Sv. Franjo Asiki rodio se poetkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane.

U odsutnosti oca krstila ga je majka davi mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac uao u ljudsku povijest. Malian je u upnoj koli Sv. Jurja nauio itati i pisati. Kao djeak i mladi bavio se prodajom sukna, to je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao ivahni je mladi u sebi osjeao vatrenu elju da bude prvi, da prednjai, da se na neki nain odlikuje. Volio je sveanosti, rasko, bio prilino lakomislen. Uz te manje savrene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoutnu osjeajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i udoredno neporoan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio voa vesele mladenake asike drube, kralj gozba i zabava, u kojima je znao potroiti dosta oeva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oruanim razmiricama izmeu Asiza i Peruggie, izmeu naroda i feudalaca. Ve je u tom razdoblju njegova ivota nazrijevati neke klice Bojega poziva. Kad je Franjo doao iz zarobljenitva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se neto u dui bijae ve promijenio, pokuao je ipak poi za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oruja, od junatva u oruanoj vitekoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijae tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu. Franjo se tada vratio u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim drutvom te zapoeo ivot revnog razmiljanja i pobonosti. Da svlada ono to mu po naravi bijae odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodoae u Rim, u baziliku sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen god. 1205. bijae opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput uo zov Raspetoga: Franjo, poi i popravi mi crkvu jer, kako vidi, sva je u ruevinama! Obnovio je crkvicu sv. Damjana te ondje povuen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako e izbjei oevu gnjevu koji je bio nad njim razoaran. Razoaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponaanjem palo u vodu. Potpuno u srcu obraen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobonim asikim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na oinsku batinu. Time se kao pokornik i Bogu posveena osoba podloio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: ujte me i shvatite dobro! Do ovog sam asa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s veim pouzdanjem mogu rei: Oe na, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.