureajna relacija na klasi svih kardinalnih brojeva. Teorem 1.3.3 Ako je X kona can, a Y beskona can skup, onda je jX j < jY j. Lema 1.3.1 Neka je X Y . Ako je X beskona can skup onda je takav i Y , a ako je Y konac an skup onda je takav i X . Dokaz. Ako je X beskona can, onda postoje pravi podskup X 0 X T i bijekcija f : X ! X 0 . Neka je Y 0 disjunktna unija X 0 (Y n X ), pa je Y 0 Y pravi podskup. Denirajmo funkciju g : Y ! Y 0 pravilom f na X i inkluzijom na Y n X , tj. (8y x 2 X 0 ) g(y) = f (x) i (8y 2 Y n X ) g (y ) = y . Trivijalno je provjeriti da je g bijekcija, to zna ci da je Y beskona can skup. S druge strane, ako je Y kona can skup onda takav mora biti i svaki njegov podskup X , jer bi protivna pretpostavka dovela, na opisani na cin, do zaklju cka da je Y beskona can - protuslovlje. Dokaz (Teorema 1.3.3). Budu ci da je ureajna relacija, to je ili jX j jY j ili jY j jX j. Pretpostavimo da je jY j jX j, tj. da postoji neka injekcija g : Y ! X . Za sliku g [Y ] X tada vrijedi jg [Y ] j = jY j. Po Teoremu 1.3.2, skup g[Y ] je beskona can pa je, po Lemi 1.3.1, i skup X beskona can - protuslovlje. Prema tomu, mora vrijediti jX j jY j. Napokon, budu ci da je, po Teoremu 1.3.2, jX j 6= jY j , to mora biti jX j < jY j.
1.3.5
Vje zbe
1. Neka je f : X ! Y funkcija i neka su A; B X i C; D Y . Dokazati ove formule: S S S S (i) f [A T B ] = f [A] T f [B ]; f 1 [C T D] = f 1 [C] T f 1[D]; (ii) f [A B ] f [A] f [B ]; f 1 [C D] = f 1 [C] f 1[D]; (iii) f [A n B] f [A ] n f [B ]; f 1 [C n D] = f 1[C ] n f 1[ D]; T 1 (iv) f [f [C]] = C f [X ] C ; f 1 [f [A]] A. T Doka zimo npr. (ii): Ako je u prvoj formuli T iz (ii) slika f [A B ] = ; nemamo T to dokazivati. Stoga, neka je y 2 f [A B] 6= ;. Tada postoji x 2 A B za koji je f (x) = y . Nu, tada je x 2 A i x 2 B , pa je f (x) 2 f [A] i f (x) 2 f [B], T dakle, y = f ( x ) 2 f [ A ] f [B], to je i trebalo dokazati. Da ce T T T T je mogu f [A B ] 6= f [A] f [B ] pokazuje slu caj A B = ;, a f [A] f [B ] 6= ;.
14
Primjerice, aka su A = fa; a0 g; B = fb; b0 g X disjunktni podskupovi i T Y =T f yg , onda je, za svaku funkciju f : X ! Y , f [A B ] = f [;] = ; i f [A] f [B ] = Y 6= ;. T Za dokaz druge formule iz (ii), neka je, najprije, x 2 f 1 [C D ]. Tada T postoji y 2 C D za koji je f (x) = y . Dakle, y 2 C i y 2 D i f (x) = y , to T povla ci x 2 f 1[C] i x 2 f 1[D], tj. x 2 f 1[C] f 1[D ]. Obrat se mo ze dokazati citaju ci prethodno zaklju civanje natrake. 2. Neka su f : X ! Y i g : Y ! Z funkcije. Tada vrijedi: (a) Ako je gf : X ! Z injekcija onda je i f injekcija: (b) ako je gf :X ! Z surjekcija onda je i g surjekcija. 3. Dokazati da je, za svaku bijekciju f : X ! Y , (f 1)1 = f . 4. Dokazati da je kompozicija gf od bijekcija g i f opet bijekcija. 5. Neka je X skup. Za svaki podskup A X denirajmo tzv. karakteristi cnu funkciju ci A : X ! f0; 1g podskupa A stavljaju 1; x 2 A A(x) = . 0; x 2 X n A Dokazati da je funkcija F : 2X ! ff j f : X ! f0; 1gg f0 ; 1g X, odreena pravilom F (A) = A za svaki A 2 2X , bijekcija. (Prema tomu, partitivni skup 2X i skup f0 ; 1g X svih funkcija iz X u dvo clani skup su ekvipotentni.) 6. Dokazati da je jY j jX j cim postoji neka surjekcija f : X ! Y. 7. Dokazati da je, za svaki skup X , jX j < 2X . (To povlac i da nema najve cega kardinalnog broja.)
1.4
REALNI BROJEVI
Skup realnih brojeva ima temeljnu ulogu u cijeloj matematici, a u matemati ckoj analizi posebice. Uobi cajila su se dva pristupa ovomu skupu: induktivni (konstruktivni), koji polazi od Peanovih aksioma za skup prirodnih brojeva, i aksiomatski (deduktivni), koji pretpostavlja dobro poznavanje nekih algebarskih struktura. Mi cemo se dr zati (starijega) induktivnoga pristupa.
1.4.1
Prirodni i cijeli brojevi
Prihva camo, kao iskustvenu cinjenicu, obstojnost barem jednog skupa N koji udovoljava ovim trima uvjeta: (P1) N sadrz cit cemo ga znakom i barem jedan element - ozna 1 i nazvati brojem jedan (ili jedinicom); (P2) Postoji injektivna funkcija s : N ! N , takva da je, za svaki n 2 N , s(n) 6= 1; (P3) Ako za podskup M N vrijedi: (i) (ii) 1 2 M; (8n 2 N ) n 2 M ) s(n) 2 M ,
1.4. REALNI BROJEVI onda je M = N .
15
Uvjete (P1), (P2) i (P3) nazivamo Peanovim aksiomima. Posebice, aksiom (P3) nazivamo na celom potpune (ili matemati cke) indukcije. Pokazuje se da, u biti - glede algebarske i ureajne strukture (koju cemo u skupu N izgraditi), postoji samo jedan skup N s navedenim svojstvima. Taj cemo skup istaknuti oznakom N i nazvati skupom prirodnih brojeva, a njegove elemente n 2 N prirodnim brojevima. Teorem 1.4.1 s[N ] fs(n) j n 2 N g = N n f1 g. S Dokaz. Neka je M = f1 g s[N ], pa je 1 2 M . Uzmimo bilo S koji n 2 N i pretpostavimo da je n 2 M . Tada je s(n) 2 s[N ] f1 g s[N ] = M. Sada celu potpune indukcije (P3) zaklju cujemo da je M = N , tj. S po na f1 g S s[N ] = N . Budu ci da je, po (P2), s(n) 6= 1 za svaki n 2 N , to je f1 g s[N ] disjunktna unija, pa mora biti s[N ] = N n f1 g. Korolar 1.4.1 Skup prirodnih brojeva N je beskonac an. Dokaz. Primijetimo da, po (P2) (injektivnost funkcije s) i Teoremu 1.4.1, postoji bijekcija f : N ! N n f 1g odreena pravilom s, tj. f (n) = s(n) za svaki n 2 N . Budu ci da je N n f1g N pravi podskup, to su uvjeti iz Denicije 1.3.6 ispunjeni. (Tvrdnju ovoga korolara se mo ze dokazati i bez poziva na Teorem 1.4.1. Naime, cinjenica da je skup N beskona can slijedi izravno iz aksioma (P2).) Da bismo mogli korektno denirati (uobi cajene) operacije, tj. zbrajanje i mno zenje u skupu N ; valja uo citi jedno njegovo vrlo korisno svojstvo - tzv. na celo denicije indukcijom koje slijedi iz aksioma (P3). Iskazat cemo ga u posebnom (jednostavnijem) slu caju ovim teoremom (bez dokaza): Teorem 1.4.2 Neka je X skup, x 2 X i neka je, za svaki n 2 N , dana funkcija fn : X ! X . Tada postoji to cno jedna funkcija g : N ! X za koju je: (i) g (1) = x; (ii) (8n 2 N ) g(s(n)) = fn(g(n)). Za funkciju g tada ka zemo da je induktivno denirana (ili rekurzivno zadana ). (U primjenama cesto nastupa posebni slu caj f1 = = fn = !)
N s 1 s(1)=2 n s( n)=n + N N ! g X g (1) =x g (s(2))=f1( x) g (n ) g( s(n ))=fn(g (n ))
16
Teorem 1.4.3 (a) Postoji to cno jedna funkcija + : N N ! N , +(m; n) m + n ( citamo: em vie en ili em plus en), koju zovemo zbrajanjem , s ovim svojstvima: (i) (8m 2 N ) m + 1 = s(m); (ii) (8m; n 2 N ) m + s(n) = s(m + n). (b) Postoji toc no jedna funkcija : N N ! N , (m; n) m n (c itamo: em puta en), koju zovemo mno z enjem , s ovim svojstvima: (i) (8m 2 N ) m 1 = m; (ii) (8m; n 2 N ) m s(n) = (m n) + m. Dokaz. Neka je m 2 N . Uzmimo X = N , x = s(m) i fn = s : N ! N za svaki n 2 N , pa primijenimo Teorem 1.4.2. Postoji, dakle, jedinstvena funkcija g gm : N ! N za koju je gm(1) = s(m) i gm (s(n)) = s(gm (n)) za svaki n 2 N . Ozna cimo li gm (n) m + n, dobivamo jednakosti iz uvjeta (i) i (ii) u (a). Prema tomu, funkcija gm je tra zeno zbrajanje s cvrstim m, tj. +: fmg N ! N . Budu ci da smo m odabrali po volji, to je funkcija + dobro denirana na cijelom N N . Sli cno postupamo i u dokazivanju tvrdnje (b). Neka je m 2 N . Uzmimo X = N , x = m i fn f : N ! N zbrajanje s m, tj. f (n) = n + m, za svaki n 2 N , pa primijenimo Teorem 1.4.2. Postoji, dakle, jedinstvena funkcija g hm : N ! N za koju je hm (1) = m i, za svaki n 2 N , hm (s(n)) = f (hm(n)) = hm(n) + m. Ozna cimo li hm (n) m n, dobivamo jednakosti iz uvjeta (i) i (ii) u (b). Prema tomu, funkcija hm je tra zeno mno zenje s cvrstim m, tj. : fmg N ! N . Budu ci da smo m odabrali po volji, to je funkcija dobro denirana na cijelom N N . Primijetimo da se injektivna funkcija s iz aksioma (P2) mo ze interpretirati pomo cu zbrajanja. Naime, s(n) = gn(1) = n + 1, n 2 N . Radi lakeg sporazumijevanja naj ce ce se koriste sljede ci (indijsko-arapski) znakovi za nekoliko po cetnih prirodnih brojeva (u zagradama navodimo njihova hrvatska imena): s(1) = 1 + 1 2 (dva), s(2) = 2 + 1 3 (tri), s(3) = 3 + 1 4 ( cetiri), s(4) = 4 + 1 5 (pet), s(5) = 5 + 1 6 (est), s(6) = 6 + 1 7 (sedam), s(7) = 7 + 1 8 (osam), s(8) = 8 + 1 9 (devet), s(9) = 9 + 1 10 (deset), itd. (Znak 0 nam, zasebice, za sada ne ozna cuje nikakav objekt! Uvest cemo ga pri izgradnji skupa cijelih brojeva. Znakove 0 ; 1; 2; 3; 4 ; 5; 6; 7; 8 ; 9 nazivamo decimalnim znamenkama, a njihovu cemo prakti cnu va znost shvatiti prigodom uvoenja tzv. decimalnoga sustava zapisivanja cijelih brojeva.) Nije teko dokazati da su binarne operacije + i na N asocijativne i komutativne, tj. da za svaki m; n; p 2 N vrijedi (m + n) + p = m + (n + p ) i m + n = n + m, kao i (m n) p = m (n p ) i m n = n m. (Asocijativnost doputa isputanje zagrada, tj. pisanje m + n + p i m n p.) U budu ce cemo cesto isputati znak za mno zenje i pisati m n kao mn. Nadalje, pokazuje se da je zbrajanje distributivno (slijeva i zdesna) s obzirom na mno zenje,
1.4. REALNI BROJEVI
17
tj. za svaki m; n; p 2 N je m(n + p) = mn + mp i (m + n)p = mp + np. Napokon, potpunom indukcijom (po m) nije teko dokazati istinitost ovih triju tvrdnja: (8m; n 2 N ) m + n 6= n; (8m; n; p 2 N ) m + n = m + p ) n = p; (8m; n; p 2 N ) mn = mp ) n = p . Sada prelazimo na ureivanje skupa N . Neka je m; n par prirodnih brojeva. Deniramo: m < n (c itamo: em je manji(e) od en) ako postoji p 2 N takav da je m + p = n. Iz prethodnih cinjenica proizlazi da je p jedinstven i potpuno odreen brojevima m i n, pa ozna cujemo p n m ( citamo: en manje em ili en minus em). Nadalje, o cito je da m < n povla ci m 6= n (dakle, < nije reeksivna relacija), te da m < n ^ n < m ne mo ze biti istinit sud. Relaciju na N , za koju cemo dokazati da je ure ajna relacija, deniramo kako slijedi: m n , (m < n _ m = n). Jednostavno je provjeriti da se radi o parcijalnom ureaju, te da, za svaki m; n; p 2 N , m n ) m + p n + p, tj. relacija je usklaena (kompatibilna) sa zbrajanjem. Teorem 1.4.4 (N ,) je ureen skup i je jedini ureaj na N koji je usklaen sa zbrajanjem i u kojemu je 1 = min N .
Dokaz. Najprije dokazujemo da je 1 = min(N ; ). Prvo, 1 1 jer je 1 = 1. Nadalje, 1 < 1 + 1 = s(1) pa je 1 s(1). Sada se indukcijom lako poka ze da je 1 s(n) za svaki prirodan broj n. Budu ci da je s[N ] = N nf1g (v. Teorem 1.4.1), to je 1 n za svaki n 2 N . Time je tvrdnja dokazana. Sada dokazujemo da je potpuni ureaj, tj. da za svaki par m; n prirodnih brojeva vrijedi m n ili n m. Dovoljno je uzeti bilo koji m 2 N i dokaz provesti potpunom indukcijom po n 2 N . Za n = 1 je tvrdnja istinita, to cnije, 1 m jer je 1 = min(N ; ). Pretpostavimo da je tvrdnja istinita za bilo koji n pa dokaz imo njezinu istinitost za n + 1. Ako je m n onda je po tranzitivnosti, zbog n n +1, i m n + 1. Ako je pak n < m, onda postoji p takav da je n + p = m. To povla ci, zbog 1 p i uskla enosti relacije s operacijom +, da je n + 1 n + p = m. Time je i ova tvrdnja dokazana. Preostaje dokazati jedinstvenost. Pretpostavimo da je i 0 ureajna relacija na N , koja je usklaena sa zbrajanjem i za koju je 1 = min(N ; 0 ). Treba dokazati da je, za svaki par m; n prirodnih brojeva, m 0 n onda i samo onda kad je m n. Neka je prvo m n. Ako je m = n onda, zbog reeksivnosti ureajne relacije, mora biti m 0 n. Ako je m 6= n, tj. m < n, onda postoji p za koji je m + p = n. Pretpostavimo protivno, tj. da ne vrijedi m 0 n. Budu ci da je 0 ureajna relacija, mora biti n 0 m, a zbog n 6= m zapiimo to kao n <0 m. Proizlazi da je m + p <0 m to se protivi cinjenici m 0 m + 1 0 m + p u (N ; 0), za svaki par m; p 2 N . (Tvrdnja m 0 s(m) = m + 1, m 2 N , se lako dokazuje indukcijom, a m + 1 0 m + p je posljedica usklaenosti relacije 0 sa zbrajanjem.) Obratna implikacija m 0 n ) m n se dokazuje na isti na cin.
18
Napomena 1.4.1 (a) Primijetimo da smo u dokazu gornjega teorema uporabili na celo potpune indukcije u poneto izmijenjenom obliku od onoga u aksiomu (P3). Budu ci da je u primjeni ba takav oblik naju cestaliji, posebno cemo ga istaknuti: Neka je T bilo koja tvrdnja o prirodnim brojevima. Ako je T istinita za neki m 2 N i ako, za svaki n 2 N , n m, iz pretpostavke da je T istinita za n slijedi da je T istinita i za n + 1 , onda je T istinita za svaki prirodni broj n m. (Dakako, ako je m = 1 onda je T istinita za svaki prirodni broj.) (b) Ureaj na N ima jo jedno va zno svojstvo: Svaki neprazan podskup A N ima minimalni element min A. (Ka ze se da je skup (N ; ) dobro ureen.) Dvije sljede ce tvrdnje pokazuju da je (N ; ) diskretno ureen skup: (i) (8n 2 N )(9!m 2 N ) (n < m ^ f p 2 N j n < p < mg = ;); (ii) (8n 2 N nf1g )(9!m 2 N ) (m < n ^ f p 2 N j m < p < ng = ;). Dokaze ovih tvrdnja preputamo citatelju za vje zbu. Po Deniciji 1.2.6 ima smisla govoriti o segmentima, intervalima, u (N ; ). Ozna cavat cemo ih s [m; n]N , hm; niN , . Primijetimo da je hn; n + 1 iN = ;, pa ima smisla s(n) = n + 1 nazvati sljedbenikom od n. Posebno ce nam biti va zni tzv. po cetni komadi u (N ; ), tj. segmenti [1; n]N = fp 2 N j p ng f1; 2; ; ng. Sam skup N = [1; iN f1 ; 2; 3; ; n; g , gdje u zapisu ispisujemo elemente potuju ci ureaj. Ve c smo ustanovili da je skup prirodnih brojeva beskona can. Sada cemo dokazati da je svaki po cetni komad [1; n]N ; n 2 N ; kona cni skup.
Teorem 1.4.5 Za svaki n 2 N i svaki pravi podskup A [1 ; n]N ne postoji injekcija iz [1 ; n]N u A. Dokaz. Dokazujemo indukcijom. Za n = 1 je [1; n]N = [1 ; 1]N = f 1g, pa mora biti A = ; . Budu ci da nema funkcije iz nepraznoga u prazan skup, za n = 1 je tvrdnja istinita. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n 2 N , pa doka zimo da onda vrijedi i za n +1 . Neka je f : [1; n +1]N ! [1 ; n + 1]N bilo koja injekcija. Dokaz ce biti potpun doka zemo li da je f i surjekcija. (Tada ne moz e postojati injekcija u pravi podskup!) Ako n + 1 2 = f [[1; n]N ] onda je f [[1; n]N ] [1 ; n]N , pa smijemo primijeniti induktivnu pretpostavku na restrikciju f j[1;n]N i zaklju citi f [[1 ; n]N ] = [1; n]N . To povla ci da je f (n +1) = n +1 i, sveukupno, da je f surjekcija. Ako je n +1 2 f [[1; n]N ], onda postoji m 2 [1; n]N za koji je f (m) = n + 1. Promatrajmo funkciju g : [1; n]N ! [1; n] N odreenu pravilom g (p) = f (p ), za p 6= m, i g (m) = f (n + 1). Primijetimo da je f (n + 1) 6= n + 1 = f (m), jer je f injekcija. To dalje povla ci da je g injekcija, pa je, po induktivnoj pretpostavci, i surjekcija, tj. g[[1; n]N ] = [1; n]N . Napokon, f [[1 ; n + 1]N ] = S S ff (p ) = g(p) j 1 p n ^ p 6= mg f f (m) = n + 1 g f f (n + 1)g =
1.4. REALNI BROJEVI
19
S g[[1 ; n]N ] fn + 1g = [1; n + 1]N . Dakle, f je surjekcija, pa je teorem dokazan. Uobi cajilo se poistovjetiti kardinalni broj j[1 ; n]N j s prirodnim brojem n. To pojednostavnjuje zapisivanje, a i sasvim je opravdano jer je, po Teoremu 1.4.5, j[1; m]N j = j[1; n]N j , m = n. Naredni teorem pokazuje da se to mo ze proiriti na sve kona cne neprazne skupove. Teorem 1.4.6 Neprazni skup X je kona can onda i samo onda, ako je ekvipotentan nekom po cetnom komadu [1; n]N skupa prirodnih brojeva. Dokaz. Dovoljnost je gotovo o cita. Naime, ako postoji n 2 N takav da je X ekvipotentan skupu [1; n]N , onda je, po Teoremu 1.4.5 i Teoremu 1.3.2, skup X kona can. Doka zimo nu znost! Neka je X 6= ; kona cni skup. Budu ci da je skup N beskonac an (v. Korolar 1.4.1), to po Teoremu 1.3.3 mora biti jX j < jN j @0. Pretpostavimo, protivno teoremu, da X nije ekvipotentan skupu [1; n]N za ma koji n 2 N , tj. jX j 6= j[1; n]N j n, za svaki n 2 N . Budu ci da je potpuni ureaj na klasi svih kardinalnih brojeva, to mora biti ili jX j < n ili jX j > n za svaki n. No, jX j < n za svaki n ne mo ze vrijediti, jer za n = 1 dobivamo X = ; (nijedna injekcija X ! f 1g nije surjekcija) - protuslovlje. Prema tomu, moralo bi biti jX j > n za svaki n 2 N . Meutim, ovo bi omogu cilo konstrukciju injekcije f : N ! X , pa bismo smjeli zaklju citi da je jN j jX j - protuslovlje. Teorem 1.4.6 doputa sljede cu deniciju: Denicija 1.4.1 Neka je X kona cni i neprazni skup, a n prirodni broj. Re ci cemo da skup X ima n elemenata i pisati (cardX ) jX j = n, ako je X ekvipotentan po cetnomu komadu [1 ; n]N od N . Denicija 1.4.2 Re ci c emo da je skup X prebrojiv ako je ekvipotentan nekom podskupu od N . U protivnom cemo re ci da je skup X neprebrojiv. Lako je provjeriti istinitost ovih tvrdnja: (i) Svi kona cni skupovi i skup prirodnih brojeva N jesu prebrojivi; (ii) Skup N N je prebrojiv; (iii) Svaki beskona cni podskup A N je ekvipotentan skupu N ; (iv) Svaki beskona cni prebrojiv skup X je ekvipotentan skupu N . Doka zimo, ilustracije radi, tvrdnju (ii)! Pokazat cemo da je direktni produkt N N ekvipotentan skupu N . U tu svrhu promatrajmo sljede ci zapis skupa N N: ...
(1,1) (2,1) (3,1) (4,1)
...
(1,2) (2,2) (3,2)
(1,3)
...
(1,n) ...
(2,3) ... (3,3) ...

...
... (2,n) ... ... (3,n) ...

...
(4,2) ...
... ...
(m,1)
...
(m,2) ...
...
... (m,n) ...

...
20
Denirajmo funkciju f : N ! N N pravilom to ga pokazuju strjelice: f (1) = (1; 1), f (2) = (2; 1), f (3) = (1 ; 2), f (4) = (1 ; 3), f (5) = (2 ; 2), f (6) = (3 ; 1), f (7) = (4; 1), f (8) = (3 ; 2), f (9) = (2; 3), f (10) = (1; 4), . (f se mo ze propisati i neovisno o shemi!) Lako se vidi da je f bijekcija. Saz cinjenice o skupu N : mimo ukratko glavne Postoji to cno jedan skup prirodnih brojeva N = f1 ; 2; 3; ; n; g (beskona can ) s binarnim operacijama + (zbrajanje) i (mno zenje ); koje su asocijativne i komutativne, + je distributivna s obzirom na , i s diskretnim ureajem koji se dobro ponaa prema + i i u kojemu je 1 = min(N ; ): Dobivenu strukturu cemo ozna citi s (N ; +; ; ). Sada cemo dobivenu strukturu proiriti na tzv. skup cijelih brojeva. Sjetimo se da u slu caju m < n u N postoji p 2 N takav da je m+p = n. Pisali smo p n m. Jasno je da ne mo ze biti operacija na N jer u slu caju n m ne znamo to bi n m zna cilo. Ovo vodi na zamisao da se skup N razumno proiri. U tu svrhu promatrajmo skup N i njegov preslik N 0 = f1 0; 20 ; 30 ; ; n0; g , gdje nam crtice 0 slu ze za formalno razlikovanje preslika od izvornika. Ozna cimo znakom 0 novi objekt (ne pripada N 0), SN niS 0 nazovimo ga nulom (ili niticom), pa promatrajmo skup Z = N f0g N . Na skupu Z zelimo izgraditi strukturu sli cnu onoj na njegovu podskupu N i to tako da se postoje ca struktura na N ne izmijeni, tj. struktura na Z treba biti proirenje one na podskupu N . Najprije deniramo zbrajanje na Z , koje cemo opet ozna citi znakom +, tj. + : Z Z ! Z . Ako su m; n 2 N (m0 ; n0 2 N 0 ), neka m + n (m0 + n0 ) u Z bude isto to i u N (N 0 ). Ako je m 2 N i n0 2 N 0, neka bude 8 cim je n < m < m n, m + n0 = n0 + m = 0; cim je n = m : : 0 (n m) ; cim je m < n Napokon, deniramo m + 0 = m = 0 + m, n0 + 0 = n0 = 0 + n0 i 0 + 0 = 0. Lako se provjeri da je zbrajanje Z proirenje zbrajanja na N i da je sa cuvalo sva dobra svojstva. Pokazuje se prikladnim ozna citi N 0 kao N i n0 kao n, pa se moz e interpretirati kao nova binarna operacija (oduzimanje) na Z . Mnoz enje na Z deniramo kako slijedi: Ako su m; n 2 N , neka m n u Z bude isto to i m n mn u N ; ako su m 2 N i n 2 N , stavljamo m (n) = (n) m = (mn); ako su m; n 2 N , neka bude (m) (n) = mn; napokon, neka bude 0 m = m 0 = 0 (n) = (n) 0 = 0 0 = 0, za svaki m 2 N i svaki n 2 N . Nije teko provjeriti da je ovo mno zenje proirenje mno zenja na N , te da nasljeuje njegova korisna svojstva. I u Z cemo pojednostavniti zapisivanje c ci m n kao mn. esto piu Ureaj na Z uvodimo najprije globalno zahtjevom N f0g N , tj. m 0 n za svaki m 2 N i svaki n 2 N . Nadalje, u N Z neka bude
1.4. REALNI BROJEVI
21
ure aj nasljeen od (N ; ), dok u N obrnimo taj ureaj, tj. m n u Z kad god je n m u N . Z s operacijama + i i ureajem nazivamo skupom cijelih brojeva i ozna cujemo sa (Z ; +; ; ), a njegove elemente nazivamo cijelim brojevima. Jednostavnosti radi, obi cno se pie samo Z , a zeli li se istaknuti elemente i ureaj, pie se Z = f ; n; ; 2; 1; 0 ; 1; 2; ; n; g. Neka citatelj doka ze ove jednostavne tvrdnje: (i) Skup Z je ekvipotentan skupu N , dakle, jZ j = @0 ; (ii) Ureeni skup (Z ; ) nema najmanjega elementa.
1.4.2
Racionalni brojevi
Promatrajmo direktni produkt Z N = f(m; n) j m 2 Z ; n 2 N g i na njemu binarnu relaciju deniranu pravilom: (m; n) (m0 ; n0 ) , mn0 = m0 n: Lako se provjeri da je razredbena relacija, pa se skup Z N po njoj cijepa na disjunktne razrede [(m; n)] Z N . Ozna cimo slovom Q skup svih tih razreda, tj. Q = f[(m; n)] j m 2 Z ; n 2 N g. Na skupu Q deniramo binarne operacije + (zbrajanje) i (mno zenje) i relaciju (manje ili jednako) kako slijedi: [(m1 ; n1)] + [(m2; n2)] = [(m1 n2 + m2 n1 ; n1n2)]; [(m1 ; n1)] [(m2; n2 )] = [(m1m2 ; n1n2)]; [(m1 ; n1)] [(m2; n2)] , m1n2 m2n1; gdje na desnim stranama denicijskih jednakosti stoje operacije i ureaj na Z . Pokazuje se da su operacije + i i relacija na Q dobro denirane, tj. da ne ovise o izboru predstavnika ekvivalencijskih razreda. Primjerice, za 0 0 0 zbrajanje, neka je [(m0 1; n1)] = [(m1; n1 )] i [(m2 ; n2)] = [(m2; n2)]. Tada je, po deniciji, 0 0 0 0 0 0 0 0 0 [(m0 1 ; n1)] + [(m2; n2)] = [(m1 n2 + m2 n1 ; n1n2)], pa budu ci da je, po relaciji , 0 0 0 0 0 0 0 (m0 n 1 2 + m2n1) (n1n2) = m1 n2 n1 n2 + m2n1 n1 n2 = 0 0 0 0 0 = m1n2n0 1n2 + m2n1n1n2 = (m1n2 + m2n1) (n1n2), to je 0 0 0 [(m0 1 ; n1)] + [(m2; n2)] = [(m1 ; n1)] + [(m2; n2)]. Nadalje, pokazuje se da su operacije + i asocijativne i komutativne, da je + obostrano distributivna na , da je ureajna relacija, te da se dobro ponaa prema + i . Skup Q s operacijama + i i ureajem nazivamo poljem (ili potpuno ureenim poljem) racionalnih brojeva i ozna cujemo s (Q ; +; ; ), a njegove elemente nazivamo racionalnim brojevima (ili razlomcima). Jednostavnosti radi, tu strukturu ozna cujemo samo (podebljanim) slovom Q .
22
Primijetimo da je pravilom m 7! [(m; 1)], m 2 Z , dobro denirana injektivna funkcija iz Z u Q . To doputa da se poistovje cenjem elementa m 2 Z s elementom [(m; 1)] 2 Q skup Z shvati podskupom skupa Q , dakle, Z Q . tovie, pri ovomu poistovje cenju ostaju sa cuvane operacije + i , kao i ureaj na Z , pa je struktura (Q ; +; ; ) proirenje strukture (Z ; +; ; ). Sada se smije pojednostavniti zapisivanje racionalnih brojeva: 0; cim je m = 0 [(m; n)] m0 ; cim je m 6= 0 ; n0 gdje je (m0 ; n0 ) 2 [(m; n)] i M (m0 ; n0 ) = 1 (tj. m0 i n0 su relativno prosti, v. 1.4.6 Zadatak 8). Uobi cajilo se pisati Q = fq = m n j m 2Z;n2 N g ; gdje je prije navedena ekvivalencijska relacija na Z N i M(m; n) = 1. Na skupu Q se prirodno denira proirenje oduzimanja na Z . Osim toga, na Q nf 0g mo zemo denirati novu operaciju (dijeljenje), (q1; q2) 1 q1 : q2 q , stavljaju ci q2 m q1 : q2 = n q; m2 1 pri cemu je (m; n) 2 [(m1n2; m2 n1 )] i M (m; n) = 1, a q1 = m n1 i q2 = n2 . Dodatno se denira i 0 : q = 0 za svaki q 2 Q nf0g, dok se q : 0 ne moz e jednozna cno osmisliti. Neka citatelj provjeri istinitost sljede ce tvrdnje: q1 : q2 = q3 , q1 = q2 q3, q1 ; q2; q3 2 Q , q2 6= 0. Navedimo jo dva svojstva skupa racionalnih brojeva: (i) Skup Q je ekvipotentan skupu N , tj. jQ j = @0; (ii) Ureeni skup (Q ; ) je svuda gust, tj. (8q1; q2 2 Q ) q1 < q2 ) (9q 2 Q )q1 < q < q2 . (Izravna posljedica jest beskona cnost svakog nepraznog intervala < q1 ; q2 >Q u (Q ; ).) Da bismo dokazali (i), sjetimo se da je N ekvipotentan svomu direktnom kvadratu, tj. skupu N N . Budu ci da su N i Z ekvipotentni, lako se poka ze da su i N N i Z N ekvipotentni, pa su onda i skupovi N i Z N ekvipotentni. Primijetimo da je funkcija f : Z N ! Q , f (m; n) = m n , surjekcija, to skupa s prethodnim jam ci obstojnost neke surjekcije iz N na Q . No budu ci da je N Q mora biti j Q j = jN j @0. Za (ii) je dovoljno primijetiti da je q1+q2 2< q 1 ; q 2 > Q cim je q1 < q2 . 2 Racionalne brojeve je je pogodno prikazati pomo cu to caka nekog pravca. U tu svrhu, u cvrstimo bilo koju to cku O (ishodite) odabranoga pravca i to cku E1, razli citu od O , na desnoj zraci odreenoj to ckom O. To cki O pridru zimo cijeli broj 0, a to cki E1 prirodni broj 1. Nanose ci duz inu OE 1 ! uzastopce na odabranu zraku OE1 i pridru zuju ci tako dobivenim to ckama redom () prirodne brojeve, preslikat cemo skup prirodnih brojeva injektivno u skup svih to caka te zrake. Preslikavaju ci na isti na cin preostale cijele brojeve (N ) na lijevu zraku, smjestit cemo Z u skup svih to caka
1.4. REALNI BROJEVI
23
odabranoga pravca. Pritom se cuva ureaj, tj. m < n u Z to cno onda kad je Em lijevo od En . Poznatim na cinom dijeljenja du zine mo zemo, nadalje, svakom racionalnom broju q = m pridru z iti jedinstvenu to c ku Eq n na odabranomu pravca. (Pritom za q 2< k; l >Q , k; l 2 Z , k < l, dijelimo du zinu Ek El !) Tako se i Q injektivno i cuvaju ci ureaj preslika u skup svih to caka promatranoga pravca.
O -1 0 E1 _ 1 3
2
E2 2
Budu ci da je Q svuda gust, moglo bi se pomisliti da je na opisani na cin svakoj to cki na odabranomu pravcu pridru zen neki racionalan broj, tj. da je opisana funkcija iz Q u skup svih to caka na tomu pravcu surjektivna. Da se radi o zabludi pokazuje ovaj jednostavni primjer.
N O 0 M E1 T 1
Konstruirajmo kvadrat OE1MN nad osnovnom du zinom OE1, pa za ! rotirajmo njegovu dijagonalu OM oko to cke O pola zu ci ju na zraku OE1. Tako ce se to cka M preslikati u neku to cku T odabrane zrake. Kad bi to cka T bila slika nekog racionalnog broja q, vrijedilo bi q2( q q) = 12 + 12 = 2 p 1 (Pitagorin pou cak), to je uobi cajeno pisati kao q = 2 2 2 (v. Teorem 1.4.12). Nau ce pretpostavku sada lako oboriti sljede ca lema (prije vidi 1.4.6 Vje zbe, Zadatak 2.): Lema 1.4.1 Kvadrat n2 n n prirodnog broja n je (ne )paran onda i samo onda, ako je n (ne )paran. Dokaz. Prvo dokazujemo dovoljnost. Neka je n 2 N paran, tj. n = 2k za neki k 2 N . Tada je i n2 = (2 k)2 = 4k2 = 2(2k2 ) paran. Ako je n neparan, tj. n = 2 k 1, onda je i n2 = (2k 1)2 = 4k2 4k + 1 = 2(2k2 2k) + 1 neparan. Za dokazivanje nuz nosti, neka je n2 = 2k paran. Kad n ne bi bio paran, bio bi neparan (svaki prirodan broj je ili paran ili neparan), pa bi, po dokazanoj dovoljnosti, i n2 bio neparan - protuslovlje. Na isti na cin se 2 zaklju cuju u slu caju n neparan. Vratimo se naemu da to cki T odgovara p razmatranju, tj. pretpostavci p racionalni broj q 2 . To bi zna cilo da je 2 m za neke m; n 2 N n m2 2 2 i M (m; n) = 1. Tada bi bilo 2 = n2 , tj. m = 2n , pa bi po Lemi 1.4.1 bilo m = 2k2 za neki k 2 N . To bi dalje povla cilo da je n2 = 2k2, pa bi i n bio paran, tj. n = 2 l za neki l 2 N . Napokon, slijedilo bi 1 = M (m; n) = M (2 k; 2l ) 2 - protuslovlje. Prema tomu, to cka T (koja p odgovara veli cini 2) nije slika racionalnog broja po opisanom p preslikap vanju. Drugim rije cima, tretiramo li 2 kao (neki novi) broj, 2 2 = Q. Zato se ka ze da u skupu Q postoje praznine.
24
Upravo dakazana cinjenica navodi na novo proirenje u slijedu N Z Q . U tu svrhu, sjetimo se prereza B u ureenom skupu (X; ) (v. Deniciju 1.2.7). Promatrajmo ureeni skup (Q ; ) i prereze u njemu. Oznac imo s R skup svih prereza B u (Q ; ). Primijetimo da se i svaki racionalan broj smije smatrati takvim prerezom, jer je mogu ce poistovje cenje (bijekcija) 0 0 Q 3 q Bq =< q; >Q = fq 2 Q j q < q g. (Naime, Bq = Bq0 , q = q0 , pa je, za svaki q 2 Q , zapravo inf Bq = q ) To povla ci da je Q R pa R nije prazan. tovie, prethodno razmatranje pokazuje da i R n Q 6= ;. p Zaista, budu ci da 2 (2 =p Q ) odgovara prerezu B = fq 2 Q j q2 > 2g u (Q ; ), to smijemo dr zati 2 2 R. Cesto je korisno prereze u (Q ; ), tj. elemente skupa R , ozna cavati dvojako - kao elemente r 2 R i kao odgovaraju ce podskupove r B Q : Sada cemo na skupu R denirati ureaj i operacije + (zbrajanje) i (mno zenje), to ce biti proirenja onih na Q . Za dva prereza B1 r1; B 2 r2 2 R stavljamo: r1 r2 , B2 B1; r1 + r2 B 1 + B2 = f q1 + q2 j q1 2 B1; q2 2 B2g (za to se lako pokaz e da je prerez B r u Q ); za mno zenje, neka su najprije r1 > 0 i r2 > 0 (tj. B1 > f0 g i B2 > f 0g), pa denirajmo r1 r2 B1 B2 fq1 q2 j q1 2 B1; q2 2 B2 g (to je opet neki prerez B r u Q i r > 0); ako je r1 < 0 i r2 > 0 (r1 > 0 i r2 < 0 ), neka bude r1 r2 = ((r1) r2) (r1 r2 = (r1( r2 )), gdje je ri Bi = fqi j qi 2 Bi g, i = 1 ; 2. (Dakako da su na desnim stranama dviju prvih denicijskih jednakosti operacije na Q . Provjeru neovisnosti o izboru reprezentanata preputamo citatelju.) Nije teko provjeriti da se po inkluziji i : Q ,! R cuvaju operacije + i kao i ureaj iz Q .
Skup R s ovako deniranim operacijama + i i ureajem nazivamo poljem (ili potpuno ure enim poljem ) realnih brojeva i ozna cujemo s (R ; +; ; ), a njegove elemente nazivamo realnim brojevima: Kao i do sada, jednostavnosti radi, naj ce ce cemo isputati oznake za strukturu i pisati samo R . Istaknimo skupove, odnosno, proirenja to smo ih ovdje konstruirali: N Z Q R . Pokazuje se da svakoj to cki T brojevnog pravca odgovara to cno jedan realan broj r i obratno, pa se ka ze da skup R , za razliku od Q , nema praznina (v. Teorem 1.4.9): Pritom je < u R isto to i biti lijevo na brojevnom pravcu. Komplement R n Q J nazivamo skupom iracionalnih brojeva, a p njegove elemente iracionalnim brojevima. Dakle, 2 je primjer iracionalnoga (realnog) broja.
1.4. REALNI BROJEVI
25
Sada cemo se pozabaviti nekim va znim temeljnim svojstvima skupa realnih brojeva. Teorem 1.4.7 Svaki neprazni i odozdol (odozgor ) omeeni skup A R ima inmum inf A (supremum sup A). Dokaz. Neka je A odozdol omeen nekom donjom meom m 2 R , tj. m a za svaki a 2 A. Po denicijama skupa R i ureaja na njemu, m je pojednostavljena oznaka za prerez Bm koji smijemo ozna citi kao < m; >Q Q (iako, op cenito, m 2 = Q ), dok je skup A, zapravo, skup fBa j a 2 Ag prereza Ba =< a; >Q S Q . Budu ci da je fmg A, to je Ba Bm za svaki a 2 A, dakle, i B Ba Bm . Skup A je neprazan pa su takvi i Ba, dakle, i B . Nadalje, Qn B Q nBm 6= ; i Q nBa < B a za svaki a 2 A, pa je i S T Q nB = Q n ( Ba) = (Q n Ba) < Ba za svaki a 2 A. Slijedi zaklju cak da
a2A a2A a2A
je B prerez u (Q ; ). (Naime, B nema minimalnoga elementa. U protivnom, taj bi pripadao nekom Ba pa bi bio i min Ba , to proturje ci cinjenici da je Ba prerez.) Kao i do sada, pojednostavnimo oznaku B =< b; >Q b 2 R , pa je b a za svaki a 2 A, jer je Ba B za svaki a 2 A. Prema tomu, b je donja mea skupa A. Neka je b0 bilo koja donja mea skupa A, kojoj neka pripada prerez B 0 . Tada jeS b0 a za svaki a 2 A, pa je B 0 Ba za 0 svaki a 2 A. Stoga je B B = Ba , dakle, b0 b , pa je b najve ca donja
a2A
mea od A, tj. b = inf A. Savim slic no se dokazuje tvrdnja o supremumu nepraznog i odozgor omeenog skupa A. Naredna dva teorema donose jo dva va zna svojstva skupa realnih brojeva .(Prvi od njih vrijedi i u Q R .) Mo ze se dokazati da su oni zajedno ekvivalentni Teoremu 1.4.7. Teorem 1.4.8 (Arhimedov aksiom) Neka su a; b 2 R , a > 0. Tada postoji n 2 N takav da je na > b.
b ( n- 1)a na a 2a Skica: 0 Dokaz. Lako bismo mogli teorem dokazati primjenom Teorema 1.4.7, ali cemo radije iskoristiti deniciju ureenoga polja R kao proirenja od Q pomo cu prereza. Primijetimo, najprije, da za svaki r 2 R postoje neki q 2 Q takav da je r < q (r je neki prerez B u (Q ; ), a ureaj na R je proirenje onoga na Q ). Nadalje, za svaki r 2 R + ( f r 2 R j r > 0 g) postoji neki q 2 Q + ( fq 2 Q j q > 0g ) takav da je q r. Zaista, budu ci da je 0 < r, to za pripadne prereze vrijedi B $ B0, tj. B0 n B 6= ;. Postoji, dakle, neki q 2 B0 n B Q to onda povla ci da je 0 < q r. Ovo nam pokazuje da je dovoljno teorem dokazati u slu caju a; b 2 Q . tovie, po usklaenosti konstruiranih struktura od N do Q , dovoljno je teorem dokazati 1 kad je a = m i b = p, m; p 2 N . Ako je m p uzmimo n = p2 + 1. Tada
26

2 2
p +1 1 je na = n m n > pp = p = b. Ako je, pak, m > p onda p = p postoji k 2 N takav da je m = p + k. Biraju ci n = (p + k)2 dobivamo 2 ( p + k ) 1 n na = n m = p+ k = p+k = p + k > p = b.
Teorem 1.4.9 (Cantorov aksiom) Neka je za svaki n 2 N dan segment [an; bn] R i T neka n m povla ci [am ; bm ] [an; bn ] (tj. an am bm bn ). Tada je [an ; b n] 6= ;.
n2N
Skica:
Dokaz. Ovaj teorem cemo, za razliku od prethodnoga, dokazati primjenom Teorema 1.4.7. Ozna cimo A fan j n 2 N g i B fb n j n 2 N g pa je o cito ; 6= A B 6= ; (podskupovi od R ). Po Teoremu 1.4.7 postoji sup A a 2 R (svaki element od B je gornja mea od A). Jasno, an a za svaki n 2 N . Tvrdimo da je a bn za svaki n. Kad, naime, ne bi bilo tako, postojao bi neki n0 2 N za koji bi bilo a > bn0 , to bi zna cilo da bn0 nije gornja mea od A - protuslovlje. Slijedi da je an a bn za svaki n, tj. T a 2 [an ; bn ] za svaki n. Time je teorem dokazan. (Mo ze se pokazati da je [an; bn] = [a; b] pri cemu je a = sup A i b = inf B .) Sjetimo se da skupovi N Z Q imaju jednako mnogo (@0 ) elemenata, tj. da su ekvipotentni, dakle, beskona cni i prebrojivi. Dokazat cemo da smo proirenjem skupa Q iracionalnim brojevima - prerezima do R pridodali mnogo vie elemenata, tj. da je skup realnih brojeva beskona can i neprebrojiv. Najprije doka zimo ovaj teorem:
n2N
a1
a2
a3
....
...
b3 b2
b1
Teorem 1.4.10 U svakom intervalu ha; bi realnih brojeva, a < b, postoji neki racionalan broj, tj, ha; biQ 6= ; . Dokaz. Obic no se ovaj teorem dokazuje primjenom Arhimedova aksioma (Teorem 1.4.8), ali mi cemo ga dokazati jednostavnije, tj. izravno, jer to doputa pristup pomo cu prereza. Dokaz je, zapravo, sadr zan u uvodu dokaza Teorema 1.4.8, tj. u dokazu za reduciranje Arhimedova aksioma s R na Q . Zaista, tamo dokazana cinjenica da, za svaki realni broj r > 0, postoji q 2 Q takav da je 0 < q r, mo ze se na o cit na cin (uzmimo r0 = r 2) poja cati do 0 < q < r. Prema tomu, za svaki r 2 R je h0; riQ 6= ;. Sada primijetimo da ista konstrukcija vrijedi za svaki ureeni par a < b u R . Teorem 1.4.11 Skup iracionalnih brojeva J (dakle i R J ) nije prebrojiv. Dokaz. Dokazat cemo da je svaki interval ha; biJ , a < b 2 R , neprebrojiv skup. Dokaz se zasniva na ovoj Tvrdnji: Ne postoji surjekcija iz N na ha; bi, a; b 2 R , a < b . Da bismo Tvrdnju dokazali, promatrajmo bilo koju funkciju f : N ! ha; bi. Na celo denicije indukcijom doputa, za svaki n 2 N , denirati segment In [an; bn ] ha; bi tako da bude In+1 In i f (n) 2 ha; bi n In .
1.4. REALNI BROJEVI
27
Opiimo induktivni korak n 7! n + 1 eksplicite: Neka su segmenti I1 In ; za koje je f (k) 2 ha; bi nIk za svaki an +bn ; b ; k 2 [1; n]N , ve c denirani. Ako je f (n+1) n 2 h an ; uzmimo I in+1 =
a +f (n+1) n2N
ako je an < f (n +1) < bn; uzmimo In+1 = an ; n 2 ; ako je f (n +1) bn bn ; uzmimo In+1 = an ; an + : 2 T Po Cantorovu aksiomu (Teorem 1.4.9) postoji neki realni broj x 2 In 6=
;: Po konstrukciji mora biti f (n) 6= x za svaki n 2 N : Naime, za svaki n 2 N je x 2 In; a f (n) 2 = In: Zaklju cujemo da za svaku funkciju f : N ! ha; bi postoji neka to cka x 2 ha; bi n f [N ]: Time je tvrdnja dokazana. Tvrdnja povla ci da interval ha; bi R nije prebrojiv skup. Budu ci da je S ha; biQ ha; biJ disjunktna unija u kojoj je ha; b iQ prebrojiv skup, to ha; biJ mora biti neprebrojiv. (Lako se doka ze da je unija od dva prebrojiva skupa prebrojiv skup!)
1.4.3
Apsolutna vrijednost realnog broja
Apsolutnom vrijedno cu na skupu realnih brojeva smatramo funkciju k: R ! R deniranu pravilom x; x 0 k (x) jxj = : x; x < 0 Denicija izravno povla ci da je, za svaki x 2 R , x jxj i jxj 0 , tj. +S vrijednosni skup k [R ] = R f0 g. Pritom je jxj = 0 , x = 0. Primijetimo da je, za svaki x 2 R , x = 1 jxj +jxj cim je x 0, odnosno, x = (1) jxj jxj cim je x 0 , pa u tom smislu cesto ka zemo da je realni broj x > 0 pozitivan (ili da ima predznak plus - +), a da je realni broj x < 0 negativan (ili da ima predznak minus - ). (Broju 0 2 R ne pridijeljujemo predznak!) Graf apsolutne vrijednosti je prikazan na crte zu dolje.
Y
Budu ci da je x2 = (x)2 (x2 x x), to je jxj2 = x2. Nadalje, j xj = jxj i posebice j x y j = jy xj, za svaki par x; y 2 R . Navest cemo jo neka va zna svojstva apsolutne vrijednosti: (i) (8x 2 R )(8r 2 R + ) jxj < r , r < x < r (tj. x 2< r; r >); (ii) (8x; y 2 R ) j x + yj jxj + jy j (trokutna nejednakost) n n P P i, op cenito, (8n 2 N )(8x1; ; xn 2 R ) j xi j jxi j (
i=1 n P i=1 i=1
ri r1 + + rn, v. pododjeljak 1.4.4);
28 (iii) (iv)
POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI (8x; y 2 R ) jx y j j xj jyj; (8x; y 2 R ) jx y j = jxj jy j (

n Q
i, op cenito, (8n 2 N )(8x1 ; ; xn 2 R )

i=1
i=1
x jxj (8x; y 2 R , y 6= 0) j j = ; y jy j Dokaz imo npr. (ii): Ako je x + y 0 onda je jx + yj = x + y jxj + jy j, a ako je x + y < 0 onda je opet jx + y j = (x + y) = (x) + (y) j xj + j y j = jxj + jyj. Op ci slu caj se sada rutinski dokazuje potpunom indukcijom. (v)
ri r1 : : : rn , v. pododjeljak 1.4.4);
n Q
xi j =
i=1
n Q
jxi j
1.4.4
Potenciranje
Asocijativnosti zbrajanja i mno zenja u R doputaju da se, primjenom na cela deniranja indukcijom, deniraju zbroj i umno zak od bilo koliko, ali kona cno, realnih brojeva. Tako je za zbroj (ili sumu) od n realnih brojeva n P (pribrojnika) x1; : : : ; xn, n 2 N , u oznaci: xi x1 + : : : + xn , rekurzivna denicija ova: 1 P x i = x 1;
i=1 i=1 n P k +1 P i=1
xi = (
i=1 n P
i=1
Pritom je (
i=1 n P
i=1
xi ) y =
(xi y). Posebice, za x1 = : : : = xn x, dobivamo
k P
xi ) + xk+1 ;
k 2N :
xi = nx.
Umno zak (ili produkt) od n realnih brojeva (faktora) x1; : : : ; xn, n Q n 2 N , u oznaci: xi x1 : : : xn, rekurzivno deniramo ovako:
i=1
Ako je pritom x1 = : : : = xn x, onda se umno zak
1 Q
x i = x 1;
i=1 kQ +1 i=1
xi = (
i=1
k Q
xi ) xk+1;
k2N:
potencijom broja x i ozna cuje kao xn ; za x se ka ze da je baza, a za n da n je eksponent potencije x . Po deniciji je, dakle, x1 = x i xk+1 = xk x, k 2 N . Odatle potpunom indukcijom zaklju cujemo: (?) xm xn = xm+n ; (xm)n = xmn ; (x y )n = xn yn ; te da, za ma koje x; y 2 R i m; n 2 N ., iz 0 x < y i n 2 N slijedi xn < yn . Nadalje, ako je x > 1 (0 x < 1) onda je i xn > 1 (0 xn < 1). Napokon, za svaki x 2 R je xm < xn cim je m < n u N . Potenciranje prirodnim eksponentima (R ! R , x 7! xn, n 2 N ) proirujemo na negativne cjelobrojne eksponente (n 2 Z ), ali za x 6= 0, stavljaju ci: xn = x1n i x0 = 1. Pokazuje se da i dalje vrijede jednakosti (?).
i=1
n Q
xi naziva n-tom
1.4. REALNI BROJEVI
29
Kona cnim funkcijskim kompozicijama sastavljenim od potenciranja, mnozenja i zbrajanje dobivamo vrlo va zan skup funkcija S iz R u R - tzv. polinome. Toc na denicija jest ova: Neka su dani n 2 N f 0g i a0; a1 ; : : : ; an 2 R , an 6= 0. Funkciju n P p : R ! R ; p(x) = aixi an xn + : : : + a1x + a0; nazivamo polinomom (n-toga stupnja). Brojeve a0; a1; : : : ; an nazivamo koecijentima polinoma p. (Oni posve odre uju taj polinom.)
i=0
U to cki 1.4.1 smo spomenuli decimalni na cin zapisivanja prirodnih brojeva navode ci oznake (i nazive): 1 (jedan), 2 (dva), , 9 (devet) i 10 (deset). Cijeli broj 0 nazvali smo nulom ili niticom. Brojeve 0; 1; 2; 3 ; 4; 5; 6; 7 ; 8; 9 nazivamo i decimalnim znamenkama. Decimalni zapis prirodnog (pa onda i cijelog i racionalnog) broja zasniva se na ovoj cinjenici: Za svaki m 2 N postoji jedan jedini polinom p kojemu su koecijenti decimalne znamenke i za koji je p(10) = m. Ako je takav polinom p odreen koecijentima a0; a1 ; : : : ; an, tj. p(x) = anxn + : : : + a1x + a0, onda je pripadni decimalni zapis broja m = p(10) upravo anan1 : : : a1 a0 . Primjerice, prirodni broj 7 (10)3 +4 (10)2 +0 (10)1 +5 ima decimalni zapis 7405. Dakle, broj 10 je bazi can za decimalni sustav - odatle naziv!. Na isti na cin zapisujemo i negativne cijele brojeve (m) stavljaju ci znak ispred zapisa (za m). Napomenimo da se pored decimalnoga rabe i neki drugi sustavi za zapisivanje cijelih brojeva. Primjerice, binarni sustav u kojemo ulogu bazi cnoga broja preuzima broj 2, pa taj sustav ima samo dvije binarne znamenke - 0; 1. Osvrnimo se sada i na decimalno zapisivanje racionalnih brojeva. Ako m je racionalan broj q = 10 n (m 2 Z , n 2 N ), nazivamo ga decimalnim brojem. Neka je m > 0 i neka je njegov decimalni zapis ak ak1 a1 a0 , tj. m = ak 10k + + a1 10 + a0. Tada je q = ak 10k n + + a1101n + a0 10n, pa se za decimalni zapis decimalnoga broja q uzima: ak an; an1 a0, kad je k n; 0; ak a0, kad je k = n 1; 0; 0 0ak a0, kad je k n 2 (n k 1 nitica od zareza do ak ). U slu caju m < 0 postupamo kao i u slu caju m > 0 dodaju ci znak ispred zapisa. Primjerice, 347; 18 je decimalni zapis (decimalnoga broja) 3 102 + 4 10 + 7 + 1 101 + 8 102 = 34718 ; 0; 695 je decimalni zapis 102 1 2 3 695 broja 6 10 9 10 5 10 = 103 ; 0; 000201 je decimalni zapis broja 2 10 4 + 0 10 5 + 1 106 = 201 106 . Postoje, meutim, i nedecimalni racionalni brojevi, npr. 1 ze 3 . Ipak, mo se pokazati (v. 1.4.6 Vje zbe, Zadatak 12.) da je svaki racionalan broj ili decimalan ili doputa tzv. periodi cki decimalni zapis (neke znamenke ili neke skupine znamenaka iza zareza se pravilno ponavljaju). Primjerice, 1 _ 1219 __ 3 0 ; 333 0; 3; 990 1; 2313131 1 ; 23 1.
30
Sada bi trebalo otkriti pogodna tehni cka pravila (sheme) za izvo enje rac unskih operacija (+; ; ; ) u skupu Q s decimalnim zapisom njegovih elemenata. No, ona su citatelju dobro poznata iz osnovne kole, pa cemo ih ovdje ispustiti. Sjetimo se da smo potenciranje bili denirali samo za cjelobrojne eksponente. Sljede ci teorem o jedinstvenosti baze jam ci mogu cnost potenciranja racionalnim eksponentom (tzv. korijenovanje). Teorem 1.4.12 Neka su dani a 2 R , a 0, i n 2 N . Tada postoji to cno n jedan x 2 R , x 0, takav da je x = a. U dokazu cemo trebati neka svojstva (neprekidnost) mno zenja i potenciranja realnih brojeva, koja cemo iskazati dvjema lemama. Lema 1.4.2 Neka su x; y; 2 R , > 0. Tada postoje 1; 2 2 R , 1 > 0 i 2 > 0, takvi da vrijedi: (8s; t 2 R ) (jsj < 1 ^ jtj < 2) ) j(x + s)(y + t) xyj < :
Dokaz. Uzmimo 1 = minf1 ; 2(1+ jyj) g i 2 = 2(1+jxj) , pa su 1 > 0 i 2 > 0 i vrijedi: j(x + s)(y + t) xy j = j(x + s)t + sy j jtj(jxj + jsj) + jsjjy j < jtj(jxj + 1) + jsj(1 + jy j) 2 (jxj + 1) + 1(1 + jy j) 2 + 2 = .
Lema 1.4.3 Za svaki x; 2 R , > 0 i svaki n 2 N postoji 2 R , > 0 , takav da vrijedi: (8s 2 R ) jsj < ) j(x + s)n xnj < : Dokaz. Dokazujemo potpunom indukcijom. Za n = 1 je j(x+s)1 x1 j = jsj, pa je dovoljno uzeti neki < . Pretpostavimo da je tvrdnja istinita za bilo koji n 2 N . Neka je y = xn, pa po Lemi 1.4.2 postoje brojevi 1 > 0 i 2 > 0 takvi da iz jsj < 1 i jtj < 2 slijedi j(x + s)(xn + t) xn+1 j < . Po induktivnoj pretpostavci, za 2 > 0 postoji 3 > 0 takav da jsj < 3 povla ci j(x + s)n xn j < 2. Neka je = minf1 ; 3g , pa je > 0 i, za svaki s 2 R , iz jsj < slijedi jsj < 1 i j(x + s)n xnj < 2 . Uzmimo t = (x + s)n xn , pa to, skupa s prethodnim, jam ci da jsj < povla ci j(x + s)n+1 xn+1 j = j(x + s)(x + s)n xn+1j = j(x + s)(xn + t) xn+1j < . Dokaz. (Teorema 1.4.12) Neka je A = fr j r 0 ^ a < rn g R . Budu ci da r > maxfa; 1g povla ci rn > r > a, to je A 6= ;. Nadalje, f0g A pa je A omeen odozdol. Po teoremu 1.4.7 postoji inf A x i o cito je x 0. n n Tvrdimo: x = a. Pretpostavimo protivno, tj. x 6= a, dakle, ili xn > a ili xn < a. Tada bi bio = ja xnj > 0. Odabravi za taj , po Lemi 1.4.3, broj > 0 dobili bismo da, za svaki s 2 R , vrijedi: jsj < ) j(x + s)n xn j < . Sada, ako bi bilo xn > a, bilo bi xn a = , dakle, x > 0. Uzmimo s < 0 tako da bude jsj < i jsj < x. To ce povla citi 0 < x + s < x i 0 < xn (x + s)n =
1.4. REALNI BROJEVI
31
jxn (x + s)n j < = xn a, dakle, a < (x + s)n. Proizlazi da je x + s 2 A, to protuslovi cinjenici x + s < x = inf A. Preostaje mogu ci xn < a, pri n c ce biti x < x + s i emu = a x . Uzmimo takav s > 0 da bude s , pa n n n n n 0 < (x + s) x = j(x + s) x j < = a x . Slijedi da je (x + s)n < a pa je x + s 2 A. Budu ci da je x = inf A i s > 0, to postoji r 2 A takav da je x r < x + s. Nu, po deniciji za A mora biti a < rn < (x + s)n; to protuslovi ve c dokazanoj nejednakosti a > (a + s)n: Ovime smo dokazali obstojnost realnoga broja x 0 za koji je xn = a: Dokaz imo i njegovu jedinstvenost! Pretpostavimo da pored x postoji i broj y 0 za koji je y n = a: Kad bi bilo y < x; bilo bi i a = y n < xn = a - nemogu ce, a isto povla ci i pretpostavka y > x: Preostaje x = y: Teorem 1.4.12 jam ci valjanost potenciranja racionalnim eksponentom q=m 2 Q : n p m 1 aq a n = (am ) n n am. 1 1 Lako se vidi da je (a n )m = (am) n . Nadalje, nije teko dokazati da sva provila za potenciranje cjelobrojnim eksponenetima (? ) ostaju valjana i pri potenciranju racionalnim eksponentima. Napokon, potenciranje racionalnim eksponentom se proiruje na potenciranje realnim eksponentom r 2 R kako slijedi: ar = inf faq j q 2 Q , q > rg. Opet se sva pravila za potenciranje (?) o cuvaju.
1.4.5
Kombinatori cke osnove
Na celo denicije indukcijom doputa denirati funkciju f : N ! N pravilom f (1) = 1, i f (n +1) = f (n) (n +1). To je tzv. faktorijel-funkcija i obi cno ju se ozna cuje s f (n) = n! (en-faktorijel). Dakle, 1! = 1, 2! = 1! 2 = 1 2 = 2, 3! = 2! 3 = 1 2 3 = 6, , (n + 1)! = n! (n + 1) = 1 2 n (n + 1). Korisno je dodatno denirati 0! = 1. Vrlo va znu ulogu imaju prirodni brojevi koji cu fakS se dobivaju pomo n! torijela na sljede ci na cin: Neka su n; k 2 N f 0g, k n. Broj k!( n k)! n ozna cujemo s k ( citamo: en povrh ka) i nazivamo binomnim koecijentom (v. Teorem 1.4.14). Lako je dokazati sljede ca svojstva binomnih koecijenata: n (i) n 0 = 1 , 1 = n; n (ii) n cnost ), k = nk (simetri to povla c daza binomne koecijente n n i n n n n , , , , , 0 1 2 n2 n1 , n vrijedi: n n n n n n = n , 1 = n1 , 2 = n2 , ; n 0 n +1 (iii) k + k +1 = n k+1 , k < n. Koriste ci (iii) se, indukcijom po n, dokazuje da je svaki binomni koecijent zaista prirodan broj. Binomne koecijente je zgodno prikazati pomo cu
32
sljede ce sheme, tzv. Pascalova trokuta:

n=0( k=0) n=1( k=0,1) n=2(k=0,1,2) n=3( k=0,1,2,3) n=4( k=0,1,2,3,4 ) n=5(k=0,1,2,3,4,5) n=6(k=0,1,2,3,4,5,6) n=7(k=0,1,2,3,4,5,6,7)
1 1 1 1 2 1 1 3 3 1 1 4 6 4 1 1 5 10 10 5 1 1 6 15 20 15 6 1 1 7 21 35 35 21 7 1
(Svaki unutranji clan u (n + 1)-vom retku jest zbroj gornjih susjeda iz n-toga retka, a rub tvore jedinice!) Teorem 1.4.13 Za svaki par x; y 2 R i svaki n 2 N vrijedi tzv. binomna formula : n2 2 n 2 n2 (x + y)n = xn + nxn1y + n y + + n + nxy n1 + yn 2 x 2 x y n n P P n nk k n k nk y = . k x k x y
k=0 k=0
Dokaz. Ilustracije radi, sjetimo se ove formule u dobro poznatim slu cajevima n = 1; 2; 3 : (x + y )1 = x + y , (x + y)2 = x2 + 2xy + y2 , (x + y)3 = x3 + 3x2 y + 3xy2 + y3 . Budu ci da cemo teorem dokazati potpunom indukcijom, prvi je korak na cinjen. Provedimo induktivni korak n 7! n + 1 : (x + y)n+1 = (x + y )n (x + y) =( ind ukt ivna pr et p o st a vka) n P n nk k ( y )(x + y ) = k x
k=0
xn+1 + xn+1 + x
n+1
n P n k
k=0
xn+1k y k +
n P n k n P n k
k=0
xn+1k y k + xn+1k y k + +
n P n nk k+1 y = k x n 1 P k=0 n P n k
( p o m i cem o ind eks k u k+ 1 u d ru g o j s u m i, pa u pr ibr o j nicim a m o r a k p o s t a ti k -1 )
k=1
xn+1 +
n +1 P k=0
k=1 n P
cime je tvrdnja dokazana. Jednakost
n+1 n+1k k y , k x
k=1 n P n+1 n+1k k y k x k=1
n
k
k=1 n n+1k k y k 1 )x
n n( k1) (k1)+1 y k1 x
xnk y k+1 + yn+1 = + y n+1 =
+ yn+1 =( s vo js t vo
(iii) )
+ yn+1 =
posljedica uo cene simetri cnosti binomnih koecijenata i, dakako, komutativnosti zbrajanja i mnoz enja u R . Korolar 1.4.2 (i) (ii)
k=0 n P n k
k=0
n P n k
xnk yk =
k=0
n P n k
xk y nk je
(x y)n =
k=0
2n ;
n P
(1)k
n nk k y ; k x
1.4. REALNI BROJEVI (iii)

n P
33
k =0
(1)k (n k ) = 0.
Dokaz. Tvrdnja (i) slijedi iz Teorema 1.4.13 zamjenom y sa y, tj. (x y)n = (x + (y ))n , dok se (ii) dobiva iz Teorema 1.4.14 u sluc aju x = y = 1. Tvrdnja (iii) se dobiva iz (i) stavljaju ci y = x. Denicija 1.4.3 Permutacijom (ili premjestbom ) n-tog reda nazivamo svaku bijekciju [1; n]N ! [1; n]N . Izjedna cuju ci takvu bijekciju s njezinom ureenom (po domeni) slikom, smijemo re ci da je permutacija n-toga reda svaki n-slog (ili ureena n-torka) (i1; ; in ) meusobno razli citih (dakle, svih) elemenata od [1; n]N , tj. smijemo re ci da je permutacija n-toga reda svaki ureaj skupa [1; n]N . Broj ij , 1 j n, nazivamo j-tom koordinatom sloga (i1; :in ). O cito je da se gornja denicija mo ze formalno prenijeti na svaki konac ni skup X = fx1 ; ; xng , pa tada govorimo o permutaciji skupa X . Primjer 1.4.1 Popiimo sve permutacije skupa X = fa; b; c g. To su: (a; b; c ), (a; c; b), (b; a; c), (b; c; a), (c; a; b), (c; b; a). Teorem 1.4.14 Kardinalni broj Pn skupa svih permutacija n-toga reda jest n!. Dokaz. Po deniciji (komentaru) je svaka permutacija n-tog reda neki element (i1; :in ) direktnoga produkta [1 ; n]N [1 ; n]N ([1 ; n]N )n kojemu su sve koordinate meusobno razli cite. Za prvu koordinatu imamo, dakle, n mogu cnosti izbora, za drugu - n 1 , , za zadnju ( n-tu) - jednu mogu cnost. Po produktnom pravilu (v. 1.4.6 Vje zbe, Zadatak 25.) je Pn = n (n 1) 1 = n!. Re ci cemo da su u permutaciji (i1; :ij ; ; ik ; ; in) koordinate ij i ik , 1 j < k n, tvore inverziju, ako je ik < ij . Primjerice, u permutaciji tre cega reda (3; 1; 2) inverziju tvore 3 i 1 te 3 i 2, dok u permutaciji (1; 2; 3) nema inverzija. Ako u permutaciji (i1; :i n) ima ukupno paran broj (uklju cuju ci niticu) inverzija, govorimo o parnoj permutaciji, a u protivnom o neparnoj permutaciji. Primjerice, (2; 3; 1) ima to cno dvije inverzije pa je to parna permutacije, dok je (3; 2 ; 1) neparna permutacija jer ima ukupno tri inverzije. Radi li se o permutacijama kona cnog skupa X , jX j = n, najprije treba indeksirati njegove elemente zapisom X = fxi j i 2 [1; n]N g, tj. odrediti osnovnu permutaciju (x1; ; xn ), a dalje se radi vode ci ra cuna samo o indeksima. (Indeksirati elemente skupa X , jX j = n, zapravo zna ci odabrati neku bijekciju f : [1; n]N ! X i zapisati X = ff (i) = xi j i 2 [1; n]N g = fx1; ; xn g. Da se svaki kona can skup mo ze indeksirati slijedi iz Teorema 1.4.6)
34
Denicija 1.4.4 Kombinacijom n-tog reda i r-tog razreda smatramo svaki r- clani podskup fi1; ; ir g od [1 ; n]N , doputaju ci i slu caj r = 0, tj. prazni podskup ; [1; n]N . Denicija se na o cit na cin prenosi na svaki kona cni skup X = f x1; ; xn g, pa se tada govori o kombinaciji r-toga razreda skupa X . Primijetimo da mora biti 0 r n. Primjer 1.4.2 Popiimo sve kombinacije drugoga razreda skupa X = fa; b; cg . To su: fa; b g; fa; cg ; fc; ag .
r Teorem 1.4.15 Kardinalni broj Kn svih kombinacija n-tog reda i skupa r-tog razreda jest binomni koecijent n . k
Dokaz. Za r = 0 i r = n postoje, za svaki n 2 N , jedinstveni podskupovi n ; i [1; n]N od [1; n]N redom, to se sla ze s (n 0 ) = 1 = (n). Ako je n = 1 to su i jedini podskupovi od [1 ; n]N = f1g. Neka je sada n 2 i 1 r n 1. Primijetimo da se svaka permutacija mo ze dobiti izborom neke kombinacije permutiraju ci tu kombinaciju i njezin komplement. Budu ci da r (=?) r-clanih podskupova, - [1 ; n]N ima ukupno Kn - svaki r- clani skup ima ukupno Pr permutacija, - svaki (n r)- clani skup ima ukupno Pnr permutacija, r P P to produktno pravilo povla c i: Pn = Kn r nr . n r n ! Slijedi: Kn = r !(nr)! = k . Denicija 1.4.5 Varijacijom n-tog reda i r-tog razreda smatramo svaki r-slog (i1 ; ; ir ) meusobno razli citih elemenata od [1; n]N , doputaju ci i slu caj r = 0, tj. prazni slog ; . Denicija se prirodno prenosi na svaki kona cni skup X = f x1; ; xng, pa tada govorimo o varijaciji r-toga razreda skupa X . Primijetimo da zbog razli citosti elemenata mora biti 0 r n. Primjer 1.4.3 Popiimo sve varijacije drugoga reda skupa X = f a; b; cg. U prethodnomu primjeru smo ispisali sve pripadne kombinacije drugoga razreda: fa; bg ; fa; c g; fb; cg. Preostaje ih permutirati, to daje: (a; b); (b; a), (a; c ); (c; a), (b; c ), (c; b ).
r skupa svih varijacija n-tog reda i r-tog Korolar 1.4.3 Kardinalni broj Vn razreda jest n (n 1) (n r + 1) (n)r .
Dokaz. Iz Denicije 1.4.5 proizlazi da su varijacije isto to i permutacije odgovaraju cih kombinacija. Prema tomu, Teoremima 1.4.15 i 1.4.16 i produktnom pravilu zaklju cujemo: r = Kr P = n! Vn r! = n (n 1) (n r + 1). r n r!(nr )!
1.4. REALNI BROJEVI
35
U 1.1.2 smo postulirali da skup ne smije sadr zavati meusobno jednakih elemenata, tj. da se elementi smiju pojavljivati samo kao jedinstveni primjerci. Praktic zu promatranje i takvih skupova ne potrebe, meutim, nala u kojima se elementi pojavljuju u vie primjeraka. To vodi k pojmu multiskupa M (nad nekim skupom S). Ne ulaze ci u tan cine, M = f ns s j s 2 S, S ns 2 N f0gg , gdje ns s kazuje da se element s 2 S pojavljuje u ns primjeraka u multiskupu M . Primjerice, ako je skup S = fa; b; c; dg, jedan multiskup nad njim moz e biti M = f2 a; 3 b; 1 c; 0 dg = fa; a; b; b; b; cg. Ovdje ce nas, u prvom redu, zanimati multiskupovi nad po cetnim komadima [1 ; k]N skupa prirodnih brojeva, tj. M = fn1 1 ; ; nk kg, n1 ; ; nk 2 N . Pritom zbroj n1 + + nk = n smatramo kardinalnim brojem jMj toga multiskupa. Svrsishodno je takav multiskup ozna citi s M (n; n1; ; nk ). Primjerice, k = 3 i n1 = 2, n2 = 4 , n3 = 1 posve odreuju multiskup M (7; 2 ; 4; 1) = f2 1; 4 2; 1 3g = f1 ; 1; 2; 2; 2 ; 2; 3g od 7 elemenata. Denicija 1.4.6 Permutacijom s ponavljanjem (n = n1 + + nk )toga reda nazivamo svaki ureaj multiskupa M(n; n1; ; nk ). (Pritom, dakako, ne razlikujemo ureaje u kojima primjerci istih elemenata meusobno mijenjaju mjesta.) Denicija se prirodno prenosi na svaki kona cni skup X = fx1; ; xk g , pa tada govorimo o permutacijama s ponavljanjem skupa X ili o permutacijama multiskupa M X (n; n1; ; nk) = fn1 x1; ; nk xk g, n = n1 + + nk. Primjer 1.4.4 Neka je M multiskup (od) svih slova rije ci TATA, tj. M = f2 A; 2Tg = fA,A,T,Tg. Ispiimo sve njegove permutacije. To su: AATT, ATAT, ATTA, TAAT, TATA, TTAA. (Uo cimo: k = 2, n1 = 2, n2 = 2, n = 4 ). Teorem 1.4.16 Kardinalni broj Pn;n1; ;nk skupa svih permutacija s pona! vljanjem (n = n1 + + nk )-toga reda jest n1!n nk ! . Dokaz. Pretpostavimo li da su u multiskupu M (n; n1; ; nk ) svi elementi meusobno razli citi, smjeli bismo ga poistovjetiti s po cetnim komadom [1; n]N , pa bi ukupan broj permutacija bio Pn = n!. Meutim, n1 primjeraka elementa 1 ne razlikujemo, pa tako ni njihove permutacije kojih je Pn1 = n1!. Isto vrijedi za n2 primjeraka elementa 2 , : : : ; nk primjeraka elementa k. Primijenjuju ci produktno pravilo dobivamo ! Pn = Pn;n1 ; ;nk Pn1 Pnk , pa je Pn;n1; ;nk = n1 !n nk ! . Napomena 1.4.2 Jednostavnosti radi, u oznaku za kardinalni broj permutacija s ponavljanjem cesto upisujemo samo one od brojeva ni, i 2 f1 ; ; kg, koji su ve ci od 1 (1! = 1 ). Primjerice, multiskup M = X (12; 5 a; 1 b; 1 c; 1 d; 1e; 2 f; 1g ) = fa; a; a; a; a; b; c; d; e; f; f; g g ima P12;5;1;1;1;1; 2;1 = 12! P12;5;2 = 5!2! = 2652 permutacija.
36
Promatrajmo opet po cetni komad [1; n]N ureenoga skupa prirodnih brojeva N . Neka se, za svaki i 2 [1; n]N , multiskup Mi sastoji od r primjeraka, r 2 N , broja i. Dakle, M1 = f1; ; 1 j r primjeraka g = f r 1g , : : :, n S Mn = f r ng . Neka je multiskup M = Mi = f r 1; ; r ng. Primijetimo da je M = M (nr; r; ; r).
i=1
Denicija 1.4.7 Kombinacijom s ponavljanjem n-tog reda i r-tog razreda nazivamo svaki r- clani podmultiskup multiskupa M(nr; r; ; r), doputaju ci i slu caj r = 0 - praznoga podmultiskupa. Denicija se na o c it nac in prenosi na svaki konac ni skup X = f x1; ; xn g. Pritom govorimo o kombinacijama s ponavljanjem r-toga razreda skupa X ili o kombinacijama r-toga razreda multiskupa M X (nr; r x1 ; ; r xn ). Primjer 1.4.5 Popiimo sve kombinacije s ponavljanjem tre cega razreda skupa X = fa; bg. Ovdje je n = 2 i r = 3, pa je pripadni multiskup M = f a; a; a; b; b; bg. Tra zene kombinacije jesu: fa; a; ag , fa; a; bg, fa; b; bg, fb; b; bg. Napomena 1.4.3 Primijetimo da se u Deniciji 1.4.7 nita bitno ne mijenja ako se umjesto multiskupa M (nr; r; ; r) uzme bilo koji multiskup M (m; r1; ; rn), pri cemu je minfri j i 2 [1; n]N g r (r1 + + rn = m). Sli cno, smije se raditi i u svakom multiskupu M X (m; r1 x1; ; rn xn ) nad skupom X = fx1; ; xn g, cim se naglasi o kojemu razredu r minfri j i 2 [1; n]N g je rije c.
r Teorem 1.4.17 Kardinalni broj Kn skupa svih kombinacija 1 s ponavljanjem n-tog reda i r-tog razreda jest binomni koecijent r +n . r
0
Dokaz. Budu ci da su kombinacije s ponavljanjem denirane kao podmultiskupovi, mo ze ih se indeksiranjem interpretirati i kao neke kombinacije (bez ponavljanja). Razmiljajmo ovako: U bilo kojoj kombinaciji s ponavljanjem n-tog reda u r-tog razreda, budu ci da ureaj nije bitan, smijemo poredati prvo sve primjerke (ako ih ima) broja 1, za njima sve primjerke (ako ih ima) broja 2 itd. do svih primjeraka (ako ih ima) broja n. Sada svakom primjerku broja 1 pridru zimo njegov redni broj, tj. broj njegova mjesta u postavljenomu poretku (s lijeva na desno), svakom primjerku broja 2 njegov redni broj vie 1 itd. svakom primjerku broja n njegov redni broj vie n 1. Tako dobivamo kombinaciju (bez ponavljanja) (r + n 1)-vog reda i r-tog razreda. Nu, vrijedi i obratno, tj. obratnim postupkom se svakoj kombinaciji (r + n 1)-vog reda i r-tog razreda pridru zuju jedinstvena kombinacija s ponavljanjem n-tog reda u r -tog razreda. Po Teoremu 1.4.16 sada zaklju cur+n1 0 r jemo: Knr = Kr = . +n1 r
1.4. REALNI BROJEVI
37
Denicija 1.4.8 Varijacijom s ponavljanjem n-tog reda i r-tog razreda nazivamo svaki r-slog iz multiskupa M(nr; r; ; r), doputaju ci i slu caj r = 0 - prazni slog. Denicija se prirodno prenosi na svaki kona cni skup X = fx1; xn g pa tada govorimo o varijacijama s ponavljanjem r-toga razreda skupa X ili o varijacijama r-toga razreda multiskupa M X (nr; rx1; ; rxn). Primijetimo da Napomena 1.4.3 vrijedi i za Deniciju 1.4.8. Zaista, nita se bitno ne mijenja, ako se umjesto multiskupa M (nr; r; ; r) uzme bilo koji multiskup M (m; r1; ; rn), gdje je min fri j i 2 [1; n]N g r. Isto tako, smije se rabiti svaki multiskup M X (m; r1 x1; ; rn xn ) nad skupom X = fx1 ; ; xng , cim se odredi razred r minfri j i 2 [1 ; n]N g. Primjer 1.4.6 Popiimo sve varijacije s ponavljanjem tre cega razreda skupa X = f a; bg. Ovdje je n = 2 i r = 3 pa je pripadni multiskup M = fa; a; a; b; b; b g. Preostaje permutirati sve kombinacije s ponavljanjem iz Primjera 1.4.5. Tako dobivamo: (a; a; a), (a; a; b ), (a; b; a), (b; a; a), (a; b; b ), (b; a; b), (b; b; a), (b; b; b). Korolar 1.4.4 Kardinalni broj Vnr skupa svih varijacija s ponavljanjem n-tog reda i r-tog razreda jest potencija nr . Dokaz. Dovoljno bi bilo primijetiti da su varijacije s ponavljanjem, zapravo, permutacije odgovaraju cih kombinacija s ponavljanjem, pa onda izvu ci tra zeni zaklju cak. Ipak, korolar cemo dokazati izravno. Budu ci da je svaka varijacija s ponavljanjem neki ureeni r-slog iz multiskupa M (nr; r; ; r), mo ze ju se dobiti tako da se na prvo mjesto stavi bilo koji broj iz [1 ; n]N , na drugo mjesto isto tako itd. na r-to mjesto opet bilo koji broj. Po 0 0 produktnomu pravilu slijedi Vnr = n n (r puta), dakle, Vnr = nr .
0
1.4.6
Vje zbe
1. Neka su X , Y i Z skupovi i X Y Z. Ako je jX j = jZ j onda je i jY j = jZ j. (Ova cinjenica se koristi u dokazu antisimetri cnosti relacije na klasi svih kardinalnih brojeva; v. Deniciju 1.3.7) Dokaz. Budu ci da je jX j = jZ j, postoji neka bijekcija f : Z ! X . Na celo 1 n +1 denicije indukcijom doputa denirati funkcije f = 1Z i f = if f n : Z ! Z , n 2 N , gdje je i : X , ! Z inkluzija. funkciju g : Z ! Y SDenirajmo 0 n pravilom g(z) = f (z) za svaki z 2 Z f (Z n Y ) i g(z) = z za svaki z 2 Z n Z 0 . Nije teko provjeriti da je g bijekcija, dakle, jY j = jZ j. 2. Re ci cemo da je broj n 2 N paran (neparan), ako postoji k 2 N takav da je n = 2k (n = 2k 1). Dokazati da je svaki prirodni broj ili paran ili neparan, te da je skup svih parnih (neparnih) prirodnih brojeva ekvipotentan skupu N .
n2N
38
3. Potpunom indukcijom dokazati ove tvrdnje: n P +1) (i) k = n(n2 ; (ii) (iii) (iv)
k=1 n P k=1 n P
(2k 1) = n2 ; k2 =
(v) (8n 2 N f0 g)(9k 2 N ) n + (n + 1)3 + (n + 2)3 = 9k. 4. Re ci cemo da m 2 N dijeli n 2 N (ili da je n djeljiv s m) i pisati m=n, ako postoji k 2 N takav da je n = mk. O cito je da je svaki n 2 N djeljiv s 1 i s n. Re ci cemo da je prirodni broj p, p 2, prost broj (ili prim-broj), ako je p djeljiv samo s 1 i s p. Dokazati da je svaki prirodni broj n jednak umnoku nekih prostih brojeva, te da je skup P svih prostih brojeva ekvipotentan skupu N . 5. Broj k 2 N nazivamo zajedni ckim (vie)kratnikom od m; n 2 N , ako m=k i n=k. Dokazati da je, za svaki m; n 2 N , skup svih zajedni ckih viekratnika od m i n neprazan i da ima minimalni element, tzv. najmanji zajedni cki (vie)kratnik V (m; n) brojeva m i n. 6. Broj l 2 N nazivamo zajedni ckom mjerom od m; n 2 N , ako l=m i l=n. Dokazati da je, za svaki m; n 2 N , skup svih zajedni ckih mjera od m i n neprazan i da ima maksimalni element, tzv. najve cu zajedni cku mjeru M (m; n) brojeva m i n. 7. Pojmovi najmanjega zajedni ckog viekratnika V (m; n) i najve ce zajedni cke mjere M (m; n) se proiruju (po uzoru na 5. i 6.) na svaki par cijelih brojeva m; n 2 Z n f0g . Dokazati: (i) V (m; n) = V (n; m) i M (m; n) = M (n; m); (ii) Svaka zjedni cka mjera od m i n dijeli M(m; n); (iii) V (m; n) dijeli svaki zajedni cki viekratnik od m i n; (iv) V (km; kn) = kV (m; n). 8. Re ci cemo da su cijeli brojevi m; n 2 Z nf0g relativno prosti, ako je M (m; n) = 1 . Dokazati: (a) M (m; n) = 1 ) (9k; l 2 Z ) mk + nl = 1; (b) M (m; n) = 1 ) mn=V (m; n). 9. Dokazati: (8m; n 2 Z nf 0g) V (m; n)M(m; n) = mn. 10. Neka je [(m; n)] ekvivalencijski razred u skupu (Z nf0g ) N deniran u 1.4.2. Dokazati da postoje m0 ; n0 2 (Z nf 0g) N takvi da je (m0; n0 ) 2 [(m; n)] i M (m0 ; n0 ) = 1. 11. Dokazati da u skupu racionalnih brojeva Q ne postoje minimalni ni maksimalni element, te da, za svaki q 2 Q , ne postoji neposredni sljedbenik ni neposredni prethodnik od q. 12. Dokazati da i u skupovima N , Z i Q ne vrijedi Cantorov aksiom (v. Teorem 3.1.9).
n(n+1)(2n+1) ; 6 k=1 n n P P 2 +1)2 k3 = ( k)2 (= n (n4 ); k=1 k=1 S 3
1.4. REALNI BROJEVI
39
13. Dokazati da za svaki q 2 Q postoji ili decimalni ili periodi cki decimalni zapis i obratno, tj. ako realni broj doputa decimalni ili periodi cki decimalni zapis onda je on racionalan. 14. Realni broj a 2 R nazivamo algebarskim brojem, ako postoji polinom x 7! p(x) = an xn + +a1x+a0 s racionalnim koecijentima an; ; a1; a0 2 Q kojemu je a nulto cka, tj. za koji je p(a) = p 0. Preostale realne brojeve nazivamo transcendentnima. (Primjerice, 2 je algebarski broj, dok je, za svaki krug, omjer njegova opsega i promjera transcendentan broj pi 3 ; 14159 .) Dokazati da je Q pravi podskup skupa A svih algebarskih brojeva, te da je A prebrojiv, tj. jA j = @0. 15. Dokazati da je skup svih transcendentnih brojeva ekvipotentan skupu iracionalnih brojeva J . p 16. Dokazati da je broj p1 pk iracionalan cim su p 1; ; pk meusobno razli citi prosti brojevi. p p 17. Dokazati da, za svaki n 2 N , iz n 2 Q slijedi n 2 N . 18. Dokazati da je, za svaki x 2 R , jxj = maxfx; xg. x 19. Dokazati da je funkcija f : R ! h1; 1i, f (x) = 1+ jxj , bijekcija i odre 1 diti f . 20. Neka su x; y 2 R takvi da je, za svaki > 0 , x < y + . Dokazati da je tada x y . 21. Neka je podskup A R neprazan: Dokazati da je realni broj x0 inmum (supremum) od A, x0 = inf A (x0 = sup A) onda i samo onda, ako udovoljava ovim dvama uvjetima: (a) (8a 2 A) x0 a ((8a 2 A) a x0 ); (b) (8 > 0)(9a 2 A) a < x0 + ((8 > 0)(9a 2 A) x0 < a): 22. Dokazati tzv. Bernoullijevu nejednakost: (8 h 2 h1; i)(8n 2 N ) (1 + h)n 1 + nh. Pritom je, za svaki n 2, (1 + h)n = 1 + nh , h = 0. 23. Izra cunati koecijent cu clanu c ab binomnoga razvoja q q
n za ( ba + 10 a b8 ) . 24. Zapisati brojeve 8, 15 i 37 u binarnomu i trinarnomu sustavu. 25. Neka su X i Y kona cni skupovi, a X Y direktni produkt. Dokazati da za pripadne kardinalne brojeve vrijedi tzv. produktno pravilo (ili kombinacijsko nac elo ): jX Y j = jX j jY j. 26. Dokazati Teorem 1.4.14, tj. tvrdnju Pn = n!, potpunom indukcijom. 27. Desetero clana udruga izabire svoje tro clano povjerenstvo. Koliko razli citih (glede clanstva) povjerenstava mo ze izabrati? 28. Koliko se razli citih rije ci mo ze dobiti premjetaju ci slova u rije ci MATEMATIKA? 29. Pet jabuka treba razdijeliti (ne re zu ci plodove) sedmorici. Koliko je mogu cih razdioba? 30. Nov ci c se baca pet puta uzastopce. Na koliko se na cina mogu pojaviti rezultati (ili pismo - P ili glava G) tih bacanja?
2 7
40
1.5
KOMPLEKSNI BROJEVI
Pored u prethodnomu odjeljku konstruiranoga potpuno ureenog polja realnih brojeva R , vrlo vaz ckoj analizi ima i polje komnu ulogu u matemati pleksnih brojeva C (bez ureaja) to cemo ga ovdje izgraditi.
1.5.1
Pojam i osnovne operacije
Denicija 1.5.1 Poljem kompleksnih brojeva nazivamo direktni produkt R R = f(x; y ) j x; y 2 R g zajedno s operacijama zbrajanja i mno zenja, kao i oduzimanja i dijeljenja, deniranima kako slijedi: (i) (x1 ; y1 ) + (x2; y2) = (x1 + x2; y1 + y2); (ii) (x1 ; y1 ) (x2; y 2) = (x1x2 y1y2; x1 y2 + y1x2); (iii) (x1 ; y1 ) (x2; y2) = (x1 x2; y1 y2); x2 +y1y2 x1 y2 +y1 x2 (iv) (x1 ; y1 ) : (x2 ; y2) = ( x1x ; x2 +y2 ), (x2; y 2) 6= (0; 0). 2 +y2
2 2 2 2
Operacije na desnim stranama denicijskih jednakosti jesu one na R . Polje kompleksnih brojeva ozna cujemo slovom C ; njegove elemente nazivamo kompleksnim brojevima i obi cno ozna cujemo slovom z . Pri mnozenju (x1; y1 ) (x2; y2) z1 z2 u C naj ce ce isputamo (kao i u R ) oznaku i piemo z1z2, a za dijeljenje (x1; y1 ) : (x2; y2) z1 : z2 u C cesto raz1 bimo (kao i u R ) razloma cku oznaku z2 . Prvu koordinatu x kompleksnog broja z = (x; y ) nazivamo realnim dijelom, a drugu y - imaginarnim dijelom kompleksnoga broja z; piemo: x = Re(z), y = Im(z). Poistovjetimo li R sa R f0g = f (x; 0) j x 2 R g C , polje kompleksnih brojeva postaje prirodnim proirenjem polja realnih brojeva (u skupovnom i strukturnom smislu). Naime, lako se provjeri da su tada operacije +, , i u C proirenja odgovaraju cih operacija u R te da zbrajanje i mno zenje nasljeuju sva dobra svojstva (asocijativnost, komutativnost, distributivnost). Napokon, valja primijetiti da se u C ne mo ze uvesti ureaj koji bi bio usklaen s operacijama . Budu ci da ini ureaji i nisu va zni, to se nijednoga posebno ne isti ce. U praksi se ce ce operira kompleksnim brojevima u zapisu druga cijem od navedenoga. Da bismo ga upoznali, promatrajmo jednad zbu x2 + 1 = 0 u skupu R (v. 1.5.4 Vje zbe, Zadatak 6.). O cito je da ona nema rjeenja. Uvedimo u razmatranje novi objekt (izvan R ) kojemu doputamo mno zenje sa samim sobom rezultat kojega neka bude broj 1. Nazovimo taj objekt imaginarnom jedinicom i ozna p cimo slovom i. Dakle, po deniciji je i2 = 1, odnosno (formalno) i 1. Nazovimo skup R i = f yi j y 2 R g svih formalnih umno zaka yi, y 2 R , skupom imaginarnih brojeva, a njegove elemente yi imaginarnim brojevima. Neka je C R + R i = fx + yi j x; y 2 R g skup svih formalnih zbrojeva x + yi, x 2 R , yi 2 R i: Denirajmo zbrajanje i mno zenje, te oduzimanje i dijeljenje, u C kao pripadne operacije binomima a + b u R , vode ci ra cuna o tomu da su ovdje a i
1.5. KOMPLEKSNI BROJEVI
41
b nezbrojivi i da je i2 = 1 , i3 = i, i4 = 1 , i5 = i, , tj. i4n+k = ik za svaki n 2 N , te ik = i; 1; i; 1 cim je k = 1 ; 2; 3; 4 redom. Dodatno deniramo i i0 = 1. Sada se C R + R i smije poistovjetiti s C = R R , x + yi z = (x; y ), jer se operacije (i)-(iv) na C podudaraju s odgovara0 0 ju cima (i) -(iv) na C : (i) 0 (ii) 0 (iii) 0 (iv)
0
z1 + z2 (x1 + y1 i) + (x2 + y2 i) = (x1 + x2) + (y 1 + y2)i; z1 z2 (x1 + y1i) (x2 + y2i) = (x1x2 y1y2 ) + (x1y2 + y1x2 )i; z1 z2 (x1 + y1 i) (x2 + y2 i) = (x1 x2) + (y 1 y2)i; z1 x 1x 2+y1 y2 y2 +y1 x2 1 +y1 i x + x1 i, z2 x2 + y2i 6= 0 + 0i. 2 2 x2 +y2 i = x2 x2 z2 2+y2 2 +y2
Za svaki z = x + yi 2 C deniramo pripadni konjugurani kompleksni broj z = x + (y)i x yi. Primijetimo da je z = z, pa brojeve z; z nazivamo konjugirano ak zz = p umnoz S kompleksnim parom. Nadalje, 2 2 + 2 2 zz = x + y 2 R f0 g. Nenegativni realni broj x + y nazivamo apsolutnom vrijedno cu ili modulom kompleksnoga broja z = x + yi i oznac ujemo s j z j . Uo c imo da je zz = jzj2 i da je jz j = 0 , z = 0 + 0i( 0 2 C ). Primijetimo da, zbog (ii) , pri potenciranju kompleksnih brojeva smijemo primjenjivati binomnu formulu (Teorem 1.4.14), tj. da z = x + yi vrijedi: n2 2 2 2 n2 n2 zn = xn + nxn1 yi + n y i + + nn i + 2 x 2 x y n 1 n 1 n n nxy i + y i = = a + bi, a; b 2 R .
0
1.5.2
Geometrijski prikaz kompleksnog broja
U 1.4.2 smo realne brojeve geometrijski interpretirali pomo cu to caka nekog pravca, tj. potpuno ureeno polje R smo na pogodan na cin poistovjetili s (brojevnim) pravcem. Budu ci da je C = R R , mogu ce je polje kompleksnih brojeva poistovjetiti s (brojevnom ili Gaussovom) ravninom. Naime, svakom kompleksnom broju z = (x; y ) x + yi odgovara jedinstvena to cka T = (x; y) u (koordinatnoj, v. 2.2.2) ravnini - i obratno.
Ri yi z O x z R T=(x,y)=x+iy=z
Uo cimo da je modul jz j od z euklidska udaljenost to cke T , koja u kompleksnoj ravnini odgovara broju z, od ishodita O = (0 ; 0):
42

Ri (y1+y2)i y2i y1i O x2 Ri z2 z1 x1 x1+x2 z1+z 2 y2 i y1 i O x1-x2 ( yy-y2) i -z2 -y2i z2 z1 R x2 z1-z2
Napokon, primijetimo da operacije + i u C doputaju u kompleksnoj ravnini jednostavan slikovit prikaz (paralelogramsko pravilo): Rabe ci gornju interpretaciju, lako se poka ze da i za kompleksne brojeve vrijedi trokutna nejadnakost (8z1; z2 2 C ) j z1 + z2j jz1j + jz2j.
1.5.3
Trigonometrijski zapis kompleksnog broja
Radi lakeg operiranja kompleksnim brojevima, korisno je usvojiti jo jedan na cin njihova zapisivanja. Neka je dan z = x+yi 2 C , z 6= 0 . Argumentom kompleksnoga broja z nazivamo kutnu mjeru ' 2 R kuta izmeu pozitivne (desne) zrake brojevnoga pravca i zrake OT; O = (0 ; 0) i T = (x; y ), i piemo: arg(z ) = '; pritom smatramo da je ' < 0 cim ga mjerimo gibaju ci se kao satna kazaljka, a u suprotnom da je ' > 0. Po dogovoru stavljamo arg(0) = 0 . Primijetimo da je ' = arg(z) , ' +p k 2 = arg(z ),Sk 2 Z . Jednostavnosti radi, ovdje cemo modul jzj = x2 + y 2 2 R + f 0g kompleksnog broja z ozna cavati slovom r.
Ri yi z=x+iy
r
O x R
Argument arg(z) = ' 2 [0; 2 > (koji se u praksi naj ce ce isti ce) od z = y x + yi se lako izra cuna iz jednad zbe tan ' = x , x 6= 0 (o trigonometrijskim funkcijama v. 3.1.3), vode ci ra cuna o predznacima koordinata x i y ; ako je x = 0, tj. z = yi 6= 0, onda je ' = cim je y > 0 i ' = 32 cim je y < 0. 2 Primijetimo da je sada x = r cos ' i y = r sin ', pa dobivamo prikaz z = r(cos ' + i sin '), to nazivamo trigonometrijskim zapisom kompleksnoga broja z . Budu ci da su z1 = x1 + y 1i i z2 = x2 + y2 i jednaki to cno onda kad je x1 = x2 i y1 = y2 , to je z1 = z2 onda i samo onda kad je r1 = r2 i '1 = '2 + k 2 , k 2 Z . Praktic nost trigonometrijskoga zapisa kompleksnog broja pokazuju naredni teoremi. Teorem 1.5.1 Za svaki par z1; z2 2 C je
1.5. KOMPLEKSNI BROJEVI (i) (ii) z1 z2 = r1r2(cos('1 + '2) + i sin('1 + '2)); z1 r1 z2 = r2 (cos('1 '2 ) + i sin('1 '2)).
0
43
Dokaz. z1 z2 = r1(cos '1 + i sin '1) r2(cos '2 + i sin '2 ) = (po (ii) ) = r1r2(cos '1 cos '2 sin '1 sin '2 + i(sin '1 cos '2 +cos '1 sin '2)) = (adicijski teorem) = r1r2(cos('1 + '2) + i sin('1 + '2)), cime je tvrdnja (i) dokazana. Sasvim sli cno se dokazuje tvrdnja (ii). Korolar 1.5.1 Neka su dani n 2 N i z1; ; zn 2 C . Tada je n n n n n n Q Q P P Q Q zk = rk (cos 'k + i sin 'k ) i j zk j = jzk j: Posebice, za z1 = = zn z dobivamo tzv. Moivreovu formulu zn = rn(cos n' + i sin n') i jzn j = jz jn:
k=1 k=1 k =1 k =1 k=1 k=1
Dokaz. Primijenjuju ci Teorem 1.5.1(i), dokaz se provodi indukcijom po n. Za tvrdnju o apsolutnim vrijednostima trebamo i osnovnu trigonometrijsku relaciju cos2 + sin2 = 1. Trigonometrijski zapis kompleksnog broja je posebno pogodan za potenciranje racionalnim eksponentom q = m n . Jasno, temeljni zadatak jest p 1 n izra cunati potenciju z , n 2 N , koju cemo i ovdje (kao i R ) ozna citi s n z p i nazvati n-tim korijenom kompleksnoga broja z. Dakle, w = n z to cno onda kad je wn = z. Sljede ci teorem pokazuje kako se za dani z = a + bi odreuje njegov n-ti korijen w = x + yi. Teorem 1.5.2 Neka su dani z = a + bi = (cos + i sin ) 2 C i n 2 N . p Tada w = n z ima n razlic itih vrijednosti w1 ; ; wn, koje odreujemo po formuli p k2 k2 wk+1 = n (cos +n + i sin +n ); k = 0; 1; ; n 1; S p gdje je n n-ti korijen u R + f0 g.
Dokaz. Treba odrediti kompleksni broj w = x + yi = r(cos ' + i sin ') takav da je wn = z , tj. rn(cos n' + i sin n') = (cos + i sin ) (v. Korolar 1.5.1). Mora, dakle, biti rn = (u R ) i n' = + k 2 , k 2 Z , tj. r = n p 0 i ' = +k2 , k 2 Z . Periodic nost trigonometrijskih funkcija n cos i sin povla ci da samo za n uzastopnih vrijednosti od k, primjerice, za k 2 f0 ; 1; ; n 1g, dobivamo razli cite vrijednosti za w. Teorem 1.5.2 pokazuje da jednad zba wn z = 0 u C ima to cno n razli citih rjeenja - korijena. Nadalje, iz navedene formule se vidi da su ti korijeni vrhovi pravilnoga n-torokuta upisanoga sredinjoj kru znici s polumjerom p n (v. 2.3.4). p 6 Primjer 1.5.1 Izra c unajmo 8. Budu ci da = 8 (cos +i sin ) p p je z =8 k p 2 +k 2 k to je 6 8 = 6 8(cos +k + i sin ) = 2(cos( + 6 6 6 3 )+ i sin( 6 + 3 )), za k = 0 ; 1; 2; 3 ; 4; 5. Prema tomu,
44

p p p 6 2 w1 = 2(cos + i sin ) = + 6 6 2 2 i; p p w2 = 2(cos ; 2 + i sin 2 ) = 2 ip p p 5 5 w3 = 2(cos 6 + i sin 6 ) = 26 + 22 i; p p p w4 = 2(cos 76 + i sin 76 ) = 26 22 i; p p w5 = 2(cos 32 + i sin 32 ) = 2i; p p p 11 6 2 w6 = 2(cos 11 + i sin ) = z). 6 6 2 2 i (v. crte
Ri w3 -1 w4 O
w2 w1 R 1 w6 w5
1.5.4
Vje zbe
1. Dokazati sljede ce relacije o konjugiranju kompleksnih brojeva: (i) z1 + z2 = z1 + z2; (ii) z1 z2 = z1 z2 ; z1 1 (iii) z1 z2 = z1 z2; (iv) ( z z 2 ) = z 2 , z2 6= 0; (v) z = z, (vi) z = z , z 2 R . 2. Odrediti sve z 2 C takve da je (a) z = z 2; (b) z = z 3. 3. Odrediti podskup A kompleksne ravnine C elementi z kojega ispunjaju uvjet (a) jz 1j < 1; (b) jz j + Re(z ) 2; (c) jz 2j + jz + 2 j = 6; (d) jz2 + 1 j 2 jzj = 0. i n 4. Odrediti Re(z ) i Im(z), ako je z = ( 1+ 1i ) i n 2 N . 5. Neka je p (z ) = anz n + + a1z + a0 kompleksni polinom (p : C ! C ) s realnim koecijentima a0 ; a1; ; an (2 R ). Dokazati: p(z ) = 0 , p (z ) = 0. 6. Jednad zbom u (nepraznom) skupu Y nazivamo svaku relaciju f(f (x); g (x)) j x 2 X g \ Y Y Y na Y , pri cemu su f; g : X ! Y funkcije, a Y Y Y dijagonala. Re ci c emo jednad z ba ima rjeenje ako joj pripadna relacija nije prazna. Pritom rjeenjem (ili korijenom) dane jednad zbe nazivamo svaki element x0 2 X koji udovoljava pripadnoj relaciji. Rijeiti jednad zbu zna ci odrediti podskup X0 X to ga tvore sva njezina rjeenja. Rijeiti jednad zbu u skupu A X zna ci odrediti presjek X0 \ A, tj. rijeiti jednad zbu f((f jA)(x); (g jA)(x)) j x 2 Ag \ Y , pri cemu su f jA; gjA : A ! Y pripadna funkcijska su zenja. Uobi cajilo se, jednostavnosti radi, jednad zbu f(f (x); g (x)) j x 2 X g \ Y zapisivati samo kao uvjet za njezino rjeenje, tj. kao formalnu jednakost f (x) = g(x) u skupu Y (usp. zadatke 2. i 3.(c),(d)!) Ako je f (x0) 6= g(x0 )
1.5. KOMPLEKSNI BROJEVI
45
za svaki x0 2 X (x0 2 A), govorimo da jednad zba f (x) = g (x) nema rjeenja (u skupu A). Neka je p : C ! C polinom p(z) = z 3 3z 2 + 3z 1. Rijeiti jednad zbu p (z ) = 0 u skupu R R f 0g C . 7. Nejednad zbom u (nepraznom) parcijalno ureenom skupu (Y; ) nazivamo svaku od relacija f(f (x); g(x)) j x 2 X g \ TY Y Y , f(f (x); g(x)) j x 2 X g \ (TY n Y ) Y Y , f(f (x); g(x)) j x 2 X g \ T Y Y Y , f(f (x); g(x)) j x 2 X g \ T Y n Y ) Y Y , na Y , pri cemu su f; g : X ! Y funkcije, a TY = f(y; y0 ) j y; y0 2 Y; y y 0 g Y Y , T Y = f(y; y0 ) j y; y0 2 Y; y 0 y g Y Y . Sada se posve sli cno, po uzoru na jednad zbu, deniraju svi pripadni pojmovi u svezi s rjeidbom dane jednad zbe (usp. zadatak 3.(a) i (b)). Neka je funkcija f : pravilom f (z ) = jz 1 j. Rijeiti pC ! R zadana + nejednad zbu f (z) 2 u skupu R R C .
46
Poglavlje 2
KONVERGENCIJA I NEPREKIDNOST
2.1 ELEMENTARNE FUNKCIJE
U ovomu odjeljku cemo se baviti najva znijim funkcijama (v. 1.3.1) iz R (v. 1.4.1-2) u R , tj. najva znijim realnim funkcijama jedne realne varijable. Posebnu pozornost cemo posvetiti onim funkcijama to imaju veliku va znost u tehni ckoj primjeni i praksi.
2.1.1
Zadavanje funkcija iz R u R
Uobi cajeno je da se (realnom) funkcijom naziva i bilo koji analiti cki (algebarski) izraz to sadr zi varijablu (parametar, neovisnu promijenjivu veli cinu) x i opisuje pravilo, tj. kona cni redoslijed algebarskih ili inih operacija, po kojimu se odreuje pridruz ena joj (i o njoj ovisna) velic ina y: Tako se, primjerice, zapisi q x3 2 3 y = x2 ; y = 2x ; y = +5 1x ; nazivaju funkcijama iz R u R . Da bismo se s tim sasvim slo zili, tj. da bi sve bilo u skladu s Denicijom 1.3.1 ; drz at c emo se ovoga dogovora: Neka je y = f (x) zapis u kojemu analiti cki izraz f (x) sadr zi (samo jednu) varijablu x. Tada taj zapis denira funkciju f : X ! R , pri cemu je X R podskup koji tvore svi oni elementi x 2 R za koje izraz f (x) odreuje jedinstveni realni broj, a f je pravilo to ga propisuje izraz f (x). U tomu slu caju govorimo da je funkcija f : X ! R zadana analiti cki zapisom y = f (x). Primjer 2.1.1 Odredimo funkciju f : X ! R iz analiti ckoga zapisa x3 . y = 2x +5 x3 U izrazu 2x cetiri osnovne ra cunske operacije. Znamo +5 se primijenjuju sve da su +, , i denirane za svaki ureen par realnih brojeva, dok je dijeljenje 47
48
POGLAVLJE 2. KONVERGENCIJA I NEPREKIDNOST
denirano za svaki ureen par (a; b), b 6= 0. Slijedi da je denicijsko podru cje X tra zene funkcije f : X ! R skup fx 2 R j x + 5 6= 0g, tj. X = R nf5g, x3 . a f je pravilo x 7! f (x) = y propisano izrazom 2x +5 Primjer 2.1.2 Odreuju li analiti cki izrazi ciju? Ne vode ci ra cuna o vrijednostima to ih smije poprimiti varijabla x, formalno dobivamo 1 x 2 = 1x1+2x = x 1+ 2 1+x , pa oba izraza odreuju isto pravilo f . Meutim, domene su im razli cite, jer prvi izraz ima smisla na R nf1; 0 ; 1g , a drugi na R nf1g. Dani analiti cki izrazi, dakle, ne odreuju istu realnu funkciju. Funkciju f : X ! R se mo ze zadati i gra cki , tj. njezinim grafom Gf = S f(x; f (x)) j x 2 X g R 2 . Primjerice, skup f (x; x) j x < 0g f(x; x) j x 0g R 2 (v. crte z) jest graf funkcije jj : R ! R , jj(x) = jxj, tzv. apsolutne vrijednosti ili norme na R (v. 1.4.3).
Y x
x 1 x x (1 x ) 1 2 x + 1 x
xx2 1+x
istu realnu funk-
U tehni ckoj praksi je gra cko zadavanje realnih funkcija vrlo u cestalo. Svakom se elementu (x; y) danoga skupa G X Y R 2 pridijeljuje, u odabranom koordinatnom sustavu, jedinstvena to cka T = (x; y) i time denira funkcije f : X ! R , f (x) = y . (Jasno, ne mo ze svaki podskup 2 G R poslu ziti za ovu svrhu! U novije vrijeme te skupove-grafove crtaju automatske naprave, odnosno, elektroni cka ra cunala.) Ako je denicijsko podru cje realne funkcije kona cni skup X R (ne prevelikoga kardinalnog broja), mogu ce je eksplicite popisati sve vrijednosti varijable x i pripadne vrijednosti y (ovisne o x). Tada se popuni odgovaraju ca tablica, primjerice, x 0 1 2 3 4 5 : y 1 1 3 5 7 9 Polaze ci od takve tablice, kaz cno zadana funkcija f : X ! emo da je tabli R , x 7! f (x) = y . Ponekad se tabli cno zadaju i neke funkcije domene kojih su beskona cni skupovi, s uputama (pravilima) za izra cunavanje (naj ce ce, tek pribli znih ) vrijednosti kojih nema u tablicama. Te pribli zne vrijednosti su samo, za stanovite potrebe zadovoljavaju ce, aproksimacije to cnih vrijednosti promatrane funkcije, koje ne mo zemo ili ne znamo ili ih se ne isplati posvema to cno odrediti. Naj ce ca i najjednostavnija uputa je tzv. linearna interpolacija (ekstrpolacija) koja se mo ze sa zeto opisati kako slijedi. Neka su funkciji f : X ! R , X R , poznate samo vrijednosti u to ckama x1; ; xn 2 X , n 2 N , (koje smo poredali po veli cini, tj x1 < <
-x
x X
2.1. ELEMENTARNE FUNKCIJE
49
xn) i neka je x0 2 X n fx1; ; xng. Tada nepoznatu vrijednost f (x0 ) aproksimiramo vrijedno cu y0 , y0 f (x0), na ovaj na cin: f (x i+1) f (x i ) y0 = f (xi ) + xi+1 xi (x0 xi), cim je xi < x0 < xi+1 , i 2 [1; n 1]N ; y0 = f (x1 ) + y0 = f (xn ) + Dobro poznate srednjokolske Logaritamske tablice sadr ze nekoliko va znih primjera tabli cno zadanih funkcija. Primjer 2.1.3 Neka je funkcija f : [0; 6] ! R zadana tablicom x 0 1 2 3 4 5 . y 1 1 3 5 7 9 Odredimo, rabe ci linearnu interpolaciju i linearnu ekstrapolaciju, pribli zne vrijednosti za f (2; 5) i f (5; 8). Budu ci da je x3 = 2 < 2; 5 < 3 = x4, to prva formula (interpolacija) daje 3 f (2; 5) 3 + 5 32 (2; 5 2) = 4 . Za drugu vrijednost trebamo (desnu) ekstrapolaciju (5; 8 > 5 = x6 ): 7 f (5; 8) 9 + 9 54 (5; 8 5) = 10; 6 . Promatrajmo sada jednad zbu F (x; y ) = 0 u kojoj dano pravilo F povezuje realne nepoznanice x i y. Ako se na nekom podskupu X R svakom elementu x 2 X mo ze pridru ziti to cno jedan element y 2 R tako da ureeni par (x; y) zadovaljava polaznu jednadz zemo da je jednadz bu, onda ka bom F (x; y ) = 0 implicitno zadana funkcija f : X ! R , f (x) = y. U tomu je slu caju, dakle, F (x; f (x)) = 0 za svaki x 2 X . U praksi se cesto pojavljuje sluc aj da jednad z ba F ( x; y ) = 0 doputa, za svaki x iz nekog podskupa X R , vie (od jedne) vrijednosti za y, pa se tada ka ze da ta jednad zba odreuje vie implicitno zadanih funkcija. (Pitanje o obstojnost implicitne funkcije je vrlo va zno i mi cemo ga sasvim op cenito rijeiti u Matemati ckoj analizi, II.) Primjer 2.1.4 Neka je F (x; y ) = x2 + y 2 1, x; y 2 R . Tada jednad zba F (x; y ) = 0 odreuje na segmentu p X = [1; 1] dvije implicitno zadane funkcije f1; 2 : X ! R , f1;2(x) = 1 x2 (v. crte z).
f ( x2 )f ( x1 ) (x0 x1), cim je x0 < x1 ; x2 x1 f ( xn )f (xn 1 ) (x0 xn ), cim je x0 > xn. x nx n1
y1
Gf
x
O O
y2
X
1
Gf
Promatrajmo dvije funkcije ; : T ! R denirane na istomu skupu T R . Za svaki t 2 T ozna cimo pripadne funkcijske vrijednosti s x = (t) i y = (t). Ako je funkcija injektivna, njezino su zenje : T ! [T ] X
50
je bijekcija, pa postoji njoj inverzna funkcija 1 : X ! T , 1 (x) = t cim je x = (t). Tada je dobro denirana kompozicija 1 f : X ! R , f (x) = (1)(x): Pritom kaz emo da je dobivena funkcija f : X ! R parametarski zadana jednad zbama x = (t) i y = (t ) (ili funkcijama i ). Prijelaz s jednad zaba x = (t) i y = (t) na eksplicitni oblik y = f (x) nazivamo eliminacijom parametra t. Primjer 2.1.5 Neka su funkcije ; : R ! R zadane pravilima (t) = t 1 , (t) = t2 + 1. Budu ci da je bijekcija, postoji 1 : R ! R i o cito je 1 (x) = x + 1. Prema tomu, jednad zbama x = t 1, y = t2 + 1 je parametarski zadana funkcija f : R ! R , f (x) = (1)(x) = (1 (x)) = (x + 1) = (x + 1)2 + 1 = x2 + 2x + 2 : Napomenimo da je u praksi ponekad vrlo teko ili cak nemogu ce eliminirati parametar t. Zbog toga je razraena tehnika za analiziranje parametarski zadane funkcije preko pripadnog parametra.
2.1.2
Globalna svojstva realnih funkcija
Ovdje cemo razvrstati funkcije iz X u R , X R , prema nekim njihovim (globalnim) svojstvima. Denicija 2.1.1 Re ci cemo da je funkcija f : X ! R , X R , omeena , ako (9M 2 R + )(8x 2 X ) jf (x)j M: Ako funkcija nije omeena, ka zemo da je neomeena . Re ci cemo da je funkcija f omeena odozgor (omeena odozdol ), ako (9M 2 R )(8 x 2 X ) f (x) M ((9m 2 R )(8x 2 X ) f (x) m): Geometrijski interpretirano, graf Gf omeene funkcije f le zi nad X u pruzi izmeu R fM g i R fMg , odnosno, slika f [X ] je sadr zana u segmentu [M; M ]. O cito je funkcija f omeena onda i samo onda, ako je omeena odozgor i odozdol.
1 Primjer 2.1.6 Poka zimo da je funkcija f : R nf 0g ! R , f (x) = jx j neomeena + (v. graf Gf ). U tu je svrhu dovoljno za svaki r 2 R prona ci neki x 6= 0 tako da bude f (x) = jf (x)j > r. Taj uvjet povla c i da, za dani r, mora - 1 1 biti jxj < 1 . Uzmemo li, dakle, bilo koji x 2 ; n f 0 g , dobivamo r r r 1 f (x) = jxj > r.
_ 1
m Ox
_ 1
X
m
51
Denicija 2.1.2 Neka je domena X R funkcije f : X ! R simetri cna s obzirom na ishodite O (0 2 R ) realnoga brojevnog pravca. Re ci cemo da je funkcija f parna (neparna ), ako je (8x 2 X ) f (x) = f (x) ((8x 2 X ) f (x) = f (x)): Iz denicije slijedi da je graf parne funkcije osno simetri can s obzirom na Y -os, a graf neparne funkcije - centralno simetric an s obzirom na ishodite O (v. crte ze).
Y O X Y O X
Parna i neparna funkcija.
Primjer 2.1.7 Funkcija f : X ! R ; f (x) = xn , n 2 N (v. 1.4.4), je parna cim je n paran, a neparna cim je n neparan. Naime, f (x) = (x)n = n n n (1) x = (1) f (x), pa je tvrdnja o cigledno istinita. (To opravdava nazive parna i neparna funkcija.) Denicija 2.1.3 Re ci cemo da je funkcija f : X ! R , X R , uzlazna ili rastu ca (silazna ili (o )padaju ca ), ako cuva (obr ce ) ureaj na X naslje en od R , tj. ako, (8x1; x2 2 X ) x1 < x2 ) f (x1) f (x2) (f (x1) f (x2)): Ako, posebice, (8x1; x2 2 X ) x1 < x2 ) f (x1) < f (x2) (f (x1) > f (x2)); onda ka zemo da je funkcija f strgo uzlazna (strogo silazna ). Re ci cemo da je funkcija f monotona (strogo monotona ), ako je uzlazna ili silazna (strogo uzlazna ili strogo silazna ). Napokon, re ci cemo da je funkcija f po dijelovima monotona na intervalu ha; bi X , ako postoji konac no mnogo toc aka x0 = a < < xi < < b = xn takvih da je na svakomu podintervalu hxi1; xi i, i = 1; ; n, funkcija (su zenje ) f monotona. (Ovo se mo ze poop citi do prebrojivo mnogo podintervala!) Sasvim sli cno se po dijelovima monotonost denira na neomeenom intervalu, odnosno, na R ; doputaju ci pritom prebrojivo mnogo podintervala. Primjer 2.1.8 Promatrajmo funkciju f : R ! R zadanu pravilom Y 8 x<0 Gf < 0; 2 f (x) = x + 1; 0 x 1 1 : 2; x>1 X O 1 Lako se poka ze da je funkcija f uzlazna, ali ne strogo uzlazna (v. graf Gf ). S druge strane, apsolutna vrijednost jj : R ! R , x 7! jxj, nije monotona
52
ali jest po dijelovima monotona funkcija. (Ona je na h; 0] strogo silazna, a na [0; i strogo uzlazna.) Denicija 2.1.4 Re ci c emo da je funkcija f : X ! R , X R , periodic na, ako (9P > 0)(8x 2 X ) x P 2 X ) f (x P ) = f (x): Svaki takav broj P nazivamo funkcijskim periodom (od f ), a najmanji period ozna cujemo s P0 i nazivamo osnovnim periodom. Primjer 2.1.9 Promatrajmo funkciju f : R ! R , f (x) = x [x], gdje je [x] tzv. najve ce cijelo od x, tj. [x] = k cim je k x < k + 1, k 2 Z. p 3 Primjerice, [2; 38] = 3 = [3], [0] = 0 = [ 1 ] , [2] = 2 = [2 ; 38] = [ 9] . 2 (Primijetimo da je funkcijska slika najve cega cijelog [ R ] = Z .) Budu ci da je, za svaki x 2 R , 0 x [x] < 1 , to je f [R ] = [0; 1i (v. crte z dolje). Nadalje, za svaki n 2 N je o cito f (x + n) = f (x), x 2 R . Prema tomu, f je periodi cna funkcija kojoj je period P svaki prirodni broj n. Napokon, jednostavna provjera pokazuje da funkcija f nema perioda manjeg od 1, pa je njezin osnovni period P0 = 1.
Y
1
-2
-1
2.1.3
Osnovne elementarne funkcije
Ovdje cemo denirati nekoliko vrsta jednostavnih realnih funkcija koje su temeljne za daljnju nadgradnju, a vrlo su va zne u tehni ckoj primjeni i praksi. Denicije nekih od njih ne ce biti najkorektnije, to je posljedica relativno oskudne teorijske podloge to smo ju dosad pripremili. (Primjerice, trigonometrijske funkcije se mogu sasvim korektno denirati tek kad se dobro prou ci konvergencija u normiranim vektorskim prostorima.) (i) Konstantna funkcija. Za svaki r 2 R postoji konstantna funkcija (v. Deniciju 1.3.3) cr : R ! R , cr (x) = r za svaki x 2 R . (ii) Op ca potencija . Promatrajmo analiti cki izraz y = xr u kojemu je r r 2 R (u potenciji x ) unaprijed odabran i nepromjenjiv eksponent (v. 1.4.4). Prisjetimo se: Ako je r = n 2 N onda je potencija xn dobro denirana za svaki x 2 R ; ako je r = 0 onda je x0 = 1 za svaki x 6= 0 (00 je formalni zapis koji se ne S mo ze na dobar na cin jednozna cno odrediti.); ako je r = k 2 Z n(N f0g ) 1 m N onda je xk = x k i ima smisla za svaki x 6= 0; ako je r = n 2 Q n Z , m 1 M (m; n) = 1, onda je x n = (x n )m i mogu nastupiti ova cetiri slu caja: m m x n je dobro deniran za svaki x cim je n neparan i m prirodan; x n je m dobro deniran za svaki x 6= 0 cim je n neparan i m negativan; x n je dobro

m
53
deniran za svaki x 0 cim je n paran i m prirodan; x n je dobro deniran za svaki x > 0 cim je n paran i m negativan; napokon, ako je r 2 R n Q onda je xr dobro deniran za svaki x 0 cim je r > 0, odnosno, za svaki x > 0 cim je r < 0 . Zaklju cujemo da, za svaki r 2 R , postoji funkcija f : Xr ! R , Xr R , zadana pravilom f (x) = xr . Ne preciziraju ci dani eksponent r, tu funkciju f nazivamo op com potencijom. (Primijetimo da su konstanta c 1 i op ca potencija f s eksponentom r = 0 razlic ite funkcije, jer je X = R nf 0 g .) 0 Na crte zima dolje p su grafovi op c ih potencija f : X ! R za r 2 f1; 2; 3 ; 0; r p p 1 1 1 1; 2; 1 ; ; ; ; 2 ; 3 ; 2 g . Pritom je X = X = X3 = X 1 = R , 1 2 2 3 2 3 3 p p X0 = X1 = X2 = X 1 = R r f 0g, X 1 = X 2 = X 3 = [0; i.
3 2
r= 2
Y
1 -1
r=3
r= 2
Y
r= 1 r= 0 1 r=-2 r=-1 O -1 r=-2
r=-1
-1 r= 3
Y
1
1 r= _ 2
r= 3 r= 2
1 r= _ 3
-1
O
-1
O
1
Primijetimo da za svaku op cu potenciju f : Xr ! R postoji podskup Ar Xr na kojemu je f injektivna. Tada je su zenje f jAr : Ar ! f [Ar ] bijektivno pa postoji pripadna inverzna funkcija. Teorem 2.1.1 Inverzna funkcija op ce potencije je opet op ca potencija. 1 r 1 r Preciznije, ako je f (x) = x onda je f (y ) = y , kad god ti izrazi maju smisla. Dokaz. (f 1f )(x) = f 1(f (x)) = f 1 (xr ) = (xr ) r = x = 1Ar (x), 1 1 x 2 Ar Xr ; (f f 1)(y ) = f (f 1(y)) = f (y r ) = (y r )r = y = 1f[ Ar ](y ), y 2 f [Ar ] R . Napomena 2.1.1 Budu ci da promatramo funkcije iz R u R , smijemo, a i uobi cajilo se, ozna cavati varijable x i y od f i f 1 (redom) istim slovom x. Dakle, umjesto f 1(y) ubudu ce cemo pisati f 1 (x).
1
54
Primjer 2.1.10 (a) Za r = 1 je f (x) = x1 = x = 1 R (x) = f 1(x), tj. f = f 1 = 1 R . 1 p (b) Za r = 2 je f (x) = x2, a f 1(x) = x 2 x c im je x 0. p 1 3 1 3 (c) Za r = 3 je f (x) = x , a f (x) = x3 x za svaki x 2 R. Na koncu, primijetimo da je, za svaki r 6= 0, pripadna op ca poten2k cija neomeena funcija, te da je parna za svaki r = 2n , a neparna za 1 2k 1 svaki r = 2n1 , gdje su n 2 N , k 2 Z . (U drugomu slu caju, kao i za svaki iracionalni eksponent, pripadna op ca potencija je nenegativna, dakle, i omeena odozdol.) Neka citatelj za vje zbu odredi koje su op ce potencije strogo uzlazne, a koje strogo silazne funkcije. (iii) Eksponencijalna funkcija. Sjetimo se da je potencija ax, u kojoj je baza a 2 R + unaprijed odabrana i nepromjenjiva, dobro denirana za svaki x 2 R . (v. 1.4.4). Pritom je 1x = 1 za svaki x. Odabravi, dakle, bilo koji a > 0 i a 6= 1, tako dobivamo eksponencijalnu funkciju (s bazom a) expa : R ! R , expa (x) = ax. Primijetimo da je exp a[R ] R + i expa (0) = a0 = 1. Najva znija svojstva ove funkcije su dana Teoremom 1.4.13 (Tamo navedena svojstva za x = m n 2 Q vrijede i za sve x 2 R .) Posebice, eksponencijalna funkcija je strogo uzlazna cim je a > 1, a strogo silazna cim je 0 < a < 1. To povla ci da je (svaka) eksponencijalna funkcija injektivna, odnosno, da je njezino su zenje f : R ! expa [R ], f (x) = expa(x), bijekcija. Posobno su u primjeni va zne eksponencijalne funkcije s bazama 10 - dekadska i e ( 2; 718281828 - transcendentan broj, v. Primjer 2.2.7) - prirodna. Na sljede cemu crte zu su grafovi eksponencijalnih funkcija s bazama 2 , 10, i 1 2. 1 x Budu ci da je ( a ) = ax, to su grafovi eksponencijalnih funkcija exp 1 i exp a a simetri cni s obzirom na Y -os. Uo cimo i to da je eksponencijalna funkcija neomeena (premda je omeena odozdol). _ Y a= 1 a= 2 2
a= 10 2 1
(iv) Logaritamska funkcija. U (iii) smo zaklju cili da je funkcija f : R ! expa [R ], f (x) = expa (x), bijektivna. Postoji, dakle, njoj inverzna funkcija f 1 : expa [R ] ! R , koju nazivamo logaritamskom funkcijom (po bazi a) i ozna cujemo s f 1 loga , odnosno, f 1(x) loga x. Prema tomu, za svaku bazu a je loga 1 = 0 i vrijedi: (8x 2 R ) (log a exp a)(x) = log a(ax) = x; (8x 2 R +) (expa loga )(x) = aloga x = x. Odatle dobivamo (1) logb x = log1a b log a x, odnosno (za x = a),
55
1 (2) log b a = log . ab Navedimo jo nekoliko svojstava logaritamske funkcije: (3) (8x; y 2 R + ) log a(xy ) = log a x + log a y ; (4) (8x; y 2 R + ) log a( x y ) = log a x loga y; (3) (8x 2 R + )(8y 2 R ) loga (xy) = y loga x. Na sljede cem crte zu su grafovi logaritamskih funkcija po bazama 2, 10 i 1 2. Y a= 2
a=10 1
-1
X _ a= 1
2
U slu caju a = 10 uobi cajilo se zapis pripadne logaritamske funkcije x 7! log10 x (inverzne funkcije od x 7! exp10 x = 10x) skratiti na lg x (ponegdje log x). To je tzv. Briggsov ili dekadski logaritam. Radi ceste prakti cne uporabe ova se funkcija zadaje i tabli cno (v. npr. srednjokolski priru cnik Logaritamske tablice). Veliku va znost imaju i tzv. prirodni logaritmi, tj. vrijednosti loge x logaritamske funkcije po bazi e (inverzne funkcije od x 7! expe x = ex). Njezin standardni (kra ci) zapis jest x 7! ln x (logaritam naturalis). Po formuli (1) dobivamo lg x ln x ln x = ; lg x = i ln 10 = (lg e)1 ( 2; 302585): lg e ln 10 O cigledno je lg x > ln x cim je 0 < x < 1 , a lg x < ln x cim je x > 1. Napokon, primijetimo da se op ca potencija x 7! xr mo ze dobiti komponiranjem logaritamske i eksponencijalne funkcije i mno zidbe konstantom, tj. xr = ar loga x . Posebice, xr = 10r lg x = er ln x. (v) Trigonometrijske funkcije. Promatrajmo u pravokutnoj koordinatnoj ravnini (O; i; j ) sredinju jedini cnu kr znicu K x2 + y2 = 1. Y
1 sinx T x=(cos x,sinx) x
X
-1 O -1 cos x A=(1,0)
Ozna cimo to cku (1 ; 0) na K slovom A. Za svaku to cku T na K neka AT ozna cuje pripadni kru zni luk (od A do T na K u geometrijski pozitivnom smjeru). Jasno je da se svakom realnom broju x 2 [0; 2 i mo ze pridijeliti
y
to cno jedna to cka Tx na toj kru znici tako da lu cna duljina l(ATx) bude jednaka x. Dakle, Tx ozna cuje kraj namotanoga od A na kru znicu K segmenta [0; x]. Ako je x 2 [2; i, onda mu na isti na cin pridijelimo to cku Tx na K namataju ci segment segment [0; x] (vie puta) na tu kru znicu. Napokon, ako je x 2 h; 0 i postupimo na isti na cin namataju ci od to cke
56
A na K segment [0; x] u geometrijski negativnom smjeru. O cito je da ce biti Tx0 = Tx onda i samo onda kad je x0 = x + k 2 , k 2 Z . Ozna cuju ci koordinate toc ke T s (cos x; sin x ) , dobivamo dvije periodi c ne funkcije ( P = x 0 2 ): sin : R ! R (sinus), x 7! sin x; cos : R ! R (kosinus), x 7! cos x. Grafovi su im na crte zu dolje. Primijetimo da je sin[R ] = [1 ; 1] = cos[R ]. G ctg Y Gctg Y
1
Gsin
Gsin
Gcos
Gcos
G tg Gtg Funkcije sin i cos su, dakle, omeene i po dijelovima monotone. Primijetimo jo da je sin neparna, a cos parna funkcija.
Pomo cu sin i cos cemo denirati jo dvije trigonometrijske funkcije: x tan : Xtan ! R (tangens), tan x = sin cos x ; x cot : Xcot ! R (kotangens), cot x = cos sin x , gdje je Xtan = R nf x j cos x = 0g = R nf(2k 1) 2 j k 2 Z g, a Xcot = R nfx j sin x = 0g = R nfk j k 2 Z g . (Ponegdje se u knjigama funkcija tan zapisuje kao tg, a funkcija cot kao ctg.) Lako se provjeri da su funkcije tan i cot neomeene i periodic ne s osnovnim periodom P0 = . Nadalje, obje te funkcije su neparne, a nije teko dokazati da je tan po dijelovima strogo uzlazna, a cot po dijelovima strogo silazna funkcija. Pripadni T grafovi su na 1 , x 2 X crtez u gore. Primijetimo da je cot x = (tan x ) Xcot . (Pomo cu tan 1 1 (cos x) i (sin x) se mogu denirati jo dvije trigonometrijske funkcije sekans i kosekans - u to ovdje ne cemo ulaziti.) Trigonometrijske funkcije su meusobno povezane mnogim algebarskim relacijama ( citatelju poznatima iz srednje kole), primjerice,q sin2 x + cos2 x = 1, sin 2x = 2 sin x cos x, cos 2 x =
1cos x 2 2 cos2 x sin2 x, tan x cuju 2 = 1+cos x i dr. (Pritom sin , cos , ne ozna odgovaraju ce funkcijske kompozicije sin sin, cos cos, nego potencije; 2 tj. sin x (sin x)2, cos2 x (cos x)2 , .) (vi) Ciklometrijske funkcije. Trigonometrijske funkcije nisu bijektivne pa, strogo sude ci, nemaju inverznih funkcija. Ipak, odgovaraju cim su zenjima njihovih domena i kodomena mogu ce je posti ci bijektivnost pripadnih restrikcija, koje onda doputaju invertiranje, pa u tomu smislu govorimo o inverznim funkcijama trigonometrijskih funkcija, tj. o tzv. ciklometrijskim ili arkus-funkcijama (ciclus = kru znica, arcus = luk). : [ ; ] ! R koje je, po deniNajprije promatrajmo su zenje sin j[ 2 2 2;2] ciji, injektivna funkcija sa slikom sin[[ 2 ; 2 ]] = [1 ; 1]. Stoga je funkcija S : [ 2 ; 2 ] ! [1 ; 1], S (x ) = sin x , bijektivna, pa postoji inverzna joj funkcija S 1 ArcS : [1 ; 1] ! [ 2 ; 2 ]. Napokon, proirenjem inkluzijom
57
kodomene na cijeli R , inverznom funkcijom polazne funkcije sin smatramo funkciju arkus-sinus, arcsin : [1; 1] ! R , arcsin x = ArcS(x). Sasvim sli cno, polaze ci od funkcije cos, dolazimo da bijekcije C : [0; ] ! [1; 1], C(x) = cos x. Njezina inverzna funkcija jest C1 ArcC : [1; 1] ! [0 ; ]. Sada inverznom funkcijom od cos smatramo funkciju arkus-kosinus, arccos : [1; 1] ! R , arccos x = ArcC(x). Pripadni grafovi su na sljede cemu crte zu.
Y
Garccos
/2 1
Garcsin
O 1
/2
- Primijetimo da je su zenje tangensa na 2 ; 2 Xtan bijekcija. Slijedi da funkcija T tan jh ; i : ; 2 2 ! R , T (x) = tan x, ima inverznu 2 2 1 funkciju T ArcT : R ! 2 ; ci inkluzijom kodomenu na 2 . Proiruju R , inverznom funkcijom od tan smatramo funkciju arkus-tangens, arctan : R ! R , arctan x = ArcT(x). Na sli can na cin, polaze ci od funkcije cot, dolazimo do bijekcije Ct cot jh0;i : 1 h0; i ! R , Ct(x) = cot x. Njezina je inverzna funkcija Ct ArcCt : R ! h0; i. Sada inverznom funkcijom polazne funkcije cot smatramo funkciju arkus-kotangens, arccot : R ! R , arccot x = ArcCt(x). Pripadni grafovi su na ovomu crte zu. Y Garccot
/2
X Garctan O
/2
Uo cimo da su sve ciklometrijske funkcije omeene. Osim toga, arcsin i arctan su strogo uzlazne, a arccos i arccot strogo silazne funkcije. Sli cno trigonometrijskima i ciklometrijske funkcije su meuovisne (vode ci rac una o pripadnim domenama). Tako dobivamo p p 1x2 2 = arctan p x arcsin x = arccos x = arccos 1 x = arccot 2 x 1x 2 i dr. Denicija 2.1.5 Osnovnim elementarnim funkcijama smatramo sve funkcije to smo ih denirali pod (i), (ii), (iii), (iv), (v) i (vi):
58
2.1.4
Razredba elementarnih funkcija
Denicija 2.1.6 Elementarnom funkcijom smatramo svaku funkciju koja se mo ze konstruirati od osnovnih elementarnih funkcija i njihovih su zenja primijenjuju ci (kona cno puta ) zbrajanje, oduzimanje, mno zenje, dijeljenje i funkcijsko komponiranje. Pritom se osnovne rac unske operacije na realnim funkcijama f; g : X ! R deniraju na prirodni na cin: (1) (f + g )(x) = f (x) + g (x); (2) (f g )(x) = f (x) g (x); (3) (f g)(x) = f (x) g(x); f f (x) (4) ( )(x) = cim je g (x) 6= 0. g g (x) p 2 Primjer 2.1.11 Funkcija f : [0; i ! R , f (x) = 3 x 2 sin 4 x + 1, jest elementarna, jer je f = (f1 (f2 f3 )) (f 4 f5) + f6, gdje su f1 = exp3, f 2 = kvadriranje (op ca potencija x 7! x2), f3 = c2 (konstanta u 2 ), f4 = sin, f 5 = 1 cetvrto korjenovanje (op ca potencija x 7! x 4 ), f6 = c1 (konstanta u 1). Skup svih elementarnih funkcija se obi cno dijeli S na ove podskupove: (i) Polinomi. Polinom (n-toga stupnja, n 2 N f 0g) smo denirali u 1.4.4 kao funkciju p : R ! R , p(x) = an xn + + a1 x + a0, pri c emu su a0 ; a1; ; an 2 R i an 6= 0 cim je n 2 N . (Primijetimo da je p = ca0 konstantna funkcija u a0 cim je n = 0.) (ii) Racionalne funkcije. Re ci cemo da je f : X ! R , X R , racionalna funkcija ako je p(x) f (x) = ; q(x) pri cemu su p i q polinomi. Pritom je, dakako, X = R nf x j q(x) = 0 g, to je komplement nekoga kona cnog podskupa od R . Cesto se to cke u kojima racionalna funkcija f nije denirana, tj. nulto cke od q, nazivaju polovima od f . Ako oba polinoma p i q imaju racionalne koecijente, onda ka zemo p da je f = q racinalna funkcija s racionalnim koecijentima. Ako je polinom p stupnja n, polinom q stupnja m i n m, onda polinomskim dijeljenjem p : q dobivamo da je pripadna racionalna funkcija f = p q zbroj nekoga polinoma s (stupnja n m) i prave racionalne funkcije r u smislu q da je stupanj k polinoma r manji od m, k < m. Oc igledna je c injenica da svaki polinom jest racionalna funkcija. (iii) Algebarske funkcije. Elementarne funkcije koje se mogu dobiti komponiranjem op cih potencija s racionalnim eksponentima i racionalnih funkcija s racionalnim koecijentima nazivamo algebarskim . r funkcijama 5 2 x +1 Primjerice, f : X ! R ; X R ; f (x) = 4 2x ; jest algebarska 35x p p funkcije, dok g1;2 : R ! R ; g1(x) = (x4 + 7) 2 ; g2 (x) = 3x + 2 ; to nisu.
59
O cito je da su racionalne funkcije s racionalnim koecijentima ujedno algebarske funkcije. Algebarske funkcije koje nisu racionalne nazivamo iracionalnim funkcijama . (iv) Transcendentne funkcije. Elementarne funkcije koje nisu algebarske nazivamo transcendentnima. Prema tomu, meu ove se ubrajaju sve eksponencijalne, logaritamske, trigonometrijske i ciklometrijske, kao i ve cina racionalnih funkcija (sve one kojima je neki koecijent iracionalan). Va zne transcendentne funkcije jesu i tzv. hiperbolne funkcije, koje se dobiju pomo cu prirodne eksponencijalne funkcije kako slijedi: x e x sinh : R ! R , sinh x = e , (sinus hiperbolni); 2 ex +ex cosh : R ! R , cosh x = 2 , (kosinus hiperbolni); sinh x tanh : R ! R , tanh x = cosh x , (tangens hiperbolni); x coth : R nf0 g ! R , coth x = cosh sinh x , (kotangens hiperbolni). (Ponegdje su njihove oznake sh, ch, th i cth redom.) Nazivi ukazuju na neku svezu s trigonometrijskim funkcijama. Ona se o cituje u relacijama to meusobno povezuju hiperbolne funkcije (koje su vrlo sli cne - dualne onima to meusobno povezuju trigonometrijske funkcije). Primjerice, coth x = (tanh x)1, cosh2 xq sinh2 x = 1 , sinh 2x = 2 sinh x cosh x, cosh 2x = sinh2 x+
cosh x1 2 2 cosh2 x, tanh x cuju po2 = cosh x+1 i dr. (I ovdje cosh , sinh , ozna tenciranje, a ne funkcijsko komponiranje!) Grafovi hiperbolnih funkcija su na crte zima dolje. Y Gcth Gch Y
1 1
Gth O X Gcth
O
-1
Gsh
Primijetimo da su funkcije sinh, cosh i coth neome ene, dok je tanh omeena funkcija. (cosh jest omeena odozdol, jer je ve ca ili jednaka od c 1.) Nadalje, cosh je parna, a sinh, tanh i coth su neparne funkcije. Pogledajmo sada to se mo ze re ci o invertiranju hiperbolnih funkcija, koje daje tzv. area-funkcije. Lako se provjeri da je funkcija sinh : R ! R bijekcija pa postoji inverzna joj funkcija (sinh)1 arsh : R ! R (area-sinus hiperbolni). Funkcija cosh nije injektivna, ali jest injektivno njezino suz enje cosh j[0;i : [0 ; i ! R i pritom je cosh[[0; i] = cosh R = [1; i. Tada je funkcija Ch : 1 [0 ; i ! [1 ; i, Ch(x) = cosh x, bijekcija s inverznom funkcijom Ch : [1 ; i ! [0 ; i. Sada inverznom funkcijom od cosh smatramo proirenje inkluzijom 1 od Ch na kodomenu R , tj. 1 arch : [1; i ! R , arch(x) = Ch (x) (area-kosinus hiperbolni). Funkcije tanh i coth su injektivne sa slikama tanh[R ] = h1; 1 i i coth[R nf0 g] = S R n[1 ; 1] = h; 1 i h1; i. Prema tomu, funkcije Th : R ! h1; 1 i, Th(x) =
60
S tanh x, i Cth : R nf0g ! h; 1i h1; i, Cth(x) = coth x, jesu bijekcije. In1 veznu funkciju Th smatramo inverznom funkcijom od tanh i piemo: 1 arth : h1 ; 1i ! R , arth(x) = Th (x), (area-tangens hiperbolni). S 1 Inverznu funkciju Cth : h; 1i h1 ; i ! R nf0g proirujemo inkluzijom kodomene do inverzne funkcije od coth stavljaju ci S 1 arcth : h; 1i h1; i ! R , arcth(x) = Cth (x), (area-kotangens hiperbolni). Pripadni grafovi su na crte zima: Y Y
Garch O
1 -1
Garcth O
1
Garcth Gar th
Garsh
Primijetimo da area-funkcije nisu omeene (premda je arch nenegativna, pa je omeena odozdol). Nadalje, arsh , arth i arcth su neparne funkcije. I area-funkcije su meusobno povezane odgovaraju cim relacijama: p 2 p x x 2 arsh(x) = arch x + 1 = arth px2 +1 = arcth x+1 (+ za x > 0, a za x < 0) i dr. Budu ci da su hiperbolne funkcije denirane pomo cu prirodne eksponencijalne funkcije, treba o cekivati da area-funkcije doputaju analiti cke zapise pomo cu prirodne logaritamske funkcije. Zaista, lako je izvesti sljede c e sveze: p p arsh(x) = ln(x + x2 + 1), x 2 R ; arch(x) = ln(x+ x2 1), x 2 [1; i; 1+x 1 x+1 arth(x) = 1 2 ln 1x , x 2 h1; 1i; arcth(x) = 2 ln x1 , x 2 R n [ 1; 1].
2.1.5
Vje zbe
1. Odrediti funkciju f : X ! R , X R , implicitno zadanu jednad zbom lg(x 1) + lg(y + 1) 1 = 0: 2. Odrediti funkciju f : X ! R , X R , f (x) = y , parametarski zadanu t e t jednad zbama x = e + y = t + et ; t 2 R : 2 ; 3. Odrediti denicijsko podru cje X R funkcije f : X ! R zadane izrazom: x 24+lg( x) +1 (a) f (x) = 1+px2 4 ; (b) f (x) = ln arcsin x 5x : 4. Provjeriti bijektivnost i odrediti inverznu funkciju od p p p p 3 3 2 f : R ! R ; f (x) = x + 1 + x + x 1 + x2: 5. Odrediti denicijsko podru funkcija p p cje X R i dokazati da je realna x (a) x 7! 5 (x 1)2 + 5 (x + 1)2 parna; (b) x 7! loga 1+ 1x neparna. Nadalje, dokazati da je funkcija x 7! g1 (x) = f (x) + f (x) parna, a funkcija x 7! g2 (x) = f (x) f (x) neparna, za svaku funkciju f deniranu na simetri cnom skupu X R . Na temelju toga dokazati da je svaka funkcija f : X ! R , X R simetri can, zbroj neke parne i neke neparne funkcije.
2.2. KONVERGENCIJA NIZOVA I REDOVA
61
1 6. (a) Dokazati da je funkcija x 7! sin x + 1 cna i 2 sin 2x + 3 sin 3x periodi odrediti joj osnovni period. 1+f (xa) (b) Ako za funkciju f : X ! R vrijedi f (x) = 1f (xa) , x 2 X (a je bilo koja konstanta), dokazati da je f periodi cna funkcija. + 7. Neka je f : R ! R uzlazna funkcija. (a) Dokazati da je funkcija g : R ! R , g(x) = f (x2n ), n 2 N , silazna na R i uzlazna na R + ; (b) Mo ze li se to zaklju citi o monotonosti funkcije x 7! h(x) = f (x2n+1 ); n2N? 8. To cnom ra clambom na osnovne elementarne funkcije, dokazati da je 2 funkcija f : X ! R , X R , f (x) = 1 + arctan 5(3x+1) , elementarna.
2.2
KONVERGENCIJA REALNIH NIZOVA I REDOVA
Konvergencija je jedan od temeljnih pojmova u matemati ckoj analizi. Primjerice, neke od osnovnih elementarnih funkcija (trigonometrijske) mogu ce je sasvim korektno denirati tek kad se strogo zasnuje konvergencija realnih redova. Osim toga, na dobro zasnovanoj konvergenciji je mnogo lake denirati i eksponencijalnu funkciju i, posebice, istra ziti njezina va zna svojstva. Logi cki bi, dakle, ovaj odjeljak trebao biti prvi u ovomu poglavlju. Nu, to bi onda zahtijevalo druga ciji temeljni teorijski pristup, koji bi bio preop cenit za nau kona cnu svrhu.
2.2.1
Niz realnih brojeva
Denicija 2.2.1 Svaku funkciju deniranu na skupu prirodnih brojeva, a : N ! Y , nazivamo nizom (u skupu Y ). Vrijednost a(n) 2 Y , n 2 N , ozna cujemo s an i nazivamo n- tim clanom toga niza. Uobi cajilo se i sam niz ozna citi s (an) ili, ponekad, s a1; a2 ; ; an ; . U slu caju Y = R govorimo o nizu realnih brojeva (ili o realnom nizu ) (an ). Va zno je imati na umu bitnu razliku izmeu niza (an) u skupu Y , tj. funkcije a : N ! Y , od skupa svih njegovih vrijednosti fan j n 2 N g, tj. slike a[N ] Y ! Primjer 2.2.1 Ispiimo nekoliko prvih clanova realnoga niza (an ), pri cemu je: 1n 2n, n 3 , nneparan n2 n (a) an = 2n+1 ; (b) an = ; (c) an = p . 1 , n paran 11 , n 4 n 4 9 1 4 9 16 25 (a) a1 = 1 3 , a2 = 5 , a3 = 7 itd. ili 3 ; 5 ; 7 ; 9 ; 11 ; ; 1 2 2 1 3 1 (b) a1 = 0, a2 = 2 , a3 = 3 , a4 = 1 itd. ili 0; 1 ; 2; 3; 4; 5; 6; p 4 p p (c) a1 = 2 , a2 = 4 , a3 = 6, a4 = 11 = a5 = itd. ili 2; 4; 6; 11; 11; :
62
Pod (c) je dan primjer tzv. stacionarnog niza, tj. niza (an ) za koji vrijedi: (9r 2 R )(9n0 2 N )(8n 2 N ) n n0 ) an = r: Denicija 2.2.2 Re ci cemo da je niz realnih brojeva (an ) uzlazan ili rastu ci (silazan ili (o )padaju ci, monoton, strogo uzlazan, strogo silazan, strogo monoton ) cim je takva pripadna funkcija a : N ! R . Sljede ci teorem je izravna posljedica prethodne denicije. Teorem 2.2.1 Da bi realni niz (an) bio uzlazan (silazan, strogo uzlazan, strogo silazan ) nu zno je i dovoljno da je, za svaki n 2 N , an an+1 (an an+1 , an < an+1 , an > an+1).
n n Primjer 2.2.2 Niz (an), an = 10 , je strogo silazan, jer je an = 10 > n+1 10 = an+1 za svaki n 2 N . +n Primjer 2.2.3 Niz (an ), an = ( 1) , nije monoton, jer je, primjerice, n 3 2 a1 = 0 < 2 = a2 > 3 = a3 . Zadr zavaju ci se jo malo na ovomu primjeru, prika zimo nekoliko clanova toga niza na brojevnom pravcu: a1 a3 a5 a7... a6 a 4 a2
n
0.4 0.6 0.8 1.2 1.4 1.6 2 0 1 Primije cujemo da se oni sve vie pribli zavaju broju 1 kako se n pove cava. Odaberemo li, naime, bilo koju (kako god malu) -okolinu od 1 u R , tj. simetri cni interval h1 ; 1 + i, > 0 , u njoj ce se na ci skoro svi (tj. svi osim kona cno mnogo njih) clanovi promatranoga niza (an). Ako je npr. = 0; 2, radi se o okolini h0; 8; 1; 2i izvan koje su a1; ; a5, a u njoj su svi c lanovi an za koje je n 6. Zaista, u tomu sluc aju mora biti ( 1) n+n 1 ci broj > 0 , tj. 1 < 0; 2, tj. n < 0; 2 , dakle n > 5. Smanjuju n okolinu, pove cava se broj onih canova an to su izvan te okoline, ali, ma kako malen bio taj , izvan nje ih je uvijek samo kona cno mnogo. Ovaj primjer motivira sljede cu deniciju:
Denicija 2.2.3 Re ci cemo da je to cka a0 2 R grani cna vrijednost (ili limes ) realnog niza (an), ako je ispunjen ovaj uvjet: (8 > 0)(9n0 2 N )(8n 2 N ) n n0 ) jan a0j < : Ovo cemo skra ceno zapisivati kao (an) ! a0 . Primjer 2.2.4 (a) Svaki stacionarni niz (an), an = a0 cim je n n0, ima grani cnu vrijednost a0. c (b) Poka zimo da niz ( n ), za ma koji c 2 R , ima za grani cnu vrijednost c 0 2 R , tj. ( n ) ! 0! Uzmimo bilo koji > 0. Treba odrediti broj n0 2 N (ovisan o ) koji ce udovoljiti uvjetu iz Denicije 3.2.3. Promatrajmo nejednac kost jan a0 j < , koja bi u ovomu primjeru trebala biti j n 0j < , tj.

jcj n
63
j < . To povla ci da treba biti n > jc , to je, po Arhimedovu aksiomu j (v. Teorem 1.4.8), mogu ce: Odaberemo li, dakle, n0 = [ jc ] + 1 (v. Primjer 3.1.9)), denicijskom uvjetu ce biti udovoljeno.
Teorem 2.2.2 Svaki realni niz (an ) doputa najvie jednu grani cnu vrijednost.
00 Dokaz. Pretpostavimo protivno, tj. da vrijedi (an ) ! a0 0, (an) ! a0 00 a0 j j a 00 0 0 0 i a0 > 0, pa su U 0 = ha0 0 6= a0 . Tada je broj = 0 ; a0 + i i 2 00 00 00 0 00 U = ha0 ; a0 + i disjunktne -okoline od a0 i a0 redom. Po deniciji bi svaka od okolina U 0 i U 00 trebala sadr zavati skoro sve clanove promatranoga niza (an ), to je protuslovlje.
Denicija 2.2.4 Za niz koji ima grani cnu vrijednost ka zemo da konvergira (ili te zi ) prema toj vrijednosti, odnosno, da je konvergentan. U protivnom, ka zemo da niz divergira ili da je divergentan. Cim niz (an ) konvergira prema broju a0, tj. (an) ! a0, Teorem 2.2.2 (limesova jedinstvenost) doputa to zapisati kao (operativnu) jednakost lim(an) = a0. Uvedimo nazive i zapise i za dva posebna sluc aja divergentnih nizova. Prvo, ako za realni niz (an) vrijedi (8r 2 R + )(9n0 2 N )(8n 2 N ) n n0 ) an > r; re ci cemo da (an) divergira prema plus beskona cnom i pisati (an ) ! +1 ili lim(an ) = +1. Drugo, ako za realni niz (an ) vrijedi (8r 2 R )(9n0 2 N )(8n 2 N ) n n0 ) an < r; re ci cemo da (an ) divergira prema minus beskona cnom i pisati (an) ! 1 ili lim(an ) = 1. Primjerice, nizovi (n), (3n 5) i (n2 1) divergiraju prema +1, dok nizovi (n), (3n + 5), i (n2 + 1) divergiraju prema 1. (Pozor! +1 i 1 su samo oznake. To nisu realni brojevi. Mogu ce S je, meutim, proiriti R do skupa R = R f1; +1g stavljaju ci 1 < x < +1, za svaki x 2 R , i proiruju ci odgovaraju cu algebarsku strukturu sa R na R ovako: x + (1) = 1 = (1) + x, (1) + (1) = 1, (+1)+(+1) = +1; x (1) = 1 = (1)x za x < 0, x (1) = 1 = (1) x za x > 0, (1) (1) = +1 = (+1) (+1), (1) (+1) = 1 = (+1) (1); zbrojevi (1) + (+1) i (+1) +(1), kao i umnoci 0 (1) i (1) 0 se ne mogu jednozna cno denirati. Za upravo promatrane nizove bi se sada moglo re ci da konvergiraju proirenomu skupu realnih brojeva R .) Denicija 2.2.5 Neka je (an) realni niz. Re ci cemo da je to cka r 2 R gomilite od (an), ako svaka okolina od r sadr zi beskonac no mnogo c lanova toga niza. Simboli cki se taj uvjet zapisuje ovako: (8 > 0)(8n 2 N )(9n0 2 N ) n0 n ^ jan0 rj < :
64
Primijetimo da je, za svaki konvergentni niz, njegova grani cna vrijednost ujedno njegovo jedino gomilite, dok obratno ne vrijedi. Primjer 2.2.5 Promatrajmo niz (an), an = n(1 (1)n ). Uo cimo da je an = 2n cim je n neparan, a an = 0 cim je n paran, tj. (an) = 2; 0; 6 ; 0; 10; 0; . O cigledno je da niz (an ) divergira premda ima to cno jedno gomilite r = 0. Denicija 2.2.6 Podnizom realnog niza (an ), tj. funkcije a : N ! R , smatramo svaku kompoziciju a n : N ! R , pri cemu je n : N ! N strogo uzlazna funkcija (niz u N ): Primijetimo da je podniz realnog niza opet realni niz. Op cenito, k-ti clan promatranoga podniza je realni broj (a n)(k) = a(n(k)) an(k ) , k 2 N . Uobic ajilo se an(k ) zapisivati kao ank , a sam podniz kao (ank ). U Primjeru 2.2.5 je npr. jedan podniz (ank ) = 2; 6 ; 10 ; 14 ; , koji divergira prema +1 (strogo uzlazna funkcija je n : N ! N , n(k) nk = 2k 1). Uo cimo da taj niz ima i konstantni, dakle konvergentni, podniz (amk ) = 0; 0; 0 ; (strogo uzlazna funkcija je m : N ! N , m(k) = 2k).
1) n Primjer 2.2.6 Promatrajmo realni niz (an), an = ( n+1 . Tada je an = n n n+1 cim je n = 2 k1 (neparan), a an = n+1 cim je n = 2k (paran). Prema tomu, ovaj niz ima barem dva (po clanovima komplementarna) konvergentna 1 2k podniza: (a2k 1 ) = ( 2k 2k ) ! 1 i (a2k ) = ( 2k+1 ) ! 1 . Primijetimo da su to cke 1 i 1 gomilita od (an ) koji divergira.
n
2.2.2
Svojstva konvergentnih (pod)nizova
Teorem 2.2.3 Ako realni niz (an ) konvergira onda je omeen. Dokaz. Neka je lim(an ) = a0. Tada postoji postoji n0 2 N takav da je fan j n n0g ha0 1; a0 + 1i. Neka je b = maxfjan a0jS j n 2 f1 ; ; n0 1gg i c = maxf1; bg. Tada je a[N ] = fa1 ; ; an0 1 g fan j n n0g [a0 c; a0 + c], pa je funkcija a : N ! R , tj. jest (an) omeen. Teorem 2.2.4 Realni niz (an) ima gomilite r onda i samo onda, ako postoji podniz (ank ) koji konvergira prema r. Dokaz. Neka je r gomilite od (an). Tra zeni podniz cemo konstruirati indukcijom. Za k = 1 neka je clan an1 2 hr 1; r + 1 i. (U Deniciji 2.2.5 uzmimo = 1 i n = 1, pa takav n1 n0 1 postoji.) Pretpostavimo 1 da postoje prirodni brojevi n1 < < nk za koje je ani 2 r 1 i; r + i 1 za svaki i 2 [1; k]N . Po Deniciji 2.2.5, za = k+1 i n = nk + 1, postoji D E 0 1 ;r+ 1 n nk +1 nk + 1 > nk takav da je ank +1 2 r k+1 k+1 . Time smo konstruirali podniz (ank ) za koji je o cito lim(ank ) = r. Obratno, neka
65
je (an) realni niz s konvergentnim podnizom (ank ) ! r. Uzmimo bilo koje > 0 i n 2 N . Budu ci da postoji k0 2 N takav da je ank 2 hr ; r + i cim je k k0, to biraju ci n0 = nk n (vrijednosti nk strogo rastu cim indeksi k rastu) dobivamo an0 2 hr ; r + i. Dakle, niz (an) ima za gomilite to cku r. Korolar 2.2.1 Neka su (an) niz u R i a0 2 R . Tada je lim(an) = a0 toc no onda kad je, za svaki podniz (ank ), lim(ank ) = a0. Posebice, ako dva komplementarna podniza (ank ) i (an; n 6= nk ) od (an ) konvergiraju prema istoj grani cnoj vrijednosti a0, onda i niz (an) konvergira prema a0 . Dokaz. Dovoljnost je o cigledna (uzmimo nk = k), a nu znost vrijedi po Teoremu 2.2.2 i Teoremu 2.2.4. Dodatna tvrdnja je o cita posljedica Denicija 2.2.3 i 2.2.4 i Teorema 2.2.2. Teorem 2.2.5 Svaki realni niz (an ) ima monotoni podniz. Dokaz. Neka je N = fn j n n0 ) an an0 g N . Skup N je ili beskona can ili kona can. Ako je N beskona can, mogu ce je odabrati strogo uzlazni niz (nk) u N , tj. nk < nk+1 za svaki k 2 N . Tada je, po deniciji od N , ank ank +1 za svaki k 2 N , pa je pripadni podniz (ank ) uzlazan. Ako je skup N kona can, onda postoji n1 2 N , f n1 g > N . Odaberimo neki n2 2 N takav da je n2 > n1 i an2 < an1 . (Takav n2 postoji; u protivnom bi slijedilo n1 2 N -to nije!) Jasno je da n2 2 = N . Nastavljaju ci induktivno, dobivamo nk < nk+1 2 = N za svaki k 2 N , tj. strogo uzlazni niz (nk) u N n N . Njemu tada odgovara ank > ank +1 za svaki k 2 N , tj. strogo silazni podniz (ank ). Teorem 2.2.6 Ako je realni niz monoton i omeen onda konvergira. Potpunije, ako je (an) silazan i omeen odozdol onda je lim(an) = inf a[N ], a ako je (bn ) uzlazan i omeen odozgor onda je lim(bn) = sup b[N ]. Dokaz. Promatrajmo prvi slu caj, tj. niz a1 a2 an c u R . Tada postoji a0 inf a[ N ] 2 R (v. Teorem 1.4.7), pa je a0 an za svaki n 2 N . Nadalje, za svaki > 0 postoji neki n0 2 N takav da je a0 + > an0 , tj. a0 > an0 . Budu ci da je niz (an) silazan, to je a0 an an0 < an0 + c im je n n . Prema tomu, n n0 povlac i an < a0 < an + , tj. 0 jan a0 j < , pa je lim(an) = a0 inf a[N ]. Posve sli cno se dokazuje drugi slu caj. Korolar 2.2.2 (Bolzano-Weierstrassov teorem) Svaki omeeni niz realnih brojeva (an) ima konvergentni podniz (odnosno, ima gomilite). Dokaz. Neka je niz (an ) u R omeen. Po Teoremu 3.2.5, (an) ima neki monotoni podniz (ank ). Budu ci da se omeenost cuva, to je podniz (ank ) omeen i monoton, pa po Teoremu 2.2.6 i konvergira.
66
Primjer 2.2.7 (Broj e.) Neka je (an ) niz u R zadan pravilom 1 )n. an = (1 + n Dokazat cemo da je ovaj niz strogo uzlazan i omeen odozgor pa, po Teoremu 3.2.6, konvergira. Vidjet cemo da je njegova grani cna vrijednost n) e, 2 ; 71828 < e < 2; 71829. lim((1 + 1 ) n (Mo ze se pokazati da je broj e iracionalan; tovie, e je transcendentan broj, no dokazati tu tvrdnju vrlo je netrivijalno.) Broj e ima nezaobilaznu ulogu u matemati ckoj analizi (v. npr. 3.1.3, (iii) i (iv)). Poka zimo najprije da je 1 n niz ((1 + n ) ) omeen odozgor. Po binomnoj formuli (v. Teorem 1.4.14) je, za svaki n 2 N , n n P P 1 n nk k 1 1 2 k1 (1 + n ) = (n (1 ) = 1 + k) 1 n k ! 1 (1 n )(1 n ) (1 n ) 1+ pri cemu smo iskoristili nejednakost 2k1 k! za svaki k 2 N . Da je ovaj niz strogo uzlazan proizlazi iz sljede cega: n n n +1 P P P 1 n 1 n+1 1 n+1 1 (1 + n ) = (n ) < (n+1) k = k k k nk ( n+1) k
k=0 n +1 P n+1 ( n+1)1 n +1 k k k=0 k=0 k=0 k=1 n P k=0 1 k!
1+
k=1
n P
k=1
2k 1
= 1 + 2(1 21 n ) < 3,
= (1 +
n+1 1 1 gdje smo iskoristili nejednakost (n (n+1) k za svaki par k n k ) nk k 5 4 625 iz N . Primijetimo da je a4 = ( 4 ) = 256 ' 2; 4414 , pa je 2; 4414 < e < 3. Odreenjem dovoljno male gornje mee b < 3 i dovoljno dalekog clana an, dobiva se po volji dobra racionalna pribli zna vrijednost za broj e. Po Korolaru 2.2.2 ima smisla govoriti o najmanjemu, odnosno, najve cemu gomilitu realnog niza (an). Najmanje gomilite nazivamo limesom inferiorom i ozna cujemo s lim inf(an), a najve ce - limesom superiorom, lim sup(an). O cito je lim inf(an ) lim sup(an), a lako se dokaz e da ome eni niz (an) konvergira onda i samo onda kad je lim inf(an ) = lim(an) = lim sup(an). Ako niz (an) nije omeen odozdol (odozgor), po dogovoru stavljamo lim inf(an ) = 1 (lim sup(an) = +1). Nadalje, ako (an) nije omeen odozdol i nema gomilite, a omeen je odozgor, stavljamo lim inf(an ) = lim sup(an) = 1. Sli cno, ako (an ) nije ome en odozgor i nema gomilite, a omeen je odozdol, stavljamo lim inf(an) = lim sup(an) = +1. Primjer8 2.2.8 (a) Za niz (an), < nn +1 , n = 3 k 2 1 ; n = 3k 1 ; an = k2N; n : n+1 , n = 3 k n je lim inf(an ) = 1 , a lim sup(an ) = 1. (b) Za (an), niz 1 n ; n neparan ; an = n, n paran
1 n+1, n+1 )
67
je lim inf(an) = 1, a lim sup(an) = 0. (c) Za niz (an), an = 2n, je lim inf(an) = lim sup(an) = +1 (= lim(an ) u R ), tj. niz (2n) divergira prema +1). Teorem 2.2.7 Neka realni nizovi (an), (bn ) i (cn ) udovoljavaju ovim dvama uvjetima: (i) (9n0 2 N )(8 n 2 N ) n n0 ) an cn bn ; (ii) lim(an) = a0 = lim(b n). Tada je i lim(cn ) = a0 .
00 Dokaz. Po (ii), za svaki > 0 postoje n0 0; n0 2 N takvi da je jan a0j < cim je n n0 cim je n n00 cuju ci i uvjet (i), 0, odnosno, jbn a0j < 0. Uklju 00 dobivamo da je, za svaki n maxf n0 ; n0 ; n g , a < a c b n < a0 +, 0 n n 0 0 dakle, jcn a0j < . To upravo zna ci da je lim(cn) = a0. n Primjer 2.2.9 Istra zimo konvergira li ili ne niz ( sin n ). 1 1 Budu ci da je, za svaki n 2 N R , 1 sin n 1, to je i n sin n n. 1 1 sin n Ozna cimo an = n , bn = n i c n = n , n 2 N . Po Primjeru 2.2.4(b) je lim(an) = 0 = lim(bn ). Sada po Teoremu 2.2.7 zaklju cujemo da je i sin n lim( n ) lim(cn ) = 0.
Naredni teorem jam ci dobro ponaanje grani cnih vrijednosti prema osnovnim ra cunskim operacijama. Teorem 2.2.8 Ako su (an ) i (bn ) konvergentni realni nizovi, onda je (i) lim(an bn ) = lim(an ) lim(bn ); (ii) lim(an bn) = lim(an ) lim(bn); a lim(an) (iii) lim( n ) = ; cim su svi bn 6= 0 i lim(bn ) 6= 0. bn lim(bn) (U zagradama na lijevoj strani se radi o operacijama funkcijama a; b : N ! R ; v. 1.1.4) Dokaz. Dokazati gornje tvrdnje nije trivijalno. One, zapravo, slijede iz neprekidnosti osnovnih ra cunskih operacija - o cemu ce biti rije ci u viim analizama (v. i Lemu 1.4.2). Ipak, primjerice, poka zimo dobro ponaanje realnih limesa na zbrajanje! Neka je, dakle, lim(an ) = a0 i lim(bn ) = b0. Trebamo dakazati: (8 > 0)(9 n0 2 N )(8n 2 N ) n n0 ) j(an + bn ) (a0 + b0)j < : 00 Za ma koji > 0 uzmimo 0 = 2 = 00. Tada postoje n0 0 ; n0 2 N takvi da je 0 0 00 jan a0j < cim je n n0, odnosno, jbn b 0j < cim je n n00 0 . Neka je 0 00 n0 = maxfn0; n0 g. Sada je, za svaki n n0 (v. 1.4.3), j(an + b n) (a0 + b0 )j = j(an a0) + (bn b0 )j jan a0j + jbn b0j < 0 + 00 = . Bez dokaza navodimo i dobro ponaanje konvergentnih nizova prema potenciranju. (Ono slijedi iz neprekidnosti potenciranja, o cemu ce biti rije ci u viim analizama; v. i Lemu 1.4.3)
68
Teorem 2.2.9 Neka su (an ) i (bn ) konvergentni realni nizovi i neka je pritom an > 0 za svaki n 2 N i lim(an) > 0 . Tada je lim(bn ) n lim(ab : n ) = lim(an ) Posebice, ako je niz (bn ) konstantan, tj. (b n) = (r) za neki r 2 R , onda je r lim(ar n ) = lim(an ) : Primjer 2.2.10 Istra zimo konvergira li ili ne niz (an ), ako je +b (a) an = an , a; b; c; d 2 R, cn + d 6= 0; cn+d n 1 P k2 (b) an = n3 ;
k=0
(c) an = aqn1, q 2 R. b (a) U slu caju a = c = 0 slijedi d 6= 0, pa dobivamo konstantni niz ( d ). Neka je a 6= 0 6= c . Tada je b a+ lim(a)+lim( b ) an+b a+0 a lim(an ) = lim cn+d = lim c+ n = lim( c)+lim( n d d ) = c+0 = c ,
n n
pri cemu smo iskoristili Teorem 2.2.8 i Primjer 2.2.4(b). Ako je a 6= 0 = c onda je lim(an) = 1 (ovisno o predznaku konstante a) u R , a ako je a = 0 6= c onda je lim(an ) = 0 . (Neka citatelj poop ci ovaj primjer na p(n) an = q (n) , gdje su p i q polinomi!) n 1 P (2n+) (b) Po Zadatku 3.(iii) u 1.4.6 je k2 = (n1)n . Stoga je 6 k =0 (2n+1) 1 (1 1 )(2 + 1 ) = 1 1 2 = 1 , lim(an ) = lim (n1)6n = lim 3 6 n n 6 3 n pri cemu smo opet iskoristili Teorem 2.2.8 i Primjer 2.2.4(b). (c) (aqn1) a; aq; aq2 ; aq3; je tzv. geometrijski niz (s konstantom a i koli cnikom q). Ako je a = 0 radi se o konstantnomu nizu (0) ! 0. Ako je a 6= 0, jednostavno razmatranje pokazuje sljede ce: jqj < 1 ) lim(aqn1) = 0; jqj > 1 ) (aqn1) nije omeen pa divergira ; q = 1 ) lim(aqn1) = lim(a) = a (konstantni niz); q = 1 ) (aqn1) = ((1)n a) a; a; a; a; - omeen i divergira (dva gomilita: a, a). Sada cemo pokazati da se nizu u R mo ze ustanoviti konvergentnost i bez odreivanja grani cne vrijednosti. To ce biti va zan (ne samo tehni cki) dobitak, jer je cesto bitno znati samo to konvergira li dani niz bez obzira na to koja to cka mu je limes. Denicija 2.2.7 Re ci cemo da je realni niz (an) Cauchyjev ako udovoljava ovomu uvjetu: (8 > 0)(9n0 2 N )(8n 2 N )(8k 2 N ) n n0 ) jan+k anj < : Teorem 2.2.10 Niz (an) u R konvergira to cno onda kad je Cauchyjev. (To je tzv. potpunost euklidskoga prostora realnih brojeva R .)
69
Dokaz. Neka realni niz (an) konvergira; tj. neka postoji lim(an ) = a0 2 c im je R . Tada za svaki > 0 postoji neki n0 2 N takav da je jan a0j < 2 . n n0. Jasno, za svaki k 2 N je n + k > n n0 pa je i jan+k a0j < 2 Prema tomu, jan+k anj = j(an+k a0)+(a0 an )j jan+k a0j +ja0 anj < 2 + 2 = , to dokazuje da je (an) Cauchyjev niz. Obratno, neka je (an ) u R Cauchyjev niz. Najprije cemo dokazati da je tada (an) omeen. Za = 1 postoji n0 2 N takav da je jan+k anj < 1 cim su n; k 2 N i n n0 . Slijedi da je skup fan j n n0 g sadr zan u intervalu han0 1 ; an0 + 1i. Po tomu zaklju cujemo, kao u dokazu Teorem 2.2.3, da postoji c 2 R + takav da je a[N ] [an0 c; an0 + c]. Dakle, niz (an ) jest omeen. Po Bolzano-Weierstrassovu teoremu (Korolar 2.2.2), (an ) doputa neki konvergentni podniz (ank ). Neka bude lim(ank ) = a0 2 R . Doka zimo da je tada i lim(an ) = a0 ! Odaberimo bilo koji > 0. Budu ci da je niz (an ) Cauchyjev, to postoji n0 2 N takav da da bude jam an j < im su m; n 2 c n0 (m n + k): Iz lim(ank ) = a0 slijedi obstojnost nekoga k0 2 N za koji je cim je k k . Uzmimo k0 2 N takav da je k0 k i n 0 n jank a0j < 2 0 0 k0 0 0 0 (obstojnost mu slijedi iz strogo uzlazne funkcije to denira podniz). Sada je jan a0j = j(an ank ) + (ank a0)j jan ank j + jank a0 jj < 2+2 = cim je n n0 , tj. lim(an) = a0. Primjer 2.2.11 Poka zimo da realni niz (an ), an = Po Teoremu 2.2.10, dovoljno je pokazati da je (
1 1+ 1 2 + + 2m = 1 1(
1 ) 2m +1 1 1 2
tu svrhu najprije primijetimo da je, za svaki m 2 N ,
k=1
n P
k=1
1 ) 2k1
n P
1 2k 1 ,
konvergira.
Cauchyjev niz. U
Sada je lako pokazati da se, biraju ci dovoljno veliki n 2 N , razlika jan+p anj mo ze u ciniti po volji malom (kakav god bio p). Zaista, n +p P 1 1 1 1 jan+p anj = = 21n (1 + 1 2 + + 2n +p1 ) < 2n 2 = 2n1 . 2k1 To potvruje da je promatrani niz Cauchyjev.
k=n+1
= 2(1 2m1+1 ) < 2.
2.2.3
Red realnih brojeva
Red realnih brojeva predstavlja smisleno poop cenje (kona cnog) zbrajanja na zbrajanje neizmjerno (ali prebrojivo) mnogo pribrojnika. Pritom se name cu dva pitanja: Pod kojim ce uvjetima takav beskona cni zbroj postojati kao (jedinstveni) realni broj (?); cuvaju li se pritom dobra svojstva obi cnoga (kona cnoga) zbrajanja (?). Denicija 2.2.8 Pod redom realnih brojeva (kra ce: realnim redom ) podrazumijevamo svaki ureeni par ((an); (sk )) realnih nizova (an) i (sk ), pri
70

k P
cemu je sk = a1 + + ak
broj sk k-tim djelomi cnim zbrojem (ili k-tom parcijalnom sumom ) toga cemo ubudu ce zapisivati kao P reda. Jednostavnosti radi, red ((an); (sk )) an ili, ponekad, kao a1 + a2 + + an + (pri cemu + nije uobi cajeno zbrajanje u R nego samo sugestivna oznaka; v. Primjer 2.2.12(a)). P Primijetimo da je u redu an ((an); (sk )) niz (sk) posve odreen nizom (an ), jer je, za svaki k 2 N , jednozna cno odreen zbroj a1 + + ak . Nadalje, o cito je sk+1 = sk + ak+1.
n=1
an. Broj an nazivamo n-tim clanom, a
P Denicija 2.2.9 Re ci cemo da red realnih brojeva an konvergira (ili da niz (an ) doputa zbrajanje, odnosno, da je (an ) zbrojiv ili sumabilan ), ako pripadni niz djelomi cnih zbrojeva (sk ) konvergira. P U tomu slu caju granic nu vrijednost s lim( s ) nazivamo sumom reda a i piemo k n 1 P P s= an. Ako red an ne konvergira, ka zemo da divergira.
n=1
P Primjer 2.2.12 (a) Promatrajmo realni red an, an = 1 kad je n neparan i an = 1 kad je n paran, tj. an = (1)n1. Rabe ci znak +, njegov formalni zapis izgleda ovako: 1 + (1) + 1 + (1) + + 1 + (1) + : Kad bi ovdje znak + bio zbrajanje u R , smjeli bismo po asocijativnosti najprije zbrojiti sve parove a2n1 + a2n = 0, pa bismo dobili nulred koji, o cito, konvergira i suma bi mu bila 0. S druge strane, smjeli bismo najprije zbrojiti sve parove a2n + a2n+1 = 0 (pre zivio bi a1 = 1), pa bi red konvergirao i suma bi mu bila 1. Prema tomu, + ovdje ne oznac uje zbrajanje. n1 (b) Promatrajmo geometrijski niz (an ) = (aq ) kad je a = 1P iq= 1 2 (v. P Primjer 2.2.10(c)): Pripadni red an je tzv. geometrijski red aqn1 = P 1 2k 1 cnih zbrojeva (sk ), sk = 1 + + 2k1 ci 1 = 2k 1 :Budu 2n1 s nizom djelomi 1 2k 1 1 da je lim(an ) = lim( 2n1 ) = 0 , to je lim(sk ) = lim( 2k1 ) = lim(2 2k1 ) = P 1 lim(2) lim( 2k1 1 ) = 2 0 = 2; pa geometrijski red 2n1 konvergira i suma 1 P 1 mu je s cenito, za geometrijski 2n1 = 2. Nije teko pokazati da, op n =1 P n1 red aq vrijedi sljede ce: 1 P n1 P a ; (1) aq konvergira cim je jqj < 1 i suma mu je aqn1 = 1 q n =1 P n1 (2) aq divergira cim je jqj 1 (lim(sk ) = 1 (ovisno o predznaku konstante a 6= 0 ) kad je q 1 , dok (sk ) nema grani cne vrijednosti u R kad je q 1). P P Promatrajmo sada realni red P an i, za bilo koji p 2 N , red P ap+n ( ap+1 +ap+2 +ap+n + P ): Red ap+n nazivamo ostatkom reda an (nakon p-toga clana). Ako an konvergira, tj. ako postoji lim(sk ) s,
71
P onda o cito konvergira, za svaki p 2 N , i red ap+n , i za pripadne sume lako dobivamo: 1 p 1 p 1 P P P P P s= an = an + an = an + ap+n :
n=1 n=1 n=p+1 1 P n=1 1 P n=1
U tomu slu caju i broj Rp ap+n = an nazivamo ostatkom (konn =1 n = p +1 P vergentnog) reda an (nakon p-toga c lana). No, o cito je da vrijedi i P obratno, ap+n konvergira, onda konvergira P tj. ako za neki p 2 N red P i red an. Slijedi zaklju cak o konvergenciji reda an : 1 P lim(sk ) s = an , (9niz (Rp) u R ) ^ lim(Rp ) = 0: Primijenimo li tu cinjenicu na niz (an); dobivamo: lim(an ) = lim(sn sn1 ) = lim((s sn1 ) (s sn )) = lim(Rn1 Rn ) = lim(Rn1) lim(Rn ) = 0 0 = 0. Time smo dokazali ovaj va zni teorem:
n=1
P Teorem 2.2.11 (Nu zni uvjet za konvergiranje reda) Ako realni red an konvergira onda je lim( a ) = 0 . Ili, ekvivalentno, ako je lim( a ) = 6 0 onda n n P red an divergira. Primjer 2.2.13 Promatrajmo tzv. harmonijski red P an, an =
1 : Iako n 1 je nu znomu uvjetu za njegovu konvergentnost udovoljeno, P tj. lim( n ) = 1 0 (v. Primjer 2.2.4(b)), pokazat cemo da harmonijski red divergira. n P1 Pretpostavimo protivno, tj. da red konvergira. To zna c i da konvergira n 1 . Postoji, dakle, granicna pripadni niz parcijalnih suma (sk ), sk = 1 + + k vrijednost lim(sk ) s 2 R . Po Korolaru 3.2.1 i svaki njegov podniz (skl ) konvergira prema istoj grani cnoj vrijednosti s = lim(skl ). Promatrajmo podniz (skl ) odreen strogo uzlaznom funkcijom l 7! kl = 2l , tj. podniz l s2; s4; ; s2l ; i uo cimo da je, za svaki l 2 N , s2l > 2 . Zaista (pojanjenja radi uzmimo dostatno veliki l ), 1 1 1 1 1 s2l = 1 + 1 2 + ( 3 + 4 ) + + ( 2l1+1 + + 2l1 +(2l 1 1) + 2l ) > 1 1 1 1 1+ 1 2 + ( 4 + 4 ) + + ( 2l + + 2l ) = l 1 2 2 1 l 1+ 1 2 + 4 + + 2l = 1 + l 2 > 2 Po pretpostavci, niz (s2l ) konvergira pa je omeen odozgor, to onda povla ci l da je i niz ( 2 ) < (s2l ) omeen odozgor. Time smo upali u protuslovlje jer je l lim( 2 ) = +1 u R .
2.2.4
Nekoliko kriterija za konvergentnost realnog reda

P
Za red an u R ka zemo da P je red P s pozitivnim clanovima kad god je svaki an 0, nP 2 N . Neka su an i bn dva reda s pozitivnim clanovima. P Re ci cemo da b n majorira (ili da je majoranta od) an ako postoji n 2 N takav da je a b c im je n n . (Ekvivalentno je re ci da tada 0 n n 0 P P an minorira (ili da je minoranta od) bn .)
72
P Teorem 2.2.12 an red s pozitivnim clanoP (Poredbeni kriterij) Neka je vima. Ako a ima konvergentnu majorantu onda i on konvergira, a ako n P an ima divergentnu minorantu onda i on divergira. P P Dokaz. Neka konvergentni red bn majorira red an. Ne smanjuju ci op cenitost, smijemo pretpostaviti da je n0 = 1, tj. 0 an bn za svaki k P n 2 N . Uo cimo da su nizovi djelomi cnih zbrojeva (sk ), sk = an , i (t k),
n=1
tk =
to je niz (sk ) ome en odozgor. Po Teoremu 2.2.6 postoji i lim(sk ), tj. i P red an konvergira. Drugu tvrdnju se, pretpostavivi protivno, dokazuje sasvim sli cno, to vodi u protuslovlje. Primjer 2.2.14 Promatrajmo redove s pozitivnim clanovima P P 1 1 an , an = (n+1) 2 , i bn , b n = n(n+1) .
n=1
k P
bn , uzlazni i da je sk t k za svaki k. Budu ci da postoji lim(t k),
P 1 1 Primijetimo da je, za svaki n 2 N , an = (n+1) bn 2 < n( n+1) = bn , pa P P majorira an . Nadalje, red bn konvergira. Zaista, budu ci da je bn = 1 1 1 , n 2 N , njegovi djelomi cni zbrojevi tvore niz (t ), t = = k 1 n( n+1) n n+1 1 , , t = 1 1 , k 2 N , koji konvergira prema lim(t ) = 1 1 , t = 1 k k 2 2 3 k+1 1 P P 1 1 1= n( n+1) . Po Teoremu 2.2.12 konvergira i red (n+1)2 . Osim toga, n=1 P 1 P 1 budu ci da je cujumo da konvergira i ( n+1)2 ostatak R1 reda n2 , zaklju P 1 red n2 . Sljede ci teorem donosi malo poboljanu formulaciju poredbenoga kriterija: P P Teorem 2.2.13 Neka su an i bn redovi s pozitivnim c i neka lanovima S an je b n > 0 cim je n n0 2 N . Ako postoji lim( bn ) r 2 [0 ; i f +1g ;onda vrijedi: (i) r 2 h0 ; i ) oba reda ili konvergiraju ili divergiraju; P P (ii) r = 0 i a bnP divergira; n divergira ) P (iii) r = +1 i an konvergira ) bn konvergira. P 1 p . Usporedit Primjer 2.2.15 Istra zimo konvergira li red cemo ga s n P1 harmonijskim redom n koji divergira (v. Primjer 2.2.13). P 1 Primijetimo da 1 1 p divergira. Ili, je p za svaki n 2 N , pa po Teoremu 2.2.12 i red n n n 1 P 1 1 n ) = lim( p ) = 0 pa p divergira. koriste ci Teorem 2.2.13(ii), lim( p 1 n n
n
Navest cemo jo tri kriterija (dovoljna uvjeta ) za konvergiranje realnog reda s pozitivnim clanovima:
73
P Teorem 2.2.14 Neka je an red s pozitivnim clanovima i neka je an > 0 cim je n n0 2 N . Tada vrijedi: (i) DAlembertov kriterij P <1 konvergira an+1 9 lim( an ) q ) an ; >1 divergira (ii) Cauchyjev kriterij P p <1 konvergira n 9 lim( an ) q ) an ; >1 divergira (iii) Raabeov kriterij P <1 divergira an+1 9 lim(n(1 an )) q ) an . >1 konvergira Dokaz. Dokazat cemo samo tvrdnju o konvergenciji u (i). Pod danim +1 pretpostavkama, postoje neki n1 n0 2 i q 2 h0 ; 1i takvi da bude an an q cim je n n1 . Primijetimo da je tada a 1 an1 +1 an 1 an a 1 +1 an 1+2 an an = an an = an1 n an +1 : : : an an1 qnn1 : an n an +1 an 1 an 1
1 1
n1 n1 Stavivi a qn1 , za svaki n n1 , pa je geometrij1 dobivamo an aq P n1 ski red aq P konvergentna majoranta promatranoga reda. Po Teoremu 2.2.12, red an konvergira.
Primjer 2.2.16 Promatrajmo red n+1 an+1 bivamo lim an = lim 3n =
< 1 pa red konvergira. (Sli cno, po p n p Cauchyjevu kriteriju dobivamo lim( n an ) = lim 1n =1 1 3 < 1 (v. 3.2.7
1 3 3
n
n 3n1 .
Po DAlembertovu kriteriju do-
a +1 Vjez be, zadatak 1.(e)), a po Raabeovu kriteriju dobivamo lim n((1 n an )) = 2 n 1 lim( 3 ) = +1 > 1 , pa slijedi isti zaklju cak.)
Raabeov kriterij pomogne ponekad kad DAlembertov kriterij ne donese an+1 odluku, tj. u ponekom slu caju lim an = 1. P 13 135 1357 Primjer 2.2.17 Istra ziti konvergira li red an 1 2 + 24 + 246 + 2468 + . Oznac imo 1!! = 1 i 2!! = 2, te za svaki n 2 N , n 2, (2n 1)!! = 1 3 : : : P P (2n1)!! (2n 1) i (2n)!! = 2 4 : : : (2n). Sada se an mo ze zapisati kao (2n)!! . Primijetimo da je po kriteriju DAlembertovu
+1 lim( an an ) = lim
Meutim, po Raabeovu kriteriju je +1 n lim n((1 an an )) = lim( 2n+2 ) = pa promatrani red divergira.
(2n+1)!! (2n+2)!! (2n 1)!! (2n)!!
n+1 = lim( 2 2n+2 ) = 1 - ne znamo odgovor. 1 2
< 1, P
Denicija 2.2.10 P Re ci cemo da realni red ako konvergira red janj.
an apsolutno konvergira
74
Za redove s pozitivnim clanovima je, o cito, apsolutna konvergencija isto to i konvergencija. Apsolutna konvergencija jest neto novo za redove s beskona cno mnogo negativnih clanova. Teorem 2.2.15 Ako realni red gira. P an apsolutno konvergira onda i konver-
Dokaz. Neka je uk zbroj svih pozitivnih, a vk zbroj svih negativnih lanova u k-tomu djelomi c cnom zbroju sk P = a1 + + ak. Tada za k-ti djelomi cni zbroj tk = ja1j + + jak j reda janj vrijedi tk = uk + vk , dok je sk = uk vk . Nizovi (uk ), (vk ) i (tk ) su uzlazni i uk tk , vk tk , k 2 N . 1 P P Budu ci da red an apsolutno konvergira, postoji lim(t k) t = janj pa su nizovi (uk ) i (vk ) omeeni. Po Teoremu 2.2.6, nizovi (uk ) i (vk ) konvergiraju. Neka je lim(uk ) = u, a lim(vk ) = v . Po Teoremu 2.2.8(i) slijedi da je lim(sk ) = lim(uk vk ) = u v . Prema tomu, i niz (sk ) konvergira, tj. P red an konvergira. Narednim primjerom (Primjer 2.2.18(b)) cemo pokazati da tvrdnja obratna Teoremu 2.2.15 ne vrijedi, tj. da ima konvergentnih redova koji ne konvergiraju apsolutno. Za takve se redove ponekad ka ze da konvergiraju uvjetno (ili relativno). Meu redovima to imaju beskona cno mnogo negativnih clanova posebno P je va zan tzv. alterniraju ci red. To je svaki realni red an s alterniraju cim predznacima svojih clanova, tj. ili su svi a2n1 0 i svi a2n 0 ili su svi a2n1 0 i svi a2n 0. Stoga se cesto takav red formalno zapisuje kao P an a1 a2 + a3 a4 + + (1)nan + ; pri cemu su ili svi an > 0 ili svi an < 0 , n 2 N . To onda vodi k uobi cajenomu P n 1 zapisu (1) an za alterniraju ci reda . Konvergencija alterniraju ceg reda se naj ce ce ispituje tzv. Leibnizovim kriterijem : P Alterniraju ci red (1)n1an konvergira c im je udovoljeno ovim dvama uvjetima: (1) (9n0 2 N )(8 n 2 N ) n n0 ) jan+1j janj; (2) lim(an) = 0. Da bismo se u to uvjerili, dovoljno je potvrditi prvi slu caj, tj. a2n1 0 i a2n 0 . Tada je, po (1), a2n1 + a2n 0, pa je 2k P s2k = an = s2k2 + a2k 1 + a2k s2k 2 ; k 2 N ;
n=1 n=1
dakle, niz (s2k ) je uzlazan. Nadalje, s2k = s2k1 + a2k s2k1 s1 = a1; k 2 N ; to zna ci da je niz (s2k ) omeen odozgor. Po Teoremu 2.2.6, niz (s2k ) konvergira, tj. postoji lim(s2k ) s 2 R : Sli cno se zaklju cuje da je niz (s2k1 ) silazan i omeen odozdol pa postoji lim(s2k1). Budu ci da je lim(a2n) = lim(an) = 0, mora biti lim(s2k1) = lim(s2k ) = s, pa oba komplementarna
75
podniza od (sk ) konvergiraju prema istoj to cki s. Po Korolaru 2.2.1 je i 1 P n 1 lim(sk ) = s = (1) an.
n=1
P 1 1 1 1 Primjer 2.2.18 (a) (1)n1 2n1 ci 1 = 1 2 + 4 8 + 16 je alterniraju red koji (i) apsolutno konvergira (v. Primjer 2.2.12(b)). P 1 1 1 1 (b) (1)n1 n = 1 1 ci harmo2 + 3 4 + 5 je tzv. alterniraju nijski red. Po Primjeru 2.2.13 on ne konvergira apsolutno. Meutim, taj red konvergira jer ispunja oba uvjeta Leibnizova kriterija: jan+1j = an+1 = 1 1 1 n+1 < n = an = janj, za svaki n 2 N , i lim(an ) = lim( n ) = 0. 1 1 1 1 1 1 1 1 (c) Red 1 2 4 + 8 + 16 32 64 + 128 + 256 (nije alterniraju ci red) kovergira apsolutno. (Pripadni red apsolutnih vrijednosti se podudara s odgovaraju cim u (a).)
2.2.5
Funkcijski niz
Neka je X R , a R X skup svih funkcija iz X u R . Funkcijski niz deniramo po Deniciji 2.2.1 kao niz u skupu R X . Dakle, funkcijski niz (fn) je funkcija f : N ! R X, pri cemu je fn f (n) : X ! R , tj. fn 2 R X, za svaki n2N. Denicija 2.2.11 Re ci cemo da funkcijski niz (fn ) u R X konvergira u to cki x0 2 X prema funkciji f0 2 R X , ako realni niz (fn (x0)) konvergira prema to cki f0 (x0) 2 R . Ako je A X i ako funkcijski niz (fn) konvergira u svakoj to cki x 2 A prema prema funkciji f 0, onda kaz emo da funkcijski niz (fn ) konvergira po to ckama (ili konvergira obi cno ) na skupu A prema funkciji f0. Ovo kra ce zapisujemo kao lim(fn (x)) = f0 (x), x 2 A. Simboli cki se denicijski uvjet mo ze zapisati ovako: (8x 2 A)(8 > 0)(9n0 2 N )(8n 2 N ) n n0 ) jfn (x) f0 (x)j < : Napokon, u slu caju A = X govorimo da funkcijski niz (fn) konvergira po to ckama (ili obi cno) prema funkciji f0. Primjer 2.2.19 (a) Promatrajmo funkcijski niz (fn ), fn : R ! R , fn(x) = nx nx x nx ci da je 1+nx x2 ; to je lim( 1+nx +x 2 ) = x za svaki 1+n+x2 . Budu +x2 = 1 x 2 R : Prema tomu, niz (f n) konvergira po to ckama prema identiteti f0 = 1R : R ! R . (b) Neka je (gn ) funkcijski niz; gn : R ! R , gn(x) = xn (v. crte z dolje). Uo cimo da je (v. 8 Primjer 2.2.10(c)) 0, jxj < 1 > > < 1 , x=1 lim(xn) = : +1, x>1 > > : ne postoji , x 1 Zato smijemo re ci da, za bilo koji X R T, funkcijski niz (gn jX) konvergira po to ckama na (svakom) skupu A X h1; 1] prema svakoj funkciji g : X ! R za koju je
n +1+ n
76 g(x) =
0, x 2 A ^ jxj < 1 : 1, x 2 A ^ x = 1 U najpovoljnijem slu caju, dakle, na ovaj se primjer mo ze gledati kao na funkcijski niz (gn jh1;1] ) u R h1;1] koji konvergira po to ckama prema funkciji g0 : h1 ; 1] ! R , g0 (x) = 0 za svaki x 6= 1 i g0 (1) = 1. Gg2 Y
Gg4
1
Gg1
Gg0
G g3
Konvergencija po to ckama se pokazuje preslabom za neke potrebe (v. npr. Teorem 2.3.15). Jedno od pravih poja canja se uvodi ovako: Denicija 2.2.12 Re ci cemo da funkcijski niz (f n) u R X konvergira jednoliko (ili uniformno) prema funkciji f0 , ako je udovoljava ovomu uvjetu: (8 > 0)(9n0 2 N )(8x 2 X )(8 n 2 N ) n n0 ) jfn (x) f0 (x)j < : Re ci cemo da (fn ) konvergira jednoliko na skupu A X prema f0, ako niz pripadnih su zenja (fn jA) konvergira jednoliko prema su zenju f0jA. Primjer 2.2.20 Funkcijski niz (f n), fn : R ! R , fn(x) = sinnnx , konvergira jednoliko prema funkciji f0 : R ! R ; f0 = c 0 (tj. prema nulkonstanti; f0(x) = 0 za svaki x 2 R ). Zaista, kakav god > 0 odabrali, mo ze se na ci nx j 1 < za svaki x i svaki n n . (Dovoljno takav n0 2 N da bude j sin 0 n n je uzeti n0 = [ 1 ] + 1 .) Teorem 2.2.16 Jednolika konvergencija funkcijskog niza povla ci njegovu konvergenciju po to ckama, ali ne i obratno. Dokaz. Budu ci da broj n0 u uvjetu jednolike konvergencije ovisi samo o broju " > 0 ; dok u uvjetu konvergencije po to ckama ovisi o " i o to cki x; prva tvrdnja je o cito istinita. Da, op cenito, konvergencija po to ckama ne povla ci jednoliku konvergenciju vidi se po Primjeru 2.2.19(b). Tamo smo pokazali da funkcijski niz (gn jh1;1] ); gn(x) = xn ; konvergira po toc kama prema funkciji g0 : h1 ; 1] ! R , g0 (x) = 0 za svaki x 6= 1 i g0(1) = 1: Poka zimo sada da ta konvergencija nije jednolika, tj. da postoji " > 0 takav da se, koji god n0 2 N odabrali, uvjet jednolike konvergencije ne mo ze 1 ispuniti! Uzmimo " = pa neka je n0 bilo koji prirodni broj. Uo cimo da 2 tada postoje neki x 2 h1 ; 1i i n > n0 za koje je jgn (x) g0(x)j = jxn 0j = xn > 1 2: Zaista, za svaki n 2 N i svaki x > 0 je xn = (1 + (x 1))n > 1 + n(x 1) (v. Zadatak 22 u 1.4.6), pa se za tra zeni x smije uzeti bilo koji element
77
od 1 21n ; 1 cim je n > n0. To pokazuje da se ne mo ze udovoljiti uvjetu jednolike konvergencije.
2.2.6
Funkcijski red
Funkcijski red se denira sli cno brojevnom redu (v. Deniciju 2.2.8). Denicija 2.2.13 Pod redom realnih funkcija (kra ce: funkcijskim redom ) na X R podrazumijevamo svaki ureeni par ((fn); (sk )) funkcijskih nizova (fn ) i (sk ) u R X pri cemu je k P sk = f1 + + fn f n: n=1 P Uobi cajilo se funkcijski red ((fn); (sk )) kra ce zapisivati kao fn ili, ponekad, kao f1 + + fn + (+ ovdje nije funkcijsko zbrajanje nego samo sugestivna oznaka; usp. Primjer 2.2.12(a)). Funkciju fn nazivamo n-tim clanom, a funkciju sk k-tim djelomi P cnim zbrojem (ili k-tom parcijalnom sumom) funkcijskoga reda fn . P Denicija 2.2.14 Re ci cemo da funkcijski red fn u R X konvergira u P to cki x0 2 X prema funkciji s : X ! R , ako red realnih brojeva fn(x0 ) P konvergira prema broju s(x0 ). Ako je A X i funkcijski red P fn konvergira u svakoj to cki x 2 A prema funkciji s, onda ka zemo da red f n konvergira po to ckama (ili obi cno ) na skupu A prema funkciji s i piemo 1 P P sjA = fn jA. Posebice, ako je A = X , govorimo da red f n konvergira
n=1
1 P po to ckama (ili obi cno ) prema funkciji s i piemo s = fn. Napokon, n=1 P re ci cemo daP funkcijski red fn apsolutno konvergira (na skupu A X ), ako red jfn j konvergira po to ckama (na skupu A). (Svakom S funkcijom f : X ! R je posve odreena funkcija jf j : X ! R + f0 g R , jf j(x) = jf (x)j.)
P Primijetimo da, po Denicijama 2.2.13, 2.2.9 i 2.2.11, funkcijski red fn u R X konvergira u to cki x0 2 X (konvergira po to ckama na skupu A X ) prema funkciji s 2 R X, ako i samo ako pripadni funkcijski niz djelomi cnih zbrojeva (sk ) konvergira u to c ki x (konvergira po to c kama na skupu A) 0 prema funkciji s. P Konvergentnost, odnosno, divergentnost funkcijskog reda fn ( u nekoj to cki x 2 X ili na nekom podskupu A X ) istra zujemo na na cin sli can onomu za brojevne redove. Pritom naj ce ce rabimo poznate kriterije za P redove s pozitivnim c lanovima primijenjuju c i ih na j f ( x ) j . To onda zna c i n da, P zapravo, ispitujemo konvergentnost (divergentnost) P funkcijskoga reda jfn j, tj. apsolutnu konvergentnost polaznoga reda fn.
78
P Primjer 2.2.21 Promatrajmo funkcijski red fn , fn : R nf1g ! R , f1 (x) = n 1 x = : Cauchyjev kriterij, primjerice, daje 1x ; fn+1(x) (1x )n+1 r p xn1 x lim( n j fn(x)j) = lim( n (1 ) = ci konvergentnost u n x ) 1x ; to povla
x j < 1 . Odatle slijedi da promatrani svakoj to cki x 2 R nf1 g za koju je j 1 x - funkcijski red konvergira (apsolutno) na skupu A = ; 1 2 . Posebice treba P ispitati ponaanje reda fn na rubu od A, tj. u to cki x = 1 2 . Pripadni P 1 brojevni red jest fn( 2 ), tj. 2 + 2 + + 2 + , koji o cito divergira.
Kako za funkcijske nizove, tako je i za funkcijske redove od posebne va znosti jednolika konvergencija. P Denicija 2.2.15 Re ci cemo da funkcijski red fn u R X jednoliko (ili uniformno) konvergira prema funkciji s : X ! R , ako pripadni funkcijski niz djelomi cnih P zbrojeva (sk ) jednoliko konvergira prema funkciji s. Ako je A X i red fn jA jednoliko konvergira prema su zenju sjA, onda ka zemo P da funkcijski red fn jednoliko (ili uniformno) konvergira na skupu A prema funkciji s. Operativni zapis jednolike konvergencije funkcijskog reda izgleda ovako: k P (8 > 0)(9k0 2 N )(8x 2 X )(8 k 2 N ) k k0 ) j fn(x) s(x)j < :
n=1
Kako za funkcijske nizove (v. Teorem 2.2.16) tako i za funkcijske redove, jednolika konvergencija povla ci konvergenciju po to ckama, ali ne i obratno. Sljede ci teorem donosi jedan od najprakti cnijih dostatnih uvjeta za jednoliku konvergenciju. P Teorem 2.2.17 (Weierstrassov kriterij) Ako funkcijski red fn u R X ima P na skupu A X konvergentnu majorantu an u R (tj. (9n0 2 N )(8 x 2 A) P jfn (x)j an cim je n n0), onda red f n apsolutno i jednoliko konvergira na A. P Dokaz. Jasno je da obstojnost takve konvergentne majorante an u R povla ci apsolutnu, dakle i po to c kama, konvergenciju na skupu A funkci P jskoga reda f n u R X . Poka zimo jo da je ta konvergencija jednolika! Odaberimo bilo koji > 0. Uvedimo uobi cajene oznake: k 1 k 1 P P P P sk = fn jA; s = fn jA; k = an ; an : Tada je, za svaki x 2 A, 1 1 1 P P P js(x) sk(x)j = j fn(x)j jfn (x)j an = k 0:
n=k+1 n=k+1 n=k +1 n=1 n=1 n=1 n=1
Budu ci da je lim(k ) = , to postoji k0 2 N (ovisan, dakle, samo o a ne i o to cki x) takav da je j k j = k < cim je k k0. R Meu funkcijskim redovima u R posebno je va zan tzv. potencijski red
2.2. KONVERGENCIJA NIZOVA I REDOVA P
79
fn; fn : R ! R ; f n(x) = anxn; S an realna konstanta (za svaki n). Ponekad se ovdje doputa i n 2 N f0g pod uvjetom da P f0 bude konstantna funkcija c a0 . Uobic ajeni zapis potenn cijskog reda jest an x . Istra zuju ci (ne)konvergentnost potencijskog reda, lako se dolazi do zaklju cka da ona ovisi o brojevnomu nizu (an ); to cnije, o njegovu najve cem (v. pododjeljak 3.2.2). Stoga se svakom Pgomilitu n potencijskom redu a x pridijeljuje njegov konvergencijski polumjer n S 2 R + f+1g kako slijedi: 8 p 1 , lim sup( n janj ) 2 R + n f0g > n < lim sup( p j anj) p n = : + 1 , lim sup( janj ) = 0 > p : n 0, P lim sup( janj ) = +1 Pokazuje se da potencijski red anxn konvergira u svakoj to cki x 2 h; i i divergira u svakoj to cki x 2 R n [; ] cim je > 0. U to cki x 2 f; g mogu ce je, ovisno o konkretnom redu, konvergiranje ili divergiranje (v. Primjer 2.2.22). Ako je = +1, potencijski red konvergira u svakoj to cki x 2 R , dok u slu caju = 0, potencijski red divergira za svaki x 6= 0 . tovie, vrijedi ovaj teorem (ne cemo ga dokazati): P Teorem 2.2.18 Potencijski red anxn konvergira apsolutno i jednoliko na svakom segmentu [r; r] cim je r < , a divergira na R n[; ]. P1 n Primjer 2.2.22 Promatrajmo potencijski red nx . q Uo cimo da je lim sup( n 1 zbe, Zadatak 1.(e)) pa je i n ) = 1 (v. 3.2.7 Vje P1 n 1 pripadni konvergencijski polumjer = 1 = 1 . Stoga potencijski red nx konvergira po to ckama na intervalu h1 ; 1i, apsolutno i jednoliko konvergira S 1 1 na svakom segmentu [1 + m ;1 m ], m 2 N , a divergira na h; 1 i h1; i. Napokon, za x = 1 ovaj red postaje alterniraju cim harmonijskim redom P 1 n (1) n koji konvergira (usp. Primjer 2.2.18(b)), a za x = 1 dobivamo P1 P1 n harmonijski red koji divergira (v. Primjer 2.2.13). Prema tomu, n nx konvergira po to c kama na [ 1 ; 1 i , a divergira na R n [ 1 ; 1 i .
2.2.7
Vje zbe
1. Odrediti grani cne vrijednost sljede cih (konvergentnih) realnih nizova (an): p b (a) an = cn (b)p an = n c , c > 0 ; (c) an = n n , c > 1; cn , b > 0, c > 1; n 1 n (d) an = c n; (f) an = p . n n! ; (e) an = n! Rjeenje. (a) Budu ci da je c > 1, to je c = 1 + h za neki h > 0. Za n 2 h2 n 2 n dobivamo c = (1 + h)n = 1 + nh + (n 2 )h + h 2 n(n 1). Sada je n n 2 1 2 0 lim( c ) = lim( h zena n ) lim( h2 2 ) lim( n1 ) = h 2 0 = 0, pa je tra grani cna vrijednost 0. b (c) Primijetimo da je n cn = (
2
n(n1)
n )b , 1 (c b )n
pa je, po (a) i Teoremu 2.2.9, lim( n cn ) =
0b = 0 . (Preostalo: (b) 1; (d) 0 ; (e) 1; (f) 0.)
80
2. Neka je (an ) realni niz i an 6= 0 za svaki n 2 N . Dokazati sljede ce implikacije: 1 an (a) lim(an ) = +1 ) lim(1 + a ) = e; n (b) lim(an ) = 1 ) lim(1 +
1 an an )
1 an
= e;
(d) lim(an ) = 0 ) = 1. 3. Neka je A R i neka je a0 = inf A ili a0 = sup A. Tada postoji niz (an ) u A takav da je lim(an) = a0. (Naputak: Ako je a0 = inf A onda (8 > 0)(9a 2 A) a < a0 + , pa se mo ze uporabiti niz (n ), n = 1 n .) P 1 4. Pokazati da realni red an, an = ln(1+ n ), divergira iako je lim(an ) = 0. 5. (a) Neka je (an ) bilo koji niz decimalnih znamenaka (tj. an 2 P an f0 ; 1; 2; ; 9g). Dokazati da realni red bn, b n = 10 n , konvergira. Dokaz. Budu ci da je 0 an 9 za svaki n 2 N , to je (v. Primjer 9 P an P 9 P 9 1 n1 10 3.2.12(b)) 0 = 1 = 1, pa po Teo1 10n 10n = 10 ( 10 ) 10 1 P an P an remu 2.2.12 red konvergira i to prema nekom x n 10 10n 2 [0; 1].
n=1
(c) lim(an ) = 0 ) lim((1 + an )
) = e;
ln(1+a ) lim( an n )an
Primijetimo da je niz (an) tada, zapravo, (beskona cni) decimalni zapis broja x = 0; a1a2a3 anan+1 . (Zato se ka ze i da je (an) niz decimalnih znamenaka broja x. Obratno, mo ze se pokazati da za svaki x 2 [0; 1] postoji neki niz decimalnih znamenaka (an ) s mogu com nejedinstveno cu kako slijedi: Ako je 0; a1a2a3 an an+1 = x = 0; b1b2 b3 bn bn+1 onda postoji n0 2 N takav da je an = bn za n n0, an0+1 = bn0+1 1 te an = 9 i bn = 0 za n n0 + 2.) P n 2n1 i a 2n+1? (b) Konvergira li red an, a2n1 = ( 2nn 2n = ( 2n+1 ) 1 ) (Naputak: Primijeniti Cauchyjev kriterij.) Osim toga, pokazati da je n+1 lim( a2 cinjenicu. a2n ) > 3 i raspraviti tu p 6. Dokazati da funkcijski niz (fn ), fn : [0 ; i ! R , fn (x) = n 1 + xn, konvergira po to ckama prema funkciji f0 : [0; i ! R , f0(x) = 1 za x 1 i f0(x) = x za x > 1. x )n, konvergira po 7. Dokazati da funkcijski niz (f n) u R R , fn(x) = (1 + n R to ckama prema funkciji f0 = expe 2 R . Je li ta konvergencija jednolika? P x2 8. Dokazati da funkcijski red f n u R R , fn (x) = ln(1+ n ln(1+ n) ), jednoliko konvergira na svakom segmentu [c; c] R , ali ne i na cijelom R . P 9. Odrediti konvergencijski polumjer potencijskoga reda an xn : n 1 (a) an = 1 za svaki n; (b) an = n (c) an = n . 2; n P n S ! 10. Pokazati da potencijski red x , n 2 N f0 g (usp. zadatak 9.(a)) jednoliko konvergira na svakom segmentu [ r; r] za r 2 h0; 1 i, ali ne i na k P k +1 1 j = j xj intervalu h1; 1 i. (Naputak: j xn 1 2k +11 1 cim je x j 1xj j1x j x dovoljno blizu 1.)
n=0
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE
81
2.3
NEPREKIDNE FUNKCIJE
U ovomu odjeljku se bavimo funkcijama iz X u R , X R , koji su neprekidne (neprekinute, kontinuirane). Govore ci intuitivno i opisno, radi se o funkcijama kojima se vrijednost f (x0), u svakoj to cki x0 2 X , po volji malo razlikuje od vrijednosti f (x) cim je to cka x dovoljno blizu x0. Prije nego prijeemo na glavnu temu, poop cit cemo pojam grani cne vrijednosti s nizova na sve promatrane realne funkcije, a potom denirati i pojam grani cne vrijednosti (limesa) u to cki x0:
2.3.1
Grani cna vrijednost u beskona cnosti
Denicija 2.3.1 Neka je f : X ! R funkcija, pri cemu je X R neomeen odozdol (odozgor ); tj, X sije ce svaki interval h; bi (ha; i). Re ci cemo da je to cka y0 2 R grani cna vrijednost (ili limes ) funkcije f kad x te zi prema 1 (+1); ako je ispunjen ovaj uvjet: (8 > 0)(9x0 2 X )(8x 2 X ) x x0 (x x0) ) jf (x) y 0j < : Ovo cemo kra ce zapisivati kao lim f = y 0 (lim f = y0 ) ili, ponekad, kao
x !1
lim f (x) = y0 ( lim f (x) = y0 ).

x !+1
+1
Po deniciji, dakle, lim f = y0 (lim f = y0) zna ci da se sve vrijednosti f (x), 1 +1 T T x 2 X h; x0] (x 2 X [x0; i), nalaze u intervalu hy0 ; y0 + i (v. crtez ). Y Gf
y0+ y0 y0
x0
x Primjer 2.3.1 Promatrajmo funkciju f : R nf0g ! R , f (x) = x+sin x . Budu ci da je sin omeena funkcije (j sin xj 1 za svaki x 2 R ; v. 3.1.3(v))), x to je broj x+sin blizu 1 kad je jxj dostatno velik. Razumno je, stoga, x o cekivati da bi obje grani cne vrijednosti od f u beskona cnosti (x ! 1 i x ! +1) mogle postojati i biti jednake broju y 0 = 1. Zaista, odabravi 1 1 bilo koji > 0 , dovoljno je uzeti neki x0 < ce, za svaki 0 > ) pa (x x+sin x sin x 1 x x0 (x x0) biti jf (x) 1 j = 1 = x jxj < : Prema x tomu, lim f = lim f = 1 . 1 +1
Napomena 2.3.1 Primijetimo da se u slu caju X = N pojam grani cne vrijednosti funkcije f a : N ! R kad x n ! +1 podudara s pojmom grani cne vrijednosti realnoga niza (an ) (usp. Deniciju 2.2.3). Prema tomu, lim(an) je tek posebani slu caj od lim f . Kako i za nizove (v. Teorem 2.2.2), tako se i u op cem slu caju mo ze lako dokazati jedinstvenost grani cnih vrijednosti lim f i lim f cim postoje.
1 +1 +1
82
2.3.2
Grani cna vrijednost u to cki
Denicija 2.3.2 Neka je f : X ! R , X R , funkcija, a x0 2 R to cka sa 1 sijece skup X n fx g, tj. za svaki > 0 svojstvom da svaka njena okolina 0 T neka je (X n rfx0 g) hx0 ; x0 + i 6= ;. Re ci cemo da je to cka y0 2 R grani cna vrijednost (ili limes ) funkcije f u to cki x0 ako je ispunjen ovaj uvjet: T (8 > 0)(9 > 0)(8x 2 (X n fx0g ) hx0 ; x0 + i) jf (x) y 0j < : Ovo cemo kra ce zapisivati kao limf = y0 ili, ponekad, kao lim f (x) = y 0.
x0 x !x0
Primjer 2.3.2 Poka zimo da funkcija f : R ! R , 8 x + 1, x 2 h; 1i < f (x) = 1, x = 1 ; : x2 + 3x, x 2 h1; i ima grani cnu vrijednost u to cki x0 = 1 (v. crte z). Uo cimo da su vrijednosti f (x) blizu 2 cim je x blizu 1, pa bi mogla postojati tra zena grani cna vrijednost ( y ) i biti y = 2 . Primijetimo da je, za svaki x = 6 1 , j f ( x ) 2j = 0 0 jx 1j, x <1 : Odaberimo bilo koji > 0 pa uzmimo neki j x2 + 3x 2 j, x > 1p 1 > 0 za koji vrijedi 4+1 () T < ). Sada se lako provjeri da 2 je jf (x) 2j < za svaki x 2 (R n f1g ) h1 ; 1 + i. Dakle, uistinu je lim f = 2:
1
2+
Y
Gf
2 2
1+
Napomena 2.3.2 Lako se vidi da je limf jedinstven cim postoji. Nadalje, primijetimo da to cka x0, u kojoj se promatra grani cna vrijednost realne funkcije f , ne mora pripadati njezinu denicijskom podru cju X . Ako je x0 2 X i postoji limf = y 0, mogu ce je, naravno, f (x0) 6= y 0 (v. prethodni Primjer 2.3.2).
x0 x0
Sljede ci crte zi opisuju nekoliko zanimljivih slu cajeva:

1 Pod okolinom to cke x u R smatramo svaki nadskup svakog intervala to sadrz i tu to c ku. Vie o tomu i srodnim pojmovima u 5.1.2.

Y
y0 O x0
83
(b) Y
Gf
Gf
(a)
Gf
Y X
y0
(c)
x0 X limf=y 0
x0
x0
x0 X
0 limf=y x
0
xo
x0 X
limf=y0
limf x
0
f( x0 )
(d)
Y
f( x0 )
(x0 ) x0 X, limf=f x
0
(f)
x 0 X,
Gf
O
x0
(e)
Gf
f(x0)
x0 O Teoremi to slijede poop cuju Teoreme 2.2.7, 2.2.8 i 2.2.9, a i dokazuju se na sli can na cin.
0
x0 X limf x
Gf
O
x0
Teorem 2.3.1 Neka su f; g; h : X ! R , X R , funkcije s ovim svojstvima: (1) lim f = y 0 = lim g; x0 x0 T (2) (9 > 0)(8 x 2 (X n fx0g) hx0 ; x0 + i) f (x) h(x) g(x). Tada i funkcija h ima limes u to cki x0 i h = lim y0.
x0
Teorem 2.3.2 Neka funkcije f; g : X ! R , X R , imaju grani cne vrijednosti u to cki x0 (kad x ! 1, x ! +1). Tada je (i) lim(f g ) = lim f lim g (lim(f g) = lim f lim g ); (ii)
x0 x0 x0
(iii) (iv)
lim(f g ) = limf limg (lim(f g ) = lim f lim g ); x0 x0 x0 1 1 1 lim f lim f f f x 1 lim( ) = 0 ; lim g 6= 0 (lim( ) = ; lim g 6= 0); x0 g 1 g limg x0 lim g 1
x0 lim g g lim(f ) = (limf ) x0 ; f > c0 x0 x0 lim g g (lim(f ) = (lim f )1 ; lim f 1 1 1
ilimf > 0
x0
> 0):
x Primjer 2.3.3 Promatrajmo funkcije f; g : R nf 0g ! R , f (x) = sin x , sin 2x g (x) = x : Kad se varijabla x pribli zuje x0 = 0 obje funkcijske vrijednosti 0 te ze k formalnom izrazu 0 . Stoga ima smisla istra ziti mo zebitnu obstojnost pripadnih grani cnih vrijednosti. Budu ci da je f i g parne funkcije, dostatno je promatrati x > 0 blizu 0: Za takve x je, po deniciji trigonometx < rijskih funkcija (v. 3.1.3(v)), 0 < sin x < x < tan x, odnosno, 1 < sin x 1 , tj. cos x < sin x < 1. Buduc i da je lim cos = 1 (= cos 0), to po Teoremu cos x x
3.3.1 dobivamo lim f lim

0 x!0 x!0
= 1 . Da bismo istra zili isto za g, sjetimo se 0 da je sin 2 x = 2 sin x cos x pa primijenimo dobiveno i Teorem 2.3.2. Dakle, 2x 2 sin x cos x x lim g lim sin = lim 2 lim sin x = lim x x lim cos x = 2 1 1 = 1.
sin x x!0 x x!0 x !0 x!0
84
Neka je f : X ! R , X R , funkcija i neka je x0 2 R to cka sa svojstvom iz Denicije 2.3.2. Ako vrijedi T (8y > 0)(9 > 0) f [(X n fx0g) T hx0 ; x0 + i] hy; i ((8 y < 0)(9 > 0) f [(X n fx0 g) hx0 ; x0 + i] h; yi), onda ka zemo da funkcija f divergira u to cki x0 prema +1 (1) i piemo lim f = +1 (lim f = 1). (Ovi limesi ne postoje u R !) Crte z dolje prikazuje tipi cni primjer.
Y Gf
x0 x0
x0
Primjer 2.3.4 Promatrajmo logaritamsku funkciju log a : R + ! R (v. 3.1.3(iv)) i to cku x0 = 0. Funkcija log a je inverzna funkcija eksponencijalne funkcijje expa : R ! R + R (v. 3.1.3(iii)). Obje su strogo silazne kad je (0 <) a < 1, a strogo uzlazne kad je a > 1 . Zato je log a x > y , x < ay; a < 1 (loga x < y , x < ay; a > 1): Prema tomu, koliko god velik bio jy j, mo ze se na ci > 0, npr. = ay , takav da bude f [h0 ; i] hy; i, a < 1 (f [h0; i] h; y i, a > 1): Dakle, lim loga = +1 cim je a < 1 i lim loga = 1 0 0 c im je a > 1 . Za danu funkciju f : X ! R , X R , mogu se pored limf promatrati
x0
i tzv. limesi slijeva i zdesna u to cki x0 . To cna denicija jest kako slijedi: Re ci cemo da je y 0 2 R grani cna vrijednost slijeva (zdesna) funkcije f u to cki x0 2 R , ako T (8 > 0)(9 > 0)( 8x 2 X hx0 ; x0i) T ((8x 2 X hx0 ; x0 + i)) jf (x) y 0j < . To kra ce zapisujemo kao lim f = y0 ( lim f = y0 ). Za ilustraciju je dobro pogledati slu caj na crte zu (f), gdje je lim f = f (x0) dok limes zdesna u x0
x0 0 x 0+0 x0 0 x0 +0
ne postoji ((b), gdje je limes slijeva u x0 ne postoji (u R ) dok je lim f = y0). Po sli cnosti s prije deniranim divergiranjem, mogu se sada formalno denirati i (u R nepostoje ci) limesi lim f = 1 i lim f = +1 ( lim f = 1 i lim f = +1).
x0 0 x00 x0 +0 x0 +0
Primjer 2.3.5 Promatrajmo funkciju f : R nf0 g ! R , f (x) = j x xj . Odredit cemo joj grani cne vrijednosti slijeva i zdesna u to cki x0 = 0 . lim f =
x x!0 x
lim
za x < 0, a f (x) = 1 za x > 0 , tj. f je tzv. funkcija signum (predznak), f sgn; v. graf na crte zu.)
= 1;
lim f = lim
0+0
x x!0 x
= 1: (Primijetimo da je, zapravo, f (x) = 1
00

Y
+1
85
Gsgn X
-1
Vezu izmeu grani cne vrijednosti i onih slijeva i zdesna donosi ovaj teorem: Teorem 2.3.3 Neka funkcija f : X ! R , X R , ima grani cne vrijednosti slijeva i zdesna u to cki x0. Ako su one jednake onda postoji i grani cna vrijednost od f u x0 i vrijedi lim f = lim f = lim f:
x 00 x 0+0 x0
Dokaz. Tvrdnja je izravna posljedica odgovaraju cih denicija. Primijetimo da mo ze postojati lim f i kad lim f ili lim f ne postoje, tj. nemaju smisla (ovisno o denicijskomu podruc ju X ). Da se grani cna vrijednost realne funkcije mo ze svesti na grani cnu vrijednost realnog niza, te time znatno olakati njezino odreivanje, potvruje ovaj teorem: Teorem 2.3.4 Za funkciju f : X ! R , X R , vrijedi lim f = y0(1) (svaka od 32 = 9 varijacija je apriori mogu ca) onda i samo onda ako, za svaki niz (xn ) u X n f x0g (u X ), lim(xn) = x0(1) ) lim(f (xn )) = y0(1) (3 3 = 9 mogu cnosti): Dokaz. Dokazt cemo tvrdnju u slu caju x0 i y0. Preostale se dokazuju analogno. Neka je, dakle, limf = y0 pa promatrajmo bilo koji niz (xn ) u X n f x0g to konvergira prema x0. (Primijetimo da, po Deniciji 2.3.2, takav niz postoji!) Trebamo dokazati da niz (f (xn)) konvergira prema y0, tj. da (8 > 0)(9n0 2 N )(8n 2 N ) n n0 ) jf (xn ) y0j < : Budu ci da je limf = y0, to za svaki > 0 postoji neki > 0 takav da je jf (x) y0 j < cim je jxx0 j < , x 2 X nfx0g. Zbog lim(xn ) = x0 postoji neki n0 2 N takav da je jxn x0j < cim je n n0. To zajedno povla ci da je jf (xn ) y0j < cim je n n0, tj. lim(f (xn)) = y0 . Obratno, neka za svaki niz (xn) u X n f x0g koji konvergira prema x0, odgovaraju ci niz (f (xn)) konvergira prema y0. Trebamo dokazati da je tada y0 grani c na vrijednost od f u to cki x0, tj. T da (8 > 0)(9 > 0)(8x 2 (X n fx0 g) hx0 ; x0 + i) jf (x) y0j < : Pretpostavimo protivno, tj. da (9 > 0)(8 > 0)(9x 2 X n fx0g ) jx x0j < 1 ^ jf (x) y0j : Uzimaju ci, za svaki n 2 N , broj n = n > 0, dobivamo niz 1 (xn ) u X n fx0 g za koji vrijedi jxn x0j < n i jf (xn) y0j . To zna ci da (xn ) konvergira prema x0 i da (f (xn )) ne konvergira prema y0 - protuslovlje.
x0 x0 x0 (x!1) x0 x0 0 x0 +0
86
Primjer 2.3.6 Slu ze ci se Teoremom 2.3.4 odredimo sljede ce grani cne vrijednosti: p p x 2+4 1 x 2 2 (a) lim x +2 ; (b) lim( x + 1 x + 4x ); (c) lim (1 + x ) .
2 1 +1
(a) Odaberimo bilo koji niz (xn ) u R nf2g koji konvergira prema 2. Tada x2 (2xn )(2+x n ) n+4 je lim( ) = lim(2 xn ) = lim(2) lim(xn) = xn +2 ) = lim( xn +2 2 +4 x 2 (2) = 4 : Dakle, lim x+2 = 4 .
2
(b) Odaberimo bilo koji niz (xn ) u R n h4; 0i koji divergira prema 1 (+1): Tada postoji neki np > 0) cim je n n0. 0 2 N takav da je x n < 0 (xn p p p 2 2 Sjetimo se da je a = at cim je t < 0 (t a = at cim je t > 0). Prema tomu, u slu c aju lim( x ) = 1 je n p p 14 xn p lim( x2 x2 )= n + 1 n + 4xn ) = lim( p 2 2
xn +1+ xn +4xn
lim(
dok za lim( 1 dobivamo p xn) = +p 2 lim( xn + 1 x2 n + 4xn ) = lim( p lim(

1 4 xn q q 1 1+ 2 + 1+ x4 n xn
1 xn 4 q q 1+ 1 1+ x4 2 n xn
)=
4 11
= 2;
14 xn p ) 2 x2 n +1+ xn +4xn
4 ) = 1+1 = 2: p p p p Dakle, lim( x2 + 1 x2 + 4 x) = 2, a lim( x2 + 1 x2 + 4 x) = 2. 1 +1
(c) Ovdje cemo upotrijebiti sljede cu cinjenicu (neka ju citatelj sam doka ze!): Ako u Teoremu 2.3.4 za funkciju f postoji broj a takav da je su zenje f jX\h;a] (f jX\[a;i ) monotona funkcija, onda se uvjet ako za svaki niz (xn) u X , (xn) ! 1 ((xn ) ! +1) smije oslabiti do ako za niz T T T T (n) u (N ) (X h; a]) ((n) u N (X [a; i)) : Budu ci da je funkcija 1 x x 7! (x + x ) , x > 0, uzlazna i budu ci da tra zimo njezin limes kad x ! +1, x 1 n dostatno je uporabiti niz (n), n 2 N . Dakle, lim (1 + 1 x ) = lim(1 + n ) = e (v. Primjer 2.2.7):
+1
2.3.3
Neprekidnost
Denicija 2.3.3 Re ci cemo da je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna u to cki x0 2 X , ako za svaki interval Iy to sadr zi to cku f (x0) postoji T interval Ix to sadr zi to cku x0 tako da bude f [X Ix] Iy. Re ci cemo da je funkcija f neprekidna na skupu A X cim je neprekidna u svakoj to cki x 2 A. U slu caju A = X ka zemo da je f neprekidna funkcija ili da je preslikavanje. Ako funkcija f nije neprekidna (u to cki x0), ka zemo da je prekidna (u to cki x0). p S Primjer 2.3.7 Poka zimo da je op ca potencija : R + f0 g ! R ; x 7! p 1 x x 2 (drugi korijen, v. 3.1.3(ii)), neprekidna funkcija. Promatrajmo bilo koju to cku x 0. Neka je Iy ha; bi bilo koji zi to cku p interval to sadr p x (v. graf na crte zu dolje). Budu ci da je strogo uzlazna funkcija,
87
- 2 2 to za tra zeni interval I , to sadr z i to c ku x , smijemo uzeti a ;S b cim x - 2 2 + f0g je a 0, odnosno, a ; b c im je a < 0 . Zaista, tada je ( R T T p p - 2 2 p [0 ; i ) [[0 ; i I ] = [ a ; b ] h a; b i = I , a 0 ; [[0 ; i Ix] = x y p 2 [ 0 ; b ] [0; bi ha; bi = Iy, a < 0;
Y
b a
x0
a2
x0
b2
Oc ze iskazati ito je da se Denicija 3.3.3 u metric kim terminima mo ovako: Teorem 2.3.5 Funkcija f : X ! R , X R , je neprekidna u to cki x0 2 X onda i samo onda, ako vrijedi: (8 > 0)(9 > 0)(8x 2 X ) jx x0j < ) jf (x) f (x0)j < : Sada po Teoremu 2.3.5 i Deniciji 3.3.3 dobivamo izravnu vezu izmeu neprekidnosti i grani cne vrijednosti u to cki: Teorem 2.3.6 Neka je f : X ! R , X R , funkcija, a x0 2 X neka je to cka kojoj svaka okolina sije ce X n fx0 g. Tada je f neprekidna u x0 ako i samo ako postoji lim f i lim f = f (x0).
x0 x0
Korolar 2.3.1 Funkcija f : X ! R , X R , je neprekidna u toc ki x0 2 X onda i samo onda, ako za svaki niz (xn) u X koji konvergira prema x0, odgovaraju ci niz (f (xn )) konvergira prema f (x0). Dokaz. Ako svaka okolina od x0 sije ce skup X n f x0g , tvrdnja slijedi izravno iz Teorema 2.3.6 i Teorema 2.3.4. Ako pak nije takav slu caj, onda svaki niz (xn), koji konvergira prema x0, mora biti stacionaran s clanovima xn = x0 za n n0 , pa je tvrdnja o cigledno istinita. Korolar 2.3.2 Neka je funkcija f : X ! R , X R , strogo monotono preslikavanje. Tada je i njezina inverzna funkcija f 1 : f [X ] ! R strogo monotono preslikavanje. Dokaz. Ovaj korolar slijedi iz Korolara 2.3.1 i Teorema 2.2.6. Poka zimo to pobliz e! Najprije, lako se vidi da stroga monotonost povla c i injektivnost, pa postoji inverzna funkcija f 1 : f [X ] ! R koja je, takoer, strogo monotona. Doka zimo da je funkcija f 1 neprekidna! Neka T je y 2 f [X ] bilo koja to cka. Ako postoji interval hc; di takav da je f [X ] hc; di = fy g, onda je o cito da je f 1 neprekidna u to cki y. Ako nije takav slu caj, tj. ako svaka okolina od y sije ce skup f [X ] n fy g, onda mogu nastupiti sljede ca tri slu caja:
88
T T (1) (9 > 0)(80 ,0 < 0 ) y 0 ; y + 0 f [X ] = y 0; y f [X ] % fy g; T T (2) (9 > 0)(80 ,0 < 0 ) y 0 ; y + 0 f [X ] = y; y + 0 f [X ] % fy g; T T (3) (8 > 0) hy ; y i f [X ] 6= ; 6= hy; y + i f [X ]. Ad (1). Neka je (yn) bilo koji niz u f [X ] koji konvergira prema y , lim(yn) = y. Ne smanjuju ci op cenitost, smijemo pretpostaviti da je niz (yn ) uzlazan. Primijetimo da je y = f (x) i yn = f (xn ) za neke x; xn 2 X , n 2 N . Budu ci da je f injekcija, to je x = f 1 (y ) i xn = f 1(yn ), n 2 N . Tada je (xn ) monotoni niz u X , koji je k tomu i omeen (npr. s x1 i x). Po Teoremu 2.2.6, niz (xn) konvergira. Jasno je da u ovomu slu caju mora biti lim(xn ) x cim je niz (xn) uzlazan, odnosno, lim(xn ) x cim je niz (xn ) silazan. Budu ci da je funkcija f neprekidna, po Korolaru 2.3.1 slijedi: f (lim(xn )) = lim(f (xn)) = lim(yn ) = y = f (x). Sada, po injektivnosti, mora biti lim(xn) = x. Napokon, f 1(lim(yn )) = f 1(y) = x = lim(xn ) = lim(f 1(yn )), pa po Korolaru 2.3.1 zaklju cujemo da je funkcija f 1 neprekidna u to cki y . Ad (2). Dokazuje se posve sli cno prethodnomu slu caju (1). Ad (3). U ovomu slu caju treba promatrani niz (yn) u f [X ] koji konvergira prema y , lim(yn) = y , ra claniti (kad god je to mogu ce) na dva komplementarna podniza: (ynk ) ! y , y nk < y, i (ymk ) ! y , ymk > y (barem jedan od njih postoji). Dalje se postupa kao slu caju (1), odnosno, (2). Neprekidnost realnih funkcija to ih ovdje prou cavamo mo ze se opisati i pomo cu tzv. prirasta. tovie, pripadna ra cunska tehnika je vrlo pogodna za suptilniju analizu u tzv. innitezimalnom ra cunu to predstoji. Neka su dane funkcija f : X ! R , X R , i to cka x0 2 X . Za svaku to cku x 2 X , razliku x x0 = x0 x x nazivamo varijablinim prirastom u to cki x0, a razliku f (x) f (x0 ) = f (x0 +x) f (x0) = (x0 f )(x) f (x0)(x) - funkcijskim prirastom u toc ki x0. (U drugomu se, zapravo, radi o funkcijinu prirastu u to cki x = x0 + x s obzirom na to cku x0 , pa se navedeni naziv ne smije shvatiti doslovno!) Primijetimo da se, za cvrsti x0 , f (x0) mo ze smatrati kako funkcijom varijable x, tako i funkcijom varijable x (imaju ci na umu cinjenicu da se pritom radi o dvjema razli citim domenama). Pritom cemo, kad god ne bude moglo do ci do zabune, tj. kad god bude jasno o kojoj se to cki x0 radi, skra civati zapis f (x0 )(x) u f (x) ili u f (x) ve c prema tomu kako nam bude korisnije gledati na funkciju f (x0). Teorem 2.3.7 Neka je f : X ! R funkcija, a x0 2 X R to cka kojoj svaka okolina sije ce skup X n f x0g . Tada je f neprekidna u to cki x0 , ako i samo ako je lim f = 0. (Ovdje, dakako, lim f ozna cuje lim f (x) =
x!x0
lim f (x)!).
x!0
89
Dokaz. Neprekidnost od f u to cki x0 je, po Teoremu 2.3.6, ekvivalentna jednakosti lim f = f (x0). Ova je, po prethodnomu razmatranju, tj. x) = f (x0 ). Budu ci da je f (x0 ) konstanta, to se smije zapisati i kao lim (f (x0 + x) f (x0)) = 0, tj. lim f (x) lim f = 0 .
x!0 x!0 0 x !x0
lim f (x) = lim f (x0 + x), ekvivalentna jednakosti lim f (x0 +

x!0 x!0
x0
Napomena 2.3.3 Napomena 2.3.4 Pomo cu Korolara 2.3.1 i 2.3.2 i Teorema 2.3.7 lako se doka ze da su sve osnovne elementarne funkcije neprekidne, tj. da su preslikavanja. Teorem 2.3.8 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna u to cki x0, a funkcija g : Y ! R , f [X ] Y R , neprekidna u to cki y0 = f (x0 ). Tada je u to cki x0 neprekidna i kompozicija gf : X ! R . Dokaz. Neka je dan bilo koji > 0. Budu ci da je g neprekidna u y0, to postoji neki > 0 takav da je jg(y ) g(y0 )j < cim je j y y0j < . 0 Po neprekidnosti od f u x0 postoji neki > 0 za koji je jf (x) f (x0)j = jy y0 j < cim je jx x0j < 0 . Prema tomu, jgf (x) gf (x0)j = jg (y ) g (y0 )j < cim je jx x0j < 0 . (Napomenimo da, strogo govore ci, pod ovdje navedenim pretpostavkama kompozicija gf ne postoji. Ovdje se, zapravo, radi o kompoziciji X ! f [X ] ,! Y ! R , pri cemu je f [X ] , ! Y inkluzija f (x) 7! i(f (x)) = f (x). Dakle, funkciju f smo interpretirali kao funkciju if : X ! Y .) Pored upravo dokazanoga, vrlo je va zan i sljede ci teorem (kojega cemo u potpunosti dokazati tek u Matemati ckoj analizi, II): Teorem 2.3.9 Neka su f; g : X ! R , X R , neprekidne u to cki x0 (na skupu A X ). Tada su u to cki x0 (na skupu A) neprekidne i funkcije f + g, f f g, f g i, kad je g(x0 ) 6= 0 (g(x) 6= 0 za svaki x 2 A), . g Za odreivanje grani cne vrijednosti kompozicijske funkcije cesto rabimo ovaj teorem: Teorem 2.3.10 Neka su funkcije f : X ! R , X R , i g : Y ! R , Y R , takve da je f [X ] Y . Ako je lim f = y0 2 Y i g neprekidna u y0, onda je lim gf = g (lim f ) = g(y0).
x0 x0 x0
~ : X ! R pravilom Dokaz. Denirajmo funkciju f ~(x) = f (x), x 6= x0 : f y0, x = x0 ~ neprekidna u to Po Teoremu 2.3.6 je funkcija f cki x0, a po Teoremu 2.3.9 je i ~ neprekidna u x0 . Po deniciji je (gf ~)j(Xnfx g) = (gf )j(X nfx g) kompozicija gf 0 0 ~(x0 ) = g(y0). Sada tvrdnja vrijedi po Teoremu 2.3.6. i gf
90
Primjer 2.3.8 Odredimo grani cnu vrijednost realne funkcije x 7! ln(1 + 1 x) x u toc ki x = 0 . Primijenit c cinjenicu da se x ( 1 emo Teorem 3.3.10 i 0 x) 1 1 x kad x ! 0 ponaa isto kao x (x) kad x ! 1. Budu ci da je lim(1 + x ) = lim(1 +
+1 0 1 x x)
= e (v. Primjer 2.2.6(c) i 3.2.7, Zadatak 2.(a) i (b)); to je

1
1 x lim ln(1 + x) = ln((lim 1 + x) x ) = ln((lim 1 + x ) ) = ln e = 1: 0 0
1 x
Prakti cnih potreba radi, korisno je razvrstati raznovrsne prekide u to cki realnih funkcija slu ze ci se grani cnim vrijednostima. Po Teoremima 2.3.6 i 2.3.3 smijemo re ci da je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna u to cki x0, u kojoj limesi slijeva i zdesna imaju smisla, to cno onda kad je udovoljeno ovim uvjetima: (i) 9 lim f ^ 9 lim f ; (ii) (iii)
x0 0 x0
lim f = lim f
x0 +0
x 00
x0 +0
(= lim f ; v. Teorem 2.3.3);

x0
lim f = f (x0 ).
Prema tomu, ako u promatranom slu caju nije udovoljeno barem jednom od uvjeta (i), (ii) ili (iii), funkcija f je prekidna u to cki x0. Ako f udovoljava uvjetima (i) i (ii), ali ne uvjetu (iii), ka zemo da funkcija f ima u to cki x0 uklonjiv prekid. Ako vrijedi samo uvjet (i), govorimo o prekidu prve vrste, a ako ne vrijedi uvjet (i) - o prekidu druge vrste u to cki x0 . Primjer 2.3.9 (a) Promatrajmo funkciju f : R ! R , ( x j xj ; x 6= 0 f (x) = : 0, x = 0 Funkcija f ima u to cki x0 = 0 uklonjiv prekid, jer je lim f = 1 = lim f = lim f 6= f (0) = 0 : Primijetimo da je f (x) = 1 za svaki x 6= 0 i f (0) = 0 . Mo ci 0 ukloniti prekid funkciji f u cki x0 = 0 zna ci mo ci denirati neprekidnu ( to f (x), x 6= 0 ~: R ! R , f ~(x) = funkciju f lim f = 1 ; x = 0 :
0 00 0+0
(b) Neka je funkcija f : R ! R zadana pravilom Y x 1 jxj ; x 6= 0 : f (x) = 0, x = 0 O

-1
Funkcija f ima u to cki x0 = 0 prekid prve vrste (v. crtkani dodatak grafu na crte zu gore), jer je lim f = 1 6= 1 = lim f . (c) Neka je funkcija f : R ! R zadana pravilom
00 0+0

Y
91
f (x) =
x;
1 x1 ;
x 1 : x >1
Gf
1
Funkcija f ima u to cki x0 = 1 prekid druge vrste (v. graf), jer je lim f = 1, dok je lim f = +1 (ne postoji). (d) Promatrajmo funkciju 8 <
1+0 10
Funkcija f ima u to cki x0 = 0 prekid druge vrste, jer je lim f = y1, dok lim f ne postoji. (Nita bitno se ne mijenja ni kad je lim f = y1 = y 2 =
0+0 00
y1; f : R ! R , f (x) = y2; : 1; sin x
x <0 x =0 x >0
y1
Gf X
O
y2
f (0) 2 [1; 1]!)
00
Napomena 2.3.5 Primijetimo da cim funkcijama iz Primjera 3.3.9 iz denicijskih podru cja izbacimo loe to cke x0 , dobivamo su zenja koja su neprekidne funkcije. To je posljedica cinjenice da su ti primjeri konstruirani pomo cu elementarnih funkcija, koje su sve neprekidne (v. Napomenu 3.3.3 i Teoreme T.3.3.8 i 3.3.9).
2.3.4
Svojstva neprekidne funkcije na segmentu
U ovomu pododjeljku cemo iskazati i dokazati najva znija svojstva realnih preslikavanja. Posebno vaz ni rezultati se dobivaju su z enjem realnog preslikavanja na domenu koja je segment. Teorem 2.3.11 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [a; b ] X . Tada je njezino su zenje f j[a;b] omeena funkcija, tj. postoje neki c; d 2 R takvi da je f [[a; b ]] [c; d]. Dokaz. Doka zimo da je funkcija f j[a;b] : [a; b] ! R ome ena odozgor! Pretpostavimo protivno, tj. f j[a;b] nije omeena odozgor. Tada za svaki n 2 N postoji neki xn 2 [a; b ] takav da je f (xn) > n. Po Korolaru 2.2.2, dobiveni niz (xn ) ima konvergentni podniz (xnk ). Neka je lim(xnk ) = x0 2 [a; b ] (v. Teorem 2.2.6 i Tvrdnju 1.2.2). Po Korolaru 2.3.1 mora biti lim(f (xnk )) = f (x0) pa je niz (f (xnk )) omeen (v. Teorem 2.2.3), a to protuslovi pretpostavci f (xnk ) > nk . Dakle, su zenje f j[a;b] jest odozgor omeena funkcija. Na posve sli can na cin se doka ze da je f j[a;b] i odozdol omeena funkcija.
92
Teorem 2.3.12 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [a; b] X . Tada njezino su zenje f j[a;b] poprima svoju svoju najmanju vrijednost (minimum ) i svoju najve cu vrijednost (maksimum ), tj. (9x1 ; x2 2 [a; b])(8x 2 [ a; b]) f (x1) f (x) f (x2): Dokaz. Po Teoremu 2.3.11 je skup A f [[a; b]] = ff (x) j x 2 [a; b]g R omeen. Po Teoremu 1.4.7, postoje m inf A; M sup A 2 R : (v. crte z)
Y
M A=f[[a,b]] m
Gf [a,b]
Tvrdimo da je M = max A 2 A (m = min A 2 A) pa ce to biti i tra zena najve ca (najmanja) vrijednost od f na [a; b]! U tu svrhu, odaberimo bilo koji niz (yn ) u A to konvergira prema sup A = M . (Lako se vidi takav niz postoji!) Neka je (xn ) bilo koji pripadni niz u [a; b] u smislu f (xn ) = yn, n 2 N . Po Korolaru 2.2.2, Teoremu 2.2.6 i Tvrdnji 1.2.2, postoji konvergentni podniz (xnk ) od (xn) s limesom lim(xnk ) x0 2 [a; b]. Po Korolaru 3.3.1 mora biti lim(f (xnk )) = f (x0 ), a po Korolaru 2.2.1, lim(yn ) = lim(ynk ) = lim(f (ynk )). Slijedi da je M = f (x0 ) 2 A, to smo i tvrdili. Posve sli cno se dokazuje da je m = min A 2 A. Sada za m; M 2 A postoje neki x1; x2 2 [a; b] za koje je f (x1 ) = m i f (x2) = M . Budu ci da je, za svaki x 2 [a; b], m = f (x1) f (x) f (x2) = M , to je m minimum, postignut u toc ki x1, a M maksimum, postignut u to cki x2 , funkcije f na [a; b]. Napomena 2.3.6 Pretpostavku o preslikavanju na segmentu u Teoremima 2.3.11. i 2.3.12 nije mogu ce zamijeniti preslikavanjem na intervalu ha; bi, (ni na ha; b] ili [a; b i), kako pokazuje primjer na crte zu.
Y Gf
x1
x2
X
b
Teorem 2.3.13 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna i uzlazna, a A X neprazan i odozdol (odozgor ) omeen podskup sa svojstvom inf A 2 X (sup A 2 X ): Tada je i f [A] R neprazan i odozdol (odozgor ) omeen skup i pritom vrijedi f (inf A) = inf f [A] (f (sup A) = sup f [A]). Za silazno preslikavanje f vrijedi dualna tvrdnja: f (inf A) = sup f [A] (f (sup A) = inf f [A]). Dokaz. Dovoljno je dokazati jednu (bilo koju) od cetiri mogu cnosti. Pa, neka je f uzlazno prelikavanje i neka je ; 6= A X omeen odozdol i
93
inf A x0 2 X . Tada je, za svaki a 2 A, x0 a. Budu ci da je funkcija f uzlazna, to je f (x0) f (a) za svaki a 2 A pa je f (x0 ) donja mea skupa skupa f [A] R . Prema tomu, skup f [A] je neprazan i omeen odozdol pa ima inmum inf f [A] y0 2 R (v. Teorem 1.4.7) i pritom je f (x0) y0. Preostaje dokazati f (x0) = y 0. Kad tako ne bi bilo, bilo bi f (x0 ) < y0. Uzmimo tada = y 0 f (x0 ) > 0 i primijetimo da y0 2 = hf (x0) ; f (x0 ) + i. Po neprekidnosti od f u x , postoji neki > 0 za koji 0 T je f (x) 2 hf (x0) ; f (x0) + i cim je x 2 X hx0 ; x0 + i. Budu ci da T je x0 = inf A, to postoji neki a 2 A [x0 ; x0 + i. Slijedi f (a) < f (x0 )+ = y0 pa y0 ne mo ze biti inmum od f [A] - protuslovlje. Napomena 2.3.7 (a) Teorem 2.3.13 smo, zapravo, ve c koristili u Primjeru 2.3.7 (b). (b) Da je pretpostavka inf A 2 X (sup A 2 X ) nu zna za omeenost funkcijske slike f [A] pokazuje primjer na crte zu.
Y Gf
x1
x2
A X=<x1,x2 > x2=supA eX
Teorem 2.3.14 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [a; b] X . Tada je slika f [[a; b]] R segment (koji u slu caju konstantnog suz enja f j degenerira u to c ku ) . [a;b] Dokaz. Po Teoremu 2.3.12 postoje x0; x00 2 [a; b], x0 x00 , takvi da je, za svaki x 2 [a; b], f (x0 ) f (x) f (x00 ) ili f (x0 ) f (x) f (x00). Zanemaruju ci trivijalni slu caj konstantnog su zenja, mora biti x0 < x00 i f (x0) 6= f (x00 ). 0 0 00 Ozna cimo y = minff (x ); f (x )g i y00 = maxf f (x0 ); f (x00 )g . Treba dokazati f [[a; b]] = [y0 ; y 00 ]. Budu ci da je f [[ a; b]] [y 0 ; y 00] i y 0; y 00 2 f [[a; b]] o cito ispunjeno, preostaje dokazati f [[a; b]] hy 0 ; y 00i. Neka je y0 2 hy 0 ; y 00 i bilo koja to cka. Treba dokazati da postoji toc ka x0 2 [a; b ] za koju je f (x0) = y0. 0 +x00 x Uzmimo x1 = 2 . Ako je f (x1 ) = y0 onda smo gotovi, a ako nije tako onda je ili f (x1) < y0 ili f (x1) > y0 . Tada promatrajmo onaj polusegment 00 0 00 00 0 x00 x 0 0 00 [x0 1; x 1] segmenta [x ; x ] (tj. x1 x1 = 2 ) za koji je f (x1) < y 0 < f (x1 ). 0 00 Nastavljaju ci induktivnim postupkom, dobivamo silazni niz ([xn; xn]) podsegmenata od [x0 ; x00] [a; b]. Po aksiomu (Teorem 1.4.7), priT Cantorovu 0 00 padni presjek je neprazan, tj. n2N [x n; xn ] 6= ;. tovie, po konstrukciji (u (n + 1)-vom koraku uzimamo polusegment iz n-tog koraka) taj presjek jest jedna jedina to cka x0 2 [x0 ; x00] (ina ce bi bio neki segment - to proturje ci konstrukciji). Tvrdimo da je f (x0) = y0. Naime, kad tako ne bi bilo, bilo bi ili f (x0) < y0 ili f (x0) > y0: U slu caju f (x0) < y0 postojao
94
bi, po neprekidnosti od f u x0, neki > 0 takav da je i f (x) < y0 cim je x 2 hx0 ; x0 + i. To bi dalje povla cilo obstojnost nekog n 2 N sa svojstvom f (x00 in se pobija pretpostavka n) < y 0 - protuslovlje. Na isti nac f (x0) > y0. Ovime je teorem dokazan. Neposredne posljedice prethodnoga teorema jesu ova dva va zna korolara: Korolar 2.3.3 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [a; b] X . Tada f j[a;b] poprima sve vrijednosti izmeu svoga minimuma i svoga maksimuma. Nadalje, ako je f (x0) < c (f (x0) > c ), c 2 R , u to cki x0 2 [a; b], onda postoji podsegment [x1 ; x2] [a; b ] to sadr zi to cku x0 takav da je f (x0 ) < c (f (x0 ) > c) za svaki x0 2 [x1; x2]. Korolar 2.3.4 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [ a; b] X i neka je sgn f (a) 6= sgn f (b). Tada postoji barem jedna to cka x0 2 [a; b] za koju je f (x0) = 0.
Y Gf a X O x0 b
Prisjetimo se konvergencije (po to ckama) funkcijskog niza i Primjera 2.2.19(b), koji je je pokazao da limes takvoga niza mo ze biti prekidna funkcija iako su mu svi clanovi neprekidne funkcije. Prema tomu, konvergencija po to ckama, op cenito, ne cuva neprekidnost. Sljede ci teorem ce pokazati da, naprotiv, jednolika konvergencija cuva neprekidnost. Teorem 2.3.15 Neka funkcijski niz (fn ), fn : X ! R , X R , jednoliko konvergira prema funkciji f0 : X ! R . Ako je svaka funkcija fn, n 2 N , neprekidna u to cki x0, onda je i funkcija f0 neprekidna u to cki x0 . Nadalje, ako je svaka funkcija fn neprekidna na skupu A X , onda je i funkcija f0 neprekidna na skupu A. Dokaz. Po deniciji jednolike konvergencije (fn ) ! f0 , za svaki > 0 postoji neki n0 2 N takav da je jfn (x) f0(x)j < 3 za svaki n n0 i svaki x 2 X . Posebice, za n = n0 je jfn0 (x) f 0(x)j < 3 za svaki x 2 X , a jo za x = x0 je jf n0 (x0) f0 (x0)j < 3 . Funkcija fn0 je neprekidna u to cki x cim je 0 pa postoji neki > 0 takav da je jfn0 (x) f n0 (x 0)j < 3 T x 2 X hx0 ; x0 + i. Sve zajedno, dobili smo da za svaki > 0 postoji neki > 0 takav da je jf0(x) f0(x0 )j = jf0(x) fn0 (x) + fn0 (x) fn0 (x0) + fn0 (x0) f 0(x0)j + + = jf0(x) fn0 (x)j + j fn0 (x) fn0 (x0 )j + jfn0 (x0 ) f0(x0 )j < 3 3 3 cim je x 2 X i jx x0j < , a to upravo zna ci da je f 0 neprekidna u x0.
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE Korolar 2.3.5 Neka je P
95
fn funkcijski red, fn : X ! R , X R , koji 1 P jednoliko konvergira prema funkciji s fn : X ! R . Ako je svaka

n=1
funkcija fn , n 2 N , neprekidna u to cki x0 (na skupu A X ), onda je i funkcija s neprekidna u to cki x0 (na skupu A). P Dokaz. Budu ci da funkcijski red fn jednoliko konvergira prema funkciji s, to znac i da pripadni funkcijski niz djelomic nih zbrojeva (sk ) jednoliko konvergira prema funkciji s. Svaka funkcija fn , n 2 N , je neprekidna u to cki x0 (na skupu A) pa je i svaka funkcija sk = f1 + + fk , k 2 N , neprekidna u x0 (na A) (v. Teorem 2.3.9). Sada zakljuc ak slijedi po Teoremu 2.3.15. P Korolar 2.3.6 Neka je an xn, n 2 N [ f0 g, potencijski red s konvergen1 P cijskim polumjerom > 0. Tada je njegova suma x 7! an xn neprekidna funkcija na intervalu h; i.
n=0
Dokaz. Neka je x0 2 h; i bilo koja to cka. Tada je jx0j < pa postoji neki r 2 hjx0j; i. Slijedi da je x0 2 hr; ri h; i. Po Teoremu P 2.2.18, potencijski red an xn jednoliko konvergira na segmentu [r; r], pa 1 P onda i na intervalu hr; ri, prema funkciji s : h; i ! R , s(x) = an xn.
n=0
Budu ci da je svaka funkcija x 7! an xn, n 0 (a0x0 = a0), neprekidna, po Korolaru 2.3.5 slijedi da je i su zenje sj[r;r] neprekidna funkcija. Posebice je funkcija s neprekidna u to cki x0. P U razmatranju o konvergentnosti potencijskog reda an xn (v. 3.2.6) primijetili smo da na rubu f; g njegova konvergencijskog intervala h; i treba mo zebitnu konvergentnost (divergentnost) posebno istra ziti. S tim u svezi navodimo (bez dokaza) ovaj teorem: P Teorem 2.3.16 Ako potencijski red an xn konvergira i u rubnoj to cki x = (x = ), onda on jednolikoP konvergira na svakom segmentu [; r] ([r; ]), 0 < r < . Konvergira li anxn u objema rubnim to ckama i , onda on i jednoliko konvergira na segmentu [; ]. Izravno iz toga teorema i Korolara 2.3.5 slijedi ovaj Abelov teorem o grani cnoj vrijednosti:
Korolar 2.3.7 Neka je > 0 konvergencijski polumjer i s : h; i ! R , 1 P P s(x) = an xn , suma potencijskoga reda an xn : Ako taj red konvern=0
gira i u rubnoj to cki x = (x = ), onda je lims = (lims =
[; i (h; ]):
n=0
1 P
n=0
ann); tj. preslikavanje s doputa neprekidno proirenje na
1 P
(1)nann
96
2.3.5
Vje zbe
p 1+x1 p ; 3 1+x1 0 x1 (h) lim ln x e . e
1. Odrediti sljede ce grani cne vrijednosti: x) 2 xr x (a) lim e x , r > 0; (b) lim (lnx ; (c) lim(1 + 1 x ) ; (d) lim (e)
3 lim( 1 x3 1 +1
1 1x );
(f) lim
0
1
+1
1cos x x2 ;
x +2) (g) lim arcsin( x2 +2x ; 2
+1
2. Funkciji x 7! f (x) =
x = 0. Mo ze li se odabrati neki a 2 R za koji bi postojao lim f ?

0
e x +a2 +a 1 e x +2
odrediti limese slijeva i zdesna u to cki
3. Istra ziti ponaanje funkcije x 7! f (x) = arctan(1+ 1 ckama x ) pri rubnim to njezina denicijskog podru cja X R . 4. Dokazati da je funkcija f : R + ! R , f (x) = xx, neprekidna. 5. Dokazati da je tzv. Dirichletova funkcija 0, x 2 Q f : R ! R , f (x) = , prekidna u svakoj to cki x 2 R . 1; x 2 R n Q 6. Postoji li i (ako postoji) je to konstanta a 2 R s kojom funkcija 8 koja < 1 x2, x 2 h; 0 i f : R ! R , f (x) = a; x = 0 , postaje preslikavanjem? : 1 + x, x 2 h0; i 1 , neprekidno proire7. Doputa li funkcija f : R nf0g ! R , f (x) = x2 sin x nje na cijeli R ? 1 8. Doputa li funkcija f : R nf 1g ! R , f (x) = arctan x 1 , neprekidno proirenje na cijeli R ? 9. Pokazati da funkcijski niz (fn), fn : R ! R , fn (x) = enx, konvergira po 0; x 6= 0 to ckama prema funkciji f0 : R ! R , f0 (x) = , te obrazlo ziti 1, x = 0 zato f0 ima prekid u to cki x = 0. P n 10. Zaklju citi da potencijski red an xn , an = ln n , konvergira prema 1 P ln n n neprekidnoj funkciji s : [1; 1i ! R , s(x) = x . n
n=1
Poglavlje 3
INFINITEZIMALNI RACUN
3.1 DERIVACIJA
Do deriviranja kao nove matemati cke tehnike (omjeri neizmjerno malih promjenjivih veli cina) prvi je, koliko se zna, doao I. Newton (prije godine 1669.) rjeavaju ci problem odreivanja trenutne brzine neke to cke, to se nejednoliko giba po pravcu. Do istoga je otkri ca neto poslije doao i G.W. Leibniz rjeavaju ci problem odreivanja tangente u bilo kojoj to cki neke krivulje. Pokazalo se da deriviranje ima iroku i nezaobilaznu primjenu u svim prirodnim i tehni ckim znanostima i, dakako, u tehni ckoj i tehnolokoj praksi. Ovdje cemo iskazati to cnu deniciju i pokazati primjenu na istraz ivanje va znih svojstava realnih funkcija jedne realne varijable.
3.1.1
Derivabilnost i njezino zna cenje
Denicija 3.1.1 Re ci cemo da je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna u to cki x0 2 X (ili da ima derivaciju u to cki x0), ako funkcija f ( x ) f ( x 0) ^ : X n f x0g ! R ; f ^(x) = f ; x x0 ^. Drugim rijec ima granic na vrijednost u toc ki x0, tj. ako postoji limf ima, x0 f je derivabilna u x0 ako postoji f (x) f (x0) lim f 0(x0 ); x 2 X n fx0 g: (1) x!x 0 x x0 0 Broj f (x0) nazivamo derivacijom funkcije f u to cki x0. Re ci cemo da je funkcija f derivabilna na skupu A X , ako je f derivabilna u svakoj to cki x 2 A. U slu caju A = X kratko ka zemo da je funkcija f derivabilna . Primijetimo da, za na skupu A X derivabilnu funkciju f , postoji funkcija (f jA)0 : A ! R , x 7! f 0 (x), koju nazivamo derivacijom funkcije f na skupu A. U slu caju A = X govorimo o derivaciji f 0 funkcije f . Napokon, 97
98
POGLAVLJE 3. INFINITEZIMALNI RACUN
derivabilnu funkciju f : X ! R kojoj je derivacija f 0 : X ! R preslikavanje (tj. neprekidna ) nazivamo neprekidno derivabilnom funkcijom. Napomena 3.1.1 Za to cku x0 2 X R se ka ze da T je izolirana to cka u skupu X , ako postoji > 0 takav da je (X n fx0 g) hx0 ; x0 + i = ;. Primjerice, svaka to cka n 2 N R je izolirana u skupu N ; u skupu S 1 f n j n 2 N g f0g R nije izolirana samo to cka 0; u intervalu ha; bi R nema izoliranih to caka. Primijetimo da je, po samoj deniciji, svaka realna funkcija neprekidna u svakoj izoliranoj to cki x0 svoga denicijskog podru cja. Derivabilnost, naprotiv, u takvoj izoliranoj to cki po deniciji nema smisla. Prema tomu, ako funkcija ima derivaciju u nekoj to cki, onda ta to cka nije izolirana u pripadnomu denicijskom podru cju. Iskoristimo li oznake x x0 = x i f (x) f (x0) = f (x) y (v. 3.3.3), formulu (1) mo zemo zapisati na jo dva na cina: f ( x + x ) f ( x ) 0 0 f 0 (x0) = lim ; (10 ) x!0 x f (x) y f 0 (x0) = lim lim : (1 00 ) x!0 x x!0 x Primjer 3.1.1 Ispitajmo derivabilnost funkcije f : R ! R , f (x) = x2 (kvadriranje). Neka je x0 2 R bilo koja to cka (u R nema izoliranih to caka). Po (1 0), primjerice, dobivamo da je (x +x )2 x 2 x )f ( x0 ) lim f (x0+ = lim 0 x 0 = x
x!0
Prema tomu, funkcija f je derivabilna u svakoj to cki x0 i f 0(x0 ) = 2x0. Za x = 0 je f 0 (0) = 0, za x = 1 je f 0(1) = 2 itd. Dobivenu derivaciju zapisujemo kao (x2)0 = 2x, x 2 R . Primjer 3.1.2 (Newtonov pristup) Neka je zapisom s = f (t) i uvjetom f (0) = 0, pri cemu s ozna cuje prijeeni put a t vrijeme, dan zakon po kojemu se toc ka (tvarna c estica) P giba po pravcu. Neka je pritom f : [0 ; i ! R derivabilna funkcija. Odredimo brzinu v (t0) to cke P u trenutku t0. To cka P ce do trenutka t 0 prevaliti put s0 = f (t 0), a do trenutka t put s = f (t). Srednja brzina promatrane to cke u vremenskomu segmentu [t 0; t ] za t0 < t ([t; t 0] za t 0 > t ) je, po deniciji, f (t0 ) s v(t) = f( t) tt0 t ; t = t t0; s f (t ) = f (t) f (t0 ): Ova brzina v(t) je to bli za tra zenoj brzini v(t0) u trenutku t 0 to je promatrani vremenski segment kra ci. Stoga smijemo postulirati da je s: v(t0) = lim v = lim t No, to zna ci da je v(t0) = f 0 (t0), tj. brzina je derivacija puta po vremenu. Pozabavimo se sada pobli ze problemom tangente (Leibnizov pristup).
t0 t!0
+(x )2 lim 2x0 x x x!0
= lim (2x0 + x) = 2x0:

x!0
x!0
3.1. DERIVACIJA
99
Neka je u ravnini s koordinatnim sustavom (O; i; j ) dana krivulja C jednad zbom y = f (x), pri cemu je funkcija f : [a; b] ! R derivabilna u to cki x0 2 ha; bi. Odredimo (algebarski) tangentu t krivulje C u toc ki T0 = (x0; f (x0 )). Neka je x 2 [a; b ], x 6= x0, pa je T = (x; f (x)) 2 C i T 6= T0 . To cke T0 i T odreuju jedinstvenu sekantu sT krivulje C (v. crte z dolje). Njezin smjerovni koecijent (v. 2.3.1) jest ) f ( x0) ks T = f (xx : x0 Pustimo li da se to cka T pribli zuje po krivulji C (nepomi cnoj) to cki T0, tj. da x ! x0 , sekanta sT ce se pribli zavati tangenti t. Prema tomu, za smjerovni koecijent od t mora vrijediti sljede ce: )f (x 0) 0 (x ); kt = lim ksT = lim f( xx = f 0 x 0 tj. tangentin smjerovni koecijent jest funkcijina derivacija u promatranoj to cki. Slijedom toga, za tangentinu jednad zbu (u to cki T0 = (x0 ; f (x0)) 2 C ) dobivamo t y f (x0) = f 0 (x0)(x x0): (2) 0 (Tangenta u T0 mo ze postojati i kad je lim f = +1 (1), o cemu sad ne cemo raspravljati (v. pododjeljak 4.1.7, Primjer 4.2.27), i tada joj je jednad zba x = x0 .) Normalom u to cki T0 = (x0; f (0 )) krivulje C nazivamo pravac n kroz to cku T0 okomit na pripadnu tangentu t. Slijedi da je normalina jednad zba 1 0 0 n y f (x0 ) = f0 (x0) (x x0 ); f (x0 ) 6= 0 (x = x0; f (x0) = 0): (3) (Ako je tangentina jednad zba x = x0 onda je pripadna normalina jednad zba y = f (x0).)
Y y Gf f(x0 ) x0 x x X T0 n s T s t t
x0 T !T0 x!x0
Primjer 3.1.3 Odredimo tangentinu i normalinu jednad zbu u to cki T0 = 2 (2; y0) parabole y = x . U Primjeru 4.1.1 smo odredili derivaciju f 0 funkcije f (x) y = x2 i dobili f 0 (x) = 2x. Uvrtenjem u (2) i (3) dobivamo tra zene jednad zbe: 0 t y f (2) = f (2)(x 2), dakle, y = 4 x 4; 1 1 n y f (2) = f01 (2) (x 2), dakle, y = 4 x + 2 . Geometrijsko zna cenje derivacije kao tangentina smjerovnog koecijenta doputa tzv. gra cko deriviranje gra cki (grafom Gf ) zadane funkcije f : X ! R , X R , to je prikazano na ovim crte zima:
100
Y

Gf A A'
tg= f'(x)
f(x)
f '(x)
-1
J
Y
O
' A' A1 2 A1
x A Gf
A'eGf'
A' 5 Gf A3 A' 4 A5 X A4 A' 3
-1
A2
Teorem 3.1.1 Ako je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna u to cki x0 onda je f neprekidna u x0. Dokaz. derivabilnost funkcije f u to cki x0 povla ci lim (f (x) f (x0 )) =
x !x0 f (x ) x !x0 x x!x 0
x !0
je, po Teoremu 2.3.7, funkcija f neprekidna u to cki x0. Po Teoremu 3.1.1 slijedi da funkcije nema derivacije u to ckama u kojima je prekidna. No, derivabilnost je bitno ja ce svojstvo od neprekidnosti, tj. neprekidnost funkcije f u to cki x0 ne povla ci njezinu derivabilna u toj to cki (v. Napomenu 3.1.1 i naredni Primjer 3.1.4). Pomo cu limesa s lijeva i s desna (v. 3.3.2) mogu se denirati derivacije s lijeva i s desna: Re ci cemo da je funkcija f : X ! R , X R , u to cki x0 2 X derivabilna s lijeva (s desna) ako funkcija ^ : X n fx0 g ! R ; f ^(x) = f (x) f (x0 ) ; f x x0 ^ ima u to cki x0 grani cna vrijednost s lijeva (s desna), tj. ako postoji lim f ^). Pripadni limes tada nazivamo derivacijom s lijeva (s desna ) ( lim f funkcije f u to cki x0. O cito je da je funkcija f , koja je derivabilna s lijeva i s desna u to cki x0 , derivabilna u x0 ako i samo ako se te derivacije s lijeva i s desna podudaraju. (Taj je broj onda f 0 (x0).) Primjer 3.1.4 Funkcija x 7! f (x) = jxj, x 2 R , (apsolutna vrijednost) je neprekidna. Posebice, ona je neprekidna u to cki x = 0 . Meutim, ^ = lim f(0+x)f(0) = lim jxj = lim f x x
x00 x!00 x !00 x = lim ( 1) = 1; x!00 x x!00 ^ = lim f (0+x)f(0) = lim jxj lim f x 0+0 x!0+0 x !0+0 x x0 +0 x0 0
f ( x) lim f (x) = lim ( x) = lim x
lim x = f 0 (x0) 0 = 0, pa
x !x0
lim
3.1. DERIVACIJA lim x x !0+0 x = lim (1) = 1.
101
Prema tomu, funkcija f je u to cki x = 0 derivabilna s lijeva i s desna, ali budu ci da pripadne derivacije nisu jednake, to f nije derivabilna u x = 0.
x!0+0
3.1.2
Derivacije elementarnih funkcija
Ovdje cemo odrediti derivacije nekih (osnovnih) elementarnih funkcija (v. 3.1.3) i izvesti nekoliko osnovnih derivacijskih pravila. Tvrdnja 3.1.1 Derivacija konstantne funkcije cr : R ! R , r 2 R , je nulkonstanta c0 , tj. (8r 2 R )(8x 2 R ) c0 (4) r (x ) = 0: Dokaz. cr (x) = r r = 0 ) c0 r (x) = lim
x!0 cr (x ) x
= lim 0 = 0.
x!0
Tvrdnja 3.1.2 Derivacija prirodne potencije x 7! xn, n 2 N , je funkcija x 7! nxn1, tj. (8n 2 N )(8x 2 R ) (xn)0 = nxn1: (5) Dokaz. Po Teoremu 1.4.14 je f (x) = (x + x)n xn = n n P P nk (x)k x n = nk ( x)k = (n (n k )x k )x Stoga je f 0(x) = lim
k=0 n P k=1 nk (x)k (n k )x k=2
+ nxn1
x.
f (x ) x!0 x
= lim (
(n)xnk (x)k 1 + nxn1) x!0 k =2 k
n P
= nxn1.
Tvrdnja 3.1.3 Derivacija trigonometrijske funkcije sin jest cos, a funkcije cos jest sin, tj. (8x 2 R ) sin0 x = cos x; (6) 0 (8x 2 R ) cos x = sin x: (7)
x 2 sin 2 cos(x + xx x +x Dokaz. ( sin)(x) = sin(x + x) sin x = 2 sin x+ cos x+ = 2 2 x 2 )
sin
2.3.3, Napomenu 2.3.4 i Teorem 2.3.9) sin0 x = lim

( sin)(x) x x !0
x 2 x 2
x cos(x +
sin
x 2 x 2
x 2 ):
Po tomu je (v. i Primjer
= lim
Sasvim sli cno se dokazuje i tvrdnja pod (7). Tvrdnja 3.1.4 Eksponencijalna funkcija x 7! expa (x) ima derivaciju x 7! expa (x) ln a, tj. (8x 2 R ) (ax)0 = ax ln a: (8) Posebice je (8x 2 R ) (ex)0 = ex: (9)
x ! 0 2
x lim cos(x + 2 ) = 1 cos x = cos x: x !0
102
x !0
x!0 ln(t +1) t + 1, x = ln a i x ! 0 , t ! 0. Prema tomu (v. 1 Teorem 2.3.10), (ax)0 = ax lim ln(tt+1) = ax ln a lim 1 t!0 ln a t!0 ln(t+1) t x a ln a:
Dokaz. Budu ci da je (ax) = ax+x ax = ax(ax 1), to je (ax)0 = x 1 ax (ax 1) lim = ax lim a x : Uvrstimo li ax 1 = t, dobivamo ax = x Primjer 2.3.6, 1 = ax ln a ln e =
Naredni teorem redovito rabimo pri odreivanju derivacija ve cine elementarnih funkcija. Teorem 3.1.2 (Deriviranje i osnovne ra cunske operacije) Neka su funkcije f; g : X ! R , X R , derivabilne (na skupu A X ; u toc ki x0 2 X ). Tada f su derivabilne (na A; u x0) i funkcije f + g, f g, f g , (g (x) 6= 0) i g vrijedi: (f + g )0 (f g )0 (f g )0 (cr g )0 f ( )0 g f 0 + g0; f 0 g0; f 0 g + f g0 ; cr g 0 (f = cr - konstantna funkcija); f0 g f g0 = : g2 = = = = (10) (11) (12) (13) (14)
Dokaz. Sve formule (10)-(14) se dokazuju sli cno. Dokaz imo, primjerice, onu posljednju!
0 (f g ) (x) = lim
= x x !0 x) g( x+x )+f ( x)g ( x)f (x) g (x) lim f( x+x)g(x)f( g (x+x )g (x )x x!0 f (x +x )g(x )f (x)g(x ) f(x )g(x+x) f(x )g(x) x x lim = g( x+x )g (x) x!0
x!0
f (x+x) f (x) g(x+x) g (x )
lim
f (x+x) f (x ) x) g(x) g( x)f (x ) lim g(x+ x x x !0 x !0
Primijetimo da u slu caju konstantne funkcije f = cr , po (4) i (14) dobivamo cr 0 cr g0 r 0 g 0(x) ( ) = 2 ; tj: ( ) = r ; g g g (x) g(x)2 a u slu caju g = cr dobivamo (usp. (13) za f = c 1 ) r f 0 f0 f (x) 0 f 0 (x) ( ) = ; tj: ( ) = : cr cr r r Tvrdnja 3.1.5 Derivacije trigonometrijskih funkcija tan i cot jesu: 1 (8x 2 Xtan ) tan0 x = ; cos2 x 1 (8x 2 Xcot ) cot0 x = 2 ; sin x
lim g (x +x) g( x)
f 0 (x) g( x) f (x )g 0 (x) . g (x )2
(15) (16)
3.1. DERIVACIJA
sin 0 xsin xcos x Dokaz. tan0 x = ( cos ) (x) = sin xcos cos 2 x 1 cin se dokazuje formula (16): cos 2 x . Na isti na (14)
0
103
(6),(7) cos2 x+sin 2 x = cos2 x
Tvrdnja 3.1.6 Derivacija negativne cijele potencije x 7! xn, n 2 N , je funkcija x 7! nxn1 , tj. (8n 2 N )(8x 2 R nf0g ) (xn)0 = nxn1: Ponekad je korisno, prije eksplicitnog odreivanja derivacije neke funkcije f , formalno izraziti funkcijski prirast f (x) u to cki x0, x = x0+x, pomo cu vrijednosti f 0 (x0). Pretpostavimo da je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna u to cki x0 . Denirajmo novu funkciju x x0 7! (x x0 ), x 2 X n f x0g, propisom )f ( x0 ) f ( x) 0 (x x0 ) = f (xx f 0 (x0); tj: (x) = x0 x f (x0 ): O cito ( je tada lim (x x0) = lim (x) = 0 x!x 0 x!0 : (17) y f (x) = (f 0 (x0) + (x))x Teorem 3.1.3 (Derivacija funkcijske kompozicije) Ako je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna u to cki x0, a funkcija g : Y ! R , Y R , derivabilna u to cki y0 = f (x0) 2 Y f [X ], onda je i funkcijska kompozicija gf : X ! R , derivabilna u x0 i pritom je (gf )0 (x0) = g 0(f (x0))f 0 (x0): (18) Dokaz. Neka je x 2 X , x 6= x0, i x = x x0. Ozna cimo y f (x), y f (x) f (x0), z (gf )(x), z (gf )(x) (gf )(x0). Tada je y = f (x0 + x) f (x0), tj. f (x0 + x) = y0 + y , pa je z = (gf )(x0 + x) (gf )(x0) = g(f (x0 +x)) g(f (x0 )) = g (y0+y) g(y0). Sada je (gf )0 (x0) =
g ( y0 +y)g (y0) (17) 1 (g 0(y ) + (y )) y = (g 0(y ) + = lim 0 0 x x!0 x!0 x y lim (y )) lim x = g 0 (y0 )f 0 (x0) + ( lim (y ))f 0 (x0). x!0 x !0 x!0 Budu ci da je funkcija f neprekidna u to cki x0 (v. Teorem 3.1.1), to z x!0 x (x ) 0 nx Dokaz. (xn )0 = ( x1 = nxn1. n ) = (x n )2 = x2n (14)
n 0
(5)
n 1
lim
= lim
x ! 0 povla ci y ! 0 , pa (17) povlac i lim (y ) = lim (y ) = 0.

x !0 y!0
Primjer 3.1.5 Derivirajmo funkciju x 7! h(x) = cos(sin x), x 2 R . Primijetimo da je h = gf , pri cemu je f = sin i g = cos. Dakle, po (18), h0 (x) = cos0 (sin x) sin0 x = sin(sin x) cos x. Tvrdnja 3.1.7 Ovo su derivacije hiperbolnih funkcija: (8x 2 R ) (8x 2 R ) sinh0 x = cosh x cosh0 x = sinh x (19) (20)
104 (8x 2 R ) tanh0 x =
POGLAVLJE 3. INFINITEZIMALNI RACUN 1 cosh2 x coth0 x = (21) (22)
1 sinh2 x Dokaz. Doka zimo npr. formulu (19)! (8x 2 R n f0 g)

x x
e sinh 0 x = ( e )0 2 1 x x 2 (e e (1)) =
(13),(11) 1 (9),(18) = 2 ((ex)0 (ex)0 ) = ex +ex = cosh x. 2
Teorem 3.1.4 (Derivacija inverzne funkcije) Neka je injektivna funkcija f : X ! R ; X R , derivabilna u to cki x0 i f 0(x0 ) 6= 0. Ako je pripadna inverzna funkcija f 1 : f [X ] ! R neprekidna u to cki y 0 = f (x0), onda je f 1 derivabilna u to cki y0 i pritom je (f 1 )0 (y0) = 1 : f 0(x0 ) (23)
Dokaz. Budu ci da je f 1 inverzna funkciji f i y0 = f (x0), to je 1(y) = f 1(y + y) f 1(y ) = x + x x = x 0) = x0 i f 0 0 0 0 c im je f ( x + x ) = y + y = y . Zbog injektivnosti funkcije f je y 6= 0 0 0 1 to cno onda kad je x 6= 0 , a zbog neprekidnosti funkcije f u to cki y0 i neprekidnosti funkcije f u to cki x0 (v. Teorem 3.1.1), y ! 0 to cno f 1 (y) x 1 0 onda kad x ! 0 . Prema tomu, (f ) (y 0) = lim = lim y = y f 1 (y
y!0
lim
y x
= lim
x !0
y x
y x !0 x
1 lim
1 . f 0 (x0 )
y!0
y!0
Tvrdnja 3.1.8 Ovo su derivacije ciklometrijskih funkcija i area-funkcija: 1 (8x 2 h1 ; 1i) arcsin0 x = p ; (24) 1 x2 1 (8x 2 h1 ; 1i) arccos0 x = p ; (25) 1 x2 1 (8x 2 R ) arctan0 x = ; (26) 1 + x2 1 (8x 2 R ) arccot0 x = ; (27) 1 + x2 1 (8x 2 R ) arsh0 x = p ; (28) 1 + x2 S 1 (8x 2 h; 1i h1 ; i) arch0 x = p 2 ; (29) x 1 1 (8x 2 h1 ; 1i) arth 0 x = ; (30) 1 x2 S 1 (8x 2 h; 1i h1 ; i) arcth0 x = 2 : (31) x 1 Dokaz. Dostatno je, ilustracije radi, primjenom Teorema 3.1.4, dokazati prvu formulu. (23) 1 1 1 arcsin0 x = sin = p 1 2. 0 y = cos y = p 2 (Funkcije arcsin i arccos nisu derivabilne u to ckama x = 1 i x = 1!)
1sin y 1x
3.1. DERIVACIJA
105
1 Tvrdnja 3.1.9 Logaritamska funkcija x 7! log a x ima derivaciju x 7! , x ln a tj. 1 (8x 2 R +) log0 : (32) ax = x ln a Posebice je 1 (8x 2 R +) ln 0 x = : (33) x Dokaz. log0 ax =
(23) 1 ( ay )0
1 ay ln a
1 x ln a .
Tvrdnja 3.1.10 Derivacija op ce potencije x 7! xr , r 2 R , je funkcija x 7! r1 rx kad god je ova dobro denirana (usp. (5) i Tvrdnju 3.1.6) tj. (xr )0 = rxr1: (34) xr Dokaz. Dostatno je tvrdnju dokazati za x 2 h0; i. Po 3.1.3(iv) je = er ln x. Prema tomu,
(18),(9) (13) ;(33) r x
r (xr )0 = (er ln x)0 = er ln x(r ln x)0 = er ln x x = xr (Op ca potencija nije derivabilna u to cki x = 0 cim je r < 1!)
= rxr1.
Tvrdnja 3.1.11 Neka su dane funkcije f; g; h : X ! R , X R , i neka je h(x) = f (x)g(x) (f g)(x). Ako su f , g i h derivabilne u to cki x0 , onda derivacija h0(x0 ) doputa zapis 0 (x ) 0 (f g)0 (x0) = (g0 (x0) ln f (x0) + g (x0) f )f (x0)g( x0 ) : (35) f ( x0 ) Dokaz. Prika zimo funkciju h kao kompoziciju logaritamske i eksponencijalne funkcije (koje uklju cuju f , g i mno zenje). Prvo, neka je : X ! R , = g (ln f ), tj. x 7! f (x) 7! ln f (x); x 7! g (x); x 7! (x) = g(x) ln f (x). Tada je h f g jednaka funkcijskoj kompoziciji expe , tj. exp x 7! (x) 7!e expe ((x)) = eg(x) ln f (x) = f (x)g(x) = h(x). Primijenimo li pravila (9), (18), (12) i (33) dobit cemo (35).
f ln g
Napomena 3.1.2 Ako je funkcija f : X ! R , X R , zadana implicitno jednad zbom F (x; y) = 0 (v. 3.1.1) i ako je derivabilna u to cki x0, onda 0 derivaciju f (x0) odreujemo formalnim deriviranjem jednad zbe F (x; y ) = 0 (deriviraju ci y piemo y0 f 0 (x) i uvrtavamo x = x0 ) i sreivanjem. Primjer 3.1.6 Odredimo derivaciju u to cki x = 0 funkcije x 7! f (x) = y implicitno zadane jednad zbom 2y xy + x2 2 = 0. Formalno deriviraju ci jednad zbu dobivamo: (2y xy + x2 2)0 = 00 ) 2y ln 2 y 0 (y + xy 0) +2 x = 2x y02x0 0 0 0 ) y0 = 2yyln 2x , pa je f (x 0) y0 = 2y0 ln 2x 0 . Vrijednost f (0) y0 dobivamo uvrtenjem u jednad zbu. Dakle 2y0 0 y0 + 0 2 2 = 0 ) 2y0 = 0 120 1 1 2 ) y0 = 1. Napokon, f (0) y0 0 = 21 ln 20 = 2 ln 2 = ln 4 .
106
3.1.3
Diferencijal
U pododjeljku 4.1.2 smo pokazali da za prirast f (x) f (x0) = (x0 f )(x) f (x) derivabilne (u to cki x0) funkcije f : X ! R , X R , x = x0 + x, vrijedi formula (17): f (x) = f 0 (x0)x + (x)x, pri cemu je lim (x) = 0 . To navodi da se funkciji derivabilnoj u to cki x0 pridijeli (lokalno) linearna 0 funkcija to ju odreuje derivacija f (x0). Tako se dolazi do tzv. diferencijabilnosti, odnosno, diferencijala promatrane funkcije u to cki x0: Za funkcije jedne varijable, to ih sada prouc avamo, bit c e razvidno da su diferencija bilnost i derivabilnost ekvivalentna svojstva. Da je diferencijabilnost, op cenito, ja ce svojstvo od derivabilnosti uo cit cemo uskoro prou cavaju ci realne funkcije vie varijabla. Denicija 3.1.2 Re ci cemo da je funkcija f : X ! R , X R , diferencijabilna u to cki x0, ako postoji broj a 2 R takav da je f (x) f (x0) = a (x x0) + r(x x0); pri cemu za funkciju x x0 7! r(x x0 ), x 6= x0, mora vrijediti r(x x0) lim = 0 ( ostatak r(xx0) te zi k 0 bitno br ze od xx0). x !x0 x x0 Re ci cemo da je funkcija f diferencijabilna, ako je diferencijabilna u svakoj toc ki x 2 X . Razvidno je (v.(17)) da je funkcija f diferencijabilna u x0 cim je deriv0 abilna u x0. Naime, za tra zeni broj a smijemo uzeti f (x0), pa je r(x x0) = (x x0 ) (x x0) i uvjetu je udovoljeno. S druge strane, lako je dokazati da je broj a jedinstven cim je f diferencijabilna u x0, a onda je f (x) f (x0) r(x x0) a = lim + lim = f 0 (x0): x !x0 x !x0 x x0 x x0 Prema tomu, funkcija f je diferencijabilna (u to cki x0 ) to cno onda kad je derivabilna (u x0 ). Pripadnu linearnu funkciju nazivamo diferencijalom funkcije f u to cki x0 i ozna cujemo s df (x0) : R ! R ; df (x0 )(x) = f 0 (x0) x: (36) Primijetimo da je, po (17), ( x0 )(x) x) lim f (x)df = lim r ( x x = lim (x ) = 0:
x!0 x!0 x!0 x !0
Primjer 3.1.7 Odredimo diferencijale df (x0), u svakoj to cki x0 2 R , osnovnih elementarnih funkcija sin, potencije s eksponentina 2 i linearne funkcije s koecijentom k, tj. funkcija x 7! sin x, x 7! x2 (kvadriranje) i x 7! kx (k 2 R konstanta). Neka je x0 2 R bilo koja to cka (promatrane funcije su derivabilne). Vrijednosti df (x0 )(x) tra zenih diferencijala df (x0) jesu redom: d(sin x0 )(x) = sin0 x jx=x0 x = cos x0 x; 2 0 d(x2 0)(x) = (x ) jx=x0 x = 2 x0x ; d(kx0)(x) = (kx)0 jx=x0 x = kx.
3.1. DERIVACIJA
107
Primijetimo da je diferencijal linearne funkcije, u svakoj to cki x0 2 R , jednak toj funkciji. Da bismo to jednostavnije operirali diferencijalom, iskoristimo c injenicu (v. Linearnu algebru) df (x0) 2 Hom(R ; R ) =R, tj. da je df (x0) vektor u dualnomu prostoru (svih linearnih funkcija) od R . Ako s d 2 hom(R ; R ) ozna cimo bazni vektor dualan vektoru e = 1 2 R , smijemo pisati df (x0) = f 0(x0 )d, a za njegove vrijednosti df (x0)(x) = f 0 (x0)dx, x 2 R . Pojednostavnjuju ci zapisivanje, kad god ne mo ze do ci do zabune, uobi cajilo se diferencijal df (x0 ) tretirati kao funkciju od x x0 = x, x 2 R , i pisati df (x0)(x) df (x) = f 0 (x)dx, pa cemo se i mi toga dr zati. Na taj se na cin gornji primjeri mogu zapisati kako slijedi: d sin x = cos xdx, dx2 = 2xdx, d(kx) = kdx. Primijetimo da takvo skra ceno zapisivanje doputa zapisati derivaciju kao koli cnik ( x) f 0(x) = dfdx dy dx : Pritom na veli cinu dx smijemo gledati kao na neizmjerno mali x jer je f 0(x0 )x = df (x0)( x) df (x) = f 0(x)dx. Radi boljega poimanja, korisno je pojasniti diferencijalovo geometrijsko (x ) zna cenje (v. crte z dolje). Budu ci da je f 0 (x0 ) = dfdx , x = x0 +x, dx = x, tangentin smjerovni koecijent (t u to cki (x0 ; f (x0)) 2 Gf , v. (2)); slijedi da je vrijednost pripadnoga diferencijala df (x0)(dx) df (x) = f 0 (x0)dx prirast do tangente t, dok je f (x) pripadni funkcijski prirast, tj. prirast do grafa Gf !)
Y Gf
f(x0) f(x0+ x)
D B A
f(x 0)
df(x0 )
t O
x0 x 0+ x Teorem 4.1.2 ima svoj lokalni diferencijalni analogon.

Teorem 3.1.5 (Diferencijal i osnovne ra cunske operacije) Neka su funkcije f; g : X ! R , X R , diferencijabilne u to cki x0. Tada za pripadne diferencijale u x0 vrijedi: dcr (x0 ) = c0 (f cr ; c0 konstantne funkcije); (39) (40)
d(f + g )(x0 ) = df (x0) + dg(x0 );
108
POGLAVLJE 3. INFINITEZIMALNI RACUN d(f g)(x0) = df (x0 ) dg(x0); d(f g)(x0) = g (x0)df (x0 ) + f (x0)dg (x0); d(cr g )(x0) = cr dg(x0 ) (f = cr ); f g(x0 )df (x0 ) f (x0)dg (x0) d( )(x0) = g g (x0)2 (g(x0) 6= 0):
(12)
(41) (42) (43) (44)
Tada je u Hom(R ; R ) d(f g )(x0 )(x) = (f g)0 (x0)dx = (f 0 (x0)g(x0) + f (x0)g0 (x0))dx = g (x0)f 0 (x0)dx + f (x0 )g 0(x0 )dx = g (x0)df (x0 )(x)+ f (x0)dg (x0)(x) = (g (x0)df (x0 ) + f (x0)dg (x0))(x). Primjer 3.1.8 Odredimo funkciji x 7! f (x) = ex sin x diferencijal u bilo ko(42)
Dokaz. Doka zimo, primjera radi, formulu (42)! Uzmimo bilo koji x 2 R .
joj to cki x0 2 R . df (x0 )(x) = (sin x0 d(ex0 )+ex0 d(sin x0))(x) = sin x0 ex0 dx+ ex0 cos x0dx = ex0 (sin x0+cos x0)dx. Ili skra ceno, d(ex sin x) = (ex sin x)0 dx = x e (sin x + cos x)dx Teorem 3.1.6 Neka je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna u to cki x0 0 i neka je f (x0) = 6 0. Tada je f (x) lim = 1: x!0 df (x) Dokaz. Po (17) i (36) je
dx!0 f (x) df (x )
lim (dx) = 0 : Prema tomu,
Teorem 3.1.6 potvruje da je funkcijin prirast f (x0)(x) f (x) y pribli zno jednak diferencijalovoj vrijednosti df (x0)(x) df (x) dy c im je varijablin prirast x = dx dostatno malen. Piemo y dy . Ova se cinjenica cesto primijenjuje u pribli znom izra cunavanju funkcijskih vrijed nosti, kao i u procjenjivanju pogrjeaka koje su posljedica neto cnih mjerenja. Ako je npr. poznata funkcijina vrijednost y0 = f (x0), njezina se vrijednost u to cki x = x0 + dx (f derivabilna u x0 i dx dostatno malen) smije aproksimirati po formuli f (x0 + dx) = y0 + y y0 + dy: (45) Nadalje, ako je varijabla x izmjerena s pogrjekom koja apsolutno ne premauje jdxj, onda se najve ca apsolutna pogrjeka funkcijine vrijednosti y = f (x) smije procijeniti kao jy j jdy j = jf 0 (x)j dx; (46) relativna pogrjeka kao y dy ; (47) y y a postotna pogrjeka kao y dy 100% 100%: (48) y y
f 0( x0 )dx+( dx)dx (dx) =1+f 0( x0 ) i f 0 (x 0) dx f ( x) lim = 1 + f 0(1 lim (dx) = x0) dx x!0 df (x) !0
1:
3.1. DERIVACIJA
109
Primjer 3.1.9pIzra cunajmo neku pribli znu (racionalnu) vrijednost iracionalnoga broja 4 84 rabe ci aproksimaciju diferencijalom. U rjeavanju ovakvoga zadatka treba voditi rac una o trima stvarima: Prvo, da se odabere to je mogu ce jednostavnija elementarna funkcija f (primjerena danom zadatku); da se odabere odgovaraju ca to cka x0 za koju se (to cna) vrijednost f (x0) mo ze lako izra cunati; i tre ce, da x0 + dx bude dana varijablina vrijednost sp relativno malim dx. 1 1 1 Primijetimo, najprije, da je 4 84 = (81 + 3) 4 = 3(1 + 27 )4. Stoga se (ne zahtijevamo li bolju aproksimaciju), kao prikladan izbor name cu 1 1 4 funkcija x 7! f (x) = 3(1+ x) i to cka x0 0, pri cemu je dx = 27 = x0 + dx. Tada, primijenjuju ci formulu (45) dobivamo: p 4 1 )1 4 = f (0 + 1 ) f (0) + f 0(0) 1 = 84 = 3(1 + 27 27 27 1 3 1 1 109 3(1 + 0) 4 + 3 27 = 3 + 36 = 36 3 ; 028.
4(1+0) 4
Neka je f : X ! R , X R , derivabilna (ekvivalentno, diferencijabilna) funkcija. Tada u svakoj to cki x postoji diferencijal df (x) : R ! R , df (x)(x) = f 0 (x)dx, pa je dobro denirana funkcija df : X ! Hom(R ; R ), x 7! df (x). Budu ci da je Hom(R ; R ) izomorfan vektorskomu prostoru R , Hom(R ; R ) = R , to na df smijemo gledati i kao na funkciju iz X u R . Neka je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna na skupu A X , tj. neka postoji funkcija (f jA)0 : A ! R , x 7! f 0 (x). Ako je funkcija (f jA)0 derivabilna u to cki x0, onda ka zemo da je funkcija f dvaput derivabilna u to cki x0, a vrijednost ((f jA)0 )0 (x0) f 00 (x0) nazivamo drugom derivacijom funkcije f u to cki x0. Re ci cemo da je funkcija f dvaput derivabilna na A ako je f dvaput derivabilna u svakoj to cki x 2 A. Pripadnu funkciju nazivamo drugom derivacijom funkcije f na skupu A i ozna cujemo s 00 (f jA) : A ! R . U slu caju A = X govorimo o dvaput derivabilnoj funkciji f i o njezinoj drugoj derivaciji f 00 (f 0 )0 : X ! R . Nastavljaju ci induktivno, ima smisla govoriti o tre coj, cetvrtoj, ; n-toj, derivaciji funkcije f (na skupu A; u to cki x0). Pripadne oznake su f 000, (4) (n) f , , f , . Dakle (v. Teorem 1.4.2), f (n) (x0 ) = (f (n1) )0 (x0); n 2 N (f (0) f ): (50) Primjer 3.1.10 Odredimo (ako postoje) sve derivacije f (n) : R ! R , n 2 N , funkcije f : R ! R , f (x) = erx. Budu ci da je f funkcijska kompozicija mno zenja konstantom (r) s (prirodnom) eksponencijalnom funkcijom (expe ), to je f derivabilna funkcija. Sli cno vrijedi i za njezine derivacije. Pritom dobivamo: f 0 (x) = rerx, f 00(x) = (rerx)0 = r2erx , , f ( n) (x) = (rn1erx)0 = rn erx, . Posve sli cno se za funkciju f : X ! R , X R , deniraju diferencijali viih redova (u to cki x0). Pretpostavimo da je f diferencijabilna
110
funkcija. Drugim diferencijalom funkcije f u to cki x0 nazivamo diferencijal d(df )(x0 ) funkcije-diferencijala df : X ! Hom(R ; R ) cki x0. = R u to Radi se, dakle, o linearnoj funkciji, koju ozna cujemo s d2f (x0) : R ! R , odreenoj koecijentom f 00(x0 )dx, tj. d2f (x0) = d(df (x))jx=x0 = d(f 0 (x)dx)jx=x0 = f 00 (x0)dx, (odnosno, d2 f (x0 ) = (f 00 (x0)dx)d 2 Hom(R ; R )) s vrijednostima d2f (x0)(x) d2 f (x) = (f 00(x0 )dx)dx f 00 (x0)dx2 ; (51) 2 Veli cina dx = dx dx nosi obavijest o jo jednoj zamjeni prostora Hom(R ; R ) prostorom R . Pritom ka zemo da je funkcija f dvaput diferencijabilna u to cki x0 . Ako je f dvaput diferencijabilna u svakoj to cki x 2 X onda za nju ka zemo da je dvaput diferencijabilna funkcija. U tom slu caju postoji funkcija (drugi diferencijal od f ) d2f : X ! Hom(R ; Hom(R ; R )) = Hom(R ; R ) = R ; x 7! d2 f (x): n Op cenito, n-ti diferencijal d f (x0) : R ! R funkcije f u to cki x0, n 2 N , n 2, deniramo kao diferencijal (n 1)-voga diferencijala od f , dn1f : X ! R , u x0, tj. dn f (x0 ) = d(dn1 f )(x0). Stoga vrijedi formula (dxn (dx)n ) dnf (x0)(x) dn f (x) = f ( n) (x0)dxn ; (52) pri cemu veli cina dxn = dxn1 dx nosi obavijest o n zamjena prostora Hom(R ; R ) prostorom R . Obstojno cu n-tog diferencijala od f (u x0) denira se n puta diferencijabilnost funkcije f (u to cki x0). Razvidno je da su ta svojstva ekvivalentna odgovaraju coj derivabilnosti. Po (52), formula (38) ima sljede ce poop cenje na svaki n 2 N : n d f ( x ) f (n) (x) = : (53) dxn Neka je jednad zbama x = '(t) i y = (t) parametarski zadana funkcija x 7! f (x) = y (v. 3.1.1). Budu ci da se, op cenito, parametar t ne mo ze eliminirati, odredit cemo derivaciju od f u to cki x0 = '(t0) ( cim postoji) pomo cu diferencijala od ' i u to cki t0. 0 dy d (t) 0 (t0 )dt (t0 ) 0 f (x0 ) = dx d'(t) = '0( t0) dt = '0 (t0) 6= 0 ; '0 (t0 ) ; to se kra ce i op cenito zapisuje kao y _ 0 0 y f (x) = ; x _ = '0 (t ); y _ = 0 (t): (54) x _ Na sli can na cin dobivamo (ako postoje) i derivacije viih redova, primjerice (dx i dt tretiramo kao konstante), y 00 = y x _ y _x y 00 = ; 3 x _ =
d2y dx 2 d(y0 dx ) dx2
x _ 6= 0; x = ' (t ); y = (t):
y _ d( x _ dx ) dxdx
_ d( y x _) = dx 00
_ dt( y x _ dt) xdt _ 00
:: :: yx _ y _x x _2
x _
; tj. (55)
3.1.4
Osnovni teoremi diferencijalnoga ra cuna
Ovdje cemo dokazati nekoliko temeljnih teorema o va znim svojstvima derivabilnih funkcija.
3.1. DERIVACIJA
111
Teorem 3.1.7 (Fermatov teorem) Neka su zenje f jha;bi funkcije f : X ! R , X R , poprima u to cki x0 2 ha; b i X svoju najmanju ili najve cu vrijednost. Ako je f derivabilna u x0 onda je f 0 (x0) = 0. Dokaz. Pretpostavimo da je f (x0) minimum od f jh a;bi , tj. f (x0) f (x) za svaki x 2 ha; bi. Zapisuju ci x = x0 +x dobivamo f (x0 +x)f (x0) 0. Budu ci da je f derivabilna u x0 2 ha; bi, to je f derivabilna s lijeva i s desna u x0 i pripadne se derivacije podudaraju s f 0 (x0), tj. f (x 0+x)f (x0 ) f (x 0+x )f ( x0 ) lim = f 0 (x0) = lim : x x Primijetimo da je nazivnik x u derivaciji s lijeva stalno negativan (x < x0 ), dok je u derivaciji s desna stalno pozitivan (x > x0). Budu ci da su brojnici stalno pozitivni, to je derivacija s lijeva od f u x0 manja ili jednaka nula, a ona s desna ve ca ili jednaka nula. Slijedi zaklju cak f 0 (x0) = 0 . U slu caju maksimuma f (x0) dokazuje se na isti na cin. Teorem 3.1.8 (Rolleov teorem) Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [a; b] X i derivabilna na intervalu ha; b i : Ako je f (a) = f (b) onda postoji to cka x0 2 ha; bi takva da je f 0 (x0) = 0. Dokaz. Po Teoremu 2.3.12, su zenje f j[ a;b] posti ze na [a; b] svoju najmanju i svoju najve cu vrijednost, tj. postoje x1; x2 2 [a; b] takvi da je, za svaki x 2 [a; b] , f (x1 ) f (x) f (x2). Ako je f (x2) = f (x1) onda je f j [a;b] konstantna funkcija c f( x1 ) , pa je (f jha;bi )0 = c0jh a;bi - dokaz gotov. Neka je f (x2) 6= f (x1), tj. f (x1) < f (x2 ). Tada ne mogu obje te vrijednosti biti jednake f (a) (= f (b)). Pretpostavka f (x1 ) 6= f (a) povla ci a 6= x1 6= b , tj. x1 2 ha; bi, a pretpostavka f (x2) 6= f (a) povla ci a 6= x2 6= b, tj. x2 2 ha; b i. Po Teoremu 3.1.7 zaklju cujemo da je x1 ili x2 tra zena to cka x0. Teorem 3.1.9 (Lagrangeov teorem o srednjoj vrijednosti) Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [a; b ] X i derivabilna na intervalu ha; bi : Tada postoji toc ka x0 2 ha; bi takva da je f ( b ) f ( a ) f 0 (x0) = : (56) b a
)f ( a) Dokaz. Promatrajmo funkciju g : X ! R ; g(x) = f (x) f( bb (x a) a (v. crtez dolje). Funkcija g je neprekidna na [ a; b ] i derivabilna na h a; bi i k tomu je g(a) = f (a) = g (b). x!00 x!0+0
Y
f( a)+
f( b )-f(a ) ( x-a)=g (x ) b-a
Gf f ( x) X
c1 O
c2
112
Po Teoremu 3.1.8, postoji neka to cka x0 2 ha; bi u kojoj je g0 (x0) = 0 = f ( b)f ( a) f (b) f (a) 0 0 f (x0 ) ba ; tj. f (x0) = ba :
Lagrangeova formula (56) se mo ze napisati na nekoliko na cina. Tako npr. mno zenjem formule (56) faktorom b a dobivamo 0 f (b ) f (a) = f 0 (x0)(b a): (56 ) a x0 a Nadalje, budu ci da je x0 = a + xb0 a (b a) i 0 < ba # < 1; smijemo pisati 00 f (b ) f (a) = f 0 (a + #(b a))(b a); 0 < # < 1: (56 ) Napokon, ozna cimo li a = x i b = x + x, dobivamo 000 f (x) = f (x + x) f (x) = f 0(x + #x)x; 0 < # < 1: (56 ) Teorem 3.1.10 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [a; b] X i derivabilna na intervalu ha; bi. Ako je f 0 (x) = 0 za svaki x 2 ha; bi, onda je su zenje f j[a;b] konstantna funkcija. Dokaz. Odaberimo bilo koji x 2 ha; b]. Tada su na segmentu [a; x] ispunjeni uvjeti Teorema 3.1.9 pa postoji to cka x0 2 ha; xi ha; b i za koju 0 je f (x) f (a) = f (x0 )(x a). Po pretpostavci je f 0 (x0) = 0, to sada povla ci f (x) = f (a) za svaki x 2 ha; b].
Korolar 3.1.1 Neka su funkcije f; g : X ! R , X R , neprekidne na segmentu [a; b] X i derivabilne na intervalu ha; bi. Ako je f 0 (x) = g 0 (x) za svaki x 2 ha; bi onda je su zenje (f g )j[a;b] konstantna funkcija. Dokaz. Funkcija h f g : X ! R udovoljava uvjetima Teorema 3.1.10 jer je, na ha; bi, h0 = f 0 g0 = 0. Slijedi da je funkcija f g konstantna na [a; b].
Lagrangeovu formulu cemo sada upotrijebiti u dokazu tzv. LHospitalova pravila, to ga rabimo za odreivanje grani cnih vrijednosti u mnogim slu cajevima tzv. neodreenih oblika : 0 1 ; ; 0 1; 1 1; 00 ; 11; 10: 0 1 (1 ovdje ozna cuje bilo +1 bilo 1!) Primjerice, neodreeni oblik 0 0 se f javlja pri odreivanju grani cne vrijednosti lim g cim je lim f = 0 = lim g, a 10 pri odreivanju lim f g cim je lim f = 1 i lim g = 0. Sljede ci teorem razmatra samo oblik njega.
x0 0 0 , dok x0 x0 x0 x0 x0
se preostali dopustivim preinakama svode na
Teorem 3.1.11 (LHospitalovo pravilo) Neka za funkcije f; g : X ! R , X R , vrijedi limf = 0 = lim g. Ako postoji interval I takav da je x0 2 I
x0 x0
X i da su f i g neprekidno derivabilne na I , pri cemu je g0 (x) 6= 0 za svaki x 2 I , onda je f f0 lim = lim 0 : (57) x0 g x0 g
3.1. DERIVACIJA U dokazu cemo trebati ovu lemu:
113
Lema 3.1.1 Neka je funkcija g : X ! R , X R , derivabilna u to cki x0 0 i neka je g (x0) = 0, a T g (x0 ) 6= 0. Tada postoji neki > 0 takav da su na skupu A = (X n fx0g) hx0 ; x0 + i sve vrijednosti g (x) 6= 0.
Dokaz. Pretpostavimo protivno, tj. da za svaki > 0 postoji neki 1 x 2 A za koji je g (x) = 0 . Biraju ci = n , n 2 N , dobivamo tako niz (xn), xn 2 A 1 X n fx0 g, koji konvergira prema x0, dok je (g (xn))
n )g( x0 ) konstantan nulniz (0). Tada je i ( g(xx ) = (0). Po pretpostavci, postoji n x0 n
g 0(x0 ) = lim
n )g( x0 ) Teorem 2.3.4) i g0 (x0) = lim( g(xx ) = lim(0) = 0; to je protuslovlje. n x0
x!x 0
g (x )g (x0 ) xx0
i g 0(x0 ) 6= 0: Zbog lim(xn ) = x0 mora biti (v.
Dokaz. (Teorema 4.1.11.) Po Teoremu 3.1.1 slijedi da su funkcije f i g neprekidne na intervalu I pa je f (x0) = lim f = 0 i g(x0) = lim g = 0 (v. cujemo da postoji podskup A = T Teorem 2.3.6). Po Lemi 3.1.1 zaklju I hx0 ; x0 + i X , > 0, takav da je g(x) 6= 0 za svaki x 2 A n fx0g: (x ) Dakle, kvocijent f cim je x 2 A n fx0g. tovie, g (x) je deniran lim
x0 f g x0 x0
lim f (x) f( x0) x!x0 g (x) g( x0 )

0 0
= lim
x0
f (x) f (x 0) x x 0 g (x) g ( x0) x x 0
= ((9x1 ; x2 2 hx; x0i); v. Teolim f 0 lim g0

x0 x0
( x1) f (x0 ) 0 0 rem 3.1.9 ) = lim f g 0 (x 2) = g 0( x0) = (f ; g neprekidne na I ) = x0
= (Teorem
2.3.2(iii); g 0 (x) 6= 0; x 2 A) = lim f g0 .

x0
Napomena 3.1.3 Postoje razne varijante i poop cenja upravo dokazanoga teorema. Tako npr. LHospitalovo pravilo vrijedi i za neodre ene oblike 1 cne vrijednosti kad x ! 1 kao i u slu cajevima kad se granic ne 1, za grani vrijednosti (derivacije) zamijene grani cnim vrijednostima slijeva ili zdesna (derivacijama slijeva ili zdesna). Napomena 3.1.4 LHospitalovo pravilo se smije primijeniti vie puta uza1 stopce, cim prethodna primjena opet daje oblik 0 0 ( 1 ) i ako nove funkcije udovoljavaju postavljenim uvjetima. Napomena 3.1.5 Ako se u odreivanju grani cne vrijednosti pojavi neki od preostalih (prije navedenih) neodreenih oblika i ako se zeli primijeniti LHospitalovo prvilo, treba taj neodreeni oblik pogodnom transformacijom 1 svesti na oblik 0 0 ili na oblik 1 : Primjer 3.1.11 lim
1cos 4x (57) 4x (57) 4x = lim 4 sin = lim 16 cos 2 2 x 2 x 0 x !0 x !0 ( 0 ) x!0 (0 ) 0
= 8.
114 Primjer 3.1.12

2 (57) (57) 2 lim x = lim 2x = lim x x x +1 x!1 e 1 x!1 e x!1 e ( +1 ) ( 1 )
= 0.
Primjer 3.1.13 Odredimo grani cnu vrijednost lim f funkcije x 7! f (x) = xx. Budu ci da je denicijsko podru cje od f skup R + , tj. skup svih x > 0, to je tra zena grani cna vrijednost isto to i pripadna grani cna vrijednost zdesna, lim f = lim f . (Grani cna vrijednost u 0 slijeva nema smisla!) Prema tomu,
x!0 x!0 x !0
lim f = lim xx = 0
x !0+0
x!+0
Budu ci da je
x!0+0
(0 ) x!0+0
lim ex ln x
ln x (57)
1 x
( e0(1) )
e0+0
1 x 1 x 2
lim lim(x ln x)
lim x ln x
x!0+0
=
(0(1))
to je lim
xx
e0
= 1.
x!0+0
lim
x !0+0 ( 1 +1 )
lim
= lim (x) = 0,
x!0+0
x 1 Primjer 3.1.14 lim ( x 1 ln x ) x!1 ln x+11 x 1 x!1 ln x + x
=
(11)
lim
= lim
ln x 1 x!1 ln x +1 x
(57)
(0 0)
x ln xx+1 (57) = x!1 ( x1) ln x ( 0 ) 0
lim
= lim
x !1
1 x 1+ 1 x x2
=1 2.
3.1.5
Taylorova formula
Sjetimo se da se polinomske vrijednosti izrac cuunavaju relativno kratkim ra nom to uklju cuje samo zbrajanje i mno zenje realnih brojeva. Zbog te prakti cne jednostavnosti, polinomi su vrlo pogodna preslikavanja za aproksimiranje onih preslikavanja vrijednosti kojih zahtijevaju mnogo slo zenije ra cune. Primijetimo da Lagrangeova formula daje pribli znu vrijednost funkcije f (derivabilne na intervalu I ) u to cki x po formuli f (x) = f (x0) + R0(x); R0(x) = (x x0)f 0(x0 + #(x x0)); 0 < # < 1: Drugim rije cima, su zenje f jI se aproksimira polinomom p nultoga stupnja (konstantnom funkcijom p = cf (x0) ), pri cemu funkcija R0, tzv. ostatak, predstavlja aproksimacijsku pogrjeku. Ako je funkcija f na I derivabilna n + 1 puta, puno bolju aproksimaciju daje tzv. Taylorova formula, koja poop cuje Lagrangeovu uklju cuju ci postoje ce derivacije viih redova. Postoje li derivacije od f po volji visokog reda, aproksimiranje preuzima tzv. Taylorov red. Teorem 3.1.12 Neka je funkcija f : X ! R , X R , na intervalu ha; bi X derivabilna n + 1 puta, te neka je x0 2 ha; b i bilo koja to cka. Tada za svaki x 2 ha; b i vrijedi Taylorova formula: ( 0 x ) f (n )(x 0) 0 f (x) = f (x0) + f ( (x x0 )n + Rn(x) 1! (x x0) + + n! (58) (n+1) (x +#(xx )) 0 0 n+1 n+1p Rn (x) = f ( x x ) (1 # ) ; 0 p n! pri cemu se u ostataku n-toga reda Rn (x) pojavljuju neki p 2 N i # 2 R , 0 < # < 1.
3.1. DERIVACIJA
115
Dokaz. Odaberimo bilo koju to cku x0 2 ha; b i. Ako je x 2 ha; bi i x = x0, nemamo, o cito, to dokazivati. Promatrajmo slu caj x > x0. Pretpostavimo da je f 0 (x ) f (n)( x ) f (x) = f (x0) + 1! 0 (x x0) + + n! 0 (x x0 )n + Rn(x); pri cemu je Rn(x) = (x x0)ph(x), za neki p 2 N i vrijednost h(x) neke funkciju h : hx0 ; bi ! R . Treba, naravno, za dani p, odrediti funkciju h: U tu svrhu, za bilo koji cvrsti x 2 hx0; bi, denirajmo funkciju gx g : [x0; b i ! R stavljaju ci 0 (t) (n) g(t) = f (t) + f 1! (x t) + + f n!( t) (x t)n + (x t )p h(x): Primijetimo da je g(x0 ) = g(x) (= f (x)) i da je g derivabilna na hx0 ; xi, 0 (t) 00 (t) (n ) g 0(t) = f 0 (t ) f 1! + f 1! (x t) f n!(t ) n(x t)n1+ (n+1) f (n+1) (t) (x t)n p(x t)p1h(x) = f n! ( t) (x t )n p(x t)p1h(x): n! Prema tomu, funkcija g na segmentu [x0; x] ispunja uvjete Rolleova teorema, pa postoji neka toc ka t0 x0 + #(x x0) 2 hx0 ; xi, 0 < # < 1, takva da je 0 g (t0 ) = 0. Slijedi: (n +1)( x +#( xx )) 0 0 0= f (xx0#(xx0 ))n p(xx0#(xx0))p1h(x); tj. n!
( x0+#(x x0)) h(x) = f (x x0)n+1p(1 #)n+1p : pn! Dakle, ostatak Rn (x) je zaista odreen navedenim izrazom. Na isti se na cin tvrdnja dokazuje kad je x < x0. Navedeni zapis za Rn (x) se naziva ostatkom u Schlmilchovu obliku . Ako je p = 1, ostatak Rn (x) poprima tzv. Cauchyjev oblik : f ( n+1) (x0 + #(x x0)) Rn (x) = (x x0)n+1(1 #)n; (59) n! a ako je p = n + 1 - tzv. Lagrangeov oblik : f ( n+1) (x0 + #(x x0)) Rn (x) = (x x0)n+1: (60) (n + 1)! Po Taylorovoj formuli (58), ostatak Rn (x) jest razlika n P f (k )( x) k f (x) k! (x x0 ) :
(n+1)
Pripadni polinom, dakle, to bolje aproksimira funkciju f u to cki x to je ostatak Rn(x) manji. To vodi na sada lako dokaziv teorem:
k =0
Teorem 3.1.13 Neka funkcija f : X ! R , X R , ima na intervalu I X sve derivacije (f jI )(n) , n 2 N , i neka je x0 2 I bilo koja to cka. Tada je, za svaki x 2 I; 0 x ) f (n) (x 0) 0 f (x) = f (x0) + f ( (x x0 )n + 1! (x x0) + + n! 1 P f(n) (x) (61) n n! (x x0 ) onda i samo onda, ako niz (Rn(x)) konvergira prema nuli, lim(Rn(x)) = 0.
n=0
Potencijski red u (61) nazivamo Taylorovim redom (ili razvojem) funkcije f u to cki x0 . Ako je x0 = 0, govorimo o Maclaurinovu redu (ili razvoju) funkcije f , tj. o
116
0

(0) f (x) = f (0) + f 1! x + + f
(n)(0)
n!
xn +
n=0
Napomena 3.1.6 Zeli li se u Taylorov red razviti bilo koju elementarnu funkciju, dostatno je uvrstiti odgovaraju ce derivacije u desnu stranu formule (61) te odrediti konvergencijski interval dobivenoga reda. Formula (61) ce vrijediti u svakoj to cki x toga intervala, tj. bit ce lim(Rn (x)) = 0. Ovo, meutim, ne vrijedi za svaku po volji mnogo puta derivabilnu funkciju! Naime, ako funkcija f nije elementarna, mogu ce je da, u nekoj to cki x 2 X , njezin Taylorov red konvergira ali ne prema f (x), tj. mogu ce je i lim(R n(x)) 6= 0. Primjer takve funkcije jest ( e x2 , x 6= 0 ; 0; x = 0 kojoj sve derivacije u x0 = 0 i cezavaju (neka to citatelj provjeri!) pa Maclaurinov0 red (n) (0) f (0) + f 1! x + + f n!(0) xn + = 0 + 0 + + 0 + konvergira na R prema c 0. Dakle, 1 (n) P f (0) n f (x) 6= n! x ( = 0 ) za svaki x 6= 0. f : R ! R ; f (x) =
n=0
1
1 P
f (n) (0) n n! x :
(62)
Primjer 3.1.15 Razvijmo u Maclaurinov red funkciju sin. Primijetimo da iz sin0 = cos, sin00 = sin, sin 000 = cos i sin(4) = sin induktivno slijedi sin(2n1) = (1)n1 cos i sin(2n) = (1)n sin za svaki n 2 N . Prema tomu, sin 0 = sin(2n) 0 = 0 i sin (2n1) 0 = (1)n1 pa dobivamo Maclaurinov razvoj (za bilo koji n 2 N ): (1)n1 2n1 1 0 2 1 3 0 4 sin x = 0 + 1! x + 2! x + + 3! x + 4! x + + (2n1)! x
x x + x + (1)n1 x + R2n (x) = 1! + R2n (x). 3! 5! (2n1)! Istra zimo ponaanje (pod)niza pripadnih ostataka (R2n (x)) u bilo kojoj to cki x 2 R. Primijenimo li Lagrangeov oblik (s x0 = 0), dobit cemo sin(2n+1) (#x) 2n+1 ( 1)n +1 cos(#x) 2n+1 R2n (x) = (2n+1)! x = x pa je (2n+1)! 0 x2n (2n)!
n+1 2n+1 3 5 2n1
cos(#x) j 2n+1 jxj jR2n (x)j = j (1)(2n+1)! jx j (2 n+1)! . Za promatrani x, uzmimo n0 = [jxj ] + 1 pa je jxj < n0. Tada je, za dovoljno 0 veliki n (n n 2 ); jx j2n+1 j jx j jx j jx j lim( (2n+1)! ) = lim( jx 1 2 : : : n0 : : : 2n+1 ) = x 2n+1n0 lim( (n0+1) (2n+1) ) n0 ! lim(j n j ). 0 x x 2n+1n0 Budu ci da je j n j < 1 to pripadni geometrijski niz (j n j ) konver0 0
2n+1
jx jn0 n0!
jxj 2n +1n0
jxjn0
j xj gira prema 0 , to povla ci lim(jR2n (x)j) lim( (2 n+1)! ) 0. Stoga je i lim(R2n(x)) = 0. Budu ci da je pripadni komplementarni podniz (R2n1(x)) konstantni nulniz (0), slijedi, napokon, zaklju cak da je lim(Rn (x)) = 0. Prema tomu, Teorem 4.1.13 daje 1 1 P P x 2n1 x2n+1 sin x = (1)n1 (2 = (1)n (2 x 2R : n1)! n+1)! ; n=1 n=0
3.1. DERIVACIJA
117
Primijetimo da smo do istoga zaklju cka mogli do ci i primjenom DAlembertova kriterija (sin je elementarna funkcija!). Naime, za svaki x 2 R je pa pripadni red konvergira (apsolutno) na cijelom R . Izra cunajmo (procijenimo) jo i sin 1 pomo cu pripadnoga polinoma petoga stupnja (tj. prvih est clanova Maclaurinova reda): 3 1 15 1 1 sin 1 = 1! 1 3! + 5! + R6(1) = 1 6 + 120 + R6(1), dakle,
j1j 1 sin 1 1 1 6 + 120 0; 8417 s pogrjekom jR6(1)j 7! < 0; 0002. Prema tomu, sin 1 = 0; 8417 2 104 ili sin 1 2 h0; 8415; 0; 8419i.
7 n+1)! x lim(j (2 j) = lim( 2n(2 x 2n 1 n+1) ) = 0 < 1, (2n1)! x 2n+1 2
Postupaju ci kao u Primjeru 3.1.15, za funkciju cos dobivamo: 1 P 2 x4 x2n n x2n + = cos x = 1 x + + ( 1) (1)n (2 2! 4! (2n)! n)! ;
n=0
x 2R
Primjer 3.1.16 Za funkciju expe se lako dobiva pripadni Maclaurinov red: 1 n P 2 x xn x ex = 1 + 1! +x + + + = x 2R : 2! n! n! ; Uvrstimo li x = 1, dobivamo e = 1+
1 1! n=0
to je jo jedan zapis za broj e (usp. Primjer 3.2.7). Primjer 3.1.17 Mo ze se dokazati da u apsolutno konvergentnom realnom redu smijemo komutirati pribrojnike, tj. da clanovi smiju izmjenjivati mjesta, te da to vrijedi i za apsolutno konvergentne redove p kompleksnih brojeva. Deniramo li funkciju (iz R u C ) x 7! eix, i 1 , pomo cu Maclaurinova reda za expe (Primjer 3.1.16) formalnom zamjenom x ix, dobivamo 1 P (ix) 2 (ix) n (ix) n eix = 1 + ix x 2R : 1! + 2! + + n! + = n! ;
n=0
1 + + 1 + = + 2! n!
n=0
1 P
1 n! ;
Taj red konvergira apsolutno, za svaki x 2 R , prema ej xj pa smijemo komutirati pribrojnike. Sumiramo li zasebno realne i zasebno imaginarne clanove, dobivamo 2 n x2n + + i x x 3 + (1)n x 2n +1 + eix = 1 x + + ( 1) 2! 1! 3! (2n)! (2n+1)! 1 1 P P 2 n 2 n +1 x x = (1)n (2 + i( (1)n (2 ) = cos x + i sin x, x 2 R . n)! n+1)! (Dobili smo, dakle, i tre ci, eksponencijalni zapis kompleksnog broja (usp. 1.5.3): z = r(cos ' + i sin ') = rei'.) Primijetimo da je eix = ei( x) = cos x + i sin(x) = cos x i sin x. Dobivene zapise za eix i eix nazivamo Eulerovim formulama. Iz njih izravno slijedi ix e ix ix e ix cos x = e + , sin x = e 2 2
n=0 n=0
118
(Neka citatelj usporedi ove formule s denicijskim formulama hiperbonih funkcija u 3.1.4(iv)!) Primjer 3.1.18 Razvijmo u Maclaurinov red funkciju f : h1; i ! R , f (x) = ln(1 + x). S Uvrstimo li u formulu (62) vrijednosti f ( n) (0), n 2 f0g N , desna strana postaje funkcijskim redom P 2 n x3 n1 xn x x (1)n1 x 2 + 3 + (1) n + n : Izravnim ispitivanjem njegove apsolutne konvergentnosti (ili konvergentnosti pripadnoga niza (Rn (x))) dobivamo podru cje h1; 1] (v. Primjer 2.2.22). Prema tomu, 1 P n ln(1 + x) = (1)n1 xn ; x 2 h1; 1] :
n=1
Napomena 3.1.7 Primijetimo da dobiveni Maclaurinov red za funkciju x 7! ln(1 + x) mo ze poslu ziti za izra cunavanje prirodnih logaritama ln x kad je x 2 h0; 2]. Za izra cunavanje prirodnih logaritama ln x kad je x 2 h2; i x rabimo Maclaurinov razvoj funkcije f : h1 ; 1i ! R , f (x) = ln 1+ 1x . (Neka citatelj odredi taj red! Pritom smije iskoristiti cinjenicu ln a b = ln a ln b (vode ci ra cuna o denicijskim podru cjima) i rezultat iz Primjera 3.1.18.) S Primjer 3.1.19 Neka je dan bilo koji broj 2 R n(f0g N ). Promatrajmo funkciju f : h1; i ! R ; f (x) = (1 +x) : Maclaurinov S red ove funkcije nazivamo binomnim redom (U slu caju m 2 f0g N dobivamo polinom m-toga stupnja!) Postupaju ci kao u prethodnim primjerima, lako se dobiva ( 1) ( n+1) n (1 + x) = 1 + 1! x + + x + n! 1 P n ( x 2 h1; 1i ; n )x ; n=0 a a (1) ( 1) ( n+1) pri cemu su a , , a , , 0 = 1, 1 = , 2 = 2 n = n! S n 2 f 0g N , tzv. op ci binomni koecijenti (usp. 1.4.5). Nije teko pokazati da binomni red konvergira i to cki x = 1 cim je > 0; kao i u to cki x = 1 cim je > 1.
3.1.6
P Neka funkcijski red fn , fn : X ! R , konvergira (po to ckama) na intervalu P I X to sadr zi to cku derivacijom funkcijskoga reda fn (u Px0. 0Pod P to cki x0), oznaka: ( fn) (( fn )0 (x0)), podrazumijevamo derivaciju s0 1 P (s0 (x0)) pripadne sume s : I ! R , s(x) = f n(x), (u to cki x0 ). Budu ci da funkcija s naj ce ce nije elementarna ili ne doputa pogodan analiti cki zapis, to je tehni cki teko istra zivati njezina svojstva. Velika je olakica kad je za to dostatno poznavanje odgovaraju cih svojstava pripadnih clanova fn funkciP jskoga reda. Promatrajmo, prvo, potencijski red anxn. O deriviranju potencijskog reda govori ovaj teorem:
n=1
Deriviranje funkcijskog reda
3.1. DERIVACIJA
119
P Teorem 3.1.14 Potencijski red an xn doputa deriviranje clan po clan, tj. P P ( anxn)0 = (anxn)0 odnosno, 1 1 1 P P P ( anxn)0 = nan xn1 (= (n + 1)an+1 xn ),
n=0 n=1 n=0
na svomu konvergencijskom intervalu, uklju cuju ci i rubne to cke kad u njima oba ta reda konvergiraju. (Zapis u zagradi isti ce da je derivacija potencijskog reda opet potencijski red!) Cjeloviti dokaz Teorema 3.1.14 bi iziao iz okvira ovih skripata. Navest c emo, ipak, ideju i redosljed glavnih koraka. Najprije se dokazuje da poten P P P cijski redovi an xn i (an xn )0 = bnxn, bn = (n + 1)an+1 , imaju isti konvergencijski polumjer , tj. da je (v. 3.2.6) p p p n n lim sup( jan j) = lim sup( njan j) = lim sup( n (n + 1)jan+1j). p n Ta se jednakost izvodi iz cinjenice lim( n) = 1 (v. 3.2.7, Zadatak 1.(e)) i ove tvrdnje (koju ne dokazujemo): ako je lim(cn ) = c > 0 i lim sup(dn) = d i onda je lim sup(cn dn ) = cd. (Osim toga, se i jednostavna cinjenica P Pkoristi da potencijski redovi (n + 1)an+1 xn i nan xn imaju isti konvergencijski polumjer.) U drugomu koraku se dokazuje da se razlika 1 P x) s(x ) j s( x+ nanxn1j; x s(x) =
n=0
prirast x dostatno malen, to upravo zna ci da je s0(x) =
1 P
n=1
anx i x; x + x 2 h; i, mo ze u ciniti po volji malom cim je

n=1 1 P
nan xn1 za
svaki x 2 h; i. To se posti ze tako da se za s(x+x) i s(x) uvrste pripadni redovi, da se na (x + x)n primijeni binomna formula itd. U posljednjem koraku P se pokazuje da vrijedi i za toc cim ku x = (x = ) P ista tvrdnja P P n n 1 n n 1 redovi an () i nan () ( an i nan ) konvergiraju.
Primjer 3.1.20 Odredimo konvergencijsko cje i sumu funkcijskoga P n1 podru n 1 reda + 2x + + nx + P nx : Primijetimo da je funkcijski red P 1 nxn1 zapravo potencijski red (n + 1)xn . Nadalje, njegov je op ci clan, funkcija gn : R ! R , gn(x) = nxn1, derivacija funcije fn : R ! R , fn(x) = P P n P xn.P Lako se provjeri da potencijski redovi fn x i (n + 1)xn P n1 (= nx gn ) konvergiraju na intervalu h1 ; 1i. Po Teoremu 3.1.14 i Primjeru 3.3.12 (s poop cenjem) sada dobivamo 1 1 P P n1 n 0 1 0 1 nx =( x ) = ( 1 x ) = (1x)2 :
n=1 n=0
Mo ze se dokazati da pravilo iz Teorema 3.1.14. vrijedi i pod neto op cenitijim uvjetima: P Teorem 3.1.15 Neka je fn funkcijski red, pri cemu je svaka funkcija fn : X ! R , X R , neprekidno derivabilna na segmentu I X . Ako
120 red 1 P
POGLAVLJE 3. INFINITEZIMALNI RACUN P (fnjI ) konvergira (po to ckama ) prema funkciji s : I ! R , s(x) = P 0 fn(x), i ako red (f njI ) jednoliko konvergira prema funkciji u : I !
n=1
1 P 0 R , u(x) = fn (x), onda je funkcija s derivabilna i vrijedi s0 = u, tj. n =1 P P ( (fnjI ))0 = (fn jI )0 .
3.1.7
Odreivanje funkcijskog tijeka
Temeljito istra zivanje va znih svojstava dovoljno puta derivabilne funkcije mo ze se relativno lako provesti prou cavaju ci upravo njezine derivacije. Primjerice, pokazuje se da je funkcija uzlazna ondje gdje joj je derivacija pozitivna, da ima lokalno ekstremnu vrijednost u to c ki u kojoj joj derivacija i cezava i druga derivacija ne i cezava itd. Teorem 3.1.16 Neka je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna na intervalu I X . Tada je f jI uzlazna ako i samo ako je f 0(x) 0 za svaki x 2 I. Dokaz. Prvo doka zimo dovoljnost! Neka je f 0 (x) 0 za svaki x 2 I. Promatrajmo bilo koje dvije to cke x1; x2 2 I , x1 < x2. Treba dokazati da je f (x1 ) f (x2). Po Lagrangeovu teoremu postoji neki x0 2 hx1; x2i takav da je f (x2) f (x1 ) = (x2 x1 )f 0 (x0). Budu ci da je x2 x1 > 0 i f 0 (x0) 0, to je f (x2) f (x1 ) 0 , dakle, f (x1) f (x2). Obratno, neka je f jI derivabilna i uzlazna. Promatrajmo bilo koju to cku x0 2 I. Treba dokazati da je f 0 (x0) 0 . Primijetimo da je, zbog uzlaznosti, (8x 2 I , x 6= x0 ) f ( x)f (x0 ) ) f (x 0) 0 . Zbog derivabilnosti je tada i f 0 (x0 ) = lim f (xx 0. xx0 x 0 Posve slic no Teoremu 3.1.15 dokazuje se i ovaj teorem:
x!x 0
Teorem 3.1.17 Neka je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna na intervalu I X . Tada je f jI silazna ako i samo ako je f 0(x) 0 za svaki x 2 I. Primjer 3.1.21 Odredimo najve ce intervale na kojima je polinom p : R ! R ; p(x) = x3 3 x + 8 ; monoton. Po Teoremima 4.1.15 i 4.1.16, zadatak se svodi na rjeavanje nejednad zba p 0(x) 0 i p0 (x) 0. Budu ci da je p0 (x) = 3x2 3, dobivamo p0 (x) 0 , jxj 1 i p 0(x) 0 , jxj 1. Prema tomu, p raste na h; 1] i [1; i, a pada na [1; 1]. Sljede cu cinjenicu cemo trebati poslije - u suptilnijoj analizi lokalnih ekstrema (v. Deniciju 3.1.3). Lema 3.1.2 Neka je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna u to cki 0 0 x0 . Ako je f (x0 ) < 0 (f (x0) > 0 ) onda postoji neki > 0 takav da je f (x) > f (x0) (f (x) < f (x0)) za svaki x 2 hx0 ; x0 i i f (x) < f (x0 ) (f (x) > f (x0)) za svaki x 2 hx0; x0 + i.
3.1. DERIVACIJA
121
Dokaz. Obstojnost f 0 (x0) povla ci funkcijinu deniranost na nekom intervalu hx0 r; x0 + ri X , r > 0. Po deniciji je x) f (x 0) f 0 (x0) = lim f( x0 + , x to povla ci da za svaki h > 0 postoji neki > 0, r, takav da je jf 0 (x0) f ( x0 +x) f (x 0) j < h cim je jxj . Slijedi, ako je f 0 (x0) < 0 , onda je x x)f (x 0) f 0 (x0) + h < 0 cim je jf 0 (x0)j > h, pa je tada i f( x0 + < 0. Dakle, x f (x0 + x) > f (x0) cim je x < 0, a f (x0 + x) < f (x0) cim je x > 0. Sli cno se zaklju cuje u slu caju f 0(x0 ) > 0. Denicija 3.1.3 Re ci cemo da funkcija f : X ! R , X R , ima u to cki x0 2 X lokalni minimum, odnosno, lokalni maksimumT , ako postoji interval I to sadr zi x0, takav da je, za svaki x 2 (X n fx0 g) I, f (x0) < f (x), odnosno, f (x0) > f (x). Zajedni cki naziv za vrijednost f (x0), koja je lokalni minimum ili lokalni maksimum, jest lokalni ekstrem. Napomena 3.1.8 Nijedan od lokalnih minimuma (lokalnih maksimuma) ne mora, op cenito, biti najmanja (najve ca) vrijednost promatrane funkcije. Primjerice, cak ni omeeno preslikavanje s (i beskona cno) mnogo lokalnih ekstrema ne mora imati (globalni) ekstrem . Ali ni obratno, cak za preslikavanje na segmentu, minimum (maksimum) nije nu zno najmanji (najve ci) lokalni minimum (lokalni maksimum). Napomena 3.1.9 Po Fermatovu teoremu (Teorem 3.1.7), ako funkcija f ima u to cki x0 lokalni ekstrem i ako postoji f 0 (x0) onda je f 0(x0 ) = 0. p 3 Primjer 3.1.22 Funkcija f : R ! R , f (x) = 1 x2, ima u to cki x0 = 0 p lokalni (i globalni) maksimum (v. graf). Naime, f (0) = 1 > 1 3 x2 = f (x) 1 p za svaki x 6= 0. Meutim, f nije derivabilna u 0. (f 0 (x) = 2 3 3 x za svaki x 6= 0; lim
x!00 f (x )f (0) x0 x!0
= +1; lim
Y
1
x!0+0
f (x) f (0) x 0
= 1.)
Gf X
-1
Denicija 3.1.4 Re ci cemo da je to cka x0 kriti cna to cka funkcije f : X ! R , X R , ako je f neprekidna u x0 i ili f nije derivabilna u x0 ili je f 0 (x0) = 0 . Pritom, u slu caju f 0 (x0) = 0 , x0 nazivamo i stacionarnom to ckom funkcije f . Lako je dokazati sljede ci teorem:
122
Teorem 3.1.18 (Nu zdan uvjet za ekstrem) Ako je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna u to cki x0 i ako postoji interval I takav da je x0 2 I X i f (x0 ) jest lokalni ekstrem, onda je x0 kritic na toc ka od f . Primijetimo da obrat toga teorema ne vrijedi, jer iz f 0 (x0) = 0 ne slijedi da je vrijednost f (x0) lokalni ekstrem. Primjerice, za prirodnu potenciju x 7! f (x) = x3 (kubiranje) je f 0 (0) = 0, ali f (0) nije njezin lokalni ekstrem.
Da bismo u dvama sljede cim teoremima pojednostavnili iskaze i dokaze dogovorimo se o ovomu: Re ci cemo da funkcija f : X ! R , X R , prolazom kroz to cku x0 mijenja predznak, ako postoji > 0 takav su vrijednosti od f j(X \hx0;x0 i) stalnog i protivnog predznaka vrijednostima od f j(X\hx0;x0+i) . Naprotiv, ako su promatrane funkcijske vrijednosti stalnog i istog predznaka, ka zemo da f prolazom kroz to cku x0 ne mijenja predznak. Teorem 3.1.19 (Prvi dostatni uvjet za ekstrem) Neka je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna na intervalu I X . Ako prolazom kroz to cku x0 2 I derivacija (f jI )0 mijenja predznak, onda funkcija f ima u x0 lokalni ekstrem. Pritom, ako se, porastom varijable x, predznak od f 0 promijeni iz negativnoga u pozitivni, f u x0 ima lokalni minimum, a u protivnom - lokalni maksimum. Dokaz. Po pretpostavci, postoji > 0 takav da su vrijednosti od (f jh x0 ;x0 i )0 stalnog i protivnog predznaka vrijednostima od (f jhx0;x0+i )0 , hx0 ; x0 + i I X: Neka je, recimo, f 0 (x) > 0 za svaki x 2 hx0 ; x0i, a f 0 (x) < 0 za svaki x 2 hx0 ; x0 + i. Treba dokazati da je f (x0 ) lokalni maksimum, tj. da je f (x0) > f (x) za svaki x 2 hx0 ; x0 + i n fx0 g. Promatrajmo bilo koji x 2 hx0 ; x0i. Po Lagrangeovu teoremu postoji neki x1 2 [x; x0] za koji je f (x0) f (x) = f 0 (x1)(x0 x). Zbog f 0 (x1)(x0 x) > 0 slijedi f (x0) > f (x). Promatrajmo sad bilo koji x 2 hx0; x0 + i. Lagrangeov teorem daje f (x) f (x0) = f 0 (x2)(x x0) za neki x2 2 [x0; x]. Zbog f 0 (x2)(x x0) < 0 opet slijedi f (x0) > f (x). Posve sli cno se dokazuje 0 kad f prolazom kroz x0 mijenja predznak od na +. Teorem 3.1.20 (Drugi dostatni uvjet za ekstrem) Neka je funkcija f : X ! R , X R , dvaput derivabilna u svojoj kriti cnoj to cki x0 i neka je f 00(x0 ) 6= 0. Tada funkcija f ima u to cki x0 ekstrem, i to maksimum cim je 00 00 f (x0 ) < 0, odnosno, minimum cim je f (x0 ) > 0. Dokaz. Budu ci da postoji f 00 (x0), to po derivacijinoj deniciji postoje neki > 0 i f 0 (x) za svaki x 2 hx0 ; x0 + i I X . Primijetimo da je kriti cna to cka x0 stacionarna jer po pretpostavci mora biti f 0 (x0) = 0. Razmotrimo slu caj f 00 (x0) > 0. Najprije, f 0( x) f 0 (x0 ) f 0( x) 00 0 < f (x0) = lim = lim xx0 , x x 0
x!x0 x !x0
3.1. DERIVACIJA
123
pa je sgn f 0 (x) = sgn(x x0) za svaki x iz dostatno malog 1-intervala I1 I oko to cke x0 , 0 < 1 . Dakle, ako je x < x0 onda je f 0 (x) < 0 , a ako je x > x0 onda je f 0(x0 ) > 0. To znac i da derivacija (f jI )0 prolazom kroz toc ku x0 mijenja predznak od na + pa, po Teoremu 3.1.18, funkcija f ima u to cki x0 lokalni minimum: Posve sli cno se doka ze da u slu caju f 00 (x0) < 0 funkcija f ima u to cki x0 lokalni maksimum. Primjer 3.1.23 Promatrajmo skup svih valjaka to se mogu upisati (na cinom oslikanim na crte zu dolje) u dani sto zac odreen baznim polumjerom r i visinom h. Kolika je visina onoga valjka to ima najve ci obujam.
h y
Oznac imo li s x polumjer, 0 x r, a s y visinu, 0 y h, upisanog valjka, dobivamo relaciju y) x : r = (h y ) : h, tj. x = r( hh . Slijedi da je obujam upisanog valjka dan formulo 2 V = x2y = r y (h y )2. h2 Na se zadatak, dakle, svodi na odreivanje ekstremnih vrijednosti (posebice, maksimuma) realne funkcije y 7! g(y ) = V na segmentu [0; h]. Primijetimo da je funkcija g neprekidna (polinom), nenegativna i nekonstantna i da je g(0) = g (h) = 0. Po Teoremu 2.3.12, g poprima ekstremne vrijednosti na [0; h], pa je njezina najmanja vrijednost 0, a najve ca vrijednost joj je pozitivna i posti ze se u nekoj to cki y0 2 h0 ; hi : Budu ci da je g derivabilna, po Fermatovu teoremu mora biti g 0 (y0 ) = 0 . Da bismo ju odredili, rijeimo jednad zbu g 0(y ) = 0, tj. 2 g0 (y) = r h2 (h y )(h 3 y) = 0 ; to daje y1 = h, y2 = h 3 . Prvo rjeenje otpada jer je g(h) = 0. Preostaje, dakle, ono drugo, tj. y0 = h ci 3 . Da bismo se i formalno uvjerili da je najve h 4r 2h h 00 obujam Vmax = g ( 3 ) = 27 , provjerimo je li g ( 3 ) < 0 (v. Teorem 3.1.19)! Zaista, 2 00 h r2 h g00 (y) = 2r h2 (3y 2 h) ) g ( 3 ) = h2 < 0. Denicija 3.1.5 Re ci cemo da je funkcija f : X ! R , X R , konveksna (konkavna ) na intervalu ili segmentu I X , ako f (x1 )+f (x2 ) x2 (8 x1; x2 2 I ) x1 < x2 ) f ( x1+ 2 ) 2 f ( x1 )+f ( x2 ) x2 ((8x1 ; x2 2 I) x1 < x2 ) f ( x1 + ): 2 ) 2 U slu caju stroge nejednakosti > (<) govorimo o strogoj konveksnosti (strogoj konkavnosti ).
124
Zanimljivo je i geometrijsko zna cenje upravo deniranih pojmova (v. crtez dolje). Naime, nije teko dokazati da je funkcija f konveksna (konkavna) na I toc zina-sekanta no onda kad je, za svaki par x1; x2 2 I, x1 < x2, du T1 T2 ispod (iznad) grafa pripadnoga su zenja f j[x1;x2] , pri cemu je T1 = (x1; f (x1 )) i T2 = (x2; f (x2)). Pritom ispod i iznad uklju cuju i biti (dijelom ili sva) na grafu. U slu caju stroge konveksnosti (stroge konkavnosti), svaka to cka T du zine T1 T2 ; T 6= T1;2, je strogo ispod (strogo iznad) pripadnoga grafa. Sada cemo dokazati da se konveksnost i konkavnost mogu opisati i pomo cu pripadnih tangenata.
Y
f(x 1+x 2)
2
t Gf T2 T1 X
x1+x2
2
f(x1 )+f (x2) 2
Oa
x1
x2
Primjer 3.1.24 (a) Prirodna potencija x 7! f (x) = x2 (kvadriranje) je strogo konkavna funkcija na R . (b) Prirodna potencija x 7! f (x) = x3 (kubiranje) je strogo koveksna na h; 0], a strogo konkavna na [0; i. (c) Svaka ana funkcija x 7! f (x) = kx + l, k i l realne konstante, je konveksna i konkavna na R , ali nije strogo konveksna ni strogo konkavna ni na jednom segmentu ili intervalu I R . Jednostavna analiza pokazuje da je funkcijina konveksnost (konkavnost), zapravo, lokalno svojstvo. U slu caju derivabilne funkcije mogu ce ga je opisati derivacijom (tangentom) kako slijedi: Lema 3.1.3 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [ a; b] X i derivabilna na intervalu ha; bi I . Tada je f konveksna (konkavna ) na [a; b] ako i samo ako je, u svakoj to cki x0 2 ha; bi, f (x) tx0 (x) (f (x) t x0 (x)) za svaki x 2 [a; b], gdje je tx0 (x) pripadna tangentna vrijednost. Dokaz. Nu znost: Neka je f j[a; b] konveksna funkcija. Tada je, za svaki podsegment [x1; x2] [a; b], pripadna sekanta ispod grafa Gf nad [x1; x2]. Pretpostavimo protivno tvrdnji, tj. (9x0 2 ha; bi)(9x 2 [a; b]) f (x) > tx0 (x). Budu ci da je f neprekidna na [a; b], po Korolaru 3.3. postoji podsegment [x1 ; x2 ] [a; b ] to sadr zi to cku x takav da je, za svaki x0 2 [x1; x2], f (x0) > t x0 (x0 ). Nadalje, po Teoremu 3.12. postoji x 2 [x1; x2] takav da je f (x ) = max(f j[x1; x2]). Budu ci da je f derivabilna u x0, slijedi da pripadna sekanta nad [x0; x] (ili [ x; x0]) nije sva ispod grafa Gf nad
3.1. DERIVACIJA
125
tim segmentom. Prema tomu, funkcija f j[a; b] nije konveksna - protuslovlje. Posve sli cno se dokazuje u slu caju konkavne funkcije. Dostatnost. Neka je (8 x0 2 ha; bi)(8x 2 [a; b ]) f (x) tx0 (x). Dokazat cemo da je funkcija f j[a; b] konveksna dokazuju ci da je, za svaki par x1 x2 u [a; b], pripadna sekanta ispod grafa Gf nad [x1; x2]. Pretpostavimo protivno, tj. da postoji neki podsegment [x1; x2] [a; b] za koji pripadna sekanta nije sva ispod grafa Gf . Budu ci da je f neprekidna, 0 ] [x ; x ] nad kojim bi sekanta bila tada bi postojao podsegment [x0 ; x 1 2 1 2 strogo iznad grafa Gf . tovie, zbog derivabilnosti, postojao bi pod00 0 0 segment [x00 1 ; x 2] [x1; x2] unutar kojega bi svaka sekanta bila strogo iz00 nad grafa Gf . Slijedom toga, su zenje f j[x00 1 ; x2 ] bi bila strogo konkavna 00 funkcija pa bi, po dokazanoj nu znosti, postojale to cke x0 2 hx00 1 ; x2 i ha; bi 00 00 i x 2 [x1 ; x2 ] [a; b ] sa svojstvom f (x) > tx0 (x) - protuslovlje. Posve sli cno se dokazuje konkavnost u slu caju (8 x0 2 ha; bi)(8x 2 [a; b ]) f (x) tx0 (x). Lema 3.1.4 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [a; b ] X i derivabilna na intervalu ha; b i I. Tada je (8 x0 2 ha; bi)(8x 2 [a; b ]) f (x) tx0 (x) (f (x) tx0 (x)) ako i samo ako je derivacija f 0 silazna (uzlazna) funkcija. Dokaz. Neka vrijedi (8 x0 2 ha; bi)(8x 2 [a; b ]) f (x) tx0 (x). Tvrdimo da je tada derivacija f 0 silazna funkcija, t.j. (8 x1; x2 2 ha; bi) x1 < x2 ) f 0 (x1) f 0 (x2). Pretpostavimo protivno, tj. da postoji to ckovni par x1 < x2 za koji je f 0 (x1) < f 0 (x2). Tada postoji to cka x 2 hx1; x2i za koju vrijedi ili t x1 (x) < f (x) < t x2 (x) ili tx1 (x) > f (x) > tx2 (x), to protuslovi pretpostavci f (x) tx1 (x) i f (x) t x2 (x). Obratno, neka je f 0 silazna funkcija, tj. neka za svaki par x1 < x2 u ha; b i bude f 0 (x1) f 0 (x2). Tvrdimo da je tada (8 x0 2 ha; bi)(8x 2 [a; b ]) f (x) tx0 (x). U protivnom, postojale bi to cke x0 2 ha; bi i x 2 [a; b ] za koje bi bilof (x) > tx0 (x). Tada bi postojao i segment [x1; x2] oko x sa svojstvom (8 x 2 [x1; x2]) f (x) > tx0 (x). Zaklju cujemo da bi nekom podsegmentu funkcija f morala rasti br ze od tangente tx0 . To bi povla cilo da (9 x0 > x0 ) f 0 (x0 ) > f 0 (x0) cim je x > x0 ili 0 0 0 0 (9 x < x0 ) f (x ) < f (x0) cim je x < x0, to se protivi pretpostavci o silaznosti derivacije f 0. Sli cno se dokazuje dualna tvrdnja.
126
Teorem 3.1.21 Neka je funkcija f : X ! R , X R , neprekidna na segmentu [a; b ] X i dvaput derivabilna na intervalu ha; bi. Tada je f konveksna (konkavna) onda i samo onda, ako je f 00 (x) 0 (f 00 (x) 0) za svaki x 2 ha; bi. Dokaz. Po Lemama 4.3.3. i 4.3.4., f j[a; b ] je konveksna (konkavna) funkcija ako i samo ako je derivacija f 0 j ha; bi silazna (uzlazna) funkcija. Po Teoremu 3.1.16. (Teoremu 3.1.15.), derivacija f 0 j ha; bi je silazna (uzlazna) funkcija ako i samo ako je druga derivacija f 00j ha; bi 0 (f 00 j ha; b i 0). Denicija 3.1.6 Re ci cemo da funkcija f : X ! R , X R , ima u to cki x0 2 X obratite (ili ineksiju ), ako postoji > 0 takav da je f na [x0 ; x0] X strogo konveksna, a na [x0; x0 + ] X strogo konkavna ili obratno. To cku T (x0; f (x0)) nazivamo ineksijskom to ckom na grafu Gf . Po Teoremu 3.1.20 slijedi da za dvaput derivabilnu funkciju f s obratitem u to cki x0 mora vrijediti f 00(x0 ) = 0. Primijetimo da je taj uvjet nuz dan ali ne i dostatan za obstojnost ineksijske to cke. Kao (protu)primjer mo ze poslu ziti potencija x 7! x4 u to cki x0 = 0 . S tim u svezi, jednostavno je dokazati ovaj teorem: Teorem 3.1.22 Neka je funkcija f : X ! R , X R , dva puta derivabilna na ha; bi X i neka je x0 2 ha; b i. Ako je f 00 (x0) = 0 i ako prolazom kroz to cku x0 druga derivacija f 00 mijenja predznak, onda funkcija f ima obratite u to cki x0. (Ekvivalentan uvjet, pored f 00 (x0 ) = 0 , jest da prva derivacija 0 f ima u x0 lokalni ekstrem, odnosno, da f 0 prolazom kroz x0 ne mijenja predznak - usp. Teorem 3.1.18) Sljede ci teorem malo pobli ze razlu cuje lokalni ekstrem od ineksije poopcuju ci tako Teoreme 3.1.19 i 3.1.21. Teorem 3.1.23 Neka funkcija f : X ! R , X R , ima na intervalu hx0 ; x0 + i, > 0 , derivaciju (n 1)-vog reda i n-tu derivaciju u to cki x0 , n 2 . Tada vrijedi: (i) Ako je f 0 (x0) = = f ( n1) (x0) = 0, f ( n) (x0) 6= 0 i n paran, onda funkcija f ima u to cki x0 lokalni ekstrem i to lokalni maksimum kad je f (n) (x0) < 0 , a lokalni minimum kad je f ( n) (x0) > 0; (ii) Ako je f 00 (x0) = = f (n1) (x0) = 0, f ( n) (x0) 6= 0 i n neparan, onda u to cki x0 funkcija f ima obratite. Dokaz. Ako je n = 2 , tvrdnja je istinita po Teoremu 3.1.19. Neka je n 3. Primijenimo na f i x0 Taylorovu formulu s Lagrangeovim ostatkom Rn2(x), x = x0 + x (v. Teorem 3.1.12, (58) i (60)): 0 x ) f (n2) (x 0) 0 n2 + f (x0 + x) = f (x0) + f ( 1! x + + (n2)! (x)
3.1. DERIVACIJA +f
(n1) (x +#x) 0
127
(x)n1, 0 < # < 1. Pretpostavka povla ci (n 1) (x +# x) 0 f (x0 + x) f (x0) = f ( n (x)n1. 1)! Sada primjenom Leme 3.1.2 zaklju cujemo (za jxj dostatno malen) da je, ( n ) u slu caju f (x0) < 0 , f ( n1) (x0 + #x) > f (n1) (x0) = 0; cim je x < 0, a f ( n1) (x0 + #x) < 0 ; c im je x > 0 , ( n ) dok je, u slu caju f (x0) > 0, f ( n1) (x0 + #x) < 0 ; cim je x < 0 i ( n1) f (x0 + #x) > 0 ; cim je x > 0 . Po pretpostavci je n paran pa je n 1 neparan. Dakle, (n 1) (x +#x ) 0 f (x0 + x) f (x0 ) = f (n (x)n1 < 0; cim je f (n) (x0) < 0 , a 1)! f (x0 + x) f (x0) > 0 ; cim je f (n) (x0) > 0. Time je tvrdnja (i) dokazana. (ii). Opet cemo primijeniti pripadnu Taylorovu formulu s Lagrangeovim ostatkom Rn2(x), x = x0 + x, koja se sada svodi na f (n1)( x0+#x ) f (x0 + x) = f (x0) + f 0 (x0)x + ( x)n1. (n1)! Promatrajmo pripadnu tangentu t u x0 (v. dokaz Teorema 3.1.20) t : : : g(x) = f (x0) + f 0 (x0)(x x0). Primijetimo da je (n 1) (x +# x) 0 f (x0 + x) g (x0 + x) = f ( n (x)n1. 1)!
( n1)!
Po Lemi 3.1.2 slijedi (za jxj dostatno malen) da je, u slu caju f ( n) (x0) < 0, f ( n1) (x0 + #x) > f (n1) (x0) = 0; cim je x < 0, a f ( n1) (x0 + #x) < 0 ; cim je x > 0 , dok je, u slu caju f ( n) (x0) > 0, f ( n1) (x0 + #x) < 0 ; cim je x < 0 i f ( n1) (x0 + #x) > 0 ; cim je x > 0 . Budu ci da je n neparan to je n 1 paran, pa je ( x)n1 > 0. Slijedi: (n 1) (x +# x) 0 f (x0 + x) g (x0 + x) = f ( n (x)n1 > 0 ; 1)!
cim je f ( n) (x0 ) < 0 i x < 0; f (x0 + x) g (x0 + x) < 0 ; c im je f ( n) (x0 ) < 0 i x > 0; f (x0 + x) g (x0 + x) < 0 ; cim je f ( n) (x0 ) > 0 i x < 0; f (x0 + x) g (x0 + x) > 0 ; cim je f ( n) (x0 ) > 0 i x > 0. Prema tomu, u slu caju f (n) (x0) < 0, na dostatno malom intervalu je lijevo od x0 funkcijski graf strogo iznad tangente t, a desno od x0 strogo ispod tangente t. Obratno je, pak, u slu caju f ( n) (x0) > 0. Zaklju cujemo da postoji ( n ) neki > 0 takav da je, u slu caju f (x0) < 0 , funkcija f strogo konkavna na [x0 ; x0] a strogo konveksna na [x0; x0 + ], dok je u slu caju f (n) (x0) > 0 (n) upravo obratno. Slijedi da u oba slu caja, cim je dakle f (x0 ) 6= 0, funkcija f ima u to cki x0 ineksiju. Primjer 3.1.25 Odredimo lokalne ekstreme i obratita za funkciju
128
2 x f : R ! R , f (x) = 1 2x e . Primijetimo da funkcija f (umno zak eksponencijalne funkcije i polinoma ) ima n-tu derivaciju f (n) za svaki n 2 N . Prva, druga i tre ca derivacija od f jesu redom 2 x f 0 (x) = ( x 2 x)e , 2 x f 00 (x) = ( x 2 + 2x 1)e , 2 x f 000 (x) = ( x 2 3x + 3)e . 0 Jednad zba f (x) = 0 ima za rjeenja x1 = 0 i x2 = 2. Budu ci da je f 00(0) = 1 < 0 i f 00 (2) = e2 > 0 , funkcija f ima u to cki 0 lokalni maksimum 2. Jednadzba f 00 (x) = 0 f (0) = 0, a u to cki 2 lokalni minimum f (2) = 2 e p p ima za rjeenja 2 2pi x4 = 2 + 2. Budu je p p x3 =p p ci da p 2 < 0 i f 000 (2 + 2) = 2 e2 2 > 0, f 000 (2 2) = 2e2+ p p p funkcija f ima toc obratita. (U to cki 2 2 je prijelaz kama 2 2 i 2 + 2 p iz konkavnosti u konveksnost, a u 2 + 2 - iz konveksnosti u konkavnost.) p p 2+p2 Ordinate ineksijskih to c aka jesu f (2 2) = ( 3 + 2 2)e i f (2 + p p p 2) = (3 2 2)e2 2.
Pri crtanju funkcijinog grafa dobro nam koriste i pravci ( cim postoje) prema kojima taj graf konvergira. To cna denicija jest ova: Denicija 3.1.7 Neka je dana funkcija f : X ! R , X R . Re ci cemo da funkcija f , odnosno njezin graf Gf , ima za asimptotu pravac p g(x) = kx + l, x 2 R , ako je lim jf gj = 0: Pritom 1 ozna cuje bilo 1 bilo +1. (Primijetimo da X ne smije biti omeen!) Ako je pritom k = 0, tj. g = c l , govorimo o vodoravnoj (ili horizontalnoj ) asimptoti, a ako je k 6= 0 - o kosoj asimptoti. U slu caju pravca p x = a, asimptotski uvjet jest lim f = 1;
a0 1
tj. da barem jedna od grani cnih vrijednosti funkcije f u to cki a, slijeva a 0 ili zdesna - a + 0, divergira prema 1 ili +1. Pritom ka zemo da je p uspravna (ili vertikalna ) asimptota od f , odnosno Gf .
Y p O l x +1 y +1 Gf X O l Y x +1 y l Gf p X O Y Gf x y p
+1
c-0
X a
Po Deniciji 3.1.7 je pravac p y = kx +l asimptota od Gf to cno onda kad je lim jf (x) kx lj = 0 ili (63)
x!1
3.1. DERIVACIJA lim j f (x) kx lj = 0:
129 (64)
Dijele ci te relacije varijablom x i grani cnim prijelazima x ! 1 dobivamo smjerovni koecijent k i odsje cak na Y -osi l : f (x) k = lim ; l = lim (f (x) kx); (65) x!1 x x !1 pri cemu 1 ozna cuje +1 ili 1.
x Primjer 3.1.26 Za racionalnu funkciju x 7! f (x) = 1+ x odredimo pripadne asimptote. Primijetimo da je denicijsko podru cje promatrane funkcije skup X = R nf1g. Za grani cnu vrijednost u polu 1, lim f , dobivamo x2 x !10 1+x
2
x !+1
lim
asimptota. Obstojnost neke kose ili vodoravne asimptote provjeravamo formulama (64), tj. x) x lim f( x = lim 1+x = 1 = k;
x!1 x!1
= 1
(i
x2 x!1+0 1+x
lim
= +1), pa je pravac x = 1 uspravna
Prema tomu, pravac p y = x 1 jest kosa asimptota za f (v. crte z).

Y
lim (f (x) kx) = lim
x !1
x x!1 1+x
= 1 = l.
X
-1 O -1 1
Radi lakeg i cjelovitijeg istra zivanja funkcijina tijeka i crtanja pripadnoga grafa Gf korisno je dr zati se sljede cih naputaka, koji sa zimlju sva prethodna razmatranja: - odrediti denicijsko podru cje X R (kad nije eksplicite navedeno); - istra ziti (ne)omeenost; - istra ziti parnost i neparnost (kad god to ima smisla); - istra ziti (ne)periodi cnost (kad god to ima smisla); - istra ziti ponaanje u blizini rubnih to caka denicijskoga podru cja; - odrediti sjecita s koordinatnim osima (ako postoje); - istra ziti (ne)prekidnost; - istra ziti ponaanje u blizini prekidnih to caka; - odrediti asimptote (ako postoje); - istra ziti (ne)derivabilnost i odrediti kriti cne to cke; - istra ziti (ne)monotonost po intervalima; - odrediti lokalne ekstreme (ako postoje); - istra ziti (ne)konveksnost i (ne)konkavnost po intervalima; - odrediti ineksijske to cke.
130
Primjer 3.1.27 Istra zimo tijek i nacrtajmo graf realne funkcije zadane analiti ckim zapisom p y = 3 2 x2 x3 . Iz zapisa slijedi da je X = R , tj. da se radi o funkciji f : R ! R , f (x) = p 3 2x2 x3. Jednostavnim uvidom otkrivamo da funkcija f nije parna ni neparna ni periodi cka. Graf Gf presijeca Y -os (x = 0 ) u to cki f (0) = 0, a X -os (f (x) = 0) u to ckama x1 = x2 = 0 i x3 = 2. Dakle, 0 i 2 su tzv. nulto cke funkcije f , pri cemu je 0 dvostruka, a 2 jednostruka ili obi cna nulto cka. Budu ci da je f elementarna funkcija, ona je neprekidna. Istra zimo joj granic no ponaanje q u 1! lim f = lim(x 3 2 x 1) ) (lim f = +1; lim f = 1). Posebice, funkcija q f nije omeena. Za asimptote, pogledajmo f ( x) 2 lim x = lim( 3 x 1) = 1 = k; 1 1 q q 3 2 1+1 ( 0 ) ( 10) 0 3 2 lim(f (x) kx) = lim(x( x 1 + 1)) = lim x 1 = 1 1 1 x 2 p 1 2 x2 3 3 ( 2 1) x lim =2 1 3,
1
x2
+1
pri cemu smo rabili LHospitalovo pravilo (v. Teorem 3.1.11 i Napomenu 3.1.3). Dakle, pravac y = x+ 2 zena (kosa) asimptota. Primijenjuju ci 3 je tra formalna derivacijska pravila za elementarne funkcije, dobivamo 1 0 43x f 0 (x) = (2 x2 x3 ) 3 = = p , x 2 R nf0; 2g. 3 2
3 x (2x )
Primijetimo da f nije derivabilna u to ckama x = 0 i x = 2 pa su to dvije njezine kriti cne to cke. Tre ca kriti cna to cka x = 4 3 je stacionarna (rjeenje 0 za f (x) = 0). Nejednad zba f 0 (x) > 0 postaje, mno ze ci ju s pozitivnim (0 6= x 6= 2 ) izrazom p 3 2 3x x(x 2) , nejednad z bom x(4 3x) > 0: Prema tomu, funkcija f je - 4 uzlazna na intervalu 0 ; cnom tehnikom se dobiva da je f silazna na 3 . Sli S -4 h; 0i ; . 3 Lako se provjeri da postoji > 0 takav da je f (x) > f (0) = 0 za svaki x 2 h; i n f0g (primjerice, = 1); pa funkcija f ima u kriti cnoj (i svojoj dvostrukoj nul-) to cki 0 lokalni minimum. S druge strane, prolazom kroz kriti cnu (i svoju obi cnu nul-) to cku 2 funkcija f mijenja predznak, pa u njoj ne postoji lokalni ekstrem. (Poslije cemo vidjeti da funkcija f ima u toc ki 2 4 obratite.) Za istra zivanje u tre coj kriti cnoj (stacionarnoj) to cki 3 smijemo rabiti derivacije viih redova. Budu c i da je 0 2 2 8 3 p f 00(x) = 1 = = , x 2 R nf0; 2g, 3 3 (4 3x)(x(2 x )) 2 to je < 0, pa f ima u to cki lokalni Primijetimo da je f 00 (x) 6= 0 za svaki x iz svojega denicijskog podru cja, pa funkcija f nema ineksije ni u jednoj to cki u kojoj je dvaput derivabilna. 00(x) > 0 , mnoz e Rjeavaju c i nejednad z bu f ci ju pozitivnim izrazom 9x(2 p x)2 3 x(2 x)2, dobivamo ekvivalentnu nejednad zbu 8(2 x) > 0. Njezino f 00( 4 3)
4 3 x (2x ) 2 maksimum f ( 4 3) = 3 . 9x (2x)
3.1. DERIVACIJA
131
rjeenje jest svaki x > 2. To zna ci da je funkcija f strogo konkavna na [2; i. Na isti na cin se dobiva da je f strogo konveksna na h; 0] i na [0; 2]. (Oprez ! Funkcija f nije konveksna i na njihovoj uniji h; 2]; f nije konveksna ni konkavna ni na jednom intervalu to sadr zi to cku x = 0 ili to cku x = 2 .) Napokon, budu ci da prolazom kroz to cku 2 funkcije f od konveksne postaje konkavnom, to f ima obratite u (svojoj nul-) to cki 2:
Y
_ 23 4 3
_ 2 3
3.1.8
Vje zbe
1. Dokazati da je svaka to cka x 2 Q R neizolirana to cka od Q . 2 2. Derivirati gra cki prirodnu potenciju x 7! x (kvadriranje): 2 3. Derivirati po deniciji funkciju x 7! ex . p 4. Izra cunati f 0 (e 6 ) ako je f : X ! R , X R , f (x) = 3 sin(ln x). 5. Neka su pravci t i n redom tangenta i normala u bilo kojoj to cki na astroidi x = a cos3 ', y = a sin3 ', ' 2 [0; 2 i (v. Primjer ??). Dokazati da je 4d(t; O)2 + d(n; O)2 = a2 , pri cemu je O = (0; 0) ishodite, a d ozna cuje udaljenost. 6. Neka je kuglin polumjer (izmjeren s pogrjekom) r = 3 cm 0; 1 mm. Odredit (do na pogrjeku) kuglin obujam V . Rjeenje. Ozna cimo r0 = 3 cm i dr = r = 0; 1 mm = 0; 01 cm. Po formuli (45) je 3 0 V = f (r) = 4r 3 = f (r0 ) f (r0)dr = 4 33 2 3 3 4 3 0; 01 = (36 0 ; 36) cm . 7. Neka je jednad zbama x = t + ln t i y = t2 parametarski zadana funkcija x 7! f (x) = y. Odrediti tangentu pripadnoga grafa Gf kojoj je smjerovni koecijent k = 1. Rjeenje. Neka u diralitu (x0; y0) parametar ima vrijednost t0. Po formuli (2) iz 4.1.1 je
_ 1 = f 0 (x0) = ( y x _ )(t 0) = (54) 2t0 1+ t1
Budu ci da je (t0)2 = 1 cja (t 2 R +), tra zeno 2 izvan denicijskoga podru rjeenje se dobiva za t0 = 1 . Dakle, x0 = 1 + ln 1 = 1 i y0 = 1 2 = 1, pa je tangentina jednad zba y = x. 8. Koliko clanova Maclaurinova razvoja elementarne funkcije f (x) = ln(1 + x) treba uzeti da bi se broj ln 2 izra cunao s to cnosti do 105 (tj. da apsolutna pogrjeka ne bude ve ca od 105)? 9. Odrediti sumu s : X ! R potencijskoga reda
2t2 0 t0 +1
) (t0 )1 = 1, (t0)2 = 1 2.
132 P (n+1)(n+2)
2
xn (usp. Primjer 3.1.20). 10. Smije se funkcijski red P li n+1)x sin nx (a) ( n sin( n+1 ), x 2 [0; 2 ]; P n (b) sin x, x 2 [0 ; 2 ], > 0, derivirati c lan po c lan? Pojasnite to se zbiva u primjeru (b) kad se dopusti x 2 0; 2 . 11. Neka je f : R ! R zadana pravilom funkcija x2 sin 1 x , x 6= 0 . f (x) = 0; x=0 Dokazati da postoji neki > 0 takav su vrijednosti f (x) < 0 za x 2 h; 0 i i f (x) > 0 za x 2 h0; i. Nadalje, dokazati da je funkcija f derivabilna, ali da nije monotona ni na jednom intervalu to sadr zi to cku x = 0 . Je li f 0 neprekidna u to cki x = 0? 12. Dokazati ovaj Darbouxov teorem : Ako je funkcija f : X ! R , X R , derivabilna na segmentu [a; b] X i ako je f 0 (a) 6= f 0 (b ), onda derivacija f 0 poprima svaku vrijednost izmeu f 0 (a) i f 0(b). (Primijetimo da f 0 ne mora biti neprekidna!) 13. Nekom pravokutniku dva vrha lez e na grafu Gf , f (x) = x2x +1 , a druga dva na asimptoti toga grafa. Posve odrediti te vrhove pod uvjetom da pravokutnikova povrina bude najve ca. 14. Rac unom potvrditi da su x = 2 i x2 = 3 ineksijske toc ke za poli1 5 nom p(x) = (2 x 3)(x 3) . Odrediti i pripadne intervale na kojima je p konveksan, odnosno, konkavan. 15. Provjerom potvrditi da su pravci x = 2 ; y = 3 i y = x 2 + 4 asimptote za p 3 6 x + x 1 funkciju x 7! f (x) = 3 + 4( x2)2 . 16. Istra ziti funkcijin tijek i nacrtati pripadni graf: 1 (a) f (x) = xjxj 1; (b) f (x) = x + sin x; (c) f (x) = e x . 17. Istra ziti kakva svojstva ima funkcije f : R ! R u i blizu to cke x = 0, ako je f (0) = 0 i: 1 1 (a) f (x) = e x2 , x 6= 0; (b) f (x) = xe x2 , x 6= 0 ; 1 2 1 (c) f (x) = x2 (2 + sin x 2 ), x 6= 0; (d) f (x) = x sin x , x 6= 0 ; 1 (e) f (x) = x2 (1 + x2 sin x ), x 6= 0 .
3.2
NEODREENI INTEGRAL
Innitezimalni ra cun, kako smo ve c spomenuli, vu ce korijene iz Newtonovih i Leibnizovih radova o problemima trenutne brzine i krivuljine tangente. Od tada pa do danas, skoro triipolstoljetna teorija, primjena i praksa pokazuju da se mnogi tehni cko-tehnoloki, a i ini problemi svode na probleme innitezimalnoga ra cuna. Meu njima, pak, mnogi se svode na ovo pitanje: Je li dana realna funkcija f : X ! R , X R , derivacija neke realne funkcije g : X ! R ? Nadalje, ako je odgovor na to pitanje potvrdan, zadatak je odrediti funkciju g , tj. rijeiti jednad zbu (u skupu realnih funkcija R X )
3.2. NEODREENI INTEGRAL
133
g 0 = f , pri cemu se za dani f tra zi g . Pokazat cemo da ta jednad zba ili nema rjeenja ili ih ima beskona cno mnogo. Skup svih pripadnih rjeenja cemo nazvati (neodreenim) integralom funkcije f i pritom cemo govoriti da smo funkciju f integrirali. Pokazat ce se da je integriranje tehni cki neusporedivo slo zeniji ra cun-postupak od deriviranja, premda se, na neki na cin, radi o obratnomu ra cunu. Ovdje cemo, jednostavnosti radi i kad to ne bude imalo zasebnog utjecaja, nazivom interval i oznakom I obuhvatiti sve mogu cnosti (v. 1.1.3): ha; bi, ha; b], [a; b i, [a; b ], h; bi, , h; i = R . tovie, ponekad ce I ozna cavati i neku uniju disjunktnih intervala, jer ce, naj ce ce, denicijska podru cja promatranih funkcija biti ili intervali ili razlike nekih intervala i prebrojivih podskupova od R .
3.2.1
Pojam i osnovna svojstva neodreenog integrala
Denicija 3.2.1 Neka su dani interval (ili njihova unija ) I , prebrojiv podskup A I funkcija f : X ! R , pri cemu je I n A X R . Svaku neprekidnu funkciju F : I ! R sa svojstvom F 0 (x) = f (x) za svaki x 2 I n A, nazivamo primitivnom funkcijom za funkciju f na intervalu I. Primjer 3.2.1 F :R !R , 8 Funkcija 2 x > x < 2 < 2 + 2, 2 F (x) = x 4, 2 x < 2 , > : x2 2 , x 2 2 je primitivna 8 funkcija za funkciju f : R nf2 g ! R , x < 2 < x; f (x) = 2 x; 2 < x < 2 , : x, x2
Y
2 -2
Notation 3.2.1 Lema 3.2.1 Zadatak 3.2.2 jer je F 0 (x) = f (x) za svaki x 2 R nf2; 2 g (v. crte z). (Ovdje je I = R , X = R nf2g, A = f2; 2 g.)
Gf Gf GF
2
Gf
GF
Primijetimo da je ista 8 funkcija F primitivna funkcija 8i za funkcije < x, x 2 < x, x < 2 f1;2 : R ! R , f1(x) = 2x; 2 < x < 2 , f2 (x) = 2x; 2 x < 2 , : : x; x 2 x; x 2 kao i za mnoge druge koje se smiju razlikovati od f , f1 ili f2 po vrijednostima u to ckama 2 i 2.
134
Primjer 3.2.2 Za funkciju f : R ! R , f (x) = 2x, su izmeu ostalih i ove funkcije primitivne (na I = R ): p F1(x) = x2, F2(x) = x2 3, F3(x) = x2 + 5 (A = ;). Funkcija x 7! G(x) = arcsin x je primitivna za funkciju x 7! g(x) = p11 x2 na I = X = h1; 1i, A = ;. (Primijetimo da se ovdje za I smije uzeti i [1; 1i, h1; 1], [1; 1] redom, s pripadnim su zenjima od arcsin, cim je 1 A = f1g , f1g , f1 ; 1g redom.) Funkcija x 7! H (x) = x je primitivna za 1 funkciju x 7! h(x) = x 2 na I = X = R nf0g , A = ;. Napokon, primijetimo i to da je funkcija F1(x) = x2 primitivna ne samo za funkciju f (x) = 2x nego i za funkcije 2x, x 6= 1 2 x, x 2 =N f 1(x) = , f2(x) = 0, x = 1 0, x 2 N Jedan od temeljnih teorema matemati cke analize jest onaj o dovoljnim uvjetima za obstojnost primitivne funkcije. Mi cemo ga iskazati i dokazati (u posebnom slu caju) u idu cemu odjeljku po uvoenju pojma odreenog integrala. A ovdje cemo dokazati da je, grubo govore ci, dostatno poznavati jednu (bilo koju) primitivnu funkciju za danu funkciju f da bi se znale i sve ostale njezine primitivne funkcije. No, to podrazumijeva pretpostavku da su te primitivne funkcije derivabilne (na cijelom intervalu) i da im se derivacije podudaraju (ali ne nuz no s f jI u svakoj toc ki!). Teorem 3.2.3 Ako za danu funkciju f : X ! R , X R , postoji primitivna funkcija F : I ! R , I X , onda je svaka funkcija G : I ! R , G = F + cr jI , gdje je c r konstantna funkcija u (bilo koji ) r 2 R , primitivna za funkciju f . tovie, ako su F; G : I ! R derivabilne primitivne funkcije za f i pritom je F 0 = G0 , onda je G = F + c r jI , za neki r 2 R . (Sa zeto: Derivabilna primitivna funkcija je jednozna cno odreena do na aditivnu konstantu.) Dokaz. Jasno, dostatno je dokazati drugu tvrdnju. Neka su F i G bilo koje dvije derivabilne primitivne funkcije za f na I i neka je F 0 = G0 . Tada je funkcija H : I ! R , H = G F , derivabilna i H 0 = c0jI . Promatrajmo bilo koje dvije to cke x1 ; x2 2 I, x1 < x2. Su zenje H j[x1 ;x2 ] ima derivaciju jednaku nulkonstanti c 0jI pa je, po Teoremu 3.1.10, H j[x1 ;x2 ] neka konstantna funkcija c r j[x1 ;x2 ] . Prema tomu, (GF )j[x1;x2] = c r j[x1 ;x2 ] ) G(x) = F (x)+r, x 2 [x1; x2] . Budu ci da su F i G neprekidne funkcije i x1 ; x2 2 I bilo koje to cke, to je G = F + cr jI . Denicija 3.2.2 Za danu funkciju f : X ! R , X R , skup svih njezinih primitivnih funkcija na intervalu (ili njihovoj uniji ) I nazivamo R neodreenim integralom funkcije f na intervalu I i ozna cujemo s f (x)dx. UR skladu s Teoremom 3.1.1, ima smisla pisati f (x)dx = F (x) + c; x 2 I n A;
135
gdje F neka (bilo koja) primitivna funkcija za f na I , a c oznaka za op cu konstantu. Uobi cajilo se funkciju f nazvati integrandom (ili podintegralnom funkcijom), x - integracijskom varijablom, a c - integracijskom konstantom. R Primjer 3.2.3 (a) sin xdx = cos x + c , jer je ( cos x + c )0 = sin x, x 2R . R dx (b) p1 = arcsin x + c, jer je (arcsin x + c)0 = p11 , x 2 h1 ; 1i. x2 x2 2 R R 2x, x 0 x + c, x 0 (c) 2jxjdx = dx = , 2x, x < 0 x2 + c, x < 0 0 x2 + c, x 0 2x, x 0 jer je = = 2 jxj, x 2 R . 2 x + c, x < 0 2x; x < 0 (Funkcija x 7! 2 jxj nije derivabilna u to cki x = 0, dok njezina primitivna funkcija to jest. Ta derivacija je 0 , jer postoje derivacije slijeva i zdesna i obje i cezavaju.) R 2; x < 3 2x + c; x < 3 (d) dx = , 1; x > 3 x + c, x > 3 0 2x + c; x < 3 2; x < 3 jer je = . x + c, x > 3 1; x > 3 (U ovomu primjeru nije svaka primitivna funkcija denirana u to cki x = 3. Naime, tek je posebnim izborom konstanata c 2 = c 1 + 3 (c je op ca oznaka!) mogu ce udovoljiti uvjetu o neprekidnosti primitivne funkcije u to cki x = 3. U takvomu slu caju, ipak, primitivna funkcija nije derivabilna u toj to cki, jer joj je derivacija slijeva u to cki 3 jednaka 2, a ona zdesna - 1.) Istinitost sljede cega teorema je o cigledna. R Teorem 3.2.4 Neka je f (x)dx = F (x) + c, tj. F 0 (x) = f (x) za svaki x 2I nA R (oznake 0iz Denicija 4.3.1 i 4.3.2) Tada na I n A vrijedi: (i) ( R f (x)dx) = f (x) (deriviranjem integrala dobivamo integrand); (ii) d ( R f (x)dx) = f (x)dx (diferenciranje ponitava integriranje); (iii) dF (x)) = F (x) + c (integriranje ponitava diferenciranje do na konstantu). Naredni teorem tvrdi da je neodreeni integral primjer linearnog operatora (funkcionala). Teorem 3.2.5 Neka funkcije fi : X ! R , X R , i = 1 ; ; n, n 2 N , doputaju primitivne funkcije na intervalu I X , te neka su 1; ; n 2 R konstante. Tada i funkcija 1 f1 + + nfn : X ! R doputa primitivnu funkciju na I i vrijedi R R R (1f1(x) + + n fn(x))dx = 1 f1 (x)dx + + n fn(x)dx + c; (1) tj. neodreeni integral cuva (do na aditivnu konstantu ) linearnu kombinaciju.
136
R Dokaz. Neka je Fi bilo koja primitivna funkcija za fi na I , tj. fi(x)dx = Fi (x) + c i, i = 1; ; n. Budu ci da je Fi0(x) = f (x) za svaki x 2 I n Ai i Ai I prebrojiv, i = 1; ; n, to je S (1F1 + + nFn)0(x) = (1f1 + + n fn )(x), x 2 I n ( n i=1 Ai). Sn Primijetimo da je i skup A i=1 Ai I prebrojiv. Slijedi da je (neprekidna) funkcija 1F1 + + nFn : I ! R primitivna funkcija za funkciju 1 f1 R + + n fn : X ! R . Prema tomu (i k je oznaka za konstantu), ( 1 f1(x) + + nfn (x))dx = R R 1F1(x) + + nFn (x) + k = 1(R f1 (x)dx c1) + R+ n ( f n(x)dx c n) + k = 1 f1(x)dx + + n fn (x)dx + c, c k (1 c1 + + n cn ). Napomenimo da u budu ce u jednakostima sli cnima onoj u Teoremu 3.2.5, op cu konstantu c (c 1; c2; k; ) naj ce ce ne cemo zapisivati, tj. u takvim jednakostima cemo doputati da se lijeva i desna strana smiju razlikovati do na aditivnu konstantu. Teorem 3.2.5 o c ci: ito povla R R R R (f (x) g(x))dx R = f (x)dx g(x)dx; (f (x))dx = f (x)dx. R R 3 R 3 (1) R Primjer 3.2.4 (4 cos x + x2 3)dx = 4 cos xdx + 1 2 x dx 3 dx = 4 0 x4 0 3 0 4 sin x + x 8 3 x + c. (Jer, sin x = cos x , ( 4 ) = x i (x) = 1. )
Neka citatelj provjeri (deriviranjem, v. 4.1.2) to cnost ove tablice osnovnih integrala (na denicijskim podru cjima podintegralnih funkcija): R R 0 dx = c; dx = x + c; R r xr+1 x dx = + c , r 6= 1; r+1 R 1 R dx x dx = ln jxj + c; x R x x e dx = e + c ; R x ax a dx = + c, 0 < a 6= 1 ; ln a R R R sin xdx = cos x + c ; R sinh xdx = cosh x + c cos xdx = sin x + c; cosh xdx = sinh x + c R 1 R 1 dx = tan x + c; dx = tanh x + c 2 cos x cosh2 x R 1 R 1 dx = coth x + c 2 dx = cot x + c; sin x sinh2 x R 1 dx = arctan x + c1 = arccot x + c2; 1 + x2 R 1 p dx = arcsin x + c1 = arccos x + c2 ; 1 x2 R 1 1 + x arth x + c1, jxj < 1 1 + c; dx = = 2 ln arcth x + c2 jxj > 1 1 x2 1 x (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8),(80 ) (9),(90 ) (10),(100 ) (11),(110 ) (12) (13) (14)
3.2. NEODREENI INTEGRAL R
137
p 1 p dx = arsh x + c = ln j x + x2 + 1j + c2; (15) 1 x2 + 1 R p 1 p dx = arch x + c1 = ln jx + x2 1j + c2 . (16) 2 x 1 Neodreene integrale od (2) do (16) nazivamo tablic nim integralima.
3.2.2
Osnovne integracijske metode.
Neodreene integrale elementarnih funkcija to se mogu prikazati kao linearne kombinacije podintegralnih funkcija iz tablice gore, lako odreujemo primjenom Teorema 3.2.5. U takvim slu cajevima ka zemo da smo funkciju integrirali izravno (ili neposredno). R px R 7 (4) 12 2 p p Primjer 3.2.5 (a) 2x x 6 dx = 13 x 6 x + c; 3 x dx = 2 R R 2 x+cos2 x (1) R dx R dx (11),(10) dx (b) sin2 x = sin dx = sin 2 x + cos = 2x cos2 x sin2 x cos 2 x = cot x + tan x + c. Skup svih izravno integrabilnih funkcija proirujemo primjenom dvaju jednostavnih postupaka: uvoenjem nove varijable (supstitucija) i prepoznavanjem diferencijala nekog umnoka (parcijalna integracija). Supstitucija se sastoji u tomu da se nekom dopustivom zamjenom integracijske varijable ili podintegralnog izraza polazni integral svede na neke od onih tabli cnih. O tomu govore dva naredna teorema. Teorem 3.2.6 Neka za funkciju f postoji neka primitivna funkcija na intervalu I . Nadalje, neka je ' : J ! I , J - interval, strogo monotona i derivabilna surjekcija. Tada je R f (x)dx = ('1(x)) + c; (17) gdje je primitivna funkcija za funkciju (f ') '0 na J . Druga cijim zapisom, R R ((f') '0)(t)dt (t)dt = (t ) + c: Dokaz. Budu ci da stroga monotonost realne funkcije povla ci injektivnost, to je funkcija ' bijektivna. Postoji, dakle, inverzna funkcija '1 : I ! J za koju se lako doka ze da je, takoer, strogo monotona. Primijetimo da neprekidnost i stroga monotonost funkcije ' povla ce neprekidnost 1 inverzne funkcije ' (v. Korolar 2.3.2). Nadalje, budu ci da je ' i derivabilna, po Teoremu 3.1.4 zaklju cujemo da je i '1 derivabilna. Ukratko, strogo monotona i derivabilna surjekcija ' ima inverznu funkciju '1 koja je, takoer, strogo monotona i derivabilna. Po pretpostavci, postoji neka primitivna funkcija F za f na I. Tada je F 0(x) = f (x), x 2 I n A. Neka je B = '1[ A] J , pa je i B prebrojiv skup. Doka zimo da je F ' primitivna funkcija za (f ') '0 na intervalu J ! Zaista, za svaki t 2 J n B je 0(t) = (F')0(t) = F 0('(t)) '0 (t) = f ('(t)) '0(t) = ((f') '0 )(t) = (t),
138
pri cemu smo iskoristili Teorema 3.1.3. Primijetimo da je '1 = (F')'1 = F pa je '1 primitivna funkcija za f na I . Teorem 3.2.6 jam ci da se, pod navedenim uvjetima, zadani integral smije 0 rjeavati zamjenom x R R = '(t) i 0dx = ' (t)dt, tj. )dt R f (x)dx = f ('(t )) ' (t (t)dt = (t) + c = (' 1(x)) + c = F (x) + c. Dakako, temeljna zamisao je u tomu da R se nae zamjenska funkcija ', koja ce polu citi funkciju , tako da integral (t)dt bude tehni cki bitno jed nostavniji (to bli z i nekom tabli c nom integralu) od polaznoga (netabli cnog) R R f (x)dx. Naravno, idealno je ako se iz prve za (t)dt dobije neki tabli cni integral. R p 3x p dx = [x = t6; dx = 6 t5dt] = Primjer 3.2.6 (a) 1+ x R 1+t2 R R 2 (4) (1) R 4 5 4 2 t 3 6 t dt = 6(t + t )dt = 6 p t dt + 6 t dt = p p 5 3 6 6 t5 + 6 t3 + c = [t = 6 x] = 6 x5 + 2 x + c; 5 R dx R cos tdt R (b) = 3 = [x = sin t; dx = cos tdt] = 3 2 2
(1x )2 (1sin t) 2
dt (10) cos 2 t =
tan t + c = [t = arcsin x] = tan(arcsin x) + c = tan(arctan p1x ) + c = p1x + c; x2 x2 R R dx dx (c) x2 +2x+2 = ( x+1)2 +1 = [x = t 1; dx = dt] R (12) = t2dt = arctan t + c = [t = x + 1] = arctan(x + 1) + c . +1 (Podrazumijeva se, bez izri citog naglaavanja, da primjer pod (a) ima smisla samo za x > 0 , a primjer pod (b) - samo za jxj < 1 . S tim u svezi, primijetimo da funkcije t 7! t6 i sin nisu monotone, ali njihova suz enja na R + i h1; 1i, redom, jesu strogo monotona.) Teorem 3.2.7 Neka je G primitivna funkcija za funkciju g na intervalu J , tj. G0 (t ) = g(t), t 2 J n B , te neka je : I ! J , I - interval, strogo monotona i derivabilna surjekcija. Tada je R g((x)) 0 (x)dx = G((x)) + c: (18) Drugim rije cima, ako je f (x)dx = g((x))d(x) za svaki x 2 I, pri cemu funkcije g i imaju navedena svojstva, onda funkcija f = (g) 0 ima na I primitivnu funkciju R R F = G,0 tj. f (x)dx g ((x)) (x)dx = G((x)) + c: Dokaz. Teorem 3.2.7 je, zapravo, preformulacija prethodnoga Teorema 3.2.6 u smislu da se umjesto zamjenske funkcije x = '(t) uvodi zamjenska funkcija t = (x) = '1(x). Rp R p Primjer 3.2.7 (a) 2 x + 3dx = 1 2 2 x + 32 dx = [t = 2x+3; dt = 2dx] 3 R 1p R 1 p 2 1 1 t 3 = 2 tdt = 2 t 2 dt = 2 3 + c = 1 3 (2x + 3) + c . 2 R R 1 (b) cos 5xdx = 5 cos 5x 5dx = [t = 5x; dt = 5dx] =

1 5 R
139
1 cos tdt = 1 5 sin t + c = 5 sin 5 x + c. R xdx 2xdx 2 (c) (1+ = 1 ; dt = 2 xdx] = x2 )r ( 2 (1+x 2) r = [t = 1 + x ( 1 1 ln(1 + x 2) + c , R dt r=1 r=1 2 1 2 ln jtj + c , = r +1 = . r 1 t (1+x2 )r +1 1 2 t + c, r 6= 1 2 r+1 + c , r 6= 1 2 r+1 (d) Odredimo, po Teoremu 3.2.7, primitivnu funkciju F za f ako je g op ca potencija t 7! g (t) = tr . r +1 Po (4) i (5) je, redom, G(t) = t r+1 kad je r 6= 1 i G(t ) = ln jt j kad je t = 1. Dakle, ( (x )r +1 R R r 6= 1 . r+1 + c , f (x)dx g ((x)) 0(x)dx = G((x))+c = ln j(x)j + c, r = 1 Ili, u prakti cnijem zapisu, R f 0 (x) f (x ) dx = ln jf (x )j + c i R x) r +1 f (x)r f 0 (x)dx = f (r +1 + c; r 6= 1 :
Parcijalna integracija se sastoji u tomu da se pogodnim izborom realnih funkcija x 7! g(x) i x 7! h(x); takvih da je g(x)h0 (x)dx = f (x)dx, i R primjenom diferencijala na produktnu funkciju x 7! g(x)h(x), integral f (x)dx ili bitno pojednostavni ili da postane nepoznanicom u lako rjeivoj jednad zbi. Teorem 3.2.8 Ako su funkcije g; h : I ! R , I - interval (ili njihova unija), neprekidno derivabilne, onda vrijedi R R g(x)h0 (x)dx = g(x)h(x) h(x)g0 (x)dx: (19) Dokaz. Ovdje se najprije pozivamo na Teoreme 2.3.2 i 2.3.4, to cemo ih dokazati (neovisno o ovomu) u sljede cemu odjeljku, koji jam ce obstojnost primitivnih funkcija na I za gh0 i hg0 . Tada primjenom formule (1), Teorema 3.1.5 3.2.4 R i Teorema R dobivamo R 0 0 g ( x ) h ( x ) dx + h ( x ) g ( x ) dx = (g(x)h0 (x) + g0 (x)h(x))dx = R (g h)0 (x)dx = g(x)h(x), to je ekvivalentno formuli (19). Uobi cajilo se uvesti pokrate g(x) = u i h(x) = v pa formula (19) ima i zapis R R udv = uv vdu: R Primjer 3.2.8 (a) xexdx = [u = x; dv = exdx; du = dx; R R (19) v = exdx = ex] = xex exdx = xex ex + c. R (19) (b) ln xdx = [u = ln x; dv = dx; du = dx ; v = x] = x R R = (ln x)x x dx x = x ln x dx = x ln x x + c . R (19) (c) x2 cos xdx = [u = x2; dv = cos xdx; du = 2udu; v = sin x] = R (19) x2 sin x 2 x sin xdx = [u = x; dv = sin xdx; du = dx; v = cos x] =
140
R x2 sin x 2(x cos x + cos xdx) = x2 sin x + 2x cos x + 2 sin x + c. (d) za svaki n 2 N , integral R Odredimo, dx (1+x2 )n In : Za n = 1 se radi o tabli cnomu integralu (12),tj. I1 = arctan x + c . Neka n 2. Tada je R je dx R 1+x2 R R x2 dx x2 dx = (1+x2 )n (1+x 2) n dx = (1+x 2) n1 (1+x2 )n , tj. R x2 dx In = In1 (1+ x2) n . R x2 dx Primijenimo parcijalnu integraciju na (1+ x2 )n , n 2, uzevi u = x; dv = R xdx xdx 1 (1+x 2) n ; du = dx; v = (1+x2 )n = 2( n1)(1+x2 )n 1 (v. Primjer 3.2.7(c)). Slijedi, R x2dx R x 1 dx = + = 2 n 2 n 1 (1+x ) 2( n1)(1+x ) 2(n1) (1+x2 )n 1 x + 2(n1 I . 2(n1)(1+x2 )n1 1) n1 Dobili smo, dakle, rekurzivnu formulu x 2n3 I In = 2(n1)(1+ + 2( : (20) x2 )n1 n1) n1 Primjerice, za n = 2 i n = 3 je, redom, R dx x x 1 I2 (1+ = 2(1+ +1 2 I1 = 2(1+x2 ) + 2 arctan x + c, x 2)2 x2 ) R dx x 3 x 3x 3 I3 (1+x2)3 = 4(1+ x2 )2 + 4 I2 = 4(1+x 2) 2 + 8(1+x 2) + 8 arctan x + c .
3.2.3
Integriranje nekih klasa elementarnih funkcija
Integralni ra cun, tj odreivanje primitivnih funkcija je, kao to smo ve c mogli primijetiti, tehni cki slo zen posao. Jedna poteko ca proizlazi iz cinjenice da primitivna funkcija za (i relativno jednostavnu) elementarnu funkciju ne mora biti elementarna. Druga, pak, jest sama bit integralnoga ra cuna, tj. i kad je primitivna funkcija elementarna (tada se ka ze da je integral elementarno rjeiv ), njezino je odreivanje, osim u rijetkim slu cajevima (tabli cni ili njima vrlo sli cni integrali) samo po sebi tehni cki slo zen posao. Ovdje cemo pokazati nekoliko tehnika integriralnoga ra cuna u slu caju elementarno rjeivih integrala. (i) Integriranje racionalnih funkcija. Polinom (tj. cijelu racionalnu funkciju) x 7! p (x) integriramo po formuli ( x) (1). Budu ci da se svaka racinalna funkcija x 7! f (x) = p ze zapisati kao q( x) mo zbroj od polinoma (priklju cuju ci u ovomu razmatranju k njima i konstantne funkcije) i prave racionalne funkcije, neka je odmah stupanj m od p manji od stupnja n od q. Osim toga, smijemo pretpostaviti da polinomi p i q nemaju zajedni ckih nulto caka (realnih ili kompleksnih). Naime, po tzv. Osnovnom teoremu algebre, koji tvrdi da svaki (nekonstantni) polinom ima barem jednu nulto cku, slijedi da svaki polinom p doputa faktorizaciju p(x) amxm + + a1 x + a0 = am (x x1) (x xm ), gdje su x1; ; xm 2 C . Ako se pritom ne zeli operirati kompleksnim brojevima, onda se ne isti cu linearni faktori x xi, xi 2 C , (koji se uvijek _ javljaju s parovima konjugirano kompleksnih nulto caka xi, xj = xi ), nego
141
ih se skriva u pripadnim kvadratnim faktorima tipa x2 + bx + c. Osim toga, viekratne nulto cke se, obi cno, ne rastavlja, tj. tada se pie (x xi )s i 2 k i (x + bx + c) j , gdje su si i kj pripadne kratnosti: Temeljna zamisao jest da se polazna (prava) racionalna funkcija f = p q prika ze kao zbroj jednostavnijih racionalnih funkcija, koje u nazivnicima imaju prirodne potencije navedenih linearnih ili kvadratnih faktora iz faktorizacije od q . Pritom se rabi tzv. metoda neodreenih koecijenata, koja se, u biti, temelji na cinjenici da su dva polinoma jednaka onda i samo onda kad su im koecijenti uz iste potencije jednaki. Neka je, dakle, q(x) bn xn + + b1 x + b0 = bn (x x1)s1 (x xr )sr (x2 + c1 x + d1 )k1 (x2 + c l x + dl )kl , r l P P pri cemu su si; kj 2 N , i = 1; ; r, j = 1; ; l, si + 2 kj = n, a x1 ; ; xr sve realne i meusobno razli cite nulto cke od q, dok su svi kvadratni trinomi x2 + cj x + dj meusobno razli citi i bez realnih nulto caka. Tada, za svaki i i svaki j , postoje realni brojevi Aisi , Bjkj i Cj kj takvi da je p(x) q( x) =
i=1 j=1
Koecijenti Ais i , Bjkj i Cjkj se odre uju tako da se jednakost (21) pomno zi polinomom q(x) i potom izjedna ce koecijenti uz iste potencije. Kao zaklju cak, rastav (21) i formula (1) povla ce da se integriranje (prave) racionalne R p( x) funkcije, q( x) dx, svodi na izra cunavanje sljede ca tri (tipi cna) neodreena integrala: R dx R (x+b) dx R dx ; ; s 2 k (x a) (x +cx+d) ( x2 +cx +d) k ; gdje su s; k 2 N i a; b; c; d 2 R . Prvi od njih zamjenom x a = t postaje tabli cnim integralom (4) ili (5). Drugi rjeavamo kako slijedi: R ( x+b)dx R (2x+c)dx R ( c2b)dx 1 1 = 2 k 2 k (x +cx+d) 2 ( x +cx +d) 2 ( x2+cx+d)k : Prvi integral na desnoj strani se zamjenom x2 + cx + d = t opet svodi tabli cni integral (4) ili (5), a za drugi integral na desnoj strani primijetimo da je c2 4d < 0 pa je x c 2 c2 c2 q 2 )2 + 1). x2 + cx + d = (x c 2 ) + d 4 = (d 4 )(( 2 Sada zamjenom tre ci integral je istoga tipa kao upravo promatrani drugi integral na desnoj strani gore. R 3+2x2 +3x6 Primjer 3.2.9 Izra cunajmo integral (xx dx: +1)( x2 +2x+3)2 Budu ci da se integrira prava racinalna funkcija i kvadratni trinom x2 + 2x + 3 nema realnih nulto caka, smijemo odmah prije ci na rastavljanje na
x c q 2 2 d c4
A1s1 A2s2 Arsr 1 A11 A21 Ar 1 bn ( xx1 + + (x x 1) s1 + x x2 + + ( xx2 )s2 + + xxr + + (x x r ) sr + B1k 1 x+C1k1 B2k2 x+C2k2 B11x +C 11 B21 x+C21 x 2c1 x+d1 + + (x2 c1x +d1 )k1 + x 2c2 x+d2 + + (x 2c2 x+d2)k 2 + + Blkl x+Clk l Bl1 x+Cl1 (21) x 2cl x+dl + + ( x2 cl x +dl ) kl ).
= t dobivamo integral iz Primjera 3.2.8(d): Napokon,
d c 4
142 parcijalne razlomke (21):
x3 +2x 2+3x6 A Bx+C Dx+E (x+1)(x2+2x+3)2 ( x+1)(x2 +2x +3) 2 = x+1 + x 2+2x+3 + (x2 +2x +3)2 x 3+2x 2+3x6=A(x 2+2x+3) 2+(Bx +C)(x +1)( x2 +2x+3)+(Dx+E )( x+1)
Izjednac avanjem koecijenata uz iste potencije dobivamo 0 = A+B 1 = 4A + 3B + C 2 = 10A + 5B + 3c + D 3 = 12A + 3B + 5C + D + E 6 = 9A + 3C + E Rjeenje ovoga linearnog sustava (v. 2.1.4) je A = 2, B = 2, C = 3, D = 3, E = 3. Prema tomu (v. i Primjer 3.2.7(d)), R x3+2x2 +3x6 R 2 R 2x+3 R 3x +3 dx = x +1 dx + x2 +2x +3 dx + (x 2+2x+3)2 dx = (x+1)( x2 +2x+3)2 R R R x+2 dx + 1 2x+2 2 ln jx + 1 j + x22 dx + 3 dx = 2 +2x +3 x2 +2x +3 ( x2 +2x +3)2 R 2 (x +2x+3) 1 dx 2 ln jx + 1 j + ln(x2 + 2x + 3) + 2(( xp +3 = +1 2 2 1 ) +1) 2 p 2+2x+3 +1 3 p = ln x( x + 2 arctan x 2(x2 +2 + c. +1)2 x +3) 2 (Neka citatelj provjeri ovaj ishod deriviranjem!) (ii) Integriranje kompozicije trigonometrijske i racionalne funkcije. Ovaj cno ozna cuje s R tip neodreenog integrala se obi R(sin x; cos x)dx; R gdje ca oznaka za razloma cki izraz. U trivijalnom slu caju sin xdx R je R op i cos xdx dobivamo dva tabli cna integrala (8) i (9). Nadalje, po Teoremu 3.2.7 (v. dobivamo R i PrimjerR3.2.7(d)) sin x tan xdx = dx = ln j cos xj + c; cos x R R cos x = ln j sin xj + c; R cot xdx = sin x dx 2 sin x cos xdx = 1 sin 2 Rx + c. U op cem slu caju se integral R(sin x; cos x)dx svodi na integral racinalne R (t) funkcije, tj. na p q (t) dt, p i q polinomi, koji se onda rjeava tehnikom iz prethodnoga razmatranja (pod (i)). Najop cenitija zamjenska funkcija jest x 7! (x) = tan x t ( x ' ( t ) = 2 arctan t). 2 Ona povla ci: 2t t2 2t t2 2dt sin x = 1+ ; cos x = 1 ; (tan x = 1 ; cot x = 1 2t ) dx = 1+t2 :(22) t2 1+t2 t2 Ako je funkcija R parna, tj. ako je R( sin x; cos x) = R(sin x; cos x); mogu ce je to svoenje provesti zamjenskom funkcijom = tan , tj. t = tan x (x = arctan t) koja povla ci: 2 t2 1 1 dt 2 sin x = 1+ (23) t 2 ; cos x = 1+t 2 ; (cot x = t ); dx = 1+t2 : Napokon, u najjednostavnijim slu c ajevima R R R(sin x) cos xdx i R(cos x) sin xdx
=(A+B)x4 +(4A+3B+C ) x3 +(10A+5B+3C +D) x2 +(12A+3B+5C+D +E) x+(9A+3C +E )
3.2. NEODREENI INTEGRAL rabimo, redom, zamjenske funkcije = sin i = cos, tj. t = sin x; dt = cos xdx; t = cos x; dt = sin xdx
143
(24) (240 )
2dt R R 2 +1 (22) R dx 1+t2 Primjer 3.2.10 (2+cos = = tt3 +3 dt = = 1 t2 2t x) sin x t (2+ 1+ t2 ) 1+t2 R R 1 dt 1 2tdt 1 2 1 x 2x 3 t + 3 t2 +3 = 3 ln jt(t + 3)j + c = 3 ln j tan 2 (tan 2 + 3)j + c.
Budu ci da funkcija sin ima samo prebrojivo diskretnih nulto caka, promatrani se integral mo ze izra cunati i ovako: R R R (24 0) dx sin xdx sin xdx = = = 2 2 x ) sin x )(1cos x ) (2+cos x R (2+cos R dt x) sin R dt (2+cos R xdt dt 1 1 1 (2+t)(1t2) = 3 t+2 + 6 t1 2 t+1 = =
1 6 (t 1) ln j ( t+2) (t+1)3 j + c =
2
1 6
+2) (cos x 1) ln j (cos x j + c. (cos x+1) 3
Napomena 3.2.1 (a) Primijetimo da se izra cunavanjem neodre enog integrala razli citim metodama (ili samo razli citm zamjenskim funkcijama) mogu dobiti razli cite primitivne funkcije. Ali, kao to znamo, one se mogu razlikovati u najvie prebrojivo mnogo to caka i do na aditivnu konstantu. To npr. zna ci da su na svakom intervalu I R , na kojemu su oba rezultata iz Primjera 3.2.10 denirana, ona i meusobno jednaka do na aditivnu konstantu. (b) Posve sli cno integriranju kompozicije trigonometrijske i racionalne funkcije, integrira se i kompozicija hiperbolne i racionalne funkcije, R R(sinh x; cosh x). (iii) Integriranje nekih klasa iracionalnih funkcija. Primitivna funkcija za iracionalnu funkciju nije, op cenito, elementarna R funkcija, tj. neodreeni integral f (x)dx iracionalne funkcije f nije, op cenito, elementarno rjeiv. Ovdje cemo razmatrati samo neke elementarno rjeive tipove neodreenih integrala iracionalnih funkcija. Najprije promotrimo najjednostavnijemtipi cne slu cajeve. Prvi tip je integral m1 R k n n R (x 1 ; ; x k )dx; mi; ni ; k 2 N ; i = 1; ; k: (R je, kao i do sada, op ca oznaka za racionalni izraz.) Ovaj se integral svodi na integral racionalne funkcije zamjenskom funkcijom (v. i Primjer 3.2.6(a)) t 7! '(t ) = tn x; n = V (n1 ; ; nk ): (V ozna cuje najmanji zajednic ki viekratnik, v. 1.4.6, Zadatak 5.) Istom se tehnikom izra cunava i drugi tipi cni integral (poop cenje prvoga) mk m1 R ax+b n1 ax+b nk R (( cx+d ) ; ; ( cx+d ) )dx; mi ; ni; k 2 N ; i = 1 ; ; k; stavljaju ci ax+b n n = V (n1; ; nk ): cx+d = t ; Primjer 3.2.11 R
q 1 8 64x x q dx 3 ( 64x 1 )2 x
= [n = 6;
64x 1 x
= t6 ; x =
1 ; 64t6
144
R 8t3 R 6t5 dt 6t5 dt tdt dx = (64 ] = = 6 6 2 4 2 2 2( t2+2t+4)( t22t+4) 2 = t ) t (64 t ) ( t 2)( t +2) R 1 A2 A3 B1 t+C1 B2t+C2 B3 t+C3 6 ( tA 2 + t+2 + (t+2)2 + t2+2t+4 + t2 2t+4 + (t2 2t+4)2 ) = (v. (i)). Sada se integralom R pozabavimo p R(x; ax2 + bx + c )dx: +b Zamjenskom funkcijom x 7! (x) = p2ax 2 t svodimo ga na jedan od
ovih: R p R p R p (a) R(t; 1 t2 )dt; (b) R(t; t 2 1)dt ; (c) R (t; t2 + 1)dt. Proslijediti mo zemo na nekoliko na cina. Primjerice, zamjenama 1 (a) t = sin z ; (b) t = sin ; (c) t = tan z z dobivamo integrale racionalnih funkcija (od) trigonometrijskih funkcija - (ii), a tzv. p Eulerovim zamjenama p p (a) 1 t2 = z(1 t); (b) t2 1 = t + z; (c) t 2 + 1 = t + z odmah dobivamo integrale racionalnih funkcija - (i). Sljede ci tipi cni integral to ga promatramo jest R p p( x) dx;
q( x)
j b 4acj
pri cemu je p bilo koji polinom, a q reducirani kvadratni polinom zadan bilo kojim od pravila 1 x2 , x2 1, x2 +1. Poznate cinjenice iz diferencijalnoga ra cuna jam ce da se pripadna primitivna funkcija mo ze odrediti rjeavanjem jednad z be p R p( x) R p dx = (An1xn1 + + A1x + A0) q(x) + B pdx ;
q( x) q( x)
gdje je n stupanj od p, po nepoznanicama (neodreenim koecijentima) A0, An1, B . O cito, polazni integral se tada svodi na tabli cni integral R , dx p . Postavljena jednad zba se rjeava tako da joj se obje strane deriviq( x) p raju, pomno ze s q(x) te izjedna ce koecijenti uz iste potencije dobivenih polinoma. Ovomu pripada i integral R tipu p(x ) p dx; m 2 N ; m jer se zamjenom x = Primjer 3.2.12 R
x q( x) 1 t
na njega svodi. = R
p dx x+ x 2+6x+10
+ 10 ln j3z 1j ln jzj) + c, 3p p gdje je z = t2 + 1 t = x2 + 6x + 10 x 3 . Primjer 3.2.13 R
[x + 3 = t ; x = t 3; dx = p z2 [ t2 + 1 = t + z; t = 1 2z ; 2+1 R R z2z 2 dz z +3 = = 1 2 1z 1 z 2 6 (1 + z (3z 1) )dz = =

1 6 (z
2z
dx = (x +3) 2+1 R p dt] = t3+dt = t2 +1 z 2+1 dt = 2z 2 dz] = x+
3+
2z
+z
p R 2 (4x2 +9) R x2 4x2 + 9dx = xp 2 +9 dx = 4 x p R (Ax3 + Bx2 + Cx + D ) 4 x2 + 9 + E p4dx . x2 +9
4 x4 +9x2 p dx 4x 2+9
145
Deriviranjem dobivamo p x2 4x2 + 9 = p x E (3 Ax2 + 2Bx + C ) 4 x2 + 9 + (Ax3 + Bx2 + Cx + D) p44 + p4x 2 +9 , x2+9 p pa mno zenjem s 4x2 + 9 i sreivanjem slijedi 4 4x + 9x2 = 16 Ax4 +12Bx3 + (27A + 8C )x2 + (18B +4 D)x + (9C + E). Izjedna cavanjem odgovaraju cih koecijenata dobivamo linearni sustav s jedin9 stvenim rjeenjem: A = 1 , B = 0, C = 32 , D = 0, E = 81 4 32 . Prema tomu, p R 2p R dx 3 9x 2 + 9 81 p x 4x2 + 9 dx = ( x + ) 4 x = = 4 32 32 4x2 +9 p p 1 81 3 2 2 32 (8x + 9x) 4x + 9 64 ln j2x + 4x + 9 j + c: Razmotrimo, napokon, tzv. binomni integral, tj. R s x (a + bxr )pdx; p; r; s 2 Q : (25) Op cenito, on nije elementarno rjeiv. Skup svih elementarno rjeivih binomnih integrala karakterizira ovaj teorem: Teorem 3.2.9 Binomni integral (25) je elementarno rjeiv onda i samo s+1 onda, ako je barem jedan od brojeva p, s+1 r , r + p cijeli broj. Dokaz. Dokazati nu znost je vrlo zahtjevno, a i zalo bi izvan okvira ovih skripata. Stoga cemo dokazati samo ( bitno jednostavniju) dovoljnost. Primijenimo prvo supstituciju t = xr , to povla ci R R s 1 s 1 1 1 1 r p r r x (a + bx ) dx = [x = t ; dx = r t dt] = 1 t r (a + bt )p t r 1dt = r R R 1 p s+1 a+bt p s+1 r 1dt = 1 r +p1 dt. r (a + bt) t r ( t ) t Ako je p cijeli broj onda zamjena t = zn, n - (najmanji) nazivnik od s+1 r , svodi taj integral na integral racionalne funkcije; ako je, pak, s+1 cijeli broj r onda zamjena a + bt = zn, n - (najmanji) nazivnik od p, svodi taj integral na integral racionalne funkcije; ako je, napokon, s+1 r + p cijeli broj onda zamjena a+bt = z n, n - (najmanji) nazivnik od p, vodi k integralu racionalne funkcije. t R p Primjer 3.2.14 3 3x x3 dx = R 1 p 1 1 dt 2 p x 3 (3 x2) 3 dx = [p = 1 3 , r = 2, s = 3 ; t = x , x = t, dx = 2 t ] = R R 1 2 1 1 1 3t 3 3 + 3 1 2 1 3t 3 dt = [ s+1 12Z]= 1 2 ( t ) t r +p= 3+ 3 = 2 ( t ) dt = R 2 3 t 3 9z dz 9 z 3 [ 3 t = z , t = z3 +1 , dt = ( z3 +1) 2 ] = 2 (z 3+1)2 dz = R 9 ( A + B +D Ez+F + zCz 2 z+1 + (z 2z +1) 2 )dz = (v. (i)). 2 z +1 (z +1)2
3.2.4
Integriranje funkcijskog reda
Pod integralom (konvergentnog) funkcijskog reda
fn smatramo neo1 P dreeni integral (ako postoji) pripadne sume x ! 7 s(x) = f n(x). Budu ci da, op cenito, s nije elementarna funkcija, to je izra cunavanje integrala
n=1
146 R s(x)dx
1 R P ( fn(x))dx vrlo netrivijalni zadatak. Ipak, u posebnom n=1 P slu caju jednoliko konvergentnog reda fn (v. 3.2.6) neprekidnih funkcija fn , integral funkcijskoga reda se doputa integriranje clan po clan. Ako su pritom preslikavanja fn elementarno integrabilna, zadatak postaje i prakti cno rjeiv. Doka zimo prvo odgovaraju ci teorem.
Teorem 3.2.10 Ako su fn : [a; b ] ! R preslikavanja, n 2 N ; i funkcijski red 1 P P fn jednoliko konvergira prema funkciji s : [a; b] ! R ; s(x) = fn, onda s doputa primitivnu funkciju na [a; b] i ona se mo ze dobiti integriranjem clan po clan, tj. 1 1 R R R P P s(x)dx ( f n(x))dx = f n(x)dx + c . n=1 P n=1 Posebice, za potencijski red an xn na njegovu konvergencijskom intervalu vrijedi 1 1 1 R P P R P an n+1 ( an xn )dx = an xn dx = + c. n+1 x
n=0 n=0 n=0 n=1
Dokaz. U op cemu slu caju se lako zaklju ci da s doputa primitivnu funkciju. (Neprekidnost svih funkcija fn i jednolika konvergencija povla ce neprekidnost funkcije s (v. Korolar 2.3.5), pa se smiju primijeniti Teoremi 3.3.2 i 3.3.4 to cemo ih dokazati u idu cemu odjeljku.) Dokazati valjanost same formule o integrabilnosti clan po clan, u op cemu je slu caju poprili cno slo zeno. Zato cemo ovdje razmatrati samo poseban slu caj potencijskog P an n+1 reda. Slic ze da red no dokazivanju Teorema 3.1.14, prvo se doka n+1 x P n ima isti kovergencijski polumjer kao i polazni red an x . Nadalje, lako se P P vidi da konvergencija brojevnoga reda ann ( an ()n ) povla ci konverP an n+1 P an n+1 genciju brojevnoga reda ( n+1 () ). Prema tomu, funkcin+1 P an n+1 jski red x konvergira u svim to ckama u kojima konvergira pon+1 1 1 P P an n+1 )0 = P a x n tencijski red anxn. Po Teoremu 3.1.14 je ( n n+1 x na konvergencijskomu intervalu h; i. Dakle, funkcija S : h; i ! R , 1 P an n+1 S (x) = , jest primitivna funkcija funkcije s : h; i ! R , n+1 x s(x) =
n=0 n=0 n=0 1 P n=0
an xn na intervalu h; i.
Primjer 3.2.15 Razvijmo u potencijski red (ne rabe ci Maclaurinovu formulu) funkciju arctan j[ 1;1] : [1; 1] ! R . Prisjetimo se, prvo, sume geometrijskoga reda 1 P 1 (1)nx2n 1 x2 + x4 x6 + = 1+ x2 , jxj < 1 .
1 , pa je Drugo, derivacija arctan 0 x = 1+ x2 1 P arctan0 x = (1)n x2n, jxj < 1. n=0 n=0
3.2. NEODREENI INTEGRAL Prema tomu, arctan x =

n=0 1 R P
147
Budu ci da 0 = 0 , to je c = 0 . Osim toga, primijetimo da funkciP je arctan 2n+1 jski red (1)n x ckama x = 1 i x = 1. Postavlja 2n+1 konvergira i u to se pitanje, konvergira li on u tim to ckama, redom, prema funkcijskim vri jednostima arctan(1) (= 4 ) i arctan 1 (= 4 ) ili prema nekim drugim to ckama (?). Nu, temeljem Korolara 2.3.7 i cinjenice da je funkcija arctan preslikavanje (neprekidna, posebice u to ckama 1 i 1), smijemo napokon zaklju citi da je 1 P 2n+1 arctan x = (1)n x x 2 [1 ; 1]: 2n+1 ;
n=0
(1) x dx + c =
n 2n
1 R P T.4.2.8 arctan0 xdx + c = ( (1)n x2n)dx + c = n=0 1 P n=0

2n+1 (1)n x 2n+1
+ c , x 2 h1; 1i.
Integriranjem funkcijskih, posebice potencijskih, redova mogu se izra cunati mnogi elementarno nerjeivi integrali. Primjer 3.2.16 Izra cunajmo neodreeni integral funkcije 2 (a) f : R ! R , f (x) = ex ; (b) g : R nf 0g ! R , g(x) = (a) Budu ci da je (v. Primjer 4.1.16) Zadatak 3.2.11 ex = e
x 2 1 P xn n! x + x + + x + , x 2 R , 1 + 1! 2! n!
2n 2 n
sin x x .
=
2
n=0
x nx 1 x 1! + 2! + + (1) n! + , x 2 R . Prema tomu, 1 1 R x2 R P 2n 2n T.4.2.8 P R e dx = ( (1)n xn! )dx = (1)n xn! dx =
1 P
(x2 )n n!
n=0 1 P
n=0
(1)n xn!
2n
(b) Sjetimo se da je (v. Primjer 4.1.16) 1 P x 2n+1 x3 x5 n x2n+1 sin x = (1)n (2 n+1)! x 3! + 5! + ( 1) (2n+1)! + , x 2 R , pa je
n=0
n=0
1 P
n=0
n=0
(1)n (2n+1) n! + c.
x2n+1
f (x) =
2
sin x x
4
n=0
x n x 1 x 3! + 5! + (1) (2n+1)! + , x 2 R nf 0g. Uo cimo da funkcijski red na desnoj strani konvergira i u to cki x = 0 i to x prema broju 1 . Budu ci da je i lim sin = 1 (v. Primjer 2.3.3) , to funkcijski x!0 x P 2 n red (1)n (2x prema (neprekidnoj) funkciji n+1)! konvergira sin x x , x 6= 0 . g : R ! R , g(x) = 1, x = 0
1 P
(1)n (2x n+1)!

2n
2n
148
Po Deniciji 3.2.1, funkcije f i g imaju istu primitivnu funkciju na R . Slijedi, 1 R sin x R R R P T.4.2.8 x2n dx = f ( x ) dx = g ( x ) dx = ( (1)n (2n x +1)! )dx =
n=0
3.2.5
1 R P
(1)
x 2n (2n+1)! dx
n=0
Vje zbe
1 P
n=0
(1)
x2n+1 (2n+1)(2n+1)!
+ c.
1. Odrediti onu primitivnu funkciju F za funkciju sin koja u to cki x = ima vrijednost 7 . R Rjeenje: sin xdx = cos x + c, pa iz F ( ) = 7 slijedi c = 7 + cos = 6. Dakle, F (x) = cos x + 6. 2. Primjenom integracije sljede ce rekurzivne formule: R n x parcijalne R n1 dokazati n x x (a) x e dx = x e n x e dx, n 2 N ; R R n1 1 (b) cosn xdx = cos nx sin x + n cosn2 xdx, n 2 N . n 1 3. Izra cunati neodreeni integral funkcije x 7! f (x) = cos x. 4. Provjeriti to c nost ove formule (pod uvjetom j a j = 6 j b j ): R 1 (cos ax cos bx)dx = 2(a1 b) sin(a b )x + 2(a+b) sin(a + b)x + c. Koja se formula dobiva u slu caju j aj = jbj? 5. Provjeriti to cnost ovoga cuna: p ra Rp 2 + arcsin x) + c. 1 x2dx = 1 ( x 1 x 2 P sin nx p 6. Smije li se funkcijski red clan po clan na R ? n n integrirati P 1 7. Izra cunati integral funkcijskoga reda fn, fn (x) = n4 + x2 . R cos x 8. Izra cunati dx ( nije elementarno rjeiv!). x
3.3
ODREENI INTEGRAL
Pojam odreenog integrala je, povijesno, tijesno povezan s problemom izra cunavanje plotine krivocrtnog ravninskog lika. On (ne i njegov naziv ), dakle, davno prethodi pojmu neodreenog integrala. Temeljnu ideju (na konkretnim primjerima) nalazimo ve c kod starogrc koga genija Arhimeda. Sam naziv je doao mnogo poslije i tek kad se shvatila duboka povezanost tih dvaju pojmova, koju su, dakako, otkrili I. Newton i G.W. Leibniz. Grubo govore ci, konkretno izra cunavanje povrine krivocrtnog ravninskog lika, kao i mntvo srodnih problema u matematici, zici i tehnici, svodi se na izra cunavanje vrijednosti neodeenog integrala (primitivne funkcije) - odatle naziv odreeni integral, iako na prvi pogled, po denicijama, ta dva pojma nemaju nita zajedni cko.
3.3.1
Pojam i osnovna svojstva odreenog integrala
Za to cno deniranje odreenog integrala trebamo, prvo, malo tehni cke pripreme. Najprije cemo taj pojam denirati za neke ome ene (realne) funkcije denirane na segmentu [a; b ] R . U tu svrhu, svaki kona cni skup D
3.3. ODREENI INTEGRAL
149
fx0; x1; ; xn g [a; b ] sa svojstvom fa; bg D, n 2 N , nazvat cemo rastavom (ili razdiobom) promatranoga segmenta [a; b]. Jednostavnosti radi, pretpostavljat cemo da navedeni zapis potuje ureaj na R , tj. da je a = x0 < x1 < < xn1 < xn = b. Neka D D([a; b]) ozna cuje skup svih rastava D segmenta [a; b]. Primijetimo da je relacija (biti podskup) relacija parcijalnog ureaja na D. Ako su D1; D2 2 D i D1 D2, ka zemo da D2 pronjuje (ili da je pronjenje od) D1 . Uo cimo da je parcijalno ureeni skup (D; ) usmjeren, tj. da za svaki par D1; D2 2 D postoji neki S D 2 D koji pronjuje D1 i D2 . (Takav je, primjerice, D = D1 D2.)
3 Primjer 3.3.1 Skup D1 = f 0; 1 a skup 2 ; 4 : 1g je rastav segmenta [0 ; 1], S 1 1 D2 = f 0; 4 ; 2 ; 1g je drugi rastav toga segmenta. Njihova unija D1 D2 1 3 D = f0 ; 1 ci rastav koji pronjuje oba prethodna. 4 ; 2 ; 4 :1g je tre
Neka je f : [a; b ] ! R omeena funkcija. Svakom rastavu D fx0; x1; ; xn g 2 D([a; b]) mo zemo pridijeliti broj, tzv. integralnu sumu (funkcije f ), n P S (f ; D ; 1 ; ; n ) S (f ; D) = f (i )(xi xi1),
i=1
pri c emu su toc ke i 2 [xi1 ; xi ], i = 1; ; n, odabrane po volji, a je pokrata za ureeni n-slog (i ). Jasno, druga cijim odabirom to caka i dobivamo, za istu funkciju i isti rastav, novu integralnu sumu. Denicija 3.3.1 Neka je f : [a; b] ! R omeena funkcija. Re ci cemo da je funkcija f integrabilna (u Riemannovu smislu ili R- integrabilna ) ako postoji broj J (f ) J 2 R takav da, za svaki > 0, postoji neki rastav D0 segmenta [a; b] sa svojstvom da, za svaki rastav D to pronjuje D0 i svaku integralnu sumu S (f ; D ), bude jS (f ; D ) J j < . Ili, simboli cki, f je integrabilna ako (9J 2 R )(8 > 0)(9D 0 2 D)(8D 2 D)(8S (f ; D)) D D 0 ) jS (f ; D ) J j < . Broj J nazivamo (Riemannovim ) odreenim integralom funkcije f . Za funkciju g : X ! R , X R , ka zemo da je integrabilna na segmentu [a; b ] X ako je njezino su zenje f g j[a;b] : [a; b] ! R integrabilna funkcija. Uobi cajilo se odreeni integral J J (f ) ozna cavati kao b R R R f (x)dx ili f (x)dx ili, kra ce, f:
a [a;b] [a;b]
(Poslije cemo se uvjeriti da ta oznaka ima svoj puni smisao!) Pritom se ka ze da je a (b) donja (gornja ) integralova granica, a segment [ a; b] integracijsko podru cje. Primijetimo da nije sasvim o cito je li Denicija 3.3.1 posve korektna. Naime, nije izravno vidljivo da je broj J jedinstven. Zato cemo to sada provjeriti. Pretpostavimo da i broj K ima svojstvo to ga ima broj J iz
150
Denicije 3.3.1. Tada, za svaki > 0, postoji neki dostatno ni rastav D sa svojstvom (8S (f ; D )) jS (f ; D) J j < 2 ^ jS (f ; D ) K j < 2 . Slijedi da je, za svaki > 0, jK J j < , dakle, K = J (v. 1.4.6, Zadatak 20.). Izravno iz Denicije 3.3.1 slijedi da za svaku funkciju f : [a; a] ! R odreeni integral i cezava, tj. a R f (x)dx = 0.
a
U svrhu prepoznavanja integrabilnih funkcija, ustanovljuju se odgovaraju ci kriteriji. Ovdje cemo ustanoviti samo dva: jedan nu zni i dovoljni i jedan dovoljni. Neka je, dakle, f : [a; b] ! R omeena funkcija i neka je D = fx0 ; ; xng bilo koji rastav segmenta [a; b]. Tada postoje brojevi mi inff f (x) j x 2 [xi1 ; xi ]g, Mi supff (x) j x 2 [xi1; xi]g , te n P s(f ; D) mi(xi xi1 ), Broj s(f ; D ) (S (f ; D)) nazivamo donjom (Darbouxovom) sumom (gornjom sumom) funkcije f za dani rastav D. Nadalje, postoje brojevi m inf ff (x) j x 2 [a; b]g , M supff (x) j x 2 [a; b]g i pritom je o cito da za svaki rastav D i svaku integralnu sumu S (f ; D ) vrijedi m(b a) s(f ; D) S (f ; D ) S(f ; D ) M(b a). Primijetimo i da D1 D2 2 D([a; b]) povla ci s(f ; D1) s(f ; D2) S (f ; D2) S (f ; D1). Uo cimo da postoje i brojevi (v. Teorem 1.4.7) J(f ) supfs(f ; D) j D 2 D([a; b])g, J (f ) inf fS (f ; D) j D 2 D([a; b])g: J(f ) J nazivamo donjim (Riemannovim) integralom, a J (f ) J gornjim (Riemannovim) integralom funkcije f . Pritom je (v. i crte z dolje), za svaki rastav D, J J S (f ; D) s(f ; D), i, o cito, J J , te J J J cim J postoji. 3 Y _ (f;D)= mi(xi -xi-1) J*>s 1 Gf 3 M1 _ J*<s(f;D)= Mi(xi-xi-1) 1
M3 m1=M1 m3 m1
S (f ; D)
i=1 n P
i=1
Mi(xi xi1), i = 1; ; n.
x0
x1
x3
x4
Teorem 3.3.1 Omeena funkcija f : [a; b ] ! R je integrabilna ako i samo ako je J = J . Pritom je J = J = J .
151
Dokaz. Neka je omeena funkcija f : [a; b] ! R integrabilna. Treba dokazati da je J (f ) = J (f ). Odaberimo bilo koji > 0. Po pretpostavci postoji (jedinstveni) broj J 2 R takav da vrijedi: (8 > 0)(9 D0 2 D)(8D 2 D([a; b ]))(8S (f ; D )) D D0 ) jS (f ; D ) J j < . To i prethodno razmatranje povla ce da, za svaki D D0, smijemo integralnu sumu S (f ; D ) zamijeniti pripadnom donjom s(f ; D ) ili gornjom S (f ; D) sumom. Dakle, js(f ; D ) J j < i jS (f ; D) J j < . Sada, odabravi = 2 , dobivamo jJ J j js(f ; D ) S(f ; D )j js(f ; D ) J j +jJ S (f ; D)j < 2 + 2 = , pa mora biti J = J , dakle i J = J = J . Obratno, neka za omeenu funkciju f : [a; b] ! R vrijedi J(f ) = J (f ). Dokazat cemo da je f integrabilna, tj. da je J (f ) = J(= J ). Odaberimo bilo koji > 0. Po deniciji za J i J , postoje rastavi D; D 2 D([a; b ]) takvi da je J ) i J + 3 > S(f ; D ). 3 < s(f ; D S Neka je D0 = D D pa je D rastav od [a; b] koji pronjuje D i D. Budu ci da se pronjenjem donja (gornja) suma ne mo ze smanjiti (pove cati), to za svaki niji rastav D D0 vrijedi J 3 < s(f ; D) J + 3 , dakle, 2 S (f ; D ) s(f ; D) < J + 3 (J 3 ) = 3 . Prema tomu, dobili smo da J = J povlac ce: i sljede (8 > 0)(9D0 2 D)(8D 2 D([a; b])) D D0 ) js(f ; D ) S (f ; D)j < 2 3. Budu ci da je svaka integralna suma izmeu () pripadne donje i gornje sume, to je i js(f ; D ) S (f ; D )j < 23 . Napokon, da postoji traz eni broj J = J (f ) i da je J = J(= J ) slijedi iz jS (f ; D) J j = jS (f ; D) J j jS (f ; D) s(f ; D )j + js(f ; D) Jj < 2 3 + 3 = . Teorem 3.3.2 Ako je omeena funkcija f : [a; b] ! R neprekidna na skupu [a; b ] n A, gdje je A [a; b ] prebrojiv, onda je f integrabilna funkcija. Dokaz. U punoj op cenitosti, dokaz iskazanoga teorema probija okvir ovih skripata. (Trebalo bi, naime, denirati pojmove kao to su Jordanova i Lebesgueova mjera i usvojiti neke slo zenije topoloke cinjenice, a to se sve sustavno obrauje na viim godinama matemati ckoga studija.) Ovdje cemo dokazati samo posebni slu caj toga teorema, ali jo uvijek dovoljno op cenit da pokrije vrlo iroku klasu realnih funkcija (obuhva caju ci, dakako, sve elementarne i mnoge neelementarne funkcije): Svaka po dijelovima monotona funkcija f : [a; b ] ! R je integrabilna.
152
Najprije primijetimo da po dijelovima monotonost povla ci omeenost realne funkcije f na segmentu [a; b ] (v. 3.1.2). Naime, ako je f po dijelovima monotona, onda postoji rastav a = a0 < a1 < < an1 < an = b takav da su su zenja f j[ai1;ai ] monotone (dakle i omeene) funkcije, i = 1; ; n. Dokaz posebnoga slu caja naega teorema ra clanjujemo na dokaze ovih dviju tvrdnja: (i) Monotona funkcija f : [a; b] ! R je integrabilna; (ii) Ako su su zenja od f : [a; b] ! R na podsegmente [a; c ] i [c; b] integrabilne funkcije, onda je i f integrabilna funkcija i vrijedi: R R R f (x)dx = f (x)dx + f (x)dx.
[a;b] [ a;c] [c;b]
Dokaz za (i). Pretpostavimo da je funkcija f uzlazna. Tada je f (a) f (x) f (b ) za svaki x 2 [a; b ]. Aka je D = fx0 ; ; xng rastav od [a; b], onda je f (xi1 ) f (x) f (xi ) za svaki x 2 [xi1 ; xi ] i svaki i = 1 ; ; n. Neka je, u skladu s prethodnim oznakama, mi f (xi1 ) i Mi f (xi ) (mi+1 = Mi), pa je n n P P s(f ; D ) = f (xi1)xi i S (f ; D) = f (xi)xi , xi xi xi1. Stoga je
i=1 i=1
js(f ; D ) S (f ; D)j = S (f ; D) s(f ; D ) = x

i=1 n P
i=1
(f (xi ) f (xi1 ))
ba k (f (b)
f (a)),
n P
(f (xi ) f (xi1))xi
a pri cemu je x = maxfxi j i = 1 ; ; ng b k za neki k 2 N . Ovo povlac ci rastav D0 segmenta i da za svaki > 0 postoje n0 2 N i odgovaraju [a; b]; takvi da je js(f ; D ) S (f ; D)j < . Po tomu zaklju cujemo da su za funkciju f donji i gornji Riemannov integral jednaki, J = J . Sada Teorem 3.3.1. povla ci prvu tvrdnju u slu caju uzlazne funkcije f . Posve sli cno se tvrdnja dokazuje kad je funkcija f silazna. Dokaz za (ii). Budu ci da su su zenja f j [a;c] i f j[c;b] integrabilne funkcije, za svaki > 0 postoje rastavi D1 = fx0 = a; x1 ; ; xk1; xk = cg od [a; c] i D2 = fxk = c; xk+1; ; xk +n1; xk+n = b g od [c; b] takvi da je, s uobi cajenim oznakama, k P js(f j[a; c]; D1) S(f j[a; c]; D1)j = (Mi mi ) xi < 2 , js(f j[c; b]; D2 ) S (f j[c; b]; D2)j = (Mi mi ) xi < 2 . i = k +1 S Primijetimo da je D1 D 2 D rastav od [a; b], pa zbrajanjem relacija odozgor dobivamo nejednakost k +n P (?) jJ J j js(f ; D) S(f ; D )j = (Mi mi )xi < . i=1 i=1 k +n P
153
Po Teoremu 3.3.1., to zna ci da je funkcija f integrabilna, tj. postoji J b R f (x)dx. Nadalje, o cito je da vrijede i ove tri nejednakosti
a i=1
Pk+n
k +n P i=1 a
k P
mi xi
i=k+1 mi xi
c R a
f (x)dx
b R c
i=1
f (x)dx
kP +n i=1 c
k P
Mixi,
k +n P
i=k +1
Mixi ,
Iz njih, po (?), lako zaklju cujemo da je, za svaki > 0, b c b R R R j f (x)dx ( f (x)dx + f (x)dx)j < , to, kona cno, dokazuje tvrdnju (ii).
a
mixi
b R a
f (x)dx
Mixi.
Uobic odreenog integrala jest ova: Neka ajena geometrijska interpretacija +S je f : [a; b ] ! R ; f ([a; b]) R f0g, omeeno (i nenegativno) preslikavanje. Po Teoremu 3.3.1 slijedi da je funkcija f integrabilna, a po Teoremu 3.3.2 da je b R J = f (x)dx = J = J . Oznac imo slovom P plotinu pseudotrapeza odreenoga krivuljom (grafom) y = f (x) i pravcima y = 0 , x = a i x = b. Svaku donju sumu s(f ; D ), D 2 D([a; b]), smijemo shvatiti zbrojem plotina svih (pseudotrapezu) upisanih pravokutnika, odreenih rastavom D , a svaku gornju sumu S (f ; D) zbrojem plotina svih pripadnih opisanih provokutnika (v. crte z dolje).
Y Gf
a
O a
b
O cito je (8D 2 D) s(f ; D ) P S (f ; D), to onda povla ci J P J . Slijedi, zbog J = J , formula za povrinu b R P = f (x)dx: (1) Primijetimo da ima smisla denirati i a b R R f (x)dx = f (x)dx; a < b:
b a a
Pritom se ka ze da odreeni integral zamjenom svojih granica mijenja predznak. Sljede ci teorem slijedi izravno iz Denicije 3.3.1 (usp. i opis gore). Teorem 3.3.3 Ako je funkcija f : X ! R , X R , integrabilna na segmentu [a; b] X , onda je
154 (i)
(iii) m(b a)
f integrabilna i na svakom podsegmentu [c; d] [a; b]; d r d R R R (ii) f (x)dx = f (x)dx + f (x)dx, c; d; r 2 [a; b];
c c b R a r
x 2 [a; b ]g, a M = supff (x) j x 2 [a; b]g .
f (x)dx M (b a), pri c emu je m = inf ff (x) j
Sada cemo iskazati i dokazati tzv. Osnovni teorem integralnoga ra cuna, koji onda izravno vodi k tzv. Newton-Leibnizovoj formuli to izra cunavanje odreenog integrala svodi na odreivanje primitivne funkcije, tj. pripadnoga neodreenog integrala. Teorem 3.3.4 Ako je funkcija f : [a; b ] ! R integrabilna onda je funkcija x R F : [a; b] ! R ; F (x) = f (t)dt
a
derivabilna u svakoj to cki x0 u kojoj je funkcija f neprekidna i pritom je F 0 (x0) = f (x0). Ako je skup svih prekidnih to caka funkcije f prebrojiv, onda je F primitivna funkcija za f . Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija f neprekidna u to cki x0, tj. da (8 > 0)(9 > 0)(8x 2 [a; b]) jx x0j < ) jf (x) f (x0)j < . Prema tomu, na svakom segmentu [x0 j xj; x0 + jxj], jxj < , po Teoremu 3.3.3(iii) vrijedi x0 + R x 1 f (x0 ) f (t)dt f (x0) + (neovisno o sgn x). x Po Teoremu 3.3.3(ii) je tada x 0+ x0 R x R 1 f (x0 ) f (t)dt f (t )dt) f (x0) + , tj. x(
a a x !0 x0
1 f (x0 ) x (F (x0 + x ) F (x 0)) f (x0 ) + . To povla ci da za jxj ! 0, dakle i ! 0, postoji grani cna vrijednost F ( x0 +x) F ( x0) 0 F (x0) lim = f (x0 ). x
Da bismo dokazali i drugu tvrdnju, tj. da je F primitivna funkcija za f , dostatno je dokazati da je F preslikavanje. U tu svrhu, promatrajmo bilo koju to cku x0 2 [a; b]. Po Teoremu 2.3.6, dovoljno je potvrditi da je limF = F (x0 ). Zaista, x R limF = lim f (t )dt = lim
x0 x0 x0 R +x a x0 x0 R +x R f (t)dt = lim ( f (t)dt + f (t)dt) x R0 a x !0 a x0
Naime, po Teoremu 3.3.3(iii) je m0x
x R0 a
x!x0 a
f (t)dt + lim
x !0
x!0 x0 + R x x0
f (t )dt =
f (t)dt = F (x0).
x0 + R x x0
f (t)dt M0 x (za neke

x 0R +x x0
m0 inf f i M0 sup f na [a; b]); pa x ! 0 povla ci
f (t)dt ! 0.
155
Neka je funkcija f : [a; b] ! R integrabilna i neprekidna u svim to ckama osim, mo zda, u prebrojivo mnogo njih. Tada je, po upravo dokazanom teoremu, funkcija x R F : [a; b] ! R ; F (x) = f (t)dt;
a
primitivna za funkciju f . Primijetimo da je F (a) = 0 pa je F (b) =
F (b) F (a). Poka zimo da to vrijedi i za svaku inu primitivnu funkciju. Teorem 3.3.5 Neka je skup prekidnih to caka integrabilne funkcije f : [a; b] ! R prebrojiv. Tada vrijedi Newton-Leibnizova formula: b R f (x)dx = F (b ) F (a); pri cemu je F : [a; b] ! R bilo koja primitivna funkcija za f .
a
b R a
f (t )dt =
(2)
Dokaz. Neka je F bilo koja primitivna funkcija za f . Ozna cimo s F1 x R primitivnu funkciju za f iz dokaza Teorema 3.3.4, tj. F1(x) = f (t)dt. Po
a
Teoremu 3.2.3, funkcije F i F1 se razlikuju do na aditivnu konstantu, tj. b R F (x) = F1(x) + c za svaki x 2 [a; b ]. Prema tomu, f (x)dx = F1(b) = F1(b) F1(a) = (F1 (b) + c) (F1(a) + c) = F (b) F (a). Pomo cu Newton-Leibnizove formule, koju zapisujemo i u oblicima b b R f (x)dx = [F (x)]b a = F (x ) a ;
a a
mo zemo lako izra cunati odreeni integral svake funkcije kojoj umijemo na ci neodreeni integral, odnosno, primitivnu funkciju. Primjer 3.3.2 Izra cunajmo odreeni integral J =
5 R
Po dobivenoj formuli neodreenog integrala slijedi: i svojstvima 3 52 + 5 5) ((1)3 (1)2 + 5(1)) = J = (x3 x2 + 5x) 5 = (5 1 125 (7) = 132.
(3 x2 2x + 5)dx.
Primjer 3.3.3 Izra cunajmo plotinu ravninskoga lika ome enoga krivuljom 2 x y = 5 i pravcima y = 0, x = 4 i x = 8 (v. crte z).
Y
10
1 2 y= _ x 5
O
4
P
8
X
3
P =
8 R 4
x2 5 dx
1 5
8 R 4
x 8 x2dx = 1 5 [ 3 ]4 =
1 448 3 3 15 (8 4 ) = 15
(kvadratnih jedinica).
156

9 R 4 pdx . x1
Primjer 3.3.4 Izra cunajmo integral
Najprije cunajmo pripadni neodreeni R dx izra R integral: R p 2t 1 2 p = [ x = t ; dx = 2 tdt ; t = x ] = dt = 2 (1 + t t 1 1 )dt = x1 p p 2(t + ln j t 1j) + c = 2( x + ln j x 1j) + c. Sada, primjenom Newton-Leibnizove formule, dobivamo: 9 R p p pdx = 2( x + ln j x 1j) 9 = 2((3 + ln 2) (2 + ln 1)) = 2(1 + ln 2). 4 x1
4
Primijetimo da se provedeni postupak mo ze skratiti. Naime, kad god se za izra cunavanje pripadnog neodreenog integrala rabi neka zamjenska funkcija, treba u tu zamjenu uklju citi i integralove granice (i zaboraviti polaznu varijablu). U naemu primjeru bismo tako dobili 9 R p pdx [x = t2; dx = 2tdt; t = x ; x1 = 4 ) t1 = 2; x2 = 9 ) t2 = 3] = x1 Promatrajmo neprekidnu funkciju f : [a; b] ! R , a < b, kojoj je F : [a; b] ! R primitivna funkcija. Tada je, po Teoremu 3.3.4, funkcija F derivabilna pa na nju smijemo primijeniti Lagrangeov teorem o srednjoj vrijednosti (Teorem 3.1.9): (9x0 2 ha; bi) F (b ) F (a) = F 0 (x0)(b a), tj. b R (9x0 2 ha; bi) f (x)dx = f (x0)(b a). Time smo dobili tzv. teorem o srednjoj vrijednosti integralnog ra cuna.
a 4 3 R 2 2t t1 dt
= = [2(t + ln jt 1j)]3 2 = = 2(1 + ln 2).
Teorem 3.3.6 Za svako preslikavanje f : [a; b] ! R , a < b, postoji barem jedna toc ka c 2 ha; bi takva da je b R 1 f (c) = b (3) a f (x)dx:
a
f(c)
O
a c b
X
R
b R a
Napomena 3.3.1 Denicija odreenog integrala
ne funkcije f : [a; b] ! R , a < b , doputa denirati i odreeni integral su zenja te funkcije na bilo koji od intervala [a; bi, ha; b ] ili ha; bi i to na isti na cin, tj. R R R def. R f= = f = f.
[a;bi h a;b] ha;bi [a;b]
[a;b]
f (x)dx omee-
157
Napomena 3.3.2 Odreeni integral omeene funkcije f : X ! R , X R , kojoj je denicijsko podru cje X kona cna unija disjunktnih (do na rubne to cke) segmenata ili intervala, denira se kao odreeni integral trivijalnoga proirenja f (x), x 2 X ~ ~ f : [a; b] ! R , f (x) = , 0, x 2 [a; b] n X te funkcije na neki (bilo koji) segment [a; b ] to sadr zi X . Prema tomu, n n n R R R R S P ~= ~= P (X = [ai ; b i], bi ai+1 ) ) f = f f f.
i=1 X [a1 ;bn ] i=1 [ai ;bi ] i=1 [ai ;bi ]
3.3.2
R Cest je slu caj da nismo u mogu cnosti ekspilicite izra cunati intrgral f (x)dx; b R dakle, ni pripadni odreeni integral f (x)dx (kad postoji). (Izra cunati
a
Neki pribli zni integracijski postupci.
konkretan odreeni integral po deniciji je, op cenito, nemogu ca zada ca!) Osim toga, ponekad se zbog slo zenosti ili mukotrpnosti samog izra cunavanja zadovoljavamo i relativno lako dobivenim neto c nim rezultatom, ako je dostatno blizu to cnoga rezultata. Ka zemo da se u takvim slu cajevima odreeni integral procjenjuje, grublje ili nije, ve c prema potrebi. Jednu grubu procjenu daje formula b R m(b a) f (x)dx M (b a) iz Teorema 3.3.3(iii).
a
Primjer 3.3.5 Procijenimo integral
Funkcija f : [ 4 ; 2 ] ! R je integrabilna jer je neprekidna. Po Teoremu 2.3.12, funkcija f poprima na segmentu [ cu vrijednost; 4 ; 2 ] svoju najmanju i najve tj. m inf f = min f , M sup f = max f (na [ ; ] ). Primijetimo da je f 4 2 sin x cos x silazna funkcija. Naime (v. T.3.1.2), f 0 (x) = x cos x = ( x tan x) x2 x2 0, x 2 [ 4 ; 2 ]. Slijedi da f ekstremne vrijednosti poprima na rubu, tj.
2 = 2 , max f = f ( ) = 4 = 2 2 . Napokon, po min f = f ( 2) = 4 2 4 Teoremu 3.3.3(iii.) dobivamo procjenu = = p p R 2 sin x R 2 sin x 2 2 2 1 2 ( ) dx ( ) , tj . dx 2 4 x 2 4 2 x 2 :
= R2 =4
sin x x dx:
sin
sin
=4
=4
Bolje (nije) procjene odreenog integrala (pseudotrapezove plotine) postiz ckim metodama, bit u se posebno prilagoenim postupcima - numeri kojih se sastoji u dobro pogoenom odabiru jednostavnih ravninskih likova to sveukupno pribli zno prekrivaju promatrani psedotrapez. Sada cemo upoznati neke od tih postupaka. (a) Aproksimacija pravokutnicima. Integralne sume
158 J =
n 1 P i=0
POGLAVLJE 3. INFINITEZIMALNI RACUN f (xi )x i J+ =

n P
to bolje aproksimiraju integral J =
rastav D niji. Ako je funkcija f neprekidna, pozitivna i uzlazna, pribli zna vrijednost J jest zbroj plotina svih pravokutnika s bazama duljine x upisanih u pseudotrapez y = f (x), y = 0, x = a, x = b, a pribli zna vrijednost J+ - zbroj plotina svih pravokutnika opisanih tomu pseudotrapezu (v. crte z).
Y
yn y1 y0
i=1 b R a
f (xi )x
(4)
f (x)dx to je pripadni ekvidistantni
Gf
J+
Ja a+x b=a+n x
Ako je funkcija f i monotona, o cito je J J J+ ili J+ J J.
(b) Trapezna formula . Ako se sve susjedne to cke Ti = (xi; yi), yi = f (xi), i = 0 ; 1; ; n, spoje du zinama, jednad zbe tih du zina (na pripadnim pravcima) jesu yi1 y yi1 = yi x (x xi1), x 2 [x i1 ; x i], i = 1 ; ; n. Time se dobiva poligonalna crta koja pribli zno prati funkcijski graf Gf . b R Slijedi da se tra zeni integral J = f (x)dx mo ze aproksimirati odreenim integralom funkcije kojoj je graf upravo ta poligonalna crta. Dakle, n xi 1 n R+x yiyi1 P x P J ( x (x xi1) + yi1 )dx = (yi + yi1) 2
i=1 xi1 i=1 yn J x( y0 + + 2 n 1 P i=1 a
ili (5)
Dobiveni izraz za pribli znu vrijednost JT nazivamo trapeznom formulom jer je aproksimacija dobivena upisivanjem trapeza (jednakih visina x) cim su yi1 i y i istog predznaka (v. idu ci crte z). Primijetimo da je J + J+ JT = 2 pa, prema tomu, trapezna formula, tj. JT bolje aproksimira integral J od aproksimacija J ili J+ pravokutnicima. (c) Tangentna formula. Neka je funkcija f : [a; b ] ! R derivabilna na ha; bi. Ako se svaki dio grafa Gf nad segmentom [xi1; xi]; zamijeni pripadnim dijelom tangente u to cki xi 1 +xi +xi Ti 1 = ( 2 ; yi 1 ), yi 1 = f ( xi1 ), i = 1 ; ; n, 2
2 2 2
yi ) JT
dobiva se jo jedna aproksimacija za J =
(visine x) opisanim promatranomu pseudotrapezu (v. crte z dolje).
b R a
f (x)dx, ovaj put trapezima

Y
Gf
159
Jt
JT
O
xi x x xi+1 xi+2
Budu ci da je ordinata yi 1 srednjica i-toga trapeza, i = 1; ; n, izravno se 2 dobiva pribli zna formula n P J x yi 1 Jt: (6) (d) Simpsonova formula. Aproksimirajmo sada svaki dio grafa Gf nad podsegmentom [xi1; xi] parabolinim lukom to prolazi to ckama Ti1, Ti 1 i 2 Ti, i = 1 ; ; n (v. crte z dolje). (Budu ci da je ovdje parabolina os usporedna s Y -osi, jednad zba te parabole jest y = ai x2 + bi x + ci , pa je posve odreena bilo kojim trima svojim to ckama.) Izra cunaju li se i zbroje odreeni integrali pripadnih kvadratnih polinoma, dobiva se pribli zna vrijednost n 1 n P P x J yi + 4 yi 1 ) JS : (7) 6 (y0 + yn + 2
i=1 i=1
2
i=1
Gf O
xi x xi+1
Js
Izraz JS nazivamo Simpsonovom formulom. Zanimljivo je da vrijedi JS = 1 3 (JT + 2Jt ); to pokazuje da Simpsonova formula daje najbolju (od promatranih) aproksib R maciju odreenog integrala J = f (x)dx. Potpunosti radi, navest cemo (bez dokaza) i procjene pogrjeaka R, RT , Rt i R S redom razmatranih postupaka. Ako funkcija f ima neprekidnu i omeenu cetvrtu derivaciju f (4) i M4 = supfjf (4) (x)j j x 2 [a; b]g , onda je procjena pogrjeke Simpsonovom formulom M4 (b a)( x)4 = M4( ba) 5 jRS j 2880 (8) 2880n4 Pogrjeka aproksimacijom pravokutnicima jest M1 (ba)2 1 jR j M ; (9) 2 (b a)x = 2n pri cemu f ima neprekidnu i omeenu derivaciju f 0 i M1 = supfjf 0 (x)j j x 2 [a; b ]g. Napokon, ima li funkcija f neprekidnu i omeenu drugu derivaciju f 00 i M 2 = supfjf 00 (x)j j x 2 [a; b]g , onda je M2 (ba)3 2 2 jRT j M i (10) 12 (b a)(x) = 12n2
M2 (ba) 2 2 jRt j M : (11) 24 (b a)(x) = 24n2 Relacije (8)-(11) potvruju da je, zaista, najbolja aproksimacija integrala J broj JS pa zatim brojevi Jt, JT i J (ili J+ ) redom. Neto cnost ovisi o
3
160
a k x = b n . Ako n ! 1 onda x ! 0 , pa pogotovo ( x) ! 0 za neki k 2 N , k 2. To ponovno pokazuje da, za n ! 1, RS najbr ze te zi k nula jer ovisi o ( x)4.
Primjer 3.3.6 Izra cunajmo pribli zno integral
mulom, tako da pogrjeka bude manja od 0; 1. Zahtjev j RS j < 0; 1 uvjetuje odabrati takav n 2 N da bude q M4 (ba)5 M4 1 , tj. n > 4 M4 . = < 10 288 2880n4 2880n4
1 R 0
ex dx Simpsonovom for-
Budu ci da je 2 2 (ex )(4) = 4(4x3 + 2 x2 + 6x + 1)ex ; 2 2 (ex )(5) = 8(4x4 + 2 x3 + 12 x2 + 3x + 3)ex > 0, 2 to je funkcija (ex )(4) pozitivna, neprekidna i uzlazna na [0 ; 1]; pa poprima 2 najve cu vrijednost u to cki x = b = 1. Dakle, M4 = 4(4 +2 +6 +1)e1 = 52e. Slijedi da treba uzeti neki q q 4 = 4 M4 0 ; 84 , n> 4 M 288 288 pa ve c n=1 zadovoljuje: Sada Simpsonova formula daje 1;284 a 1 0 1 0;25 J JS = b ) 1+2;718+4 1; 5, 6 (y 0 + y1 +4 y 1 ) = 6 (e + e +4 e 6
2
dakle, J = 1; 5 0; 1 ili J 2 h1; 4; 1; 6 i. (Neka citatelj provjeri sljede ci podatak: Ako je n = 10 onda se dobiva J 2 h1; 4626; 1 ; 4628i.) Osim numeri ckoga pribli znog integriranja, postoji i gra cko pribli zno integriranje, koje, jasno, nema alternative ako je funkcija f : [a; b] ! R zadana samo gra cki. Stoga je prakti carima va zno ovladati i tom tehnikom. Sam postupak po cinje izborom pogodnog, ali to grubljeg, rastava D = fx0; ; xng koji doputa pribli zno (plotinski) zamijeniti svaki pseudoo trapez nad [xi1 ; xi ] jednim pravokutnikom nad [xi1; xi ] visine yo i = f (xi ), o xi 2 [xi1; xi], i = 1; ; n. Gledano cjelovito, funkcijin graf Gf se zamijenjuje stubastom krivuljom odreenom gornjim osnovicama dobivenih pravokutnika. Prema tomu, pribli zna vrijednost odreenog integrala J = b R f (x)dx ce biti
a
J JG =
Opiimo i samu tehniku gra ckoga integriranja. Promatrajmo i-ti pravokutnik, tj. onaj nad [xi1; xi ] visine yo i . Trokutu s vrhovima O = (0 ; 0), o Ei = (0; y i ), F = (1 ; 0) pridru zimo trokut s vrhovima Ai = (xi1 ; 0), Bi = (xi ; 0), Ci = (xi; hi), pri cemu se hi dobiva iz uvjeta da trokuti OEi F i AiBi Ci budu sli cni (v. crte z).
i=1 xi1
n x Ri P
yiodx =
i=1
n P
yio(xi xi1):
161
Y hi y0 Ei
i
Ci
Bi Ai X O xi-1 xi Ta sli cnost povlac i d(F; O) : yio = (xi xi1 ) : hi pa je hi = yo i (xi xi1). To znac i da je h mjerni broj (kvadratnih) jedinica za povrinu promatranoga i i-tog pravokutnika. Slijedom toga, zbroj n P hi = JG J: F
-1
i=1
Korisno je i sam zbroj
0 0 zamijenjuje sukladnim trokutom A0 cemu i+1 Bi+1 Ci+1 usporednih stranica, pri 0 0 je A0 = C , i = 1 ; ; n 1 , i C = C . Tada je, naime, ordinata h0 1 i+1 i 1 i+1 i +1 n P P 0 0 to cke Ci+1 jednaka zbroju hj pa je, u kona cnici, hn = hi (v. sljede ci
i=1
n P
hi odrediti gra cki. U tu svrhu se trokut Ai+1 Bi+1 Ci+1
primjer).
j=1
i=1
Primjer 3.3.7 Neka citatelj prou ci primjer gra ckoga integriranje na crte zu dolje. Y JG
O
-1
0 C 0 aproksiNapomena 3.3.3 Primijetimo da poligonalna crta A1C1C2 n x R mira graf primitivne funkcije x 7! F (x) = f (x)dx. Pritom su prijelomne 0 , : : :, C0 to bliz e odgovarajucim toc kama na grafu G to je to cke C1, C2 F n xi xi R R o bolje aproksimiran integral f (x)dx integralom yi dx, i = 1 ; ; n. tj. xi 1 xi 1 a
to je bolja aproksimacija promatranih pseudotrapeza pripadnim pravokutnicima.
3.3.3
Nepravi integral
Sjetimo se da smo odreeni integral denirali za omeene realne funkcije na segmentu, a potom proirili i na njihova su zenja na intervalima. Sada cemo pokuati taj pojam proiriti, kod god bude imao smisla, i na neomeene funkcije, kao i na funkcije s neome enim denicijskim podru cjem. U svakom od tih slu cajeva, govorit cemo o nepravom integralu.
162
Najprije cemo razmotriti najednostavniji slu caj. Neka je, za svaki > 0, su zenje f j[ a;b] (neomeene) funkcije f : [a; b ] ! R integrabilna funkcija, a b < b , i neka je lim f = 1 (bilo 1 bilo +1). Ozna cimo Tada pripadni nepravi integral funkcije f deniramo kao grani cnu vrijednost b R R def. f f (x)dx = lim Jd (): (12) !0 a [a;b] R Pritom ka zemo da nepravi integral f konvergira c im navedena granic na
[a;b]
Jd (f; ) Jd() =
b bR a
(f j[a;b] )(x)dx:
vrijednost postoji (6= 1), a da divergira cim ta grani cna vrijednost ne postoji. Primijetimo da je, zapravo, Jd () = F (b ) F (a) cim je F primitivna funkcija za f . Uo cimo i da vrijednost f (b) ne igra nikavu ulogu. Drugim rije cima, posve je svejedno je li denicijsko podru cje funkcije f segment [a; b] ili interval [a; bi. Pridodajmo i op ci kriterij za konvergenciju (dokaz je jednostavan) ovakvoga nepravog integrala: b0 R (8 > 0)(9 > 0)(8a0; b 0 2 hb ; bi) j f (x)dxj < : Sli cno postupamo i u slu caju integrabilnosti na svakom podsegmentu [a + ; b] pod smetnjom lim f = 1. Ozna civi
a a0
Jl (f; ) Jl () =
deniramo b R R def. f f (x)dx = lim Jl ():

[a;b] a !0
a+
b R
(f j[a+;b] )(x)dx; (13)
Primijetimo da je ovdje, zapravo, J l () = F (b )F (a +) cim je F primitivna funkcija za f . Pripadni kriterij za konvergenciju je isti kao u prethodnom slu caju, s tim da se odabiru a0; b0 2 ha; a + i. Tre ci slu caj nastupa kad je smetnja u nekoj to cki c 2 ha; bi, lim f = 1 (bilo slijeva ili zdesna u c). Tada se problem svodi na dva prethodna slu caja, tj. promatraju se su zenja od f na [a; c] i na [c; b R], pa ako pripadni nepravi integrali konvergiraju onda i nepravi integral f konvergira. Pripadna formula se, u slu caju lim f = 1 i lim f = 1, tj. lim f = 1, mo ze zapisati ovako:
c0 c+0 c [a;b] c0
Napokon, sada je o cito kako postupiti u op cem slu caju, tj. kad postoji (najvie) kona cno mnogo toc aka ci 2 [a; b] u kojima je lim f = 1, i = 1; ; n. Razmotrimo sada mogu cnost integriranja na neomeenom denicijskom podru cju. Pretpostavimo, prvo, da je, za svaki b 2 R , b a, su zenje f j[a;b]
ci 0
[a;b]
b R
f (x)dx = lim
def.
!0 a
cR
f (x)dx + lim
!0 c+
b R
f (x)dx:
(14)
3.3. ODREENI INTEGRAL funkcije f : [a; i ! R integrabilna funkcija. Ozna cimo b R J (f; b) J (b) = (f j[a;b] )(x)dx:
a [a; i a b!+1
163
Nepravi integral funkcije f tada deniramo kao grani cnu vrijednost + 1 R R def. f f (x)dx = lim J (b): Kao i prije, ka zemo da nepravi integral
+ R1 a
(15)
f (x)dx konvergira ako postoji
(6= 1) pripadna grani cna vrijednost, a u protivnom da divergira. Jasno, ako je F primitivna funkcija od f , onda je J (b) = F (b) F (a). Pripadni kriterij za konvergenciju se lako dokaz e, a glasi ovako: b R0 (8 > 0)(9a0 a)(8 b0 a0) j f (x)dxj < :
a0
Analogno postupamo u slu caju funkcije f : h; b ] ! R kojoj je integrabilno svako su zenje f j[a;b] , a 2 R , a b. Ozna civi, dakle, b R J (f; a) J (a) = (f j[ a;b])(x)dx; deniramo nepravi integral funkcije f kao grani cnu vrijednost b R R de f. f f (x)dx = lim J (a):
h;b] 1 a!1 a
(16)
Dakako, J (a) = F (b) F (a) cim je F primitivna funkcija za f . Odgovaraju ci kriterij za konvergenciju je u biti isti, s tim da se tra zi neki b0 b i onda S uzme bilo koji a0 b 0. Napokon, ako je funkciji f : h; b 0] [a0; i ! R , b0 a0, integrabilno svako su zenje f j([a;b0 ][[ a0;b]) , onda se nepravi integral funkcije f svodi na dva prethodna neprava integrala. (U podslu caju b 0 = a0, tj. f : R ! R , smijemo odabrati bilo koju to cku d 2 R i promatrati pripadna su zenja na h; d] i na [d; i.) Pripadnu formulu mo zemo zapisati ovako: b + 1 R R0 R def. f f (x)dx + f (x)dx =
h;b0] [[a0 ;i
Preostaje najop cenitiji slu caj: neomeena funkcija f : X ! R , X R , s neomeenim denicijskim podru cjem X . I ovdje pretpostavljamo obstojnost najvie kona cno mnogo to caka c i 2 X u kojima je lim f = 1, i = 1; ; n, i integrabilnost svakoga suz cemu (nijedna) ci 2 = [a; b] X . enja f j[a;b] pri To povla ci da se nepravi integral funkcije f mo ze denirati pomo cu kona cno mnogo grani cnih vrijednosti oblika (12)-(15): Primjerice, za f : R !R R s jedinom toc kom c u kojoj je limf = 1, pripadni nepravi integral f
c ci 0
a!1 a
lim
b0 R
a0
f (x)dx + lim
b!+1 a0
b R
f (x)dx:
(17)
deniramo izrazom + b0 cR R1 R def. f (x)dx = lim f (x)dx + lim f (x)dx+

1 a!1 a !0 b 0
164 +lim
a0 R
POGLAVLJE 3. INFINITEZIMALNI RACUN f (x)dx + lim

b R
pri cemu je a b0 < c < a0 b, i a0; b0 ksni. Primjer 3.3.8 Neka je dana funkcija f : X ! R kojoj je graf Gf na donjem crte zu. Denirajmo nepravi integral funkcije f . Y
!0c+
b!+1a0
f (x)dx,
a O b0 c1
c2 d0 c3
a0 b
Ovdje je vaz citi da je X = R , lim f = +1, lim f = 1, lim f = +1 no uo i lim f = 1. U skladu s prethodnim razmatranjem, odaberimo to cke a, a0, b, b0 , i d0 tako da bude a b 0 < c 1, c1 < d < c2 ; c2 < d0 < c 3 < a0 < b, pa nepravi integral funkcije f ima ovaj zapis: + b0 c1 d R1 R R R f (x)dx = lim f (x)dx + lim f (x)dx + f (x)dx+
1 a!1 a !0 d c3 0 c10 c2 0 c2 +0
lim
+lim
c2 R
f (x)dx + lim
!0 c + 3
a0 R
f (x)dx + lim
!0 b 0 d0 R
c1
!0 c2+
f (x)dx + lim f (x)dx.
b!+1a0
b R
!0 d 0
c3 R
f (x)dx+
Primijetimo da mo ze nastupiti i ovakav slu caj (v. Primjer 3.3.10(b)): Nepravi integrali c2 d R R0 lim f (x)dx i lim f (x)dx divergiraju, a ipak postoji grani cna vrijednost c2 d0 R R lim ( f (x)dx + f (x)dx).
!0 d c2+ !0 d c2+ !0 d !0 c + 2
Mo ze se, naime, pritom dogoditi i da bude c2 d0 R R lim ( f (x)dx + f (x)dx) = F (d0 ) F (d)
d
cim je F primitivna funkcija za f , pa bi se smjelo uvjetno re ci da postoji d0 R odreeni integral f (x)dx. Slic ce je da nepravi integrali no, mogu divrgiraju, a da postoji grani cna vrijednost d0 cR c3 3 R R lim ( f (x)dx + f (x)dx) = lim f (x)dx.
!0 c + 2 d0 !0c + 2 !0 c2+
lim
d0 R
f (x)dx)
i lim
!0 d 0
c3 R
f (x)dx)
165
To je temeljni razlog za razli cito ozna cavanje svake grani cne vrijednosti u nepravom integralu. U svezi s ovim, denira se tzv. glavna vrijednost nepravog integrala. Primjerice, za funkciju f : [a; b] ! R s jedinom integracijskom smetnjom u to cki c 2 ha; bi, limf = 1(+1) i limf = +1(1), glavnom vrijedno cu pripadnoga nepravog integrala nazivamo grani cnu vrijednost cR b b R R lim ( f (x)dx + f (x)dx) V:P:( f (x)dx).
!0 a c+ a c+0 c0
Ako pak funkcija f : [a; b] ! R ima jedine integracijske smetnje na rubu, tj. limf = 1(+1) i limf = +1(1), onda se glavna vrijednost pripadnoga nepravog integrala denira kao bR b R lim f (x)dx V:P:( f (x)dx).
!0 a+ a a b
Napokon, za funkciju f : R ! R , integrabilnu na svakom segmentu, glavnom vrijedno cu pripadnog nepravog integrala nazivamo grani cnu vrijednost a + R R1 lim f (x)dx V:P:( f (x)dx).
a!+1 a 1
Primjer 3.3.9 Istra zimo konvergira li nepravi integral
Najprije odredimo to can zapis toga nepravog integrala. Denicijsko S po1 + n f1g = h0 ; 1i druc je X funkcije x ! 7 f ( x ) = jest skup R h1; i. x ln2 x Budu ci da je lim f = +1 = limf i da su 0, 1 i neomeeno integracijsko 0 1 podru cje jedine smetnje, na nepravi integral ima ovaj zapis: + d 1R a b R1 dx R R R dx dx dx dx = lim + lim + lim + lim , 2 2 2 2 x ln x x ln x x ln x x ln x x ln2 x pri c emu je ; ; > 0, 0 < d < 1 i 1 < a b. Primijetimo da je R dx 1 = ln x +c x ln2 x 1 pa je F : X ! R , F (x) = ln ci da x , primitivna funkcija za f . Budu je limF = 1, to promatrani nepravi integral divergira. Neka se citatelj
10 0 !0 !0 d !0 1+ b!+1 a
+ R1 0
dx : x ln2 x
uvjeri (kako izravnim ra cunom tako i primjenom kriterija za konvergenciju) da prvi i cetvrti nepravi integral (pribrojnik) u zapisu gore konvergiraju. Primjer 3.3.10 Istra zimo konvergira li nepravi integral: 1 1 R R dx ; (b) dx . (a) p x x3
0
(a)
(b)
1 R 0
dx p x
= lim
1 R
!0
dx x3
= lim
1 R
dx p x
p p = lim [2 x]1 = 2lim(1 ) = 2.

!0
3 !0 1 x
R dx
+ lim
3 !0 x
1 R dx
!0
1 1 1 = lim [ 2 x 2 ]1 + lim [ 2x 2 ] = (1) + (+ 1), !0 !0
166
pa ovaj nepravi integral divergira. (Neka citatelj provjeri konvergenciju (divergenciju) tih nepravih integrala i pomo cu danoga kriterija!) S druge strane, primijetimo da je b R R dx 1 1 b 1 1 1 1 1 lim ( dx + 3 x x 3 ) = lim ([ 2x2 ]a + [ 2x 2 ]) = lim ( 2a2 2b2 ) = 2 ( a2 b2 ), za svaki a < 0 i svaki b > 0. Posebice, za a = 1 i b = 1, dobivamo njegovu glavnu vrijednost 1 1 R R dx R dx V:P:( dx ) = lim ( + 3 3 x x x3 ) = 0 .
1 !0 1 !0 a !0 !0
3.3.4
Nekoliko primjena odreenog integrala
U ovomu pododjeljku cemo pokazati kako se odreeni integral primijenjuje na rjeavanje nekih, prete zito geometrijskih, zada ca. Na po cetku trebamo malo detaljnije upoznati neke pojmove u svezi s krivuljom (v. 2.3.4; (18)-(30)), premda sama denicija ne ce, a na ovoj razini ni ne mo ze, biti sasvim matematic ki korektna. Dakako, da c e graf G neprekidne funkcije f f : [a; b] ! R , derivabilne svuda osim, mo zda, u kona cno mnogo to caka, biti i dalje osnovni primjer ravninske krivulje. Denicija 3.3.2 Neka je u ravnini dan pravokutni koordinatni sustav (O; i; j ) (v. 2.2.2). Re ci cemo da je skup R 2 (ravninska ) krivulja ako postoje interval I R i ureeni par (; ) neprekidnih funkcija ; : I ! R , takvi da je = f((t); (t)) j t 2 I g. Zapis x = (t), y = (t) nazivamo parametarskim jednad zbama, a surjekciju r : I ! , r(t) = ((t); (t)), - neprekidnom parametrizacijom krivulje . (Da bismo bili posve korektni, treba pridodati uvjet o kona cnosti tzv. singularnog skupa ft 2 I j r1 [fr(t)g] 6= t g!) Re ci cemo da je krivulja jednostavna ako se funkcije i mogu odabrati tako da funkcija r bude bijektivna. Ako je I segment [a; b] i r(b) = r(a), onda za ka zemo da je zatvorena krivulja. Jednostavnu krivulju nazivamo (ravninskim ) lukom i cesto ozna cujemo s AB , pri cemu je A = r(a) i B = r(b ), govore ci pritom da su to cke A i B krajevi (ili rub ) od AB . Ako je bijektivnost funkcije r naruena samo u to ckama a i b, tj. r(a) = r(b), onda ka zemo da je jednostavno zatvorena krivulja. Re ci cemo da je krivulja glatka ako se funkcije i mogu odabrati tako da budu neprekidno derivabilne i da bude 0 (t)2 + 0 (t)2 6= 0 u svakoj to cki t 2 I. U tom slu caju ka zemo da je r(t ) = ((t); (t)), t 2 I, glatka parametrizacija krivulje . Ako uvjetu 0 (t )2 + 0 (t)2 6= 0 nije udovoljeno u najvie kona cno mnogo to caka t1 ; ; t n 2 I, onda ka zemo da je krivulja po dijelovima glatka. (Napomenimo da uvjet 0 (t)2 + 0 (t )2 6= 0 zna ci obstojnost krivuljine tangente u to cki r(t) 2 !)
_ _
167
Shvatimo li koordinate to cke T = ((t); (t)) 2 , t 2 I, komponentama radijus-vektora r(t ) = rT te to cke (v. crte z dolje), dobivamo vektorsku parametarsku jednad zbu krivulje : : : : r(t) = (t)i + (t )j ; t 2 I: R A Y a T t rA b B rT rB X O Primjer 3.3.11 Neka je f : [a; b] ! R preslikavanje, derivabilno svuda osim, mo zda, u kona cno mnogo to caka. Tada su y = f (t ), x = i[a;b] (t) = t, t 2 [a; b ], ( = f , = i[a;b] - inkluzija) parametarske jednad zbe po dijelovima glatkoga luka (grafa) = Gf . (Funkcija r : [a; b] ! Gf , r(t) = (t; f (t)), je bijekcija!) Pripadna vektorska jednad zba je r(t) = ti + f (t)j, t 2 [a; b]. Dakako da je i y = f (x), x 2 [a; b], jednad zba te krivulje, ali u pravokutnim (Kartezijevim) koordinatama. Primjer 3.3.12 Neka je u ravnini , pored Kartezijeva (O; i; j ), dan i polarni koordinatni sustav (O ; i; ) (v. 2.3.5). Neka je g : [; ] ! R preslikavanje, derivabilno svuda osim, mo zda, u kona cno mnogo to caka. Tada je = g ('), ' 2 [; ], polarna jednad zba po dijelovima glatke krivulje (grafa) Gg = f (; ') j = g('); ' 2 [; ]g u pripadnomu polarnom sustavu. Kao to znamo, parametarske jednad zbe te krivulje jesu x = g (') cos ', y = g (') sin ', ' 2 [; ]. Primjerice, elipsa E : : : x = a cos ', y = b sin ', ' 2 [0; 2 ] (v. 2.3.4 (20)), je glatka jednostavno zatvorena krivulja, dok je astroida A : : : x = a cos3 ', y = a sin3 ', ' 2 [0; 2 ] (v. 2.3.4 (28)), po dijelovima glatka jednostavno zatvorena krivulja. (Uvjetu (x0)2 + (y 0)2 6= 0 3 nije udovoljeno u to ckama ' 2 f0 ; 2 ; 2 ; 2 g.) Napomena 3.3.4 (Glatkoj) krivulji se mo ze pridijeliti vie (glatkih) parametrizacija. Npr. kru znici K : : : x2 + y2 = 4 su x = 2 cos(nt ), y = 2 sin(nt), t 2 [0 ; 2n ], parametarske jednad zbe za svaki n 2 N . Nije teko dokazati da, za svaki luk _ AB , A 6= B , svaka parametrizacija cuva rub, tj. r[ fa; bg] = fA; Bg (premda nije nu zno r(a) = A i r(b) = B ). Napomena 3.3.5 Dodavanjem jedne dimenzije se Denicija 3.3.2 prirodno proiruje na deniciju prostorne krivulje (v. 6.3.1). (a) Plotina ravninskog lika (kvadratura ). U pododjeljku 4.4.1 smo b R pokazali da se odreeni integral f (x)dx, f neprekidna i f (x) 0 za svaki
a
168
x 2 [a; b], smije interpretirati kao plotina pseudotrapeza to ga odreuje krivulja y = f (x) nad segmentom [a; b] (v. (1) i Teorem 3.3.5 (2)).
Y Gf O
a b
D X
Ako je ravninski lik omeen zatvorenom krivuljom ili se prostire i na donju poluravninu, onda za izra cunavanje njegove plotine rabimo dva ili vie odreenih integrala, tj. snalazimo se od slu caja do slu caja. Primjerice, plotina ravninskoga lika D na crte zu dolje jest
Y Gf O
a
Gg D X
P (D ) =
Y
dok za plotinu ravninskoga lika D na ovoj skici treba staviti

Gf D O
a c b
b R
f (x)dx
b R
b R g(x)dx = (f (x) g(x))dx; a
P (D ) =
Kad je krivulja zadana inverznom funkcijom, tj. jednad zbom x = h(y), y 2 [c; d] (v. crte z dolje)), plotina pripadnoga pseudotrapeza D se izra cuna po formuli
Y
d
c R
f (x)dx
b R c
g(x)dx:
x=h(y) D O
c
X
d R c
P (D ) =
h(y)dy:
b R Napomena 3.3.6 Ozna cimo li u formuli za plotinu, P (D) = f (x)dx, a R umno zak f (x)dx kao dP , smijemo pisati P (D) = dP . Geometrijski [a;b]
se broj dP smije interpretirati kao plotina innitezimalnog (neizmjerno malog) pseudotrapeza nad segmentom [x; x+dx], koji se onda smije aproksimirati trapezom s osnovicama f (x) i f (x) + f (x) i visinom dx (v.crte z). Zaista,
169
Y
f(x)
Gf dP
x+dx
O
x dx f (x )+f ( x)+f ( x) dx = 2
X
f (x )dx
f (x)dx + f (x)dx = dP 2 pri cemu smo umno zak f (x)dx dvaju neizmjerno malih brojeva zanemarili u zbroju s f (x)dx. Stoga se o dP = f (x)dx govori kao o plotinskom elementu ravninskoga lika D . Zbrajanjem (tj. integriranjem) svih plotinskih elemenata nad segmentom [a; b] dobivamo tra zenu plotinu P (D ). Na isti na cin cemo, poslije, svaki podintegralni izraz pomo cu kojega izra cunavamo plotinu (duljinu, obujam (volumen), ...) zvati analognim imenom. Cesto se formalnim izra cunavanjem tih elemenata vrlo lako dolazi do korisnih formula za izra cunavanje traz cina. (Ipak, ispravnost tako enih veli dobivene formule treba potvrditi korektnim dokazom!) Neka je ravninska krivulja zadana u polarnim koordinatama jednad zbom = g ('), ' 2 [0; 0].
l
dP d

=g() p
Izra cunajmo plotinu pseudotrokuta odreenoga krivuljom i pravcima ' = , ' = . Za plotinski element uzimamo pripadni kru zni isje cak od ' do ' + d' polumjera g ('), tj. l d' g(')2d' dP = = = ; 2 2 2 gdje su l i op ce oznake, redom, za luc nu duljinu i polumjer. Slijedi R 2 P (D ) = 1 (18) 2 g (') d': Isti rezultat bismo dobili i strogim izvodom, tj. pomo cu pripadnih donjih i gornjih suma: n n 1 P 2 1 P m ( ' ' ) P ( D ) Mi2('i 'i1 ) i i i1 2 2
i=1 i=1
za svaki rastav f '0 ; ; 'ng segmenta [; ] (pod pretpostavkom da je funkcija g 2j[;] integrabilna!). Primjer 3.3.13 Izra cunajmo plotinu ravninskoga lika D omeenoga polarnom osi i prvim zavojem Arhimedove spirale = a', a > 0.
1 2 a
O p0
170 P (D ) =
1 2 2 R 0
POGLAVLJE 3. INFINITEZIMALNI RACUN a2'2d' =

a2 2
(Uoc imo da je P (D) = 2a!)
(2a) 2 , 3
to je tre cina plotine kruga s polumjerom
' 3 2 3 0
43 a2 . 3
(b) Duljina ravninskog luka (rektikacija). Neka je ravninski luk AB (doputamo i B = A) zadan parametarskim jednad zbama x = (t ), y = (t), t 2 [a; b], pri cemu je A = ((a); (a)) i B = ((b); (b)). Oznac imo s D = D([a; b ]) skup svih rastava segmenta [a; b]. Bijekcija (do na rub) r : [a; b] ! AB, r(t ) = ((t); (t)), pridru zuje svakom rastavu D = ft 0; ; tng 2 D to ckovni skup f M0; ; Mng na , M0 = A = r(t0 = a), , Mn = B = r(tn = b). To cke Mi dijele luk na n podlukova Mi1Mi , i = 1; ; n. Spojimo li svaki par susjednih to caka ; Mi1 i Mi, du zinom, dobivamo poligonalnu crtu upisanu luku . Pridijelimo sada svakom rastavu D broj n P L(r; D ) = d(Mi1 ; Mi ); i=1 ! pri cemu d(M i1; Mi ) ozna cuje duljinu pripadne du zine, tj. Mi1Mi .
_ _ _ _
Denicija 3.3.3 Re ci cemo da ravninski luk AB, zadan jednad zbom _ r : [a; b] ! AB, r(t) = ((t ); (t )); t 2 [a; b], ima duljinu (ili da je rektikabilan), ako je skup fL(r; D ) j D = D([ a; b])g R omeen: Tada broj supfL(r; D ) j D = D([a; b ])g nazivamo duljinom luka i oznac ujemo s L(). (Treba napomenuti da ova denicija nije posve korektna! Naime, trebalo bi prije dokazati da promatrani supremum ne ovisi o odabranoj parametrizaciji r, to bi nas odvelo izvan zadanih okvira.) Usredoto cimo se sada na efektivno izra cunavanje duljine po dijelovima glatkog ravninskog luka. Teorem 3.3.7 Neka je AB po dijelovima glatki ravninski luk zadan pripadnom parametrizacijom r : [a; b ] ! , r(t) = ((t ); (t )); t 2 [a; b ]. Tada je njegova duljina bp R L() = 0 (t)2 + 0 (t)2dt: (19)
a _
Dokaz. Po Deniciji 3.3.2, funkcije ; : [a; b] ! R su neprekidno derivabilne svuda osim, mo zda, u kona cno mnogo to caka i pritom je 0(t)2 + 0 (t )2 6= 0. Neka je D = ft0 ; ; t ng bilo koji rastav od [a; b] i neka je Mi = r(ti) (xi ; y i), i = 0; ; n, M0 = A, Mn = B (v. crte z).

Y M1 M 0=A O a ti Mi M n-1 b R M n=B X
171
Po Deniciji 3.3.3, rastavu D pridijeljujemo broj L(r; D), n n p P P 0 L(r; D ) = d(Mi1; M i) = (xi xi1 )2 + (yi yi1 )2 =
i=1 n p P i=1 n p P i=1 n p P ( T.3.1.9) ((ti ) (ti1 ))2 + ((t i) (t i1))2 = i=1 i=1
(0 ( i)(ti ti1))2 + (0 (~ i)(ti ti1))2 = 0( i )2 + 0 (~ i)2(ti t i1 ),
pri c i 2 hti1; t ii, i = 1; ; n. Neka je m0 = minfj0 (t)j j emu su i; ~ t 2 [a; b]g , a M0 = maxfj0(t)j j t 2 [a; b]g, te neka su sli cno denirani i brojevi m0 i M0 . (Svi oni postoje jer su funkcije 0 i 0, pa onda i j 0 j i j0 j neprekidne na segmentu [a; b].) Slijedi da je n q P 2 + M 2 (t t L(r; D) M 0 i1) = 0 i i=1 q q n P 2 + M2 2 + M2 , M ( t t ) = ( b a ) M 0 0 0 i i 1 0 i=1 S to zna ci da je skup f L(r; D) j D 2 D([a; b])g R + f0 g omeen, pa po Deniciji 3.3.3 luk ima duljinu L() q= sup fL(r; D) j D 2 D([a; b])g. Posve slic + m2 donja mea promatranoga no se moz e pokazati da je (b a) m2 0 0 skupa. Doka zimo da se tra zeni supremum mo ze izra cunati po formuli (19)! Pretpostavimo, na trenutak, da je luk gladak. Odaberimo po volji to cku _ Mt = ((t); (t)) na , t 2 [a; bi, pa promatrajmo podluk AMt i njegovu duljinu ozna cimo s L(t). (Lako se vidi da svaki podluk ima duljinu cim luk ima duljinu.) Nadalje, za po volji mali t > 0; t + t 2 [a; b], promatrajmo to cku Mt+t na . Rabe ci oznake za priraste, smijemo pisati L(t + t ) = L(t)+ L(t) pri cemu L(t) ozna cuje lu cnu duljinu za \ Mt Mt+t. Ozna cimo, jednostavnosti radi, minimume i maksimume od j0 j i j0 j na [t; t + t] opet s m0 , M 0 , m0 i M0 . Po prije dokazanom slijedi q q 2 L(t) t M 2 + M 2 , tj. t m2 + m 0 0 0 0 q q L(t) 2 + M2 . m2 + m2 M 0 t 0 0 0 Budu ci da su funkcije j0 j i j0j neprekidne, to je lim jm0 j = j0(t)j =
t!0
segmentu [t t; t ] za t 2 ha; b]. Prema tomu, p 0 p L(t) lim (t )2 + 0 (t)2, tj. L0 (t ) = 0 (t )2 + 0 (t)2. t =
t!0
lim jM0 j i lim jm0 j = j0 (t)j = lim jM0 j. Posve sli cno se zaklju cuje na
t!0 t!0
t!0
172
Primijetimo da je L(0) = 0 , pa Teoremu 3.3.4 povla ci Rt p 0 L(t) = (t)2 + 0 (t)2 dt .

a
Budu ci da je Mb = B , to je L() = L(b) pa je u slu caju glatke krivulje teorem dokazan. Ako je krivulja po dijelovima glatke, onda je izvod za formulu (19) problemati can u najvie kona cno to caka, a to, kao to znamo, ne naruava valjanost dobivene integralne formule. (Smije se re ci i da je duljina po dijelovima glatke krivulje jednaka (kona cnom) zbroju duljina svojih maksimalnih glatkih dijelova.) Pozivaju ci se na prijanji dogovor (v. Napomenu 3.3.6), smijemo podluk nad segmentom cnim elementom i pisati p [t; t + dt] smatrati lu dL = 0 (t)2 + 0(t)2dt: Ako je ravninski luk zadan jednad zbom y = f (x), x 2 [a; b ], pri cemu je funkcija f neprekidno derivabilna, onda iz parametrizacije x = t , y = f (t), t 2 [a; b], dobivamo b p R L() = 1 + f 0 (x)2dx: (20) Ako je, pak, luk zadan (jednad zbom) u polarnim koordinatama = g('), ' 2 [; ], g neprekidno derivabilna, onda parametrizacija x = g(') cos ', y = g(') sin ', daje (x0 )2 + (y 0 )2 = g (')2 + g0 (')2. Slijedi, p R L() = g (')2 + g0 (')2d': (21)
a
(c) Obujam rotacijskog tijela (kubatura). Neka je f : [a; b ] ! R neprekidna i nenegativna funkcija. Tada graf Gf posve odreuje pseudotrapez nad segmentom [a; b]. Vrtnjom oko X -osi taj pseudotrapez oblikuje geometrijsko tijelo koje nazivamo rotacijskim tijelom. Za dostatno mali dx, pripadni njegov dio odreen segmentom [x; x + dx] [a; b ] aproksimirat cemo krnjim stocem visine dx i baznih polumjera f (x) i f (x + dx) = f (x) + f (x) (v. crte z)
Y
y+y y
Y O dP X
x x+dx
dV
Za pripadni volumenski element tada dobivamo: 2 2 dV = dx 3 (f (x) + f (x )(f (x ) + f (x)) + (f (x) + f (x )) ) = dx 2 2 2 3 (3f (x) + 3f (x ) f (x ) + (f (x)) ) f (x ) dx, gdje smo pribrojnike 3f (x)f (x) i (f (x))2 ispustili jer su zanemarivo mali prema 3f (x)2. (Ovo povla ci da smo za promatrani volumenski element smjeli odabrati i valjak visine dx i baznog polumkera f (x)!) Prema tomu, tra zeni obujam (zapremina) rotacijskoga tijela jest
3.3. ODREENI INTEGRAL V =

b R
173 (22)
f (x)2dx:
Primjer 3.3.14 Izra cunajmo kuglinu zapreminu. Svaku kuglu smijemo smatrati rotacijskim tijelom, pri c emu podrazumijevamo da se odgovaraju ci polukrug vrti oko svoga promjera. Za rjeenje ove 2 2 2 zada ce, promatrajmo kru znicu p K ... x + y = R . Dostatno je promatrati samo funkciju x 7! f (x) = R2 x2, x 2 [0; R] (pripadnu c etvrtinu kruga, v. crte z). Po formuli (22) dobivamo
Y X
-R
+R
Ako je krivulja zadana parametarskim jednad zbama x = (t ), y = (t), t 2 [a; b ], i ako je 0 i neprekidno derivabilna, onda je obujam pripadnoga rotacijskog (oko X -osi, nad [a,b]) tijela dan formulom (izravno iz (22)) b R V = (t )2 0 (t)dt: (23) Ako je, pak, krivulja zadana polarnom jednad zbom = g ('), ' 2 [; ], g neprekidno derivabilna, onda parametrizacija x = g(') cos ', y = g(') sin ', daje dx = (g 0(') cos ' g(') sin ')d'. Slijedi, R V = g(')2(g0 (') cos ' g (') sin ') sin2 'd': (230 ) Napokon, po analgiji s formulom (23), za obujam pripadnoga rotacijskog tijela to nastaje vrtnjom oko Y -osi dobivamo R (b) b R VY = (t)20 (t)dt = (1 )2 (y )dy: (24)
a ( a) a
R R 3 R V = 2 (R2 x2)dx = 2 [R2 x x 3 ]0 = 0
4R3 3 .
(d) Plotina rotacijske plohe (komplanacija). Pod pretpostavkama iz prethodnoga razmatranja (u (c)), promatrajmo sada samo plat (bez osnovica) pripadnoga rotacijskog tijela, tzv. rotacijsku plohu. Da bismo joj izra cunali plotinu P , izra cunajmo prvo njezin plotinski element dP . Opet cemo za aproksimiranje uzeti krnji sto zac, tj. njegov plat. Dakle, radi se o platu krnjega stocap baznih polumjera f (x) i f (x)+ f (x) i visine dx. Njegova izvodnica je s = (dx)2 + (f (x))2 pa je dP = (2f (x) + f (x))ds) 2f (x)ds; pri cemu smo pribrojnik f (x)ds ispustili jer zanemariv prema 2 f (x)ds. Sada u skladu s Napomenom 3.3.6 i koriste ci (20) dobivamo b p R P = 2 f (x) 1 + f 0 (x)2dx: (25)
a
174
U slu caju po dijelovima glatkog luka zadanog odgovaraju com parametrizacijom x = (t), y = (t), t 2 [a; b], dobivamo (f (x) 0) b p R P = 2 j (t)j 0 (t)2 + 0(t)2dt; (26) a ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama, tj. = g('), ' 2 [; ], onda je p R P = 2 j g(') sin 'j g(')2 + g0 (')2d': (27)
a
Primjer 3.3.15 Izra cunajmo loptinu (sferinu) plotinu. Kao p i u primjeru 3.3.14, dostatno je promatrati kru zni cin dio y = f (x) = R2 x2, x 2 [0; R]; i primijeniti formulu (25). Nu, budu ci da je taj ra cun mnogo jednostavniji u polarnim koordinatama, primijenit cemo formulu (27). (Polu)kruznica ima tada jednad zbu = R, ' 2 [0; ], pa je tra zena plotina R p R P = 2 R sin ' R 2 + 02d' = 2R2 sin 'd' = 4R2 .
0 0
Napomena 3.3.7 O plohi, op cenitije, i njezinoj plotini bit ce vie rije ci u Matemati ckoj analizi III.
(e) Te zite ravninskog lika. Promatrajmo pseudotrapez odre en neprekidnom i nenegativnom funkcijom f : [a; b] ! R . Ne pojanjavaju ci detaljnije zi cke razloge, recimo da se momenti (s obzirom na X -os i Y -os) toga lika deniraju izrazima b b R R 2 MX = 1 MY = xf (x)dx: 2 f (x) dx ; To povla ci da se koordinate njegova tez ita (masenoga sredita) T = (; ), MY MX = P i = P , mogu izra cunati po formulama b b R R xf (x)dx f (x)2 dx 1 = ab ; = ab : (28) R 2 R f (x)dx f (x)dx
a a a a
Primjer 3.3.16 Odredimo tez ite za polukrug. Jednostavnosti radi, neka je polukrug odreen (polu)kru znicom x 7! p y = f (x) = R2 x2, x 2 [R; R]. Zbog simetri cnosti je = 0. Da bismo izra cunali , izra cunajmo prvo moment MX . b R R R x3 R 2 3 2dx = 1 2 MX = 1 f ( x ) (R 2 x2)dx = 1 2 2 2 [R x 3 ]R = 3 R .
a R
Budu ci da je pripadna plotina P =

4 3
R 0; 4244 R.
R p R R2 x2 dx =
1 R2 , 2
to je =
175
Pridodajemo, bez dokaza, i odgovaraju ce formule za momente u polarnim koordinatama: R R 1 3 sin 'd'; 3 MX = 1 g ( ' ) M = Y 3 3 g(') cos 'd':

Pomo cu njih i (18) se lako izra cunavaju te zine koordinate ravninskih likova zadanih u polarnom sustavu. Napomena 3.3.8 Formule (28) su uporabljive i za odreivanje te zita tvarnih tijela koja su homogena (jednolike gusto ce) i relativno tanka, tj. kojima je jedna dimenzija (debljina) zanemariva prema drugim dvjema (du zini i irini). To su, primjerice, raznovrsne tanke plo ce, ravni limovi i sl. Naime, masa takvog tijela je (kao to znamo iz zike) razmjerna plotini pripadnog lika pa se isti faktor (gusto ca) pojavljuje u brojnicima i nazivnicima ne mijenjaju ci formule (28). Primijetimo, nadalje, da mno ze ci formule (28) faktorom 2P i primijenjuju ci formulu (22) dobivamo tzv. Guldinov teorem 2P = V; tj. obujam odgovarajuega rotacijskog (oko X -osi) tijela jednak je umnoku pripadne plotine i opsega kru znice to ju opisuje te zite.
3.3.5
Vjez be.
1. Izra cunati donju i gornju sumu za su zenje f kvadriranja x 7! x2 na segmentu [1; 2] s obzirom na rastav: (a) D = f1; 0 ; 2g ; (b) D = f1; 0; 1 ; 3 2 ; 2 g. Rjeenje za (a): Budu ci da je m1 = f (0), m2 = f (0), M1 = f (1), M2 = f (2), to je 2 P s(f ; D ) = mi (xi xi1) = 0(0 (1)) + 0(2 0) = 0, S (f ; D ) = 2. Izra cunati integral
i=1 2 P i=1
Mi(xi xi1 ) = 1(0 (1)) + 4(2 0) = 9 .

1 2 R
x2 dx te ga usporediti s ishodima u zadatku 1.

8 R 2 x ln x dx
3. Procijeniti integral J = [16; 2 < J < 23; 1.].
pomo cu Teorema 3.3.3(iii).

7p R 2 x2 sin xdx trapeznom formulom 1
4. Pribli zno izra cunati integral J =
kad je n = 6, odnosno, kad je n = 12. [J T 33; 72 za n = 6; JT 33; 74 za n = 12.] 5. Istra ziti konvergira li nepravi integral: p R 3 dx R (a) ; (b) cot xdx (V:P: =?). 4 1x
1 0
176 Rjeenje za (a):

p R3 dx 1x4

dx = = 4 a!1 a 1x p p 3) = = ln(2 3) + . +1 arctan x ] a 2 4 12 + 1 1 R P 1 konvergenciju i izra cunati ( )dx x 2+n4 0 n=1
= lim
1 1 x+1 lim ([ ln j x1 j a!1 4
p R3
6. Provjeriti
(usp. 4.2.5, Zadatak 7.). 7. Razviti u Maclaurinov red funkciju x R t) F : [0; i ! R , F (x) = ln(1+ dt, F (0) = 0, t pa znaju ci da je 8. Izra cunati
1 R 0 n=1 sin x x dx _ 1 P 0 1 n2
izra cunati F (1).
s to cno cu do na 105 (v. Primjer 3.2.16(b)).
9. Neka je = AB parabolin luk: y = x2, A = (1; y1), B = (1 ; y2). Pokazati da su r1;2 : [e1 ; e] , r1(t ) = (ln t; ln2 t) i r2 (t ) = ( ln t; ln 2 t), parametrizacije za i da je r1(e1) = A = r2(e) i r1(e) = B = r2(e1). Jesu li te parametrizacije glatke? 10. Izrac unati plotinu ravninskoga lika D omeenoga krivuljom y = (1 x2) ln(1 x) i pozitivnim dijelom X -osi. Rjeenje: Krivulja je denirana nad intervalom [0 ; 1 i i y < 0 za svaki x 6= 0, a y = 0 za x = 0 : Nadalje, lim (1 x2) ln(1 x) = = 0, pa je lik D posve odreen i njegova plotina je 1 R P (D) = (1 x2) ln(1 x)dx.
0 x!1
Meutim, budu ci da je podintegralna funkcija denirana [0; 1i, taj integral treba rijeavati kao nepravi integral. Dakle, 1R parc. integracija P (D) = lim ( (1 x2) ln(1 x)dx) =
!0 0
lim([(x
!0 !0
3
x3
1 +1 3 ) ln(1 x)]0 3
3
11. Izra cunati duljinu L lan canice y = a cosh od to cke A = (0; a) do to cke p h h 2 2 B = (a arch a ; h), (a i h su konstante, a 1). [L = h a .] 12. Izrac unati obujam rotacijskoga tijela nastaloga vrtnjom lika omeenoga: (a) astroidom x = a cos3 t, y = a sin3 t, oko Y -osi; (b) kru znicom (x p )2 + (y q)2 = R2, jqj R, oko X -osi (torus). 32 a2 ; (b) V = 2 2R2q (provjeriti ishod Guldinovim teoremom).] [(a) VY = 105 13. Izra cunati plotinu rotacijske plohe nastale vrtnjom kardioide = 2a(1+ 2 cos ') oko polarne osi. [P = 128 5 a .] 2 p R 14. Izra cunati integral 1 a2 sin2 xdx, a 2 h0; 1i konstanta (elipti cki
x a 0
lim(( 3 2 + 2 3 ) ln 9 +
0 2 7 2 18
1 R
x33x x 1 dx ) =
2 3 ln ) =
7 18
(kvadratnih jedinica).
177
integral druge vrste). Rjeenje: Taj integral nije elementarno rjeiv. Izra cunat cemo ga razvojem podintegralne funkcije u (binomni) red: 1 1 P 1 2 2 n 2 2 2 (1 a2 sin2 x) 2 = n (a sin x) , a sin x 1 , (v. Primjer 3.1.19).
n=0
Budu ci da je 1 1 2 (a2 sin2 x )n j j 2 a2nj j n P 1 2n n 2 i budu ci da red apsolutno konvergira, Weierstrassov kriterij (Teon a rem 2.2.17) povla ci jednoliku konvergenciju promatranoga funkcijskog reda. Sada Teorem 4.2.8. (u verziji za odreeni integral) doputa integriranje clan po clan, tj. p 2 1 1 2 R R P 2 2 n 2 2 1 a sin xdx = ( n (a ) sin2n xdx). Parcijalnom integracijom dobivamo 2 R (2n1)!! sin2n xdx = = 2 (2n)!! , n 1,
0 0 n=0 0
pri cemu je (2n 1)!! = 1 3 : : : (2n 1), a (2n)!! = 2 4 : : : (2n). Uvrtenjem i sreivanjem napokon proizlazi 1 2p R P a2n (2n1)!! 2 1 a2 sin2 xdx = (1 2 2n1 ( (2n)!! ) ).
0 n=1
Indeks
Aditivna konstanta, 134 Aksiom Arhimedov, 25 Cantorov, 26 Aproksimacija pravokutnicima, 157 Apsolutna vrijednost kompleksnog broja, 41 realnog broja, 27 Argument kompleksnog broja, 42 Arhimedova spirala, 169 Asimptota, 128 kosa, 128 uspravna, 128 vodoravna, 128 Baza potencije, 28 Broj algebarski, 38 decimalan, 29 e, 66 glavni, 12 Imaginaran, 40 kardinalan, 12 neparan, 23, 37 paran, 23, 37 racionalan, 21 transcendentan, 38, 66 Derivacija funkcije, 97 funkcijske kompozicije, 103 funkcijskog reda, 118 inverzne funkcije, 104 slijeva, 100 vieg reda, 109 zdesna, 100 178 Diferencijal drugi, 110 n-ti, 110 Diferencijal funkcije u to cki, 106 Disjunkcija ekskluzivna, 2 inkluzivna, 2 Disjunktna unija skupova, 5 Disjunktni skupovi, 5 Djelomi cni zbroj reda, 70 Domena, 9 Duljina luka, 170 Duljina ravninskog luka, 170 Eksponent potencijin, 28 Ekvipotentni skupovi, 12 Ekvivalencija, 3 Ekvivalentne formule, 3 Elipti cki integral druge vrste, 176 Eulerove zamjene, 144 Formula binomna, 32 Eulerova, 117 Lagrangeova, 112 Moivreova, 42 Newton-Leibnizova, 154, 155 predikatne algebre, 3 rekurzivna, 140 Simpsonova, 159 tangentna, 158 Taylorova, 114 trapezna, 158 Funkcija, 9 (strogo) konkavna, 123
INDEKS (strogo) konveksna, 123 algebarska, 58 arcus-sinus, 57 area-kosinus hiperbolni, 59 area-kotangens hiperbolni, 60 area-sinus hiperbolni, 59 area-tangens hiperbolni, 60 arkus-kosinus, 57 arkus-kotangens, 57 arkus-tangens, 57 bijektivna, 11 ciklometrijska, 56 deferencijabilna u to cki, 106 derivabilna, 97 derivabilna na skupu, 97 derivabilna u to cki, 97 diferencijabilna, 106 Dirichletova, 96 divergentna u to cki, 84 dvaput derivabilna, 109 dvaput diferencijabilna, 110 eksponencijalna, 54 elementarna, 58 faktorijel, 31 hiperbolna, 59 identi cka, 10 implicitno zadana, 49 induktivno denirana, 15 injektivna, 11 integrabilna, 149 inverzna, 11 iracionalna, 59 karakteristi cna, 14 konstantna, 11, 52 kosinus, 56 kosinus hiperbolni, 59 kotangens, 56 kotangens hiperbolni, 59 logaritamska, 54 monotona, 51 neomeena, 50 neparna, 51 neprekidna, 86 neprekidna na skupu, 86
179 neprekidna u to cki, 86 neprekidno derivabilna, 98 omeena, 50 omeena odozdol, 50 omeena odozgor, 50 op ca potencija, 52 padaju ca, 51 parametarski zadana, 50 parna, 51 periodi cna, 52 podintegralna, 135 prava racionalna, 58 prekidna u to cki, 86 R-integrabilna, 149 racionalna, 58 sinus, 56 sinus hiperbolni, 59 strogo monotona, 51 surjektivna, 11 tablic no zadana, 48 tangens, 56 tangens hiperbolni, 59 transcendentna, 59 trigonometrijska, 55 uzlazna, 51 zadana analiti cki, 47 zadana gra cki, 48 Funkcijski prirast, 88 Gomilite niza, 63 Graf funkcijin, 9 Gra cko integriranje, 160 Grani cna vrijednost funkcije u to cki, 82 niza, 62 Grani cna vrijednost slijeva, 84 zdesna, 84 Imaginarna jedinica, 40 Implikacija, 2 Inmum, 7 Ineksija, 126
180 Inkluzija, 10 Integracijska konstanta, 135 Integracijska varijabla, 135 Integral binomni, 145 donji (Riemannov), 150 elementarno rjeiv, 140 funkcijskog reda, 145 gornji (Riemannov), 150 neodreeni, 134 nepravi, 161 odreeni, 149 Riemannov, 149 tabli cni, 137 Integralna suma, 149 Intengrand, 135 Interval otvoreni, 8 poluzatvoreni, 8 Jednad zba, 44 Klasa, 12 Kodomena, 9 Koecijent binomni, 31 op ci binomni, 118 Kombinacija n-tog reda i r-tog razreda, 33 Kombinacija s ponavljanjem n-tog reda i r-tog razreda, 35 Kombinacije s ponavljanjem multiskupa, 36 Kombinacijsko na celo, 39 Kompleksni broj, 40 eksponencijalni zapis, 117 trigonometrijski zapis, 42 Komplement skupa, 5 Kompozicija, 10 Konjugirano kompleksni par, 41 Konjunkcija, 2 Konvergencija jednolika, 76 obi cna, 75
INDEKS po to ckama, 75, 76 uniformna, 76 Konvergencija reda apsolutna, 77 jednolika, 78 obi cna, 77 po to ckama, 77 uniformna, 78 Kriterij Cauchyjev, 73 DAlembertov, 73 Leibnizov, 74 poredbeni, 72 Raabeov, 73 Weierstrassov, 78 Krivulja glatka, 166 jednostavna, 166 jednostavno zatvorena, 166 po dijelovima glatka, 166 ravninska, 166 zatvorena, 166 Kvantikator egzistencijalni, 3 univerzalni, 3 LHospitalovo pravilo, 112 Leibnizov pristup, 98 Limes funkcije, 81 inferior, 66 niza, 62 superior, 66 Linearna ekstrapolacija, 48 interpolacija, 48 Logaritam Briggsov, 55 dekadski, 55 prirodni, 55 Logi cki sud, 1 Logi cki predikat, 3 Lokalni ekstrem, 121
INDEKS maksimum, 121 minimum, 121 Majoranta reda, 71 Maksimum, 7 funkcije, 92 Mea donja, 7 najve ca donja, 7 Mea gornja, 7 najmanja gornja, 7 Metoda neodreenih koecijenata, 141 Minimum, 7 funkcije, 92 Minoranta reda, 71 Mno zenje prirodnih brojeva, 16 Modul kompleksnog broja, 42 Multiskup, 34 Nac elo denicije indukcijom, 15 Na celo potpune indukcije, 14 Nadskup, 4 Najmanji element, 7 Najve ci element, 7 Negacija, 3 Nejednad zba, 44 Nejednakost Bernoullijeva, 39 trokutna, 27 Neodreeni oblici, 112 Nepravi integral glavna vrijednost, 165 V.P., 165 Newtonov pristup, 98 Niz (strogo) monoton, 62 (strogo) silazan, 62 (strogo) uzlazan, 62 Cauchyjev, 68 divergentan, 63 funkcijski, 75 geometrijski, 68 konvergentan, 63 realnih brojeva, 61 stacionaran, 62 u skupu X, 61 Normala krivulje, 99 Nulto cka funkcije, 130 Obratna slika, 11 Obujam rotacijskog tijela, 172 Operacija binarna, 10 Lukasiewiczeva, 4 Sheerova, 4 Osnovni teorem integralnog ra cuna, 154 Osnovni teorem algebre, 140 Ostatak Cauchijev oblik, 115 Lagrangeov oblik, 115 reda, 70 Schlomilchov oblik, 115 Otvorena re cenica, 3 Parametrizacija krivulje neprekidna, 166 Parcijalna integracija, 139 Pascalov trokut, 31 Peanovi aksiomi, 14 Period funkcije, 52 osnovni, 52 Permutacija multiskupa, 35 n-tog reda, 32 neparna, 33 parna, 33 s ponavljanjem, 35 skupa, 33 Plotina rotacijske plohe, 173 Plotina ravninskog lika, 167 Po cetni komad, 18 Podniz
181
182 realnog niza, 64 Podruc je integracijsko, 149 Podru cje denicijsko, 9 vrijednosno, 9 Podskup, 4 Pogrjeka apsolutna, 108 postotna, 108 relativna, 108 Polinom, 29 Polje kompleksnih brojeva, 40 realnih brojeva, 24 Polumjer konvergencijski, 79 Potencija, 28 Potpuno ureeno polje racionalnih brojeva, 21 realnih brojeva, 24 Potpunost euklidskog prostora, 68 Prametrizacija krivulje glatka, 166 Prazan skup, 4 Prekid druge vrste, 90 prve vrste, 90 uklonjiv, 90 Prerez, 8 Presjek skupova, 5 Preslikavanje, 86 Primitivna funkcija, 133 Proirenje funkcije, 11 Produkt direktni, 6 Kartezijev, 6 Produktno pravilo, 39 Pronjenje rastava, 149 Projekcija, 10 Rastav ekvidistantni, 158 segmenta, 149
INDEKS Rastav na parcijalne razlomke, 141 Ravninski luk, 166 Razlika skupova, 5 Razredi, 6 Razvoj Maclaurinov, 115 Taylorov, 115 Red alterniraju ci, 74 alterniraju ci harnonijski, 75 apsolutno konvergentan, 73 binomni, 118 divergentan, 70 funkcijski, 77 geometrijski, 70 harmonijski, 71 konvergentan, 70 Maclaurinov, 115 potencijski, 78, 118 realnih brojeva, 69 realnih funkcija, 77 relativno konvergentan, 74 s pozitivnim c lanovima, 71 Taylorov, 115 uvjetno konvergentan, 74 zbrojiv, 70 Rektikabilan luk, 170 Relacija antisimetri cna, 7 binarna, 6 potpunog ureaja, 7 razredbena, 6 reeksivna, 6 simetri cna, 6 tranzitivna, 6 ureajna, 7 Relativno prosti brojevi, 38 Rjeenje jednad zbe, 44 Rotacijsko tijelo, 172 Segment, 8 Skup, 4 (potpuno) ureen, 7 beskona can, 12
INDEKS cijelih brojeva, 21 diskretno ureen, 18 iracionalnih brojeva, 24 kona can, 12 kvocijentni, 6 neprebrojiv, 19 omeen odozdol, 7 omeen, 8 omeen odozgor, 7 parcijalno ureen, 7 partitivni, 5 prebrojiv, 19 svuda gust, 22 Slika skupa, 11 Sljedbenik, 18 Su zenje funkcije, 11 Suma donja, 150 gornja, 150 Suma reda, 70 Supremum, 7 Supstitucija, 137 Sustav binarni, 29 Tablica osnovnih integrala, 136 Tangenta krivulje, 99 Tautologija, 4 Te zite ravninskog lika, 174 Teorem Abelov, 95 Bolzano-Weierstrassov, 65 Cantor-Bernsteinov, 13 Darbouxov, 132 Fermatov, 111 Guldinov, 175 L Hospitalov, 112 Lagrangeov, 111 o srednjoj vrijednosti, 111, 156 Rolleov, 111 To cka ineksijska, 126 izolirana, 98 kritic na, 121 stacionarna, 121 Unija skupova, 5
183
Varijabla nezavisna, 9 zavisna, 9 Varijablin prirast, 88 Varijacija n-tog reda i r-tog razreda, 34 Varijacija s ponavljanjem n-tog reda i r-tog razreda, 36 Varijacije s ponavljanjem multiskupa, 36 Viekratnik, 38 najmanji zajedni cki, 38 Zajedni cka mjera, 38 najve ca, 38 Zbrajanje prirodnih brojeva, 15 Znamenke binarne, 29 decimalne, 16, 29

Matematicka Analiza 1 (Nikica Uglesic)

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematicka Analiza 1 (Nikica Uglesic)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MATEMATICKA ANALIZA, I

SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

OSNOVE MATEMATICKE LOGIKE

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.1. OSNOVE MATEMATICKE LOGIKE

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.2. SKUPOVI I RELACIJE

Unija, presjek i razlika.

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.2. SKUPOVI I RELACIJE

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.3. FUNKCIJE (i)

Funkcijin graf je skup Gf = f (x; f (x)) j x 2 X g X Y . Primjerice (slikovito):

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

Prirodni i cijeli brojevi

1.4. REALNI BROJEVI onda je M = N .

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.4. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.4. REALNI BROJEVI

(1,2) (2,2) (3,2)

(2,3) ... (3,3) ...

... (2,n) ... ... (3,n) ...

... (m,n) ...

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.4. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.4. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.4. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.4. REALNI BROJEVI

Apsolutna vrijednost realnog broja

ri r1 + + rn, v. pododjeljak 1.4.4);

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI (8x; y 2 R ) jx y j j xj jyj; (8x; y 2 R ) jx y j = jxj jy j (

i, op cenito, (8n 2 N )(8x1 ; ; xn 2 R )

(xi y). Posebice, za x1 = : : : = xn x, dobivamo

Ako je pritom x1 = : : : = xn x, onda se umno zak

1.4. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.4. REALNI BROJEVI

Kombinatori cke osnove

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

sljede ce sheme, tzv. Pascalova trokuta:

( p o m i cem o ind eks k u k+ 1 u d ru g o j s u m i, pa u pr ibr o j nicim a m o r a k p o s t a ti k -1 )

cime je tvrdnja dokazana. Jednakost

k=1 n P n+1 n+1k k y k x k=1

xnk y k+1 + yn+1 = + y n+1 =

1.4. REALNI BROJEVI (iii)

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.4. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

1.4. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

n(n+1)(2n+1) ; 6 k=1 n n P P 2 +1)2 k3 = ( k)2 (= n (n4 ); k=1 k=1 S 3

1.4. REALNI BROJEVI

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

Pojam i osnovne operacije

1.5. KOMPLEKSNI BROJEVI

Geometrijski prikaz kompleksnog broja

POGLAVLJE 1. SKUPOVI. FUNKCIJE. REALNI BROJEVI

Trigonometrijski zapis kompleksnog broja