6) Eliminativni materijalizam Eliminativni materijalizam je pozicija prema kojoj pu ka psihologija predstavlja potpuno pogrenu teoriju koju u perspektivi treba

zamijeniti neuroznano u.1 To je radikalna pozicija u filozofiji uma prema kojoj mentalna stanja zapravo uop e ne postoje, ili barem ne postoje u onom smislu u kojem mi ina e mislimo da postoje. Naa vjerovanja o mentalnim stanjima toliko su pogrena da ne mogu biti modificirana i popravljena ve trebaju biti u potpunosti odba ena. Jasno je koje su filozofske prednosti ovako radikalne pozicije; tradicionalni filozofski problemi odnosa uma i tijela i tu"ih umova naprosto nestaju. Pod pretpostavkom eliminativnog materijalizma, besmisleno je pitati se kakav je odnos izme"u mentalnih i fizi kih stanja, budu i da mentalna stanja naprosto ne postoje. Isto je tako besmisleno i pitati se kako spoznajemo tu"a mentalna stanja, kad ih naprosto nema. Ne postavlja se ni problem ekplanatornog jaza; nema smisla pitati kako se mentalne aktivnosti mogu objasniti neurolokim aktivnostima, kada su mentalne aktivnosti ista fikcija. Eliminativni materijalizam je radikalna i ne previe plauzibilna pozicija u filozofiji uma. Ipak, zanimljiva je, ako ni zbog ega drugog, zbog toga to dovodi u pitanje nae razumijevanje mentalnih stanja, isto kao i proireni i nekriti ki stav da postojanje mentalnih stanja predstavlja nekakvu samorazumljivu i neupitnu datost. Pu ka psihologija je predreflektivni i predznanstveni skup vjerovanja o mentalnim stanjima i mentalnom ivotu. Iako je ona dio zdravorazumskog shva anja svijeta, eliminativni materijalisti smatraju da ona ipak predstavlja teoriju, a ne nekakav apsolutno bazi ni, neupitni i nezamjenljivi skup iskustava neposrednog iskustva. elje i vjerovanja i ostala mentalna stanja nisu neto to je neposredno dato u naem iskustvu, neto to naprosto ne moemo dovesti u pitanje. elje i vjerovanja su hipostazirani teorijski entiteti, mi samo pretpostavljamo da oni postoje, isto kao to pretpostavljamo da postoje elektroni, geni, galaksije i ostali entiteti ije je postojanje postulirano znanstvenim teorijama. Jasno, ako su elje i vjerovanja teorijski entiteti a ne entiteti neposrednog iskustva, onda se moe tvrditi da oni ne postoje i da mogu biti izba eni iz ukupne slike svijeta. Stvaranjem bolje teorije o naem ponaanju, koja ne hipostazira postojanje vjerovanja, elja i ostalih mentalnih stanja, naprosto bi nestala potreba da prihva amo postojanje elja, vjerovanja i ostalih mentalnih stanja. Drugim rije ima, ispostavilo bi se da su mentalna stanja naprosto fikcija. Upravo zbog toga eliminativni materijalisti nastoje dokazati da pu ka psihologija ima karakteristike znanstvene teorije. (1) Pu ka psihologija govori o entitetima odre"ene vrste, to su propozicijski stavovi. Propozicijski stavovi su stavovi koje imamo prema propozicijama, to jest, prema stvarnim ili mogu im stanjima stvari. Razli iti ljudi imat e razli ite stavove prema propoziciji da pada kia; izletnik e se bojati da e pasti kia, poljoprivrednik e eljeti da pada kia, ovjek koji vidi kiu e vjerovati da pada kia, ovjek koji uje vremensku prognozu e o ekivati da pada kia, itd. Sve su to razli iti stavovi koje moemo imati prema istoj propoziciji. Dakle, vjerovanja, elje, o ekivanja, itd. su propozicijski stavovi. To su entiteti o kojima govori pu ka psihologija. Isto kao to fizika govori o atomima i elektronima, ili astronomija o zvijezdama i galaksijama, tako pu ka psihologija govori o propozicijskim stavovima. (2) Pu ka psihologija sadri objanjenja i predvi anja koja se pozivaju na entitete o kojima ona govori. Svakodnevno objanjavamo i predvi amo ponaanje pozivanjem na propozicijske stavove; preao je u drugu firmu jer je vjerovao da e u njoj bolje zara"ivati, otiao je na utakmicu jer je o ekivao da e to biti dobra utakmica, upalio je svjetlo jer je htio bolje vidjeti, uplatio je Loto jer se nadao da bi mogao dobiti Jack Pot, on vjeruje u astrologiju pa ako mu astrolog preporu i da ne ide na put ne e i i na put, studenti e biti redoviti na seminaru ako budu znali da u suprotnome ne e dobiti potpis, itd. Isto kao to fizika sadri objanjenja i predvi"anja koja se pozivaju na atome i elektrone, ili kao to biologija sadri objanjenja koja se pozivaju na gene i stanice, tako i pu ka psihologija sadri objanjenja koja se
1

Najpoznatiji zastupnik eliminativnog materijalizma je Paul Churchland, svoje je stavove izloio u poznatom lanku "Eliminative Materialism and the Propositional Attitudes" iz 1981. i knjizi Matter and Consciousness iz 1984.

pozivaju na propozicijske stavove. Pu ka psihologija postulira postojanje propozicijskih stavova, to jest mentalnih stanja, da bi objasnila ponaanje ljudi i viih ivotinja, isto kao to fizika postulira postojanje elektrona i kvarkova da bi objasnila pojave u svojoj domeni, ili kao to astronomija postulira pulsiranje svemira i postojanje crnih rupa da bi objasnila odre"ene pojave. (3) Pu ka psihologija sadri zakone, to jest, govori o pravilnostima, isto kao i bilo koja druga znanstvena teorija. Zakoni pu ke psihologije imaju istu logi ku strukturu kao i zakoni bilo koje razvijene znanosti. Osnovna karakteristika zakona prirode jest njihova univerzalnost, to jest, injenica da vrijede za sve predmete u nekoj domeni. Zakoni prirode izraavaju se iskazima tipa "Svi F su G", to jest, "Za svako x, ako x ima svojstvo F, onda x ima svojstvo G", ili u formalnom zapisu: (x) (Fx > Gx). Primjeri zakona prirode bili bi: Svako tijelo uronjeno u vodu lake je za teinu vode koju istisne, ili Svi se metali ire ako ih se zagrijava, Svi metali provode struju, itd. U vie formalnom zapisu ovi bi zakoni izgledali ovako: (1) (x) [(x je uronjeno u vodu) > (x je lake za teinu vode koju je istisnulo)] (2) (x) [(x je metal) > (x provodi struju)] (3) (x) [(x je metal) & (x se zagrijava) > (x se iri)] Isto se tako i generalizacijama pu ke psihologije nastoje izre i univerzalni zakoni o me"usobnim odnosima propozicijskih stavova ili o odnosima propozicijskih stavova i naeg ponaanja. Neki zakoni pu ke psihologije bili bi slijede i: (1) (x) (p) [(x se boji da p) > (x eli da ne-p)] (2) (x) (p) [(x se nada da p) & (x otkriva da p) > (x je zadovoljan da p)] (3) (x) (p) (q) [((x vjeruje da p) & (x vjeruje da (ako p, onda q))) > (zanemarimo li rastrenosti, umora, itd, x vjeruje da q)] (4) (x) (p) (q) [((x eli da p) & (x vjeruje da (ako p, onda q)) & (x moe posti i q)) > (zanemarimo li proturje ne elje ili sklonost drugim strategijama, x ini q)]2 Isto kao to fizika govori o odnosima izme"u mase i sile ili odnosu pritiska i temperature, i isto kao to genetika govori o odnosima izme"u svojstava predaka i svojstava potomaka, tako i pu ka psihologija govori o odnosima izme"u propozicijskih stavova i o odnosima izme"u propozicijskih stavova i ponaanja. Dakle, budu i da pu ka psihologija (1) govori o entitetima odre"ene vrste, (2) sadri objanjenja i predvi"anja koja se pozvaju na te entitete i (3) sadri zakone o odnosima izme"u tih entiteta, eliminativni materijalisti smatraju da pu ka psihologija doista predstavlja znanstvenu teoriju. Me"utim, kao to smo ve rekli, oni smatraju da je pu ka psihologija jo jedna u niz pogrenih teorija. Oni ne smatraju da je to manjkava i neprecizna teorija koja e se razvojem znanosti popraviti i usavriti, oni smatraju da je to sasvim neistinita teorija koja je iz osnove pogrena i koju stoga treba u potpunosti odbaciti. Pu ka psihologija ne e zadrati status aproksimativno istinite teorije koja i dalje moe biti korisna, kao to je, na primjer, euklidska geometrija priblino istinita u odnosu na ne-euklidsku geometriju fizi kog prostora te je stoga i dalje upotrebljiva u ra unanju zemaljskih udaljenosti, ili kao to je newtonovska fizika priblino istinita u odnosu na Einsteinovu. Eliminativni materijalisti vjeruju da e pu ka psihologija dijeliti sudbinu alkemije, aristotelovske fizike, astrologije, geocentri ne astronomije i drugih teorija za koje se ispostavilo da su iz osnove pogrene. Pu ka psihologija jest zdravorazumska teorija, me"utim, to ni iz daleka ne upu uje na njenu istinitost. Zdravorazumsko je i vjerovanje da je zemlja ravna, pa se ispostavilo da nije; zdravorazumsko je i vjerovanje da se tijelo kre e samo dok na njega djeluje neka sila, pa se ispostavilo da ni to nije to no; itd. Prema eliminativnim
2

Lista je preuzeta iz Churchlandovog lanka "Eliminative Materialism and the Propositional Attitudes".

materijalistima, entiteti pu ke psihologije kao to su vjerovanja, elje i ostali propozicijski stavovi dijelit e sudbinu flogistona, vjetica, elan vitala, epicikala i ostalih entiteta iz povijesti znanosti za koje se ispostavilo da naprosto ne postoje. Odbacivanje pu ke psihologije i eliminacija entiteta o kojima ona govori moda moe izgledati kao radikalan, pretjeran i neostvariv cilj. Me"utim, u proteklom stolje u pu ka psihologija je u dva navrata bila ozbiljno ugroena. Dvije psiholoke teorije prijetile su da je svrgnu s trona neprikosnovene i op eprihva ene teorije o naem mentalnom ivotu. To su bile psihoanaliza i bihejviorizam. Snaga bilo koje teorije najbolje se vidi u objanjenjima i predvi"anjima injenica koje ona omogu ava. U slu aju teorija o naem mentalnom ivotu, ono to se objanjava prije svega je nae ponaanje. Pu kopsiholoko objanjenje ponaanja ve je eksplicirao Aristotel u takozvanom prakti kom silogizmu. Pitamo se zato je osoba A u inila X. to je injenica koju treba objasniti. Objanjenje koje dajemo vrlo esto ima slijede i oblik, to jest, oblik prakti kog silogizma: A eli posti i Y. A vjeruje da X vodi do Y. A ini X. Dinjenica da je A u inio X objanjena je pozivanjem na A-ove elje i vjerovanja. Implicitna pretpostavka u ovakvom objanjenju jest da je A svjesni i racionalni subjekt koji postupa na osnovi razloga. Prema ovoj slici, elje i vjerovanja svjesnih i racionalnih subjekata uzrokuju njihove postupke. Me"utim, psihoanaliza i bihejviorizam govore o sasvim razli itim vrstama uzroka naeg ponaanja. U psihoanalizi se govori o podsvjesnome, kompleksima, sublimaciji i ostalim nama sasvim nepoznatim entitetima i mehanizmima koji upravljaju naim ponaanjem. Prema psihoanalizi, iskazi tipa "U inio sam X jer sam htio posti i Y a vjerovao sam da Y vodi do X" e e predstavljaju naknadnu racionalizaciju postupaka nego to opisuju njihove stvarne uzroke. U bihejviorizmu se isto tako govori o mehanizmima i uzrocima ponaanja koji su nam u pravilu nepoznati ili barem dijelom nepoznati. Bihejvioristi ka objanjenja ponaanja pozivaju se na kondicioniranje; stimulus i response, nagradu i kaznu, itd. Ponaamo se tako kako se ponaamo jer smo kondicionirani da se tako ponaamo, a ne zato to smo nekakvi svjesni i racionalni subjekti. Isto tako, vlastite i tu"e postupke skloni smo objanjavati pozivanjem na racionalne razloge ne zato to oni predstavljaju stvarne uzroke naih postupaka, ve zato to smo kondicionirani da tako inimo - socijalna okolina u kojoj smo odrasli naprosto od nas o ekuje da tako objanjavamo svoje ponaanje. Dakle, niti u jednoj od dvije najrazvijenije i najuspjenije psiholoke teorije u dvadesetom stolje u nema mjesta za elje, vjerovanja i ostale entitete pu ke psihologije. Eliminativni materijalisti smatraju da ta injenica jasno pokazuje da se pu ka psihologija moe i mora zamijeniti znanstvenom psiholokom teorijom koja e se u objanjenju naih postupaka najvjerojatnije pozivati na nama do sada nepoznate entitete i mehanizme. Oni u pravilu smatraju da je suvremena koginitivna znanost najbolji kandidat za kona no uklanjanje pu ke psihologije. Vidjeli smo da je fizikalizam redukcionisti ka pozicija, fizikalisti smatraju da su mentalna stanja u potpunosti svodiva na neuroloka stanja i da nisu nita drugo do li neuroloka stanja. I eliminativni materijalizam je redukcionisti ka pozicija, me"utim, postoji bitna razlika izme"u redukcije kakvu predlau fizikalisti i redukcije kakvu predlau eliminativni materijalisti. Fizikalisti ka redukcija je ne-eliminativna, to zna i da fizikalist smatra da mentalna stanja postoje, ali da nisu nita durgo do li neuroloka stanja. S druge strane, redukcija eliminativnog materijalizma je eliminativna redukcija, to zna i da eliminativni materijalist smatra da mentalna stanja naprosto ne postoje. Prema fizikalizmu, mentalna stanja su identi na neurolokim stanjima, prema eliminativnom materijalizmu nema to biti identi no neurolokim stanjima,

budu i da mentalna stanja zapravo ni ne postoje. Fizikalizam uspostavlja relaciju identi nosti izme"u dviju naizgled razli itih stvari, dok eliminativni materijalizam pori e postojanje jedne od tih stvari. Redukcija vode na molekularnu strukturu H2O nije eliminativna; prozirna pitka teku ina bez boje okusa i mirisa postoji i nakon to je otkrivena njena kemijska struktura. Ni redukcija topline na prosje nu kineti ku energiju molekula nije eliminativna; toplina postoji i nakon to se otkrilo da zapravo nije nita drugo osim prosje ne kineti ke energije molekula. Me"utim, otkri em da je gorenje zapravo oksidacija nestala je potreba za pretpostavkom da postoji flogiston element koji se osloba"a iz tvari koja gori. Isto tako, razvojem molekularne biologije nestala je potreba za pretpostavkom da ivi organizmi posjeduju elan vital ivotni duh koji im omogu ava ivotne procese. Eliminativni materijalisti vjeruju da e se razvojem neuroznanosti isto tako ispostaviti da nije potrebna ni pretpostavka o postojanju vjerovanja, elja i ostalih mentalnih stanja, to jest, da takvi entiteti naprosto ne postoje. Budu i da je pu ka psihologija i op enito vjerovanje u postojanje mentalnih stanja duboko ukorijenjeno, jasno je da je eliminativni materijalizam naiao na otar otpor. Poricanje postojanja mentalnih stanja vrlo je neplauzibilno i neintuitivno. Ilustrativna je zgoda s jednog filozofskog skupa u SAD. Dok je autor koji je zastupao poziciju eliminativnog materijalizma drao svoje izlaganje, predsjedavaju i skupa ga je odjednom prili no snano ubo patent-olovkom u podlakticu i upitao "to kae sada? Postoji li bol?"3 Predsjedavaju i je smatrao da je ovakvom jednostavnom demonstracijom izvrio o iti reductio ad absurdum eliminativnog materijalizma; da je pokazao da je to pozicija koja pori e postojanje ne ega to o ito postoji. Zbunjeni izlaga je priznao da osje a bol ali je tvrdio da to ne pokazuje da eliminativni materijalizam nije istinit. Ova zgoda samo je instanca op eg kartezijanskog prigovora eliminativnom materijalizmu koji se oslanja na intuiciju da smo sigurniji u pogledu svojih vlastitih mentalnih stanja nego u pogledu bilo ega drugoga. Naime, mogu sumnjati u to da se ispred mene trenutno doista nalazi stol i kompjuter, ali ne mogu sumnjati u to da trenutno imam percepciju da se ispred mene nalazi stol i kompjuter. Budu i da ne mogu isklju iti mogu nost da sanjam, da me obmanjuje zli demon, itd, ne mogu biti siguran u to da doista imam ruke i noge ali mogu biti siguran u to da mi izgleda da imam ruke i noge. Ono u to smijemo biti sigurni to su naa mentalna stanja, da li ona to no odraavaju vanjski svijet u to ne moemo biti sigurni. Ideja je da u percepciji moemo grijeiti, a u introspekciji ne! Ako je to tako, kako onda bilo tko moe dovoditi u pitanje postojanje mentalnih stanja? Eliminativni materijalisti, kao to smo vidjeli, smatraju da mentalna stanja nisu neto to otkrivamo nekakvom direktnom i nepogreivom intrsspekcijom, ve teorijski entiteti ije postojanje postuliramo. Doista, ako me brinu kartezijanske sumnje u stvarno postojanje stola za kojim sjedim, ja zaklju ujem da imam mentalnu reprezentaciju stola za kojim sjedim i da ne mogu pogrijeiti u pogledu toga da je doista imam. Ono to vidim nije nikakva mentalna reprezentacija stola ve sam stol. To da imam mentalnu reprezentaciju stola to nije neto to sam otkrio introspekcijom, ve neto to sam postulirao da bih mogao objasniti mogu nost pogreke. Stoga kartezijanski argument iz introspekcije ima daleko manju snagu nego to to moda na prvi pogled izgleda. Dest prigovor eliminativnom materijalizmu jest da je to teorija koja pobija samu sebe. Naime, eliminativni materijalist vjeruje da vjerovanja ne postoje, ali, ako vjerovanja ne postoje kako onda on moe bilo to vjerovati? Izlau i svoju teoriju on je namjeravao neto re i, ali, ako namjere ne postoje, kako je onda mogao imati bilo kakvu namjeru? Dakle, kada bi eliminativni materijalizam bio istinit, nitko ga ne bi mogao razumjeti, nitko ne bi mogao u njega vjerovati, itd. Budu i da ga moemo razumjeti, vjerovati ili ne vjerovati u njega, prenijeti ga drugima, o ito je da je to teorija koja mora biti neistinita. Dinjenica da ga moemo razumjeti, vjerovati ili ne vjerovati u njega, prenijeti ga drugima, itd. jasno pokazuje da propozicijski stavovi postoje te da stoga teorija koja tvrdi da ih nema mora biti neistinita. Ovaj prigovor zapravo predstavlja
3

Izlagao je Georges Rey a predsjedao je Wayne Davies.

instancu logi ke pogreke petitio principii, to jest, u prigovoru se pretpostavlja ono to se nastoji dokazati, a to je da se funkcioniranje ljudi moe objasniti jedino pretpostavkom da postoje propozicijski stavovi, a upravo je to pretpostavka koju eliminativni materijalist odbacuje. On smatra da se funkcioniranje ljudi treba objasniti na neki drugi na in a ne pozivanjem na propozicijske stavove. Budu i da odbacuje mentalisti ki vokabular, eliminativni materijalist smatra da se funkcioniranje ljudi, izme"u ostaloga i zastupanje razli itih filozofskih teorija, moe i treba objasniti u ne-mentalisti kim terminima. Ono to bi protivnik eliminativnog materijalizma zapravo trebao pokazati bilo bi da se ponaanje eliminativnog materijaliste moe uspjeno objasniti samo u mentalisti kim terminima, a ne da se moe objasniti i u mentalisti kim terminima. Zastupnici teorije elan vitala isto su tako mogli tvrditi da su stavovi njihovih protivnika inkonzistentni, jer kada elan vital stvarno ne bi postojao, onda bi oni koji tvrde da ne postoji zapravo bili mrtvi i ne bi mogli nita tvrditi. Dinjenica da su protivnici teorije elan vitala ipak ivi nepobitan je dokaz da elan vital postoji.4 Jasno, protivnici teorije elan vitala smatrali da su oni, isto kao i njihovi oponenti, ivi zahvaljuju i ne em drugom a ne elan vitalu. Isto tako, eliminativni materijalist smatra da ljudi razumiju njegovu teoriju zbog ne eg drugog a ne zbog toga to imaju propozicijske stavove. Druga linija kritike eliminativnog materijalizma prizemnija je i po mom miljenju uspjenija. Pitanje je da li je govor o vjerovanjima, eljama i ostalim propozicijskim stavovima doista toliko pogrean kao to je to bio govor o flogistonu, epiciklima ili elan vitalu. Pojmovni okvir pu ke psihologije vjerojatno jest grub i neprecizan, izrazi kao to su "vjerovanje" ili "elja" vjerojatno ozna avaju niz vrlo razli itih stvari. Teko je vjerovati da e se za sve to ozna avamo izrazom "vjerovanje" prona i jedinstveni neuroloki korelat nekakvo neuroloki prepoznatljivo stanje u kojem se nalazi svatko tko u neto vjeruje. Vjerojatno se ne e prona i ni funkcionalni ni bihejvioralni korelat svega to ozna avamo izrazom "vjerovanje". Ipak, to jo uvijek ne zna i da vjerovanja ne postoje i da kada govorimo o vjerovanjim govorimo o ne emu ega uop e nema. U idealnom slu aju redukcije jedne teorije na drugu, centralni termini teorija dovedeni su jedanjedan korelaciju (temperatura = prosje na kineti ka energija molekula; voda = H2O, itd).5 Budu i da redukcija entiteta pu ke psihologije na njihove neuroloke korelate najvjerojatnije ne e ni iz daleka biti jedan-jedan, eliminativni materijalisti izvode zaklju ak da entiteti pu ke psihologije naprosto ne postoje. Jasno, vrlo je upitno da li je takav zaklju ak opravdan. Moemo, na primjer, smatrati da drutvene klase ne postoje kao jasno odre"eni entiteti i da su razlike me"u pripadnicima iste klase toliko velike i toliko zna ajne da u drutvenim znanostima naprosto nema smisla govoriti o klasama. To nas, me"utim, ne obvezuje da tvrdimo da marksisti u svojim radovima nisu govorili ni o emu, da nisu uspjeli referirati ni na to i da se teze koje su iznosili ne odnose ni na koga. Moemo vjerovati da je marksizam uzdu i poprijeko pogrena teorija drutva, ipak ne bi bilo plauzibilno tvrditi da su govorom o klasama marksisti zapravo govorili o ne emu to uop e ne postoji. Isto su tako i rane teorije o elektronima bile prili no pogrene, ali usprkos tome smatramo da su govorile o ne emu to postoji. Propozicijski stavovi pu ke psihologije izgledaju blii drutvenim klasama i elektronima nego flogistonu, eteru ili vjeticama. Nadalje, razvoj kognitivne znanosti moe utjecati na pu ku psihologiju i modificirati je, ona moe biti oboga ena novim pojmovima i spoznajama a ne odba ena. Freudova psihoanaliza je isto tako nudila razli it okvir za objanjenje ponaanja, me"utim nije zamijenila pu ku psihologiju ve su se neki njeni elementi uklopilu pu ku psihologiju. Na koncu, da li e pu ka psihologija u perspektivi de facto biti zamijenjena neuroznano u ili ne e, to je injeni no pitanje na koje se ne moe odgovoriti nikakvim filozofskim argumentima. Jedini odgovor moe dati sam razvoj znanosti. Pored toga, pu ka psihologija postoji ve barem 10000 godina u vie4

Ovo je analogija Paula Churchlanda iz Matter and Consciousness str.48 i "Eliminative Materialism and the Propositional Attitudes" str.410. 5 Klasi ni rad o redukciji jedne teorije na drugu svakako je The Structure of Science Ernesta Nagela iz 1961, poglavlje 11.

manje neizmijenjenom obliku. Da li bi se odrala da je sasvim neistinita i nekorisna? Naa svakodnevna objanjenja i predvi"anja ponaanja pozivanjem na razne propozicijske stavove znaju biti prili no to na i pouzdana. Nije li to razlog da joj pripiemo barem neki aproksimativni stupanj istinitosti i da smatramo da govor o mentalnim stanjima ipak referira na neto?