A.T.

HOVANNESSIAN-ATERHOV

JESTI SIROVO
Neophodni put k zdravlju

Ima li potekoa sa zdravljem? U ovoj e knjizi lako otkriti uzrok tim potekoama i nain kako da pobolja svoje zdravlje!

A.T. HOVANNESSIAN-ATERHOV

JESTI S I R O V O
Neophodni put k zdravlju

Naziv izvornika RAW EATING

Kazalo
Predgovor 11

Ameriki izdava HALLELUJAH ACRES PUBLISHING PO Box 2388 Shelby, NC 28151

Predgovor drugom izdanju

13

PRVI DIO Kako mije pala na pamet ideja o jedenju sirovoga 15 Uspjean rad svake tvornice ovisi o ujednaenoj opslabi svim sirovinama koje odreuje strunjak- 17 Izravne i neizravne prehrambene bolesti 19

Stanice raka su izravna posljedica degenerirane hrane 21 Ovisnost o kuhanoj hrani je najopasniji od svih poroka 25 Zelja za kuhanom hranom ne znai glad 26

Jedenje kuhanoga goni ljudski organizam da radi tri do etiri puta preko svoga normalnog kapaciteta 27 Ljudska hrana bi se trebala sastojati od ivih stanica, a ne od leina mrtvih stanica 30

Kratkovidnost je najvea mana medicinske znanosti 31 Teina onih to jedu kuhano ne moe biti smatrana mjerilom dobrog zdravlja 34

Nikakva medicina ne moe nadomjestiti sirovu tvar unitenu vatrom Jedenje kuhanoga i uzimanje lijekova vode ljudski rod k unitenju Lijenici ne smiju rabiti prirodne jestvine kao privremena sredstva lijeenja Ne smije se remetiti sklad sirovih tvari u ljudskom tijelu Kako nastaju bolesti Pravi je zloin privikavati dijete na kuhanu hranu Neka prodrljivi biolozi dokau da priroda grijei to nam ne nudi jelo u kuhanom stanju- Dojenetu je odbojan okus kuhane hrane Praksa jedenja sirove hrane u mojoj obitelji Sve zle navike i ivotinjske sklonosti u ovjeku nastale su od jedenja kuhane hrane Dijeta bi se trebala svesti na zamjenu neprirodne hrane prirodnim nainom ishrane Mora se zaustaviti uporaba umjetnih vitamina i minerala Usporedba zdravlja djece koja jedu sirovo i one to jedu kuhano najbolji je nain da se dokae tetnost jedenja kuhane hrane Znanstvene ustanove i odgovorna dravna tijela moraju prouiti problem jedenja sirove hrane-

Nije grijeh govoriti istinu 35 41 43 46 54 63 67 70 72 76 76 79 DRUGI DIO Graa lj udskog organizma Stoje ishrana? Sve vrste sirova povra u biti su graene od istih sastojaka Ne bi se vie smjelo raspravljati o osobinama pojedinanih bjelanevina, vitamina i minerala Stvarni ovjek i lani ovjek Krenje prirodnih zakona proizvodi bolesti 85 86 Iz narataja u narataj smanjuje se ovjekova otpornost prema zaraznim bolestima Rak je posljedica krajnje degeneracije stanica- Nema zakonske zapreke protiv unitenja sirovih tvari namijenjenih ljudskom stroju Jedenje sirove hrane nudi ogromnu korist javnoj ekonomiji Svatko bi morao prepoznati stvarne i sustavne sirove tvari vlastitoga tijela Doba kuhanja hrane je doba u kojem suvereno vladaju ovisnost, praznovjerje i mikrobi Dodatak

88 89 90 92 95 98

105 112 115 121 134 138 153 161

Troak i posao oko pripremanja kuhane hrane isti su gubitak Medicina onih to jedu kuhano znanstveno je posve pogrena ovjeanstvo je danas daleko od civilizacije

178 185 196

TREI DIO Odjeci 213

Predgovor
Knjigu Jesti sirovo" Anavira Hovanesiana proitao sam prvi put 1978. godine. Ovo nadahnuto djelo najvie me je potaklo da prijeem na sirovu dijetu. G. Hovanesianu je dvoje djece umrlo od pogrene hrane. On pie: Moja djeca su umrla od postupnog izgladnjenja i propadanja svih njihovih organa prouzrokovanog neprirodnom ishranom i otrovnim ljekarijama." Sve ovo je moglo biti izbjegnuto! Jedan od razloga to obolijevamo je posvemanja ovisnost o kuhanoj hrani. Ne moemo utaiti udnju za okusom kuhane hrane. A pri kuhanju i peenju remeti se genetska graa hrane, to dovodi do smanjenja njezine hranjive kakvoe. Bog nam veli u Knjizi postanka da su sve stvari stvorene radi nas. Aravir Hovanesian nam svojom traginom priom i svojim naknadnim istraivanjem dokazuje da je Bog zaista svemogu i da emo, slijedei njegov plan, ivjeti dug ivot, slobodan od bolesti. Moja prva knjiga Jesti sirovo" ima magaree ui" i ve je sasvim pohabana, ali ja je jo uvijek otvaram za nadahnue i potvrdu daje ispravna dijeta lijek svim bolestima. Godinama sam nastojao stupiti u dodir s g. Hovanesianom kako bih nabavio vie primje11

raka ove knjige. Naalost, svi pokuaji su bili bezuspjeni. Meutim, smatrao sam njegovu poruku toliko vanom da je naa zajednica Hallelujah Acres" odluila napraviti reprint ovoga klasinog djela. Jesti sirovo" je napisano prije 40 godina. Zamislite kako bi na svijet danas izgledao, da su svi odonda promijenili svoje loe navike! Preporuujem vam da ovu knjigu proitate od korica do korica i da je dadnete na itanje svim poznatima. Razglasite poruku da nitko ne mora biti bolestan! Rev. George Malkmus

Predgovor drugom izdanju

Prvi dio ove knjige objavljenje 1963. godine pod naslovom Jesti sirovo". U tome malenom svesku, koji sadri kratki saetak mojega shvaanja prehrane, dotaknuo sam se skoro svakog vanog aspekta jedenja sirovoga. Openito govorei, nema potrebe raspredati o pojedinostima kako bi se svijetu protumaila jednostavna istina daje nain kuhanja i preraivanja hrane kojim se prirodni hranjivi sastojci pretvaraju u neprirodne tvari ne samo tetna radnja protiv prirodnih zakona, nego da tu lei glavni uzrok svih bolesti. I najneukija osoba moe lako shvatiti kako medicinska znanost temeljena na kuhanoj hrani i otrovnim ljekarijama, umjesto da oslobodi ovjeanstvo od bolesti, uvlai ga u mnogobrojna ozbiljna oboljenja na koja su sva druga stvorenja otporna. Nakon to o ovome proita samo nekoliko redaka razborita osoba e se trgnuti iz pospanog nemara i shvatiti svu ozbiljnost situacije. Velika veina svijeta, meutim, zaslijepljena sadanjim zabludama medicinske znanosti i kojekakvim predrasudama, zahtijeva ire tumaenje cijelog predmeta. Zbog toga sam u drugom dijelu knjige iznio dodatno i podrobnije tumaenje nekih kljunih pitanja. Istovremeno sam iskoristio priliku da napravim sitnije ispravke u prvom dije-

12

13

lu. U vrijeme prvog izdanja ove knjige zamisao o jedenju sirovoga bila je tek u zametku, a danas se primjenjuje u mnogim zemljama. Odriui se kuhane hrane i otrovnih ljekarija, tisue razboritih osoba diljem svijeta izlijeile su se od dugotrajnih bolesti i sada su u stanju uivati u zdravom i sretnom ivotu. Na kraju knjige sam priloio nekoliko pisama to sam ih od tih osoba primio. Kad se izumi novi instrument ili stroj, dovoljno je obaviti nekoliko pokusa za potvrdu ili dokaz izuma. Danas diljem svijeta tisue ljudi su ivi dokaz da jedenje sirovoga spaava ovjeanstvo od nemilosrdnog stiska bilo koje bolesti na zemlji. Netko bi pomislio da e ovo biti dovoljno za buenje znanstvenog svijeta iz njegove pospane tromosti i uvjeriti svakoga u ogromne blagodati to ih jedenje sirovoga prua svima. Dananji svijet, zaslijepljen ovisnostima, organizira meunarodne konferencije za borbu protiv navodnog svjetskog manjka hrane i dri beskrajne govore o smijenim temama, dok u meuvremenu 80% prave hrane to nam priroda daje sami unitavamo kuhanjem i pripremanjem. Apeliram na sve prave humanitarce da progovore i svojim upornim zahtijevanjem pozovu vlasti da smjesta poduzmu korake kako bi naelo o jedenju sirovoga postalo praksa. Vrijeme je zrelo za akciju. 14

Prvi dio
Kako mi je pala na pamet ideja o jedenju sirovoga?
ovjekova jedina hrana trebalo bi biti sirovo povre. Svijet bi se smjesta trebao ostaviti navike kuhanja hrane, jer to je nepogreivi zahtjev prirode. Potronja kuhane hrane je najvee barbarstvo ljudske povijesti, barbarstvo kojega, izgleda, nitko nije svjestan i kojemu svatko nesvjesno postaje rtvom. Bez obzira na to koliko ova ideja moe nekima izgledati udnom, radi se o apsolutnoj istini na koju svi, htjeli - ne htjeli, moramo pristati. Menije ova istina postala jasnom kad sam se, nakon 18 godina savjesnog prouavanja i istraivanja, uvjerio da je protuprirodna ishrana uzrokovala smrt mojega 10-godinjeg sina i 14-godinje kerke. Brojne medicinske pretrage u Iranu, Francuskoj, Njemakoj i vicarskoj, obavljene s nakanom da otkriju neku odreenu bolest, kao i susljedno davanje brojnih lijekova, pridonijeli su konanoj tragediji. Moja djeca su umrla od postupnog izgladnjenja i unitenja svih organa, do ega ih je dovela neprirodna ishrana i otrovne ljekarije.
15

Ja sam mogao prodrijeti u tajne medicinske znanosti i sagledati jasnije njezine dobre i loe strane zato to nisam kanio postati lijenik niti sam iao za novanom zaradom. Najprije sam bio nadahnut eljom da uinim sve mogue za oporavak moje ljubljene djece, a potom sam od sveg srca elio ovjekovjeiti spomen na njih sluei ovjeanstvu. Boljem uvianju nedostataka medicinske znanosti pomogao mi je sasvim novi sustav po kojem sam samostalno studirao, nesputan bilo kojim akademskim programom. Nisam nikada bio zaveden pretjeranim tvrdnjama o napretku medicinske znanosti, ni smijenim priama o udesnim dobrobitima to e ih medicina donijeti. Ovim pitanjima sam pristupio s kritikim stavom i uvijek sam uzimao u obzir njihove nedostatke. tovie, uvijek sam imao pred oima injenicu da, usprkos tomu to ima na milijune lijenika i velik broj nobelovaca, civilizirani ovjek je rtva raznih bolesti ee nego bilo koja ivotinja, a bolesti kao skleroza, dijabetes, srani udari i rak rastu uznemirujuom brzinom, prijetei ljudskom rodu potpunim unitenjem. Nisam gubio vremena uei napamet simptome oboljenja, nazive i doze lijekova, ni sve te brojne zamrene formule koje su rijetko kad potrebne, jer nisam imao nakanu polagati ispite i doi do diplome. Umjesto toga ja sam, koliko god je bilo mogue, posvetio svoje vrijeme prouavanju brojnih grana znanosti i istraivanju mnogostrukih izvora znanja, 16

primjenjujui opa, temeljna naela, po kojima sam izvlaio neke bitne, vane zakljuke. Ishod osamnaestgodinjeg napornog studija i rada sadran je u dva velika sveska, od kojih je prvi - knjiga od 568 stranica - objavljen na armenskom 1960. godine.

Uspjean rad svake tvornice ovisi o ujednaenoj opskrbi svim sirovinama koje odredi strunjak
Sve dok nije otkrio vatru, ovjek je zajedno s ostalim ivotinjskim carstvom slijedio razvojni put jedui prirodnu, sirovu hranu. Meutim, nakon otkria vatre ljudi su, bez mnogo razmiljanja, poeli stavljati prirodnu hranu na vatru unitavajui njezine bitne sastojke, uprapatavajui je, da bi nakon toga njome hranili svoja tijela. Odatle su kao izravna posljedica nastale sve bolesti koje danas mue ovjeanstvo. Ljudski organizam je remek-djelo prirode. ovjek je najzamrenija i najsavrenija tvornica to ju je priroda svojim neprestanim djelovanjem izgradila tijekom milijarde i pol godina. Istovremeno s gradnjom tvornice, naa udesna priroda dala nam je na koritenje sunane zrake za stvaranje sirovina potrebnih za usklaivanje tisua zamrenih djelovanja u naem organizmu kako bi se osigurala odgovarajua proizvodnja. Nadalje, priroda je te sirovine, u svoj njihovoj 17

savrenosti i sa svim njihovim sastojcima, upakirala u siuno zrno ita, u sono sjeme mogranja, u bobu groa ili u list biljke. Svaka od tih neuglednih" hranjivih tvari sama sadri sve to je potrebno za odranje ivog bia kao stoje ovjek. U materijalnom svijetu najmanje odstupanje od onoga to je inenjer zacrtao za skladan rad tvornikog stroja, ili greka u sirovini odreenoj za normalnu proizvodnju, dovodi do zastoja tvornike proizvodnje. Na isti nain i najmanje oteenje i promjena u sirovini to ju je priroda odredila za skladan rad zamrenih procesa ljudskog tijela uzrokuje poremeaje normalnih biolokih funkcija naih organa, a ti poremeaji se oituju u obliku bolesti. Nezamislivi su naini na koje ovjek unitava ili kvari savreno zdrave sirovine to ih je priroda namijenila za normalno djelovanje njegova organizma. Prirodna ishrana osigurava normalno djelovanje naeg organizma, doim neprirodnu ishranu slijede abnormalne aktivnosti. Brojne bolesti su ishod svakovrsnih oteenja sastojaka prirodne hrane. Pod uvjetom da su mu sve potrebe zadovoljene po zakonima prirode, ljudski organizam, koji je najsavreniji organizam u ivotinjskom carstvu, moe ivjeti u izvrsnu zdravlju od najmanje 150 do najvie 200 250 godina. Kuhana i peena hrana prisiljava ljudske organe da radi daleko preko svoga normalnoga kapaciteta, prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i skrauje ljudski ivot na samo mali dio njegova nor18

malnog vijeka. U ovo vrijeme znanstvenog napretka ovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti uzdravajui se potpuno od kuhane hrane, pa bi se tada mogao posvetiti samo prouavanju problema dugovjenosti. Uz prirodnu hranu ovjek mora istovremeno biti siguran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi. To su: ist zrak, rano spavanje, rano ustajanje, fiziki rad, izbjegavanje umjetnog zagrijavanja, istoa i t.d.

Izravne i neizravne prehrambene bolesti

Bolesti u vezi s ishranom dijele se u dvije glavne kategorije: izravna i neizravna oboljenja. Izravne prehrambene bolesti su one koje su prouzrokovane prevelikim obiljem ili manjkom izvjesnih prehrambenih sastojaka. Vatra i hrana ivotinjskog porijekla dovode do gomilanja bjelanevina i masnoe u jelu, dok istovremeno zatiru tvari velikih hranjivih vrijednosti. Znanost je do sada uspjela prepoznati samo zanemariv broj tih tvari koje su nazvane vitaminima i bez kojih ivot ne moe opstati. Meu izravne prehrambene bolesti treba ubrojiti sve kronine poremeaje i nedostatke. Bolesti to nastaju krajnje polako i potajno. Sve dok bolest ne ue u zavrnu fazu i organi ne prestanu djelovati, bolesna osoba smatra sama sebe zdravom. U sluaju djelominog i mijeanog pomanjkanja vitamina, bolest se ne oituje simptomima avitamino19

ze kako ih prirunik opisuje, ve poinje aljenjem na tegobe koje nije lako protumaiti. Neizravne prehrambene bolesti su zarazna oboljenja. U ljudskom organizmu obino ivi mnotvo raznovrsnih mikroba, koji u normalnim uvjetima slue organizmu, a pod nadzorom su specijaliziranih ljudskih stanica, ije zapovijedi bespogovorno sluaju. Meutim, zbog pogrene prehrane degenerirane i iscrpljene stanice toliko oslabe, da po zakonu borbe za opstanak mikrobi nadjaaju, oslobode se nadzora tih stanica, pobune se protiv gospodara, postanu uzronicima bolesti i stvaraju svima nama poznate zarazne bolesti. Navala vojske opasnih mikroba koju bi zdravo tijelo predusrelo i smjesta unitilo, u iscrpljenom organizmu ne nailazi na takav otpor i tako dolazi do zaraze. U drugom svesku moje knjige na armenskom posvetio sam dosta prostora problemu zaraznih bolesti, za ije sam istraivanje analizirao neke dijelove prvog sveska rasprave Anatomija i patologija ljudski bolesti" glasovitog ruskog znanstvenika I. V. Davidovskog, objavljene 1956. godine. Autor brojnim uvjerljivim injenicama dokazuje da za nastanak zaraznih bolesti nisu odgovorni mikrobi ve slabo stanje tijela i opadanje imuniteta. Naalost, kao i svi ovisnici o kuhanoj hrani, ni Davidovski nije u stanju rei kako obnoviti reeni imunitet, ili jo bolje, kako sprijeiti njegovo opadanje. 20

Strah od mikroba je zahvatio ljude toliko da se utjeu najopasanijim mjerama ne bi li im izbjegli, ali postiu samo suprotne uinke. Kuhati hranu kako bi se unitili mikrobi najsudbonosnija je zabluda medicinske znanosti. Ne moemo iskorijeniti mikrobe s lica zemlje. Nalaze se svagdje, bit e tu uvijek, a u naa tijela mogu ui raznovrsnim kanalima. A kuhanjem ili peenjem mi prvo slabimo otpor naeg stanija, drugo, unitavamo u hrani prirodne antibiotike to ih je priroda odredila za borbu protiv mikroba. Cak lijenici ovisnici o kuhanoj hrani priznaju da mnogi vitamini uniteni vatrom, posjeduju bakterijalne osobine. Zbog toga ivotinje koje se hrane na smetlitima nisu ni blizu toliko podlone zarazama kao ljudi.

Stanice raka su izravna posljedica degenerirane hrane

Mnogi su skloni vjerovati da ovjek, budui da stoljeima jede kuhanu hranu, na koncu se tomu i prilagodio, te bi sada imao potekoa ako bi poeo opet jesti sirovo. Drugim rijeima, ako je automobil izvjesno vrijeme vozio na loijem i natrunjenu benzinu, moda se maina na to privikla pa bi se mogla otetiti ako se neisti benzin zamijeni istim gorivom. U prvom redu, razdoblje od nekoliko tisua godina nije nita u usporedbi s milijardom i pol godina, tije21

kom kojih je ovjek, kao i njegovi pretci, ivio i razvijao se iskljuivo na sirovoj hrani. Osim toga, da se taj ovjek nije nikada naviknuo na kuhano dokazuje samo postojanje bolesti, koje nestaju kad se ovjek vrati k sirovoj hrani, a organizam pome normalno djelovati. Istina je da se po zakonu evolucije na organizam nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na nain kako si to neki zamiljaju. Vatra brzo uniti hranjive sastojke to su bitni za zamrene i specijalizirane funkcije stanica. Prema tome jelo koje se smatra hranjivim nema tih sastojaka, nego umjesto njih puno je bjelanevina, masnoa i ugljikohidrata, nekoliko puta vie od onoga stoje stanicama potrebno. Budui da im trajno nedostaju ti hranjivi elementi koji su bitini za pokretanje njihovih viih funkcija, stanice ili ne dosegnu puni razvoj i specijalnost, ili ako to i postignu, s vremenom gube sposobnost obavljanja tih funkcija. Nakon vie godina uskraivanja i naprezanja doe dan, kad se neke od vie milijardi stanica, liene preostalih sposobnosti, konano oslobode mehanizma koji ograniuje rast stanica. Te se stanice odvoje od zajednikog ivota, postanu nezavisne i lakomo deru grau tkiva to pluta meustaninom tekuinom u velikim koliinama, budui da tu grau odbacuju normalne stanice, jer je ima daleko vie nego stoje potrebno, a koja sadri tvari to ih sladokusni biolozi ponosno hvale: bjelanevine (posebno one ivotinjskog porijekla), masnoe i svi duini spojevi. 22

Neposlune i prkosne stanice rastu zastraujuom brzinom i umnaanjem stvaraju nekakvu uasnu masu, neko novo ivo bie to rastui osvaja i unitava sve oko sebe, te konano jednoga dana obori prekrasnu graevinu, ljudsko tijelo. To novo stvorenje se zove rak, stvarni potomak kuhane hrane, ivi dokaz prilagoenosti stanija grai hrane stoje ovjek konzumira. Kad se ivot prvi put pojavio na naem planetu, prirodi je bio na raspolaganju samo osnovni graevni materijal (bjelanevine, masnoe i ugljikohidrati), kojim je uspjela stvoriti prve jednostanine organizme. Pa kao to dodajui jedan cilindar, aparat, ili manji detalj inenjer osposobljuje svoju tvornicu za neku novu proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem novih sastojaka (iz biljnih tijela) svojem graevnom materijalu dodaje nove funkcije ivotinjskim organima. Ovom tekom zadaom priroda je bila zauzeta milijardu i pol godina, tijekom kojih je proizvodila svoje sirovine, od obine bakterije do voa koje danas poznajemo, te je djelovanjem tih sirovina istovremeno s njihovom evolucijom razvila jednostanine ivotinjske organizme - praive, iz kojih je stvorila savreno udo kao stoje ovjek, upravo tako kako je i sam ovjek razvio svoje djelo, stvorivi od prvog parnog stroja zamreni nuklearni reaktor. Na nesreu, nakon otkria vatre, prestala je ovjekova prirodna evolucija, stoje jo gore, ide unazad divovskim koracima. Sve te vrhunske hranjive odlike 23

to ih je priroda tijekom razdoblja od milijardu i pol godina skladitila u prirodnu hranu i sukladno tomu u stanije ivih bia, vatra i druga nakaradna sredstva degeneracije to ih je izumio civilizirani ovjek razaraju i svode na njihov primitivni oblik, omoguujui tako materijal za nesrazmjerni rast opasnih stanica. Stanice raka su pravi predstavnici takvih primitivnih stanica. Kratkovidnim biolozima graevni materijal tijela su bjelanevine, koje su samo obino kamenje i opeka obine graevine. Njih ne zanimaju razne vrste buke i brojne pojedinosti, bez kojih se ne moe graditi sloena tvornica, a kojih nema u odresku s rotilja. U drugom svesku moje armenske knjige posvetio sam skoro 300 stranica prouavanju problema nastanka raka. U tu svrhu sam pregledao vanu raspravu Stanice raka" uvenog amerikog citologa (strunjaka za nastanak i rad stanica - op. prev.) E. V. Crowdyja, najiscrpniju meu mnogima o toj temi, koja sadri sve vanije studije, podatke, miljenja i zakljuke to su ih objavili brojni veoma poznati znanstvenici. Na temelju podataka iz istraivanja samih citologa nepobitno sam dokazao da stanice raka nastaju zbog manjka superiornih hranjivih sastojaka i preobilja obinih graevnih materijala to potiu neobuzdani rast stanica.

Ovisnost o kuhanoj hrani je najopasniji od svih poroka

itatelj e se naravno s uenjem pitati, zato nijedan od brojnih uglednih znanstvenika i profesora ne uvia ove jednostavne istine, te zato nam nitko ne govori da je navika jedenja kuhanoga neprirodna i opasna. Razlog je to stoje cijelo ovjeansvo ovisnik o hani i taje ovisnost sve zaslijepila. Nitko ne shvaa da je jedenje kuhanoga lo porok, zapravo najopasniji od svih poroka. To nije samo bolesna pohlepa za samo jednom tvari nego konani zbir prodrljivih zahtjeva za tisuama tvari (kako su to samo izvrsne" i poeljne" stvari!) Osim toga, kratkovidni potroai kuhanoga vide bogatstvo i vrsnost u mnogostrukosti naina na koji se hrana upropatava, doim upravo ta mnogostrukost umnoava tetnosti, iji se pravi odraz moe vidjeti u velikom broju bolesti to vladaju svijetom. ovjek je postao ovisnik o tvarima to sadre otrov, kao to su aj, kava, kakao, duhan, alkohol, opij, kokain, morfij i t.d. Jak osjeaj potrebe za tim stvarima potiu odgovarajui otrovi, nakupljeni u ljudskom organizmu. Kuhana hrana proizvodi velik broj raznih otrova, koji se s vremenom nataloe po raznim dijelovima organizma, na primjer, u stijenkama krvnih ila i ilica, izmeu zglobova, u sreditima masnih stanica i drugdje. I kao to udnja ovisnika za
25

24

heroinom ne izvire iz normalnih fiziolokih potreba njegova tijela, tako i elja potroaa kuhane hrane, njegov osjeaj gladi, nije normalni zahtjev njegova organizma. Radi se o zahtjevu njegove ovisnosti, o oitovanju poriva koji su potaknuti otrovima, nataloenima u ljudskom organizmu. To je glas bolesti to se ugnijezdila u tijelu, zov ovjekova najljueg neprijatelja. Taj strani porok ve u kolijevci usauju u tijelo svakog ljudskog bia sami njegovi roditelji. To je razlog zastoje dijete, u trenutku kad pome opaati i govoriti, ve vrsto zarobljeno ovisnou o hrani, pa od toga trenutka sve do svoje smrti smatra kuhano jelo svojom normalnom ishranom i svoju jaku potrebu za njim fiziolokim zahtjevom, mislei pogreno da se radi o pravoj gladi.

vie nije glad. To je nadraaj uzrokovan otrovima nataloenima u njegovu tijelu, koji trae svjee otrove. To je rika demona to lei unutra i zahtijeva novi alat za razdiranje ljudskog organizma. Razborit i jake volje potroa sirove hrane iz dana u dan slua tu riku u svoj njezinoj snazi, ali je svom duom ignorira i ne poputa joj ni za dlaku.

Jedenje kuhanoga goni ljudski organizam da radi tri do etiri puta preko svoga normalnog kapaciteta
Svi ljudski organi dre u priuvi prirodnu energiju. Obino rade etvrtinom svoga kapaciteta, uvajui ostatak energije za posebne hitne sluajeve ili za starost. Stoga u normalnim" okolnostima srce kuca 70-72 puta na minutu (samo 58-62 puta u onih to jedu sirovu hranu!), doim u izvanrednim okolnostima bilo moe skoiti do 200 otkucaja po minuti. Nadalje, pri normalnom disanju 500 cm3 zraka ue i izie iz plua, ali u posebnom naporu moemo udahnuti do 3700 cm 3 zraka. Jeda sirovoga koristi samo etvrtinu mogunosti svojih probavnih organa, pa mu probavni sustav nikad nije pretovaren ni premoren. Suprotno tomu jeda kuhanoga potie svoj apetit uvjetovanim podraajima, nadraujuim zainima, aperitivima i drugim apsurdnim stimulansima, puni svoj eludac do te mjere da 27

Zelja za kuhanom hranom ne znai glad

Kad potroa kuhanoga pokua jesti iskljuivo prirodnu hranu kao to je med, orasi, itarice, sirovo voe i povre i potom ne osjea teka za bilo kojom sirovom hranom, u tom trenutku svi zahtjevi njegova organizma su udovoljeni do potpune sitosti. Ali usprkos tomu, makar da je i pojeo viestruko iznad svoje dnevne potrebe za hranom, on se i dalje vlada kao da nije uope jeo i osjea veliku potrebu za sonim i privlanim obrokom jako zainjena mesa. To 26

su probavni organi primorani upotrijebiti svu svoju priuvnu energiju, ali ni tako nisu u stanju odgovoriti na postavljeni izazov. Na koncu je ovjek prisiljen vratiti bljutavu hranu istim putem kojim je ula u njega, ili je purgativima istjerati iz crijeva. Iznenauje injenica da takvi muni ini ne izgledaju udno jedau kuhanoga. Preoptereeni probavni organi nagone i mnoge druge povezane organe na pojaani rad, u prvom redu srce, jetra i bubrege. Dodatni napor ubrzo pokazuje svoje posljedice. Organi se troe i prerano prestaju raditi. Nije stoga udo da se ivot pojedinaca skrauje za nekoliko puta. Jedui nekorisnu, tetnu i otrovnu hranu ovisnik ugaa svojim poudama, zaustavlja djelova- nje eluca i umilja daje zadovoljen, dok njegovo stanije u stvari gladno vapi za nunom prehranom. eludac jedaa sirove hrane uvijek je odmoran, iako je veinom prazan, ali je njegovo tijelo stvarno sito i zadovoljno u pravom smislu rijei. Kad potroa kuhanoga odlui prijei na sirovu hranu, na poetku se nikako ne osjea sitim, bez obzira koliko jeo. Umjesto da budu sretni, ovisnici u takvom stanju obino nisu zadovoljni. Po njihovu miljenju razlog njihove stalne gladi lei u injenici to je hrana koju jedu niske hranjive vrijednosti i kao takva beskorisna. To je strahovita zabluda. Ba suprotno, te su stvari hranjive i posve uravnoteene. Ljudske sanice godinama trpe zbog njihove odsutnosti. Kapaciteti ljudskih probavnih organa posve su u skladu s
28

graom i omjerom sastojaka takve sirove hrane, pa je zato eludac i prima rado, lako je umekava i prosljeuje bez zadravanja u tanko crijevo, dok stanice, izgladnjele i oslabljene, poudno usisavaju te vrijedne tvari i sve vie ih trae. Bolesne stanice se lijee, iscrpljene se osnauju, neaktivne se pokreu. S druge strane, masne stanice se poinju topiti zbog gladovanja, taloi otrova postupno nestaju i suvina voda naputa tijelo. Potom normalne stanice nadomjetaju one lijene to su se udebljale zbog nemara i nerada. Brzi gubitak vika tjelesne teine je siguran znak povratka zdravlja i snage. Ovo bi trebalo ispuniti ljudsko srce radou i sreom, jer se spomenuti hranjivi sastojci smjesta raire po cijelom tijelu i donose mu zdravlje, snagu i ivotnost. To je prvi put u ivotu da su svi njegovi organi i lijezde, usprkos tomu to su preobilno opskrbljeni hranom, u stanju raditi s lakoom. ak ako toga dana uzme i vie sirove hrane nego to mu organizam trai ili to su njegova crijeva i stanice u stanju usisati, eludac je ne e odbiti, niti e proizvesti osjeaj munine koja bi ga natjerala na nasilno povraanje. Viak normalne hrane ne e ostati u elucu i poeti se kvariti, ne e se pretvoriti u otrov niti uzrokovati probavne smetnje. Umjesto toga e, ne prolazei kroz proces probave, smjesta prijei iz eluca u crijeva i istog dana s izmetom izii iz tijela, ne prouzrokovavi ni najmanje tete u organizmu. Zato e mu eludac uvijek biti
29

lagan, dok e crijeva i krv biti puni savreno odmjerenih hranjivih sastojaka. Tada mu daj da pojede nekoliko zalogaja kuhane hrane. Njegov e eludac s prezirom odbaciti te strane i neeljene tvari. Usprkos krajnjeg uitka u ustima ti e zalogaji dugo leati u elucu, uinit e da izgubi tek i zaustaviti normalni tijek probavnih djelovanja. No, potroa kuhanoga je posve sretan i zadovoljan takvim stanjem jer je zadovoljio svojim prohtjevima, natovario je eludac i sada je pun". ovjek koji shvaa vrijednost sirovoga boji se takvoga stanja. On potpuno razumije da su sirovi biljni sastojci ti koji hrane tijelo, a da je mrtvo meso to dolazi s vatre samo obino gorivo i izvor raznih otrova i bolesti.

vanju, oigledni dokaz kratkovidnosti biologa tovatelja mesa. Ako dopustimo da ivotinjski organizam prerauje biljne bjelanevine u potpuno uravnoteenu hranu, onda bi meso ivotinja kao to su lisice, vukovi, psi, make i tigrovi koje se hrane takvim "uravnoteenim" bjelanevinama bilo najhranjivije. Meutim, otrovne osobine mesa tih ivotinja su takve da ga se ni najvei oboavatelji jedenja mesa ne usuuju jesti. Biolozi koje vlastite sklonosti gone da u mesu trae posebne prednosti nisu u otkriu takozvanih nenadomjestivih aminokiselina uzeli u obzir injenicu, da su te aminokiseline oblikovane iz obine trave to je ivotinje pasu. Po kojem je pravilu kravlji organizam u stanju stvarati aminokiseline iz obine trave i korova, a da ljudski organizam ne moe pripraviti iste sastojke iz biljne hrane najvrsnije kakvoe? Kako milijuni budista ive bez mesnih aminokiselina?

Ljudska hrana bi se trebala sastojati od ivih stanica, a ne od leina mrtvih stanica

Dobro uravnoteena hrana se sastoji od ivih stanica. A biljke ive dugo nakon vaenja iz zemlje. Ruin pupoljak i dalje cvjeta u vazi, a zrno ita proklija kad ga se posije nekoliko godina nakon etve. Meutim, stanice ubijenih ivotinja ili mlijeka izluena iz tijela smjesta umiru i odmah se pomu raspadati i pretvarati u otrove, doim ih kuhanje pretvori u neto zaista strano. Smatrati ivotinjske bjelanevine superiornijima od biljnih je najnesretnija pogreka u prosui30

Kratkovidnost je najvea mana medicinske znanosti

Najvea pogreka biologa ovisnika o kuhanoj hrani je njihova kratkovidnost. Zatvaraju oi pred tetama koje se priinjaju sitnima, pa ne predviaju ozbiljnih posljedica to e prije ili kasnije proizai iz prividno zanemarivih uzroka. Pojasnimo ovu tvrdnju s nekoliko primjera! Kuhana jela, posebno mesna, 31

puna su otrova, a nitko ne obraa panju na kronino otrovanje koje neprimjetno sve vrijeme napreduje, tako da ak kad se s vremenom od tog otrovanja otete bubrezi, srce ili jetra, ta se oteenja pripisuju nepoznatim uzronicima. A kad je otrovanje jo ozbiljnije, popraeno proljevom i povraanjem, govori se o gastrinim poremeajima. Za njih je otrovanje samo ono to zahvaa cijeli organizam i prijeti neposrednom smru rtve. Koliko je samo nedunih ivota rtvovano zbog ovoga! Ljudi ne vide prljavtinu to im se svakodnevno s hranom uvlai u krvotok, pa kada se nataloi stijenkama i stijesni krvne ile te jednog dana naglo zaustavi tok krvi, kratkovidni svijet to smatra neoekivanim". Ljudi ne vide ogromni tlak velikog povodnja to udara u divovsku branu kapaciteta na milijune tona. Meutim, kad ta brana nakon dugotrajnog drhtanja od udara poplavnih voda na koncu popusti, uzrok njezina ruenja se pripisuje kamenu to gaje neko dijete nabacilo. Ve smo vidjeli ispravno shvaanje to ga jeda sirovoga ima o nastanku raka. Protiv ovoga svih 400 kancerogenih agensa" to ih navode znanstveni istraitelji ovisnici o kuhanome, a meu kojima su navedeni i mehaniki nadraaji i cigaretne opekline, vrijede koliko i kamen to gaje dijete bacilo. Svaki organ posjeduje na milijune stanica ijim sukladnim djelovanjem organ obavlja svoju funkciju. Kad u hrani tih stanica nedostaju neki bitni sastojci, stanice gube vitalnost i prestaju djelovati. Tada pomu 32

djelovati energetske priuve, ali se i one brzo iscrpe. Sve dok organ kako - tako obavija svoju funkciju, kratkovidni ne vide crveno svjetlo, ali kad na koncu ne uspijeva obavljati svoje funkcije, za takav se organ kae daje bolestan i da mu treba medicinska pomo. No, je li uope mogue da mala pilula i doza otrova nadomjesti hranjive sastojke to ih je vatra godinama unitavala, i povrati oteenim stanicama izgubljenu sposobnost za obavljanje njihova specijaliziranog posla? Nakon viednevnog leanja u probavnom traktu mase mesa, jaja, masla i sira podlijeu gnjilenju i uzrokoju upalu crijeva, kojoj je proljev redoviti simptom. Ali kad dijete dobije proljev, sva krivnja se baca ne nekoliko koica voa to se vide u izmetu. Nitko se ne pita, kako koica voa moe uzrokovati bilo kakvu upalu, kad bez truljenja ni gnjiljenja naputaju tijelo samo nekoliko sati nakon to su u nj ule. Cijela tragedija je u tomu to svijet smatra jaja, meso, maslo i sir normalnom i potrebnom hranom, a voku neim sporednim to se moe ali ne mora jesti. Katkada se ak djeci zabranjuje jesti voe kako ne bi pokvarila eludac".

33

Teina onih to jedu kuhano ne moe biti smatrana mjerilom dobrog zdravlja
Dokle god se ljudsko tijelo odupire neprirodnoj ishrani i protiv nje se bori, ono izraava svoju nelagodnost raznovrsnim simptomima kao to su gubitak teka, loa probava, gastritis i ostale eluane smetnje, katar debelog crijeva i t.d. Sve su to vanjski znakovi nastojanja tijela da iskoristi sva raspoloiva sredstva kako bi neutraliziralo tetne posljedice neprirodne hrane i istjeralo iz tijela otrovne tvari to ih takva hrana stvara. Bolesnik poinje mravjeti, pa ga nastoje ojaati dajui mu izdanu" hranu. Onog dana kad je organizam konano poraen i njegova borba prestane, ovjek se oprosti s ovim svijetom, ili mu u suprotnom sluaju poraste apetit pa pome nezasitno jesti, dobro probavljati i debljati se kako bi povratio zdravlje i snagu." Drugim rijeima, toga dana ljudski se organizam, prestavi s otporom, prilagodi" neprirodnoj ishrani i tako se poloi temelj jednoj od najopasnijih ljudskih bolesti - neprirodnoj pretilosti. Potlaeno neprirodnom ishranom tijelo je prisiljeno prilagoditi se i pripustiti u organizam gomile raznih otrovnih tvari to ih takva hrana proizvodi. Zatim se stvaraju naslage masnoe, mokrane kiseline i njezinih derivata, kolesterola, kuhinjske soli, vika tekuine, kamenaca, ciroznih oblika, tumora, neaktivnih i parazitskih stanica, multinukleidnih divovskih stanica 34

(polikariocita), stanica s prevelikom jezgrom (megakariocita) i t.d. Katkada te stanice nabujaju do veliine nekoliko stotina puta vee od normalne, ali nisu u stanju obavljati nikakvu korisnu funkciju. Sve te udovine naslage u tijelu stvaraju ovjeku iluziju daje zdrav i jak, doim on u stvarnosti pati od postupnog izgladnjenja. Miii mu se stanje i omlohave, smanji mu se broj aktivnih specijaliziranih stanica, organi mu bivaju istroeni. Ti krupni", j a k i " ljudi izboenih trbuha, debelih miica, nabuhlih ruku i objeenih nabora sala, kojih je na svijet pun, u stvari su kosturi pokriveni koom. Svaki od njih je na svoje slabe i omravjele miie natovario debelu ovcu koju svojevoljno hrani, nosi svakuda sa sobom, ali nije za vjerovati kako se ti ljudi stalno oholo hvale svojom snagom i zdravljem. Toliko su ponosni na svoju gojaznost da kad god se u razgovoru ta gojaznost spomene, oni kucaju o drvo ili, na Istoku, uzvikuju Maalah!" (Boja volja!"), da ne bi sluajno izgubili koji gram svoje ljubljene teine. Mogli bi se napuniti desetci knjiga primjerima takve alosne kratkovidnosti.

Nikakva medicina ne moe nadomjestiti sirovu tvar unitenu vatrom

Svi su lijekovi ope uporabe simptomatini. Drugim rijeima, slue kao palijativi za privremeno olak35

sanje ili za prikrivanje simptoma bolesti. Ni u kojem sluaju ne mogu nadomjestiti sirove hranjive tvari unitene u kuhinjskim loncima i tavama. Mnogi uveni znanstvenici strogo zabranjuju uporabu tvornikih lijekova. U Engleskoj, nakon etiri i pol godine napornog istraivanja velikog dijela dobrostojeih stalea engleskog drutva, biolozi su doli do zakljuka daje samo devet posto puanstva dobra zdravlja, dok je ostalih 91 posto bolesno, iako veina nije bila toga svjesna. Nakon klinikog tretmana zakljuak je bio da su sve za istraivanje odabrane smetnje pozitivno reagirale na lijeenje, ali daje naknadno uoeno ope pogoranje zdravlja pacijenata. To znai da su lijekovi samo prikrili simptome bolesti, pogoravajui jo vie stanje oslabljenog organizma svojim tetnim uincima. Prema tome nitko tko ne eli biti bolestan, ili ako je ve bolestan i eli povratiti zdravlje, ne smije polagati svoje nade u tablete. Radije neka se odrekne neprirodne hrane i lijekova i ivi u skladu s prirodnim zakonima jedui sirovo! Ovo je pravi, sigurni i znanstveni nain, dok je lijeenje farmaceutskim lijekovima, citirajui Bircher-Bennera, samo la i varka". Po mojem miljenju, ispravnije bi bilo iluzija i samozavaravanje." Nietsche je zvao lijekove udarcima bia". Lijenici se mogu lako uvjeriti u istinitost mojih tvrdnji. Neka podijele bolesnike u svojim bolnicama u dvije grupe, pa jednima neka daju lijekove i kuhanu hranu, a drugima samo sirovo, te usporede rezultate obiju 36

grupa. To je jednostavan i nepobitan pokus, bez kojega e i dalje svaki argumenat protiv jedenja sirovoga biti bezvrijedan. Potkrijepimo nae tvrdnje s nekoliko primjera iz simptomatine terapije lijekovima. Bolje znak upozorenja daje tijelo u opasnosti, krik Upomo!" naega organizma. Ali umjesto da uklonimo opasnost, mi umrtvljujemo ivce to mozgu prenose osjeaj opasnosti i uutkavamo njihov glas dozama otrova. Evo i drugog primjera: kad se protonost naih arterija smanji zbog taloenja neisti, srce mora raditi jae kako bi razgonilo krv po tijelo, zbog ega krvni tlak raste. Ali umjesto da oistimo ile od neisti, jednostavno rabimo otrov kako bismo stimulirali ivce koji su u stanju stezati i iriti prolaze. Sve dokle otrov djeluje, krv ilama tee slobodnije i tlak privremeno pada. Meutim, im njegova uinkovitost prestane, ile se vrate u prijanje stanje, dodatno oslabljene zbog djelovanja lijeka. Nema lijeka koji ne bi imao neko popratno djelovanje tetno po organizam, ali se tek u zadnje vrijeme javio manji broj publikacija posveen ovoj temi. Jedna od njih Reakcija na djelovanje lijekova" (1955. g.) dra. Harrvja Alexandera, umirovljenog profesora klinike medicine s medicinskog fakulteta u Washingtonu, donosi obilje korisnih obavijesti. Naravno, lijekove se openito smatra odgovornima samo za one komplikacije i reakcije koje neposredno ubijaju rtvu ili se oituju u obliku koje ozbiljne bolesti. ak i tako 37

od tisuu komplikacija ostaje zabiljeena samo jedna, ostale padaju u vjeni zaborav. Ustanovljeno je da svaka od 350.000 tvari to se koriste za pravljenje lijekova moe prouzroiti komplikacije. Izmeu njih su najopasniji penicilin, aureomicin, streptomicin, spojevi ive, lijekovi na bazi sumpora, digitalis, cjepiva, serumi, umjetni vitamini (tiamin, niacin i t.d.), atofan, kortizon, ekstrakt jetara, inzulin, adrenalin i mnogi drugi lijekovi ope primjene. Vano je promotriti ovo pitanje s najveom pomnjom. Umjetni vitamini i organski ekstrakti, kojima ljudi ele nadomjestiti hranjive sastojke spaljene u kuhinjama, ubijaju brzinom groma, vrlo esto samo pet minuta nakon uzimanja. Tijekom 1951. godine 324 milijuna, a 1952. 350 milijuna grama samo penicilina utrcano je u ljudska tijela s nakanom da nadomjeste prirodne antibiotike spaljene u kuhinji. Nakon unoenja u ljudsko tijelo umjetni lijekovi ubijaju na tisue ljudi, katkad za pet, katkad za deset minuta kad se radi o odbojnosti, doim su tisue ostalih rtve mnotva bolesti, od kojih da spomenemo samo neke: urtikarija, dermatitis, milijarija (upalna kona bolest - op. prev.), osip, crveni vjetar, bronhijalna astma, poliartritis, cirozajetara, utica, upala bubrega, aplastina anemija, serumska bolest i svrab. Svijet eli progledati kroz prste lijekovima s obzirom na ove smrti i oboljenja, pa prebacuju krivnju na 38

preosjetljivost tijela. Ali ute na pitanje, to uzrokuje tu preosjetljivost. Moja bijedna djeca su trpjela od tih, posebno konih oboljenja po nekoliko puta na godinu. Uvijek smo traili uzrok u hrani koju su jeli, a lijenici su nam davali hrpe recepata, ne velei ni rijei o opasnostima od lijekova koje su propisivali. Poput milijuna i mi smo vjerovali da lijekovi lijee svijet, a ne da ga ine bolesnim. Jednom je oboje moje djece istovremeno oboljelo od utice. Bili smo zaprepateni jer smo znali da utica nije zarazna da bi ih mogla zahvatiti zajedno. Danas nema niega ime bih olakao svoju savjest, osim da ostale roditelje upozorim na opasnost. U nae vrijeme je alosno promatrati kako se najopasnije kemikalije, uz pomo slatkastih pjesama i zgodnih slika, populariziraju kao stvari koje se zbog svojeg korisnog uinka mogu uzimati svakodnevno. U veini zemalja medicina i farmaceutska industrija su se pretvorile u veliku i unosnu trgovinu. Jedenje sirovoga e dokrajiti uzimanje bilo koje vrste farmaka, jer kad ne bude bolesti, ne e trebati ni lijekova. Bolesti su posljedica degeneracije hrane, pa ih se susljedno tomu moe iskorijeniti ispravljanjem nae prehrane. Svi nai pokuaji iskorjenjivanja bolesti lijekovima krajnje su opasni, besmisleni ekperimenti osueni na propast. Njihove alosne posljedice ve bulje u nas. Neprestano se pojavljuju nove vrste bolesti, lagane boljke prerastaju u ozbiljne poremeaje. Sukladno 39

tomu ljudi stalno iznalaze nove serume i cjepiva, otkrivaju sve snanije antibiotike i postupno se upliu u labirint zabluda, pogreaka i katastrofa. Treba napraviti posve novi i temeljni zaokret na polju medicinske znanosti. Svi poteni i dobronamjerni lijenici moraju ustati i poduzeti korake kako bi sprijeili unitavanje integralnih sirovina namijenjenih ljudskom tijelu. Po miljenju kratkovidnog svijeta, jedenje sirovoga je pokuaj vraanja na primitivni ivot pretpovijesnog ovjeka. injenica je da za civiliziranog ovjeka nema vee nesree od kuhanja i prigotovljavanja hrane. Jeda sirovoga jednostavno izbjegava bijedu takozvanih bolesti uzrokovanih civilizacijom i odbija vratiti se tehnolokom procesu koji mu je civilizacija nametnula u obliku unitavanja istoe ljudskih sirovina. U svakom drugom pogledu on se ne odrie pogodnosti telefona, putovanja avionom ili uvanja svjeeg voa u hladnjaku. Stoljeima su ljudi bili toliko slijepi i glupi, da su jedenje kuhane hrane smatrali normalnim. A sada, kad po prvi put uju o jedenju sirovoga, to im se ini udnim i stranim, iako je u stvari degeneracija prirodne hrane kuhanjem neto najneprirodnije, najudnije i najneobinije od svega to je zapisano u povijesti homo sapiensa.

Jedenje kuhanoga i uzimanje lijekova vode ljudski rod k unitenju

Mnoge vrste mamuta su obitavale na zemlji i zatim izumrle zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta. Danas ovjek vlastitim rukama stvara takve nepovoljne klimatske uvjete koji e ga jednog dana izbrisati s lica zemlje. Usporedo s procesom degeneracije hrane raste i broj i uestalost bolesti. Za koji narataj ljudi e umirati od sranih smetnji ili raka prije nego dosegnu pubertet i razviju svoje stvaralake osobine. Na temelju opomenjujue brzine porasta bolesti posljednjih desetljea lako je predvidjeti, ukoliko ljudi ustraju u svojim nepromiljenostima, da taj sudbonosni dan nije daleko. Znanstvenik koji ukazuje na dobrobit jedenja kuhanoga i uzimanja kemikalija nalikuje trgovcu koji, na rubu steaja, sretno broji svoje novie, zatvarajui oi pred milijunima koje oigledno gubi. Krajnji ishod svakog posla treba prosuivati po zavrnom obraunu. Pogledajmo kakvu su korist i prednost civilizirani ljudi izvukli iz otkria kuhanja i medicine u usporedbi s onim u em uivaju milijuni ostalih ivotinja. Nita, osim injenice daje, iako je najsavrenije bie na zemlji, podloni veem broju bolesti od ijednog drugog Bojeg stvorenja. Po otkriu vitamina ovjek je trebao imati dovoljno pameti da odmah uvidi kako kuhanjem unitava

40

41

upravo te sastojke bez kojih e mu brzo doi kraj. Morao je jednom zauvijek prestati s tim upropatavanjem i uvati od unitenja imunitet u prirodnoj hrani. No dra kuhane hrane je tolika da koi sve pokuaje promjene. Ovisnost osvaja znanost i dri je u svojim kandama. U meuvremenu ljudi, drei se jo uvijek kuhanoga, nastoje prodrijeti u tajne hrane, prepoznati njezine sastavne dijelove to se kuhanjem i prigotovljavanjem unitavaju, pa ih potom nadomjestiti umjetnim tvarima. Zar nije ludost spaliti i unititi bitne stvari vlastitom rukom, postati bolestan, doi na rub groba i onda htjeti spasiti sebe varljivim sredstvima? Moramo imati na pameti injenicu da ti sastojci nisu svedeni na samo 50 vitamina koliko ih poznaju biolozi. Ima ih toliko da e tijekom tisaa nadolazeih godina biti nemogue stvoriti jasnu predodbu o njihovim kvalitativnim i kvantitativnim osobinama. Pretpostavimo da e jednog dana znanstvenici uspjeti otkriti sve njihove vrste. Tada e u svrhu umjetne zamjene odbaenih sastojaka samo iz ita trebati za svaku pojedinu osobu na tisue recepata i preparata, a da o nedostinim trokovima i ne govorimo! Istraivanjima na raznim vrstama voa, povra i itarica ovisnici biolozi sami dokazuju da prirodna hrana posjeduje sposobnost lijeenja skoro svih vrsta bolesti. Ali svijet ne eli priznati da e ljudski organizam ostati slobodan od tih bolesti ako se od djetinjstva pa nadalje hrani iskljuivo prirodnom hranom. Od poetka sama pomisao o uzdravanju od kuhane hrane 42

pomrai im pamet, pa onda znanost poputa pred ovisnou.

Lijenici ne smiju rabiti prirodne jestvine kao privremena sredstva lijeenja

Mnogi napredni lijenici osuuju lijeenje kemikalijama. Neki od njih su toliko razoarani neuinkovitim djelovanjem lijeenja kemikalijama da naputaju lijeniki posao i posveuju se prouavanju temeljnih problema profilaksije (spreavanja bolesti op. prev.) Meu njima je uveni vicarski lijenik Bircher-Benner, iz ijih sam rasprava na njemakom uvrstio nekoliko kratkih prijevoda u moje armensko izdanje. Na zalazu svoje lijenike karijere Bircher-Benner se razoarao u suvremenim terapeutskim postupcima, tako daje, kad je prvi put upoznao hranjive vrijednosti prirodnih jestvina, poeo lijeiti svoje pacijente prirodnom hranom, bez ikakvih farmaceutskih sredstava. Ubrzo su brojni bolesnici, koje su mnogi lijenici diljem svijeta pokuavali bezuspjeno izlijeiti, doli u njegov sanatorij u Zurichu i u kratkom roku se popuno izlijeili pomou stroge sirove vegetarijanske dijete. No, Bircher-Benner je sirovu hranu smatrao terapeutskim sredstvom", a ne jedinom hranom koja odgovara ovjeku. Ispada da se ljudi od samog 43

djetinjstva moraju hraniti neprirodnim jestvinama, da bi potom u odmaklim godinama bili lijeeni terapeutskom dijetom". Meutim, ova prividna proturjenost nije bez razloga. U prvom redu, nitko na svijetu, pa ni najistaknutiji strunjak o sirovoj hrani Bircher-Benner, ne uvia da je jedenje kuhanoga ovisnost i da potreba svijeta za kuhanim nije ni glad, ni bioloki zahtjev stanica. Osim toga, Bircher-Benner je kao lijenik odgojen da lijei postojee bolesti. Ne bi imao nikakve plae niti bi ga itko uzimao ozbiljno, ako bi javno zastupao nain prehrane koji bi oslobodio ovjeanstvo od svih bolesti. O prehrani trenutno postoje dva suprotstavljena miljenja. Jedno od njih brani jedenje sirovoga, drugo daje prednost kuhanomu, jedno zastupa vegetarijanizam, drugo vie voli hranu ivotinjskog porijekla. A znanost nije politika! Onaj tko stoji na krivom stanovitu, nema prava nametati nedunoj djeci svoja pogrena i tetna miljenja. Imperativ je naeg vremena da se ta dva stanovita ispitaju u meunarodnim znanstvenim i kulturnim krugovima, tako da se krivo osudi, a ono ispravno da se dadne u javnost i uvede u praksu. Na prvi pogled ti ljudi skuena pogleda, koji ne ele uroniti u dubinu problema, misle da je ideal jedenja sirovoga neto to nije lako ostvariti, jer da se ljudi nisu voljni odrei svojih duboko ukorijenjenih navika, ali to je glas ovisnosti a ne znanosti. Treba od44

vojiti znanost od ovisnosti. Najprije moramo priznati da su sirove jest vine prava i potpuna hrana koja odgovara ljudskom organizmu, a nakon toga pustiti one to ele pokvariti sirovine sebi i svojoj djeci neka rade to im srce eli. U prvom redu moramo se okoristiti iskustvom jedenja sirovoga za hitni ispravak krivog poimanja koje prevladava u prehrambenoj znanosti, po kojem se najhitnije jestvine smatraju tetnima, doim se tetne preporuuju kao ispravne. Treba jasno i beziznimno razumjeti da u svim sluajevima kad se sirova hrana uskrauje slabima, bolesnima, onima to pate od eluanih smetnji i bilo koje bolesti, upravo ta zabranjena hrana bi izlijeila, oporavila i ojaala bolesnike. U takvim sluaj ima ne radi se vie o promjeni loe navike. Ba suprotno, bolesnik hoe voa, a mi mu ga uskraujemo, osjea se slabo od kuhane hrane, a mi ga gonimo da uzme jo malo, otimamo voku djetetu iz ruke i silom ga kljukamo nekim kuhanim jelom. Drugim rijeima, skraujemo im ivot nagonei ih da jedu upravo ono stoje uzrokovalo njihovu bolest i slabost. Ispravljanje samo ove zablude smanjit a napola broj sluajeva prerane smrti. Jedini nain da provjerimo istinitost ovih tvrdnji je taj da kuamo nekoliko mjeseci jesti sirovo, to bi trebala uiniti svaka razborita osoba. Jedino se tako moe stati na kraj zabludama i proturjenim stavovima o ishrani. 45

U svjetlu jedenja sirovoga temeljna naela prehrane nisu vie svedena samo na sveuilita i istraivake zavode, ve su postala stvar od prvotne vanosti za cijelo ovjeanstvo. Znanstveni nazivi tisua hranjivih tvari, njihove zamrene formule i dugi, zamorni opisi njihovih prehrambenih osobina i pretpostavljenih korisnih uinaka mogu se za obinog ovjeka s ulice svesti na tri rijei: SIROVA BILJNA HRANA, odnosno kompletne sirovine za ljudsku tvornicu. Tako e jedenje sirovoga postati ideal neovisan o medicinskoj znanosti, ideal koji se moe protumaiti ne znanstvenim formulama nego logikom, budui da mu u prilog govore nepobitni zakoni prirode i jasni rezultati to proizlaze iz jednostavnih pokusa.

Ne smije se remetiti sklad sirovih tvari u ljudskom tijelu

Ljudsko tijelo je najsavrenija i ujedno najkompliciranija tvornica na svijetu. Moda bi bilo ispravnije shvatiti ga kao jedan cijeli svijet tvornica i sustava, ako se ima na umu da je svaka stanica za sebe splet raznih tvornica. Znanstvenici su do sada uspjeli otkriti preko deset tisua dijelova u svakoj stanici. Svaka lijezda ili organ sastoji se od milijardi takvih stanica, a ljudsko tijelo je izgraeno kombinacijama tih lijezda, organa, sustava, kostiju i koe. 46

Da bi mogli ispravno obavljati svoje funkcije, ove veoma zamrene tvornice i sustavi moraju biti opskrbljeni sirovinama koje sadre tisue razliitih tvari, od kojih svaka u opoj organizaciji ljudskog organizma obavlja posebnu zadau. Sve te tvari nastaju uz pomo sunanog svjetla i koncentrirane su u biljkama. Na primjer, sjeme, list ili zrno ita sadri u sebi sve hranjive tvari koje su bitne za ivotinjski organizam. Iako se ovi sastojci od biljke do biljke razlikuju sastavom i graom, to ne igra veliku ulogu, budui da se po ulasku u organizam drobe i ponovno spajaju, te pritom jedna tvar prelazi u drugu. Organizam, dakle, moe u skladu s vlastitim potrebama promijeniti mnoge odnose sastojaka, ali elemenat koji nedostaje ne moe ni stvoriti, niti nadomjestiti nekim drugim elementom. Na primjer, u laboratoriju nije bilo mogue u djetelini pronai veu koncentraciju kalcija, vitamina ili bjelanevina, a upravo iz djeteline i iz jo obinijih trava ivotinje dobivaju sve vitamine i mineralne soli i grade svoje masivne kosti, meso i salo. Drugim rijeima, umjesto mlijeka, masla, sira, mozga, jetara i mesa koje kratkovidni svijet preporua kao izvore kalcija, fosfora, vitamina i potpunih" bjelanevina, mogla bi se preporuiti obina djetelina iz koje dolaze sve spomenute tvari. Stoga je sasvim besmisleno, bezvrijedno i ak tetno razglaavati da je ovo ili ono jelo bogato nekim vitaminima, ili da neko drugo obiluje
47

posebnim mineralima, jer osim to zbunjuju i zaluuju svijet, takve tvrdnje nemaju nikakve korisne svrhe. Glavne funkcije hranjivih sastojaka u organizmu su trostruke. U prvom redu slue kao graevni materijal za gradnju i obnovu stanica, zatim proizvode potrebnu energiju za pokretanje tih stanica i za grijanje tijela, te konano opskrbljuju specijalizirane stanice sirovinama potrebnima za njihove aktivnosti. Mi neophodno moramo voditi brigu o svojem organizmu kao to to ini tvorniar sa svojom tvornicom. Prema tomu za odravanje triju gore spomenutih funkcija moramo opskrbiti svoje tijelo svim potrebnim hranjivim sastojcima, u svoj punini i omjerima kako nam ih nudi priroda. Pomanjkanje ijednog sastojka imat e negativne posljedice na gradnju i djelovanje organizma. Ali kako danas civilizirani ovjek postupa sa svojim tijelom? Rasipa, pali, ubija i remeti sklad sirovina i zatim puni eludac mrtvim i otrovnim tijelima koja sadre samo neke od tisua hranjivih tvari. Na ovaj nain njegovo uzimanje nekih sastojaka moe prijei stotinama puta koliine potrebne tijelu, dok e manjak nekih drugih sastojaka biti u istom srazmjeru manji. Od kuhanog se mesa, bijelog kruha, tjestenina, rie, slatkia, masla i margarina stvaraju parazitske stanice sasvim jednostavne grae, pod ijom se teinom ovisnik o hrani savija. Znanstveni istraivai mogu lako dokazati da su prije 50, 100 ili 200 godina ljudske slabosti redovito bivale popraene pretjera48

nom mravou. U nae dane ovjek je posao otporniji, P a ljudsko tijelo moe izdrati neprirodnu hranu i sprijeiti ulazak neumjerenih koliina jela gubitkom teka, proljevom, povraanjem i drugim sredstvima. Ipak tijekom vremena ljudski organizam popusti pod pritiskom degenerirane hrane, prilagodi" joj se i dopusti stalnu gojaznost trbuha i bucmastost obraza. U takvim se osobama, u skladu s njihovom tjelesnom graom, prvo izgrade a potom odravaju jednostavne, beskorisne, neaktivne stanice. To je razlog zastoje danas mravost rjea, a svijet pun runih, neprirodnih debeljaka. Danas se mnoga djeca raaju s teretom bezvrijednih i neaktivnih stanica. Njihovi ogranieni roditelji ponose se to su im djece debela i bucmasta. Katkada je ova gojaznost do te mjere pretjerana da strai sve koji shvaaju o emu se radi. Usprkos tomu nerazboriti svijet prikazuje ove nakaznosti na pakovanjima djeje hrane kao siguran znak dobra zdravlja. Ljudski organizam ini velike napore kako bi drao pod kontrolom prekomjerno razmnoavanje parazitskih i beskorisnih stanica, rasporeujui ih po svim slobodnim dijelovima tijela, po rukama i nogama, oko brade, po potrbuini, kukovima i bilo gdje. Ipak se dogodi da pokatkad neke od tih stanica izmaknu kontroli i izdvoje se iz zajednikog ivota, postanu nezavisne, ive samostalno i umnoavaju se bez ogranienja. Organizam veoma esto uspijeva drati na okupu grupe tih stanica, spreavajui njihovo i-

renje. Taj se nakup onda naziva dobroudnom izraslinom" ili dobroudnim tumorom", pa ga se mora strogo razlikovati od izrasline to se slobodno grana raznim dijelovima tijela kako bi bujala na bjelanevinama (posebno ivotinjskim), koja je poznata pod imenom zloudni tumor" ili jednostavo rak". Treba istaknuti injenica da kuhanje nije jedini imbenik to utjee na gubljenje hranjive vrijednosti jestvina. Bijelo brano i guljena ria su tetni i kad se jedu sirovi. Ni suha slama nije savrena hrana, usprkos injenici da moe odrati ivotinje na ivotu. Savrena jestvina mogla bi biti stapka ita zajedno s klasom, ako se jede ljeti zelena a zimi suha. Krava i koza ne smatraju obinu planinsku travu savrenom ishranom. Te su ivotinje evolvirale u slobodnoj prirodi, hranei se istovremeno travom, liem, voem i povrem. Zbog toga su reene ivotinje podlone posebnim bolestima jer je ovjekovim uplitanjem uskraena odgovarajua hrana to je zahtijevaju njihove stanice. Usprkos tomu organi ivotinja koje jedu obinu travu nisu ni blizu u opasnosti kao ljudski organi, niti ih mikrobi strae kao nas, iz jednostavnog razloga to nemaju kuhinje. Ako nije mogue stanicama raka vratiti odlike to ih posjeduju normalne stanice i ukljuiti ih u zajednitvo konzumiranjem voa, koje je, istina, siromano bjelanevinama ali je bogato vitaminima i drugim sastojcima najvie hranjive vrijednosti, onda to ne e moi uiniti nikakav lijek na zemlji. Svi pokuaji lije50

enja raka medicinskim sredstvima i operacijama osueni su na potpuni neuspjeh. A razborit ovjek ne bi nikad trebao patiti od raka, pod uvjetom da ne naruava sklad sirovih materijala. Stanice proizvedene od piletine, rie, juhe, prenih jetara, kruha i maslaca, krumpira i slastica, liene su sposobnosti za bilo kakvo korisno djelovanje. Aktivne, specijalizirane i sasvim zdrave stanice ljudskog tijela nastaju iskljuivo od sirova voa i povra, to jest od onih bjelanevina to u ljudski organizam unose na tisue hranjivih sastojaka u prirodnom i ivom stanju, a to se ovisnici o kuhanome udostoje tu i tamo jesti iz luksuza". U ovo vrijeme svatko bi morao biti svjestan ozbiljnosti zloina to ga majka ini govorei djetetu da ne kvari apetita voem prije veere, jer e uskoro morati jesti pravo" jelo. Ona mu zapravo kae da da ne jede tisue razliitih sirovina bitnih za organizam u njihovu prirodnom i ivom stanju, ve da eka na njihove mrtve i beivotne ostatke to e mu ih uskoro dati u obliku jela. Jedai kuhanoga su zadovoljni milju daje hrana koju jedu bogata kalorijama. Kalorije, meutim, mogu biti korisne samo ako se mogu uporabiti u potpunosti. Ako je miinih stanica malo, a uz to su i slabe, boleljive i neelastine, velik dio kalorija ostaje neiskoriten i, nakon to napravi tijelu znatne smetnje, naputa organizam u obliku topline i besciljno se gubi. S kuhanom hranom ovisnici unose u tijelo tri do etiri puta vie kalorija nego stoje tijelu potrebno za njego51

ve funkcije, doim kalorije iz sirovih jestvina potpuno slue svojoj svrsi, jer su takve jestvine popraene svime stoje potrebno za iskoritavanje sadranih kalorija. Mnoge knjige su nastale na temelju studija pojedinih sastojaka hrane, studija koji nisu vie ogranieni samo na znanstvene krugove, nego su postali jako popularni. Meutim, velika pozornost to se posveuje pojedinim sastojcima proizlazi iz injenice da smo poremetili njihovu potpunost i liili tijelo njihova najvanijeg dijela. Prouavanje pojedinih hranjivih spojeva jo uvijek je u povojima, tako da ovjek ne zna ni jedne od tisua njihovih tajni. Stoga bi to prouavanje trebalo prepustiti znanstvenim krugovima, a svi pokusi za ispitivanje pojedinih hranjivih spojeva, posebno ivotinjskih bjelanevina, umjetnih vitamina i minerala, trebali bi se obavljati iskljuivo na ivotinjama. Zbog naeg nesavrenog znanja vrlo je opasno praviti pokuse na ljudskom tijelu. U svakom sluaju nema potrebe utjecati se izdvojenim umjetnim sastojcima, kad ih stalno imamo na raspolaganju u njihovoj udesnoj potpunosti, a pogotovo to nijedna hranjiva tvar nije korisna ako se uzima izolirano. Biolozi i lijenici su duni poticati, ak i nagoniti svijet da hranjive sastojke ne dijele jedan od drugoga, ve da ih uvijek uzimaju skupa, u njihovim prirodno ujednaenim omjerima i s njihovim ivim stanicama. Ne bi uope smjeli govoriti o korisnosti izdvojenih hranjivih sastojaka, nego naglaavati njihovu neop52

hodnost, upravo kao to istou avionskog benzina ne smatramo samo korisnom nego neophodnom. Ne bi uope smjeli nabrajati koristi od ikojeg pojedinanog vitamina, ve bi trebali naglaavati opasnost od njihova unitavanja i remeenja njihove potpunosti. Openito govorei sva znanost o prehrani se moe saeti u dvije glavne toke kojih bi trebalo biti svjesno cijelo ovjeanstvo: 1. Ljudska ishrana bi se trebala sastojati iskljuivo od ivih stanica. Samo jestvine koje se sastoje od ivih stanica posjeduju sve stoje potrebno za zadovoljenje potreba ljudskog organizma. ovjek nije lesinar. Nije mesoder ni toliko da bi bio u stanju uhvatiti muhu u zraku i pojesti je, ili poput divlje ivotinje raskomadati lovinu i poderati je zajedno s utrobom i kostima. 2. U prirodi ima obinih i uzgojenih biljaka. Najsavrenije i najhranjivije biljne stvari su uzgojene vrste voa, zelenog povra, itarica i korijenja. Izmeu svih ivotinja ovjek je razvio i dosegnuo visok stupanj savrenstva upravo zato to je radom svojih ruku uspio uzgojiti najkvalitetnije jestvine i takvom prehranom razvio vlastito tijelo. ovjek stoga mora, koliko god je to mogue, birati za sebe najhranjivije jestvine. Jedui kuhanu hranu ovjek zatvara svoj apetiti s tri ili etiri vrste degeneriranih tvari i liava vlastiti organizam tisua bitnih spojeva. Najoigledniji dokaz za ovu tvrdnju je injenica daje meu tisuama lije53

nikih recepata teko nai ijedan u kojem nije imenovan neki od vitamina, ali ete vrlo rijetko naii na recept u kojem se imenuju bjelanevine, masnoe ili ugljikohidrati. Ukratko, ovjek uiva u dobru zdravlju dotle dok se hrani iskljuivo sirovom biljnom hranom, obolijeva u srazmjeru sjedenjem kuhane hrane, a umire kad ivi iskljuivo na takvoj hrani.

Kako nastaju bolesti?

Uzmino na primjer lijezdu, sastavljenu od milijardu-dvije stanica. Ove stanice su raznovrsne, od kojih svaka ima obavljati posebnu funkciju ili zadau. Tu su miine i opnene stanice, ivane i mnoge druge. Ipak glavna zadaa stanica bilo koje lijezde je luenje raznih tekuina. lijezde ovjeka to jede kuhanu hranu posjeduju sve potrebne stanice, moda imaju i vika, ali je samo etvrtina ili petina od njih sposobna za rad, i to ne sasvim. Sama bjelanevina, posebno bjelanevina mrtvih ivotinja koju kratkovidni smatraju savrenom graom, u najboljem sluaju moe proizvesti samo najjednostavnije primitivne stanice, bezobline, nesposobne i beskorisne. Ove stanice svojom graom nalikuju na primitivne organizme najnie vrste koji su se pojavili na zemlji u najranijim razdobljima evoluci54

je i bili graeni od najobinijih materijala: bjelanevina, masnoa i ugljikohidrata. Tijekom slijedeih milijuna godina ovi jednostanini organizmi su proli dug evolucijski proces uz pomo kvalitetnijih hranjivih tvari, to jest nama znanih i neznanih vitamina i minerala. Tijekom tog evolucijskog razvitka usavravali su se i raali razni sloeniji organizmi, od koji je najsavrenije ljudsko bie. Kratki saetak ovog povijesnog razvoja moemo vidjeti u zametku ivotinjskog embrija od trenutka oplodnje do njegova potpunog razvitka. Isti proces se ponavlja tijekom razvitka pojedinanih ljudskih stanica. U odreenoj lijezdi svaka specijalizirana stanica posjeduje posebne mehanizme koji se mogu organizirati i opremiti za rad samo ako su opskrbljeni specijalnim hranjivim sastojcima. A sirovine potrebne za djelovanje reenih mehanizama mogu se dobiti jedino iz sirove hrane. Ne moe pela praviti med iz nektara kuhanoga cvijea! Kad specijalni sastojci ne dospijevaju u stanicu u dovoljnim koliinama, njezin razvitak se usporava ili ak prestaje. Odatle nastaju brojne manjkave i bolesne stanice kao to su krupne, osakaene, zloudne ili kancerogene stanice, makrofagi, megakariociti, polikariociti i t.d. Ne samo, dakle, da veina stanica lijezde u pitanju ne postie specijalizaciju, ve ni sirovi materijal, potreban za luenje sokova, ne dolazi do ono malo stanica koje su jo uvijek sposobne djelovati, zbog ega 55

lijezda ne moe odravati odgovarajuu razinu proizvodnje. To je nain na koji lijezda oboli. Nedovoljni razvitak i neodgovarajui rad stanica mogu se dogoditi i u svim drugim organima i sustavima, to uzrokuje pojavu odgovarajue bolesti. Pokatkad su neka lijezda ili organ oteeni do te mjere daje njihovo odstranjivanje neizbjeno. Umjesto da od samog poetka primijene najprirodnije mjere protiv razaranja organa, ljudi muku mue da ih odstrane i onda se ponose uinkom takvoga uda. Jedau sirovoga je sasvim jasno, da nijedan lijek ne moe vratiti degeneriranu stanicu u normalno stanje i osposobiti je za odgovarajui rad. Jeda sirovoga tite prirodne sile. no razvijenim i iskaljuju svoj bijes ne boji se mikroba, jer ga od njih Mikrobi ne mogu nakoditi potpuspecijaliziranim stanicama, nego nad slabim i krhkim stanicama.

da da ih nimalo ne brine. Kad ih se na to upozori, odgovaraju da oni jedu i voe. To je najbesmisleniji odgovor. Bolesti ljudskog organizma nastaju zbog toga to odvajamo hranjive sastojke jedne od drugih i onda ih konzumiramo odvojeno, kao na sreu, bez ikakva plana. Hranjive vrijednosti jestvina ne smiju se izvoditi iz raznolikosti pojedene hrane, nego iz raznolikosti sastojaka koje hrana sadri. Obina trava je po sebi bogatija hranjivim sastojcima od zbira mnotva obroka sluenih na najraskonijoj gozbi. Ovo je presuda znanosti. Odravaju se brojna medicinska predavanja o prevenciji bolesti, da bi se nakon toga, poslije viesatnog raspravljanja o sporednim temama, najistaknutiji predstavnici medicinske znanosti okupili oko raskono pripremljenih stolova na veeru. Zatim, ignorirajui temeljnu i sadrajno izbalansiranu hranu, prigotovljenu u udesnom laboratoriju prirode za prevenciju svih bolesti, oni trpaju u se ukusna" jela napravljena od izopaene i mrtve tvari najobinije vrste. Sto je jo gore, mnogi od njih, smatrajui prirodne jestvine nebitnima, upotpunjuju svoj program prehrane kavom i cigaretama. Neka mi doktori oproste ovu zamjerku, ali ako malo promisle, morat e se sloiti sa mnom da ovo nije pravi nain prehrane i daje za njih krajnje vrijeme da razmisle o temeljnim promjenama u dananjim prehrambenim navikama. 57

Jeda kuhanoga ustvari zahvaljuje svoju opstojnost nekolicini od tih sirovih tvari to ih potkad jede iz uitka, ne uzimajui u obzir njihovu stvarnu vanost. A kako se ljudski organizam moe odrati na nevjerojatno malim koliinama hrane, takve male koliine sirove hrane dostaju da ga odre na ivotu za neko vrijeme. Danas i najvei prehrambeni strunjaci obino smatraju da su gljilenje i oneienje jedini nedostatci hrane. Oni dre potpunom, normalnom i dovoljnom svaku hranu koja je svjea, ista i dobro skuhana". Odsutnost tisua bitnih sastojaka u takvoj hrani izgle56

U nekim azijskim zemljama su neko razbojnike osuene na smrt hranili samo kuhanim mesom. Obino bi umirali za 28 do 30 dana, doim u sluaju smrtne gladi ovjek moe ivjeti i do 70 dana. To znai da je kuhano meso ne samo siromano kao hrana, nego da je zbog toksina koje proizvodi pravi otrov koji ubija za kratko vrijeme. Opepoznata je injenica da ljudi koji jedu previe oguljene rie podlijeu bolesti beri-beri, koja nakon velikih muka ubija bolesnika. Polineuritis (viestruka upala ivaca-op. prev.) je najvaniji, ali ne jedini ve jedan od mnogih simptoma ove bolesti, niti joj je manjak vitamina BI jedini uzrok, kako se to openito pretpostavlja. Oguljena ria ne posjeduje ni jedan od poznatih ni nepoznatih vitamina. Bijeli kruh i uope svi proizvodi od bijelog brana imaju sasvim iste karakteristike kao i oguljena ria. Isto vrijedi za tvorniki eer i preraene masti, to predstavljaju samo jedan ili dva sastojka od tisua koliko ih ima. Gore spomenute jestvine, to sainjavaju dnevni jelovnik jedaa kuhanoga, glavni su uzronici smrti, ubijajui ljude pod krinkom proljeva, zaraznih bolesti, reumatizma, podagre (gihta), skleroze, dijabetesa, apopleksije, raka i inih brojnih bolesti. Katkada ubijaju ve u prvoj godini ivota, katkad u dobi od 5,10,50 ili sedamdeset godina, ovisno o razmjeru dviju kategorija konzumiranih jestvina (kuhanoj hrani i sirovim jestvinama) i stupnju naslijeene otpornosti svakog pojedinca. 58

Jedna od posljedica pogrene ishrane je ta da mnoge majke nemaju mlijeka za dojenje, a neke od njih hrane svoje bebe mlijekom u prahu, dvopekom, bijelim kruhom i ajem. Naravno da dijete poinje slabjeti i mravjeti. Djeje bolnice i sirotita su puni takvih bolesnika. Dovoljno je djeci dati dnevno dvije aice vonog soka pa da u roku od dva tjedna ozdrave. Meutim, ovisnici dijetetiari, ignorirajui potrebu za voem, izvode svu silu bolnih pokusa na iscrpljenom djejem tijelu, pa nakon to iz njega izvuku i posljednju kap krvi, nastoje ga hraniti mlijekom u prahu, ekstraktima mesa, umjetnim vitaminima i kojekakvim kemikalijama. Drugim rijeima, ne uvaavajui skladni odnos hranjivih sastojaka to ih prua dareljiva priroda, oni na oslabjelim tijelima poinju ekperimentirati s nekoliko novih sastojaka, o kojima su stekli nepotpuno znanje u svojim laboratorijima. Ako takvo dijete na ovaj ili onaj nain ne dobije nikavu prirodnu jestvinu, neizbjeno e umrijeti. Takvih smrti, zapravo, ima na tisue. No, to je jo strasnije, mnogi naivni dijetetiari ne dopuatju takvoj djeci jesti sirovo voe, vjerujui da ga njihovi slabi eludci ne e moi probaviti, ili u najboljem sluaju pitanje voa preputaju roditeljima, smatrajui to nepotrebnim i nevanim luksuzom. injenice svjedoe da ete u mnogim bolnicama nai meso, dvopek, mlijeko u prahu, eer, aj, margarin, riu, bijeli kruh, umjetne vitamine i lijekova koliko ti dua eli, ali ne ete nai ni jednog jedinog aparata za 59

cijeenje vonog soka, voe se ne nabavlja ni iz navike. Desetina mrtvih djejih tijela se iznose iz takvih bolnica, ali nitko za te smrti ne eli okriviti neprirodni nain ishrane. Apeliram na humane osjeaje svih lijenika. Neka ovome obrate ozbiljnu pozornost. Pitam sve predavae i sva odgovorne zdravstvene ustanove i ministarstava zdravlja svih drava na svijetu, brinu li se ili ne brinu za zdravlje i dobrobit svoga naroda. Ako se brinu, onda moraju prionuti poslu bez odlaganja. Moje tvrdnje nisu obine pretpostavke ve nepobitne injenice, koje nudim itateljstvu ne kao rezultate pokusa na zamorcima nego ivim primjerima sebe i svoje obitelji. Najbolji nain prevencije i lijeenja bolesti, uz istovremeno podizanje ivotnog standarda, sastoji se u tome da svako ministarstvo zdravlja odvoji neznatni dio prorauna za uspostavu obavjetajnih odjela, ija svrha bi bila informirati mase o tetnosti kuhanja i hrane bez vitamina, posebno bijelog kruha, rie, mesa, preraenih masnoa, eera, aja, kave i alkoholnih i bezalkoholnih pia. Potom bi trebali uvjeriti svijet da smanje uzimanje kuhane hrane na najmanju moguu mjeru i postupno promijene svoje prehrambene navike. Budui da svi ljudi nisu razboriti, razumije se da se ne moe odjednom pretvoriti svakoga u jedaa sirovoga, ali je bitno da se ljudi od samog djetinjstva priviknu na sirove jestvine koje odgovaraju njihovu tijelu, 60

da se oslobode pogrenih i opasnih predrasuda i shvate da njima i njihovoj djeci ne daju snagu i zdravlje kokoja juha, ria, odresci, jaja i biftek, nego proklijalo ito, mrkve, rajice, orasi i groe. Uzmite mene za primjer. Zbog 52 godine jedenja mesa i druge kuhane hrane bio sam izgubio svu snagu i nisam se mogao popeti ni dvije stepenice a da ne ostanem bez daha, a sada, nakon to se ve osam godina uzdravam od kuhane hrane, mogu s lakoom trati uz planinu. Ne znam na temelju koje znanstvene injenice po mnogim kuama i obdanitima stoje kutije dvopeka (keksa) na slobodno raspolaganje djeci. Kutije tih tetnih stvari bi trebalo zamijeniti ljeti koaricama svjeeg voa, mrkve, krastavaca, i rajica, a zimi suhim voem, od ega bi djeca mogla jesti to, kada i koliko hoe u bilo koje doba dana. Tada bi svatko vidio kako djeca, po zakonu same prirode, sama od sebe poinju jesti vie voa a manje degenerirane hrane, uvrujui zdravlje vlastitim rukama. Bolnice bi trebale uvesti jedenje sirovoga za sve bolesnike, o ijem ishodu bi trebalo informirati javnost. Vrlo korisne promjene bi se mogle provesti u javnim restoranima, te naroito u opskrbi vojske. Ne uskraujui zasad ovisnicima uivanje" kuhane hrane koliko god bila otrovna, mogue je svesti njezinu koliinu na polovicu i gubitak nadomjestiti svjeom salatom i sirovim kompotima, te brojnim vrstama voa u skladu s godinjim dobom. Na ovaj nain ne samo to bi hrana postala raznovrsnija i ugodnija, ve 61

bi se poboljalo i ope zdravlje i utedjelo na javnom proraunu. Kad opinstvo jednom upozna kodljivost kuhane hrane, nastojat e je izbjei. Takoer e se nai velik broj razborita svijeta koji e, ogluujui se na zov ovisnosti, slijediti na primjer i primjenom sirove dijete osigurati savreno zdravlje sebi i svojim obiteljima. Oni to su izgubili svaku nadu u oporavak ili su se izobliili zbog neprirodne gojaznosti, shvatit e da e strogim obdravanjem jedenja sirovoga biti u stanju za nekoliko mjeseci postii zdravlje o kojem su uvijek sanjali. Ljudi objavljuju brojne knjige kako bi ukazali na ljekovite osobine pojedinanog voa i povra, kao to su groe, datulje, jabuke, narane, luk ili rotkva, te izumjevi neki posebni nain njihova konzumiranja, nastoje unoviti svoju zamisao pod platem znanstvenog postupka. injenica je da su sve jestive vrste sirova povra savreno hranjive i iste kakvoe. Zadovoljavaju potrebe organizma, reguliraju njihove funkcije i vraaju zdravlje bolesniku, bez obzira od ega bolovao. Obavijesti o tim istinama trebalo bi besplatno iznositi pred javnost, jer bi bilo neljudski ubirati ikakav novac za ovakve upute. Pobornici kuhane hrane su puni fatalnog protuslovlja. U mnogim sluajevima kodljive jestvine se preporuuju kao korisne, doim se one bitne proglaavaju tetnima i strogo zabranjuju. To je stoga to se njihovo iskustvo temelji na neposrednim, prividnim i 62

protuslovnim uincima jestvina, kao i na pogrenim raunanjima u laboratorijima. Milijuni neduna svijeta umiru zbog tih protuslovnih i pogrenih raunanja. Najsigurniji vodi je temeljno i savreno iskustvo jedaa sirovoga, koje razotkriva i ispravlja sve pogreke, protuslovlja i nejasnoe u medicinskoj znanosti openito, i u dijetetici pojedinano. Primjere ovoga iskustva treba umnaati irom svijeta i upoznati ovjeanstvo s postignutim rezultatima.

Pravi je zloin privikavati dijete na kuhanu hranu

Neka svakome bude jasno da je jedenje kuhanoga neprirodna navika, d a j e uzrok svih ljudskih bolesti i da se radi o tako stranoj ovisnosti da, ako ovjek u nju upadne, vrlo rijetko je u stanju osloboditi se iz njezinih ralja. Po kojem pravu smije svjesna osoba vlastitim rukama usaditi tako neto u tijelo nevinog novoroeneta? Kojim pravom smije majka unitavati organe svoga djeteta hranom koja je prena, unitena, ubijena na vatri? Nije li to najokrutniji od svih zloina, ne radi li se ustvari o ubojstvu, o brutalnom edomorstvu? I ja sam tim nainom vlastitim rukama ubio dvoje svoje ljubljene djece i posve sam svjestan strahote zloina. Svi roditelji ovisnici o hrani su zapravo edomorci. U ovom vijeku nitko ne umire prirodnom smru. Sve 63

smrti dolaze od bolesti koje su uzrokovane kuhanom hranom, a roditelji su oni to svoju djecu ue jesti kuhano. Takvi roditelji moraju jasno znati, da na njihova lea pada odgovornost za sve smetnje i bolesti njihove djece. Trebali li bi tu stvar dobro odvagnuti prije nego to nastave sa svojim zabludama. Zametak svakog raka ili sranog udara poinje s prvim zalogajem kuhane hrane to se dadne djetetu, ak i onda kad se bolest pojavi u kasnijem razdoblju ivota. Moe se prigovoriti da se odrasla osoba ne moe posve odrei kuhanoga. Pa dobro, ako je tako, neka nastave sa svojom pogubnom navikom dokle im srce eli. Ali to ih to nagoni da saiu integralne sirovine malog djeteta, da unitavaju, da ih liavaju bitnih sastojaka, da ih pretvaraju u kodljive tvari i onda ih daju djeci? Taj neljudski postupak prema nedunoj djeci, to barbarstvo mora prestati! Nema znanstvenog pravila po kojem bi roditeljima bilo zabranjeno davati djeci itne klice umjesto bijeloga kruha, oguljene rie ili rezanaca, med umjesto eera, svjei sok od mrkve, narane, groa i jabuke umjesto mlijeka u prahu, sirovo voe umjesto kompota, orahe, bademe, proklijali grah i graak umjesto mesa i masnoa. Jedui sirovu hranu dijete e uivati zdrav, sretan i dug ivot, doim ga alternativna ishrana vodi u bolesti i konano u smrt. Moete biti sto posto sigurni da dijete eli sirovu hranu svom svojom duom. Ono trai da mu se daju sirovi materijali u netaknutu stanju i na to ima neupitno pravo. Lijenik ili 64

roditelj koji nije izgubio zdravu pamet i savjest moraju tako postupati bez ikakva oklijevanja. Kad u dobi od tri ili etiri mjeseca djetetovi organi pomu djelovati nepravilno, kratkovidni lijenik propisuje dvije ili tri vrste umjetnih vitamina, umjesto tisua spojeva spaljenih na vatri. Ili u najboljem sluaju propisuje kao lijek nekoliko odmjerenih lica vonog soka, smirujui tako vlastitu savjest i savjest roditelja djeteta. Kako dijete ne e trpjeti zbog manjka vitamina, kad njegova majka svojim rukama unitava vitamine to postoje u prirodnim jestvinama? Zatvorimo na trenutak oi i predoimo u svoj potpunosti udo to ga izvodi priroda. im zrno ita ue na usta u ljudsku tvornicu, organizam ga prihvaa, drobi i razailje po cijelom tijelu. Tisue raznih spojeva sadranih u jednom jedinom zrnu kreu se u svim smjerovima i svaki od njih ide izvriti svoju posebnu zadau. Tako razni hranjivi sastojci jednog zrna ita obavljaju tisue razliitih radnji i bez ijedne pogreke i zabune sprovode bioloke funkcije organizma. Ali to se dogodi kad ubacimo u eludac komad bijelog kruha? Taj komad e pokrenuti besciljnu aktivnost eluca, bit e spaljen i pretvoren u bekorisnu toplinu, ili e u najboljem sluaju dodati nekoliko suhozidnih opeka ili kamenova za neku lijenu, beskorisnu stanicu. Srce ovjeka koji jede isto ito vrsto je jako kao kukurzno zrno, doim u onoga to jede bijeli kruh srce je slabo i krhko kao i kruh koji jede. U prilog ovomu svjedoi sve vei broj sranih udara. 65

Kad bi danas kojim udom sav svijet doao k pameti i prihvatio naviku jedenja sirovoga, s izuzetkom posebnih sluajeva uznapredovalih bolesti, ne bi u idua tri-etiri desetljea bilo prijevremene smrti, sve dok starije osobe ne bi dosegle krajnje visoku starost. Kako sada stoje stvari, broj umrlih od jedenja kuhanoga premauje nekoliko puta broj mrtvih u najveem ratu. U ime sve bespomone djece ponovno apeliram na sve znanstvenike, uene ljude, voe naroda, ministarstva zdravlja, roditelje i samilosne ljude po svem svijetu da smjesta stanu na kraj stranom zloinu protiv malene djece. Svaki dan odgaanja odnosi tisue nevinih ivota. Odrasli mogu slobodno rtvovati svoje ivote pogubnim uitcima kuhane hrane i tako izvriti samoubojstvo, ali nemaju prava masakrirati svoju bijednu djecu, pogotovo to takva hrana kod djece izaziva odvratnost a ne osjeaj uivanja. Besmisleno je prigovarati da e dijete kad odraste vidjeti druge kako jedu, pa e i samo htjeti jesti kao i ostali. U prvom redu, barbarizam kao to je jedenje kuhanoga ne moe trajati dugo. Moemo pouzdano oekivati skoru pobjedu jedenja sirovoga. Zatim, milijuni ljudi vide alkoholiare i ovisnike o drogama, ali dre odstojanje od tih poroka. Mojoj keri je ve 6 godina (odnosi se na 1963. kad je ovaj dio knjige pisan!) i sve razumije. Ona vidi kuhanu hranu stoje drugi jedu, ali je mrzi iz dna due. Koji to ovisnik o opijumu ui svoje dijete da se ve od kolijevke navikne na drogu? 66

Koja to pamet vodi ovjeka da rtvuje vlastitog sina i uini ga ranim sudrugom u svojim ogavnim navikama samo zato da bi opravdao i uinio stalnom svoju osobnu ovisnost? Neka roditelji najprije podignu zdravu djecu u skladu s prirodnim zakonima, a zatim, kad odrastu, neka im ostave da odreuju svoju budunost po vlastitoj volji, onako kako to ine i s ostalim manama. Nijedna razborita majka, nakon to proita ove retke, ne e nai opravdanja u injenici da neki drugi autoriteti daju sasvim razliite savjete. Ustraje li u ignoriranju glasa istine, preuzet e odgovornost za naruavanje djetetova zdravlja i upropatavanja njegove budunosti. Samo osoba bez najosnovnije moi rasuivanja zamjenjuje 10.000 tvari sa samo dvije, ive stanice mrtvima, potpunu sirovinu degeneriranim materijalom, prirodnu jestvinu neprirodnom, klice ita bijelim kruhom, zeleni graak kuhanim mesom, svjee voe demom.

Neka prodrljivi biolozi dokau da priroda grijei to nam ne nudi jelo u kuhanom stanju!
Ja javno pozivam sve znanstvenike ili da prihvate moje tvrdnje i objave ih cijelom svijetu, ili neka dokau da prirodna hrana stavljena na vatru ne gubi hranjive sastojke ili sadranu energiju, da ive biljne 67

stanice ne umiru i da se ne zbivaju promjene u grai atoma. Nadalje moraju dokazati da je pri stvaranju hrane za ljudski organizam na Stvoritelj pogrijeio to nam je nije ponudio u proienom", kuhanom ili peenom stanju, da su procesi u tvornicama i kuhinjama znanstvene mjere za ispravljanje Stvoriteljevih pogreaka, te da su umjetni vitamini to ih pravi ovjek hranjiviji od vitamina to se nalaze u prirodi. Ako to ne uspiju, onda e morati priznati tragine pogreke koje se odavna ine ijednom zauvijek prestati s kuhanjem jela. Moraju se utei Stvoriteljevoj mudrosti i ne uplitati se u sastav prirodne hrane koju je On stvorio. A oni koji se smatraju mesoderima, ako mogu neka jedu meso sirovo, svjee i kompletno, kao to to ine ivotinje mesoderi, ne ubijajui ni izopaujui ni na koji nain mesno stanije. Mi nemamo prava remetiti potpunost sirovih materijala to ih priroda stvara za ljudski organizam, jer ni uza sva znanstvena pomagala koja nam stoje na raspolaganju mi ne moemo stvoriti ni najsitniji jednostanini organizam, niti uz pomo svih nama znanih hranjivih sastojaka umjetno hraniti neki organizam i odrati ga dugo na ivotu, jer smo na jedvite jade uspjeli otkriti samo jednu tisuinku spojeva u zrnu kukuruza. Istina je da se obavljaju mnogi pokusi i daje postignut zamjetan napredak u prepoznavanju raznih hranjivih tvari, tako da su otkriveni mnogi vani hranjivi sastojci, ali ta otkria ne mogu biti vanija od izuma umjetnog satelita. Razlika izmeu umjetnih vi68

tamina i hranjivih sastojaka u zrnu kukuruza je ista kao ona izmeu umjetnih satelita i nebeskih tijela to tvore nau galaksiju. Meutim, znanstvenici koji prave umjetne satelite ne kane unititi postojee galaksije i nadomjestiti ih novim nebeskim tijelima to ih sami proizvode. Za nas je najbolji put savjesno prouiti zakone prirodne evolucije ivotinjskih i biljnih organizama i onda suraivati s prirodom koristei sva prirodna sredstva za ubrzanje te iste evolucije. Ali pod nikojim uvjetom ne smijemo unititi djelo prirode, pa ga onda pokuavati obnoviti pomou bijednih ljezdanih iscjedaka i umjetnih vitamina. Kad komad krumpira ubacimo u maslo da ga poprimo, od prvog trenutka zapoinjemo proces njegova unitavanja. Poinje cvrati, smeuravati se, potamni i potom se osui, a ako nastavimo s procesom, izgori i pretvori se u pepeo. Privlani vonj to drai nosnice je miris najdragocjenijih sastojaka prirodne hrane, koji se poigrava s naim osjetilima i nestaje u zraku. Izrazi pei" i kuhati" ne bi smjeli biti rabljeni u smislu priprave, spremanja i poboljanja kako se to do sada obiavalo. Moraju se vie koristiti za opis oteenja, razaranja, paljenja, ubijanja ili unitenja, jer tim postupcima razaramo najvrednije tvari koje su od ivotne vanosti za na organizam, stoje u krajnjoj liniji najtei zloin protiv ovjeanstva.

69

Dojeneta je odbojan okus kuhane hrane

Svijet kratke pameti moe misliti da bi bilo okrutno uskratiti djeci uitak to ga prua okus kuhane hrane. Takvi bi trebali shvatiti da kuhana hrana nije uope tena. ini se slasnom samo ovisnicima, upravo kao to opij godi drogau. Dosad nije bilo nikoga da nam kae ovu golu istinu, budui da od pamtivijeka nitko nije bio slobodan od ovisnosti o hrani. Organi novoroeneta su prilagoeni iskljuivo sirovoj hrani. Beba naveliko uiva u sirovu vou i povru, s uitkom jede sirovo zrnje, krumpir, grah, patlidane, graak i leu, jer mu sve te stvari gode, kolikogod bile neukusne jedau kuhanoga. Malo dijete ne nalazi nikakva uitka u kuhanom jelu, odbija ga i mrzi iz dna due i samo e s velikom mukom progutati takvu neprirodnu hranu. Ali to jadni, ogranieni roditelji ne razumiju. Majku iskljuivo vodi njezina vlastita ovisnost, pa u svojoj brizi da dijete dobro nahrani, tiska mu u grlo tu ogavnu hranu dotle dok ne pretvori dijete u potpunog ovisnika, liavajui ga tako i zdravlja i zadovoljstva. Tijekom nekoliko prvih godina ivota dijete vodi oajnu borbu protiv neprirodne hrane. To se vidi iz brojnih djejih oboljenja i estih eluanih poremeaja od kojih djeca trpe, kao i iz velike smrtnosti dojenadi. Novoroene je novoizgraena savrena tvorni70

ca. Ne e nikada oboljeti ako ga opskrbljuemo prirodnim jestvinama za normalno prehrambeno djelovanje njegovih organa. Opa primjena jedenja sirovoga jedini je nain da se cjelokupno ovjeanstvo jednom zauvijek oslobodi prokletstva bolesti. Promidba jedenja sirovoga mora poeti od bolesnika, novoroenadi, velikih ljudi obdarenih potrebnom voljom i mudrosti i od razumnih roditelja djece koja jedu sirovo. Oni trebaju ukloniti iz svojih kua i najmanji trag degradirane hrane, tako da ne dovode u napast svoju djecu. Poetno razdoblje dobrovoljnog uzdravanja od kuhane hrane trajat e do dana kad se vlasti osvijeste i odlue proglasti jedenje sirovoga obvezatnim, nameui silom razboritu volju prirode neukim i neupuenim masama. Doi e vrijeme da jedenje sirovoga ovlada cijelim svijetom. U te blaene dane izopaivanje sirovina potrebnih ljudskoj maineriji bit e proglaeno krajnjim zloinom i bit e strogo kanjavano. Mogue potekoe brzog ukidanja navike jedenja kuhanoga ne smiju sluiti kao isprika za nijekanje zla koje iz njih proizlazi. Nitko ne nastoji opravdati krau, pljaku i ubojstvo, iako dosad nije uspjelo iskorijeniti te poasti iz ljudskog drutva. Bitno je da znanstvenici u principu priznaju i objave javnosti, da je kuhanje hrane pogreno, neprirodno i opasno i da je izravni uzrok bolesti. Sekundarno pitanje kako uvesti u praksu jedenje sirovoga moe se prepustiti slijedu dogaaja. 71

Iz jedenja kuhanoga rodile su se ovisnosti o hrani, te bolesti, medicina i farmakologija. Krajnji cilj medicinske znanosti je popraviti i obnoviti degenirane i izmrcvarene ovjekove organe. Umjesto medicinske znanosti jeda sirovoga posjeduje svoju znanost, to jest zdravlje, ija svrha je predusresti gore spomenutu degeneraciju i osigurati zdrav, sretan i miran ivot sadanjem i buduim naratajima. Sve bolesti su uzrokovane krenjem zakona prirode. Jedenje sirovoga nagoni svijet da te zakone potuje.

uz brdo kao koza, iznijeti teki koveg stubitem i kad imam vremena, hodati svakodnevno 12 kilometara. Ja koji sam neko patio od kroninog bronhitisa i svake godine neizbjeno preleao nekoliko napada gripe, u zadnjih nekoliko godina nisam imao ni obinu hunjavicu i svu godinu spavam na otvorenom, zimi i ljeti, bez imalo straha od prehlade ili mikroba. Prije dosta godina imao sam tako estok napad podagre da nisam smio ni dodirnuti zglobove na nonim palcima, sada ih mogu zavrnuti svom snagom ne osjeajui nikakva bola. Jesu li se igdje na svijetu ostvarili takvi rezultati atofanom, digitalisom, bromidima, jodom, aspirinima, antibioticima i tisuama drugih ljekarija? Od srca koje kuca 58 puta u minuti moe se s pouzdanjem oekivati da jo puno godina radi bez opasnosti od udara. U uvjetima jedenja kuhanoga takvo smanjenje pulsa dogaa se samo kad je srce slabo, ali u mojem sluaju se radi o prirodnom rezultatu ispravnog rada probavnih organa. Posebno je znaajno da koliko god ja pretovario eludac koliinom prirodne hrane viestruko veom od normalne, pojedeno ne ostaje dugo u elucu. Brzo prelazi u crijeva i nakon nekoliko sati naputa tijelo, ne podlijeui raspadanju i ne proizvodei ni najmanjih probavnih smetnji, niti uzrokojui ikakvu nelagodnost. Pod tim uvjetima moje srano bilo ne poraste vie od 4-5 otkucaja u minuti, doim kad se pokuam zadovoljiti" kuhanom hranom kao svako normalno 73

Praksa jedenja sirove hrane u mojoj obitelji

To to sam ja u ezdesetoj godini ivota u stanju ovo pisati zahvaljujem jedenju sirove hrane. Prije sedam - osam godina srce mije bilo u tako loem stanju da se srani udar smatrao neizbjenim. Ostajao sam bez daha penjui se uz nekoliko stepenica. Nisam imao snage ni za donijeti vjedro vode. Zaepljenje, zastoj probave, garavica, nesanica, glavobolja, uljevi, podagra (giht), skleroza, visoki tlak, tahikardija, kronini bronhitis i este hunjavice bili su moji ivotni pratioci dugi niz godina. Zahvaljujui jedenju sirovoga oslobodio sam se svih ovih tegoba. Krvni tlak sam za stalno snizio s 18-20 na 13, a srano bilo s 80-90 na 58-60. Bez ikakva znaka umora mogu pjeaki do Tajria i natrag (oko 24 km) za 4 sata, penjati se 72

ljudsko bie", moje srce odmah skoi na 85-90 otkucaja, a mojem elucu treba nekoliko dana da mu se vrati normalni osjeaj lakoe. Uza se odgajam kao jedaa sirovoga i moje tree dijete. Ona je ve djevojica od sedam godina, ali nije jo nikad stavila u usta zalogaj degenerirane hrane. Njezino zdravlje je utjelovljeno savrenstvo. Sada mogu vidjeti kolika je razlika izmeu djece koja jedu sirovo i one to jedu kuhano. Lake je odgojiti stotinu djece koja jedu sirovo nego jedno koje jede kuhano. ovjek uope nema prigode brinuti se o djejim bolestima kao to su groznica i prehlada, proljev i zaepljenje, ili natezati se oko toga, jede li dijete premalo ili previe. Ona je vesela kao ptica. Kad god joj se prohtije, ode k stolu i jede to joj se svidi. Igra, pjeva i plee povazdan, bez hirova i muica, ne plae, ne smeta nikom oko sebe. Naveer ide u postelju tono u 8 sati i nakon to nekoliko minuta pjevui sama sebi, sklopi oi i spava kao top do 6 sati ujutro. Sto je jo zanimljivije, nakon prvih nekoliko mjeseci ne sjeamo se da se samo u tri ili etiri prigode nou probudila. Spava tako zdravo i toliko duboko, da je nikakva buka ni um ne mogu probuditi. Kad u vrtiu ostala djeca sjednu za stol dorukovati kruh i sir, kruh i maslac, kolae i t.d., ona otvori svoju torbicu s voem to ga je ponijela od kue i mirno u njemu uiva. Kad smo u posjetu kod prijatelja, ona potpuno nezaineresirano gleda na prepune stolove oko kojih svijet sjedi i uiva" u svim moguim vrsta74

ma kolaa i slatkia. esto na lutkarskom stoliu napuni tanjurie tim slatkiima, pa se sa svojim lutkama i prijateljicama igra ajanke jedaa kuhanoga". Nikad ne pokazuje elju, ak ni znatielju, da bilo to od toga okua. Na ovaj bi nain trebalo odgajati svu djecu da jedu sirovo. Moja supruga, kojoj nikad nisam nametao svoja shvaanja, mijenjajui postupno svoj nain prehrane zbog svoga djeteta i zbog sebe same, sada jede iskljuivo sirovo i sasvim je zadovoljna svojim stanjem. Za poetak se potpuno odrekla mesa, a tada je smanjila bezmesna kuhana jela na jedan ili dva obroka tjedno. Kako je dijete raslo, te je obroke nadomjetala kuhanim krumpirom. Na koncu se i njih odrekla jednog dana kad ju je dijete zapitalo: Sto to tako smrdi, mama?" Nakon toga je uzimala pokatkad samo tanku kriku kruha s medom i orasima, a to bijela daje dijete ne vidi. (U te dane moje poimanje jedenja sirovoga jo je bilo rudimentarno. Sad mije posve jasno daje potpuna apstinencija od svakog kuhanog jela zlatno pravilo za sve, osobito za osobe slaba zdravlja!) Danas moja ena na svom organizmu vidi udesne uinke jedenja sirovoga i nije udo da se uzdrava od svega kuhanoga. A nakon iskrene odluke sve ovo je postignuto bez veih napora. Gdje u kui ne vonja kuhana hrana, jedenje sirovoga postaje jednostavna stvar. Ovaj bi put trebali slijediti svi roditelji koji cijene svoje zdravlje i vole svoju djecu.

75

Sve zle navike i ivotinjske sklonosti u ovjeku nastale su od jedenja kuhane hrane
Jedenje sirovoga izbacit e iz borilita i sve druge poroke: alkoholizam, puenje duhana, ovisnost o drogama i lakomost. Ove ovisnosti ne mogu biti uz jedenje sirovoga kao ni sotona u drutvu anela. Ove mane su pratioci ovisnosti o hrani. Pobjedom jedenja sirovoga uspostavit e se trajni mir u svijetu i sklad meu narodima. Svi zloini, mrnja, neprijateljstvo, osornost, zavist i openito sve zle navike i ivotinjski porivi u ovjeku proizvod su jedenja kuhanoga. S prestankom konzumiranja kuhanoga ljudske e se strasti smiriti, pameti oplemeniti i ivot postati tako lak, da ljudi vie ne e imati potrebe razdirati meso jedan drugomu ili prodavati svoju savjest za zdjelu kae.

vrijednosti bilo koje dijete treba proglasiti nevaeima. Bez obzira o kojoj se bolesti radilo, kad se postavi pitanje nekog dijetalnog reima treba baratati samo pojmovima kuhano - nekuhano, prirodno - neprirodno, pravo - izopaeno. Oglasi kojima se svakodnevno putem radija, novina i drugih sredstava priopavanja preporuuje uporaba odreenih vitamina, minerala i bjelanevina, kao i brojevi njihove kalorine vrijednosti, potpuno su neprovedivi, bezvrijedni i opasni, posebno ako se temelje na uzimanju umjetnih ljekarija i hrani ivotinjskog porijekla. Za procjenu osobina pojedine hranjive tvari ne trebamo se uope brinuti o tome koji i kakvi vitamini su sadrani u odnosnoj hrani. U svakom zalogaju moraju obvezatno biti svi sastojci. Moramo se, dakle, pobrinuti da u hrani koju uzimamo ne nedostaje nijedan sastojak. To se postie uzimanjem sirovih biljnih jestvina, doim ih u kuhanoj hrani nedostaje na tisue. Stoljeima su se tisue strunjaka posveivale prouavanju dijetetike. No kako su obraali pozornost samo na sporedne probleme i nisu uzimali u obzir tetu od kuhinjske vatre, njihova prouavanja nisu donijela eljenih rezultata, ve su naprotiv, zbog brojnih proturjenosti, bila pogubna po ljudski rod. ak i vegetarijanci, koji se mogu smatrati najnaprednijima meu njima, ne samo to su tolerirali tetu proizvedenu vatrom, nego su se sloili s konzumiranjem bijelog kruha i rafiniranog eera, lienih svih vrijednih sastojaka. Usprkos tomu treba priznati da je u osvajanju 77

Dijeta bi se trebala svesti na zamjenu neprirodne hrane prirodnim nainom ishrane

Jedenje iskljuivo sirovoga je jedini nain da se ovjeanstvo oslobodi bolesti. Polovine mjere niti su kad uspjele, niti e kada uspjeti. U trenutnim uvjetima jedenja kuhanoga sva pojedinana raunanja hranjive 76

ljudskih ovisnosti vegetarijanska staza bila najstrmija. Najtei potez je odricanje od mesa, od ega je samo mali korak do zamjene bezmesne hrane sirovom, iako im je ba taj mali korak potreban za postizanje konanog cilja. Za oekivati je, dakle, da e vegetarijanci svih boja prihvatiti naela jedenja sirovoga i stati svi pod istu zastavu, kako bi poloili temelj za onaj sretni ivot o kojem je ovjeanstvo oduvijek sanjalo. Kao strunjak za dijetetiku G. Hauser je u Americi stekao veliki ugled, ali iako je u usporedbi s ostalim dijetetiara napredan, Hauser ne uzima u obzir tetu stoje ini kuhanje, pa tetu proizvedenu u kuhinji nastoji popraviti receptima. Pretpostavimo na trenutak, daje njegova preporuka donekle korisna. Ali gdje e radnik, seljak i obini ovjek s ulice nai tisue dolara za informaciju o tome koliko crnog eernog sirupa treba uzeti ujutro, koliko kvasca naveer, ili koliko tisua jedinica pojedinanog vitamina treba svakog dana progutati? Taj pristup nije ispravan. itav svijet se treba, koliko je mogue podrobnije, upoznati sa sirovim materijalima za ljudski organizam, radikalno promijeniti postojee prehrambene navike i prestati s preporuivanjem posebnih dijeta i pojedinanih vitamina. Ljudi od znanosti znaju, da nijedna osoba hranjena iskljuivo bijelim kruhom, oguljenom riom ili kuhanim mesom ne moe dugo ivjeti, ali to obini ovjek ne zna. Po njegovu miljenju ta jela su veoma hranjiva. Tko moe garantirati da pojedinac, pritijenjen 78

okolnostima ili siromatvom, ne e nerazborito hraniti sebe i svoju djecu samo takvom hranom i tako se unititi? ak ni najistaknutiji znanstvenik, koliko god znao o emu se radi, nije sposoban oduprijeti se vlastitoj lakomosti, pa jede toliko te zlokobne hrane da polako ali sigurno ubija sama sebe, inei prerano samoubojstvo rakom ili sranim udarom. Nije, dakle, dovoljno samo propagirati putem knjiga ove ideje, treba pokrenuti odgovarajue dravne organe da uvedu temeljne, dobro planirane promjene u prehrambene navike puanstva. Moraju se poduzeti uinkovite mjere za postupno ograniavanje opeg upropatavani a hranjivih sastojaka i promicati konzumiranje sirovih, neoteenih jestvina. Krajnji cilj svake dijete je jedenje sirovoga, kad rije dijeta" izgubi izvorni smisao i zamijeni se izrazom PRIRODNA ISHRANA ili INTEGRALNE SIROVINE ZA LJUDSKU TVORNICU.

Mora se zaustaviti uporaba umjetnih vitamina i minerala!

Omjeri hranjivih sastojaka u prirodnim jestvinama jako variraju, u smislu da nasuprot jednom miligramu nekog sastojka moe biti jedna tisuinka miligrama drugoga i jedan milijunti dio miligrama treeg sastojka. Ali i sastojak teine milijuntog dijela miligrama ljudskoj je tvornici vaan kao i onaj od jednog mili79

grama. Meutim, kuhanjem se najprije unite upravo ti sastojci kojih ima samo u neizmjerno malim koliinama. ovjek se pita, kako to da zbog tako manjkavih materijala ljudska tvornica ne prestane s radom, kao to se dogaa sa svakom obinom tvornicom, nego i dalje radi dosta vremena, te tako navodi svijet na krivi zakljuak, daje hranjivo sve to zadovoljava apetit. Radi se o tome da ljudsko tijelo nije obina tvornica. To je neizmjerni svijet s milijardama stanovnika, s bezbroj pogona, mnogih organizacija, sustava, skladita, priuva i t.d. ak i kad ne primi uope nikakve hrane, moe se uz pomo vlastitih rezervi odrati na ivotu i do 70 dana. Nakon to uu u organizam, krvotok hranjive sastojke raznosi po ljudskom tijelu i svaka stanica prima tvari prema svojoj grai i ulozi. Ali stanice u lijezdama i organima ne uzimaju nita od degeneriranih sastojaka, kojih je u kuhanoj hrani tako malo da se mogu nabrojiti na prste. One ekaju gladne i iscrpljene, sve dok se njihov vlasnik ne udostoji ispruiti ruku i posluiti se komadiem luka, zelenog povra ili voa. Usprkos krajnjoj gladi ljezdanog i organskog stanija ovjek ne osjea umiranje od gladi pojedinanih stanica dotle dok mu je eludac pun, ovisnost udovoljena, a on sam zadovoljan. No jo zadovoljnije su bezvrijedne, lijene i neradne stanice, koje lakomo prodiru izbalansirane graevne materijale" to od80

govaraju njihovoj grai, pa tako osnauju i uvruju" tijelo poveavajui njegov obujam. S tog razloga 50-60 kilograma suvinih, nekorisnih stanica takozvane zdrave, jedre i jake osobe ne posjeduju ni stotinjak grama djelatnih, specijaliziranih stanica, po kojima bi ova ili ona lijezda moga djelovati ispravno i stvarati proizvode bez mane. Sve dok lijezde i organi nisu lieni posljednjih ostataka aktivnih stanica, ovjek e nekako ivotariti, ali kod se i posljednje istroe, smrt neizbjeno nastupa. Tad zadovoljna" i snana" osoba umire zbog izgladnjenosti njezinih lijezda i organa. Na primjer, srane stanice izgube potrebnu snagu i gipkost za normalne kontrakcije. Srce tada nastoji spasiti situaciju poveavajui broj vlastitih stanica, zbog ega postaje proireno stanicama graenim od ivotinjskih bjelanevina i bijelog kruha. Ali od toga nema koristi, jer te stanice nisu sposobne za nikakav korisni rad, pa ne uzme puno vremena dok organ potpuno ne prestane kucati. Ne znamo sa sigurnou koliko razliitih sastojaka sainjava zrno ita ili bilo koje drugo biljno tijelo. Pretpostavimo jedan priblini broj, recimo 10.000. U skladu s najosnovnijim prirodnim zakonima mogli bismo u tom sluaju zakljuiti da se sirovine potrebne ljudskoj tvornici sastoje od 10.000 razliitih tvari, te da u opskrbi tim sirovinama treba voditi posebnu brigu da ne bi izostao nijedan sastojak. To je najprirodniji nain za osiguranje normalnog djelovanja ljudske tvornice. 81

A sada pogledajmo kako je zbrkana prehrana u ovo vrijeme jedenja kuhanoga. Ljudi masovno unitavaju sve te bitne tvari, pa hrane svoja tijela sa samo nekoliko vrsta njihovih sastojaka. Nakon godina napornog istraivanja biolozi otkrivaju da su sir, maslo i bubrezi sastavljeni od samo 10 do 15 razliitih tvari. Bilo bi za oekivati da u skladu s ishodom njihova dugog napora priznaju kako ova ili ona jestvina sadri samo 10-15 vrsta naruenih, neujednaenih, zatrovanih, degeneriranih i mrtvih tvari, te da od sastojaka koji tvore nae sirovine nedostaje 9990 vrsta, pa da su stoga te jestvine toliko manjkave, tetne i opasne, da ih se ne bi smjelo nikome preporuiti za hranu. Umjesto toga oni nabrajaju po imenu svaku tvar koju su u tim jestvinama uspjeli pronai, opisuju u pojedinostima njihove funkcije u prehrani, te nakon to nabroje sve njihove osobine preporuuju ih kao korisnu" hranu. Nijednom rijei ne spominju odsutnost tisua hranjivih sastojaka, ne govore o njihovoj ulozi u prehrani niti o traginim posljedicama koje neizbjeno nastaju zbog njihove odsutnosti. A u tomu i jest sr pitanja. Mora se imati na pameti da su djelovanja sirovih jestvina u organizmu do te mjere mnogobrojna, da kad bi ih kojim udom ovjek i saznao, itav njegov ivot ne bi dostajao da ih opie. Moramo smatrati osnovnim zakonom prirode injenicu da nijedan hranjivi spoj ne moe sluiti svojoj svrsi ako ga se izdvoji i izolira od cjeline. 82

Kad se spomene i najuglednijem znanstveniku da nema ni traga vitaminima u bijelom kruhu koji jede, on bez i najmanjeg oklijevanja odvraa da jede i hranu koja sadri vitamine. S jednakim opravdanjem i zidar bi mogao slagati cijeli dan opeke i podizati zid bez buke, tvrdei da pokatkada upotrebljava i buku. To je sljepoa to dolazi od ovisnosti o hrani. Stoje drugo bijeli kruh nego krob, eer, masnoa, bjelanevine i nekoliko vrsta neive soli - drugim rijeima, samo beivotni pepeo nekih od 10.000 sastojaka to ine sirovu tvar? Stoje meso nego otrovne bjelanevine i ostaci nekoliko degeneriranih sastojaka? Pa ipak ovjek do grla puni eludac tim tvarima i liava vlastite organe tisua zaista bitnih hranjivih tvari. O organskim poremeajima to iz ovoga nastaju moe se dobiti jasna slika ako se pohodi bilo koja bolnica ili pogledaju ilustracije u medicinskim prirunicima. to drugo moe uzrokovati tako strana izoblienja, rane i ireve, ako ne nedostatak vrhunskih hranjivih tvari? Iako je znanost do sada otkrila samo 40-50 od tisua vrsta hranjivih sastojaka, velik dio medicinske literature je posveen opisu uinaka tih tvari, to takoer daje podlogu za mnoge druge medicinske djelatnosti. Osim toga cijeli je svijet obavijen gustom mreom ustanova za proizvodnju i prodaju reenih tvari. Moemo zamisliti kako bi izgledalo kad bi znanstvenici jednog dana umjesto dosadanjih 40-50 otkrili 400 ili 500, da i ne spominjemo 4.000 ili 5.000 vrsta 83

hranjivih tvari. ini se daje dananji ovjek izgubio iz vida cjelovitost sirovih materijala potrebnih njegovu tijelu. Ili mu nisu na izravnom raspolaganju, ili mu ih je nemogue postii. Stoga mora zavirivati u svako skrovite i pretresti svaki kutak kako bi ih naao jedan po jedan i tako zadovoljio zahtjeve vlastitog organizma. Znanstveni istraivai smatraju znanstvenima samo one tvari ije formule su im poznate i zabiljeene u knjigama. Budui da ne znaju sve formule sastojaka u zrnu ita, oni u njemu ne vide nita znanstveno. Radi se o obinoj" tvari do koje se lako dolazi, ima je svuda u obilju i poznata je svakomu. Druga je pria kad uspiju otkriti neki novi hranjivi sastojak i njegovu formulu. To je onda znanstveno, ije se otkrie slavi kao veliki uspjeh na polju medicine i, to je posebno vano, budi novi ar i zanos u tvornicama, apotekama i klinikama. A sve zato to se ovjek ne eli odrei svoga bijelog kruha. Bilo kako bilo, svijet e na kraju morati priznati, da je naprije strogo ogranienje a potom potpuna zabrana unitavanja hranjivih sastojaka jedini nain da se oslobodi od bolesti. Treba izumjeti nove vrste jela mijeajui sirove jestvine i preporuiti ih svijetu, koji e onda postupno mijenjati svoje prehrambene navike. Ishod toga e biti, da e bolesti koje danas tite ovjeanstvo biti progresivno uklonjene, to e neizmjerno utjecati na smanjenje trokova ivota. Prije nego to smo postali jedai sirovoga, naa je obitelj obiavala pojesti kilogram kruha dnevno, do84

im nam sada kilogram ita traje od osam do deset dana. Da sam jeo bijeli kruh, odavno bih bio mrtav, ali sam zahvaljujui ivotnom itu jo uvijek iv i uvjeren sam da u ivjeti jo najmanje 40-50 godina.

Usporedba zdravlja djece koja jedu sirovo i one to jedu kuhano najbolji je nain da se dokae tetnost jedenja kuhane hrane
Naela trebaju najprije biti provedena u obdanitima, djejim domovima, bolnicama i restoranima, to onda treba popularizirati javnom promidbom. Kraj tako jasnih i neoborivih injenica koje sam izloio, za nadati seje da e otroumni znanstvenici smjesta prionuti k poslu. Meutim, ako ele dodatne dokaze, ja im predlaem slijedei pokus. Neka se djeca jednog doma podijele u dvije jednake grupe. Jedna grupa neka se hrani u skladu s tekuim medicinskim pravilima, a druga neka slijedi naela jedenja sirovoga. Nakon toga neka se usporedi zdravlje tih dviju grupa. Ne sumnjam ni najmanje da e od samog poetka cijelom svijetu biti jasno, koji je od dva sustava ishrane zaista znanstven i ovjean. Isti bi se rezultati mogli dobiti primjenjujui isto naelo u lijeenju bolnikih pacijenata.

85

Mnoge skuene osobe e moda biti protiv pokusa tvrdei daje grijeh ili opasno izvoditi takve eksperimente" na djeci. Meutim, ako takvi malo dublje promisle uvidjet e, da spaavati ivot i zdravlje djeteta hranei ga potpunim zbirom istih hranjivih sastojaka kako ih ovjekovu tijelu odreuje priroda nije nikakav pokus. Pravi eksperimenti su oni to se pod krinkom znanosti nehumano izvode s nekim umjetnim tvarima jedva poznatima, zbog kojih milijuni djece umiru u djetinjstvu, ostavljajui roditelje u gorku bolu. Pokusi su poigravanja sa ivotima ljudi, hranei ih s tisuu izopaenih jela i otrova, stvarajui tako nove bolesti. Te se bolesti popularno zovu bolestima civilizacije", bez imalo stida zbog takve civilizacije" i ne mislei da bi se okolnosti u kojima se raaju takve bolesti trebale zvati neznanjem, divljatvom ili barbarstvom, nipoto civilizacijom.

pobiti moje stavove i dokazati da sam u krivu, ili potvrditi njihovu istinitost i poduzeti potrebne korake za njihovu primjenu u praksi. Ako bi lijenici utjeli ili pokazivali nehaj, to bi javno mnijenje trebalo protumaiti kao pomanjkanje volje s njihove strane za iskorjenjivanje bolesti, kako se ne bi smanjilo polje njihova djelovanja. Osobno ne vjerujem da je takvo neto u irim razmjerima mogue, jer rijetko koji ovjek moe biti do te mjere bezosjeajan, ali lijenici moraju pruiti pozitivan dokaz da su njihovi ciljevi vii i plemenitiji od zgrtanja novca. D a j e njihov cilj zaista sluiti znanosti, sluiti ovjeanstvu. Plemeniti, opim dobrom nadahnuti lijenici ostvaruju svoje ciljeve prihvaajui jedenje sirovoga, doim oni nehumani, sebini i lakomi vide u tome svoje osobne gubitke. Navodne tekoe u mijenjanju doboko ukorijenjenih navika jedino slue kao nespretne isprike za prikrivanje uskogrudnih interesa zlih osoba. Otkrie jedenja sirovoga je jedinstvena prigoda da se razlui plemenito od niskoga, dobro od zloga, mudro od bezumnoga. Nema humanitarni]eg djela od promicanja jedenja sirovoga. Potrebno je probuditi cjelokupno ovjeanstvo iz njegova viestoljetnog drijemea, otvoriti mu oi, izvui ga iz letargije i osloboditi sadanje more. Bogatai moraju pomoi svojim novcem, intelektualci mozgom. Nuno je osnovati drutva i klubove, tiskati novine i knjige. Nadalje, trebat e izgraditi prostrane sanato87

Znanstvene ustanove i odgovorna dravna tijela moraju prouiti problem jedenja sirove hrane
Ja sam predloio radikalan i istovremeno vrlo jednostavan i prirodan nain, kojim bih se ovjeanstvo moglo rijeiti svih bolesti na zemlji. To je veoma ozbiljna stvar na koju smjesta trebaju obratiti pozornost svi znanstvenici, lijenici, intelektualci i odgovorna dravna tijela. Oni moraju ili uvjerljivim injenicama 86

rije opskrbljene svime za odmor, zabavu i sport, sa svrhom da se neupueni ili mlakonje tijekom nekoliko mjeseci zatvora" izlijee, pomlade, oslobode kodljivih predrasuda i prosvijetle. Puno je korisnije i poeljnije ulagati novac i energiju u ovu svrhu nego graditi kole i umnaati bolnice. Jedenje sirovoga je kamen kunje kojim se provjerava koji intelektualac zaista posjeduje slobodan i nesputan sud, ili koji je odgovorni dravni slubenik stvarno zainteresiran za javno zdravlje i blagostanje. Povijest e imena takvih ljudi upisati zlatnim slovima.

i povre) koje bi im mogle vratiti zdravlje, jer upravo njih smatraju uzrokom svojih tegoba. Milijuni ivota stradavaju samo zbog ovog fatalnog krivog shvaanja. Osoba koja pronikne u svu dubinu tragedije, ne moe vie ostati hladna ni ravnoduna.

Nema zakonske zapreke protiv unitenja sirovih tvari namijenjenih ljudskom stroju
Kad se otkrije mali propust u odgovarajuem omjeru sirovina namijenjenih industriji, odgovorne osobe se optuuju zbog nemarnosti i izvode pred sud. Meutim, oni koji ine najgore poremeaje u sirovinama potrebnima za ispravan rad ljudske tvornice eu slobodno. U ovom stoljeu znanstvenog napretka najvea neznalica i potpuni glupan imaju apsolutno pravo izmiljati nove naine degeneriranja prirodnih jestvina i sklepati i nuditi na prodaju najsmjenija jela. Alije posebno udno da veliki znanstvenik, veliki citolog koji je sav svoj ivot posvetio prouavanju biolokih funkcija ivih stanica, ili dijetetiar iji je ivotni cilj pronai idealnu ovjekovu dijetu, kupuje hrpu takve degenerirane hrane i posve ravnoduno i bezbrino nudi je svojim stanicama, voen iskljuivo diktatima svoga nepca. Na prvi pogled ini se nevjerojatnim da bismo se jedenjem sirovoga mogli osloboditi svih bolesti, ali 89

Nije grijeh govoriti istinu

Pojedinci me optuuju da sam otra jezika. Kad jedae kuhanoga nazivam ubojicama, edomorcima i kriminalcima, ja nikoga ne optuujem. Ja jednostavno govorim istinu, koliko god gorka bila. Kad majka vlastitim rukama puni usta svoga ljubljenog djeteta vruom hranom, ona oteuje organe svoga djeteta i tjera ga u bolest i smrt. Kad lijenik maloj djeci priprema dijetu od izdanih" i lako probavljivih" jela i propisuje tablete umjetnih vitamina na utrb voa i povra, ini jo vei prekraj. Svaki dan promatram kako udnom igrom sudbine slabi i bolesni smatraju ljekovitima tvari koje su bile uzrokom njihove bolesti i poudno ih gutaju, dok istovremeno odbijaju sa strahom jedine tvari (sirovo voe 88

veliina prijedloga lei u ionjenici da nevjerojatno" lako postaje postignutom stvarnou. Potekoa oslobaanja od ovisnosti o hrani ne smije se smatrati zaprekom za ostvarenje ideala jedenja sirovoga. Naprotiv, mora posluiti za mjerenje snage neprijatelja ljudskog roda i mora nas poticati na napor da sprijeimo ulazak tako zastraujueg udovita u organizam novoroeneta. Kojima je teko odrei se kuhanih jela i koji ustrajavaju u svojim loim navikama, i oni moraju priznati istinu, pa zbog dolazeih narataja i budunosti ovjeanstva moraju se boriti za pobjedu te istine propovijedajui i tumaei svim raspoloivim sredstvima naela jedenja sirovoga. Razumije se da su naela jedenja sirovoga prenapredna uskogrudnim i nazadnim osobama koje su nepopravljivo sklone kuhanoj hrani i kemikalijama. Danas ivimo u Kozmikom a ne Srednjem vijeku kad je neuka svjetina progonila svaku naprednu zamisao ili pronalazak. Danas smo suoeni s pitanjem preivljavanja ili unitenja ljudskog roda. Svako oklijevanje je nehumano.

ma proklijala ita imaju veu hranjivu vrijednost od kilograma itnoga kruha. Isto vrijedi i za sve ostale vrste itarica, mahunarki, povra i voa. Kad bismo se odrekli sve hrane ivotinjskog porijekla, biljni proizvodi bi mogli hraniti svjetsko puanstvo nekoliko puta brojnije od sadanjega, ali pod uvjetom da se jedu sirovi. Pravo znaenje jedenja sirovoga postaje jasnije kad uzmemo u obzir posao, vrijeme i novac to svijet troi za unitavanje hranjivih sastojaka, a da i ne govorimo o javnim i privatnim trokovima lijeenja tetnih posljedica to ih na naim tjelesnim organima uzrokuje ta ista degenerirana hrana. Svakomu tko eli znati vie o ovoj stvari spreman sam dokazati istinitost svoje tvrdnje konkretnim dokazima. Povijest ne e nikada oprostiti odgovornima u vlastima koji pokau nezainteresiranost u ovoj stvari i zaepe svoje ui da ne uju glas istine samo da bi opravdali svoju osobnu ovisnost. Mogu postojati samo dva razloga za njihovo osobno neprihvaanje naela jedenja sirovoga. Ili moraju izjaviti da im je drae tolerirati postojanje bolesti nego liiti" ovjeanstvo uivanja" kuhanih jela i odrei se mogunosti primjene cijelog niza znanstvenih uspjeha" postignutih napornim radom, ili moraju, obavljanjem pokusa koje sam predloio, dokazati da jedenje sirovoga ne oslobaa svijet od bolesti nego da nanosi jo veu tetu. A uvidjet e da im je ovo drugo nemogue postii. Slijedi da nemaju alternative, nego 91

Jedenje sirove hrane nudi ogromnu korist javnoj ekonomiji

Nevjerojatne koliine hrane se unitavaju kuhanjem na vatri i brojnim nainima guljenja, cijeenja i pripremanja. Kao primjer moe se navesti da 100 gra90

da se dre svojih prvotnih shvaanja, ija je nehumanost oita svima. Stoga uime sve nedune djece ja zahtijevam da svi protivnici jedenja sirovoga iznesu svoje prigovore pred javnost putem tiska, tako da se na njih moe odgovoriti, to e omoguiti javnom mnijenju stvaranje potrebnih zakljuaka i izricanje konanog suda.

kojim bi tvari sastavljene od mrtvih stanica mogle ljudskoj tvornici sluiti kao sirovine. ovjek ne bi smio gubiti zdrav sud i hvaliti se prekomjerno svojim izumima. Istina je da su u prouavanju pojedinanih hranjivih sastojaka biozi uloili ogroman trud i doli do mnogih vanih i hvalevrijednih otkria. Meutim, sva ta dostignua mogu biti smatrana velikima samo u odnosu na suvremeni tehniki i mehaniki ovjekov razvitak. U vrhunsku mudrost prirode i najistaknutiji znanstvenici, sa svom svojom uenou i otkriima, nemaju veeg uvida od petgodinjeg djeteta. Zato nemaju prava remetiti sklad i cjelovitost sirovina to ih je stvorila priroda i svoje djetinjasto povrno znanje nametati kao savrenu znanost. Nema sumnje da je znanstvenicima, u nastojanju da prodru u tajne jestvina, krajnji cilj prepoznati sve hranjive sastojke koji su bitni za ljudski organizam, te odrediti njihove odnosne koliine i sastaviti ih zajedno. Drugim rijeima, oni ele umjetno stvoriti zrno ita ili lee i dati mu ivot. Meutim, ono to ovjek ne uspijeva stvoriti ni nakon tisua godina neprestanog nastojanja, priroda nam danas daje besplatno. Sto bismo vie htjeli? Gajimo li sumnje o Stvoritelj ovoj mudrosti, ili ovisnost o mesu goni ovjeka na nevjerojatne ludosti? Nita nije besmislenije ni opasnije od ideje da nam treba vie bjelanevina ili drugih hranjivih tvari nego to ih ima u biljkama. Ako u bilju ima malo bjelane93

Svatko bi morao prepoznati stvarne i sustavne sirove tvari vlastitoga tijela

Svaki od nas je ponosni vlasnik jedne od najsavrenijih i najsloenijih tvornica na svijetu i svatko snosi potpunu odgovornost za skladan rad reene tvornice. Stoga je potrebno da svi budemo podrobno upueni u pravi, ispravni i potpuni materijal te udesne tvornice. Cjelovitost spomenutih sirovina ne odreuje se koliinom bjelanevina, masnoa, ugljikohidrata, vitamina i kalorija, kako to dananji biolozi navode u svojim knjigama o prehrani. A ne moe se odrediti ni usporeivanjem dugih popisa kuhinjskih recepata. Tijekom milijuna i milijuna godina svojimje nepogreivim raunanjem udotvorna priroda sastavila cjelovite sirovine potrebne ljudskom organizmu, pomijeala ih u savrenoj usklaenosti i odgovarajuim koliinama, dala im ivot i spremila ih u biljna tijela u obliku ivih stanica. Cijela tajna prehrane lei u tome, jesu li te stanice ive ili mrtve. Ne postoji uvjet pod 92

vina, iz toga slijedi da ih naem tijelu ni ne treba vie, jer je na organizam milijunima godina graen i razvijan za upravo toliku koliinu. Poneki jako vole neprestano govoriti o materijalima za izgradnju miia. Kad bi uravnoteene" ivotinjske bjelanevine i krepka jela" mogli poveati uzrast svakog narataja za samo jedan milimetar, dananji ovjek bi ve bio visok nekoliko metara. Naveliko proizvedeni umjetni vitamini ne mogu sluiti kao hranjivi sastojci iz jednostavnog razloga to veoma esto ve nakon pet minuta po ulasku u tijelo zaustavljaju funkcije naeg organizma. Drugim rijeima, vuku nas u smrt. alosna je kratkovidnost smatrati bilo koju pojedinanu jestvinu izvorom specifinog vitamina ili bilo kojeg hranjivog sastojka. Svi organski spojevi su graeni od skoro istih sastojaka, ali nemaju iste fizike i kemijske osobine jer se razlikuju nainom grae i molekularnom strukturom. Zna se da su alkoholi i eeri sastavljeni od istih kemijskih elemenata (ugljika, vodika i kisika), ali se jako razlikuju bojom, okusom i izgledom. Ptice se u krletkama hrane jednom vrstom sjemenja ili zrnja i domae ivotinje esto jedu samo jednu vrstu trave. Ipak ta stvorenja iz jedne vrste hrane dobivaju sve potrebne bjelanevine, masnoe, vitamine i minerale. Lijeenje bolesti lanim vitaminima, destruktivnim antibioticima i razliitim otrovima beznandni su pokusi, temeljem ne na etikom i zdravom razmilja94

nju, ve na simptomskim, prividnim i protuslovnim podatcima. Nikakav umjetni vitamin ne moe obnoviti udesnu ravnomjernost prirodnih vitamina spaljenih na vatri. Nikakav otrov ne moe regulirati normalne bioloke funkcije degeneriranih organa i lijezda. Nijedan antibiotik ne moe nadomjestiti prirodne antibiotike unitene u kuhinji. ivotinje lijee svoje rane lizanjem. Njihova sluz i pljuvaka imaju antibakterijske osobine. Meutim, ljudska pljuvaka nema tih osobina. Jeda sirovoga izbjegava opasnost ozbiljne prehlade djelovanjem izluina iz tkiva dinih putova, doim jeda kuhanoga proizvodi svu silu sluzi i pljuvake, ali ipak ne moe izbjei istu opasnost.

Doba kuhanja hrane je doba u kojem suvereno vladaju ovisnost, praznovjerje i mikrobi
Moderna medicina je obuhvaena mreom nitavih praznovjerja. Sva medicinska aktivnost se temelji na simptomskim, prividnim, varljivim i protuslovnim podatcima, dok je istovremeno najhitnije i temeljno naelo zaboravljeno. Radi se o tome da USPJEAN RAD SVAKE TVORNICE OVISI O UJEDNAENOJ OPSKRBI SVIM SIROVINAMA TO IH ZAHTIJEVA INENJER. U ovom sluaju ODGO95

VARAJUE SIROVINE ZA LJUDSKU TVORNICU SU IVE BILJNE STANICE I NITA DRUGO. Opijen s nekoliko tehnikih uspjeha dananji ovjek se zamilja u zenitu civilizacije, doim u stvarnosti provodi najprimitivniji, neprirodan i sablastan ivot pun none more. Openito govorei, na politikom, ekonomskom i moralnom polju ovjekov duh, osjeaji i djelovanje voeni su runim ovisnostima i besmislenim praznovjerjem. Zaboravljajui najhitnije i temeljne probleme ivota, ljudi preuveliavaju sitnice od sporedne vanosti i pretvaraju ih u ivotna pitanja, a onda troe neizmjerne koliine vremena i sredstava, stvaraju neprijateljstva, prolijevaju rijeke krvi i ostavljaju za sobom opu pusto i razaranje. Proli povjesniari su oslikavali najcrnjim bojama tlake i poreze to su ih nametali strani osvajai. A danas, im se dokopaju vlasti, ljudi koji se smatraju civiliziranima i prosvijeenima rabe kojekakve zakonske smicalice kako bi se domogli 90 postotaka uteevina svojega vlastitog naroda i tako zadovoljili svoje osobne ovisnosti i ambicije. Potiu proizvodnju duhana, alkoholnih i bezalkoholnih pia, aja, kakaoa i kave, to sve potkopava zdravlje puanstva, a onda se ponose porastom vladinih prihoda iz tih izvora. Kao kad bi se nerazumni otac obitelji naslaivao bijednim centimom to ga je zaradio na raun djetetova dolara uz, to je jo gore, teku cijenu naruavanja djetetova zdravlja. 96

Sadanji savjeti i preporuke o uzimanju pojedinih vitamina i minerala ne dovode do nikakvih povoljnih rezultata. Jedno stoji, da se zbog pritiska svemone ovisnosti prehrambene navike ovjeanstva postupno pretvaraju u zastraujue oblike koji potiu proizvodnju opasnih jestvina lienih vitamina i minerala. Bez stanke ni predaha niu tvornice za preradu duhana, proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pia, dvopeka, slatkia, sladoleda, kobasica, konzervi, bijelog kruha, margarina i drugih opasnih tvari. Sve ovo dokazuje da u svom svakodnevnom ivotu ljude ne vodi zdrav razum ve razorna ovisnost i praznovjerje, svojstveno svijetu koji jede kuhano. Na ovom svijetu postoje razne politike stranke, vjerske sekte i druga udruenja koja se bave nevanim i sporednim pitanjima vrlo ograniena dometa, iako bi prvotna zadaa civiliziranog ovjeka bila pokrenuti smjesta odlunu borbu protiv ovisnosti i praznovjerja svih vrsta. Jedino e tako ovjek uspjeti postii onaj osmiljeni, mirni, ugodni, zdravi, dugi i sretni ivot ka kojem je uvijek teio. Konkretan dokaz mi je pred oima. Jedui sirovo ne samo da sam spasio svoj ivot, nego sam se i oslobodio svih oboljenja od kojih sam stalno patio i otjerao sam od sebe prikazu rane smrti. U dobi od 61 godine, kad jedai kuhanoga prestaju raditi i idu u mirovinu, meni se vratilo zdravlje, snaga, ivotnost i energija kao u mladia od 25 godina. Mjesecima radim po 16 sati dnevno, a da se ni najmanje ne osjeam 97

umornim. Uvjeren sam da u ivjeti jo jedan cijeli vijek jedaa kuhanoga. Cesto se ponavlja ona da ovjek ne ivi da bi jeo, ve jede da bi ivio. Dolo je vrijeme da se pokae, tko su oni to jedenje smatraju sredstvom a ne ciljem. Neka takvi slijede moj primjer, neka uskoe u borilite, sastave ruke za zajedniku stvar, bore se protiv svake ljudske ovisnosti i ovjeanstvu otvore put u novi i sretniji ivot. Sadraj rasprava u ovoj knjizi nisu struna pitanja 0 kojima bi se trebalo govoriti iza zatvorenih vrata. Radi se o temama koje se tiu cjelokupnog ovjeanstva i zato se o njima treba javno raspravljati, tako da svatko mogne upoznati stvarne sirovine vlastitog tijela. Dunost je sviju kojima je na srcu vlastito zdravlje 1 zdravlje njihove djece da podignu glas, zahtijevajui da protivnici jedenja sirovoga iznesu u javnost svoje prigovore, tako da ja mogu na njih odgovoriti i raspriti opu skepsu o jedenju sirovoga.

hoe, to god mu se prohtije i toliko koliko zahtijeva njegov apetit. Ali jedai kuhanoga, navikli na posebnu satnicu i zakone hranjenja, ele da se i nain jedenja sirovoga regulira izvjesnim pravilima, pa neka im bude! Ne e koditi nikome. Razumije se da je izvan moi pojedinca izraditi podrobne recepte i sastaviti razne jelovnike koji bi ukljuili velik broj novih jela. Bezbrojne vrste kuhanih jela i degeneriranih jestvina nastale su postupno tijekom tisua godina doprinosima tisua osoba. Kad se svijet konano uvjeri da je jedenje sirovoga najrazboritiji nain prehrane, pojavit e tako rei preko noi mnoge vrste ukusnih jela. Pod pretpostavkom da posveuje nekoliko tjedana svoga vremena kuhanju, svaka domaica e moi stvarati, po svom vlastitom ukusu, brojna izvanredna nova jela mijeajui sirove jestvine koje nam stoje na raspolaganju, pa e time istovremeno obogatiti opi jelovnik. Kao primjer se moe uzeti moja obitelj. Nakon brojnih pokuaja doao sam do zakljuka, da jestvine kao to su itarice, mahunarke, krumpir, patlidani i tikvice, za koje ovisnici o kuhanoj hrani misle da se ne mogu jesti sirove, mogu mijeati u raznim omjerima u sone salate koje e osvojiti i najzadrtijeg ovisnika o mesu. Mi moimo ito, leu, graak, grah i t.d. u dosta vode. Kad nakon dan-dva pomu klijati, isperemo ih istom vodom, potom ocijedimo vodu, pokrijemo posudu poklopcem i ostavimo na hladnu mjestu. U takvu 99

Dodatak
itatelji mojih knjiga o jedenju sirovoga esto mi se obraaju, bilo pismeno bilo usmeno, traei pojedinosti o posebnoj dijeti jedenja sirove hrane. Meutim, jeda sirovoga ne slijedi nikakvu posebnu dijetu za svoje jutarnje, podnevno i veernje jelo. Jede kad god 98

stanju se mogu jesti tijekom tri do etiri dana. Moe ih se jesti i s groicama, orasima, datuljama, medom i s mnogo drugih jestivih stvari, ili se mogu umijeati u razne salate. Kad elimo prigotoviti salatu, usitnimo ito, leu i t.d. i sitno naribamo krumpire i mrkvu. Tada krastavce, rajice i luk izreemo noem na tanke krike i sasjeckamo zelenu papriku i razne vrste zelenog povra. Sada sve pomijeamo i dodamo maslinovo ulje, svjei limunov sok i malo vode. Mogu se po volji dodati orasi, groice, datulje i drugo. Omjer sastojaka ovisi o osobnom ukusu. Ljeti je uitakjesti takvu salatu zamrznutu. Uzevi kao polazite ovaj nain pravljenja salate mogu se pripremiti raznovrsne salate razliitih okusa i izgleda koristei sve vrste zeleni i raznog drugog povra, kao to su pinat, zelena salata, patlidani, repa, jednom rijei bilo koje povre iz naega vrta, ali glavni sastojci salate su itarice, mahunarke i krumpir. Ova salata mora postati glavnom hranom ovjeanstva. Ovo jelo, najpotpunije od sviju, dostupno bogatima i siromanima, ima prednost zato to daje zdravlje, osnauje, zadovoljava, hranjivo je i jeftino. To je obrok koji sadri sve bitne faktore za dug i zdrav ivot. To je recept protiv svih bolesti. Tanjur ovoga jela, uz malo voa, sasvim zadovoljava ovjekove dnevne potrebe i u isto vrijeme prua mu najbolju zatitu protiv svih vrsta bolesti. 100

Uzevi u obzir relativnu skupou nekih vrsta voa kojeg zimi nema, neki misle da bi im jedenje sirovoga ispalo skupo. Oni si zamiljaju da jedai sirovoga moraju cijele godine jesti iskljuivo svjee voe. To, razumije se, nije tono. Ima ih koji svoj preobilni ruak dovre velikom koliinom voa. Kad bi to voe pojeli sa samo malim dijelom kruha to ga inae jedu (razumje se, u sirovu itnom stanju!), osjeali bi se potpuno sitima. Tako bi utedjeli trokove nabave i pripremanja kuhanih jela, aja, kolaa i ostale degenerirane hrane. Neke jestvine, kao ito, orasi, med i korijensko povre, mogu se nabaviti tijekom cijele godine uz samo male pomake u cijeni. Meutim, treba iskoristiti sezonu svjeeg voa, pa u vrijeme zriobe kupina moemo jesti samo kupine, a isto vrijedi i za groe i ostalo voe. Tijekom zime mnoge vrste suena voa mogu se nakvasiti u hladnoj vodi, preraditi u sirove kompote i jesti s velikim uitkom. Takvim kompotima uvijek moemo dodati orahe, trilje (pistacije), proklijalo ito, mirodije ili vaniliju u prahu, med i t.d. Sirovi kompot je najekonominija i ujedno najukusnija zimska hrana. Osim to se orasi, bademi, trilje i ljenaci mogu jesti u prirodnom stanju i pomijeani s drugim suenim voem, takoe ih moemo samljeti i pripremati na druge naine, ili ih pomijeati sa sirovim povrem ili raznim kompotima. Jedau sirovoga je najdraa hal101

va, slatka mjeavina oraha, badema i trilje. Pravi se tako da se spomenuti plodovi smrve, umijese s istim medom, zaine vanilijom ili afranom i izreu u manje kocke. Ova slastica se s uitkom jede s raznim vrstama zelenog povra. Moe je se metnuti na list salate i jesti kao sendvi. U prehrani jedaa sirovoga med zauzima posebno mjesto. Treba ga po mogunosti jesti s voskom. Za djecu nema boljeg napitka od meda razrijeena vodom i pomijeana sa svjeim limunovim sokom. U zakljuku je potrebno jo jednom podsjetiti na vrlo vanu okolnost koju uvjek treba imati na pameti. Ovisnici o hrani mogu u poetnom razdoblju prelaska na sirovu hranu osjeati razne tegobe, koje mogu stvoriti dojam daje sirova hrana tetna, da zbog nje slabe i obolijevaju. Treba znati da sva postojea kriva i pogubna shvaanja ishrane potjeu iz tih prividno proturjenih dojmova. Izvanjski simptomi ne smiju stoga nikada sluiti kao isprika za odustajanje na pola puta. Treba ekati konane rezultate, to moe uzeti nekoliko tjedana ili mjeseci. Meutim, ako se kuhana hrana pokatkad primijea sirovoj, ti rezultati e jako kasniti i koji puta ak ne biti vidljivi. Nove pristalice jedenja sirovoga nuno treba uvjeriti da sve njihove nelagodnosti nisu drugo nego reakcije na lijeenje i da e se svladavajui reene tegobe osloboditi svih znanih i neznanih bolesti. Najtrajnija od svih tih tegoba je, razumije se, elja za kuhanom hranom. Stoga treba uvijek imati na pa102

meti da osjeaj gladi" u takvim okolnostima ne dolazi od normalnih ili zdravih stanica, nego od degeneriranih, neaktivnih i beskorisnih stanica i otrova nakupljena u tijelu. Drugim rijeima, ti porivi gladi" dolaze ba od same bolesti koja razara organizam. Upravo otporom takvom osjeaju gladi" moi emo ukloniti spomenute otrove, rijeiti se nekorisnih stanica, izgraditi dodatne aktivne stanice i osigurati blagodati dobra zdravlja. Svaki je sat otpora takvoj gladi" pobjeda u naoj borbi protiv bolesti. UTeheranu, 1963. god.

103

DRUGI DIO
Graa ljudskog organizma
U ovoj knjizi ne raspravljam o specijalistikim problemima. Radi se o pitanjima koja se odnose na cijelo ovjeanstvo, koja se tiu svih koji imaju tijelo i ivot, svih koji imaju usta i jedu. Zbog toga uvijek nastojim pisati to je mogue jednostavnijim jezikom, temeljei zakljuke na opim podatcima i dokazima, ne zamagljujui napisano znansvenim pojedinostima i neprobavljivim izrazima, nerazumljivima mojem itateljstvu. U dokazima se ne oslanjam na prividne i proturjene nalaze dobivene u laboratorijima na nesavren nain, a pogotovo ne na pogrene pretpostavke temeljene na tim nalazima. Dokazi koje pruam su nepobitni zakoni prirode i zakljuci stvoreni na iskustvu, to moe provjeriti svaki pojedinac u bilo kojem dijelu svijeta. Pojam jedenja sirovoga je ustvari tako jednostavan da se moe saeti u dvije jednostavne reenice: stvoritelj ovjekova tijela stvorio je i odgovarajue sirovine za to tijelo, ukoliko svim tim sirovinama, s tim da ih ne remetimo, opskrbljujemo tijelo, ljudski organizam e ivjeti puni ivotni vijek ne podlijeui nikakvoj bolesti. 105

Svaka osoba dovoljno razborita da razumije pravo znaenje tih dviju reenica i posveti im odgovarajuu pozornost, moe lako uvidjeti alosno stanje prehrambenog sustava dananjeg ovjeka. Istom lakoom moe vidjeti da se u vjekovnoj borbi protiv bolesti ovjeanstvo sluilo pogrenim i opasnim sredstvima, tovoe, sva ta sredstva su bila vrlo malo ili nikako povezana s glavnim uzrocima bolesti. Nakon godina ozbiljnog prouavanja i vlastitog iskustva ja danas nemam nikakve sumnje da prirodni nain ishrane ne samo oslobaa ovjeanstvo od svake bolesti nego nudi i udesno dug ivot ispunjen mirom, sreom i zadovoljstvom. ivot dananjeg ovjeka nalik je nonoj mori, prepun bezbrojnih grijeha, ovisnosti i mana. Trebalo bi ispisati tisue knjiga da bi se potpuno opisale sve mane ljudskog bia, podrobno nabrojile njegove loe navike u hrani, ukazalo na njegove iskvarene postupke i konano ukazalo na svako od pogrenih sredstava upotrijebljenih u borbi protiv ovih zala. Meutim, suoeni smo s najozbiljnijim problemom: to uiniti da svaki ovjek jasno spozna kako bolesti nastaju i kojim se radikalnim nainom te bolesti mogu jednom zauvijek iskorijeniti? Kao prvo, potrebno je znati, kako je na organizam graen i stoje ishrana. Kao to znamo, ivot se na naem planetu pojavio najprije u obliku jednostaninih organizama. Nakon toga te su se jednostanine jedinke povezale u raz106

no vrsna zajednitva, te je dolo do pojave viestaninih organizama. Poetna suradnja nekolicine poetnih stanica dovela je tijekom vremena do stvaranja ivih bia sastavljenih od milijardi stanica, od kojih je ovjek najrazvijeniji i najsavreniji primjerak. Svaka stanica za sebe je sloeni organizam, ali ti organizmi se razvijaju na razliite naine. Najprimitivniji jednostanini organizmi su bili amebe najjednostavnije grae, koje su besciljno plutale vodom. Njihove jedine funkcije su bile traiti hranu, jesti, probaviti pojedeno i umnoavati se dijelei se nadvoje. Imale su rudimentarne probavne organe, koji su se s vremenom postupno razvijali. Na kasnijem stupnju razvitka te su se stanice povezale i oblikovale viestanine organizme. Drugim rijeima, naputajui besciljni ivot nevezanih jedinki prele su u ivot zajednike suradnje, gdje svaka stanica obavlja specifinu funkciju u sloenu kolektivnom djelovanju. Usporedite usamljeniki ivot primitivnog ovjeka prije nego stoje mogao pravo govoriti sa zajednikim ivotom neke dananje velike nacije, gdje pojedine grupe ljudi rade u graevinskim, industrijskim, znanstvenim, upravnim i ostalim ustanovama i poduzeima. Ali i u naoj dananjoj uznapredovaloj zajednici mogu se nai beskorisni, glupi, parazitski i kriminalni tipovi, koji podsjeaju na nae nemarne pretke iz prapovijesnih dana, a ipak ive pokraj vanredno nadarenih i genijalnih ljudi. 107

Tako je i s ljudskim tijelom, u kojem nekorisne, parazitske stanice provode svoje'tromo postojanje u drutvu krajnje korisnih stanica u najviem stupnju razvitka, savrenosti i specijalnosti. I ljudsko tijelo, poput neke velike nacije, ima razne organizacije i ustanove, koje se zovu lijezde, organi, sustavi i t.d. Ti organi i sustavi obavljaju svoje funkcije usklaenim radom posebnih grupa specijaliziranih stanica. Zanimljivo je da, za razliku od ovjeka, ove specijalizirane stanice ne obavljaju svoju zadau pomou vanjskih instrumenata i pribora, jer je svojom strukturom svaka od njih sama po sebi pretvorena u vrlo sloenu tvornicu. Tako su stanice koje sainjavaju bubrege opskrbljene posebnim priborom za drenau i cijeenje, kojima iz krvi izdvajaju i s mokraom izluuju neistou i otrove tetne po organizam. ljezdane stanice preuzimaju potrebne sirovine iz meustanine tekuine (od tih sirovina nema ni traga u kuhanoj hrani!) i pretvarajui ih u hormone predaju ih tijelu. Miine stanice posjeduju posebnu sposobnost kontrakcije kojom ine pokrete i mehanike radnje tijela. I na kraju, ivane stanice imaju duga vlakna kojima zapovijedi mozga prenose po cijelom tijelu. Poevi od nokata, kose, miia i lijezda, pa sve do mozga, svaka stanica ljudskoga tijela je sloena tvornica posebne grae i svojom namjenom se razlikuje od stanica u okruenju. Nema sumnje da bi bilo jako zanimljivo znati sve o grai stanica, o naravi njihovih aktivnosti i procesa to 108

se u njima odvijaju. Ali kad bi kojim udom ovjek i uspio prodrijeti u sve sakrivene tajne stanica i njihovih raznoraznih djelovanja, za njihov opis ne bi bile dostatne tisue ve milijuni knjiga, a svatko od nas bi trebao ivjeti nekoliko desetaka ivota da bi stekao samo povran uvid u sve to je napisano. Nasuprot umiljenih hvalisanja nekih razmetljivaca ovjek uistinu vrlo slabo poznaje ovaj predmet. Svaki napredak u njegovu prouavanju trebao bi ga uvjeriti, daje znanje koje je uspio stei samo beskrajno maleni djeli od onoga to stoji pred njim. Ipak, opijen malim tehnikim napretkom, dananji ovjek si zamilja daje na vrhuncu znanstvene savrenosti, te bez imalo oklijevanja poigrava se s tim udom nad udima - ljudskim organizmom. Zapravo je tako naivno preuzetan da pomou najstranijih sprava i jo strasnijih otrova oajniki izvodi sulude pokuse, s nakanom da ispravi poremeaje koji se u tom organizmu pojavljuju, jer se nita, ama ba nita nije postiglo POKUSIMA, POKUSIMA i opet POKUSIMA! tovie, ovjek izvodi pokuse ne samo na nijemim, bespomonim ivotinjama, nego i na svom vlastitom tijelu, na svojoj dragoj djeci, na cijelom ovjeanstvu. NE VIDI DRUGOG NAINA ZA POSTIZANJE SVOGA CILJA. Ali moramo uvijek imati u vidu nepobitnu injenicu: ovjek koji se ne razumije u obini sat, ne e se uputati u njegovo popravljanje zbog straha da ne bi jednim krivim pokretom ruke pokvario cijeli mehani-

zam. Pokusi to ih dananji znanstvenici provode na ljudskom organizmu mogu se usporediti s besmislenim postupkom radnika, koji nakon stoje u atomskoj tvornici radio nekoliko dana, pokuava je cijelu razni ontirati i ponovno sastaviti. Priroda je iscjelitelj svake akutne bolesti, ali se izljeenje pripisuje ljekarijama, doim u mnogim sluajevima kad bolest postane pogubna upravo zbog lijekova, smrt se uvijek proglaava prirodnom posljedicom. Treba naglasiti da kod kroninih bolesti umjetni lijekovi u pravilu pogoravaju stanje i slabe organizam. Sto, dakle, ovjek mora uiniti kad njegovi organi pomu raditi nepravilno? Je li itko na svijetu upuen u sve pojedinosti ovjekova organizma, kao stoje pravi inenjer upuen u pojedinosti svih odjela tvornice sve do posljednjeg vijka? Razumije se da takve osobe nema. Kad to sam ve rekao, popravak bilo kojeg stroja treba biti povjeren samo strunjaku koji zna i moe rastaviti reeni stroj na dijelove i ponovno ih sastaviti. A kako je daleko ovjek od toga da bi mogao uiniti isto s vlastitim tijelom! Sto onda ovjek mora uiniti u takvim okolnostima? Mora li skrstiti ruke i prepustiti se hirovima sudbine, ili mora navlaiti jo veu nesreu na glavu neprestanim izmiljanjem novih otrova i izvoenjem bezumnih pokusa? Ni jedno ni drugo! Postoji, sreom, radikalan, neposredan i krajnje lak nain da se ovjek oslobodi bolesti. 110

Kad inenjer gradi tvornicu, matematiki odreuje koliinu i kakvou sirovina koje ta tvornica treba, kao i brigu za rad i uzdravanje strojeva. Nakon toga garantira radni vijek reene tvornice, pod uvjetom da se njegove upute strogo potuju. Upravo kao to svaka tvornica ima svojega graditelja, tako i organizam svih ivotinja, ukljuujui i ovjeka, ima svoga inenjera koji ga je sagradio nakon najminucioznijeg raunanja. A kako je ljudsko tijelo krajnje zamrena tvornica, ili bolje reeno jedan zadivljujui svijet tvornica i sustava, njegov inenjer mora biti neko udesno bie vanrednog umijea i vrhunaravne mudrosti. Iz toga slijedi da kad bismo mogli nai toga inenjera, ili barem nabaviti knjigu njegovih zakona i ivjeti po njegovim propisima, bili bismo bez sumnje u stanju proivjeti normalni ivotni vijek bez gubljenja zdravlja. tovie, ne bismo vie morali vriti na vlastitom tijelu besmislene pokuse otrovnim tvarima i diviti se njihovim maginim uincima. Pogledajmo sada tko je inenjer koji je izgradio nae tijelo. To mudro, umno, svemogue i udesno bie nije skriveno, ruje, pred naim oima. Znanost ga zove PRIRODOM, a cijelo ovjeanstvo ga zove BOGOM.

111

to je ishrana?
Ba kao to svaki inenjer izvodi detaljna izraunavanja u specifikaciji sirovina za tvornicu koju projektira, tako je i udesna Priroda, pomou najtonijih raunara, izgradila ovjeku i svim ivim biima potrebne sirovine. Kad nakanimo izgraditi novu tvornicu, najprije podignemo prikladnu zgradu, zatim postavimo dinamo i sve potrebne strojeve, te konano pribavimo odgovarajue gorivo i sirovine, kako bi tvornica mogla poeti s radom. Budui daje ljudsko tijelo vrlo sloene grae, njegove sirovine su isto tako vrlo sloene naravi i sastoje se od brojnih tvari. Priroda je u tu svrhu obavila ogroman posao. U provom redu, za jednostavnu strukturu stanica priredila je jednostavni graevni materijal, u skladu s vrstama stanica. Tako, na primjer, stanice kose zahtijevaju jednu vrstu materijala, a stanice nokata drugu. Isto vrijedi i za stanice miia, lijezda, ivaca i t.d. Ali te jednostavno graene stanice jo su neaktivne. Treba ih opskrbiti posebnim priborom u skladu s njihovim pojedinanim funkcijama, za to je potreban novi graevni materijal. Konano ih je potrebno opskrbiti energijom i sirovinama potrebnima za proizvodne radnje lijezda. Priroda, na Stvoritelj, na Bog je svojom nepogreivom providnou prikupio sve te materijale, iji broj 112

dosee desetine tisua. Koliina svakog od tih materijala je tono odmjerena. Od neke tvari nam moda treba tisuu grama, od druge samo jedan gram, od tree jedva jedna tisuinka grama. To je radno pravilo svake tvornice. Nuno je da ti materijali u preodreenim koliinama stoje stanicama na raspolaganju. Posebnu pozornost treba posvetiti tomu da nijedan od njih ne nedostaje u cjelokupnom zbiru. Svaka osoba, uena i neuka, bogata i siromana, jedini je vlasnik svoga tijela i jedini upravitelj, odgovoran za udesni svijet arobnih tvornica. Kad bi svaki pojedinac morao osobno prikupiti jednu po jednu sve ove tisue tvari i upoznati njihove odlike kako bi mogao upravljati radom vlastite tvornice, bio bi prisiljen studirati nekoliko stoljea prije dolaska na ovaj svijet. On, dakle, treba odnekale dobaviti sav ovaj materijal u njegovoj potpunosti, u ispravnim omjerima i potpuno spreman za neposrednu uporabu. Zanimljivo je vidjeti da sva iva stvorenja na zemlji, od mrava ili vrapca pa do slona, prepoznaju taj sloeni zbir i koriste ga do kraja u svojoj ishrani. Paradoksalno je, da je od samog praskozorja civilizacije samo ovjek, jedina iznimka na cijelom svijetu, izgubio osjeaj i ispustio iz vida cjelovitost materijala koji su neophodni za njegovo blagostanje. Zbog toga on dan i no radi u svojim laboratorijima i pokusnim odjelima, izvodi svaku vrstu pokusa i provjera, otkriva jedan za drugim slian materijal, proizvodi ih ubrzano u svojim tvornicama, daje im neobina imena, trpa ih 113

u kutije i boice i tri po cijelom svijetu, tako da ih svi mogu gutati i nebiti gladni. I to se zove znanost. Ne shvaajui to ine, znanstvenici se uputaju u bitku, prkosei prirodi, prkosei svojem Bogu. Zaslijepljeni ovisnou ti ljudi nisu u stanju vidjeti, da je milijunima i milijunima godina priroda u svojoj providnosti i najtonijim raunanjem sastavila, koncentrirala u biljkama i sav svijet napunila tim istim hranjivim sastojcima koje oni tek poinju jedan po jedan prepoznavati. Svi ivi organizmi na svijetu potjeu od istih predaka, ali su tijekom vremena poli razliitim evolucijskim smjerovima. Anatomske i fizike razlike izmeu ovjeka i visoko razvijenih ivotinja zapravo su jako malene. Najvanija razlika je u razvitku ljudskih glasnica i prstiju, zbog ega je ovjek, za razliku od drugih ivotinja, sposoban govoriti i obavljati sloene rune radnje. Poput ovjeka i ivotinje imaju srce, plua, jetra, bubrege, krv, meso, kosti, mozak i drugo. Njihovi organi zahtijevaju iste hranjive sastojke kao i ovjekovi. Najvea pogreka znanstvenog istraivaa je to troi previe truda i vremena na istraivanju potpuno sporednih, sitnih i proturjenih problema, pa mu je to zakoilo mozak i pomutilo pamet, umjesto da se osloni na injenice i podatke koji mu stoje na raspolaganju i temelji svoje znanje na rezultatima dobivenim iz istinski bitnih pokusa. 114

Trebamo uzeti u obzir injenicu da kad neka ivotinja obrsti kukavni" list s drveta u umi, sve potrebe svoga tijela zadovolji progutavi taj obini" list. U tom jednom jedinom listu priroda je saela sve tvari potrebne za tvorbu novih stanica u tijelu te ivotinje, za njihovu razliitost, ishranu i energiju, kao i bitne sirovine potrebne za lijezde. Ukratko, taj list sadri cjelovite sirovine to ih je dalekovidna priroda predvidjela za ivotinjski organizam.

Sve vrste sirova povra u biti su graene od istih sastojaka

Ako spomenuta ivotinja, ne mogavi nai za jelo nita osim reenoga lista, mora ivjeti mjesecima ili godinama na samo toj jednoj vrsti hrane, njezin organizam ne e ni najmanje osjeati manjak vitamina ni drugih hranjivih spojeva. Nema razlike ako joj je umjesto lia na raspolaganju neka druga biljna hrana. Vana je samo injenica da je hrana koju jede PRIRODNA i NEIZOPAENA. Kad konju ili magarcu poloimo naramak sijena, ne brinemo se mislei da je koliina bjelanevina ili vitamina nedovoljna ivotinji, iako sasvim dobro znamo da ivotinje, isto kao i ljudi, trebaju sve vrste vitamina, minerala i drugih hranjivih spojeva. Svatko moe jasno vidjeti, daje izbor jesti vina za tisue razliitih vrsta ivotinja jako ogranien, tako da 115

nikad nemaju prigode prebirati i jesti ono to im godi. Prisiljene su ivjeti na nekoliko vrsta obinih jestvina u svojem okruju. Usprkos tomu nije se meu njima mogao otkriti ni jedan jedini sluaj avitaminoze. Ako hranu stoje te ivotinje jedu odnese biolozima u laboratorij, otkrit e u njoj razne tvari razliite kakvoe i koliine. Zatim e ti rei, da u nekoj odreenoj travi ima toliko i toliko bjelanevina, toliko i toliko masnoa, toliko ovoga ili onoga vitamina. U svakoj biljci nabrojit e 10-15 sastojaka koje su uspjeli otkriti i paljivo e izmjeriti koliinu svakoga od njih. Broj otkrivenih sastojaka je vrlo ogranien ak i u najsonijem vou. U stvarnosti to ne dokazuje da se svaka od tih jestvina sastoji od samo kojih desetak u njoj otkrivenih spojeva. Pokazuje se zapravo da su biologova tehniko umijea i sredstva posve nedostatna za potpunu analizu i mjerenje kakvoe i koliine svih sastojaka to su spojeni u laboratoriju prirode kad je pojedina biljka nastala. Znai da su u pojedinanoj hrani otkriveni samo neki malobrojni sastojci, dok su drugi ostali skriveni. Uzrok ovoj injenici je u tome to sastojci koje su biolozi otkrili nisu primarni sastojci biljke, ve se radi o spojevima koji se pojavljuju u razliitim oblicima u pojedinim biljkama. Kad uu u ivotinjsko tijelo, ti se spojevi razgrauju i ponovno spajaju, tijekom ega nastaju novi spojevi koji odgovaraju potrebama organizma. 116

SVE BILJKE TO IH IVOTINJE JEDU GRAENE SU OD ISTIH OSNOVNIH SASTOJAKA. Svako biljno tkivo se sastoji od tri glavne vrste tvari. Jedna od njih je svima poznata voda. Znamo da ne moemo ivjeti bez vode, a trebali bismo zapamtiti da se najistiji i najsigurniji nama poznati izvor vode nalazi u biljkama. Zatim dolazi celuloza, tvar koja ini okvir i kostur biljnih tijela, dajui im oblik i vrstou. Celulozu ivotinjski organi ne razgrauju niti asimiliraju, ve se izbacuje iz tijela u obliku izmeta. Usprkos tomu celuloza je vaan sastojak ivotinjske prehrane. Ako je nema, ivotinja e svu hranu probaviti i apsorbirati, pa crijeva ne e imati nita za izbacivati, te e se s vremenom skupiti i osuiti. Ipak koliko god to udno zvualo, mnogi smatraju celulozu neprobavljivom" pa je namjerno odstranjuju iz svoje hrane, zbog ega dobar dio ovjeanstva pati od zaepljenja. Drugim rijeima, nedostatak celuloze je glavni uzrok zaepljenja. No, vratimo se glavnoj temi! Zadnja od tri tvari u biljnom tkivu je sama hranjiva tvar koju organizam potpuno probavlja i asimilira. Bitne razlike izmeu raznih biljaka nastaju zbog razliitih koliina tih triju vrsta tvari. Prema tome glavna razlika izmeu obine trave i voa je ta to u travi prevladava celuloza, dok se voe sastoji od umjerene koliine celuloze, s velikim koncentratom hranjive tvari i odgovarajue koliine vode. Zahvaljujui posebnom ustroju probavnih organa i sposobnosti preivanja etveronoci mogu zdrobiti travu, izvui iz 117

nje skromnu hranjivu tvar, te ostatak izbaciti iz svojih tijela. Zato neke ivotinje uspijevaju ivjeti na suhom sijenu ili slami, deva se zadovoljava pustinjskim ikom, a magarac najtvrim korovom. Iz ovoga moemu izvui vani zakljuak da sve biljke sadre hranjive tvari potrebne za uzdravanje ivotinjskog organizma, samo su u nekima raspene u malim koliinama, a u drugima su jako koncentrirane. Meu prirodnim biljnim jestvinama najhranjiviji su orasi, bademi, itarice, mahunarke, krumpiri, mrkva, banane, groe i sve ostalo voe, nakon kojih dolaze ostalo korijenje, trave i zelenje, to jest, upravo one jestvine koje je ovjek oteo ivotinjama iz usta i prisvojio za sebe. Ipak kad god se potegne pitanje o jedenju sirovoga, taj isti ovjek besramno uzvraa: Kako se mogu hraniti bez kuhana jela?" Na svijetu nema odurnijeg odgovora, ali je ovisnost o hrani, naalost, do te mjere zaslijepila ovjeanstvo, da se takav odgovor uje od veine svijeta. Neiskusni nisu u stanju shvatiti koliko su te tvari ukusne i hranjive i kako mala koliina treba za zadovoljavanje naih dnevnih potreba. to se mene tie, uzelo mi dosta godina da doem do istine, ali o tome u govoriti kasnije. Hranjivi sastojci koji se koncentrirani nalaze u plodu drveta, mogu se nai, narijetko raspreni, i u liu, kori i granama. Divovska irafa se hrani na liu drvea. Kad se pup jednog drveta ucijepi u neko drugo, puta grane i eventualno donese odgovarajui plod. 118

To je jasni pokazatelj da pup posjeduje sve osnovne sastojke koji su bitni za oblikovanje ploda. A koji su to osnovni sastojci? To su atomi, koji se mogu smatrati najmanjim kemijski nedjeljivim esticama svakog elementa, i molekule koje su najmanje estice u nekom elementu ili spoju, a koje mogu postojati samostalno. Sve jestive biljke se sastoje od skoro istih elemenata, u razliitim omjerima i posebnom slogu. Ti elementi oblikuju razne spojeve, razliite oblikom, bojom i okusom. U krajnjoj liniji, ovca i djetelina su jedno te isto. Ulazei u ovji eludac djetelina mijenja svoju molekularnu strukturu i postaje ovca. Slian je odnos izmeu ovjeka i voa. Sav biljni i ivotinjski ivot nije nita drugo nego vjena izmjena i kruenje atoma. U tomu se oituje udesnost prirode. Bacamo u zemlju zrno ne vee od glavice iode, koje malo zatim polako isklija, razvija grane i lie i u svoje vrijeme daje plod. Poslije se pretvara u kravu, konja ili ovjeka koji neko vrijeme tumaraju svijetom i potom vraaju atome zemlji. Ondje, pod ivotvornim utjecajem sunanih zraka, ti atomi se nanovo oivotvoruju, okuplja ih novi ivotni dah i iznova ih pretvara u iste biljke i ivotinje, ponavljajui beskonano vjeni krug stvaranja. Ali da bi moglo postati novi ivi organizam, biljno tijelo mora biti cjelovito i IVO. tovie, nije dovoljno da biljna jestvina bude samo iva. Savrena biljna hrana mora biti AKTIVNA, a ne uspavana. 119

Dugo iskustvo pokazuje da ptice u krletci nisu zadovoljne sa samim suhim sjemenjem. Uz suho sjeme trae i svjeu hranu, nije vano koje vrste. Idealna hrana se moe postii tako da se odaberu odreene vrste sjemena ili zrnja, te da ih se dopuni bilo kojim svjeim plodovima. Ovo dovodi do vanog zakljuka da i najsavrenija jestvina prestaje biti savrena kad se malo sasui. Kako onda moemo smatrati hranom tvari to dolaze iz pei, kuhinja i drijela zahuktanih aparata? Iako su lieni svjee hrane tijekom zimskih mjeseci, ivotinjski organizmi usprkos tomu ne trpe veliku tetu, jer sve nadoknade u proljee i ljeto, kad priroda ponovno oivi. Priroda ih je osposobila za takav nain ivota. Suho sjemenje, itarice i mahunarke su zaista ive jestvine, ali su u nepokretnom, uspavanom stanju. Sreom, lako ih je probuditi, aktivirati i pretvoriti u savrenu hranu. Treba ih samo namoiti u vodi i dan-dva drati na svjeem zraku. Stoga ljudsko bie jedui proklijale (aktivirane) itarice, ima osiguranu savrenu ishranu u sva etiri godinja doba i na sva etiri kraja zemlje. A uz to moe svoju prehranu napraviti raznolikom koristei ostale tisue svjeih i sonih jestvina i tako uiniti svoj ivot ugodnijim. ivoj je organizacija materije. Kad elimo napraviti neki stroj, sklopimo po nacrtu sve potrebne dijelove, pa im je posljednji detalj gotov, stroj poinje s radom. Taj imbenik koji pokree ljudsku tvornicu obini svijet naziva duom. Dua je konana estica 120

materije, koja nakon svih drugih estica dovrava gradnju organizma i stavlja ga u pokret. Kad bismo poznavali sve sastojke zrna kukuruza i bili potpuno upueni u njihov sastav i grau, mogli bismo ih sloiti i umjetno stvoriti zrno ivoga kukuruza, sposobno proklijati ako ga se baci u zemlju. Isto tako bismo mogli stvoriti ovjeka i udahnuti mu ivot, kad bismo znali sve intimne pojedinosti ljudske tvornice. Meutim, postoji vrhovni inenjer koji ta djela neprestano izvodi pred naim oima. Ne smijemo sumnjati u Njegovu vjenu mudrost. Povrh svega ovjek ne smije precjenjivati svoja tehnika dostignua i gledati na bioloke aktivnosti svoga organizma istim oima kao i na tvornice to ih je On stvorio.

Ne bi se vie smjelo raspravljati o osobinama pojedinanih bjelanevina, vitamina i minerala

U prethodnom poglavlju smo vidjeli da se sva jestiva biljna tijela sastoje od istih elemenata, te da razlike meu njima proizlaze iz molekularnog sloga i grae. Na nesreu, biolozi ignoriraju ovu nepobitnu injenicu i temelje svu svoju znanost na raznim sloenim spojevima koje su otkrili u jestvinama. Zatrovani otkriima u svojim laboratorijima, zatvorili su oi pred udesnim laboratorijem prirode, u koji unosimo zrnce sjemena, tako maleno da je jedva vidljivo prostim 121

okom, a za uzvrat u samo nekoliko tjedana dobivamo najsavreniju hranu koja u svakom pogledu zadovoljava sve potrebe naega organizma. Ali oni to prirodno blago ili odbacuju, ili ga saiu i unitavaju, nakon ega u svojim bijednim laboratorij ama pripremaju neke mrtve tvari, koje na ono prirodno vrlo malo nalikuju. Tim smukanim tvarima daju sveana imena i brojeve, a koriste ih u prvom redu da pokvare vlastite organe i organe svoje nedune djece. Najnesavrenijim sredstvima koja im stoje na raspolaganju oni prvo istrauju ivotinjske organe i otkrivaju u njima razliite tvari, kao to su bjelanevine, masnoe i vitamini. Potom trae te tvari u raznim jestvinama i gdje god nau neto da im je nalik, to smatraju hranjivim i preporuuju ga svima i svakomu, ne uzimajui u obzir njegove koliinske i kvalitetne osobine. Na primjer, nakon to su u grou pronali vie razliitih tvari, izjavljuju da groe sadri taj i taj sastojak, kao da ne sadri nita drugo. Tako postupaju sa svakom prirodnom i ne prirodnom jestvinom, a jestvinu u kojoj uspiju nai bilo koji od tih sastojaka preporuuju nam kao hranjivu. Zbog te kratkovidnosti najtetnije jestvine se proglaavaju cjelovitom hranom i obratno. Uzmite olovku i napravite popis tvari koje su biolozi otkrili u jestvinama dobivenim od krave - mesu, jetrama, mozgu, srcu, mlijeku, maslu i siru. A sada pogledajmo, mogu li oni otkriti sve te tvari u identinom 122

obliku u djetelini, slami ili obinoj travi. Razumije se, ne mogu. Pa ipak nitko ne moe zanijekati injenicu da su upravo te biljke sirovine kojima se gradi kravlje tijelo, to znai daje krava potpuno oblikovana od tih trava. Sto ivotinjske jestvine smatramo posve adekvatnima za ishranu mesodera to je stoga to cijela lovina, s koom, kostima, krvi i mesom, tovie sa svim netaknutim ivim stanicama, ima istu hranjivu vrijednost kao i trave. Ali kakvu vrijednost imaju mlijeko, maslo ili meso, ako ih se uzme posebice? Svako od njih posjeduje samo beznaajno maleni djeli vrijednosti stoje ima obina trava, pod uvjetom da se jede sirova. A to od hranjivih sastojaka ostaje nakon kuhanja, ne treba tumaenja. Ne bismo li, dakle, trebali shvatiti koja je prava hranjiva vrijednost mlijeka ili mesa, stoje ogranieni ljudi hvale stoljeima? Ne bismo li trebali prosuditi pravu vrijednost oglasa to ukraavaju konzerve i boce bezbrojnih vrsta suena i obezvrijeena mlijeka? Pravda zahtijeva da se odsada iritelji takvih oglasa privedu i strogo kazne, jer snose odgovornost za smrt milijuna djece. Doputam da je ovjek oduvijek eljan saznati nove stvari, prodrijeti u tajne prirode, proiriti vidokrug svoga znanja. Posebno je vano da se svaki vlasnik tvornice uputi u tajne sirovina potrebnih njegovoj tvornici. Neka znanstveni istraivai zatvore svoja istraivanja meu etiri zida svoga laboratorija, sve do dana dok ne uspiju uzgojiti biljku sastavljenu iskljui123

vo od umjetnih sastojaka izumljenih u njihovu laboratoriju. Tad e njihova mudrost biti jednaka mudrosti Stvoriteljevoj. Meutim, na svijet je ve pun takvoga sjemenja, od kojega dobivamo najprikladniju hranu to zadovoljava sve nune zahtjeve naeg organizma. Taje hrana bez ikakve mane. Nijedna tvar joj ne nedostaje, nijedna tvar nije suvina, kakvoa i koliina svakog sastojka je odreena najpreciznijim raunanjem. Tko u ovo sumnja, sumnja u mudrost prirode, dovodi u pitanje Stvoriteljevu providnost, grijei protiv samoga Boga. Govore nam da jedemo bjelanevine, jer da su bjelanevine dobre za zdravlje. No, koliko ih trebamo pojesti? Postoji li opa suglasnost s obzirom na nae dnevne potrebe? Opeke su potrebne za podizanje tvornike zgrade, ali ih sigurno ne moemo nabacivati bez reda ili slagati bez ikakve buke. Pojavili su se novi strunjaci. Istisnuli su iskusne inenjere iz vie sloenih tvornica kojima sada ele sami upravljati. Na sve strane su razbacane gomile dijelova sirovina. Svaki od njih uzima to mu doe pod ruku i hrani strojeve. Jedan dovlai kamen, drugi eljezo, trei donosi glinu, etvrti vodu, pa sve to mijeaju bez ikakva reda ili plana, te se vraaju po jo vie i vie... Pojavljuju se neprestano brojne organske i anorganske tvari. Jedan ubacuje u strojeve pregrt odreene tvari tvrdei da je korisna, drugi dodaje puno vjedro neke druge tvari, izjavljujui da je jo korisnija. Svatko jednostavno gui tvornicu svime to 124

mu se ini sastojkom odgovarajue sirovine. Izvode se pokusi, beskrajni pokusi. Na jednoj strani nerazmni svijet je metnuo te sirovine na vatru, a na drugoj svi navrat-nanos grabe ostatke iz vrueg pepela i ono to je ostalo u vruem pepelu i hrane time tvornike strojeve. Tvornica, naravno, poinje raditi nepravilno. Sto nepravilnije tvornica radi, to vie ovi nadobudni specijalisti udvostruuju svoje napore. Lete tamo-amo traei nova sredstva i nove sirovine. U toj urbi i natezanju gaze, unitavaju ili spaljuju bitne kemijske sastojke sirovina, sastojke koji su katkad premaleni da bi ih vidjeli. Kad uvide da su im napori bezuspjeni i da stanje tvornice postupno postaje sve loije, oni idu dublje u divljinu i pronalaze potpuno nove tvari, koje s tvornikim sirovinama nemaju nikakve veze, pa uz njihovu pomo pokuavaju regulirati rad tvornice. Neka od tih tvari za neko vrijeme zaustavi kripu strojeva, druga prigui njihov zagluujui vrisak, trea uspori neke mehanizme, a etvrta ih opet ubrza. Tim strunjacima ove promjene izgledaju kao dobar znak, pa skau od radosti i pljeu rukama kao mala djeca, a onda nastave traiti J a e i djelotvornije" tvari. Katkada poneki dijelovi tvornice potpuno prestanu s radom ili rade tako loe da ugroavaju sigurnost okolnih susjeda. Tada ljudi pokazuju svu svoju spretnost. Vjeto odstrane te beskorisne" dijelove. Ne iznenauje injenica da svi ovi napori zavravaju potpunim neuspjehom, pa jedna za drugom tvor125

nice prerano prestaju s radom. Ali eprtljavi majstori ne gube nadu. Ustrajavaju u svojim oajnikim pokusima, odbijajui pozvati pravog inenjera tih tvornica, Boga kojega su zanijekali. Stalna usporedba ljudskog tijela s tvornicom ne ini se u figurativnom smislu, jer je ljudsko tijelo zaista tvornica kao i sve druge, s tom razlikom to je puno kompliciranija od obinih tvornica, a njezini sastavni dijelovi tako maleni da su ovjeku uglavnom nevidljivi i neshvatljivi. Poput spomenutih nadobudnih inenjera i nai biolozi izvode pokuse na ljudskim biima uz pomo najstranijih instrumenata koji im stoje pri ruci, uz pomo najgore mogue hrane, raznih umjetnih preparata i svih moguih otrova to ih ovjeanstvo poznaje. Objavljuju beskrajne popise s neizgovorivim imenima tvari i zavode svijet svojim zavaravajuim preporukama. Svaki preporua ono o emu mata, svaki govori ono to mu padne na pamet, djelujui nasumce, pogaajui. Tiskaju na tisue knjiga i njima poplavljuju svijet, grme na radiju, objavljuju oglase po novinama, Ali sve to oni ine je lano, sve to kazuje protuslovno. Oni predstavljaju najkodljiviju tvar kao krajnje korisnu, ali brane upotrebu onoga to je uistinu bitno. U zbrci i meteu sami autori tapkaju u labirintu sumnje i neodlunosti, dok sluateljstvo stoji zbunjeno i zaprepateno. U meuvremenu, naalost, milijuni naih najbliih prije vremena naputaju ovaj svijet. 126

Apeliram na sve plemenite ljude diljem svijeta da se trgnu iz svoga letarginog nehaja, ako ne zbog drugog, a ono barem radi vlastitog zdravlja i zdravlja svoje obitelji i djece. Neka mi prue ruku, da ujedinjenim silama mognemo otvoriti oi ovjeanstvu, ispraviti sadanje pogrene navike prehrane i zaustaviti ove strane pokolje. Otvorimo oi i pozorno promotrimo okantne skandale to sramote modernu civilizaciju. Zbog pogrenog stava naih znanstvenika profiteri i pekulanti su preuzeli sve u svoje ruke. Najkodljivije i grubo krivotvorene jestvine slobodno se reklamiraju kao izvori vitamina i otvoreno prodaju puanstvu. To su, uz ostale, keksi, slastice, umjetna pia kao coca-cola i limunade, pokvareno meso, mlijeko u prahu i tisue drugih jestvina lienih svih najvitalnijih hranjivih sastojaka, a koje su posebno sklone izazvati oboljenja i dovesti do smrti. Na sve strane se prikupljaju najudnije tvari, mijeaju se, pakiraju u konzerve i kutije, oznauju dugim nizom prividno znanstvenih nadimaka i po pretjeranim cijenama se prodaju lakovjernom mnotvu kao dijetetni" preparati. Moderna medicina je komercijalizirana do te mjere da privatni laboratoriji plaaju lijenicima za svakog pacijenta kojeg im poalju 50 posto od rauna za pregled. ovjek bi morao ispisati stotine knjiga ako bi htio detaljno prikazati korupciju u dananjem svijetu. Ja trenutno nemam volje za tako neto. 127

U meuvremenu biolozi svojim pretragama otkrivaju neki vitamin. Malo kasnije ustanove da se ne radi o jednostavnom spoju, nego o zamrenom spoju desetina tvari, od kojih svaka dobiva posebno ime. Potom postupno zamijete da neki vitamin ne pokazuje istu snagu u odsutnosti drugih, ili uoe da, ako dospije u organizam, neka tvar se pretvara u drugu i t.d. Uinci umjetnih vitamina na ljudski organizam su prividni i proturjeni. Ljudi grade kuu niui opeke red za redom, ne dodajui nikakve buke, pa da bi ipravili pogreku, mijeaju ogromnu bavu nierazredne buke ijednostavoje izliju na graevinu. Zalijepivi se izvana na opeku ta buka titi zgradu neko vrijeme od vjetra i kie, ali ne prome prostor izmeu opeka, a pogotovo ne dosegne nutarnju strukturu graevine. Katkada se upotrijebi prevelika koliina takve lane buke, pa se svaka zgrada slabih temelja srui. Upravo to se katkad dogodi za vrijeme utrcavanja vitamina, kad bolesnik umre neposredno nakon injekcije. Kako netko moe predstavljati hranjivom neku tvar koja u minimalnim koliinama ubija ovjek u roku od pet minuta nakon to ue u ljudsko tijelo? Kad e se ljudi opametiti i ostaviti se tih besmislica? Usprkos tolikim neuspjesima, razoaranjima i nesreama, ljudi ustrajavaju na svojem pogrenom i opasnom putu, od kojega ne ele odstupiti ni jednu jedinu stopu. Stalno se pojavljuju nove knjige. Nanovo sastavljeni popisi i preporuke neprestano se dodaju starima i 128

beskrajna bujica otrova stalno tee iz tvornica u organe ljudi. Tisue svezaka je napisano o prehrani i povezanim temama, svaki s drugaijim stanovitem i pogledom, razliitim pojedinostima i razliitim listama i tablicama. Pretpostavimo za trenutak da su knjige o odreenim vitaminima i drugim hranjivim sastojcima, preporukama o prehrani i popisima specifinih dijeta u svemu tone. Tada bismo se pitali, je li to zaista praktini sustav ljudske ishrane i da li oni to ele ivjeti na ovom svijetu imaju alosnu potrebu da sve te knjige ue napamet. Sto bi onda bilo s milijunima to ive po planinama i dolinama, u zabaenim selima i zaseocima, koji nemaju mogunosti upoznati sve te dijetetske popise i tablice? Bi li takvi morali umrijeti od gladi? Ne, prijatelji! Probudite se iz svoga mamurnog nehaja, jer to nije ivot koji je ovjeku dosuen. Takav ivot i nije ivot nego nona mora. Trebamo napraviti potpuni zaokret u naem shvaanju prehrambenih problema. Treba prestati s objavljivanjem rasprava o pojedinanim hranjivim sastojcima i dijetama, a sve recepte za umjetne vitamine i otrovne kemikalije treba smjesta ponititi. Postoji samo jedan nain da se ovjeanstvo jednom zauvijek oslobodi none more i uvede radikalne promjene u na nain ivota i nae prehrambene navike. Te navike se moraju tako promijeniti da se nain prehrane uskladi sa ivotom ovjeka. Tada izbor izmeu pojedinih hranjivih sastojaka ne e vie imati 129

nikakve praktine svrhe, niti e svijet vie misliti o posebnim dijetama. U kui bi trebalo drati samo potpuno uravnoteenu hranu koja sadri istovjetne hranjive vrijednosti. Drugim rijeima, sve to ovjek jede trebalo bi biti cjelovito i savreno hranjivo. itatelji ne bi smjeli misliti daje preteko povesti sve ovjeanstvo ovom divnom stazom. To je samo povrni dojam. Budui da sam to sve i sam proao, znam da ne samo da to nije teko, nego da se radi o krajnje laganoj zadai, kojoj sam spreman posvetiti sve svoje vrijeme i energiju. Moramo stvoriti uvjete u kojima e bogati i siromani, veliki i mali, ueni i neuki moi voditi zdrav ivot, bez vjene obveze biranja izmeu ovih ili onih jestvina. Tada e izbor hrane ovisiti o naem osjetu okusa, iji e nam zahtjevi i elje biti nepogreivi vodi u izboru prirodne hrane. Mogli bismo se nakon svega s uenjem pitati, to to trae biolozi i koji im je konani cilj. Moda ni samima nije jasno koja im je krajnja meta, pa u im to rei ja. Oni nastoje otkriti koju vrstu jestvina treba nae tijelo kako bi ivjelo u zdravlju. ele utvrditi specifinu funkciju svakog vitamina i svakog minerala u naem organizmu. Otkrivaju da neki vitamin potie rast, drugi nas titi protiv zaraza, trei nam ojaava zube i t.d. Ali umjesto da se toliko mue, ne bi li bilo bolje da posjete afriku praumu i zapitaju slonove koju vrstu kalcijevih tableta uzimaju da im raste naj130

bolja bjelokost na svijetu, ili koju vrstu bjelanevina jedu pa su nagomilali toliku koliinu mesa. Pretpostavimo da e nakon tisua godina napornog rada postii eljeni cilj. Moi e raspoznati sve sastojke zrna ita ili neke druge biljke i razumjeti do tanina njihove funkcije u naem organizmu. Ali to to oni tako uporno trae, ve je tu, na domak ruke i u velikim koliinama. Njihov cilj je postignut, ba taj cilj koji bi u svojim laboratorijima moda mogli postii za milijune godina. Sto onda jo trae? itatelj ipak ne smije misliti da su biolozi sasvim nerazumna bia. Imaju svoje razloge da rade to rade, a s njihove toke gledita ti su razlozi vrsti i uvjerljivi. Naime, znanstvenici su civilizirane i kolovane" osobe, niti su divljaci to borave u mranim umama, niti nerazumne ivotinje to ive u krdima i stajama. Kako e onda napustiti svoj bijeli kruh, svoje slatke torte i slasne kolae, pa vakati sirovo ito poput primitivnih divljaka? Istina je da se pretvaranjem cjelovitog i nenaruenog ita u bijeli kruh ili kolae, uz izuzetak kroba i eera, sve desetine tisua hranjivih sastojaka unitavaju, ali to njih, izgleda, ne brine. Oni nam ne daju zaboraviti da su beivotni krob i eer takoe korisni", jer daju potrebne kalorije za grijanje naeg tijela, doim se potrebe naih organa i lijezda mogu zadovoljiti udesnim znanstvenim" sredstvima kao to su umjetni vitamini, mineralni preparati, lani hormoni i povrh svega raznorazni otrovi, sve jedan jai od drugoga. 131

I konano, to bi se dogodilo s naim tvornicama, bolnicama, lijenicima, bolniarkama, ljekarnama, kirurkim instrumentima i ostalim slinim stvarima? Koliko je samo truda i napora uloeno u njihovu izgradnju i nabavu! Kako bi oni mogli napustiti sva ta dostignua" za ljubav obinog ita? Taj korak ne samo da se ne smije uiniti, nego se na njega ne smije ni pomisliti. Nije uope vano to tisue, bolje reeno milijuni osoba umiru od sranih udara, raka i drugih bolesti. Ljudi i tako moraju prije ili kasnije umrijeti, pa zar im nije bolje da umru malo ranije i rijee se tjeskobe i patnje ovoga svijeta? Kakva smisla ima ivjeti 200 godina u svijetu koji je ionako prenapuen? Nemojte se iznenaditi kad naiete na ljude koji tako misle. Zapravo bi se moglo rei, da danas veina ovjeanstva, zaslijepljena ovisnou o hrani, misli upravo na ovaj nain. Ali ja sveano izjavljujem da SVA LJUDSKA BIA MORAJU KONZUMIRATI ITO U SIROVU STANJU. TO JE ZAPOVIJED PRIRODE. Usprkos svemu ja ne nijeem daje biologe uvijek vodila elja da slue ovjeanstvu. Ali kad vide neuspjeh svojih napora, trebali bi bez trenutka oklijevanja promijeniti svoje opasne postupke i smjesta prestati objavljivati knjige koje se odnose na te teme, inae e ih idui narataji proklinjati. Nakon to sam prikupio sve proturjene injenice iz knjiga o prehrani, ja sam paljivo izmjerio i prosijao sve dostupne dokaze i izvukao osnovni zakljuak da, to se prehra132

ne tie, cijelo ovjeanstvo odsada treba misliti jednako i hraniti se jednako. Ovaj zakljuak ne doputa nikakvu skepsu ni neslaganje. Budui da su knjige o pojedinanim hranjivim sastojcima i raznim specifinim dijetama obavile svoju zadau, moraju biti povuene iz opticaja, tako da se svijest javnosti ne zamuuje njihovim nezdravim i proturjenim teorijama. Drugim rijeima, sve knjige koje raspravljaju o djelovanjima i korisnostima" bjelanevina, ugljikohidrata, masnoa, vitamina i minerala trebale bi biti zabranjene. Isto tako i svi ti opasni asopisi u kojima se pokuava dokazati da vrijednost neke jestvine lei u nekom od u njoj sadranom sastojku. ak i knjige u kojima njihovi autori pokuavaju utvrditi superiornost nekih vrsta voa nad drugima treba smatrati suvinima. A budua istraivanja bi se u najboljem sluaju trebala svesti na ope pokuse s ciljem da se ustanovi stupanj razvitka i prednosti jedne vrste jestvina u usporedbi s drugim vrstama. Na primjer, mogle bi se prouiti ope razlike izmeu voa, itarica, mahunarki, kotunjaa, zelenog i korjenastog povra, ako takve razlike stvarno postoje. Glavna zadaa svih naprednih pisaca, znanstvenika, lijenika, novinara i humanitarnih djelatnika trebala bi biti odsada ukazivati na svaki aspekt ogromne tete stoje ini izopaivanje prirodnih jestvina i poticati svijet da se bezuvjetno podloi zapovijedima prirode.

133

Stvarni ovjek i lani ovjek

Naviknuti uivatelj kuhane hrane je ustvari kombinacija dviju osoba, jer ima dva tijela. Prvo tijelo je STVARNI OVJEK, oivotvoren prirodnom ishranom i jo uvijek odravan prirodnom hranom. Drugo tijelo - LANI OVJEK - je stvoren neprirodnom, kuhanom, umjetnom hranom, koji i dalje ivi samo na neprirodnoj hrani. Sve stanice ljudskog tijela koje su zdrave, specijalizirane i aktivne, odravaju ivot i dre osobu na nogama, grade se, hrane, djeluju i bivaju nadomjetene iskljuivo prirodnim jestvinama. To su stanice to daju snagu miiima, reguliraju srano bilo, prenose podraaje mozga po tijelu i ine izluivanja. Osim ovih visoko razvijenih postoje i stanice koje povrno nalikuju normalnim stanicama, ali ustvari posjeduju najjednostavniju strukturu, liene se potrebnih mehanizama za specijalizirana djelovanja i openito su degenerirane i bolesne. Te stanice se raaju, rastu i razmnoavaju iskljuivo uz pomo neprirodne i iskvarene hrane. U organizmu ovisnika o hrani stvarni ovjek zauzima jako malo prostora. ak i kod najmravije osobe znaajan dio tijela se sastoji od neaktivnih stanica. Svaka lijezda ili organ treba imati odreeni broj aktivnih i specijaliziranih stanica, ali im broj tih stanica bude kompletan, prestaje stvaranje novih stanica 134

u reenom organu, jer bi inae nesrazmjerno rastao. Budui da se aktivne stanice stvaraju samo iz prirodne hrane, a ovisnik ne opskrbljuje svoje tijelo dovoljnom koliinom prirodne hrane, organ je prisiljen nadoknaditi manjak i zadrati svoju veliinu u prihvatljivim granicama ugraujui u se izvjestan broj neaktivnih stanica nastalih iz kuhane hrane. Takve beskorisne i parazitne stanice obiluju po svim organima i sustavima ovisnika o hrani, ukljuujui kosti, nokte i vlasi. Organizam nekih osoba se moe usprkos svemu boriti neko vrijeme protiv neprirodne ishrane. Da bi sprijeio oblikovanje lanog ovjeka ini sve to moe, smanjivanjem apetita, eluanim smetnjama, muninom, povraanjem, nesanicom, glavoboljom i drugim slinim sredstvima. Kratkovidne osobe smatraju ove opominjue simptome znakom slabosti organizma, pa umjesto da prestanu uzimati neprirodnu hranu, one potiu bolesnika da jede jo vie kako bi se oporavio i ojaao". A kada nakon neprestane navale izdanih" jela nejednaka borba zavri traginim porazom stvarnog ovjeka, organizam je prisiljen prestati s otporom i prilagoditi se" neprirodnim jestvinama. To je signal za raanje lanog ovjeka, koji ubrzo poinje derati kao vuk i nezaustavljivo rasti. A kratkovidni smatraju ovo debljanje nedvojbenim znakom oporavka. Tijekom vremena spomenuti otpor je bivao sve slabiji, pa je danas dolo do toga da se mnoga djeca raaju s dva tijela. Takva djeca poinju razvijati lanog 135

ovjeka i prije nego dou na svijet. Moete na svakom koraku vidjeti lanog ovjeka, u kukovima i bedrima ena, u debelim obrazima djece, u izboenim trbusima i nabreklim vratovima mukaraca i bilo gdje. Lani ovjek izobliuje skladne figure djevojaka u cvijetu mladosti, liava odrasle radnih sposobnosti. Prodire u ljudska srca, bubrege, krvne ile, lijezde i tkiva i zaustavlja njihovo djelovanje. Jednostavno reeno, hvata stvarnog ovjeka u svoje kande, postupno ga stee i davi. Kad ovisnik o hrani utai glad jedui neku voku, to znai da je stvarni ovjek u tom trenutku potpuno sit i vie ne osjea elje za hranom. Ali lani ovjek nije uope imao udjela u prirodnom jelu, pa sad zahtijeva svoju specijalnu hranu. A to je jo gore, on izraava svoje ivinske elje ustima stvarnog ovjeka. Prodrljiva udnja za kuhanom hranom je poriv to dolazi od toga udovita i nema nikakve veze sa stvarnim ovjekom. udnja prelazi u manu prodrljivosti u trenutku kad se dvije niske strasti, ovisnost i zvjerska elja, ujedine. U tom asu stvarni ovjek i ne mislei obavlja najodurniji posao. Dan za danom neumorno radi, tedi novac uz veliki trud i napor, a onda uz jo vei trud i napor hranu kupljenu teko steenim novcem pretvara u kodljivu tvar, unosi je u tijelo na vlastita usta, probavlja je u utrobi, usisava u krvotok i daje ju tom udovitu, svom najljuem neprijatelju, kojega hrani i 136

tetoi u vlastitom krilu i ije runo tijelo nosa posvuda na svojim slabim miiima. Ovdje moram zapitati biologe koji hvale bjelanevine i polau lanu nadu u mo umjetnih vitamina, je li im ao ljudi i ena koji teturaju ulicom, jedva vukui ogromnu teinu lanog ovjeka na svojim nesigurnim nogama. Gdje im je pamet i savjest? Zar ih te gomile beskorisnog sala i mesa ne nagone na razmiljanje? Jer, na koncu konca, gojaznost je plod njihovih uravnoteenih" ivotinjskih bjelanevina i probavljivog" bijeloga kruha. Uskrati samo tom predebelom svijetu kruh i meso i hrani ih neko vrijeme po najosnovnijim prirodnim zakonima, pa e vidjeti kako se u roku od nekoliko mjeseci te vraje mase tope i nestaju. Kad promislimo kako se najjednostavnijim i najprirodnijim nainom lako moemo rijeiti suvinih gomila mesa i potpuno oporaviti, s uenjem se pitamo, zato se ljudi s akademskim obrazovanjem utjeu kojekakvim opasnim i besmislenim sredstvima, bez ikakva izgleda na uspjeh. Lani ovjek nije graen samo od degeneriranih stanica ve i od suvinih tekuina, masnoa, ugruaka, soli, otrova i drugih kodljivih tvari, koje prodiru i ire se po svim upljinama i tkivima stvarnog ovjeka. Svaka bolest bez iznimke nastaje u stanicama lanog ovjeka. A u stanicama lanog ovjeka stvara se i rak.

137

Krenje prirodnih zakona proizvodi bolesti

Postoje samo dva uzroka tvornikog zastoja: greke u sirovini i sluajno oteenje izvana. Drugih uzroka nema. Sluajna oteenja ljudskog organizma vanjskim imbenicima (opekotine, rane, otrovanje i t.d.) lako se razumiju i nema nesuglasica o nainima njihova tretmana. U ta vanjska oteenja treba ubrojiti i tete to ih organizmu ine i na svoju ruku uzete ljekarije, umjetni vitamini, minerali, alkohol, nikotin, aj, kava, te brojni otrovi to u tijelo ulaze s kuhanom hranom i taloe se po svim organima. Sirovo povre je najpotpunija i najispravnija sirovina to ju je ljudskom organizmu odredio njegov inenjer, njegov Stvoritelj, Priroda, Bog. Najmanji poremeaj sastava povra znai poremeaj sklada sirovina uruenih tvornici, to nadalje znai neispravan rad tvornice, drugim rijeima, znai bolest. U skladu s prirodnim zakonima ovo mora biti smatrano zlatnim pravilom, oko kojega ne smije biti sumnji ni pitanja. Sirovine ljudskoga tijela zovu se HRANA. Na svemogui Stvoritelj izradio je sirovine ljudske tvornice tako preciznim raunanjem, da kad metnemo samo jednu bobu groa u usta, ta bobica se razgradi i razie po cijelom tijelu i zadovolji svaku njegovu potrebu bez iznimke. Ta boba najprije gradi 138

osnovnu strukturu jednostavnih stanica, zatim gradi sve nutarnje mehanizme raznovrsnih stanica, daje sirovine potrebne za proizvodnju, isti i podmazuje sve sastavne dijelove i popravlja oteenja, ostarjele i umorne stanice zamjenjuje mlaima, opskrbljuje gorivom i pokree motore, daje tijelu potrebnu toplinu i energiju i obavlja druge zadatke to se od nje trae. itatelj se moe pitati, otkud to da neki koji tjednima i mjesecima uope ne jedu voa, ipak uspijevaju ivjeti. Odgovor je da, openito uzevi, i najzadrtiji ovisnik o hrani tu i tamo pojede nekad neto sirovo. Katkada normalne stanice zaista gladuju tjednima i mjesecima, ali je voe jako kondenzirana i vrlo hranjiva jestvina, ija veoma mala koliina moe nekako odrati ovjeka na nogama. Ali ako je takvo gladovanje nerazborito dugo (jer sama osoba ne osjea gladi), u organizmu se pojave razne smetnje, rane i bolesti, od kojih je najozbiljniji skorbut. Za vrijeme skorbuta dolazi do postupnog raspada stanica zbog manjka vrhunskih hranjivih sastojaka. S vremenom poinju pucati stijenke kapilara, to dovodi do krvnih podljeva. Desni poblijede i postanu spuvaste, zubi ispadaju, a bolesnikovo tijelo se ospe irevima. Po miljenju kratkovidnih ova bolest nastaje iskljuivo zbog manjka vitamina C. Sva kuhana hrana, ljekarije i umjetni vitamini na ovom svijetu ne mogu spasiti ivot ovakvoga bolesnika. Ako ne pojede koje svjee povre, smrt mu je neizbjena. 139

Priroda puno prata ovjeku, ali ovjek tu dobrotu zlorabi. Ameriki citolog (strunjak za stanice op. prev.) kae: Prestanak usluga nekih stanica koje su postale zloudne nije ozbiljan gubitak za tijelo, jer postoji viak svih vrsta specijaliziranih stanica koje se odzivlju u sluaju potrebe, a poznate su pod imenom psiholoke rezerve." Devet desetina bubrenog korteksa, polovica plua, tri etvrtine jetara, etiri petine titnjae i guterae i cijela slezena mogu biti sigurno uklonjeni." (Stanice raka", Philadelphia i London, 1955. g., str. 11) Cakje i najpoznatiji citolog na svijetu tako kratkovidan, da ne smatra opasnim po organizam ni gubitak devet desetina lijezda. Za njega je gubitak tek kad organizam potpuno prestane djelovati. Meutim, Crowdryjeva studija samo potvruje uvjerenje jedaa sirovoga da srazmjerno svakom smanjenju uzimanja sirove hrane smanjuje se i broj aktivnih stanica, pa prema tomu i radna sposobnost odreene lijezde ili organa. Vrlo esto se organi ovisnika o hrani odravaju na ivotu radei samo s desetinom ili petinom normalnog broja stanica. KAD SE ZAKONI PRIRODE UZMU OZBILJNO, NE OSTAJE SKRIVEN UZROK NIJEDNE BOLESTI, sve postane jasno kao dan. im se zbog smanjenog uzimanja prirodnih jestvina smanji broj normalnih, aktivnih stanica, lijezde i organi zbog manjka sirovina ne uspijevaju raditi punom snagom i uinak im postaje sve siromaniji i nedostatniji. Ishod toga je oboljenje dotinih lijezda i organa. Da 140

ponovimo, zbog toga to ostaje srazmjerno malo aktivnih stanica, a i te to ostaju bolesne su i iscrpljene, stijenke srca se raire i zalisci se otete kao i osjetljivi dijelovi koe, crijeva, eluca i ostalih tjelesnih opni to su izloene stalnom tlaku, krvne ilice se ire i potom pucaju, od ega nastaju irevi na elucu i crijevima i curenje iz sluznih membrana, gnojne upale desni, uljevi, ekcemi i tako dalje. Zbog neodgovarajue ishrane propadaju zubi, a kosa sijedi i opada. U isto vrijeme zakazuju i zglobovi zbog nakupljenih otrovnih tvari to su ule u tijelo s kuhanom hranom, stijenke krvnih sudova se prekrivaju tvrdim naslagama, stvaraju se kamenci na mjehuru, pojavljuje se skleroza, visoki krvni tlak, iijas, reuma, podagra i sva sila drugih bolesti. I na kraju se sasvim lako objasne uzroci apopleksije i raka. Nijedan ovisnik se ne bio smio smatrati zdravim. Temelj njegova loeg zdravlja postavila je njegova ovisnica majka jo prije nego to gaje rodila. Organi su mu degenerirani i postoji opasnost da u bilo kojem trenutku potroe zadnju rezervu energije. Tko god cijeni vlastito zdravlje mora, nakon to ovo proita, stvoriti vrstu odluku da e izbjegavati ovu opasnost i potpuno popraviti ve uinjenu tetu na organizmu. Posebno osobe koje pate od gojaznosti i visokog krvnog tlaka ne bi smjele oklijevati nijedan trenutak, jer im ivot visi o koncu. Ne smiju dopustiti da se zlokobni izraz neoekivano" sutra pojavi na njihovoj 141

osmrtnici. Ta rije je najjai dokaz potpunog neznanja civiliziranog" ovjeka. Malo dijete ne bi nikad trebalo plakati bez razloga, ne bi smjelo provesti nemirnu no ili patiti od bolova u elucu, a jo manje od groznice. Niti bi ikad smjelo imati manjak vitamina ili kalcija. Sve to dolazi od kuhane hrane, mlijeka u prahu i loeg mlijeka njegove majke osiromaena njezinim jedenjem kuhanoga. Ponovno izjavljujem i ponavljam, da je okrutno djelo privikavati novoroene na kuhanu hranu. Do sada su svi roditelji poinjali ovo zlodjelo nenamjerno, ali odsad e se smatrati zloinom s predumiljajem. Sutra nijedan roditelj ne e moi opravdati svoju krivnju. Prije nego se donese odluka o kirurkom zahvatu, pacijentu treba omoguiti da posve prijee na jedenje sirovoga. Ako oteeni organ nije potpuno izgubio sve svoje aktivne stanice, moda e moi obnoviti svoju radnu sposobnost raanjem zdravih stanica i uklanjanjem bolesnih. Sve dok u ljudskom organizmu ima imalo bolesnih stanica, postoji jaka udnja za kuhanom hranom. Ali kad se jednom tijelo oisti od bolesnih stanica, pogled na kuhanu hranu puni stvarnog ovjeka gaenjem a ne uitkom. Sto jai osjeaj gladi", to dublja i tea bolest. Ukratko, elja za kuhanom hranom je elja za boleu, a ustrajavanje u toj elji je ustrajavanje u bolesti. Zato da bi se pokorila i unitila bolest, treba lanog ovjeka umoriti glau. 142

Bolesnici od raka bi trebali smjesta prijei na krajnje ogranienu dijetu od sirove hrane, kao stoje, recimo, pola kilograma jabuka ili groa dnevno. Ova koliina je dovoljna da dri na ivotu stvarnog ovjeka, a stanice raka e postupno poumirati jer se ne mogu koristiti ovom hranom. Osoba koja je osuena na sigurnu smrt nema prava ugaati svom nepcu po cijenu ubrzavanja vlastitog kraja. Pogledajmo sada kakva nam je korist od 350.000 vrsta otrovnih tvari koje nazivaju lijekovima. Mogu li moda te tvari poveati broj specijaliziranih stanica, ojaati slabe stanice ili vratiti oteenim stanicama novu sposobnost djelovanja? Mogu li dostaviti sirovine izgladnjelim lijezdama ili nadomjestiti hranjive sastojke unitene vatrom? Mogu li ojaati srane miie ili oisiti krvne ile od neistoe? Mogu li zaustaviti neprestani priljev otpada i otrova to u nae tijelo ulazi s kuhanom hranom? Na koncu, mogu li jednu po jednu izdvojiti i unititi stanice raka ili ih vratiti meu normalne? Moda su ti otrovi zbilja dio nae prehrane, a priroda ih je previdom zaboravila ukljuiti u prirodne jestvine? Glavna stvar je u tome to su uinci tih tvari varljivi, prividni, proturjeni i beziznimno kodljivi. Prebogata literatura o korisnosti droga mit je naega doba. Ogromno praznovjerje dri pod svojom vlau sve narode na kugli zemaljskoj, a otrovne ljekarije slue kao talismani. 143

Moramo se spustiti iz oblaka mate i zauzeti realistino stajalite prema ovim problemima. Neizmjerno malena stanica ima sloeniju grau od svih zajedno uzetih tvornica to ih je ovjek na zemlji izgradio. To je oito iz vrlo jednostavne injenice da svi svjetski strunjaci ni uz najvei napor nikada nisu stvorili ni jednu jedinu ivu stanicu. A svaki organ se sastoji od milijarda takvih stanica. Usprokos tomu bilo koji obini lijenik smatra se strunjakom za ove neizmjerne svjetove. Kad takav lijenik nakraba na komadu papira ime nekog otrovnog lijeka", naivno pretpostavlja da moe propisivanjem jednog otrova obnoviti poremeeni rad milijardi tvornica. Ja sam svoju djecu godinama vodio za ruku iz jedne zemlje u drugu u nadi da u nai taj udesni, ivotvorni napitak! I istom takvom sanjarskom nadom svaki bolesnik, kakvogod mu bilo stanje, kuca danas na vrata svoga lijenika ili staje u red u bolnici. A radikalno i konano izljeenje svake bolesti na dohvat je ruke svakom bolesniku. UZROCI SVIH BOLESTI SE NALAZE U KUHINJSKOJ VATRI. S NESTANKOM TE VATRE NESTAT E I SVE PATNJE LJUDSKOG RODA. Potpuno jedenje sirovoga ne samo to spreava svaku bolest, ve i lijei sve ve postojee bolesti, od najblae do najozbiljnije i najkompliciranije, pod uvjetom da napadnuti organ jo uvijek pokazuje znakove ivota. O ovoj temi ne mogu govoriti nairoko u ovoj knjiici. Dovoljno e biti iznijeti jedan primjer. U ne144

kim zemljama smrtnost od raznih sranih bolesti premauje polovicu ukupnih smrti, s tim da postotak i dalje raste. Sve postojee kemikalije protiv tih bolesti samo su puste vrake. Trujui tijelo, nadraujui, pa ak i umrtvljujui ivce i potiui rad srca te ljekarije otimaju organizmu preostalu snagu. O tomu svjedoi injenica da su lijenici glavne rtve sranih udara. A od svih bolesti kardiovaskularne smetnje je najlake lijeiti. Jedenje sirovoga e obraunati sa svim tim pomorima. Ako bolesnik, osuen da za koji tjedan ili mjesec umre od srane kapi, potrai utoite u prirodnim zakonima i prijee na jedenje sirovoga, osjetit e promjenu nabolje skoro preko noi. Od prvog dana njegove e se krvne ile poeti ubrzano proiavati, a stijenke vena, srca i sranih zalistaka dobit e novi ivot sa svjeim aktivnim stanicama i postupno postati opet elastine i vrste. Kao ishod, umjesto da umre za nekoliko tjedana, novi pristalica jedenja sirovoga moi e s pouzdanjem oekivati jo kojih 40 ili 50 godina zdrava ivota. Kad je u pitanju zamjena nekoliko tjedana bolesnog ivota za pola stoljea zdravoga, ne smijemo dopustiti da nam se u srce uvue oklijevanje. Djetinjasto je smatrati 50 posto svih smrti iznenadnima i neoekivanima. Kad vidim kako zalogaj mesa i bijelog kruha ulazi u usta rtve koja nita ne sumnja, ve vidim sliku degeneracije koja e uskoro poeti u stijenkama njegova srca i krvnih ila i oekujem srani udar svakog trenutka. 145

Openito govorei, postoje etiri osnovna uzroka bolesti: 1. smanjen broj specijaliziranih stanica, 2. nedovoljno sirovina za rad lijezda, 3. nazonost stranih tijela i parazitskih stanica u organizmu, 4. oslabljena otpornost stanica protiv zaraznih mikroba. Jedenje sirovoga na samom poetku se hvata u kotac sa sva etiri uzroka i nudi radikalno rjeenje problema bolesti. Ipak u poetnom razdoblju jedenja sirovoga ovisnici o kuhanome katkada prolaze kroz razne potekoe, koje mogu kod svijeta to ne misli stvoriti dojam da prirodne jestvine iscrpljuju tijelo i kode zdravlju. Ova zabluda je najjasniji dokaz kratkovidnosti dananjeg ovjeka. Sama pomisao da bi PRIRODNA hrana mogla proizvesti NEPRIRODNE i tetne uinke je neto najapsurdnije, to nam uope ne bi vie smjelo pasti na pamet. Treba znati da od stotinu kilograma ovjekove teine 40 do 50 kilograma pripada lanom ovjeku, koji e se smjesta poeti topiti i zajedno s bolesnim stanicama, masnoama, ugrucima i otrovima navrijeti u krvotok, kako bi iziao iz tijela putem raznih izluivanja - stolice, mokrae i znoja. Promatrajui strana tijela u mokrai i krvi kratkovidni ovjek e misliti da su nastala iz prirodne hrane, doim je injenica da nastaju od odurnog tijela lanog ovjeka, koje se postupno raspada i naputa organizam zauvijek. Zbog toga prijelaz na jedenje sirovoga ne smije biti mjereno uobiajenim medicinskim mjerilima. Umjesto toga

treba se s pouzdanjem podvrgnuti zakonima prirode i strpljivo ekati konani ishod. Tijekom toga razdoblja mogu se pojaviti simptomi flatulencije (napuhanosti), bolova u elucu, glavobolje, vrtoglavice i ope klonulosti i t.d. U nekim sluajevima mokraa postane mutna, noge oteku, pojavi se osip po tijelu, te mjestimino suha koa i svrbe. Sve su to procesi ienja i ozdravljenja, tako da nitko ne bi smio popustiti osjeaju gladi" i sa sumnjom o mudrosti Stvoriteljevoj traiti pomo u obilnim" veerama, potpunim" bjelanevinama i nenadomjestivim" aminokiselinama. Bude li netko toliko nerazborit pa to uini, simptomi e smjesta nestati, ali na utrb zdravlja. Tada e lani ovjek uzdahnuti s olakanjem, smijui se gluposti stvarnog ovjeka, te poeti ponovno rasti novom snagom. Takvi simptomi variraju u uestalosti i snazi od osobe do osobe, a u nekim sluajevima mogu se i ne pojaviti. Po pravilu znaju biti ozbiljniji kod starijih i krupnijih osoba, blai kod mlaih, a uope ih nema kod novoroenadi koja e poeti normalno rasti. Openito govorei, u tijelu pretjerano gojazne osobe lani ovjek svojom teinom stie i gui stvarnog ovjeka toliko da od njega ostaje samo kost i koa." U poetom razdoblju jedenja sirovoga teina takve osobe e se tako smanjiti da e ga oni koji ne znaju pravu narav promjene poeti saaljevati. Ali to je samo vanjski privid onoga to se ustvari dogaa. U tijelu jedaa sirovoga stvarni ovjek, od prvog dana kad 147

146

se oslobodi lanoga ovjeka, dobiva na teini i nastavlja pravilno rasti sve dok ne dosegne normalnu teinu. U vrlo tankoj osobi porast teine stvarnog ovjeka nadomjestiti e gubitak to ga je pretrpio lani ovjek, tako da e od poetka postajati ist dobitak na teini. Rast stvarnog ovjeka je naroito brz u mravoj, blijedoj i slabunjavoj djeci. Ne smijemo oekivati da djeca koja jedu sirovo budu bucmasta i zdepasta kao njihovi drugovi koji jedu kuhano, jer je debljina znak lanog ovjeka. Djeca koja jedu sirovo e biti doista vitka, ilava i miiava. Uivanje roditelja u zaobljenosti njihove djece znak je potpunog neznanja. Kad sam prvi put preao na jedenje sirovoga, u mojem je organizmu poeo opiran proces ienja. Nisam osjeao simptome slabosti, ali sam imao bolove u crijevima, koa mi se izmeu runih i nonih prstiju suila i nakon toga gulila i svrbjela, dobio sam osip po tijelu, a na stopalima mi se koa suila i otpadala u krpicama. Noge su mi i prije znale oticati, a onda su iznenada jako nabrekle i uzelo je vie mjeseci dok otok nije splasnuo. Zatim mije mokraa postala posve mutna. Za cijelo to vrijeme vjebao sam izlazei na duge etnje, dulje nego ikad prije u ivotu. Bilo mije sasvim jasno da se u meni, zbog stalnog pritiska prirodne hrane i tjelesne vjebe, tope i nestaju svi oni ugruci to su se nakupili u krvi i zglobovima tijekom 50 godina jedenja kuhane hrane. elei jo bolje provjeriti svoja uvjerenja naglo sam prestao jesti sirovo i tri dana jeo samo meso. Odmah prvog dana mokraa 148

mi se poela bistriti, drugi danje ve bila skoro potpuno bistra, a treeg dana je mutei posve nestalo. Kad sam ponovno poeo jesti sirovo, mokraa se opet zamutila, ali ne tako jako kao prije, a onda se za nekoliko tjedana postupno razbistrila. Oito su tri dana jedenja mesa usporila ritam ienja mojega organizma. Usput sam otkrio jo jednu stvar. Voda i slana hrana povisila su mi teinu za tri kilograma u samo tri dana. Sreom, siao sam na svoju prijanju teinu etvrti dan nakon to sam se vratio sirovoj hrani. Moda je dobro za novog pristau jedenja sirovoga da uzme dobar objed nakon nekoliko mjeseci apstinencije od kuhane hrane. Kad usporedi ta dva naina ishrane, bit e jo uvjereniji daje odabrao pravi put, te nakon toga mu ne e ni u snu doi elja da pokus ponovi. Jaki otok mojih nogu tijekom nekoliko mjeseci postupno je nestao. Usput reeno, patio sam i od nekih dugotrajnih blaih oticanja, i ti su se iduih godina ublaili i konano potpuno nestali. Manje - vie isti simptomi se pojavljuju kod mnogih jedaa sirovoga koji mi o njima piu sa svih strana svijeta. Jo je znaajniji nestanak mojih uljeva. 1 5 - 2 0 godina kronini uljevi nisu mi dali mira ni poinka. Svaki dan sam, nekad i po dvaput, morao mijenjati donje rublje. Upala nije nikad splanjavala, nije prestajalo cijeenje gnoja, sluzi i krvi. ak i nakon to sam preao na jedenje sirovoga, usprkos normaliziranja rada probavnih organa, stanje sa uljevima nije 149

se skoro nita promijenilo. Nakon svakog tjelesnog napora, ak i nakon obine etnje, nadraaj je bio vrlo estok, pa sam pomiljao da zbog morfolokih promjena jedenje sirovoga ne djeluje na uljeve i da u se ipak na kraju morati podvrgnuti kirurkom zahvatu. No, istovremeno nisam gubio pouzdanje u mo prirode. 1 zaista, nekoliko mjeseci kasnije stanje se poelo polagano mijenjati nabolje. Dnevni nadraaj i su se prorijedili na dva napada tjedno, pa jednom na tjedan, jednom mjeseno, jednom u dva - tri mjeseca, dok na koncu tretman nije uspio dotle da danas ne osjeam da sam ikad trpio od uljeva. Lijeenje se bilo naroito ubrzalo kad sam poeo svaki dan jesti salate i proklijalo ito, a te okolnosti nas sueljavaju s jednom prevanom istinom. Poznata je injenica da uljevi nastaju zbog oslabljene elastinosti mamih stijenki i proirenja vena u donjem dijelu debelog crijeva. U uznapredovalim sluajevima kirurki zahvat se smatra jedinim rjeenjem. Lijeenje uljeva sirovom hranom je dokaz da nadomjetanjem degeneriranih stanica u organizmu aktivnima, stijenke krvnih ila i crijeva s vremenom se postupno obnove i postanu ponovno elastine i vrste. Jo je vanije to to ovaj proces se odvija istovremeno u crijevima, elucu, krvnim ilama, kapilarama i ivcima, i to u svakoj lijezdi i organu bez iznimke. Drugim rijeima, poremeeni i bolesni organizam jedaa sirovoga potpuno se obnavlja novim mladim, specijaliziranim i zdravim stanicama. Poveanje spolnog po150

riva iznenadit e jedaa sirovoga, iako nae vrsto stajalite je da u spolnim aktivnostima treba vladati stroga umjerenost. Jedai sirovoga e postavljati nove neuvene rekorde. Ovdje se nalazi vjekovni san alkemiara, eliksir ivota. Ne radi se o vraarskim uincima kemikalija to traju nekoliko sati, ve o procesima temeljitog lijeenja bolesti rekonstrukcijom cijelog organizma. Pod uvjetom da stanice nekog organizma ili lijezde nisu sasvim istroene, prirodna hrana ih osposobljuje da obnove svoje bitno stanije stvarajui nove i istovremeno odbacujui bolesne i beskorisne stanice. Ali uniteni organ, recimo pokvareni zub, nita ne moe vratiti u prvobitno stanje. Zbog toga je, kad se radi o zdravlju, svako odgaanje opasno. Jeda kuhanoga ivi od djelovanja jedne petine do jedne desetine svojih organa i lijezda, a ipak dokle god se moe drati na nogama, smatra sama sebe zdravim. to je jo gore, poput Damoklova maa nadvija se nad njim opasnost da izgubi i tu desetinu, pogotovo nakon to pojede nekoliko dobrih" veera. Istraivanja citologa (strunjaka za stanice - opprev.) pokazuju da osim neaktivnih u tijelu se mogu nai razne divovske stanice s vie jezgri (polikariociti), krupne stanice bez jezgre (megakariociti) i drugi oblici degeneriranih stanica. Takve stanice se normalno" nalaze u organima i lijezdama, ak i u krvotoku jedaa kuhanoga. Znanstveni istraitelji koji vide ove i mnotvo drugih nastranosti u organima svih ovi151

snika o hrani, dobroduno ih smatraju normalnim i prirodnim" pojavama. Prirodne jestvine se ne zadravaju u probavnim organima due od nekoliko sati, nakon ega, probavljene ili ne, naputaju tijelo normalnim putovima, doim se kuhana hrana, posebno ona ivotinjskog porijekla, mota probavnim traktom danima, katkad i tjednima. A poznataje injenica da se odmah nakon uginua ivotinjske stanice poinju raspadati, isputajui pritom velike koliine raznih otrovnih tvari. Shodno tomu na stol jedaa kuhanoga ne stie nijedno jelo isto od otrova. Stoga nije udo to se nakon tri - etiri dana stajanja u ljudskom elucu pri temperaturi od 38 stupnjeva hrana ivotinjskog porijekla posve pretvori u otrov. Katkad je taj proces tako silovit da otrovi naputaju tijelo tek nakon to otete stijenke crijeva i pomijeaju se s gnojem, sluzi i krvi. Idueg dana bolesnik se ali na smetnje u elucu. Lijenici preporuuju uporabu kuhinjske soli kako bi sprijeili gnjilenje, kao da ele pretvoriti ljudsku utrobu u bavu soljena mesa. Lakovjerni svijet naivno vjeruje da ne moe koditi ono to eludac rado prima, a guljena ria, bijeli kruh ili eer, koji su najkodljiviji od svih jela, ne izazivaju smjesta protureakciju eluca. Neki se ak pitaju, kakve veze moe biti izmeu hrane i oiju, koe i ivaca, kao da ijedan dio tijela moe raditi bez sirovina! A pitanje je, kakva bi se to tvar mogla nai u bijelom kruhu, eeru ili maslacu, koja bi mogla dati svjetla oima ili organizirati udesno djelo152

vanje ivaca? Svijet nagaa kojeta o uzrocima ivanih oboljenja, a ne obraaju ni najmanju pozornost na najhitniji imbenik: na osobine sirovina kojima se ivci opskrbljuju.

Iz narataja u narataj smanjuje se ovjekova otpornost prema zaraznim bolestima

Lane su tvrdnje daje opasnost od zaraznih bolesti u opadanju. Od jedenja kuhane hrane ljudske stanice postupno gube otpornost prema mikrobima, a to je jo gore, ta se otpornost od narataja do narataja smanjuje. U vezi s ovim elio bih navesti nekoliko odlomaka iz knjige Anatomija i patogeneza ljudskih bolesti" uvenog ruskog znanstvenika I. V. Davidovskog, objavljene 1956. godine. Po njemu postoji izvjestan broj zaraznih bolesti svojstvenih homo sapiensu koje ne napadaju ivotinje, ukljuujui i ovjekolike majmune. Znanstvenici nisu svojim pokusima uspjeli zaraziti ivotinje, osim to su pokatkad proizveli simptome koji su izdaleka podsjeali na neke od tih bolesti (kao to su tifus, boginje, malarija, meningitis, gripa, ospice, utica, difterija, arlah, upala plua, reuma, otrovanje krvi, kapavac, ir poganac, apendicitis i dr.) 153

Bolesti ivotinja i peradi koje se pojavljuju na ljudima, kao to su bjesnilo, upala mozga, slinavka, papigarka (psitakoza), velike boginje, kuga, tularemija (zeja groznica"), bedrenica, trihinoza i druge, u pravilu imaju simptome tipine za ovjeka, doim su ti simptomi kod ivotinja jedva uoljivi." Iz toga proizlazi da sve ivotinje, ukljuujui i majmune, ne samo to ne obolijevaju od specifino ovjekovih zaraza, nego ne reagiraju ni na namjerne pokuaje znanstvenika da ih u ekperimentalne svrhe zaraze tim bolestima. Nasuprot tomu postoje bakterije svojstvene sisavcima i pticama, ali im ne smetaju, iako su stalno prisutne u njihovim organima. Ali kad prijeu u ovjeka, te iste bakterije ga zaraze na strani i razorni nain. Moramo dodati i injenicu da su ivotinje imune na sve kronine bolesti. to uzrokuje ovu veliku suprotnost? Po emu drugom se ovdje ovjek razlikuje od ivotinje ako ne po navici da se najede u skladu sa zakonima civilizacij e " i zatim podigne noge na stol da se odmori? Zamislite samo kako bi izgledalo da jednog dana kravi padne na pamet da se civilizira" kao ovjek, te prije nego to pojede travu najprije je svari u kotlu, pa kad se razboli, pravi se da ne zna od ega. Onda kad joj netko savjetuje da jede sirovu travu, da izrazi bojazan kako e joj sirova trava nakoditi, jer se, eto, navikla na kuhanu hranu. Zamislite i to, kakva bi krava bila danas, daje tisuama godina jela kuhanu travu, ne pomiljajui ni trenutka daje ono to ini protuprirodno. 154

A upravo u taj poloaj su se doveli dananji zadrti poklonici mesa. Borba protiv zaraznih bolesti vodi se s potpuno pogrenog stanovita. Smanjenje smrtnosti od zaraznih bolesti nije postignuto jaanjem tjelesne otpornosti, ve ublaavanjem vanjskih uvjeta za irenje zaraza. Tijekom vremena ovjekova otpornost je toliko oslabjela, da kad bi nestalo pogodnosti to ih prua moderno stanovanje, gradski vodovodi, kanalizacija, izoliranje bolesnika i slino i vratilo se stanje od prije 200 godina, za nekoliko godina zarazne bi bolesti unitile sav ljudski rod. Pa i danas se samozaraze, posebno one povezane s katarom, razvijaju jako brzo i postaju neizbjeiva propast svega kuhanom jelu odanog ovjeanstva. Inae bezopasni mikroorganizmi postaju opasni, koristei slabost stanica lanog ovjeka. Davidovski pie: ,,U svjetlu suvremenih podataka o promjenljivosti bakterija moramo smatrati sasvim vjerojatnom pretpostavku da patogena bakterija moe nastati od takozvane nepatogene bakterije. Prema tome bacili tifusa, paratifi.isa i dizenterije mogu nastati od crijevnih bacila, pravi bacili difterije se mogu razviti iz lanih bacila. Takve metamorfoze se mogu dogoditi kod svih vrsta virusa, aneroba (bakterija koje mogu ivjeti bez kisika - op. prev.), virusa kuge i tuberkuloze i kod drugih mikroorganizama. Samozaraze su posebno mogue na koi i sluznim opnama." 155

Kod mnogih zaraznih bolesti nema vidljivih znakova zaraze. Openito govorei, svaka zarazna bolest najprije se oituje na nekom delikatnom organizmu neke slabe osobe i poslije se prenosi na druge. Svaki takav organizam u stvarnosti je opasna tvornica i rasadnik patogenih bakterija. Takva tvornica se ne moe nai meu jedaima sirovoga. Dakle, svijet jedaa sirovoga bit e zauvijek slobodan od svih zaraznih bolesti. Stanovite Davidovskog s obzirom na samozaraze moe se saeti u slijedee: Glavni dijelovi naega tijela na kojima se odvijaju procesi samozaraze jesu: grlo, krajnici, crvuljak slijepog crijeva, tanko crijevo, ona sluznica, bronhi i mokrani kanali. Samozarazne bolesti su: nosni katar, upala grla, katar debelog crijeva, dizenterija, bronhitis, upala plua, upala mjehura, upala bubrega, konjunktivitis, upale koe, poganac (ir potkonjak), prit, upala uha, upala unog mjehura, poslijeporoajna upala materice i t.d. Prema nalazima F. G. Barinskog (1949. g.) u samo 50 posto svih sluajeva arlaha i 15 posto sluajeva difterije moe se dokazati izravni dodir. Drugim rijeima, za najvei dio oboljenja od difterije ne moe se dokazati vanjski uzrok zaraze. Isto tako i dokazi to ih je iznio T. E. Boldirev (1949. g.) potvruju daje za 53 posto sluajeva tifusa uzrok nepoznat. Uloga vanjske zaraze se postupno smanjuje, preputajui mjesto nutarnjim zarazama. U budunosti e se bez ikakve sumnje shvatiti da glavnu ulogu igra samozaraza, posebno 156

zato to zasad jo ne posjedujemo potrebno znanje da bismo mogli protumaiti narav fiziolokih mehanizama i uvjeta, koji normalnu simbiozu stanica i bakterija pretvaraju u zarazno stanje. ,,S obzirom na postanak zaraznih bolesti moramo napustiti shvaanja iz vremena Kocha, Ehricha i Pasteura o patogenekoj" naravi vanjskih i nutarnjih mikroorganizama. Patogene u pravom smislu rijei nisu bakterije nego fizioloki meuodnosi koji postoje u odreenom organizmu u danom trenutku i koji su organski povezani s poremeajima u kontrolnim sustavima i ivanim mehanizmima. U prirodi ne postoje specijalni patogeni" mikrobi, ali nema broja imbenicima koji stvaraju sklonost prema zarazi u inae otpornom subjektu i vice versa." Iz ovoga moemo izvui samo jedan zakljuak. Stvarni uzrok zaraze nije mikrob ve poremeaji normalnih biolokih procesa u organizmu. Mikroba je bilo uvijek, ima ih i sada i bit e ih uvijek. Borba za njihovo unitenje prava je ludost. Zbog zatvaranja oiju pred pravim uzrocima bolesti, snaga otpornosti ljudskog organizma se smanjila do te mjere, da ljudska bia vie ne ekaju zarazu da doe izvana, nego podlijeu bakterijama to se roje u njihovim tijelima, jer te bakterije, koje inae ne mogu nakoditi ni najobinijoj ivotinji, u ljudskom se tijelu suoe sa slabim, bezvrijednim, neaktivnim stanicama, graenima od mesa, kruha, masla i eera, pa nije nikakvo udo to na njih navale da ih lakomo pojedu. Razumna oso157

ba treba oistiti svoje tijelo od tih beskorisnih stanica, nakon ega se nijedan mikrob ne e usuditi primaknuti mladim, snanim i vrstim stanicama koje e nastajati iz plemenitih voaka, kotunjaa i itarica. Upravo ovdje se nalazi objanjenje koje Davidovski nije bio u stanju dati, to jest narav fiziolokih mehanizama i uvjeta, koji normalnu simbiozu stanica i bakterija pretvaraju u zarazno stanje." Uloga antibiotika kao terapeutskih imbenika privremena je i varljiva. Ljudi se postepeno razoaraju u njima. Neutralizirajui privremeno djelovanje bakterija oni oslabljuju stanice i utiru put jaoj naknadnoj zarazi. Ja imam vrlo intimno iskustvo s antibioticima. Zbog nedostatka prirodnih jestvina moja su djeca uvijek patila od nejednolike i ustrajne groznice, uzrokovane samozarazom i samotrovanjem. Temperatura im se obino kretala izmeu 37,8 i 38 Celzijevih stupnjeva. Odveo sam sina u Pariz i tamo ga povjerio brizi najglasovitijih specijalista". Na nesreu, oni su mu bezobzirnim primjenama antibiotika povisili temperaturu na 40 - 41 stupanj, upropastili mu srce i bubrege i na koncu ga ubili, a da nisu bili u stanju dijagnozirati njegovu bolest. To isto se dvije godine kasnije dogodilo i mojoj kerki, ali u jo nasilnijem obliku. Smjestio sam je u djeju bolnicu Anscharhohe u Hamburgu (Kinderkrankenhaus Anscharhohe), gdje je dr. Wolfgang Tiling izvodio najnehumanije pokuse na mojem jadnom 158

djetetu. Svaki danjoj je vadio ogromne koliine krvi, na kojoj je vrio razne laboratorijske pretrage ili ju je ubrizgavao tucetima takora i kunia, sve pod izlikom da umnoavanjem bakterija eli otkriti organizam koji je odgovoran za bolest, a koji nije mogao otkriti svojim neobinim klinikim pregledima. Sto je bila via temperatura mojega djeteta, to vee i raznovrsnije koliine antibiotika su joj davane. S poveanim dozama antibiotika temperatura se sve vie dizala, dok nije zastalno ostala izmeu 39 i 41 stupanj, popraena jakim znakovima nefritisa. Svojim znanstvenim" sredstvima ubrzao je razvoj bolesti, svevi etiri godine njezina normalnog" trajanja na samo jedan mjesec. Drao je dijete pokusnim kuniem i plaio nas lanom tvrdnjom, ako joj se ne dadne kortizon ili ne izvede biopsija, da ne e ivjeti vie od tjedan dana. Tih dana sam naiao na Bircher-Bennerovu studiju na njemakom Prehrambene bolesti" (Ernahrungskrankheiten", Erster Teil, 1933.) Smjesta sam kerku izveo iz bolnice i povjerio je brizi prirodne ishrane. Kao pokretom arobnog tapia temperatura se mojem djetetu spustila na 37 - 37,5 stupnjeva, a dnevna koliina mokrae s 200ml porasla na dvije litre. Nakon tjedan dana stala je na vlastite noge i prela sobu kako bi otvorila vrata tomu beutnom doktoru, koji se zapanjio i toliko uplaio javne sramote, da mi pod ovakvim ili onakvim besmislenim izgovorom nije htio dati kopije bolnikih dokumenata ni klinikih nalaza. 159

Da sam nastavio hraniti svoje dijete samo sirovom hranom, sigurno bi i danas bila iva. Meutim, ja sam u to vrijeme sirovu hranu smatrao samo sredstvom za lijeenje i jo uvijek vjerovao u umjetne vitamine. Kako bih se bolje upoznao s nainom prehrane u klinici dra. Bircher-Bennera, odveo sam kerku u Zurich i drao je 23 dana u sanatoriju. Ovdje mogu usput napomenuti, da je, naalost, nain ishrane dra. Bircher-Bennera nakon njegove smrti jako promijenjen dodavanjem kuhane hrane, mlijenih proizvoda, vitamina i drugih kemikalija. Ohrabren njezinim naglim poboljanjem, mislio sam da e ozdraviti uzimajui dijelom sirovu, dijelom kuhanu hranu i umjetne vitamine. Kako bilo, uspjeli smo joj produiti ivot za samo etiri godine. Ja sam osobno ivi primjer ovjekove pobjede nad samozarazom. Preko 20 godina patio sam od kroninog bronhitisa do te mjere da sam neizostavno svake godine nekoliko puta morao odleati ozbiljne napade prehlade. Jedenje sirovoga je sve ovo promijenilo, pa iako zadnjih deset godina cijelo vrijeme spavam pod vedrim nebom, a zimi katkad na 15-16 stupnjeva ispod nitice, uza sve mikrobe nisam ni jedan jedini put zakaljao niti osjetio prehladu. Usput reeno, spavanje zimi na otvorenu zraku ne zahtijeva nikakvo posebno junatvo. Samo se treba dobro pokriti i ostaviti lice otkriveno svjeem zraku. K tomu je vano izbjegavati kuhanu hranu koja je uzrok besanih noi i stalnog okretanja u postelji. 160

Rak je posljedica krajnje degeneracije stanica

Kao i kod svih ostalih bolesti i uzrok raka je lako objasniti u svjetlu prirodnih zakona. Citolozi su proveli bezbrojna istraivanja kako bi otkrili razliku u grai normalnih stanica i stanica raka. Openito govorei, otkrili su da su stanice raka istog tipa i da nemaju strukture ni sposobnosti za obavljanje bilo kakve zadae. Njihov je jedini cilj derati bjelanevine (graevne materijale) i umnoavati se. Kao to znamo, stanice lanog ovjeka posjeduju upravo takve osobine. Postoji samo jedna razlika izmeu degeneriranih stanica lanog ovjeka i stanica raka. S obzirom na smjetaj i okolnosti, stvarni ovjek uspijeva drati pod kontrolom stanice lanog ovjeka. Smjeta ih u slobodne dijelove tijela, puni njima praznine, odlae ih pod kou, mijea ih sa zdravim stanicama i tako, barem za neko vrijeme, uspijeva sauvati osjetljive organe i sustave svoga tijela od opasnosti njihove navale. Svatko moe vidjeti golim okom ogromnu masu lanog ovjeka, koja kojiput dosie teinu od 60-70 kilograma. Kad bi se nekoliko kilograma te mase metnulo u bilo koji organ ili lijezdu, djelovanje reenog organa ili lijezde bez sumnje bi bilo zbog pritiska paralizirano. Upravo na taj nain rak dokonava ovjekov ivot. 161

Stanice lanog ovjeka, kao i stanice raka, nastaju iz hrane prigotovljene u kuhinji, koju lakomo jedu. Zahvaljujui obrambenim naporima stvarnog ovjeka, stanice lanog ovjeka ne mogu potpuno apsorbirati ogromne koliine neprirodnih tvari koje ulaze u tijelo zbog ovisnosti, pa se zato veliki dio tih tvari besciljno gubi sagorijevanjem i pretvaranjem u suvinu toplinu. Da bi mogle neometano jesti te pretjerane gomile hrane, stanice lanog ovjeka nastoje se osamostaliti, smjestiti se gdje im se svidi i uivati. Kad neka ili vie njih u tome uspiju, poinju nevjerojatnom brzinom derati hranu to im je prua njihov lakomi gazda. I tako, poevi od jedne - dvije beznaajne stanice, nastaje udovite koje dri u strahu cijelo ovjeanstvo. Ni u jednom od brojnih patolokih procesa ne nalazimo slian sluaj, gdje izmeu milijarde stanica samo jedna ili dvije podlegnu bolesti. Bistar ovjek, sposoban usmjeriti svoju pamet na bitne probleme, ne moe ne uditi se glupim pitanjima, na koja znanstveni istraitelji troe vrijeme, novac i energiju. elei objasniti nastanak raka, nanizali su nekih 400 razliitih karcinogenih tvari, koje, s izuzetkom prehrambenih imbenika, nemaju nikakve veze s osnovnim uzrocima obolijevanja od raka. Svaki pojedinac si mora postaviti slijedee pitanje: Slaem se da svi otrovi, zraenja, kronini nadraaji, povrede, opekotine, virusi, nikotin, smola i sva sila drugih kodljivih tvari mogu unititi grau stanica i onesposobiti ih za rad, ili ih otetiti, iscrpiti, satrti i 162

ubiti, ali na koji nain te tvari mogu jednoj ili dvjema stanicama dati tako nevjerojatnu mo razmnoavanja da su u stanju za veoma kratko vrijeme sruiti i potom potpuno unititi cijelu udesnu graevinu ljudskog tijela?" Tu strahovitu mo sam vlasnik organizma marljivo kuha, pee, priprema i servira udovitu na svoju vlastitu propast. Rak je ivi dokaz krajnje degeneracije stanica i neizbjenog svretka neprirodne ishrane. Tijekom svojih istraivanja znanstvenici se svako toliko suoe s pravim uzronicima raka. Dre neoborive dokaze u rukama, promatraju ih neko vrijeme, ak ih i potvruju, ali kad god se postavi pitanje promjene prevladavajuih naina ishrane, zatvaraju oi s uasom, kao gromom oinuti, te se bez imalo oklijevanja povlae, jer ne ele vidjeti nita neprirodno u svojim prehrambenim navikama. Naroito ne ele kritizirati kruh koji jedu i koji su kroz vjekove smatrali svetinjom, ne mislei nijednog trenutka daje taj kruh, u asu kad dospije na stol, ve viestruko obeaen meljavom, prosijavanjem, mijeenjem i peenjem. Citololozima je posve jasno da rak nastaje od nespecijaliziranih stanica koje nemaju nikakvih radnih sposobnosti, a ipak po njihovu shvaanju sve su stanice takozvanog zdravog ovjeka (makar bile proizvod neprirodne hrane) poetno savreno razvijene, ali da kasnije izgube svoje normalne osobine zbog utjecaja nekih kancerogenih tvari. Drugim rijeima, manjkavost i neispravnost tvornikih proizvoda povezana je 163

sa svakim moguim imbenikom, ali nema apsolutno nikakve veze s graevnim materijalom koji se dostavlja tvornici, niti s prirodom i kakvoom sirovina potrebnih za proizvodnju. Oni ne ele vidjeti da su organi jedaa kuhanoga trajno poplavljeni milijardama stanica koje su izgubile pravu strukturu i funkciju. Ja u sada navesti nekoliko odlomaka iz Cowdryevih Stanica raka", iz kojih e itatelj jasno vidjeti da su stvarni uzroci raka oigledni i jednostavni. Cowdry pie (str. 11.): ,,S potpunim ili djelominim gubitkom specijaliziranih funkcija svojih prethodnika, stanice raka gube uzorak strukturalnog oblika koji te funkcije ini moguima. Struktura se ne moe odrati bez funkcije, kao to ni funkcija ne moe postojati bez odgovarajue strukture." Cowdry je zaboravio dodati najoigledniju istinu, kojom bi se jednom zauvijek rijeila zagonetka raka. Naime, za odranje strukture i funkcije nuni su sirovi materijali, a kad se ti sirovi materijali skuhaju, ne moe biti ni strukture ni funkcije. Za normalan rast stanice Cowdry citira Ruscha kako slijedi: Normalne izvorne stanice sadre mnoge potencijalne mehanizme koji na koncu odluuju njihovu razlikovnost. Ovi mehanizmi pomu djelovati kad sastavni dijelovi dosegnu odreenu koliinsku razinu." (str. 15.) Za vrijeme pretvaranja u rak karcinogeni stvaraju promjene u jednoj ili vie specijalnih funkcija stanice. Ishod te promjene je nasljedan." Ali stanicama koje pate od takve naslijeene promjene 164

moe trebati dodatni gubitak popratnih imbenika prije nego postanu potpuno novi neoplazmi." (str. 17.) Rak se ne stvara od potpuno razvijenih i specijaliziranih stanica. Jaje i sperma su visoko specijalizirane stanice koje nikad ne postaju zloudnima i ne stvaraju rak umnoavajui se bez uobiajenih ogranienja i nadirui u podruja to pripadaju normalnim, dobrim stanicama." (str. 333.) Glavne aktivnosti stanica raka su potraga za duinim spojevima, deranje ivotinjskih bjelanevina, usisavanje aminokiselina, stvaranje abnormalnih bjelanevina i slina djelovanja. Za rak se kae da djeluje poput duine zamke koja tijelu oduzima aminokiselina, a da mu nita ne daje za uzvrat." (str. 39.) Malo dalje stoji: Izgleda da se duini metabolizam zloudnih stanica odvija tako to od dobrih stanica koje slue tijelu oduzimaju prijeko potrebne materijale." Zagonetka bi se lako odgonetala, kad bi umjesto prijeko potrebni" stajalo krajnje beskorisni i kodljivi." Christensen i Henderson (1952. g.) su smatrali nadmonost stanica raka u gomilanju aminokiselina znaajnim faktorom rasta i razmnoavanja neoplastinih stanica u propadajuoj ivotinji." (ibid.) Po njihovu miljenju ivotinja ne propada zbog nedostatka prirodne hrane, ve zbog nedovoljne koliine aminokiselina. Stanice raka neprestano stvaraju bjelanevine. Crowdy pie (str. 152.): Cesto se smatra daje zloudnost povezana s nekom abnormalnosti u sintezi bjela165

nevina i moguem oblikovanju abnormalnih bjelanevina. Postoji neprekinuti lanac sinteze bjelanevina i nukleoproteina kojim se stvara graa za nove stanice u rastuim tumorima, doim je sinteza ovih materijala u normalnom tkivu uravnoteena istomjernim razgraivanjem." Na drugom mjestu navodi Casperssona (1950. g.): Izmeu stanice zloudnog tumora i normalno rastue stanice izgleda da postoji bitna razlika s obzirom na razvitak sistema za stvaranje bjelanevina. Unutarstanini mehanizam koji normalno kontrolira sustav za oblikovanje bjelanevina u stanici zloudnog tumora manje - vie prestane djelovati, to dovodi do specifinih promjena stanine kemijske slike." (str. 10-102.) Je li uope potrebno naglasiti, da bjelanevine u pitanju nisu one to se dobivaju iz groa ili jabuka, nego one to dolaze iz kuhinje, kuhane ili peene i odbaene od strane normalnih stanica? Daljna znanstvena istraivanja su pokazala da je koliina masnoa u stanicama raka iznad, a vitamina i minerala ispod normale. Cowdry doputa da su stanice, zloudne i ostale, skoro neshvatljivo sloena mala bia. Svaka moe imati i do 10.000 razliitih biokemijskih sastojaka, poevi od anorganskih iona pa do najsloenijih bjelanevina i nukleoproteina, koji izravno ili neizravno zajedniki djeluju... Usklaenost djelovanja u ivoj stanici, po kojima se sam ivot oituje, mora biti rezultat neprestane vrlo sloene meuaktivnosti tih ma166

terijala. Da bi se jedna stanica mogla definirati do kraja, trebalo bi sve meuodnose izraziti kinetikim pojmovima. Budui da se odjednom moe odrediti samo nekoliko varijabli, moemo postii samo oskudan uvid u cijelo kompleksno stanje. Ve matematike etverolane ili peterolane formule predstavljaju ogroman izazov, a to onda rei o ovim formulama, sastavljenima od tisua varijabli?" (str. 151-151.) Dakle, nai znanstvenici, u ijim je rukama sudbina cijelog ovjeanstva, znaju neizmjerno malo o grai stanica, a ipak, usprkos zanemariva znanja, oni ignoriraju statiku inenjera koji je te kompleksne stanice izgradio i uvjeravaju ljude da svojim preciznim raunanjem mogu tono odrediti koliko i to te stanice trebaju od bjelanevina, masnoa, ugljikohidrata, vitamina, minerala i t. d. Idu ak tako daleko da podcjenjuju mudrost vrhovnog inenjera time to ne odobravaju ono stoje on odredio, pa u svojim tvornicama mijese kojekakve tvari te nam ih nude. Neka sam itatelj prosudi, je li ono to rade smijeno ili alosno. Istraivai su prikupili podosta dokaza da umjerenost u jelu spreava, ili u krajnjoj liniji ograniava nastanak i irenje raka. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, kad je hrana u Danskoj, Rusiji, Njemakoj i Austriji bila strogo racionirana, bilo je manje smrti od raka nego nakon stoje po prestanku rata ogranienje ukinuto. Hindhede (1925. g.) misli daje pretjerana ishrana uzrokovala ovo poveanje smrtnosti. 167

Crowdy navodi primjere iz pokusa na ivotinjama: ,,McCay (1947. g.) pripisuje Moreschiu (1909.) zasluge za nastavak rada ranijih britanskih istraivaa i dokaz da prehrambena ogranienja spreavaju ili uspomju rast tumora kod ivotinja. Moreschi je presadio sarkom u mieve i hranio ih razliito. Mievi na ogranienoj dijeti ivjeli su dulje i presaeni tumor se tee primao" u njima nego u mievima koji su obilno hranjeni. McCay i njegovi asistenti obavili su vrlo znaajna istraivanja na takorima, usporivi im rast tako to su im smanjili hranu na razinu dovoljnu za odranje, ali nedovoljnu za rast. Tako je jedna grupa preko 700, a druga preko 900 dana odravana mladom, ne dajui im da sazriju, usprkos injenici da u redovitim okolnostima ta vrsta takora ivi oko 600 dana. Kad im se pome davati dovoljno kalorija, zaostali takori sazriju i mogu ivjeti ukupno 1.400 ili vie dana, dvaput vie od normalnog ivotnog raspona." (str. 394-395.) Navodimo ponovno McCava, Sparlinga i Barnesa (1943. g.): Razvoj tumora kod zaostalih takora bio je zanemariv sve dok nisu dosegli zrelost." (str. 396.) Kakvi bi samo rezultati bili postignuti, da su ti takori hranjeni iskljuivo sirovom hranom! Daljni pokusi su pokazali daje meu 198 normaln o " hranjenih takora bilo 130 sluajeva nastanka tumora, nasuprot samo 38 tumora kod 200 zaostalih takora, kojima je bila djelomino uskraena takozvana normalna prehrana. Dokle e ovjek drati normal168

nom hranu koja izaziva takav bezobzirni pomor i skrauje ivot za nekoliko puta? Vie se puta na temelju podataka o ivotnim osiguranjima pokualo objasniti odnos izmeu teine tijela i smrtnosti od raka. 1913. g. zajednika komisija Udruenja zdravstvenih osiguranja (Association of Life Insurance), Lijenikih ravnatelja (Medical Directors) i Biljenikog udruenja Amerike (Actuarial Society of America) prouila su 774.672 police to su ih kupili mukarci izmeu 20 i 62 godine. Pokazalo se daje na 100.000 mukih osiguranika od 30 do 44 godine smrtnost od raka iznosila 37 za gojazne, 32 za normalno teke i 24 za mrave. Za starije grupe od 45 godina i navie, odgovarajui brojevi su bili 156,144 i 120 po teinskoj grupi. Prema podacima Sredinjeg saveza kompanija za ivotno osiguranje (Union Central Insurence Company), smrtnost od raka u odnosu prema tjelesnoj teini, poevi od 25 posto ili vie preko, do 50 posto ispod normalne teine, iznosi 143, 138, 121, 111, 114 i 95, od kojih se brojka 111 odnosi na normalnu" teinu. A prema jo novijim podacima iz Statistikog buletina" osiguravajueg drutva Metropolitan Life Insurence" (1951. g.), smrtnost gojaznih mukaraca od sranih i bubrenih bolesti bila je dvaput, a od eerne bolesti etiri puta vea od prosjeka. To je naslijee to ga lani ovjek ostavlja ovjeanstvu. Ovo su podaci o porastu smrtnosti od sranih bolesti raka u Sjedinjenim Dravama izmeu 1900. i 1950. 169

godine. U pedeset godina smrtnost od raka se popela sa 64 na 139,6 na 100.000 stanovnika, a od sranih bolesti s 244 na 478,1. U opem zbroju od 803,9 smrtnih sluajeva od deset glavnih uzronih bolesti na 100.000 stanovnika u 1950. godini, na srane bolesti i rak otpada 617.7. Jo su znaajnije novije brojke za 1964. godinu. Udio raka je porastao na 151,3, dok su se kardiovaskularne bolesti podigle na 508,6, to zajedno daje 659.0 od ukupnih 939.7 smrtnih sluajeva od svih uzroka. To su nevjerojatni ishodi napretka" medicine, okantne posljedice umnoavanja lijenika, bolnica i lijekova, neizbjeivi proizvodi rafiniranja i proiavanja" jestvina. ovjek si moe samo zamisliti kako e stvari izgledati, ako ovaj napredak" potraje jo 50 godina. Prema slubenim statistikama Sjedinjenih Drava za 1964. godinu samo 1,4 posto od sveukupnih smrtnih sluajeva moe se pripisati simptomima, starosti i neutvrenim okolnostima". U ovoj kategoriji starost je, razumije se, samo pretpostavka, jer nitko od onih to jedu kuhano ne doivi pravu starost, doim bi u stvarno civiliziranim uvjetima, izuzevi nesree, cijelo ovjeanstvo umiralo u veoma odmakloj dobi. Meu ivotinjama u prirodnom okruenju rak je nepoznat. Meutim, nakon to se majmuni u zarobljenitvu dugo hrane degeneriranom hranom, moe se na njima otkriti poneki tumor nalik raku. Jedina vea grupa organizama kod kojih nema nikakvih znakova oboljenja od raka ivi u dubinama oceana," - izjavlju170

je Cowdry (str. 196.). To je zato to ih razorna ljudska ruka jo nije dosegla. Njihov imunitet je jo dojmljiviji s obzirom na injenicu daje njihov svijet i prostorom i brojem puno vei od naega. Kako rekosmo, tijekom svojih istraivanja znanstvenici se sueljavaju s osnovnim uzrocima raka, gledaju ih i potvruju, a opet prelaze preko njih s potpunim nehajem, kao da se ono to trae nalazi negdje drugdje. Ideja da neki sastojci hrane, konzumirani u pretjeranim ili nedovoljnim koliinama, mogu uzrokovati rak, potvruje se iz drugih izvora. Pokusne izmjene ivotinjske prehrane kljune su za utvrivanje nazonosti ili odsutnosti raka." (str. 220.) Oni ak izravno vide uinke prirodnih jestvina. Cowdry je ovdje posve jasan: Konano je poela izranjati injenica, da kod nekih ivotinja hranjenih prirodnom hranom postoji manja predispozicija za nastanak tumora nego kad su hranjene preraenom hranom. Silverstone, Solomon i Tannenbaum (1952.) su zapazili da se pojavljivalo manje dobroudnih hepatoma na mukim mievima koji su hranjeni smjesom nainjenom uglavnom od prirodnih sastojaka u tvrtki Purina Laboratory", nego kod ostalih mieva hranjenih poluproienim preraevinama od sira, kukuruznog kroba, djelomino moenih pamukovih sjemenki, umjetnih vitamina i mijeanih soli. tovie, polupreraena hrana potakla je rast dobroudnih hepatoma kod mukih mieva. Razlika u razvitku tumora je povezana sa znatnom razlikom konzumiranih 171

kalorija, s tjelesnom teinom, ili u omjeru s bjelanevinama, masnoama, vitaminima i mineralima u hrani. Autori oprezno napominju kako ne bi trebalo pretpostaviti da drugi tipovi tumora reagiraju drugaije." (str. 403-404.) Engel i Copeland (1952.) su otkrili da se kod takorica dojilja hranjenih prirodnom (stonom) hranom na dojkama razvije manje tumora presaenih karcinogenim dvo-acetilaminoflorinom nego kod onih hranjenih prolupreraenom hranom. Razlika je bila znatna." (str. 404.) itatelj je vjerojatno shvatio, koja vrsta hrane se daje pokusnim mievima: jako rafinirani materijali kao to su kasein (bitni sastojak sira - op. prev.), krob, ulje od pamukova sjemena, umjetni vitamini i soli. Tu mjeavinu znanstvenici pogreno zovu normalnom ishranom". Oni nalove po polju mieve koji su sto posto slobodni od raka, zatvore ih u krletke, postupaju s tim jadnim stvorenjima kao s njenom" djecom, kriaju ih meusobno i nakon nekoliko generacija pretvore ih u ono to zovu istokrvnom pasminom mieva". Ti istokrvni mievi", po njima, imaju specijalne patoloke osobine, tako da kod nekih vrsta 80 posto mieva je susceptibilno na spontane" tumore nepoznata porijekla". Svi ovisnici o hrani nalaze se u istim takvim patolokim uvjetima. Pogledajmo sada, jesu li znanstvenici bili u stanju izvui ikakve korisne zakljuke iz ovih oiglednih dokaza. Odgovor je, naalost, negativan. Covvdrva zai172

sta boli to mora odbaciti najvrednije podatke, da ne bi sluajno koji od njegovih itatelja bio toliko lud da se odrekne ove ili one vrste bezbrojnih jela i pia, koja se redovito smatraju dostojna civilizacije. Evo to on kae: Treba biti oprezan u primjenjivanju podataka o ivotinjskom raku na nastanak raka kod ljudi, pogotovo to se tie ishrane. ovjek je, osim u stanju blizu umiranja od gladi, svatoder, navikao jesti mnoge vrste hrane sa svih strana svijeta, dok je ivotinja prilagoena jednostavnoj i jednolinoj ishrani lokalnog porijekla, (str. 220.) Neka itatelj sam prosudi veliinu autorove zablude! Prihvativi kao gotovo injenicu da su umjetno pojaane nasljedne susceptibilnosti na rak kod ovih zatvorenih, tetoenih i tienih, srodnih legla mieva, ostaje pitanje, kako zapravo u njima nastaje rak?" pita se Cowdry (str. 350.), a da nije u stanju nai odgovor. Prepoznavanje jake organski specifine nasljedne susceptibilnosti u nekih vrsta mieva baca svjetlo na nae neznanje o naravi kancerogena na koje su stanice susceptibilne. Ovi mievi ive vrlo zatienim ivotom u krletkama. Obino ih se dri u klimatiziranim prostorijama i njihova hrana je naglaeno stalna. Nisu izloeni nikakvim znanim fizikim, kemijskim ili biolokim karcinogenima." (str. 349-350.) Cowdry namjerno zatvara oi pred injenicom da su stvarni fiziki, kemijski i bioloki karcinogeni ba te okolnosti to ih je sam stvorio za te bijedne mieve. To podrazumijeva 173

uskratiti im njihovu prirodnu okolinu i ishranu, izolirati ih i pozatvarati u krletke, zaklanjati, maziti i tititi, umjetno meusobno oploivati, drati ih mirne u klimatiziranim prostorijama i hraniti kaseinom, kukuruznim krobom, uljem od pamukovih sjemenki, umjetnim vitaminima i solima. Cowdry na drugom mjestu donosi dvije tablice eksperimentalnih podataka, kako bi ukazao na razlike u razvitku raka, uzrokovane izmjenom (a) bjelanevina i bitnih aminokiselina i (b) vitamina B u hrani. Nakon toga izjavljuje: Vitamini i bitne aminokiseline mogu modificirati rast raka... Teko je protumaiti ova i slina otkria. Ne bi trebalo pretpostaviti da viak ili manjak neke tvari u hrani djeluje izravno na tkivo u kojem se javlja tumor." (str. 401.) To je oigledno odbacivanje dostupnih podataka. Besmislica je rei da se za zadovoljavajui ili nezadovoljavajui rad tvornice ne smije pretpostaviti nikakva veza sa skladom ili neskladom sirovina koje su tvornici dostavljene. Bilo bi prerano sastaviti na temelju ovih otkria neku dijetu za prevenciju raka kod ljudi, na stoje Greenstein ispravno upozoravao," - pie Crowdy i potom dodaje: Zbog injenice da je ovjekov vijek puno dulji nego tih pokusnih ivotinja, primjena takve pretpostavljene dijete na vie godina ne bi bila mogua, jer u nekim sluajevima treba proi i etvrt stoljea dok se rak ne oituje." (str. 401.) Usprkos tomu, produljeno smanjeno hranjenje dokazano smanjuje broj raznih vrsta spontanih tumora." (str. 429.) 174

Dostupni podaci uglavnom se odnose na uestalost tumora, a ne na njihov rast nakon to se pojave. Rijetki sluajevi u kojima je rast modificiran dijetalnim imbenicima, na razini naih dananjih saznanja, nisu dovoljan dokaz na kojem bi se mogle temeljiti ikakve terapeutske mjere." (str. 402.) ini nam se, da Crowdyu nije u interesu smanjiti uestalost tumora. Njega samo zanima problem kako nai terapeutske mjere za lijeenje raka, i to ne putem ispravljanja naih prehrambenih navika, nego djelovanjem neke zgodne tablete ili ega slinog. Bilo bi zanimljivo znati, kada e i kako znanstvenici konano shvatiti prave uzroke raka. Do sada su otkrili nekih 400 karcinogenih agenasa", o kojima Crowdy kae: Od svih oboljenja od raka s kojima se suoavaju lijenici, vjerojatno u samo svakom stotom sluaju mogu se otkriti poznati kancerogeni, sami ili u kombinaciji.." (str. 390.) Protiv ovoga smo ve vidjeli kako normalna" (neprirodna) ishrana proizvodi tumore u jednom sluaju u 80 od 100, a u drugom u 150 od 198 mieva, neoboljelih od raka. Djelomino ogranienje ishrane svelo je tih 150 tumora na 38. Ratno racioniranje takve hrane smanjilo je broj oboljenja od raka u cijelim narodima, a njezina zamjena prirodnom ishranom potpuno e sprijeiti pojave raka. Moglo bi se oekivati da e Cowdry prirodnu ishranu sada smatrati odgovorom na pitanje borbe protiv raka i prestati traiti vrijeme na beskorisna istraivanja svih drugih karcenogena. Umjesto toga on ak nije spreman po175

grenu ishranu - jedini uzrok raka - ubrojiti medu svoje karcinogene imbenike. On to zove obinim modificirajuim" faktorom i sve omalovaa neutemeljenim dokazima. A kako je i dalje zbunjen vladanjem zloudnih stanica, pie: Ne treba ni rei da ni jedan Aristotel ili Darwin, kad bi danas bili ivi, ne bi mogli sabrati ujedno sve poznate injenice o raku i protumaiti njihove zloudne postupke. Moda e se to u nadolazeim godinama postii, te emo se pitati, kako smo mogli biti tako dugo slijepi. U meuvremenu napredujemo uz zastoje, uei pomalo odavde i odande." Alija elim naglasiti, da ovdje ne treba ni Aristotela ni Darwina. Cowdryu je dosta da izae iz kruga svoga laboratorija, neka ga na trenutak zaboravi i upre pogled u zvijezde, sunce, mjesec, drvee i cvijee, neka duhom uroni u njihove tajne i shvati kakvim se savrenim redom svijet okree. Moe li ijedan znanstvenik unititi taj svijet i umjesto njega izgraditi svoj vlastiti svijet? To malo zrno kukuruza to klija pred tvojim oima je jedan neizmjerni svijet to gaje sam Stvoritelj Svemogui Bog stvorio. Znanstvenici razaraju taj ivi, pokretni svijet i nude ovjeanstvu svijet to su ga sami izgradili od bijelog kruha, od svojih aminokiselina, umjetnih vitamina i svojih umjetnih soli. Bilo bi zanimljivo znati, hoe li nakon to ovo proitaju, znanstvenici i dalje stavljati svoje znanje iznad mudrosti Boje. 176

Crowdy dalje nabraja mnoge sluajeve spontanog nestanka zloudnih tumora i na koncu izvlai slijedee zakljuke: 1. Neki vrlo maleni primarni rak povremeno se pojavljuje u velikom broju na grudima, prostati i maternici. Mnogi od njih se ne razviju, godinama ostanu prikriveni ili spontano potpuno nestanu. 2. Promjene, obino privremene, u veliini potpuno razvijenog raka nisu rijetke. To moe biti uzrokovano raznim imbenicima koji utjeu na veliinu zloudnih stanica i stroma (kanceroznih tkiva - op. prev.). 3. U nekim tipovima zloudnih tumora pokatkad se zbivaju neobjanjive promjene bez vidljivih razloga. 4. Ima vie potvrenih primjera nestanka neuroblastema (stanica ivanog korijena - op. prev.) u djece. Neki od njih su povezani, iz nepoznata razloga, s progresivnom diferencijacijom zloudnih stanica. 5. Onih nekoliko provjerenih i dokumentiranih sluajeva potpunog nestanka raka ne mogu se pripisati primijenjenom nainu lijeenja. Oito da u nekim krajnjim sluajevima fizioloki mehanizmi kontroliraju neke vrste zloudnih stanica." Sto bi drugo moglo biti uzrokom spontanog nestajanja tumora, ako ne neka posreena i neuoena promjena prehrambenih navika bolesnika? Postoji samo jedan nain uspjenog lijeenja raka. Tumoru najprije treba uskratiti degeneriranu hranu i natjerati ga da do177

slovno umre od gladi smanjujui na minimum uzimanje ak i prirodne hrane. U sluaju potrebe i normalne stanice se mogu neko vrijeme drati u stanju gladovanja. Nakon to raka nestane, stanice mogu lako obnoviti svoju prijanju snagu.

Troak i posao oko pripremanja kuhane hrane isti su gubitak

Kako smo ve vidjeli, stvarni ovjek ivi samo od sirove hrane. Sva kuhana jela i pia na svijetu besmisleni su gubitak. Novac za njih se troi u prazno. Na prvi pogled ova izjava moe zvuati nevjerojatnom, ali se radi o goloj istini, za koju sam vlastitim iskustvom naao dokaze. U poetku smo mislili da treba jesti toliko vie sirove hrane koliko manje jedemo kuhane, ali smo ubrzo uvidjeli da smo u krivu. Iako je spoetka postojala velika potranja za sirovom hranom kako bi se nadoknadili stalni gubitci u tijelu i organi pojaali svjeim aktivnim stanicama, ta se potranja s vremenom smanjivala. Takoer nas je iznenadilo to je naa ki Anahit tako malo jela. Njezina majka, s naslijeenim strahom od loe ishrane, nagonila ju je da jede vie, stoje dijete odluno odbijalo. Malo pomalo mije postalo jasno da su voe i itarice u sirovom stanju krajnje koncentrirana hrana najvie kakvoe, pa stoga i u maloj koliini 178

potpuno zadovoljavaju sve potrebe naega organizma. Zbog toga ne treba nikada dijete koje jede sirovo nagoniti da jede vie nego to eli. Nisu bajke kad ujemo daje neka osoba ivjela mjesecima na datulji ili orahu dnevno. Jedai kuhanoga mogu se gostiti punim zdjelama kuhanih jela, jer ta jela nisu hranjiva u pravom smislu rijei. A s druge strane, biljoderi jedu velike koliine trave, jer je trava najveim dijelom graena od celuloze, a stvarne hranjive tvari u njoj su rijetke i u vrlo malim koliinama. ivotinje biljoderi izbacuju celulozu iz svojih crijeva nekoliko puta na dan, doim normalni jeda sirovoga ima takvu potrebu samo jednom dnevno. Pretjerana napuhanost, neprobavljeni ostaci voa u stolici i potreba za zahodom vie od jedamput dnevno znak su pretjerivanja u hrani, to umjereni jeda sirovoga svakako mora izbjegavati. Koliina voa koju ja obino pojedem nije nita vea od one to je pojede bilo koji jeda kuhanoga koji voli voe. K tomu dodajem tanjur itne salate na dan, to slui za pokrie manjka hranjivosti koji, zbog nedostatka prirodnih jestvina, postoji kod svakog jedaa kuhanoga. Jasno je, da u ovom jednostavnom jelovniku nema mjesta za izopaenu hranu koju sam nekad jeo. Kako bi to samo izgledalo kad bi sav svijet nenadano doao k sebi i prihvatio prirodne zakone o prehrani! ak kad bi proizvodnja voa ostala na dananjoj razini, nakon to bi svaka osoba dobila pun dnevni obrok mijeane ili zrnate salate i time se zadovoljile 179

sve prehrambene potrebe cijeloga svijeta, ostao bi neeljeni viak sve hrane ivotinjskog porijekla, te eera, aja, kave, okolade, alkoholnih i bezalkoholnih pia, duhana, margarina, kao i najvei dio mahunarki i itarica koji se danas konzumiraju. Pogledajmo sada to se na koncu zbiva sa svom degeneriranom hranom u dananjem svijetu. Ona se, ustvari, troi na tri naina. 1. Zbog nedovoljnog broja specijaliziranih stanica stvarni ovjek je prisiljen podnositi nazonost izvjesnog broja parazitskih stanica, oblikovanih iz kuhane hrane, kako bi mogao zadrati minimalnu veliinu svojih organa i sustava. 2. Ogromnu koliinu degenerirane hrane pojede lani ovjek. 3. Bez obzira na to sastoji li se osoba od samo jednog ili je kombinacija dvaju tijela (to se vidi iz njezine mravosti ili gojaznosti), suvini dio hrane, pojeden iz ovisnosti i izvan probavne moi stanica, jednostavno sagori i naputa tijelo raznim putovima. Na tako upropatenu hranu otpada velik dio onoga to se pojede. Najalosnije u ovom pitanju je to to specijalizirane stanice svu silu energije dobivene iz prirodne hrane utroe na razgradivanje jestvina lanog ovjeka, na njezino usisavanje u krv i na nastojanje da izlune lijezde rade pravilno i izgone iz tijela kodljive uinke kuhane hrane. Na primjer, nakon to su radile cijeli dan, aktivne stanice zasluuju malo odmora. Umjesto 180

toga prisiljene su vrtjeti se do zore u postelji, ne bi li oslobodile tijelo vika kalorija to ih je uvukao lani ovjek. Ja sam negda bio nevjerojatno prodrljiv i lakom na meso, pa sam zbog toga cijelog ivota patio od nesanice. Ne sjeam se da sam ikad iao spavati prije pola noi, ili da sam se probudio dovoljno rano da vidim izlazak sunca. Obiavao sam biti budan do tri ili etiri sata ujutro, i ustajati teke glave u osam ili devet. Sreom, nakon to sam preao na jedenje sirovoga, moja je nesanica potpuno nestala, ali i sada ako sluajno pojedem obilnu veeru, ostanem budan do svanua. Anahit, otkad su joj bile dvije godine, nikad se nije budila po noi. Soli i vitamini u kuhanoj hrani su lani, mrtvi, nepovoljni i kodljivi. Kuhana hrana nije drugo nego obini graevni materijal i gorivo, drugim rijeima, kamen, opeka i benzin. Beskorisne stanice, graene tim materijalom, nepoeljni su teret normalnim stanicama. Toplina to se dobiva od toga goriva pretjerana je i tetna, a njegova pokretna energija ne slui niemu. Ta energija stavlja tvornike motore u pokret izvan radnog vremena, nagoni srce da kuca dvaput bre od normalnoga, remeti poinak to ga vitalni mehanizmi cijele tvornice ozbiljno trebaju, umara ih i iscrpljuje bez ikakva cilja. Nesanica je jedan od tih tetnih uinaka. Sto se zbiva kad nerazboriti lijenici izmisle metode za smanjenje gojaznosti? Planiraju stalna ograni181

enja dnevne koliine hrane do te mjere, da njihovi popisi zabranjenih jestvina ukljuuju tako bitne i visoko hranjive stvari kao to su orasi, bademi, groice, datulje, smokve, banane i med. Drugim rijeima, oni smanjuju teinu neke osobe po cijenu krajnjeg slabljenja i iscrpljenja i time joj ugroavaju zdravlje. U takvim sluajevima, smanjenjem koliine degenerirane hrane, lani ovjek izgubi samo malo suvinoga goriva, doim se normalne stanice, zbog ograniavanja prirodnih jestvina, liavaju nekih vrlo vanih hranjivih tvari. Tako ispada da lani ovjek ostaje vrsto na svom mjestu, dok stvarni ovjek jo vie slabi. Susreemo se s veoma zanimljivim primjerom uinka ograniene dijete za vrijeme prouavanja raka. Raspravljajui o ovom pitanju Crowdy izjavljuje: Oito je daje smanjenje broja raka dojke putem dijetalnih ogranienja povezano sa smanjenom aktivnou jajnika enki mieva." (op. cit. str. 398.) to nam vie treba? Otkrivenje uzrok raka dojke. Lijenicima samo preostaje da potpuno zaustave rad jajnika u ena i spasit e ih od raka dojke! Ali postoji sigurno sasvim jednostavno objanjenje to se stvarno dogodilo. NERAZBORITO OGRANIENJE uzimanja kalorija ima dva razliita uinka na organizam. S jedne strane, ogranieno uzimanje degenerirane hrane spreava stvaranje raka, dok na drugoj strani smanjeno uzimanje prirodne hrane utjee na normalno djelovanje jajnika. 182

Medicinska znanost je puna takvih alosnih proturjeja. Kad neka bolest privlai k sebi bujicu neprirodne hrane, bolesnikov organizam postie djelominu imunost od neke druge bolesti. Na primjer, osobe koje pate od eerne bolesti, arterioskleroze i nekih zaraznih bolesti manje su podlone raku. Bilo je luakih pokusa u kojima su ljudi izlagani djelovanju raznih bakterija kao tobonjoj zatiti od raka. Isto se u smanjenom obliku dogaa i pri cijepljenju, gdje se djeca izlau blaim oblicima bolesti kako bi ih se zatitilo od kasnijih ozbiljnijih napada. Onog trenutka kad ljudi odlue uvati zdravlje svoje djece prirodnim sredstvima, takvi neprirodni zahvati bit e nepotrebni, neduna djeca bit e poteena nepotrebnih muka i pitanje cijepljenja e otii u povijest. Pokusi pokazuju da jednom kad se lani ovjek oblikuje, djelomina dijetalna ogranienja ne mogu sprijeiti njegov rast. I samo 10-15 posto degenerirane hrane moe ga drati u ivotu. Razborita osoba ne bi trebala tom udovitu pruiti ni zrno hrane. Ja sam potpuno oistio none zglobove od svih podagrinih ugruaka, ali svaki put kad sluajno pojedem komad mesa, nakon nekoliko sati udarci kao od ekia kau mi da je mokrana kiselina ula u zglobove nonih palaca. Oito da su mjesta oiena od mokrane kiseline jo uvijek prazna i put do njih iroko otvoren. im zalogaj mesa dospije u eludac, pretvara se u mokranu kiselinu, koja onda uri zauzeti svoje mjesto. 183

Ni stanice lanog ovjeka ne odstupaju lako. Lee u zasjedi, napola mrtve, ali spremne. Tek to komad degenerirane hrane dospije do njih, oive i pomu se mnoiti. Kontrolu tjelesne teine bi trebalo potpuno prepustiti prirodnim jestvinama. Osoba koja vam kae da prevelika mravost nije dobra za vae zdravlje, ustvari vam preporuuje da hranite i pazite desetke kilograma bolesnih i parazitskih stanica kako biste zadrali zaobljenost svoga tijela. Ubijajui lanog ovjeka prirodna e hrana istovremeno, polako ali sigurno, poveati teinu stvarnog ovjeka do mjere koju propisuje priroda. Nakon to se oslobodi te beskorisne mase mesa, ovjek koji je bio natovaren s 40-50 kilograma mrtvih stanica i nije se mogao bez tue pomoi popeti na stepenicu, sada e moi trati uzbrdo lagan kao pero. Takvu osobu ne bi smio brinuti nagli gubitak teine. Naprotiv, treba se tomu veseliti. Razborita osoba ne bi smjela podnositi ni jedan gram beskorisnog mesa u svojem tijelu. Ukratko, svatko bi konano trebao shvatiti, da gutajui zalogaje kuhanog jela hrani lanog ovjeka, svog okorjelog neprijatelja, svoga beutnoga krvnika, navlai sve znane i neznane bolesti i ravna put vlastitoj smrti. Po miljenju jedaa kuhanoga, ovjek mora dobro jesti kako bi odrao dobro zdravlje. Njemu prazan eludac znai gladno tijelo. On ne zna da je ovjek puna eluca zapravo bolestan ovjek. Njegov eludac ne uspijeva na vrijeme izbaciti neprirodnu hranu. Na 184

drugoj strani, eludac jedaa sirovoga je uvijek prazan ili u svakom sluaju tako lagan kao da ga ni nema. On osjea puninu u crijevima, jer pojedena hrana odmah odlazi tamo. ak ni suvina hrana ne ostaje dugo u elucu. Prelazi brzo u crijeva, pa probavljena ili neprobavljena naputa tijelo ne inei nikakve tete organizmu. U elucu jedaa sirovoga nikad se ne stvaraju plinovi. Ako se pojede previe, mogu se stvoriti plinovi u crijevima, ali oni izlaze iz tijela prirodnim putem. Jeda sirovoga naroito vidi razliku izmeu dva naina ishrane, ako nakon nekoliko mjeseci apstinencije pojede obilan objed. Tada se pita, kako je uope mogao voditi tako boleiv i bijedan ivot i smatrati ga normalnim.

Medicina onih to jedu kuhano znanstveno je posve pogrena

Kao to smo vidjeli, bolesti nastaju zbog unitavanja integralnih sirovina ljudske tvornice. Prema tome zdravlje se moe vratiti samo ako se ispravi stanje sirovina. No to je temelj svih aktivnosti moderne medicinske znanosti? to lijenici zapravo rade? Oni uzaludno pokuavaju obnoviti cjelovitost sirovina pomou degenerirane hrane, umjetnih vitamina, soli, hormona i mnotva otrovnih smjesa, a u isto vrijeme uklanjaju cijele lijezde i organe koji su zbog dezinte185

gracije prirodne hrane nepopravljivo oteeni i onesposobljeni. Cijelo ovjeanstvo ivi u stranom neznanju. Po miljenju ovisnika o hrani, jesti kuhanu hranu je neto sasvim prirodno, a jesti u skladu s prirodnim zakonima samo pokus, i to opasan pokus. Ljudi su zapravo nepromiljeno unitili SAVRENU RAVNOTEU to ju je stvorila priroda i tisuama godina izvode BESMISLENE POKUSE hotei uporabom kuhane hrane, umjetnih preparata i otrovnih tvari pronai novu, vlastitu ravnoteu. Neposredni ishod ovih pokusa su brojne bolesti to danas haraju svijetom. Pozivajui ljude da prijeu na jedenje sirovoga ja ne nudim neki novi pokus. Ba suprotno! Ja im savjetujem DAPRESTANU S APSURDNIM POKUSIMA TO SE BEZ PRESTANKA IZVODE I DA SE VRATE PRIRODNOM NAINU IVOTA. Stoga itatelj, osim ako mu nedostaje zdrav razum, ne bi smio ekati da netko drugi izvede taj novi pokus" i izvijesti ga o ishodu. Trebao bi smjesta prestati s opasnim pokusima i vratiti se prirodnom nainu ivota. Krajnji proizvodi svih ovih pokusa, remek-djelo ovjekovih istraivakih laboratorija, jesu tablete i praci kojima znanstvenici ele hraniti ovjeanstvo, doim su proizvodi laboratorija prirode ito, orah i jabuka. Svi se moramo odluiti izmeu ovo dvoje. Sva kuhana jela su umjetne tvari, liene svojih prirodnih kvaliteta. Imaju toliko hranjive vrijednosti koliko i na 186

sve strane razvikane vitaminske tablete i ekstrakti hrane. U prostranom ivotinjskom carstvu ima mnogo vrsta ivih stvorova. Oni nemaju ni lijenika, ni bolnica, ni ljekarni, pa ipak, izuzevi one pod ovjekovom skrbi, oni ne obolijevaju i ive svoj vijek u skladu sa svojom tjelesnom graom, od nekoliko dana do nekoliko stotina godina. Zbog savrene grae svoga tijela ljudsko bie bi moglo uivati dulji i zdraviji ivot nego ikoje zemaljsko stvorenje. ak i bez iskljuivo sirove prehrane ima zabiljeenih sluajeva da su ljudi, izbjegavajui konzumiranje krajnje degenerirane hrane, ivjeli 150 do 180 godina. Sama injenica da veina svijeta ivi krae dokazuje da neto nije u redu s njihovim nainom ivota. ivotinje se hrane uglavnom zelenim liem i biljnim stabljikama. ovjeanstvo ima na raspolaganju najpotpunije i najkoncentriranije jestvine najvie kakvoe, koje su prole kroz stabljike i lie, stabla i grane tih biljaka i spojile se u njihovu sjemenju i plodu. Te su jestvine posebno stvorene za hranu ljudskom organizmu. Doao je as da biolozi priznaju da su skrenuli s prave staze i da izvode svoje pokuse na krivim mjestima. Moraju tovie priznati da nije mogue nadoknaditi gubitke hranjivih prirodnih sastojaka umjetnim preparatima; da otrovi nisu sposobni ispraviti degeneracije raznih organa; da su organi i lijezde neodvojivi dijelovi naeg tijela koje se ne smije uklanjati niti sakatiti. Ja im danas pokazujem vrlo jednostavan i lak 187

nain konanog i uinkovitog oslobaanja ljudskog tijela od svih bolesti, a to je: UNITITI BOLESNE I NEKORISNE STANICE U TIJELU OBUSTAVOM NEPRIRODNOG HRANJENJA I NADOMJESTITI IH ZDRAVIM I SPECIJALIZIRANIM STANICAMA, PROIZVEDENIM OD PRIRODNIH JESTVINA. Treba im samo nekoliko mjeseci napora da se potpuno uvjere u valjanost mojih dokaza. to drugo moe biti cilj lijenika i biologa nego oslobaanje ovjeanstva od bolesti? Jedenje sirovoga je sredstvo za postizanje toga cilja. Oni moraju jasno rei, ele li doista osloboditi svijet od bolesti. Ako mogu dokazati da su njihova raunanja tonija od raunanja prirode i da jedai sirovoga po cijelom svijetu obolijevaju umjesto da ozdravljaju, ja u se skupa sa svojim knjigama smjesta povui iz borbe i zautjeti. Inae ne e moi prisiljavati ovjeanstvo da se bori s bolestima samo zato da dri otvorena vrata bolnica i ljekarni. Oni se moraju pomiriti s idejom da e se ubudue pripremanje i ponuda kuhane hrane smatrati zloinom protiv svega ovjeanstva, a lijeenja" otrovima arobnjakim vrakama iz doba jedenja kuhanoga. Mudri i humani lijenici odmah e prestati s takvim savjetima, te e pozvati svijet da se podvrgne nalozima prirode. Lijeniku koji ima imalo savjesti drhtat e ruka piui nazive otrovnih tvari i umjetnih vitamina, a usta e mu se kriviti izgovarajui imena kuhanih jela. Njihove operacije su isto to i izvrenja smrtnih 188

presuda nad nevinim osobama. Neka to shvate i svi roditelji! Moda se nekim itateljima ne svia ton kojim piem. Vjerojatno misle da bi moji izrazi trebali biti vie znanstveni (ukraeni latinskim izrazima koje veina ne razumije!), pomirljiviji (ugaajui itateljstvu!), ozbiljniji (licemjerniji!), popustljiviji (beskrupuloznije) utiviji (laljivi!), taktiniji (kukaviki!). Ali ja vie volim biti odluan, iskren i otvoren, a takav u biti makar sav svijet bio protiv mene. Vjerujem da e me svi razboriti ljudi podrati i da e mi idui narataji dati za pravo. Kad tvrdim da je zloin preporuati bolesnicima kokoju juhu, umance, prena jetra ili ukuhano voe, ja ne podiem lanu optubu. Niti grijeim protiv istine kad smatram aranjem sve te lijenike zahvate u kojima se otrovnim nadraujuim sredstvima ire krvne ile, rad srca potie udarcima bia", koliina krvi se smanjuje namjernim isputanjem ili se razrjeuje umjetnim sredstvima, umjesto da se bolesniku koji se nalazi pred vratima smrti prirodnom hranom oisti krvotok, ojaaju srani miii i ivot produi za 40 do 50 godina. Bircher-Benner i mnogi drugi savjesni znanstvenici takoer su smatrali takve operacije vraanjem, obmanom i arlatanstvom. Znam da ne zraim skromnou dok pomou vlastitih, jako ogranienih sredstava obavljam zahtjevna istraivanja, pa na temelju svojih otkria izjavljujem da su citolozi djetinjasti, jer prvo spale tisue hranji189

vih sastojaka prirodne hrane i provedu potpunu degeneraciju stanica, a onda troe milijune javnog novca pokuavajui bezuspjeno pronai JEDNU JEDINU UMJETNU TVAR, kojom bi vratili tim istim stanicama SVE IZGUBLJENE MEHANIZME I FUNKCIJE. Uzmimo kao primjer lijenika ijoj brizi sam bio povjerio dvoje svoje krasne djece. Kao prvo, pod izlikom da pomogne njihovu probavnom sustavu i povrati im snagu, zabranio im je svjee voe i umjesto toga preporuio im kompote i izdana jela." Kasnije, kad su zbog toga nastala samootrovanja i samozaraze kao stoje malarija, propisao je nevjerojatne doze kinina, a potom je bezbrojnim pretragama i pokusima, najstroom dijetom" i ogromnim koliinama raznih kemikalija i modernih antibiotika liio djecu i posljednjih rezervi energije. Taj lijenik je bez sumnje, iako nenamjerno, poinio najtei zloin. A da ne bi ponovio isti prijestup protiv djece, moramo mu ukazati na krivnju kako bi bio svjetan svoga stranog zloina. Kemikalijama to su ih moja djeca uzela u 14 godina mogla bi se potpuno unititi cijela jedna vojska. Stanje je manje - vie i danas isto. U ovom vijeku znanstvenog napretka ja jo uvijek vidim brojnu blijedu djecu, ije se majke utjeu svim smicalicama ne bi li ih nagovorile, pa i prijetei prisilile, da jedu riu, meso, jaja, bijeli kruh, maslo i kolae, a u isto vrijeme im strogo brane jesti krastavce i banane jer su teko 190

probavljive", trenje i groe jer izazivaju proljev", dudove i dinje jer daju groznicu". Kako moemo ostati nehajni prema tako alosnom stanju? Svakom je poznata sloenost ljudskog organizma. Zmo ita je isto tako sloeno. Kad isklija, postane aktivno i razbujalo tijelo koje ivi i die kao i ovjek, samo to ne moe govoriti ni hodati. Tisue tvari neophodnih za redovno djelovanje svih malih i velikih sastavnih dijelova naega tijela nakupljene su tom zrnu u najtonije izraunatim koliinama. Kad ivo ito pretvorimo u kruh, unitimo sve tvari u njemu osim pepela, to jest mrtvog kroba i eera. Smatrajui taj pepeo stvarnom hranom, dobronamjerna majka ih daje svom djetetu, a boji se dati mu ivo ito. Slino tomu sva kuhana jela na svijetu, to ih kratkovidni smatraju dobrom ishranom, nisu nita drugo nego arene gomile vonjajueg, jako zainjenog pepela. Vitamini i vlakna to ih biolozi u njima otkrivaju samo su neprirodne, beivotne tvari. im je iva biljna stanica skuhana, prestaje biti hrana, iz svog prirodnog stanja prelazi u neto umjetno. Kad majka prvi put dadne svome djetetu kruh, mlijeka u prahu ili koje druge kuhane hrane, poinje na svom djetetu izvoditi najnemilosrdnije i najnehumanije pokuse tim umjetnim tvarima. Osnovna pogreka medicinske znanosti lei u njezinoj aljenja vrijednoj kratkovidnosti. ak i tako ugledni citolog kao to je Crowdy smatra ive i savrene jestvine kao to su ito, sjeme i voe jednoli191

nom i skromnom hranom lokalnog porijekla." Nasuprot tomu on smatra arene hrpe pepela to ih ljudi jedu veoma raznovrsnom hranom sa svih strana svijeta" (op. cit. str. 220.), i oekuje nekog novog Aristotela da mu kae, kakva je razlika izmeu ove dvije vrste hrane. Iako sam protiv sadanjih naina lijeenja, ja ne mrzim nikoga. Ja jednostavno osjeam duboko saaljenje za sve ljude i ene bez izuzetka, zato to ne mislei ine nerazborito zloine protiv samih sebe, protiv svojih blinjih i protiv ovjeanstva. Ali e svako ljudsko bie osuditi one koji, nakon to proitaju ove retke, nastave initi isto. Dolo je vrijeme kad biolozi moraju izabrati izmeu dva puta koja im se otvaraju. Ili e prihvatiti nepogreivost prirode, pokloniti se njezinoj uzvienoj mudrosti i jednim mahom osloboditi ovjeanstvo od svih patnji, ili e, ignorirajui zakone prirode i oslanjajui se samo na svoj sud, smatrati bijeli kruh boljim od ivog ita, cijeniti daje umjetno bolje od prirodnoga i ustrajati i dalje u svojim tetnim pokusima. Kakav e onda biti ishod? Pretpostavimo da e sadanje stanje potrajati jo nekoliko narataja, za koje e se vrijeme udvostruiti trenutna koliina kemikalija, broj umjetnih vitamina se uetverostruiti, svaka kua se pretvoriti u bolnicu i svaki pojedinac postati lijenik. Sto bismo time postigli, kad sami lijenici ee podlijeu bolestima i umiru ranije nego ostali? 192

Sva odgovornost za zavoenje svijeta lei na vodeim strunjacima: znanstvenim istraivaima i profesorima medicine. Obine lijenike se ne moe kriviti, jer oni jednostavno rade ono to su ih nauili njihovi uitelji. Nijednom se inenjeru ne povjerava odravanje tvornice prije nego ga se uputi u sve pojedinosti rada. Sigurno da nije mogue nakljukati grupu osoba djelominim znanjem, zanimljivim nagaanjem, hipotetinim pretpostavkama i protuslovnim teorijama, a onda im omoguiti da se slobodno poigravaju ivotima svojih blinjih pomou tisua otrova, muiteljskih instrumenata i hirovitih odredaba, i to sve bez ikakve ograde i smetnje. Pretpostavimo za trenutak da su sve medicinske knjige i enciklopedije na svijetu tone. Onda bi lijeniku trebalo nekoliko tuceta ivota da ih naui napamet, pa ni tada ne bi bio u stanju razumjeti ni tisui dio bezbrojnih procesa to se odvijaju u ljudskom organizmu. Ako bolesnik sa svojom kroninom bolesti konzultira stotinu lijenika, primit e stotinu razliitih recepata i preporuka. Jer lijenici samo izvode pokuse, i to najopasnije. Kako Bircher-Benner veli: Bolesnici od kroninih bolesti odlaze od nas u pogoranom stanju, a oni s akutnim oboljenjima ozdravljaju bez obzira na mjere koje smo mi poduzeli." Drugim rijeima, prirodne sile ih izlijee usprkos opasnim mjerama to su ih lijenici primijenili. 193

Lijenik jeda sirovoga pristupit e pitanju iz sasvim suprotnog kuta. Pitat e bolesnika o nainu na koji ivi, o bilo kojem krenju zakona prirode. Ako je zaista bilo takvih krenja, tijek lijeenja je sasvim jasan, a inae e se lako otkriti neprirodna i sluajna oteenja organizma od vanjskih uzronika i poduzeti odgovarajue mjere da ih se ukloni. Medicina e tada postati vrlo jednostavna i jasna. Ne e vie biti bolesti nepoznata uzroka. Proizvodnja i prodaja kemikalija bit e strogo kontrolirana i bit e zabranjene privatne pekulacije. Medicina e svugdje biti nacionalizirana i lijenici e uivati udoban ivot uz minimalan rad. Napredak neke drave ne e se mjeriti poveanjem ve smanjenjem broja bolnica. Oni koji se danas oglue na ove objavljene istine ne e moi sutra skinuti sa sebe odgovornost. Kad dananja djeca odrastu i nau se u loem zdravlju i ovisnosti, pozvat e na odgovornost sve biologe, svjetske prvake i svoje vlastite roditelje i pitat e ih, koje su korake poduzeli nakon to su proitali ove opomene. Jesu li i dalje mislili da je njihova mudrost vea od mudrosti prirode? Ako tako ne misle, onda moraju smjesta prestati unitavati prirodne jestvine. To je stroga zapovijed prirode, zapovijed naega Boga, koja ne doputa nikakve nagodbe. To je zapovijed prirode koja svojim savrenim zakonima i odredbama upravlja cijelim svijetom, ijoj su se mudrosti ljudi tisuama godina udili i divili, koju su ljudi poboanstvenjivali i tova194

li u raznim oblicima i na razne naine, kojoj su podignuti milijuni hramova i crkava, pred kojom su ljudi kleali, ne pomiljajui ni jednog trenutka da gaze njezine zakone i pri svakom koraku grijee. Danas, meutim, ovjeanstvo ivi pod utjecajem zloduha koji su zemlju pretvorili u pakao. Ti zlodusi, pod krinkom ljepotica, zasjeli su ovjeku za stol i uli u njegov tanjur. Uhvatili su se njegove brade i obraza, ruku i nogu, ije i ramena, pa mu se s tih mjesta besramno smiju. Uli su mu u tijelo i smjestili mu se u samo srce i duu. Dananji civilizirani" ovjek ismijava idolopoklonstvo prijanjih vremena, a ne shvaa daje on gori idolopoklonik od onih iz prolosti. U prola vremena ljudi su pravili likove raznih ivotinja i klanjali im se, a danas te ivotinje ubijaju i tuju njihove raspadajue strvine. Dananji civilizirani" ovjek si ne moe predstaviti divljatvo u kojem cijeli svijet ivi u sadanje vrijeme. Njena" i osjeajna" dama koja pada u nesvijest kad ugleda nekoliko kapi krvi na djetetovu licu, mirno mee na stol krvavo srce, jetra i rebra od janjeta, ree ih indiferentno u komadie, ni ne mislei da je jo prije samo jedan sat jadno stvorenje ivahno skakutalo. Daje od djetinjestva gledala da kolju djecu zajedno s kokoima i janjcima, s istom bi indirentnosti uzela no i bez ustruavanja skupa s janjeim izrezala i djetinje srca, skuhala ga i pojela. Jedina je razlika u tomu to su se njezine oi privikle na jedno a ne na 195

drugo, inae ne bi bila iznenaena i ako bi vidjela krvavi prizor, gdje u mesnici uz zaklane krave i ovce vise i ljudska tijela.

da poveana proizvodnja hrane ne moe drati korak s potranjom. Na prvi pogled ljudima moe biti teko shvatiti svu veliinu koristi to e je ovjeanstvo ostvariti jedenjem sirovoga. Skoro na samom poetku sve e bolesti biti pometene zauvijek i svaka ovisnost i kriminal nestat e s lica zemlje. U isto vrijeme ivotna perspektiva e se poveati tri do etiri puta, a ekonomski napredak e biti vei nego to e biti u rasponu od stotina godina ako stvari ostanu kako jesu. Ove tvrdnje nisu mata nego injenice, tovie, sve se ovo moe postii jednostavnim putem. Sve to trebamo uiniti je da potivamo osnovne zakone prirode i zaustavimo unitavanje ivog i cjelovitog ita. Tko je dovoljno otrouman da pronikne i shvati razliku izmeu ivog, aktivnog ita i peenoga kruha, lako e odmjeriti razliku izmeu organizma jedaa sirovoga i jedaa kuhanoga. Bacimo sada pogled na stanovite sadanjih upravljaa svijeta i drugih odgovornih autoriteta s obzirom na ove ivotne probleme. Pismo to sam ih od njih primio govore da su moju prvu knjigu proitali sa zanimanjem i da openito simpatiziraju s mojim pogledima. Od nikoga nisam uo niti jedan suprotan glas. Ali to nije dosta. Moja knjiga nije neki zanimljiv roman to se proita pa se odloi nastranu. Radi se o svesku u kojem se raspravlja o trenutno najhitnijim problemima naeg stoljea. Treba ga stalno itati iznova i svaku njegovu reenicu satima paljivo mjeriti i razmatrati. 197

ovjeanstvo je danas daleko od civilizacije

Sve dok ovjeanstvo bude jelo kuhanu hranu, na zemlji ne e biti ni civilizacije, ni mira. Iz ovisnosti o hrani se legu ratovi i pokolji u svijetu. Ovisnost o hrani je iznjedrila udovita kao stoje Hitler, koji je, gonjen pobjenjelom lakomosti i ambicijom, pokuao unititi cijele narode holokaustom milijuna ljudskih bia u divovskim komorama smrti. Ta ovisnot je dovela na svijet okrutne kriminalce kao to su Abdul i Talaat, koji su poklali pola puanstva potlaene Armenije, a drugu polovicu protjerali s rodne grude na kojoj su ivjeli tisuama godina, pljakajui i otimajui njihove plugove i maeve, njihova goveda i ovce, njihove kue i njive, njihove planine i doline, pa nakon toga bestidno i nekanjeno paradirali pred oima cijelog civiliziranog" svijeta. Usprkos sve veoj proizvodnji u svijetu jo uvijek vlada manjak itarica. Tri su uzroka ovog udnog paradoksa. Kao prvo, pretvarajui crni kruh u bijeli liavamo ga i svih preostalih hranjivih tvari. Zatim, umjetnom oplodnjom poveavamo koliinu ali ne i kvalitet uroda. I na kraju, lani ovjek raste tako brzo, 196

Bila bi pogreka ako ti vlastodrci budu tretirali jedenje sirovoga kao jedno od rutinskih pitanja pa ga, poput ostalih politikih i gospodarskih problema, upute strunjacima" za daljnje prouavanje i raspravu. Tijekom tisua godina bilo je bezbroj prouavanja i pokusa, ali su svi bijedno svrili. Danas autoriteti imaju hitnu zadau uputiti svijet DA PRESTANE S TIM UNITAVAJUIM POKUSIMA I VRATE SE NORMALNOM NAINU IVOTA. Danas je svaka razborita osoba strunjak za razlikovanje izmeu prirodnog i neprirodnog, ive jestvine i beivotnih jela s njihovim umjetnim, pokvarenim materijalima. A nema sumnje da su upravljai svijeta najrazboritiji ljudi naega vremena. Odgaajui ovo pitanje nai vladari, predsjednici i ministri e prvenstveno nakoditi sami sebi, jer dok takozvani strunjaci budu zauzeti prouavanjem ovoga pitanja, njihovi vlastiti ivoti e im umaknuti iz ruku. Mnogi su od njih ionako na rubu provalije zbog svoje odmakle dobi. Ako se hrabrom odlukom izvuku na sigurno, dobit e jo 40 do 50 godina zdravog i sretnog ivota, ZAPRAVO CIJELI JEDAN DODATNI IVOT. Izabrane voe naroda izborili su visoke poloaje svojom mudrou, sposobnou i ustrajnou. Obdareni ovim vrlinama oni mogu prije ostalih shvatiti naela jedenja sirovoga i s lakoom ih primijeniti u praksi. ovjek koji je sposoban upravljati milijunima ljudi, moe lako upravljati pojedincem - svojom vla198

titom osobom. Kakav uspjeh ne bi postigli, kad bi mogli jo 40-50 godina u savrenu duevnom i tjelesnom zdravlju sluiti ovjeanstvu! Kako stoje stvari, nakon to tek okuse svoj ueni cilj, moraju, naalost, otii s ovoga svijeta u trenutku kad dosegnu vrh svoje karijere. Ali ivoti tih voa pripadaju i puanstvu a ne samo njima. Stoga oni nemaju pravo poput obinog svijeta podcjenjivati svoje dragocjene ivote i rtvovati ih nerazumno na pladnjevima neprirodne i izopaene hrane. Mogu biti samo dva razloga za odbacivanje naela jedenja sirovoga: zahtjevi javnoga mnijenja i nedostatak jake volje. Treega nema. Svi drugi razlozi" su obine isprike za prikrivanje prvih dvaju manjaka. Osobe na odgovornim poloajima koje dre do sebe ne bi smjele davati dojam nedostatka hrabrosti i estitosti. Oni koji su dva ili tri mjeseca jeli samo sirovo ne bi se vratili abnormalnom nainu ivota ni da ih vode na stratite. ovjek koji se brine o sebi i cijeni svoj ivot i dobrobit svoje djece, upustit e se bez oklijevanja u ovaj dvo- ili tromjeseni pokus". Voe koji se brinu o srei i dobrobiti svoga naroda moraju vlastitim primjerom utrti put napretku cijelog ovjeanstva. To e biti njihovo najkorisnije i najpohvalnije sluenje ovjeanstvu. Vilinski arobni tapi je sada u rukama naih voa. Laganim pokretom toga tapia oni mogu pretvoriti cijeli svijet u istinski raj. Ovo djelo ne iziskuje 199

velik napor. Dovoljno je da svaka vlada osnuje radnu grupu, iji e posao biti upoznati javnost s nepobitnim prirodnim zakonima i uvjeriti svakoga da su kuhanje i peenje neprirodne radnje s opasnim posljedicama. To se moe uiniti prvenstveno putem slubenih oglasa, letaka i plakata, nakon ega e slijed dogaaja odreivati poduzimanje koraka. Zdravstvene organizacije Ujedinjenih naroda mogu puno pomoi u ovom pohtvatu. Nije pretjerano rei da kuhana hrana, kao neprirodna i umjetna tvar, ne doprinosi nita ishrani naih specijaliziranih stanica. tovie, troak i posao oko njezina gotovljenja nije samo nepotrebno rasipanje, ve je ona po sebi orue za potpuno unitenje ovjekovih organa i njega samoga. Iskustvo postignuto za nekoliko poetnih mjeseci jedenja sirovoga uvjerit e svakoga u istinitost ovih tvrdnji. Na ovom se vrijedi zadrati malo dulje. U nekoliko zadnjih godina primljeno je sa svih strana svijeta prilino obavijesti o uspjesima postignutim jedui sirovo. Ove obavijesti pokazuju da na svijetu ima na tisue uvjerenih jedaa sirovoga, od kojih su mnogi izlijeeni od ozbiljnih bolesti i sada ive presretnim ivotom. Te osobe nisu ni strunjaci ni znanstvenici ve obini obrazovani i kulturni ljudi, koji su bili u stanju vlastitim razmiljanjem shvatiti naela jedenja sirovoga, te imali hrabrosti stvoriti potrebnu odluku. 200

Na nesreu, irenje mojih knjiga je nailo na izvjestan broj ozbiljnih potekoa. Podijeliti milijune besplatnih knjiga po svijetu oito prelazi mogunosti pojedinca. Molio sam razne izdavae u Engleskoj i Americi da moju prvu knjigu na engleskom ponovno objave u svojim zemljama. Svi su priznali daje knjiga zanimljiva i korisna, ali da se naalost ne uklapa u njihova izdanja, stoje sasvim razumljivo, jer bi njezino objavljivanje najavilo kraj svim njihovim dijetetskim" knjigama, budui da nitko upuen u naela jedenja sirovoga ne bi na njih obraao ni najmanju pozornost. Dananji svijet ne moe gledati dalje od svojih sebinih probitaka. Stoga ja apeliram na sve svjetske vjerske zajednice, filantropska drutva, dareljive dobroinitelje i humanitarce sklone opem dobru da mi priteknu u pomo. Neka mi pomognu koliko god mogu u irenju mojih spisa. Mogu naruiti dvadeset, pedest ili stotinu primjeraka mojih knjiga i razdijeliti ih po svojem nahoenju, bilo da ih prodaju ili poklone. Svaka knjiga moe spasiti jedan ljudski ivot, izlijeiti osobu od neke ozbiljne bolesti ili otvoriti djetetu vrata u sretniju budunost. U ovom trenutku nema vrednijeg humanitarnog djela nego stoje ovo. Da sam ja kojom sreom posjedovao znanje iz ove knjige prije petnaest godina, moje dvoje djece anela bi bilo ivo. U drugu ruku, da moja pamet nije prije deset godina bila prosvijetljena, ni ja ne bih sada bio iv. Svi ljudi na svijetu su u ovom trenutku u istom 201

poloaju i nuno trebaju nau pomo. Treba ih to prije uputiti u naela pravilne ishrane. Danas gledam vlastitim oima kako pojedine vjerske skupine troe ogromne svote novca da bi siromanima udijelile brano, eer, mlijeko u prahu i konzervirano meso. Dijelei svijetu tako neprirodnu i krajnje degeneriranu hranu one nesvjesno ine najtei grijeh i kre zakone svoga Boga. Ti bi ljudi trebali uiniti mnogo pobonije djelo, otvoriti oi tim nesretnicima i pouiti ih kako jesti sirove itarice. Sve su se religije na ovaj ili onaj nain borile protiv ljudske prodrljivosti i raznim savjetima i zapovijedima nastojale uiti ovjeanstvo umjerenosti. Meutim, danas je neumjerenost uzela toliko maha, da su sva djelomina ogranienja neuspjena. Dolo je vrijeme da predstavnici svih religija jednoglasno i jasno osude barbarsko degeneriranje prirodnih jestvina. Time e najbolje sluiti Bogu i ovjeanstvu. Svim ovisnicima o hrani crno je bijelo, a bijelo crno. Bilo je vrijeme kad se mislilo daje zemlja nepomina, a da se sunce i zvijezde oko nje vrte. Tkogod bi izrazio suprotno miljenje, od kratkovidnih je smatran luakom, jer je njihovim oima zemlja izgledala uvrenom na jednom mjestu, a sunce pomino na nebu. Isti takav mentalitet vlada i danas. ovjek prividno osjea da mu krastavac kodi", a prepeeni bijeli kruh i oguljena ria reguliraju" djelovanje eluca zbog lagane probavljivosti. Ali on ne shvaa da upra202

vo uporaba toga kruha i rie slabi njegov eludac, a da bi ga krastavac na dulji rok izlijeio. Danas je cijelo ovjeanstvo uvjereno da im gladna osoba pojede nekoliko tanjura sone" hrane, odmah su joj zadovoljene sve redovne tjelesne potrebe. Ali svijet nije svjestan da normalne stanice te osobe ne uzimaju ni zrnca od tih mrtvih i umjetnih tvari, pa da usprkos punu elucu gladuju. Danas je cijelo ovjeanstvo uvjereno da za zdrav ivot osoba se mora drati raznih znanstvenih laboratorijskih izraunavanja hranjive vrijednosti vitamina i minerala. Ane shvaaju daje veina tih izraunavanja potpuno iskrivljeni i tetni nadomjestak prave slike. Danas kad netko oboli, uvjerenje da jedino to treba uiniti za ozdravljenje je pronai odgovarajui otrov zvan tableta, praak ili slino. Zato smjesta ide u potragu za tom udotvornom tvari. No on ne shvaa da je lijeenje kemikalijama vraarstvo ovog vijeka jedenja kuhanoga i da nema toga otrova koji bi djelovao na dobro. Niti zna da postoje samo dva uzroka svih bolesti: trajno gladovanje normalnih stanica zbog nedostatka prirodnih jestvina i kodljivi uinci neprirodne, kuhane hrane i drugih otrovnih tvari. Treega nema. Ima, dakle, samo jedan nain na koji se moemo osloboditi svih bolesti jednom zauvijek. Moramo se potpuno uzdrati od neprirodne hrane i kemikalija i zadovoljiti potrebe naih stanica iskljuivo prirodnim jestvinama. 203

Kemikalije to se obino smatraju lijekovima protiv bolesti u stvari su i same uzrok bolesti. Openito govorei, strana je i tragina pogreka traiti ljekovite osobine u umjetnim ili izdvojenim hranjivim tvarima. A tu pogreku ovjeanstvo vjekovima ponavlja. Ne postoje na svijetu ljekovite tvari, postoje samo posebni imbenici koji uzrokuju bolesti, ijim bi se uklanjanjem sve bolesti automatski iskorijenile. Ti imbenici su kuhana hrana i otrovi pogreno nazvani lijekovima. Dananji ovjek je jako ponosan na svoju civilizaciju, ali ni izdaleka nije civiliziran. Stvarna civilizacija se ne bi trebala mjeriti samo tehnikim napretkom ve OPLEMENJENJEM DUHA I DUE SVAKOG POJEDINCA, POBJEDOM NAD POROCIMA I OVISNOSTIMA I OSLOBOENJEM LJUDSKOG UMA OD PRAZNOVJERJA. Samo da bi udovoljio svojoj abnormalnoj elji za jelom dananji ovjek saie vatrom 80 posto istih, prirodnih jestvina i uzrokuje vlastito unitenje stvarajui umjetno bolesti. Da bi zadovoljili svoju sebinost i oholost, upravitelji drava siju sjeme mrnje i razdora medu narode i dovode do meusobnih pokolja. ak i predstavnici znanosti, zatomljujui svaki osjeaj milosra i ovjenosti, beskrupulozno zlorabe sveto ime znanosti za promicanje svojih mranih probitaka, zbog kojih pljakaju ostali svijet na najgrublji nain. Jedan od najoitijih dokaza neznanja i zaostalosti dananjeg civiliziranog" ovjeka je njegov pristup 204

problemu raka. Uzroke i lijek te ozbiljne nesree godinama i godinama je traio i jo uvijek besmisleno trai u izvjesnim kemijskim tvarima. U svezi s ovim iznio sam prije etiri godine nepobitne dokaze pred najvee autoritete u svijetu. Danas ponovno iznosim te iste dokaze, ali u podrobnijem i proirenom obliku i potkrijepljene brojnim konkretnim primjerima. Zato se tolika ministarstva zdravlja i druge odgovorne vlasti dre nehajno po strani? Zato svijet nastavlja sa zastraujuim unitavanjem prirodne hrane? Zato i dalje pune knjige, novine i asopise proturjenim i kodljivim preporuivanjima lanih vitamina i specifinih dijeta? to je s ovjekovom savjeu i dobrim nakanama? Gdje je takozvana civilizacija? Neka ti to stalno trube o civilizaciji dokau da su i sami dovoljno civilizirani da mogu shvatiti najosnovnije prirodne zakone i razumjeti to znai osloboditi ovjeanstvo od svih bolesti, podvostruiti ivotnu dob i potrostruiti ili poetverostruiti ivotni standard. Ako je velikim narodima ispod asti to to prijedlog najvee i najmiroljubivije revolucije dolazi od sina jednog malog naroda a ne od njih, ja sam im voljan prepustiti prednost, pod uvjetom da ovo bude na korist cjelokupnom ovjeanstvu a ne samo nekim pojedincima. U vezi s ovim stigao je prije dvije godine iz dalekog Los Angelesa neugodni primjer najoitijeg oti205

manja tueg prava. Nakon stoje proitala moju prvu knjigu na engleskom jedna gospoa u Kaliforniji, izvjesna H. Bulbeck, prela je na iskljuivo jedenje sirovoga. Potaknuta humanom stranom ove zamisli, naruila je 30 primjeraka knjige i odluila proiriti dobru vijest meu prijateljima i rodbinom. U meuvremenu je saznala da u losangelekom asopicu Let's Live" (ivimo") neka osoba po imenu John Martin Reinecke pie lanke o korisnim" osobinama sirove hrane, pa mu je poslala pismo u kojem je prikazala svoj nain lijeenja i oporavak svoj i svoga mua od svih bolesti koje su imali. Nakon itanja mojih knjiga mnogi su bolesnici po cijelom svijetu prihvatili jedenje sirovoga i izlijeili se od niza bolesti, poevi od obine glavobolje i eluanih smetnji pa do kardiovaskularnih bolesti i raka. Bolesnici koji godinama nisu izvukli nikakve koristi od savjeta najkvalificiranijih specijalista", mnogi od njih otputeni iz bolnice kao beznadni sluajevi, ozdravili su nakon nekoliko mjeseci i sada mogu uivati u blagodatima ivota. Osoba koja se ostavi kuhane hrane i drugih otrovnih tvari imuna je na sve bolesti i moe se pouzdano nadati zdravoj i snanoj dubokoj starosti, slobodna od stalnog tereta bolesti. U slijedeem dijelu knjige itatelj e nai izbor iz brojnih pisama to ih svakodnevno primam od bivih bolesnika, koji su eljni svojim iskustvima pomoi drugima. Taje nakana bila potakla i gu. Bulbeck da pie g. Reineckeu. 206

Taj beskrupulozni gospodin ne samo stoje cijelo lijeenje pripisao sebi, nego je rije po rije prepisao svih est pravila s korica moje knjige, pa ih skupa s mojim glavnim otkriima objavio u veljai i travnju, 1965. g. u asopisu Let's Live" kao dio lanka Zgode sirove hrane". G. Reinecke je do te mjere prekoraio granicu pristojnosti, da je rezervirao za sebe autorsko pravo na zamisli i izraze koji pripadaju meni, te je ponudio dodatne obavijesti po cijeni od 5 dolara. Ali stoje najzanimljivije, urednici asopisa u uvodnoj napomeni izjavljuju da navedene zamisli pripadaju piscu lanka. Ovo je bezona povreda meunarodnih zakona o autorskim pravima i trebalo bi je bezrezervno kazniti. Svijet ne bi trebao itatai izdanja kao to je Let's Live" asopis, koji vrvi oglasima za umjetne vitamine i dijetetine" preparate. Ja sam u posljednjih desetak godina potpuno zanemario drutveni ivot i liio se svih uitaka. Bio sam vrlo skroman s obzirom na osobne i obiteljske potrebe, ali se nisam nimalo ustezao potroiti svu svoju uteevinu na prouavanje i objavljivanje knjiga, od kojih sam 10.000 primjeraka ve podijelio besplatno pojedincima i znanstvenim ustanovama diljem svijeta. Uinio sam ove rtve kako bih cijelom svijetu pokazao pravi put u sretni i prirodni ivot i svim srcem i duom sam bio protiv toga da se takva vijest prodaje za novac. 207

Sve preporuke o specifinim dijetama bi trebale nestati s lica zemlje. ovjeanstvo bi moralo jasno uvidjeti da KUHANA HRANA UOPE NE PREHRANJUJE i da OVJEK NIJE MESODER. Nakon toga NEKA SVATKO JEDE TO HOE I U OBLIKU KOJI MU SE SVIA. To je stvar iskljuivo osobnog ukusa. Nai dijetetiari" su toliko svijetu zavrtjeli mozgom dugim popisima recepata i jelovnika, da mnogi misle kako i ja pripadam tom bratstvu strunjaka", pa mi esto piu traei da im poaljem program jedenja prirodne hrane. Ovdje im elim odgovoriti svima zajedno. Ubudue ne bi smjelo biti nikakvih dijetetskih programa, preporuka ili planova za nikoga. ovjek treba jesti to mu se prohtije, kad god moe i toliko koliko mu apetit trai, ba kao i sva druga ivua stvorenja, od mrava do slona. Ipak ivotinje se obino moraju zadovoljiti siromanim materijalom koji im stoji na raspolaganju, doim je ovjeku dostupna jestvina vrhunske hranjive kakvoe. Usporedite djetelinu, sijeno, brst, grmlje, lie i pustinjsko trnje sa itaricama, kotunjaama, povrem i sonim voem. Jeda sirovoga moe jesti jedan ili deset puta dnevno, moe jesti jednu ili stotine vrsta voa. Sa stanovita zdravlja nema razlike, jer svaka pojedinana sirova biljna hrana po sebi je cjelovito hranjiva. Jeda sirovoga ne smije slijediti znanstvene" ili dijetetske" preporuke nego zahtjeve svoga ukusa i apetita, koji su 208

nepogreivi vodii u izboru prirodnih jestvina. Najsigurnije i najlake je jesti hranu u stanju u kojem ju je priroda prigotovila i ponudila drobei je zubima. Meutim, ako netko ima vremena i volje za pravljenje salata i drugih mijeanih obroka, mora ih pojesti odmah im su gotovi, jer e inae s vremenom biti uvuen u novo degeneriranje jestvina. Svijet vie ne bi trebao itati knjige o nastanku pojedinih bolesti, dijagnozama, kurama, lijekovima, vitaminima, mineralima, bjelanevinama, hidroterapiji, elektroterapiji i slinim stvarima, jer postoji samo jedan zajedniki uzrok svih bolesti i postoji samo jedan zajedniki nain njihova lijeenja. Mnogi vegetarijanci, pa i nevegetarijanci, koji nastoje jesti malo vie voe nego obino budu u napasti da se pomu smatrati jedaima sirovoga. Meutim, nitko se ne moe smatrati jedaem sirovoga ako makar samo jednom mjeseno jede kuhano jelo, jer se u tom sluaju nikad ne e moi posve osloboditi od bolesti. To je stoga to u poetnom razdoblju jedenja sirovoga izvjestan broj bolesnih stanica se moe uspavati i produiti svoju egzistenciju na prilino dug rok. U tom sluaju e samo jedno kuhano jelo mjeseno biti dovoljno da ih oivi i omogui im da se opet razmnoavaju. im jeda sirovoga pojede zalogaj kuhanog jela, sa svom sigurnou opkrbljuje te stanice novom hranom i daje im novi poticaj na ivot. Zato kad se netko nikako ne uspijeva posve osloboditi bia bolesti, neka ne trai uzroka niuemu osim u tim po-

vremenim prekrajima. Takvi se propusti ne mogu opravdati. Jedan od najneutemeljemjih argumenata protiv potpunog jedenja sirovoga, koji mi dolazi iz nekih sjevernih zemalja, posebno iz Engleske, klimatska je razliitost. Dotle dok ovjek moe nai aku sirova ita, ne moe se govoriti o nedostatku prirodne hrane u nijednoj zemlji. Osim toga, imajui u vidu da kuhano jelo uope ne hrani ljudski organizam, mora biti dovoljno hrane u svim krajevima svijeta kad ljudi uspijevaju preivjeti. Uldonivi kuhano ne gubimo nita na hranjivoj vrjednosti nae ishrane. Naprotiv, oslobaamo se otrovnih i kodljivih tvari. Puno znaenje ovih istina moe procijeniti samo osoba koja se koristila jedenjem sirovoga barem nekoliko godina. Sva ta znanstvena" izlaganja kojima biolozi pokuavaju predstaviti kuhanu hranu hranjivom samo su neutemeljene pretpostavke i isprazna zavaravanja. Kako stvari stoje, upravo ovoga trenutka u nekim zemljama puanstvo trpi nestaicu hrane i stalno je izloeno gladi, a potreban je samo jedan slubeni proglas da se ispuni dugo oekivano udo stvaranja obilja hrane u svijetu. Na nesreu ovaj jednostavni proglas da KUHANJE DEGRADIRA PRIRODNU HRANU I PRETVARA JE U TETNE TVARI ne pojavljuje se nigdje, usprkos injenici da sam ja jo 1963. godine svratio pozornost svih vodeih znanstvenih i upravnih krugova svijeta na ovu nepobitnu istinu. To je teki pokazatelj kako duboko je ovjeanstvo utonulo u 210

neznanje, predrasude, praznovjerje i groznu ovisnost. Rijei kao civilizacija i napredak zvue uplje kad se primijene na osobe koje, usprkos svemu to im se reklo i napisalo, i dalje odbijaju priznati daje kuhanje neprirodna i opasna rabota. Kau da su biolozi izvrsno napredovali u svojim saznanjima. Meni se ini da bi oni, to vie napreduju to vie trebali biti svjesni da nita ne znaju. A kada dou dotle da slobodno priznaju kako je sve njihovo znanje u usporedbi s istinskom mudrou prirode samo puko naklapanje, onda e im se moi rei da su stvarno neto nauili. Ne emo meu tim biolozima, uronjenima u suvremeno znanje" nai asnih patrijarha koji su ivjeli 140 - 150 godina. Takve emo nai daleko od sredinjih uilita, u krilu prirode, djelomino imune na sva oteenja od kemikalija i pretjerano izopaene hrane. Koliko bi zdraviji i dulji bio njihov ivot, kad bi bili poteeni i te djelomine degeneracije kojoj je sada njihova hrana podvrgnuta. Ono to mi daje pravo i hrabrost da javno ustanem protiv skoro svakog suvremenog poimanja medicinske znanosti je injenica da SE 100 POSTO JEDAA SIROVOGA SMJESTA OSLOBAA SVIH BOLESTI, ISTOVREMENO I POTPUNO. Kuajte i uvjerit ete se. Ne pretjerujem kad smatram ubojicama i kriminalcima sve one koji, pod ovom ili onom izlikom, zabranjuju bolesnicima i nemonicima jesti PRIRODNO JELO: svjee voe i povre, koje im jedino 211

moe povratiti izgubljeno zdravlje. Svojim alosnim neznanjem ti ueni znanstvenici" ine vee pokolje od Atile i Hitlera. Svojim nerazumnim preporukama ubijaju iz dana u dan milijune, bez prekida i zastoja. Meu sline kriminalce spadaju i svi proizvoai i prodavai lijekova, pia, duhana, bijelog brana, kruha, mesa, poslastica, eera, kave, aja i sve sile drugih proizvoda. Svaka tvornica to proizvodi ove neprirodne i degenerirane tvari ini vie tete ovjeanstvu nego atomska bomba baena na Hiroimu. Bog se ne vara i svaki pokuaj uporabe vatre kako bi se popravila kakvoa prirodnih, savrenih jestvina to ih je On stvorio za ljudsku prehranu napad je na Njegovu Svevinju mudrost. Pravo je svetogre. Apeliram na sve ovjekoljupce da uine sve kako bi mi pomogli promicati ove istine rijeju i pismom. Jedai sirovoga koji su se izlijeili od svojih bolesti imaju posebnu obvezu iznoenja pojedinosti svoga oporavka pred sredstva javnog priopavanja i nadlene vlasti. Na koncu, sveta je dunost novinara da objave saetke tih svjedoanstava u svojim novinama i zahtijevaju od vlasti da im kau, zato ustrajavaju u svom drijemeu.

TREI DIO
Odjeci
Mnogi itatelji me pitaju o uspjesima jedenja sirovoga. Rado u im pruiti nekoliko vanih podataka kako bih zadovoljio njihovu radoznalost. Godinu dana nakon objavljivanja mojega prvog sveska na armenskom 1960. godine, objavio sam kratku knjigu na perzijskom, od koje sam 4.000 primjeraka besplatno podijelio raznim ustanovama, vlastima i tisku. Knjigu su teheranske novine i asopisi primili s naklonou i mnogi su o njoj nairoko pisali. Knjiga je izazvala znatnu pozornost i u sudstvu. Suprug princeze emse Pahlavi, g. Merdad Palbod, trenutno ministar kulture, pozvao me u svoju palau i izvijestio me da je moju knjigu poastio svojom pozornou Njegovo carsko Velianstvo ah Pahlavi, koji mu preporuio daljnje istraivanje teme. Drago mije da sam imao est ili sedam razgovora s g. Palbodom. Generalni tajnik drutva Crveni Lav i Sunce", dr. Abas Nafici i upravitelj rodilita Hadenuri", dr. Abul Hasan Nalii, kao i neki drugi vodei strunjaci, pohvalili su moja gledita i obeali mi suradnju. 213

212

Izdani su naputci da se odreeni broj djece u sirotitima hrani sirovom hranom. K tomu je jedenje sirovoga trebalo biti primijenjeno u lijeenju bolesnika jedne djeje bolnice i takoe provedeno u jednom od obdanita. Na nesreu, u provedbi tih naputaka naiao sam na razne zapreke. Ubrzo sam se suoio sa zidom predrasuda cijele jedne vojske lijenika i slubenika kojima sam trebao ucijepiti nove ideje. To nije bila nimalo laka zadaa. Poduhvat je odgaan toliko puta da sam se umorio i s velikim aljenjem odustao od svega. Ovaj neuspjeh je bio vie nego alostan, jer sam izbliza vidio kako djeca u prihvatilitima zbog neprirodne hrane izgledaju slaba i boleljiva, doim u bolnicama se pokuava umjetnim vitaminima, otrovnim ljekarijama i ivotinjskim bjelanevina otrgnuti iz zagrljaja smrtu krhku, mravu djecu koja se, liena majinskog mlijeka i prirodnih jestvina, odavaju uglavnom na bijelom kruhu i mlijeku u prahu. Nepotrebno je dodati da se nije ni pomiljalo o potrebi za prirodnom, zdravom hranom. Ali ti susreti, kao i sudjelovanje na raznim lijenikim predavanjima, bili su za mene velika pouka. Prvo i najvanije, shvatio sam da moja gledita, iako se radi o najosnovnijim i najjednostavnijim prirodnim zakonima, mogu razumjeti i prihvatiti samo one osobe ija je visoka naobrazba udruena sa slobodnom prosudbom i nezavisnim duhom. Mediokriteti ne mogu shvatiti da obini laik moe revolucionizirati cijelu 214

dananju medicinsku znanost i pobiti dijetetska shvaanja suvremensog znanstvenog svijeta. S toga razloga sam odluio objaviti saeto izdanje na engleskom i skrenuti na njega pozornost najviih znanstvenih i politikih krugova. Borei se s velikim potekoama i radei po 16 sati dnevno napisao sam knjigu, preveo je na engleski i objavio 1963. godine. Zatim sam iz raznih prirunika povadio 3.000 adresa i poslao kao poklon oko 4.000 primjeraka knjige svim vlastodrcima svijeta, te sveuilitima, znanstvenim centrima, meunarodnim organizacijama i vodeim novinama i asopisima. Veinu knjiga sam i potpisao i popratio pismom. Smatrao sam to najbrom i najprikladnijom promidbom mojih zamisli po cijelom svijetu. Ishod je premaio i moja najoptimistinija predvianja. Tisue pisama i novina to sam ih primio tijekom nekoliko slijedeih mjeseci uvjerile su me izvan svake sumnje da su sve vodee svjetske figure i autoriteti itali moju knjigu sa zanimanjem, a mnogi od njih su bez oklijevanja potvrdili istinitost mojih zamisli. Posljednjih godina ne samo to sam zapustio drutveni ivot nego sam napustio i osobni posao kako bih se danonono posvetio svojim knjigama. Ali kolikogod udno zvualo, ima ljudi koji misle da sam skrenuo s pameti upravo stoga to umjesto da gomilam bogatstvo i traim vrijeme jedui, pijui i uivaju215

ci, ja troim svu svoju uteevinu na tiskanje kojekakvih knjiga, koje poslije dijelim besplatno! Ali po mojem shvaanju u ivotu nema veeg zadovoljstva od onoga to se raa iz nesebinog sluenja blinjemu. Svijet podie dvorce i uiva u njihovu izgledu. Meutim, svako od brojnih pisama zahvale, priznanja i pohvale to ih svakodnevno primam sa svih strana svijeta menije poput sagraena dvorca. A kad je pismo od nekoga tko se mojim savjetima izlijeio od koje teke bolesti i koji me smatra svojim izbaviteljem, moja srea nema granica, pogotovo to je popraena osjeajem daje sve ovo uinjeno bez ikakve plae. Muim se u dui dan i no kad vidim kako posvuda ljudi umiru od takozvane neoekivane smrti. Meni je jasno da ti ljudi ne umiru ve nerazumno ubijaju same sebe zbog zdjele neprirodne i umjetne hrane. Srce mi krvari kad vidim kako ustraena majka otima nevinom djetetu najplemenitije voe i umjesto toga gura mu u ruku smrtonosni bijeli kruh, mlijeko u prahu i kuhano meso. U svojoj prvoj knjizi na engleskom ukratko sam se osvrnuo na sve vanije probleme. U ovom svesku sam proirio neka od svojih izlaganja i govorio sam opirnije o nekim posebno vanim pitanjima, nastojei temu uiniti opinstvu razumljivijom.

216