EL -HAJR VE E-ERR

Sarajevo, 2008.
LJ EPOTA U SVIJ ETU
Dobro i :do pitanja su koj a potiu mnogobrojne raspra
ve, emu je razlog odsustvo poimanja stvarnog smisla ivota,
to je, opet, posl j edica injenice da ljudi - izuzev maloga bro
j a njih - svoj a mj erila upravljaju na to da je ivot na ovome
svijetu ono to predstavlja cil j , radi ega ine nevolj e sebi i
drugima. Svakome ko gleda na ovaj svijet kao na isklj uivi cilj
Allah e dati da bude posve zabavljen njime, a na kraj u nee
dobiti nita.
Ovaj svijet j e cilj samo onome ko ne vjeruje, jer takav
nije uvjeren u postoj anje vjenog svijeta, ve se sva nj egova
stremlj enj a i injenja iscrpljuj u u ovosvj etskom, uprkos tome
to bi, kada bi pogledao kao ra7mna osoba, dokuio kako j e
nemogue da ovaj svijet predstavlja mj esto na kojem e ovjek
vjeno ivjeti. Zato? Zato to je ivl j enj e na ovome svijetu
neto to je obilj eeno nepouzdanou, a ne neto izvjesno.
Ono se naslanja na pretpostavku a ne na izvjesnost. ovjek,
naime, oekuje da e ivjeti na ovome svijetu ezdeset ili se
damdeset godina ili vie od toga. Meutim, nekome je sueno
da na ovome svijetu poivi tek koji trenutak, neko poivi je
dan dan, neko koju sedmicu i mjesec, a ima i onih koji doive
duboku starost.
U prirodi ovjeka jeste da misl kako e na ovome svijetu
ivjeti godinama. Ali, to se ne temel j i na izvjesnosti jer ga smrt
moe zadesiti svakoga trena. Ni ko ne moe tvrditi i progno
zirati koliko dugo e ivjeti na ovome svijetu.
Ono to svaki ovjek moe sigurno znati jeste da e vje
no, bez umranja ivjeti na buduem svijetu, uivajui u blago
datima i podnosei patnju.
Ukoliko se eli realno prosut1ivati o odnosu ovjeka i svi
j eta koji ga okruuje, onda OV taj sud mora temel j iti na mjeri
lima koja uzimaju u obzir onosvjetsko, jer su to mjerila koja
jame da e, na njima utemeljeni sudovi, biti valjani. No, zbog
nae sklonosti nemaru poimanje dobra i zla kod veine ljudi
poiva na ovosvjetskim mjerilima koja prizilaze i z vienja da
j e ovaj svijet cilj a ne sredstvo. Spremni smo ono to nam pri
bavlja zadovoljstvo drati dobrim, dok ono to nam priinjava
neku vrstu tekoe ili nezadovolj stva i li ogranienja za nae
prohtjeve smatramo za zlo. Doklegod ivimo s ovim pogre
nim poimanjem osjeat emo tegobu i bit emo udaljeni od
Allaha.
Ljudi promatraju dobro i zlo kroz prizmu linog, u ovi
snosti o njihovim linim interesima i ne gledajui u dublji smi
sao. Meutim, linim mjerilima nije moi,l Ue defnirati dobro i
zlo, jer takva su mjerila manj kava i egoi stina, i na osnovu njih
nije mogue valjano razluiti gdjV j e dobro a gdje zlo.
Ako vagamo neku injenicu linim mj eri l ima, nai emo
kako ona za neke l j ude predstavlja dobro a za druge zlo. Fret
postavimo, primj erice, da je neko ministarstvo natjerano da
podnese ostavku te j e oformljeno novo ministarstvo. Ovako
neto je zlo za one koj i su otjli iz ministarstva a novi slu7be
nici to smatraju dobrim i estitaju jedni drugima mada se raru
o istom dogaaj u.
Preostaje nam da se zapitamo kako jedan te isti dogaaj
moe biti i dobro i :do u i sto vrijeme? Drukije kazano, kako
jedan dogaaj moe i stovremeno ukljuivati i dobro i zlo! ?
Nu7no j e da lina mjerila ni su valjana j er ne poluuju pravi
smisao. Da su ta mjerila valjana, ne bi postojala ovakva sue
ljavanja i oprenosti unutar samoga smisla. Kada mjerila nisu
valjana onda se ni smisao dogaaja ne moe valjano dokui ti.
To je injenica na koju se moramo obazrijeti kada govorimo
o pitanju dobra i zla.
Lina mjerila - kako rekosmo - nisu valjana da bi se na
osnovu nj ih sudilo o pitanju dobra i zla. Nuno moraju posto
jati druga mjeri l a - ona koja j e u svijetu uspostavio Uzvieni
Allah. Stvari se mo!> u prosuivati na osnovu tih mjerila i ona
nam daju i stinski smisao.
Mi sa naim ogranienim poimanjem i skromnim zna
njem nismo u stanju dosei do takvih mjerila. Mnoge stvari
koj< nam nisu dostupne ine to da nismo u stanju prosuruti
ta je dobro a ta zlo na ovome svijetu, ve stvari posmatramo
u njihovoj povrnosti ne razumijevajui ih, a zatim poinjemo
donositi sudove koji su daleko od stvarosti!
Kada elimo mjeriti svijet sa stanovita uloge ovjeka u
njemu - te uloge radi koje ga je Allah Uzvieni i stvorio na
njemu - onda moramo 7nati da je Allah, Slavljen neka je, us
postavio precizna mjerila prema kojima se odvija ivot u svije
tu. Ta mjerila odreuju svaku star, a prva stvar koju je Allah
Uzvieni uspostavio jeste mjerilo prema kojem se prosuuje
ta je to lijepo u svijetu. Ljepota se ogleda u tome da sve u svi
jetu ispunjava svoju ulogu. Tako pravila prema kojima se od
vija ivot u svijetu nalau da ovjek ispunjava ulogu koja mu
je namijenjena. Kada ljudi zanemare ova pravila i ne ravnaju
se prema njima ivot ne biva valjan, i biva ispunjen patnjama i
zlom, a ljepota se gubi.
Mjerila prema kojima se prosuuje ljepota pronai e u
svijetu u svakom pokretu ivota.
U POETKU J E OVJ EKOVA DUA
I STA PRI RODA (FITR)
Ponimo s poetkom ivota, s roenjem. Prvo ta treba
imati na umu jeste da se dijete raa u istoj prirodi islama.
Resulullah, s.a.v.s., kae: Svako se dijete raa u istoj prirodi kao
musliman, a njegova porodica ga uini kraninom, idovom ili
vatropoklonikom.
Svako novoroene koje dolazi na ovaj svijet dolazi u i
stoj prirodi, u vjeri Allahovoj ispravnoj, a potom ga zadesi
nered koji ine ljudi, to jest njegova porodica koja ga iz iste
vjere - u kojoj ga je Allah stvorio - prevede u vjeru koju su
oni prihvatili. Ovdje je rije o ljepoti koju Allah daje u svijetu
svakome novoro<1enetu samim raanjem, tako to svi bivaju
stvoreni kao muslimani i istovremeno je rije o tome kako
ljudi remete ovu ljepotu.
Svako dijete raste u neporonosti, koju mu je Allah po
dario samom ljepotom stvaranja. Ono ne zna za la, dvoli
njatvo, krau, nici za bilo koje drugo ovosvjetsko zlo. ()no
je stvoreno u skladu s ljepotom iste prirode ittre), govori
iskreno i osjea iskreno, neporona je i isto. Nismo u prilici
uti da je neko dijete roeno kao dvolinjak. Svim potocima
i grijesima naue ga roditelji, rodbina i drutvo. Sve storeno
u svijetu javlja se u okrilju ljepote, a naruavanje te ljepote
posljedica je onoga to ine ljudi.
Dijete raste, odla7i u kolu i umjesto da ga naue kako je
rad temelj uspjeha, te da mora uiti kako bi uspjeno zavri
lo kolu, roditelji se dovijaju kako da ono uspije bez uenja:
pokuavaju doi do ispitnih pitanja, na nain da nastavnicima
plaaju privatne asove ili se slue mitom i utjecajem koji ima
ju. Ovakvim naim postupcima mi remetimo ljepotu u svijetu.
Kako? Jer ako uenik protte u koli bez uenja, da li e uiti
poslije toga?! Naravno, nee, jer ako 7a da ima mogunost da
pto(1e bez uenja, zato bi onda uilo i zamaralo se.
Danas smo u prilici vidjeti kako neki profesori nastoje
u7eti novac 7a ispite i l i daju ispitna pitanja studentima ukoliko
oni uzimaju kod njih privatne asove i sl ino. To je vid reme
enja ljepote u svijetu. Naime, svakom ueniku ili studentu
postat e normalno to da moe proi a da ne ui i rezultat e
biti da nee uiti, zavrit e kol ovanje a da nee nita 7nati.
Tako e cijda zajednica objektivno zapasti u katastrofu.
Uvieni Allah od nas eli da oplemenjujemo Zemlju, a da
bismo je oplemenjivali dao nam je razum koji je kadar naslje
ttivati civilizaciju i razvijati je. Razumom je ovjek odlikovan
nad ivotinjom, jer ivotinje i danas ive onako kako su prvi
put stvorene. Ni kada nismo, primjerice, uli da je grupa ivoti
nja odrala skup na kojem je raspravljala o unapreenju uvjeta
ivota, niti nam je pomato da je bilo koja ivoti nja umapre
dovala u manju u odnosu na svoje roditelje i dalje pretke
te Ja zna ono to oni nisu znali i Ja je u stanju unaprijediti i
promijeniti nain svoga ivljena. To se nije desilo zbog jedne
posve jasne stvari, a to j e da ivotinje ne posjeduju sposob
nost napretka.
TA ZNAI NAPREDAK?

udim se onima koji kau da se ivotinja vremenom ra-

7vijala i postala takvom kakva jeste, da joj je izrasla gusta dlaka
u hladnim predjelima ili se prilagodila boji bilja kako bi se
sakrila od neprijatelja ...
Sve sline stvari daje Uzvieni Allah kome hoe kako bi
sauvao 7ivot od izumiranja.

to se samih ivotinja tie, one

nemaju razum niti sposobnost miljenja niti su kadre unapre
ivati nain svoga 7ivljenja, jer je Allah, Slavljen neka je, time
odlikovao samo ovjeka. Samo njemu je otkrio kako e ople
menjivati Zemlju i kako e postii civilizacijski napredak.
Kada ljudski um nije u stanju razumjeti i protumaiti civi
lizaciju prethodnika i dalje je razvijati, on poinje nazadovati i
postaje nemoan razumjeti Allahove tajne u svijetu.
Ovdje dola7imo do jednog pitanja koje se ponekad name
e. To je pitanje mogunosti da se ivotinje dresiraju da ine
odreene pokrete, to neki koriste kao argument kojim nas
7ele navesti da vjerujemo kako je posrijedi postojanje razuma
kod ivotinja. Takvima emo kazati da to nije tano jer se ti
pokreti uglavnom temelje na instiktu. Naime, kada se ivotinja
trenira da ini neki pokret, ona i biva za to nagraena pa joj
se da hrana i biva kanjena ukoliko ne napravi taj pokret.

ivotinja, dakle, ini pokrete koji se od nje trae zahvalju

jui instiktu, koji moe biti potaknut glau: ivotinja zna da e
poslije izvrene naredbe dobiti hranu, ili moe biti potaknut
strahom od bola koji e uslijediti ako ne izvri ono to joj se
naredi. Dakle, to su radnje koje se temelje na instiktu, a ne na
razumu. Da se temelje na razumu, ivoti nje bi bile u stanju
da ih prenesu svojim potomcima, meutim, one to ne mogu.
Ni j e nam poznato da je neki lav, majmun i konj poduio svo
je mladune akrobatskim pokretima koje ove ivotinj e i7vode
u cirkusu. Treba znati da je Uzvieni Allah odredio kakva e
biti Ademova misija prije nego ga je i stvorio:
"A kad Gospodar tvoj ree melekma: Ja u na Zemlji
namjesilika postaviti. "
El-Bckare, 30.
SMI SAO OVJEKOVA
NAMJ ESNI TVA NA ZEMLJI
( HI LAFET)
Aah, d.., dao je ovjeku da bude namjesnik na Zemlji,
i time potinio ostale vrste na Zemlji da mu slue. Kada ka
emo vrste na Zemlji mislimo na: neivu materiju, biljke, i
votinje i ovjeka. Neiva materija jeste ono za ta ka7emo da
ne osjea niti se kree, to je vienje stvari koje se temelji na
izvanjskim poka7ateljima i koje u obzir uzima elementarnu
karakteristiku biljnog svijeta, a to je rast.
Znamo da i koraljni grebeni u moru imaju osobinu ra
sta, a to je prva karakteristika biljnog svijeta, koji se odlikuje
time to raste, die i dr. Meutim, biljke nemaju sposobnost
da osjeaju i da se kreu, to je primarna osobina ivotinjskog
svijeta. No, postoje i neke vrste biljaka koje se kreu kada ih
dodirnemo, kao to je tako7vana 'stidna dama', i neke druge
biljke koje se nalaze u tropskim umama ije sc grane pokrenu
ako se JoJiru.

ivotinjska vrsta kao primarnu odlku ima to da se kree

i osjea, ali joj je uskraen razum. Neke najnaprednije ivoti
nje, kao to su majmuni posjeduju odreene, jedva primjetne
naznakt ra:miljanja koje im pomau da uine odreene rad
nJe.
Ljudska vrsta kao primarnu odliku ima razum, pomou
kojega se razlikuje od ostalh Allahovih stvorenja. Pomou
razuma ovjek ostvaruje napredak tako to svaka generacija
koristi civilizacijska dostignua prethodne generacijt, razvija
ih i ostavlja u naslijede generaciji koja sljedi. Kako vrijeme
odmie civilzacijski napredak doivljava bre i vie skokove,
jer smjenom generacija uveeva st: nae civilizacijsko naslijee
na osnovu kojega gradimo na napredak.
Uzvieni Allah uspostavio je principe ljepote u svijetu, a
to su principi bez kojih ivot nije valjan. Jedan od tih principa
jeste da ivljenje na ovom svijetu nije ispravno ukoliko se o
vjek ne hrani onim to stekne svojim radom. Tako Resululah,
s.a.v.s., kae: Niko nee pojesti nita bolje od onoga to sam zardi.
Boiji poslanik Davud hranio se onim to je zaraivao vlastitim
rukama.
Islam ne odobrava da se ljudima daje nagrada koja im ne
pripada. Tako se ka:e da kada ne bi bilo nikakvog posla koji bi
trebalo obaviti, onda bi ljudima trebalo dati da kopaju bunar,
pa da ga onda zatrpaju.
TAJNA LJEPOTE U UNIVERUMU
Razumski posmatrano naprijed spomenuto mJe Jasno.
Kako se moe neko obavezati da iskopa bunar i onda da ga
zatrpa? Smisao jeste u tome da se ljudi ne naviknu primati
naknadu bez truda, jer bi to u konanici dovelo do toga da
postanemo drutvo neradnika koji uzimaju nadoknadu bez
uloenog truda, ime bi se princip lijepoga u svijetu potkopao
i zavlado bi nered.
Princip lijepoga u svijetu podrazumijeva i to da je zabranje
no uzimati tuu imovnu na nedoputen nain. Uzvieni ka7e:
"N e jedite imovinu jedan drugg na nepoten nain i
ne pariite se zbog nje pred sudijama da biste na grean
nain i svesno dio tue imovine pojeli!"
Ako mi na nepoten nain u7ima moju imovinu, tia
va me plodova moga rada. Time u poeti manje raditi, jer
dokle god radim i bivam oteen time to prisvaja rezultate
moga rada, zato da inim? Time to na nepoten nain pri
svaja plodove tueg rada ti naruava jedan princip lijepoga u
El-Bekarc, 1 88.
svijetu, a to je princip koji kae da svakom ovjeku pripada ono
to stekne. Ovaj princip treba podsticati na rad i napredak.
Kako vidimo, Uzvieni Allah stvorio je ljepot u svijetu,
a ovjek je taj koji je naruava. Time dobro uzmie a javlja se
muka i zlo.
Svevinji je stvorio ljude i opskrbu u proporcionalnom od
nosu. Svakoga od nas obdario je neim to drugi ne posjeduju.
Njegovom voljom neko je obdaren da bude inenjer, drugi da
bude ljekar, trei da bude obdaren nekim zanatskim umijeem.
Svako od nas bolji je od drugh u neemu, i od svakog su drugi
bolji u neemu. To je potvrda rijei Uzvienog Allaha:
"Pogedaj ko jednima dajemo prednost nad
druma..:
Kako vidimo, Uzvieni Allah nije kazao ko su ti kojima
je data prednost, i ko su oni nad kojima im je data prednost.
Naime, svakome od nas data je prednost u neemu, i u od
nosu na svakog pojedinca ostalim ljudima je data prednost u
nekim stvarima. Neko je vjet inenjer ali je ovisan o drugi
ma koji mu nude stvari potrebne za ivot, kao to su hrana,
odjea i drugo. Dakle, njemu je data prednost nad drugima
u jednoj oblasti, istovremeno drugima su date prednosti nad
njim u nekim drugim oblastima. Isto tako, neko je vjet lje
kar, ali mu je potreban inenjer koji e mu sagraditi stan za
stanovanje, kao i neko ko e mu napraviti odjeu koju e
nositi ili neko ko e se baviti poljoprivredom i proizvoditi
hranu za njega. Neko je opet vjet u krojenju odjee, ali mu
El-Isra', 21.
je potreban ljekar koji e ga lijeiti, ili inenjer koji e mu
sagraditi stan ili poljoprivrednik koji e posijati penicu da bi
se ovaj njome hranio.
Dakle, kao to rekosmo, svako od nas je odlikovan u nee
mu i nad svakim od nas drugi ljudi odikovaniji su u neemu. I
sam ista koji isti ulice ili iznosi smee iz zgrada neophodan
nam je, jer da se smee ne uklanja, rairile bi se razne bolesti
i :araze, i smea bi bilo na svakom kraju. S obzirom na nain
kako brine o istoi on je odlikovan je nad nama. I sam radnik
koji odrava kanalizaciju na odreen nain odlikovan nad nama,
jer kada on ne bi radio ono to radi, ulice bi bile preplavljene
otpadnim vodama i fekalijama i ivot bi bio nemogu.
Zato, nemoj poniavati bilo iji posao i kazati ja sam odli
kovaniji od toga i toga jer on radi na odravanju kanalizacije a
ja sam ljekar ili inenjer. On je odlikovaniji od tebe na odreen
nain i neizostavno t je potrebno ono to on radi. Zajednica
postaje potpunom :ahvaljujui svima, bez obzira ko se ime
bavi.
Uzvieni je, da bi ljudsko drutvo ivjelo i razvijalo se, svako
zanimanje povezao sa stjecanjem opskrbe. Svaki ovjek obavlja
svoj posao kako bi stekao opskrbu za sebe i svoju porodicu. To
je neto to predstavlja nunost i to predstavlja jedan od teme
lja ljepote u svijetu. Jer, kada bismo, primjerice, svi bili ljekari ili
inenjeri, ko bi nam skuhao hljeb koji jedemo :a doruak; ko bi
oistio ulice, ko bi odravao kanalizacije, itd.?
Drutvo koje ne poiva na ukljuivanju svih jedinki osu
eno je na propast. Takvo drutvo ne moe ivjeti i opstajati.
Bilo je neophodno napravi ti ovakav uvod kako bismo
mogli spoznati smisao lj epot<: u svi j etu, a zatim i kako bi
smo mogli spoznati da je Allah, Uzvi en neka j e, stvorio
svij et na temelj ima lj epote, i sto kao to ga je s tvorio i na
temeljima dobra. Nered u svijetu j avlj a se j er je ovjeku data
mogunost i 7bora da uradi ili ne uradi ono to mu je nare
eno, te on 7l oupotrebl j avaj ui tu mogunost ini nered,
i pri tome tvrdi kako svi j et ini boljim. Pogledaj ta kae
Uzvieni Allah:
"Kad im se kae: ' Ne remetite red na Zemlji! ' - odg
varaju: ' Mi samo red uspostavljamo! ' Zar! ? A, uistinu, oni
nered siju, ali ne opaaju. "4
Uzvieni Allah storio je svij et na ispravnim i zdravim
temeljima koji svemu stvorenom osiguravaju mogunost za
skladan 7ivot. Kada bi ovj ek pristupao svijetu u skladu s
onim o emu ga Alah, d. . , ui, u pogledu stvaranja, dj da,
odlkovanosti j ednih l j udi nad drugima ili vezi izmeu uzroka
i posljedica, onda na svijetu ne bi bilo mj esta za zlo i nesreu.
Naime, Allah, d. . , j e za sve to je stvoreno uspostavio teme
lje lij epoga koji ga uvaju i vode da vri svoj u misij u.
ovjek
nema potrebe da mijenja tu misij u.
Zlo u svijetu nij e storeno sa samim svijetom, niti se ono
nala7i u odredbama na kojima svijet poiva. Ono se j avlja s
ovjekovim uplitanjem u odredbe na kojima svij et poiva. Svi
jet j e sam po sebi stvoren krajnje harmoninim, on obavlja
svoju ulogu onako kako Uzvieni eli.
' E-Bekan::, 11-12.

ovjek je, udaljavajui se od Allahova zakona, uzrokovao

bolesti i nedae u zajednici, koje su opet donijele zlo i nesreu.
Zbog toga je Uzvieni slao vjerovjesnike s objavom, kako bi
vratili harmoniju i ljepotu u svijetu. U Kur'anu stoji:
"Mi objavlujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost
vjericima. "s
Po:nato nam je kako je Kur'an objavljen da izlijei bole
sti koje su se pojavile i uzele maha zbog toga to su se ljudi
udaljili od naina ivota koji je propisao Allah, Uzvien neka
je. Nakon to se zajednica izlijeila od bolesti to su je muile
dola je milost.
Uzvieni je storio svijet na temeljima ljepote, ali ovjek,
kojem je data mogunost slobodne volje, remeti red u svijetu
jer bira stvari koje su u suprotnosti s onim to je Allah, d..,
proptsao.

udno je to to ovjek, dok remeti red u svijetu, tvrdi

da svijet ini boljim. Ljudi e se svakako vratiti nainu ivota
koji je propisao Uzvieni Allah, ali t nee uiniti :ato to su
potaknuti vjerom ve e to uiniti zato to e morati, zbog
toga to se ivot nee moi odvijati bez potivanja Boijih
pravila.
Mi, naalost, preuzimamo iz drugih drutava, koja ne
poivaju na vjeri, stvari koje remete nain naeg ivljenja, a
zapostavljamo ono to nam je propisao Uzvieni, iako nam je
dino to moe osigurati dobro i napredak. S druge strane, dru
tva koja ne poivaju na vjeri u Boga poinju se, silom prilika,
El-Isra, R2.
vraati nainu ivota koji je propisao Stvoritelj. Ta drutva su
na kraju otkrila kako se ivot moe valjano odvijati jedino ako
se upravlja prema zakonima Neba. Svejedno da l te 7akone
navedena drutva prihvataju kao stvar vjere ili ne, ivot bez
njih ne moe biti valjan.
ZLO U SVIJETU
U7vieni Al lah, kako smo pojasnili, svemu to je s tvorio
u svijetu podario je lj epotu, i usto odredio zakone koji se tre
baju potivati da bi se ta ljepota sauvala. Onaj ko iz Allaho
ve ispruene ruke u7ima pomo, te potuje Allahove zakone,
Alah mu podari tu ljepotu, a onaj ko se nastoji domoi odre
ene stvari na nain koji je Allah, d. . , zabranio ini nered u
svijetu.
Svijet j e stvoren takvim da se podudara s Allahovim zako
nom u svemu.

ovjek j e stvoren takvim da se mora povino

vati Al lahovim zakonima u poslu, porodici, odgaj anju djec<,
stjecanju opskrbe, napokon, u svakom pokretu u ivotu. Ako
se pridrava Alahovih zakona, to ti moe donij eti samo do
bro, udaljavanje od nj i h doni j et e ti samo zlo, i to ne samo
na ovom svijetu, ve i na ovom i na buduem. Zato S< i kae:
Nema niega dobrog u dobru koje vodi u vatru, niti ima iega
loega u neemu naizgled loem to vodi u Dennet.
Name< se pitanje kako neto to j e dobro moe voditi
u vatru? Navedimo primj er za to. Recimo da neki ovjek
ukrade kako bi podijelio sadaku. Ukrade od bogatih i podi
j eli siromanima. Takav e se nazvati plemenitim lopovom!
Ali, on je sve drugo osim plemenit. On samo misli da radi
dobro, a ustvari ini vrlo lou stvar, j er je uzeo ono to mu je
Al l ah uinio 7abranjenim. Dobro koje je na taj nain uinio
nee mu kori stiti, niti e mu biti pri ml j eno kao dobro dj elo,
j er je uinjeno na nain koji je haram, zabranj en. Uzvieni
Allah ne trai ni od koga da mu pomae u osiguravanj u op
skrbe, On je Opskrbi telj svega. Dakako, imetak koj i je steen
na haram nain takoer sc smatra opskrbom, ali to j e haram
opskrba.
Uzvieni ne doputa da iko uini neto uz pomo imetka
steenoga na nedozvolj en (haram) nain, i da pri tome tvrdi
da ini dobro.

ovj ek nema pravo dozvolj ene stvari progla

avati zabranjenima niti zabranjene do7volj cnima. O tome
U 7vieni kae:
"Reci: ' Kaite v meni zato jednu hranu koju vam Allah
daje smatrate zabranjenom, a drugu doputenom?' Recite:
'Da li vam je prosuivanje o tome Aa prepustio i o Alla
hu lai iznosite. "6
Evo kako nas Allah Uzvieni poduava da su i halal i haram
odreeni Njegovm doputenjem i ozakonjcnjem, te da ovjeku
nije doputeno da smatra zabranjenim ono to je Allah uinio
doputenim, niti da smatra doputenim ono to je Alah uinio
zabranjenim. Ala, Slavljen i Uzvien neka je, ne trai da Mu iko
poma7e, On je Svemoan, i Nj emu se sve potinjava. Niko ne
'' Junus, 59.
mo7e uiniti ndto to je haram i potom tvrditi da je to dobro, jer
kao to smo kazai nema dobra u dobru djelu koje vodi u vatru.
Ili, uzmimo jo jedan primjer. Ne moe ena prodavati
svoju ast i govoriti: Uradila sam to kako bih mogla svojoj djeci
priutiti dobar odgoj i obrazovanje! Njoj bi trebalo kazati: To
to ini haram j e i nee ti se kao dobro djelo primiti ono to si
potroila brinui o svojoj djeci, jer Allah to ne eli. Da si se malo
strpila Allah bi ti sigurno pomogao da odgoji svoju djecu.
isto j e i s pravilom koj e kae da nema niega loega u
neemu naizgled loem to vodi u 07ennet. Naime, ako po
mogne nekome kome j e nanesena nepravda te pri tome do
ivi neprij atnosti, te neprijatnosti nisu neto to j e loe ve
dobro, a za t e naj lj epu nagradu dobi ti . Ako, primjerice,
neke stvari koje predstavl j aj u luksuz i koj e ti nisu potrebne
proda i dobij eni novac podijeli, bit e na dobitku, a ne
na gubitku, jer e ti ono to si udij elio bi ti mnogostruko
vraeno.
Jedne prilike Poslaniku, s.a. v. s. , poklonili su peenu ovcu.
On j e rekao da se ovca razdijeli siromasima. Aia, r. a. , je po
dijelila ovcu i ostavila jednu pleku, j er j e znala da Vj erovj e
snik, s.a.v. s. , voli to meso. Kada se Vj erovj esnik, s. a. v. s. , vratio
i upitao za ovcu, Aia, r. a. , j e kazala: Podij elili smo meso, i
ostavili smo jednu pleku, a Vj erovj esnik, s.a.v.s., odgovori:
Sve je ostalo, osim te pleke.
Ovako izgleda stvarno mj erilo kojim se mjeri dobro i zlo.
To su mjerila koja j e uspostavio Uzvieni Allah, ali ovjek zlou
potreblj ava mogunost izbora i slobode volje koju mu je Allah,
d7. . , podario, te umjesto da se pridrava mjerila koje je stvorio
i uspostavio U:vi eni, on nastoji uspostaviti vlastita mjtrila.
Da bismo bolje rawmjeli ovu inj enicu trebamo pogledati
one stvari u svijetu koje su i:van domaaja lj udske volje. Tamo
emo nai krajnji red i vrhunsku preciznost. Sve stvoreno ivi
u u harmoniji koju ne remeti patnja i nepravda.
Sunce, Mjesec, zvijezde, vazduh i drugo na ta ovjek ne
moe utj ecati svojom voljom obavlja svoju funkciju tako da se
niko ne tui na njih, i tako da nikome ne nanose bol i patnju.
Niko se nee po7aliti da j e Sunce zakasnilo izai ili da neke
l j ude obasj ava a druge ne. Ni ti je iko doivio to da se desilo
da nestanu zvijezde i da se narui red u kosmosu. I sto tako,
niko nij e kazao da je udahnuo pa nije naao va:duha. Niko ne
moe tvrditi da je kia prestala u potpunosti padati pa da je
zbog toga preshnuo ivot, da su nestale bilj ke, ivotinje i ljudi,
niti iko moe kazati da se Zemlj a ikada u pogrenom smjeru
okrenula i tako ljudima naudila.
ONO U SVIJ ETU TO SE
POKORAVA ALLAHOVI M
ZAKONI MA I S PUNJAVA SVRHU
ZBOG KOJE J E STVORENO
Nita od maloprije pobrojanog nije se desilo. Sve to pod
lono je Uzvienom Allahu, i obavlja svoju ulogu a da mi ne
osjeamo i ne primjeujemo kako tu svoju ulogu obavlja bez
mogunosti i :bora. Nered i zlo u svijetu j avl j aj u se u stvarima
L kojima ovjek ima mogunost izbora, jer ovjek, s koro po
pravilu, svojim slobodnim i:borom unosi nered a ne s klad!
Ako se osvrnemo na poetak ivota, vidjet emo da nam
Uzvieni Allah ukazuje na to da j e Zakon o ?ivotu na Zemlji
objavio odmah kada j e Adem sputan na Zemlju i da mu j e
naloio da svome potomstvu prenese ovaj Boij i Zakon, te da
nee zalutati niti nesretni biti ako ga budu slijedili:
"'Izlazite iz njeg svi' -ree On- 'jedni druima nepri ja
telj i ete hiti! ' Od Mene e va uputa dolaziti, i onaj k hude
slijedio uputu Moju nee zalutati i nee nesretan hiti. "7
Tako je bilo od samog poetka ovjekovog ivota na Ze
mlj i . Al lah U :vieni jasno j e kazao da nesrea i :lo dolaze kao
Ta-ha, 123.
posljedice udaljavanja od Nj egovog zakona, zatim da ako bi
se ovaj Zakon primjenjivao onako kako Allah eli, onda ne bi
zla na Zemlji bilo. Allah nam je odredio put kojim trebamo ii
im smo poeli ivjeti. Dakle, zajedno s Ademom na Zemlju
j e sputen i Zakon. Adem ga j e prenio svojoj dj eci, oni svojim
potomcima . . .
Ubrzo se poj avio i ovjekov izbor (el-irde el-beerije)
koji je u svijet poloio prvo sjeme zla, i to izmeu Ademovih
sinova Habila i Kabila, o emu nam kazuje Kur'an. Bilo je to
prvo ubistvo koje j e poinjeno na Zemlji . Jedan Ademov sin
ubio je drugoga. Da je Kabil slij edio sljedee rijei Uzvie
noga: "I ne ubijte nikog kog je Allah zabranio, osim kad
pravda zahtijeva. "8 ovo se zlo ne bi desilo. Ali, desilo se to
da j e Kabi! postupio suprotno Boij em zakonu i ubio nekoga
koga je Allah zabranio ubiti.
U predanjima se prenosi da j e Uzvieni Allah odredio da
hazreti Hava prilikom svakog poroda raa jedno muko i jedno
ensko dijete kako bi se ljudski rod razmnoio. Muko dijete iz
jednog poroda eni lo bi se sa enskim iz drugoga i obrnuto. Ali,
Kabilu se ne svidje to, jer sestra koja se rodila s njim bijae ljepa
od one koj a se rodila s Habilom te odlui usprotviti se propisi
ma i oeniti se sestrom koja je roena s njim. Nj ih dvojica odoe
kod Adema i iznesoe ovaj sluaj, a on zatrai od njih da prinesu
kurban pa da im Allah presudi. Kur'an nam to prenosi:
"I ispriaj im priu o dvojici Ademovih sinova, onako
kako je bilo, kad su njih dvojica r prinijeli, pa kad je od
El-Isra', 33.
jednog bila primjena, a od drugg nije, ovaj je rekao: 'Si
gm o u te uiti! ' 'Aa prima samo od onih koji su dobri'
- ree onaj.
Ovo nas kazivanje upuuj e na to da je Uzvieni objavio
Ademu Zakon im ga j e spustio na Zemlju, tj . nije ostavio
ovjeka bez upute ni jednoga trena, ve ga je uputio i poka7ao
mu kako e ispravno 7ivjeti, kako e Allahu pokoran biti i
ime e mu se pribliiti. Neki tvrde kako je Adem na Zemlju
sputen bez Zakona, te da su on i njegovi potomci bili ostav
l j eni bez upute sve dok Allah, d7. . , nije poslao vjerovjesnika
Idrisa, a potom i Nuha. Oni koji to tvrde oslanjaju se na ka-
7ivanja o vjerovjesnicima koja poinju s Nuhom, a. s. , i prema
kojima nije bilo vjerovjesnika prije njega. Meutim, to milje
nje j e neispravno i u suprotnosti j e s pravednou Uzvienog
Allaha. Kur'an kae:
"A Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika ni
smo poslali!"o
Dakle, nei?.Ostavno j e da je ljudima odmah morao biti
objavljen Zakon, kako bi se mogla ispunjavati pravda da na
graenim bude onaj ko je pokoran i da kanjen bude onaj ko
j e neposluan bio. Da nije postojao Zakon, kako bi se Kabil i
Habil mogli sporiti, i odgovor pri tome od Allaha traiti? Njih
dvojica vrsto su vj erovali i znali da All ah, d. . , postoj i, a da
ih Adem, a.s., nije tome poduio, oni to ne bi znali.
'' El-Ma'ide, 27.
10 El-Isra', 15.
MANJKAVOST LJ UDSKOG
RZUMA
ovj ek nij e kadar samo putem razuma dokuiti ta Allah,
d7. . , od njega trai, kako e Mu ibadet initi, ime se zasluu
je zadovolj stvo Nj egovo a ta srd7bu Nj egovu izaziva. Krajnji
domet do koj ega ra:wm sam moe dospj eti j este zakljuak da
svijetom upravlj a Bog, te da razmilja o znakovima u svijetu,
stvaranju nebesa, Zemlje, Sunca, Mjeseca i drugoga, upuuju
i nas na to da je Stvoritelj Svemoan. On j e sve u postojanje
uveo, a ovjek to nij e kadar uini ti. Ni ko ne moe kazati za
sebe da j e stvorio Sunce, Mj esec, zvijezde ili Zemlju, niti iko,
koliko god snaan i znan bio, moe kazati da je sama sebe
storio. Ove su stvari iwad ljudske moi, makar se i svi ljudi
u takvom pokuaj u ujedinili, otuda se neizbjenim pokazuje
da mora postojati Stvoritelj Koji je sve to u postoj anje uveo i
Koj i je i nas stvorio.
Ko je Taj Stvoritdj ? ta On eli od nas? Te stvari su izvan
domaaja lj udskog razuma, i ovjek ih nije u stanj u dokuiti.
Mo rawma prestaje kod spoznaj e da postoji Stvoritelj Koj i j e
sve stvorio. Ali, kako se Nj ega imenuje?

ta On od nas trai?
Kako emo Mu se pribl. i7iti?

ime emo zadovol j stvo Nj ego

vo nsluiti, a ime lj utnj u Nj egovu izazvati? Te stvari razu
mom se ne daj u dokuiti.
Da bismo ovo o emu govorimo pribliil, navest emo
sljedei primjer: kada sj edimo u zatvorenoj odaj i i ujemo ku
canje na vratima, sve to moemo u tom trenu znati j este da
se neko nalazi ispred vrata. A, ko je on, da li je pred vratima
mukarac, 7ena ili dijete?

ta eli? Da li nam eli dobro ili zlo?

Da li nam j e donio neto dobro, il nije donio nita, da li nam
j e doao neto kazati? Nita od toga ne moemo znati dok ne
ustanemo i ne otvorimo vrata.
Uzvieni Allah je plemenit, i zato nas nije u nedoumici
ostavio. Poslao nam je vjerovjesnike da nam vrata nebeska
otvore i saope nam da je Tvorac ovoga svijeta Allah, Slavljen
i Uzvien neka j e, da On od nas trai da Mu robuj emo, te nam
j e - kako ne bismo zalutali - odredio kako da Mu robuj emo,
i obznanio nam je da postoj i i 7ivot na drugom svij etu, koji
e vjeno trajati, te da j e pokornima blagodati nebrojene, a
nepokornima patnje bolne pripremio.
Radi toga je milost Nj egova odredila da 7ivot l j udski na
Zemlji s vj erovj esnikorn zapone, j er vjerovjesnici su ti koj i
nam prenose da j e Allah sve stvorio i uspostavio Zakon ivot
ni kojega sc trebamo drati.
ZAKON J E SPUTEN S ADEMOM

injenica da su se Kabil i Habil za rjeenje nj i hova spora

obratili Uzvienom Allahu kawj e da su bili upueni u t da
je On Tvorac svijeta, a to to su odluili da prinesu po rtvu
(kurban) dokaz j e da su poznavali Zakon, te da su znali kako
se ovjek moe Allahu pribliiti injenjem odreenih djela, a
da nekim drugim djelima izaziva Nj egovu srdbu. Tako zna
mo da Allah, d. . , nij e ostavio ovjeka be7 Zakona ni j ednoga
asa, te da je Zakon objavljen odmah s Ademom.
Poznato je da je Uzvieni primio Habilovu rtvu, a Kabi
lovu nije. Kau da j e razlog bio taj to j e Habil prinio najljepe
od onoga to je imao, Kabi !, opet, najloij e - a Allah, U7vien
neka j e, Dobar j e i voli ono to je dobro. Kazuje se i da j e ra
zlog bio taj to je Habil bio 7adovoljan Allahovom odredbom
da se o:eni dj evoj kom koj a je roena kada i Kabil, a Kabil se
usprotivio odredbi i elio se oeniti svojom sestrm koja j e s
njime zajedno roena.
Kako god da je bilo, nas interesira ono to govori Kur'an,
tj . da je Uzvieni Allah primio Habilovu ?rtvu, a Kabilovu nije.
Kabi! je tada bio duan povesti rauna o tome zato mu nije
primljena rtva, trebao j e zatraiti oprost za grij ehe, zapitati se
ta kod nj ega nije u redu, pa pokuati to popraviti. Ali nije ui
nio tako, ve se rasrdio i bratu svome rekao: Ubit u te. Habil
j e odgovorio da on nije kriv zbog toga to Kabilova rtva nije
primljena, jer Allah prima rtvu samo od bogobojaznih.
Ovdje emo zastati j o jedanput i zapitati se: Ko je kazao
Habilu da Allah prima rtvu samo od bogoboj aznih? Morao j e
postojati neki zakon na osnovu kojega j e Habil znao da Allah
ne prima rtvu od onih koji su neposluni i koji ne vj eruj u.
Kur'an dalj e kazuj e da j e Kabil ubio svoga brata Habila.
Svejedno je da l j e ubistvo izvreno, kako se prenosi, koma
dom 7eljeza i kamena. To nas se ne tie, ono to je bitno j este
da je to bilo prvo ubistvo u ljudskom rodu i prvo protivlj enj e
Allahovom zakonu na Zemlj i, te - koliko nam j e poznato -
prvo protivljenje Allahovoj volji koja je iskazana u Nj egovom
Zakonu.
POSLIJ E KABI LA I NJ ENJ E
GRIJ EHA NIJ E NI KADA PRE STALO
Ovo j e bilo kratko izlaganje o poetku grijeha u svijetu.
Alah, Uzvien neka je, pokazuje nam da je zlo posljedica ne
potivanja Nj egova zakona. Da je Kabil bio pokoran Uzvie
nome i da se pridravao Nj egova zakona, ne bi mu se desilo
da ubij e svoga brata. To je bio poetak grijeenja koje nikada
posli j e nije prestaj ala, kako nam prenosi Kur'an kroz kaziva
nj a o vjerovjesnicima, N uhu, Hudu, Salihu,

uajbu, Lutu, Mu
sau i drugima. Nebesa su kanjavala nevjernike i unitavala ih.
O tome nam Kur'an kazuje slj edee:
"I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke
vjetar, pun pijeska, poslali, a neke stranim glasom uni
tili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Aa im nije
uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. "' '
Meutim, kako su se ljudi udaljili od Allahova zakona?
Uzvieni Allah govori nam o tome u Kur'anu na mjestu gdje
govori kako nas je pozvao da posvjedoimo protiv sebe kada
smo bil u svijetu berzeha:
1 1 EI -Jnkt!hut, 40.
"l kad je Gospodar tvoj iz kmi Ademovih sinova izveo
potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvedoe protiv
sebe: 'Zar ja nisam Gospodar va?' -oni su odgvorili: 'Jesi,
mi svedoimo' i to zato da na sudnjem danu ne relete:
' Mi o ovome nismo nita znai' , ili da reknete: 'Nai preci
su prije nas druge Allau ravnim smatrali, a mi smo poko
ljenje poslije njih. Zar e nas kazniti za ono to su laljivci
inili?"' '"

ovjek se od Allahovog Puta udalj ava na dva naina: bilo

da j e nemaran, da ga zapostavlja i iskrivljuje, ili da neke rijei
koje ne pripadaj u Alahu pripi suje Nj emu. Kada je posrijedi
zapostavljanje, ljudi su i: Alahovog zakona zapostavlj ali ono
to se kosi s njihovim prohtjevima. Te stvari koje bi zaposta
vili potom bi izvitoperili pa bi lj udske rijei, nepravdu inei,
poinjali pripisivati Allahu:
"A teko onima koji svojim rukama piu Knjigu, a za
tim gvore: ' Evo, ovo je od Allaha' - da hi za to korist ne
znatnu izvukli. I teko njima zbog onog to ruke njihove
piu i teko njima to na taj nain zarauju! " 3
Nemar ulazi u srca i ini ih slijepima pred Allahovim za
konom.
Zatim dolazi drugi nain, a to je slijeenje predaka. Preci
poinju udaljavanje od Allahovog zakona, pa ih u tome nasta
ve slijediti potomci jo vie izvitoperujui ga kako bi ostvarili
dunjaluke ciljeve. Svaka generacij a ini isto. Allah, Uzvien
neka je, govori nam o tome:
I 2
EI -E' raf, 172- 1 73.
` EI-Bekare, 79.
"A kada im se reke: ' Slijedite Aahovu Objavu!' - oni
odgvaraju: 'Neemo, slijedit emo ono na emu smo zate
kli pretke svoje. ' -Z i onda kad im preci nisu nita shva
ali i kad nisu na Pravom putu bili?! "' 4
Dakle, posrijedi j e 7anemarivanje reda koji j e Allah uspo
stavio i slijeenje predaka u onome to j e pogreno. To su te
melji na kojima poivaju grijeh i kufr. Zbog toga nas Uzvieni
upozorava da te dvije isprike nee biti prihvatane na buduem
svijetu. Na nj ih smo upozoreni jo u berzehu kako se niko od
nas ne bf imao pravo pozivati na nj ih na buduem svijetu.
` EI-Bckare, 1 70.
MUHAMMED, S. A.V. S . , J E MI LOST
VJERI CI MA I NEVJ ERNI CI MA
Prirodne nepogode su do poslanstva Muhammeda, a. s. ,
bivale kaznom za nevjernike. S poslanstvom Muhammeda,
a. s., nevjernici vie nisu bivali kanj avani prirodnim nepogo
dama. Za to su postojala dva razloga.
Jedan je taj to je Vj erovjesnik, s.a.v. s. , poslan kao milost
svim svjetovima, dakle i vjernicima i nevjernicima. Ta milost
data je na dar svakome ko ima mogunost izbora na ovom
svijetu. Vrata pokajanja svima su otvorena sve do smrtnog
asa. Allah Uzvieni prima pokajanje od svih robova Svojih,
dokle god ive na Zemlji, i tako e biti do trena kada e se
Sunce sa zapada poj aviti. Ovo j e milost koj a j e posredstvom
najodabranijega u rodu ljudskom, neka je Boiji mir s njim,
podarena svakom ovjeku.
Drugi j e razlog to to j e Uvieni Allah povjerio sljedbe
nicima Muhammeda, a.s., da nevjernicima prenose ono to j e
objavljeno i da ih upuuj u na dobro. Potrda tome jesu slj e
dee kur'anske rijei: "Vi ste narod najbolji od sv koji se
ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih
odvraate, i Allaha 'erujete. "s
Ako emo govoriti o 7lu i nesrei u svijetu, onda pri j e
svega trebamo govoriti o savremenom svijetu, jer j e po 7lu i
nesrei nadmaio svako vrijeme do sada. U emu je tajna?
Uzroci nesree krij u se u tome to su lj udi napustili
Allahov :akon i poeli sami propisivati zakone koje naziva
ju pozitivnim, odnosno realnim zakonima. Ti 7akoni vlada
j u sada u veini zemalja u svijetu i prema nj ima se upravlja
umj esto prema propisima koj e j e odredio Svevi nj i. To je tajna
nesree i tegobnosti koje pritiu cijeli svij et uprkos sj aj nom
materi j alnom i naunom napretku.
Moramo imati na umu da je ljudski razum prikraen
i ogranien, bez obzira koliko je ovjek otrouman. Koliko
god ovjek stekne znanja, opet zna samo neke stvari dok mu
druge izmiu. On nij e kadar u cjelosti vi dj eti problem, zato
zakoni koje su ljudi uspostavili svakih nekoliko godina bivaju
mij enj ani i i spravljani, j er odreene stvari promaknu zakono
davcima koj i su ih kreirali, te se usl j ed toga j avi potreba da se
zakoni iznova ra7matraju. Ljudsk zakoni neprestano doivlja
vaju ispravke, i uvijek su ispunjeni nedostacima koj i izbijaju na
vidjelo jedan 7a drugim. Tako Allah j asno pokazuje ljudima da
je nj ihov rawm ogranien, i da nije u stanju propisati zakon
koj i je prikadan za l j udski ?ivot.
Niko da se otrgne poplavi manj kavih zakona u svijetu i
da se 7apita: nto ne primj enj uj emo Allahov zakon, jer On je
'' Al u I mra O 11 O.
Sveznajui?! Onaj Koji je stvorio ovjeka zna ta je i najbolje
za njega. (:ovj ek koji napravi neku stvar najpmaniji je i da
odredi pravila 7a njeno odr7avanje. Kada mi u naem svakod
nevnom ivotu elimo popraviti neku mainu, ili se obrati
mo onome ko ju je proizveo, i pogledamo u katalog gdje j e
proizvoa naveo pravila za odravanj e, i se, pak, obratimo
osobama koj e je proizvoa poduio kako se rukuje tom ma
inom i kako se ona popravlj a.
Meutim, kada j e posrijedi Allahov zakon, m odbijamo
slijediti taj isti princip. Ne obraamo se Stvoritelju da sazna
mo kako emo postupiti s onim to je stvorio, ne postupamo
prema propisima koj e je On propisao i koje nam je dostavio.
To je prvi uzrok zla i nesree na ovom svijetu.
Neke zemlj e - koje su osjetile negativne poslj edice 7akona
kojeg su same donijele -poele su preispitivati te zakone. Naime,
desilo se da su spomenute zemlje ukinule smrtnu ka7nu, a onda
se u tim zemljama poelo i7 sveg glasa vikat kako je u njihovom
drutvu dolo do poveanja broja ubistava. Naposlijetku, nije
bio drugog izlaza nego da se ponovo pone primjenjivati Bo7ija
odredba, koja nalae da se ubica kazni smrtnom ka7nom.
Kada j e rije o razvodu braka, Uzvieni Allah dopustio j e
ra7vod braka:
"Putanje moe hiti dvaput, pa i ili velikoduno zadr
ati ili im na lijep nain razvod dati. "' 6
Katolika crkva donijela j e propis prema kojem se 7abra
njuje razvod braka. Crkva je kazala da je brak Javijeka i da se
ne moe prekinuti razvodom. Meutim, to j e ljudski 7akon.
" El-Bekan:, 229.
Da li se pokazao i spravnim? Nikako, pojavile su se porocline
nevolje i nerj eivi problemi, tako da je crkva bila primorana
donijeti propis prema kojem je razvod braka dozvol j en. Na
ravno, to nije bio propis kojem je crkva pribj egla zbog pri
znavanja islamskih propisa, nego zato to je bila prisiljena to
uraditi, j er je ivot to iziskivao. Naime, postoje problemi meu
suprunicima zbog kojih je razvod bezbolnije i prikladnije rje
enje nego nastaviti ivjeti u branoj zajednici. Kada j e kato
lika crkva proglasila razvod doputenim u Rimu je u jednom
danu pokrenuto dvadeset hiljada parnica za razvod br:ka.
O dojenju dj eteta, Allah Uzvieni u Kur'anu kae:
"Majke neka doje svoju djecu pune dvije gdine onima
koji ele da dojenje potpuno bude. "7
Potom su se u Zapadnom svijetu pojavili oni koji su tvr
dili da je vjetako hranjenje bolje i korisnije za dijete, pojavile
su se frme koje prizvode mlijeko za dj ecu, i koj e neutemelje
no daju u j avnost kako u svoje proizvode stavljaju vitamine i
materije koje oj aavaju dijete a koje se ne nalaze u majinom
mli j eku! Nakon toga pokazalo se da dijete koje dvije godine
ne doji majino mlijeko dolazi u opasnost da oboli od ner
vnih bolesti, ono odrasta bez osj eaj a za poroclinu bliskost,
neposlunu j e prema roditeljima. Pojavile su se mnogobrojne
nervne bolesti koje su unitile cijele generaci je, odvodei ih
u drogu i drugo, a pritube na t kako su djeca neposluna
prema roditelj ima postale su opa stvar.
Onda su ist oni koji su do juer pozivali da se odustane od
p
rirodno
g
naina hranjenja novoroeneta, tj . od dojenja, poeli
` EI - Bekare, 233.
pozivati da se treba vratiti takvom nainu hranjenja novoroen
eta. Poeli su se odravati nauni skupovi na kojima se govori o
tome koliko je korisno i nuno da se novoroene hrani putem
dojenja koje mu omoguava da raste fiziki i psihiki zdravo.
I nteresantno je da smo mi u islamskom svijetu s veli
kom zdunou prihvatili tu promjenu stava u javnosti koja
se odnosi na to da novoroene treba hraniti putem doj enj a
a da se pri tome nismo sj etili kako nam j e to naredio U;wi
eni u asnom Kur'anu. On nam j e propisao ispravan nain
za odgaj anj e dj ece. Meutim, umj esto da slij edimo to to
nam j e propisano mi smo slijedili Zapad koj i j e govorio da
novoroene ne treba hraniti maj inim ml ij ekom. Generaci
j e nae djece su na neki nain izgublj ene. Mi smo se poeli
aliti zbog tih generacij a, a nismo shvatili da su te generacije
izgubljene zbog toga to smo postupali suprotno od onoga
to j e propisano.
Moemo nastaviti i navesti jo desetine primjera o nesrei
koja je zadesila ovjeka zbog toga to j e postupao oprena
Allahovim propisima.
Cijeli svijet je zabavljen zlom koje ga ispunj a i nee nai
naina za rjeenje problema u kojem se naao ako se ne bude
vratio potivanju Boij eg zakona, bilo da bude potaknut vj e
rom ili da to vidi kao nudu.
Na kraju ovog poglavlja moramo se osvrnuti na dvije va7
ne take.
Prva se tie onoga o emu ljudi govore u vezi s neravno
mjernom raspodjelom dobara na ovom svijetu. Neki narodi
imaju koliko im treba i vie od toga, dok drugi nemaju ni ko
liko im je potrebno.
Druga taka ogleda se u tome da ljudi smatraju kako je
dobro jedino u imetku. Tako za onoga kome je Allah podario
imetak vjeruju da je to zato j er je Allah zadovoljan njime, a za
onoga kome Allah nije podario imetak smatraju da j e u Nj e
govoj nemilosti.
Radi se o pogrenim poimanjima. Allah j e u svijetu dao
onoliko dobara koliko je dovoljno svim stvorenjima do Sudnjeg
dana. On imetkom iskuava ljude: imetak mo:e bit kazna, moe
biti i 7nak da Allah nje zadovoljan Svojim robom i se njime
moe odravati nevjerovanje - neka nas Allah sauva - kako bi
se ovjek osjetio neovisnim i kako ne bi podigao svoje ruke i
i7govorio: "Gospodaru moj", i kako bi otiao s ovog svijeta bez
ijednog dobrog djela koje bi mu pomoglo na ahiretu.
PRETPOSTAVKE
I UTEMELJ ENE STVARI
Svi lj udi tragaju za dobrom, ali malo j e nj i h koji znaj u gdje
j e istinsko dobro. U veini sluaj eva ljudi tragaju za ovosvjet
skim dobrom zaboravlj ajui na onaj svijet. Takvo gledanje j e
i kratkovidno i ogranieno, j er onaj ko tako posmatra stvari
kupuje neto to je pretpostavljeno za neto to je sigurno i
izvjesno, a to je, bez ikakve sumnje, golemi gubitak.
Vidjet emo, primjerice, kako neki otac ulae kraj nj e na
pore da bi svoga sina pripremio 7 ivot. Radi posti zanj a toga
cilj a on e potroiti sve to ima. Tako e izabrati da ga koluje
u najboljim kolama uprkos golemim trokovima. Nastoj at e
da ga upie na neki od najbolj i h fakulteta uprkos golemim
odricanjima koj a e morati podnositi. Kada ga upita zato to
ini, odgovorit e ti: Zbog budunosti mog dj eteta, da mu osi
guram lijepu budunost. Tada mu moe kazati: Ti ulae svoj
trud u neto to j e u domenu pretpostavke, jer sve to ini
temel j i s< na pretpostavci da e tvoj sin biti iv, da e se truditi
i da e postati ugledan na ovom svi j etu. Ali, odakle zna da e
se to i desiti? Odakle zna da e tvoj sin biti kadar zavriti te
kole, a kada ih i zavri odakle zna da se nee poj aviti neka
ena koj a e ga zavesti i kojom e se oeniti i koj a e mu biti
nesrea. Odakle ma da ga ej tan nee odvesti u neku bolest
koja unitava imetak, zdravlj e i budunost, kao to je alkohol,
droga ili kocka ili neto slino te da e u potpunosti izgubiti
budunost, da nee ostvariti ono to je naumio. Moe se desiti
da rano umre i da smrt okona sve nade. Ti ga sprema za ovaj
svijet, a da li si ga spremio za budui?
Da li si od onoga to si potroio da bi ga pripremio za
ovaj svijet potroio polovinu i etvrtinu da bi ga pripremio
za budui svijet? Da li si ga poduio kako e obavljati namaz
i uiti Kur'an? Da li si ga nauio da bude iskren, pouzdan,
milostiv prema siromanima i onima kojima je potrebna po
mo? Da li si ga nauio da odrava rodbinske veze? Ili si sve
ovo zanemario i ne osvrnuvi se na to?
Nikada mu nisi kazao da treba klanjati namaz mada si
primijetio da ne klanja. Nikada mu nisi govorio o Boijem
zadovol j stvu, i o tome kako se ono posti:e. Nisi ga nikada
nagradio za to to j e ispunio neki emanet niti zato to j e kazao
istinu, niti zato to je sprijeio nepravdu. Ni si uradio nita od
ovoga mada se dunostima prema Allahu treba pokloniti pa
nja prije nego bilo emu drugome.
Ovosvjetska budunost koju s mukom nastoji osigurati
svome djetetu nije uope izvjesna. Ona se moe ostavriti, a
i ne mora. Ono to je sigurno j este da e i ti i tvoje dijete
izai pred Allaha na Sudnjem danu i sigurno e te polagati
raune pred Njim i sigurno e te uivati u Dennetu i patiti
u Vatri. Takvim svojim postupcima ti uzima neto to je tek
pretpostavka i poklanja tome svu svoju panju a zapostavlj a
ono to e se sigurno desiti ne poklanjajui tome pa7nj u i ne
osvrui se na to, mada bi trebao - ako ispravno razmisli
- pripremati sebe, svoje dijete, svoju porodicu za ono to je
izvj esno, ako ne u veoj mj eri nego se priprema za ono to je
u domenu pretpostavke, a onda barem u jednakoj .
STARI IVOT
Mnogi ljudi nisu kadri svojim razmiljanjem ocij<niti gdje
je dobro. To je inj enica koja nam skree pa7nju da ovosvjet
ska mjerila nisu valjana za donoenje ispravnog suda o tome
ta je dobro a ta zlo. Uzvieni nam Alah poj anjava:
"A samo onaj svijet je ivot, kd hi samo oni znal"'8
Dakle, ahiret je mj esto stvarnoga 7ivota, i njemu ovjek
treba stremiti, jer e se zasigurno tamo nai i jer e na njemu
vjeno ivjeti. Neij i ivot na ovom svijetu traje nekolio ter
nutaka, dok ivot drugih traje dugo. Medutim, ivot na ahiretu
je vjean. Tako ovjeka mogu maiti ovosvj etske blagodatj,
odnosno ovjek ih moe ne doivjeti zbog prerane smrti, ali
ga blagodati na ahiretu nee maiti.
A, jesmo l u stanju mj eriti ovaj svijet ovakvim mjerilima?
Malo je lj udi koji to ine. Veina mjeri dobro jedino ovosvjet
skim mj erilima. Dobro se prema njihovom miljenju ogleda u
imetku i ovosvj etskom utjecaju. Na druge stvari se ne osvru.
Onaj kome Allah da imetka i obilnu opskrbu, smatra kako
j
e to znak da je Allah Uzvieni zadovoljan te da mu ukazuje
| 8
El-Ankebut, 64.
O B R O

.

l Z L O
poast, a onaj kome nije dat imetak i obilna opskrba dr:i da j e
Allah na njega srdit i da ga prezire. O tome Uzvieni kae:
"

ovek, kada Gospodar njegv hoe da g iska pa

mu poast ukae i blagdatima g obaspe, reke: ' Gospo
dar moj je prema meni plemenito postupio! ' A kad mu, da
hi g iskuao, opskrbu njegv oskudnom uini, onda re
ke: 'Gospodar moj meje napustio! ' A nije tako! Vi panju
siroetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani -jedan
drugog ne nagvarate, a nasljedstvo pohlepno jedete i bo
gatsto pretjerano volite. "?
Nad ovim aj etima trebamo se podue zamisliti, j er u
nj ima Uzvieni i spravlja ovj ekovo poimanje dobra i zla, to
poimanje koje je krivo kod mnogih od nas. Uzvieni kae:
"

ovek, kada Gospodar njegov hoe da g iskua pa mu

poast ukae . " To znai da su ovosvj etsko dobro, obilna
opskrba i svaki ugled na ovom svijetu kunj a kojom Uzvi
eni stavlj a na ispit Svoje robove. Kunj a sama po sebi nij e
neto pokueno. Ono to moe bi ti pokueno ili pohvalno
j este njen ishod.
Svevinji kua ljude na ovom svijetu kroz dobro i zlo, tj .
kroz ono za ta vj eruj u da j e dobro i kroz ono za ta vj eruj u
da nije dobro za nj ih. Kur'anska poruka koj a potvuj e kazano
glasi: "Mi vas stavljamo na kunju i u zlu i u dobru. "o
I dobro j e iskuenje za ljude u potpunosti kao i zlo, j er je
sav ivot ispunjen kunjama i ispitima. I sam Sulejman, a. s. ,
` EI -Fedr, 15-20.
lu EI-Enbija, 35.
znao je kada mu je dobri rob Boiji u tren oka donio Belkisin
prijesto da ga Allah stavlja na kunju. Gdje se u ovom sluaju
krilo iskuenje? Radi se o tome da je Sulejman, a.s., vidio kako
postoji neko ko je znaniji od njega. Bio je t upravo dobri rob
Boiji koji je donio Belkisin prijesto u tren oka.
U ovakvoj situaciji on j e mogao ili zahvaliti U;wienom
Allahu za to to mu je skrenuo pa7nju da se ne uznese vlau
koju mu je dao, te da sp07:na kako Uzvieni daj e ono to hoe
i onome kome hoe i da ga zahvaljuj ui toj spoznaji ne obuz
me uznositost koja je, Allah neka nas sauva, poetak nevjer
stva, i je mogao dii glas protiv onoga to se dogodilo i rei:
Gospodaru moj, kako si mi dao svu ov vlast pa si zatim dao
drugom Svome robu da bude odlikovan nada mnom? U tom
sluaju bio bi kao neko ko ustaje protiv Bo7ije odredbe ime
bi uao u nevjerstvo.
Sulejman, a. s. , bijae svjestan toga ispita, te stoga - kako
nam Kur'an prenosi - kaza: "Ako je zavalan - u svoju je ko
rist zavalan", to e rei da nhvalnost koju ljudi iskazuju
Allahu niukoliko ne poveave Nj egov vlast niti mo. Jer, On je
apsolutno Savren. Zahvalnost donosi Allahovu nagradu upra
vo onome ko je iskazuje. Isto tako, ni nevjerovanje ne moe na
uditi Allahu, jer On je apsolutno Savren i Uzvien. I onda kada
niko od ljudi ne bi vjerovao, Allahova vlast time ne bi bila nima
lo umanjena. Allah ni o kom ne ovisi, kako Kur'an kae: Ako
je nezahvalan pa, Gspodar moj je neovisan i plemenit. "
21 En-Neml, 40.
En-Neml, 40.
Ali ovjek, kada mu Allah, Uzvien neka j e, poast ukae
i blagodat podari, on kae: ' Gospodar moj je prema meni
plemenito postupio', a kad mu opskrbu oskudnom uini, on
kae: 'Gospodar moj me je napustio' . To su mj erila kojima
ovjek prosuuje dobro i zlo. Obilnu opskrbu i brojne bla
godati vidi kao dobro, a kada mu pomanj ka opskrbe, sma
tra da j e Allah srdit na nj ega i da nije zadovolj an njime. No,
Allah, d. . , ispravlja ovo pogreno poimanje i kae: 'A nije
tako' . Tj . vi razumij evate na pogrean nain: j er, niti j e obilna
opskrba :mak zadovolj stva niti je malo opskrbe znak srdbe
Allahove. I jedno i drugo su ispiti i kunje za ovjeka. I j ed
no i drugo svjedoit e o ovj eku na Sudnjem danu: da l j e
Allahovu odredbu prihvatio sa zadovolj stvom i zahvalnou
i uz nevjerovanje i nezahvalnost?
Zatim Uzvieni predoava uzroke koji dovode do toga da
ovjeku budu uskraene blagodati. Prvi od tih uzroka, kako
nam kazuje Kur'an, j este . . . vi panjusiroadi ne ukazujete' .
Brigu o siroadi Uzvieni j e naveo kao prvi ra:log :a posto
janje blagodati, dok je nebriga :a siroadi prvi uzrok zbog
kojega blagodati nestaju. Zato? Da bi se L zajednici razvila
solidarnost, da j aki ne bi tlaili slabe. A siroe, dij ete koj e j e
i:gubilo oca i koje j e utueno i slabano, lahko j e bilo kome da
uzme ono to mu pripada i da postupa prema njemu kako mu
se prohtije, j er je ono slabo i nezatieno.
Allah, Uzvien neka je, hoe da je svako ko 7ivi u :aj ednici
islama spokojan za svoj u dj ecu za svoga :ivota, a isto tako da
je spokojan da e biti pod okriljem brige i pa7nje i nakon to

..
M u h a m m e d M e a. r a v i
on preseli na drugi svijet. Radi toga briga o siroetu zauzima
visoko mj esto kod Uzvienog Allaha.

ak i ako ga pomiluje
po glavi, imat e 7a to sevapa koliko je dlaka na nj egovoj gla
vi, tj . za svaku dlaku po j edan sevap.
Uzvieni Allah skree nam panju na to koliko vrijedi bri
ga i blago postupanje prema siroetu. A kazna za nepravedno
postupanje prema siroetu nee biti samo na ahiretu ve i na
dunj aluku. Onome ko nepravedno i grubo postupa prema si
roetu Uzvieni e uskratiti blagodati. Pogledaj ta kau slje
dei aj eti :
"Zna li ti onog koji onaj svijet porie? Pa to je onaj
koji go odija siroe. "3
U navedenim aj etima kao da se hoe rei kako vjernik
ne moe grubo postupati prema siroetu, ve da tako mogu
postupati samo oni koj i poriu drugi svijet.
El-Ma'un, 1 -2.
UZROCI KOJI DOVODE DO
USKRAIVANJA BLAGODATI
Pored naprijed navedenog Uzvieni nam navodi i druge
uzroke koji dovode do uskraivanj a blagodati. Tako kae: "l da
se pu siromah nahrani -jedan drugg ne nagvarate. "4
Neki smatraju da j e 'puki siromah' (miskin) onaj ko nema ap
solutno nita; meutim, rije je o tome da nema onoliko koli
ko mu je dovoljno. Argument :a ovakvo tumaenje lei u ajetu
koji kae: "

to se one lade tie, ona je vlasnitvo siromaha

koji rade na moru. "s Dakle, miskin j e neko ko nema dovolj
no za preivlj avanj e, j er u ajetu spomenuti lj udi nazvani su tim
imenom, mada su posj edovali lac1 u.
Deava se da neki lj udi ak podstiu i pozivaju da se si
romasima ne udjelj uj e hrana. A traenje hrane j e ustvari naji
skrenij a molba 7a pomo, j er kada neko od tebe zatrai novac,
moe biti da na taj nain zarauj e; kada zatrai odjeu, moe
biti da to ini kako bi j e prodao; ali, kada te neko zamoli :a
'' El-Fedr, ! !.
25 El-Kehf, 79.
zalogaj hljeba, onda se sigurno radi o nekome ko je gladan i
nema hrane. Stoga, oni koji siromasima ne daj u hrane i ustra
javaju u tome ine veliki gri j eh koji ih ostavlja bez blagodati.
U zvi eni kae i slj edee: "A nasljedstvo pohlepno jedete
i bogtstvo pretjerano volite. "26 I zbog ovih stvari ovjeku
bivaj u uskraene blagodati. Radi se o tome da ti jedd nasljed
stvo koje pripada drugome, da jede naslj edstvo si roadi dok
su mali ili se dovij a i na razne naine uzurpira ono to im
kao nasljedstvo pripada kada odrastu, naroito ako j e onaj koji
i m j e ostavio naslj edstvo ve umro. U tom sluaju pruh se
ovjeku prilika da se poigrava s imetkom siroadi, ne bojei
se da e ga iko od lj udi otkriti. Tako steeni imetak haram je
i za nj ega e Allah kazniti ovjeka jo na ovome svijetu time
to e mu uskratiti blagodati. A pored ove postoji i kazna na
drugom svijetu.
El-focd7r, 1 9-20.
ULOGA I METKA U IVOTU
OVJ EKA
Ljubav prema imetku tjera ovj eka da ga gomila, ime se
gubi sama svrha imetka. Naime, imetak ima pokretaku ulogu
u ivotu ovj eka, a ukoliko ga stavi 1 stanje mirovanj a, onda
remeti t pokretaku snagu, j er time zatvara na neki nain
opskrbu drugm ljudima. Onim imetkom koji, pak, ovjek
utroi otvaraju se vrata opskrbe u zajednici, bez obzira da l j e
to uinjeno s ciljem i bez njega. Tako, primjerice, neko kani
i zgraditi zgradu, elei na taj nain postati imunim ovjekom
koji e na ovom svijetu biti zatien od zla siromatva. No, ta
on u sutini uradi?
On time otvara vrata opskrbe za inenjera koji e mu ura
diti plan, zatim za vlasnika zemlje, za radnike koji e i skopati
temelje, postaviti eljezne armature i sazidati zgradu, zatim za
stolare, za one koji proizvode i ugrauj u sanitarne elemente
ili podove, kao i za tvornice koj e proizvode cement, eljezo,
staklo, aluminij , ciglu i drugo.
Ovim se otvaraju vrata opskrbe za hiljade radnika, stoti
ne tehniara i desetine tvornica. Na taj nain odvija se ivot i
drutvo ostvaruje korist. I to cjelokupno drutvo, mada ovjek
sam nije svjestan toga. Dok ulaie materijalna sredstva ti ustvari
potie blagostanje, mada to nema na umu. S druge strane,
gomilanjem imetka potie bijedu i siromatvo u drutvu.
Kada imetku oduzme nj egovu funkci j u time ini veliki
gri j eh prema drutvu i prema l j udima. Uzvieni Allah ne eli
da drutvo u kome ive muslimani bude si romano, potiteno
i u oskudici.
Onaj ko neto voli uvi j ek nastoji biti s tme to voli. Tako
j e i s ovjekom koji voli imetak: on nastoji da ga skupl j a i time
prijei da imetak bude u funkci j i koj a mu pripada. A ta e s
takvima biti na Sudnjem danu?
"Onima koji zlato i srebro gmilaju i ne troe g na
Allahovu putu - navijesti bolnu patnju na Da kad se ono u
vatri dehennemskoj bude usijalo, pa se njime ela njihova i
slabine njihove i lea njihova budu igsala. ' Ovo je ono to
ste za sebe zgrtali; iskusite knu za ono to ste gmilali! "'7
Ljubav prema imetku nagnava ovjeka da traga :a nj im na
svaki nain, ne razdvaj ajui dozvoljeno od :branj enog, niti
l j j epo od runog. On sakuplja imetak gdje god mo7e doi do
njega, ne marei ni :a i m drugim do da ga uvea. Pritom ne
preza ni od krenj a Allahovih zabrana, niti od nepravde i ne
reda. A onda mu Allah onemogui nj egovo stjecanj e i uskrati
mu Svoje blagodati.
` Er-Tevbe, 34-35.
D O B R O 1 . Z l O.
I METAK I PRE STI :
BLAGODAT I LI PATNJA?
Ljudi vj eruj u da j e u imetku dobro, mada j e sutina druk
ija, j er imetak, umj esto da predstavlja blagodat, zna predstav
lj ati i patnju za ovjeka. Isto tako, ima ljudi koji vjeruju da
je Allah 7adovoljan njihovim bogatstom, utjecajem i vlau,
mada nij e tako.
U7vieni Allah pojasnio je to u jasnoj Knjizi i dao nam
primjere koji kazuju da i metak moe biti put u nevjerstvo, sil
nitva i grij eh. Ima vie takvih primjera, a mi emo spomenuti
neke od njih. Pogledaj slijedee Nj egove rijei:
"Zar nisi uo za onog koji se s Ibrahimom o njegvu
Gospodaru prepirao, onda kada mu je Alah carstvo dao?
Kd Ibrahim ree: ' Gspodar moj je Onaj Koji ivot i smrt
daje' , on odgvori: 'Ja dajem ivot i smrt! ' - 'Allah daje da
Sunce izlazi sa istoka' , ree Ibrahim, 'pa uini ti da gane
sa zapada! ' I nevernik se zbuni. A Allah silnicima nee
ukazati na Pravi put. "8
EI-Hekarc, 285.
Nebitno je ko je bio ovaj ovjek, jer kur'anska kazivanja ne
poklanjaju panju osobama zbog njih sami, ve imaju za cilj
dati ljudima ivotne primjere. Ono o emu kazuje Kur'an po
navlja se u svim vremenima i prostorima. Radi se o kazivanjima
koja imaju univerzalni karakter i koja ne poivaju na osobenosti
likova o kojima govore, s izuzetkom ka7ivanja o Merjemi kerki
Imranovoj i Isau, sinu njezinu, neka je Allahov m s njima. To je
jedina kur'anska pripovijest koja se odnosi iskljuivo na osobe o
kojima govori, jer niko nee imati sudbinu kakvu su imali oni.

ovjek koji se spominj e u navedenom ajetu nastojao je

navodei svoje argumente opovri I brahima, a.s., koji je doao
da ga uputi na Pravi put. Tome ovjeku Allah j e dao carstvo,
ugled, vlast i imetak, a on j e, umjesto da zahvaljuje Allahu na
bl agodatima i da svjedoi o dobru koj e mu je Allah dao, stao
raspravljati sa Ibrahimom, a. s. , navodei svoje argumente -
argumente nevjerstva. Carstvo koje mu je Allah podario nije
ga navelo da vjeruje, ve da ne vjeruje i da negira postojanje
Uzvienoga i Slavljenoga.
Kada mu j e Ibrahim, a. s. , skrenuo panj u na to da j e Uzvi
eni Onaj Koji daje i u7ima ivot, on nije pristao priznati to
ve je kazao: 'Ja dajem ivot i smrt! ' A kako ovjek moe da
vati ivot i smrt? Nevjernik kome j e Allah dao carstvo kazao
je: dovedite mi toga i toga ovjeka, a zatim j e naredio: ubijte
ga, pa je prije nego je ovjek bio ubijen kazao: oprostio sam
ti. Zatim se okrenuo Ibrahimu tvrdei da on daje ivot i smrt,
tj . da kroz izdavanje naredbe za ubistvo daje smrt, a da pote
dom od ubistva daj e ivot!
Eto tako, ni blagodat ni carstvo ni imetak ovome ovjeku
nisu poveali vjeru i ;ahvalnost Allahu, ve su uveali nj egovo
nevjerstvo, Allah neka nas sauva.
Kada se Ibrahim, a. s. , pozvao na doka; iz svemira, koji
nadilazi ljudsku mo, tj. na Sunce kazavi: 'Aa daje da Sun
ce izlazi sa istoka, pa uini ti da gane sa zapada! ' tada se
suoio sa stvarnou i zbunio se. Naime, to j e za nj ega bilo
neoekivano, j er se sam nije nikada osvrtao na Allahove zna
kove u kosmosu.
Allah, Slavljen neka je, kazuje nam da se ovjek kada ga
zavede imetak i kada ga pone koristiti kao mo i utjecaj, za
boravivi pri tome da mu ga je Alah podario, on se tada uzo
bijes t, to znai da pone prelaziti .llahove granice i prisvaja
sebi ono to mu ne pripada. Allah o tome kae: "Uistinu,
ovek se uzobijesti im se neovisnim osjeti. "9
I metak navodi ovjeka da se uzobijesti i stvara kod nj ega
osjeaj da je u stanju sve uiniti. Zato da ne, kada posjeduje
imetak kojim moe postii ta eli ! ?

ovj ek doe u stanje da

pone misliti kako je neovisan o Allahu Uzvienom te da mu
vie nije potrebna Nj egova pomo i zadovolj stvo. Tada posta
je gord i obijestan.
Kur'ansko kazivanje o Karunu moda naj j asnije govori o
tome. Allah je Karunu podario tolko imetka koliko nije dao
nikome od ljudi. No, da li je to blagostanje uvealo nj egovu
zahvalnost i da li je zbog toga vie spominjao Allaha, d. . ! ? l li
sc, pak, poeo uznositi i imetak sebi pripisivati govorei kako
` EI-'Aiek, 6-7.
.
M u h a. m m e d
ga je znanjem i sposobnou svojom, a ne milou Allahovom
stekao!
Evo kako nam Kur'an govori o Karunu:
"Karunje iz Musaova naroda bio, pa ih je tlaio, a bili
smo mu dali toliko blag da mu je kljueve od njeg teko
mogla nositi gomila snanih ljudi. ' Ne budi obijestan, jer
Allah ne voli one koji su obijesni ! ' - govorili su mu ljudi iz
naroda njegova.
Allah, U: zvien i Slavljen neka j e, darovao je Karunu rizni
ce i blaga koja nije darovao nikome od Svoj ih robova, ali se
on umj esto da pada na sed7du Allahu i da Mu zahvalan bude
uzoholio i nepravedno prema ljudima postupati stao. Kada
su ga oni upozorili na Allahove propise i na to da mu je Allah
blagodati podario, on je, kako nam kazuje Kur'an, rekao: ' Ovo
to imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim' 3'
Karun je blagodati koje su mu bile podarene pripisivao
samome sebi, zaboravljaj ui da je to Allahova dobrota. Mislio
je da ne ovisi o Allahu Uzvienom. Kako ga je Uzvieni ka
znio zbog nj egove obijesti i nevjerovanja? Evo kako Kur'an
opisuje Karunov kraj :
"l Mi smo i njeg i dvorac njegv u zemlju utjerali, i
niko g od Allahove kazne nije mogo odbraniti, a ni sam
sebi nije mogo pomoi. "h
I metak u velikom broju sluaj eva biva kaznom za ono
ga ko ga posjeduje, jer se ovjek u trenucima kada mu oslabi
El-Kasas, 76.
" El-Kasas, 78.
32 El- Kasas, 81 .
D o B R O
5
9
Z L O
iman pone osj eati neovi snim, pone nijekati Allaha, d. . , i
sam sebi blagodati pripisivati. Kada umre ostavljajui imetak
za sobom, odlazi pred Allaha, d. . , sam, be7 imetka i ugleda
da ka7nom najeom kanjen bude.
Da li je imetak u ovakvim sluajevima blagodat ili patnja?
Deava se da ovjek, kada se nae u oskudici osjea ovi
snost o Allahu, a onda kada stekne imetak pone :ivjeti nei
spravnim ivotom i on i nj egova porodica. Potom taj golemi
imetak nj egova dj eca potroe kupujui drogu i igrajui igre
na sreu, ili ga Allah, d:. . , kazni kakvom nei7lj eivom boleu
7bog koje pone troiti goleme pare kupujui lijekove od kojih
nema koristi. Jei 7bog bolova, a uskraeno mu je sve: u kui
ima svega to se po:elj eti moe, ali mu j e sve to nedostupno.
Nije u stanju staviti zalogaj u usta, ne moe probaviti ni zalo
gaj mesa koje voli, a ako ga i probavi to mu izazove nesnosne
bolove. Da li j e to dobro?
Ovi primjeri i drugi, koje nam Kur'an daje i koje emo
podrobno prouiti potvruj u nam da imetak nije sam po sebi
dobro, kao to ljudi obino misle. Ima ljudi koji proklinju dan
kada su stekli imetak, jer im j e on sruio ivot, unitio rahatluk
i djeci nj ihovoj nanio patnju.
To j e kama na ovome svijetu. Dokle god ovjek u po
gledu imetka ne vodi rauna o Allahu, dotle i Allah ne uva
ovjeka od imetka, ve uini da imetak upravlja njime i da ga
odvede u Dehennem. Neka nas Al lah, d. . , sauva!
TA ] E DOBRO?
TA J E ZLO?
Prije nego ponemo govoriti o dobru i zlu moramo defi
nirati pojam dobra i zla, budui da se ova dva pojma u glava
ma mnogih ljudi mijeaju.
Ljudi obino vide dobro kao neto to ovjeka dovodi
do kraj nj eg cilja.

ovjek se raa na dunjaluku, potom stasava,

zavrava osnovnu pa srednju kolu, zatim fakultet, onda ma
gistrira, doktorira i tako provodi svoj ovosvjetski ivot sve do
asa smrti. Nakon toga bit e proivljen i ukoliko j e bio dobar
na dunjaluku ui e u Dennet, a to j e vjena blagodat od
koje nema vee. Drukije kazano, poslije Denneta ne postoji
"poslije".

ovjekov cilj jeste dostii bl agodat D7enneta, a ona se

postie isklj uivo ukolko se vlastiti ciljevi i htijenja podrede
nainu ivota koji j e propisao Allah, d7. . , (menhedullah) . To
j e onda dobro iza kojeg ne postoji nikakvo "poslije".
Zlo je - kako ga l j udi razumijevaju - sve to se ne pokla
pa s ovjekovim 7elj ama. Bilo ta emu stremimo i za im
. h a m m e d. M e a ' r a v i
tragamo, ukoliko se ne ostvari smatramo za zlo. Jer to j e neto
to smo eljeli, a ono nam je uskraeno.

ovjek e drati za zlo ukoliko je, primjerice, trgovac te

sklopi ugovor pod uvjetima koji mu osiguravaj u veliki proft,
a potom se promijene cijene te umj esto da zaradi, propadne.

ovjek e smatrati da mu se desilo zlo i onda kada eli neko

radno mjesto a ne uspij e ga dobiti, i, pak, ako stremi poloa
ju, ugledu ili vlasti pa to ne uspije ostvariti.
To znai da j e zlo, prema ljudskom shvatanju, sve to je
suprotno njegovim eljama i htijenjima, bez obzira da li j e t to
ovjek eli u skladu s onim to je Uzvieni propisao i ne.
Kada ovjek eli postii neki cilj , on neizostavno mora
uloiti trud i susresti se s tekoama. Tako, primjerice, student
ima za cilj poloiti ispit, stoga svakodnevno pohaa nastavu,
provodi noi u uenju i trpi mnogo uskraujui sebi izlaske
s drutvom, gledanje televizije, uestvovanje na porodinim
okuplj anjima i sl. Umj esto svega toga on se zatvara u svoj u
sobu i ostaje uiti, ak i spava posve malo, sve dok ne stigne
do svoga cilj a.
I skustvo nam pokazuje da ovjek koji isklj uivo udovolja
va svojim eljama ne postie dobro u ivotu. Zato?
Da bi postigao dobro, ovjek mora raditi, voditi rauna
o obavezama i rtovati se. Tako e onaj student koji veinu
vremena provodi u zabavi, udovoljavjui svim svojim prohtje
vima samo osj etiti trenutano uivanje. Meutim, on nikada
nee stii do cilj a i ostat e be; budunosti koja prua dosto
j anstven ivot. Tako je i s bilo kojim drugim poslom na ovom
63 ,
svijetu. I trgovac koj i ne radi marlj ivo i ne tra7i odgovarajuu
robu koja e imati umj erenu cijenu da bi tako privukao mute
rije, te ukoliko ga ne odlikuju povjerljivost i iskrenost, zavrit
e u bankrotu, i tako, naravno, nee postii ono to eli.
OPI SMI SAO DOBR
Z
elimo l i svopm djelima postii dobro, onda trebamo
znati da j e istinsko dobro ono koje dolazi od Uzvienog
Allaha, jer to dobro je trajno i neprolazno, ono se uveava a ne
umanjuje. Sve na ovome svijetu postaje manjim, osim dobra
koje dolazi od Uzvienog.
Ima jedna poslovica koja kae: "I metak je dobar sluga, a
zao gospodar." Kada stekne imetak, on ti omoguava da njime
ostvari sve drugo. Pomou njega kupuje ono to eli i pri
bavlja ono za im ti dua udi Tako se stvari odvijaju ako ti j e
imetak sluga. Meutim, ukoliko imetku da poloaj gospodara,
tj . ukoliko ti je skupljanje imetka cilj koji nastoji ostvariti, ne
vodei rauna da li to rad na dozvoljen ili nedozvoljen nain,
postaje njegovim robom. Kao takav nee se okoristiti imet
kom i bit e samo osobom koju on dri u okovima.
Jedna od stvari koja se mora znati jeste da imetak nije
neposredna ve posredna opskrba (rzk) , jer pomou imetka
kupuju se odreene stvari, ali se on ne moe koristiti nepo
sredno, tj. ne moe se kao takav j esti. Da bismo to pojasnili,
navest emo jedan primj er.
Pretpostavimo da ima brdo zlata i brdo srebra, te da oglad
ni i oedni. Da li bi mogao jesti zlato i piti srebro? Naravno,
ne. Pretostavimo zatim da ti u trenutku dok osjea da e
umrijeti od ei doe neki ovjek nosei au vode i eli ti je
prodati za pola brda zlata. Da li bi pristao na to? Il da ti neko
donese hrane i zatrai od tebe pola brda srebra u trenutku kada
skoro umire od gladi. Zar mu ne bi dao? Naravno da bi.
Dakle, imetak nij e neposredna, ve posredna opskrba. On
se ne da ni j esti ni piti. Dakako, on j este posredna opskrba, j er
se za njega mo7e kupiti hrane, odjee i drugoga ono to nam
j e Allah, d. . , propisao.
Sve to se nalazi na ovome svijetu j este doboro ukoliko se
podvrgne Allahovim propisima, u suprotnom to nij e sluaj.
Ukoliko se imovina koristi za pomaganje siromanima i
siroadi, te za ostala dobra djela, to je onda dobro. Meutim,
ako sc koristi za neto to predstavlj a injenje nereda na Ze
mlji, imovina postaje zlo. Isto j e i s ugledom. Ukoliko se ugled
koristi da bi se uklonila nepravda, rj eile neke lj udske nevolje
i udovoljilo pravdi, tada on predstavlja dobro. Poslui li, pak,
da se drugima nanese nepravda, ugled postaje zlo.

ivot, ako
ga ovjek provodi inei dobra djela j este dobro, a ako ga pro
vodi inei ljudima nepravdu, onda je zlo.
Stvari, dakle, nemaju apsolutni karakter. Njihov karakter
ovisi l tome kako im pristupamo. Zlo u svijetu - kao to re
kosmo - dolazi od ovjeka, kao posljedioca nj egovog pristupa
stvarima.
,
M u h a m' m e 'd M . a ; r. v i '
OVJ EK I DOGAANJA U SVIJ ETU
U svijet se deava ogroman broj stvari, al i se njihovo
dogaanje odvi j a u skladu s tri glavna principa.
Postoje dogadaji kod kojih ovjek nema mogunost utje
caj a i izbora. Uzmimo za primjer sluaj kada ovjek ide pu
tem i udari ga auto i padne kamen na nj ega, i, pak, da mu
pogine dijete i ga zadesi neka bolest i sl . Svi ovi i njima slini
dogaaji odvij aj u se bez mogunosti izbora ili spreavanj a.
Postoje i dogaaji koji zadese ovj eka, a koje prouzrokuj u
drugi l j udi, kao kada, recimo, ovj eka neko napadne na putu
i ga gurne i obori na zeml j u i tome s lino.
Naposlijetku, postoje i dogaaj i kod kojih ovjek ima mo
gunost izbora. Meu takvim dogaajima najvanije mjesto
svakako zauzima i Allahov zakon "uini" i "nemoj uiniti" jer
ovjek ima mogunost da uradi i ne uradi bilo ta od onoga za
ta mu je Uzvieni kazao "uini". I sto je i u sluajevima za koje
je Allah, slavljen neka je, rekao "nemoj uiniti", L kojima ovjek
ima mogunosti i?abrati, da li da neto uini i ne uini. Da o
vjek nema mogunost i?bora, Uzvieni ne bi n rekao "uini".
Budui da je Uzvieni Allah dao ovjeku mogunost iz
bora, propisao mu je i polaganj e rauna, nagradu i kaznu. l
nagrada i ka7na su pravedne upravo 7ato j er svako ima mo
trunost izbora da neto uradi ili ne.
Stvari u kojima ovjek nema udjela i koj e se ne deava
ju prema nj egovoj volji ili izboru Nj egove su odrebe koj e
se deavaj u u Univerzumu. Nj egove odredbe uvijek su do
bro, mada one u naim ograni enim pogledima ili ogranie
nim shvatanjima mogu izgledati kao zlo. Sve to dolazo od
Allaha j e dobro. Ono to kod ovjeka u pogledu Allahova,
d:. , odreenja stvara osj eaj ndagode i osjea trplj enj a j este
rezultat injenice da mi nemamo u vidu cj elokupnu sliku.
Gospodar na Uzvieni primjer 7a to naveo nam je u
kur'anskoj suri "El-Kehf ", vezano za susret Musa, a.s., i Do
brog roba. Name, sve to j e Dobri rob uradio izgledalo je u
Musaovim, a. s. , oima kao zlo djelo. Dobri rob je potopio lau
koja je pripadala siromasima, potom je sreo j ednog maloljetnog
djeaka i ubio ga bez razloga i naposlijetku je uao u jedno selo
u kojem su ivjeli loi l j udi koji mu ne htjedoe dati ni komad
hljeba da utoli glad a on im popravi zid koji se htio sruiti.
Sva ova dj ela -kako ih je vidio Musa, a. s., bila su zlo, a ustva
r, bile su to odredbe Uzvenog Allaha, koje su u cj elosti dobro.
Dobri rob potopio je lau kako je ne bi oteo neki vladar koji j e
bio silnik i kako bi ona ostala siromasima koji su od nj e ivjeli.
Time j e uinio plemenito djelo. Djeak kojega j e ubio, odveo bi
u budunosti svoje roditelje u nevjerstvo. Umjesto toga dj eteta
Allah, d. . , podario im je drugo hairli djete. S druge strane, smi
lovao se i roditeljima i djetetu jer ga j e u7eo prije nego je postalo
punoljetno, da bi ga uveo u Dennet bez polaganj a rauna. A to
se tie popravljanaja zida, pod njime se nalazilo zakopano blago
koje je ostavio neki estit ovjek i namijenio ga svojoj djeci. Na
taj nain Allah, d7. . , sauvao je blago 7a djecu dok ne odrastu,
umjesto da ga se doepaju loi ljudi iz sela.
Dakle, j asno je da mi nismo kadri donositi sudove o do
gaaj ima koji nas okru7uju, j er nemamo uvida u cj elokupnu
s]jku, ve stvari gledamo parcij alno, a Allah, U:vien neka je,
kae u Knji:i plemenitoj :
"A vama je dato samo malo znanja." :13
"Ali veina ljudi ne zna. "34
M se moramo navii da sve to dolazi od Allaha, d7. . ,
prihvatamo kao dobro, ak i onda kada ne shvatamo u emu
je mudrost odreenog dogaaj a. On nam je stavio d9 znanja
da mi nismo u stanju donij eti valjan sud o stvarima i dogaa
njima u svijetu. U Kur'anu tako nailazimo na brojne ajete koji
zahtijevaju od nas da ne u7imamo stvari shodno naem shva
tanju i znanj u, j er su nae shvatanje i znanje ogranieni:
"Moda v neto prezirete, a to je dobro po vas, a moda
neto volite a to je loe po vas. Aa zna, a v ne znate. :ls
M se ne trebamo uputati u donoenje suda o sudbini
koj a nas je zadesila, jer ljudi ne razlikuj u ta je dobro a ta zlo u
tome pogledu i ne znaju stvarnu po:adinu onoga to ih 7adesi.
Sve to nas zadesi trebamo posmatrati kao dobro, jer sudbina
koju Allah, d. . , propisuj e l j udima donosi im samo dobro. A
:lo dolazi od samog ovjeka.
`` El-Isra, 85.
" Er-Rum, 6.
` El-Bekare, 21 6.
Uzmimo kao primjer ovjeka koji je bio imuan ili je imao
vlast, a potom mu je Allah, d. . , oduzeo imetak i vlast. Ta
kav ovjek vjerovat e kako je ono to mu se desilo zlo, pa e
proklinj ati dunjaluk i aliti se Uzvienom zbog sudbine koja
ga j e zadesila. A sama sutina toga to mu se desilo potpuno
j e drukija. Pogledajmo ta kae Uzvieni:
"Reci: ' O Alahu, Koji svu vlast ima, Ti vlast onome
kome hoe daje, a oduzima je od onog kog hoe; Ti
onoga kog hoe uzvisuje, a onog kog hoe unizuje; u
Tvojoj ruci je svako dobro, Ti, uistinu, sve moe! "'36
Kako Allah, d. . , trai od nas da o Nj emu kaemo: 'u
Tvojoj ruci je svako dobro' , to onda znai da je i stjecanj e i
gublj enje vlasti i imetka dobro.
Stjecanje imetka i vlasti svi ljudi dre za neto to je do
bro. I onaj kome Allah, d. . , podari imetak i vlast, kao i drugi
ljudi, vidi to kao neto dobro. Meutim, kako gubljenje imetka
i vlasti moe biti dobro! ?
Uzvieni Allah kae za Sebe: 'Ti vlast oduzima od onog
kog hoe'. Dakle, gublj enje vlast nikada se ne deava po izbo
ru, ve j e Allah, d. . , oduzima ljudima uprkos njihovoj volji koja
ju svim silama nastoji zadrati. Kako onda to moe bit dobro?
Kazali smo ve kako Uzvieni zna stvari u nj ihovoj sve
ukupnosti i zna kakav e i shod one imati vezano za ovjeka:
da li e ga odvesti u Vatru gdj e e patiti ili u Dennet u
kome e uivati. U tome s mi sl u dogaanj a u ivotu ne tre
ba posmatrati odijeljeno ve ih treba gledati kao povezana .
Alu lmran, 26.
Uzroci i posljedice su u meusobnoj povezanosti pa e onaj
ko radi dobra dj ela zasluiti Dennet, a onaj ko grij ei i ko je
neposl uan zasluit e kaznu na ahiretu. Kada Allah, d. . ,
oduzme nekome vl ast On ga moda time spaava od tekog
gri j eenj a koj e bi ga zauvi j ek odvelo u Vatru. Allah, d. . ,
svoj i m sveobuhvatnim znanj em zna da e se taj ovjek osiliti
i postati zulumar, pa Svoj om milou eli da ga spasi kawe
tako to mu oduzima vlast. Da li je ovo dobro ili zlo!? Vlast
toga ovj eka svakako bi prol a.

ta je onda bolj e: da potraje

nekoliko godina do kraja nj egova ivota i tada nestane ili da
mu je Svevi nj i oduzme i z milosti, kako ne bi pao u Nj egovu
srd:bu? Ovaj ovj ek golemim :lom smatrat e trenutak kada
mu j e vlast oduzeta, meutim, na buduem svijetu 7ahval j i
vat e Al lahu, d. . , i initi mu seddu i z zahvalnosti to ga
j e spasio od vatre.
Sve to Uzvieni odredi, ma kako nam se, s obzirom na
vanj tinu ili nae ljudsko poimanje, inilo kao zlo j este i stinsko
dobro. On nas je stvorio i podario nam ono to j e na nebesima
i ono to je na Zemlji, On nam ?eli dobro, ali l j udi ele stvari
preduprijecliti.
c
'
:ovjek zbog neznanj a nij e u stanju poj miti da
Uzvieni odreuj e i da samo On posjeduje i stinsku mudrost i
mo. Nama, ljudima, uvijek ostaje mnogo toga nepoznatoga.
Neke ljude obuzima malodunost pa poinju govoriti: Mo
lio sam Allaha, d. . , za to i to pa mi nije udovol jio. Takvima
treba kazati da dobro moe biti i onda kada je ovjeku dova
primlj ena kao i onda kada nije. Moda j e ono za ta ovjek po
nekad ini dovu zlo za njega, a da to on i ne :na. Kada bi Allah,
d:. . , udovoljio dovama koje neki ljudi ine to bi bila golema
teta za njih!
Zar se ne deava ponekad da maj ka priziva Allaha, d. . ,
proklinjui svoju dj ecu u trenucima srdbe!? Proklinju l i ljudi
najblie osobe u lj utnj i! ?

ta bi se desilo da Allah, d. . , udovolji spomenutoj maj ci

i uzme joj djecu, tj . da dj eca umru? Da li bi maj ka u tom sl u
aj u bila sretna? Da li bi zahvaljivala Allahu, d. . , na tome to
j e usliio nj enu 'molbu'?
I sto tako, i otac ponekad proklinje djecu, supruga prokli
nje mua a on proklinj e nj u. Da im se tada vrata Nebesa otvo
re zadesila bi ih tuga i nesrea golema. Upravo u neusliavanju
njihove molbe dobro je za nj ih. Al lah, d. . o ovome kae:
"

ovek i prokinje i blasilja; ovek je doista nagao. "37

Jasno je, dakle, da ono za ta ovjek ini dovu, smatrajui
to 7a dobro i 7elei da se ostvari, moe biti i zlo za nj ega, jer
ovjek ne 7na stvari u nji hovoj sveobuhvatnosti. On uvijek
eli neto to se nij e desilo i neto to mu j e nepoznato, a o
dobru sudi na osnovu vremena u kojem ivi. Takvo je poima
nje stvari pogreno. Zato? Jer na kraju se moe ispostaviti da
je neto to je prieljkivano kao dobro ustvari zlo! I to upravo
ono "dobro" za koj e ovjek uporno ini dovu. J Al lah, U7vi
en neka j e, mudrou Svojom odreuje da ovjeku ne udovo- .
lji u tome sluaju i da ga spasi od 7la koje bi mu se desilo.
Navedimo j o j edan primjer.

ovj ek prieljkuje da se na
la7i u bli7ini nekoga ko j e na vlasti ili ko je utjecajan. No, desit
` El-Isra: 1 1
e se da e budui dogaaji tu osobu koja je na vlasti odvesti
sa vlasti, a na vlast e doi druga osoba koj a e kazniti one koji
su pomagali njenom prethodniku. Moe se desiti i da onaj ko
je na vlasti okrene protiv ljudi koj i ele biti u nj egovoj blizini i
tako ih dovede u, za nj ih, teko podnol j ivu situaciju.
Nismo li se nasluali o vladarima koj i su se okrenuli pro
tiv svojih najbliih i najvjernijih saradnika. uli smo i vidjeli
mnogo o tome, naroito u vezi s revolucijama koje su se desile
u nekim zemlj ama. l dok imamo tu sliku pred oima pogledaj
mo ta o tome kae Kur'an:
" . . . i On ini da silu jedni drugih isksite. ""8
Kada digne ruke i ui dovu da ti Allah, d. . , neto po
dari, mora imati na umu da dobro moe biti u tome da tvojoj
dovi bude udovoljeno, kao i u tome da ne bude udovolj eno.
Allah, d7. . , te tako titi od zla.
" El-En'am, 65
NEPRESTANO TRAGANJE
ZA NAJBOLJ I M I METKOM
Ljudi L ivotu uporno tragaj u za najboljim imetkom. Nai
e l j ude koji se iuavaju tome to Uzvieni Allah daje ne
vjerniku mo i imetak na ovome svijetu?
Uzvieni nam kazuj e da to nije znak Nj egova zadovolj
stva. On, Uzvien neka je, ponekad nevjerniku daje imetak
kako bi poveao nj egovo gri j eenj c i nevjerovanje, jer bi se
nevjernik, u sluaju da mu budu uskaene blagodati, moda
probudio i pokajao, ali, upravo, zbog toga to je zasluio veli
ku Allahovu srdbu On mu daj e ovosvj etska dobra. Pogledaj
ta Uzvieni Kae o nevjernicima:
"Neka te ne oduevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca
njihova! Alah hoe da ih njima kazni na ovom svijetu i da
skonaju kao nevernici. "3?
Ovim se ajetom Al lah, d. . , obraa Vj erovjesniku, s.a.v. s. ,
a time i svim muslimanima. On kao da nas upozorava: pazite,
nemojte misliti da su djeca i imetak znak da je Allah, d. . ,
Et-Tcvbc, 55.
zadovoljan osobom kojoj su podareni, i nemojte misliti da j e
u tome apsolutno dobro. Ako pogleda ne:ahvalnika - njemu
i sva ovosvj etska dobra da su podarena, on ne zasluuje da mu
se ljudi dive. Mo:da e upravo to biti razlog nj egove patnje.
I metak i djeca navode ovjeka da se obazire na blagodati a
ne na Onoga Koj i daje blagodati. A kada se ovjek ne sjea
svoga Gospodara, tada zanemaruje Nj egov zakon. Imetak i
dj eca kod ovjeka stvaraju strah da e ih i::gubiti. Onome ko
ne vjeruje u drugi svi j et ovaj svijet predstavl j a i poetak i kraj:
nesreom smatra to da izgubi ovaj svijet. A onaj ko vjeruje u
Allaha i drugi svijet vj eruj e da e ako ga mai ovaj svijet, kod
Allaha nai bol j i od njega.
Navedeni ajet upuuje na to da imetak i dj eca izazivaju
divlj enj e, tako se onaj koji ima imetak zanosi imetkom, a onaj
koji ima dj ecu zanosi se nj i ma . . Ako ovjek ima i jedno i drugo
onda je i osj eaj zanosa i zadivljenosti snani j i+
Uzvieni Allah eli nam skrenuti panj u na to da se ne
trebamo diviti nekome samo zbog toga to ima potomstvo i
imetak, j er kada On, U:vien neka j e, podari to dvoje nevjer
niku, to ne znai da mu ih je dao zato to ga je odabrao, ve
mu ih je dao da bi ga putem nj ih kaznio na ovom i buduem
svijetu.
Onaj ko robuj e imetku, uprkos bogatstvu koje ima ivi u
strahu i nemiru. Takav je lien spokoja j er se plai siromatva,
te je stalno obuzet zebnj om pred svojom i sudbinom svoje
dj ece i strepi nad svakim noviem koji zaradi. Moe vidjeti
kako se, iako je vrlo imuan, plai uivati u onome to ima i?
bojazni da mu se to to ima ne umanji ili ne potroi! T tako
neprestance poniava samoga sebe, a usto j e, da bi sauvao
imetak, spreman uiniti sve to je po vol j i onima koji i maj u
utjecaja, makar takvim svojim postupcima poinio i grij eh.

ta
god da se desi njega spopadne panini strah da e iz_rubiti
imetak. On, naoko, drugima dj el uj e kao neko ko uiva u ono
me to ima, ali u stvarnosti ivi obuzet j adom i strahom.
Prva tetna poslj t:dica l j ubavi prema imetku ogleda se u
tome da lj ubav prema imetku navede ovjekH da se okrene od
Allaha, d. . , uini mu srce tvrdim i navede ga da prisvaja sebi
ono to pripada slabima i onima koj i se ne mo_ru zatititi.
Vidjet emo da Allah ne daruj e nevjernicima ono to im
daruj e zato to ih voli, ve i h time postepeno namaml j uj e do
onoga trena kada e ih zadesiti kazna propisana. On 7avodi
nevjernike time to im doputa da Ga nij eu i da ne vjeruju
u zakone Nj egove i usto im daj e da imaj u vie i vie. Onda
oni poi nj u robovati imetku a zapostave robovanje Al lahu,
sve dok im ne stigne as sueni i dua i m bude u7eta. J onda . . .

ta e se desiti na Sudnj em danu? Pogledaj ta ka7e U7vieni:

''Ni od jednog nevernika koji umre kao nevernik doi
sta se nee primiti kao otkup ni sve blago ovog svijeta. Njih
eka patnja bolna i njima nee niko pomoi .
Da li su zlato i srebrL bili dobro za njih a . a ? I li su bili zlo
veliko . . . ?
40 Alu Imran, 91 .
DOBRO I OVAJ SVIJ ET
Ima ljudi koji imaju milj enj e da ovaj svijet ni j e stvoren za
dobro. Zato tako misle?
Pred naim oima na ovom svijetu pojavl j uj u se razliite
slike: vidimo imune i one koji ive u bijedi; vidimo one koji
umiru od gladi i na drugoj strani one koji umiru od prejedanja;
vidimo nepravdu; vidimo slijepe i oduzete koji nisu u stanj u
kretati se i one koji su zbog bolesti posve malaksali, a vidimo
i nepravdu i nasilje meu l j udima. Naposlijetku, gdje j e pravda
kada dijete i nemoni starac ili starica umiru od gladi?
Razmislimo li malo, moi emo zakljuiti kako bolesti
meu ljudima postoj e j er se ne primj enj uj e Zakon koji je pro
pisao Uzvieni Allah.

ovjek, u svojoj zabludi i neznanju ini

nered na Zemlji i uzrokuje bolesti u drutvu. Uzvieni u Knji
zi plemenitoj kae:
"Onje nepomina brda po njoj stvorio i blagslovlje
nom je uinio i hranu na njoj odredio, sve to u etiri vre
menska razdoblja, ovo je objanjenje za one koji pitaju. "4'
Ako
p
ravilno razmotrimo rijei Uzvienog: "i hranu na
`` Pussilct, 1 O.

M u h a m m ; e d . M . a a v _
njoj odredio", shvatit emo kako na Zemlj i postoji dovolj no
hrane ;a svakog ovjeka, od vremena Ademova, pa do Sud
njeg dana. To nam pokawje injenica da neka zemlja, kada
je zadesi glad, uvozi potrebnu hranu, ili joj biva dopremljena
porebna pomo iz drugih ;emal j a.
Na Zemlj i ima dovol j no hrane ;a sve l j ude, al i j e negdje
ima u iwbil j u, a na drugim mj estima je manjka. Problem je u
neravnomj ernoj raspodjeli hrane, a ne u tome da je nema do
voljno ;a cij elo ovjeanstvo. Allah, Uzvien neka j e, stvorio
je Zeml j u i blaga nj ena za sva storenja. Tako On kae:
"A Zemlju je za stvorenja razastro. "4
Zapitajmo se sada: da li je Allah, d7. . , kano koju zemlju
j e ra;astro i za koj a stvorenja? Nije to kazao i nije preci;irao,
j er sva Zemlja pripada svim ljudima. Ljudi su ti koji su ofor
mili drave i odredili granice, a upravo to stvara probleme u
svijetu. Zbog toga se pokreu ratovi i poduzimaju osvajanja.
Svi vide kako postoji mali broj dr7ava koje su bogate i u
kojima je koncentrisana mnogo dobara, a na drugoj strani su
mnogobroj ne siromane drave, koj e posj eduj u malo dobara.
Upravo to proizvodi neku postojeu neravnomjernost u ras
podjeli dobara u svijetu. Da su stvari postavljene onako kako
je propisao Uzvieni, svako bi l j udsko bie imalo hrane koliko
mu je potrebno.
42 Er- Rahman, 1 0.
O ONI MA KOJI NERED
. NA ZEMLJ I I NE
Daj , Boe, da se neravnomjerna raspodjela hrane u svi
jetu odnosi samo na ono o emu se govori u prethodnom
poglavlj u. Svjedoci smo da bogate zemlje kontroliraju cij ene
hrane i njenu proizvodnj u. Uzmimo za primj er zemlju kakva
j e Amerika, koja plaa nadoknade svojim poljoprivrednicima
kako bi odustali od uzgoj a penice i kako bi na taj nain pe
nica zadrala visoku cij enu! Brazi l baca sirovu kahv u more
kako j oj cijena ne bi opala. Tu su i druge zemlje koje unita
vaju mlij eko, jaja i drugu hranu kako bi zadrali njenu cijenu!
Sve se to deava uprkos inj enici da u svijetu postoj e milioni
usta koja ude 7a komadom hl j eba, aom mlijeka i j ednim
j aj etom. Ovakav nain unitavanja Allahovih blagodati pred
stavlj a inj enje nereda na Zemlj i. Ne dozvoliti da Bo7ije bla
godati dou do Nj egovih stvorenj a predstavl j a injenje nereda
na Zemlji.
Da se radi o neemu to je u stanj u proizvesti ovjek,
mo7da bismo onda mogli kazati da na to ima pravo, ali radi
se o onome to samo Al l ah mo7e storiti.

ovjek nije stvorio

stoku koja nam daj e mlij eko i meso, niti je stvorio perad koja
nam daje j aj a, nije stvorio ni zemlj u iz koj e raste ito i svako
drugo bilj e, niti je stvorio zrno penice iz koj eg klasj e iznie. I
umj esto da Allahove bl agodati ostave Nj egovim robovima, te
da ono to pretekne preko nj ihovih potreba alj u kao pomo
siromanim zemlj ama, bogati to bacaj u u more i tako sprea
vaju da Allahove blagodati dou do Nj egovih stvorenja.
Svjedoci smo da postoj e zemlje koj e ne vode rauna o
boanskom redu koji sc ogleda u vezi izmeu uzroka i po
slj edica. One posj eduj u ogromna obradiva prostranstava, ali
umj esto da se svom snagom okrenu iskoritavanj u i obrai
vanj u tih prostranstava takve zemlj e zabavljene su ratovima,
promjenom koj ekakvih rdima i ruenjem ove i one vlasti.

ovjek je u neku ruku zabavl j en ruenjem svijeta, umje

sto da bude predan svojoj misij i, koj a podrazumij eva i obra
ivanj e zemlj e.
to, tako ovj ek nepravedno postupa, a Allah, Uzvien
neka je, veli:
"Reci: 'Kite v meni zato jednu hranu koju vam Allah
daje smatrate zabranjenom, a drug doputenom' ? Recite:
' Da li vam je prosudivanje o tome Allah prepustio ili o Alla
hu lai iznosite?"'43
Nepravedno j e, znano nam j e, to to su l j udi izdijelili Ze
mlju i stvorili od nj e mnogobrojne drave, a one predstavlj aj u
mj esta koja nisu dostupna svim robovima Boij im. A Allah,
` Junus, 59.
Uzvien neka j e, cijelu je Zemlju stvorio 7a svako ljudsko bie.
Otkuda, onda, ova nesrea koj a mori ljudski rod?
Tu nevolj u prouzroio je ljudski um kojeg je U7vieni
stvorio da bi ovjek mogao birati meu alternativama koje
stoje pred nj im. Meutim, ovjek se bavi svim drugim osim
onoga to j e nj egova misij a - a nj egova misija j este rad za do
bro na Zemlj i .

ovjek je zabavljen destrukcijom i time kako

vladati drugima. On se bavi time kako svijet unititi, a misij a
mu nalae da ga unapreuje i ini boljim. No, on tu misiju
zanemaruje i dri j e olahko, te se deava ono to vidimo i
ujemo.
Tako ovjekov izbor vodi nesrei, umj esto da vodi dobru;
vodi unitavanju Boijih blagodati, umj esto nastojanj u da se
one to bolje iskoriste; vodi poveavanju problema na Zemlji,
umjesto njihovu rj eavanj u. To to se lj udi udaljavaju od na
ina ivota koj i im je Allah, d. . , propisao biva nesreom za
njih. Ljudi postupaju prema vlastitom nahoenju radij e nego
prema onome to im je Uzvieni propisao. Na taj nain oni
proizvode nered, a ne red.
Uobraenost je navela ovjeka da misli kako j e u stanju
promijeniti red u svijetu i tako svijet uiniti boljim i udobnijim
mjestom za ivlj enje. I ta je uinio? Poeo je sjei ume koj e
predstavljaju plua planete i podizati tornice, a one su 7aga
dile atmosferu. Kao posljedica toga nastale su rupe 070n
skom omotau, to predstavlj a prijetnju za :ivot na Zemlj i.
Usto, ovjek j e poeo bacati otpadne materij e i hemikalije u
vodene tokove i na taj nain 7agadio vodu koju Alah, d. . , sa
neba istom sputa. Ljudski um upropastio je i usj eve.

:ovjek
je poeo upotreblj avati ogromne koliine otrovnih materija,
pod izgovorom da se radi o preventivnim sredstvima. Ustva
ri, te otrovne materije zagauj u bilj ke kojima se hrane l j udi i
7ivotinje. Otrov prodire u na organizam i uzrokuje poreme
aje, bolesti i smrt!
Kada strunj aci uvide ta takvi otrovi uzrokuju kada su u
pitanju bil j ke, ivotinj e i ljudi, shvate ta su uinili i pozivaj u
se na pogrene procjene. Potom ponu govoriti o tome kako
treba prestati sa upotrebom takvih sredstava. No, do tada oni
su napunili svijet takvim materij ama propagirajui na sav glas
da su to korisni pesticidi koji predstavlj aj u rj eenj e za povea
nJ e pnnosa.
I sto tako, strunj aci preporuuju da se koriste odre(1ene
hemikalije za lijeenje, a potom ih zabranj uj u zbog toga to se
j ave popratne poj ave koje su te7e i od same bolesti. Sve se to
deava j er j e l j udski razum ogranien; ovjek neke stvari zna,
a istovremeno druge izmiu njegovom znanju. On postupa
onako kako mu nalae njegov ogranieni razum, koji mu obe
ava da e ga dovesti do onoga to je naj bolj e. Potom ovjek
otkrije da j e pogrijeio i odustaje od onoga to je zapoeo.
Ljudi vide samo one probleme koji se tiu sadanjeg tre
nutka; budunost je za nj ih nepoznanica. Neke zemlje borei
se za ljudske slobode grevito su se borile da se legalizira pro
stitucija.

ta se poslije desilo? Dolo je do irenja side - te smrt

ne bolesti od koje nema lijeka i kojom se uenjaci j o uvij ek
be:wspjeno bave. Sada isti oni koji koji su :agovarali seksual
ne slobode i legaliziranje prostitucije :agovaraj u edno pona
anje. Da li to ine potaknuti vjerskim razlozima? Ne, narav
no, ine to :ato to su primorani, kako bi se spasili od smrtne
bolesti. Da su slij edili Allahov zakon, bili bi osloboeni ove
opake bolesti koja sad hara svijetom.
Sve su ovo stvari koje se deavaju oko nas i na koje se mi
ne obaziremo.
Uzmimo u ob:ir j o i to da je Allah, d. . , zabranio kama
tu, i najgorim kaznama zaprijetio onima koji kamate uzimaj u.
Meutim, ljudi su i u tom pogledu okrenul lea Allahovom
zakonu, te je dolo do nereda u cjelokupnoj svjetskoj eko
nomi j . Stvari idu dotle da kamata prelazi i vrij ednost same
glavnice, to pojedince a i cij ele drave dovodi u vrlo teku
situacij u. U cijelom svijetu sada se uju glasovi koji pozivaju
na ukidanje kamate.
STVARI KOJE LJUDSKI UM
NE SHVATA
Postoje neke stvari u svijetu koje ovjek ne razumije. Ima
ljudi koji kau: Ako j e Uzvieni Al lah zabranio svinjsko meso,
?ato je onda stvorio svinju?
Ovakvo pitanje svakako j e nesuvislo i proistie i7 razmi
ljanja kakvo nije svojstveno vjerniku. Sve to je u svijetu stvo
reno ima svoju svrhu, bez obzira da li mi to 7namo i ne.
Ko j e uope rekao da j e svinja stvorena kako bi se jelo
njeno meso? Moda j e stvorena da ukanja otpadne tari u ko
jima se nala7e hil j ade bakterija ij e bi ra7mnoavanje donijelo
ljudima mnogo nevol j a. Uzvieni Allah stvorio j e svinju, ali sa
drugom svrhom a ne da se jede njeno meso.
Neko e pitati: Zato je Allah, d. . , stvorio zmije, akrepe
i grabljivce koji uzemiravaju ovjeka?
Takvome treba kazati da ne razumije svrhu zbog koje po
stoje ova stvorenja. Ona svoj i m postojanjem uka?.j u ovjeku
na nesputanu Boij u mo koja vlada univer?.mom. Uzvieni
je potinio mnogobrojne ivotinj e ovj eku. One mu slue i on
se njima koristi. Mei tim, kako ovj ek ne bi pomislio da su mu
spomenute ivotinj e pokorne zato to on to hoe, Uzvieni j e
stvorio i druge ivotinj e koj e nisu pokorne ovj eku.
Mo7emo vidj eti dj eaka kako upravlj a ogromnom devom
koja bi ga mogla usmrtiti jednim udarcem noge. Ona j e po
sluna i u potpunosti se povinuje djeaku koji je upravl j a gdje
hoe. Neko e pomisliti da je to izraz dj eakove sposobnosti.
No, to j e izraz moi Uzvienoga Koji je devu uinio pokor
nom ovjeku.
S druge strane, zmij a i akrep su ivotinj e koje su, kada
j e posrijedi tjelesna konstrukcija i snaga neuporedivo slabije.
I pak, ovjek ih ne mo7e potiniti svojoj vol j i . Isto tako, Al lah,
d. . , nije ni insekte uinio poslunima ovj eku.
Ako stvari j esu takve, a jesu, onda ovjek ne posjeduje mo
kojom sebi moe potinit bilo ta. On je, bez obzira na sposob
nosti koje posjeduje, nemoan. Moan je j edino Alah, d. .
Pogledajmo zatim bolesti koj e pogaaj u ovjeka. U njima
se krij e mudrost koju ovj ek previa. Uzvieni hoe da oni
to se osj eaj u silnima usl j ed onoga to i m j e na ovome svijetu
dato okrenu i da vide kako On mo7e dati da ih pobijede i naj
siunija stvorenj a koj a se ne mogu ni prostim okom vidjeti i
koja ih mogu prikovati za postel j u i prouzrokovati im velike
bolove.

ovjek treba nauiti da se ne smij e zanositi svojom sna

gom, moi i silom. Treba znati gdje j e mj esto nj egovoj smio
nosti pred snagom Uzvienoga. On treba znati da ga eka su
sret sa Svemoguim i raditi raunajui da e doi dan u kojem
ovjek nee biti u stanju nita uiniti i kada mu niko nee moi
pomoi. To j e dan koj i je Uzvieni ovako opisao:
"Onoga dana kda hudu ispi tivane savesti, kada ovek
ni snage ni hranioca nee imati. "H
Neke bolesti ukazuj u na Boij u pravdu. Tako onaj ko pre
tjeruje u uzimanj u hrane prelazi granicu svoga prava u u:i
vanju blagodati hrane i kao poslj edica toga deava Se da mu
Allah, d. o , u odreenom ivotnom dobu odredi da oboli od
bolesti koj a ga spreava da uzima hranu. Time ga natjera da se
osvrne na t kako je u prolosti uzimao hrane vie nego to
mu j e bilo potrebno, te da mora, kako bi postigao ravnoteu u
organi zmu, uzimati manje hrane.
Uzmimo kao primjer nekoga ko j ede previe slatko. Ta
kve osobe, obino, dobi j u eernu bolest zbog koj e poslij e ne
mogu j esti nita slatko. Neko ko j e htio j esti j edino bij eli hl j eb
doivi to da zbog zdravstvenih razloga mora j esti samo crni
hl j eb, upravo onaj hl j eb kojeg godinama nije htio j esti . Uzvi
eni nam zato nareuj e:
"I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one
koji pretjeruju. "45
Uzvieni nareuje da budemo umj ereni, a onaj ko prelazi
granice umjerenost u bilo kojem pogledu, doivlj ava u :ivo
tu stvari koj e ga primoravaj u da promij eni svoj nain ivota.
Onaj ko pretjeruje u nonom bdi j enj u upropasti zdravlj e i bo
lest ga prisili da ne mo:e napustiti postel j u i sl .
`` Et-Tarik, 9- 1 0.
'5 El-E'raf, 3 1 .
KLI CA NEVJ EROVANJA
Uzvieni Al lah eli odagnati iz naih srca uobra:enost i
samoobmanu j er to predstavlj a klicu nevjerstva. Dokle god
ovjekom vlada uobraenost i samoobmana, on smatra kako
j e neovisan o Allahu, d. . , i ne obazire se na to kako e biti
pokoran Allahu, d. . , i kako e stei 7adovoljstvo Nj egovo. A
zato bi i inio takvo neto ako vjeruje kako j e sam sebi dovo
l j an, i kako j e kadar ini ti ono to hoe.
Uzvieni Allah milou Svojom uva vjernike od samo
obmane i udaljavanja od Nj ega. On ih podsj ea na to da jezik
ne moe govoriti, niti da oi motJ gledati, niti da noge mogu
hodati bez doputenja Nj egova.
Postoje razliita, meusobno oprena, filozofska tumae
nja o Boijoj moi. Jedna od filozofskih kola stanovita je da
boansku mo potvruj e postojanost Univerzuma, u kojem
vlada precizan red lien bilo kakve nedosljednosti.
Jedna druga filozofska kola kae kako univerzum kojega je
Uzvieni stvorio, neizostavno, mora biti promjenjlj iv i ne moe
se posmatra6 kao neto to poiva na preCiznosti i harmoniji.
Naime, smatra ova kola, to bi znailo j edno posve mehaniko
kretanje, a Uzvieni neprikosnoveno vlada univerzumom i mije
nja u njemu ono to poeli. Volja Nj egova ne moe biti sputana
nikakvim zakonitostima i ne moe se ogledati u kretnjama koje
imaju mehaniki i nepromjenj lj ivi karakter. Promjene L Univer
zumu su te koje ukazuju na nesputanost Boije volje.
I stina je suprotna onome to zastupaju ove dvij e suprotstav
ljene teorij e. Naime, Uzvieni vlada Univerzumom i na jedan i
na drug nain. U viim sferama Univerzuma On je uspostavio
kraj nj u preciznost, a u niim promjene, te j e u isto vrijeme Nj e
govo stvaranj e precizno a Nj egova volj a nesputana.
U tome smislu, osobe koje su stvorene s odreenim ne
dostacima dovoljan su nam argument kako je Allahova, d. . ,
volja nesputana. On stvara ono ta hoe i kako hoe. Sve to
postoji Nj emu pripada i Nj emu se pokorava. Ono to On eli
to i bude, a to. ne eli to i ne biva.
Vezano za osobe koje su stvorene s odreenim nedosta
cima, ljudi se stalno pitaju: ta su takve osobe zgrij eile pa
da moraju patiti? Treba znati da je Uzvieni takvim osobama
dao odreene sposobnosti, meu kojima su i one posve ne
uobiajene, a koj e takve osobe ine ravnopravnim osobama
koje su zdrave. Na taj nain biva im nadoknaen nedostatak
s kojim su stvorene. Usto, srca drugih ljudi bivaju otvorena
prema nj ima i oni nailaze na panj u kod drugih lj udi. Otuda
i poslovica koj a kae: "Svaki ubogi snaan j e". Naime, Al l ah,
d. . , daje takvim osobama odreene sposobnosti koje ih ine
odli kovanij i m od zdravih osoba. Postoje mnogi primjeri za
to. Sjetimo se Timurlenka koj i j e u vojnim pohodima pokorio
mnoge zemlje; bio je hrom; tome uprkos imao je sposobnosti
koj e su nadilazile sposobnosti zdravih vojskovoa koj e je us
pij evao pora7iti u svojim vojnama.
'
9
0
t u h a m m e d , M . a ' r a v. l
ALLAH, D. . , DAJ E I UZI MA.
U EMU J E SUTI NA?
Kada j e posrijedi ovo pitanje uzet emo 7a primj er slu
aj maloumne osobe. Uzvieni Allah razumom je odlikovao
ovj eka nad ostalim biima. Meutim, maloumna osoba ne
posj eduje razum, tj . nj oj je uskraeno ono ime se odlikuje
l j udski rod. Time nam Allah, d. . , eli skrenuti panju kako
On stvara razum, te da to nij e neto to ovi si o samom o
vjeku. Taj razum zahvaljuj ui koj em l j udski rod prenosi ci
vili7aci j ska dostignua s j edne na drugu generaciju i uspij eva
ostvariti napredak na ovome svijetu predstavlja sposobnost
koju j e Uzvieni podario ljudima, a ne neto to ljudima samo
po sebi pripada. Stoga se nemoj uznositi svojim razumom i
otroumnou i misliti kako zahvaljuj ui razumu moe biti
neovisan o Allahu ili propisati sebi neto to je bolje od onoga
to ti je propisao Allah, Uzvien neka j e.
Al l ah, d. . , stvorio j e ljudima razum kako bi mogli bi rati
i7mec1u razliitih stvari, ali ljudi se u ivotu ne d6e misije koja
im j e namijenjena, ve koriste razum kako bi kreirali vlastita,
9
1

D O. B R O
ljudska, pravila 7ivl j enj a zahvalj uj ui kojima se osj eaj u neo
visnima o Nj emu, Uzvien neka je. Tako l j udi pokuavaju na
Zeml j i uspostaviti nain ivota za koji vjeruju da je naj bolj i, a
ustvari time remete sve.
Neko e kazati: u emu je gri j eh maloumnika? Takvome
je najbolje odgovoriti da je Allah, d. . , maloumniku podario
najbolju odliku, a to je da nee polagati raun ni na ovom ni
na buduem svijetu. Na ovome svijetu, maloumnik e, reci
mo, nekome kazati runu ri j e ili e baciti kamen na tebe ili e
uiniti neto slino, ali mu to niko nee uzeti za zlo.

tavie,
svako e se nasmij ati zbog tih nj egovih postupaka i pri hvatiti
ih kao nenamjerne jer onaj koj i ih ini nij e razuman. Desilo ti
se da ti je maloumna osoba kazala neto runo i ti si se nasmi
j ao, i te je povukla za odjeu pa se nisi nalj utio. Jednostavno,
od maloumne osobe ne oekuj e se odgovornost za ono to
ini. A na buduem svijetu ona e ui u Dennet bez polaga
nja rauna. Svi l judi e polagati raun, i:mzev onih kojima nij e
podaren razum. Takve osobe nee odgovarati ni za bilo ta
to su uinile, jer j e osnova za polaganje rauna to da ovj ek
i ma mogunost izbora, a maloumna osoba nema sposbnost
izbora.
Ovo su neka ra7mil j anj a koja se odnose na dobro i zlo u
Univer7mu. One ne mogu j asno pokazati preciznost mj erila
na kojima poiva ivot. To su posve precizna mj erila koja osi
guravaj u pravdu. Ni kome nij e oduzeta neka osobina a da mu
zauzvrat nisu date druge. Sve u svijetu ima svoj cilj i misij u.
Svejedno j e, da li mi shvatamo o emu j e rij e i l i ne. Sve to j e
stvoreno ispunjava svoju misij u ne ekaj ui da je mi poj mimo
ili se sloimo s njenim postoj anjem. Nepravda koju neki l j udi
ponekada osj eaju dolazi i7 nerazumij evanja ili se raa iz su
elj avanja stvarnosti u koj oj ive i nj ihovih prohtj eva za koje
ele da se ostvare, ali Uzvieni ne doputa da se ostvare zbog
nekog razloga koji je njima skriven.
Srea na ovom svijetu ogleda se u tome da ovjek bude
zadovoljan Boijim odreenj em. To 7adovolj stvo donosi u i
vot ovjeka sreu, dok nezadovolj stvo Nj egovim odreenjem
donosi nesreu.
Pogledajmo ta kae sljedei hadis-kudsi:
Robe Moj, Ja elim i ti eli. Ako bude zadovoljan onim to Ja
elim, dat u da ne bude ovisan o onome to ti eli. A ako ne bu
de zadovoljan onim to Ja elim, dat u da te m ui ono to ti eli,
a nee biti do li ono to ja elim.
I tako, bio ti zadovol j an i ne, bit e onako kako Allah,
d. . , naredi. Ali, samo ako bude zadovol j an Al l ahovim odre
enjem, to e t donij eti dobro, a ako bude negodovao zbog
odreenj a Nj egova to e ti donij eti nesreu i patnju na oba
svijeta. Ovo je pravi smisao dobra i zla. Bo7ij a pravda odlikuje
j ednoga ovj eka nad drugim samo u pogledu injenja dobrih
dj el a. A kada mi vjeruj emo da nam se neto nepravedno dea
va, tada se radi o pogrenom poimanju i namaru prema Alla
hovom, d. . , odreenj u. Uzvieni kae:
"Ala zaista nee ni nepravdu ljudima uiniti,
ludi je sami sebi ine. "46
`` Junus, 44.
DOBRO I ZLO
NA BUDUEM SVIJ ETU
Nita od onoga to te ne pribliava Al lahu, d:. . , i to ti
nee donijeti nagradu na buduem svijetu nij e dobro, ma ta
da ti donese na ovom svijetu. Svako dj elo kojim ne eli posti
i zadovol j stvo Uzvienoga uzaludno j e, a tvoj ivot ogranien
je i za nj ega e raun polagati. Ako ivot svoj provede pri
mj enj uj ui propise Allahove, stei e dobro. A ako ga prove
de grijehe inei i ne vodei rauna o Uzvienom, bit e na
gubitku i zlo e te zadesiti. Uzvieni je kazao:
"I ko hude od vatre udaljen i u Dennet uveden -taj je
postigao to je elio. "+7
Uspj eh ijem postizanju trebamo stremiti j este spas od
Vatre I kako smo kazali, ivot na ovom svijetu nij e cil j . Ovaj
svijet samo je mj esto kunje i ispita preko koj ega se stie do
cilja. Vj erovj esnik, s.a.v. s. , kae:
im zakorai rob e na Sudnjem danu biti pitan za etiri stva
ri: o mladosti njegovoj, u emu ju je proveo, o ivotu njegovu -kako
` Alu Tm ran, 1 RS.
9


M u h a m m e' d. M . a
'
r a v i
ga je proivio, o imetku njegovu - u ta ga je potroio i o znanju
njegovu -ta je s njime ui nio ?
Ako pogledamo ta kae Kur'an, vidjet emo da on do
bro ograniava na ono to j e u Allaha: "A dobro koje za sebe
pripremite nai ete kod Allaha. "48
Ako pogledamo suru Alu I mran, nai emo da nas Uzvi
eni poduava kako emo Mu se obraati, kako emo Mu
zahvaliti, kako emo Mu se pribliiti, kako emo priznati da
svako dobro Nj emu pripada: "U Tvojoj ruci je svako dobro,
Ti, uistinu sve moe! "49
Dakle, svako dobro j e samo u ruci Nj egovoj , i dobra nema
L bilo ij oj drugoj ruci. Pogledajmo i sl j edei ajet: "A ono to
ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri. `
Da zakl j uimo! Moramo znati da je svako dobro u Al la
hovoj ruci i da je najbolje djelo ono kojim se eli postii za
dovolj stvo Nj egovo. Svaki trenutak koji provedemo ne radei
neto s ciljem postizanja Nj egova zadovol j stva j este i7gubljeni
trenutak u naem ivotu. To je vrijeme koje smo zaludo po
troili, a vrij eme nae, ma koliko dugo ivjeli, ogranieno je.
Nij edan tren koji proe ne vraa se.
`` EI-Btkart, 1 1 0.
" Alu lmran, 26.
5u
Alu l mrn. 1 98.
VJEROVANJE J E UVJ ET DA DOBRA
DJELA BUDU PRI MLJ ENA
Zapitajmo se, da li je dobro na ovome svijetu apsolutno
dobro, ili je nuno da bude povezano s vj erovanj em? Drugim
rijeima kazano, da li se nama piu dobra dj ela kod Allaha
ako dok ih inimo ne vj eruj emo u Allaha, N je gove poslanike,
objavljene knj ige . . . ?
Meu onima koji ne vj eruju ima lj udi koj i su uradili mno
go dobra za ovjeanstvo. Oni su doli do mnogih izuma koji
su od velike koristi za cij eli lj udski rod. Ima ih koji su, recimo,
otkri lijek za neku bolest koj a je smatrana neizljeivom, i od
koje su patili mnogi l j udi. lma i onih koji daju dobrovoljne
priloge da se izgradi dom za nezbrinute ili bolnica u kojoj se
bolesnici mogu besplatno lijeiti i pomau ljudima koj i su
ivjeli u tekim uvjetima. Ako bi se negdj e poj avila glad, oni
skupljaju sredstva i alju hranu. Moemo kao primjer navesti
bilo koj e dobro dj elo za koj e je Alah, Uzvien neka je, naredio
vjernicima da ga imL i za koje im j e obeao veliku nagradu.
Dobro koje su oni uinil nij e dobro sa stanovita vj ero
vanja, ve sa stanovita humanizma i brige za druge. To je vid
nastoj anj a da se ublae patnj e ljudi i da im se pomogne. Kakva
je sudbina nji hovih dobrih djela?
Ono to moemo kazati j este da niko od onih koji ne
vjeruju nee za svoja dobra dj el a dobi ti nagradu, j er to to su
radili nisu radili kako bj zasluili Allahovo zadovol j stvo, tj . ,
nj ihova dj ela nisu bila plod istog vj erovanja. Uzvieni Allah
kae:
"A onaj ko je dobra djela inio, a vernik bio, nee se
nepravde ni zakidanja nagrade plaiti. "5
Da se zaklj uiti da je vj erovanj e (iman) uvjet da bi dobra
dj ela bila primljena. Vj erovanj e mora stajati na prvom mjestu,
a usto namj era onoga koji ini dobro dj elo mora biti pos6-
zanje Allahovog zadovol j stva tim dj elom. Zato, nekome ko
daruje golemi iznos novca za neko humanitarno drutvo zato
to je suprug predsjednice toga drutva na vanom polo7aju
pa e mu biti naklon vezano za nj egove poslove, Allah, d. . ,
nee to primiti kao dobro dj elo. I sti sluaj j e i s onim koj i daje
imetak u dobrotvorne svrhe kako bi se za njega govorilo da
j e veliki dobrotvor ili pobonjak i tome slino. Takvome je,
dakle, cilj da postane ugledan a nije mu cilj pridobiti zadovolj
stvo Allaha, d. . , te za takvo dj elo nee imati sevapa.
I pak, da li e Allah, d. . , ostaviti dobra dj el a bez nagra
de?
On, Uzvien neka j e, j este pravedan pa e dati za takva
dj el a nagradu kakva im dolikuje. Nagrada mora biti odgo
varajua djelima, te e takvim osobama biti data nagrada na
` Ta ha, 1 1 2.
ovome svijetu, a kada dou na drugi svij et nee nai ni nagra
de ni svojih dobrih djela. Pogledajmo kako nam Kur'an govori
o tome:
"Onome koji eli ovaj svijet, Mi mu bro dajemo to
hoemo i kome hoemo, ali emo mu poslie Dehennem
pripremiti, u kome e se osramoen i odbaen pei. "5
To su oni koj i rade dobra djela ali ne vjeruju u Allaha,
d. . , i njihov cilj nij e da dobrim djelima koje ine postignu
Allahovo zadovolj stvo. To su oni koji nagradu za svoja djela
dobiju na ovom svijetu, pa se po njima zovu gradovi i podiu
im se spomenici na trgovima, njima bivaju dodijeljene nagrade
i priznanja, u kolama se ui o njihovom ivotu, oni su 6 koji
postaju uveni i svima pozna6. To su nagrade koje njima pri
padaju, one su iste vrste kao i njihova djela .
. Uzvieni Allah hoe od nas da se sa svim to nam se doga
a u ivotu suoavamo snagom vjerovanja te ela ne osjeamo
nemir pred bilo ime to se desi. Zato nam je Uzvieni podario
mjerila kojima emo vaga6 dogaaje. On nas u ivotu nije htio
ostaviti nezatienima na vjetrometini da naa srca ispunjavaju
nemir i strah, ve nam j e podario istinska mjerila prema kojima
emo postupati i donositi sud o onome to se dogaa.
Uzvieni Allah na prvom mj estu od nas trai da svoje
due oistimo od svake vrste malodunosti i pesimi7ma u od
nosu prema onome to se dogaa, i ea sve to nam se dogaa
posmatramo kao iskuenje i ispit kojim nas Allah, Uzvien
neka je, provjerava.
El-Isra, 18.
Mi, vjernici, vj erujemo da je sve to se dogaa zapisano
kod Nj ega prije nego je stvorena Zeml j a i ono to j e na nj oj ,
te da j e to sudbina koj a se ispolj ava na ovaj i onaj nain. Od
nas se trai da dogaaj e ne prihvatamo s tugom i pretj era
nom radou, a sve to s cil j em da se dua vj ernika navikne na
to da ne osj ea nemir ni zbog ega drugoga osim zbog onoga
to je zadesi kao re?ltat srdbe Allahove i da radost osjea
samo zbog onoga to e joj nagradu kod Allaha uveati. Ovo
su istinska mj erila kojima moramo vagati ono to se deava.
Uzvieni Allah kae:
"N era nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije
neg to je damo, zapisana u Knjizi, a to je Allahu, uistinu,
lahko - da ne biste tugvali za onim to vam je promaklo,
a i da se ne biste previe radovali onome to vam On dade.
Allah ne voli nikae razmetljivce, hvalisavce. "s3
Ovo je nain na koji se ponaaju vjernici i na njega Uzvi
eni eli skrenuti poglede nae. Nita to nam se desi, ta god
da je posrijedi, ne treba da nas baca u oaj , j er je ovo svijet
promjena: ako si danas imuan sutra ve moe biti siromah
puki; danas si j ak i zdrav a ve sutra slab i nemoan; danas si
uznosit i uvaavao, a sutra si prezren i ponien.
Ove promjene svoj stvene su ivotu na ovome svijetu,
zato i h mora prihvatiti u skl adu s nj ihovom sutinom. Treba
imati na umu da nita na ovome svijetu nije vj eno: ako danas
vlada tmina, sutra ve doi e svj etl o; ako j e danas vrijeme
muke i tjeskobe, sutra ve mo7e doi vrijeme olakanj a. To je
El- Hadi d, 22-23.
prava sutina onoga to se deava na ovome svijetu. Sve to
se dogaa na dunjaluku promj enj lj ivo je. Jedino su postojana
ona djela koja uini a ahiret i jedino e od nj ih imati sigurne
koristi.
Jedan dobri rob Bo:iji bi se obradovao kad god bi mu
doao prosjak molei da mu se udjeli novca ili hrane. Taj dobri
rob doekivao bi prosjaka govorei : "Dobro doao, ti koj i e
moja dobra djela odnijeti na budui svijet." On je, naime, znao
da prosjak dola:i za nj egovo dobro i da e ono to da prosjaku
ostati ustvari nj egovim. Znao j e da e ono to sam pojede i
potroi otii u nepovrat, a :a ono to drugima da kao sadaku
nai e nagradu kod Allaha, d. . , na Sudnj em danu.
Allah, On Koji je j edini i stina, ui nas da onome to nam
se dogaa ne dajemo smisao koji se j avl j a u nama, ve da sud
o tome da li j e neto za nas dobro ili nije ostavimo po strani i
da ne pokuavamo mudrujui o tome kazati j edno ili drugo. U
tome smislu On kae:
"Moda neto ne volite, a ono moe hiti dobro po vas; a
moda neto volite, a ono moe ispasti zlo po vas, Allah zna,
a v ne znate. "54
"Moge je da je ha u onome prema emu odvratnost
osjeate Allah veliko dobro dao. "55
Na ovaj nain Allah nas eli vjerom zati titi od svega to
nas zadesi. Ako nam se desi neto to ne bismo eljeli, tre
bamo se sj etiti ovoga ajeta i kazati: Moda je Al lah, d. . , u
" EI -Bekare, 21 6.
;; En-N isa, 1 9.
ovome to nam je dao pohranio dobro za nas, a da mi to i
ne znamo, ili moda e Allah u onome to ne volimo da se
desi dati dobro veliko. Ovo umanjuj e bol ovjekov koji se u
njemu j avi kada ga :adesi neto to ne voli. U isto vrijeme, to
nas ini uvijek optimistinim. Pored ovoga, Uzvieni nas el
pouiti da smo mi ti koj i u dogaanj a, s kojima se susreemo,
stavljamo zlo.
Ljudi se poesto zapitaju nij e Jj televizij a neto veoma
loe, budui da ljude odvraa od posla, namaza i sj eanja na
Allaha i odvodi ih u besposlicu. Odgovor koji bih ja ponudio
na j edno ovakvo pitanje j este da mi ne moemo presuditi i
kazati kako je televizij a neto loe, ve nain na koji se ona ko
risti ini televiziju neim to je dobro i nij e dobro. Ako l j udi
putem televizij e ue o vjeri, o tome kako e obavljati namaz i
davati zekat i o drugim propisima islama, onda je televizij a do
bro, ali, ako ljudi provode vrijeme pred televizijom zabavljeni
muzikom i igrama to e ih odvratiti od nj ihove vj ere, onda
ona nij e dobro.
Dakle, televizija nije neto dobro ili loe sama po sebi, ve
j oj nain na koji je koristimo daj e smisao neega dobrog i
neega to nij e dobro. U sutini, ona se ne razlikuj e od noa:
njime se ovjek moe posl uiti da nekoga ubij e ili da ga upo
trij ebi u kuhinji za rezanje povra i mesa. Ako ga koristi za
pripremanje hrane, onda je no, logino, neto to je dobro, a
ako njime ubije nekoga, onda je no zlo.
Uzvieni Allah navodi nam u Kur'anu primjere koji poka
zj uj u da smo mi ti koji svemu dajemo smisao. Tako On kae:
"A od plodova palmi i loze pripremate pie i hranu pri
jatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju. ''56
Dakle, Allah, d. . , j e stvorio hurme i groe da nam
budu ukusna hrana, i j edno i drugo su i hranjljivi i ukusni. Ni
jedno ni drugo nisu tetni za ovjeka. Al, ta ini ovjek? On
ovu hranu koja j e dobra i dozvoljena pretvara u nedozvolj enu,
tako to od nje pravi alkohol, koji pomuuje ovjeku um i
spreava ga u obavljanju dunosti, i koji predstavlja jedan od
najveih grij eha i ini temelj svakom zl u na ovome svijetu.
Da l j e Uzvieni storio hurme i groe za to? Da l ih
j e stvorio kako bi ovjeku dao mogunost da pije alkohol i
uiva u grijehu? Naravno da nije! Onda, ko j e taj koji ovo voe
zloupotebljava i pretvora ga iz neega to je halal u neto to
j e haram? To j e ovj ek. On je taj koji ovu blagodat zloupotre
bl j ava i ini je neim to vodi u grijeh umjesto da je koristi na
nain koji ovjeka podstie na zahvalnost Allahu, d. . , i na to
da se sjeti Allaha Uzvienog.
En-Nahl, 67.
OVJ EK PRED NAPADI MA ZL
Uzvieni Allah stvorio nam j e Sunce koj e osvetlj ava nau
planetu i daje potrebnu toplotu. Ono bi l j kama, ivotinj ama i
ovj eku omoguava da ispunj avaj u svrhu zbog koj e su stvo
reni. Uz pomo svjetlosti u bil j kama se odvi j aj u procesi pu
tem koj ih nam one podaruj u kisik i zahvalj ujui kojem je
na ivot na Zeml j i mogu. Pod svj etlou sunca ovj ek se
kree i radi kako bi unapri j edio pretpostavke 7a 7ivot i iz
suneve svj etlosti dobij a toplotu koj a mu je neophodna za
7ivot. Meutim, neki lj udi obo7vaju Sunce i na taj nain ga
pretvaraj u iz neega to predstavlj a opskrbu i dobro u neto
to odvodi u nevjerstvo! Samo Sunce to nikada nije l j udima
naredilo, ono nikad nije kanio ljudima: "Mene oboavajte",
niti je poslalo nekoga poslanika izmeu l j udi koji j e podsti
cao l j ude da budu robovi Sunca, a nije ni obj avilo ljudima
propise koj ih se trebaj u pridravati kada mu robuj u. Ono
nije uinilo nita od toga, ve posve pokorno, slavei Al l aha,
kraj nj e doslij edno i precizno izvrava svoj u misij u.

ovjek j e
taj koj i j e nered napravio.
I sti je sl uaj i s kamenjem. Ono se koristi za mnoge ko
risne stvari, ali ljudi su ti koji od nj ega prave idole i klanjaju
mu se.
Stvari koje sc nalaze u svijetu ni su te koje nered ine, one
su dobre i imaju svrhu koju ispunjavaju na naj bolji nain, ali
nered i destrukcija dolaze od strane ovjeka. I mnogobotvo i
nevjerstvo dolaze od ovjeka.
Na temelju ovakvog razumijevanja trebamo posmatrati ?i
vot na ovome svijetu, a ne da sami kreiramo pogrena mjerila.
Ko ustari uspostavlj a ta pogrena mj erila? To je, bez sumnje,
neko ko ini nered u svijetu. On eli korist za sebe samoga i
eli da postoji takva vlast u kojoj e on biti gospodar. Onaj
koji, primjerice, upotrijebi no7 da bi nekoga ubio, taj najvje
rovatnije eli prisvojiti ono to osoba koju j e ubio posjeduje
ili neto slino. Onaj ko poziva ljude da obo7avaju Sunce eli
najvjerovatnije postati nekom vrstom velikoga maga, koj i e
od lj udi dobijati svakojaka dobra be7 ulaganja truda. Onaj koji
poziva ljude da oboavaju kipove ?eli postati velikodostojni
kom kome e se ljudi plaiti prii, j er j e on taj koji vodi brigu o
boanstima. Ko god poziva neemu to predstavlja neistinu,
takav 7asigurno traga za nekom ovosvjetskom koristi koju e
na taj nain ostvariti i posredstvom koje e se uzdii na stu
panj onih koj i imaju imetak i utjecaj, s tim, to on i imetak i
utjecaj nastoji stei bez truda.
A onaj koji lj ude po7iva da Al lahu robuju, on na tome
putu udjdj uje, i ne nastoji za sebe stei nikakvu korist. Dok
troi svoje vrij eme i novac on j e sretan, on sam prije nego
druge poziva da ine isto, izvrava obaveze i podnosi tekoe
koje pozivanje u istinsku vjeru nosi sa sobom. Sve to on eli
j este da mu Allah primi nj egova dobra dj ela.
Uzvieni Allah skree nam pa7nju na to da su mj erila ko
jima posmatramo stvari razliita:
"Neka oni koji krtare onome to im Aa iz obilja
Svog daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je
zlo za njih. "57
Ovaj ajet kazuj e kako ispravno treba posmatrati imetak
na ovome svijetu.

ejtanova misija j este da u ljudima stvara

strah od dij elj enj a imetka, pri emu ih plai da e osiromai
ti, mada je Vj erovj esnik, s. a. v. s. , kazao: Sadaka nee umanjiti
imetak. Ako je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , kazao tako, onda to do
ista znai da sadaka ni u kojem sluaj u nee umanj iti imetak.

tavie, ona e ga uveati i uiniti ga berietnim, a bereket se

ogleda u tome da ti Alah podari vie nego to oekuje i vie
nego to j e uobiajeno.
Dar bereketa Allah uvijek podaruje vjernicima. I sam mo
e vidjeti kako s malo sredstava uspije pokriti sve potrebe i
izdatke. Od hrane za dvije osobe najede se pet osoba i bude
im posve dovoljno. Vjernici su zadovol j ni i s malo opskrbe,
oni ne pruaju svoje poglede, niti im naumpada, niti prieljku
j u ono to prevazilazi njihove mogunosti. Mo7e vidjeti kako
ovjek koji je vjernik ivi sretno, smiren je i nije niim opte
reen, raspoloen je i uvijek vodi rauna o Uzvienom. Takve
ljude Allah, d. . , uva od gorine ivota na ovome svijetu.
Alu ! tnrana, 1 BO.
Kada se neko od njih, primjerice, razboli bude mu dovoljno
da uzme jednu tabletu aspirina i olj u aja da ozdravi, dok se
neko ko ne daje sadaku, kada mu se razboli dijete u7nemiri i
pone odlaziti kod razliitih lj ekara, potroi puno imetka, a na
kraju moda mu dij ete i ne ozdravi.
Dakle, bereket u opskrbi nekada se krije u njenom dije
ljenju, j er Allah da ovjeku mogunost da stekne puno imetka
na halal nin, a ovjek ponekad stekne imetak i na neprikla
dan nain. Dij eljenjem imetka ovjek udalj ava od sebe ono to
vodi u propast. Moe vidjeti kako je nj egovo dij ete uspjeno
u koli i bez privatnih asova, dok neko ko nije takav troi veli
ke novce na privatne asove za svoje dijete, ali ono ne uspijeva
postii naroit uspj eh. Loe drutvo ne uspij eva navratiti na
zlo dj ecu onoga koj i udjeljuje imetak, ni j edno od njih nee se
ni primaknuti igrama na sreu, kocki, drogama ili nekoj dru
goj poasti koj a unitava imetak i lj udsko tij elo. Moe vidjeti
kako se dj eca i supruga takvoga ovjeka, kada im on donese
kakvu j eftinu i j ednostavnu odjeu, raduju i bivaju sretnima.
S druge strane, ivot onih koji ne vode rauna o tome ta
j e Allah, d:. . , naredio u pogledu imetka biva ispunjen nespo
kojem i nezadovoljstvom. Moe vidjeti kako neko od takvih
kupi svojoj supruzi skupocj enu halj inu a ona mu je s gnua
njem baci u lice. Tu caruj u nezadvol j stvo i nespokoj .
Ono to takoer moramo imati na umu jeste da Allahovu
blagodat ne moemo postii samo ako udjeljujemo puno imet
ka, ve moramo voditi rauna i o tome da od sebe odagnamo
onaj imetak koji vodi u propast. Budemo li tako postupali, Allah
...
M .u t m m e d M e a
'
r a v l
Uzvieni dat e da na imetak bude izdaan iako ga je malo, bit
e ga dovoljno za sve i svi e bici sretni. To j e jedan od darova
Allahovih kojima On u7vraa na dobro koje ovjek ini.
ovjek koji vrsto dri svoj imetak i ne dijeli ga, misli kako
ini sebi neko dobro, a on, ustvari, sebi ini zlo. On se ne moe
pribliiti Allahu svojim imetkom, nici e imetak ostaci sa nj im,
j er e ga napustiti onda kada nj egovom ivotu doe kraj .
VRHUNAC ZL NA OVOME
SVIJETU J ESTE NEVJ EROVANJE
Vrhunac :da na ovome svij etu j este nevjerovanje. Nijedno
zlo nije vee od nevjerovanja, j er poslije nevjerovanj a i nema
grijeha. Ako j e ovj ek nevjernik, on j e samim time prognan iz
milosti Boije. U7vieni Allah kae:
"Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra rav
nim, a oprostit e manje gijehove od tog. "58
Kada bi onome ko je postao mnogobo:ac ili nevjernik
bio dat i cij eli ovaj svij et, to bi za njega bilo zlo, jer na kraju
krajeva sva blaga ovoga svijeta posve su nematna, i kolikim
god j e ovjek imetkom, ugledom i vlau okruen, sve to e
morati napustiti. Zato Uzvieni poruuj e:
"Najgre ivotinje kod Allaha su oni koji poriu, oni
koji nee da veruju.
U ovom aj etu spomenute su ivotinj e, a one, mi to 7na
mo, nemaju razuma. ivoti nj e nisu u stanj u ra7mi lj ati, niti
`` En-Nisa, 48.
` EI -Enfal, 55.
razumij evati stvari. Zato se one upravl j aj u po nagonima, a
nagon koj i postoj i kod :ivoti nj a ne predstavlj a vid valj anog
prosuivanj a. Kada nekoj ivotinji donese hranu, ona j ede
onoliko koliko joj je dovoljno, a onda prestane j esti. Ponu
di li j oj tada bilo koj u drugu hranu, ona e je odbiti, jer j e
sud koj i poiva na ivotinj ski m nagonima ispravan, a on se
ogleda u tome da ivotinj a uzima samo onoliko koliko j oj j e
potrebno. Tako, navedimo i ovaj pri mj er, ivoti nj e pristu
paj u spaj anj u s partnerom samo radi ouvanj a vrste, a kada
ivotinj a-enka nosi plod ona ne dozvolj ava mujaku da joj
se priblii.
Vratimo sc onima koj i ne vj eruj u, zato su oni nazvani
najgorim ivotinjama? Jer ivotinj e koje nemaju razuma imaju
zadau na ovome svijetu koju ispunjavaju ne koristei se rant
mom, ali je ipak u potpunosti ispunj avaj u. One nose ono to
im je naloeno i ispunjavaj u sve to se od nj ih trai, odnosno
ono zbog ega su stvorene.
I stovremeno, moe vidjeti kako ovj ek, kojemu je data
mogunost izbora, napuni svoj eludac hranom, a onda mu
neko kae: Nisi pojeo nita slatko, i nisi probao ovo jelo, i
on, ne potujui to to nam je Allah, d. . , zabranio da pretje
rujemo L hrani, pretrpava svoj eludac do te mjere da se nije
u stanju kretati. I samo spaj anj e sa branim drugom ovjek
doivlj ava kao uivanje, a ne kao nain za ouvanje vrste.
Allah, d. . , odlikovao je ovj eka razumom kako bi mo
gao uzimati pouke iz prirode, i tako vj erovati da postoji Tvo
rac Koji j e stvorio sve to postoji u prirodi. Al, umjesto toga
ima ljudi koji uzimaju razum kao sredstvo nevj erovanj a i ne
znabotva, te upravo razum bude taj koji ih udalj ava od Uzvi
enog i vodi ih u gri j eh. Oni se na taj nain odriu najvee
odlike koju je ovjeku podario Stvoritelj nj egov

tavie, on
tu odliku pretvaraju u neto to joj je suprotno, i tako postaju
gori i od samih ivotinj a!
Naposlijetku, kazat emo openito da se, u pogledu vj ere,
pravi smisao dobra na ovome i buduem svijetu ogleda u sl je
deem: svako dobro djelo kojim ovjek eli postii Allahovo
zadovolj stvo i nagradu na buduem svijetu i sve to dolazi od
Allaha Uzvienoga j esu dobro, a zlo koj e se deava u svijetu
deava se kao rezultat ovjekova izbora i rasuivanj a.
ovjek j e taj koji stvara nered u svijetu, on j e taj koji remeti
ispravnost ivota na ovome svijetu i koji remeti zakone koji u
svijetu vladaju, a pritom msli kako svijet i ivot ini boljima.
U7vieni Allah nam j e podario nebrojene korisne stvari i
blagodati, a mi ih upropatavamo pretvarajui ih u neto to
nas vodi u nesreu.
ovjek je 7rtva vlas6tih, pogrenih razumijevanja dobra i
zla. U svijetu ima dovol j no onoga to je potrebno svakom Alla
hovom stvorenju od Adema do Smaka svijeta, ali j e egoizam
taj koji je unitio svaku stvar, pa su neki ljudi poeli unitava6
dobra Al lahova, umjesto da ih daju onima kojima su potrebna.
Ovaj svijet je sredstvo za postizanje drugoga svijeta, on
e nas odvesti u Dennet i u Vatru, neka nas Allah U: zvieni
sauva. Meutim, onda kada ovjeku ovaj svijet postane cil j ,
on donosi ovjeku nesreu i uini ga nekim ko unitava sebe
... '
M u ' h a
.
m m e d M . a
"
r a v i
samoga, ko izaziva srdbu Gospodara svoga i grijehe ini, te
na kraju od ovoga svijeta nema nikakve koristi.
Dobro j e u onome to odredi Allah, d7. . , a ojek nije
znan u toj mjeri da j e kadar prosuivati o tome da li j e neto
to se desi dobro ili nije, j er budunost nije u njegovim ruka
ma da bi mogao znati kakve e biti poslj eclice necga to se
desilo danas. To to nam neke stvari nisu drage ne treba nas
navesti da za nj ih kaemo kako su zlo, jer neke stvari nam ne
budu drage, a u njima Allah da svakojako dobro, kao to po
nekad i volimo neke stvari a u njima nam Allah da zlo veliko.
Ako elimo sreu na ovom i buduem svijetu, onda moramo
biti 7adovolj ni Alahovim, d. . , odreenj em, j er je Nj egovo
odreenje uvijek dobro, a onaj ko je zadovoljan odredcnjem
Nj cgovim upuen je na Pravi put.
. ' 111
. -

o
SADRAJ
Prvi di o
LJ EPOTA U SVTETU . . s s s s s s . s . . s s . s s . S
U POETKU JE OVEKOVA
DUA I STA PRI RODA (FTTR) . s . . s . . s . . s . . s . . s e e . . . . s . e . . e e 9
TA ZNAI NAPREDAK? e s s e s s s s . s s . s s e s s e s . . . . e . e . e e e e e e e e e e e e e e 1 2
SMI SAO OVEKOVA
NAMJESNi lA NA ZEMLJ I (HI LAFET) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 4
TAJNA LJEPOTE U UNIVERZUMU s . . . . . . . . . . . . . . . . . s . . . . . . . . 1 6
Dr ugi d i o
ZLO U SVJETU e e e e e e e s e e e s e e e e e e e s e e e e e s e e e s e s s e s e s e e e e e e e e s e e e e e e e e e e e e e 23
ONO U SVJETU TO
SE POKORAVA ALlAHOVIM ZAKONI MA
ISPUNJAVA SVRHU ZBOG KOJE JE SlORENO e 27
MANJKAVOST LJUDSKOG RAZUMA e e e e e e e e e e e e e e e e s e e s e e s e 30
ZAON JE SPUTEN S ADEMOM e e e e e e e e e e e e e e e e e e s e e s s e s e e s s e . 32
POSLIJ E KBI I I NJENJ E GRIJ EHA
NIJ E NI KADA PRESTALO e s s s s . s . s 34
MUHAMMED, S.AVS. , J E MI LOST
VJ ERNI CI MA I NEVERNICIMA s s s . s . s s . s . . . s . . . . 37
Trei di o
PRETPOSTAVKE I UTEMELJENE SlARl s . s . . . s . s s . s . . s . s 43
SlARNI NOT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . e s s e e . e . e . s s s 46
UZROCI KOJI DOVODE
DO USKANANJA BlAGODATI e e e e e e e e e e = = e e e e e e e e e e e e e e e e S 1
ULOGA I METKA U NOTU OVJEKA e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e S3
l METAKI PRESTI: BlAGODAT ILl PATNJA? e e e e e e e e e e e e e e e e e SS
et vr t i d i o
TA J E DOBRO? TA JE ZLO? e e e e e e e e e = e e e e e e e e e = e e e e e e e e e e e 61
OPI SMI SAO DOBRA e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 64
OVJEK I DOGAANJA U SVIJETU e e e e e e = = = e e e e e e e e e e e = = e e e e e 66
NEPRESTANO TRAGANJE
Z NAJBOLJ I M I METKOM e e e e e e e e e e e e e e e = = e e e e e e e e e = = e e e e e e e e e 73
Pet i d i o
DOBRO I OVAJ SVIJET e e e = = e e e e e e e e e e e e e = = e e e e e e e e e e e = e e e e e e e e e e e e e = e = = e e e 77
O ONIMA KOJI NERED NA ZEMLJI lNE e = e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 79
SlAR KOJ E LJUDSKI UM NE SHVATA e e = e e e e e e e a e e = e 84
KLICA NEVEROVANJA e e e e e e e e e e e e e = e e e e e e e e e e e = e = e e e e e e e e e e e e = e = = e e e e e e e e e 87
ALLH, D. . , DAJE I UZIMA. U EMU JE SUTINA? = e e 90
est i d i o
DOBRO I ZLO NA BUDUEM SVIJETU e e e = e e e e e e e e e e 93
VEROVANJE JE UVET DA
DOBRA DJ El BUDU PRIMLJENA e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e = e e e e e e e 9S
OVJEK PRED NAPADI MA ZlA e e e e = e e e e e e e e e e e e = = = = e e e e e e e e e 1 02
VRHUNAC Zl NA OVOME
SVIJ ETU J ESTE NEVJ EROVANJE e e e e e e e e e e e e = e e e e e e e e e e e e e e e e e e 1 07