Professional Documents
Culture Documents
Antifilozofija Postaje Filozofija
Antifilozofija Postaje Filozofija
Fredric Jameson
Kad iek sam neko svoje djelo nazove svojim magnum opusom, kao to je to uinio za Parallax View, onda nije posve neoekivano da e se kritike knjige uhvatiti upravo Fredric Jameson. avedena !i knjiga u prijevodu "reka #orvata do kraja godine tre!ala izai u $zdanjima %nti!ar!arus
"lavoj iek, The Parallax View, &$' (ress, )**+.
Kao to ve svako kolsko dijete zna, nova iekova knjiga trebala bi ukljuivati, nikakvim
posebnim redom, rasprave o Hegelu, Marxu i Kantu; razliite predso ijalistike i postso ijalistike anegdote i re!leksije, biljeke o Ka!ki kao i pis ima masovne kulture poput "tep#ena Kinga ili $atri ije Hig#smit#; pozivanje na operu %&agner, Mozart'; ale brae Marx; izljeve ops enosti ( skatoloke i seksualne; interven ije u povijest !ilozo!ije, od "pinoze i Kierkegaarda do Kripkea i )ennetta; analize Hit # o kovi# !ilmova i ostali# #olivudski# proizvoda; pozivanje na aktualna doga*anja; rasprave o mranim gleditima lakanovske doktrine; polemike s razliitim suvremenim teoretiarima %)errida, )eleuze'; komparativnu teologiju; i, konano, izvjea o kognitivnoj !ilozo!iji i neuroznanstvenom +napretku,- "ve to poredano je na nain koji je .jzentajn volio nazivati +montaom atrak ija,, vrstom teoretikog varijetea u kojemu se jedna za drugom redaju +toke,, snano !as inirajui publiku- /o je predivan ou; jedini nedostatak je to to itatelja na kraju zbunjuju predstavljene ideje ili barem one osnovne koji# bi se valjalo pridravati- 0ovjek bi pomislio da bi itanje svi# iekovi# knjiga zaredom samo zakompli iralo taj problem1 naprotiv, ono ga ak djelomino pojednostavljuje, dok iri kon epti poinju izranjati iz magle- $a ipak, ne bismo voljeli da bude ikako drukije, stoga ovaj svezak ( koji zajedno s prateim sveskom kakljivim subjektom %2333-' iznosi pregled +sistema, kao jeline %ako je on uope jelina' ili barem s namjerom da napravi jedan jedini monumentalni prikaz ( pobu*uje razumijevanjeiekova dijalektika 4ilo bi dijalektiki rei da to razumijevanje jest ili nije potvr*eno- $rvo poglavlje, koje razjanjava naslov i nekom de!initivnom metodom pokuava dati temelje iekovoj !ilozo!iji, doista je nepopustljivo; vratit u mu se kasnije- 5o, kasnija poglavlja ( o Heideggeru i politi i, kognitivnoj !ilozo!iji i njezinim slijepim uli ama, antisemitizmu, dananjoj politi i ( sjajna su i elokventna, i zasigurno e vrijediti kao vodee tvrdnje, dovoljne da provo iraju i iritiraju ljude od jedne do druge strane ideolokog spektra %mene osobno usput su napali svrstavi me u neku vrstu lakomislena praktiara teorije komodi!ika ije'- Kasnijim poglavljima ne nedostaju ni ale, neukusne kakve biste poeljeli, a ni usputne opaske o !ilmu %ini se da je iek Hit # o ka izvukao iz njegova sustava, moda ak i iz njegove podsvijesti ( a to se nikad ne radi'" obzirom na ono to je opstalo u njegovu pozamanu djelu, zapoet u s dijalektikom, a iek je jedan od njezini# veliki# suvremeni# praktiara- "tari je stereotip da Hegel radi rutinsku progresiju od teze, preko antiteze do sinteze- /o je posve pogreno, objanjava iek1 kod Hegela nema pravi# sinteza, a dijalektiki pro es valja promatrati na potpuno drukiji nain; navedeni su mnogobrojni primjeri- $a ipak taj glupi stereotip nije bio posve pogrean- 6 #egelijanskoj dijalekti i postoji trolano kretanje i iek ga zapravo upravo ilustrira1 glupi stereotip, ili +pojavnost,; mudra korek ija, realitet ili +esen ija, koja se krije ispod; i naposljetku, nakon svega, povratak realitetu pojavnosti, tako da je u konani i pojavnost ipak bila +istinita,Kakve to uope ima veze s popularnom kulturom7 6zimo #olivudski proizvod, re imo enu u izlogu %2388-' 9ritza :anga- %Moda 9ritz :ang sada ve spada u visoku kulturu, a ne u masovnu, ali dobro---' .d;ard <- =obinson je blagi pro!esor koji, naputajui jedne veeri svoj mirni klub, biva u#vaen u mreu ljubavi i ubojstva- 0ini nam se da gledamo triler- Konano se ponovno sklanja u svom klubu, tone u san od is rpljenosti i budi se1 sve to bijae san- 9ilm je za nas napravio interpreta iju, tako to je :ang podlegao je!tinom #olivudskom ustrajavanju na sretnim zavre ima- 5o u stvarnosti ( odnosno u istinitoj pojavnosti ( .d;ard <- =obinson +nije ti#i, ljubazni, poteni, burujski pro!esor koji sanja da je uboji a, ve uboji a koji u svakodnevnome ivotu sanjari o sebi kao o ti#om, ljubaznom, potenom burujskom pro!esoru,- Holivudska enzura
stoga nije samo puritanski, utogljeni me#anizam srednje klase za represiju ops enog, zlog, antiso ijalnog, nasilnog dna ivota1 to je, tovie, te#nika za njegovo razotkrivanje(aradoks kao perverzija iekovo interpretativno djelo, od strani e do strani e, kao da uiva u tim paradoksima1 ali to je samo po sebi samo +glupa prva impresija, %jedna od njegovi# omiljeni# !raza'- 6 stvarnosti je e!ekt paradoksa osmiljen kako bi ponitio taj drugi trenutak genijalnosti, a to je trenutak interpreta ije %tako to vama izgleda, ali u stvarnosti doga*a se ovo---'1 paradoks je drugog ranga, pa sve to to djeluje kao paradoks u stvarnosti je samo povratak prvoj impresiji>li bismo moda trebali kazati1 to nije paradoks, to je perverzija- > doista, dijalektika je upravo ta neiskorjenjiva, razbjenjujua perverzija kojom je pogled na stvarnost razumnog empiriara odbaen i potkopan- 5o, on je potkopan zajedno s prateim interpreta ijama te stvarnosti, koja nam izgleda mnogo mudrije i genijalnije od same stvarnosti razumnog empiriara, sve dok ne s#vatimo da su te interpreta ije same po sebi dio te +prve impresije,- /o je razlog zbog kojega dijalektika vie pripada teoriji nego !ilozo!iji1 naime !ilozo!iju uvijek proganja san o nekakvom jednostavnom samodovoljnom sistemu, skupini povezani# kon epata koji su sami sebi razlog- /aj san, naravno, stvara !ilozo!ija kao institu ija u svijetu, kao pro!esija koja suuestvuje sa svime ostalim u odravanju statusa quo, u posrnulom ontikom arstvu onoga +to jest,- /eorija, s druge strane, nema steeni# prava jer nikada ne polae pravo na apsolutni sistem, na neideoloku !ormula iju same sebe i njezini# +istina,; i doista, uvijek sudjeluje u ivotu aktualnog jezika, samo ima voka iju i nedovren zadatak potkopavanja !ilozo!ije kao takve, razrjeavanja a!irmativni# izjava i propozi ija svi# vrsta- Mogli bismo to !ormulirati na drugi nain te rei kako su dva velika korpusa post!ilozo!ske misli, obiljeena imenima Marxa i 9reuda, bolje okarakterizirana kao jedinstvo teorije i prakse1 a to znai da nji#ova praktina komponenta uvijek ometa +jedinstvo teorije, i spreava je da se zaokrui u zadovoljavajui !ilozo!ski sistem- ?lain 4adiou nedavno je skovao novi izraz +anti@!ilozo!ija, za te nove i konstitutivno skandalozne naine kon eptualnog interveniranja u svijet; to je pojam koji iek vrlo spremno eli iskoristiti za svoje potrebe$a ipak, to bi mogao biti teorijski, ako ne ak i !ilozo!ski sadraj iekovi# mali# interpretativni# trikova7 6zmimo najprije !iguru koju je izrazito teko klasi!i irati, koju, na odre*en nain, jo valja de!inirati, i koja vlada ijelim iekovim djelom- Aedan od kasniji# seminara Aa Buesa :a ana nosi naslov Les Non-Dupes errent- Cala lei u #omo!oniji te enigmatske teze %+neprevareni grijee,' s najstarijom !ormulom u :a anovoj knjizi, +le nom du $7re,, imenom o a ili, drugim rijeima, .dipovim kompleksom- Me*utim, :a anova kasnija varijanta nema veze s D em, nego vie sa strukturom prijevare- Kao to svi znaju, sama istina je najbolja maska, kao kada pijun odgovara na pitanje ime se bavi1 Pa ja sam pijun, a njegov odgovor bude doekan sa smije#om- /a osebujnost istine da se najbolje izraava kroz prijevaru ili neistinu, igra odluujuu ulogu u analizi, kao to se moglo i oekivati- > kao to je tako*er mogue oekivati, upravo je veliki ne!ilozo! ili anti!ilozo! Hegel onaj kojega smatramo najsloenijim utemeljiteljem dijalektike nunosti pogreke i onoga to je nazivao pojavnou i esen ijom, kao i najradikalnije a!irma ije objektivnosti pojavnosti %to je jedna od dublji# tema Parallax Viewa'- )rugi veliki, moderni dijalektiar, /#eodor ?dorno %iji je anrovski ton spram iekova moda poput tragedije spram komedije', volio je primijetiti kako Hegel nigdje nije bio blie svom #erojskom suvremeniku 4eet#ovenu nego u sjajnom t un!er" or!u #Logike$, tvrdnji da se +esen ija mora upojavitiE, elja za smru $a ipak, ini se kako nas to ustrajanje na pojavnosti sad neoekivano dovodi do jelokupnog iritantnog pitanja o postmodernizmu i postmodernitetu koji zasigurno nije nita ako nije openito odba ivanje biti u ime povrine, istine u ime !ik ije, dubine %prolosti, sadanjosti ili budunosti' u ime nieanske vjenosti to se ponavlja ovdje i sada- iek kao da poistovjeuje postmodernizam s +postmodernom !ilozo!ijom, i relativizmom %to poistovjeenje dijeli s ostalim neprijateljima ti# prava a od koji# su neki pretpotopni, a neki otporni na rei!ika iju te etikete', dok s druge strane podupire epo#alnu promjenu, pod uvjetom da je tako ne nazivamo i pod uvjetom da ustrajemo da je i dalje, u kojem god stupnju, rije o kapitalizmu ( to je neto s ime e se, pretpostavljam, danas svatko lako sloiti- 6 stvari, neke od njegovi# osnovni# postavki nezamislive su osim u okviru epo#alnosti i u okviru neki# novi# kretanja samog kapitalizma- :a an je povremeno unovaen u teoretiziranje ti# promjena koje su se dogodile otkada je 9reud doao do svoji# najvaniji# spoznaja-
6zmimo novu de!ini iju 5ad@ja- 5e vie primjer represije i osude, tabua i krivnje, 5ad@ja je postao neto ops eno iji je izriit nalog1 +6ivajE,- 5aravno, prema unutra usmjereni viktorijana mora da je bio jednako usmjeren na uivanje u svojim spe i!inim povijesnim represijama i sublima ijama, no, taj jouissan"e vjerojatno nije bio ista vrsta uitka kao onaj subjekta potroakog drutva i obavezne permisivnosti %Mar use je to nazvao +represivnom desublima ijom,', subjekta oajnike obaveze da +oslobodi, udnje i +ispuni sebe, nji#ovim zadovoljavanjem- ? ipak psi#oanaliza uvijek ukljuuje kakljivu i nestabilnu ravnoteu izme*u teoretiziranja o vjenoj ljudskoj psi#i i povijesnoj jedinstvenosti razliiti# kultura i obiaja1 to drugo vraa vas u periodiza ije, dok je +vjeni, model osiguran jednostavnim podsjeanjem da udnja nikada nije zadovoljena, bez obzira jeste li viktorijana u ropstvu dunosti ili postmoderni ovjek usredotoen na uitakDvo je trenutak u kojemu doseemo najustrajniju od svi# iekovi# osnovni# tema1 elju za smru, /#anatos ili ono to on vie voli nazivati +nagonom za smru,- Modernu teoriju zaista progoni 9reudova elja za smru, ta miolovka o kojoj je svaki intelektuala Fka duanFna stvoriti teoriju %budui da sama 9reudova verzija nije uspjela nikoga zadovoljiti'- 5o, isto smo tako duni zadrati sve to je paradoksalno %ili perverzno' u iekovoj %ili u :a anovoj' obradi te teme- Aer ovdje /#anatos nema ama ba nikakve veze sa smru- 5jegov uas lei u tome to utjelovljuje sam ivot, istu silu ivota, zapravo besmrtnost i prokletstvo od kojeg nas samo smrt moe milostivo osloboditi %ovdje su vani operni naglas i %kletog &olan!eza, sve mitske konota ije Gjenog ida ili zapravo, vampira, neumrli#, oni# osu*eni# da ive zauvijek'- 5agon prema smrti ono je to ivi u nama uz pomo naega postojanja kao ivui# organizama, a to je sudbina koja ima malo zajednikog s naim biogra!skim usudima ili ak naim egzisten ijalnim iskustvima1 /#anatos ivi kroz nas %+ono to je u nama vie od nas sami#,', on je bitak nae vrste, i upravo je zato poeljnije %slijedei kasnog :a ana' nazvati ga nagonom a ne udnjom i razlikovati nemogui jouissan"e kojim mae pred naim nosom od svakidanji#, obini# udnji i prieljkivanja to i# stalno iznalazimo a zatim bilo zadovoljavamo bilo nadomjetamo,itak i njegova teorija Kada je rije o jouissan"e HuitkuI, to je moda sredinja ili barem najsnanija kategorija u iekovim eksplanatornim tekstovima, pojava sposobna za proji iranje nove teorije politike i kolektivne dinamike ba kao i novi nain gledanja na pojedinani subjektivitet- 5o, da bismo s#vatili implika ije najbolje je promatrati jouissan"e kao rela ionalni kon ept, a ne kao neki izdvojeni +konano odre*ujui imbenik, ili imenovana sila- 6 stvari, upravo je ideja o zavisti zbog jouissan"e, zavisti zbog uitka dugi#, ono to objanjava i kolektivno nasilje, rasizam, na ionalizam te sline pojave, i jedinstvenosti pojedinani# ulaganja, izbora i opsesija1 ona nudi novi nain izgradnje u ijeloj dimenziji )rugoga %do danas ve dobrano istroenom kon eptu koji, kada nije samo me#aniki dodan na neku individualnu psi#ologiju, iezava u levinasijanskom sentimentalizmu'- "naga te predodbe zavisti moe tako*er biti prosu*ena iz krize u kojoj stavlja samo konsenzualne i liberalne ideale poput oni# =a;lsa ili Habermasa koji kao da ne ukljuuju nimalo negativnosti to je doivljavamo u svakodnevnom ivotu i politi i- iek zapravo ukljuuje snane kritike drugi# kulturni# !ormi bien-pensant politikog idealizma kao to su multikulturalizam i retorika o ljudskim pravima ( #valevrijedni# liberalni# ideala smiljeni# da oslabe energiju bilo kojeg ozbiljnog pokreta koji ilja na radikalnu rekonstruk iju"vi ti ideali podrazumijevaju mogunost neke apsolutne kolektivne #armonije i pomirenja kao operativnog ilja ili zavretka politikog djelovanja- 4ilo bi pogreno poistovjetiti te konane iljeve s utopijskim miljenjem koje, suprotno tome, podrazumijeva nasilni prekid s trenutanim drutvenim sustavom- /i su iljevi, za ieka, povezani s onim prilino drukijim odsustvom antagonizma koji je prokazao ve u svojoj prvoj knjizi 'ublimni objekt i!eologije %23J3-', a to je meta koju je prepoznao i :a an i koja je uvijek bila najvanija u iekovim neumornim objanjavanjima i irenju lakanovske doktrine- =ije je o uvjerenju da je ljudski subjektivitet stalno ras ijepljen i da ima jaz unutar sebe, ranu, unutarnju distan u koja nikad ne moe biti prevladana1 neto to je :a an pokazao iznova i iznova u izvanredno sloenoj %i dijalektikoj' artikula iji izvorni# !rojdovski# uzora- 5o, dovedeno do takve razine uopavanja, to je stajalite koje lako moe dovesti do drutvenog pesimizma i konzervativizma, do stava o istonom grije#u i nepopravljivosti neke stalne ljudske prirode-to je, napokon, paralaksa. 6pravo je predu#itriti i iskljuiti takvo pogubno krivo s#vaanje drutveni# i politiki# posljedi a lakanovskog +jaza, ono to je zadatak djela ( e Parallax View- Me*utim, knjiga to ini ne bilo
kakvom neposrednom ekstrapola ijom raskola ili konstitutivne udaljenosti od individualnog do kolektivnog, nego vie supostavljanjem teoretiki# posljedi a podijeljenog subjektiviteta na razliitim dis iplinarnim razinama %odatle teina poetnog poglavlja'$aralaksa je, kae )ebster*s Di"tionar+, +pojavno mijenjanje promatranog objekta zbog promjene u poloaju promatraa,, no bolje je staviti naglasak ne toliko na promjenu ili pomak koliko na viestrukost promatraki# pozi ija, jer, prema mome miljenju, iek naglaava apsolutnu nesumjerljivost rezultirajui# opisa ili teorija o objektu promatranja, a ne neko puko simptomsko premjetanje- >deja nas, dakle, vraa onom starom bauku postmodernog relativizma s kojim je nesumnjivo povezana- %$opularan je oblik tog skandala povezan s pripovijedanjem1 K pripovijeda priu o kvantnoj teoriji ili modernoj diktaturi na jedan nain, a L pripovijeda drukiju priu- 5o ti zgodni i iroko pri#vaeni naini izraavanja briu sve ozbiljne !ilozo!ske rasprave o kauzalnosti, povijesnom djelovanju, )oga*aju, !ilozo!iji povijesti pa ak i o statusu samog pripovijedanja, to je vjerojatno razlog zbog kojega je iek, pripisujui te probleme +postmodernoj !ilozo!iji,, esto odba ivao pripovijedanje kao takvo-' 9undamentalnija razlika u pitanju moe biti izmjerena usporedbom ideje paralakse sa starim Heisenbergovim naelom, koje je tvrdilo da objekt nikada ne moe biti spoznat, zbog uplitanja naeg vlastitog promatrakog sustava, umetanja naeg stajalita i povezani# resursa izme*u nas i stvarnosti o kojoj je rije- Heisenberg je, dakle, istinski +postmoderan, u tvrdnji o apsolutnoj neodredivosti stvarnosti ili objekta, koji povlai na poloaj kantovskog noumenona- Me*utim, u paralaksnom miljenju objekt moe biti odre*en, premda tek neizravno, uz pomo triangula ije zasnovane na nesumjerljivosti pojedinani# opaanjaDbjekt je, dakle, nemogue predstaviti1 on ini upravo onaj jaz ili unutarnju distan u o kojoj je :a an teoretizirao u vezi s psi#om i zbog kojeg je osobni identitet neto zauvijek problematino %to je +ovjekova radikalna i temeljna ne@prilago*enost, loe@prilago*enost vlastitom okruju,'- Gelike dvojne opozi ije ( subjektFobjekt, materijalizamFidealizam, ekonomijaFpolitika ( naini su imenovanja tog !undamentalnog paralaksinog jaza1 nji#ove napetosti i nesumjerljivosti neop#odni su za produktivno miljenje %koje je i samo jedan takav jaz', pod uvjetom da ne upadnemo u pogreku nekog samodopadnog agnosti izma ili aristotelovske umjerenosti u kojoj +istina lei negdje izme*u,; pod uvjetom da, drugim rijeima, perpetuiramo napetost i nesumjerljivost, a ne da i# uljepavamo ili prikrivamoiekova /ilozo/ija politike 0itatelj e prosuditi iz analize pojedinani# sluajeva u ovoj knjizi je li teorija o paralaksi bila plodna- Dsobito je poglavlje o dvojbama kognitivne znanosti ( materijalni mozak i poda i svijesti ( velianstveno postignue koje nadilazi spinozijanski paralelizam prema ultimativnom #egelijanskom paradoksu +)u# je kost,- Cto se tie politike, ini mi se da je iekova lek ija nezamjenjiva ba koliko i poti ajna- Dn smatra %kao i ja' da je marksizam ekonomska vie nego politika doktrina koja mora neumorno insistirati na prvenstvu ekonomije i na samom kapitalizmu kao krajnjem #orizontu politike situa ije %kao i svi# ostali# ( drutvene, kulturne, du#ovneFpsi#ike itd-'- ? ipak je uvijek bila temeljna pogreka misliti da je marksizam +!ilozo!ija, koja je #tjela zamijeniti +ultimativno odre*ujui imbenik, ekonomije politikim imbenikom- Karl Kors # nas je nauio prije osamdeset godina da su za marksizam ekonomsko i politiko dva razliita, odvojena i nerazmjerna koda koji govore istu stvar radikalno razliitim jezi ima)akle, kako razmiljati o konkretnim kombina ijama u stvarnom ivotu i stvarnoj povijesti7 6 ovom trenutku vidimo ono to je oito iekov osnovni lakanovski model za paralaksu1 to je :a anova skandalozna i paradoksna ideja da izme*u spolova nema susreta @ +il nMN a pas de rapport sexuel, %'eminar ,,'- +?ko, za :a ana, ne postoji seksualni odnos,, pie iek, +tada, za pravi marksizam, nema ni odnosa izme*u ekonomije i politike, nema Ometa@jezikaM koji bi nam omoguio da s#vatimo dvije razine s istog neutralnog stajalita-, $raktine posljedi e su iznena*ujue1 +reeno pojmovima dobrog starog marksistikog para bazaFnadgradnja1 trebali bismo uzeti u obzir neunitivu dvojnost, s jedne strane, objektivni# materijalni# so ioekonomski# pro esa koji se doga*aju u stvarnosti, i s druge strane, pravi# politiko@ideoloki# pro esa- Cto ako je domena politike po sebi OsterilnaM, puko kazalite sjena, ali ipak kljuna u preobrazbi stvarnosti7 )akle, iako je ekonomija stvarno mjesto a politika kazalite sjena, najvanija borba vodit e se u politi i i ideologiji-,
/o je mnogo bolja polazina toka za ljevi u od trenutani# beskrajni# rasprava o identitetu nasuprot drutvene klase %tako*er mi se ini prikladnijim vr#un em od zagonetni# razmatranja o +4artlebNju, koja zapravo zakljuuju knjigu'5o, prikladno je, u svjetlu prijanje rasprave, zapitati se u kojoj je mjeri sve to ispalo dijalektikoMislim da bi argumenta ija ila otprilike ovako1 trei korak dijalektike u kojem se vraamo pojavnosti kao takvoj ponekad se opisuje %#egelijanskim argonom' kao povratak +pojavnosti qua pojavnosti,, pojavnosti za koju znamo i da je pojavnost i da ipak, kao pojavnost, ima vlastitu objektivnost, vlastitu stvarnost kao takvu- /o je upravo ono to se doga*a, smatram, s dvije alternative paralakse, sa onom subjektivnom i onom objektivnom, da i# tako nazovemo- Dtkriti da ni kPd subjekta ni kPd objekta ne nude sami po sebi adekvatno predstavljanje nepredstavljivoga objekta koji oznaavaju zapravo znai iznova otkriti svaki od ti# kodova kao isto predstavljanje, doi do uvjerenja da su oba i nuni i nepotpuni, da su oba, da tako kaemo, nuna greka, neop#odna pojavnost- elio bi# se samo zapitati zar ne postoje i sloenije !orme paralakse koje bi nudile vie od dviju alternativa %u poretku subjekta i objekta', koje bi nas suoavale s viestrukim, a ipak jednako nesumjerljivim kodovima5e mogu zakljuiti bez objanjenja svog oklijevanja u razumijevanju iekova projekta- Dito je, pozi ija paralakse je anti!ilozo!ska pozii ja, jer ne samo da izmie !ilozo!skoj sistematiza iji, nego kao svoju sredinju tezu uzima njenu nemogunost- Dvdje imamo teoriju, a ne !ilozo!iju1 i njezina je razrada sama po sebi paralaktika- 5ema glavni kPd %pa ak ni :a anov' niti konane !ormula ije, nego mora biti reartikulirana u lokalnim pojmovima svi# !igura ija na koje se moe ekstrapolirati, od etike do neurokirurgije, od vjerskog !undamentalizma do -atrixa, od ?bu <#raiba do njemakog idealizma5o sama je teorija uvijek bila +utemeljena, u !undamentalnoj %i nerjeivoj' dvojbi1 da privremeni pojmovi kojima ona obavlja svoj posao tijekom vremena postaju +tematizirani, %da upotrijebim izraz $aula de Mana'; postaju materijalizirani %pa ak i komer ijalizirani, ako mogu tako rei' i na kraju se pretvaraju u nove sustave- "amoizjedajue kretanje teorijskog pro esa biva usporeno i zaustavljeno, njegove privremene rijei pretvaraju se u imena i zatim u kon epte, anti!ilozo!ija postaje !ilozo!ija- Moj povremeni stra# je, dakle, da se teoretiziranjem i kon eptualiziranjem nemogunosti oznaeni# gleditem paralakse iek moe preokrenuti u nekoga tko je stvorio novi kon ept i novu teoriju, i to jednostavno imenovanjem onoga to je vjerojatno bolje ne nazvati neimenljivim