Slavia Meridionalis 12 SOW, Warszawa 2012

Sanjin Kodri
Filozofski fakultet u Sarajevu

Traumatini susret s Evropom: Austrougarska tema i poeci novije bonjake knjievnosti1

1. Uslijed historijski vanih odluka Berlinskog kongresa (1878), koje su Austro -Ugarskoj monarhiji dale pravo da okupira Bosnu, tad pokrajinu Osmanskog carstva, bosanskohercegovaki prostor nakon stolje ukljuenosti u orijentalno-islamsku civilizaciju i kulturu iznenada se naao u novom, u cijelosti drugaijem i stranom zapadno-evropskom civilizacijskom i kulturalnom okviru, to je korjenita, radikalna promjena koja e u bosanskohercegovakom kontekstu na nain sloene lanane reakcije izazvati i itav niz drugih temeljitih mijena u najrazliitijim sferama ivota i na svim njegovim razinama2, ukljuujui i knjievno-kulturalnu praksu. U tom smislu, smjena dviju carevina u Bosni, Osmanskog carstva i Austro -Ugarske monarhije, znait e i kraj viestoljetne knjievne djelatnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima,
1 Rad je ostvaren u okviru naunoistraivakog projekta Modeli prouavanja i poduavanja knjievnosti naroda BiH pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke (voditelj projekta: doc. dr. Sanjin Kodri). 2 Usp. M.Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo 1997, s.359459.

58

Sanjin Kodri

kao i kraj njihove alhamijado literature te drugih, a posebno sofisticiranih, elitnih oblika knjievno-kulturalnog rada u orijentalno-islamskom duhu i stilu3, i predstavljat e historijski dalekoseni tranzicijski trenutak u kojem zapoi nje evropeizacija bonjake knjievnosti, odnosno novija bonjaka knjievna praksa uope, koja, naime, svoju poetnu taku ima upravo u ovom burnom i turbulentnom vremenu kraja 19. st. i tzv. preporodnom dobu, kao svoj inicijalni faktor podrazumijevajui upravo austrougarsku okupaciju Bosne i njezin nikad ranije slueni ulazak u okvire zapadno -evropske civilizacije i kulture4. S osmansko-austrougarskom smjenom u Bosni, a zapravo u situaciji izrazito teko rjeivog hijatusa izmeu starog vakta, onog osmanskog, odnosno orijentalno-islamskog, i novog vremena, onog austrougarskog, a zapravo zapadno-evropskog, novija bonjaka knjievna praksa u stanju svojeg inicijalnog konstituiranja nala se i u stvarnoj i u simbolikoj kulturalnoj topografiji liminalno pozicionirana izmeu Istoka i Zapada, pri emu se, uslijed brojnih dramatinih povijesnih mijena i lomova te identitetskih drama to odavde proizlaze, oblikovala i kao, vrlo znaajnim dijelom, knjievnost traume, ali i knjievnost potrage za identitetom, i to kako u smislu razrjeenja starog, tako i u smislu traenja novog vlastitog knjievnog te ireg kulturalnog identiteta, ba kao i u smislu aktivnog uea u sloenim procesima definiranja i redefiniranja kolektivnih, personalnih i individualnih identiteta zajednice kojoj pripada i pojedinaca unutar nje, to je, naime, drutvena uloga koju je novija bonjaka knjievnost u svojim poecima prihvatila slino sluaju drugih (juno)slavenskih knjievnosti krajem 19. st., ali jo izrazitije, s obzirom na kompleksnost ireg drutvenog konteksta iji je dio. Pritom, kao knjievna praksa na razmeu starog vakta i novog vremena, odnosno kao knjievnost traume te knjievnost potrage za identitetom, novija bonjaka knjievnost s kraja 19. st. oblikovala se i kao obiljeena vrlo jakom svijeu o, u pravilu, posebno burnoj i traumatinoj povijesti zajednice na koju se po prirodi stvari odnosi, pa se kao takva dobrim dijelom konstituirala i kao knjievnost historije, knjievnost prie o prolosti, obino onoj nacionalnoj, ali isto tako i kao jedan od sredinjih diskurza matine joj kulture, to, pak, i samu kulturu konstituira ne samo kao preteno literarnocentrinu ve i kao umnogome kulturu sjeanja. Sve ovo zajedno noviju bonjaku knjievnost iz njezina poetnog, devet3 Usp. M.Rizvi, Pregled knjievnosti naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1985, s.3360. 4 Usp. isti, Bosanskomuslimanska knjievnost u doba preporoda (18871918), Sarajevo 1990; V.Spahi, Make up i tranzicijske bore: neki metodoloko-historijski aspekti prouavanja bonjake knjievnosti austrougarskog perioda, [u:] isti, Prokrustova veernja kola, Tuzla 2008, s.85101.

Traumatini susret s Evropom: Austrougarska tema i poeci novije bonjake

59

naestostoljetnog trenutka ini i knjievnim okvirom koji obiljeavaju i vrlo kompleksne politike nacionalne (auto)imaginacije vienja sebe i drugog, ukljuujui i sloenu predodbu o Evropi te uope mjestu Bosne i Bonjaka u zapadno-evropskoj kulturi i civilizaciji, to e ui i u memorijski sistem novije bonjake knjiev nosti u cijelosti te njezin repertoar ustaljenih reprezentacijskih opcija tzv. memorijskih figura (figura sjeanja). Meu njima, pak, jedna od najizrazitijih jeste figura novih vremena i povijesnih raskra, a unutar nje naroito tzv. austrougarska tema, koja inae i hronoloki i sutinski inicijalno konstituira ovu figuru kao cjelinu, opsesivno se javljajui prije svega u bonjakoj knjievnosti preporodnog doba s kraja 19. st., ali i kasnije, tokom cjeline 20. st., bez obzira na to da li je rije o knjievnoj praksi kanonskog, politradicijskog ili postkanonskog kulturalno-poetikog makromodela5. Izazvana historijski prekretnim okonanjem osmanske vlasti u Bosni, dogaajem koji se zbio prije neto vie od 130 godina, austrougarska tema u irokom vremenskom rasponu od kraja 19. st. pa nadalje, sve do savremenog knjievnog doba, ispostavljala se pritom kao ope knjievno mjesto predmetno-problemski vezano za onaj traumatini liminalni historijski trenutak kad bosanskohercegovaka evropska Turska, slijedom onog to je austrougarski Drang nach Osten, biva iskljuena iz viestoljetnih okvira Osmanskog
5 Vie je moguih sistema tipologizacije, klasifikacije i periodizacije novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, a onaj koji je ovdje iskoriten temelji se u metodolokom smislu na kulturalno orijentiranim savremenim knjievnim teorijama te, posebno, na teorijama kulturalnog pamenja. Tad, u novijoj povijesti bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti (povijesti to, dakle, zapoinje 1878. godine osmansko-austrougarskom smjenom u Bosni) u tipologizacijsko-klasifikacijskom i periodizacijskom smislu razlikuju se tri temeljna kulturalno-poetika makromodela kanonski, politradicijski i postkanonski, inae definirani u skladu s kulturalnomemorijskom koncepcijom Jana Assmanna (usp. J.Assmann, Kulturno pamenje: Pismo, sjeanje i politiki identitet u ranim visokim kulturama, prev. V.Preljevi, Zenica 2005). Pritom, kanonski kulturalno-poetiki makromodel ine, najprije, folklorni romantizam i prosvjetiteljski realizam preporodnog doba s kraja 19. i poetka 20. st., a potom, u meuratnom dobu, u toku te neposredno nakon Drugog svjetskog rata, i socijalna literatura te knjievnost NOB-a i socrealizam; politradicijski kulturalno-poetiki makromodel sainjavaju, na samom njegovu poetku, u prvim desetljeima 20. st., preporodni modernizam i postpreporodni tradicionalizam, a potom, poev od vremena izmeu dvaju svjetskih ratova pa sve do sredine ezdesetih godina 20. st., i avangardizam, neoizmi i poetike alijanse meuratnog doba te poratni predmodernizam; postkanonski kulturalno-poetiki makromodel najskorija je pojava, iz vremena od sredine ezdesetih godina 20. st. pa nadalje, a ukljuuje poratni modernizam, a nakon toga, posebno od posljednjih desetljea prolog milenija, i postmodernizam te, konano, nakon posljednjeg rata, i ratno pismo te poetiku svjedoenja (usp. S.Kodri, Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo 2011, s.59200).

60

Sanjin Kodri

carstva i njegove tradicionalne preteno orijentalno-islamske kulture te, kao tamnovilajetski posjed Austro-Ugarske monarhije, biva iznenada upisana u kulturalnu mapu moderne Evrope, utemeljene u jednom drugom, stranom, tad dominantno kranskom duhu. U takvoj situaciji, tokom ukupne novije povijesti bonjake knjievnosti ova tema realizirala se najee, uz tek manje ili vee oscilacije, kao vrlo karakteristini i prepoznatljivi prikaz austrougarske okupacije, u nizu slika o raslojavanju ivota muslimanske narodne i drutvene sredine6, kojoj je kraj Turske carevine [] i kraj svega to su oni bili7, odnosno uope kao literarno oblikovanje povijesnog stanja civilizacijskog i egzistencijalnog vakuuma izmeu dviju velikih carevina u nekadanjoj Bosni starog, Osmanskog carstva i nove, Austro-Ugarske monarhije, i to u trenutku kad u ivotnoj stvarnosti niti je jedna dovoljno umrla niti je druga dovoljno iva8, pa je ovaj, austrougarski tematski kompleks u biti tema korjenite i sveobuhvatne kulturalne tranzicije ili tema sloenog i dramatinog kulturalnog prekodiranja, i to ne samo u smislu predmeta knjievnog oblikovanja. Ona se u novijoj bonjakoj, kao i openito bosanskohercegovakoj knjievnosti javlja u istom onom traumatinom vremenu povijesne razdjelnice ili raskra koje i u sadrinskom smislu ini njezin temeljni okvir i sutinu, pa historijska traumatiziranost i stanje kulturalne tranzicije i kulturalnog prekodiranja, pogotovo u sluaju bonjake zajednice, jesu i stvarne okolnosti knjievne produkcije te prilike ukupne knjievno-kulturalne komunikacije unutar koje se ova tema konstituira. Otud je austrougarska tema u ovom vremenu i izvan svake konkurencije dominantni predmet knjievnog oblikovanja, ali i nesumnjivo najpodesniji izraz cijelog novog egzistencijalnog, kulturalnog, drutvenog i historijskog stanja, pri emu njezina opsesivna prisutnost i naroita cirkulacija nije ograniena samo na ovo relativno usko knjievnopovijesno razdoblje, ve se ona u novijoj bonjakoj te bosanskohercegovakoj knjievnosti izmeu ostalog zahvaljujui i vrlo sloenoj i dinaminoj prolosti ovog kulturalno-drutvenog konteksta, ali i naroitim mehanizmima knjievne povijesti tradira i u desetljeima koja slijede, uz brojne konstante bivajui modificirana i razliitim mijenama. A kao takva, austrougarska tema umnogome jeste i osnova na kojoj se moe iitavati i dobar dio znaajnih aspekata povijesti uope novije
6 M.Rizvi, Poetika bonjake knjievnosti, [u:] isti, Panorama bonjake knjievnosti, Sarajevo 1994, s.29. 7 M.Selimovi, Zar je udo ako Bosna nudi obilje knjievnih inspiracija, Polja 1970, t. XVI/136, s.7. 8 F.Rizvanbegovi, Svjetlosti divanhane: Pripovjedna proza Skendera Kulenovia, Sarajevo 1990, s.103.

Traumatini susret s Evropom: Austrougarska tema i poeci novije bonjake

61

bosanskohercegovake, a naroito, pak, bonjake knjiev nosti 20. st., i to ne samo u smislu praenja puke vremenski uzastopne izmjene opih evropskih poetikih paradigmi i njihovih prilagoavanja u ovim malim slavenskim literaturama ve i u smislu prvenstveno kulturalnoteorijski osvijetenog razumijevanja njihovih specifinih razvojnih pojava i procesa, dubljih i od karakteristinog lokalnog artikuliranja irih knjievnih moda i tendencija, ime se ve nuno ulazi i u karakteristini kompleks tradiranja tzv. kulturalnog smisla, a zapravo kompleks specifinog kulturalnog pamenja i naroitih konektivnih struktura koje bilo bosanskohercegovakoj, bilo bonjakoj knjievnosti kao, konano, i svakoj drugoj literaturi sutinski osiguravaju prepoznatljive kulturalne identitete kako na sinhronijskoj, tako i na dijahronijskoj razini, uslonjavajui na ovaj nain ono to je kulturalna mapa Evrope. Zato i ne udi da se, uz brojne druge knjievne radove, u okviru austrougarske teme pojavljuje ne samo uope prvi bosanskohercegovaki roman roman Bez nade (1895) Osmana Aziza (bonjako-hrvatskog autorskog dvojca koji su inili Osman Nuri Hadi i Ivan Milievi), ve i prvi bonjaki roman roman Zeleno busenje (1898) Edhema Mulabdia (18621954), nakon kojeg e se tokom vremena ovoj temi, posebno u bonjakoj knjievnosti, vraati itav niz drugih autora u razliitim knjiev nim anrovima (Ahmed Muradbegovi, Zija Dizdarevi, Hasan Kiki, Alija Nametak, Skender Kulenovi, Dervi Sui, Nedad Ibriimovi, odnosno Petar Koi, Ivo Andri, Isak Samokovlija), ime se ne ispisuje samo njezina sloena povijest, ve se istovremeno konstituira i ono to je jedan od po sebno znaajnih aspekata naroite unutranje povijesti bilo bonjake, bilo bosanskohercegovake knjievnosti kao kompozitne i policentrine cjeline9. 2. Austrougarska tema u novijoj bonjakoj, kao i openito bosanskohercegovakoj knjievnosti javlja se, dakle, u vrlo osobenom knjievnohistorijskom kontekstu i uope u naroitim tranzicijski traumatinim kulturalnim, drutvenim i historijskim okolnostima tzv. preporodnog doba u bonjakoj knjievno-kulturalnoj povijesti10, i to kao jedan od vanih izraza pokuaja cjelovitog ukljuenja bonjake zajednice u ono to je u bosanskohercegovakom kontekstu ovog vremena sveukupni novi, evropski drutveno-kulturalni poredak, pa tako i knjievni sistem, s tim da paradoksalno na prvi pogled njezino prvobitno predmetno-problemsko jezgro ne nalazi se prvenstveno u okvirima dotadanje bonjake knjievnosti i kulture, ve, naprotiv, prije
9 Usp. S.Kodri, Knjievnost sjeanja..., s.203383. 10 Usp. M.Rizvi, Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda

62

Sanjin Kodri

svega u kolonijalnom diskurzu novog, evropskog kulturalnog okvira i nove knjievno-kulturalne matrice koju ovakvo to sobom donosi u Bosnu, sasvim, dakle, u skladu s onim to je sloena situacija vanjske i unutranje (auto) kolonizacije bonjake knjievno-kulturalne prakse krajem 19. st.11, a kad je, izmeu ostalog, umjesto dosadanjeg orijentalnog inspirativnog vrela trebala doi zapadnjaka knjievnost kao jedan novi umjetniki putokaz12. U ovoj situaciji krajnje, na najradikalniji mogui nain destabilizirane semiosfere bonjake knjievnosti, kad je ona u cijelosti rastvorena spram stranog jezika i tue semiotike13, jedan od kljunih nukleusa austrougarskog tematskog kompleksa u bonjakoj knjievnoj tradiciji nalazi se, tako, ve u prvim urnalistiko-publicistikim, pseudoliterarnim, a potom, tokom vremena, i literarnim radovima onovremenih novinara, amaterskih ili profesionalnih knjievnih autora ili ak tek lanova nove, austrougarske administracije i njezinih vojnih struktura kojima se austrougarska uprava u Bosni, i pored otrog stava generala Filipovia, od poetka septembra 1878, odmah nakon sloma otpora u Sarajevu14 poela pribliavati bonjako-muslimanskoj zajednici, i to najprije informativnim lancima o Bosni, pounim i zabavnim sadrajima, ali i reportano-literariziranim sjeanjima na nedavna okupacijska zbivanja, kakvi su, primjera radi, tekstovi objavljivani u, na samom poetku, slubenim Bosansko-hercegovakim novinama, a nakon toga i u Sarajevskom listu, a kasnije i drugdje, s jedne strane. S druge, pak, strane, i jednako na prvi pogled neoekivano, polazite za naroito oblikovanje austrougarske teme u novijoj bonjakoj knjievnosti nalazi se i u tzv. turskoj prii te bosan ici ili pseudobosanskoj prii15, tim, naime, naroitim anrovskim tvorbama prije svega hrvatske i srpske knjievnosti izvan Bosne, ali i u njoj, pri emu je u najveem broju sluajeva reprezentacijsko vienje i uope doivljaj ove zemlje u ovoj vrsti tekstova izrazito sloen: imagoloki govorei, on je, s jedne strane,
11 Usp. S.Vervaet, Odnos centar/periferija i uticaj meukulturnih (knjievnih) kontakata na razvoj knjievnosti Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. godine, Razlika/Diffrance 2005, br.1011, Razlikovanja bosanskohercegovake knjievnosti, prir. M.H.Jaaragi, N.Ibrahimovi, s.205216. 12 M.Braun, Zaeci evropeizacije u knjievnosti slavenskih muslimana u Bosni i Hercegovini, prev. I.Dizdar, S.Hedi, Sarajevo 2009, s.51. 13 Usp. J.M.Lotman, Kultura i eksplozija, prev. S.Veri, Zagreb 1998; isti, Semiosfera: U svetu miljenja. ovek tekst semiosfera istorija, prev. V.Santini, B.Terzi, Novi Sad 2004. 14 M.Rizvi, Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda, s.17. 15 Usp. N.umonja, Muhamedanstvo i naa knjievnost, Strailovo 1887, br.3, 21 (22.05), s.334345; Z.Lei, Pripovjedaka Bosna II: Pripovjedai do 1918, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1991, s.401440.

Traumatini susret s Evropom: Austrougarska tema i poeci novije bonjake

63

vrlo esto agonalan, ratni, gledan oima stranca koji je iznenaen balkansko-orijentalnom sredinom i mentalitetom, a u prilozima koji se bave ivotom Muslimana, ili ga se samo dotiu, osjea se, uz nerazumijevanje, i naivnost predstave o jednom nekranskom svijetu, dok se, s druge strane, uza sve to zapaa vidno interesovanje za taj ivot i tenja da se u njega podre linijom slovenskog zajednitva i razumijevanja za sunarodnike, koje je, prema shvatanju ove publicistiko -literarne prakse, turska vladavina otuila16. Takvo to, meutim, u naroitim okolnostima i alovanja za turskim vaktom, ali i emancipacije, modernizacije i evropeizacije unutar devetnaestosto ljetnog preporodnog doba u bonjakoj knjievnosti i kulturi izazvat e vrlo sloenu reakciju, a to e rezultirati isprva skromnom, a kasnije sve znaajnijom, ali uvijek u odnosu na njezinu u osnovi stranu prethodnicu bitno drugaijom tradicijom oblikovanja austrougarskog tematskog kompleksa prvenstveno u bonjakim knjievno-kulturalnim okvirima, uz inae istovremeno opadanje interesa za priu to je podrazumijeva austrougarska tema izvan podruja ove knjievnosti i njezine kulture. Pritom, ovakvom emu u prilog e, svakako, ii i injenica da, barem zvanino, neprijateljski, tuinski, daleki i egzotini odnos prema Muslimanima zamijenjen je ubrzo u okupatorskoj tampi i publicistici stavom dobronamjernog upuivanja, usmjeravanja prema tekovinama zapadne kulture i civilizacije i tenjom blagog emancipovanja od orijentalne vjerske pismenosti kao iskljuivog obrazovanja duha, te njenog kombinovanja sa svjetovnim prosvjeivanjem17. U takvoj situaciji, trenutak zainjanja austrougarske teme u novijoj bonjakoj knjievnosti vrijeme je kad u bosanskohercegovakom knjievnom okviru uope zainje se i onaj za ove knjievnosti karakteristian smisao za historiju, a kad su se svi bosansko-hercegovaki pripovjedai [] suoavali s istim oblicima i oblastima povijesnog ivota, tj. s manje-vie jedinstvenom ivotnom stvarnou, koju su snano potresali sukobi i sudari starog orijentalno-patrijarhalnog svijeta sa modernim oblicima drutvenog, privrednog, kulturnog i politikog ivota, sa novim odnosima drutvenih klasa i sa novim moralnim normama18, to su, dakle, najneposrednije prilike u kojima nastaju i svi znaajni tekstovi bonjake knjievnosti preporodnog doba posveeni austrougarskoj temi, ali je takvo to i, ma koliko daleka, ipak neposredna pretpovijest i drugih tekstova novije bonjake knjievnosti koji se bave ovim tematskim kompleksom, ak gotovo i u doslovnom smislu, prije svega s obzirom
16 M.Rizvi, Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda, s.18. 17 Isto, s.19. 18 Z.Lei, Pripovjedaka Bosna II..., s.457.

64

Sanjin Kodri

na injenicu da su knjievna i ukupna kulturalna zbivanja tokom 20. st. u cjelini bosanskohercegovakih okvira vrlo snano obiljeena i onim to se deava potkraj prethodnog, 19. st., znatno vie i upeatljivije negoli u ovim dvjema knjievnostima po mnogo emu inae vrlo bliskim drugim literaturama junoslavenske interliterarne zajednice, a pogotovo u odnosu na situaciju u velikim evropskim knjievnostima i kulturama, ija je novija povijest vidno razuenija. Uveliko, dakle, konstituirajui smisao za historiju novije bonjake knjievnosti ovog vremena, austrougarska tema, pritom, nastaje u onom trenutku kad, nakon stolje vladavine jednog dugovjekog carstva, povijest kao proces stalnih promjena koje nerijetko imaju i karakter sila ruenja postaje u cijelosti vidljiva i kad kao takva, kao tragini bezizlaz, ulazi u svaku, ak i najmanju poru stvarnog ivota jedne zajednice i pojedinaca unutar nje, izazivajui u njemu iste one mijene i ista ona razaranja koja se deavaju na irem planu19. Vrijeme je to bez imalo sumnje najradikalnijeg loma u ukupnoj novijoj bosanskohercegovakoj povijesti, trenutak sudbinske povijesne migracije cjeline bosanskohercegovakog prostora iz okvira orijentalno-islamske u modernu evropsku civilizaciju i kulturu, a zapravo vrijeme unutar kojeg zapoinju i oni procesi iji e uinci na razliite naine oblikovati ukupni bosanskohercegovaki kulturalno-drutveni prostor i u desetljeima koja slijede, sve do aktuelne savremenosti, to, uz ostalo, osigurava i tradicijsku kurentnost austrougarske teme tokom ovog dugog razdoblja, a ne samo unutar relativno
19 Usp. Mislim da nijedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego to su bosanski Muslimani. Nije mnogo pomoglo ni to to je Bosna do XVIII vijeka bila relativno razvijena, praktino bez nepismenih, sa mnotvom kola, s ureenim urbanim ivotom sa dosta vjerske tolerancije neprirodnost njihova poloaja bila je oita. Nisu prili tuinu, a odvojili se od svojih. Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put? Nikud! To je tragini bezizlaz. U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni najzatvorenija je bila muslimanska. Od kue i porodice stvoren je kult i sav neistroeni vitalitet tu se ispoljavao. Ako se na taj nain stvorila intenzivna intimna atmosfera, s neobino jakom osjeajnou (nae najljepe balade i romanse su muslimanske); stvorila se isto tako nepodobnost za javnu djelatnost, jer nikakve perspektive zaista nije bilo. Ili su s okupatorom, ali su ga mrzili, jer im put nije bio isti. S ostalima nisu mogli, jer su eljeli kraj Turske carevine i doprinosili njenom ruenju. A kraj Turske carevine je i kraj svega to su oni bili. Razum tu nije mogao pronai rjeenje. Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini, pri emu je priklanjanje ili otpor Porti samo nesistematino, afektivno reagovanje. Ako se tome dodaju mrnja, osjeanje nesigurnosti, strah, bijes, ispadi Muslimana zbog nemanja pravca, i ispadi drugih prema njima zbog mrnje prema Turcima, eto vam ukratko skice jednog pandemonijuma koji se zove Bosna i njeni ljudi. Ne zaboravimo li ni nau ljubav prema tom svijetu koji je rtva istorijske kobi, a ipak je sauvao veoma mnogo najljepih ljudskih osobina, kao i na ivi bol to se ta nevjerovatna prolost neprestano vue za nama, i nikako da je stvarno uinimo prolou, zar je udo ako Bosna nudi obilje knjievnih koncepcija? (M.Selimovi, Zar je udo..., s.7).

Traumatini susret s Evropom: Austrougarska tema i poeci novije bonjake

65

kratkih knjievnopovijesnih dionica devetnaestostoljetnog preporodnog doba i njegova folklornog romantizma ili prosvjetiteljskog realizma. Njezina povijest, koja kao uostalom i veina drugih pria o prolosti u novijoj bonjakoj i bosanskohercegovakoj knjievnosti u svojim najboljim ostvarenjima pokazuje i ono to je konfliktna intimna istorija Bosne 20, zapoinje, otud, i unutar naroitog povijesnog stanja koje se manifestiralo kao iznenadan i nasilan kraj jedne i nesiguran poetak druge, nove drutvene, kulturalne i knjievne interakcije, a koje obiljeava sasvim vidni, do kraja ogoljeni dramatini kraj jednog, starog, i neizvjesni poetak drugog, novog, svijeta, jednako kao i unutar naroite povijesne situacije u kojoj se ono to je doslovno do juer bilo tue, krajnje strano i neprijateljsko, najednom ispostavlja kao ono to se, u nunosti povijesnih promjena, mora prihvatiti kao svoje, lino i vlastito, bez mogunosti stvarnog izbora, to samu austrougarsku temu najue vezuje za paradoksalnu situaciju istovremenog i paralelnog odvijanja potpuno oprenih kulturalnih procesa i procesa kulturalnog zaboravljanja te vanjskim okolnostima nametnutog i isforsiranog, artificijelnog prijekida prethodne viestoljetne kulturalne komunikacije, na jednoj strani, i procesa kulturalnog zapamivanja te nunog, munog pokuaja ukljuenja u dotad sasvim nepoznati kulturalni poredak, na drugoj strani, sve zavisno od konkretnog karaktera pojedinane situacije u kojoj se ova tema realizira. Zato ona ve na samom poetku postaje i okvir u kojem se na razliite naine odgovara na kulturalno juer, danas i sutra, a zapravo okvir u kojem se izgubljena kulturalna prolost ili nastoji nostalgino-evokativno zadrati kao kulturalno vjeno sada, na nain dominantno kontraprezentskog kulturalnog sjeanja (najee u tekstovima folklornoromantiarskog zasnova), ili, pak, razumjeti kao ono mjesto odakle ma koliko to bilo teko valja krenuti putem sretnijeg, u znaku povijesti spasa artikuliranog prieljkivanog ili sluenog kulturalnog budueg, ovaj put na nain preteno fundirajueg kulturalnog sjeanja (u pravilu u tekstovima prosvjetiteljskorealistikog usmjerenja), to su inae i temeljni modeli oblikovanja austrougarske teme kao takve u preporodnom dobu, ali i ona osnova na kojoj e se ova tema na razliite naine i kontinuirati i modificirati tokom ukupne povijesti njezina kasnijeg knjievno-kulturalnog trajanja. Pritom, u svojem inicijalnom trenutku austrougarska tema kao krajnje dominantni predmet knjievnog oblikovanja i neupitni izraz jednog naroitog povijesnog stanja funkcionira i kao naroito mjesto sabiranja svega onog to su zadae knjiev nosti ovog vremena, sasvim prirodno uza se vezujui i utilitarizam i didaktinost bonjake te inae znaajnog dijela bosanskohercegovake knjievnosti
20 Z.Lei, Pripovjedaka Bosna II..., s.457.

66

Sanjin Kodri

s kraja 19. st., njezinu okrenutost nacionalnoj mobilizaciji i uope angairano-pragmatikoj funkcionalizaciji, budui na ovaj nain sasvim razlono upravo samo jezgro kulture sjeanja i openito smisla za historiju to u razliitim oblicima obiljeava knjievnu praksu u BiH na prijelazu dvaju stoljea. A kao takva, austrougarska tema, ba kao ni devetnaestostoljetni preporodni smisao za historiju, ne predstavlja primarno realizaciju epske kulturalne svijesti i njezina apsolutnog duha (kako se to ini na prvi pogled), ve je i ona sasvim naprotiv u trenucima svojeg konstituiranja upravo izraz krize i uruavanja onog to predstavlja epski kulturalni kod, njegove regulatorne zaokruenosti, homogeniziranosti i kompaktnosti, pa je i ona prije simptom traumatinog i liminalnog prosvjetiteljsko-preporodnog stanja kulturalne svijesti, ija otvorena a gorua pitanja o sudbini zajednice i pojedinca unutar nje, kriza vrijednosti i vrednovanja te nestabilni i krhki kolektivni, personalni i individualni identiteti i sami tek formalno lie stabilnosti epskog svijeta tek po tenji za izgubljenim kulturalnim ucjelovljenjem, a to se, meutim, i ovdje, za razliku od epskog kulturalnog koda, pokazuje samo kao neostvariva tenja drame transcendentalnog beskunitva, jednako kao i in nastojanja da se nadvlada opa historijska trauma jednog vremena21. Otud se austrougarska tema, ba kao i cjelina devetnaestostoljetnog preporodnog smisla za historiju, i sama javlja kao dio pokuaja detraumatizacijskog rekonstituiranja knjievno-kulturalne tradicije, utoliko prije to i unutar burnog devetnaestostoljetnog bosanskohercegovakog i, naroito, bonjakog knjievno-kulturalnog konteksta adaptacijska uloga i uloga sredstva pronalaenja prihvatljivih rjeenja te puta njihova irenja s ciljem pokuaja rekonstituiranja kulturalne stabilnosti i odrivosti biva doznaena upravo knjievnosti, diskurzu inae kontinuirano privilegiranom unutar prosvijeenih evropskih kultura, a posebno u preporodno-romantiarskoj svijesti mlaih junoslavenskih nacionalnih zajednica, kod kojih e knjievnost, postepeno preuzimajui mjesto ovdanjih jakih folklornih tradicija, u ovom trenutku biti shvatana prvenstveno kao snani pogon emancipacije te kao vani instrument razvijanja, uvrivanja i ouvanja tek probuene narodne svijesti, a u sluaju bonjake knjievnosti dodatno i kao gotovo jedini preostali koliko-toliko kulturalno prihvatljivi komunikacijski kanal i uope kao jedna od rijetkih manje-vie dostupnih, najmanje stranih i nepoznatih
21 Upravo u ovom kontekstu ne bi se trebalo izgubiti iz vida ni ideje Aleide Assmann o afektu, simbolu i traumi kao, uz jezik, trima temeljnim stabilizatorima pamenja (usp. A.Assmann, Tri stabilizatora pamenja: afekt simbol trauma, prev. D.Beganovi, Razlika/ Diffrance 2005, br.1011: Razlikovanja bosanskohercegovake knjievnosti, prir. M.H.Jaaragi, N.Ibrahimovi, s.133147).

Traumatini susret s Evropom: Austrougarska tema i poeci novije bonjake

67

spojnica na novi, evropski kulturalni kod. Pritom, i austrougarska tema vrsto e se vezati za, prije svega, usmenolirski, sevdahlijsko-baladeskni tradicijski tok i njegovu emotivno-dramsku naglaenost22, uz paralelno, vremenom sve cjelovitije, vezivanje i za ire tradicijsko iskustvo junoslavenske interliterarne zajednice te evropskog knjievnog konteksta uope, internalizirajui ga na raz liite naine i postepeno prihvatajui kao svoje ono to je tek nedavno bilo krajnje tue u kulturalnom smislu23, a to je od kraja 19. st. pa nadalje bio izrazito sloen proces: proces koji se u poetku odvijao i kao proces karakteristinog evropskog kulturalnog (auto)koloniziranja bonjake knjievnosti, a potom postepeno i uporedo s ugodnijim pozicioniranjem bonjake kulture unutar cjeline evropskog okvira i kao proces njezina kreativno osloboenog kulturalnog dekoloniziranja, kad ova knjievnost, smjetena nekad na razmeu meusobno iskljuivih svjetova, na izrazito autentian nain iznalazi njihov spoj, nerijetko ostvaren u naroitoj sugestivnosti tzv. sinkretikih oblika, posebno oitih tokom druge polovine 20. st. i u okvirima postkanonskog kulturalno-poetikog makromodela. Konano, sve ovo uz druge, uporedne razvojne procese u onom to je unutranja povijest bonjake knjievnosti od kraja 19. st. pa tokom desetljea koja slijede uz brojne konstante, uspostavit e i itav niz razlika u oblikovanju austrougarske teme kao takve, te e ona upravo tokom druge polovine 20. st. dosegnuti i onu povijesnorazvojnu fazu kad se ne razvija nuno ili prvenstveno iz vrste veze knjievnosti i izvanknjievne, preteno povijesne zbilje, a kad knjievna pria o prolosti prestaje funkcionirati tako to nastoji ponuditi za povijesno kontinuiranje i legitimiranje zajednice odgovarajui i stvarno prihvatljiv model ivota u izvanknjievnoj stvarnosti (kako je to bio sluaj mahom u kanonskom, ali i politradicijskom kulturalno -poetikom makromodelu), i kad se ona u bonjakoj knjievnosti poinje jav ljati kao naroiti refleks specifinog unutranjeg povijesnog razvoja ove
22 O vanosti sevdahlijsko-baladeskne batine u oblikovanju tradicije uope bonjake pripovijetke i romana inspirativno su pisali i Enes Durakovi te Dijana Hadizuki, istiui prije svega lirsko-poetski zasnov kako bonjake pripovijetke, tako i bonjakog romana (usp. E.Durakovi, Bonjaka pripovijetka XX. vijeka, [u:] E.Durakovi, Bonjake i bosanske knjievne neminovnosti, Zenica 2003, s.75111; D.Hadizuki, Poetski diskurs u bonjakom romanu, Sarajevo 2011, s.7). 23 U ovom smislu indikativan je upravo sluaj E.Mulabdia i njegov zreli osvrt na poetke vlastitog knjievnog rada to ga, zasigurno svjestan i kolektivne vrijednosti svojeg djela, ispisuje znatno kasnije, tad ve kao priznati knjievno-prosvjetni pregalac i ugledni lan zajednice, definirajui i vrlo vana svoja polazita, ali i konkretna oekivanja koja su pred njim stajala (usp. E.Mulabdi, Iz autobiografije (Povodom proslave etrdesetgodinjice moga kulturnog rada), Novi Behar 19301931, god.4, br.21, 22, s.305307, 327328).

68

Sanjin Kodri

literature (kao u uope savremenom kulturalnom okviru), a zapravo kao sis temski element njezinih knjievno-kulturalnih konektivnih struktura24. 3. Sve ove promjene u oblikovanju austrougarske teme u novijoj bonja koj knjievnosti (koje, dakle, nimalo sluajno neodoljivo podsjeaju na ope ideje o razvoju postkolonijalne svijesti) jasno se uoavaju, zajedno s drugim, slinim primjerima konstanti i mijena, i u njezinu vie od 110 godina dugom kulturalnom tradiranju u okvirima romanesknog anra, odnosno poev od prvog bonjakog romana Zeleno busenje E.Mulabdia pa nadalje, pri emu ove razlike jednako kao i slinosti nisu, meutim, samo razlike izmeu prepoznatljivih autorskih poetika, pa ak ni samo razlike izmeu zasebnih knjievnih razdoblja, ve su i neto to je moda i mnogo vanije za razumijevanje sutinskih aspekata povijesnog razvoja jedne knjievnosti te njezinih pojedinanih mikrofenomena kakva je upravo austrougarska tema: naime, i razlike izmeu triju oprenih kulturalno-poetikih makromodela kanonskog, politradicijskog i postkanonskog, kao, u sluaju razvoja novije bonjake te bosanskohercegovake knjievnosti, triju temeljnih opih i natpoetikih obrazaca kulturalnog pamenja, odnosno semiotiki govorei kompleksnih modaliteta kulturalno oznaenog to se kao povlateni sadraj u kontinuitetima i diskontinuitetima komunicira u nekoj literaturi25. Sve to vrijeme austrougarska tema kao uostalom i svaki drugi tematski okvir pojedina nog djela funkcionira kao, nesumnjivo, naroita autorska, ali isto tako sasvim sigurno i kao naroita kulturalna interpretativna politika26 i opsesivno knjievno mjesto jedne kulture, a otud i kao naroiti okvir kulturalnog zapamivanja i zaboravljanja, a koji budui da je rije o memorijskoj figuri predstavlja i naroito mjesto pamenja27, u osnovi kulturno oblikovane, pa ak u manjoj ili veoj mjeri drutveno obavezujue slike sjeanja, mjesta koja nisu samo poprite [] oblika interakcije odreene zajednice i pojedinca unutar nje, ve i simboli njihovog identiteta te uporite sjeanja prolost koja ne eli da proe, pri emu se sama prolost u njima ne moe sauvati kao takva, nego se ona neprestance reorganizira u skladu s promjenama spojnih okvira sadanjice u progresu28.
24 Usp. S.Kodri, Knjievnost sjeanja..., s.203383. 25 Usp. isto, s.59200. 26 Usp. M.Foucault, What is an Author?, [u:] Language, Counter-Memory, Practice: Selected Essays and Interviews, ur. D.F. Bouchard, New York 1977, s.113138. 27 Usp. P.Nora, Izmeu Pamenja i Historije. Problematika mjest, [u:] Kultura pamenja i historija, prev. i prir. M.Brkljai, S.Prlenda, Zagreb 2006, s.2143. 28 J.Assmann, Kulturno pamenje..., s.4452.

Traumatini susret s Evropom: Austrougarska tema i poeci novije bonjake

69

Ovaj spoj naroitog pojedinanog, autorskog i opeg, kulturalnog interesa, ali i karakteristino povezivanje sjeanja prolosti, stanja sadanjosti i oekivanja u budunosti, to e u punom kapacitetu i uspostaviti austrougarsku temu i izdignuti je na razinu koja pripada fundusu memorijskih figura jedne knjievnosti, kao drutvena, kulturalna i knjievna nunost u punom smislu ove rijei desit e se prvi put na do kraja zaokruen nain upravo u Zelenom busenju E.Mulabdia (i to ne samo onda kad je rije o razvoju romana u novijoj bonjakoj knjievnosti), gdje e austrougarska tema kao knjievno oblikovanje trenutka kad se carstva mijenjaju ostvariti se u svojem doslov nom i najkonkretnijem obliku kao prikaz samog ina austrougarske okupacije Bosne u ljeto 1878. godine i povijesnog raskola to ga ona izaziva, sve to u onom karakteristinom nizu slika o raslojavanju ivota i duha muslimanske narodne i drutvene sredine. Takvo to autor ostvaruje dominantno sinegdoki prikazom austrougarskog zaposjedanja grada Maglaja i njegove okolice, pri emu je, putem pojedinanog kazujui o opem, radnja romana (koja ukljuuje i niz pojedinosti iz autorova stvarnog, privatnog ivota29, jednako kao i veristiki prikaz irih historijsko-drutvenih zbivanja30) vezana
29 Usp. Kad u toku prva dva mjeseca novoga stanja doivih u naoj kui jednu groznu nesreu i tragediju (opisanu kasnije u Zelenom busenju), tada se u meni, momiu, iza nekog vremena i oporavka od one nesree, budi neka tugaljiva spoznaja kao u kakva brodolomca. U najljepe mladenako doba svoje ja osjetih, da sam zapeo nasred puta. Ono, to sam imao steene duevne zalihe, nijesam mogao tada iskoristiti ni kao podlogu za dalji svoj razvoj niti kao kapital, s kojim bih udario temelj svom toku ivota. Za novi ivot bijah potpuno nedorastao. I ja poeh uzdisati za onim, to je prolo i za onim, to sam imao tek da nastavim iza steena temelja u rudiji. Mene obuzimahu misli, da onaj ivot, koji je kod nas prekinut, negdje jo tinja, ako je vabo pritisnuo Bosnu, Turska je jo ostala cijela i u njoj Carigrad gdje se zgre svijet mojih misli i elja, sa sviju strana (E.Mulabdi, Iz autobiografije); Je li ovaj rat naih djedova sa monom Austrijom bio potreban i opravdan? Zdrav razum kae, da nije bio opravdan, jer je ova zemlja meunarodnim ugovorom prela iz ruku jednoga cara u ruke drugoga. Jedan car dao, drugi uzeo. Pored toga maleni smo prema sili, koja nas pritiskuje. // A drugi onda rekoe: Neka car daje svoje, a ne nae. Ove su zemlje bile nae prije nego ih je on kao zavojeva osvojio. A kad je on maem u ruci na nju stekao pravo, zar domain, imajui pravo posjeda na svoju kuu, ne stie jo vee pravo na nju, kad je od navale obrani? (E.Mulabdi, Jedna ezdesetogodinjica, Narodna uzdanica 1938, br. 6, s.179188). 30 Ovakvo to posebno je oito u uporedbi pojedinih dijelova Mulabdieva romana s opisom austrougarske okupacije Maglaja to ga u svojoj knjiici Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878. biljei Mihovil Mandi, iji je prikaz boja kod Maglaja inae nesumnjivo manje prosvjetiteljsko-propedeutiki markiran negoli Mulabdiev, iako je u osnovi cijeli njegov rad pisan s pozicije austrougarske okupacijske politike u BiH (usp. M.Mandi, Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878., Zagreb 1910, s.4445).

70

Sanjin Kodri

prvenstveno za porodini okvir, i to na nain da sudbina porodice kao takve, njezinih lanova i onih s njima u vezi kazuje iru priu o kolektivu i pojedincima unutar njega, a zapravo na nain najvreg povezivanja linog, vlastitog sjeanja i sjeanja zajednice uhvaene u turbulenciju korjenitih promjena njezina ireg drutvenog i kulturalnog okvira, odnosno privatne i line drame, male prie, i velike prie dramatino uzdrmanog i traumatiziranog kolektiva. Pritom, u skladu s naroitom ulogom knjievnosti u Mulabdievu vremenu, pojedinana memorijska perspektiva ovdje je nuno u cijelosti podreena interesu zajednice, pa pojedinano mjesto pamenja kod Mulabdia postaje kolektivno dobro, uslijed ega i prisjeanje prolosti, razumijevanje sadanjosti kao i nadanja za budunost u ovom romanu, odnosno njegova ukupna memorijska praksa, u konanici realiziraju se u specifinim okvirima u osnovi kolektivnog i ideolokog memorijskog formata kao naroitih filtera kroz koje se konstruira jedan knjievni svijet, a to, zajedno s drugim kompatibilnim elementima, ovaj roman nedvojbeno smjeta u kontekst kanonskog kulturalno-poetikog makromodela, koji je u sloenoj povijesti bonjake te bosanskohercegovake knjievnosti 20. st. i inae u znaku manje ili vie ekspliciranih strogo ideoloki zadatih ili barem drutveno potenciranih i preferiranih okvira kulturalnog memoriranja i uope ideoloki posredno ili neposredno proskribirane funkcionalizacije i upotrebe knjievnosti i kulture31. Sve ovo, a posebno prevlast kolektivnog i ideolokog nad individualnim i linim, vidljivo je ve na samom poetku romana, u jednoj od prvih scena sueljavanja zajednice i pojedinaca unutar nje s opasnou koju u svojoj osnovi nosi egzistencijalna zbilja austrougarske teme kao takve, a kad Mulabdievo memorijsko komuniciranje austrougarskog okupacijskog ina i njegova znaenja u ivotu zajednice i pojedinca bez imalo dvojbe otkriva svoj karakteristian prosvjetiteljsko-propedeutiki zasnov i naum:
Doskora je bila kajmekamova soba puna. Svi memuri i medlisi kajmekamovi i kadijini, po dva od svake vjere. Niko pravo ne zna zato je taj skup, a ipak neto se nazrelo pa se eka da razgovor otpone. Poto zaptiju jednog postavie pred vrata, otpoe kajmekamov pisar: Evo emername iz Tuzle. U berlinskoj konferenciji, gdje su bili zastupnici sviju sila, zakljueno je da u Bosnu ue Austrija. Na to je i sam sultan pristao. U ovoj se emernami nama nareuje kako treba da se drimo dok carska austrijska vojska zauzme Bosnu. Dok je pisar ovo govorio sve je utilo, sam Hadi-Selimaga sijevao oima tamo-amo i svaki as htio da neto rekne. [] 31 Usp. S.Kodri, Knjievnost sjeanja..., s.104130.

Traumatini susret s Evropom: Austrougarska tema i poeci novije bonjake

71

Za vrijeme razgovora svi su inovnici utili kao zaliveni; a pored kajmekama i kadije oni se ustruavali mijeat u razgovor. Kako ostali, tako i Ahmet. No ostali su u mislima bili protiv boja, a jedini Ahmet bio uz Hadi-Selimagu. Sva ona gospoda, pred kojom se on do tada stidio kao mlad momak i inovnik, sva ta gospoda pade u njegovim oima, duboko pade, a nada sve die se Hadi -Selimaga. Njemu ao, upravo muka mu bila, to i on nije onako slobodan da se sad moe ispravit zajedno s Hadi-Selimagom, pa im doviknut to ovaj nije mogao ni umio: da su izdajice. Muka mu bilo to se jo osjeao kao sluga u carskom poslu, to ima tu starijeg brata, pred koga se ne moe upletat; sve to ga jedilo pa prezirno gledao one inovnike, gledao u njima ive slike onih Osmanlija koji dadoe Bosnu vabi. No, brzo im opet razumio. Vidio da su to ljudi pokorne sluge svog starjeine i svoje kese; ama mu zaudo bilo za Numan-efendiju. Zato on da onako govori? On, koji je na glasu pametan ovjek, a i turin dobar, koji zna to je erijat, pa da se tako odmah pokori bez puke, bez noa! Najposlije ni inovnici ne bi trebalo da budu taki, ja kamo li slobodni ljudi kao to je Numan-efendija. Ta zato ovjek ivi? Ako ivi, da se sprema za onaj svijet pa onda umre, kako i treba da radi pravi turin, ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu, a da stee onaj svijet, da i svom rodu pomogne, da najposlije pokae da si potomak Hrnjica i Halila? Tako je Ahmet umovao32.

U ovakvoj situaciji temeljna pitanja u Mulabdievu romanu pitanja kako odgovoriti na sultanovu izdaju i osmansku predaju Bosne pod austrougarsku, kaursku vlast, da li se suprotstaviti ovom inu, boriti se na bojnom polju i kunom pragu ili, pak, ne, odnosno kako reagirati i kako ivjeti u novom, neoekivanom povijesnom trenutku te ta je, zapravo, ispravno i potrebno uraditi da bi se preivjelo i opstalo kljune su dvojbe koliko samog pojedinca, toliko ak i znatno vie i sudbinske dvojbe zajednice, pri emu one ne trebaju na nain anra romana iz nedavne prolosti predstaviti samo dramatine dileme povijesti, ve i razrijeiti kljune, gorue probleme sadanjosti, onog to je aktuelni trenutak Mulabdieva vremena, ali isto tako i spremiti zajednicu za neizvjesnu budunost koja neumitno dolazi (to je, paradoksalno na prvi pogled, vjerovatno i temeljni autorov interes na ovom mjestu), a u kojoj ona mora opstati i pronai svoju to sigurniju drutvenu poziciju uprkos burnim i traumatinim povijesnim lomovima i mijenama, a posebno uprkos nesnalaenju u procesima emancipacije, modernizacije i evropeizacije kao njezinim tad najveim iskuenjima, koje, zarad svojeg probitka, ona mora prihvatiti. Ovakvo to, uostalom, jedna je od doslovnih poruka Mulabdieva romana, iji, inae, glavni lik Ahmet estiti, ali zbunjeni pobunjenik protiv austrougarske okupacije gine
32 E.Mulabdi, Zeleno busenje, Muslimanska knjievnost XX vijeka, Sarajevo 1991, s.59, 6263.

72

Sanjin Kodri

kao rtva jedne povijesne zablude u trenucima historijskog izbora, nespreman da prihvati ono to je kako autor propedeutiki tvrdi povijesna nunost, dok za njim, ostavljena da ga eka dok zaludno ratuje, vehne i na kraju, kao u sevdalinci ili baladi, umire njegova nesuena Ajia, pod prstenom djevojka, pri emu se kao put opstanka i spasa zajednice eksplicitno nadaje kompromisna i, u osnovi, (auto)kolonizatorska ideja racionalnog prihvatanja povijesnih datosti i ivotne realnosti uz sauvanje i zadravanje barem nekih, kljunih, a jo uvijek vitalnih vlastitih, izvornih vrijednosti te, naroito, ideja modernog, zapadno-evropskog obrazovanja, to je najzad posebno oito na kraju romana, kad e se u finalnoj poziciji teksta, u zavrnoj poentirajuoj sceni i uope u indikativno simbolinoj pripovjednoj situaciji javiti lik djeaka u uskom, evropskom odjelu Ahmetova mlaeg brata Alije, koji, doavi sa kolovanja, odnosno upravo kao uspjeli izdanak novog vremena, pohodi i mezare svojih najbliih, ali i mjesta stradanja svih drugih stradalnika jednog sloenog povijesnog trenutka, ak i poginulih austrougarskih vojnika nosilaca austrougarske okupacije Bosne, ime Mulabdi, zarad izvjesnije i sretnije budunosti zajednice i pojedinca unutar nje, zorno markira i zagovara konani kraj jednog, munog, nesretnog i traginog, i ueni poetak drugog, u optimistinoj anticipaciji zazivanog vremena, eljeni trenutak ne samo prihvatanja neminovnosti austrougarskog okupacijskog ina ve i ideje Evrope koju ovakvo to donosi u Bosnu:
Mladi je petak, damijski harem pun arolike svjetine. Pohrlilo i staro i mlado da klanja prvu dumu. Sve je u istoj ljetnoj nonji, al sve nekako turobno dirnuto, klanja se denaza pod prstenom djevojci, Muharemaginoj Ajii. Doskora je krenula duga povorka za mejitom da ga otprati do hladnog groba. Meu svjetinom ilo i mlado mome u uskom odijelu, Alija, brat Ahmetov, koji je tog dana na dopust doao. I on, suzna oka pratio nesuenu snahu; bio tuan za Ajiom, za Mustafom a sva mu nedavna prolost treptila pred oima. Jo ga vie rastuilo kad je vidio Muharemagu, a on k pusto stablo kom ljuta bura skri granje, tuan, satrven a kako je tek sirotoj majci! Alija se povratio s pokopa Ajiina, posjetio onda majin grob, otiao sjutri dan na Preslicu da vidi gdje mu je brat pao; a kad se povratio u Maglaj, opazio gore, malo vie Delibegova hana, lijep spomenik onim vojnicima koji padoe na Maglaju. Sve je obiao, suzna oka, promatrao ove nevine rtve onog vremena, sudbine, koje je sada pokrivalo zeleno busenje33

U ovakvim okolnostima, tragajui za razliitim spasonosnim kompromisima, pa tako i kompromisima izmeu knjievne umjetnosti i oite obaveze, ali i potrebe za drutvenim angamanom u knjievnosti, Zeleno busenje E.Mulabdia i nije bilo u prilici osvijestiti se u cijelosti kao tek knjievno mjesto pamenja prolosti,
33 E.Mulabdi, Zeleno busenje, s.257.

Traumatini susret s Evropom: Austrougarska tema i poeci novije bonjake

73

kao njezin puki literarni konstrukt, ve je, naprotiv, na sebe preuzelo prvenstveno prosvjetiteljske funkcije kolektivno-nacionalne historije kao apsolutnog tumaa povijesti, sadanjosti i budunosti nacionalne zajednice, snano uestvujui u onom to je u osnovi preteno vrua tendencija jednog dijela kulture sjeanja njegova vremena, a zapravo u onom to je udna potreba ovog trenutka za sudbinskom promjenom aktuelnog stanja s ciljem konanog nacionalnog spasenja, pri emu, kao naroita mnemopolitika strategija, sjeanje nacionalne prolosti funkcionira kao njegov pokretaki mehanizam34. A, konano, ovakvo to, zajedno s ostalim elementima razlike, jeste i ono to u dinamici razvoja austrougarske teme u novijoj bonjakoj te bosanskohercegovakoj knjievnosti, kao i u ukupnosti povijesnih konstanti i mijena ovih literatura, Mulabdiev roman stavlja nasuprot kasnijih realizacija ovog tematskog kompleksa u domaem knjievnom okviru, koji e se i sami vratiti oblikovanju ovog jednog od stalnih mjesta unutar bosanskohercegovakog i, posebno, bonjakog knjievnog konteksta, ali na bitno drugaiji nain i u bitno drugaijim ukupnim kulturalnim i uope drutvenim okolnostima, rastereeni (iako, naravno, nikad do samog kraja osloboeni) oite neposrednosti tegobnih i nadasve munih pitanja postorijentalne, traumatizirane i uope razorene tradicije i kulture, odnosno onog to su stvarni problemi Mulabdieva vremena, a zapravo drame traumatinog susreta Bosne i Evrope u kojoj zapoinje novija bonjaka, ba kao i ukupna novija bosanskohercegovaka knjievnost.

Traumatyczne spotkanie z Europ: Temat austro-wgierski i pocztki nowszej literatury boszniackiej

Streszczenie W artykule omwiono zagadnienia zwizane z problematyk podejmowan w literaturze boszniackiej i boniacko-hercegowiskiej od koca XIX wieku po czasy wspczesne. Autor dowodzi, i podstawowym tematem w tych literaturach jest temat austro-wgierski, ktry po raz pierwszy pojawi si w 1878 roku, kiedy na skutek decyzji kongresu berliskiego zakoczyo si panowanie osmaskie w Boni i nastpiy zoone procesy emancypacji, modernizacji i europeizacji. W czasach postosmaskich wykorzystywano go szeroko, a nawet obsesyjnie, uwaajc okupacj austro-wgiersk za przyczyn rozwarstwiania narodowego i spoecznego rodowisk muzumaskich. Temat austro-wgierski reprezentuje szczeglny fenomen pamici. Ujmowany w kategoriach traumy historycznej, sta si gwnym motywem ukazujcym przejcie kulturowe 34 Usp. J.Assmann, Kulturno pamenje..., s.8183.

74

Sanjin Kodri

jako zoony i dramatyczny proces przekodowania kulturowego. Odegra te wyjtkow rol w konstruowaniu polityki tosamociowej w nowszej literaturze i kulturze boszniackiej oraz boniacko-hercegowiskiej. Nic zatem dziwnego, e znalaz si w pierwszej powieci boszniackiej Zeleno busenje (1898) Edhema Mulabdicia, a take w twrczoci innych pisarzy, zwaszcza przedstawicieli literatury boszniackiej, ukazujcych w rnorodny sposb traumatyczne spotkanie Boni z Europ pod koniec XIX wieku.

Sowa kluczowe: nowsza literatura boszniacka / boniacko-hercegowiska, temat austro-wgierski, Zeleno busenje, Edhem Mulabdi.

Traumatic encounter with Europe: Austro-Hungarian theme and beginnings of modern Bosniak literature
Summary Initiated by the crucial historical event of the end of the centuries long Ottoman rule in Bosnia (1878) and extremely complex subsequent processes of emancipation, modernisation and europeisation of post-Ottoman Bosnia, the Austro-Hungarian theme is a common, or even obsessive, literary topic of Bosniak and the entire Bosnian-Herzegovinian literature from the 19th century onwards, mostly realized as an account of Austro -Hungarian occupation, in a range of images of disintegration of Muslim ethnic and social environment to which the end of the Turkish Empire [...] is the end of what they were. As such, the Austro-Hungarian theme is a particular mnemonic phenomenon a theme of a specific historical trauma, as well as a theme of a radical and comprehensive cultural transition or a theme of a complex and dramatic cultural transcoding, crucially important in the construction of identity and alterity policies of modern Bosniak and Bosnian -Herzegovinian literature and culture as a whole. It is not surprising, then, that in the scope of the Austro-Hungarian theme along with other literary pieces there appears the first Bosniak novel, Zeleno busenje [The Green Sods] (1898) by Edhem Mulabdi (18621954), after whom the theme will later be addressed, especially in Bosniak literature, by a whole range of different authors, representing in various ways the late-19th century traumatic Bosnias encounter with Europe.

Key words: modern Bosniak / Bosnian-Herzegovinian literature, Austro-Hungarian theme, Zeleno busenje [The Green Sods] by Edhem Mulabdi.