Mladen Lojki

VLADARI SVIJETA
II. dopunjeno izdanje

Daruvar, 2007.

Sadraj
Rije urednika.................................................................................... Pjesma Mate Marinka..................................................................... Proslov................................................................................................ Zato vladari svijeta?................................................................... Kako je sve poelo?........................................................................ Dr. Franjo Tuman......................................................................... Ljevica ili desnica........................................................................... Pria iz moga grada........................................................................ 7 8 9 9 9 12 15 17

Salomonov simboliki zmaj

I. Iekivanje Mesije......................................................................... Najstariji narod idovi.............................................................. idovi u egipatskom ropstvu........................................................ Povratak u Obeanu zemlju...................................................... Izraelsko kraljevstvo..................................................................... II. Zmaj je napustio Izrael................................................................. idovi nisu prepoznali Mesiju...................................................... Protjerivanje idova iz Palestine.................................................. Naseljavanje idova u Hrvatsku................................................... idovi u neprijateljskom okruenju.............................................. Asimilacija idova....................................................................... III. Protokoli sionskih mudraca (krivotvorina ili...)......................... Vrste judaizma.............................................................................. Kontroverzno djelo Protokoli sionskih mudraca.......................... Dio teksta Protokola..................................................................... IV. Komunizam i cionizam ususret Prvom svjetskom ratu ........... Nastanak komunizma................................................................... Cionistiki pokret......................................................................... Svjetski poredak nakon Versailleske konferencije....................... V. Hitlerov nacizam i holokaust....................................................... Adolf Hitler.................................................................................. Poetak Drugog svjetskog rata..................................................... idovske rtve u Drugom svjetskom ratu..................................... rtve ostalih naroda u totalitarnim reimima............................... VI. Antisemitizam u Hrvatskoj do kraja Drugog svjetskog rata........................................................ Hrvatska bez antisemitizma do Ustakog pokreta?...................... Ustaki pokret i NDH................................................................... rtve logora Jasenovac................................................................. Antisemitizam i faizam u Srbiji.................................................. VII. Povratak simbolikog zmaja na Sion...................................... Britanski mandat nad Palestinom................................................. Stvorena je drava Izrael.............................................................. Izraelsko-arapski rat...................................................................... Mirovni pregovori ne donose mir................................................. 19 19 20 22 24 28 28 29 31 32 33 35 35 36 38 41 41 43 45 47 47 50 50 52 54 54 56 58 60 63 63 64 65 66

VIII. idovski mudraci meu vladarima svijeta............................ Poveznica idovske elite i slobodnih zidara................................. idovski utjecaj u SAD-u............................................................. Moral i hedonizam SAD-a............................................................ Jedanaesti rujna............................................................................. Tko se suprotstavlja vladarima svijeta?.................................... idovski monici u europskim dravama..................................... Jedan svjetski jezik....................................................................... IX. idovski utjecaj u Hrvatskoj........................................................ idovi u Titovoj Jugoslaviji......................................................... idovski monici u dravi Hrvatskoj........................................... Sluajevi hrvatske zbilje............................................................... Drutvo srpsko-jevrejskog prijateljstva........................................ Tko je protiv poslanika Muhameda?............................................

69 69 70 71 72 73 75 77 78 78 79 82 85 86

U slubi velikog arhitekta Svemira

I. Nije li sve poelo s Luciferom?..................................................... to su masonska drutva............................................................... Tko moe postati slobodni zidar?................................................. Semiramida i Nimrod................................................................... Doba kralja Salomona.................................................................. Masonski simboli.......................................................................... II. Posljedice kriarskih ratova......................................................... Latinsko (Jeruzalemsko) Kraljevstvo........................................... Viteki red hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog....................... Viteki red Salomonovog hrama u Jeruzalemu............................ Templari su okrenuli lea Bogu................................................... Progon vitezova templara............................................................. III. Templari i hospitalci u hrvatskim zemljama............................. Templari u Hrvatskoj................................................................... Hospitalci u Hrvatskoj.................................................................. Reliquiae reliquiarum (Ostaci ostataka)....................................... IV. Kako su od templara nastali slobodni zidari?............................ Mrano doba srednjeg vijeka........................................................ Poveznica masonskih loa s cehovskim udruenjima i vitezovima templarima................................................................. Primanje u lanstvo masonskih loa............................................. V. Mo masonstva otkriva se u javnosti.......................................... Seljaka buna u Engleskoj........................................................... Stogodinji rat............................................................................... Henrik VIII................................................................................... Francis Bacon............................................................................... Masonske loe u javnosti.............................................................. Istina o Jacku Trbosjeku............................................................... Zaetak masonstva u Francuskoj.................................................. Iluminati i ostala okultna drutva................................................. Masonstvo u SAD-u..................................................................... 89 89 91 92 93 94 96 96 96 97 99 102 105 105 107 107 109 109 110 112 115 115 116 116 117 119 120 121 123 124

VI. Utjecaj masonstva na politike odnose u Hrvatskoj i stvaranje Kraljevine SHS............................................................ Razvoj masonerije u Hrvatskoj.................................................... Politike razlike hrvatskih i srpskih masona................................ Ubojstvo Franje Ferdinanda......................................................... Masonska tvorevina Kraljevina SHS......................................... VII. Hrvatska kroz srpski hegemonizam, faizam i komunizam.................................................................... Hrvatska u Kraljevini SHS........................................................... Masonska dominacija u Kraljevini SHS....................................... Hrvatska tragedija Drugog svjetskog rata.................................... Titova Jugoslavija tamnica hrvatskog naroda........................... VIII. Piramida vladara svijeta.......................................................... Okrugli stol................................................................................... Nevidljiva svjetska vlada Bilderberg......................................... Trilateralna komisija..................................................................... Olimpijci Komitet 300............................................................... Tko se sve nalazi na piramidi?..................................................... IX. to nam donosi novi svjetski poredak?.................................. New Age....................................................................................... Sveta Stolica nasuprot vladarima svijeta.................................. Umjetnost i novi moral................................................................. Ususret 21. stoljeu...................................................................... X. Pobjeda Tumana poraz masonerije i stvaranje hrvatske drave............................................................................................ Hrvatska drava........................................................................... Masonska podjela Bosne i Hercegovine...................................... Tumanov otpor vladarima svijeta........................................... XI. Podanika Hrvatska nakon Tumana........................................ Tko vlada Hrvatskom?.................................................................. Predsjednik Stjepan Mesi........................................................... Politiari novog doba.................................................................... Hrvatski umjetnici........................................................................ Hrvatski mediji............................................................................. Novi moral u Hrvatskoj................................................................

126 126 128 130 132 134 134 135 137 141 144 144 145 146 148 148 151 151 152 153 155 157 157 159 162 165 165 166 168 169 170 173

Vladari svijeta protiv Vatikana

I. Inkvizicija najvea pogrjeka Vatikana?................................. Sukobi idova i krana u starom vijeku..................................... Hereza meu kranima............................................................... Istina o inkviziciji......................................................................... II. Moe li Vatikan pobijediti?......................................................... Monarki redovi Katolike crkve................................................. Sveta Stolica u borbi s masonstvom............................................. Opus Dei (Djelo Boje)................................................................ Katolika crkva nakon Drugog vatikanskog koncila.................... 177 177 179 182 185 185 188 189 190

III. Antemurale christianitatis (predzie kranstva)..................... Kralj Tomislav i biskup Grgur Ninski......................................... Nestanak bosanskog kraljevstva.................................................. Reformacija u Habsburkoj Monarhiji......................................... Hrvatska od Strossmayera do Stepinca......................................... Suenje blaenom Alojziju Stepincu............................................ Napadi na Katoliku crkvu u Hrvatskoj....................................... Epilog.................................................................................................. Literatura (objavljena djela)............................................................ Koriteni podaci s internetskih portala........................................... Recenzija, akademik Mirko Vidovi................................................ Knjiga o borbi dobra i zla, Zlatko Milak........................................ Knjiga o genezi zla, prof. dr. Nedjeljko Kujundi........................ Je li Hrvatska bespomona?, Bla Tili........................................... Znakovi vremena, pater Vatroslav Halambek, S. J....................... Hrvatska stvarnost nije Znanstvena fantastika, Damir Borovak......................................... Olimpijci u Hrvatskoj, prof. Branimir Luki................................ O knjizi, pater Svetislav Stjepan Krnjak ....................................... Kazalo imena...................................................................................... Biljeka o autoru................................................................................

194 194 196 197 198 199 201 204 207 209 211 213 215 217 218 222 224 225 226 232

Rije urednika
Uz 2. izdanje knjige Vladari svijeta Mladena Lojkia
Prolo je manje od pola godine od objavljivanja 1. izdanja knjige Vladari svijeta Mladena Lojkia, a ve se ukazala potreba za ponovljenim i proirenim izdanjem. injenica je to koja govori o zanimanju itatelja za studiozno obraenu temu o kojoj se zadnjih desetljea u Hrvatskoj malo govorilo i jo je uvijek nepoznata irokim masama. Vladari svijeta zanimljiva su proza napisana jednostavnim, itljivim i nepretencioznim stilom koja osvjetljava svojevrsni alternativni pogled na drutvene pojave koje su se dogaale od biblijskih vremena pa do danas, s posebnim osvrtom na utjecaje koje su osjetili Hrvati. Iznimna je kvaliteta ovoga djela to je temeljena na osobnim iskustvima autora, ali su njegove opservacije i dokazane u iroko navedenoj bibliografiji koja se ne sastoji samo od tiskanih publikacija, nego i od elektronskih. Bez obzira, ipak, na publicistiki anr kojim je pisan, iz teksta moemo iitati autorove doivljaje i emocije od ljubavi prema vlastitom narodu i domovini do bijesa radi mogue opasnosti koja im prijeti. Svakako je valja proitati radi sranosti koju je u nju utkao gospodin Lojki. Drugo izdanje ove knjige obogaeno je recenzijama naih poznatih znanstvenika, novinara i ostalih uglednika. Nikolina Marini, prof.

Hrvatsku trikom za stup srama veu cinici svjetski bez vjere i due, eljeznim paktom krhak vrat joj steu, pristrani sudci nepravdom ju gue. Na ledjima joj sjede globalisti, prate ih nae jegulje i hulje, a sluinski na nakot, uviek isti, kao volovi u jasle u njih bulje. U haaki had kroz karnevalsku buku, podlonici bez ponosa i asti, na uznikomu konopcu ju vuku za Judin gro i slugansku kost vlasti. Globalne sile Hrvatska je rtva, Za nju je dobra samo kad je mrtva.

Mato Marinko Politiki zatvorenik, travnja 2000.,br.97.

Blaenom kardinalu Alojziju Stepincu

Proslov

Zato vladari svijeta?

Zato se jedan graevinski inenjer odluuje na pisanje knjige o vladarima svijeta (slobodni zidari i idovska elita), o njihovoj dvijetisuljetnoj borbi protiv Vatikana? Zato tu intrigantnu temu ne ostavljam povjesniarima, filozofima, sociolozima ili politiarima? Ova pitanja sam sebi postavljam. O odnosima izmeu te tri svjetske sile koje su apsolutni gospodari svih svjetskih dogaanja napisano je na tisue raznoraznih djela, potpuno razliitih i kontradiktornih, koja povremeno uzburkaju javnost. (Na naim prostorima daleko je najvei poznavatelj ove teme splitski povjesniar Ivan Mui, poglavito u odnosima idova, slobodnih zidara i Katolike crkve u 19. i 20. stoljeu.) Zato sam ja, amater, elio napisati ovu knjigu? Posluit u se izrekom Non quis, sed quid (Ne tko, nego to). Vano je to je napisano, a ne tko je napisao. Ne mogu se oteti dojmu da o ovoj temi mali broj obinih ljudi, intelektualaca, gospodarstvenika, politiara, mojih prijatelja, gotovo nita ne zna. Ne znaju da ba u dananje vrijeme, vrijeme interneta, globalizacije, kvazidemokracije, monopola krupnog kapitala, vladari svijeta na istanan nain u potpunosti vladaju dravama, vladama, medijima i novcem. Oni diktiraju nain ivljenja, odreuju predsjednike drava te javno i osobno miljenje jer ovjek vie nema mozak kako bi istraivao sam i donosio svoj sud o neemu, ve su njegov sud i njegovo miljenje miljenja javnih medija. Tko u svojim rukama ima sredstva javnog priopavanja (gotovo su sva u rukama vladara svijeta), ima Istinu. Istina postaje onakva kakvu on eli. Tko ima svoju istinu, taj ima Mo. Mo vladati. Tko ima Mo, ima Novac. Tko ima Novac, gospodari svijetom. Znam da je obinom ovjeku, mom prijatelju, teko u svijetu vladara i podanika, svijetu materijalizma i dekadencije, svijetu globalistikog tempa i malodunosti prouavati dosadanju napisanu grau o idovima, masonima i kranima. O slobodnim zidarima ili masonima neto se ulo, ali smatraju se nevanom i nepoznatom organizacijom iz prolosti. to se tie idova, zna se da je Isus Krist bio idov, da postoji drava Izrael koja vodi rat protiv palestinskog naroda, da su postojali holokaust i Jasenovac. O kranstvu se zna ono to se nauilo kod kue ili na vjeronauku. Zato u pokuati na jednostavan nain napisati tu ogromnu materiju u jednu knjigu. Govorit u o postanku idovske elite, kranstva i masonstva do dananjeg vremena kada je njihov utjecaj na sva dogaanja oko nas apsolutno odluujui, poglavito od 19. stoljea do danas kada idovsko-masonska koalicija odluuje o svim povijesnim, politikim, gospodarskim i inim dogaajima kod nas i u itavom svijetu.

Kako je sve poelo?

Moje vee zanimanje ovom graom poelo je stvaranjem hrvatske drave, a stvarno je sve poelo ovako... Kao djeaku od etiri ili pet godina bilo mi je neobino to to bih, kada bi u dugim zimskim noima moji roditelji, djed, baka i susjedi razgovarali uz petrolejku, svaki tren morao izlaziti na dvorite i provjeravati prislukuje li tko njihov razgovor. Ako nije bilo

susjeda i ako je moja majka bila zaposlena, u kui se govorilo njemakim jezikom (majka nije znala njemaki) te u tom sluaju nisam tako esto morao izlaziti na dvorite. Ve sam tada razmiljao, kakvi su to zli ljudi koji ele nauditi mojoj obitelji? Moj djed Ernest bio je gradianski Hrvat. Kao jednogodinje dijete s roditeljima je 1895. godine doao u Hrvatsku iz austrijskog gradia Eisenstadta (eljeznog). U Austriji je kasnije zavrio osnovnu naobrazbu i zanat. Kolarski obrt mu je dobro iao, imao je desetak zaposlenih majstora i radnika. Zanimljivo je da su se svi mukarci iz obitelji Lojki (a uspio sam istraiti sedam-osam generacija unazad) enili Austrijankama, a sva njihova djeca postajali su i ostajali Hrvati po nacionalnom opredjeljenju te se odlikovali istinskom ljubavi prema Hrvatskoj. Tako se i moj djed Ernest oenio Austrijankom Marijom Stadler. Djed je bio veliki germanofil. Kao dragovoljac austrougarske vojske ranjen je na Drini za vrijeme napada na Srbiju. Drugi put je ranjen na Solunskoj fronti. Iz Prvog svjetskog rata ponio je mnoga odlikovanja. Baka ih je znala pokazivati potajice i s ponosom. Vjerovao je u Trei Reich, mada Hitlera nije volio zbog njegovog odnosa prema idovima. idovima je bio prijatelj jer su i mnoge obitelji idova, zajedno s hrvatskim obiteljima, dole u Hrvatsku krajem 19. stoljea iz pokrajine Burgenland (Gradie) u mjesto u kojemu je i sam ivio. Mislio je da je samo pitanje vremena kada e umjesto Hitlera netko drugi doi na elo njemake drave. Vjerojatno iz istog razloga nije previe oboavao ni dr. Antu Pavelia. Baka Marija roena je u Grazu gdje joj je ivjela gotovo cijela obitelj. U Hrvatskoj su njezini roditelji imali staklaru i bavili se proizvodnjom stakla. Baka Marija je bila prava gospoa, bavila se modom i ivanjem te imala tridesetak naunica. Iako rodom Austrijanka, a u kui se govorilo njemakim jezikom, nisam u ivotu upoznao veu Hrvaticu od nje. Kao i djed, baka je bila odana katolkinja i neostvarena im je elja bila da im jedan od etvorice sinova bude sveenik. Otac je kao mladi otiao u hrvatske domobrane i krajem 1944. godine bio zarobljen. Iz domobrana je preao u partizane. Roditelji nisu znali da je u partizanima, mislili su da je poginuo. Kada se nakon rata pojavio u roditeljskoj kui, u partizanskoj uniformi i s petokrakom na elu, koliko god su bili sretni to im je najstariji sin iv, roditelji su bili zgranuti injenicom da je partizan. Otac je esto priao o tom susretu, o tome kako se morao presvui pred ulaznim vratima jer u partizanskoj uniformi i s petokrakom nije smio ui u kuu. Poslije rata ak je ostao raditi kao povjerenik za poljoprivredu u Opini, no uvidjevi na koji se nain otima ito seljacima (tavani su se doslovno meli), napustio je posao u komunistikom reimu. Pitao sam oca to ga je navelo da ode u partizane, a on je uvijek imao dva odgovora: prvi, da je na taj nain spasio od sigurne smrti nakon rata svoje roditelje, bio je sigurno toan. Drugi mu je odgovor, malo u ali, a pomalo i za ozbiljno bio: Hrvatski domobrani nisu mogli dobiti rat. Tko god da je pobijedio u ratu, mi ne bismo pobijedili. Budui da se krajem 1944. godine ve pretpostavljalo tko e pobijediti, poslije rata je bilo vano tko e moi kupiti eir. Znao je prijateljima govoriti, kada bi ga pitali gdje se borio za vrijeme rata: Prvo sam bio u 'bandi' (bandom su partizani nazivali sve svoje neprijatelje), a poslije sam preao u 'ober bandu'. U ober bandi je otac bio u nekoj kozarakoj, proleterskoj brigadi sastavljenoj mahom od bivih etnika. Nakon to je pristupio partizanima, isti ga je dan njegov zapovjednik upozorio da ni u kom sluaju ne smije nikome rei da je Hrvat i da se od tog dana zove ivko umjesto Zvonimir, jer u protivnom e ga njegovi suborci ubiti. Toliko o bratstvu i jedinstvu u partizanima, uz napomenu da je ta brigada prva ula u osloboeni

Zagreb (moemo samo zamisliti taj osvetniki pir), bez ivka koji je pred samim Zagrebom sluajno slomio nogu. Majka mi je bila vrijedna okica, otac joj je rano umro, a brat je pukim sluajem preivio strahote bleiburke tragedije. Vratio se iz logora nekoliko godina poslije rata. U prvom razredu osnovne kole ve sam shvatio da moja obitelj i ja ne ivimo u dravi kakvu elimo pa sam se ve tada pitao tko je stvorio dravu u kojoj nismo sretni. Dva su zgodna primjera iz prvog razreda osnovne kole. Prije 29. studenoga (Dana Republike) drugarica uiteljica priala nam je o Drugom svjetskom ratu pa mi je postavila pitanje tko su bili narodni neprijatelji u ratu. Ja sam nabrajao neprijatelje: etnike, erkeze, Nijemce, ustae, sve osim domobrana. Na upit uiteljice jesu li i domobrani bili narodni neprijatelji, ja sam odgovorio da nisu. Kako da sam rekao da je moj otac bio neprijatelj naroda? Drugi dan je otac bio pozvan u kolu. Drugi dogaaj mi se dogodio kada sam za Dan Republike primljen u Titove pionire. Dobio sam crvenu maramu i plavu kapu sa zvijezdom petokrakom. Doavi kui, zadesila me sudbina vlastitoga oca kada se vratio iz partizana. S kapom i maramom nisam smio ui u kuu, morao sam ih ostaviti vani. Ispred ulaza u kuu bio je natkriveni trijem. Mi smo ga zvali ganjak. S druge strane ganjka nalazio se parapetni zid na kojem su se slagala nacijepana drva za loenje. Ona su narednih godina bila ormar za pionirsku maramu i kapu. Budui da sam djetinjstvo proveo na selu u mijeanoj nacionalnoj sredini gdje sam stekao i osnovnu naobrazbu, veoma sam brzo shvatio da Hrvati i Srbi ne vole jednako tu socijalistiku Jugoslaviju. Srbi su je doslovno oboavali i bili na elu raznih politikih i narodnih udruga. Oboavali su i komunizam, bili su zaljubljeni u Sovjetski Savez, simpatizirali su ostale socijalistike zemlje. Jednom rijeju, uivali su u svojoj dravi. Jedina mjesta gdje se mogao iskazati hrvatski nacionalni osjeaj bila su Katolika crkva i sport. Srbi u pravilu nisu ili u svoju crkvu, dok smo mi Hrvati redovito ili na nedjeljne svete mise, a mlai i na vjeronauk. Uitelji i nastavnici su nas kanjavali ako bi nas vidjeli da odlazimo u crkvu. Stanovao sam na strani sela s koje sam, idui u crkvu, morao proi pokraj zgrade u kojoj su stanovali nastavnici. Zato sam esto u crkvu iao zaobilazno, preko polja. U sportu se znalo: Ako navija za Hajduk, zna se odakle si, a ako navija za Dinamo, zna se to si. Kada je bilo koji sportski klub iz Srbije (npr. Crvena zvezda ili Partizan) igrao protiv bilo kojeg stranog kluba, navijao sam za strani klub. Isto tako, ako u reprezentaciji Jugoslavije nije bila barem polovica hrvatskih igraa, navijao sam protiv Jugoslavije. Moja obitelj i ja navijali smo na prvom mjestu za Zapadnu Njemaku i Austriju, dok je veina Hrvata, ini mi se, navijala za SAD. Za Srbe se znalo, poslije Jugoslavije im je miljenik bio SSSR. Sjeam se Svjetskog nogometnog prvenstva 1962. godine u ileu. Iako sam imao osam i pol godina, bilo mi je izuzetno vano, kao i mojim vrnjacima Srbima, hoe li Jerkovi ili Gali (Gali je Hrvat, ali igrao je u Partizanu) dati vie golova. Na kraju je Draen Jerkovi bio najbolji strijelac Svjetskog prvenstva. Deset godina kasnije, isti Draen Jerkovi sramno je izbaen s mjesta trenera iz nogometnog kluba Dinamo kao hrvatski nacionalist. U tim mladenakim godinama bilo mi je posve jasno da Hrvati i Srbi nemaju nita zajedniko u toj dravi. Tada jo nisam znao da postoji dio Hrvata koji jo i danas sa sjetom i melankolijom ali za tom bivom dravom. Znao sam da ne elim ivjeti u toj dravi i uvijek sam si postavljao pitanje kome je ona trebala i tko i zato ju je stvorio. Odgovor na svoje pitanje naao sam mnogo kasnije pa u u ovoj knjizi pisati i o tome. Uvijek sam razmiljao o onome to je moj djed govorio poslije Drugog svjetskog rata. Iako je ostao bez gotovo iega, bio je pun nade i vjere u Boga, a govorio je da komunizam i ona Jugoslavija nee dugo trajati.

Govorio je to u vremenu kada je podjela Europe i svijeta bila gotovo zacementirana i samo su idealisti mogli vjerovati u promjenu. Naalost, ta je promjena dola mnogo kasnije nego to je moj djed mislio, mnogo godina nakon njegove smrti. Godine srednjokolskog obrazovanja proveo sam u Zagrebu (1968. - 1972.) i to su bile godine prkosa, ponosa, mladenakog ideala i domoljublja. Miris Hrvatskog proljea osjeao se u zraku, mlade je nala smisao ivljenja, nacionalni duh kao da je ponovo izaao iz boce. Hrvatska se pokuala izvui iz bratskog zagrljaja Beograda, pa makar i u okviru socijalistikog sustava imati gospodarsku i politiku autonomiju. Sa zanosom sam itao, kao i moji kolege vrnjaci iz istog sela, Hrvatski tjednik, Hrvatski knjievni list te ostala glasila to smo ih mogli nabaviti u Zagrebu ili potajno u Njemakoj. Sjeam se da smo se kriomice sastajali, ja bih pisao razne plakate, proglase, crtao hrvatske grbove i onda bismo ih lijepili po javnim mjestima. Danas sve to djeluje naivno, ali mi smo se tada osjeali ponosno, sretno i snano. Sve se to odjednom sruilo one nedjelje poslije Karaoreva na bivem Trgu Republike. Ostala je jedna no provedena u Petrinjskoj ulici, u zatvoru, mnogo oiljaka u dui i ponovo, samo nada... Jednog nedjeljnog popodneva kada sam se sa svojom suprugom vratio iz Slavonije, 2. svibnja 1980. godine, upalivi televizor na ekranu sam ugledao sliku Josipa Broza Tita. Tito je preminuo. Natoio sam si au domae slavonske ljivovice, priao sam gramofonu i stavio plou Govor Stjepana Radia u beogradskoj Skuptini. Plou sam nabavio u Njemakoj desetak godina ranije. Nikada dotad nisam osjetio takvo olakanje i jo i sad kada se toga sjetim ne mogu definirati taj osjeaj. Supruga je kasnije priala da sam tako mirno sjedio barem sat i da sam samo govorio: Jo malo! Znakovit je bio pogreb Josipa Broza. Do tada se nikada nije na jednom mjestu okupilo toliko svjetskih masona, budui da je Broz bio jedan od utjecajnijih lanova u 20. stoljeu. Svatko tko je ita znaio u svjetskoj masoneriji doao je na ovu paradu.

Dr. Franjo Tuman

Pribliavala se devedeseta... Postajalo je jasno da ovo vie nije krik vapijueg u pustinji kao u Hrvatskom proljeu, da su promjene, gospodarske i politike, neminovne. Kakve e biti politike promjene ovisit e o odlunosti i umjenosti politikog vodstva da se odupre koaliciji masonsko-idovske elite, odnosno vladarima svijeta koji su stvorili obje Jugoslavije i svim silama ele zadrati i neku treu, obnovljenu Jugoslaviju. U odlunom trenutku hrvatske povijesti pojavio se ovjek koji je jedini mogao ostvariti vjekovni san hrvatskog naroda, Hrvatsku, suverenu i samostalnu dravu, dr. Franjo Tuman. Iako je oko sebe, u svoju stranku okupio arenu masu politikih protivnika, od emigrantske desnice do UDBA-ke ljevice koja je u pravilu bila posluni podanik vladara svijeta, pokazao se kao izvanredni strateg i dravnik i na kraju je stvorio slobodnu hrvatsku dravu, usprkos svima njima. Pod geslom pomirbe partizana i ustaa to areno drutvo je dobro i funkcioniralo. Do stvarne pomirbe bi zaista i dolo da ponovo nije bilo onih kojima hrvatska drava nije bila ni u kakvim planovima. Postojala su dva scenarija zadravanja bilo kakve Jugoslavije. Prvi je bio preko tadanjeg predsjednika Saveznog izvrnog vijea, Ante Markovia, koji je uz odreene financijske injekcije trebao zadrati barem labavu federaciju. Nakon to je prvi plan propao, prilo se drugom monstruoznom planu. Proglasili su embargo na kupnju oruja, a Miloevi je trebao, uz pomo JNA, stvoriti tzv. modernu federaciju.

Predsjednik Tuman i hrvatski branitelji stvorili su hrvatsku dravu u tom slavnom vremenu u kojem je izbor bio - pobijediti ili umrijeti, kako je mnogo godina ranije rekao hrvatski velikan grof Petar Zrinski. Donesen je Boini ustav 22. prosinca 1990. godine, a priznanje hrvatske drave uslijedilo je 15. sijenja 1992. godine. Za priznavanje Hrvatske apsolutno je najzasluniji Vatikan koji je svojim ugledom i tajnom diplomacijom utjecao na one zemlje koje nisu bile nimalo sklone Hrvatskoj i potvrdio posebne sveze izmeu Svete Stolice i Hrvatske jo od 641. godine. Hrvatskoj je ilo u prilog to je u inae prijateljskim zemljama Njemakoj i Austriji u to vrijeme bila na vlasti desnica. Sveta Stolica, Njemaka i Austrija stavile su Europsku Uniju pred gotov in i priznanje je bilo neizbjeno. Ponosno se zavijorio hrvatski povijesni stijeg diljem Lijepe nae, a vladari svijeta urno su reagirali. Danas je ponovo podignuta ustaka zastava, zagrmila je Nora Beloff u Washington Postu. U New York Timesu je David Martin komentirao: Odluka gospodina Tumana da zastava bude po modelu kojega su imale i ustae samo je pogorala postojee stanje. Istim tonom se pie u listu Christian Science Monitor, kao i u bezbroj drugih svjetskih vladajuih listova. Gospodari ne ele znati da je prva dokazana uporaba povijesnog hrvatskog grba jo iz vremena kralja Petra Kreimira IV. (1056. - 1073.) kada je kralj poklonio splitskom nadbiskupu krstionicu na kojoj su naslikana etiri sokola s povijesnim hrvatskim grbom na krilima. Oslikani hrvatski povijesni grb najbolje se uoava na krovu crkve svetog Marka u Zagrebu iz 13. stoljea. Nalazimo ga u crkvi na otoku Krku iz 1490. godine, u sinjskoj katedrali iz 15. stoljea, povelji Hrvatskog sabora iz 1527. godine i tako dalje. Nedokazane legende uporabe hrvatskog povijesnog grba vladarima svijeta ne treba ni govoriti: od sistema vezanja perzijskog tepiha (ahovnice) gdje se jo za vrijeme perzijskog kralja Darija Velikog (522. - 486. godine prije Krista) na klinastom pismu spominje rije Hrvat, simbolikog povezivanja Bijele i Crvene Hrvatske u hrvatskom povijesnom grbu, do poznate pobjede u ahu hrvatskog kralja Stjepana Drislava (969. - 997.) nad mletakim dudom, itd... Te su godine, koliko god okrutne i krvave, za mene i za svakog hrvatskog domoljuba bile godine uzvienosti i neke posebne svetosti. Moj grad, u kojem sam bio osniva i predsjednik Veseliinog HDS-a, postao je sasvim drugaiji, odjednom ponosan i gord. To stanje blaenstva i uzvienosti trajalo je do 1996. godine. Vladari svijeta nisu spavali, priznali su hrvatsku dravu, ali svim su silama nastojali da ta drava ne bude cjelovita, a ako je ve cjelovita, neka bude konfederacija sa srpskom zajednicom u tzv. Krajini. Kada im ni to nije polo za rukom zbog vjete strategije predsjednika dr. Tumana i izbjegavanja famoznog plana Z4, na redu su udruivanja u nekakve balkanske asocijacije. Akcijama Bljesak i Oluja gotovo 96% teritorija Republike Hrvatske bilo je vojno osloboeno. Dogodilo se neto to se nije smjelo desiti zahvaljujui srpskom junatvu i srpskom mitu jo od Garaanina, da narod mora slijediti svoga vou. Hrvatska je postala nacionalna drava s vie od 90% Hrvata u dravi, to gotovo ni u jednoj dravi ne postoji toliki postotak temeljnog naroda. Kako slomiti takvu dravu? Stari recept: informacija, istina, mo i novac. Jo prije Oluje dio javnih medija doao je u ruke svjetske elite zamotan u celofanu ljeviarskih udruga i stranaka, a u stvarnosti pod izravnim patronatom vladara svijeta. Do Tudmanove smrti mediji diktata ve su prevladali, a od njegove smrti gotovo je 95% javnih medija u njihovim rukama i uestalo kriminaliziraju sve ono to je nacionalno, kransko, moralno, desno... Kriminalizira se predsjednik Tuman i HDZ zbog pljake u pretvorbi, no ako samo malo bolje pogledamo, vidimo da je ta pretvorba doslovno podmetnuta kao kukavije jaje u

gnijezdu. Dok je predsjednik Tuman bio zaokupljen politikim, stratekim i vojnim dunostima kako bi uspio sauvati i obraniti Hrvatsku, netko sasvim drugi je progurao zakon o pretvorbi drutvenih poduzea. Predsjednik vlade u to vrijeme, od 24. kolovoza 1990. do 17. srpnja 1991. godine, bio je Josip Manoli, ovjek koji je poslije Drugog svjetskog rata bio ef OZNE u Bjelovaru (od 1946. godine OZNA mijenja naziv u UDBA), a tijekom itavog komunistikog reima bio je u samom vrhu jugoslavenskih tajnih slubi. Poslije Manolia nastala je Vlada nacionalnog jedinstva u kojoj su bili predstavnici svih veih stranaka, s predsjednikom Franjom Gregoriem. Trebamo li se podsjetiti da je u to vrijeme predsjednik Hrvatskog dravnog sabora bio Stipe Mesi? Isti je na kraju i potpisao Zakon o pretvorbi drutvenih poduzea. S tim zakonom, uz pomo podanika vladara svijeta, eljela su se postii dva cilja: prvi je da se to prije izvri pretvorba dok su u poduzeima na elu jo uvijek stare komunistike i podanike strukture koje e i preuzeti poduzea (to se na kraju i dogodilo). Drugi cilj je bio vjeto isplaniran. Pretpostavljalo se da e, dok drava vodi golu borbu za opstojnost, ratni plamen unitava Hrvatsku i predsjednik Tuman ima glavnu zadau kako obraniti zemlju, mnogi iskoristiti takvu situaciju i zlouporabiti takvu pretvorbu. To se i ekalo. Uvijek e biti inih biciklista ili zlatara u koje se moe uperiti prst i rei: Tuman je za to kriv. Druga velika podvala koja se eli priiti predsjedniku Tumanu je da je zajedno s Miloeviem htio podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Doista, Tuman se vie puta sastao s Miloeviem: ako je netko toliko vojno slabiji i treba vremena vojno ojaati, kakva je bila Hrvatska u odnosu na Srbiju, normalno je da e se sastajati i s najgorim neprijateljem. Zar se nisu i za vrijeme Drugog svjetskog rata vie puta sastajala izaslanstva Pavelia i Tita? Bosnu su dijelili svi, a najmanje Tuman. Sjetimo se samo devedesetih godina i karata Vuka Drakovia kada je Hrvatskoj od Bosne i Hercegovine nudio Hercegovinu jer gangae nije htio u Bosni, nudio je srednju Bosnu i Posavinu, ali je tzv. Krajinu elio prikljuiti Bosni. Hrvatska bi prema njegovom prijedlogu bila ak vea nego to je u AVNOJ-evskim granicama, a Bosna bi postala drava srpskog i muslimanskog naroda. Odlaskom veine hrvatskog naroda, a i dijela muslimanskog iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, srpski narod bio bi veinski u Bosni. Gotovo istu strategiju imao je i Alija Izetbegovi. On je nudio Hercegovinu hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tumanu mnogo ranije od sastanka Boban-Karadi u Beu. Taj sastanak je pripremio i organizirao nitko drugi nego Josip Manoli. Prijedlog Izetbegovia potvrdio je Jacques Klein, predstavnik Ujedinjenih naroda za Bosnu i Hercegovinu. Ne znam zato mu je trebalo da to potvrdi tek poslije Tumanove smrti. Odlaskom dijela Hrvata u Hrvatsku, Bosna bi ostala bez Hercegovine, a u tom sluaju Muslimana bi u Bosni bilo preko 50%. Izetbegovi je imao i rezervne opcije: unitarna Bosna i Hercegovina, sustavom kakav je Miloevi htio za Jugoslaviju, jedan ovjek - jedan glas. Trea, konana opcija bila je stvaranje islamske drave na to veem teritoriju Bosne i Hercegovine. Miloevieva strategija bila je potpuno jasna, zauzeti to vei dio Bosne i pripojiti je Velikoj Srbiji. Nakon svih tih dijeljenja logiki je bilo da i Tuman ima rezervni plan. Meu Hrvatima u Hercegovini bilo je onih koji su Hercegovinu eljeli pripojiti Hrvatskoj. injenica je da su Hrvati zapravo spasili Bosnu i Hercegovinu. Da su se na referendumu o samostalnosti Bosne i Hercegovine izjasnili kao Srbi protiv samostalnosti, teko bi itko sauvao bilo kakvu Bosnu i Hercegovinu. Da su Hrvati, kao Muslimani, pasivno promatrali dok tzv. JNA nemilosrdno osvaja teritorij Bosne, Bosna i Hercegovina bi danas bila sastavni dio Velike Srbije. Sjetimo se samo tragedije hercegovakog sela Ravno kada je Izetbegovi izjavio da to nije njegov rat. Dijelili su Bosnu i Hercegovinu oni to odluuju o svemu. Od

Cutillierovog plana, Owen-Vanceovog plana koji je kao zamka izazvao i rat izmeu Hrvata i Muslimana, do Owen-Stoltenbergovog plana koji je legalizirao Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Bosna i Hercegovina je konano podijeljena bez imalo krivnje ili zasluga predsjednika Tumana. Podijelili su je Miloevievo velikosrpsko osvajanje i Daytonski sporazum. Napad ljeviarsko-podanikih struktura na Tumana da je kriv za dijeljene Bosne i Hercegovine i za hrvatsko-muslimanski sukob je potpuna besmislica. Za sukob Hrvata i Muslimana iskljuivi su krivci svjetski vladari sa svojim nemoralnim dijeljenjem Bosne i Hercegovine, a sam sukob im je i bio cilj. Bosnu su, na kraju, podijelili. Kriminalna pretvorba i podjela Bosne i Hercegovine samo su primjeri kako se od lai stvara istina, a krimen jednog i drugog stavlja se na lea pokojnog Franje Tumana. Kriv je to je stvorio samostalnu, suverenu Republiku Hrvatsku. To mu nikada nisu oprostili, ni onda kada je umro. Sjeam se dobro tog 10. prosinca 1999. godine. Doputovao sam sa suprugom u Zagreb kako bismo se zajedno poklonili tom velikom ovjeku, dravniku i domoljubu. Tisue i tisue ljudi, strpljivo i dostojanstveno, puni tuge, ali i ponosa, pomicali su se sporo u dugoj i nepreglednoj koloni, polako napredujui prema Pantovaku, prema vili Zagorje, gdje je bio odar pokojnog predsjednika. Trebalo nam je vie od sedam sati dok smo stigli do cilja. Nismo bili umorni ni gladni, nismo osjeali studen iako je dan bio pravi zimski, sunan, ali s temperaturom ispod nitice. Osjeaj zajednitva u koloni sa svim tim divnim, obinim ljudima, graanima Zagreba, ali i graanima mnogih drugih gradova i sela pristiglih iz cijele nae domovine, neponovljiv je. Mislim da se samo jednom u ivotu tako neto moe doivjeti. I dok se kolona kretala po cesti, po nogostupu su prolazila razna izaslanstva upanija, gradova, opina te raznih institucija koja su se preko reda ila pokloniti Predsjedniku. Nakon sat - dva hoda u koloni kraj mene je proao po nogostupu moj dobar prijatelj i danas visoki dravni dunosnik. U jednom trenutku mislio sam ga pozdraviti i zajedno s njime otii oprostiti se od pokojnog Predsjednika, ali istog trena sam odustao jer to vie ne bi bilo to. Neusporediva je razlika u osjeaju, u pijetetu, u boli ovih predivnih, obinih ljudi i s njima sam elio podijeliti taj osjeaj u koloni, za razliku od onih drugih ljudi s nogostupa koji kao da su samo ili obaviti neki zadatak. Na samoj sahrani nije bilo svjetskih predsjednika, a i bolje, jer bi vladari svijeta samo oskrnavili taj velianstven ispraaj kakav se sigurno vie u Hrvatskoj nee ponoviti. Zato je bilo puno obinih, malih ljudi, ali u stvari puno veih od onih koji nisu doli. Jedan od rijetkih velikih ljudi bio je turski predsjednik, gospodin Sulejman Demirel, koji je prisustvovao sahrani. Nije li i to dokaz, s obzirom na posebne odnose izmeu Turske i bosanskih Muslimana, da dr. Tuman nije dijelio Bosnu? On ju je, naprotiv, spasio. Kriminalizacija predsjednika Tumana koja je intenzivnije poela 1995. godine, nakon Oluje, traje i danas. Danas na grandioznu veliinu predsjednika Tumana moemo rei samo rijei Mirka Bogovia: to je svrha ljudske veliine? Iza neto dima - kup praine. Sotonizira se sve ono to je Tumanovo, nacionalno, desno. Biti desniar danas je neto strano. Ako je netko desniar, odmah je ustaa, klerofaist, nazadan, ognjitar, ruralan, itd. Biti ljeviar je in, znai biti Europljanin, globalist, feminist, gay, promatra, biti u odborima za zatitu ljudskih prava, ivotinja, vode, zraka, leptira, komaraca i tko zna ega.

Ljevica ili desnica

Osnovnih, tradicionalnih podjela izmeu ljevice i desnice, kada je u pitanju ekonomija, parlamentarna demokracija, trino gospodarstvo, vie nema. Demokrani i

konzervativci prihvatili su socijalnu politiku. Socijaldemokrati su prihvatili neoliberalizam, a liberali su postali stranke krupnog kapitala. Razlike su politike naravi, a kod nas je to poglavito izraeno. Stranke desnice vode nacionalnu politiku, bore se za dostojanstvo drave i naroda, za nacionalno gospodarstvo, nacionalni kapital. Bore se za jaku dravu, jaku vladu i jakog vou. Stranke ljevice vode anacionalnu europsku ili svjetsku politiku. Takve su vlade podanike, globalistike, sa slabanim voama, obino ve prije odreenim, odnosno postavljenim od strane svjetskih vladara. Poznato je da je komunizam idovsko edo. Oktobarska revolucija 1917. godine u Rusiji s tog stanovita je idovska revolucija. Desetorica od dvanaest Lenjinovih sekretara bili su idovi, a i samom Lenjinu majka i supruga bile su idovke. Kada je edo odraslo i okrenulo leda svojim roditeljima za vrijeme Staljina, a i u ostalim totalitarnim komunistikim reimima, idovski monici su se okrenuli liberalnim strankama. Liberalne stranke tite pojedinca i krupni kapital nautrb drave i svoga naroda i u pravilu ih ne zanima nacionalna svijest. Slobodni zidari u ijim je loama takoer znatan utjecaj idovskih monika svuda vladaju socijalistikim ili socijaldemokratskim strankama, to se vidi i na primjeru Francuske revolucije koja je po svojoj prirodi ista masonska revolucija. Socijaldemokratske stranke po svom nazivu trebale bi voditi socijalnu politiku, ali u tu socijalnu politiku uvukao se njihov gospodar i ako su na vlasti ponaaju se sluganski, anacionalno. Kada su stranke ljevice na vlasti, vode globalnu, europsku politiku. To su stranke bez lidera koje ne zatiuju nacionalne interese. Takvim vladama gospodare strane multinacionalne kompanije, strani krupni kapital. Ako je taj krupni kapital u rukama idova i masona, onda nam je jasno tko upravlja svijetom. O tome elim neto rei u ovoj knjizi. Ljevica ili desnica, vjena je tema koja izaziva pozornost. Prije i tijekom Domovinskog rata smatrao sam da je desno neto to je prirodno hrvatskom narodu. Kranstvo i Katolika crkva su duboko ukorijenjeni u hrvatskom ovjeku. Hrvatski ovjek voli svoj narod, svoju zemlju, svoju obitelj i uva i gaji sve one tradicionalne iskonske vrijednosti. Uio sam jo u mladosti da je sve ono to je desno i bolje, jae. Ljudsko tijelo je tako graeno. Veina nas pie desnom rukom, crta desnom rukom, desnom rukom radi i ostale poslove. Desnom nogom dobacujemo loptu. Svi alati i naprave napravljene su za denjake. Automobil vozimo desnom stranom ceste, a ako eemo ulicom s nekom enom, iz znaka potovanja emo enu povesti nama s desne strane. Svakom domainu ili dunosniku s desne strane stola bit e onaj koji je po vanosti odmah iza njega. U Bibliji vidimo da s desne strane Bogu idu pravednici, dok na lijevu stranu idu grjenici. Kada je Isus bio razapet na kriu zajedno s dva razbojnika, razbojnik s njegove desne strane se pokajao i isti dan, zajedno s Isusom, doao je u raj. Spomenut u ovdje anegdotu gospodina Petra Miloa iz predgovora knjige uglednog novinara i pisca Josipa Jovia ivot po protokolima (koju sam koristio u svom pisanju) koji kae da mu je otac imao dva vola, Zekonju i Peronju. Zekonja je bio mnogo vei, snaniji i vukao je plug s desne strane. Kada je gospodin Milo upitao oca zato ne promjeni Peronju, otac mu je objasnio da tako mora biti jer Zekonja ide u brazdi, on je na niem poloaju, vue puno vei teret i da zato mora biti mnogo jai od Peronje. Primjer Zekonje i Peronje oita je slika dananjeg stanja u Hrvatskoj, a tako i u svijetu. Kad znamo tko gospodari informacijama, medijima, svojom istinom - onaj tko je na desnoj strani mora biti puno snaniji, jai da bi koliko - toliko drao ravnoteu kako bi plug mogao orati.

Pria iz moga grada

Evo i jedne prie iz moga grada o tome kako je lana informacija postala istina i kako je dobila mo da uniti jednu tvrtku. Tvrtka koja je preko 90% svoga prihoda ostvarivala radei za dravna ministarstva nala se u financijskim problemima. Drava je plaala usluge sa zakanjenjem od nekoliko mjeseci pa i godinu dana. Tada uvedeni PDV morao se platiti u roku od petnaest dana to je dovelo do kanjenja plaa za radnike, iako je tvrtka dobro poslovala. Tada dolazi do izraaja mo informacije i oni kojima je ve ranije ta tvrtka bila trn u oku poinju svoj pir. Scenarij je isti kao i u itavoj Hrvatskoj, rekao bih, po Josef Gbbelsreceptu: Ako najgnusniju la ponovi tri puta, netko e povjerovati, a ako je stalno ponavlja, veina e u nju vjerovati. Da se vratim na poetak prie iz moga grada. Ovako je poelo: Radnici, vi nemate plae jer ju je ukrao netko od vlasnika (za te sitne monike, kako je rekao francuski ekonomist i filozof Proudhon, La propriete c'est le voli - Vlasnitvo je kraa). Odnijeli su novce u Njemaku, u vicarsku, s novcima su uinili to i to... Radnici postaju oratori, bukai, prestaju raditi, a uprava i vlasnici potpuno su nemoni, nemaju se kome obratiti jer nisu miljenici politike elite. Paralelno s tim neradom za tu navodnu pljaku piu se kaznene prijave i nekoliko godina kroz tvrtku mariraju porezne, financijske i kriminalistike policije. Tvrtci lea okreu kooperanti, investitori i banke. Radnicima na kraju plaa kasni tri mjeseca, a ukupan njihov nerad, vrijeme kad su trajkali, a dobivali plae, vie je od godinu radnih dana. Na kraju, po odluci lokalnih monika, radnici tue tvrtku zbog neisplaenih plaa pa se u dogovoru sa sudstvom stavlja hipoteka na kompletnu imovinu tvrtke, iako je ta vrijednost vie nego deset puta vea od iznosa njihovih zaostalih plaa. No kraj tvrtke je bio neminovan, iako ista, kako sam ve i rekao, uope nije bila ni malo zaduena, osim to je postojao dug za neisplaene plae radnika zbog nelikvidnosti tvrtke. esto se moe u medijima vidjeti kako se radnici grevito bore za svoju tvrtku, ako vlasnici ne valjaju, trae od vlade da vlada ue u vlasnitvo ili ako je steaj neminovan, da isti bude steaj s preustrojem, da se samo promjene vlasnici. Ovdje radnici rade jo jednu kominu radnju, kolektivno naputaju tvrtku prije steaja i odlaze u Zavod za zapoljavanje, sve po nalogu svojih duobrinika. Ne shvaaju da su izigrani jer, u ovom sluaju, steajni upravitelj stvarno nema razloga sauvati tvrtku kada u njoj nema vie ni jednog radnika. Na kraju je tvrtka prodana u bescjenje, dogovorno, svakom malo, potpuno je raskomadana i unitena njezina djelatnost. No cilj je postignut, cilj malih ljudi s velikom moi. Postigli su ga svojom istinom. Epilog svega: radnici su ostali bez posla, vlasnici bez imovine, a od kriminala nije bilo ni k, ali koga uope na kraju zanima prava istina jer je istina uvijek udna ili smijena, kako je rekao na romanopisac Josip Barkovi. tivo je to za barem jednu knjigu, a vratimo se ovoj... Piui ovaj Proslov u jednom sam trenutku pomislio da neu moi obraditi tako krupnu grau i saeti je u jednu jednostavnu knjigu. Osjeam ipak da me neto pokree i da sam duan to napisati, radi svoje djece, svojih prijatelja i onog obinog ovjeka kojemu je ta tema dosad bila nepoznata. Vladare svijeta piem potaknut injenicama i dokazima, ali i svojim hipotezama. Normalno je da se nee svidjeti podanikoj ljevici i njenim gospodarima. Knjiga e svejedno biti pisana za nekog drugog, pa neka bude, kako kae na veliki glazbenik i pjesnik Drago Mlinarec: Zrnce pijeska, zrnce pijeska u svemiru beskraja...

Salomonov simboliki zmaj

I. Iekivanje Mesije

Najstariji narod idovi

I vidjeh da je mudrost bolja od ludosti, kao to je svjetlost bolja od mraka. Mudar ima oi u glavi, a bezuman ide po mraku. A takoer doznah da i jedne i druge eka ista sudbina. Zato rekoh u srcu svom: eka me ono isto to i bezumnika; to e mi dakle pomoi to sam mudar? Te rekoh u srcu svom: to je takoer tatina. (Stari zavjet, Knjiga propovjednikova). Kao to kae propovjednik, idovi su narod kulture, narod knjige, narod mudrosti i strahopotovanja, ali i narod tatine, sujete, sebeljublja i gordosti. Taj narod jedan je od semitskih naroda (u Semite se ubrajaju Arapi, Izraelci, Egipani, Asirci i dr.) Starog istoka, porijeklom iz Mezopotamije, a jedan je od najstarijih naroda na svijetu. Gotovo da je opsjednut knjigom, samim sobom, pisanjem o sebi i o Judinoj religiji zvanoj judaizam. Postoje razliiti nazivi za taj narod: idovi, Judejci, Hebreji, Izraelci, Jhudi, Jisaeli, Ivri, Cifuti i dr. Taj misaoni narod je tvorac religije koja propovijeda vjeru u jednog, bestjelesnog Boga. Ime Boga je Jahve (ili Jehova) i zbog svetosti ga je zabranjeno izgovarati. idovi su jo od praoca Abrahama, kada su postali Odabrani narod, zaokupljeni samima sobom. Sebe shvaaju kao problem, kao svoj problem, ali i kao problem itavog svijeta. Veoma su kritiki prema sebi, ali veina njih ne dozvoljava nikakvu kritiku od drugih naroda, a poglavito od drugih religija. Svi se znanstvenici slau da su idovi imali puno vie smisla za pisanje povijesti od drugih naroda Srednjeg istoka. Jednostavnim jezikom opisivali su svoje susrete s Jahvom koji im se obraao u prvo vrijeme pomou snova, a kasnije preko proroka ili raznih ukazanja. Svoj status Odabranog naroda estoko su propagirali ostalim narodima Starog istoka. U ime Jahve su osvajali Obeanu zemlju, ubijali su i protjerivali druge narode. Njihovi voe opravdavali su to izmiljajui mitove o tobonjoj Bojoj zapovijedi da to uine. Zar je svaki san u kojemu se Jahve javljao nekom vladaru, sveeniku ili proroku bio istinit? Zar je svako ukazanje ispravno protumaeno kao Boja poruka ili je to mogla biti obina klimatska pojava? Stara idovska poslovica kae: to nije doputeno varalici, doputeno je proroku. U toj poslovici je sve reeno. idovi sebe smatraju narodom rtve za spas itavog svijeta, ali isto tako u njima postoji udnja za moi, za vladanjem. Nietzsche, kojega inae smatraju prijateljem idova, govorio je puno o toj prikrivenoj tenji i udnji za moi kod idova. Oni su takoer narod mita. Njihovi mudraci u stanju su od najjednostavnijih pojava, racionalnih injenica, stvoriti mit. Postali su mitomanski narod, to ih u stvari najvie i razlikuje od zapadnih naroda. Ti iracionalni mitovi imaju svoje racionalno opravdanje za svoga tvorca, za idove. Taj mit, kada se radi o kulturi, filozofiji i sl. moe biti i poeljan, ali kada se koristi u svrhu isticanja Odabranog Bojeg naroda, u svrhu rtve istog tog naroda, onda je opasan. Hebrejski je jezik siromaan, pojedine rijei imaju vie znaenja. itajui hebrejsko pismo moemo razliito tumaiti smisao. Hebrejski jezik nema prezenta, nositelj izraza je glagol, zato se i misao moe izraziti s malo rijei, ali se moe proitati u vie varijanti. Sintaksa reenice je vrlo jednostavna, ne postoje zavisne reenice, ve samo usporedne. Prevladava veznik i to odreuje monotoniju jezika, a misao ostavlja nedoreenu, s otvorenom mogunou da ita odreuje i nagaa misao pisca.

to se tie Biblije, samo njezino ime ima svoju povijest. Tko ju je sve pisao ne moe se tono utvrditi. Jesu li to bili proroci ili neki drugi pisci? Biblos je bila stara fenika luka iznad Bejruta u Libanonu. Poetke dananjeg pisma dugujemo Fenianima, zato je i njihova trgovaka luka Biblos odredila u grkom naziv knjige: ta biblia - knjiice. Moemo je zvati knjigom nad knjigama. Drugi je njezin naziv Sveto pismo. Stari zavjet se dijeli u tri osnovne grupe i idovi ih nazivaju Torah (Zakon), Miqrah (itanje) i Kitbe qode (Sveti spisi). Kanon biblijskih knjiga u Jamniji 90. godine priznao je dvadeset i etiri knjige obavezne za idovsku vjeru. Veina biblijskih knjiga Starog zavjeta napisana je hebrejskim jezikom, zato i nalazimo esto dvosmislene misli, dok je jedan dio napisan aramejskim jezikom. Osim Tore (Torah), za vjerski ivot idova posebice je vaan Talmud (Uenje), to je velika vjerska zbirka biblijskih tumaenja Starog zavjeta o odreenim izrekama, propisima i pravilima. Novi zavjet je od roenja Krista i napisan je na grkom jeziku. Biblija je nastala u vremenu od 1000. godine prije Krista do 100. godine poslije Krista, a pisana je na svitcima pergamenta.

idovi u egipatskom ropstvu

Prije gotovo etiri tisuljea Jahve se obratio Abramu i naredio mu da sa svojom enom Sarajom napusti oevu zemlju, podruje Mezopotamije, i uputi se u zemlju Kanaan. Zanimljivo je da je ta Obeana zemlja Kanaan kasnije dobila naziv Palestina po najveim idovskim neprijateljima Filistejcima (Pelitim). Kada je zavladala glad u Kanaanu, Abram i Saraja (kasnije Abraham i Sara) su otili u Egipat kako bi preivjeli. Abrahama muslimani zovu Ibrahim. idovi bi trebali zahvaliti Egiptu to je njihov narod preivio. Kasnije se to ponovilo i s Josipom i njegovom braom tijekom etiristo godina boravka (ropstva) u Egiptu. Abrahamova ena Sara bila je u stvari njegova polusestra pa ju je on kao sestru predstavio faraonu. Faraon ju je odveo na svoj dvor kao jednu od svojih ena, a budui da je bila izuzetno lijepa i Abrahamu je dobro krenulo: stekao je mnogo stoke, magaraca, deva, goveda, slugu i slukinja. Ovakvi incesti kod starih idova su bili uobiajeni. Primjera radi, keri Abrahamovog bratia Lota kojemu je Abraham namijenio zemlju u Jordanu zatrudnjele su sa svojim ocem i obje su rodile sinove. Sin starije keri je praotac Moabaca, a sin mlade keri je praotac Amonaca. Abraham i Sara vratili su se iz Egipta u zemlju Kanaan s velikim blagom. Budui da nisu imali potomstva, Sara je predloila Abrahamu da e mu dati svoju slukinju, Egipanku Hagaru za enu kako bi s njom imao potomstva. Tako je i bilo: Hagara je rodila Abrahamu sina te su ga nazvali Jimael (muslimanski Ismail). Po nalogu Jahvea svi muki su se morali obrezati. Abraham je imao devedeset i devet godina kada je obrezan, a Jimael trinaest. Bili su obrezani i svi muki ukuani, sluge i kupljeni robovi. Jahve se ukazao Abrahamu i obeao mu da e i njegova ena, nerotkinja Sara, roditi sina kojemu e dati ime Izak. Tako je Sara u devedesetoj godini rodila sina Izaka. Postala je ljubomorna na Hagaru i Abrahamovog prvoroenca Jimaela. Abraham je istjerao svoga sina Jimaela i enu Hagaru po zahtjevu ene Sare u pustinju bez iega, tek s malo kruha i vode. Ovakva okrutnost i bezobzirnost je uestala kod starih idova i sigurno je da Jahve to nije elio, ali sklopio je savez s Abrahamom, odabrao je taj narod kao svoj narod, a ljudski um o razlozima takvog ponaanja moe samo nagaati. Bog se smilovao Jimaelu i njegovoj majci koji su preivjeli u pustinji Paranu. Kada je Jimael odrastao, oenio se Egipankom i Bog je od njegovog potomstva stvorio veliki narod, a iz tog naroda proizaao je veliki prorok Muhamed i stvorio treu veliku religiju od istog Boga, islam. Obrezivanje mukaraca tako je postao obiaj ne samo u idovskoj religiji, ve i u islamskoj religiji.

Abraham je umro kada je imao sto sedamdeset i pet godina i sav svoj imetak ostavio je Izaku. Kada je Izak ostario, bio je potpuno slijep. Prije smrti htio je svoj blagoslov dati svom najstarijem sinu Ezavu kako bi Ezav bio gospodar Odabranog naroda. Pozvao ga je k sebi i rekao mu da ode u lov, ulovi divlja, pripravi gozbu pa e zajedno blagovati, a poslije blagovanja dat e mu svoj blagoslov. To je ula Izakova ena Rebeka koja je vie voljela mlaeg sina Jakova pa je nagovorila Jakova da ode blagovati s ocem i dobije njegov blagoslov dok je Ezav u lovu. Budui da je Izak bio slijep, Rebeka je znala da e dodirom ruke eljeti prepoznati sina Ezava te je zato smislila prijevaru. Kako je Ezav bio dlakav po rukama i prsima, za razliku od Jakova, Rebeka je obloila ruke i prsa Jakova jareom koom. Izak je opipao Jakova mislei da mu je to sin Ezav, blagovao je s njime i dao mu svoj blagoslov. Tako Jakov nastavi savez s Jahvom. Ovom prijevarom (zar ju je Jahve elio?) Jakov, kasnije zvan Izrael, postao je otac izraelskog naroda, a od njegovih dvanaest sinova nastalo je dvanaest izraelskih plemena. Ezav je bio duboko ogoren tom prijevarom, napustio je svog starog oca i u inat ocu oenio se kanaanskom djevojkom, znajui da su mu Kanaanci posebno mrski. Drugi najmlai sin Izraelov bio je Josip. Njega je Izrael najvie volio te su stariji sinovi bili jako ljubomorni na njega. Kada je Josipu bilo sedamnaest godina, usnuo je san. Nakon etve, Josip je s braom vezao ito u snopove i slagali su ih u polju. Odjednom se Josipov snop uspravio, a snopovi njegove brae poeli su se klanjati njegovom snopu. Ispriao je svoj san svojoj brai, a oni su ga jo vie zamrzili. Jednog dana poslao je Izrael svoga sina Josipa da ode svojoj brai koja su uvala stoku na panjacima i da vidi kako su. Kada su ga braa vidjela, eljela su ga odmah ubiti, ali od bratoubojstva ga je spasio brat Ruben. Bacili su ga u jamu da ga ubiju divlje zvijeri. Kraj njih su prolazili Jimaelci (potomci Izakovog brata Imaela), a Josipov brat Juda se dosjetio, izvadio Josipa iz jame i prodao ga Jimaelcima. Zamalo su sinovi Izraela, stvoritelji idovskog naroda, postali bratoubojice. Od Jimaelaca je Egipanin Potifar kupio Josipa kao roba. Ocu Izraelu Josipova braa su rekla da su Josipa rastrgale divlje zvijeri. Josip je ivio u Egiptu i postao je poznat po tumaenju snova. Faraon je jednom usnuo san koji nitko od njegovih dvorjana i sveenika nije mogao protumaiti: iz Nila je izalo sedam debelih krava, a za njima sedam mravih krava. Mrave krave pojele su one debele. Drugi dan usnuo je kako je sedam malih klasova ita pojelo sedam velikih klasova. Faraon je pozvao Josipa da mu protumai te snove to Josip i uini: Doi e sedam plodnih godina, hrane e biti u izobilju, ali nakon tih sedam plodnih godina doi e sedam sunih godina i narodi e gladovati. Svidjelo se faraonu Josipovo tumaenje snova, povjerovao je u to i Josipa je imenovao za gospodara svojih imanja. Josip je u tih sedam plodnih godina nakupio mnogo zaliha ita, napunio je faraonove itnice i Egipat je spokojno doekao sedam neplodnih godina. Zavladala je glad u zemljama oko Egipta, tako i u kanaanskoj zemlji. Iz svih zemalja dolazili su ljudi kupovati ito u Egipat. Izrael je takoer poslao svoje sinove, brau Josipovu, u Egipat da kupe ita. Josipova braa dola su Josipu ne prepoznavi ga, poklonili su mu se do zemlje i zamolili ga za kupnju ita. Josip ih je odmah prepoznao, ali nita im nije rekao, nego im je dao ita te im potajno vratio novce za ito spremivi ih u jednu vreu ita, a braa su se vratila u Kanaan. Potrajale su sune godine, Izraelci su potroili dobiveno ito i ponovo su se uputili u Egipat Josipu kako bi mu vratili novac za kupljeno ito i kupili nove zalihe. Ovoga puta Josip im se predstavi, a braa su mu se ponovo, ovaj puta pomalo u strahu, poklonila. Kada je faraon uo da su to Josipova braa, pozvao ih je da se presele u Egipat. Oni su otili po oca Izraela, rekli mu istinu o Josipu, a Izrael je bio presretan to je njegov najmlai sin iv. Zajedno sa svojim obiteljima, stokom i blagom Izraelci su se uputili i nastanili u Egiptu, na dobroj zemlji koju su dobili od faraona. Faraon je u tih sedam

neplodnih godina uz pomo Josipa zagospodario itavim Egiptom. Prodavao je Egipanima hranu za zlato i novac. Kad vie nisu imali zlata, davali su svoja imanja za ito, a kad nisu imali niti imanja, postajali su faraonovi robovi kako bi se prehranili. Ukupno je ezdeset est Izraelaca dolo u Egipat (Izrael, njegovi sinovi, ene i djeca). Josip se oenio u Egiptu te je imao enu i dva sina, tako da je u Egiptu bilo ukupno sedamdeset Izraelaca. Bilo je to negdje sredinom 17. stoljea prije roenja Isusa Krista. Nakon smrti Josipa i njegove brae Izraelci su se jako proirili pa su postali i egipatski problem. Tadanji faraon tjerao ih je da rade sve tee poslove i nainio je od njih sluge, robove. ak je naredio da babice prilikom poroda ubijaju muku djecu, ali Izraelke su toliko raale da se broj djece sve vie poveavao. Negdje krajem 14. stoljea prije Krista faraon je naredio da se ubiju sva idovska muka djeca do jedne godine starosti. Prema Bibliji, postoji pria o koarici u rijeci i djetetu u njoj koje je nala faraonova ker. Ona je odgojila to dijete i nazvala ga Mojsije. Mojsije je rastao kao Egipanin, ali ubrzo je uvidio patnju izraelskog naroda i poeo se druiti s njima. Jo je kao mladi, branei jednog Izraelca, ubio nekog Egipanina i zatrpao ga u pijesak. Mojsije se i oenio Izraelkom. Jednom dok je uvao stoku ukazao mu se aneo Jahvin u obliku goreega grma koji ne izgara. Je li to stvarno bio gorui grm ili su to bili crveni cvjetovi bagrema obasjani suncem kakvi rastu u Egiptu? U svakom sluaju, Mojsije je bio odabran od Jahve da Izraelce izbavi iz egipatskog ropstva. Jahve mu je dao mo da ini uda pomou kojih je i uvjerio Izraelce da je on taj koji ima zadatak da povede svoj narod u zemlju Kanaan. Budui da Mojsije nije bio rjeit ovjek (mucao je), Jahve mu je namijenio brata Arona da umjesto njega pregovara s Egipanima o odlasku Izraelaca u Obeanu zemlju. Kako bi uvjerio Egipane da je Jahve pravi Bog i da je naredio da se Izraelci vrate na zemlju svojih predaka Abrahama i Izaka, Mojsije je morao pred Egipanima prikazivati razna uda. Tako su se desila uda sa tapom i zmijom, s rijekom kojom tee krv umjesto vode, itd. Sva uda koja je Mojsije napravio mogli su napraviti i faraonovi sveenici i arobnjaci. Faraon, koliko god je brojnost izraelskog naroda smatrao problemom, nije prihvaao njihov nagli i cjeloviti odlazak jer bi ostao bez radnika i majstora, a Izraelci su radili ciglu i gradili egipatske gradove. Mojsije je morao neto drugo uiniti kako bi faraon pustio Izraelce da odu iz Egipta. Morao je uiniti zlo Egiptu. Tako su poele razne poasti u Egiptu: najezde aba, komaraca, obada i skakavaca, a sve to da bi uvjerio faraona da ga Jahve kanjava. Kada ni to nije pomoglo, dogodilo se neto u to je teko povjerovati da je Jahve naredio (ili je to ipak bila mala korekcija idovskih pisaca Starog zavjeta): u istoj noi umrli su svi prvorodenci Egipana, od faraonovog sina do djece robinja, uginula je sva mladunad stoke i svih ivotinja. Tek nakon te tragedije koja je zadesila Egipane, faraon se pobojao Jahve i konano je pustio Izraelce u zemlju Kanaan. Izraelci su znali da e ih nakon toga pomora faraon pustiti iz ropstva pa su dan prije toga opljakali svoje susjede Egipane, uzeli su im zlato, nakit i haljine. Sve se to dogodilo u doba faraona Setija I. (1308. - 1290. godine prije Krista) i faraona Ramzesa II. (1290. - 1224. godine prije Krista). Prema podacima iz Biblije, popisanih Izraelaca koji su napustili Egipat bilo je 603 500 (popisivali su se samo mukarci stariji od dvadeset godina koji su bili sposobni za ratovanje).

Povratak u Obeanu zemlju

Faraon se nakon nekog vremena predomislio to je pustio Izraelce, a i vidio je da su Izraelci opljakali svoje susjede Egipane pa je poslao vojsku za Izraelcima koji su se polako kretali zajedno sa svom svojom stokom prema Obeanoj zemlji. Poznat nam je uveni prelazak preko Crvenog mora kada je Mojsije tapom razdijelio more i Izraelci su prodrli na

Sinaj, a faraonova se vojska utopila. Na brdu Sinaj Mojsije je otiao sklopiti savez s Jahvom. Otiao je po Deset Bojih zapovijedi uklesanih u kamenim ploama koje su i danas osnova idovske i kranske religije. Dok je Mojsije boravio na brdu, Izraelci su postali maloduni, nesigurni, posumnjali su u svoga Jahvu i na kraju su ga napustili. Aron, brat Mojsijev, izradio je zlatno tele koje su svi prihvatili kao svoga Boga i poeli su mu se klanjati i prinositi rtve. Koliko je malo trebalo tom narodu da se odrekne Jahve! Nisu izdrali niti najmanju kunju. Mislili su da ih je Jahve napustio, a u stvari, oni su se odrekli njega. Dok su bili u egipatskom ropstvu bilo im je teko, ali drugi su vodili brigu o njima, o hrani, zemlji i smjetaju, a sada, kada su bili slobodni, morali su o svemu tome sami brinuti i bili su zateeni. Sada im njihov Jahve vie nije trebao jer ih je ostavio, nisu u njega vjerovali i on vie nije bio njihov Bog. Mnogi su se od njih pokajali to su uope napustili Egipat, zemlju blagostanja, to su se uputili u zemlju neizvjesnosti i strepnje i htjeli su se vratiti nazad u Egipat. Kada se Mojsije nakon etrdeset dana vratio s brda Sinaj, imao je Deset zapovijedi i sklopljen savez s Jahvom, ali kad je vidio svoj narod kako se klanja zlatnom teletu, kada je vidio to idolopoklonstvo, razbio je u stijenu kamene ploe i razvrgao savez s Jahvom. Poslije je Mojsije obnovio taj savez, dobio je novih Deset zapovijedi i izraelski narod ponovo je postao odabrani, Boji narod. Prvi puta u Deset Bojih zapovijedi Jahve neto i trai od izraelskog naroda: pravila ivljenja te da se na ljubav Jahve odgovori ljubavlju. Isklesane kamene ploe Izraelci su pohranili u drveni sanduk i o njemu su ubudue vodili brigu sveenici iz levitskog plemena. Jahve ih je zbog idolopoklonstva i nevjere okrutno kaznio. Izraelci su tumarali i lutali etrdeset godina po pustinji i neplodnim zemljama, ratovali su i gladovali dok nisu doli u zemlju Kanaan. Osvajali su zemlje, gradove i narode. Ti su se ratovi, kako oni smatraju, vodili u ime Jahve i uz Jahvinu pomo. Smatrali su ih Bojim ratovima. Sav plijen i sve pobijeene narode unitili su i pobili, odnosno posvetili Jahvi. Bog ih je kaznio zbog zlatnog teleta: niti ijedan Izraelac, mukarac koji je napunio dvadeset godina kada su krenuli iz ropstva, nije doivio dolazak u Obeanu zemlju. Aron je takoer umro, a Mojsije je zadnji umro u sto i dvadesetoj godini, oko 1250. godine prije Krista, kada je doao do rijeke Jordan i podijelio zemlju izmeu dvanaest izraelskih plemena. Ne zna se gdje je njegov grob. Mojsija je naslijedio Joua i suci koji su vladali Izraelom do osnivanja kraljevstva. Podruje Obeane zemlje koju su zauzela izraelska plemena s lijeve i desne strane rijeke Jordan priblino odgovara teritoriju dananje drave Izrael s okupiranim podrujima. Je li samo sluajnost da je negdje u vrijeme Mojsijevog ivota u Egiptu na prijestolju bio faraon Amenofis IV. koji je uveo monoteizam u Egiptu s bogom Atonom? Aton je bio nekadanji bog sunca Ra. U njegovu slavu Amenofis je dao izgraditi grad Akheton, oko 1387. godine prije Krista, na kojemu su radili Izraelci. Uveo je tovanje jednog boga Atona, a sebi je promijenio ime u Ehnaton, to znai onaj koji se moli Atonu. Ehnaton je doao u veliki sukob sa sveenicima koji su do tada tovali mnoge bogove, a poglavito onda kada im je oduzeo svu imovinu i zatvorio svetita drugih bogova. Legenda govori da je priblino kada se Jahve javio Mojsiju u obliku plamteeg grma Ehnaton usnuo san gdje mu se ukazalo nepoznato boanstvo medu apama sfinge u Gizi i trailo od njega da tuje jednog boga. Nakon smrti Ehnatona 1369. godine prije Krista (njegova mumija tajanstveno je nestala iz sarkofaga, nikada nije utvreno je li to bila uope njegova mumija, pa je vrijeme i mjesto njegove smrti upitno), naslijedio ga je devetogodinji sin Tutankamon. Budui da je Tutan-kamon bio djeak, sveenici su njime vladali i ponovo su uveli mnogobotvo. Sveenici su progonili sve sljedbenike boga Atona, Ehnatonov su grob razorili i unitili su sva mjesta na kojima je bilo napisano Ehnatonovo ime. Egipatski sveenici osudili su njegovu duu na vjeno lutanje i prokleli su svakoga tko bude prizivao njegovo ime. Tutankamon je vladao samo devet godina i istraivanjem njegove mumije ustanovljeno je da

je umro nasilnom smru. Najvjerojatnije su ga ubili sveenici. Neki povjesniari pokuavaju dokazati da su Mojsije i Ehnaton ista osoba, budui da su bili toliko slini: obojica su roena u Egiptu, prihvatili su jednobotvo, niti jednome nije naen grob. injenica je da su mnogi tovatelji boga Atona nakon progona od sveenika pobjegli iz Egipta. Moda je i Ehnaton napustio prijestolje i pobjegao s njima predstavljajui se imenom Mojsije. Jo je jedna podudarnost. Mojsije je kamene ploe s Deset Bojih zapovijedi drao u drvenom kovegu koji je stvarao iskre. Ako to pokuamo objasniti prirodnim pojavama, oito je da je Mojsije poznavao neku vrstu elektriciteta pa se koveg ponaao kao baterija. Poznato je takoer da su Atonovi sljedbenici koji su pobjegli iz Egipta poznavali elektricitet, koristili su ga za pozlaivanje pomou neke vrste elektrinih baterija od bakra i keramike. Ove tajne Mojsija i Ehnatona uvijek e nas pomalo zanimati i uvijek e ostati samo tajne...

Izraelsko kraljevstvo
Nakon niza ratova Izraelaca s ostalim narodima, preteito s kanaanskim plemenima, Izrael je dobio svoga prvog kralja aula negdje oko 1020. godine prije Krista. Godine 1006. prije Krista aula je naslijedio poznati kralj David, bogobojazan i hrabar, koji je premjestio glavni grad iz Hebrona u Jeruzalem. David je proirio svoje kraljevstvo na susjedne zemlje tako da je i Aram (dananja Sirija) postao vazalna izraelska drava. Iz sirijske mitologije kralj David preuzima Davidovu zvijezdu kao svoj simbol, a ona do danas simbolizira idovski narod i idovsku dravu. Kada je kralj David ostario, morao je imenovati i blagosloviti svoga nasljednika. Dogodila se prijevara slina onoj kada je njegov praotac Izak birao svoga nasljednika. Dok je David bio na samrti, njegov najstariji sin Adonija (od ene Hagite) je sa sveenikom Ebjatarom ve slavio svoje kraljevstvo, ali na svetkovinu nije pozvao proroka Natana niti svog brata Salomona. Salomonova majka Bat-eba, jedna od ena kralja Davida, nagovorila je svog supruga da imenuje Salomona za izraelskog kralja, a prorok Natan potvrdio je Davidu (koji se zbog svoje starosti malo i sjeao) da je on ve ranije Salomonu obeao prijestolje. Kralj David tako je imenovao sina Salomona za izraelskog kralja, a Salomon se isti dan zakleo Jahvi da e njegov brat Adonije umrijeti, to se i dogodilo. Salomon je bio najmoniji i najbogatiji izraelski kralj, a kraljevao je oko 965. - 925. godine prije Krista. Smatraju ga prvim i najveim izraelskim mudracem. Jo 929. godine prije Krista Salomon i ostali idovski mudraci smislili su plan osvajanja itavog svijeta. Mudraci su lukavou simbolikog zmaja odluili mirno osvojiti svijet. Glava zmaja bili bi mudraci idova, a tijelo je bilo idovski narod. Zmaj bi prodirao sve neidovske narode prema strogo pridravanom planu, zaokruio bi sve drave svijeta - dok mu se glava ponovo ne vrati u Jeruzalem i spoji s repom. Jedna od Salomonovih ena je bila ki egipatskog faraona pa mu je faraon bio veliki prijatelj. Prisne odnose odravao je i s kraljicom od Sabe. Saba se nalazila negdje na jugoistonom dijelu Arapskog poluotoka. Salomon je imao oko tisuu ena, a na dvor je dovodio i mnotvo stranih ena. Stranim enama, a i veini svojih ena koje nisu bile izraelske krvi, preputao je svetita i rtvenike za tovanje drugih bogova. Tako je polako i itava zemlja prelazila u idolopoklonstvo. Narod je dobro ivio i sve vie izbjegavao obraivati zemlju, a sve vie se bavio trgovinom, to je obiljeje i dananjih idova. idovi su i sve vie okretali lea Jahvi jer im on nije trebao u blagostanju i izobilju, a i Salomonova vjera pred kraj njegova ivota postala je upitna, daleko od vjere njegovog bogobojaznog oca Davida. Legenda kae da je tada u Jeruzalemu bilo vie srebra i zlata nego kamenja. Ono po emu je kralj Salomon najpoznatiji svakako je izgradnja velebnog hrama, jedne od najveih i najbogatijih graevina na svijetu o kojoj se isprepliu mitovi sa zbiljom i za koju su voeni ratovi i mijenjali se svjetovi. Godine 480. od izlaska Izraelaca iz Egipta

Salomon je poeo s izgradnjom hrama kako bi izvrio obeanje to ga je dao ocu Davidu. Tirski kralj Hiram, Davidov prijatelj, puno je pomagao Salomonu kod gradnje hrama, tovie, najvjerojatnije je da je bio glavni metar kod izgradnje hrama. Graditelj Hiram i njegovo ubojstvo prilikom izgradnje hrama postali su mnogo kasnije ukorijenjeni u obredima slobodnih zidara, a tlocrtno rjeenje samog hrama kopiralo se za izgradnju loa slobodnih zidara (u znatno manjoj povrini). Na gradnji hrama radilo je oko 3500 graditelja i graen je sedam godina. Raen je od kamena i cedrovine, a bio je obloen zlatom. Graevina je imala tri glavna dijela: trijem - Ulam, veliku salu - Hekal (svetite) i treu, povienu prostoriju Debir, svetinju nad svetinjama (Najsvetije). U Debiru se nalazio Koveg saveza. Tamo je samo jednom godinje smio ui Veliki levitski sveenik, na Dan pomirenja. Hram je religijsko sredite Izraela, mjesto koje je Jahve sebi izabrao. Nakon zavretka izgradnje Hrama, Salomon je prinio Jahvi rtvu priesnicu: dvadeset i dvije tisue volova i sto dvadeset tisua ovaca i time su Izraelci posvetili Jahvin dom. to se tie Salomonovog peata, kao njegov model posluila mu je zvijezda njegovog oca Davida (poznata kao Davidova zvijezda). Salomon je izbacio dvije horizontalne crte iz zvijezde i dobio svoj peat. Dobio je u stvari dva slova V, jedno uobiajeno, a drugo naopako (obrnuto). Desni krak obrnutog slova V prelazi preko desnog kraka normalnog slova V, a lijevi krak normalnog slova V prelazi preko lijevog kraka obrnutog slova V. Usporedimo Salomonov peat sa simbolom slobodnih zidara: donje, normalno slovo V odgovara trokutu, a gornje, obrnuto slovo V estaru, uz malu modifikaciju. Desni krak estara prelazi preko trokuta, a lijevi krak trokuta prelazi preko estara. Vidimo nepobitnu slinost i podudarnost u simbolima Davidove zvijezde, Salomonovog peata i simbola slobodnih zidara. Zato nije nimalo udno da i u naravi idovski mudraci i slobodni zidari djeluju gotovo istovjetno, a njihova koalicija je vladar svijeta. Svijet je podijeljen na vladare i podanike. Nakon smrti kralja Salomona 922. godine prije Krista, kraljevstvo su, osim to je narod ivio u nemoralu i idolopoklonstvu, potresli razni sukobi. Jeroboam sa sjevernim plemenima Zebulun, Jisakar, Aer, Naftali, Dan, Menae, Efrajim, Ruben i Gad (kao i dijelovima plemena Levi) osniva Kraljevstvo Izrael sa sreditima u ekemu i Samariji. Druga drava je Kraljevstvo Judeja koja obuhvaa teritorije plemena Jude, Benjamina, imuna i dijelove plemena Levi, sa sreditem u Jeruzalemu. Moe se rei da je Kraljevstvo Judeja nastavilo koliko-toliko tovati Jahvu i pridravati se Mojsijevih Deset zapovjedi. Od Judeje je nastao naziv idovske religije judaizma. Jerabon je u Kraljevstvu Izrael Izraelcima napravio njihovog boga, dva zlatna teleta, iste onakve kakve je napravio Aron i kakav je bio Bog koji ih je doveo iz Egipta. Jedno zlatno tele postavio je u Betelu, a drugo u Danu, a za sveenike je odredio ljude iz puka koji nisu iz plemena Lev. Navodno zbog velikog grijeha kojega su Izraelci uinili protiv Jahve tovanjem zlatnih teleta i drugih bogova od naroda to su ih Izraelci protjerali na putu iz Egipta, 722. godine prije Krista Asirci su osvojili Kraljevstvo Izrael pod vodstvom kralja almanasera V., razorili su Samariju i raselili stanovnitvo. Domae plemstvo su Asirci iselili u druge asirske pokrajine, a Izrael je naselilo strano plemstvo. Tih deset izraelskih plemena nikada se nije vratilo u Izrael. Kraljevstvo Judeja 587. godine prije Krista osvojio je babilonski vladar Nabukodonozor. Salomonov hram su Babilonci opljakali i razruili, a itavo plemstvo, sve sposobne ljude, kovae, bravare, vojskovoe i sve vrsne ratnike odveli su u ropstvo u Babilon. Od tog trenutka gubi se svaki trag Mojsijevog Zavjetnog kovega o kojemu su kasnije nastale razne legende. Postoji mogunost da je u to vrijeme dolo do prvog kontakta idova i Hrvata. idovi su u ropstvu u Babiloniji ivjeli u Elamu (dananja provincija Khuzistan u Iranu), a Hrvati u prairanskoj Harauvatiji. U Judeji je ostao obian puk, ratari, vinogradari i drugi. Dio stanovnika Judeje pobjegao je pred Babiloncima i sklonio se u

Egipat. Babilon je antiki grad u Mezopotamiji (dananjem Iraku) na rijeci Eufrat i potpadao je pod asirsko carstvo. Godine 612. prije Krista Babilon se oslobodio asirske vlasti i postao je glavni grad novog babilonskog carstva. Tada poinje pravi procvat Babilona, a vladar Nabukodonozor je od grada napravio pravo udo antikog svijeta. Izradio je Vrata Itar, obnovio je Etamenanski hram i Visee vrtove Babilona (jedno od sedam svjetskih uda). Babilonski znanstvenici napravili su karte zvijea i uspostavili temelje suvremene matematike i astronomije. Perzijski kralj Kir Veliki 539. godine prije Krista osvojio je Babilon i na tim podrujima perzijsko kraljevstvo je ostalo do 333. godine prije Krista, a Judeja je postala jedna od perzijskih provincija. Perzija je bila u ratu s Egiptom i dozvolila je idovima povratak u Judeju 537. godine prije Krista kako bi bili prijelazna zona izmeu Perzije i Egipta. idovska drava u Kanaanu nije funkcionirala kao prava drava, nego je to vie bio savez izraelskih plemena. Ovaj povratak idova iz babilonskog ropstva u Jeruzalem na brdo Sion u Jeruzalemu postao je sinonim za mnogo poznatiji kasniji povratak idova u Izrael tijekom 20. stoljea pod nazivom cionizam (Sion = Cion). Pod vodstvom proroka Hagaija i Zakarije dovrava se obnova Salomonovog hrama 515. godine prije Krista. Sveenici Ezra i Nehemija sredinom 5. stoljea prije Krista provode reforme u judejskoj religiji. Ezra obnavlja savez s Jahvom i idovi ponovo postaju predani tovatelji Boga. Zabranjuje brakove sa strancima i sa tovateljima drugih bogova pa su tako svi idovi koji su bili oenjeni enama strankinjama morali razvrgnuti brak i protjerati svoje ene. Nemogunost braka s osobom druge religije kod idova gotovo da se zadrala do dananjih dana. Sveenik Ezra ustanovio je sinagogu (skuptinu), sjedite javnog tovanja Jahve gdje se moli i ita Tora. Zgrade sinagoge mogu biti kvadratnog ili pravokutnog oblika, po obliku sline Salomonovom hramu. Koveg je po uzoru na Mojsijev koveg s Deset Bojih zapovijedi. U njemu se nalaze svitci Biblije, a koveg gleda prema Jeruzalemu i smjeten je u dnu prostorije. Ispred kovega je svjetiljka koja stalno gori. U sreditu sinagoge je propovjedaonica gdje se vri bogosluje. Aleksandar Veliki 332. godine prije Krista osvojio je perzijsko carstvo, a Izrael je u tom razdoblju pet puta mijenjao vladara od seleukidskih (vladaju u Siriji i Babiloniji) do ptolomejskih (vladaju u Egiptu). U to vrijeme veliki sveenik Jason uvodi helenske obiaje u idovski puk koji su pravovjernim idovima bili mrski: razna vjebalita, gimnazije, vjebanje s orujem, razna kulturna drutva, knjievna druenja i dr. To je vrijeme kada su idovi poeli nositi crne eire s velikim obodom. Kao posljedica pobune protiv Seleukida, u Izraelu se od 180. do 142. godine prije Krista stvara makabejsko kraljevstvo. U tom razdoblju formirala se farizejska stranka iz koje i dananji rabini crpe svoje rabinsko idovstvo. Rimski osvaja Pompej Veliki osvojio je izraelsko podruje 63. godine prije Krista te je ono postalo kraljevstvo-klijent. idovsko kraljevstvo je imalo autonomiju o okviru velikog Rimskog Carstva i bez obzira na pojedine sukobe bilo je vrlo kooperativno s Rimskim Carstvom. Farizeji su vjerovali u Jahvu, ali su vie vjerovali u zlato i srebro, a nadasve u mo. Od hramova i sinagoga napravili su trgovine i trnice i bogatstvo im je postalo vanije od same molitve Jahvi. itajui Stari zavjet, dvosmislenost idovskog pisma lako je uoiti. Jahve je bio silan, nemilosrdan, gnjevan i pomalo okrutan, ali vidljivo je kako je on isto tako ljubio svoj Odabrani narod. Taj narod mnogo ga je puta iznevjerio i napustio tujui razne poganske bogove. Kada je vjerovao u Jahvu, ljubomorno je uvao tu svoju vjeru, Jahvino poslanje nije prenosio na druge narode koji su ivjeli u njegovom okruenju. Jahve je morao neto uiniti da se njegovo poslanje prenese na narode itavog svijeta. Obeao je svom narodu Mesiju, otkupitelja grijeha, i idovi su ga eljno iekivali. Meutim, idovski mudraci su ekali drugaijeg Mesiju, silnog i monog, koji e ujedno biti i ovozemaljski vladar, koji e bogatstvom i slavom nadmaiti sva dosadanja izraelska kraljevstva, koji e ognjem i maem

unititi sve njihove neprijatelje. Doao je Mesija - Boji Sin, sasvim drugaiji od onoga kakvog su idovski mudraci oekivali. Nije propovijedao slavu i mo, nego vjeru, poniznost, skromnost i ljubav prema Bogu. Takvog Mesiju veina idova nije prepoznala, odbacila ga je kao izdajnika. to su napravili? Ubili su ga i razapeli na kri kao kakvog razbojnika. Gledajui idovsko vjerovanje u Jahvu, od Abrahama do Isusa Krista, lako je uoiti kako ta vjera nije bila postojana, kako su idovi u dobru i u zlu esto naputali Jahvu i priklanjali se drugim bogovima. Jahve ih je esto upozoravao i kanjavao, obraao se njihovim vladarima, slao bezbroj proroka, anela i svetih ljudi da ih vrate na pravu vjeru. Dva tisuljea prolo je od Abrahama do Krista i dva tisuljea od Krista do danas, a idovi jo ekaju svog Mesiju. Razuman ovjek mora postaviti pitanje kako to da je idovska vjera poslije Isusa Krista postala postojana i snana, kako to da idovi vie ne odbacuju Jahvu i ne prelaze vie na druge vjere i ne tuju drugog boga? Jahve ih vie ne upozorava, ne alje proroke, niti im je poslao njihovog Mesiju. Odgovor je samo jedan. U skrivenom kutku due, glava simbolikog zmaja (idovski mudraci) zna da nije htjela prepoznati ni prihvatiti svoga Mesiju, ali to se vie ne moe ispraviti. Kako priznati obinom idovskom puku da su narod-bogoubojice? Zato se grevito dre svoje stare vjere u Jahvu, negirajui Isusa Krista, Sina Bojeg, velikog proroka Muhameda i sve ono sveto to se dogodilo poslije Krista.

II. Zmaj je napustio Izrael

idovi nisu prepoznali Mesiju

U 6. godini poslije Krista rimski car August pretvorio je izraelsko kraljevstvo u provinciju Judeju kojom vlada prokurator. idovski mudraci su eljno iekivali Mesiju, snanog i monog vjerskog i svjetovnog poglavara koji e proslaviti slavu Jeruzalema, koji e stvoriti mono kraljevstvo i u obliku Salomonovog simbolikog zmaja osvojiti itav svijet. Pojavio se Mesija, Sin Boji, ali ne kao vladar ovozemaljskog kraljevstva, ve drugog, nebeskog kraljevstva. Takav Mesija idovskim mudracima nije trebao pa su ga proglasili izdajnikom i doveli na sud kod suca, rimskog mnogoboca Poncija Pilata. Pilat je znao da Isus Krist nije kriv, da protiv njega nema nikakvih dokaza. Njegova ena Klaudija koja je dan prije vidjela Isusa u snu, upozorila ga je da ne smije proliti krv toga pravednika. Pilat je vjerovao da e Isusa lako osloboditi, ali na njegovo veliko iznenaenje, jednoboci, idovski hukai urlali su inzistirajui da se Isus osudi. Pilat je problijedio jer ga je zahtjev razuzdane svjetine izbezumio, no dosjetio se rjeenju kako e osloboditi toga pravednika. Imao je zatvorenog razbojnika Barabu koji je bio buntovnik i ubojica i zasluio je smrt, a budui da je praznik Pashe ponudit e idovima koga ele da osudi, a koga da oslobodi: razbojnika Barabu ili pravednika Isusa. Vjerovao je da e osloboditi Isusa. Dogodilo se ono to zdrav razum ne moe shvatiti. Zar je u svijetu postojalo toliko mrnje? Toliko je bio jak poriv da se osveti nekomu tko nije takav kakvog su oekivali, kojega su se bojali i strepili da ne promijeni neto to im ne odgovara. idovski hukai su izabrali Barabu i osudili Isusa Krista. Ecce homo (Evo ovjeka!) je jedino to je Pilat mogao rei idovima pokazujui im izranjena i trnjem okrunjena Isusa Krista. Dok je Pilat nemoan i jadan prao ruke od grijeha to je osudio tog pravednika po nalogu obezglavljene gomile, Baraba je po jeruzalemskim pivnicama astio svoje birae, a Isusa Krista su na Golgoti za to vrijeme razapeli na kri. Neki su idovski autori, kako bi umanjili ovaj idovski zloin, izmiljali teorije da je Isusovu majku Mariju zbog nevjere napustio njezin mu Josip, a da je pravi Isusov otac neki rimski vojnik po imenu Pantheras, no i obini idovi nisu u to vjerovali jer je poznato, koliko su biljeili i pamtili rodoslovlje, da je Isus ono to jest i da potjee od loze kralja Davida. Godine 66. izbio je prvi idovski ustanak protiv Rimskog Carstva koji Rimljani 73. godine gue poznatom bitkom na tvravi Masadi. Dravnim udarom 69. godine Vespazijan postaje rimski car, a njegov sin Tit osvaja Jeruzalem 70. godine i potpuno unitava i rui Salomonov hram. Rabin Yochanan ben Zakkai je pobjegao iz Jeruzalema te je dobio dozvolu od rimskog cara za osnivanje sredita uenja Sanhedrina u Zavneu. idovstvo je tako uspjelo preivjeti razaranje Hrama i Jeruzalema, a i proirilo se po itavom Rimskom Carstvu. Sanhedrin je postao vrhovno religijsko, politiko i sudsko tijelo. Nakon razaranja Hrama, idovi postaju relevantan imbenik u Europi i to u viim i srednjim slojevima drutva, kao i u boljim zanimanjima i zvanjima. Od Hrama je ostao samo dio nosivog zida koji se danas zove Zapadni zid ili Zid plaa. Za idove je to mjesto sveto kao i nisko brdo gdje je nekad postojao velebni Salomonov hram. To je mjesto sveto i za krane, ne samo zato to se kranstvo oslanja na judaizam, nego i stoga to je Isus Krist s tog mjesta propovijedao, a iz Hrama je istjerao farizeje, trgovce i lihvare, to i danas ima simbolike u kranskom nauku. To mjesto je sveto i za muslimane jer se na brdu Hrama nalaze dvije damije izgraene u

danima islamske vladavine, ukljuujui i uvenu Kupolu na stijeni. S tog mjesta se Muhamed ljestvama popeo do samog Alahovog prijestolja. Netrpeljivost idovskih voa prema kranima traje od raspea Isusa Krista, a ve 100. godine Sinagoga proklinje krane. idovi pod vodstvom Bar Kohbe diu drugi ustanak protiv Rimljana koji je uguen 135. godine. Za vrijeme tog ustanka palestinski su idovi organizirali krvave progone krana. Pobili su vie od sto tisua krana, a od perzijskog kralja Hozroa kupili su devedeset tisua krana i odmah su im odrubili glave 1 .

Protjerivanje idova iz Palestine

Nakon 135. godine Rimljani istjeruju idove iz Jeruzalema i samoj provinciji mijenjaju ime u Palestina, prema grkom nazivu, kao i prema idovskim ljutim protivnicima Filistejcima (Palestincima) koji su se u ta podruja doselili s Krete i Male Azije. Nakon drugog idovskog ustanka, idovi se raseljavaju po itavoj Europi vjerojatno ni ne slutei da e ostvariti naum Salomonovih mudraca da poput zmaja osvoje Europu i itav svijet. Taj e se zmaj, kada zagospodari svim narodima i dravama svijeta, vratiti u Jeruzalem, na Sion. Ni kralj Salomon ni njegovi mudraci nisu slutili da e put simbolikog zmaja trajati gotovo tri tisuljea, ali nisu sigurno ni vjerovali da e tako osnaiti i zagospodariti narodima i dravama itavog svijeta i da e se tako moan vratiti na Sion, u dravu Izrael. U Rimskom Carstvu idovska elita vrlo vjeto kohabitira s Rimljanima i ima sudbonosnu ulogu poticanja masa protiv krana prilikom njihovih progona. Jedan od najveih idovskih pristaa bio je rimski car Dioklecijan koji je poznat po najveem istrebljenju krana. Kada je Rimsko Carstvo priznalo kranstvo kao svoju glavnu religiju (za vrijeme cara Konstantina I., 325. godine), idovi su se nali u podreenom poloaju te im je kranska religija esto uzvraala progonima i netrpeljivou. idovi su se rasuli po itavoj Europi, u veini sluaja u neprijateljsko okruenje i morali su sasvim drugaije djelovati i braniti svoju opstojnost i vjeru. Nisu vie, kao to pie u Starom zavjetu, bili bahati, okrutni, razuzdani, inili zlo svojim neprijateljima, a sve uz odobrenje i Jahvinu pomo. Prije nisu ni trebali biti lukavi kako bi prikrivali svoja nedjela jer su bili Odabrani narod i Jahve im je sve doputao, ali sada vie nisu bili zatieni i morali su biti mudri kako bi ispunili svoje poslanje. Njihovo lutanje po Europi, a kasnije i po itavom svijetu, vie nije bilo traenje Obeane zemlje, potraga za stvarnim prostorom, ve je to bila potraga za itavim svijetom. Svoj jezik su vrlo brzo zaboravljali, samo im je smetao u njihovom naumu. Zbliavali su se s narodima u okruenju, ivjeli su jedni pored drugih, a nikada jedni s drugima. Stvarali su svoje male drave u tuim dravama. Keller tvrdi da su idovi ve u Aleksandriji, gdje je postojala velika idovska kolonija poslije razaranja Hrama, zaboravili svoj jezik, a ak ni bogosluje nisu vodili na svom jeziku. Ni Isus Krist nije propovijedao na hebrejskom jeziku, ve na aramejskom. Ve u starom vijeku rasuli su se na tri kontinenta: Aziju, Europu i Afriku i kako kae Strabon: Nali su vrata u sve drave. Nalazimo ih ve 321. godine u sreditu Europe, u Klnu. Jedan dio europskih idova potjee od zagonetnog naroda Hazara. Hazari ne pripadaju ni u jedno od dvanaest izraelskih plemena, nego su Ugri (za razliku od Maara ije je ugarsko podrijetlo upitno) koji su u 9. stoljeu, birajui izmeu kranstva i islama, odabrali tree, idovstvo. Taj narod potpuno je nestao iz povijesti, zapravo se asimilirao u idove i u druge narode. idovi se prvi puta spominju u Hrvatskoj za vrijeme kralja
1

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 220

Tomislava kada su izaslanici panjolskog kralja Abderahmana III. doli u Hrvatsku i panjolskom kralju odnijeli darove u pratnji dva idova iz Hrvatske. idovi se umnogome razlikuju fiziki i po jeziku, ovisno o mjestu prebivalita, a njihova vjera odreuje gotovo isti nain ivljenja. Postoje dvije osnovne grupe: Akenazi (Ashkenazim - to na hebrejskom znai Nijemac) koji su rasprostranjeni u Njemakoj, Poljskoj i ostalim dravama sjeverne Europe. Druga grupa idova poznata je po nazivu Sefardi (Sephardi - to na hebrejskom znai panjolci) i ona je najvie zastupljena u panjolskoj, Portugalu i Sjevernoj Americi. U Africi postoje Beta Israel ili etiopski idovi, idovi Ugande koji su crnci. Na sjeveroistoku Afrike poznati su buharski idovi, a u sredinjoj Aziji jemenski idovi i omanski idovi. U Grkoj su Romanioti, a u Italiji su poznati Bene Roma idovi. idova ima u Kini, Indiji, Kazahstanu i konano, po itavom svijetu. Govore u pravilu jezik zemlje u kojoj prebivaju, uz rijetke izuzetke. idovi u Njemakoj i nekim drugim zemljama sjeverne Europe, Akenazi, govore jezikom jidi. To je judejsko-njemaki jezik i u Njemakoj je poznat kao jezik Juden. Tim jezikom govori se danas u Izraelu. Postojalo je ak dugotrajno meusobno neprijateljstvo izmeu dvije najvee grupacije idova, Akenaza i Sefarda, pa i danas nije rijetkost da se u Izraelu sukobe njihovi rabini. Progoni idova tijekom srednjeg vijeka u Europi bili su uestali. Vjerojatno je tome bio i razlog njihov nain ivota, izoliranost od matinog naroda, sposobnost u trgovini i obrtu i njihova nemogunost asimilacije, bilo politike, ekonomske ili socijalne. U dravama u kojima su ivjeli postajali su nadmoni, a te drave rijetko su prihvaali kao svoje. Progoni su se poveali nakon kuge koja je poetkom 14. stoljea poharala pola Europe. Kransko stanovnitvo je tada palo u maloduje, izgubilo je smisao ivljenja, smatralo je da ih je Bog napustio i okretalo je lea Bogu traei utjehu u drugim vjerovanjima, pa su vjerovali i u Sotonu. Dolo je doba inkvizicija, kada su i idovi smatrani hereticima i poticateljima krivovjerja te bili pogubljivani i protjerivani od kranskih vladara. U panjolskoj su 1391. godine poeli progoni svih idova koji se nisu pokrstili (marani su se prisilno pokrstili). U Francuskoj je kralj Filip IV. 1306. godine, godinu dana prije protjerivanja viteza Solomonovog hrama, protjerao oko sto tisua idova. Iz Engleske su protjerani 1290., iz Portugala 1498., iz eke 1389. i 1745., iz Austrije 1424. i 1670., iz Maarske 1526., iz Poljske 1648., a iz Rusije i Ukrajine 1648. godine. 2 Nakon stvaranja islamske religije u 7. stoljeu, idovi su s muslimanima imali vrlo kooperativne i prisne odnose. Prema pisanju idovske povjesniarke Mirjane Gross, u Europi jedino u Turskoj nije bilo antisemitizma (antisemitizam je pogrean naziv za antiidovstvo jer su Semiti, osim idova, i Arapi i Egipani, ali idovi su prisvojili taj naziv pa e se on kao takav i dalje upotrebljavati), a u Hrvatskoj je do 20. stoljea teko utvrditi je li antisemitizma uope i bilo. Ovdje moemo samo sarkastino rei da ve tada Turci i Hrvati nisu bili Europljani jer nisu bili antisemiti, nisu bili barbari... U Engleskoj je antisemitizam rigidno podupirala crkva: unutar kranstva protestantizam je bio apsolutno najgrublji i najradikalniji prema idovstvu. Takav antisemitizam estoko je podupirao osniva protestantizma Martin Luther koji je zahtijevao da se sve sinagoge i idovske kole spale, kao i svi idovski molitvenici i talmudski svici. Luther je okrivljavao rimske pape to se blagonaklono odnose prema idovstvu. Danas je situacija izmeu protestantizma i idovstva sasvim drugaija. Jasno je svima da masonstvo i protestantizam idu ruku pod ruku, da masonska Velika loa Engleske ima patronat nad svim drugim velikim svjetskim loama, a da u njoj sjede engleski lordovi i kraljevska obitelj. Masonstvo i idovska elita su partneri u vladanju svijetom.
2

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 85

Naseljavanje idova u Hrvatsku

Sjevernu Hrvatsku veinom su naseljavali idovi Akenazi koji su uglavnom bili dvorski idovi, dok su u junu Hrvatsku dolazili Sefardi. Hrvatska je ujedno bila i utoite za protjerane idove iz sjeverne Europe. Veina idova u Hrvatskoj uvijek su se dodvoravali vlasti na kojoj su bili Habsburgovci, Maari ili Srbi, tako da je njihov otklon prema Hrvatima konstanta. Pod vlau Habsburke Monarhije (od 1867. godine Austrougarske), u sjevernoj Hrvatskoj idovi se nisu ni trudili nauiti hrvatski jezik, nego su govorili njemakim ili maarskim, a glasovali su na izborima za protunarodne stranke, stranke maarskog reima, zajedno sa zavisnim inovnicima i Srbima. Hrvatski idovi 1859. godine dobivaju mogunost zapoljavanja kranske posluge, a 1873. godine Sabor jami puna graanska prava idovima, a dravna blagajna izdvaja sredstva za gradnju sinagoga i idovskih kola. Krajem 19. stoljea, zbog stjecanja pune ravnopravnosti u Hrvatskoj, idovske obitelji naputaju eku, Moravsku, Maarsku i Austriju i naseljavaju se u Hrvatskoj, tako da je njihov broj u Hrvatskoj u sastavu austrijskog carstva s 380 stanovnika 1841. godine krajem 19. stoljea bio 20 032 stanovnika. U to vrijeme idovi su se doseljavali i zajedno s Hrvatima iz austrijske pokrajine Burgenland (Gradie). Za razliku od ostalog dijela Monarhije, u Hrvatskoj nije bilo niti jedne politike stranke s antisemitskim obiljejima. U Dubrovakoj Republici idovi su 1360. godine organizirani u opinu i bili su izjednaeni s ostalim strancima. ak su imali odreene povlastice koje su dobili pritiskom turske vlasti u Istanbulu na Dubrovaku Republiku jer je poznato da je ve tada veina kapitala i banaka u Turskoj bila u idovskim rukama. Za vrijeme francuske okupacije Dubrovake Republike (1806.-1814.) idovi su se iz vlastitih interesa priklonili francuskoj vlasti, ali nisu dobili ni priblino ista prava kakva su imali prije. Dolaskom idova u Split u okviru Mletake Republike 1592. godine otvara se splitska luka i prva banka kod junih Slavena (druga je otvorena tek 1820. godine u Ljubljani), a idovi imaju potpunu slobodu i ne ive u getu, kako su u to vrijeme ivjeli u svim gradovima Europe. Geto je izgraen tek u drugoj polovici 18. stoljea po izriitom nalogu Mletake Republike. Papa Siksto V., koji je bio hrvatskog porijekla, bio je veliki protivnik svakog antisemitizma, kao to je bila i Katolika crkva u Hrvatskoj. U Srbiji je situacija sa slobodama idova bila sasvim drugaija od humanog, liberalnog odnosa kakav je bio u Hrvatskoj. Kada je turska vlast u Srbiji poela slabiti, idovi gube vjerske slobode i zatitu pred zakonom. Teka vremena nastaju za idove poetkom 19. stoljea, za vrijeme Prvog srpskog ustanka iji je voda bio svinjogojac orde Petrovi, poznat kao Karaole, kasnije zaetnik kraljevske loze Karaorevia. Smederevo postaje sjedite pobunjenike vlade 1805. godine, a idovi su bili protjerani iz Smedereva, apca i Poarevca, iako do tada srpskog stanovnitva u tim gradovima gotovo da nije ni bilo. Kada je Beograd pao u ruke pobunjenika 1806. godine, sve sinagoge, trgovine i idovske kue bile su unitene, a idovi protjerani. Godine 1869. u itavoj Srbiji ostalo je 210 idovskih obitelji. Na Berlinskom kongresu 1878. godine Srbija je priznata kao drava pod uvjetom da idovima osigura puna graanska prava. Ovo je bila ista podvala: Srbi su se lako drali odredbi Berlinskog kongresa kada su svoju zemlju ranije oistili od idova, a s dokumentima s tog kongresa mahali su kroz povijest kad god im je to bilo potrebno iz politikih razloga.

idovi u neprijateljskom okruenju

Judaizam je religija koja se ne odrie ovozemaljskog svijeta, ovozemaljskih uitaka i spasenje se postie u ovom svijetu. idovi vjeruju u besmrtnost due i uskrsnue mrtvih, ali puno veu pozornost poklanjaju ovozemaljskom ivotu, da im bude dobro na zemlji, a manje vode brigu za ivot poslije smrti. Prema idovskom nauku, ovaj svijet je po mjeri ovjeka i Jahve ga je stvorio za ovjekovo dobro, zato u njemu treba uivati i iskoristiti sve mogunosti za poboljanje ivota. Treba sluiti Jahvi, ali istovremeno uivati u ivotu. Tako su idovi u svojoj vjeri gotovo dva tisuljea rasuti po Europi, Americi i itavom svijetu, ipak ostali zatvoreni i netaknuti u religiji, kulturi, obitelji i tradiciji. Izgubili su osjeaj za vlastitu dravu, za svoju pradomovinu Izrael. Vlastita drava nije im vie ni trebala jer dok poput simbolikog zmaja ne osvoje itav svijet, to e im? Njihovo staro kraljevstvo od Bizantskog Carstva osvaja umajadski kalif Omar 638. godine. Osmanlijsko Carstvo vlada podrujem itavog Starog istoka od 1517. godine tako da je i podruje Palestine bilo pod vlau Osmanlija i podijeljeno u vie sandaka, sve do kraja Prvog svjetskog rata kada Palestina postaje engleska kolonija. idovi su naseljavali iskljuivo gradove jer su jo od kralja Salomona zamrzili obraivati zemlju i bavili su se trgovinom, boljim obrtima i lihvom. Prema pisanju Fernandez-Armesta, jedino je u Poljskoj postojalo idovsko seljatvo. U 18. stoljeu u Poljskoj je bilo 20% idova, a treina je ivjela na selu. Ilo im je u prilog feudalno ureenje koje je bilo ustrojeno u gotovo svim dravama Europe, tako da nisu ni mogli biti vlasnici imanja koje je bilo iskljuivo u rukama kranskih plemia. idov William Zukermann kae: Ima mnogo idova koji su pripravni uvijek trgovati itom, ali nikada ga obraivati. ivjeli su mahom kao slobodni graani stanujui u svojim getima, uz povremene progone i raseljavanja, te postaju znaajan imbenik u srednjim i viim slojevima drutva. Budui da nisu radili teke fizike poslove, mogli su razvijati svoj um podreujui ga svojim obrtima, zanimanjima i naobrazbi, a sve u duhu svoje religije, pomaui jedni druge znanjem, sposobnou, bogatstvom i nadmoi nad matinim narodima. Za razliku od kranskog nauka, a poglavito od islamskog, u njihovoj vjeri kamatarenje i lihvarenje nisu bili grijeh, tako da su se uz obrte i trgovine sve vie poeli baviti lihvarenjem. Matini narodi postajali su ovisni o idovskim lihvarima i o njihovom kapitalu, a uskoro i same drave koje su za vrijeme estih ratovanja koja su idovski prvaci poticali morale posuivati novac kod idova ili kasnije u bankama koje su takoer gotovo sve bile u idovskom vlasnitvu, a to je sluaj i u dananje vrijeme. Takav odnos vlasnika kapitala i dunika najee je bio i glavni uzrok este pojave antisemitizma i nesporazuma idova i neidova. Neidovi su se osjeali ugroeno, idovsku imovinu smatrali su ukradenim plijenom, postajali su ljubomorni na idovsko bogatstvo i esto su izazivali sukobe. Imuni idovi su se sustavno dodvoravali vlastodrcima dok nisu i njima zavladali. Poticali su lijeve i liberalne stranke na vlasti u svim dravama, stranke koje nemaju nacionalne osjeaje, koje nee pitati tko je vlasnik banke, tvornice i informativnih glasila, koje vode sekularnu politiku kojom je crkva odvojena od drave. Ako bi takve liberalne opcije prelazile u ekstremni liberalizam, odnosno u anarhizam, odmah bi se otklonili od njih jer je povijest pokazala da poslije svakog liberalizma ili demokracije dolazi anarhija, a anarhiju gui despotizam, diktatura koja ponovo vremenom gubi otricu i raa se nova demokracija, novi liberalizam. Zato su se i idovske elite ograivale od anarhija jer su znale da e doi diktatura, a s njom ne smiju biti u sukobu. idovskim mudracima su najvie odgovarale vienacionalne drave kao Austrougarska Monarhija ili Sjedinjene Amerike Drave jer u tim dravama nema tko uvati nacionalni interes. Austrougarska Monarhija bila je apsolutno po mjeri svakog idova to

dokazuje da je idova samo u Beu, glavnom gradu Monarhije, bilo preko dvjesto tisua, a raspadom Monarhije najvie su izgubili idovi. Vidljivo je to kod crtanja granica drava poslije Prvog svjetskog rata koje su stvorili slobodni zidari i idovski monici. Slobodni zidari su praktiki raskomadali Austrougarsku Monarhiju, a jedna od njihovih tvorevina je i Kraljevina SHS, dok su idovski monici bili veinom suzdrani. U Njemakoj i Austrougarskoj idovi su doivjeli potpunu emancipaciju, ali poslije Prvog svjetskog rata za njihove voe te drave vie nisu bile po mjeri pa se okreu Velikoj Britaniji kao svome glavnom uporitu koju takoer odbacuju poslije Drugog svjetskog rata u korist SAD-a. Pokrteni idov (panjolski maran) Luis de Torres je prvi Europljanin koji je stupio na ameriko tlo, a i za Kolumba se pretpostavlja da je takoer bio idov, tako da ima simbolike u tome to su danas SAD idovima Obeana zemlja, odnosno idovski vlastodrci su od SAD-a napravili obinu idovsku prostitutku. idovski mudraci su se lako uvukli u samu vlast i kod nacionalnih drava koje su kroz povijest imale slabane vladare, kao to je sluaj s Rusijom ili Poljskom u kojima su mogli kontrolirati sudbinu tih naroda, ali u tim dravama dolazilo je povremeno do sukoba izmeu matinog naroda i idova. Zanimljivo je da idovi nikad nisu imali sukob s dravama koje su imale snanu vlast, koje nisu dozvolile idovskim mudracima ni da se priblie vlasti, koje su tono definirale dokle idovi mogu ii, a dokle ne. Apsurdno je to da su takve drave idovi najvie i cijenili, to je sluaj s Turskom tijekom itavog razdoblja i Velikom Britanijom zadnja dva stoljea.

Asimilacija idova
Gotovo dva tisuljea idovi su rasuti po itavom svijetu, a uspjeli su sauvati svoju kulturu, religiju, samobitnost, svoj status Odabranog Bojeg naroda i svoju nadmo nad drugim narodima. ivjeli su i ive u razliitim okruenjima i civilizacijama, a ostali su isti, duhovno netaknuti i vezani jedni za druge. To niti jednom drugom narodu nije uspjelo. Kulturna asimilacija je idovima nepoznat pojam jer nisu doputali da im se itko priblii, niti su oni drugome pristupali. Ako su se i pokrtavali, uvijek su ostajali idovi (sluaj sa panjolskim maranima koji su prisilno pokrteni, a koji su mnogo generacija poslije ponovo preli na judaizam). Bioloka asimilacija takoer nije postojala kod idova jer danas, prouavajui gene npr. njemakih idova i jemenskih idova koji su stoljeima razdvojeni, ima puno vie slinosti meu njima nego kod njemakih idova s Nijemcima ili jemenskih idova s jemenskim neidovima. 3 idovi nisu asimilanti niti asimilati, izuzev prihvaanja tueg jezika drave u kojoj ive. Politika asimilacija je takoer dvojbena jer oni su uvijek tu, uz vlast, poglavito ako je vlast liberalna i ljeviarska, ali oni ostaju idovi i razmiljaju kao idovi. U rijetkim sluajevima kada idov napusti svoju religiju, kulturu i prihvati nacionalnost domovine u kojoj ivi, u pravilu je desno orijentiran, postaje antisemit, kao da eli dokazati zabludu idovskog vjerovanja, ukazati na nemoralnost, pohlepnost i moguu pokvarenost idovskog ovjeka. idovi su kroz povijest razvijali svoj mozak mnogo vie nego svoje miie, za razliku od neidova, to potvruju antropolozi sa Sveuilita u Utahu, Henry Harpending i Gregory Cochran koji dokazuju daleko vei stupanj inteligencije kod idova, poglavito Akenaza, u odnosu na neidove, a to povezuju s mutacijom gena koja je rezultat izoliranosti od fizikog rada jo u srednjem vijeku. Kvocijent inteligencije na svijetu je prosjeno 100, a kod idova Akenaza iznosi 115. Znanstvenici sa Sveuilita u Utahu dokazuju to injenicom da je
3

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 120

idova svjetskih prvaka u ahu bilo ak 50% iako idovi ine svega 0,25% stanovnitva svjetske populacije. Potvruju to primjerom da je i meu dobitnicima Nobelove nagrade bilo 27% idova, ali nisu uzeli u obzir da je institucija Nobelove nagrade praktiki idovskomasonski politbiro i da rijetko tko tu nagradu moe dobiti ako im nije jako blizak. Treba ukazati i na nuspojavu idovske izoliranosti: nemijeanje s drugim narodima, istoa njihove krvi, posebice u manjim sredinama, osobito sklapanje brakova sa srodnicima radi zatite i okrupnjavanja imovine te navedene mutacije gena rezultirali su raznim genetskim poremeajima, Tay-Sachsovom boleu na primjer (kada su djeca roena s nekim nedostatkom). Sve ima svoju cijenu!

III. Protokoli sionskih mudraca (krivotvorina ili...)

Vrste judaizma
Judaizam se, slobodno moemo rei, izrodio u idovstvo, odnosno u poseban pogled na svijet. Istaknuti ruski knjievnik i nobelovac Aleksandar Isajevi Solenjicin doao je do zakljuka kako idovstvo u stvari nije nacionalnost, nego iznad svega socijalna uloga specifinog tuinca. Judaizam ili idovstvo moemo podijeliti na nekoliko grupa: 1. Ortodoksni judaizam eli sauvati tradicionalni judaizam, a njegov odnos prema ivotu u potpunosti se temelji na Tori i Bojim zapovijedima. Pojavio se u SAD-u gdje potie idove da se ukljue u suvremenu kulturu zapadnog svijeta, ali i na njenu kontrolu kako se ne bi sukobila s uenjem idovskog nauka. Ortodoksni idovi potuju autoritet rabina kao tumaa zakona, podravaju dravu Izrael i jo uvijek ekaju svog Mesiju koji e uvrstiti slavu Izraela. 2. Reformirani judaizam je u stvari liberalni judaizam koji je nastao u Europi za vrijeme prosvjetiteljstva u 18. stoljeu. Na uenje Tore osvre se kritiki te u nauku idovstva nastoji primijeniti humaniji i prihvatljiviji stav sukladan dananjem vremenu. Prihvaa povijesno-kritiko istraivanje Tore kako bi idovima omoguio vee slobode i jo vee ukljuenje u sam vrh svakog drutva. Bogosluja su im skraena i prevedena na jezik zemlje u kojoj ive. Pripadnici ove idovske grupe nisu previe skloni povratku idova na Sion i imaju odreeni otklon prema dravi Izrael jer emu stvarati svoju novu dravu ako je itav svijet njihova drava? 3. Konzervativni judaizam nastao je u 19. stoljeu, poglavito u SAD-u. Prema svojim naelima negdje je izmeu ortodoksnog i reformiranog judaizma. Podrava rabina kao uitelja, ali trai preinaku u bogosluju. 4. Misticizam naglaava vezu s Jahvom kroz meditacije i kontemplacije u prouavanju Kabale. Nastao je jo u 13. stoljeu u panjolskoj i vjeruje u izravne vizije Bojih rijei. Sr tog nauka je da se u Tori nau skrivena, tajna i ezoterina znaenja, kao i mistino znaenje hebrejske abecede. 5. Cionizam je nacionalistiki pokret kojega u veoj ili manjoj mjeri podravaju svi drugi pokreti, odnosno svaka vrsta judaizma. Ideja je potekla jo nakon povratka Izraelaca iz babilonskog suanjstva na sveto brdo Sion u Jeruzalemu. Tu ideju povratka idova u svoju pradomovinu i osnivanje drave Izrael razradio je beki idov Theodor Herzl u svom djelu Der Judenstaat. Po svom porijeklu Theodor Herzl pripadao je nestalom narodu Hazara koji nema nikakve veze s pradomovinom Palestinom. Postojala je dilema medu cionistima: treba li njihova domovina biti Palestina, Argentina, Madagaskar, Uganda, otok Granada usred rijeke Niagare u SAD-u ili pak neka druga zemlja? Na podruju Palestine (dananje drave Izrael s okupiranim dijelom) u to vrijeme gotovo da nije ni bilo idova. Prvo useljavanje idova u Palestinu bilo je pod vlau Sherifa Hussaina 1881. godine i broj idova u Palestini postupno je rastao. Uoi Prvog svjetskog rata 1914. godine, na podruju Palestine ivjelo je oko ezdeset tisua idova, to je iznosilo 9% od ukupnog puanstva. Herzl je sazvao Prvi cionistiki kongres 1897. godine u Bazelu na kojemu su se okupili cionisti itavog svijeta te svi ugledni idovski rabini. Na kongresu je izmeu ostalog odlueno da njihova budua

drava bude na prostoru njihove pradomovine Palestine, a sam Theodor Herzl postao je prvi predsjednik te organizacije koja je utemeljena pod nazivom Svjetska cionistika organizacija (WZO), koja e uskoro i praktiki, u suradnji sa slobodnim zidarima, zavladati itavim svijetom. Slobodno se moe rei da su postojale i jo uvijek postoje dvije struje kod idovskih voa. Jedna, koju zagovaraju cionisti, zalae se za bezuvjetni povratak u dravu Izrael, dok drugoj, koju predvode internacionalisti, odnosno reformisti, nije previe nuna vlastita drava jer smatraju da je itav svijet njihova drava i da nad njim treba potpuno zavladati. Tu treba spomenuti G. W. F. Hegela koji u svom djelu Filozofija povijesti kae: Drava je pak ono idovskom principu neprimjereno i tue Mojsijevom zakonodavstvu. Jedna ideja ne iskljuuje drugu: kako bi se lake zagospodarilo svijetom treba postojati vlastita drava za idovsku sirotinju koja e moi javno, bezuvjetno i militantno zastupati interese idova itavog svijeta. Cionisti su u stvari nacionalisti koji zagovaraju povratak u idovstvo prije povratka u Obeanu zemlju kako bi sprijeili bilo kakvu asimilaciju, dok internacionalisti svojim globalizmom podjarmljuju druge narode i ostvaruju hegemoniju nad narodima medu kojima ive.

Kontroverzno djelo Protokoli sionskih mudraca

Tako se na kongresu u Bazelu 1897. godine, osim to se razradio plan osnivanja idovske drave, navodno i stvorilo kontroverzno djelo Protokoli sionskih mudraca u kojemu je razraen plan kako e idovski monici destabilizirati sve drave i zavladati itavim svijetom. Niti jedna knjiga nije toliko osporavana i zabranjivana kao ova. idovi apsolutno osporavaju njezinu autentinost tvrdei da je podmetnuta, lana, da je to samo gnusni falsifikat kojemu je cilj produbiti antiidovsko raspoloenje. Antisemiti tvrde potpuno drugaije, vjeruju u njezinu originalnost, a ako i sumnjaju da je krivotvorina, vjeto to prikrivaju i koriste za antiidovsku propagandu. Smisao Protokola sionskih mudraca nalazimo u masonskoj knjizi Sveta krv, sveti Gral u kojoj su autori R. Leigh i H. Lincoln doli do spoznaje da je ideja protokola sionskih mudraca dola od Sionskog priorata kojega su jo 1099. godine u Palestini osnovali odmetnici Vitezova Salomonovog hrama koji su tovali Sotonu. Daljnje djelovanje tog sotonistikog reda postala je apsolutna tajna, tako da je Sionski priorat preivio unitenje Vitekog reda Salomonovog Hrama poetkom 14. stoljea od francuskog kralja Filipa IV. i Svete Stolice. idovsko-masonska tvrdnja da su se dijelovi teksta Protokola sionskih mudraca pojavili prije odravanja Prvog cionistikog kongresa i da je iz toga vidljivo da je ta knjiga falsifikat je tona. Naime, postoji odreena djelomina podudarnost izmeu protokola i djela Mauricea Jolyja Dialogue aux Enfers entre Machiavel et Montesquien, ou la Politique de Machiaiavel au 19e siecle, par un Contemporian. Meutim, ako se djelomina podudarnost uzima kao oit dokaz falsifikata kako antisemiti i antimasoni ele okaljati idovski narod, kao i humanu nedunu udrugu slobodnih zidara, potpuno je upitna. Autor djela izdanog 1864. godine, Dijalog u paklu izmeu Machiavellija i Montesquieua... je Maurice Joly, idov pravim imenom Moses Joel, roen 1829. godine, koji je svoje djelo kao protest uputio katolikom caru Napoleonu III. Djelo se sastojalo od grubih uvreda upuenih caru. Joly je bio inovnik povezan s tajnim drutvima i masonskim loama, sudionik Parike komune, sotonist i okultist, a prema njegovom djelu je Theodor Herzl, prvi predsjednik cionistikog kongresa, napisao svoj uveni Der Judenstaat 1896. godine, godinu dana prije odravanja kongresa. Joly je svoje djelo napisao u enevi gdje je odran i prvi kongres Internacionale i gdje su se vodile frakcijske borbe izmeu europskih revolucionara, osobito izmeu Marxa i Bakunjina,

tako da je njegova povezanost s revolucionarima i tajnim drutvima neupitna. Iz toga se zakljuuje da je i sam Jolyjev Dijalog idovsko-masonski pamflet, pa ako ga je Herzl mogao koristiti za svoje djelo Der Judenstaat, zato ga ne bi mogli iskoristiti i autori Protokola sionskih mudraca, bez obzira jesu li oni urotnici antisemiti ili se Dijalogom inspirirao navodno pravi autor Protokola sionskih mudraca, Asher Ginsberg, a sami Protokoli postali smjernice i putokaz djelovanja utvren na Prvom cionistikom kongresu u Bazelu. Sergej Aleksandrovi Nilus prvi je pretiskao Sionske protokole 1897. godine, odmah nakon odravanja Prvog cinistikog kongresa. Protokoli su tiskani u Moskovskoj gubernijskoj tipografiji u 100 primjeraka s Nilusovim komentarima. S. A. Nilusu na duu ide veina kasnijih izdanja Protokola tiskanih poetkom 20. stoljea, kao i njihova sveopa popularnost. Nilus se rodio 1862. godine u Moskvi gdje je pohaao gimnaziju. Zavrio je pravni fakultet i izvrsno je govorio njemaki, engleski i francuski jezik. Nije odgajan u kranskom, pravoslavnom duhu i ivio je u Francuskoj gdje je ak bio povezan s francuskim masonima, ali se krajem 19. stoljea poeo obraati relikvijama pravoslavnog sveca Serafima Sarovskog kada je doivio nekoliko udesnih ozdravljenja pa je to i razlog njegovog potpunog obraenja. Postoji legenda da su nakon Oktobarske revolucije u Sovjetskom Savezu 1921. godine crveni razbojnici doli naoruani do kue u kojoj je stanovala Nilusova obitelj sa eljom da ih ubiju, ali ih je sprijeio stari bradati vrtlar. Voa razbojnika ispalio je u vrtlara hitac i tog trena vrtlar je jednostavno nestao, a voa je pao na zemlju potpuno oduzet. Razbojnici su se istog asa razbjeali, a pria o vrtlaru je sve zaprepastila jer vrtlar u Nilusovoj kui uope nije postojao. Kada su oduzetog razbojnika sutradan odnijeli u crkvu na ispovijed, razbojnik je u crkvi ugledao sliku Serafima Sarovskog te je poeo mahnito galamiti prepoznavi na slici starog bradatog vrtlara. Nakon tog dogaaja sovjetske vlasti nisu Nilusa ostavile na miru, nekoliko puta su ga zatvarali, tako da je vei dio ivota proveo u tamnicama zbog objavljivanja Sionskih protokola, a najvie mu je uzeto za zlo to su Protokoli dospjeli u inozemstvo gdje su prevedeni na gotovo sve jezike. Iscrpljen od silnih progona i tortura, Nilus je umro od sranog udara 1929. godine. 4 U Hrvatskoj su Protokoli sionskih mudraca prvi puta objavljeni u franjevakom asopisu Nova revija 1929. godine. Da su, prema tvrdnjama istaknutih idova, Protokoli sionskih mudraca nastali u Rusiji kao antisemitska broura koja ima za cilj potaknuti mrnju prema idovima i masonima te smanjiti njihov dominantan utjecaj u novarskim i gospodarskim krugovima, apsolutno nije istina, jer prema samom tekstu, izboru rijei, uporabi pojmova i dr. lako se moe zakljuiti da su originali Protokola napisani na francuskom jeziku i odnose se preteito na francuske prilike u drutvu. Istina je samo to da su oni prvi puta objavljeni u Rusiji, ali do njihovog teksta Nilus je doao u Francuskoj, navodno od nekog kotskog masona trideset i treeg stupnja. Postojao je i svjedok, Alfred Nossiga, delegat Prvog cionistikog kongresa, koji je tvrdio da je Theodor Herzl na tom kongresu u Bazelu itao odlomke iz knjige Protokoli sionskih mudraca. 5 Ova tajna o stvarnom autoru Protokola, bez obzira koliko se posluio Dijalogom Mauricea Jolyja, nikad nee biti otkrivena i uvijek e kod objektivnih itatelja ostati dilema je li to djelo stvaran plan idovskih mudraca i zakljuak donesen na Prvom cionistikom kongresu u Bazelu kako treba iznutra podrovati i oslabiti sve drave svijeta da bi idovi kao nadmoan narod u potpunosti vladali takvim dravama ili je to samo antisemitski pamflet
4 5

Ivan Mui: Protokoli Sionskih mudraca, Dalmacijapapir, Split, 1999., str. 11-19 Ivan Mui: Protokoli Sionskih mudraca, Dalmacijapapir, Split, 1999., str. 123 - Pogovor knjige Protokoli Sionskih mudraca A. S. Nilusa

kojim bi se potaknuo sukob neidova sa idovima. Postojala bi mogunost da je kostur tog djela donesen kao ivotni motto meu cionistima u Bazelu i da su ga kasnije dopunili antisemiti prema svojem nahoenju, u to bi se najlake povjerovalo, ali taj kostur idovski mudraci pomno skrivaju od javnosti. injenica je da je gotovo nemogue da je takvo djelo napisao netko tko nije idov i nije upuen u sve tajne idovskog djelovanja, tko ne razmilja kao idov. Ipak, i meu idovima, iako rijetko, ima asimiliranih idova koji su odbacili svoje idovstvo i postali antisemiti pa se meu njima moda mogu traiti autori Protokola. Teorija o falsifikatu apsolutno ne stoji. Da se napravi krivotvorina, mora postojati original, tako da neki lani autori na temelju tog originala mogu napraviti lano, krivotvoreno djelo. 6 idovi Sionske protokole smatraju najgnusnijom i knjigom koja je najvie protuidovska od svih koje su ikad tiskane, poglavito to im se to podmee kao strategija djelovanja donesena na kongresu u Bazelu i unaprijed odbacuju svaku pomisao da se o njima raspravlja ili sumnja u njihovu autentinost. itav sluaj se moe pojednostaviti jer su se na tom idovskom kongresu oito pisali zapisnici - protokoli s tog kongresa, a poznavajui idove, oni su zasigurno uredno arhivirani, stoga ih treba jednostavno predoiti javnosti i doi do istine. Zato to idovski cionisti ne uine bez obzira na istinu, moda je i previe jasno. Normalno je zato cionisti nee otkriti ako su Protokoli stvarni program idovskih mudraca vladanja svijetom. Meutim, idovskoj eliti ne bi odgovaralo ni kada bi se otkrilo suprotno jer svaka mala doza antisemitizma, pa i sumnja u Protokole, toj eliti je hrana bez koje ne mogu, a ta hrana, kao svaka hrana, jaa njihov organizam, preko nje lake ostvaruju svoje ciljeve i nitko se ne usudi posumnjati u istou toga cilja jer e u protivnom i sam postati hrana.

Dio teksta Protokola

Da Protokoli sionskih mudraca nisu lagano tivo potpuno je jasno jer se radi svega to je u njoj napisano pred vie od sto godina kao strategija osvajanja svijeta, nain na koji e se to postii, redoslijed radnji i zavjera za postizanje cilja, apsolutno moe ubrojiti u proroku knjigu. Niti jedan segment drutva, od ekonomije, bankarstva, socijalne politike, znanosti, a naroito politike, nije otiao u drugom smjeru od onoga to je prorok - autor te knjige napisao. Treba se stvarno zamisliti: je li mogue da je tu knjigu napisao veliki prorok urotnik ili je to ipak bila neka mona organizacija koja je samo zacrtala svoje ciljeve uspostavljanja apsolutne vlasti nad svijetom? Za itatelje koji nisu imali priliku proitati proroku knjigu Protokoli sionskih mudraca nastalu krajem 19. stoljea prepriat u samo jedan dio ove kontroverzne knjige A. S. Nilusa koju je priredio Ivan Mui u izdanju Dalmacija-papira iz Splita: Za glasovanje na izborima potrebno je omoguiti da pravo glasa imaju svi: nii slojevi drutva bez obzira na imovinsko stanje, ene i to mlai uzrasti jer puno je jednostavnije manipulirati masom i neukim pukom nego inteligencijom i bogatim slojem drutva. Goje (idovski pogrdni naziv za sve neidove) treba takoer masovno ukljuivati u masonske loe kako bi stekli dojam da i oni prividno vladaju, ali ne smiju spoznati stvarne ciljeve masonerije, kao ni otkriti njihove tajne. U masonske loe e goji zalaziti iz radoznalosti, ali i kako bi se duhovno obogatili jer ude za uspjehom, da im se ljudi dive, da im pljeu. Oni isto tako lako postaju maloduni,
6

Mladen Schwartz: Novi protokoli sionskih mudraca za 21. stoljee, Grafo Mark, 2004., str. 27

lako se obeshrabre najmanjim neuspjehom, stoga ih je lako kontrolirati kroz masonstvo i dozirati im uspjeh. Goji e rtvovati svoje planove radi trenutanog uspjeha, dok oni rtvuju neki svoj uspjeh u korist sveopeg plana. Apsolutno se mora zagospodariti nad svim tiskovinama i agencijama, niti jedna informacija ne moe doi u javnost bez njihovog doputenja. Moraju u potpunosti zavladati gojskim umovima, doi u posjed svih dravnih tajni i onda servirati gojima informacije prema potrebama i ciljevima. Tiskovine e formalno biti u razliitim rukama, jedne e kritizirati vladu, druge oporbu. Treba se stei dojam da se one bore za javno dobro, da tite graane i najnii sloj drutva, a u stvari informacije moraju biti tono dozirane i podreene njihovim viim ciljevima. Gojima se mora onemoguiti bilo kakva inicijativa, a sav drutveni ivot moraju poticati i usmjeravati. Sami e organizirati razne zabave, druenja, razna natjecanja u vjetinama i sportu kako bi gojin duh bio zaokupljen u usmjereno miljenje, a to miljenje e kontrolirati preko ljudi u koje goji najmanje sumnjaju da imaju bilo kakve veze s njima. Nema nita opasnije od osobne inicijative jer je ona veoma opasna ako je gojina. Zato se gojima ne smije dozvoliti da ostvare svoju inicijativu ili kakav izum ako je o poslu rije. Pred ostvarenjem svoje inicijative moraju doi pred zid i doivjeti potpun neuspjeh. Oni e meutim kontrolirati gojine inicijative, a znanost i sve tajne znanja bit e dostupni samo njihovom uskom krugu. Profesori na sveuilitima moraju biti odgajani prema njihovom tajnom programu, poglavito na fakultetima drutvenih znanosti na kojima se mora potpuno iskljuiti nacionalna politika, a mlade studente mora se odgojiti anacionalno, s toboe nekim viim ciljevima, kako bi bili njihovi bespogovorni poslunici. Mlade ljude nuno je odvratiti od kranske tradicije i vjere. Vjeru se mora zamijeniti materijalnim potrebama i raunicama. Njih se mora poticati na razvrat i nemoral, konzumiranje alkohola i ideju da je smisao ivota u raskoi i uicima. Ne smije se ii izravno protiv Katolike crkve dok se u potpunosti ne preodgoji mlade, ve se protiv nje mora konstantno boriti kritikom, raznim podmetanjima i sluajevima putem tiska i dr. kako bi se Crkva ponizila i moralno pala. U planu im je osnivanje ogromnih monopola koji bi bili spremnici njihovog bogatstva, a o kojima e biti ovisno potpuno gojino gospodarstvo. Putem lihvarskih kredita zavladat e gojinim kapitalom i dravama itavog svijeta. Politiku vladanja u svakoj dravi treba staviti na optueniku klupu, prikazati je kao zloin ravan razbojnitvu, kako bi goji prezirali svoju vladu. U povijesnim udbenicima trebaju se pozitivno prikazivati razni pustolovi i buntovnici koji su se borili protiv vlasti, prikazivati ih kao muenike kako bi se goji otklonili od vlasti, svoje drave i to vie se priklonili liberalizmu. Liberalizam e tako unititi drave, a narod izmuen neredima i siromatvom trait e meudravnog vladara. Na vlast u dravama podupirat e se osobe iji su karakteri potpuno upitni, a njihova prolost u potpunosti je suprotna nacionalnom biu svakog naroda. Takva vlast koja je otuena od naroda moe jedino opstati ako je oni budu podupirali, ali e zauzvrat morati bespogovorno sluati njihova nareenja. Potrebno je drave poticati na bilo kakve javne investicije, pa i na ratove, kako bi dole u situaciju da od njih posuuju novac. Kada jednom posude novac, nikada ga vie zbog kamata nee vratiti, radit e posudbu na posudbu i sve e vie biti pod njihovim utjecajem. Doi e do tolikog zaduenja da e s takvim dravama zbog njihove apsolutne zavisnosti moi raditi to ih je volja.

Za njih je bitno da kod ratova koje vode drave, a oni su ih pokrenuli, nema pobjednika, da taj rat nema pravog uinka, jer e na taj nain obje ili vie sukobljenih strana biti financijski ovisne o njima. Oni e vladati raznim meunarodnim agenturama kao borci za mir te e na taj nain meunarodna, njihova prava, unititi nacionalna prava u svakoj dravi. Kada takve drave potpadnu pod njihov apsolutni utjecaj, oni e se pojaviti kao dobrotvori u toj konfuznoj i obezglavljenoj zemlji, tako da im nee biti teko pomou svojih teklia uspostaviti svoju vlast. Sada vie nee biti dozvoljeno ono to se ranije poticalo, rasputenost, anarhija i kaos. Morat e se provoditi zakon i red u njihovoj bezgraninoj vlasti. 'Sloboda, jednakost, bratstvo' - njihova je krilatica u ime slobodnih zidara koji su pokrenuli Francusku revoluciju. Ona se oduevljeno uzvikivala u Parikoj komuni, kao to e se i uzvikivati u sljedeim revolucijama. Goji nisu ni shvatili da su se posredstvom te parole oni oslobodili gojinske aristokracije koja je u stvari bila jedina zatita izmeu njih i naroda kojim treba vladati. Na razvalinama domae aristokracije oni su stvorili, a gdje jo nisu, tamo e stvoriti svoju aristokraciju bogatstva i moi. Na taj nain e njihov 'simboliki zmaj' kojega su osmislili Salomonovi mudraci zaokruiti itav svijet u kojemu e oni biti jedini vladari i vratiti se na brdo Sion u Jeruzalemu. Vidljivo je u ovom malom saetku Protokola sionskih mudraca koliko ona djeluje kao proroka knjiga, da se doslovno sve to je autor Protokola predvidio ostvarilo za stotinjak godina. Fascinantno je kako se u toj knjizi predvidjela politika manipulacija i dominacija vladara svijeta nad narodima i dravama. ovjek je jednostavno zaprepaten svjeinom teksta, kao da je pisan pred nekoliko godina, posebno ako se razmotri vanost informacija i tiska za svjetsku hegemoniju, znajui da je tisak tada bio tek u zaetku. itatelju se svakako predlae da proita kompletno djelo i neka sam donese svoj sud, je li to sve mogao predvidjeti nekakav prorok i vizionar ili je to ipak neto drugo?

IV. Komunizam i cionizam ususret Prvom svjetskom ratu

Nastanak komunizma
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea paralelno nastaju dva svjetska pokreta koja ostvaruju svoje zacrtane ciljeve, u kojima su prvaci idovi, a koja su izmijenila sliku svijeta, sredita moi, vlasti i bogatstva. To su cionizam i komunizam. Na prvi pogled nemaju nita zajedniko, a je li ba tako? Tko je u stvari Karl Marx, zaetnik ideologije koja se po njemu zove marksizam, ideologije za koju je i pod kojom je stradalo preko ezdeset milijuna ljudi? Ova je ideologija posve strana Marxovoj zemlji Njemakoj, zemlji uljudbe, kulture i civilizacije. Karl Marx je njemaki filozof, politiki teoretiar, ekonomist i revolucionar koji je promijenio svijet 20. stoljea. Roen je u idovskoj obitelji u gradu Triru 1818. godine, a umro je u Londonu 1883. godine. Njegova teorija materijalizma oslanjala se na Darwinovu teoriju evolucije iz 19. stoljea koja je, kao idovska dogma, usmjerila otricu na kransku Europu. Razvojem suvremene znanosti obje su teorije danas ponitene, ali posljedice su ostale trajne. Taj nadmoni idovski duh osjeao se kroz itav Marxov ivot, s ideologijom unitenja svetih kranskih zakonitosti: drave, obitelji i svih drugih tradicionalnih moralnih vrijednosti. Da je ideja marksizma dola od istonjakih, egzotinih, sanjarskih naroda, moda bi to bilo razumljivo, ali kako se pojavila u Njemakoj, zemlji zdrava razuma, tijela i duha, onda je to samo jo jedan smiljeni plan idovskih mudraca kako destabilizirati drave, unititi domau aristokraciju i kapitalizam te pod platem globalnog anacionalnog marksizma ili komunizma zavladati svijetom. Koliko je god teorija evolucije Charlesa Darwina daleko vie nego tek biologijski koncept - to je prikrivena obmana, nepotena filozofija koja ima ogromni utjecaj na veliki broj ljudi, toliko je teorija njegovog vatrenog oboavatelja Karla Marxa politiki opasna jer eli ukinuti sve vrijednosti u dravi i drutvu i stvoriti amoralno, bezduno, materijalno drutvo kojim e se lako manipulirati i gospodariti. Karl Marx sastavio je program i pravila Prve internacionale prema svom kontroverznom djelu Manifest u Londonu 1864. godine. Prva internacionala je praktiki nastala od dvije prije osnovane organizacije, njemako-idovskih socijalista: Saveza pravednih i Saveza komunista. Nakon svae u samom vrhu te organizacije, Internacionala se razila 1876. godine. U Parizu je 1889. godine odran Prvi socijalistiki kongres na kojemu je osnovana Druga internacionala. Meu izaslanicima je bilo najmanje Nijemaca, a najvie idova i pripadnika raznih naroda iz Austrougarske Monarhije. Tada praktiki na politiku scenu dolazi radniki pokret u obliku politike stranke, pod patronatom stvarnih vladara i crvenom zastavom kao svojim simbolom. Prvi puta je izreena i poznata krilatica Proleteri svih zemalja, ujedinite se! Nazivom proleteri su prvotno nazvani graani bez imetka koji nisu dravi mogli plaati nikakav porez, ve su joj davali svoj porod za vojsku, za vrijeme rimskog kralja Servija Tulija u 6. stoljeu prije Krista. Kralj Tulije je graanstvo Rima podijelio u pet razreda, a proleteri su bili onaj najnii, najsiromaniji sloj drutva 7 . Zato ispada ironinom marksistika parola diktatura proletarijata. Zar diktatura izmuenog
7

Ante Paveli: Strahote zabluda, Croatiaprojekt, Zagreb, 2000., str. 43

tvornikog radnika ili pogrbljenog seljaka? Diktatura da; ali diktatura vladajue elite, diktatura partijske kaste. Zato je marksizam, odnosno komunizam, naao plodno tlo u Rusiji, a ne u Njemakoj gdje su idovski mudraci posijali crveno sjeme, a u obje te drave su imali dominantan utjecaj u bankarstvu, tisku i dr.? Razloge treba traiti u neemu drugom. Rusija je zemlja ogromnih prostranstava te ih carska vlast u Saint Petersburgu nije mogla ni priblino kontrolirati. Pored Rusa i idova, na tim prostorima ivjela je itava plejada raznih naroda, vjera, civilizacija koja nimalo nije bila odana njima dalekom caru. Osim toga, ruski ovjek je sanjar, pjesnik i boem, on nije marljiv, nije bogobojazan, nije intelektualac, nije imuan i na njega puno lake mogu utjecati idovske elite. Zato se i dogodila revolucija u Rusiji, najprije 1905. godine, a dvanaest godina kasnije, 1917. godine, uvena Listopadska revolucija. Pored toga, jo su se prije 1905. godine petorica amerikih idova milijardera, lanova masonske loe B'nai B'rith (Sinovi saveza) dogovorila o unitenju carske Rusije. Ovu masonsku lou sainjavali su iskljuivo idovi, a to je bila sredinja loa iz koje se upravljalo itavim svijetom. Plan je bio da se svrgne carska dinastija Romanovih u Rusiji i dovede na vlast oslobodilaki pokret bez obzira na tisue idovskih rtva koje su se predviale. Sredstva za promidbu svjetskog tiska protiv carske obitelji, kao i za financiranje pobunjenika, dali su idovi: Mortimer, Schuster, Run, Levi i Schiff 8 . U najviem partijskom organu, Politbirou, gotovo 90% lanova bili su idovi (Trocki, Zinovjev, Kamujev, Sverdlov, Radek i dr.), a i sam Lenjin bio je poluidov, oenjen idovkom i lan masonske loe L'Union de Belleville (Velikog Orijenta u Francuskoj). Potpuno je jasno da niti u Politbirou, kao ni u sovjetskoj vladi, nema proletera i da stvarni proletarijat nije doao na vlast. Proletarijat je samo tijekom revolucije iskoriten za pljaku bive aristokracije, kao i za sva razbojnitva i pogubljenja, tako da je diktatura proletarijata trajala vrlo kratko, u stvari ta krilatica postala je ista obmana. Prava diktatura bila je ona u Kremlju, odabrane partijske elite. Stvarni idejni otac Listopadske revolucije bio je idov Lav Davidovi Bronstein, pseudonimom Trocki, no poznato je da su idovski mudraci uvijek gurali nekog drugog za formalnog vou kako bi djelovali i vladali u sjeni kao tzv. drugi ovjek, to je i kasnije bilo sasvim razvidno u ulozi Primakova u SSSR-u ili npr. Kissingera u SAD-u. Tako je Vladimir Ilji Uljanov, znan kao Lenjin po nadimku svoga brata koji se objesio, postao voa boljevike strahovlade. Primjera radi, prema dekretu Sovnarkoma 1918. godine, odreena je smrtna kazna bez istrage i suenja za svakog koji iri i uva djelo Protokoli sionskih mudraca. Boljevici su socijaliste u drugim zemljama proglasili izdajnicima vlastitog i meunarodnog proletarijata te su ve 1919. godine u Moskvi sazvali Prvi komunistiki kongres gdje je osnovana Komunistika internacionala poznatija pod nazivom Kominterna. Tada u boljevikom Sovjetskom Savezu poinje totalna dehumanizacija ovjeka, njegove svijesti i uma, koja e se u idovsko-masonskom scenariju tijekom 20. stoljea proiriti na itav svijet. Gradile su se ogromne tvornice s visokim dimnjacima u kojima su radile tisue radnika kako bi se obian ovjek otrgnuo od sela, od svoje obitelji, svoje zemlje, svoje tradicije i postao samo sitno zrno u tim velebnim zdanjima. Trebalo ga je uiniti potpuno bezvrijednim, da shvati da u stvari nije nitko i nita, da mu se otme dua, vjera i dostojanstvo, jer vie se ne ponosi nekim svojim uinkom, rukotvorinom, budui da je za stotine traktora, strojeva koji svakodnevno izlaze iz tvornice, njegov rad potpuno beznaajan. Seljaku se oduzela sva njegova imovina, imanje, stoka i ni u emu svome vie nije nalazio
8

A. S. Nilus: Protokoli Sionskih mudraca, Proslov djela Ivana Muia, Dalmacija-papir, Split, 1999.,str. 13

smisao ivljenja, ve je bio pritisnut zvukom tvornike sirene i strahom od Sibira. Utjehu vie nije imao ni u vjeri, u Bogu, jer su boljeviki diktatori na oltar umjesto Boga stavili stroj. Od itnice Europe s plodnom zemljom crnicom napravljene su pustare, tako da je onih nesretnika koji nisu postali robovi tvornica preko pet milijuna samo u 1925. godini umrlo od gladi. Isti sluaj desio se i s umjetnou, poglavito knjievnou, gdje svakakvi umjetnici bez morala, vjere i obitelji, zadojeni marksizmom i nihilizmom, stvaraju udnu umjetnost pod imenom moderna. O toj temi kasnije e biti neto vie govora. Nakon Lenjinove smrti, idovski monici itavog svijeta pozorno su oslukivali to e se dogoditi u Sovjetskom Savezu. Trocki, kao duhovni voda Listopadske revolucije, trebao je preuzeti vlast, ali desilo se neto to idovski monici nikako nisu htjeli: Josif Visarionovi Dugavili, zvan Staljin, poznat po krvolonosti i okrutnosti u boljevikom puu, udruio se sa idovima Zinovjevim i Kamljevim, optuio je i uklonio Trockog i preuzeo vlast. Staljin je bio Gruzijac, roen 1879. godine, a njegovi roditelji nisu uope znali ruski jezik. On je nauio ruski jezik u pravoslavnom sjemenitu kojega je pohaao i iz kojeg je bio izbaen 1899. godine. Kasnije se Staljin rijeio Zinovjeva i Kamljeva, kao i gotovo svih prvoboraca Listopadske revolucije. Od stotinjak prvaka revolucije oko devedeset ih je streljano i protjerano. Boljevika revolucija, iako idovsko dijete, okrenula je pilu naopako. Medu milijunima ubijenih i prognanih u Sibir za vrijeme Staljinovih istki nisu bili poteeni ni idovi, a poglavito slobodni zidari. Pored nekoliko milijuna pogubljenih bilo je 42 800 sveenika i ostalih duhovnih osoba, a prema slubenim podacima komunisti su razruili etrnaest tisua crkava.

Cionistiki pokret
Dok su se na prostorima tadanjeg Sovjetskog Saveza odvijala silna zvjerstva i progoni u ime proleterske revolucije, proleteri i njihovi voe ostavljeni su po strani od itavog svijeta jer se na prostorima zapadne Europe jo uvijek vodio do tada nevieni rat, Prvi svjetski rat. Ratovale su Austrougarska Monarhija, Njemaka i Turska protiv Engleske, Francuske, Rusije i njihovih saveznika. idovski cionisti vidjeli su u tom ratu svoju ogromnu priliku: vratiti se na prostore Palestine i uspostaviti svoju dravu Izrael. Kako to postii kada na prostorima Palestine do 1881. godine gotovo da nije ni bilo idova, a do Prvog svjetskog rata nastanjeno ih je svega 9% od ukupnog puanstva? Osim toga, Velika Britanija je podravala elju Palestinaca i Arapa za uspostavljanje samostalnih drava i potpunu neovisnost od osmanlijske vlasti. Sile Osovine, Austrougarska, Njemaka i Turska, 1916. godine su bile u znatnoj ratnoj prednosti u odnosu na sile Antante, Engleske i Francuske. Kada se carska Rusija nala u graanskom ratu s boljevikim pobunjenicima, Francuska je jedva izdravala dugu rovovsku bojinicu, a Engleska je bila okruena njemakim podmornicama. Njemaka je tada ponudila Velikoj Britaniji prekid rata i mir koji je u svakom pogledu odgovarao Velikoj Britaniji. Cionisti su tada hitno djelovali jer u sluaju mira turska vlast ostaje u Palestini i od njihove drave zasad nema nita, pa su sa svojim voom Chaimom Weizmannom, koji je kasnije postao prvi izraelski predsjednik, odrali tajni sastanak s britanskom vladom. idovski cionisti predloili su Velikoj Britaniji da e uvui SAD u rat kako bi pobjeda u ratu bila neupitna, a zauzvrat e nakon rata Velika Britanija okupirati podruje Palestine te e omoguavati postupno useljavanje idova, nakon gotovo dva tisuljea, koji e istiskivati i protjerivati Palestince. Kada brojano stanje idovskih useljenika prijee kritinu masu, Britanija e se povui s okupiranog podruja i ostaviti dravu idovima. Koliko je ovo bio nepoten plan teko je i zamisliti: raseliti i prognati domicilni narod i dovesti strani narod da

na tom podruju stvori svoju dravu. Bi li se tako neto omoguilo nekom drugom narodu? Nipoto! Uzmimo, na primjer, da Turci nisu bili zaustavljeni na Uni i Savi, odnosno Ilovi, da su doli do Austrije, a da se sav hrvatski narod morao iseliti. Bi li svjetski monici omoguili Hrvatima da se vrate nakon trinaest stoljea u pradomovinu Bijelu Hrvatsku s glavnim gradom Krakovom i da se Poljaci, Ukrajinci, esi i Slovaci isele s toga podruja? Potpuno je iluzorno postaviti takvo apsurdno pitanje. Nakon tog tajnog sporazuma Velika Britanija je odustala od potpisivanja mira s Njemakom, a u Sjedinjenim Amerikim Dravama se preko noi promijenila politika prema zaraenim stranama u Prvom svjetskom ratu. Kompletni javni mediji, koji su bili u idovskim rukama, poeli su agitirati da Amerikanci, u slubi svjetskog mira, moraju ui u rat na strani sila Antante. Poznati idovski monici i bankari kao to su Bernard Baruch, Louis Brandeis, Paul Warburg, Jacob Schiff i drugi vrili su pritisak na amerikog predsjednika Woodrowa Wilsona, jednog od rijetkih predsjednika SAD-a koji nije bio mason ili pod utjecajem idovskog lobija, da Sjedinjene Amerike Drave podu u rat. Wilson je doslovno bio zgranut radi moi medija i tajnih masonsko-idovskih organizacija, shvaajui da oni u stvari vladaju Sjedinjenim Amerikim Dravama, to je kasnije i napisao u svojoj knjizi Nova sloboda. Do tada u Sjedinjenim Amerikim Dravama nije postojalo antinjemako raspoloenje, ve je bilo obrnuto. S obzirom da su Sjedinjene Amerike Drave takorei stvorene u borbi s Englezima, veina je Amerikanaca njemakog porijekla, znatno vie nego engleskog, a slubeni jezik je postao engleski umjesto njemakog samo zato to su ostali narodi, poglavito protestantski, bili skloniji engleskom jeziku. Presudna prekretnica se ipak desila kada je u englesko-cionistikoj reiji potopljen od strane Velike Britanije brod Lusitanija s amerikim dravljanima, za to je bila optuena Njemaka. 9 Tako su Sjedinjene Amerike Drave ule u rat na strani Engleske s parolom osiguranja demokracije u itavom svijetu, uz uveni ratniki poklik: Potpraimo Hune! Istovremeno, dok su se Sjedinjene Amerike Drave spremale za rat nakon engleskocionistike nagodbe, u Njemakoj je odjednom splasnuo ratni entuzijazam. Razlog je tome to je i u Njemakoj veina tiska, banaka i industrije bila u rukama idova. Mediji su poeli provoditi antiratnu kampanju, sindikati predvoeni idovskim marksistima poveli su trajkove u tvornicama oruja, banke su vladi prestajale posuivati novac i u kratkom vremenu stvorena je ekonomska kriza pod isprikom Sve je to zbog rata. Tajni pregovori englesko-idovske nagodbe ili pregovori izmeu sila Antante i cionista vodeni su tijekom veljae 1916. godine, a rezultirali su tajnim Syker-Picotovim sporazumom o podijeli bliskoistonog dijela Osmanlijskog Carstva. Objavljeni su tek 2. studenog 1917. godine deklaracijom koju britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour alje lordu Walteru Rothschildu, predsjedniku engleske federacije cionista. Sile Osovine su naposljetku izgubile rat i u studenom 1918. godine potpisale su bezuvjetnu kapitulaciju, tako da se mogla izvriti nova podjela svijeta. Mirovnom konferencijom u Versaillesu 1919. godine donijeta je slubena odluka o budunosti bliskoistone regije, tako da Palestina dolazi privremeno pod britansku vlast, to znai da je cionistiki plan proveden. Na razvalinama Osmanlijskog Carstva, izmeu ostalog, potpuno neprirodno, a isto interesno, stvorena je marionetska kraljevina Kuvajt, zemlja najbogatija naftom, koja je doslovno odsjeena i ukradena od dananjeg Iraka, to konstantno izaziva konflikte, a rezultira Zaljevskim ratom 1991. godine.

Dr. Albert D. Pastore: udnije od fantazije, poglavlje 44., http://www.opfn.org/apfn/WTC_STF.htm

Svjetski poredak nakon Versailleske konferencije

O uincima Versailleske konferencije na raspad Austrougarske Monarhije vie u se osvrnuti kada u pisati o slobodnim zidarima na naim prostorima jer su se granice drava stvorenih na razvalinama Austrougarske Monarhije crtale u masonskim loama. Za idovsku elitu je Austrougarska bila drava po vlastitoj mjeri jer nije bila nacionalna drava, ve savez razliitih naroda kojima su apsolutno u bankarstvu, industriji, trgovini i tisku dominirali idovi. Oni su prigrlili takvu dravu, ali se nisu ni opirali njezinom unitenju, to je vidljivo i kod novostvorene Kraljevine SHS u kojoj su bili apsolutno lojalni vlasti. Glavne odluke Versailleske konferencije donesene su ranije iza zatvorenih vrata, dogovorene izmeu vladara svijeta, a iznosili su ih dravnici pobjednikih sila Antante, prvenstveno Thomas Woodrow Wilson, Loyd George, Georges Clemenceau i Vittorio Orlando. Ameriki predsjednik Wilson shvatio je novu podvalu prekrajanja svijeta i pokuao je inzistirati na svojim naelima da svaki narod na svom teritoriju ima pravo na samoodreenje, to je i sastavio u poznatih etrnaest toaka, ali bio je usamljen i nemoan, a kasnije je i popustio u svojim stavovima (cionisti su ga ucijenili javnom objavom njegove vanbrane veze, prema kasnijem pisanju amerikog milijardera, cionista Benjamina Freedmana) jer mnogo su vaniji interesi vladara svijeta od interesa malih naroda (Hrvata, Palestinaca, itd.). Na podruju Palestine koja je bila pod vlau Velike Britanije, poslije Prvog svjetskog rata ivjelo je oko esto tisua Palestinaca i oko osamdeset tisua idova. Tijekom dvadesetih i tridesetih godina naseljavanjem idova u Palestinu izbijaju esti sukobi, tako da Palestinci podiu pobune 1922. i 1929. godine. Velika Britanija u tim pobunama obino ostaje po strani. Prvo vee useljavanje idova u Palestinu dogodilo se nakon dolaska nacista na vlast u Njemakoj 1933. godine kada je vie od dvjesto i pedeset tisua idova pobjeglo iz Njemake u Obeanu zemlju. Uoi Drugog svjetskog rata na prostoru Palestine ivjelo je oko devetsto i pedeset tisua Palestinaca i etiristo i pedeset tisua idova. Versailleski mirovni sporazum zavrio je potpisivanjem Njemake 28. lipnja 1919. godine, a uvjete su diktirali pobjednici. Njemakoj je tim sporazumom oteto 73 845 kvadratnih kilometara prostora, tako da su naela samoodreenja svakog naroda, za to se zalagao ameriki predsjednik Wilson, potpuno izigrana, a sile Antante tim su sporazumom predodredile nastajanje novog rata. Osim nepravednih prekrajanja granica, Prvi svjetski rat je apsolutno uvrstio financijsku mo idovske elite. Sve drave koje su sudjelovale u ratu, poglavito drave gubitnice koje su osim trokova ratovanja morale plaati i znatnu ratnu odtetu, imale su ogromna zaduenja kod svjetskih banaka. Pored zaduenja drava, graani u tim kriznim godinama takoer su posegnuli u zaduenja kod banaka kako bi odrali bilo kakvu egzistenciju. Na kraju rata su hipoteke graana i drava bile u bankama, a krediti su se vraali uz lihvarske kamate. U ijim su rukama bile banke? Ogromna veina je bila u vlasnitvu idova pa proizlazi da su narodi i drave potpuno ovisili o idovskoj eliti, a mo idovske elite je bila apsolutna, nedodirljiva i uvrena. Primjera radi: idovi u Njemakoj do 1933. godine nisu prelazili 1% od ukupnog puanstva, a samo u Berlinu 1923. godine idovskih privatnih banaka bilo je sto i pedeset, u usporedbi s jedanaest banaka u neidovskom vlasnitvu. Osim toga, u Njemakoj je bilo 85% idova medu posrednicima na financijskim burzama, a 25% - 35% na atraktivnim sveuilitima (pravo, ekonomija, medicina, filozofija) 10 .

10

Ivan Mui: Hitler i Izrael Orbis, Split, 1997., str. 114

Cionistika je mo i utjecaj poslije Prvog svjetskog rata u Sjedinjenim Amerikim Dravama postala neograniena te je idovska elita, u suradnji sa slobodnim zidarima, postala jedina stvarna vlast u toj anacionalnoj zemlji. Sjedinjene Amerike Drave su zemlja po mjeri idovskih mudraca, liberalna drava u kojoj nema politikog naroda. U takvoj dravi se moraju dodvoravati vlasti, biti dvorski idovi, a s obzirom da je ona sekularna, oni postaju stvarna vlast, a neidovi i nemasoni financijski i gospodarski ovisnici, odnosno njihovi podanici. Dogodilo se u Sjedinjenim Amerikim Dravama da se uslijed nadmoi idovskog religijskog bia idovi nisu amerikanizirali kao drugi narodi, ve su se Amerikanci judaizirali te se osjeaju kao Odabrani narod koji ima misijsko poslanje zavladati itavim svijetom u ime svojih pravih vladara. Hrvati su od svih junih Slavena bili najvie blagonakloni prema cionizmu. U Hrvatskoj cionizam poinje djelovati 1902. godine, a ve 1904. godine cionisti odravaju svoj prvi kongres. List idovska smotra, kasnije idov, poinje izlaziti 1906. i izlazi do 1941. godine. Kraljevinu SHS idovski monici su doekali s oduevljenjem, kao i staru dravu Austrougarsku Monarhiju, jer je i ova drava bila vienacionalna, a oduvijek nerijeeni meunacionalni odnosi u takvim dravama njima idu u prilog. Po svom starom obiaju, priklonili su se vladajuim srpskim strukturama, a za sjedite svog cionistikog pokreta u Kraljevini SHS odabrali su Zagreb. I ovdje se vidi konstanta odnosa veine idova prema Hrvatima: treba djelovati meu Hrvatima jer je kod njih sve dozvoljeno, a treba potivati i cijeniti njihove vlastodrce koji do 1990. godine nisu bili Hrvati. Budui da i Kominterni odgovaraju nesreene vienacionalne drave u kojima je lake unititi domae kapitaliste, proizlazi da se ovdje komunizam i idovstvo potpuno podudaraju i da im je zajedniki cilj borba protiv nacionalnih drava. Tako je to zajednitvo iznjedrilo prvaka i glavnog ideologa komunistikog pokreta u Jugoslaviji, idova Mojsija Pijadu, zvanog Moa. Nobelovac idov Albert Einstein, i sam cionist, ali u ono vrijeme prije svega pacifist, nije odobravao taj okrutan nain i metode kojima cionisti osvajaju teritorij i stvaraju umjetnu dravu. On je bio za sporazum s Palestincima u zajednikom miroljubivom suivotu. Kasnije je i odbio ponudu da bude predsjednik Izraela s obrazloenjem da bi tada morao idovima rei stvari koje oni ne ele uti. Moramo se podsjetiti Einsteina kada je javno prosvjedovao u Meunarodnoj ligi za ljudska prava nakon zloinakog ubojstva dr. Milana ufflayja 1931. godine koji je umro zalaui se za pravo Hrvata na vlastitu dravu.

V. Hitlerov nacizam i holokaust

Adolf Hitler
Na ruevinama Prvog svjetskog rata stvorio se neprirodan i nepravedan svjetski poredak s novonastalim dravama ije su umjetne granice bile potpuno neusporedive s etnikim granicama pripadajuih naroda. Granice su skrojene na temelju raznih kompromisa zemalja pobjednica u ratu, odnosno tajnim dogovorima vodeih svjetskih masona i idovskog lobija, a domicilni narodi na tim prostorima nisu imali nikakav utjecaj na samoodreenje i stvaranje svojih nacionalnih drava. Pored toga, itava Europa, SAD, kao i veina drava ostatka svijeta bile su pod apsolutnom financijskom dominacijom svjetskih idovskih banaka. Lako je bilo predvidjeti da takav ovisniki i sluganski odnos pojedine drave nee dugo izdrati. Poelo je prvo u SSSR-u dolaskom Staljina na vlast kada su boljevici okrenuli lea idovskoj eliti koja ih je stvorila te izvrili stravine progone svojih stvoritelja. Nakon tzv. staljinizma nastao je faizam u Italiji, da bi sve kulminiralo u Njemakoj pojavom nacionalsocijalizma. Adolf Hitler rodio se u Braunau na rijeci Inn u Austriji 1889. godine. Njegova majka Klara bila je jako pobona i oboavala ga je jer su joj tri starija sina umrla u mladosti. Otac Alojz bio je liberalnog svjetonazora, gotovo ateist, i jako je utjecao na Hitlerov odnos prema kranstvu. Hitler je rano, s trinaestak godina, prestao vjerovati u kranske vrijednosti. Otac mu umire 1903. godine, i on s etrnaest godina odlazi u Linz, kasnije u Be, gdje se sam koluje i zarauje za ivot. Nakon majine smrti 1907. godine pokuao se po drugi put upisati na Akademiju likovnih umjetnosti, ali nije uspio. Sve te godine sam zarauje za ivot radei kao dekorater, crta plakata i slikar. to je sve tog mladog ovjeka zaokupljalo i utjecalo na njegov um, njegov razvoj, da bi ga na kraju povijest svrstala meu najvee zloince 20. stoljea, teko je dokuiti. Nadahnjivala ga je germanska mitologija, germanski bogovi, poglavito bog Odin ili Wutan. Odin nije vjeni, niti svemogui Bog, on je smrtno bie koje svoje izvanzemaljske sposobnosti pokazuje posredstvom magije. On je bog aman. amanizam je dar bogova ili duhova, a aman posebno ukraava svoju odjeu u obliku neke ivotinje te ga magija uvlai u mistino stanje u kojem prema vlastitoj volji pada u trans u kojemu mu dua naputa tijelo. Dua odlazi u svijet mrtvih i upoznaje se sa spoznajama koje znaju samo mrtvi i bogovi. Njegova dua lebdi velikim drugim svijetom, upoznaje tajne i jezik toga svijeta, a vraajui se na zemlju svojom vidovitou postaje vodi dua za drugi svijet. Kranska religija mitskog Odina smatra Sotonom. Osim germanske mitologije, na mladog Hitlera najvie je utjecao profesor povijesti dr. Leopold Potsch koji je isticao bezuvjetnu ljubav prema njemakom narodu divei se Bismarckovom odlunom ujedinjenju Njemake, u odnosu na anacionalnu, liberalnu i dvojnu Austrougarsku Monarhiju. Be je ve tada, dok je u njemu boravio mladi Hitler, imao dva milijuna stanovnika od kojih je idova bilo dvjesto tisua. Osim idova, Be je vrvio od raznih naroda Austrougarske Monarhije (postojale su takozvane eke etvrti) i osjeao se osobito internacionalistiki duh umjesto samorodnog bekog. Ono to je ve tada istinski smetalo Hitleru, kao i svakom domoljubu, bilo je to je 90% tiska, kazalita, objavljene literature kao i ostale umjetnosti bilo u idovskim rukama. Grad s takvom kulturnom i umjetnikom batinom srozao se na manipulaciju javnog mijenja i falsifikat unutarnjih

potreba i elja. Tada Hitler dolazi pod utjecaj bekog gradonaelnika Karla Luegera koji je bio veliki antisemit i uzaludno se pokuavao boriti protiv tih manipulacija i krivotvorina ovjekove svijesti. Luegerova uzreica Ja odluujem tko je idov. oito je odredila daljnji tijek misli i budunost ovog dvadesetogodinjaka. 11 Godine 1912. preselio se u Mnchen, a 16. kolovoza 1914. godine dragovoljno se prijavio u vojsku. Sudjelovao je u mnogim bitkama i bio dva puta ranjen i vie puta odlikovan za hrabrost. U vojsci ivi spartanski ivot, ne pije, ne pui, izbjegava javne kue, a najbolji mu je prijatelj pas Foxel. U proljee 1918. godine, za vrijeme napada sila Atante u kojima su Saveznici koristili bojne otrove, Hitler privremeno gubi vid i kapitulaciju Njemake doekuje u bolnici. Tada odluuje o svojoj daljnjoj sudbini, ni priblino ne slutei koliko e dua, naroda, drava ovisiti o njegovim postupcima. Kao da je bacio grudu snijega na planinu, a ona se polako kotrljala niz liticu, postajala sve vea i vea, sve bra i bra, da bi se kao lavina survala i prekrila sve ispod planine. Postaje lan Njemake radnike stranke (kasnije Nacionalsocijalistike radnike stranke Njemake), a 1921. godine izabran je za predsjednika. U Mnchenu 9. lipnja 1923. godine s grupom stranakih kolega podie pu kojega gue vlasti, a on je osuen na pet godina zatvora. U zatvoru pie memoare i nastaje njegovo poznato djelo Mein Kampf (Moja borba) u kojem iznosi svoja zapaanja na stanje gospodarstva, trgovine, banaka, tiska, umjetnosti, sveuilita, crkve, vlasti i nemorala u Njemakoj i Austriji. idove Hitler smatra iskljuivim krivcima za dekadentno stanje u njemakim dravama te priznaje da je postao fanatini antijudaist. Prema njemu, idovski narod je uvijek stvarao dravu u dravi, elei da se idovstvo kao religija poistovjeti s rasom i nacijom jer im je religija sredstvo za ouvanje rase. Hitler je smatrao da idovstvo nije religija, nego rasna zajednica. Priznaje da su idovi narod jai od arijevskog, jer kako bi u suprotnom preivjeli dva tisuljea bez drave. Problem je u tome to idovi svoju snagu i umijee ne stavljaju u slubu ire zajednice, ve je koriste iskljuivo za vlastiti probitak i interes. O idovima kao nomadskom narodu Hitler pie da nisu ak ni nomadi budui da i nomadi imaju odreeno stajalite prema radu, a idovi su uvijek bili samo paraziti na tijelu drugih naroda. Hitler podsjea da su na prostore Njemake doli jo u rimsko vrijeme, ali ne da privreuju, ve da trguju i ubiru lihvarske kamate. Takoer podsjea na Isusovo vrijeme kada ih je Isus Krist biem potjerao iz Hrama jer su od njega napravili trgovite. Hitler nije cijenio samo bijelu, poglavito germansku rasu, ve se izuzetno divio utoj, japanskoj rasi. Bio je oduevljen japanskom ratnikom hrabrou, a jo je vie potivao japanski narod jer se u Japanu idovski monici nikako nisu mogli udomaiti, uspostaviti svoju dominaciju, pa ak ni pribliiti gospodarskim, bankarskim, umjetnikim i informativnim strukturama. Vjerovao je da idovi u Japanu vide zadnju neosvojenu utvrdu koju nikako ne mogu osvojiti iznutra, nego e je svim sredstvima htjeti osvojiti izvana. Hitlerovo bavljenje germanskom mitologijom i njemakom junakom priom stvorilo je posebnu ljubav prema ivotnom djelu Richarda Wagnera. Jo kao djeak sluao je Wagnerova djela koja su njegove djeake snove pretvorila u glazbu. U Wagneru je naao srodnu duu i uz glazbu je duhovno selio u njemaku prapovijest osjeajui da mu je taj stari svijet veoma blizak. Nietzscheov utjecaj na Hitlera takoer je zasigurno bio velik, ali ne presudan niti priblino znaajan kako javno mnijenje sluti. Hitler je Friedricha Nietzschea smatrao velikim genijem, umjetnikom koji se izraava prekrasnim njemakim jezikom, a manje ga je doivljavao kao filozofa od kojeg moe neto nauiti. Umjetnost moderne i apstraktne pravce u umjetnosti (kubizam, futurizam i dadaizam) smatrao je smeem,
11

Mladen Schwartz: Protokoli, idovi i Adolf Hitler, Croatiaprojekt, Zagreb, 1997., str. 44

umjetnou bolesnika. Njegovim dolaskom na vlast njemaki muzeji su u bescjenje rasprodali slike Piccassa, Van Gogha, Oskara Kokoschke, Paula Kleea, Vasilija Kandinskoga, Marca Chagalla i drugih 12 . Hitler nije vjerovao u Boga. Nakon Prvog svjetskog rata prestao je biti formalni katolik i nije vie iao u crkvu. Prema Svetoj Stolici imao je negativan stav, ali nije htio unititi vjeru obinom puku jer je shvaao da je potrebna narodu koji vapi za Bojom pomoi. Hitler je Isusa smatrao neidovom, Galilejcem, narodnim voom koji se borio protiv idova. Vjerovao je samo u opipljivu, dokazanu metafiziku i koliko god je imao otklon prema katolikom nauku i znanosti, tako je odbacio i Einsteinovu teoriju relativnosti, smatrajui je potpuno besmislenom i neozbiljnom, jednom od idovskih podvala. Nacionalsocijalistika radnika stranka pobjeuje na izborima 30. sijenja 1933. godine i Hitler postaje kancelar Njemake. Nakon smrti njemakog predsjednika Paula von Hinderburga godinu dana poslije, Hitler spaja te dvije funkcije i postaje apsolutni vladar Njemake. Dolaskom Hitlera na vlast, u Njemakoj se u vrlo kratkom roku izmijenila slika vladajuih struktura u bankarstvu, trgovini, gospodarstvu, kolstvu, znanosti, umjetnosti, informacijama i dr. Ono to je idovska elita stoljeima izgraivala lihvom, manipulacijom, prijevarama, a nadasve svojom superiornou, Hitler je na grub nain ponitio. Paralelno s jaanjem njemake nacionalne svijesti, koje za ostale narode postaje potpuno neprimjereno, s buenjem gospodarstva i razvitka, jaanjem oruanih snaga i potpunim rjeenjem nezaposlenosti, izvan njemakih granica poinje prava urota protiv njemake drave. est godina prije poetka Drugog svjetskog rata, 24. oujka 1933. godine, britanski list Daily Express objavio je na naslovnoj stranici proglas: Judeja objavljuje rat Njemakoj. idovi svih zemalja, ujedinite se u zajednikoj akciji. Iste godine Albert Einstein emigrira iz Njemake u Sjedinjene Amerike Drave i postaje glavni zagovornik izgradnje atomske bombe, oruja protiv Njemake. Poela je gospodarska izolacija Njemake, a idovski politiki voa Vladimir Jabotinksy ustvrdio je da idovi itavog svijeta ve mjesecima vode borbu protiv Njemake, ali da je potreban fiziki rat kako bi Njemaka bila potpuno unitena. idov Harold Ickes, sekretar unutarnjih poslova FDR-a u Sjedinjenim Amerikim Dravama 1934. godine zabranjuje uvoz helija za uvene njemake cepeline u Njemaku, tako da Nijemci, umjesto helija moraju koristiti lakozapaljivi vodik to je uzrokovalo poznatu katastrofu cepelina Hindenburg. Vie od dvadeset tisua idova je emigriralo iz Njemake u Englesku gdje su njihovi voe vrili veliki pritisak na englesku vladu da ni u kojem sluaju ne doe do bilo kakvog sporazuma izmeu Velike Britanije i Njemake. Veliku potporu nali su u jednom od najveih masona 20. stoljea i cionistikom agentu, Winstonu Churchillu. Veliko je pitanje to je u stvari Adolf Hitler, elnik i voda Treeg Reicha, elio. Gdje je bila granica na kojoj je namjeravao stati i je li je uope bilo? U svakom sluaju, elio je vratiti dostojanstvo njemakom narodu, narodu uljudbe i civilizacije, narodu koji je vojnik i radnik, koji nee biti ponien i imati tuinca za gospodara. elio je ispraviti neprirodne granice utvrene sramnim Versailleskim sporazumom po kojem je etvrtina njemakog naroda ivjela van granica Njemake. Da je Hitler stao samo na tome, nitko ga ne bi mogao uvrstiti na vrh svjetskih zloinaca. Je li tada mogao stati ili je sve krenulo kao gruda snijega? Je li sam bacio grudu snijega na planinu ili je jo netko drugi s druge strane planine takoer bacio grudu snijega na njegovu stranu? Ono to je sigurno, Hitler nikako nije elio rat s Engleskom, smatrao ih je prirodnim saveznicima i silno je elio savez s Velikom Britanijom. Sa Sjedinjenim Amerikim Dravama elio je prijateljstvo jer nije imao nikakvih interesa na amerikom kontinentu. Uvijek e biti dvojbeno zato je Hitler napao SSSR, a imao je sa Staljinom potpisan pakt o nenapadanju. Prema svjedoenju Nikite S. Hruova, Staljin je
12

Ivan Mui: Hitler i Izrael, Orbis, Split, 1997., str. 52, 60 i 104

priznao Hruovu da je htio napasti Hitlera nakon to bi se pripremio za rat, ali je Hitler to saznao i munjevito reagirao preventivnim ratom.

Poetak Drugog svjetskog rata

Godine 1938. Hitler je prikljuio svoju domovinu Austriju Njemakoj, a 1939. godine poeo je rat s Poljskom za povratak njemakih teritorija koji su Versailleskim ugovorom 1918. godine oduzeti Njemakoj i pripojeni Poljskoj. Nakon tog dogaaja Velika Britanija i Francuska objavljuju rat Njemakoj, potpuno ignorirajui da je Poljsku napao i SSSR s istone strane. Hitler je apelirao na vlade Velike Britanije i Francuske da povuku svoje odluke o objavi rata, ali umjesto odgovora Saveznici su poeli nagomilavati vojsku na njemakoj zapadnoj granici. Cionistiki voa Chaim Weizmann u rujnu 1939. godine objavljuje kako idovi itavog svijeta na strani Engleske idu u rat protiv Hitlerove Njemake. Tako je poeo taj strani rat nevienih razmjera koji je izmakao kontroli u svakom pogledu, rat nezamislivih zloina, stradanja i uasa. idovski vlastodrci u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Henry Morgenthau, Harold Ickes, Eugene Myer, vlasnik Washington Posta (danas je vlasnik Myerov unuk) i ostali rade isti scenarij kao kada su Sjedinjene Amerike Drave ule u Prvi svjetski rat. Protivnici rata u SAD-u svim silama ele sprijeiti da milijuni Amerikanaca stradaju u ratu za idovskoengleske interese, meu kojima se isticao poznati pilot Charles Lindbergh. Sve je isplanirao FDR, najprije uvevi embargo na naftu za Japan i znajui da e na taj nain isprovocirati Japan. Prema kasnije utvrenim dokazima, FDR je znao da e Japan napasti Pearl Harbor, ali se nije nita poduzimalo jer su bile potrebne tisue mrtvih Amerikanaca kako bi se definitivno uvjerila amerika javnost da je nuno poi u rat. 13 Prema nekim procjenama, Hitler je odgovoran za sedamnaest milijuna rtava, od kojih je est milijuna idova, preteito stradalih u koncentracijskim logorima na teritoriju pod kontrolom nacistike Njemake. Danas je holokaust uobiajen naziv za genocid nad idovima (grki olokauston: potpuno spaljen - to je bila rtva paljenica bogovima i duama pokojnika kod Grka i Rimljana, a prvi puta ju je upotrijebio crkveni sabor protestantskih crkava u zapadnoj Njemakoj). Iako je progon idova u Njemakoj poeo jo 1933. godine dolaskom na vlast Nacistike stranke Njemake, a masovna uhienja i odvoenje u logore odmah nakon izbijanja rata, kao slubena politika u Njemakoj ustanovljena je tek 1942. godine na konferenciji u Wanseeu kao fiziko uklanjanje idova pod nazivom Konano rjeenje idovskog pitanja.

idovske rtve u Drugom svjetskom ratu

Toan broj stradalih idova u nacistikim logorima ostat e vjena tajna. Prema tvrdnjama idovske elite, ukupan broj od est milijuna je sveti broj i tko u javnosti posumnja u vjerodostojnost broja rtava je antisemit, faist ili bar rigidni desniar. Treba se podsjetiti da je poslije Drugog svjetskog rata na ulazu u logor Auschwitz bila podignuta spomen-ploa na kojoj je na svim svjetskim jezicima pisalo kako je u tom logoru ubijeno etiri milijuna ljudi. Gorbaov je 1989. godine dozvolio uvid u slubeni arhiv logora u Auschwitzu koji je
Dr. Albert D. Pastore: udnije od fantazije, poglavlje 4 http://www.opfn.org/apfh/WTC_STF.htm
13

preuzela Crvena armija oslobodivi logor u sijenju 1945. godine. Pronaene su uredno voene knjige o mrtvima i na zaprepatenje svjetske javnosti u knjigama se nalo sedamdeset i etiri tisue stradalih osoba. Nakon tih podataka dr. Franciszek Piper, ravnatelj Odjela za utvrivanje rtava rata Povijesnog muzeja u Oswiencimu koji je niz godina prouavao tu materiju, objavio je da je u logoru stradalo oko milijun i petsto tisua logoraa, od kojih je milijun i dvjesto tisua idova. Ovu brojku danas prihvaaju i idovski povjesniari. Spomen-plou s etiri milijuna su skinuli s ulaza u Auschwitz, a mitska brojka od est milijuna ostaje i dalje. idov Josef Ginsburg je jedan od preivjelih logoraa njemakih logora. Poslije rata je otiao ivjeti u Izrael, a nakon nekog vremena razoaran se vratio u Europu i nastanio u Mnchenu. Pisao je o stradanjima idova u Drugom svjetskom ratu i zakljuio da brojka od est milijuna ni priblino ne odgovara istini 14 . Pojam holokausta i koncentracijskih logora se poistovjeuje s plinskim komorama, ali je kasnije utvreno da plinskih komora zasigurno nigdje nije bilo osim, eventualno, u logoru Auschwitz, to niti jedan preivjeli logora, a niti itko drugi nije dokazao. 15 idov Thies Christophersen, zatoenik Auschwitza, objavio je slubenu statistiku o broju idova 1938. i 1948. godine. Statistika je pokazivala da se broj idova za tih deset godina, bez obzira na stradanja u ratu, poveao s petnaest milijuna na osamnaest milijuna. Na temelju statistike je takoer zakljuio da je nevjerojatno da se broj idova poveao u tih deset godina za tri milijuna ako ih je u ratu stradalo est milijuna 16 . Bez obzira na broj stradalih idova u Drugom svjetskom ratu, oni su zasigurno najvee rtve prema ukupnom broju idovske populacije, ali nisu jedine, iskljuive rtve, to se danas namee u svijetu kao opasna teza. Od holokausta, zasigurno najveeg zla 20. stoljea, idovski mudraci su napravili mit, kao to su ga napravili od Odabranog naroda i Obeane zemlje i svih onih udesa iz Starog zavjeta. Taj mit je postao svetinja i dogma, opsesija, neto to je nedostajalo idovskom superiornom biu. to je idovskim elitistima nedostajalo prije Drugog svjetskog rata? Imali su gotovo sve: gospodarstvo, trgovake i novarske institucije bile su gotovo sve u njihovom vlasnitvu, a i ono malo to nije bilo u njihovim rukama su sistematski guili monopolom krupnog kapitala ako se nisu htjeli prihvatiti njihovi uvjeti. Bili su apsolutni gospodari medija, tiska, kazalita, filma i svih vodeih drutvenih i intelektualnih dogaanja. Zato su u svakoj zemlji imali neprijatelje, od siromanog neukog puka, zavidnih obrtnika, industrijalaca i trgovaca, do nacionalno osvijetene inteligencije. to im je trebalo? U zaetku onemoguiti svakog potencijalnog neprijatelja. Kako? Tako da dobiju status rtve, postanu rtveni jarci u Drugom svjetskom ratu. Tko sada smije uprijeti prst u idova? Nitko! Pratei kronologiju Drugog svjetskog rata, moramo se upitati zbog ega se Hitlera nije sprijeilo u zaetku ekspanzije? ini se da se taj nacistiki plamen namjerno potpirivao umjesto da ga se ugasi dok je jo tinjao. Oito je da je i nekome drugom trebao taj rat. Bez obzira na eventualni brzi Hitlerov uspjeh i ogromne rtve, bilo je razvidno da e, dugorono, nacistika Njemaka izgubiti rat. U tom sluaju, koga briga za rtve, one su moda i nekome dobro dole! O stradanjima idova u Drugom svjetskom ratu, rasizmu Hitlerove Njemake te o holokaustu u ratu napisano je na tisue knjiga, kolskih udbenika, znanstvenih studija i povijesnih istraivakih radova. Zato je potrebno ukazati na neke druge dogaaje o kojima se
Ivan Mui: Hitler i Izrael, Orbis, Split, 1997., str. 134 Ivan Mui: Hitler i Izrael Orbis, Split, 1997., str. 137 16 Thies Christophersen: Lafandonia di Auscwitz, Edizioni la Sfinge, Parma, str. 14; Ivan Mui, Hitler i Izrael, Orbis, Split, 1997., str. 134
15 14

manje zna. Sredinom 1941. godine, na poetku rata, ameriki idov Theodor Kaufmann objavljuje knjigu u kojoj je iznio detaljan genocidni plan o istrebljenju njemakog naroda prisilnom sterilizacijom (kako bi se ovjeanstvo zauvijek rijeilo njemakog naroda). Malo je poznato da je takav zakon bio na snazi u hvaljenoj zemlji zavidne demokracije, u vedskoj, do 1976. godine. Prisilno je sterilizirano ezdeset tisua ena radi nepoeljnih rasnih karakteristika. Prema podatku vedskog dnevnog lista Dagens Nyheter, 17 u istom razdoblju je prisilna sterilizacija vrena u Norvekoj i u Finskoj za nie i mijeane rase, odnosno na onim enama koje nisu imale istu nordijsku krv. Vrijedno je spomenuti dogaaj iz travnja 1944. godine kada su se vodili uveni pregovori o transakciji roba za krv - krv za robu izmeu Eichmanna s njemake strane i Joela Branda sa idovske strane. Razmjena koja se trebala dogoditi je sto idova za jedan kamion, uz uvjet da Njemaka kamione ne iskoristi na zapadnom bojitu. Pogodba je bila: milijun idova za deset tisua kamiona. idovi iz logora u Auschwitzu bili bi preputeni saveznicima, a logor bi se zatvorio prema elji saveznika, kao i drugi logori. Brand je Eichmannovu ponudu prenio Lordu Moyneu, zamjeniku britanskog ministra za Srednji istok, koji je nakon konzultacija s Churchillom i Rooseveltom izjavio: Nemam gdje smjestiti milijun idova! Od razmjene nije bilo nita.18 Trebamo postaviti pitanje jesu li za milijun idova jednim dijelom krivi Englezi i Amerikanci. Zna se tko stvarno vlada u tim dravama. Kako ih onda nije briga za idovske nesretnike iz Auschwitza i drugih logora? Moda su samo trebali posluiti u statistici zbrajanja rtava kod stvaranja novog mita Odabranog naroda.

rtve ostalih naroda u totalitarnim reimima

Rat je zavrio s uasnim posljedicama i strahotama kakve nitko nije mogao predvidjeti. Hitler i njegova ena Eva Braun su poinili samoubojstvo 30. travnja 1945. godine, a Sovjeti su u Berlinu pronali njihova spaljena tijela. Hitler je do zadnjeg dana optuivao idove za odgovornost radi Drugog svjetskog rata, a Amerikancima je prorekao da e poslije rata biti ili estoki anti-judaisti ili idovsko roblje. U veljai 1945. godine u Jalti na poluotoku Krimu, tri pobjednika u ratu odluila su o sudbini svjetskih naroda i drava. Scenarij je bio isti kao 1918. godine u Versaillesu, samo to se u Jalti, osim nepravednih umjetnih granica to su oznaile budue drave, povukla i linija eljezne zavjese koja je odvojila demokratsku Europu od totalitarnog komunistikog sustava. Dvojica od te uvene trojice, Roosevelt i Churchill, bili su vodei svjetski masoni pod apsolutnim utjecajem idovskih cionista, a Staljin, kojega je odgojio idovski boljevizam, s pravom se ubraja meu najvee zloince 20. stoljea. Ponovilo se da su budunost svijeta odredili komunisti i cionisti pod okriljem masonskih loa. Teko je usporeivati rtve. Hitlerova odgovornost za sedamnaest milijuna rtava je neupitna i on je zasigurno veliki zloinac. Ako rtve samo brojano usporedimo sa ezdeset milijuna rtava komunistikog terora, od kojih samo Staljinu na duu ide dvadeset do dvadeset i pet milijuna, a Mao Ce Tungu dvadeset i devet milijuna, stjeemo dojam da se o tim rtvama premalo zna. Meu njima je bio neznatan broj idova. Nije ih bilo est milijuna i kome su uope vane? Poznati ruski knjievnik nobelovac, Aleksandar Isajevi Solenjicin,
Slobodna Dalmacija od 28. kolovoza 1997. Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 265 i Ivan Mui: Hitler i Izrael, Orbis, Split, 1997., str. 143
18 17

zamjerio je ruskim idovima i izrazio razoarenje to se potpuno ignorira ezdeset milijuna rtava boljevikog terora u korist est milijuna idovskih rtava. idovski monici su ga proglasili zloglasnim antisemitom. Solenjicin je izgnan iz boljevikog SSSR-a u SAD. Vrativi se nakon promjena iz SAD u Rusiju, zakljuak je donio na temelju toga to ruski idovi i danas neprestano naglaavaju svoju pripadnost narodu rtve te nikada ne spominju stradanja i rtve ruskog naroda za vrijeme Staljinove strahovlade. Nitko se niti ne usudi spomenuti rtve njemakog naroda u Drugom svjetskom ratu, ne rtve nacistike vojske, ve rtve civila, ena i djece u saveznikim bombardiranjima Njemake, rtve egzekucija i logora nakon 1945. godine. Procjenjuje se da ih je vie od est milijuna, a oko etrnaest milijuna Nijemaca je istjerano iz svojih domova iz drugih drava i protjerano u granice tada skrojene Zapadne Njemake. Potrebno je spomenuti jedan od najstranijih zloina saveznika koji je jo i danas obavijen informacijskom cenzurom, a to je Dresdenska no od 13. na 14. veljae 1945. godine. Saveznici su etrnaest sati bjesomuno bombardirali Dresden u kojemu uope nije bilo njemakih vojnika, a na saveznike teke bombardere nije ispaljen niti jedan protuzrakoplovni hitac. Savezniki piloti spustili su se sasvim nisko i kolski precizno unitavali dio po dio grada. Prvo su gaali bolniki kompleks, potom sanitetski vlak koji je dovozio ranjenike s Istonog bojita, zatim zgradu po zgradu, posebno se iivljavajui na spomenicima kulture starijima od tisuu godina. Samo u toj noi poginulo je 202 040 ena, staraca i djece, a oni malobrojni koji su preivjeli nisu uspjeli pokopati mrtve. Istom su metodom bombardirani i drugi njemaki gradovi: Kln, Hamburg, Berlin, Darmstadt. Jo je manje poznato da je Churchill nastojao na isti nain bombardirati Zagreb jer je Hrvatsku htio okrutno kazniti zbog velikog otpora na Srijemskom bojitu koji je onemoguio jadranski desant i doveo Sovjete u pomo Titovoj vojsci, pri emu je Churchillov plan za obnovu Kraljevine Jugoslavije definitivno propao. Zagreb vjerojatno moe zahvaliti zloincu Staljinu to se to nije dogodilo jer nije elio da i ostale gradove pod njegovom buduom kontrolom Saveznici sravne sa zemljom poput Dresdena.

VI. Antisemitizam u Hrvatskoj do kraja Drugog svjetskog rata

Hrvatska bez antisemitizma do Ustakog pokreta?

Pojava antisemitizma u tim dramatinim vremenima na prostorima bive Jugoslavije, od vremena Austrougarske Monarhije do kraja Drugog svjetskog rata, razliito se manifestirala kod Hrvata i Srba. Kod Hrvata antisemitizma gotovo da nije ni bilo do poetka Drugog svjetskog rata, iako je krajem 19. stoljea idova pristiglih iz ostalih dijelova Monarhije u Hrvatsku bilo preko dvadeset tisua. U Habsburkoj Monarhiji su se povremeno donosili antiidovski zakoni, ali nakon Ukaza o toleranciji koji je donio car Josip II. 1781. godine te nakon odluke Hrvatskog sabora 1873. godine kojom se idovima jame sva graanska prava, idovi se znaajnije naseljavaju u Hrvatsku jer takve odluke nisu imali u ostalim dravama Monarhije. Ako je u tom razdoblju i u razdoblju Kraljevine SHS bilo sporadine pojave antisemitizma, dolazio je od sitnih trgovaca i obrtnika radi zavisti ili gospodarskog propadanja u neravnopravnoj konkurenciji te eventualno od seljaka optereenih lihvom i zajmovima. Jedini pravi antisemitizam u Hrvatskoj bio je srpski i sustavno ga je irio Srbin Milan Obradovi koji je izdavao antisemitski list, a to potvruje i idovska povjesniarka Mirjana Gross iznosei da je srpski antisemitizam u to vrijeme bio naroito agresivan. Ivo Goldstein u svojoj knjizi Antisemitizam, holokaust, antifaizam istie da su te marginalne pojave antisemitizma u to vrijeme u Hrvatsku uvezene iz eke. esi su smatrali da su idovi nositelji i uvoznici njemake kulture u eku, a Hrvati su ga prihvatili radi njemakog i maarskog pritiska na hrvatstvo. Hrvatski idov Ivo Goldstein Hrvatima predbacuje antisemitsku kampanju, po pisanju istaknutog povjesniara dr. Petra Vuia, naeg zasigurno najveeg poznavatelja hrvatsko-idovskih povijesnih odnosa, u knjizi idovstvo i hrvatstvo (kojom se autor ovog teksta koristio u svom djelu i preporuuje je itateljima). Izazvao ga je tekst u listu Hrvatski radniki glas 1897. godine. Dr. Vuia je idovska elita optuila za antisemitizam samo zato to je u svojoj knjizi iznosio povijesne injenice i prenio tekst iz Hrvatskog radnikog glasa. Za Goldsteina je tekst antisemitistiki: U Popovai je naelnik idov, mjesni sudac idov, njegov zamjenik idov, opinski zastupnici idovi, trgovci idovi, krmari idovi i narodni zastupnik - idov. Sretne li Popovae, zar ne? Moslavci, zar ne vidite da e Vas ubrzo Va Frank i Va Stipac i Kolar dovesti u Palestinu! Goldstein uope ne analizira kadrovsku politiku kako je mogue da su u Popovai na svim kljunim mjestima bili idovi, iako su sainjavali svega nekoliko postotaka od ukupnog puanstva. To je hrvatski antisemitizam. idovski monici u Hrvatskoj su za vrijeme Monarhije uvijek bili iskljuivo uz maarske i njemake vlastodrce i industrijalce, a na izborima su neprestano glasovali protiv narodnih hrvatskih stranaka. Hrvati su im najvie zamjerili to su za vrijeme protunarodne vlade Khuena Hedervaryja gotovo svi glasovali za reimsku stranku. Isto se ponovilo i u Kraljevini SHS, samo su se vlastodrci promijenili. Hrvatski politiar Stjepan Radi se zalagao za pravdu potlaenog seljaka i bio protiv strane industrijske i bankarske dominacije, protiv bogaenja stranih poslodavaca na raun hrvatskog ovjeka, bez obzira bila to germanska, maarska, srpska ili idovska elita. Pojedine Radieve izjave za Ivu Goldsteina su takoer antisemitske.

Treba nabrojati bar jo neke od velikih hrvatskih ljudi koji, za idovski kriterij antisemitizma Ive Goidsteina, a poglavito Mirjane Gross u djelu Ravnopravnost bez jednakovrijednosti, u svojim izjavama daju antisemitski predznak. 19 Jedan je od njih poznati katoliki biskup Josip Juraj Strossmayer koji se za vrijeme vladavine Khuena Hedervaryja estoko protivio protestantizmu kojega je Khuenova vlada uvozila iz Maarske. Uz maarsku vladu se idovska eklita vrsto drala i gotovo poistovjetila s Maarima. Strossmayerove kritike bile su samo u smislu zatite Katolike crkve. Isto se odnosi na sredinji lik hrvatske knjievnosti, najveeg sina to ga je dala Hrvatska, intelektualca porijeklom Bunjevca, pjesnika, pisca i kritiara Antuna Gustava Matoa. Mato je uputio mnogobrojne kritike hrvatskom ovjeku ukazujui mu na mane i nesposobnosti, ali kao veliki zaljubljenik u Hrvatsku kritizirao je idovsko lihvarenje i povezivanje s Maarima te ih je nazivao Judeomaarima. Osim njih, s antisemitizmom se poistovjeuje otac domovine Ante Starevi, uesnik Francuske revolucije, poznat po nacionalnoj snoljivosti, koji se razoarao u Hrvatima i izjavio kako za njih ne bi vie ni au vode popio. Tu je i prvak koalicije, veliki liberal Frano Supilo, kao i najvei hrvatski pjesnik i boem koji iz skrivenih kutaka svog srca izvlai najljepe rijei hrvatskog jezika, Tin Ujevi, i mnogi drugi. Po emu su oni antisemiti? Zar samo zato to su voljeli svoj narod? Moe li itko imati iu duu od onih koji su napisali pjesme Djevojici mjesto igrake, Utjeha kose, Blaeno jutro koje pada ili Notturno? Zato nekome od germanskog ili maarskog naroda ne padne na pamet rei da su neke izjave tih spomenutih hrvatskih velikana antinjemake ili antimadarske? Naravno, samo je jedan Odabrani narod, tat, moan i nedodirljiv, a svi narodi nisu jednakovrijedni, iako su ravnopravni (kako je u svom djelu naglasila Mirjana Gross imajui drugaije miljenje glede jednakovrijednosti). Mali dio idova koji se asimilirao, pokrstio, u pravilu se okretao desno orijentiranim strankama te je medu njima bilo velikih hrvatskih domoljuba i nacionalista koji kao da su sa sebe htjeli oprati moguu krivicu idovskog naroda to se stoljeima taloila kao praina na njihovom tijelu. Svakako treba podsjetiti na istinskog domoljuba, prvaka Hrvatske stranke prava, Josipa Franka. Frank se rodio 1844. godine u Osijeku gdje je zavrio gimnaziju, a studij i doktorat prava u Beu. Podravao je hrvatskog bana Levina Raucha, a napadao narodnjakog bana puanina Ivana Maurania zbog njegovog poputanja Maarima i Srbima. Postaje zastupnik u Hrvatskom saboru 1884. godine ispred kotara Popovaa (on je jedan od nabrojanih idova u listu Hrvatski radniki glas), a 1890. godine prikljuuje se Stranci prava na ijem je elu dr. Ante Starevi. Zasluan je za prvi politiki program stranke. Nakon povijesnog spaljivanja maarske zastave prilikom posjeta kralja Franje Josipa Zagrebu 1895. godine, Fran Folnegovi je sa svojom strujom u stranci osudio taj in, a Josip Frank s dr. Stareviem izlazi iz stranke. Osnivaju istu stranku prava, a nakon Starevieve smrti 1896. godine joj je na elu. Umro je 1911. godine u burnom razdoblju hrvatske povijesti, ne tedei se ni malo u obrani hrvatskih interesa, nasuprot svim maarskim, idovskim i velikosrpskim posezanjem za slobodom hrvatskog naroda. idovska elita, jedan od kreatora Versailleskog sporazuma, na prostorima Kraljevine SHS ima dominantan utjecaj u gospodarskom i u javnom ivotu. Za stvaranje Kraljevine SHS dijelom je zasluan i dvorski idov iz Srbije, David Albala, lijenik i kapetan u srpskoj vojsci kojega je srpska vlada poslala u SAD da meu idovima lobira za to bolji poloaj Srba u buduoj dravi. On je isticao izuzetnu naklonost Srba, kao ni jednog naroda na svijetu, prema Balfourovoj deklaraciji, sporazumu cionista i Engleza u vezi okupacije Palestine. Promijenili su se samo idovski partneri u trgovini, bankarstvu i industriji. Prije su to bili Austrijanci i Maari, a sada su Srbi. Prema Srbima idovi imaju pomalo ulizniki odnos
19

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 91, 92, 174, 176, 177, 252, 253

dvorskog idova te su pomalo strepili od nasilne asimilacije. Poznato je da su Srbi pravi majstori u asimiliranju naroda (asimilirali su Vlase, Cincare, Rome i druge pravoslavne narode). U Hrvatskoj razvijaju svoj cionistiki pokret sa sjeditem u Zagrebu, znajui iz iskustva Austrougarske Monarhije da Hrvati nisu antisemiti i da je u Hrvatskoj sve dozvoljeno. Oni su izuzetno aktivni u politikom ivotu. Osim onih rijetkih koji pripadaju hrvatskim nacionalnim strankama, veinom podupiru prosrpske stranke velikosrpskog reima ili su aktivni u Komunistikoj partiji. Ako ne djeluju javno, onda su vodei lanovi masonskih loa, a pojedine loe su isto idovske, kao B'ne Brit u Zagrebu, Vigilanitia u Osijeku ili Zur Nachstenliebe u Sisku. Pomou njih kao siva eminencija dre pod kontrolom gospodarsku i politiku vlast u Hrvatskoj i Kraljevini SHS.

Ustaki pokret i NDH

Antisemitizam u Hrvatskoj pojavio se za vrijeme ustakog pokreta, neposredno prije nastanka Nezavisne Drave Hrvatske pod vodstvom dr. Ante Pavelia. Dr. Ante Paveli rodio se 14. srpnja 1889. godine u hercegovakom selu Bradini u kojega su se njegovi roditelji, otac Mile i majka Marija, doselili iz Krivog Puta u Lici. Otac mu je bio terenski pruni radnik pa je gimnaziju pohaao u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu. Pravni fakultet je zavrio u Zagrebu te je ve 1915. godine doktorirao i zaposlio se u odvjetnikoj pisarnici A. Horvata, predsjednika Hrvatske stranke prava. Dr. Paveli 1918. godine ulazi u vodstvo Hrvatske stranke prava, a nedugo zatim postaje njezin potpredsjednik. Godine 1927. godine izabran je za zagrebakog pokrajinskog zastupnika, zajedno s dr. Antom Trumbiem, na listi Hrvatskog bloka (Hrvatski seljaki republikanski savez, Hrvatska stranka prava, Hrvatski radniki savez i Hrvatska federalistika seljaka stranka), a iste je godine predstavljao zagrebaku gradsku opinu na europskom kongresu gradova u Parizu. Poglavito se posvetio radu s mladei te pokrenuo listove Starevi i Kvaternik. Nakon atentata na prvake Hrvatske seljake stranke u Beogradu 20. lipnja 1928. godine, Paveli se zaklinje na Radievu grobu kako e ga osvetiti. Nakon proglaenja estosijeanjske diktature na nagovor dr. Milana ufflayja odlazi u emigraciju u Austriju i Italiju, a u Bugarskoj je 20. travnja 1929. godine sklopio savez s makedonskom revolucionarnom organizacijom VMRO za zajedniku borbu Hrvata i Makedonaca za ruenje Jugoslavije i stvaranje nezavisnih drava Hrvatske i Makedonije. Tada je prvi puta osuen na smrt na sudu u Beogradu, a drugi puta je osuen nakon likog ustanka 1934. godine. Godine 1930. pokuava organizirati paravojne jedinice u Maarskoj, ali mu to uspijeva tek u Italiji s nekoliko stotina emigranata. U Belgiji 1930. godine osniva Hrvatski savez koji je trebao udruiti sve Hrvate emigrante u Europi, a u Junoj Americi iz istog razloga osniva drutvo Domobran. Zajedno s Gustavom Perecom 1. lipnja 1932. godine, uz doputenje talijanskih vlasti, u Italiji osniva Ustaki pokret (Ustae - Hrvatska revolucionarna organizacija - UHRO) kao vojnu organizaciju. Formiraju se ustaki logori u Italiji i Maarskoj gdje se izvode vojne obuke, a u Hrvatskoj se osnivaju ustake organizacije pod krinkom sportskih drutava (Lika, Rijeka, Lastovo i druge). Ubojstvo kralja Aleksandra, jednog od najveih tlaitelja hrvatskog naroda, 9. listopada 1934. godine u Marseillesu, kojeg su ustae ubili uz pomo pripadnika VMRO-a i osvetili ubojstva prvaka Hrvatske seljake stranke u beogradskoj skuptini, zasigurno je vrhunac njihove ilegalne djelatnosti. Saimajui ivotopis dr. Ante Pavelia i stvaranje Ustakog pokreta, slobodno moemo prosuditi da gotovo do samog poetka Drugog svjetskog rata ovaj pokret moemo smatrati revolucionarnim, naprednim i opravdanom borbom potlaenog naroda za svoju slobodu, svoju dravu. Takoer moemo potvrditi da nikakvog antisemitizma nije bilo niti u naelima pokreta niti u njegovom djelovanju. I sam Slavko Goldstein tvrdi da Ustaki pokret

do 1938. godine nije imao nikakav antisemitski karakter. Taj pokret je ak bio naglaeno filosemitski, ne samo zbog predsjednika iste stranke prava Josipa Franka, od kojega potjeu korijeni Ustakog pokreta, ve i itave elite idova i poluidova u samom vrhu pokreta: Lehnera, Vilaka, baruna Gutmana, Oktavijana Svjeia (Frich), Stipe Mosnera, Diamantensteina, Ive Korskyja koji je jedini doivio stvaranje suverene drave Hrvatske 1991. godine i u svojoj domovini Hrvatskoj bio predsjednik Hrvatske republikanske zajednice, i mnogih drugih. Eugen-Dido Kvaternik bio je oenjen idovkom, a njegov otac, veliki vojskovoa Slavko Kvaternik, koji je 10. travnja 1941. godine proglasio Nezavisnu Dravu Hrvatsku, bio je oenjen keri pravakog prvaka, pokrtenog osjekog idova Josipa Franka 20 . Ono to je zasigurno bilo najvea tragedija hrvatskog naroda je stvaranje vlastite drave u tako burnim vremenima. Na zapadu je postojao nacizam i faizam, a na istoku komunizam, hegemonistiki pokreti i ideologije pored kojih je bilo nemogue stvarati samostalnu dravu, a da ona ne bude u vazalskom poloaju u odnosu na neke od njih. Tako se i dr. Paveli morao opredijeliti te se opredijelio za zapad - nacizam i faizam. Ove su dvije ideologije, odnosno Njemaka i Italija, interesno podijelile Nezavisnu Dravu Hrvatsku na dvije okupacijske zone, a ona je za itavo vrijeme Drugog svjetskog rata bila u sluganskom odnosu. Ono to je sigurno jest da je dr. Paveli doao na elo Nezavisne Drave Hrvatske i postao njezin poglavnik samo zato to tu istu ponudu od Hitlera i Mussolinija nije prihvatio prvak Hrvatske seljake stranke Vlatko Maek. Naime, Maek je imao bezrezervnu podrku hrvatskog naroda, veu od 90%, poglavito nakon formiranja Banovine Hrvatske u sastavu Kraljevine SHS koja je trebala biti samo odskona stuba za uspostavu samostalne hrvatske drave. Ustaki pokret imao je minimalnu potporu u hrvatskom narodu, svega nekoliko postotaka, kao i komunistika partija, najveim razlogom i stoga to je djelovao u inozemstvu. U Kraljevini SHS im je bio zabranjen rad pa su za vei dio hrvatskog puka bili potpuno nepoznati. Na Trgu bana Jelaia u Zagrebu 10. travnja 1941. godine je Paveliev zamjenik Slavko Kvaternik proglasio Nezavisnu Dravu Hrvatsku, na ope oduevljenje hrvatskog naroda. Hrvati su doekali svoj tisuljetni san i konano imali svoju dravu, ne shvaajui koliko e im ta drava kao gubitnica u ratu biti veliki uteg oko vrata sve ove poslijeratne godine. To oduevljenje mogu potvrditi arhivske filmske snimke sa proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske u Zagrebu, za usporedbu sa snimkama Titovog osloboenja Zagreba na kojima su mahai zastava preteito bili dovedeni graani ili vojnici s prslucima i opancima. Potpuno je neprihvatljivo idovsko inzistiranje da je NDH bezuvjetno faistika tvorevina. Ona oito nije imala izbora i postala je faistika drava, ali je u prvom redu nacionalna drava koja je nastala istrgnuvi se iz srpske diktature, a i sam Ustaki pokret nastao je kao odgovor na srpsku hegemoniju i teror, s ciljem stvaranja slobodne samostalne drave. Podrka goleme veine hrvatskog naroda odgovor je da je ona bila eljno ekana drava hrvatskog ovjeka, a to je kasnije krenula u druge vode, svojom ili tuom eljom, sasvim je neto drugo. Poetno oduevljenje stvaranjem NDH splasnulo je kod hrvatskih domoljuba nakon potpisivanja Rimskih ugovora izmeu dr. Pavelia i Mussolinija 18. svibnja 1941. godine jer su ih smatrali veleizdajom. Potpisani ugovori kasnije su najbolje doli kojekakvim ljeviarskim i komunistikim krugovima jer su mahali njima kako bi prikazali dr. Pavelia kao izdajicu, odnosno trgovca hrvatskom zemljom. Naime, tim ugovorom vei dio Dalmacije (Istru je nakon Versailleskog ugovora Nikola Pai takorei poklonio Italiji) pripao je pod direktnu upravu Italije. Realno se postavlja pitanje to bi bilo da dr. Paveli te ugovore nije
20

Mladen Schwartz: Protokoli, idovi i Adolf Hitler, Croatiaprojekt, Zagreb, 1997., str. 85

htio potpisati, s obzirom na stvarnu vojnu i politiku snagu u to vrijeme. Tek je 15. travnja 1941. godine, pet dana nakon proglaenja NDH, prvih dvjestotinjak uniformiranih ustaa stiglo u Zagreb na talijanskim tenkovima, dok je na teritoriju koji je bio pod patronatom Italije ve u to vrijeme bilo preko ezdeset tisua talijanskih vojnika. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, dr. Paveli je ponitio Rimske ugovore, ali to vie nikom nije bilo bitno. Istina je da je tadanja povrina Hrvatske bila znatno vea nego dananja AVNOJ-evska povrina, ali i stoji injenica da je to bila neprirodna nacionalna drava, budui da je gotovo pola puanstva bilo nehrvatsko. Tko je postavljao pitanje kod stvaranja drave Izrael 1948. godine je li to bila neprirodna nacionalna drava kada u njoj ivi jedva treina idova? Uzmimo primjer iz Srbije, nitko od srpske ljevice ni desnice ne uzima za zlo to je za vrijeme Drugog svjetskog rata Nedieva Srbija bila u granicama beogradskog paaluka. Vano im je bilo da imaju kakvu - takvu dravu, a ako imaju dravu, slijedit e nauk svog uitelja Ilije Garaanina i osvojit e tui teritorij kako bi poveali svoju dravu. Takva NDH pod pritiskom Hitlerove Njemake uvodi rasno protuidovsko zakonodavstvo. Ovo zakonodavstvo uspjelo je bar malo ublaiti stroge mjere kakve su postojale u Njemakoj u odnosu na idove u mijeanim brakovima, njihovu djecu i imune idove. Vlasti NDH u prvim godinama rata ak su pokuale izbjegavati dosljednu primjenu tih zakona, ali nakon dolaska Himmlera u Zagreb u ljeto 1943. godine koji je izrazio nezadovoljstvo rjeavanjem idovskog pitanja, ustake vlasti su pootrile svoj odnos prema idovima i od tada su ih preteito odvozili u njemake logore. O tome je pisala ena neumorna u istraivanju istine o rtvama Drugog svjetskog rata, Ljubica tefan, u svojoj knjizi Mitovi i zatajena povijest. Ova izuzetna ena u svojim je djelima imala hrabrosti pisati istinu o holokaustu, logoru u Jasenovcu, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njezinom odnosu prema faizmu i antisemitizmu, a naroito uestalom idovskom odbijanju da se kardinalu Stepincu priznaju zasluge za spaavanje idova tijekom NDH. Rodila se u Prilepu gdje joj je otac bio na slubi 1921. godine. Studirala je u Zagrebu i Beogradu, a diplomirala je slavistiku. Tijekom Drugog svjetskog rata ivjela je u Karlovcu gdje sa stricem Lujom sakriva i spaava brojne idovske obitelji te su je idovi preko svoje ustanove Yad Vashem proglasili pravednicom meu narodima. Do 1992. ivi i radi u Beogradu, ali pod pritiskom srpskog nacionalizma dolazi u Zagreb. Dolaskom u Hrvatsku poinje njen intenzivniji rad na istraivanju i pisanju o stvarnim dokazima i istinama koji ne nalazi razumijevanje kod hrvatskih vlasti zbog straha od zamjeranja svjetskim vladarima, a kod domaih idovskih monika i ljeviara nailazi na osudu. Oito da idovski mudraci od onih koje su proglasili pravednicima oekuju vjenu zahvalnost, bezrezervnu odanost i podanost. Umrla je 2002. godine u svojoj sobici u starakom domu, gotovo zaboravljena od javnosti, a na sahranu nije doao nitko od vladinih politiara, niti od onih kojima je spaavala ivote u Drugom svjetskom ratu.

rtve logora Jasenovac

Logor Jasenovac ustae su otvorili 30. travnja 1941. godine i djelovao je kao ustaki logor do travnja 1945. kada do 1948. godine postaje logor komunistike Jugoslavije. Logor je formiran na podruju bive ciglane Lazara Baia kao radni logor ograen bodljikavom icom u koji su dolazili raditi i slobodni graani. Prvi logorai bili su estotinjak idova i neto Roma dovezenih primjenom rasnih zakona, a veina logoraa bili su Hrvati, protivnici ustakog reima, kao to je bio i sam Vlatko Maek, predsjednik Hrvatske seljake stranke, ostali elnici i pripadnici HSS, kao i odreeni broj komunista. Nije istinita tvrdnja da su ustae prvo lokalno srpsko puanstvo pobili ili strpali u logor, nego su ih poslali na rad u

Njemaku ili Norveku, a oni su se veinom nakon rata vratili i dobili zasluene partizanske mirovine 21 . Ustae su 1942. godine dali izgraditi zid oko logora od cigle visine tri metra, ali su i dalje logorai radili u logoru i izvan njega. U samom mjestu Jasenovcu ustae osnivaju koaru u kojoj su idovi radili i tavili kou. U drugoj zgradi otvorena je krpaonica u kojoj su logoraice krpale vree. Logoraima je bilo dozvoljeno, za razliku od slinih logora u Europi, dobivati pakete, tako da su preko idovske opine u Zagrebu mnogi neidovi slali hranu i ostalo neophodno za ivot logoraima. idovska opina u Zagrebu radila je tijekom itavog rata i jedina je u europskim dravama pod vlau nacista ili faista koja je preivjela rat. Zatoenik ustakog logora u Jasenovcu, dokazani antifaist i marksist Ante Ciliga objavio je knjigu Sam kroz Europu u ratu u kojoj je iscrpno opisao ponaanje idova u logoru u Jasenovcu. Ciliga se rodio u egotiima kod Vodnjana 1898. godine, Filozofski fakultet zavrio je u Zagrebu, a poslije rata bio istaknuti knjievnik i novinar poglavito poznat na zapadu. Umro je 1992. godine u Zagrebu. Kao sudionik tih nemilih dogaaja Ciliga opisuje ponaanje idova u logoru, kako su se jedino oni organizirali po nacionalnoj osnovi, dok su se svi drugi meu sobom solidarizirali bez obzira na vjeru i narodnost. Gotovo su se svi idovi poistovjetili sa svojim uvarima s kojima su suraivali i izborili povlatene poloaje. Svoj takoraki poloaj u logoru koristili su za rtvovanje drugih naroda kako bi zatitili sebe i svoj idovski narod. Tako su se izdvojili od sudbine drugih naroda slijedei svoju uzvienu sudbinu Odabranog naroda. idovi su bili unutarnja vlast u logoru koja je suraivala s uvarima, a vodstvo njihove uprave ak je jedno vrijeme stanovalo u gradu izvan logora. Oni su svoj monopol uprave koristili za potkazivanje i osmiljavanje ubojstava ostalih logoraa neidova kako bi se pokazali korisnim i stekli povjerenje ustake vlasti. Ciligin istinit prikaz idovskog karaktera i mentaliteta koji se dokazao njihovim ponaanjem u logoru izazvao je sablazan u svijetu pa su idovski monici istinskog antifaista i komunista Antu Ciligu proglasili faistom i antisemitom 22 . Dana 22. travnja 1945. godine dolo je do proboja oko sto i dvadeset logoraa, a spasilo ih se sedamdesetak. Stvarni broj stradalih u logoru Jasenovac nikada se nee ni priblino utvrditi. Drugi mitomanski narod, Srbi, napravili su poslije Drugog svjetskog rata od logora Jasenovac svoj mit s nebuloznim brojkama od sedamsto pedeset tisua do milijun rtava koje su odgovarale vlastodrcima u komunistikom reimu, a i idovski mudraci nisu imali nita protiv srpskog mita i mnogostrukog pretjeravanja s brojem rtava. Kada su partizani uli u Jasenovac, sruili su ogradu logora od ciglenog zida da se dobije privid kako logor vie ne postoji, mada je u slubi komunistikog reima djelovao do 1948. godine. U njemu je komunistiki reim vrio represije nad pobijeenim pripadnicima hrvatskih oruanih snaga, preivjelima s Krinog puta i nepoudnim hrvatskim civilima. Jugoslavenska komisija ve je 1945. godine poela iskapati rtve s podruja Jasenovca, s lijeve obale rijeke Save. Pronali su pedeset i pet rtava i prekinuli s radom. Nekoliko godina nakon zatvaranja logora pokualo se s iskapanjima s desne obale rijeke Save, s bosanske strane, jer se uvidjelo da na lijevoj obali nije bilo mjesta za grobita zbog naselja Jasenovac. Iskapanja na bosanskoj strani su takoer brzo prekinuta jer se nailazilo na domobransku vojniku opremu, enske cipele i sl. to nije odgovaralo odjei logoraa do 1945. godine pa se i o tim nalazima utjelo23 . Istina je sigurno da je logor u Jasenovcu bio logor dva reima: ustakog i komunistikog, a broj rtava oba reima prema nekim procjenama kree se od trideset do
21

Fokus, razgovor s isusovcem prof. dr. Vladimirom Horvatom, prenijela Hrvatska stranka prava, http://shp.bizhat.com/Jasenovac.html 22 Petar Vui: idovstvo i Hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 30-33. 196 23 Fokus, razgovor s isusovcem prof. dr. Vladimirom Horvatom, prenijela Hrvatska stranka prava, http://shp.bizhat.com/Jasenovac.html

sedamdeset i pet tisua. Treba postaviti pitanje jesu li rtve i oni koji su u logoru umrli prirodnom smru ili od bolesti (tifusa i sl.). Antun Mileti koji je objavio tri velika svenja dokumenata iz razdoblja ustakog reima, prema popisima logoraa i biljeenja brojnog stanja kaznionice utvrdio je da je najvei broj stradalnika ustakog reima u logoru u Jasenovcu bio hrvatske nacionalnosti. Dokumenti iz logora komunistikog reima navodno ne postoje, oito da ih se jo i danas ne eli dati u javnost. O logoru komunistikog reima neto je napisao Slavko Goldstein kao dodatak knjizi Natae Mataui Logor smrti i radni logor Jasenovac 1941. - 1945., ali logorae poslije 1945. godine naziva radna grupa Jasenovac 1945. - 1947. Dr. Antu Pavelia moe se danas optuiti za sva zla u NDH: kao zloinca, izdajicu vlastitog naroda, odgovornog za velika stradanja hrvatskog i drugih naroda u toj traginoj dravi koju je previe elio u uvjetima kada se nezavisna drava nije mogla stvoriti. Napustio je Hrvatsku 6. svibnja 1945. godine, ostavljajui stotine tisua hrvatskih domoljuba kolonama smrti i komunistikom teroru. Preko Austrije i Italije pobjegao je u Argentinu gdje je UDBA na njega izvrila atentat 10. travnja 1957. godine. Preivio ga je i doao u panjolsku gdje je umro od posljedica atentata 28. prosinca 1959. godine. Njegov politiki rad, s vremenskim otklonom, nuno je promatrati u dva razdoblja: 1928.-1941. i 1941.-1945. godine. Dr. Paveliu danas se mogu pripisati zloini kakve elimo, a idovski mudraci su pravi majstori, ne samo u stvaranju mita, nego i u gnusnim krivotvorinama i izmiljotinama. Tako je Curzio Malaparte, talijanski knjievnik, inae poljski idov pravim imenom Kurt Erich Suckert ispriao priu kako mu je prilikom prijema kod dr. Pavelia on pokazao punu koaru oiju idovskih rtava. Jasno, radilo se o ribizu, ali je ta vijest obila itav svijet, nanijela je ogromnu tetu hrvatskom narodu, a vrlo ju je esto ciljano upotrebljavao poznati idovski lovac na naciste Simon Wiesenthal 24 .

Antisemitizam i faizam u Srbiji

Dolaskom Hitlera na vlast u Njemakoj, tisue idova nalo je svoje utoite u Kraljevini SHS. U srpskom dijelu Kraljevine antisemitizam je postojao tijekom itavog njenog postojanja, a poglavito se poveao nakon dolaska Hermanna Gringa na pogreb kralja Aleksandra 1934. godine. Gring je u Beogradu bio srdano doekan te se na neki nain moe utvrditi da od tada poinje usko pribliavanje Kraljevine SHS i Srbije Njemakoj. Godine 1939., nakon dogovora Cvetkovi-Maek, Ljotiev pokret Jugoslovenski narodni pokret Zbor definitivno se infiltrirao u njemaki Gestapo te poeo provoditi antiidovsku i antihrvatsku propagandu. Na beogradskom Tehnikom fakultetu je 23. listopada 1940. godine dolo do velikih studenskih izgreda koje su predvodili Beli orlovi, mlade pokreta Zbor, zajedno s drugim nacionalistikim strankama. Razularena gomila ranjavala je svoje neistomiljenike uzvikujui parole: Dole Jevreji!, Heil Hitler!, Viva Duce! i druge. Pola godine prije poetka rata u Jugoslaviji, 5. listopada 1940. godine, vlada Kraljevine SHS donosi protuidovske zakone gdje se idovima zabranjivao upis na pojedine kole i fakultete, kao i trgovanje hranom. Doneseni zakoni jedino se nisu provodili u Hrvatskoj. Samim poetkom rata, u Nedievoj Srbiji organizira se specijalna policija po Gestapovim naputcima te ve sredinom svibnja 1941. godine poinje bjesomuni lov na idove. Do kolovoza 1941. gotovo su svi idovi stariji od etrnaest godina bili likvidirani ili zatvoreni u beogradski logor Topovske upe. U Srbiji su koriteni za njemaku strategiju
24

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 142

odmazde: za jednog ubijenog njemakog vojnika sto komunista, tako da su vlasti podmetale Nijemcima idove umjesto komunista. Krajem 1942. godine slobodno se moe rei da su idovi istrijebljeni s podruja Nedieve drave Srbije, a Beograd je postao jedini vei grad pod kontrolom nacistikih ili faistikih vlasti u Europi koji je bio oien od idova, odnosno Judenfrei. etnici su se posebno isticali u pronalaenju i zlostavljanju idova obilazei svako selo i traei sakrivene idove koje su za novanu nagradu prodavali Nijemcima ili bi ih sami masakrirali. Kako je mogue da je u Srbiji tijekom sedamnaest mjeseci rata idovsko pitanje praktiki bilo rijeeno? Sigurno to ne bi bilo mogue bez bezrezervne potpore Srpske pravoslavne crkve. Dok se u Hrvatskoj Katolika crkva na elu s blaenim kardinalom Alojzijem Stepincom estoko usprotivila rasnim i vjerskim progonima od strane ustake vlasti, faistika vlast Milana Nedia imala je svesrdnu pomo pri istrebljenju idova u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. U listopadu 1941. godine poglavar Srpske pravoslavne crkve mitropolit Josif obeao je Nedievom reimu punu potporu Pravoslavne crkve. Kada su se idovi prilikom progona srpskih jurinika poeli masovno pokrtavati i prelaziti na pravoslavnu vjeru, metropolit Josif je 30. sijenja 1942. zabranio njihov prijelaz na pravoslavlje i time odredio sudbinu tisua srpskih idova. Stradanja idova, kako u Nedievoj Srbiji, tako i u Pavelievoj NDH, bila su velika, to nitko nema pravo osporavati. Ako gledamo vremenski, postoji ogromna razlika jer do kraja 1942. godine su idovi gotovo istrijebljeni iz Srbije, dok u NDH najei progon tek poinje nakon kritike Himmlera i njegovog dolaska u Zagreb, sredinom 1943. godine. U Kraljevini SHS ivjelo je oko 82 500 idova, a nakon stradanja u ratu preivjelo ih je oko petnaest tisua, od toga gotovo deset tisua na podruju NDH. Na prostorima NDH prije rata je ivjelo oko etrdeset tisua idova, iz ega proizlazi da ih je preivjelo otprilike 25%. Pod kontrolom Nedieve Srbije stradalo je oko petnaest tisua idova ili 94% od ukupne populacije 25 . Domaa, a osobito svjetska javnost ima potpuno iskrivljeno miljenje o stvarnim zloinima nad idovima i za njih su Hrvati genocidan narod koji su bili ustae i faisti, dok su Srbi zajedno sa idovima najvee rtve Drugog svjetskog rata. Umijee srpske lai, prijevara, obmana i manipulacija dolazi do savrenstva, a njihov poriv mitotvorstvu jednak je onom idovskom. Treba jo spomenuti da su istaknuti Srbi intelektualci, za razliku od Hrvata, 1941. i 1942. godine zduno poticali genocid nad idovima, da bi veina njih kasnije s ostalim etnicima prela u partizane te su u Titovoj Jugoslaviji zauzimali istaknute partijske funkcije. Dogodilo se da srpski list Obnova koji je u listopadu 1944. godine, kada su se Nijemci povukli iz Srbije, postao komunistiki list Politika, u svom prvom broju pod novim nazivom pie o nikada prekinutoj ljubavi Srbije prema idovima. List pie da u Srbiji nikada nije bilo antisemitizma, jedino kada su to Nijemci naredili, ali i tada su Srbi sakrivali svoje prijatelje idove koji su uvidjeli iskrenu ljubav srpskog naroda. Nadalje list iznosi kako nigdje nije bilo takve vjerske i rasne tolerancije kao u Srbiji i da se s pravom idovi u Srbiji nazivaju Srbima Mojsijeve vere. Na ovaj mali osvrt iz lista Politika iz 1944. moramo se upitati kako netko moe imati eludac da tako neto napie u to drugi trebaju povjerovati. Svijet nee biti onakav kakav jest nego kakvog ga je uinila Politika. Oito da prave istine nema, kako je napisao u svom djelu Jedi blinjega svoga Pajo Kaniaj: Istine nema na zemlji. Da nije pod zemljom?. Postoji li jo kakav razlog zato idovska elita prema Srbima ima puno bolji odnos, gotovo prijateljski u usporedbi s Hrvatima, premda Hrvati nikada nisu bili vladari u svojoj zemlji te nisu vjeti manipulatori, mitomani i diplomati? Sigurno postoji - to je pripadnost i
25

Philip J. Cohen: Tajni rat Srbije, Ceres, Zagreb, 1997., str. 131 i 143

privrenost hrvatskog naroda Svetoj Stolici i Katolikoj crkvi, najveim neprijateljima vladara svijeta. Hrvati su kransku vjeru primili jo u 7. stoljeu dok je jo itava srednja i sjeverna Europa bila barbarska, a i danas se smatraju najveim praktikim vjernicima Rimokatolike crkve. Hrvatska drava s pravom se ubraja meu najkatolikije zemlje svijeta, jo uvijek odana svome zatitniku Vatikanu kojemu moe zahvaliti to je stekla suverenost i samostalnost, usprkos onima koji su imali potpuno drugaije planove.

VII. Povratak simbolikog zmaja na Sion

Britanski mandat nad Palestinom

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, tijekom progona idova i holokausta, u Europi dolazi do mnogih legalnih i ilegalnih useljavanja idovskog puka u Palestinu. idovi su se useljavali iz dva razloga: prvi je taj to je politiku useljavanja nametao cionistiki pokret, a drugi to Velika Britanija i SAD nisu prihvaale vee useljavanje idova u svoje zemlje, to su cionisti podravali tajnom diplomacijom. Nakon ratnog useljavanja u Palestinu, idovi su ve 1947. godine inili 33% ukupne populacije, a i planskim otkupom zemlje od Palestinaca postajali su sve vei vlasnici zemlje. idovski cionisti osnovali su teroristiku organizaciju Irgun na ijem je elu bio Menachem Begin (kasnije je postao predsjednik Izraela i dobitnik Nobelove nagrade za mir) koja je uestalo napadala palestinske civile i protjerivala ih sa svoje zemlje. Cionisti su politiki i financijski ojaali tijekom rata, holokaust je uinio idove narodom rtve, tako da su moralno i javno postali nedodirljivi te su osjetili da je dolo vrijeme za njihovu dravu. Velika Britanija je iz rata izala znatno oslabljena i zaduena i postala je meta cionistikih teroristikih napada jer je njezina povijesna uloga zavrena i dolo je vrijeme da je idovski monici odbace kao staru krpu, isto kako su ranije odbacili Njemaku. Ujutro 22. srpnja 1946. godine dvadesetak terorista iz Irguna obuenih u palestinske nonje uli su u hotel King David u Jeruzalemu i istovarili 225 kg eksploziva. U hotelu je bio glavni stoer britanskih snaga za Palestinu i Sekretarijat palestinske vlade, a izazvana eksplozija usmrtila je devedeset i jednog ovjeka, veinom Engleza. 26 Britanska vlada je 1947. godine obavijestila Ujedinjene narode da odustaje od svog mandata u Palestini. Ujedinjeni narodi osnovali su povjerenstvo za podjelu Palestine te se 29. studenog 1947. godine predlae podjela. Teritorij bi se podijelio u dvije drave, idovsku i arapsku, koje bi bile povezane ekonomskom unijom, a podruje Jeruzalema bilo bi pod meunarodnim protektoratom. idovska drava dobila bi 55% povrine u kojoj je tada ivjelo etiristo devedeset i osam tisua idova i tristo dvadeset i pet tisua neidova. Arapskoj dravi bi prema planu pripalo 45% teritorija s osamsto i sedam tisua neidova i deset tisua idova. Podruje grada Jeruzalema imalo bi sto i pet tisua neidova i sto tisua idova. Vidljivo je u tom neloginom prijedlogu da se Palestincima predvia manji teritorij za njihovu dravu iako ih prema broju puanstva ima dvostruko vie nego idova. Palestinci su taj nepravedni i podmukli plan Ujedinjenih naroda odbili, ni ne slutei da su napravili nepopravljivu pogreku jer e njihov teritorij za vlastitu dravu uskoro pasti s 45% na svega 22%, a od 1967. godine ga uope nee imati. Izraelska teroristika organizacija Irgun nastavlja sa sve eim protjerivanjima palestinskog naroda. Stravian je primjer palestinskog sela Deir Yassin 9. travnja 1948. godine kada su Beginovi teroristi masakrirali vie od sto Palestinaca medu kojima su bile ene i djeca. Preivjeli Palestinci napustili su Deir Yassin, a cionisti ga, prema starom receptu, naselili idovskim ivljem.

Dr. Albert D. Pastore: udnije od fantazije, poglavlje 5 http://www.opfm.org/WTC_STF.htm

26

Stvorena je drava Izrael

Britanski mandat nad Palestinom zavrio je 14. svibnja 1948. godine, a istoga dana idovi proglaavaju dravu Izrael. Je li to drava kakvu je Jahve pred etiri tisuljea obeao svom Odabranom narodu? Je li im Jahve dao snagu da pomou svoga novog partnera, bolje rei podanika, Sjedinjenih Amerikih Drava, zavladaju nad svim narodima svijeta? Pomalo ironino, ali u svakom sluaju zapanjujue je kako se proroko pismo Starog zavjeta ispunilo, a idovski mudraci su ponovo odabrali najjau svjetsku silu, ovaj puta SAD, da pod izlikom borbe za najvaniju stvar na svijetu, naftu, rjeavaju njihove imperijalistike interese. U svakom sluaju, ve drugi dan nakon proglaenja drave Izrael izbio je rat izmeu Izraela i arapskih zemalja: Sirije, Libanona, Egipta, Transjordanije (Jordana), Jemena i Saudijske Arabije. Epilog rata je sljedei: Izrael je zadrao 78% bive mandatne britanske Palestine, Zapadna obala (Judeja i Samarija) je dola pod kontrolu Jordana, a pojas Gaze je pripao Egiptu. S teritorija izraelske drave po hitnom postupku je protjerano sedamsto i dvadeset tisua Palestinaca te poinje plansko naseljavanje Palestine (drave Izrael) koje traje do dananjeg dana. Od osnutka idovske drave na podruje Izraela naselilo se preko tri milijuna idova, od toga najvie iz biveg SSSR-a (milijun i dvjesto tisua), Maroka (petsto tisua), Rumunjske (dvjesto i pedeset tisua) i Poljske (dvjesto i dvadeset tisua). Zanimljivo je da je veina naseljenih europskih idova pripadala narodu Hazara koji je bio turanski narod, a u 10. stoljeu je prihvatio idovsku vjeru. Hazarija je bila mono kraljevstvo uz rijeku Volgu koje je unitio kijevski knez Svjatoslav pa ti idovi ne pripadaju ni jednom od dvanaest idovskih plemena i nemaju nita sa idovskim prorokim mitom o svom povratku u Obeanu zemlju. S prostora Titove Jugoslavije idovi koji su preivjeli stradanja Drugog svjetskog rata takoer su intenzivno preseljavali u dravu Izrael. Od 1948. do 1952. godine u Izrael se uselilo 7 578 idova koji su u veini dolazili iz Hrvatske. Iz Srbije nije imao tko iseljavati jer ih je tijekom rata srpski reim gotovo sve istrijebio pa ih je ostalo svega nekoliko stotina preivjelih. Ta tragina injenica Srbiji je ponovo u dravi Izrael ila u prilog jer doseljeni idovi nisu svoje tragine sudbine vezali za progone etnika, nedievaca, ljotievaca i drugih srpskih zloinakih organizacija, nego na progon ustakog reima i drave Hrvatske. Od doseljenih hrvatskih idova dvojica su postali generali i proslavili se u izraelskoj vojsci: David Elazar i Chaim bar Lev. S prostora bive Jugoslavije na podruje Palestine nije se selio samo idovski narod. Kada je Austrougarska Monarhija okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, bosanski Muslimani, zabrinuti kranskom upravom u Bosni, poeli su iseljavati u islamske zemlje. Nakon pripojenja Bosne i Hercegovine Austrougarskoj Monarhiji 1908. godine, poeo je drugi val iseljenja pa je, pored useljenja u Tursku, Siriju, Libanon i Jordan, jedan dio bosanskih Muslimana naselio Palestinu te tamo ak izgradio i dvije damije. Potomci bosanskih Muslimana i danas ive na sjeveru Izraela. Mossad (Izraelska obavjetajna agencija) svoj rad temelji na prijevarama i lai te je 1955. godine organizirala jednu od njih. Organizirana teroristika grupa, pretvarajui se da je palestinska, izvela je niz teroristikih napada na amerike baze u Egiptu. 27 Izraelci su vrlo vjeti u maskiranju u Palestince, ta dva naroda veoma su fiziki slina (s obzirom da oba pripadaju semitskim narodima), a judaizam je jedina religija pored islama u kojoj se mukarci
Dr. Albert D. Pastore: udnije od fantazije, poglavlje 6., http://www.opfn.org/apfn/WTC_STF.htm
27

obrezuju, tako da je vrlo jednostavno poginulog idovskog terorista podmetnuti kao arapskog. Ova zavjera se nakon nekog vremena otkrila, ali osim ostavke izraelske vlade odnosi izmeu tih drava ostali su nepromijenjeni, to je oit dokaz da se s obje drave upravlja iz istog sredita moi. Godine 1956. i Palestinci osnivaju ilegalnu teroristiku organizaciju Al Fatah na elu s Yasserom Arafatom (1929. - 2004.), koja uzvraa idovima u teroristikim napadima. Arapske zemlje ignorirale su stvaranje Al Fataha pa osnivaju vlastitu organizaciju koja bi zastupala etiri milijuna i petsto tisua Palestinaca rasutih po arapskim zemljama bez svoje vlastite drave, koja je u susjedstvu, ali jako daleko, pod nazivom PLO (Palestinska oslobodilaka organizacija).

Izraelsko-arapski rat
Izraelska vojska poela je rat sa svojim arapskim susjedima 5. lipnja 1967. godine. Zbog apsolutne premoi u najmodernijem amerikom naoruanju, u roku od est dana Izrael je od Egipta okupirao pojas Gaze i itavi Sinaj, od Jordana Zapadnu obalu, a od Sirije Golansku visoravan. Sada je i preostalih 22% bive britanske mandatne Palestine potpalo pod izravnu izraelsku vlast, a to je ostalo do danas. Tijekom rata Mossad izvodi jo jednu podvalu. Izraelski patrolni amci i borbeni avioni namjerno su napali nenaoruani ameriki brod USS Liberty. Trideset amerikih mornara je ubijeno, a sto i sedamdeset ranjeno, za to su Izraelci htjeli okriviti Egipat. Kada je otkriveno da su napad izvrili Izraelci, Izrael je priznao da je napad izvren grekom i nije ni dolo ni do kakve istrage. Nakon izraelsko-arapskog rata arapske zemlje sve vie priznaju Arafata za palestinskog vodu, tako da on postaje predsjednik PLO-a i obiljeava burno razdoblje palestinsko-idovskih odnosa do svoje smrti. Palestinci, ostavi bez komadia vlastitog teritorija, kada im osim vlastitog ivota nita drugo nije preostalo masovno se okreu PLO-u koja gerilskim, teroristikim ratom poinje bespotednu borbu protiv monog neprijatelja. Izrael vjeto manipulira arapskim zemljama pomou SAD-a, a Amerikanci nakon svakog izraelskog zloina poput Poncija Pilata peru ruke glumei prijateljstvo s arapskim narodima kao vodea svjetska sila, a u osnovi su privreni cionistiki podanici. Paralelno s jaanjem PLO-a jaa i islamski fundamentalizam uzrokovan vazalskim ponaanjem arapskih drava bogatih naftom nasuprot izraelsko-amerike hegemonije, tako da se vlastodrci u pojedinim arapskim zemljama, kako bi zadrali svoje osobne pozicije od rastueg islamskog fundamentalizma, jo vie sklanjaju pod skute SAD-a. Arapske zemlje koje su prihvatile islamski fundamentalizam kao legitimnu borbu arapskog naroda protiv izraelsko-amerikog imperijalizma postale su im ljuti neprijatelji, a SAD i Izrael e vremenom smisliti nain kako da u te drave uvedu red. Pamtit e se Crveni rujan 1970. godine kada je ameriki prijatelj, jordanski kralj Hussein, masakrirao na tisue Palestinaca koji su svoja privremena boravita nakon okupacije Palestine nali u Jordanu zajedno sa elnitvom PLO. Yasser Arafat nakon tog zloina sa svojim gerilcima seli u Siriju, a 1972. na Olimpijskim igrama u Mnchenu ubija jedanaest izraelskih natjecatelja. S vremenom PLO odbacuje terorizam kao legitimnu borbu za uspostavu palestinske drave, okree se politikoj i diplomatskoj borbi, a teroristiku borbu nastavlja palestinska organizacija Hammas. Godine 1980. Izraelci su ponovo izveli teroristiki napad za koji su ovoga puta osudili Libiju. U njemakom nonom klubu izazvali su eksploziju u kojoj je poginulo nekoliko amerikih vojnika. Budui da su odnosi izmeu SAD-a i Libije bili vie nego zategnuti, dolo je do poznatog amerikog bombardiranja Libije u kojemu je, izmeu ostalih, poginula i etverogodinja ki libijskog predsjednika Muamera Gadafija. Gadafi je poricao bilo kakvu umijeanost u atentat u nonom klubu, ali oito da je trebao bilo kakav povod za slijepi

ameriki narod da bi SAD kaznili Libiju koja se, moramo priznati, nakon tog bombardiranja vie politiki nikad nije oporavila i kao da uope vie ne postoji. Francuska je odmah shvatila izraelsku podvalu i nije dozvolila prelet amerikih bombardera preko svog teritorija, to je u Americi nailo na estoke demonstracije uperene protiv Francuske koje su predvodili ameriki cionisti, kao i bojkot francuskih proizvoda. Taj dogaaj je potvrdio u svojoj knjizi By Way of Deception, objavljenoj 1990., Victor Ostrovski, bivi agent Mossada, kojemu je oito bilo dosta prijevara i lai izraelske vlade.

Mirovni pregovori ne donose mir

Egipatski predsjednik Anwar Sadat, jedan od idovsko-amerikih vazala, potpisuje 1977. godine sramni mirovni sporazum s Izraelom u Camp Davidu. Tim sporazumom Izrael je Egiptu vratio oduzeto podruje poluotoka Sinaj, a Egipat je prva arapska zemlja koja je priznala dravu Izrael u njezinoj okupiranoj povrini, s tim da e Palestinci dobiti na Zapadnoj obali i Gazi autonomiju veliine koju odredi Izrael. Ova podjela, koliko god bila apsurdna i nepravedna, u kojoj se viemilijunskom domicilnom palestinskom narodu preputa neto to se osvojilo u ratu 1967. bez okupiranog istonog, arapskog Jeruzalema, nije zadovoljila idovske cioniste te je njihova vojna mainerija 1982. krenula u invaziju na Libanon za konano unitenje PLO-a ije je sjedite bilo u Bejrutu. Dogodio se jedan od najveih povijesnih zloina pod zapovjednitvom tadanjeg ministra obrane Ariela Sharona u kojemu su izraelski vojnici pobili preko sedamnaest tisua i petsto Palestinaca i Libanonaca, a stanovnitvo palestinskih logora u Sabri i Shatili masakrirali. Masakrirano je oko tisuu i petsto palestinskih civila, a mnoge palestinske ene su silovane. Preivjeli PLO se premjestio u Tunis, odakle 1987. godine glavni stoer odlazi u Bagdad jer u irakom diktatoru Saddamu Husseinu prepoznaju jedinu osobu koja se moe suprotstaviti izraelskom hegemonizmu. Politicid je novo ime koje je osmislio neki radikalni idovski knjievnik, a znai dugotrajni proces u kojemu bi pomou terora i progona Palestinci trebali nestati. Za idovske ekstremiste u redovima cionista to je jedino rjeenje budui da se ne ele odrei ni stope oduzete zemlje u korist palestinskog naroda. Sva njihova osvajanja, od 55% palestinske zemlje 1947. godine do 100% palestinske zemlje 1967. godine, popraena su poniavanjima palestinskog naroda, terorom i zloinakim torturama. Godine 1992., za vrijeme Ariela Sharona, kontroverzne osobe (koji e kasnije postati predsjednik Izraela i kojeg Palestinci smatraju najveim svjetskim zloincem, mesarom i krvnikom; 1992. je obnaao posao ministra graditeljstva i naseljavanja), idovski doseljenici iz tko zna kojeg dijela zemaljske kugle ubrzano su planski naseljavali onih 22%, okupiranog dijela predvienog za malu palestinsku dravu. Novac za izgradnju vie od 170 umjetnih naselja povezanih suvremenim prometnicama dala je, naravno, vlada SAD-a, a ve kad je toliko zaduena kod idovskih banaka, to znai jo dodatnih tri milijarde dolara. injenica je, kada god doe do barem malog pribliavanja u mirovnim pregovorima, Izrael i SAD ih vjeto izbjegavaju s obrazloenjem da ne moe postojati jo jedna palestinska drava (jer smatraju Jordan palestinskom dravom) te da je Yasser Arafat iznevjerio njihovo povjerenje ne rijeivi se terorizma i zato s njime nee pregovarati. Za razliku od idovskih cionista, Arafat nikada nije od Izraela traio bilo kakvu odgovornost za stradanja svoga naroda, niti je traio da idovi izbace iz svoga Ustava pravo na itavu Palestinu. Iako je jo 15. studenog 1988. godine u Aliru Palestinsko nacionalno vijee objavilo Deklaraciju o neovisnosti i prihvaanju uspostave drave Palestine samo na okupiranim podrujima, odnosno na 22% ukupnog teritorija, odriui se definitivno 78% povrine Palestine u korist drave Izrael, a takvu palestinsku dravu je priznalo 55 zemalja, to je u krajnjem sluaju

znailo prihvaanje rezolucije UN iz 1947., samo drugaiju nepovoljniju podjelu za palestinski narod, drava Izrael izbjegava konano rjeenje, nastojei prigrabiti jo malo od onih 22%. Konano, dolo je do tajnih pregovora u Oslu uz angairanje norveke vlade te do povijesnog potpisivanja sporazuma izmeu izraelskog predsjednika Yitzaka Rabina i Yassera Arafata ispred Bijele kue 13. rujna 1993. godine. Izrael se tim sporazumom obvezao na bezuvjetno postupno povlaenje s podruja okupiranih 1967. godine, uz iseljenje idovskih doseljenika iz umjetno stvorenih naselja. Takav sporazum, kao i svi raniji slini pokuaji, nije odgovarao idovskim ekstremistima jer je za njih itava Palestina njihova drava. Cionistiki fanatik Yigal Amir, student prava na izraelskom sveuilitu Bar-Ilan, izvrio je atentat na Yitzaka Rabina 4. studenog 1995. godine i to je bio kraj sporazuma. Sljedei pokuaj konanog rjeenja palestinske tragedije dogodio se kada je ameriki predsjednik Bill Clinton u srpnju 2000. godine u Camp Davidu ugostio tadanjeg izraelskog premijera Ehuda Baraka i predsjednika palestinske samouprave Arafata. Clintona je, uz svesrdnu medijsku kampanju, na vlast u SAD dovela idovsko-masonska koalicija kao svog ovjeka koji je imao potporu biraa manju od 4%, a za nekoliko mjeseci je premono pobijedio na izborima. Clinton je u svom kabinetu bio okruen utjecajnim idovima kao to su Sandy Berger (savjetnik za nacionalnu sigurnost), William Cohen (sekretar za obranu), Madelaine Albright (dravna tajnica), Robert Rubin (sekretar dravne blagajne) i drugi. Iako je Clinton u tim pregovorima bio, iz razumljivih razloga, na strani Izraela, prema cionistikom poimanju previe ih je nametao. Moe se rei da se poput konja odtrangao i nije vie tako posluno vukao svoja kola, a sa svojim paunastim ponaanjem i uz silnu elju da dobije Nobelovu nagradu za mir, koja je u potpunoj kontroli vladara svijeta, odredio je svoju daljnju sudbinu. Osim toga, cionisti mu nisu mogli oprostiti kako se usudio dovesti Yassera Arafata kao gosta u Bijelu kuu i poastiti ga jednako kao i njihovog premijera Ehuda Baraka. Billa Clintona je bilo potrebno osramotiti te ga natjerati da se pone baviti samim sobom i tako e pregovori s Palestincima priekati. U reiji njujorke cionistkinje Lucianne Goldberg stvorena je afera, najprije s Paulom Jones, a poslije mnogo poznatija sa idovkom Monicom Lewinsky. Na sjednici Senata republikanski senatori su jedva doekali da optue Clintona za nemoral i za laganje pod zakletvom. Dogodilo se neto neuobiajeno u zapadnoj demokraciji - Clintona je najee optuio njegov stranaki kolega Joe Lieberman, inae ortodoksni idov. Clinton je osramoen, politiki potpuno oslabljen i nemoan, odustao od mirovnog plana izmeu izraelske drave i palestinske samouprave za neka bolja vremena 28 . Oito je tijekom predizborne kampanje za izraelski parlament Knesset Ariel Sharon namjerno zadao smrtni udarac mirovnom planu. S tisuu policajaca doao je 28. rujna 2000. godine na Sveto brdo Hrama u Jeruzalemu kojim i danas upravljaju Palestinci. Brdo je za muslimane sveto jer se s njega Muhamed ljestvama popeo Alahu u nebo. Najvei palestinski despot tim je svojim inom osvojio simpatije izraelskog naroda i postao njihov predsjednik, a kod palestinskog naroda je izazvao bijes i revolt. Ponovo su poeli nemiri zvani intifada. Nije nimalo udno to se val nasilja sve vie poveava. S jedne strane imamo buntovnu palestinsku mlade naoruanu kamenjem i zapaljivim bombama kune izrade, a na drugoj elini stroj s preko tisuu najsuvremenijih tenkova, na stotine borbenih helikoptera i zrakoplova. Neravnopravna borba ostavlja za sobom palestinska naselja i gradove (Ramallah, Tulkarm, Betlehem, Jenin, Nablus, Qalqilyai i dr.) u ruevinama, pretvara ih u hrpe cigle i praine, ostavlja jadnike bez hrane i lijekova, mrtve zatrpane u ruevinama. U
Dr. Albert D. Pastore: udnije od fantazije, poglavlje 8, http://www.opfn.org/apfm/WTC_STF.htm
28

neravnopravnoj borbi u kojoj palestinskim borcima preostaje jedino da terorom u kojem su i sami rtve, predvoenim ekstremistikim grupama Hammasa i Islamskog dihada, pokuavaju ostvariti pravo na svoju dravu. Svaku vrstu terorizma trebalo bi osuditi, ali za vrijeme Drugog svjetskog rata takav su terorizam Saveznici zvali partizanskim pokretima otpora. Zar ovaj terorizam nije isto takav otpor monom okupatoru? Zar je terorizam tih jadnika stvarna prijetnja izraelskoj dravi ili je ipak krajnji cilj cionista eliminacija Palestinaca kao naroda za ekskluzivno pravo idova na itavu Palestinu? Na sreu idovskih mudraca, 2006. godine Hammas je pobijedio na palestinskim izborima. to e se sada desiti? Pregovori e postati utopija, teror e postati svakodnevnica, a politicid e postati sve vea realnost. to imamo s druge strane? Militantnu dravu koja dosad nije priznala niti jednu odredbu meunarodnog prava, niti jednu rezoluciju UN-a, dravu koja nema meunarodno priznate granice, nego su joj granice kakve si sama odredi, koja nije drava svojih graana, nego itavog idovskog naroda, koja slobodno pobije oko sto tisua Palestinaca i Arapa, a za to bude nagraena. Jednom rijeju, imamo militantno-hegemonistiku tvorevinu zvanu Izrael. Holokaust, najvee stradanje idova u Drugom svjetskom ratu, oito je poput kuge zarazio idove jer njihov odnos prema palestinskom narodu danas nije nita drugo nego holokaust. Naalost, stvarnost je takva da je danas za Palestince Davidova zvijezda isto ono to je bio kukasti kri u Drugom svjetskom ratu za idove, prema izjavi mr. sc. Tarika Kulenovia.

VIII. idovski mudraci meu vladarima svijeta

Poveznica idovske elite i slobodnih zidara

Je li Mesija ipak doao? idovski mudraci su se poput glave Salomonovog simbolinog zmaja vratili u Obeanu zemlju Izrael i u potpunosti zagospodarili svojom velikom Obeanom zemljom, Sjedinjenim Amerikim Dravama, preko koje su postali, u suradnji sa slobodnim zidarima, apsolutni gospodari svijeta. Zato moda neidovi nisu prepoznali njihovog Mesiju, moda je on nevidljiv u Bilderberg grupi ili u Komitetu 300 (tristo najmonijih obitelji na svijetu) preko kojih vladari svijeta imaju potpunu politikoekonomsku kontrolu nad gotovo svim dravama i narodima? Moda im njihov Mesija kojega ekaju etiri tisuljea vie nije potreban, moda ga vie, izuzev onih idova s crnim eirima i bradama, nitko ni ne eka? Isprepletenost i povezanost idovske elite i slobodnih zidara u dananjem svijetu postaje sve oitija, a granica medu njima sve vie nevidljiva pa se neto mora rei o sadanjem odnosu snaga u svijetu. Poslije Drugog svjetskog rata idovi su praktiki zavrili svoju emancipaciju te su, osim gospodarske i financijske dominacije, kao narod rtve osigurali i politiku dominaciju nad ostalim narodima svijeta. Holokaust koji se mitski uzdigao do nebeskih visina te se s njim u povijesti civilizacije nita ne moe niti smije mjeriti, osigurao je Odabranom narodu nedodirljivost i superiornost u odnosu na sve druge. Pojam dvorskih idova postao je prolost jer ne postoje vie drave niti vlade kojima se idovi trebaju dodvoravati i ulizivati. Situacija je potpuno drugaija, gotovo da ne postoje drave ili vlade koje se ne dodvoravaju i ne ulizuju idovskim vlastodrcima te umjesto dvorskih idova postoji novi pojam za uliznike vlade - dvorske lude. U Hrvatskoj i kod nekih drugih naroda koji su tek u zadnjim desetljeima izborili svoju dravnost i stvorili drave nikada nije bilo dvorskih idova jer su se oni dodvoravali vlastodrcima, a Hrvati u svojoj dravi nisu bili na vlasti devet stoljea, do 1990. godine. Nakon stvaranja samostalne hrvatske drave hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman pokuavao je uz pojedine dvorske idove pribaviti kakvu-takvu naklonost zapadnog svijeta, ali njima takva uloga vie nije trebala, a jo manje zapadnom idovskoelitistikomasonskom svijetu. Mnogi svjetski intelektualci i povjesniari pokuali su ukazati na svjetsku hegemoniju idovske elite te na koritenje mita o holokaustu i drugih stradanja idovskog naroda za ostvarivanje svojih imperijalistikih ciljeva, ali ti pokuaji uvijek su sasjeeni u samom korijenu. Takvog pisca ili novinara odmah se proglasilo okorjelim antisemitom i zloglasnim faistom i njegove rijei doivljavale su sudbinu djela Protokoli Sionskih mudraca kao rigidni antiidovski pamflet. Ako takav tekst napie netko tko je idov, jer se i meu idovima pojavljuju oni koji shvaaju nepravedan nain upravljanja svijetom, prema njemu idovske elite imaju druge metode. Obino se piscu takvog teksta iskopa afera iz prolosti, a ako ne postoji afera, izmisli se pa ga se ucjeni tako da povue objavljeni tekst uz veliku ispriku. U sluaju da to idovski pisac ili novinar ne uini, onemogui mu se bilo kakav daljnji rad te ga se javno sotonizira izmiljenim aferama kao ludog psihopata ili okorjelog zloinca.

Osim cionistikih idovskih ambicija, dananja strategija itavog idovstva odabrane elite gotovo da se ne moe odvojiti od djelovanja slobodnih zidara. Nekada u nekim sluajevima suprotstavljeni polovi danas su gotovo istovjetni, s potpuno istim ciljem vladanja svijetom, to se najoitije vidi po imenima trideset i devetero lanova Bilderberg grupe i imenima Komiteta 300 (o emu u pisati u poglavlju o slobodnim zidarima). U njima ne postoji nitko tko nije idov ili na neki nain povezan masonskom vezom.

idovski utjecaj u SAD-u

idovski mudraci su poslije Drugog svjetskog rata za svoju partnericu odabrali jedinu istinsku svjetsku silu koja poput prave prostitutke obnaa sve njihove prljave poslove. Pomou svojih cionistikih organizacija u Sjedinjenim Amerikim Dravama, JINSA (idovski institut za poslove nacionalne sigurnosti), ZOA (Cionistika agencija Amerike), AJC (Ameriki idovski kongres) i masonskih loa u kojima u SAD imaju dominantan utjecaj, ne samo da u potpunosti kontroliraju Bijelu kuu, ve preko nje imaju odluujui utjecaj na sve meunarodne organizacije: Svjetski monetarni fond, Svjetsku trgovinsku organizaciju, Svjetsku banku, UN, agencije i dr. AIPAC (Izraelska lobistika agencija) je najmoniji lobi idovske politike u SAD koja daje velike donacije lanovima Kongresa i Senata obiju politikih stranaka i na taj nain kontroliraju rad u Kongresu i Senatu, a isto tako mogu svakog neposlunog ministra, kongresmena ili senatora, pa i predsjednika drave, promijeniti kada ele. itavi je Pentagon pod cionistikom kontrolom, na elu s Richardom Perleom zvanim Princ tame. U najvanijem tijelu Pentagona, Civilnom savjetu za obrambenu politiku (Defense Policy Board), osim Perlea vodeu ulogu imaju i ostali idovski cionisti, Kissinger, Schlessinger, Cohen, Abrams, Adelman i drugi. Mediji su, pisani, gledani i sluani, gotovo svi u idovskom vlasnitvu: The New York Times, The Washington Post, The New York Daily News, Time Magazine, The Wall Street Journal, Newsweek, US News, ABC, CBS, CNN, NBC, UPN i mnogi drugi. Budui da nije postojao niti jedan ameriki predsjednik koji se usprotivio cionistima i dravi Izrael, ne treba se uditi pisanju idovskog novinara Arija Shavita u izraelskom listu Ha'aretz koji istie kako se treba brutalnije odnositi prema Palestincima jer ih nitko u tome nee sprijeiti s obzirom da su Bijela kua i Pentagon u idovskim rukama. Neto slino je i izjavio bivi predsjedniki kandidat Patrick Buchanan kada je izrekao svoju uvenu reenicu da su senat i kongres Sjedinjenih Amerikih Drava teritorij pod izraelskom okupacijom. Sve se to ne bi moglo tako savreno organizirati da novac nije u njihovim rukama, ali kad znamo da idovi dominiraju i u financijskim institucijama (Soros, Goldman, Sachs, Greenspan, Warburg i dr.), itav podaniki odnos amerike zavisne politike postaje potpuno shvatljiv. idovi ne samo da u Sjedinjenim Amerikim Dravama imaju apsolutnu dominaciju u politikom, novarskom, gospodarskom i medijskom prostoru, nego su svugdje gdje su mo i profit. U SAD ih ima svega oko 3% ukupne populacije, a prema znanstvenoj statistici Ernesta van den Haaga, od 1901. do 1965. godine bilo ih je 27% od ukupnog broja amerikih znanstvenika koji su dobili Nobelovu nagradu. Prema istoj statistici, idovi za oko 365% vie sudjeluju u elitnim institucijama od Amerikanaca neidova, a s 260% vie u broju studentske populacije. Za 478% ih ima vie medu psihijatrima, 299% medu stomatolozima, 265% medu pravnicima, 283% vie u matematici u odnosu na neidove. U arhitekturi ih ima vie od neidova za samo 70%, dok u tehnikim strukama za samo 9%. Ovi stari statistiki podaci koji su danas sigurno i uvjerljiviji dovoljno indikativno pokazuju koja su atraktivna i isplativa zanimanja u kojima idovi dominiraju u postotku nekoliko puta vie u odnosu na brojnost

populacije. Devet puta vei postotak dobitnika Nobelove nagrade u odnosu na neidove ne treba posebno sagledavati s obzirom da je ta institucija idovsko-masonski servis.

Moral i hedonizam SAD-a

Sjedinjene Amerike Drave ostvaruju 33% ukupnog drutvenog proizvoda, a preko 80% proizvodnje filmova i glazbe, iako u toj zemlji ivi manje od 5% ukupnog svjetskog stanovnitva. Hollywood, sinonim za bljetavilo, bogatstvo, planetarnu popularnost i neostvareni san tisua i tisua filmskih djelatnika, u stvari je najvea cionistika tvrava. Hollywood je u apsolutnoj kontroli amerikih cionista i svatko tko ima ast raditi u kojoj filmskoj kui najprije mora proi stroge moralne kontrole idovske elite. to nam ta filmska industrija nudi? Obinom gojskom puku nudi svijet koji se neprestano ponavlja novim i novim filmovima s kojima se gledatelj pomalo poistovjeuje i taj svijet mu postaje smisao ivljenja, smisao duhovnog promiljanja, smisao vjerovanja. Hollywood je u stvari jedna od najveih podvala idovske elite kako bi se puku uz malo kruha koje ima dalo puno igara te od njega nainilo malodunu masu zastranjenu opainama, nemoralom, drogom i materijalnim uitcima, sklonu razbojstvima i svakojakim ivotnim deformacijama. Takav puk bez morala, bez vjere u svoju obitelj, u svoju dravu, u Boga i sve druge tradicionalne i moralne vrijednosti bit e laka roba za manipulaciju i sluganstvo i nikada nee biti prijetnja idovskoj dominaciji. Pogledajmo samo to nam ti filmovi koji se u ogromnom broju svakodnevno nude na TV ekranima, kinima i diskotekama, govore. Bez pornografije u pravilu nema niti jednog filma. Tu su silovanja, prostitucija, homoseksualnost, a na sve se to gleda pozitivnim oima, kao da je in biti homoseksualac ili prostitutka. to preostaje jadnom gledatelju? Je li uope snimljen ljubavni film u kojem su glavni protagonisti slobodni i poteni mladi i djevojka? Obino se te velike ljubavi dogaaju oenjenim mukarcima i udanim enama koji u pravilu nalaze sreu nakon svojih promaenih brakova. Zar to nije smiljena poruka da brak kao kranska sveta institucija nije nimalo vrijedna, da ovjek ili ena trebaju traiti sreu u nevjeri? Pogledajmo samo filmove ratne tematike u kojima se Nijemci i Arapi prikazuju iskljuivo kao sumanuti, beskrupulozni i krvoedni zloinci, dok je druga strana puna najsvetije ljubavi, odanosti prema ispravnom cilju i bezrezervnom samoodricanju i junatvu. to je s filmovima o nasilju, razbojnitvu, ubojstvima? Kao da se reiseri nadmeu tko e snimiti stravinije i krvavije scene, a razbojnici i ubojice postaju heroji, idoli i miljenici gledatelja. Kakvi su tek postali crtani filmovi za djecu, gdje su nestali filmovi poput dobrog Profesora Baltazara? Zamjenili su ga zastraujue oklopne nakaze i udovita koja se nadmeu udnim orujem, brutalnou i ubojstvima. to da onda svijet uope oekuje? Obratimo pozornost na drugu vrstu filmova, svjetskih spektakala koji uz veliku propagandu zadivljujue pune kino dvorane, filmova o nekakvim maginim djeacima, o udnim stvorenjima iz jo udnijih zemalja, o arobnim prstenima iz arobnih svjetova. Gledatelji kao zaarani hrle na takve predstave i u svoje isprazne due unose neto nestvarno to e zaokupiti njihovo bie, a samim time izazvati sumnju u Boga budui da mu je svijet magije, vilenjaka i kojekakvih udovita puno blii od Bojeg svijeta. ovjek bez Boga je podanik ovozemaljskih vladara. to se dogodilo s glazbom? Gdje su oni skladni i ugodni zvukovi koji smiruju mladog ovjeka, oputaju ga i ispunjavaju mu duu novim i plemenitim? U takvoj umjetnosti svaki ovjek e nai uvijek neto novo to ga nadopunjuje i nadahnjuje. Nema vie takve glazbe jer mlade ljude treba zbuniti, dati im neartikulirane zvukove s kojima e ogresti u drogu, nemoral, u besciljnost ivota, a njihov izopaeni um trait e smisao ivota u hipijevskim

pokretima, seksualnoj revoluciji i u ostalim prljavim destruktivnim pojavama te e se kao takvi sami uhvatiti u mreu monih vladara. Sve je opet poelo u SAD-u ludilom pedesetih godina sa idovom Elvisom Aaronom Presleyjem te kulminiralo (ako je to uope kraj) s crnakom rap glazbom. Zar su sluatelji i oboavatelji takve nakaradne glazbe naa budunost? Vratit emo se jo malo na poveznicu SAD-a i Bliskog istoka gdje se ratuje za dva paralelna cilja: gospodarenje naftom, budui da zemlje Bliskog istoka sudjeluju s 40% svjetskog izvoza i osvajanje itave Palestine za idovski narod. Zemlje koje se otrgnu iz ameriko-izraelskog zagrljaja moraju biti kanjene i u njima je nuno uspostaviti vazalsku vlast u kojoj nee biti islamskog fundamentalizma koji je prijetnja Izraelu, a mrvicu tog naftnog bogatstva dobit e i ta vlast. to je u stvari taj fundamentalizam kojega su nam puna usta nego najobinija borba arapskih naroda za slobodu i samostalnost svojih drava. Da bi se u takvim neposlunim dravama promijenila vlast, Izrael e to uiniti pomou svog podanika SAD-a nasilnom, vojnom intervencijom. Koliko god ameriki narod bio naivan i slijep, zadojen komercijalnim ciljanim vrijednostima ivota, ipak mu treba dati ili izmisliti povod za nove ratove u koji e naivno povjerovati i uz bezrezervni patriotizam odobravati svojoj vladi nove agresije, nova osvajanja i nova masovna ubojstva.

Jedanaesti rujna
Sjedinjene Amerike Drave su 11. rujna 2001. godine doivjele najveu katastrofu u novijoj povijesti, teroristiko ruenje dva nebodera Svjetskog trgovinskog centra. U tom uasu stradalo je na tisue ljudi i rijetko se moglo nai ijednog Amerikanca koji nije pustio suzu. Oito je da nisu ba svi bili tuni i izbezumljeni. Prilikom ruenja nebodera petorica ljudi su sve snimali i veselo slavili i plesali. FBI ih je uhitila i podvrgla ispitivanjima. Petorica su bili sa svojim kombijem parkirani u Liberty State Parku koji se nalazi s druge strane rijeke u New Jerseyu odakle se moe najbolje vidjeti izvedeni teroristiki in te se pretpostavlja da su unaprijed znali to e se dogoditi. Osim toga, list The Bergen Record potvrdio je 12. rujna 2001. da su isti ljudi ve ranije vieni u parku. Na kraju treba rei da su petorica koji su se radovali tom stravinom zloinu bili bivi pripadnici izraelske vojske 29 . U vezi toga moe se postaviti nekoliko hipotetskih pitanja. Je li mogue da pustinjski ovjek Bin Laden, bez obzira na njegovu sposobnost i naobrazbu, moe organizirati takav sofisticirani zloin, ako svi dobro znamo da je dosad najvii stupanj arapskog terorizma bio eksploziv zavezan oko tijela terorista samoubojice? Ako se u javnosti vie puta otkrilo da su izraelski Irgun i Mossad izvodili teroristike zloine u kojima su najee rtve bili Amerikanci i Britanci i te zloine pokuali podmetnuti arapskim teroristima, moda nije nemogue posumnjati da se to i ovdje dogodilo. Zar je mogue da se terorista Bin Ladena, kao niti jednog njegovog suradnika u tom zloinu, stvarno ne moe, uz svu tu modernu tehnologiju, pronai i uhititi ili se to moda ne eli? Na kraju, kome je trebao takav teroristiki masakr i bi li se u protivnom mogao opravdati stravian pokolj i zloin u Iraku?

Dr. Albert D. Pastore: udnije od fantazije, poglavlje 2 http://www.opfn.org/apfn/WTC_STF.htm

29

Tko se suprotstavlja vladarima svijeta?

U Europi je odnos vladara svijeta neto drugaiji nego u SAD-u i Starom istoku. idovi su tijekom Drugog svjetskog rata pod vlau nacizma i faizma ili stradali ili iselili te je njihov broj znatno smanjen. Pod pritiskom komunistikih diktatura u istonoj Europi idovi se takoer intenzivno iseljavaju, uglavnom u Izrael, a dio u SAD. Njihova brojnost od svega dva milijuna i osamsto tisua u Europi, ne umanjuje njihov dominantni utjecaj u najviim sferama javnog, ekonomskog i financijskog ivota u svim dravama starog kontinenta, ali je u Europi vlast idovske elite vie podijeljena sa slobodnim zidarima. idovske elite su, u svakom sluaju, visokorangirani lanovi masonskih loa, ali prevlast u njima imaju britanski protestanti, odnosno pripadnici Anglikanske, engleske dravne crkve. Dok se idovstvo ilavo i uspjeno borilo za svoju potpunu emancipaciju kroz srednji vijek, slobodno zidarstvo je u potpunoj konspiraciji putalo svoje prvo korijenje poetkom 14. stoljea nakon ukinua i progona Vitezova Salomonovog hrama (templara). Paralelno s pojavom prvih slobodnozidarskih tajnih drutava u Engleskoj i kotskoj za vrijeme najeih sukoba izmeu ta dva naroda, u doba vladavine Edwarda III., pojavljuju se prvi konflikti izmeu Svete Stolice i Katolike crkve u Engleskoj. Sve je kulminiralo u 16. stoljeu u doba reformacije kada se stvaraju protestantske crkve (anglikanske crkve u Velikoj Britaniji, luteranske crkve u srednjoj i sjevernoj Europi te razne reformirane crkve i sekte). Slobodno zidarstvo, kojemu su najvei neprijatelji Sveti Otac i Katolika crkva, nalazi u protestantskim crkvama svog saveznika i zatitnika, poglavito u anglikanskim crkvama Engleske i kotske. Te su dvije ideoloke institucije do dananjeg dana sudbinski povezane, a prema idovima u prvo vrijeme imaju odreeni neprijateljski otklon, da bi se vremenom taj odnos, kako su im se ciljevi pribliavali, mijenjao, a poslije Drugog svjetskog rata cilj im je istovjetan: potpuna gospodarska, financijska, medijska, politika, znanstvena i dr. kontrola nad itavim svijetom. Britanska kraljica je ujedno poglavarica Anglikanske crkve, a ustav brani da kralj ili kraljica bude netko tko nije anglikanac. Premijer Velike Britanije imenuje i postavlja biskupe i nadbiskupe. Premijer Tony Blair imenovao je Rowana Williamsa na elnu funkciju Anglikanske crkve, nadbiskupa od Canterburyja. Iako je u Katolikoj crkvi u Engleskoj krteno devet milijuna Britanaca u odnosu na dvadeset i sedam milijuna krtenih u Anglikanskoj crkvi, postavlja se pitanje to bi se desilo da premijer Velike Britanije postane katolik koji bi imao dunost postavljati anglikanske biskupe. To je vjerojatno nemogue zamisliti iako je sadanji lider oporbene stranke katolik jer je za tradicionalne Britance pravi Britanac samo onaj koji pripada Anglikanskoj crkvi. U Domu lordova sjede biskupi Anglikanske crkve koji s veinom svojih kolega lordova imaju vrijedne funkcije kao lanovi masonskih loa irom britanskog kraljevstva. Pripadnici najue kraljevske obitelji takoer su elni ljudi Velike loe Engleske te je razumljivo zato se svi politiki konci europskih dogaanja povlae u Londonu. Moda je neobino, ali potpuno razumljivo kako je katolika zemlja Francuska najvee masonsko odredite poslije Velike Britanije. Iako je u Francuskoj vie od 80% katolika, istraujui njihovu kransku katoliku vjeru vidjet emo da ih je veina formalnih katolika. Praktikih katolika je svega 5-10%, to se najbolje oslikava nazonou u crkvi i primanju svetih sakramenata. Pomalo je otuno na nedjeljnim svetim misama u tim velebnim francuskim crkvama i katedralama susresti nekoliko desetaka starica, nekoliko izgubljenih dua i veinu stranih turista. Zato su framasoni nali plodno tlo u toj zemlji bez vjere i Boga, mnogo vie nego u Njemakoj u kojoj je protestanata (luterana) vie od polovice cjelokupnog puanstva.

Tko je uope ostao oduprijeti se idovskoelitistiko-masonskom hegemonizmu koji poput dva velemajstora pomiu ahovske crno-bijele figure, postavljaju i rue vladare drava prijateljski se nadmeui, a za svaku novu pobjedu jedan drugome stisnu ruku. Pravoslavna crkva apsolutno nije jaka da bilo to uini jer se potpuno umrtvila u svom tradicionalizmu, a svoju umjenost preivljavanja pod diktaturama drugih ideologija (idovstvo, komunizam, islam) pronala je u svojoj kooperativnosti i kao takva, anemina i rascjepkana, ivotarit e i dalje u svom spokoju. Nacionalne pravoslavne crkve postale su podanike ideologije u slubi vladara drava u kojima djeluju kao takozvane dravne crkve, a budui da znamo tko stvarno vlada tim dravama onda je logiki da od takvih crkava ne moemo oekivati bilo kakav otpor masonsko-idovskom hegemonizmu. Islam je religija budunosti koja se uspjela othrvati svim strahotama, nemoralu, prljavtini i pokvarenosti svjetske globalizacije te je sauvala svoju tradiciju i ljubav prema ovjeku, obitelji i Bogu. Ipak, dok god ne odmakne od sebe sve fanatine borce za slobodu, dok ne bude jedinstva medu njima, poglavito meu arapskim svijetom, islam nee biti taj koji moe parirati vladarima svijeta. Mislim da se to nee dogoditi dok god Palestinci ne dobiju svoju pravednu dravu, a izvori nafte malo ne presue. Da je islam religija budunosti potvrdit e podatak da je u ureenoj zemlji Njemakoj u zadnje dvije godine sto tisua Nijemaca prelo na islamsku vjeru. To moda nikoga ne udi jer dekadencija i nemoral zapadne civilizacije nisu upitni, ali ako je od tih sto tisua 80% ena, kakav odgovor na taj podatak imaju razne feministkinje i velike heroine enskih prava u pravednom zapadnom svijetu nasuprot toboe potlaenom i ponienom poloaju ene u islamskom svijetu? to je u stvari stvarna sloboda ene i kakva su njezina prava? Ostala je jedino Sveta Stolica koja svojim miroljubivim i moralnim porukama i jakom diplomacijom pokuava odrati kakvu-takvu ravnoteu u tom nepravednom globalistikom svijetu. Kranstvo je u svojoj dvijetisuljetnoj povijesti vie puta djelomino odlutalo od svojeg istinskog poslanja inei pojedine devijacije, a sami raskoli u kranskim crkvama (1054. godine odvajanje pravoslavlja od zapadne Crkve, 16. stoljee, za vrijeme Martina Luthera, pojavom reformacije nastaju protestantske crkve) pridonosili su meusobnim optubama i sukobima. Vatikan koji je, unato svemu, ostao jedina moralna sila dananjeg svijeta, svijetla vertikala itavog drutva, pokuava voditi neravnopravnu borbu protiv surove, neljudske i amoralne vladavine nad ovjekom kao osobom i narodima kao identitetom, iako je kroz sva stoljea i sam nagrien podvalama idovskih monika i slobodnih zidara. Poslije Drugog svjetskog rata idovski mudraci, slobodni zidari i njihov suparnik Vatikan imali su isti cilj, udrueni sruiti komunizam u zemljama istone Europe i u itavom svijetu. Razlozi ruenja komunizma bili su dijametralno suprotni: Katolikoj crkvi je to znailo ostvarenje vjerskih sloboda i humanije drutvo nasuprot totalitarizmu u komunistikim reimima, a za idovsko-masonsku koaliciju to je bilo novo podaniko trite koje e se ostvariti uz pomo domaih lijevo orijentiranih stranaka kojima samo treba staviti u usta poznate sintagme: ljudska prava, zapadna demokracija, sloboda medija, svjetska globalizacija i sl. Da bi uope postojala prilika ruenja komunizma u kojemu je bilo gotovo zabranjeno nacionalno izjanjavanje, moralo se pribjei taktici nacionalnog osvijetenja naroda i na kraju je takav nacionalno osvijeteni narod sruio komunizam. Prisjetimo se prvih takvih pojava radnikih trajkova u poljskom Gdanjsku kada je protiv komunizma prvi ustao sindikat Solidarnost u reiji idovskog lobija i sa idovima prvacima sindikata. Interesantno je da se u istonoj Europi gdje su novonastale nacionalne i desniarske stranke porazile komunizam niti u jednoj zemlji nisu due zadrale na vlasti. One su za vladare svijeta odradile svoje te ih se medijima, prema starom iskuanom receptu, sistematski poelo sotonizirati, izmiljajui im razne skandale i afere, nesposobnost,

nazadnost, neeuropsku orijentaciju i slino, tako da su u gotovo svim bivim komunistikim zemljama ve na sljedeim izborima pobijedile iste pobijeene komunistike snage, ali sada upakirane u razne ljeviarske, socijaldemokratske, liberalne, podanike i anacionalne stranke. Cilj je ostvaren: trite, gospodarstvo, kapital, mediji i banke postali su vlasnitvo monih vladara. to je u svemu tome dobio Vatikan? Gotovo nita, jer ljudi nisu postali bolji, nisu postali duhovni niti imaju vie vjere u Boga. Naprotiv!

idovski monici u europskim dravama

U bivem SSSR-u, nekada zemlji s najveim brojem idova u kojoj je ivjela treina (oko pet milijuna i dvjesto tisua) ukupnog broja idova na svijetu, za vrijeme komunistikog reima, odnosno nakon sukoba Trocki - Staljin, iseljavanje idova je bilo uestalo, bilo u Izrael, SAD ili zapadnu Europu. Bivi predsjednik SSSR-a Brenjev je ak trgovao s cionistima s dozvolama za iseljavanje idova na zapad. Nakon raspada SSSR-a i komunistikog reima iseljavanje idova iz bivih sovjetskih republika se smanjilo, a zadnjih godina i potpuno zaustavilo. Tako je u Rusiji ostalo oko etiristo tisua idova, a u Ukrajini neto vie od petsto tisua. U zadnjih godina sve se vie idova iz Izraela koji su tamo doli s prostora biveg SSSR-a vraa u Rusiju i u druge bive sovjetske republike te masovno otkupljuju poduzea, banke, nekretnine i medije. Rusija i Ukrajina pouni su primjeri katastrofalnog stanja u gospodarstvu, isprepletenog na jednoj strani ljudskom bijedom, a na drugoj sve prisutnijim kriminalom te interesnim povezivanjem crvenih i bijelih. Takvo kaotino stanje ilo je pod ruku idovskim elitama koje su postale vlasnici svega onoga to je vrijedilo. idovi u Rusiji su iskljuivo bogatai. Meu dvadeset najbogatijih obitelji gotovo su sve idovske. Neki od najbogatijih idova su naftai Mihail Hodorkovski i Roman Abramovi te ostali milijarderi Berezovski, Gustinski i drugi. idovi koji se ne bave gospodarstvom, informacijama ili bankarstvom, zauzimaju vodea mjesta u medicini, arhitekturi, glazbi i slino, a ne postoji gotovo niti jedan idov koji se bavi fizikim radom. Sadanji predsjednik Rusije Vladimir Putin pokuava bar djelomino vratiti dostojanstvo ruskom narodu nakon totalne rasprodaje obiteljskog srebra idovskim lobijima, nacionalizirajui dravne banke, uklanjajui tajkune vladara svijeta, podanike medije i razne nevladine udruge tih svjetskih vladara. Moda djelomino i uspije, ali samo zato to je Rusija i dalje mona svjetska nuklearna sila. Gotovo svi idovi su se tijekom Drugog svjetskog rata iselili iz Njemake ili su stradali u koncentracijskim logorima, a Njemaka je u zadnjih godina postala najprimamljivije odredite za useljavanje idova, poglavito ruskog porijekla, koji su pobjegli za vrijeme komunizma u Izrael, a ne naavi se u Obeanoj zemlji. U Njemaku je do sada doselilo oko sedamdeset tisua idova i pomalo je indikativno pitanje kako to da odabiru onu zemlju koja im je bila najvei neprijatelj. Nijemci su poslije Drugog svjetskog rata doivjeli nevienu katarzu, postali su narod drugog reda u vlastitoj dravi, ponien, obespravljen i gospodarski uniten. Suenjem u Nrnbergu nije se samo sudilo ratnim zloincima poraene vojske, nego itavoj Njemakoj. Njihovim pogubljenjem i spaljivanjem u krematoriju u Mnchenu te bacanjem pepela u potok koji se ulijeva u rijeku Isar htjelo se pokazati njemakom narodu tko je njihov novi gospodar. Pored toga, ukupna ratna teta to ju je Njemaka morala platiti prelazila je sto milijardi njemakih maraka. Usprkos svima, iz ove razruene zemlje, na koju su se poput grabeljivaca okomili vladari svijeta, njemaki narod, to sigurno nikom drugom ne bi uspjelo, uzdigao se iz tih ruevina i pepela poput feniksa i stvorio ponovo monu gospodarsku silu. Ako je netko gospodarski div kao to je postala Njemaka, normalno da ne eli ostati vjeno

politiki patuljak bez svoje vojske i bilo kakvog svjetskog utjecaja. Osim toga, Nijemci su svojim radom ponovo postali bogati i konano su mogli ponovo ponosno podignuti glavu, kako to i dolikuje snanom, uljuenom, dostojanstvenom i monom narodu. Snaan ekonomski razvoj Njemake i politiko buenje njemakog ovjeka nisu se vie mogli sprijeiti izvana, zato je bilo potrebno ponoviti povijest i potkopati Njemaku iznutra. Kako to napraviti? Planski naseljavati to vei broj idova koji e ponovo postupno preuzimati medije, banke, sveuilita, kulturu i na kraju gospodarstvo. Najvanija je medijska kontrola pomou koje se neprestano podsjea na genocid njemakog naroda u ratu, na holokaust, a na i najmanji glas njemakog nacionalnog apta odgovara se optubama za antisemitizam i nacizam. U svim veim gradovima Njemake podiu se velebni idovski spomenici kako bi se njemaki narod vjeno upozoravalo i podsjealo na genocidnost. Tako je u Berlinu sagraen, u obliku Davidove zvijezde, najvei idovski muzej u Europi, a ravnatelj mu je ameriki idov Michael W. Blumenthal, nekadanji ameriki ministar financija. U Mnchenu je izgraen ogromni idovski centar, a nove velebne sinagoge su sastavni mozaik u modernoj i iskrivljenoj arhitekturi u kojoj se sve manje osjea pravi germanski duh. Isto se dogodilo i s ostalim granama umjetnosti koja sve vie gubi istinsko njemako obiljeje, poprimajui idovsku i anglosaksonsku globalistiku devijaciju. to se zadnjih godina dogaa s gospodarstvom u Njemakoj? Stopa rasta BDP-a pribliila se nitici, ekonomski rast potpuno je zaustavljen, a sve se to opravdava prikljuenjem istone Njemake zapadnoj, uvoenjem nove valute, eura ili nekim drugim sporadinim razlozima. Moda je to samo sluajno, ali treba usporediti krivulju pada BDP-a s rastom broja idova u Njemakoj i dobit emo zaprepaujue podatke. U Nrnbergu nije zavreno sa suenjima ratnim zloincima poraene vojske, nego ona traju do dananjih dana. Treba podsjetiti da su i nakon Prvog svjetskog rata, prema sporazumu u Versaillesu od 28. lipnja 1919., bile podignute optunice protiv 1744 ratna zloinca, a optunica je pokrenuta i protiv njemakog cara Wilhelma II. zbog najtee povrede meunarodnih zakona. Do Domovinskog oslobodilakog rata u Hrvatskoj, nikada se nije dogodilo da ijedan sudionik pobjednike i oslobodilake vojske odgovara za ratne zloine pred meunarodnim sudom. Uhienja i suenja pripadnicima poraene vojske Drugog svjetskog rata optuenima za ratne zloine izvravana su sukcesivno i planski u reiji Centra Simona Wiesenthala i njegovog izvrnog direktora Ephraima Zuroffa, vjetih manipulatora i reisera. Nije bio cilj da se im prije uhite i osude osumnjienici, nego da suenja neprestano traju. Kada je jedno suenje zavreno, uhiuju se nove osobe da itav proces traje, a samim tim kolski se ponavlja gradivo o holokaustu i genocidu nad Odabranim narodom. Budui da je, kako vrijeme odmie, nove ive optuenike sve tee nai, rijetka suenja iznemoglim starcima imaju drugu percepciju, poglavito na mlae uzraste, jer se eli pokazati da su ti nacisti i faisti slabani, senilni, nepokretni, slijepi i bespomoni. Najbolje je takav odnos pobjednika i pobijeenog okarakterizirao galski vojvoda Breno kada je bacio svoj ma na vagu kojom se vagalo zlato za otkup pobijeenih Rimljana i uzviknuo: Vae Victis! (Jao pobijeenima!). Posebni odnos idova spram Rusa u Rusiji i Nijemaca u Njemakoj je proizaao iz njihove stoljetne isprepletenosti i konkurencije u svim segmentima politiko-ekonomskog suivota i sukoba. Svaka zemlja Europe ima specifini odnos prema idovima, tako i Nizozemska. U zemlji tulipana i vjetrenjaa, Rembrandta van Rijna, Vincenta van Gogha, Mondriana i drugih slikarskih velikana, danas ivi oko etrdeset tisua idova. U toj maloj zemlji, nama Hrvatima jako poznatoj po Meunarodnom sudu u Haagu, gotovo itava ekonomija, bankarstvo, kultura, sport i trgovina (Nizozemska ima najveu svjetsku trgovinu dijamantima) je u vlasnitvu idovske elite. U toj zemlji droge, prostitucije i nemorala koje su vjeto podmetnuli vladari svijeta, a za uzvrat dobili potpuno dekadentno, izopaeno

drutvo kojime teko da se moe usporediti ijedna druga zemlja, pomou svojih slijepih podanika posjeduju apsolutnu politiku vlast. Zato nije udo da se supruzi biveg predsjednika Europske sredinje banke Wima Duisenberga kada na svojem balkonu u Nizozemskoj stavi palestinsku zastavu, prijeti smru i optui za antisemitizam. Nakon to je Marko Perkovi Thompson, prije koncerata u Rotterdamu i Amsterdamu, rekao istinitu injenicu da su idovi razapeli Isusa, predsjednik idovske opine u Zagrebu Ognjen Kraus odmah je s tom izjavom upoznao glasnogovornika rotterdamskog gradonaelnika Edmonda Messchaerpa te su Thompsonu po kratkom postupku otkazani koncerti u Nizozemskoj. U sportu je, primjerice, nuno spoznati da je nogometni klub Ajax doslovno klub idovske elite u koji nitko nema prilike pristupiti ako nije idov ili vjerni podanik te elite, to se najvie moe zapaziti na njihovim nogometnim utakmicama na kojima se vijori toliko idovskih zastava da se stie dojam kako igra izraelska reprezentacija.

Jedan svjetski jezik

Vidljivo je da je cionistika vlast u SAD, u sprezi sa slobodnim zidarima u itavom svijetu, apsolutna i jedina te nametnuta u monopolu krupnog kapitala, financijskih svjetskih fondova, banaka i institucija, zatim u potpunoj kontroli informacije i istine, kontroli ljudske svijesti i svih svjetskih dogaanja (krize, ratovi, svjetske burze, energija, ekologija, itd.) kako bi svjetska globalizacija progutala i ono malo nacionalnog u ovjeku to je ostalo te ono malo suverenosti (nakon brisanja granica drava) to je jo dravama ostalo, nacionalni jezik. Poznato je da idovi nisu marili za nacionalni jezik. Danas govore vie od etrdesetak raznih jezika, ovisno o zemlji u kojoj su nastanjeni. Plan o jednom svjetskom jeziku osmislio je poljski lijenik idov Ludvig Zamenhof jo 1887. godine stvaranjem umjetnog jezika esperanta s kojime je elio ne samo povezati sve idove svijeta, nego stvoriti slubeni jezik koji bi zamijenio nacionalne jezike neidovskih naroda. Neidovski narodi tako bi zaboravljali svoj jezik, a narod bez svog jezika ubrzo e prestati i biti narod. Kada je propao eksperiment s esperantom, poeo je novi model, daleko vie sofisticiran, monopola engleskog jezika (engleski nije sluajno izabran) sa svim svjetskim udima tehnike iji su programi iskljuivo na engleskom jeziku, tako da engleski jezik postupno osvaja i zamjenjuje nacionalne rijei, a nepoznavanje engleskog jezika gotovo da se pripisuje nepismenosti. Na kraju je znakovit citat francuskog filozofa idova Alaina Finkielkrauta koji je u Slobodnoj Dalmaciji 8. listopada 1998. godine izjavio: Ah, divno li je biti idov pri svretku 20. stoljea! Nismo vie optuenici Povijesti, sada smo njezina mezimad. Duh svijeta nas ljubi, asti, brani, prihvaa se obrane naih interesa. ak postoji i potreba da se za sve trai nae doputenje. Novinari podiu nemilosrdne optube protiv svega onoga to Europa jo ubraja u kolaboracioniste i nostalgiare nacistikog razdoblja. Crkve se kaju, drave ine pokoru...

IX. idovski utjecaj u Hrvatskoj

idovi u Titovoj Jugoslaviji

Stvaranjem Titove Jugoslavije i provoenjem komunistike diktature koju su idovi podupirali na elu s glavnim ideologom Komunistike partije, Moom Pijadom, idovi svejedno iseljavaju u Izrael, SAD ili zapadnu Europu. Preostalih sedam do osam tisua idova uklopilo se u anacionalnu tvorevinu u kojoj je jedino bio naglaen velikosrpski hegemonizam. Josip Broz Tito je bio britanski agent od 1934. godine prema preporuci Vladimira Velebita koji je kasnije postao jugoslavenski general i diplomat. Tito je slovio kao jedan od utjecajnijih europskih masona. Nakon Drugog svjetskog rata mnogo se drava oslobodilo kolonijalnog ropstva (preteito engleskog), a u njima su se iz oslobodilakih pokreta razvile vladajue komunistike diktature. Takve nestabilne drave bile su prijetnja svjetskim vladarima, poglavito stoga to su u komunistikom SSSR-u nale svoga zatitnika. Ovdje su vladari svijeta odigrali pravu ulogu te su zaduili svoja tri masonska slubenika, Tita, Nehrua i Nasera, da pod velom nesvrstanosti okupe sve te razuzdane drave i stave ih pod kontrolu u novoosnovanom Pokretu nesvrstanosti te ih udalje od militantnog SSSR-a, a pomou podanikih drava (Jugoslavije, Indije i Egipta) postupno e ih dovesti pod svoju gospodarsku i kreditnu ovisnost. Zbog vodee jugoslavenske uloge u Pokretu nesvrstanosti koji je uspio okupiti i veinu arapskih zemalja, nikada nije smjelo doi do slubenih prijateljskih odnosa izmeu Izraela i Jugoslavije. Zastor privida morao je biti navuen. U takvoj neprirodnoj tvorevini, Jugoslaviji, osmiljenoj od slobodnih zidara i idovskih monika, hrvatski domoljubi, mahom intelektualci, bjeali su iz Hrvatske u zapadnu Europu ili u Ameriku. Tamo se njihov emigrantski promidbeni rad za Hrvatsku zaustavljao pomou UDBA-e koja ih je progonila i ubijala. Isto se dogodilo s Hrvatskim proljeem 1971. godine kada je vapaj studenata i politiara za ravnopravnost i samostalnost zavrio nevienim torturama, progonima, kanjavanjima i smjenjivanjima. Jedan od progonjenih disidenata bio je i dr. Franjo Tuman, roen 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgoviu, pripadnik antifaistikog pokreta, povjesniar i dravnik koji e obiljeiti noviju hrvatsku povijest kao stvoritelj hrvatske drave te kao najvei dravnik male drave koji je uspio sprijeiti hrvatsko sluganstvo i imperijalizam svjetskih vladara. U dananjoj podanikoj Hrvatskoj gotovo da nema mjesta za spomenik, ulicu, trg koji bi nosili ime ovoga velikoga ovjeka, jer kako je rekao drugi hrvatski velikan, Antun Gustav Mato: Za dobar spomenik treba troje, tri velianstva: veliina mrtvaca, veliina ivoga naroda pa veliina umjetnosti. Oito da vie ne postoji veliina ivoga hrvatskog naroda! Godine 1967. Tuman je bio izbaen iz Komunistike partije, a nakon sloma Hrvatskog proljea 1972. godine osuen na dvije godine zatvora (zahvaljujui intervenciji Miroslava Krlee kod Tita, a Krlea je o Titu mnogo vie znao nego to je javnost smjela znati, izbjegao je dugogodinji zatvor). Do u tajnosti odrane osnivake skuptine Hrvatske demokratske zajednice 17. lipnja 1989. godine, kada je praktiki poeo Tumanov politiki rad, dr. Tuman mnogo je radio, istraivao i pisao poznata djela. Njegovo najpopularnije djelo, ali zaslugom idovskih cionista, svakako su Bespua povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja. Jasenovaki mit kojega je vjeto plasirao drugi mitomanski narod, srpski, o stradalim rtvama u logoru Jasenovac kojih je navodno bilo milijun, u takvoj obespravljenoj Titovoj

Jugoslaviji je prolazio, poglavito zato to je takav zastraujui podatak odgovarao i idovskoj eliti. Dr. Tuman ne samo da je u svom djelu Bespua povijesne zbiljnosti prema provedenim istraivanjima iz vie neutralnih izvora, konstatirao da se radi o dvadesetak puta manjem broju rtava u Jasenovcu, nego je na bazi dokaza i svjedoka (primjer Ante Cilige) utvrdio da su idovski logorai suraivali s uvarima i upravom logora na tetu logoraa drugih narodnosti. Osim toga, dr. Tuman se u toj knjizi osvrnuo na upitnu nevinost saveznika u ratu kad je u pitanju holokaust zbog poznatog dogovora Eichmann-Joel Brand (roba za krv - krv za robu) u travnju 1944. godine. Prigovorio je idovskim vlastodrcima na pokuaju sprjeavanja dolaska biveg glavnog tajnika OUN-a Kurta Waldheima na mjesto predsjednika Austrije. Ta knjiga je toliko zasmetala idovskim monicima, iako se radilo o nekoliko reenica koje su za idovske monike bile neprihvatljive (kao to im je svaka neugodna istina neprihvatljiva), da je ona postala razlog neuspostavljanja diplomatskih odnosa Izraela s Hrvatskom nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. Predsjednik Tuman se za te sporne reenice mnogo puta pismeno ispriao vladarima svijeta: Kongresu SAD-a 21. sijenja 1992. godine, predsjedniku idovske udruge B'nai B'ritha 14. veljae 1994. godine, itd. Meutim, nita nije pomoglo, ak ni angairanje svojevrsnih dvorskih idova, dok konano predsjednik Tuman nije napisao ispravak svoje knjige Bespua povijesne zbiljnosti nakon ega je izalo novo izdanje knjige po mjeri idovskih monika te su poetkom rujna 1997. godine uspostavljeni diplomatski odnosi Hrvatske i Izraela. Kada ne bismo znali tko upravlja vladama i dravama itavog svijeta, neuspostavljanje diplomatskih odnosa s malom pustinjskom zemljom stvarno ne bi imalo ama ba nikakvog politikog znaaja.

idovski monici u dravi Hrvatskoj

Jasno je da drava Hrvatska nije bilo eljeno dijete u globalnom podanikom svijetu. Stvaranjem suverene Hrvatske automatski se negiralo ono to su vladari svijeta dogovorili u Versaillesu, Teheranu i Jalti. Svim silama se eljela sauvati bilo kakva Jugoslavija pomou hrvatskih masonskih podanika Ante Markovia i Budimira Lonara, zatim agresivnog svjetskog zloinca, Owenovog prijatelja Slobodana Miloevia, a naposljetku, famoznog plana Z-4. Nakon neuspjelih pokuaja da se sprijei stvaranje samostalne hrvatske drave, nuno je bilo da Hrvatska iz toga rata ne smije izai kao apsolutni pobjednik i pravednik. U protivnom bi se bacila ljaga na sve te svjetske monike koji su zduno podupirali Jugoslaviju i Srbiju, a njihova savjest u oima javnosti ne bi bila ista. idovski mudraci su teko prihvaali samostalnu Hrvatsku jer Hrvate nikada nisu smatrali ravnopravnim narodom budui da Hrvati nikada nisu bili vlastodrci kojima se trebalo ulizivati i nisu bili vini diplomaciji i manipulaciji, za razliku od Srba. Ljubica tefan, velika hrvatska povjesniarka od Drugog svjetskog rata pa na dalje, dobitnica idovskog priznanja pravednice meu narodima i veliki borac za istinu, iznijela je izjave pojedinih idova kako je bivi Zagrepanin dr. Menachem Shelach (Raul picer) izjavljivao da smrtno mrzi sve Hrvate, itav hrvatski narod, a idov Tedy Kollek je 1993. godine rekao kako su Hrvati gori od nacista. Ljubica tefan navodi lanak iz Jerusalem Posta iz 1995. godine u kojemu pie: Hrvatska prolost koi odnose sa idovima. koji ukazuju na trajni otklon i izoliranost Hrvatske od idovstva, odnosno od vladara svijeta. Ljubicu tefan, koja je spasila toliko idovskih obitelji za vrijeme Drugog svjetskog rata u Karlovcu, idovski lobi je osudio i optuio samo zato to je eljela istraiti istinu. Sjeamo se saborskog Povjerenstva za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj iz 1999. godine ija je lanica bila i Ljubica tefan te je obilazila idovske opine (do 1990. godine djelovao je srpski naziv jevrejske opine) i pokuala

dobiti podatke o stradalim idovima, a svuda je naila na odgovor da oni te podatke nemaju. Kada su se podaci ipak nekako prikupili, Povjerenstvo je s etrdeset glasova za (samo je Slavko Goldstein bio protiv) utvrdilo broj rtava i popis rtava Drugog svjetskog rata dostavilo u javnost. Popis je izazvao pravi ok u ve tada potpuno ljeviarsko-podanikim medijima 30 . Povjerenstvo je popisalo 79 318 ubijenih Hrvata, 19 136 ubijenih Srba i samo 624 ubijena idova. Nakon stranih osuda hrvatske javnosti kojima joj se spoitavao genocidnost i faistoidnost, popis se bacio u smee i kao nevjerodostojan definitivno je slubeno odbaen. Taj popis zasigurno nije bio konaan, ali na njemu su imena i prezimena te ostali osobni podaci koji su se mogli dopuniti. Ovdje je samo jedno pitanje bitno, zato idovske opine nisu dale svoje podatke Povjerenstvu za popis rtava? Odgovor se takoer moe naslutiti! Ljubica tefan je prilikom suenja optueniku za ratni zloin Dinku akiu bila pozvana kao svjedok. Poznavajui je, govorila je samo istinu. Na izlasku iz sudnice doekao ju je razjareni komunistiki ideolog i veliki ljubitelj nove drave Hrvatske, Zoran Pusi, inae predsjednik Graanskog odbora za ljudska prava, GOLJP (moemo si zamisliti ija on prava titi), brat jo poznatije Hrvatice te je napao jadnu staricu. Mediji to, jasno, nisu objavili, a da je starog komunista Pusia netko napao, nae neovisno novinstvo bi se raspisalo o rigidnim desniarima i zloglasnim ustaama. Kada smo ve kod optubi za ratne zloine nad pripadnicima hrvatskih poraenih snaga u Drugom svjetskom ratu, idovski lovci na glave Centra Simon Wisenthal u suradnji s izraelskom agencijom Mossad, na elu s monim Ephraimom Zuroffom vrljaju poput heroja po Hrvatskoj uz duno tovanje predsjednika drave Mesia, poznatog po zavlaenju ispod skuta svjetskim vladarima. Okomili su se na starce Ivu Rojnicu i Mirka Eterovia, a uvidjevi da im ova dvojica ostaju van dohvata ruku, pronali su rtvu u asnom ovjeku iz Daruvara, Milivoju Aneru. Nadobudni Poeanin Alan Budaja prijavio je devedeset i dvogodinjeg gospodina Anera, inae i austrijskog dravljanina, kojeg pisac ove knjige osobno poznaje. Lovac na glave Zuroff doekao je prijavu s oduevljenjem i podnio je optunicu Milivoju Aneru kao osumnjienom za ratni zloin zato to je on obnaao dunost predstojnika redarstva u Poegi 1941. i 1942. godine. Treba li netko tko je redovno obnaao svoju dunost u bilo kojem reimu ii pred sud samo zato to je taj reim proglaen zloinakim? Zar nam to ne govori da bi svi upravitelji Golog otoka, Stare Gradike i ostalih zatvora u Titovom, takoer zloinakom reimu, trebali biti osumnjieni za razne zloine? Pravda je onakva kakvom je odrede pobjednici i nai vladari. Ako u nekoj pravnoj dravi lanstvo u Komunistikoj partiji i pripadnost instituciji komunistikog reima nije kanjivo djelo, zato je zloin pripadnost ustakom pokretu i institucijama ustakog reima? Naa javnost, na elu s poznatim hrvatskim idovima, uzburkala se uz histerinu potporu nezavisnog novinstva prilikom postavljanja pa skidanja spomen-ploe te imenovanja pa preimenovanja naziva ulica hrvatskog knjievnog velikana, Mile Budaka, samo zato to je, kao i Milivoj Aner, pripadao institucijama ustake vlasti. Na Milu Budaka su beogradski plaenici 1932. godine izvrili atentat koji je preivio i nakon oporavka u zagrebakoj bolnici sa suprugom otiao u emigraciju. U Zagreb se vratio 1938. godine i sprijateljio se s Vlatkom Maekom. Tada nastaje njegovo najpoznatije djelo, roman u etiri knjige, Ognjite, o kojemu se izrazito pohvalno izrazio Josip Horvat u Jutarnjem listu od 31. srpnja 1938. godine, u lanku pod nazivom Lika Ilijada. U vladi NDH obnaao je poloaj ministra bogotovlja i nastave i svim se silama zauzimao za neprovoenje rasnih zakona koje je sam izigravao titei profesore idove i Srbe, o emu je u doba komunistikog reima pisao Jaroslav idak. Za vrijeme svog slubovanja odravao je prisne odnose s
30

Ljubica tefan, Vjesnik, 80. listopada 1999.

nekoliko zagrebakih idovskih obitelji, a i itavo vrijeme njegov slubeni voza bio je idov. Zbog svog blagonaklonog odnosa prema idovima njemaki policijski atae smijenio ga je s dunosti ministra i poslao ga kao denuncija u Berlin gdje Budak nije imao nikakvog politikog utjecaja. Njegova je jedina objektivna krivnja, za koju se nekoliko puta javno ispriao tvrdei da mu je izletjela, krilatica Srbe na vrbe. Izrekao ju je jednom prilikom u Varadinu. Tu je krilaticu izmislio i prvi izrekao Slovenac Marko Natleen 1914. godine, ali to mu nije smetalo da za vrijeme kralja Aleksandra bude ban Dravske Banovine. Budaka su nakon zavretka rata uhitili Englezi i predali partizanima 18. svibnja 1945. godine. Osuen je na smrt vjeanjem 6. lipnja 1945. godine, a sljedeeg dana je objeen. Mjesto njegovoga groba ne zna se ni danas. Monstruoznost bolesnog uma Titovih partizana moemo vidjeti iz njima svojstvenog zloina budui da su oni dan prije pogubljenja hrvatskog knjievnog velikana Mile Budaka silovali njegovu ker Grozdanu i to mu priopili prije samog pogubljenja. Ako su ve pogubili ovjeka koji je imao samo krimen pripadnosti ustakom poretku, nisu ga ostavili da se na miru oprosti s Bogom. U Hrvatskoj ivi oko tri tisue idova, ali ima se osjeaj da ih je mnogostruko vie. Oni su svuda oko nas, na sveuilitima, institutima, javnim udrugama, medijima, budni su uvari demokracije, glas podanikog hrvatskog naroda. Predsjednik Hrvatskog helsinkog odbora arko Puhovski, jedan od svjedoka protiv optuenih hrvatskih domoljuba nakon sloma Hrvatskog proljea, uestali je gost javnih medija (prisutan je vie od predsjednika drave ili predsjednika vlade) te ui nepodobne Hrvate to je to tolerancija i suivot, a dravu kako mora sluati i ne zamjerati se monoj zapadnoj civilizaciji. Puhovski, ijem je Hrvatskom helsinkom odboru Soros dao potpisani prazan ek za pronalaenje hrvatskih ratnih zloinaca za vrijeme Domovinskog rata, razbacuje se u medijima izjavama poput one kako je nekoliko mjeseci ranije znao da e general Ante Gotovina biti pozvan u Haag te da je Hrvatska nastala pomou terora i sl. 31 Puhovski je lan Odbora za nacionalnu sigurnost u Hrvatskom saboru, a oito ga najvie smeta, to sa zaprepatenjem konstatira, da u Hrvatskoj ima vie od 90% Hrvata. Nezaobilazni je Slavko Goldstein sa svojim sinom Ivom, ovjekom istanana kriterija koji je bio zgroen kada je djevojka Mirka Norca vodila i ureivala TV dnevnik te je u znak protesta napustio Vijee Hrvatske radio televizije. On je strano zamjerio sportskom novinaru Slavku Cvitkoviu to prilikom prijenosa Sinjske alke nije osudio razjarene posjetitelje i njihove ekscese. Spominjali smo i povjesniarku Mirjanu Gross, a postoje i drugi hrvatski prosvjetitelji i vjerni istraitelji antisemitizma u Hrvata. Kad takvi eksponenti objave bilo kakvu knjigu ili malo jae trepnu oima, odmah se okupe njihovi vjerni podanici na elu s predsjednikom Stjepanom Mesiem. Samo za primjer, kod objavljivanja pojedinih djela, idovi a Zagrebu 1918. - 1941. i Holokaust u Zagrebu, Mesi je prvi na promocijama, duboko im se klanja i uvjerava idovske prvake u Hrvatskoj kako holokaust i Jasenovac hrvatski narod nikad nee zaboraviti. Netko je jednom rekao kako Hrvati samo pamte od Dnevnika do Dnevnika pa je potpuno logino kako su ve potpuno zaboravili Domovinski rat. Kome je vie vano za sva stradanja hrvatskog naroda, od Bleiburga, Golog otoka, do Pakraca i Vukovara? Mesiu je moda puno vanije da Hrvati ne smiju nikad zaboraviti stradanja Odabranog naroda. Slavko Goldstein, navodni liberal, a u srcu ipak neto drugo, ak se uuljao u prvu registriranu demokratsku stranku u Hrvatskoj, HSLS, na mjesto prvog predsjednika stranke, kako bi potpuno amortizirao demokratsku i nacionalnu struju Draena Budie, a od stranke uinio svratite jugoljeviara i otrenjenih komunista. Slavko Goldstein je brzo napustio
31

Josip Jovi: ivot po protokolima, vlastita naklada, Split, 2002., str. 94, 178

HSLS jer su u toj stranci prevladali Budiini liberali, a ne Banevi kakve je Goldstein prieljkivao. Da je taj ovjek stvarno bio istinski liberal, a ne skretniar stranke, zar bi demonstrativno prekinuo svaku suradnju s Maticom hrvatskom kada se ona nije libila objaviti poznato povijesno djelo dr. Franje Tumana, Bespua povijesne zbiljnosti? Taj liberal jo je 1990. godine znao, to je i javno izjavljivao, da dok dr. Tuman ne promijeni tekst svoje knjige, diplomatskih odnosa izmeu Hrvatske i Izraela nee biti, a da Hrvatska u Europsku Uniju moe samo zajedno s Jugoslavijom. Pitamo se, koliko je taj ovjek vidovit? Kakve su sve pljuske i osude padale u svim zavisnim medijima na ime nakladnika Croatiaprojekta kad je ta nakladnika kua tiskala knjigu Protokoli Sionskih mudraca. Po njima je to bio znak da se u Hrvatskoj ponovo rada antisemitizam i ustatvo. Nije samo nakladnik osuen i obiljeen, poglavito zato to nosi takvo ime, iz ega proizlazi da su Protokoli hrvatski projekt, ve su osueni i vlada, predsjednik Tuman i hrvatska drava, a posljedica tiskanja Protokola je pogoranje hrvatskih odnosa s Izraelom. Ako se Protokoli tiskaju u bilo kojoj zemlji na svijetu (u Srbiji su objavljeni pod nazivom Jevrejska zavera) u pravilu se osuuju samo nakladnici. Simptomatino je da je samo u Hrvatskoj sasvim drugaije 32 .

Sluajevi hrvatske zbilje

Sjetimo se eksploziva podmetnutog ispred idovske opine u Zagrebu 1991. godine. Kakva je prozivka i hajka nastala protiv probuenih ustakih snaga u Hrvatskoj, protiv rigidnog desniarskog hrvatskog nacionalizma, protiv mranih sjena prolosti koje ele ponovo potaknuti holokaust protiv jadnog idovskog naroda! Demonstriralo se na elu s hrvatskim idovskim prvacima protiv nove faistike hrvatske vlasti, u odnosu na pravednu Jugoslaviju, koja eli obnoviti zloglasnu NDH, a mediji, kao ostatci stare jugoudbake i masonsko-idovske klike, s takvom su nacionalistikom dravom upoznali itav svijet. Poinitelj nikada nije otkriven, ali na suenju Miloeviu u Haagu saznala se istina kada su agenti KOS-a potvrdili da su oni postavili eksploziv ispred idovske opine u Zagrebu s ciljem destabilizacije Hrvatske i prikazivanja antiidovstva i nacizma u Hrvatskoj. Ne samo da nije upuena nikakva isprika hrvatskoj vladi, ve tu istinu gotovo nitko od tzv. nezavisnih medija nije ni objavio. Isti sluajevi su se dogodili kod podmetnutog eksploziva partizanskim borcima na Mirogoju, ubojstva kontroverzne osobe Milana Levara, ruenja spomenika Josipu Brozu u Kumrovcu, da bi svi jednako obojeno bili unaprijed osueni. Takoer se isti tren osuivao povampireni hrvatski nacionalizam i ostaci faistikih snaga u Hrvatskoj. Malo udnovato, ali niti jedan od ovih sluajeva nije rijeen, nije otkriven poinitelj. Ili je ipak otkriven? Nakon miniranja spomenika partizanskim borcima na Mirogoju isti tren se javio Josip Manoli, bivi ef OZNE, koji je utvrdio da su taj spomenik minirali isti koji su minirali i sinagogu, pravoslavnu crkvu, ambasadu itd. 33 Zanimljiva je bila Mesieva izjava nakon ruenja Titovog spomenika u Kumrovcu. On se udio to netko moe ruiti spomenik Titu koji je zasluan zato to imamo hrvatsku dravu. Ovdje je Mesi nadmaio sam sebe u svojim uvenim izjavama, ali takve manipulacije odlaze u javnost kao i konstatacije da su Fumievi partizani pretea hrvatskim domoljubima iz Domovinskog rata. Da se pitalo Tita i Fumievih partizanskih komunista, hrvatske drave nikada ne bi bilo. Polet, domoljubnost, nacionalna svijest

32 33

Mladen Schwartz: Protokoli, idovi i Adolf Hitler, Croatiaprojekt, Zagreb, 1997., str. 6 Josip Jovi: ivot po protokolima, vlastita naklada, Split, 2002. str. 175

i neustraiva hrabrost u Domovinskom ratu nisu voene ratnim pjesmama kao Po umama i gorama, ve sasvim nekim drugim, a onaj koji je pjevao tu pjesmu bio je na drugoj strani. Za Mesia takvo ponaanje nije nimalo udno jer on vjerojatno mora vraati dug svojim gospodarima koji su izvanredno odradili predsjedniku kampanju i postavili ga za predsjednika. Mesi je prije kandidature za predsjednika bio politiki mrtvac, ne dobivi na parlamentarnim izborima ni 3% glasova, potpuni autsajder za kakvog su ga i smatrali njegovi kolege iz meustranake koalicije, Jakovi, Tomi, ai i drugi. Meutim, moda se ak ni nije on sam odluio kandidirati, nego je bio pomno izabran od vladara svijeta. Njegove karakteristike su izuzetne, upravo onakve kakve njima trebaju. Roditelji su mu bili okorjeli i iskonski partizani, a on je odrastao u blagodati povlatenog miljea. Kada je konano trebalo raditi i zaraivati u pravnoj struci, mladom oportunistu i karijeristu, to moda nije ni za zamjeriti, drae je bilo baviti se politikom, a suborci njegovog oca jo su bili dobrog zdravlja i imali su namjeru jo dugo vladati gradiem Orahovicom. Tako je mladi Mesi iskoristio Savku Dapevi Kuar, pristupio proljearima, doao na vlast u Orahovici i postao predsjednikom Opine Orahovica. Istaknuo se tako to je dozvolio izgradnju prve privatne tvornice, ali i kao esti posjetitelj nonog kluba Mik-Mak. Pria bive konobarice Marike kako je Mesi doao u njezinu sobu u gluho doba noi da mu saije dugme na sakou samo govori o duhovitom narodnom ovjeku. Nakon Karaoreva su se suborci Mesieva oca osvetili Mesiu, smijenili ga s vlasti, a on je na godinu dana zavrio u zatvoru u Staroj Gradiki. Prema izjavama istinskih domoljuba, robijaa proljeara, Mesi je cijelo vrijeme provedeno u zatvoru imao povlaten status zatvorenika. Krimen politikog zatvorenika i njegova HDZ-ovska karijera nuno mu je trebala, kao i njegovim moguim gospodarima, kako bi uz areno drutvo ljeviara, komunista, jugonostalgiara i manjinaca pridobio to vei broj glasova i od onih naivnih desniara, nasuprot istinskom domoljubu, ali odlutalom Budii. Dogodilo se potpuno isto onako kako je i Clinton, potpuni anonimac, doao na vlast u SAD-u. Moni mediji uz raznolike mone nevladine udruge, svi u slubi vladara svijeta, odigrali su svoju ulogu, a predsjednik Mesi vjerojatno zna svoje moebitne dugove i te kako vraati te danas uiva u svojoj planetarnoj slavi. Dokle? Grigor Vitez je u aki iaka na takvu slavu rekao: Zaspao je na lovorikama pa ga umalo nisu pojele krave. Kako je dirljivo bilo gledati predsjednika drave Hrvatske Stipu Mesia kada se posipao pepelom, sagnuo do poda i u izraelskom parlamentu Knessetu izgovarao rijei isprike radi zloina nad idovima u NDH. emu isprika proslavljenog antifaista Mesia u ime zloinake drave NDH? Usporedbe radi, niti se svojedobno njemaki kancelar Brandt, istinski antifaist, nije ispriao u ime nacistike Njemake dok je kleao pred idovskim rtvama u varavskom Getu. Mesieva isprika morala je biti potpuno jasna, kako prilii poniznom predsjedniku drave sa zloinakom prolou, ve ranije provjerena i odobrena od uvenog Ephraima Zuroffa, direktora Centra Simona Wiesenthala, a na vrli predsjednik morao ju je proitati s puno tuge i bola. Za oekivati je bilo da se predsjednika Mesia ne udostoji primiti predsjednik izraelske vlade Ariel Sharon, ali isto tako da e Mesi iskoristiti priliku i posjetiti sveta kranska mjesta, Betlehem, Nazaret ili mjesto Isusova raspea, Kalvariju, ali za to nije imao vremena, nego je radije otiao u Nahari, tvornicu kave Elita Strauss koja ima vrlo uspjenu distribuciju izraelske kave diljem Hrvatske 34 . Kakva se tek praina digla kada je Ivica Kosteli izjavio da je za njega komunizam gori od nacizma i kako je spreman i nabrijan za utrku kao njemaki vojnik. Nacional i ostali podaniki kupusari gotovo su ga razapeli, zajedno s njegovim ocem Antom koji
34

Josip Jovi: ivot po protokolima, vlastita naklada, Split, 2002. str. 139 i 140

takoer, prema njihovom mjerilu, mora biti malo manje Hrvat. Optuili su slavne Kostelie za nacionalizam i nacizam, a ova izjava samo im je bila povod da se oblati ono najsvetije: planetarna popularnost hrvatskog skijanja zahvaljujui obitelji Kosteli jer nije dobro da Janica i Ivica tako ponosno diu hrvatski stijeg kada tako esto pobjeuju, a on smeta njihovim vladarima. Moda je Ivica mogao izjaviti da je nabrijan kao hrvatski vojnik, ali i to bi zasmetalo svjetske slugane jer zasigurno i oni znaju, to je dokazano, da su Nijemci i Hrvati najbolji vojnici, samo to su Nijemci vie vojnici discipline, a Hrvati vie vojnici srca. Vladari svijeta pomou svojih poklisara koji e za aku zlatnika, kako su izdali Isusa, tako izdati svoju zemlju i svoj narod, osvajaju anacionalne, protuhrvatske ljeviare i prostodune izgubljene graane. To rade tajno, zamaskirano i vjeto, poput ribara bacajui svoje mree, a za uhvaenika, ako i shvati to mu se dogodilo, ve je kasno jer je u mrei. I vladari svijeta meutim imaju svoje buldoge koji potpuno javno kre sve pred sobom i pune svoju mreu raznim judokudaima. Jedan od najveih je maarski idov George Soros, milijarder, filantrop, ljubitelj plemenitih metala, koji svoje filijale i poduzea ima po itavom svijetu. Takozvani dobrotvor financira svoja otvorena drutva pod imenom Soros Open Society i u Hrvatskoj je osnovao Institut Otvoreno drutvo Hrvatska te je glavni dobrotvor i ulaga u jo itav niz raznih graanskih udruga. Da je netko stvarno dobrotvor i humanitarni djelatnik, pomagao bi sirotinji, beskunicima, gladnoj djeci u Africi kojih svakodnevno umire od gladi nekoliko stotina. Soros pomae raznim mediokritetima, toboe borcima za graanska prava, a u stvari borcima protiv nacionalnih drava, protiv vlasti kako bi bila slabana i podatna, a onda on sa svojom klikom moe kupiti to god je jo ostalo vrijedno u zemlji. Takav svemoni Soros kojemu su najvei neprijatelji nepotkupljivi, nacionalno vrsti dravnici, protiv koga se u nekoliko zemalja svijeta vode sudski procesi zbog kriminala, koji financira kampanje za legalizaciju marihuane i droge, prema vlastitom priznanju u naoj zemlji je od 1992. uloio 50 milijuna dolara. Naglasak je na rijei uloio, ne darivao, i postavlja se pitanje je li mu se ulaganje viestruko isplatilo. Veliki rimski pjesnik Vergilije jednom je rekao, aludirajui na Trojanskog konja kojega su Grci (Danajci) poslali Trojancima: Timeo Danaos et dona ferrentes. (Bojim se Danajaca i kad donose darove). Oito da je naa zemlja konano rasprodana pa je tako i dobrotvor, prema vlastitom iskazu, na zaprepatenje svih tih puzavaca, odluio otii iz nae zemlje sa svojim fondacijama. Postoji zemlja koju e nam svjetska vladajua elita prikazati samo u najgorem, negativnom svijetlu, zemlja diktatora Aleksandra Lukaenka, Bjelorusija. Zato je ta zemlja toliko ozloglaena? Zato to su iz nje davno istjerani Sorosevi strvinari, jer poput svojih susjeda, Rusije i Ukrajine, nije rasprodala obiteljsko srebro idovima povratnicima iz Obeane zemlje te to im je jo uvijek ostao nacionalni ponos. Slino se dogaalo s Tumanovom Hrvatskom, Meiarovom Slovakom i drugim dravama koje su titile nacionalne interese i nisu rasprodale svoju zemlju. Hrvatski ban Ivan Maurani je 8. srpnja 1861. godine u Hrvatskom saboru lijepo rekao: U ovoj zemlji, ako je prodamo, nee kosti nae mirno poivati. Govori se da je Lukaenko veliki diktator, ali ako ovjek u proljee 2006. godine na predsjednikim izborima osvoji preko 82% glasova, nasuprot svom najveem protukandidatu koji je osvojio jedva 6%,, zar to onda nije biraka volja naroda? Jasno je da takva neprodana Bjelorusija ne moe jo dugo izdrati, razorit e je, raskomadati i podijeliti vladari svijeta. Ako promotrimo silne nevladine udruge, razna otvorena graanska drutva (o njima e biti vie rijei u poglavlju o vladajuem tajnom drutvu, masoneriji) i njihovu borbu za neto i protiv neega, pitamo se gdje su ta drutva bila kada je hrvatski narod u ratu stradavao od velikosrpske agresije, kada su hrvatska djeca bila zlostavljana i ubijana, a njihove majke silovane. Njih oito nije briga za Hrvate, oni vode brigu o onim drugima i o neemu drugom (zato da feministkinje vode brigu o silovanim hrvatskim enama?). Osim toga, sve udruge

koje su financirane od idovsko-masonskih monika postale su nedodirljive, elitistike, ekskluzivni klubovi koji ne trpe nikakvu kritiku. Ako netko samo pokae prstom na njih, odmah je prozvan kao nedemokrat, nazadni desniar ili klerofaist. Koje li ironije, nazivi su im milozvuni: otvoreno, graansko, borci za prava... Splitski tjednik Feral Tribune, inae u vlasnitvu Soroseve fondacije, pa nije udo to zaslueno dri prvo mjesto kao najgui otpadni talog hrvatskog novinstva, prije nekoliko godina izgubio je presudu za naknadu tete oklevetanim osobama. Isti tren nakon izricanja presude poelo je klevetanje hrvatskog sudstva, prava bezobzirna kampanja od svakojakih PEN-ovskih, graanskih, novinarskih, otvorenih, zatvorenih i inih drutava, udruga i zadruga. Kako je uope mogue da se zbog klevete moe biti novano kanjen? Kakvo je to neovisno sudstvo? Jedan od najveih oratora meu obespravljenicima i uvarima demokracije bio je predsjednik Stipe Mesi 35 . On je nekoliko godina nakon toga zbog klevete tuio svog protukandidata na predsjednikim izborima, Branka Mikia. Sud je zadivljujue brzo donio presudu protiv Mikia u obliku novane kazne. Ovoga puta nitko nije protestirao, sluaj Feral je davno zaboravljen. Zar je na naem narodu napravljena lobotomija? Sredinom 2006. godine Mesi je tuio Veernji list zbog netono prenesenog lanka iz Glasa Koncila u vezi njegove navodne UDBA-ke prolosti. Moramo se zapitati to se to s naim predsjednikom dogaa kada se toliko voli tuiti, je li ga neega strah ili mu brzo istie predsjedniki mandat, a tada vie nee biti zatien.

Drutvo srpsko-jevrejskog prijateljstva

Srbi imaju posebni, sofisticirani odnos prema idovima. Ako im ne trebaju, protjeraju ih ili jednostavno istrijebe kako ne bi ostalo preivjelih svjedoka. Ako su im potrebni, prema idovima se ponaaju kao umiljato janje. Tako je bilo pred raspad Jugoslavije 1987. godine. Pod pokroviteljstvom srbijanske vlade osnovano je Drutvo srpsko-jevrejskog prijateljstva koje se temeljilo na memorandumu o stvaranju Velike Srbije Naertanije koje je definirao ministar Kneevine Srbije, Ilija Garaanin, 1844. godine. Osim to je Drutvo, sa svojom osnivaicom i glasnogovornicom idovkom Klarom Mandi, utvrdilo da idovi imaju pravo na itavu Palestinu, a Srbi na stvaranje Velike Srbije na to veem teritoriju Jugoslavije, konstatiralo je kako u povijesti nije bilo veih stradanja od stradanja idovskog i srpskog naroda te da su Srbi zapravo trinaesto, najnesretnije Izraelovo pleme. Klara Mandi je 1992. godine u amerikom tisku izvjetavala o porastu antisemitizma u Hrvatskoj i o masakru hrvatskih ustakih bojovnika nad civilima te je kao dokaz prikazivala masakriranu idovku Ankicu Konjuh. Takve vijesti su punile svjetski tisak, a kada je utvreno da je starica Ankica Konjuh zapravo Hrvatica i da su je masakrirali etnici, to je Klara Mandi znala od samog poetka, ta vijest vie nije bila zanimljiva, nitko je vie nije objavio. Zloglasni kapetan Dragan, provjereni ratni zloinac, zapovjednik postrojbe Kninda, ije izruenje Hrvatska oekuje od Australije 2006. godine, odravao je bliske veze s Drutvom srpsko-jevrejskog prijateljstva, a Klara Mandi mu je bila ljubavnica. Kapetan Dragan je za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku oko vrata nosio Davidovu zvijezdu, a navodno je nosi jo i danas 36 .

35 36

Josip Jovi: ivot po protokolima, vlastita naklada, Split, 2002., str. 91 Philip J. Cohen: Tajni rat Srbije, Zagreb: Ceres, 1997., str. 173, 185, 190

Tko je protiv poslanika Muhameda?

Kada je 1993. godine Izrael odluio prihvatiti stotinjak izbjeglica Bonjaka iz Bosne i Hercegovine, poela je prava hajka na njih. Najvie su u tome prednjaili Gershon Kaponija, predsjednik idovskog Udruenja iseljenika iz Jugoslavije i novinar Raul Teitelbaum, takoer iseljenik iz Jugoslavije. Ne samo da su ponovili konstataciju da je dio Palestinaca porijeklom iz Bosne i pitali zato bi Izrael skrbio o svojim neprijateljima, nego su dali naslutiti da je sasvim izvjesno da je netko od tih izbjeglica potomak zloglasne divizije Handar koja je u Drugom svjetskom ratu vrila zloin prema idovima. Na taj nain podsjeali su izraelsku i svjetsku javnost da su Muslimani (Bonjaci) neprijatelji idova i Srba, a da su iz toga razloga Srbi istinski prijatelji idova. Istina je da su diviziju Handar tek u oujku 1943. godine osnovali Hrvati preteno islamske vjeroispovijesti i manjim dijelom rimokatolike vjeroispovijesti, a da se njihova postrojba u Francuskoj ve 1943. godine prva oruano pobunila protiv nacistike Njemake, to je bio prvi otpor uope protiv okupatora u Francuskoj. Francuzi i danas obiljeavaju taj spomen-dan pod nazivom Pobuna Hrvata. Slijedi osvrt na TV emisiju Otvoreno koja je emitirana u veljai 2006. godine. Tema emisije je bila objava karikature proroka Muhameda u danskom dnevnom listu Jyllands Posten. Glavni gost je bio novinarski ovjeuljak, ali veliki podaniki globalist koji je skakao sa stolice, iz oiju su mu sijevale iskre, a iz usta kao da je bljuvao plameni oganj povezujui taj dogaaj s muslimanskim fundamentalizmom, antisemitizmom i kojeim drugom, kako i dolikuje vrsnom svjetskom novinaru. Taj novinar, Drago Pilsel, ukorio je islamski svijet kako se ponaa prema kranskoj Europi jer se danska vlada ipak ispriala islamskom svijetu zbog objave karikature proroka Muhameda. Prozvao je muslimane zato bolje ne ukore iranskog predsjednika Mahmoda Ahmadinejada koji daje skandalozne izjave protiv idova (vjerojatno Pilsel idove zajedno s kranima stavlja na jednu stranu nasuprot muslimanima) i govori da holokaust nije postojao te u svojoj zemlji razvija nuklearno naoruanje, itd. U Pilsela se ne smije sumnjati kao kranina, ali znam da je piscu ovog teksta, kraninu i rimokatoliku, kao i veini domoljubnih Hrvata, puno dalje masonsko-protestantska Danska od islamskog svijeta i njihove svetinje, poslanika Muhameda. Zato se ne trebamo uditi kada islamski intelektualci (meu njima i bonjaki) na temelju izjava raznih Pilsela i drugih slugana vladara svijeta sve krane, pod nazivom kriari, trpaju u istu vreu, a jo je onda razumljivije ako u tu vreu uz znak jednakosti stave i idove. Pilsel nije rekao istinu kada je izjavio da je iranski predsjednik Ahmadinejad objavio kako holokaust nije postojao. On je samo rekao kako je holokaust mit te je bio apsolutno u pravu jer mit znai neto boansko, neto to se preuveliava, a to su upravo tih est milijuna rtava holokausta. Taj podatak o broju idovskih rtava postojao je i onda kada se govorilo o etiri milijuna rtava Auschwitza, no realna i objektivna procjena je pokazala da je u Auschwitzu stradalo milijun i dvije stotine idova, a nju su idovi prihvatili. To bi znailo i bilo bi logino i da se taj mitski broj od est milijuna idovskih rtava konano korigira 37 . Osim toga, zato se s takvim osudama, prijetnjama i zaprepatenjem gleda na razvoj iranske nuklearne tehnologije? Zar nam je vea prijetnja posjedovanje atomske bombe jednog drevnog perzijskog naroda, drave nastale na kolijevci svjetske civilizacije, od nekog drugog naroda iju su dravu prije dvjesto godina stvorili razbojnici, pustolovi i masoni ili pak onog Odabranog iji su mudraci stvorili vlastitu dravu u tuoj zemlji tjerajui domicilni narod u progonstvo? Istina e, meutim, uvijek biti onakva kakvom je prikau vlasnici informacija, a
37

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 134

pravda onakva kakvom nam je prikau vlasnici drava. idovska poslovica kae: Istina je esto najsigurnija neistina.

U slubi Velikog arhitekta Svemira

I. Nije li sve poelo s Luciferom?

to su masonska drutva
Tko su i to su slobodni zidari? Kakva je to organizacija, sekta, kakvo je to drutvo i zato je tajno? Kako su nastali i kakvi su im ciljevi? To su samo neka pitanja koja e si usput postaviti obian ovjek, smatrajui to tajno drutvo potpuno nebitnim u suvremenom ivotu, ostatkom nekih prolih mranih vremena. Istina je upravo suprotna. Slobodni zidari ili masoni su svuda oko nas, a njihove organizacije apsolutni su gospodari medijskog, gospodarskog, financijskog, znanstvenog, umjetnikog i drugog podruja u gotovo svim dravama svijeta. Ako elimo pogledati u Enciklopediju Leksikografskog zavoda i potraiti rije slobodni zidar ili mason, ostat emo zateeni jer takvi pojmovi ne postoje. Zato? Slobodni zidari su organizirani u tajna drutva (loe) koje su stupnjevane prema hijerarhiji. Kod engleskih loa postoje tri hijerarhijska stupnja, a kotske su loe rangirane u ak trideset i tri stupnja. lanovi nie rangiranih loa obino nisu upoznati sa svim tajnama i ciljevima njihovih pokroviteljskih loa, veinom su samodopadni ljudi koji su pristupili masonskim loama radi osobnog probitka, slave i moi. Takve loe i njihovi lanovi prikazuju se prema javnosti kao veliki dobrotvori, humanitarni djelatnici i borci za ugroena ljudska prava. Cilj je u stvari potpuno jasan. Pod krinkom kvazidemokracije nastoje unititi domae gospodarstvo i domai kapital, domae medije i institucije i sve ono to je nacionalno, moralno i kransko, prikazujui to kao kriminalno, zaostalo i desniarsko te pomou svojih podanika u potpunosti kontrolirati svaku dravu i svaku vladu. Preuzimanje potpune kontrole nad svakom zemljom odvija se po istom receptu: kako se nekada ruila domaa aristokracija, tako se danas rue domai vlasnici poduzea, financijskih i medijskih kua, upravitelji i rukovoditelji sveuilita, kazalita i svih drugih institucija. lanovi masonskih loa organiziraju razna humanitarna drutva koja su, izraavajui se gospodarskim rjenikom, njihova drutva keri. Svakako su najpoznatiji Rotary i Lions klubovi u kojima veina lanova zapravo nije ni svjesna koji je iskonski motiv kluba. Oni su u tim klubovima radi svoga osobnog poriva i drutvenog prestia. Zatim su tu razna otvorena, graanska i ina drutva, PEN-ovi, novinarska, knjievna drutva, razne nevladine udruge, razni borci za kojeta... Oni su u stvari poput starice koja je nosila naramak granja na vatru mislei da radi neto dobro, a na kojoj e izgorjeti Jan Hus, na to je Jan Hus stojei na lomai, rekao: O sancta simplicitas! (O sveta jednostavnosti!) Primjera radi, samo je u Hrvatskoj slubeno registrirano preko 26 000 raznih udruga, a kada se izuzmu razne braniteljske, sportske i ostale potrebne i filantropske udruge, ostaje nam preko 6 000 raznih udruga i drutava za koje slobodno moemo rei da su ispruena ruka masonskih loa, odnosno vladara svijeta. Vladari svijeta kao veliki dobrotvori financiraju takva drutva, u stvari ulau u njih, a zauzvrat trae dekadentno amoralno drutvo koje e blatiti sve ono to je nacionalna svetinja (Katoliku crkvu, nacionalnu kulturu, nacionalne junake, vladu i predsjednika ako su pripadnici stranaka desne opcije, itd.). Kada se u takvoj dravi omalovaava sve to je moralno, kada se domae gospodarstvenike proglasi kriminalcima, a vlastodrce nesposobnim korumpiranim desniarima, slobodni zidari u toj dravi vrlo vjeto postaju vlasnici svega onoga to imalo vrijedi, a na vlast dovode svoje bespogovorne podanike. Zato za sve lanove tih demokratskih drutava i udruga koji, istini

za volju, uope nisu svjesni svoje manipulativne uloge, slijedi arapska poslovica: Ruka koja daje uvijek je iznad one koja prima. U najviim stupnjevima masonskih loa ili u Velikim loama gotovo je iskljuivo idovska i anglikanska elita koja putem raznih neformalnih svjetskih organizacija vlada itavim svijetom. Danas se pretpostavlja da je na svijetu oko est milijuna lanova masonskih loa, od ega je oko tri milijuna u SAD-u i oko milijun u Velikoj Britaniji. U Velikoj Britaniji svi su pripadnici kraljevske obitelji masoni, svi lordovi, gotovo svi anglikanski biskupi i sveenici i veina zastupnika u parlamentu i predsjednika vlada. U SAD-u, koliko je dokazano, najmanje etrnaest predsjednika je poloilo masonske prisege: George Washington, James Monroe, Andrew Jackson, James K. Polk, James Buchanan, Andrew Johnson, James A. Garfield, Theodore Roosevelt, William Howard Taft, Franklin D. Roosevelt, Harry S. Truman, Lyndon Johnson, Gerald Ford i Ronald Reagan. Drugi svjetski rat su vodili mnogi masoni, s britanske strane Winston S. Churchil, grof Alexander od Tunisa, sir Claude Auchinlech, maral lord Newhall, general sir Francis Wingate i dr., a s amerike strane generali Mark Clark, Omar Bradley, Georg Marshall, Joseph Stillwell i Douglas MacArthur. Medu poznatim svjetskim slobodnim zidarima spomenut emo neke: Giordano Bruno, Johannes Gensfleisch Gutenberg, Jan Amos Komenski, Oscar Wilde, Mark Twain, Kristofor Kolumbo, Miguel Cervantes, Leonardo da Vinci, Galileo Galilei, Franois-Marie Arouet Voltaire, Dante Alighieri, Wiliam Shakespeare, Nikola Kopernik, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Walter Scott, Franois Mitterrand, Ivan Metrovi, Nikola Tesla i mnogi drugi. Jedan od najpoznatijih je svakako i Wolfgang Amadeus Mozart kojega su masoni i ubili jer je u svojoj operi arobna frula otkrio neke masonske tajne. Nevidljiva svjetska vlada, kako se u javnosti esto zove organizacija koju su osnovale masonske loe, uvena je Bilderberg grupa. Osnovana je 1954. godine u Nizozemskoj u hotelu Bilderberg (naziv hotela i grupe nije sluajno odabran) s jasnim ciljem stvaranja i zadravanja apsolutne globalne kontrole vladara svijeta nad vladama i dravama itavog svijeta. Bilderberg grupa ima Stalni komitet koji broji trideset i devet osoba koje se postavljaju od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi svijeta (vladara svijeta) i koji donosi strateke svjetske odluke. lanovi komiteta se mijenjaju jednom godinje izmeu osamdesetak najutjecajnijih lanova Bilderberg grupe. Medu najutjecajnijim lanovima treba spomenuti osamdesetogodinjake Davida Rockefellera i Victora Rothschilda, zatim lorda Carringtona, Giovannija Agnellija, Henryja Kissingera, Petera Jankovia, Vernona Jordana, Alana Greenspana, Paula Walkera, Georgea Sorosa, Carla Bildta, Tonyja Blaira i ostale elne ljude najmonijih svjetskih korporacija, banaka, politike, vlada i druge. Osnovana je i Trilateralna komisija s tristo i pedeset najmonijih ljudi na svijetu od SAD-a do Japana, na ijem je elu David Rockfeller sa svojim pomonikom Zbignewom Brezezinskim, a lanove na tri godine osobno odreuje Rockfeller. Meu inim masonskim neformalnim organizacijama, a u stvari apsolutnim gospodarima svijeta, treba jo izdvojiti Komitet 300 s tristo najbogatijih obitelji na svijetu. Masonska organizacija je do 1717. godine radila u strogoj konspiraciji, odavanje bilo kakve tajne iz masonskih loa kanjavalo se okrutnim muenjima i smru, tako da poetak nastanka organiziranih masonskih loa moemo samo nasluivati. Neutemeljene su i potpuno besmislene masonske tvrdnje da su loe nastale kao posljedica cehovskih udruenja zidara, klesara i ostalih graditelja (mason je na engleskom zidar). Izuzev nazivlja, te dvije udruge nita ne spaja pa se na naziv zidar kod masona moe promatrati metaforiki, kao graditelj ili arhitekt svemira. Zato su 1717. godine postojanje masonskih loa i masonske tajne, samo one iz niih stupnjeva loa, otkrivene? U Engleskoj je nakon gotovo dva stoljea borbe sa Svetom Stolicom dolo do definitivnog raskola izmeu protestantske Anglikanske crkve i Katolike crkve, a Anglikanska crkva je kao partnere prihvatila masone i njihove

obrede. Zato? Zato jer su glavni neprijatelj slobodnih zidara upravo Sveti Otac, Katolika crkva, nacionalni monarsi i vladari, to se jasno vidi iz masonskih obreda kod primanja u lanstvo i kod ustolienja metra, vladara pojedine loe. Katolika crkva itavo se ovo povijesno razdoblje jasno ograuje od masonstva, tako da je moemo smatrati jedinim istinskim borcem protiv svijeta tajni, tame, misticizma, okultizma i svega onoga uroenog slobodnim zidarima.

Tko moe postati slobodni zidar?

Tko uope moe postati mason? Samo ovjek provjerenih vrlina koji je priznat i poznat u drutvu i koji je pod cijenu ivota spreman uvati masonske tajne, koji je bezobziran i beskrupulozan, koji eli mo, vlast, koji e potivati samo lanove masonskih loa, a nadasve svoga gospodara, veletovanog metra. Mason moe postati samo onaj koji vjeruje u jedno monoteistiko Vrhovno Bie. To bie nije boanski Bog, ve moe biti bilo koji stvoritelj neke religije: Zaratustra, Isus Krist, Muhamed, Budha, ali moe biti i Sotona, iako ga masoni posebno ne spominju i ne priznaju jer je njihov pojam Boga monoteistiki pojam cijelog kranstva, znai da Boga i Sotonu smatraju istim biem (masonska drutva koja tuju iskljuivo Sotonu nazivamo sotonistima). Takvo Vrhovno Bie masoni nazivaju Veliki arhitekt Svemira ili Veliki graditelj Svemira. Zato se u masonske loe mogu ulanjivati lanovi raznih konfesija, tako da, osim idova i Anglikanaca, masoni postaju i pripadnici ostalih kranskih crkava, muslimani, budisti, sikhi i sotonisti. Pitanje primanja Hindusa u masonske loe (koji vjeruju u vie bogova) rijeeno je tako da se sva hinduska boanstva smatraju simbolinom manifestacijom jednog Vrhovnog Bia. U tom arenilu potpuno razliitih ljudskih osobina, religija i svjetonazora gdje je cilj potpuno istovjetan, moe se, kao sastavni predmet masonskih loa, nai i Biblija kao idovsko-kranska sveta knjiga, ali kri nikada (njega je zabranjeno unositi u lou). Sigurno je da je masovno stvaranje masonskih loa uslijedilo poetkom 14. stoljea nakon ukinua i progona Vitekog reda Salomonovog hrama (templara) koji se izopaio od Katolike crkve. Nakon gubitka Svete zemlje i njihovog progona u Europi svoj spas su nali u tajnim drutvima, masonskim loama. Sama ideja osvajanja svijeta i uspostavljanja kontrole i vlasti nad vladarima i dravama nastala je jo u staro biblijsko vrijeme, tako da poetak masonerije treba traiti mnogo ranije, to je i vidljivo po udesnim, demonskim i okultnim obredima u loama. Danas, kada su nam otkrivene gotovo sve masonske loe, a na njihove lanove se gleda kao na nostalgiare prolih vremena i udne zanesenjake, oni su ostvarili svoj potpuni cilj. Apsolutna tajna je samo medu njima, u loama najvieg stupnja, jer se tamo donose odluke o sudbini svake drave, svake vee kompanije, o svjetskim ratovima, sukobima, energiji, trgovini, javnom mnijenju itd. Slobodni zidari su gotovo neprimjetni u dananjem svijetu, njih obian radni ovjek ne doivljava, oni ne istupaju javno jer imaju na milijune sitnih prodanih karijerista ili naivnih prostodunih osoba koji taj posao obavljaju umjesto njih. Oni se nikome ne zamjeraju, oni su nai cijenjeni humani dobroinitelji. Je li ba tako? Neprestano nas motre, upozoravaju nas, snimaju nas preko svojih masonskih simbola medijima, televizijom, internetom, proizvodima svojih kompanija, ambalaom, zatitnim znakovima svojih tvrtki, reklamama i jo mnogo toga. Njihovi simboli imaju sasvim jasnu poruku koju emo prepoznati u idovskoj, babilonskoj, egipatskoj i ostalim drevnim mitologijama u kojima i treba traiti korijen masonstva. Koji su masonski znakovi koji nas danonono prate, promatraju i bdiju nad nama? U prvom redu, to je peat kralja Salomona (Davidova zvijezda bez horizontalnih linija), zatim

slubeni znak ritualnog alata masonskih loa, estar i trokut. Poznata je i krnja piramida koja predstavlja egipatska boanstva i nedovreni Salomonov hram. Nezaobilazno je Svevidee Oko (ako pogledamo pod povealom, vidjet emo da nije ljudsko), orao ili sokol, golubica, trokut, baklja, zrake sunca, rua, knjiga, slovo G (geometrija), obelisk, kupola, pentagram ili petokraka (sotonistiki zatitni simbol - stilizirana kozja glava avla Bafometa, obrnuta petokraka koju sotonisti nose oko vrata), itd. Kako bismo uope shvatili smisao njihovih simbola, moramo se vratiti na sam zaetak masonstva, u drevnu mitologiju. Danas trebamo obratiti pozornost na masonske simbole koji nas, modificirani i stilizirani, prate svakodnevno, doslovno su svuda oko nas. Ne postoji niti jedna vea kompanija ni institucija u SAD-u i Velikoj Britaniji i u veem dijelu svijeta koja u svom memorandumu nema prikriveni i stilizirani masonski znak. Ne postoji niti jedan znaajniji svjetski proizvod ili ambalaa proizvoda koja nema prikriveno obiljeen jedan od tih znakova. Kako bi se spoznale poruke i znaenja masonskih znakova i tenja vladara svijeta za uspostavom novog svjetskog poretka, mora se krenuti u daleku prolost. to se dalje zalazi u prolost, uvia se istovjetnost i podudarnost cilja za vladanjem i moi pa ne preostaje drugo nego da se krene od samog poetka. Tko je u samom poetku elio mo? Tko je bio najmonije Boje stvorenje u kojemu se pojavila ljubomora i zavist prema Bogu? Tko je elio biti jednak, ak i vei od svoga stvoritelja Boga? Bio je to aneo svjetla Lucifer koji je nagovorio jedan dio nebeskih bia da se pobune protiv Boga, a sam je htio biti Bog. Bog je u tom ratu pobijedio i istjerao Lucifera i njegove sljedbenike iz Raja. to je drugo Luciferu (Sotoni) preostalo sve ovo vrijeme, nego stvoriti svoje kraljevstvo na Zemlji, svijet nemorala, ljudske bijede, mrnje, pohlepe, zloina i svega onoga najnieg to postoji u ljudskoj dui? Ljudsku duu lako je nagovoriti, treba joj pruiti samo malo ovozemaljskih dobara, hvaliti je, tapati, poticati na puno vie i ona e postati sljedbenik i podanik svoga vladara. Nevjerojatna je slinost Luciferovih pristaa i masona. Nije li dakle tad upravo Lucifer masonsko Vrhovno Bie, odnosno Veliki graditelj Svemira? Prva kunja pojavila se kod prve ene, Eve, kada joj je Sotona u obliku zmije ponudio plod sa zabranjenog stabla. eljela je postati ravna Bogu. Korijene masonstva moemo traiti u drevnom Egiptu, meu Fenianima, Asircima, Kaldejcima i ostalim starim narodima, ali zadrat emo se na idovima za vrijeme kralja Salomona i Babiloncima za vrijeme kraljice Semiramide jer je to vrijeme duboko utisnuto u dananju masoneriju, prema simbolima i ritualima u masonskim loama.

Semiramida i Nimrod
Najvie masonskih simbola vezano je uz legende o kraljici Semiramidi i Babilonskom Carstvu. Dolina naroda, Mezopotamija, na obali velikih rijeka Eufrata i Tigrisa, stvorila je mnoga carstva i narode. Otud su se iseljavali u svoje nove zemlje. U dolini naroda ivio je i Noa i u njoj je nastao biblijski opi potop. Prvi grad u toj zemlji, tada zvanoj inear, koji se izgradio poslije potopa, bio je Babilon. Zemljom inear, u kojoj su, osim Babilona, poznatiji osnovani gradovi Erek, Akad i Kalne, vladao je okrutni vladar Nimrod, a njegovo ime je znailo silni lovac. Abraham je prema nalogu Jahve sa svojim narodom napustio Mezopotamiju bjeei pred bezbonikom Nimrodom u zemlju Kanaan. Legenda kae da se u toj zemlji u mjestu Vascalonu boica (negdje se spominje nimfa) Derkato (Atargatis) zaljubila u smrtnika - ovjeka Sirijca Caystrusa. Iz te ljubavi rodila se djevojica koje se majka sramila i ostavila je na livadi. Djevojicu su othranile golubice mlijekom kojeg su krale od pastira. Pastiri su je kasnije pronali i odnijeli svom

gospodaru Simmasu koji ju je odgojio i dao joj ime Semiramis to znai ona koja je dola od golubica. Semiramida je bila ena neviene ljepote, duge crne kose koja kao da je bila obasjana suncem. U Semiramidu se zaljubio general Ones (Menon) koji se njome oenio u gradu Ninevehu. Kada je veliki asirski (inearski) vladar, tiranin i diktator Nimrod napao susjednu dravu Bactriju, pozvao je u pomo generala Menona. Menon je sa sobom poveo svoju enu Semiramidu koja se u tom ratu pokazala kao odlian vojni strateg te se Nimrod njom oduevio i opinio. Htio ju je silom za enu, nudei Menonu za zamjenu svoju ker, ali Menon se nikako nije htio odrei Semiramide. Na kraju je Nimrod naredio da se Menonu iskopaju oi, nakon ega je Menon izvrio samoubojstvo, a Nimrod se oenio Semiramidom. Nimrod i Semiramida prkosili su Bogu, eljeli su vladati itavim svijetom, tovali su poganske bogove u svijetu magije, okultizma, demonije i sotonizma. eljeli su novi svjetski poredak u kojemu bi Nimrod bio vrhovni bog na zemlji. Tako je Nimrod gradio Kulu babilonsku, najveu graevinu koja je ikada izgraena, pred kojom se egipatske piramide ili Kineski zid mogu posramiti. Kula je trebala dosei samo nebo, a na njezinom bi vrhu bilo Nimrodovo prijestolje. Bila bi simbol novog svjetskog poretka, Sotoninog kraljevstva na zemlji. Glavni graditelj kule bio je Haik, Noin prapraunuk, koji je sa sto i trideset godina doao u Babilon na gradnju Kule. Nakon izgradnje kule, Nimrod je zahtijevao da Haik ostane u Babilonu i bude tovan kao bog, to je on odbio i poao kui sa svojim ljudima, a za njim se uputio Nimrod sa svojom vojskom. Haik je ubio Nimroda strijelom u bitci kod jezera Van (dananja Turska). Dananja Armenija na armenskom se zove Hajastan (Haikova zemlja). Novije ime Armenija dobila je po Haikovom potomku Aramu. Babilonsku kulu je razorio Jahve, unitio je plan stvaranja Sotoninog kraljevstva, a usmrtio je Luciferovog slugu Nimroda koji se elio obogotvoriti. Semiramida je, kao vladarica Babilona, i dalje poticala svijet demona, magije i okultizma. Proglasila je da je Nimrod utjelovljeni bog sunca i gradila njegov kult. Sebe je proglasila boicom mjeseca, a njihovog sina Baala (Bel ili Bil) inkarnacijom boga sunca. Semiramida je sebi u ast, kao majci bojoj, nareivala da joj se rtvuju djeca. Poznati su Visei vrtovi s ruama i egzotinim biljem koje je Semiramida dala izgraditi. Vrtovi su imali fantastian sustav navodnjavanja koje danas smatramo jednim od sedam svjetskih uda. Druga legenda govori da je za smrt tiranina Nimroda zasluna njegova ena Semiramida. Naime, ostarjelog vladara Nimroda je nagovorila da joj dade apsolutnu vlast na jedan dan. Kada joj je to on omoguio, Semiramida ga je dala ubiti te je nastavila vladati sa svojim sinom Baalom. S njim je ivjela u incestu. Kada je Semiramida saznala da je njezin sin Baal (takoer Sotonin sljedbenik) eli ubiti, navodno se pretvorila u golubicu i odletjela u besmrtnost. U svakom sluaju, legende i zbilje drevnog Babilona ostavit e duboke tragove kroz itavu povijest, a masonstvo iz njih i danas crpi svoje poslanje u vezi osvajanja svijeta i tovanja Vrhovnog Bia. Moemo zakljuiti da u Babilonu moemo traiti prve zaetke masonerije. Nakon unitenja Babilonske kule, sredite urota osvajanja svijeta i masonske zavjere protiv Boga seli se u drevni Egipat, u okultizam i sotonizam egipatske mitologije. S time e se susresti Izraelci u egipatskom ropstvu.

Doba kralja Salomona

Kralj Salomon je vladao Izraelom odprilike od 965. do 925. godine prije Krista i bio je najmoniji, najbogatiji i najmudriji izraelski kralj. itav je Jeruzalem bio obloen zlatom, njegovo je prijestolje bilo od bjelokosti sa zlatnim postoljem, a njegovi vojnici imali su zlatne titove. Bio je daleko mudriji od svih suvremenika Starog istoka, kao da mu je tu mudrost

netko posebno darovao. Napisao je na tisue pjesama, a izrekao nekoliko tisua mudrih izreka koje jo i danas imaju istu svjeinu i vrijednost. Osjeao se vladarom svijeta, nedodirljivim i nadmonim. Od svojih tisuu ena koje veinom nisu bile idovske krvi (Moapke, Amonke, Emonke, Sidonke i druge) prihvatio je tovanje poganskih bogova i tovanje Sotone. Odao se magiji i prvi je poeo crtati pentagrame i druge simbole mistinih obreda. Salomon je tako udario temelje Kabali, idovskoj demonsko-mistinoj svetoj knjizi. Prihvatio je tajne okultizma, uveo je mnoge kultove i slobodno moemo rei da je bio veliki metar tadanje masonerije. Tijelo mu se brzo izmuilo od nemorala, bezakonja i bludnienja te je kao starac sve vie fiziki poeo sliiti Luciferu. Njegova mudrost i raskalaeni ivot u kojemu je svjesno ivio u grijehu je simbol Lucifera. Na kraju se Salomon, za razliku od Lucifera, pokajao pred Bogom, ali sjeme masonstva je kao kvasac nabujalo kod idova. Dva druga velika metra tijekom izgradnje Salomonovog hrama bili su tirski kralj Hiram i mitski graditelj Huram Abi kojega masonski pisci poistovjeuju s biblijskim Hiramom, sinom udovice Naftalije. Prema masonskim tvrdnjama, graditelj Huram Abi ubijen je prije nego to je Hiram bio zavren jer nije htio odati tajnu gradnje Hrama, tako da je Hram ostao nedovren. Ubila su ga trojica radnika na izgradnji Hrama, Jubela, Jubelo i Jubelum. Prema biblijskom pisanju, Salomonov hram je bio u potpunosti dovren, a Huram Abi se nakon gradnje vratio kui. Teko je utvrditi je li graditelj Hrama Huram Abi uope postojao ili se radilo o, samom tirskom kralju Hiramu. U svakom sluaju, tri velika metra (Salomon, tirski kralj Hiram i Huram Abi) imaju glavne uloge kod polaganja prisega za lana loe i za izbor masonskog metra pojedine loe. Kod primanja novog lana loe metru je dodijeljena uloga Hurama Abija prilikom izvoenja posebnih rituala, a kod ustolienja novog metra slijedi ritual nalik na demonsku, alegorijsku dramu, u kojoj veletovani metar glumi kralja Salomona. Rizniar svake loe prilikom obrednih rituala glumi tirskog kralja Hirama. Slobodni zidari u svom svakodnevnom komuniciranju esto jedan drugoga oslovljavaju s Hiram. Glavna skupina Odabranog naroda koja je nastala u babilonskom ropstvu su saduceji koji su irili masonski duh i donijeli krivovjerje i magiju natrag u Izrael. Nisu vjerovali u uskrsnue i proklamirali su novi poredak sotonizma i okultizma. Druga masonska skupina kod Izraelaca bili su farizeji, lukavi i prepredeni, izvana tovatelji pravoga Boga, a iznutra licemjeri, bludnici i pokvarenjaci. Bili su upueni u sve tajne, misticizam, svete knjige, a poglavito u nauk Kabale.

Masonski simboli
Koja je povezanost masonskih simbola s drevnom mitologijom i krivovjerjem? Kod masonskog inicijacijskog obreda za stupanj Kraljevog Svoda spominje se ime masonskog boga, Vrhovnog Bia Jahbulana. Ako njegovo ime promatramo kao akronim i podijelimo ga na tri sloga, dobit emo imena Jahve, Baal i On (Oziris). Baal je sin Nimroda i Semiramide, Sotonin tovatelj i bog Sunca, u kranstvu poznat kao princ avola. Oziris je bio najtovaniji bog drevnog Egipta, antropomorfni bog koji je gospodar svijeta mrtvih. Ubio ga je bog Set (koji je u obliku mravojeda ili magarca), a Seta je ubio bog Horus (u obliku orla ili sokola) koji je prilikom dvoboja izgubio jedno oko. Najuveniji masonski suvenir svakako je novanica od jednog dolara koju je dizajnirao ameriki mason Charles Thomson. Sredinji lik na novanici je osniva masonerije u SAD-u i prvi predsjednik SAD-a, George Washington. S druge strane je krnja piramida, simbol nedovrenog Salomonovog hrama i egipatskih boanstava. Iznad piramide je

neizostavno Svevidee oko za koje sa sigurnou moemo rei da nije ljudsko. Ako nije ljudsko, je li onda Luciferovo ili moda od jednookog boga Horusa? Desno od piramide je orao rairenih krila. Simbolizira li on boga Horusa ili Nimroda potpuno je svejedno (orao je esti simbol masonskih loa, npr. one najpoznatije, Scottish Rite of Freemasonry). Broj trinaest koji susreemo na novanici je drevni mistini broj. Iznad orlove glave je trinaest zvijezda, a orao u jednoj nozi dri trinaest strijela (simboliziraju mo), a u drugoj trinaest bagremovih listova (simboliziraju besmrtnost). Trinaesti je poseban datum za masone. U petak 13. listopada 1307. godine u Francuskoj je francuski kralj Filip IV. naredio uhienje petnaestak tisua templara, zaetnika nove masonerije. Latinske rijei iznad i ispod piramide, Novus ordo seclorum, prognoziraju dolazak novog poretka svijeta. Novanicu je 1933. godine dao izraditi i na njezin izgled utjecao jedan od najveih masona 20. stoljea, ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt. Kip slobode koji se nalazi na ulazu u njujorku luku poklon je francuskih masona masonima SAD-a. Identini kip nalazi se u Parizu, takoer na otoku, na rijeci Seini. Jesu li to stvarno kipovi slobode ili jasna masonska poruka kako je njihova vlast na oba kontinenta uzviena i nedodirljiva? Kip u jednoj ruci dri baklju, a u drugoj knjigu, dva najea simbola masona. Iznad glave kipa nalaze se suneve zrake koje simboliziraju Semiramidu sa suncem (Semiramida, Nimrod i Baal su glavna boanstva masona), a duga haljina kipa simbol je drevnog Babilona. Simboli svjetske elite, vladara svijeta, svuda su oko nas, samo se trebamo osvrnuti. Oni su u naem gradu, na radnom mjestu, u naoj kui. Jedva se uspjelo sprijeiti da simbol Olimpijskih igara umjesto pet krugova bude sotonistiki znak pentagram, odnosno petokraka. Pogledajmo Bijelu kuu i Pentagon u SAD-u te itav urbanistiki plan grada Washingtona kojega je projektirao francuski mason Pierre Charles L'Enfant i shvatit emo da se ba nita na ovom svijetu ne dogaa sluajno, sve je zacrtano i isplanirano. O masonskim simbolima bit e govora i na kraju ovog poglavlja pa u samo spomenuti zatitne znakove (simbole) tri najvee stranke u Velikoj Britaniji: baklja s plamenom (Konzervativna stranka), crvena rua (Laburistika stranka) i golubica (Liberalno-demokratska stranka). Sva tri simbola su simboli Semiramide i Babilona. Ne treba posebno podsjeati da su sva tri njihova predsjednika, Tony Blair, William Haig i Paddy Ashdown lanovi Bilderberg grupe. 38 U nizozemskom hotelu Bilderberg, kako je ve spomenuto, osnovana je neformalna svjetska vlada Bilderberg. Hotel je dobio naziv, kao i svjetska vlada, po Sotoni (bogu Sunca), Baalu (Bilu), sinu Semiramide i Nimroda.

Semir Osmanagi: Piramida moi na planeti, Tajni jezik simbola, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm

38

II. Posljedice kriarskih ratova

Latinsko (Jeruzalemsko) Kraljevstvo

Papa Urban II. je pred nekoliko tisua vjernika 27. studenog 1095. godine u Clermontu u Francuskoj pozvao istinske krane u Kriarski rat za osloboenje Svete zemlje od nevjernika. Na tom skupu je osudio sveenike brakove te je naredio oenjenim sveenicima da napuste svoje ene i obitelji. Nije ni slutio kako e njegov govor u Clermontu odjeknuti meu kranima u Europi. Plemii, seljaci, sveenici (poglavito oni koji su razvrgnuli svoje brakove), ak i kraljevi, masovno su se poeli javljati u kriare. Ve u proljee 1096. godine poele su se okupljati horde vitezova kriara koje su potpuno neorganizirano krenule u Prvi kriarski rat za unitenje nevjernika u Svetoj zemlji, uz krilaticu Deus Vult (Bog to eli). Najvie je bilo pristaa iz francuskih pokrajina, zatim iz njemakih zemalja i iz Italije. Jedna je skupina krenula iz Francuske pod vodstvom Raymonda, grofa od Toulousa, preko Alpa i istonom jadranskom obalom, druga je krenula brodovima iz june Italije i Sicilije prema Grkoj. Treu skupinu, koja je ila dolinom rijeka Rajne i Dunava preko ugarskog kraljevstva, vodio je Godefroi de Bouillon. Ta se grupa sukobljavala s ugarskim kraljem Kolomanom i pretrpjela velike gubitke. Kranski su ratnici 7. lipnja 1099. stigli pred zidine Jeruzalema. Egipatski upravitelj Jeruzalema naredio je da se svi bunari oko grada zatruju, a krane iz grada istjerao je izvan zidina Jeruzalema. Jedan vitez-sveenik imao je viziju da e se osvojiti Jeruzalem ako se svi vitezovi oiste od grijeha: tri dana poste, trei dan skrueno hodaju oko zidina grada, a devetog dana Jeruzalem e biti osvojen. Kriari su ga posluali, povjerovali su u njegovu viziju i grad je stvarno bio osvojen devetog dana. Nakon osvajanja svetog grada Jeruzalema dogodio se stravian zloin koji sigurno nitko nije mogao predvidjeti. Gotovo svi stanovnici muslimani i idovi bili su pogubljeni, a legenda kae da je bilo krvi do koljena konja vitezova kriara. Osnovano je Latinsko (Jeruzalemsko) Kraljevstvo na prostoru obalnog dijela Palestine s glavnim gradom Jeruzalemom i prvim kraljem Godefroyijem de Bouillonom.

Viteki red hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog

Ve iste godine osnovan je Viteki red hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog (hospitalci ili ivanovci) koji je nastao na tradiciji malog kranskog reda koji su osnovali trgovci jo 1070. godine, a posjedovao je konaite Amalfi za hodoasnike. Hospitalci su odredili svoja redovnika pravila u duhu svetog Augustina, a papinsku bulu dobili su 1113. godine. Red je imao zadatak da se skrbi za sve hodoasnike u Svetoj zemlji osiguravajui im konaita, bolnice za bolesne i ranjene i ostale pripomoi. lanovi reda nazivali su sebe braom, dijelili su se u vitezove, sluitelje i sveenike, a govorili su preteito francuskim jezikom. Zavjetovali su se na siromatvo, poslunost i istou. Nosili su crnu odjeu na kojoj je bio bijeli kri s raskoljenim krakovima (malteki kri). Na elu reda se nalazio veliki magistar (veliki metar) koji je stolovao u sreditu reda, Konventu. Nakon pada Jeruzalema u ruke Saracena 1187. godine hospitalski red se seli u tvravu Saint Jean d'Acre (Akra u Izraelu) gdje ostaje do pada tvrave 1291. godine. Tada Konvent Vitekog reda naputa

Svetu zemlju i odlazi u Limasol na Cipar, odakle 1308. godine prelazi na otok Rodos prilikom ega mijenja ime u Vitezovi od Rodosa. Kada su Turci osvojili otok Rodos 1526. godine, Konvent Vitekog reda hospitalaca prelazi na Maltu, ponovo mijenjaju ime u jo i danas znano kao Malteki vitezovi, vjerni Svetom Ocu i Vatikanu. Kada je Napoleon protjerao Malteke vitezove s Malte, oni su se sklonili u Rim gdje ih je Sveta Stolica priznala kao suverenu dravu te tamo i danas imaju svoje sjedite. Hospitalci su po itavoj Europi imali velike posjede jer je svaki plemi koji je pristupao vitekom redu svoje posjede ostavljao u vlasnitvu reda. Oni su bili podijeljeni po pokrajinama na ijem je elu bio magistar (prior) koji se birao na deset godina, a koji je odreeni prihod s tih posjeda svake godine morao slati velikom magistru u Konvent. U naim krajevima postojao je Priorat Ugarske i Slavonije ili Vranski priorat.

Viteki red Salomonovog hrama u Jeruzalemu

Nakon osnutka Vitekog reda hospitala svetoga Ivana Jeruzalemskog, osnovan je drugi viteki red koji e tijekom svog dvostoljetnog djelovanja doslovno promijeniti sliku Europe, o kojemu e ovisiti dravni vladari, europske drave, a njihov moan utjecaj odredit e i stvoriti dananje vladare svijeta. Sve je poelo kada je 1118. godine francuski vitez Hugues de Payens od jeruzalemskog kralja Badouna II. zatraio dozvolu za osnivanje novog vitekog reda. Dozvola je dobivena te su osmorica vitezova, zavjetovavi se pred jeruzalemskim patrijarhom na isposnitvo, istou i poslunost, osnovali Viteki red Siromana Braa, Vojnici Krista i Salomonovog Hrama, kasnije nazvani Vitezovi Salomonovog hrama u Jeruzalemu (poznatiji kao templari). Sjedite su imali u palai pokraj ruevina Salomonovog hrama. Novoosnovani viteki red nije imao bitnog utjecaja do 1127. godine kada je kralj Badoun II. zatraio od opata Bernarda, koji je kasnije postao svetac, da zatrai od pape Honorija II. dozvolu za djelovanje vitekog reda. Sveti Bernard od pape je ishodio slubenu dozvolu te je utvrdio stroga pravila redovnikog ivota prema benediktinskim normama u Vitekom redu Salomonovog hrama. Osnovni zadatak ovog reda koji je komunicirao na francuskom jeziku (jer su veina vitezova bili Francuzi) bio je osiguravanje putova i zatita hodoasnika na putu u Svetu zemlju. Osim to su vitezovi bili duni osigurati miran prolaz kranskim hodoasnicima, imali su zadatak boriti se protiv svih nevjernika i heretika gdje god je to bilo potrebno. Ureenje templarskog reda bilo je pomalo drugaije od ostalih vitekih redova jer je njihov ivot bio pun putovanja i stalnih bitaka. Njihov stijeg Beau Seant bio je podijeljen na osam naizmjenino crno-bijelih polja. Crno polje je oznaavalo njihov dosadanji grjeni ivot, a bijelo polje njihov sadanji, isti, redovniki ivot. Krakovi templarskog kria bili su istih dimenzija, na krajevima proireni za jednu irinu. Red se dijelio na nekoliko razreda. Prvi i najvaniji su bili vitezovi koji su morali imati plemiko podrijetlo i nosili su bijele plateve s crvenim templarskim kriem na ramenu. U drugom razredu su bili pripadnici graanskog stalea koji su obnaali dunosti raznih upravitelja, titonoa, konjuara, straara i sl., a nosili su crne ili tamnosmee plateve s crvenim templarskim kriem. U trei razred su spadali klerici koji su sluili svete mise i obnaali dunosti pisara, biljenika i drugo, budui da su jedini bili pismeni. Nosili su zelene plateve s crvenim templarskim kriem i rukavice kako bi im ruke bile iste kada slue Bogu. Vitezovi su brijali glavu, a nosili su duge brade, dok su klerici morali biti uredno obrijani. Viteka templarska vojnika oprema bila je veoma prepoznatljiva, a sastojala se od pletene eljezne koulje koja je prekrivala itavu glavu osim lica, kacige koja je prekrivala itavu glavu i vrat osim rupe u obliku templarskog kria za

disanje i gledanje, eljeznih titnika za noge i eljeznih cipela te velikog plata koji je bio preko oklopljenog tijela. Viteki red Salomonovog hrama, prema strogim pravilima svetog Bernarda, bio je vezan za tri osnovna redovnika zavjeta: siromatvo, istou i poslunost. Niti jedan templar nije smio poljubiti niti jednu enu, ni svoju majku ili sestru. ak mu je bilo zabranjeno razgovarati sa enama. Nikome nije bilo doputeno da svoje golo tijelo pokae drugom ovjeku, poglavito drugom vitezu. U njihovim spavaonicama moralo je itavu no gorjeti svjetlo kako nekome ne bi palo na um da pokae svoje eventualne homoseksualne sklonosti. Imali su samo dva para donjeg rublja od ovje koe, deblje za zimu i tanje za ljeto, koje nisu smjeli svlaiti. Bilo im je potpuno zabranjeno kupanje kako ne bi skidali donje rublje. Spavali su odjeveni, a svoja su odijela skidali jedino kad su im bila unitena. Sve je to pomalo podsjealo na pustinjaka i redovnika Antonija iz 3. stoljea koji se zbog prevelike elje da se posveti Bogu nije kupao cijeli ivot, nego je ivio u pustinji odjeven u vunenu koulju ispod kone odjee, trpei vruinu, smrad i rane po tijelu. Zato su ba ova dva reda, Viteki red hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog i Viteki red Salomonovog hrama, toliko posebni, osim to su bili najmoniji i najbogatiji? Oni su u prvo vrijeme izvrsno suraivali i pomagali jedan drugom. Kad bi jedan red krenuo u borbu protiv nevjernika i heretika, drugi red bi mu bio logistika. Vremenom su postali veliki suparnici u bogatstvu i moi, veliki rivali u vladanju Europom, najvei neprijatelji, a pored toga, templari su postali i najvei izopenici od Svete Stolice i Katolike crkve, najvei krivovjerci i bogohulnici, dok su hospitalci ostali vjerni kranskom nauku. Nakon to je papa Inocent II. svojom bulom potvrdio ozakonjenje templarskog reda 1139. godine, on se poeo naglo iriti tako da ih je ubrzo bilo nekoliko desetaka tisua. Poeli su osnivati priorate diljem Europe po uzoru na hospitalce jer je svaki vitez svoja imanja ostavljao Redu i gotovo da nije bilo plemia ili vladara koji nije nekoga od svoje obitelji poslao u slubu kod vitezova templara. Svjetovni vladari i kraljevi poklanjali su itava imanja Redu u znak zahvalnosti. U Parizu su templari osnovali europsko sredite. Bili su vlasnici posjeda po itavoj Francuskoj, Engleskoj, panjolskoj, Italiji, Njemakoj, Ugarskoj i dr., a na Starom istoku svoje posjede su imali u Jeruzalemu, Tripoliju i Antiohiji. Kako su se u Svetoj zemlji borili protiv Saracena i drugih heretika, tako su se u panjolskoj borili protiv Maura, u Francuskoj protiv katara, a u naim krajevima protiv bogumila. Procjenjuje se da su imali preko devet tisua vlastelinskih posjeda po itavoj Europi, vie od tri tisue utvrda i veinu trnica, mlinova i monopolnih trgovina. Gradili su vlastito brodovlje te su postali najvea pomorska snaga na Sredozemlju. Sav ratni plijen i sve darovnice ostajale su u sredinjici reda, a svoje blago uvali su u sigurnim tvravama koje su kao trezori i ostalim velikaima sluili za uvanje njihovih dragocjenosti. Sve njihove pokrajine i imovina bili su pod patronatom skupa poglavara koji se nazivao Generalni kapitul. Na njegovom je elu bio veliki magistar (veliki metar). Zamjenik velikog metra zvao se seneal, a vrhovni zapovjednik vojske je bio maral. Svaka pokrajina imala je svog poglavara koji se zvao prior ili metar. Postupno su templari postali vlasnici vie od treine svih europskih posjeda, a dravni vladari su postajali njihovi financijski ovisnici. Templari nisu priznavali svjetovnu vlast zemaljskih vladara na svojim podrujima, bez obzira u kojoj zemlji imali posjede. Bili su drava u dravi, imali su svoje sudove i zatvore jer su svi vladari drava bili zadueni kod njih. Praktiki su imali slian odnos prema slubenoj svjetovnoj vlasti i ponaali su se kao idovski trgovci i lihvari, samo to su bili i vojniki superiorni svjetovnim kraljevima i vladarima. Slobodno moemo rei da su bili pretea suvremenog bankarstva: uzimali su potvrde (mjenice) za poloen ili dat novac. Novac se mogao dostaviti pokrajinskom metru te bi bio doznaen na sasvim drugi kraj Europe ili Starog istoka iz riznice drugog metra (potvrda koja je putovala umjesto novca bila

je nezanimljiva drumskim razbojnicima). Vremenom, osim to su bili neovisni od svjetovnih vladara, postali su i njihovi gospodari, stvarna vlast u Europi, to se moe vidjeti iz primjera kad su javno dali iibati engleskog kralja Henrika II. zbog nepotenog ponaanja. Istovjetnost njihovog komuniciranja, financijskog poslovanja, strasti za moi i vlasti sa slobodnim zidarima je fascinantna. Njihovi su sastanci odravani u najveoj tajni, a nepotivanje tajnosti njihovih odluka kanjavalo se smru. Niti jedan templar nije smio povjeriti templaru nieg stupnja ak ni unutarnju odluku Reda. Ukoliko bi prekrio pravilo, bio bi protjeran iz reda ili ubijen. Kako je pojedini vitez napredovao, imao je spoznaje o sve vie tajni, a samo je najvii templarski vrh znao sve tajne reda i sva pravila i ciljeve prema vanjskom svijetu. Vanjsko komuniciranje svodilo se na jezik simbola, skrivenih informacija, identino kao kod jezika masona. Kako su vitezovi Salomonovog hrama bivali sve moniji i snaniji, tako su postajali sve bezobzirniji, okrutniji i pohlepniji. Svoje blago i dragulje ljubomorno su uvali, udili su za jo veim bogatstvima, moi, a usporedno s rastom moi okretali su leda Bogu te tako oskrnavili svoj iskonski poziv i zavjet u siromatvo i istou. Zarobljene vitezove nikada nisu pokuavali otkupiti blagom pa ih je neprijatelj pri zarobljavanju odmah dao pogubiti. Njihova tenja za bogatstvom postajala je sve vea, ratovali su radi ratnog plijena, a bilo je i sve manje istinskih dragovoljaca za pristupanje redu. Dok su europski vladari bili zaokupljeni meusobnim sukobima i ratovima, za popunu vitezova templarskog reda poeli su dolaziti razni pustolovi, lopovi, ubojice, bludnici, ak i katarski heretici koji su imali odluujui utjecaj na templarsku postupnu i definitivnu izopaenost od Katolike crkve.

Templari su okrenuli lea Bogu

Postupno su se vitezovi templari odrekli vjere u kranskog Boga, sve vie su vjerovali u bogatstvo i mo, zaklinjali su se na vjernost svome metru koji je postajao njihov Bog. Poeli su vjerovati u okultizam, magiju i arobnjatvo, poprimajui sotonistika vjerovanja saducejaca i ostalih drevnih mitologija. Tako su se u svojim obredima odricali Boga, Isusa Krista i Blaene Djevice Marije, a klanjali su se sotonistikim simbolima. Dok su mokrili i gazili po kriu i hostiji, svog priora su ljubili u usta, pupak, stranjicu i penis, a poticali su i homoseksualizam. Sotonizam templara manifestirao se u njihovim obredima u kojima su se klanjali avlu Bafometu, demonskom biu s kozjom glavom koje se smatra simbolom sotonizma. Njihovi sotonistiki rituali posebno su bili bogohulni na Veliki petak, na dan Isusovog raspea. Najvei neprijatelji su im postali svjetovni vladari monarsi (ako nisu bili njihovi vazali), Katolika crkva i Viteki red hospitalaca koje su smatrali opasnim suparnicima u ostvarenju svoje apsolutne moi u Europi i Starom istoku. Povezanost templara sa sveopom tenjom za vladanjem svijetom vezana je za osnutak Sionske opine ili Sionskog priorata kojega je jo 1099. osnovao prvi jeruzalemski kralj Godefroi de Bouillon, jedan od osnivaa templarskog reda. Sionska opina bila je sastavna jedinica templarskog reda koja je, kao tajno drutvo, proklamirala apsolutnu vlast nad svjetovnim vladarima i dravama, a na ijem je elu bio navodni potomak kralja Davida. Nakon pada Jeruzalema 1188. godine Sionska opina se odvojila od templarskog reda i u strogoj tajnosti nastavila djelovati i dalje te je izbjegla unitenje templara poetkom 14, stoljea. Ideje i ciljevi iz Sionske opine u vezi naina uspostave potpune svjetske kontrole vlasti posluili su autoru kontroverznog djela Protokoli sionskih mudraca gotovo osam stoljea kasnije.

Suparnitvo i neprijateljstvo izmeu dva najvea viteka reda, templara i hospitalaca, sve se vie produbljivalo u Svetoj zemlji i diljem Europe. U tim sukobima jedni su drugima preotimali imovinu, crkve, utvrde i dr., ovisno o tome kojemu je redu bio naklonjen kralj ili vladar pojedine zemlje. U Svetoj zemlji njihova je mo ovisila o neprijateljstvu ili suradnji s nekranskim narodima (Saracenima, Egipanima, Turcima, Mongolima i dr.). Godine 1153. biljei se nezamisliv dogaaj kada su templari, u suradnji s ostalim kranskim redovima, osvojili grad Askalon, a nakon toga je templarski veliki metar Bernard de Tremelai naredio svojim vitezovima da pobiju vitezove drugih redova kako bi zasluge za osvajanje grada pripale samo templarima. Vatikan je novim kriarskim ratovima pokuavao sauvati ili ak poveati Jeruzalemsko Kraljevstvo, meutim dogaalo se upravo suprotno. Zbog pogreke velikog metra vitezova templara Gerarda de Ridforta 1187. godine, Jeruzalem je pao u turske ruke. Nakon pada Jeruzalema, Jeruzalemsko (Latinsko) Kraljevstvo svelo se na uski obalni pojas kojega su gotovo itavog kontrolirali vitezovi templari. Na uskom pojasu na kojem su gradovi Tripoli, Marqab, Haifa, Tir i Akrom cvjetala je trgovina izmeu Europe i Azije, a vitezovi templari, zajedno sa svojim partnerima, trgovcima iz Genove i Venecije, nemilice su se bogatili ne razmiljajui o novim kriarskim ratovima i sukobima s nekranima i hereticima. Ostali viteki redovi, kao i Viteki red hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog koji je brojano pao na svega nekoliko stotina vitezova, postali su sporedna i marginalna vojna i financijska snaga na podruju Kraljevstva. Arapski, turski i egipatski vlastodrci nisu vie mogli trpjeti bezono bogaenje templarskih vitezova koji su se pretvorili u trgovce lihvare i naplaivali neprimjerene luke naknade i poreze te su poli u osvajanje ostatka Jeruzalemskog Kraljevstva. Za vrijeme ciparskog kralja Henrika od Cipra koji je postao i kralj Jeruzalemskog Kraljevstva 1289. godine pali su gradovi Tripoli i Marqab, a 1291. godine zadnji utvreni grad Akra osvojili su Saraceni. Svi stanovnici pobijeni su ili odvedeni u roblje te je Jeruzalemsko Kraljevstvo praktiki prestalo postojati. Nakon pada Jeruzalemskog Kraljevstva templari su se sa svojim brodovima nakrcanim neprocjenjivim blagom uputili na Cipar gdje su osnovali svoje privremeno sjedite. Ciparski kralj Henrik nije im rado dao pristanak za to jer mu nije odgovarala dioba vlasti u svojoj dravi. Jedan dio vitezova templara vratio se u Francusku na mnogobrojne vlastelinske templarske posjede. Nakon smrti velikog metra Thibaulda Gaudina 1292. godine, vitezovi Salomonovog hrama za svog novog velikog metra izabrali su nieg francuskog plemia Jacquesa de Molaya. De Molay je itav svoj ivot proveo u templarskom redu, ranije je bio metar Salomonovog hrama u Engleskoj, a do pada Jeruzalemskog Kraljevstva obnaao je dunost vojnog zapovjednika marala. On je jo uvijek kontrolirao vie od tisuu plemikih posjeda u Europi i mnoge trgovine, trnice i mlinove. Molay je, kao i veina vitezova, bio nepismen i tome nije pridavao nikakvu pozornost, ak je svim vitezovima zabranio posjedovanje bilo kakve knjige, ali je Redu htio vratiti elinu i ortodoksnu disciplinu. Nitko tada nije mogao zamisliti, ak ni sam Jacques de Molay, da e upravo on biti zadnji veliki metar tog kontroverznog reda koji se od kranskih vitezova izrodio u sotonistike sljedbenike, s ijim e se idejama, tajnama, ciljevima i urotama nadahnuti slobodni zidari obiljeavajui budui tijek ovjeanstva. Suparnitvo izmeu ciparskog kralja Henrika i velikog metra de Molaya na Cipru bivalo je sve vee i vee, ak je dolazilo i do otvorenih sukoba. Kralj Henrik je kao apsolutni monarh smatrao da on treba biti zapovjednik svih vojnih snaga u svojoj zemlji, tako i templarskih, a de Molay svoje vitezove nije elio dati ni pod iji nadzor, upravo kako templari nisu pristajali niti u jednoj zemlji. ak je smatrao da kralj Henrik treba biti sretan to

u svojem kraljevstvu moe imati sredite tako hrabrog i velikog vitekog reda. Zatraili su miljenje i presudu od Svetog Oca pape. Iste godine 1292. poslije smrti pape Nikole IV. rimski kardinali su se podijelili u dvije grupe ne mogavi izabrati novog papu. Dolo je do sukoba dviju najmonijih obitelji, Colonna i Orsini, koje su do tada u pravilu imale znaajnu ulogu za imenovanje novog pape. Povjesniari smatraju da je kardinale privukao neobino sveti ivot Pietra Morronea roenog u Isereni. U svakom sluaju, budui da se obitelji nisu mogle dogovoriti iz ije e se obitelji imenovati novi papa, izabrali su Pietra Morronea, obinog seljakog sveenika koji je na brdu Maiella nedaleko od Sulmona osnovao pustinjsko naselje i vodio isposniki i samokanjavajui ivot. Tako je siromani starac postao novi papa. Nazvan je Celestin V. Puk ga je izuzetno cijenio, a na njegovom ustolienju bilo je dvjesto tisua ljudi. Kada je obitelj Orsini uvidjela da je pogrijeila jer je papom Celestinom V. manipulirao Karlo II. Anuvinac, kralj Napulja, Francuz, nagovorivi ga da za nove kardinale imenuje samo Francuze i Napolitance, nagovorili su jadnog Celestina V. da odustane od papinstva. Obitelj Orsini je zatim, uz potporu novoimenovanih kardinala Francuza i Napolitanca, za novog papu izabrala Benedetta Gaetana, papu Bonifacija VIII. Celestin V. vratio se isposnikom ivotu, a hodoasnici su ga posjeivali smatrajui ga svecem te ga potivali kao svog pravog papu. Vidjevi ogromnu popularnost Celestina V., papa Bonifacije VIII. dao ga je uhititi i zatvoriti u malu sobicu u kojoj je bolesni starac papa Celestin V. umro 1296. godine. Proglaen je svecem 13. svibnja 1313. godine. Bonifacije VIII. je u kraljevini Cipar presudio u korist Vitekog reda Salomonovog hrama za potpunu neovisnost vitezova templara od svjetovne vlasti monarha Henrika. Papa Bonifacije VIII. pokazao se kao autokratski vladar koji je elio imati vlast nad svim katolikim kraljevima i vladarima. Zbog toga to ga suparnika obitelj Colonna nije potivala kao zakonitog papu, smatrajui ga lanim jer je papa Celestin V. jo uvijek iv, papa Bonifacije VIII. zauzeo je sve njihove posjede, a lanovima obitelji zabranio u naredne etiri generacije ulazak u sveeniki red. Znaajniji otpor svojoj samovolji nije naiao ni u Engleskoj koja je bila rastrgana englesko-kotskim sukobima, tako da ostarjeli kralj Edward I. nije imao snage oduprijeti se papi. Njegov sin, oenjen za ker francuskog kralja Filipa IV., nije puno mario za kraljevstvo ni za svoju suprugu, imajui za ljubavnika mladia Piersa Gavestona. Najvei otpor svom autokratskom vladanju papa je naiao u tada najmonijoj katolikoj zemlji Francuskoj i kralju Filipu IV. (poznatom kao Filip Lijepi). Sukob, suparnitvo i netrpeljivost Filipa IV. s francuskim kardinalima i Katolikom crkvom u Francuskoj prema autokratskom papi Bonifaciju VIII. trajao je do papine smrti 1303. godine. Nakon kratke vladavine pape Benedikta XI. koji nije elio osuditi vladavinu svog prethodnika pape Bonifacija VIII., na elo Katolike crkve doi e papa koji e odigrati sudbonosnu ulogu u vezi ukidanja Vitekog reda Salomonovog hrama, a koji e, pored francuskog kralja Filipa IV. i Maltekih vitezova, jo do danas ostati najvei neprijatelj slobodnih zidara. Godine 1305. za novog papu izabran je nadbiskup iz Bordeauxa (Bordeaux je u to vrijeme, kao i itava Normandija, bio pod vlau engleskog kraljevstva), Bernard de Goth, poznat kao papa Klement V. On nije stolovao u Rimu, u glavnom uporitu obitelji Orsini, ve je za svoje sjedite izabrao Avignon koji e to ostati narednih sedamdeset i pet godina. Avignon je u to vrijeme pripadao Provansi, napuljskom kraljevstvu. Papa je vratio imovinu i ugled obitelji Colonna, a s Filipom IV., u to vrijeme najmonijim europskim kraljem, imao je prisne, gotovo podanike odnose. Ideja o ujedinjenju dva neprijateljska viteka reda, Vitekog reda hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog i ratnikog Vitekog reda Salomonovog hrama, dola je od dominikanca Ramona Lulla. Svesrdno su je prihvatili papa Klement V. i francuski kralj Filip IV. Vitezovi hospitalci koji su vratili svoj ugled nakon osvajanja otoka Rodos i ostali vjerni kranskom

nauku, za razliku od vitezova templara koji su se u svojoj nezasitnoj pohlepi izrugivali svetim sakramentima, trebali su prema planu dati svog velikog metra Foulquesa Villareta za velikog metra zajednikog reda. Tako ujedinjeni vitezovi bi krenuli u novi kriarski rat za ponovno osvajanje Palestine i osnivanje novog Jeruzalemskog Kraljevstva. Templarskom velikom metru Jacquesu de Molayu ideja o ujedinjenju bila je neprihvatljiva, poglavito stoga to bi hospitalci imali dominaciju u novoosnovanom redu jer iz njihovih redova dolazi veliki metar. On je predlagao novi kriarski rat s obnovljenim starim vitekim redovima jer su stvarni ciljevi templara bili nova osvajanja, novi ratni plijen, nova bogaenja i potpuna prevlast u Svetoj zemlji. Sudbonosna godina je 1307. kada su se vitezovi Salomonovog hrama sa svojim brodovljem nakrcanim bogatstvom i dragocjenostima uputili s Cipra u luku Marseilles u Francuskoj kako bi se s papom Klementom V. i francuskim kraljem Filipom IV. dogovorili o novom pohodu u Svetu zemlju. U Parizu je velikog metra de Molaya kralj Filip doekao sa svim poastima uz dodjelu visokog odlija. De Molay je ak s ostalim plemiima nosio mrtvaki koveg preminule supruge kraljevog brata Karla Valoisa. Meutim, na tim munim pregovorima veliki metar de Molay ponaao se despotski, bahato, smatrajui sebe i itav templarski red neim to je iznad pape i svjetovnih kraljeva i vladara. Nije prihvaao kompromis niti udruenje s vitezovima hospitalcima te je zapeatio sudbinu Vitezova reda Salomonovog hrama.

Progon vitezova templara

U zoru petka 13. listopada 1307. godine kralj Filip IV. je dao uhititi gotovo petnaest tisua templara diljem Francuske i samog velikog metra de Molaya. Od toga dana mistini broj trinaest ima posebno znaenje u tajnim drutvima slobodnih zidara, a petak trinaesti infiltrirat e se kao nesretni dan meu prostodunom svjetinom. Templari su podvrgavani ispitivanjima i inkviziciji. Veina njih je priznala herezu i sotonizam, bogohulno mokrenje po kriu i sramotne poljupce prilikom pristupanja redu. Dokazano je da su templari prisezali svom metru kao bogu, da im je njihov red i bogatstvo iznad svih drugih duhovnih i svjetovnih naela te da su se izrugivali svetim sakramentima. itav narod u Francuskoj stao je na stranu svoga kralja i dao se u pronalaenje odbjeglih vitezova. Papa Klement V. bio je protiv grubog postupanja prema vitezovima templarima te je iz tog razloga smijenio glavnog francuskog inkvizitora Guillaumea Imberta, ali, suoivi se s dokazima protiv templara i pod pritiskom kralja Filipa IV., odobrio je nastavak inkvizicije. Papa Klement V. je nakon neoborivih dokaza protiv templarskog reda objavio 22. studenog 1307. godine bulu Pastoralis Preeminentae kojom i od ostalih europskih monarha trai da na svojim podrujima izvre uhienja i ispitivanja vitezova templara. Tako su se uhienja i suenja vitezovima templarima iz Francuske proirila i na ostale zemlje u Europi. Krivcima hereticima dosuivana je najee blaga pokora ili novana kazna ako bi se pokajali i prihvatili se istinskog uenja Katolike crkve, ali ako je bila ozbiljnija hereza bez pokajanja, kazna je mogla biti i spaljivanje na lomai. Njihovu imovinu su preuzimali i prisvajali svjetovni vladari, Sveta Stolica i Viteki red hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog. Prema preporuci pape, dio je templara nakon izvrene pokore pristupilo u redove hospitalaca ili su ivjeli povueno uz dobivenu crkvenu mirovinu. Spas od uhienja vitezovi templari pokuali su nai u prikrivanju. Odbacili su svoju odjeu i opremu te se pokuali utopiti medu ostalim plemiima i vitezovima. Odavala ih je obrijana glava i duga brada jer su u to vrijeme vitezovi i drugi plemii nosili dugu kosu i imali dobro izbrijano lice. Templari su svoje brade odmah obrijali, ali trebalo je vremena da

im do tada nikad obrijano lice preplane na jesenskom suncu, a da im kosa naraste trebalo je jo i vie. Odavao ih je i francuski jezik koji je bio nalik na jezik s poetka 12. stoljea kada je red osnovan. Pravi spas templari su nali jedino u Engleskoj i kotskoj gdje ih stari francuski jezik nije smetao jer je bio slubeni jezik na engleskom i kotskom dvoru. U Engleskoj je nakon smrti Edwarda I. na prijestolje doao njegov slabani sin Edward II. koji je ivio u ljubavnoj vezi sa siromanim vitezom Piersom Gavestonom koji je doslovno manipulirao mladim kraljem i imao potpunu kontrolu nad dvorom. Zbog stalnog sukoba sa kotskim plemiima, uhienja templara u Engleskoj nisu dolazila u obzir jer su vitezovi dobro doli u kraljevskoj vojsci kao iskusni i uvjebani ratnici. Papina bula je dola kralju Edwardu II. tek 15. prosinca 1307. godine, ali je on i pored papine naredbe odugovlaio s uhienjima. Slubena uhienja templara u Engleskoj poela su tek 7. sijenja 1308. godine, ali vie nije bilo koga uhititi jer su do tada templari imali vremena za pripreme i bili su ve dobro prikriveni. Papina bula nije ni objavljena u kotskoj tako da su templari svoje najvee uporite imali ba tamo. kotski monarh Robert Bruce pripremao se na rat s Engleskom i templarska vojska bila je kod njega primljena s oduevljenjem. Vitezovi templari prvi puta su se nali u dvije suprotstavljene vojske, prvi puta su ratovali jedni protiv drugih, ali su svejedno imali vremena usko suraivati i sagraditi temelje najmranijeg tajnog drutva u povijesti ovjeanstva, slobodnih zidara kojima Velika Britanija moe zahvaliti to je dolo do ujedinjenja engleskog i kotskog kraljevstva, a svijet to je dobio vladare svijeta. Prilikom progona templara, njihov tajni jezik simbola i izgraena komunikacija lozinki i znakova uvelike ih je spasila i pomou toga su pronalazili jedni druge i svoje saveznike. Poznate su im bile lozinke koje se jo i danas upotrebljavaju kod tajnog otkrivanja pripadnika masona druge loe (Pijmo svi iz iste ae.) ili kod traenja utoita (Tko da pomogne udoviinom sinu?) aludirajui na biblijskog Hurama, sina udovice Naftalije, odnosno na velikog metra Hurama Abija, graditelja Salomonovog hrama. Na pitanje Jesi li putnik? odgovor je Jesam. Slijedi pitanje Kamo putuje?, a odgovor je Sa zapada na istok. Tako se tajna mrea komunikacije, djelovanja, ciljeva i urota, a uskoro i mnogo toga znaajnijeg, poela proirivati i postajati samo sredite moi. Velika je nepoznanica to se dogodilo s osamnaest velikih brodova natovarenih blagom i dragocjenostima koji su bili usidreni u Marseillesu. Dio brodovlja vjerojatno je naao spas u Engleskoj ili kotskoj, ali pretpostavlja se da je dio brodova stavilo gusarsku zastavu i nastavilo s pljakama i gusarskim terorom po Sredozemlju i Atlantiku. Legenda kae da je dio brodova doplovio u Ameriku znatno prije Kolumba. to se dogodilo sa svim tim dragocjenostima iz brodova ostat e vjena tajna. Masonski pisci ele progurati izmiljotinu da se u jednom od tih brodova nalazio i Sveti Gral naen u ruevinama Salomonovog hrama koji je bio dobro uvan u Sionskom prioratu kojeg je osnovao prvi jeruzalemski kralj Godefroi de Bouillon 1099. godine. Sveti Gral nije sveti gral, posuda iz koje je Isus pio na posljednjoj veeri, dragulji, niti osuena Isusova krv, nego su to po njima svitci pergamenta koji dokazuju da je Isus Krist bio oenjen Marijom Magdalenom. Rodila su im se dva sina koja su sa svojom majkom Marijom Magdalenom utoite nali u junoj Francuskoj, a njihova loza franakih kraljeva Merovinga jo i danas postoji. Tu nebulozu koju nitko ne moe potkrijepiti nikakvim dokazom prvi je objavio uvaeni slobodni zidar Henry Lincoln u svojoj knjizi tiskanoj 1982. godine Holy Blood, Holy Grail (Sveta krv, sveti gral). Istu teoriju vjeto je dotjerao propali glazbenik i profesor, takoer slobodni zidar i izuzetan manipulator, Dan Brown u svom djelu Da Vincijev kod. ovjek se s uasom mora upitati kakva snaga postoji u toj stranoj masoneriji kada se obina bajka moe prodati u vie od pedeset milijuna primjeraka, a o tom djelu (koje ne

zavreuje da se uope na njega osvrne) se raspravlja jednako vano kao da je Biblija, kada o njemu govore svi mediji koji u itatelje, sluatelje i gledatelje smiljeno siju sjeme sumnje, to i jest osnovni cilj knjige. Vladarima svijeta jedina je istinska prepreka ostala Katolika crkva koja se protivi i usporava njihovo apsolutno vladanje nad itavim svijetom pa je stoga treba na sve naine okaljati, ocrniti i poniziti, ne birajui sredstva i stalno pronalazei nove i nove Lincolne i Browne. Da Vincijev kod sigurno postoji, ali osmiljen u masonskim loama, a drugi kod u Brownovoj glavi. Papa Klement V. je 3. travnja 1312. godine objavio bulu Vox in Excelso kojom je definitivno ukinuo Viteki red Salomonovog hrama. Trebalo je zakljuiti cijeli sluaj tako da se veliki metar Vitekog reda Salomonovog hrama Jacques de Molay (koji je priznao svoju herezu i boravio u zatvoru) ispred katedrale Notre Dame javno ispria za svoje grijehe i za svu opainu, sotonizam i bogohuljenje templarskog reda. De Molaya su zatvorski straari 14. oujka 1314. godine doveli na izgraeno postolje ispred katedrale kako bi se veliki metar jo jednom ispriao. Dogodilo se neto nepredvieno. Oronuli starac de Molay, kao pod utjecajem demonske i sotonske sile, poricao je svoja prijanja priznanja i proklinjao Katoliku crkvu. Jo isti dan inkvizicija ga je osudila na spaljivanje na lomai. Zadnji templarski veliki metar spaljen je na lomai 18. oujka 1314. godine na idovskom otoku (Ile des Juifs) na rijeci Seini u Parizu, gdje je prilikom smrti proklinjao papu Klementa V. i francuskog kralja Filipa IV. predviajui im skoru smrt. Zanimljivo je da su papa Klement V. i francuski kralj Filip IV. umrli idue godine. Postoje indicije da je Jacques de Molay u zatvoru za svog nasljednika odredio Johannesa Marcusa Larmeniusa koji je postao prvi veliki metar potpuno tajnog, ali s vremenom puno monijeg drutva koje e poput hobotnice prigrabiti i okruiti itav svijet i vrsto ga drati u svom naruju. To su slobodni zidari koji s cionistikim hegemonistima u potpunosti kontroliraju svaki segment novog svjetskog globalnog poretka i s pravom ih nazivamo vladarima svijeta.

III. Templari i hospitalci u hrvatskim zemljama

Templari u Hrvatskoj
Dolazak Vitekog reda Salomonovog hrama na prostore Hrvatske teko je tono utvrditi. Templari su, u svakom sluaju, doli na poziv bosanskog bana Boria koji je vladao od 1154. do 1163., a posjede je imao u Slavoniji. Prvi posjed templara u Hrvatskoj bilo je naselje Zdela (Esdal) na Bilogori kojega je bosanski ban Bori darovao templarima. Zdela se nalazila na mjestu dananjeg sela Miholjanec nedaleko Virja. Istu donaciju je potvrdio hrvatsko-ugarski kralj Stjepan III. koji je postao veliki prijatelj tog vitekog reda. U Ravnim kotarima nalazio se vranski posjed s tvravom Castrum Aureanae oko koje se jo u 9. stoljeu razvilo naselje. Oko Vrane se nalaze kraljevski gradovi Nin, ibenik, Knin i Biograd, a u Ravnim kotarima su svi hrvatski znaajniji velikai imali bar neki posjed. Ovdje su se odravali hrvatski sabori koji su ponekad trajali i nekoliko mjeseci tako da s pravom moemo rei da je Vrana bila sredite stare Hrvatske. Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir darovao je papi 1076. godine benediktinski samostan sagraen u 1 1 . stoljeu zajedno sa svojim posjedima te to podruje postaje Patrimonium Petri (Petrovo nasljee). Petrovo nasljee papa Aleksandar III. 18. veljae 1169. godine dodjeljuje Vitekom redu Salomonovog hrama. Ono postaje duhovno i vojno uporite do pada pod tursku vlast 1538. godine. Vrana postaje najznaajniji templarski preceptorat u Hrvatskoj, a sumnja se da je jedno vrijeme u Vrani postojao i templarski priorat poznat kao Priorat Ugarske i Slavonije (u Slavoniju se u to vrijeme svrstavala i juna Hrvatska). Vrana postaje sredite templarskog bogatstva u Hrvatskoj, riznica blaga u svojoj utvrdi gdje su ugarsko-hrvatski kraljevi i drugi plemii pohranjivali svoje blago. Oko Vrane templari grade crkve, samostane, utvrde, konaita, osnivaju nova naselja i postaju gospodari gradova Biograda, ibenika i drugih te vlastelinskih posjeda. U Zablau, dananjem Pakotanu, osnivaju svoju luku. Kada su Mleani 1202. godine zajedno s grupom kriara razorili i osvojili grad Zadar, templari su ga godinu dana kasnije vratili nazad novcem i snagom. O njihovoj moi i bogatstvu krue razne legende. Jedna govori da su nakon ukinua njihovog reda u neposrednoj blizini Vrane zakopali koiju od istog zlata. Kralj Bela III. (1172. - 1196.) koji je na prijestolju zamijenio svog brata Stjepana III. darovao je selo Glogovnicu Vitekom redu Salomonovog hrama. Tamo templari takoer osnivaju svoj preceptorat. Gotovo da su se svjetovni vladari, plemii i crkveni velikodostojnici poeli natjecati tko e templarima darivati vie novca ili bolji posjed jer su oni sa svojim snanim i vojniki ustrojenim redom bili jamstvo protiv heretika, bogumila i svih moguih unutranjih sukoba. Templari postaju vlasnici imanja u Novoj Vesi, selu Kupa, Kreevu, Trini i drugim mjestima. U selu Gora pokraj Petrinje su izgradili poznatu crkvu u romaniko-gotikom stilu te tamo takoer osnivaju svoj preceptorat. Bela III. je 1184. godine darovao templarskom redu grad Senj s crkvom svetog Jurja. Dobivanjem grada Senja templari su postali vladari najvee luke Jadrana, poglavito za brodove jedrenjake, jer u Senju gotovo da nema dana bez vjetra, a pristojbe na brodove u luci su se plaale prema broju jarbola na brodovima. Senj takoer postaje sjedite templarskog preceptorata. Novi preceptorat templari osnivaju u Glogovnici koju im je darovao kralj Emerik, nasljednik Bele III.

Za vrijeme vladavine kralja Andrije (1205. - 1235.) koji je ispunio oev zavjet (kralja Bele III.) te 1217. godine poao u Kriarski rat, Hrvatskom i Dalmacijom je vladao templarski metar Poncije od Kria kojega je za svog namjesnika odredio kralj Andrija. Tada templari dolaze do novih posjeda u Novoj Rai, predjelu Baka i Gackoj koju 1241. pustoe Mongoli, zatim dobivaju utvreni grad Klis i dr. U to vrijeme osnivaju i dva nova preceptorata, Sveti Martin, danas Martinbreg u Bojakovini, i Naice u kojima su podigli crkvu svetom Martinu koja je jedan od rijetkih sauvanih spomenika iz doba vladavine Vitezova Salomonovog hrama. Crkva je bila oteena u Domovinskom ratu, ali je u potpunosti obnovljena. Raena je po uzoru na ostale templarske crkve, malih dimenzija s debelim kamenim zidovima, a poloaj zauzima na vrhu breuljka oko kojeg je iroki vodeni kanal. Izgraena je u romanikom stilu, dimenzija priblino 17x8,7 metara, od ega je laa duine 12 metara, a ostalo je polukruno svetite. Prilikom obnove pronaen je templarski tit s velikim kriem isklesan u kamenu, to samo dokazuje tko su bili graditelji crkve. Nakon to su vitezovi templari grad Senj, koji je bio potpuno razoren i spaljen, napustili 1239. godine bjeei pred Mongolima, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. darovao ga je 1269. godine krkim knezovima, a zauzvrat su templari dobili upaniju Dubicu u kojoj su osnovali svoj zadnji preceptorat u Hrvatskoj. Preceptorat u Dubici odigrao je presudnu ulogu prilikom velikog sukoba najveih hrvatskih plemikih obitelji 1278. godine kada je metar templara za Ugarsku i Slavoniju, brat Gerard, pomirio obitelji Stjepana Babonia s banom Nikolom i njegovom obitelji Gisinga. Obitelji su pred metrom Gerardom poloili prisege u precepteratu u Dubici. Iste se godine knez Stjepan Baboni s 250 hrvatskih konjanika pridruio kranskim kriarima u Svetoj zemlji. Odluujua uloga Vitezova Salomonovog hrama u Hrvatskoj nastala je kada je izbio sukob izmeu zakonitog kralja Andrije okrunjenog u Zadru, posljednjeg kralja iz loze Arpadovia kojega su podupirali zagrebaki biskup i Kaptol, s napuljskim protukraljem Karlom Anuvincem kojega su podupirali knezovi ubii i papa Bonifacije VIII. Vitezovi templari iz preceptora u Novoj Vesi vojniki su se pridruili pobunjenicima protiv kralja Andrije te su porazili kraljevu vojsku na Krvavom mostu. Tako je napuljski kralj Karlo Robert Anuvinac 1303. godine postao ugarsko-hrvatski kralj, a papa Bonifacije VIII. oduio se kralju Karlu za svoje ustolienje u Rimu, dok su se vitezovi templari na taj nain papi zahvalili za njegovu intervenciju u korist njihovog reda protiv ciparskog kralja Henrika. Nakon bule Pastoralis Preeminentae pape Klementa V. donesene 22. studenog 1307. godine radi ispitivanja i provoenja istrage protiv vitezova Vitekog reda Salomonovog hrama zbog hereze, bogohuljenja, okultizma i sotonizma, nita se u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu nije promijenilo. Templari su u Ugarskoj i Hrvatskoj bili vlasnici gotovo polovice vlastelinskih posjeda, mnogih gradova, utvrda, luka i brodovlja. Po bogatstvu su bili daleko moniji i od samog kralja i pripadali su vrhu politike vlasti jer su bili miljenici kraljevske loze Arpadovia, a kasnije Anuvinaca. Papino pismo od 12. kolovoza 1308. godine upueno zagrebakom biskupu Augustinu Kaotiu navodno je dolo u ruke zagrebakog biskupa tek 6. sijenja 1310. godine. Sigurno da razloge otezanja ispitivanja templara u Hrvatskoj treba traiti i u tome to se templarski vitezovi nakon gubitka Svete zemlje i nestanka Jeruzalemskog Kraljevstva nisu nastanjivali u Hrvatskoj, kao to je bio sluaj u Francuskoj, Engleskoj i kotskoj, tako da svoja svetogra i herezu nisu prenijeli na templare u Hrvatskoj. Kada je zagrebaki biskup primio papino pismo, gotovo se nita nije dogodilo jer su templari ve ranije zapoeli s dijeljenjem svoje imovine i sklanjanjem svoga bogatstva. Preostalu imovinu su dodjeljivali biskupi, a ona je u veem dijelu pripala Vitekom redu hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog. Jedan dio vitezova templara preao je u druge crkvene redove, a veina je zavrila svoj ivot u mirovini, zbrinuta u posebnim nastambama pri svakoj biskupiji, bez ikakvog suenja i inkvizicije.

Hospitalci u Hrvatskoj
Viteki red hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog takoer je nastanio hrvatske krajeve neposredno nakon dolaska Vitekog reda Salomonovog hrama. Njihov utjecaj na politiki, svjetovni i duhovni ivot bio je kudikamo manji od utjecaja vitezova templara. Tek nakon ukinua templarskog reda hospitalci postaju znaajan imbenik u politikom ivotu hrvatskougarskog kraljevstva. Hospitalci su svoje preceptore imali u Beli kod Varadina, Novim Dvorima kod akovca, ianu u Turopolju i gradu Pakracu. U pakrakom preceptoru poznati su bili utvreni gradovi Sveti Ivan na pakrakom podruju i aklovac pokraj sela Dragovia. Nakon objavljivanja papine bule Vox in Excelso 3. travnja 1312. godine kojom se definitivno ukinuo Viteki red Salomonovog hrama, hospitalci preuzimaju templarske preceptore u Naicama, Svetom Martinu kraj Dugog Sela, Dubici, Gori, Glogovnici i najpoznatiji preceptorat, Vranu. Od tada je njihov utjecaj u politikom i duhovnom ivotu u Hrvatskoj veoma znaajan. Preceptorat Vrana postao je Priorat Vrana (Priorat Ugarske i Slavonije), sredite moi u hrvatsko-ugarskom kraljevstvu. U itavoj Europi postojalo je svega jedanaest priorata koji su bili zemljopisno podijeljeni, a u svakom prioratu bio je jedan jezik komuniciranja. U Prioratu Ugarske i Slavonije govorilo se talijanskim jezikom. Zasigurno e u hrvatskoj povijesti najpoznatiji ostati prior za Ugarsku i Slavoniju Ivan od Paline koji je doao na elo Priorata 1373. godine. Ivan od Paline ranije je obnaao dunost preceptora u utvrenom gradu Beli. Pretpostavlja se da je rodom iz Palenika kraj Bjelovara, a osim to je bio prior Vrane obnaao je dunost bana Kraljevine Slavonije, Dalmacije i Hrvatske (uobiajeno je bilo da se vranski priori imenuju za banove). Za vrijeme rata bosanskog kralja Tvrtka Kotromania 1387. godine i ugarske kraljice Elizabete i njezine keri Marije, Ivan od Paline kao hrvatski ban odluno je stao na stranu kralja Tvrtka. Da nije bilo najezde Turaka s istoka koji su oduzimali vojnu mo kralju Tvrtku, Hrvatska bi se definitivno izvukla iz zajednike drave s Ugarskom i s tadanjom bi Bosnom, na elu s dinastijom Kotromania, stvorila veliko hrvatsko kraljevstvo. Ivan od Paline se 1389. sa svojim vitezovima prikljuio etama kralja Tvrtka u bitci protiv Turaka na Kosovu polju. Legenda kae da je Ivan od Paline bio na elu krila kranske vojske koja je porazila Turke na Kosovu polju te da su se kao pobjednici vratili u Hrvatsku i Bosnu ni ne slutei da se kasnije preokrenuo tijek bitke i da su Turci pobijedili kransku vojsku. Od tog boja na Kosovu polju mitomanski narod Srba napravio je svoj srpski mit, iako je samih Srba u postrojbama kranske vojske bilo u manjini. Od Albanca Miloshija Obilichija stvorili su vlastitog kosovskog junaka Miloa Obilia. Ivan od Paline poginuo je u borbama kod Vrane 24. studenog 1389. godine, a nakon njegove smrti ugarski kralj Sigismund, mu kraljice Marije, oduzeo je njegovoj obitelji i suborcima posjede i ostale dragocjenosti.

Reliquiae reliquiarum (Ostaci ostataka)

Nakon smrti Ivana od Paline, prior Ugarske i Slavonije nikada vie nije imao znaajnog utjecaja na politika dogaanja u kraljevstvu, a ni Viteki red hospitalaca, sada zvan Vitezovi od Rodosa. Turci su osvajali i nadirali s istoka, a Venecija je polako nagrizala i osvajala dio po dio jadranske obale. Bosansko kraljevstvo i humska zemlja u sastavu bosanskog kraljevstva nali su se u nezavidnom poloaju stalnim nadiranjem Turaka i sve veim utjecajem heretikih bogumila meu hrvatskim katolikim stanovnitvom. Bogumili su pripadnici Crkve bosanske nazivani krstjanima. Nisu priznavali Svetog Oca,

Stari zavjet, svete sakramente niti svetu misu. Dio templarskih vitezova koji se odao herezi i bogohuljenju nakon ukinua reda svoje utoite naao je medu bosanskim bogumilima. Bosanski kraljevi bili su istinski katolici krunjeni od Svetog Oca, ali su odravali prijateljske odnose s Crkvom bosanskom, to je vrijedilo i za humske vojvode, poglavito za zadnjeg hercega Stjepana Kosau koji je bio najmoniji bosanski plemi, a svoju ker Katarinu dao je za enu zadnjem bosanskom kralju Stjepanu Tomau Kotromaniu. Godine 1409. protukralj kralja Sigismunda, Ladislav Napuljski (sin kralja Karla), prodao je Veneciji Vranu, Zadar, Novigrad, Pag i pravo na itavu Dalmaciju, tako da je Priorat Vrana postao potpuno bez utjecaja na naredna burna i tragina dogaanja za hrvatski narod, a Vitezovi od Rodosa su postali marginalna snaga u kraljevstvu (iscrpnu povijesnu grau nazonosti Vitekog reda Salomonovog hrama i Vitekog reda hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog u Hrvatskoj obradila je dr. Lelja Dobrinovi u knjizi Templari i ivanovci u Hrvatskoj, nakladnika Dom i Svijet, Zagreb). Nakon to je turski sultan Mehmed II. zauzeo bosansko kraljevstvo i iz Bosne odveo preko sto tisua itelja, od kojih trideset tisua mladia za janjiare, posljednja bosanska kraljica Katarina Kosaa Kotromani pokuala je zaustaviti Turke na Kupresu u mjestu Villa, ali nije uspjela te je preko Dubrovnika pobjegla u Rim. Njezinu djecu, sina Sigismunda i ker Katarinu, Turci su odveli u Istanbul gdje su, kao i svi odvedeni, primili islamsku vjeru. Sigismund je, kao i mnogi Hrvati u turskom carstvu, postao veliki vojskovoa, promijenio ime u Ishak i dobio titulu sandak-bega od Karasija. Kraljica Katarina je u svojoj oporuci pred smrt 1478. godine napisala da svoju zemlju Bosnu ostavlja u nasljedstvo svojoj djeci ako se vrate na katoliku vjeru, a ako ne, onda je ostavlja u nasljedstvo Svetoj Stolici. Posljednja bosanska kraljica proglaena je blaenom, a njeno tijelo poloeno je na poasno mjesto u crkvi Aracoeli u Rimu. Bogumili heretici vrlo lako su primili islamsku vjeru jer izmeu te dvije religije postoje odreene slinosti, a veina katolika iselila je iz Bosne u Austriju, Baku, Baranju i drugdje. U raskomadanim hrvatskim zemljama, kada su bosansko kraljevstvo i itava Slavonija bili pod turskom vlau, a vei dio june Hrvatske pod upravom Venecije, uvrijeio se poznati naziv "reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae (ostaci ostataka nekada velike i slavne kraljevine Hrvatske). Treba spomenuti hrabrog viteza od Rodosa, Bartola Grabarskog (Petra Berislavia), koji je 1482. godine postao vranski prior, a pod njegovim je vodstvom 16. srpnja 1513. godine zadnji puta do nogu poraena turska vojska kod Dubice. Prior Berislavi poginuo je u borbi s Turcima 1520. godine na Vrajoj gori kod Korenice. Posljednji vranski prior bio je Matija Bara koji je umro prije Mohake bitke 1526. godine. Nakon Mohake bitke doslovno je nestalo vitezova od Malte (Vitezova od Rodosa), a nije ostalo nita ni od njihove imovine jer je osiromaena i unitena u ratovima s Turcima. Ovi hrabri vitezovi-redovnici sigurno su mnogo uinili u obrani hrvatskih zemalja i u ouvanju katolike vjere u hrvatsko-ugarskom kraljevstvu i sigurno bi uinili i vie, poglavito u bosanskom kraljevstvu, da hrvatski narod nije tako razjedinjen: jedan protiv drugoga, udruujui se s tuincem protiv druge loze svoga naroda i radije prihvaajui tuinca na vlasti nego drugu lozu svoga naroda. Vitezovi reda Salomonovog hrama, iako nestali 1312., mudro su prikriveni ekali svoju priliku, prenosili su svoje tajne i ciljeve s pokoljenja na pokoljenje, da bi u anacionalnoj zemlji, Habsburkoj Monarhiji, stvorili mone organizacije, mone loe koje e diktirati i odreivati tijek povijesti na naim prostorima.

IV. Kako su od templara nastali slobodni zidari?

Mrano doba srednjeg vijeka

Dok su vitezovi templari naputali javnu pozornicu Europe optereene meusobnim sukobima i ratovima, a Osmanlijsko Carstvo postupno osvajalo Stari istok i istonu Europu te sve vie nadiralo prema zapadu, nova poast poharala je Europu. Prilikom mongolskog osvajanja genovske tvrave na Krimu 1347. Mongoli su poeli umirati od do tada nepoznate zarazne bolesti, kuge. Svoje mrtve bacali su preko zidova tvrave na genovske branitelje. Zaraeni genovski branitelji nakon nekoliko mjeseci iskrcali su se sa svojih brodova na Siciliju i crna smrt je stigla u Europu. Kugu prenosi buha u ijem je trbuhu bakterija kuge koja iz buhe prelazi na kou ivotinje ili ovjeka. Najvei su prijenosnici takori koji su se gotovo istrijebili s prostora Europe. irenju kuge pogoduju nehigijenski uvjeti koji su bili esti u srednjem vijeku, poglavito u gusto naseljenim gradovima. Pored toga, irenju kuge su pogodovali neishranjenost i slabi imunitet budui da su zadnjih godina zbog loih klimatskih prilika etve u Europi bile vrlo oskudne te je meu siromanim stanovnitvom vladala glad. U Europi zahvaenoj ratovima, gladi, neimatinom i oaju crna smrt je u dvije godine dodatno usmrtila oko 40% ukupnog puanstva. Dio stanovnitva je potpuno klonuo duhom, jadan, izmrcvaren, bez vjere i nade, bez ikakvog smisla daljnjeg ivljenja. Mislili su da ih je Bog napustio te su mu poeli okretati lea, proklinjati ga zbog svoje nesree i okretati se nekome drugome u koga su poeli vjerovati i komu su se poeli zaklinjati. Tako je poelo vrijeme magije, vraanja, okultizma, hereze i tovanja Lucifera. Takvi nezadovoljnici i otpadnici od kranske vjere nalazili su svugdje svoje poticatelje. Sigurno su ih nali u idovskom kabalistikom pokretu koji se javio u panjolskoj u 13. stoljeu i koji svoje uenje bazira na misticizmu te kroz uenje Kabale trai svoju vezu s Bogom kroz meditacije i okultizam. Sotonizmu i magiji su pridonosili razni heretiki sljedbenici koji su se razvijali u kranskom okruenju, manihejci (naziva prema osnivau Maniju iz Perzije koji je u 3. stoljeu osnovao religiju koja je mjeavina kranstva, zoroastrizma i budizma) koji Boga i Sotonu smatraju jednakima po moi jer je Sotona, prema njihovom uenju, stvorio ljudsko tijelo i sve to je materijalno, a Bog je stvorio sve ono to je nevidljivo, tako i ljudsku duu. Prema njihovom vjerovanju, postojala su dva Boga, dobri i zli (Sotona), i na temelju takvog vjerovanja sve to je materijalno smatra se zlim, a pojedinac moe nai spasenje samo svojim oslobaanjem od tijela. Takvi heretiki pokreti odbacivali su Stari zavjet kao proizvod Sotone te krtenje, euharistiju, kri i svete sakramente. Meu njima su najpoznatiji bili katari nastali u junoj Francuskoj u 12. stoljeu, zatim su tu paterani, pavliani, albigenezi, valdenezi, bogumili u Bosni i drugi. To razdoblje srednjeg vijeka zasigurno je najmranije razdoblje u povijesti ovjeanstva. To je razdoblje ratova, krvi, progona, kuge, tame, magije, spiritizma i sotonizma. Kao da se pribliavao dan kada je jo samo malo trebalo da Lucifer uspostavi svoje kraljevstvo na zemlji i postane vladar ovozemaljskog svijeta. Meutim, bilo je i onih koji su u tom maloduju, ljudskoj bijedi, stradanjima i izopaenosti nali dodatni motiv za vjeru u Boga i oduprli se stvaranju Luciferovog kraljevstva. Tako je jo 1231. godine papa Grgur IX. ustanovio inkviziciju koja je u veem opsegu uspjela unititi herezu i sve ono to se svodilo na krivovjerje. Takvo novo okruenje u

kojemu je narod zatrovan krivovjerjem i sotonizmom, a Katolika crkva i veina svjetovnih vladara ele iskorijeniti zlo krivovjerja, pogoduje onima koji su jo u davnim vremenima kovali planove kako da vladaju svijetom. Gotovo odmah nakon ukinua Vitekog reda Salomonovog hrama, u razdoblju najmranije ljudske povijesti, poinju svoju tajnu urotu budui vladari svijeta organizirajui se u tajna drutva, tajne loe, s jasnim ciljem i programom kako zagospodariti itavim svijetom. Sve poinje u Engleskoj i kotskoj.

Poveznica masonskih loa s cehovskim udruenjima i vitezovima templarima

Upravo je kuga koja je prouzroila toliko stradanja, gladi i smrti bila glavni razlog za stvaranje udruenja raznih srodnih obrtnika i majstora kao posljedice poremeenog odnosa ponude i potranje. Prvi puta se dogodilo da je potranja robe vea od ponude tako da su cijene obrtnikih radova naglo porasle, a velika potranja za obradom zemlje omoguila je kmetovima vee udjele u proizvodnji hrane i bolje uvjete rada. Zbog korektnosti cijena na tritu vlastelini su na svojim posjedima i gradovima odreivali cijene pojedinih proizvoda i satnice pojedinih nadniara i majstora te su majstorima i obrtnicima zabranjivali da naputaju svoja naselja ako u njima imaju dovoljno posla. Obrtnici srodnih zanimanja zato su se poeli udruivati u strukovna udruenja, cehove ili gilde, kako bi to bolje mogli pregovarati s vlastelinima i to skuplje prodati svoje proizvode te postii to vee nadnice. Budui da su klesarska, tesarska i zidarska zanimanja bila na najvioj cijeni (u Engleskoj je plaa tesara ili klesara bila pet penija, u odnosu na tri penija plae za koara, sedlara, krojaa, itd.), najpoznatija udruenja koja su obrtnici, odnosno poduzetnici osnivali bila su ba zidarska ili zidarski cehovi. Udruenja, osim to su vodila skrb za to bolje uvjete na tritu stvarajui monopol svojih proizvoda na pojedinom podruju na to su vladarima tih podruja plaali poreze, obvezala su se u odreenu kvalitetu svojih proizvoda i na usklaenje ponude i potranje na pojedinom podruju. Zar je iz takvih prijeko potrebnih zidarskih i drugih strukovnih udruenja mogla nastati tako mona i svevladajua tajna organizacija slobodnih zidara, kako nas u to ele uvjeriti pojedini masonski povjesniari i autori? Ta teorija je neprihvatljiva i neuvjerljiva. injenica je da se na elu tih cehovskih udruenja nalazio metar koji je obino bio vlasnik alata i radionice, pregovarao s ostalim cehovskim metrima o kupnji sirovina ili prodaji svojih gotovih proizvoda. Metar cehovskih udruenja pregovarao je i s vlastelinima o to manjim porezima i ostalim nametima za svoj ceh, to boljim uvjetima na tritu i ostvarenju to boljeg profita i ostvarivanju monopola na svojem podruju te je u suradnji s vlastelinima istjerivao konkurenciju. Meutim, nikakvog razloga nije bilo da se cehovski sastanci odravaju tajno, na tajnom mjestu, sa zastraujuim simbolikim ritualima potpuno neprirodnim cehovskim udruenjima. Cehovska udruenja dobivala su odobrenja za rad od vlasnika gradova i posjeda tako da je svaki lan ceha imao i odreenu cehovsku propusnicu s kojom je mogao naputati grad ili posjed. Za razliku od cehova, tajnost komuniciranja, raznih djelovanja i ratovanja kod vitekog reda templara je bila uobiajena, s puno tajne simbolike, lozinki i ifri. Tajnost je vitezovima templarima postala nuda nakon objave papine bule Pastoralis Preeminentae 22. studenog 1307. godine kada je otpoeo njihov progon. Vitezovi Salomonovog hrama bili su vlasnici vie od treine posjeda u Europi te ogromnog bogatstva u draguljima, zlatu i drugim dragocjenostima tako da su svoju mo i djelomino bogatstvo mogli odrati samo tajnim sastancima i organizacijama.

Cehovski sastanci zasigurno se nisu odravali u loama iz kojih bi proizale masonske loe, nego su to bile obine prostorije i nastambe u kojima su se okupljali lanovi odreenog ceha. Kod vitezova templara je sluaj bio potpuno suprotan jer su odjednom postali bjegunci kojima je bio potreban tajni smjetaj (lodging), loa koja e im pruiti utoite dok ne proe prvi val progona i dok se meu postojeu plemiku aristokraciju potpuno ne uklope svojim izgledom, govorom i ponaanjem. Kasnije su loe imale drugu svrhu jer vie nisu bile sklonita za bjegunce, ve tajna mjesta okupljanja bivih vitezova templara, sada lanova slobodnih zidara, monih vladara svijeta. U masonskim loama u samom sreditu je krug koji oznaava beskonani svemir, a koji se mogao iscrtati jedino estarom, oko kojega masoni hodaju prilikom svojih obreda, gotovo istovjetno obredima vitezova Salomonovog hrama ija su svetita crkava takoer bila krunog oblika, ponegdje i itave crkve, poglavito u Engleskoj i kotskoj, koje su podsjeale na crkvu Svetog Groba u Jeruzalemu. Poveznicu izmeu vitezova templara i slobodnih zidara svakako treba nai i u crnobijelom mozaiku (ahovskoj ploi) na podu u svim masonskim loama, a koji neodoljivo podsjea na barjak vitezova templara Beau Seant. Njegova crna polja simboliziraju svijet kojega je templar ostavio iza sebe, a bijela polja simboliziraju svijet nakon pristupanja vitekom redu. Odjea takoer nikako ne moe povezati srednjovjekovne zidarske cehove s odjeom masona. Ni na jednoj srednjovjekovnoj slici ili kakvom zapisu se ne moe primijetiti da je zidar ili klesar nosio pregau i rukavice od bijele janjee koe kakve masoni nose prilikom svojih rituala. Poznato je, meutim, da su vitezovi templari nosili donje rublje od janjee koe, a klerici su prilikom bogosluja nosili rukavice od janjee koe. Treba spomenuti bar jo neke poveznice izmeu Vitekog reda Salomonovog hrama i slobodnih zidara koje nemaju nikakve veze sa srednjovjekovnim cehovima. Da bi netko postao mason, ne smije biti kmet, mora biti slobodan, roen od slobodne majke, to je takoer bilo pravilo i u templarskom redu. Identino je njihovo meusobno obraanje nazivom brat kako su se i templari obraali jedan drugome. Meu mnogobrojnim simbolinim poveznicama svakako treba spomenuti pojam masona koji putuje sa zapada na istok, kao to su vitezovi inili putujui na istok u osvajanje Svete zemlje. U ritualima u kojima se mason prima u vii stupanj za metra, naglaava se da e metar postati brat gusara i razbojnika to se svakako odnosi na templarske vitezove koji su svoj spas pronali 1307. pretvorivi svoje brodove u gusarske te postali gusari i razbojnici. Ono to ih najvie povezuje zasigurno je mistinost i simbolika Salomonovog hrama, tako da njihovu vezu treba gledati kao neprekinuti niz, rijeku koja tee i tee i prema uu postaje sve vea i vea, kao evoluciju od Lucifera do dananjih dana, s istom tenjom i ciljem, a to je kako zavladati itavim svijetom. Ono to najvie negira bilo kakvu povezanost srednjovjekovnih cehova sa slobodnim zidarstvom odnos je prema vjeri i Katolikoj crkvi. Cehovska udruenja bila su vrlo religiozna i bogobojazna i imala su poseban odnos prema Katolikoj crkvi. Cehovi su posebice tovali Djevicu Mariju, a imali su svoje svece zatitnike, ovisno o vrsti udruenja. Tako su, na primjer, stolarski i tesarski cehovi za svog zatitnika imali svetog Josipa, pomorski cehovi svetog Nikolu, itd. Veliki broj cehova izgradio je vlastite katolike crkve u kojima su uvali relikvije svojih svetaca zatitnika te dane svojih zatitnika slavili su kao dan upe. Za razliku od srednjovjekovnih cehova, slobodni zidari su na potpuno razliitoj strani od Katolike crkve i u svoju zatitu uzimaju svakoga tko je u sukobu s njom. Slobodni zidari ne spominju kranskog Boga, njima je jedino vano da ovjek vjeruje ujedno Vrhovno Bie, u Velikog graditelja Svemira, a zovu li ga ljudi Isus Krist, Budha, Muhamed, Zaratustra ili ak Sotona, potpuno je svejedno.

Meu nizom podudarnosti i istovjetnosti u simbolici, svjetonazoru i obredima izmeu vitezova templara i slobodnih zidara, a to nema nikakve veze sa srednjovjekovnim cehovima, treba istaknuti i jezik masonskih rituala kod pojedinih naziva. Evidentno je da se pojedina imena i dogaaji u ritualima masonskih loa izgovaraju na srednjovjekovnom francuskom jeziku, jeziku vitezova templara, to je za srednjovjekovne cehove potpuno nezamislivo jer je njihov jezik bio svakodnevni narodni jezik s njihovog podruja. Treba zakljuiti da su masonske loe nastale na temeljima templarskog vitekog reda, a suvremeno organizirano masonstvo na tajnoj dogmi templarske moi, snage, misticizma, okultizma, ezoterije i umjenosti vladanja. Ne treba iskljuiti mogunost da su se u pojedine srednjovjekovne cehove postupno uvukli i na kraju u potpunosti zagospodarili slobodni zidari, a isto tako je injenica da je meu lanovima masonskih loa bilo i pripadnika cehovskih prvaka, ali bilo bi pogreno tvrditi da su od srednjovjekovnih cehova nastale masonske loe. Samo ime zidar ili mason ne odnosi se na djelatnog zidara, nego simbolinog zidara koji e dovriti simboliku gradnju Salomonovog hrama, koji e zidati drugi svijet, svijet vladara i podanika pod okriljem Velikog graditelja Svemira.

Primanje u lanstvo masonskih loa

Tko uope moe postati slobodni zidar i kako se pristupa lanstvu? Kandidati za slobodnog zidara moraju biti muke osobe starije od dvadeset i jedne godine (ranije dvadeset i pet) koji u svojoj molbi za lana masonskih loa moraju izraziti divljenje slobodnom zidarstvu, biti materijalno neovisni i razlog pristupanju masoneriji ne smije im biti osobni probitak. Osobni probitak je relevantan motiv jer veina prostodunih i samoljubivih osoba prilae molbu iskljuivo radi toga, ali takve osobe obino, ako su primljene u slobodne zidare, vjeno ostaju u I. stupnju loa ni ne slutei da postoje sasvim drugi i stvarni ciljevi masonerije. Kandidat, njegov svjetonazor i politika orijentacija se neko vrijeme procjenjuju (poeljno je da je ljeviarska i liberalna, globalistika i anacionalna). Glasovanje u loi vri se crno-bijelim kuglicama koje lanovi tajno ubacuju u kutiju. Ako je nakon glasovanja u kutiji samo jedna crna kuglica, kandidat nije primljen. U dananje vrijeme postoji i direktan poziv odgovarajuim osobama za pristup lanstvu slobodnih zidara, poglavito za sinove istaknutih slobodnih zidara koji postaju luftoni ili lewisi (mason na licu mjesta). Prema engleskim obredima postoje tri stupnja loe (u kotskoj su trideset i tri stupnja): pripravnik ili egrt, brat i metar. Svaki stupanj loa odrava zasebne sastanke i svaki raspolae s odreenim tajnama koje znaju samo oni i lanovi viih stupnjeva. Na sastancima niih stupnjeva mogu biti nazoni i lanovi viih stupnjeva, a obrnuto je strogo zabranjeno. Na kraju sastanka obvezno se daju dobrovoljni prilozi koji se skupljaju u udoviinu torbu, aludirajui na udovicu - majku velikog metra Hurama Abija. U masonskim loama se pored uobiajenog masonskog alata nalaze i razni simboliki predmeti. Na obrednom mjestu se nalazi mrtvaki koveg u kojemu je postavljen kostur ili bar ljudska lubanja, minimalno deset stolaca (da bi mogla biti osnovana, loa mora imati bar deset lanova), trokutasti stol na kojemu se u svakom vrhu pale votane svijee. U loi mora biti slika razvijenog mukarca, simbola snage i slika gotovo gole ene, simbola ljepote, slika velike knjige, simbol mudrosti i eljezni okvir unutar kojega se nalazi grubo obraen kamen, fino obraen kamen, visak, eki i drugo. Primanje kandidata u stupanj pripravnika ili egrta nakon ispitivanja odvija se na sljedei nain: kandidat mora odloiti sve metalne predmete koje posjeduje i razgoliti itavu lijevu stranu tijela (skinuti lijevu cipelu i arapu, zasuknuti lijevu nogavicu do koljena,

otkopati koulju i skinuti je s lijevog ramena). Kandidatu se zatim preko oiju vee marama i stavlja oma od ueta oko vrata. Poinje inicijacijski obred kojega vodi metar loe uz odreenu ceremoniju, nabrajajui kandidatu sve simbole s kojima e, kao pripravnik, biti upoznat. Prilikom ulaska u prostoriju loe, dunosnik loe kandidatu za pripravnika pritie na prsa iljasti estar kako mu ne bi nikada palo na pamet da oda ikakvu masonsku tajnu. Poinju ispitivanja kandidata koja zavravaju standardnim pitanjem veletovanog metra kandidatu za pripravnika: Odakle dolazi i kamo putuje? Odgovor je: Dolazim sa zapada i putujem na istok. Veletovani metar pita: Zato odlazi sa zapada i putuje na istok? Odgovor je: Jer tragam za Svjetlou. (Svjetlo Lucifera?). Kada su ispitivanja gotova, kandidata se dovodi s istone strane oltara loe gdje klei lijevim golim koljenom. Na oltaru se nalazi sveta knjiga (prema elji kandidata) na koju su postavljeni estar i kutomjer. Kandidat za oltarom polae prisegu koja se, osim na dunosti ponaanja budueg pripravnika, veim dijelom odnosi na obvezno uvanje svake tajne s kojom e biti upoznat u masonskoj loi. Na kraju prisege kandidat prihvaa svaku kaznu koja e mu se dogoditi ako otkrije koju tajnu, a koja nee biti manja od kazne da mu se preree vrat, jezik iupa iz korijena, a tijelo zakopa u pliaku morskog pijeska. Govorei kaznu u sluaju otkrivanja tajne kandidat prelazi palcem preko vrata. Nakon zavretka obreda, kandidatu se skida povez s oiju i oma oko vrata te on postaje pripravnik ili egrt loe. Tada dobiva bijelu pregau od janjee koe (danas platnenu pregau) te mu se pokazuju alati pripravnika: ravnalo od dvadeset i etiri ina koje simbolizira masonski dan, drveni bat koji simbolizira odbijanje od svih poroka kojim e se pripravnik isklesati u kamen Salomonovog hrama i drugi. Inicijacijski obred za stupanj lana odvija se slino kao kod obreda za stupanj pripravnika. Ovdje kandidat za lana masonske loe, osim to takoer ima povez na oima i ue oko vrata, otkriva desni dio tijela i desnim golim koljenom klei ispred oltara te na svetu knjigu na kojoj su estar i kutomjer polae desnu ruku. Kandidat govori opirnu prisegu kako e tititi ostalu brau i nee otkriti nikakvu tajnu. Za kaznu prihvaa nita blae od toga da mu se raspore prsa i iupa srce kao i svi ostali vani organi i poloe na sam vrh Hrama. Kandidata se zatim dovede do spiralnih stepenica u loi koje su izgraene kao stepenice u Salomonovom hramu koje su vodile u svetite (ako u loi ne postoje spiralne stepenice, onda postoje simbolike stepenice) te on prolazi izmeu dva stupa koja simboliziraju velike bronane stupove Jakin i Boaz na ulazu u Salomonov hram. Prije nego to se kandidat popne uz stepenice dobiva teoretsku poduku od veletovanog metra, na primjer kako su masoni izgradili Salomonov hram, a u stupovima ispred hrama sakrivali svoje dokumente i slino. Prve tri stepenice simboliziraju mudrost, snagu i ljepotu, sljedeih pet simboliziraju pet osjetila, vid, sluh, njuh, opip i okus. Zadnjih sedam stepenica simboliziraju sedam godina izgradnje Hrama, sedam gladnih godina u egipatskom ropstvu, sedam uda svijeta, sedam planeta i sedam umjetnosti i znanosti. Najznaajnija znanost je svakako geometrija pomou koje ovjek shvaa svemir, a tom spoznajom je blii Vrhovnom Biu, odnosno Velikom graditelju Svemira. Slovo G koje oznaava geometriju nalazi se u masonskom simbolu zajedno sa estarom i trokutom. Polaganje prisege za velikog metra kudikamo je dramatinije i mistinije od obreda za pripravnika ili lana masonske loe. Kandidat za velikog metra takoer se razodjene s obje ruke gole do lakta i obje noge gole do koljena i razgolienim prsima. Klei pred oltarom loe na oba gola koljena i s oba dlana dotie svetu knjigu na kojoj su estar i kutomjer. Kandidat za metra polae slinu prisegu, poglavito onu da nikome nee odati tajne masonerije, ak niti niim stupnjevima loe (lanovima i pripravnicima). Ukoliko oda tajnu, nee traiti manju kaznu od toga da mu se tijelo raspolovi na sjever i jug, a njegove iznutrice

spale u pepeo tako da od njega ne ostane nikakvog traga niti sjeanja medu masonima i ostalim ljudima. Nakon prvobitne ceremonije, odigrava se prava drama gdje kandidat za velikog metra glumi graditelja Salomonovog hrama, Hurama Abija, kralja Salomona glumi veletovani metar, a Hirama, kralja Tira, glumi rizniar loe. U ovoj sablasnoj i zastraujuoj predstavi glumi se ubojstvo graditelja Hrama, Hurama Abija. Ulogu ubojica Jubele, Jubela i Jubeluma glume lanovi i pripravnici loa. Huram Abi je ubijen jer nije odao ubojicama tajnu izgradnje hrama i kandidat glumi golog mrtvaca zamotanog u plahtu. Za ubojicama se alje potraga koja ih pronalazi i dovodi kralju Salomonu. Salomon ih kanjava stranom smru iz masonskih prisega. Potraga za grobom velikog metra Hurama sastavljena od dvanaestoro brae se nastavlja i pronalazi ga na mjestu ispod bagremove granice koja simbolizira metrovu besmrtnost, a na prsima mu je ispisano slovo G. Hurama se pokapa u samom Salomonovom hramu ispod starozavjetnog Mojsijevog kovega. Nakon obavljene ceremonije, novi veliki metar upoznaje se sa svim masonskim simbolima i tajnama dostupnim samo velikim metrima. Ova mistina alegorija, osim to eli pokazati kako se kanjavaju masonski odmetnici i kako se pod cijenu ivota ne smije otkriti masonska tajna, mnogo dublje govori o svijetu besmrtnosti pod platem magije, okultizma i misticizma (ceremonije polaganja masonskih prisega i poveznice masona i templara detaljno je opisao John J. Robinson u knjizi Roeni u krvi nakladnika Stari Grad, Zagreb). Ne treba nas uditi legenda o velikom metru grofu Cagliostru, koji je ivio od 1743. do 1795. godine i vodio lyonsku lou, koja kae da je taj uvaeni alkemiar i metar koristei magiju, spiritizam i okultizam udesno iscjeljivao bolesnike, mogao produiti spolnu mo i ivot ak do 5557. godine te ni od ega stvarao zlato.

V. Mo masonstva otkriva se u javnosti

Seljaka buna u Engleskoj

Prve tragove organiziranja suvremene masonerije svakako treba traiti u Engleskoj i kotskoj. Nakon donoenja bule Pastoralis Preeminentae pape Klementa V. 22. studenog 1307. godine o ispitivanjima i suenjima vitezova Salomonovog hrama zbog hereze, bogohuljenja i okultizma, poinje potraga i progon pripadnika toga reda. Svoj spas su pronali u Engleskoj kod slabanog kralja Edwarda II., a u kotskoj kod kotskog monarha Roberta Brucea koji se pripremao za rat s Engleskom. Vitezovi templari su svoju umjenost u tajnom organiziranju i komuniciranju te svoj hijerarhijski ustroj jednostavno pretoili u potpuno tajne organizacije, masonske loe koje su do 1717. godine djelovale u apsolutnoj tajnosti. Dva velika dogaaja su im ila u prilog, Stogodinji rat izmeu Engleske i Francuske od 1337. do 1453. godine u kojemu je aktivno sudjelovala i kotska te velika seljaka buna 1381. godine u Engleskoj. Najvei dokaz o daljnjem tajnom djelovanju templarske organizacije nakon potpunog ukinua templarskog reda papinom bulom Vox in Excelso od 3. travnja 1312. godine treba traiti u seljakoj buni u Engleskoj, gotovo sedamdeset godina kasnije, odnosno bar dvije generacije poslije. Seljaka buna je bila pobuna seljaka, obrtnika i trgovaca protiv vlastelina i Katolike crkve. Buna se proirila na itavu Englesku. Horde razularenih seljaka su ruile i palile sve to im je stajalo na putu. Buna je bila odlino organizirana tako da nije upitno da ju je organizirao netko moan i njom tajno dirigirao, to su nakon guenja i potvrdili njihovi voe izjavivi da je tajno drutvo iz Londona upravljalo seljakom bunom. Zato nije nimalo udno to je otrica bune bila uperena protiv Katolike crkve koja je nakon 1307. godine postala najvei neprijatelj biveg Vitekog reda Salomonovog hrama. Ne treba se uditi ni to su katolikog nadbiskupa Canterburyja pobunjenike horde masakrirale i ubile. Vitezovima templarima jednako veliki neprijatelj bio je i Viteki red hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog koji je nakon ukinua templarskog reda naslijedio vei dio njihove imovine. Zato su na posebnom udaru pobunjenika bile crkve, posjedi i ostala imovina vitezova hospitalaca koji su gotovo svi spaljeni, a veina redovnika hospitalaca je pobijena. Hospitalskog priora iz londonskog Towera pobunjenici su ubili, odsjekli mu glavu i stavili je na London Bridge. Dokaz umijeanosti i voenja seljake bune od tajnog drutva koje se oslanja na templarski red svakako treba traiti i u tome to su bive templarske crkve i imovina bili poteeni palea i unitenja to se vidi po jo danas sauvanoj crkvi u sreditu Londona, The Temple. Postoji jo jedna podudarnost koja povezuje seljaku bunu s bivim templarskim redom, a to je odora pobunjenika. injenica je da je medu pobunjenicima, osim seljaka i sitnih obrtnika, bilo i pripadnika ostalog graanskog stalea koji si je mogao priutiti istovjetnu pobunjeniku odoru na prostoru itave Engleske, bijele plateve s crvenim ukrasima. Templarski platevi su bili bijele boje s crvenim kriem te je za vjerovati da je pobunjenika odora samo templarska evolucija koja je odbacila kri i zamijenila ga njima prepoznatljivim ukrasom.

Voa pobunjenika seljake bune zvao se Walter the Tyler (ime je vjerojatno pseudonim). Nevjerojatna je podudarnost da kod odravanja tajnih sastanaka slobodnih zidara u loama, to vrijedi i danas, na vratima stoji straar koji kontrolira posjetitelje i osigurava nesmetan rad sastanka. Slobodni zidari svog straara nazivaju tyler. Jo je neto bilo indikativno nakon slamanja pobune: engleski kralj Richard II., unuk Edwarda III., gotovo je sve uhiene pobunjenike amnestirao i dao im oprost iako su pobili nekoliko desetaka tisua svojih neprijatelja, preteito katolikog sveenstva i redovnika hospitalaca. Kao da je ve tada nevidljivo tajno drutvo imalo znatan utjecaj na englesku monarhiju koja se sve vie poinje udaljavati od Katolike crkve.

Stogodinji rat
Stogodinji rat izmeu Engleske i Francuske u mnogo emu je pridonio irenju tajne masonerije na britanskom otoku. Rat se preteito vodio na engleskim posjedima u Normandiji i ostalom dijelu Francuske koji je bio pod upravom engleske Krune. Dok su se Englezi borili na francuskom tlu protiv Francuza, koti su taj rat koristili traei samostalnost od engleskog utjecaja. Ovim ratom zavrilo se doba vitetva i stajaih vojski uvoenjem novih vojnih taktika i oruja, poglavito samostrela. Sada vitez vie nije bio u svom oklopu zatien od luka i strijele, kada je samo viteka hrabrost odluivala o pobjedniku, ve je moni samostrel lako probijao viteki oklop tako da je vitez mogao biti ubijen i s daljine i to od obinog seljaka ili pripadnika drugog nieg stalea. Ovim ratom promijenili su se odnosi seljatva i plemstva u itavoj Europi, Francuska je vratila svoje pokrajine, a britanska kraljevstva krenula su putem ujedinjenja uz pomo nevidljive tajne masonske organizacije. Teko je pretpostaviti pravi poetak nastanka nove tajne masonerije. injenica da ne postoji niti jedan dokaz da je tajna masonerija (tajna po postojanju jer i dananje javne loe djeluju u apsolutnoj tajnosti) prije 1717. godine postojala na europskom tlu, izuzev britanskog kraljevstva. U britanskom kraljevstvu masonerija je nala plodno tlo zbog specifinog odnosa kraljevstva prema Katolikoj crkvi i zbog konstantnih englesko-kotskih sukoba povezanih sa Stogodinjim ratom. Postoji velika vjerojatnost da je poetak organizirane masonerije u kotskoj poeo ve 1286. godine, dvadeset i jednu godinu prije donoenja papine bule Pastorcdis Preeminentae, nakon povratka vitezova Salomonovog hrama iz Svete zemlje u kotsku. Tu tvrdnju iznio je Andrew Michael Ramsay, roen 1681. godine u kotskoj, nesueni kralj Jakov III. Engleski, koji je to objavio nakon izlaenja masonerije u javnost uz tvrdnju da je upravitelj Kilwinninga ujedno i bio veliki metar loe u Kilwinningu.

Henrik VIII.
Prvi korak prema javnom djelovanju masonerije zbio se za vladavine engleskog kralja Henrika VIII. (1491. - 1547.). Henrik je bio drugi kralj iz dinastije Tudor, a doao je na elo kraljevstva 1509. godine. Doavi na prijestolje, Henrik VIII. se oenio bratovom udovicom Katarinom Aragonskom s kojom je imao ker Mary, ali nije mogao imati mukog nasljednika. Zatraio je od pape Klementa VII. razvrgavanje braka kako bi se ponovo oenio. Papa Klement VII. moda bi to i uinio da se nije rodila Henrikova ker Mary koja u tom sluaju postaje nezakonita, izvanbrana ker. Spor je trajao pet godina dok se Henrik VIII., uz nagovor do tada jo uvijek tajnih drutava slobodnih zidara, nije odluio na novu enidbu s

Annom Boleyn 1533. godine, uz obred koji je obavio canterburyski nadbiskup Thomas Cranmer. Klement VII. je nakon toga ekskomunicirao Henrika VIII., na to je ovaj sazvao parlament gdje je donesen zakon Act of Supremacy po kojemu je kralj proglaen poglavarom engleske crkve. Henrik VIII., tiranin i bludnik, svoju je drugu enu Annu Boleyn osudio na smrt jer mu, rodivi ker Elizabetu, takoer nije dala mukog nasljednika. Kasnije se Henrik enio jo etiri puta, a samo mu je Jane Seymour dala mukog nasljednika koji e kasnije postati engleski kralj Edward VI. Svoju petu enu, Catherinu Howard, takoer je dao pogubiti. Henrikovim razdobljem dolazi do potpunog odvajanja engleske, odnosno Anglikanske crkve od Svete Stolice. Gotovo sva imovina Katolike crkve je oduzeta, a samostani rasputeni. Meutim, trebali su se dogoditi jo neki dogaaji, trebalo je biti posve siguran da se Katolika crkva kao najvei neprijatelj vitezova templara i slobodnih zidara nee slavodobitno vratiti na britansko otoje, kako bi se sada ve jako mone masonske loe pojavile u javnosti. Zasigurno da je i stvaranje Anglikanske crkve zapravo novo edo slobodnih zidara u kojemu su oni nali monog saveznika i partnera do dananjih dana. Nakon to je engleski kralj Edward VI. itavu Englesku usmjerio prema protestantskoj vjeri, pored toga to su otpori vjernih katolika, pristaa Svete Stolice bili veliki, njega e naslijediti njegova polusestra Mary koja je englesku crkvu eljela vratiti pod okrilje Rima. Kraljica Mary, ki Henrikove prve ene, silno je eljela vratiti engleski narod katolianstvu te je inkvizicijom anglikanske heretike sveenike spaljivala na lomai. Udala se za panjolskog katolikog kralja Filipa s namjerom da joj suprug bude engleski kralj jer bi na taj nain sauvala katolianstvo u Engleskoj. Oito se anglikanskim Englezima nije svidjelo da im katoliki tuinac bude kralj, a osobito tajnim masonskim drutvima koja su se odjednom nala u opasnosti od katolikih monarha Marije i Filipa. Kraljica Mary je nakon tri godine vladanja Engleskom i neuspjelog pokuaja povratka engleskog kraljevstva na katoliku vjeru uhiena od protestantskih sljedbenika i javno pogubljena. Za vrijeme Maryjinog vladanja, samozatajno je, kao odana katolkinja, u stvari prikrivena anglikanka, ekala svoju priliku njezina polusestra Elizabeta, ki Henrikove druge ene Anne Boleyn. Elizabeta je postala kraljica Engleske 1550. godine i vladala je etrdeset i tri godine. Odbacila je vlast Katolike crkve, obraunala se, poput svoje polusestre Mary, ali s katolikim biskupima, sveenstvom i odanim pristaama Katolike crkve te je stvorila protestantizam hladne uzoritosti u suprotnosti sa Svetim pismom. Nakon njezine smrti, kraljevstva kotske i Engleske ujedinila su se s kraljem Jakovom I., unukom kralja Henrika VIII., irei protestantizam u Kraljevstvu, ne birajui sredstva protiv onih koji su ostali odani Katolikoj crkvi. Tako se protestantski teror poglavito okomio na jezuitski katoliki red (isusovce) koji je u tajnosti organizirao preostale katolike, a sveenika Nicholasa Owena, nakon tortura i muenja, spalili su na lomai. Nicholasa Owena Sveta Stolica proglasila je svecem.

Francis Bacon
Najvea linost toga vremena u Engleskoj zasigurno je engleski filozof i tvorac empirizma, u stvari vodei teoretiar slobodnog zidarstva, uvaeni veliki metar masonske loe, Francis Bacon (1561. - 1626.). Navodno je Bacon izvanbrani sin engleske kraljice Elizabete i njezinog ljubavnika Roberta Dudleya. Grofovsku titulu mu je dodijelila njegova majka kraljica Elizabeta (viscount od St. Albanija) i na kraljevskom dvoru praktiki postaje vladar iz sjene. Napisao je poznata masonska (u ono vrijeme, moe se rei, alegorijska) djela medu kojima je najpoznatije Velika obnova znanosti iji su sastavni dijelovi Novi organon i

Upute za tumaenje prirode. U tom djelu govori o utopijskom drutvu koje postoji na pustom otoku koji je naseljen idovima. Njime upravlja ueno drutvo, a itelji otoka upoznati su s tajnama itavog svijeta, dok za njih nitko ne zna. Svakih dvanaest godina (aludirajui na dvanaestoro brae koje je kralj Salomon poslao u potragu za Huramom Abijem) s tog otoka isplovljavaju dva broda u svijet u potrazi za novim znanjima koji e na otok donijeti nove knjige i nova tehnika dostignua. Glavni lik Baconovog djela je idovski trgovac Joabin ije je ime dobiveno od Jakin i Boaz, kako su se zvala dva bronana stupa na ulazu u Salomonov hram. Oito je masonstvo polagano, ali sigurno dolazilo na mala vrata javnosti jer potrebe za skrivanjem vie nije bilo. Nakon smrti svoje majke, kraljice Elizabete I., Francis Bacon ak je uvrstio svoj poloaj na kraljevskom dvoru. Pod kraljevskim pokroviteljstvom prevodi Bibliju na engleski jezik. Kod prevoenja Biblije, kao najobrazovaniji i najutjecajniji ovjek britanskog kraljevstva, Bacon je napravio trideset i est tisua pogreaka (namjerno preinaenih pojmova, kako je pokazala detaljna analiza 1881. godine), no nikome ne smeta da je ta verzija Biblije (verzija King James) i danas dominirajua u Velikoj Britaniji. 39 to jo rei o velikom metru Francisu Baconu, filozofu i znanstveniku, ovjeku koji je imao pristup tajnim znanjima, okultizmu i spiritizmu, koji je sa svojim suvremenikom, velikim metrom loe Priory of Sion, Isaacom Newtonom, obiljeio znaajnu epohu jednog vremena? Treba traiti poveznicu s njegovim suvremenikom, jednim od najveih knjievnika svih vremena, Williamom Shakespeareom. Opus knjievnih i povijesnih djela Williama Shakespearea je ogroman, kako to i dolikuje najobrazovanijem i najuenijem poliglotu koji se u svojim djelima, osim engleskog jezika, sluio i francuskim, panjolskim, talijanskim, danskim, grkim i latinskim. Nije udo to svakodnevno tisue i tisue posjetitelja obilazi maleni gradi Stratford kako bi izrazili poast tom svjetskom velikanu. Meutim, postoji neto udno u itavom tom fantastinom opusu. Kao da su Shakespeareova djela tajna kodova, kao da cjelovita nose tajnu masonsku poruku, kao da su predmet okultnog i ezoterinog uenja, tajnog mistinog rituala. Uestalo se pojavljuje okultni i ezoterini broj trideset i tri, u obliku trideset tri puta spominjanja nekog imena na jednoj stranici ili se na trideset treoj stranici dogaa neto presudno za itavo djelo i slino. Pored broja trideset i tri, esto se iz tajnih kodova mogu se izvui brojevi pedeset i est te dvadeset i jedan koji su znaajni brojevi u tarotu i crnoj magiji 40 . Ako prouimo ivotopis Williama Shakespearea, vidjet emo da su mu roditelji bili nepismeni, a ni on nije previe mario za kolovanje. Stratford nije mogao Shakespeareu pruiti posebnu naobrazbu, niti je kod kue posjedovao knjinicu. Njegova ki Judith je do dvadeset i sedme godine bila potpuno nepismena. U svojoj oporuci ostavio je svega tri svoja potpisana rukopisa, a to s ostala tri originalna rukopisa ine ukupno est originala. To je neznatna brojka za njegov kompletan opus. Shakespeare nikada nije putovao u stranu zemlju kako bi nauio strani jezik, ak je rijetko naputao svoj Stratford. Namee se pitanje kako je mogue da je polupismeni stanovnik Stratforda uope mogao napisati takav ogroman opus visokozahtjevnih povijesnih djela, iz ega proizlazi i pitanje koga uope itav svijet slavi kao autora toga opusa. Odgovor moe biti samo jedan, velikog metra Francisa Bacona, a razloge znaju samo oni koji su dokuili sve kodove tajnog uenja, okultizma i ezoterije.

Semir Osmanagi: Piramida moi na planeti, Francis Bacon, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm 40 Semir Osmanagi: Piramida moi na planeti, Francis Bacon, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm

39

Povezanost Williama Shakespearea s Francisom Baconom izvanredno je uoio bonjako-ameriki povjesniar, znanstvenik i veliki istraiva dr. Semir Osmanagi. Uoio je i itavu piramidu moi vladanja dananjim svijetom slobodnozidarskih i iluminatnih loa. Jednu tezu dr. Osmanagi ipak nije dobro postavio iako zadnjih petnaest godina ivi u Houstonu u SAD-u, kao to je ne postavlja ni veina islamskih i katolikih povjesniara, a to je da je Sveta Stolica najvei otpor i prepreka vladarima svijeta za definitivno ustrojstvo novog svjetskog poretka, a Katolika crkva se nalazi na istoj strani crte kao i islamska religija. S druge strane je idovsko-masonska elita koja pod platem okultizma, ezoterije i misticizma u svojim tajnim drutvima suvereno vlada svijetom

Masonske loe u javnosti

Treba spomenuti jo jednog velikog slobodnog zidara iz doba kraljice Elizabete I., kraljiinog astrologa Johna Deea koji se bavio okultizmom i crnom magijom. John Dee bio je prijatelj habsburkog cara Rudolfa II. (1552. - 1612.), sina Maksimilijana II. Car Rudolf II. bio je ekscentrik, pobornik okultizma i spiritizma, a svoje kraljevstvo elio je preusmjeriti na protestantsku vjeru u emu je najvie sljedbenika nalazio u ekoj. John Dee je na jednom od njihovih susreta u Pragu darovao habsburkom caru Rudolfu II. napisani kodski rukopis franjevca Rogera Bacona iz 13. stoljea. Fra Roger Bacon (1212. - 1294.) se bavio astrologijom, fizikom, matematikom i eksperimentalnom znanou, studirao je u Oxfordu, a doktorirao u Parizu. Zbog svojih okultnih i za ono vrijeme heretikih stavova doao je u sukob s papom to je rezultiralo njegovim desetogodinjim boravkom u tamnici. Zauujue je kako se u tom rukopisu franjevakog uenjaka iz 13. stoljea predvidjela tehnoloka povijest od mikroskopa do aviona i podmornica, nacrtana je zemlja kao kugla i drugi sunevi sustavi, itd., to je slikovito prikazano u ilustracijama. Ostaje velika tajna kako je sve to u ono vrijeme bez tehnikih pomagala uope netko mogao proroki predvidjeti. Stotinjak crtea u tom rukopisu prikazuju nepoznate biljke koje ne rastu na naem planetu. Gdje onda? 41 Grupa najuglednijih engleskih znanstvenika iz Londona, Cambridgea i Oxforda, koja je pripadala jo uvijek tajnim drutvima masonskih loa, 1660. godine je od tadanjeg britanskog protestantskog kralja Karla II. zatraila povelju za dozvolu djelovanja. Godine 1662. osnovano je Kraljevsko londonsko drutvo za usavravanje prirodnog znanja (The Royal Society of London for the Improvement of Natural Knowledge) koje je poznato pod skraenim imenom Kraljevsko drutvo (Royal Society) na ijem je elu bio istaknuti mason Sir Christopher Wren. Kada je konano, nakon pedeset pet godina od osnivanja Kraljevskog drutva, masonerija izala u javnost, uvidjelo se da je Kraljevsko drutvo u stvari ispostava slobodnog zidarstva u kojemu su svi lanovi masoni, a meu njima i svi istaknuti pripadnici kraljevske obitelji. Kraljevsko drutvo i danas vie nego ikad ima dominantan utjecaj u samom vrhu svjetske masonerije i vodeu ulogu medu vladarima svijeta. Kada je 1666. godine buknuo veliki poar u Londonu koji je unitio vei dio grada, slobodni zidari su kao jedina organizirana snaga imali odluujui utjecaj na obnovu i izgradnju grada. Izgraeni novi London prepun je masonskih simbola, a od tada je mo slobodnog zidarstva u britanskom kraljevstvu apsolutna. Jo je neto vezano uz taj poar. Slobodni zidari su za podmetanje poara optuili Katoliku crkvu i agente Svetog Oca. To je dalo povoda bijesnoj protestantskoj gomili da se obrauna sa svim katolicima koji su im se nali na putu, a katolike crkve je, ako su kojim sluajem ostale poteene u poaru, zapalila
Semir Osmanagi: Piramida moi na planeti, Globalna unija, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm
41

ulina gomila. Dok je protestantizam, podupiran od slobodnih zidara, postajao sve vie iskljuiva dravna religija, moda nije toliko poznato (iz kojega razloga?) da je britanski kralj Karlo II. na samrti 1685. godine pod velom tajnosti doveo k sebi katolikog sveenika i primio od njega svete sakramente. Nakon to je Jakov II., sin Karla II., izbaen s prijestolja, 1701. godine donesen je u britanskom parlamentu zakon koji je i danas na snazi, da samo pripadnici Anglikanske crkve mogu biti na prijestolju kraljevstva. Ostale vjerske zajednice, pa i najvea, Katolika crkva, dobile su ogranienu slobodu u izraavanju svoje vjeroispovijesti. Svi predstavnici ostalih crkava, sveenici ili drugi klerici, morali su potpisati akt o submisiji, a tko ga nije potpisao na vrijeme, bio bi zaklan i pogubljen zajedno sa svim svojim sljedbenicima upljanima medu kojima su bile i ene i djeca. Konano su se 1717. godine, kada vie nije bilo nikakve mogunosti da e se Ujedinjeno Kraljevstvo vratiti u okrilje Katolike crkve, javno sastale etiri londonske masonske loe u Apple-Tree Tavernu u londonskom Covent Gardenu. Objavili su ujedinjenje u londonsku Veliku lou (Grand Lodge) koja e preuzeti svu dokumentaciju i tajne svih londonskih i engleskih loa. Neke su loe ostale zateene i ogorene to se postojanje okultnih drutava otkriva javnosti. Ogorenje je bilo naroito veliko u kotskoj. Neke engleske loe su svoje tajne dokumente radije spaljivale umjesto da ih pohrane u Velikoj loi. Slobodni zidari iz Yorka tvrdili su da se londonska Velika loa ne smije zvati Velika loa Engleske jer to pravo pripada njima budui da u Yorku masonstvo postoji jo od 7. stoljea, od izgradnje yorke katedrale, gdje je prvi veliki metar bio Edwin, kralj Nortumbrije te da se njihova loa treba zvati Velika loa cijele Engleske. U svakom sluaju, nakon tog prvog otkrivanja 1717. odjednom se sa zaprepatenjem utvrdilo da je itava mrea dobro organiziranih tajnih drutava postojala u svakom gradiu Engleske, kotske, Walesa i Irske. Godine 1725. javno se proglaava Velika loa Irske s velikim metrom grofom od Rosse, dok se u kotskoj tek 1737. prvi puta javno okuplja Velika loa kotske. Praktiki su od 1717. godine slobodni zidari, organizirani u svoja okultna i mistina drutva, postali stvarnost u oima javnosti, ali njihovo tajno djelovanje postaje jo tajnije, okultnije i maginije kada je gotovo itava ovozemaljska vlast u njihovim rukama, u rukama njihove elite, a po njihovim nedokuivim misterijima i ezoteriji ovo nae ovjeanstvo putuje i dalje.

Istina o Jacku Trbosjeku

Iako su masonske loe i postojanje masona postali javna injenica, njihove tajne i glavni cilj - vladati itavim svijetom, ostale su nedokuive obinoj javnosti. Odavanje tajni bilo je okrutno kanjavano ba onako kako se prikazuje u inicijacijskom obredu prilikom davanja prisega. Kanjavaju se i svi nemasoni koji su sluajno otkrili bilo kakvu masonsku tajnu. Medu brojnim primjerima treba spomenuti poznatu legendu o serijskom ubojici, rasparau Jacku Trbosjeku, koji je navodno uinio pet gnusnih i ritualnih ubojstava u roku od deset dana u Londonu krajem 1888. godine. Poznato je da je nakon izvrenih ubojstava pet ena koje su ivjele na rubu egzistencije, zaraujui za ivot bavei se prostitucijom, serijski ubojica odjednom prestao sa svojim okrutnim zlodjelima. Pria o ubojici Jacku Trbosjeku posve je neutemeljena jer stvarni zloinac nikada nije uhien, a poznato je da takav psihopat i serijski ubojica nikada ne prestaje sa zloinom. Serijski ubojica ne bira rtve, one su obino sluajno odabrane, dok se ovdje radilo o pet prijateljica. Tko je onda uinio taj monstruozni zloin? Zato? Cijela pria poinje neto

ranije kada je djevojka sumnjiva morala rodila ker s princem britanskog kraljevstva to je Kruna pod svaku cijenu htjela zatakati. Nemoralni princ bolovao je i od sifilisa, to takoer nije smjelo doi u javnost. Pet nesretnica znale su tajne i trebale su biti kanjene. Veliki metar Sir William Gull, lijenik kraljevske obitelji, bio je egzekutor tih stravinih rituala. Nad majkom prineve keri izvrio je lobotomiju, a nesretne djevojke kaznio upravo onakvom smru kakvu masoni priseu kod svojih obreda. Rasparao im je trbuh i svakoj djevojci izvadio neki vitalni organ. Zahvati su doslovno obavljeni kirurki, to je takoer dokaz da to ne moe izvriti obian ubojica. Oevici tih zloina zapazili su da je pored unesreenih djevojaka bila napisana rije Juwes, sinonim za imena ubojica (Jubele, Jubela i Jubeluma) velikog metra Hurama Abija kojeg su ubojice ubili jer nije htio odati tajnu izgradnje Salomonovog hrama, a ubojice je od kralja Salomona zadesila ista kazna kao kod ovih djevojaka. Jo je neto na to treba obratiti pozornost u tom okrutnom ritualu: kako to da je usmreno ba pet djevojaka? Pretpostavlja se da je tu prinevu tajnu znalo vie osoba. Ritual je izveden kao pentagram, simbol avla Bafometa, sotonskog stvorenja s kozjom glavom, kojega sotonisti esto koriste u svojim ritualima.

Zaetak masonstva u Francuskoj

Nakon to su se slobodni zidari otkrili u javnosti te stekli apsolutnu potporu u kraljevskoj obitelji i protestantskoj crkvi, njihov cilj bio je prijei na kopno Europe. Nije sluajno to im je na prvom udaru bila upravo katolika Francuska koja je u to vrijeme bila bedem katolicizma. Najvee zasluge za stvaranje masonerije u Francuskoj ima nesueni britanski kralj Jakov III., Andrew Michael Ramsay. On je postao prvi veliki metar parike slobodnozidarske loe 1737. godine. Utjecaj britanskih slobodnih zidara u Francuskoj postaje u narednom razdoblju odluujui za sva burna politika dogaanja to e u konanici i rezultirati da od najkatolikije zemlje u Europi Francuska postane jedna od tri najmasonskije drave svijeta. Sve je poelo duhovnim pokretom europske inteligencije, prosvjetiteljstvom, 1784. godine u Francuskoj kojega je Kant opisao kao izlaz ovjeka iz vlastite nedoraslosti. Oito je potpuno jasno da se zapravo radilo o masonsko-sotonistikom pokretu vezanog uz red iluminata i nositelja svijetla, Lucifera, po kojemu je pokret i dobio ime. Najznaajniji predstavnici Luciferovog pokreta bili su Voltaire, Rousseau, Diderot, Montesquieu, Holbach, d'Alambert i drugi. Prosvjetiteljstvo je rodilo Francusku revoluciju 1789. godine jer je trebalo sruiti domau aristokraciju na elu s francuskim kraljem Lujem XVI. te smanjiti utjecaj Katolike crkve u Francuskoj. Poznato je da su autokratske vlasti (monarhije, nacionalne drave), izuzev, jasno, britanske kraljevske obitelji koja sjedi na samom vrhu masonske piramide, i Katolika crkva glavni neprijatelji slobodnih zidara jer u takvim dravama globalistika masonska vlast ne moe manipulirati graanima i postati stvarna vlast u dravi. Sve je poelo vrlo perfidno jer su prvo masoni nagovarali kralja Luja XVI. na financijsku i vojnu pomo u borbi za osloboenje SAD-a, a kada se Francuska financijski iscrpila i dola u ekonomsku krizu potpomognutu tajnim djelovanjem masonerije, vrlo vjeto su digli gladni narod na ustanak. Ratovi na europskom tlu nisu ili u prilog Francuskoj, poglavito rat s Habsburkom Monarhijom 1792. godine na iju je stranu, zauujue, odjednom stalo britansko kraljevstvo. Na elu revolucije bio je francuski mason Maximillian Robespierre koji je nakon dravnog udara 1793. godine uveo diktaturu koja je u godinu dana postojanja likvidirala nekoliko desetaka tisua pripadnika francuskog plemstva, Katolike crkve i drugih graana. U sijenju 1793. godine kralj Luj XVI. pogubljen je na giljotini.

Prilikom smaknua ponaao se kraljevski, dostojanstveno, a njegova supruga Marija Antoaneta, poznata po reenici Ako seljaci nemaju kruha, neka jedu kolae., pogubljena je devet mjeseci poslije. Francuska je iz graanskih nereda i revolucije izala jaa nego ikad, s moda najveim vojskovoom u povijesti Europe, francuskim carem Napoleonom Bonaparteom. Ovakav preokret u Francuskoj britanski, a i sve jai francuski masoni nisu mogli dopustiti. Napoleon je nesumnjivo bio veliki strateg, vojskovoa i dravnik, ali kao i svi veliki ljudi zanemario je utjecaj masonerije u svojim redovima. Napoleonov brat Louis Napoleon bio je veliki metar francuske loe Velikog Orijenta, a njegov pastorak Eugene de Beauharnais veliki metar talijanskog Velikog Orijenta. Njegovi najblii marali bili su masoni: Messen, Soult, Murat, Ney i MacDonald. Zar nije udno kako je tako vjeti strateg poput Napoleona posluao svoje marale i krenuo u cik zime u napad na Rusiju, u borbu protiv jednog od najveih ruskih masona, Kutuzova? Promotrimo odluujuu bitku kod Waterlooa 1815. godine. Udruene protunapoleonske snage inile su tri sastavnice: britansku, na ijem je elu bio engleski mason vojvoda od Wellingtona, prusku koju je vodio istaknuti pruski mason Blucher i znatno manju, nizozemsku, na elu s princom od Orangea. Napoleon je odluio u noi prije bitke iznenaditi neprijatelja prije nego to grupiraju snage napavi svakoga od te trojice pojedinano. Za njegovu odluku znali su samo marali, a neprijatelj je te noi potpuno neuobiajeno grupirao svoju vojsku. Napoleon je umro na otoku Sveta Helena 1821. godine, navodno od raka eluca, ali postoje indicije da su ga otrovali engleski masoni. Englezi su ga skromno pokopali, a tek su 1840. godine dopustili da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u Pariz gdje je zakopan uz veliku sveanost u Domu invalida. Prii nije kraj jer nitko nikad iz francuske vlasti nije dopustio da se Napoleonovo tijelo posmrtno ekshumira i dade na DNK analizu. Pretpostavlja se da su engleski masoni uinili podvalu tako to su umjesto tijela cara Napoleona podmetnuli tijelo njegovog sobara Ciprianija. Najgore doba i toka na i za katoliku Francusku dogodili su se za vrijeme francusko-pruskog rata kada su Prusi uli u Pariz, a vojska francuskog cara Napoleona III., nagrizena masonskim zavjerama, doivjela je sveopu letargiju, malodunost i konano fiziko rasulo. To su vjeto iskoristile podanike snage masonskih gospodara, razni anarhisti, marksisti, komunalisti i radikalni bezbonici koji, godinama prije Listopadske revolucije u Rusiji, 1871. godine u najkatolikijoj zemlji Europe osnivaju Pariku komunu. Istina je da se takva izopaena anarhistiko-marksistika tvorevina nije mogla dugo zadrati, ali posljedice su bile dalekosene. Francuska se u potpunosti promijenila, ne samo to je postala republika, ve je puno vanije da od tada tom zemljom definitivno vladaju slobodni zidari koji su se uvukli u sve pore francuskog drutva, a ono iskonsko francusko i katoliko sve vie nestaje. Slobodni zidari su se nakon 1717. godine, kada vie nisu skrivali svoje postojanje, proirili po itavoj Europi. Najplodnije tlo pronali su na protestantskom sjeveru Europe, pravoslavnoj Rusiji i mnogonacionalnoj zemlji - Habsburkoj Monarhiji, tako da je itava daljnja povijest hrvatskog naroda bila zacrtana prema eljama i politikim ciljevima slobodnog zidarstva. Danas gotovo da i nema protestantskih sveenika u Engleskoj, kotskoj, Njemakoj, Danskoj, vedskoj, Norvekoj, Nizozemskoj i vicarskoj koji nisu lanovi masonskih loa.

Iluminati i ostala okultna drutva

Osim irenja masonskih loa u Europi razvijale su se i druge sljedbe i dogme usko povezane sa slobodnim zidarima. Pokrteni bavarski idov Adam Weishaupt, roen u Ingolstadtu 1776. godine, osnovao je red iluminata, nositelja svjetla, koji se lako moe povezati s imenom Lucifer. Iluminati su vjerovali da primaju znanje s onoga svijeta, da trebaju osloboditi um od ovozemaljskih okova, a glavni cilj im je bio identian onome masona, ostvariti novi svjetski poredak u kojemu e vladati elite. Poetak iluminata see jo u 651. godinu poslije Krista u Zaratustrinu religiju u vrijeme posljednjeg vladara Perzije prije muslimanskog osvajanja, kralja Yadzegerda III. Red se tijekom 18. stoljea brzo proirio po itavoj Njemakoj, Habsburkoj Monarhiji, vicarskoj, Poljskoj i baltikim zemljama, a u njega ulaze liberalni protestanti i razni drugi protivnici Svetog Oca. Nii stupnjevi reda na lukav nain hvale kranske religije kako bi se stekao dojam pukog morala, dok se oni vii stupnjevi jasno distanciraju od Boga i u potpunosti su okrenuti deizmu. Svakako bi, govorei o bavarskim iluminatima, trebalo spomenuti nastavnika glazbe, ezoterijskog vidovnjaka, ovjeka koji se bavio spolnom magijom, Jakova Lorbera (1800. 1864.), roenog u Mariboru. On je 15. oujka 1840. uo glas koji mu je naredio da uzme olovku i pie ono to mu On govori. Od toga dana Lorber je ostavio svoj posao i svaki dan do kraja svog ivota pisao ono to mu je nareeno. Na deset tisua stranica napisao je takozvano Ivanovo evanelje koje je i danas rado itano. U njemu je pretkazano konano Luciferovo otkupljenje svijeta, a onaj koji mu je govorio pune dvadeset etiri godine bio je glas samog Lucifera 42 . Meu ostale istaknute lanove ovog deistikog i sotonistikog reda treba ubrojiti baruna Xaviera von Zwacka, J. W. Goethea, Adolfa von Kniggea, J. Gottfrieda von Herdera, W. A. Mozarta, Galilea Galilea, Alexandra Radischeva i dr., ali svakako i lanove najbogatije obitelji u Europi, Rothschild (i danas) koja je organizirala poznati Beki kongres 1814. godine na kojem je htjela skrojiti novu kartu Europe i stvoriti temelje za uspostavu novog svjetskog poretka. Svoj plan obitelj Rothschild ostvarila je poslije Prvog svjetskog rata kada je osnovala poznatu Ligu naroda, a konano ostvarenje novog svjetskog poretka dogodilo se nakon Drugog svjetskog rata kada se obitelj Rothschild udruila s najbogatijom amerikom obitelji Rockefeller te su po njihovim uputama i smjernicama osnovani Ujedinjeni narodi (David Rockefeller darovao je zemljite za zgradu UN-a). Postoje velike sumnje da su Rothschildovi stvorili Adolfa Hitlera jer su uoili njegovu karizmu, njegov talent i sklonost da bude voa. Obitelj Rotschild navodno je napisala kontroverznu knjigu Mein Kampf, financirala Hitlerove kampanje i uspon do njemakog kancelara. itav progon i stradanja obinih idova bili su dio plana da se pozornost skrene od stvaranja novog svjetskog poretka kakav danas postoji na naem planetu, a za ostvarenje toga cilja trebalo je da Odabrani narod postane narod rtve. Zato uope nije nemogue da je i sam Adolf Hitler izdanak loze Rotschilda, a obitelj je na njegovom primjeru vrila pokus uspostave novog svjetskog poretka pomou sile. Ako tu hipotezu usporedimo s Hitlerovim svjetonazorom, vidjet emo da je on gotovo identian Rotschildeovim iluminatima. Hitler je jo u ranoj mladosti odbacio kransku religiju i nije vjerovao u pravoga Boga, ve u mitskog germanskog boga Odina kojeg krani smatraju Sotonom. Obredi iluminata bili su gotovo istovjetni masonskim obredima, ciljevi takoer, tako da su se i iluminati u dananje vrijeme gotovo utopili u svjetskoj masoneriji i poistovjetili s
42

Massimo Introvigne: Iluminati i Sionski priorat, Verbum, Split, 2006., str. 63-66

njom. Meutim, oni jo uvijek i zasebno djeluju, a njihove nove loe osnovane su diljem SAD-a, tako da je njihova mo u stvaranju novog svjetskog poretka, u sastavu Komiteta 300, Trilateralne komisije ili Bilderberg grupe apsolutno neupitna. Svakako tu treba ubrojiti i stari mistini red nastao u Njemakoj, Red rue i kria iz 17. stoljea (Antiquus Mysticusque Ordo Rosae Crucis, A.M.O.R.C.) iji sljedbenici prouavaju idovsku Kabalu, koriste se magijom, okultizmom, ezoterijom i spiritizmom i ele se uvesti u vii stupanj spoznaje, stei mogunost bimaterijalizma (da je njihovo tijelo istovremeno na dva razliita mjesta) i slino. Sve je poelo 1616. godine kada su Europom kruile prie o tajanstvenom Christianu Rosenkreutzu koji je od Vieg bia primio najvee inicijacije i u svom grobu u Crnoj umi ostavio sve ono to su dotadanji mudraci znali o ezoteriji, magiji, alkemiji i znanosti. Prema uenju toga reda, ovjek posjeduje objektivnu svijest za ouvanje fizikog tijela i podsvjesnu svijest koja je besmrtna u kozmikoj svijesti. Zlo koje se raa u ovjekovoj svijesti ponitava se procesom reinkarnacije svake 144 godine, stoga bi bilo dobro da ljudski ivot traje 144 godine. Njihova rozenkrojcerska godina zapoinje proljetnim solsticijem, a rauna se od navodnog utemeljenja reda koje pripisuju egipatskom faraonu Tutmozisu III. iz 1450. godine prije Krista kada je u Egiptu vladao kult insekata u kojemu su si sveenici sami deformirali lubanje kako bi liili na insekte - izvanzemaljska bia (razdoblje je to idovskog suanjstva u Egiptu). Njihovo mistino i ezoterino uenje govori i o Isusu Kristu kojega smatraju pripadnikom bratstva Esena i koji nije umro na kriu, ve je po nareenju cara Tiberija skinut iv s kria i nakon izljeenja se povukao u samostan na brdu Karmel. Taj red danas ima nekoliko stotina tisua lanova po itavom svijetu, intenzivno i tajno i dalje djeluje te usko surauje sa svjetskom masonerijom. Sionski priorat koji je 1099. godine u Palestini na brdu Sionu osnovao jeruzalemski kralj Gottfried Bouillonski, 1188. godine se odvojio od Vitekog reda templara i tako osigurao svoju daljnju opstojnost te je u strogoj tajnosti, uz odreene vremenske prekide i ponovno osnivan, djelovao kroz itavo povijesno razdoblje. Iako malobrojan, ne treba ni spominjati njegovu usku povezanost sa svjetskom masonerijom. Na temelju glavnih ciljeva toga ezoterinog reda koji je osmislio nain kako e zavladati svijetom, a univerzalnu vjeru spojiti s dravom, napisani su Protokoli Sionskih mudraca. Mnogo je legendi napisano o tom nedovoljno poznatom redu, a i svjetski manipulator Dan Brown temeljio je svoju bizarnu priu Da Vincijev kod, uz zapanjujuu masonsku propagandu, na tome kako se u Sionskom prioratu uvao Sveti Gral koji u stvari nije bio sveti kale s Isusovom krvlju, nego kale kao kraljevska krv koji je Isus Krist Mariji Magdaleni podario kao svoju djecu. Grob Marije Magdalene, prema Brownovoj nebuloznoj mati, nalazi se ispod piramide Louvrea koju je dao izgraditi veliki mason i ezoterik Franois Mitterrand. Veliki metri tog okultnog, alkemiarskog i ezoterinog reda bili su Leonardo da Vinci, Isaac Newton, Charles Nodier, Victor Hugo, Claude Debassy, dobro poznat itateljima Harruja Pottera, Nicolas Flamel i mnogi drugi. Treba neto rei i o Teozofskom drutvu kojega je utemeljila Helena Petrovna Blavatsky (1831. - 1891.) i koje metafiziki prouava Veliku bijelu lou. Oni tvrde da Velika bijela loa koja obuhvaa uzale metre upravlja na okultan nain pomou ivuih velikih metara svim dogaajima ovjeanstva.

Masonstvo u SAD-u
Dananju Obeanu zemlju, Sjedinjene Amerike Drave, nakon otkria Amerike su naseljavali razni pustolovi, razbojnici, ljudi sumnjiva morala, a od samog poetka gotovo

planski i slobodni zidari. Vjeto su u svakoj dravi organizirali svoju vlast. Tako je ve pedeset godina prije nego to je masonerija u Londonu prvi puta izala u javnost, u dravi Junoj Karolini donesen dravni ustav koji se iskljuivo temeljio na strogim masonskim pravilima. Predsjednik June Karoline bio je veliki metar John Locke. I danas je glavni grad June Karoline, Charleston, najvee masonsko sredite i uporite SAD-a. Svima je poznato da je i prvi predsjednik SAD-a, koji nam se smijei s novanice od jednog dolara, George Washington, bio jedan od barem etrnaest amerikih predsjednika koji su bili masoni. Kamen-temeljac na poznatoj zgradi amerikog Capitola poloio je u obrednoj masonskoj pregai i bijelim rukavicama. Prilikom polaganja kamena-temeljca koristio je masonski alat, a samo polaganje sliilo je masonskoj ceremoniji. Spomenik Georgu Washingtonu, poznati ogromni obelisk, slobodni zidari su posvetili u svom ritualnom obredu. itav grad Washington urbanistiki je postavljen prema strogo iscrtanim masonskim simbolima i kodovima masonsko-idovske elite, vladara svijeta. Koliko je masonska kontrola ivljenja i neograniena mo vladanja nazona u SAD-u moemo vidjeti u jednom od tisue primjera. Kada je kapetan William Morgan iz New Yorka elio 1826. godine napisati knjigu o slobodnim zidarima i njihovim tajnama do kojih je sluajno doao, dogodila mu se strana nesrea. Prije izlaenja knjige njegova je kua zapaljena, a on je zavrio u zatvoru zbog svakakvih lanih optubi. Kada je konano izaao iz zatvora i nije odustao od objavljivanja knjige, masoni su ga jednostavno oteli, zavezali mu kamenje oko struka i bacili u rijeku. Prilikom uhienja i suenja poiniteljima toga zloina, sa zaprepatenjem je ustanovljeno da su svi erifi u New Yorku masoni, gradski sudac i svi porotnici takoer, dravni tajnik SAD-a bio je mason, a guverner drave New York, Dewitt Clinton, bio je veliki metar masonerije. Normalno da nitko nije osuen. Meu inim organizacijama, drutvima kerima velike mone masonerije je svakako i ozloglaeno udruenje Ku Klux Klan koje su slobodni zidari 1865. godine osnovali u SADu. Drutvo je nazvano prema grkoj rijei kuklos koja znai krug, a krug je obredno mjesto svake masonske loe. Svevidee oko je glavni simbol Ku Klux Klana koje kod klanovaca simbolizira oko Kiklopa. Klan ima svoje obrede i prisege gotovo identine kao i kod svojih masonskih vladara, uz primjenu tajnih znakova, rukovanja i lozinki. Borba ovih eksponiranih i ozloglaenih masonskih podanika nije uperena samo protiv crnaca, to je zasigurno najokrutniji genocid u kojem je pobijeno i kastrirano na desetke tisua crnakog ivlja, ve i protiv drugaijeg svjetonazora i svega onoga to nije na liniji Klana i masonerije. Tako je, medu razliitim skupinama, katoliko puanstvo SAD-a bilo uestala meta Ku Klux Klana. Klan je imao vie od etiri milijuna lanova medu kojima su bili poznati guverneri, senatori, kongresmeni i ostale politike linosti, a njegovo djelovanje nije prestalo do dananjeg dana. Svakako se treba podsjetiti ubojstva amerikog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja 22. studenog 1963. godine u Dallasu. Zbog toga je uhien bivi marinac Lee Harvey Oswald koji je poricao ubojstvo predsjednika. Oswalda je pred televizijskim kamerama (to nije sluajno jer je ameriki puk morao imati dokaz da je Oswald ubijen) ubio vlasnik nonog kluba, Jack Ruby. Pomalo je bio smijean slubeni zakljuak vladine komisije da je Oswald djelovao potpuno sam i da je ubio predsjednika iz nepoznatih razloga. Slobodni zidari mogu ba sve. Ako im je ve jedan katoliki kandidat za predsjednika, John Kennedy, izmakao kontroli i usprkos njima postao predsjednik SAD-a, nisu mogli dopustiti njegovu planetarnu svjetsku slavu i voenje dravnikih poslova bez njihovog upletanja. Nalogodavci u ovom ubojstvu su poznati, ali za stvarnog egzekutora se pretpostavlja da je bio dunosnik CIA-e (filijale amerikog masonstva) koji se zajedno sa Kennedyjem vozio u autu i jednostavno mu pucao u lice.

VI. Utjecaj masonstva na politike odnose u Hrvatskoj i stvaranje Kraljevine SHS

Razvoj masonerije u Hrvatskoj

Poetak masonstva u Hrvatskoj pojavljuje se utemeljenjem beke loe Za den drei Kanonen 1742. godine. Jedan od osnivaa bio je i grof Sigismund Franjo Gunduli. U tu lou je dvije godine kasnije primljen grof Kaimir Drakovi. Ipak, prva loa koja je utemeljena na tlu Hrvatske, a ujedno je i prva masonska loa kod junih Slavena, loa je Ratno prijateljstvo (L'Amitie de la Guerre). Prva loa koju je osnovalo hrvatsko plemstvo u Glini 1759. godine bila je pod jakim utjecajem francuske masonerije, tako da su se i ritualni obredi obavljali na francuskom jeziku. Njezin prvi veliki metar bio je grof Ivan Drakovi kojega slobodno moemo nazvati ocem hrvatske masonerije. Grof Ivan Drakovi utemeljio je 1773. godine i lou Prudentia (Zur Klugheit) u Zagrebu kojoj je pripadao i poznati zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovec (tada jo kanonik). Razloge velikog humanista i graditelja, biskupa Vrhovca, za pristupanje slobodnim zidarima svakako treba traiti u sveopem pokretu koji je zahvatio itavu Europu, a krenuo je od jakobinskih prosvjetitelja u doba Francuske revolucije (itav duhovni pokret prosvjetiteljstvo nosi ime po sotonistikom redu iluminata - nositelj svjetla). To je doba pribliavanja svih junih Slavena i tenje za federalizacijom Habsburke Monarhije to je bez lanstva u masoneriji bilo nemogue ostvariti. Kod dijela sveenstva, a tako i kod biskupa Maksimilijana Vrhovca, postojala je vjena dilema treba li stvoriti starokatoliku hrvatsku crkvu kojoj na elu ne bi bio vatikanski papa nego hrvatski poglavar, tako da se i u tom eventualnom otklonu od Svete Stolice kriju razlozi Vrhovevog pristupanja masoneriji. Medu crkvama i ostalim graevinama koje je biskup Maksimilijan Vrhovec dao izgraditi svakako je najznaajniji zagrebaki park Maksimir. Od hrastove ume nastao je najstariji javni perivoj u ovom dijelu Europe. Moda je manje poznato da je Maksimir projektiran od niza masonskih simbola i kodova. Nakon smrti biskupa Vrhovca, zavretak gradnje perivoja Maksimira uz izgradnju crkvice svetog Jurja dovrio je zagrebaki nadbiskup dr. Juraj Haulik 1843. godine. Nadbiskup Haulik je, koliko god je bilo mogue, ispravio masonske tlocrte perivoja, a on je dobio ime po crkvici svetog Jurja, Jurjaves. Poslije smrti nadbiskupa dr. Jurja Haulika pod utjecajem zagrebakih slobodnih zidara perivoj je promijenio ime u Maksimir prema utemeljitelju Maksimilijanu Vrhovcu. U Varadinu su osnovane dvije loe: na poticaj grofa Drakovia 1772. godine loa Savreni savez (Union parfaite) s velikim metrom grofom Stjepanom Niczkyijem koja je radila na latinskom jeziku i loa Sloboda (Libertas) s velikim metrom grofom Ladislavom Erddyijem godine 1775. koja je radila na njemakom jeziku. Grof Stjepan Niczky bio je veliki upan Krievake upanije koji je pored loe Savreni savez u Varadinu utemeljio i lou u Krievcima i lou Budnost u Osijeku. Grof Ivan Drakovi utemeljio je u Otocu 1777. godine lou Nepobjediva ruka vojske, a u Petrovaradinu je 1785. godine grof Andrej Hadik utemeljio lou Potenje. U to vrijeme su masonske loe u Hrvatskoj rasle poput gljiva te su brojale preko tisuu lanova, uglavnom aristokracije, vojnikih asnika, slubenika i gdje kojeg pripadnika

nieg sveenstva. Masonske loe poinju se organizacijski udruivati te se u dvorcu Brezovica kraj Zagreba 1775. godine osniva nova hrvatska Velika loa (Latomia Libertatis sub Corona Hungariae in Provinciam redacta) pod ijom su zatitom radile etiri loe: u Glini, Zagrebu, Varadinu i Krievcima. Godine 1778. utemeljena je Velika loa Hrvatske s velikim metrom grofom Ivanom Drakoviem pod ijim je patronatom radilo devet loa: Sloboda iz Varadina, Mudrost iz Zagreba, Ratno prijateljstvo iz Gline, Nepobjediva ruka vojske iz Otoca, Budnost iz Osijeka, Velikodunost iz Budimpete, utljivost iz Bratislave, Zeleni lavovi iz Praga i Tri bijela ljiljana iz Temivara. Nakon Prvog kongresa slobodnih zidara odranog 1784. godine u Beu, slobodni zidari su osnovali jedinstvenu Veliku lou u Habsburkoj Monarhiji koja se sastajala samo od etiri provincijske loe. Tako se dogodilo da u Hrvatskoj vie nije bilo Velikih loa, a u sastav Ugarske provincijske loe dole su sve loe iz Ugarske i Hrvatske. Za vrijeme osnivanja Ilirskih provincija u junim hrvatskim pokrajinama od 1806. do 1813. godine, francuski asnici osnivaju niz masonskih loa. U Zadru je 1806. godine utemeljena loa Eugen Napoleon (Loge De Saint Jean de Jerusalem Franco - Dalmato sous le titre distinctif Eugene Napoleon a L'Orients de Zara) koja je radila pod zatitom Velikog Orijenta Italije u Milanu. Loa Eugen Napoleon imala je sva tri stupnja, a pored toga imala je i stupanj viteza Ruinog kria to nedvojbeno pokazuje povezanost slobodnih zidara s mistinim Redom rue i kria. Poslije Zadra osnivale su se masonske loe u Splitu, Dubrovniku, Kotoru, ibeniku, Rijeci i Karlovcu. Velikom irenju masonstva u Hrvatskoj svakako su doprinijele burne etrdesete godine 19. stoljea u Europi te ideja udruivanja slavenskih naroda u austrijskom carstvu. Hrvatski narodni preporod je zapoeo pod imenom ilirski preporod te je zasigurno u ono vrijeme bio najsnaniji hrvatski organizirani pokret koji je udario temelje ujedinjenju hrvatskih zemalja, ali i budueg stvaranja zloglasne Kraljevine SHS. U prvoj fazi imao je cilj ujediniti sve hrvatske zemlje u okviru Habsburke Monarhije s jedinstvenim slubenim hrvatskim jezikom, a Hrvatska bi u trojednoj kraljevini bila ravnopravna Austriji i Ugarskoj. Druga etapa trebala je biti definitivno naputanje Monarhije i stvaranje ujedinjene drave junih Slavena na ravnopravnoj osnovi. Na istoku su se u to vrijeme kovali potpuno drugaiji planovi, stvaranje novog Duanovog carstva. Ministar vanjskih poslova kneevine Srbije Garaanin u svom Naertaniju (Program spoljane i nacionalne politike Srbije) krajem 1844. godine je jasno iskazao planove i nain irenja Srbije na zapad. Crnogorski vladika Petar II. takoer zagovara ujedinjenje junoslavenskih zemalja, a u Srbiji vidi snagu koja to treba uiniti. Sigurno je hrvatski preporod u svojem prvobitnom cilju, koji je na neki nain bilo ruenje austrijskog carstva, ujedinio razne politike grupacije, od one za uspostavu samostalne drave Hrvatske do anacionalne masonske struje koja je bila za bezuvjetno ujedinjenje junoslavenskih naroda odriui se hrvatskog imena. Meu nizom slobodnih zidara koji su pristupili ilirskom preporodu svakako treba istaknuti grofa Janka Drakovia (obitelj Drakovi dala je niz istaknutih slobodnih zidara) koji je bio lan parike loe Philanthropes reunis. Nakon hrvatskog preporoda, u Hrvatskoj su ostale dvije hrvatske opcije koje su do Prvog svjetskog rata vodile neravnopravnu bitku sa svjetskom i domaom masonerijom za stvaranje hrvatske drave i opstojnost hrvatskog naroda. Prvu je opciju vodio akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer, prvak Narodne stranke, koji Hrvatsku vidi samo u ravnopravnom kulturnom i politikom povezivanju s ostalim junoslavenskim dravama, a drugu opciju zastupaju pravaki voe, dr. Ante Starevi i Eugen Kvaternik (koji e tragino poginuti 1871. godine u poznatoj Rakovakoj buni) na elu Narodne hrvatske vlade, koji inzistiraju na samostalnoj hrvatskoj dravi.

Krajem 19. stoljea u Hrvatskoj je utemeljen niz masonskih loa pod patronatom ugarske Velike simbolike loe: Ljubav blinjega svoga u Sisku, Sirius u Rijeci, Hram u Zagrebu i druge. Treba spomenuti jednog od najistaknutijih masona u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, dr. Adolfa Mihalia, osnivaa nekoliko masonskih loa. Mihali je poznat jer je izjavljivao da nije hrvatski mason, da je samo roen u Hrvatskoj te da je samo slobodni zidar 43 . Prva masonska loa koja je radila na hrvatskom jeziku i imala nacionalni hrvatski karakter je loa Hrvatska vila utemeljena 1892. godine, iji je metar bio Ivan Bojnii, a govornik pravaki prvak Fran Folnegovi. Hrvatska vila, bez obzira na nacionalni naboj, ostala je privrena maarskoj hegemoniji, tako da je i Fran Folnegovi 1905. godine osudio spaljivanje maarske zastave u Zagrebu. Folnegovievo odstupanje od temeljnih zadaa Stranke prava za uspostavu samostalne drave Hrvatske rezultiralo je naputanjem stranke dr. Ante Starevia, Josipa Franka, Eugena Kumiia i Milana Starevia. Oni osnivaju istu stranku prava koja praktiki jedina nastavlja borbu za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa iskljuivo u okviru samostalne hrvatske drave. Nakon to je papa Leon XIII. 20. travnja 1884. godine izdao encikliku Humanum genus protiv nadirue masonerije, prvi ju je u Hrvatskoj objavio Josip Juraj Strossmayer u Glasniku biskupija bosanske i srijemske. Biskup Strossmayer je na Korizmenoj poslanici 1885. godine javno osudio slobodne zidare, njihovo okultno i sotonistiko djelovanje, vrstu spregu sa idovima te zajedniki krajnji cilj, unitenje katolianstva i uspostavu vlasti nad takvim amoralnim svijetom 44 . Za vrijeme banovanja Dragutina Khuena Hedervaryja (1883. - 1903.) u Hrvatskom saboru je od reimskih zastupnika bilo 224 Hrvata i 130 Srba, a u oporbenim strankama 104 Hrvata i samo dva Srbina. 45 Permanentno se slamao svaki oblik hrvatske nacionalne svijesti i favorizirala srpska narodnost, a cjelokupni pravoslavni ivalj u Hrvatskoj se izjasnio pripadnicima srpskog naroda te je dolo do preoblikovanja hrvatske politike scene. Pojavili su se mladi pravaki, u dui liberalni politiari, dr. Ante Trumbi i Frano Supilo, koji su mogunost ujedinjenja svih Hrvata vidjeli samo u ujedinjenju junoslavenskih naroda u tzv. politici novog kursa.

Politike razlike hrvatskih i srpskih masona

Povezanost hrvatskih i srpskih masonskih loa postajala je sve vea jer su i jedni i drugi radili na razbijanju Austrougarske Monarhije i stvaranju zajednike junoslavenske drave. Njihov krajnji cilj bio je razliit. Dok su se hrvatski masoni predvoeni Adolfom Mihaliem i Hinkom Hinkoviem (roenim u idovskoj obitelji kao Heinrich Moses) smatrali anacionalnim osobama koje vjeruju samo u masonsku religiju, dotle su srpski masoni bili usko povezani sa srpskim nacionalistima i na ujedinjenje junoslavenskih naroda gledali su kao na stvaranje Velike Srbije. Najbolje je takvo stanje opisao srpski novinski nakladnik i politiar Nikola Stojanovi u svom poznatom komentaru Do istrage nae ili vae u kojoj govori kako Hrvati nisu posebna nacija, ali su na najboljem putu da postanu srpska nacija. Za asimilaciju Hrvata mora se voditi borba na svim poljima, a rezultat e biti da jedna strana mora pokleknuti. Odgovor hrvatskih masona na stvaranje Velike Srbije bio je poguban za hrvatski narod jer su hrvatski masoni zastupali tezu da su Hrvati i Srbi jedan narod te je
Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 10 Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 34 45 Franjo Tuman: Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji, Knjiga prva. Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993., str. 66
44 43

potpuno svejedno stvoriti Veliku Srbiju ili Veliku Hrvatsku i nije vano kako e se drava i narod zvati. Poetkom 20. stoljea slobodni zidari u Hrvatskoj s takvim svojim politikim gleditima u potpunosti su zagospodarili u javnim medijima i institucijama, tako da je njihov utjecaj u potpunosti prevladao u Matici hrvatskoj, hrvatskim sveuilitima, hrvatskim umjetnikim i kulturnim drutvima, a posebno su financijski podupirali rijeki Novi list koji je bio poznat po svom izrazito antiklerikalnom djelovanju. Utjecaj slobodnih zidara na hrvatsku mlade i inteligenciju bio je znatan, poglavito na dio inteligencije koji je nakon spaljivanja maarske zastave nastavio studije u Pragu gdje je potpao pod izrazite utjecaje slovakog filozofa i politiara Tomaa Garriguea Masaryka i ekog sociologa i politiara Edvarda Benea. Obojica su bili poznati svjetski masoni, poglavito Masaryk koji se smatra najveim svjetskim masonom bez pregae toga vremena. Toma Masaryk je 1918. godine postao prvi predsjednik ehoslovake Republike koja je nastala na razvalinama Austrougarske Monarhije, skrojena u masonskim loama, s dijelom teritorija nastanjenog gotovo iskljuivo njemakim puanstvom (Sudetska oblast), a tu je dunost obnaao do 1935. godine kada ga je naslijedio Bene. Na poetku 20. stoljea Masaryk je imao presudni utjecaj na sve slavenske narode u Monarhiji koji nije prestao do njegove smrti. estoko je osuivao negativnu austrijsku i maarsku politiku prema Slavenima, a podupirao srpske hegemonistike pretenzije prema Hrvatskoj. Nije vidio nikakvu potrebu za stvaranjem samostalne hrvatske drave, ve je imao odluujui utjecaj na Jugoslavenski odbor prilikom udruivanja krnje Hrvatske (Hrvatska bez Istre, Zadra, Cresa, Loinja i Rijeke) s Paievom Srbijom. Poseban pritisak Masaryka i Benea bio je na amerikog predsjednika Woodrowa Wilsona da odustane od svojih etrnaest toaka u kojima se jami pravo svakog naroda na samoodreenje. Wilson je zastupao tezu o ouvanju Austrougarske Monarhije kao konfederacije samostalnih i slobodno udruujuih drava koja bi poslije rata bila tampon zona povrinski znatno umanjenoj i pobijeenoj njemakoj dravi. Slobodni zidari tako su stvorili zloglasnu Kraljevinu SHS, tamnicu hrvatskog naroda, za to Hrvati mogu najvie zahvaliti velikom slobodnom zidaru Tomau Garrigueu Masaryku. Moda je neobino, a moda i nije, kako to da taj ekoslovaki politiar koji je nanio takvu nepravdu hrvatskom narodu jo uvijek ima svoju ulicu u samom sreditu Zagreba (i ne samo u Zagrebu). To pitanje je vie puta u Skuptini grada Zagreba postavljao veliki ovjek, akademik Ranko Marinkovi. Slobodno moemo rei da su se poetkom 20. stoljea medu hrvatskom inteligencijom i mladei osjeale dvije izrazito suprotstavljene struje. Jedna je bila hrvatska i okupljala se oko Antuna Gustava Matoa, a druga je djelovala jugoslavensko-unitaristiki i izrazito antiklerikalno, pod patronatom europske i domae masonerije. Meu istaknutim liderima protuhrvatske struje trebalo bi svakako spomenuti masonskog lidera Oskara Tartagliju, antiklerikalca, srbofila, anarhista i sotonista, masonskog pjesnika Vladimira Vidria, masonskog pisca Ivu Andria te ostale znaajne masone, Milana Marjanovia, Ljubu Leontia, Antuna Barca, Kreimira Kovaia, Jurja Demetrovia i mnoge druge. Protuhrvatska masonska struja okupljala se oko asopisa Vihor koji je poeo izlaziti u Zagrebu od 1912. godine. Glavni ideolog toga lista bio je Dimitrije Mitrinovi, glasnogovornik i propagator kiparskih djela hrvatskog kiparskog velikana Ivana Metrovia, jednog od najznaajnijih hrvatskih masona. Antun Gustav Mato umro je 17.oujka 1914. godine. Njegovu smrt je masonska i unitaristika mlade Hrvatske doekala s ushienjem i olakanjem. S Matoem je umrla najvea intelektualna veliina hrvatske umjetnosti i politike, kritiki otpor hrvatskom jugoslavenstvu i odluna snaga hrvatske samobitnosti. Masonski unitaristiki intelektualci, pisci, pjesnici i drugi su odahnuli jer su imali raskren put za konano uvlaenje Hrvatske u

junoslavensku tvorevinu, a teza o Hrvatima i Srbima kao jednom narodu sada im je bila kudikamo realnija. Prema pisanju Miroslava Krlee, Matoeve karmine pretvorile su se ne samo u estoku kritiku prema pokojniku, nego su postale pravo masonsko oduevljenje, histerija usmjerena prema svemu to die hrvatski. Na oskudnoj hrvatskoj politikoj sceni koja je u svom programu imala oivotvorenje hrvatske samostalne drave, 1909. godine dolo je do raskola u istoj stranci prava, ovoga puta izmeu dr. Josipa Franka i Mile Starevia. Stranka se podijelila na frankovce i milinovce. Politike snage u Srbiji, uvelike potpomognute masonskim loama, radile su za to vrijeme na ostvarenju Velike Srbije. Novoosnovana masonska loa Ujedinjenje u Srbiji 1909. godine radila je pod patronatom francuske Velike loe Orijenta i ubrzo je osnovala tajnu etniku organizaciju Ujedinjenje ili smrt. Zadatak te organizacije, u javnosti poznate kao Crna ruka, bilo je ujedinjenje svih tzv. srpskih zemalja, poglavito Bosne i Hercegovine koja je od 1908. godine anektirana u sastav Austrougarske Monarhije. Na elu organizacije kojoj je prvenstveni cilj bio ubiti austrijskog prijestolonasljednika i izazvati rat svjetskih razmjera nalazio se Dragutin Dimitrijevi Apis (pela), pukovnik Generaltaba vojske Srbije i ef obavjetajne slube. Pored njega od poznatijih lanova bili su Ljubomir Jovanovi upa, edomir Popovi, Bogdan Radenkovi, Ilija Radivojevi, formalni predsjednik i drugi. Pretpostavlja se da je Crna ruka u Srbiji imala izmeu dvije i tri tisue lanova, a na njihovoj zastavi je bila ljudska lubanja iznad prekrienih kostiju, sa strane no, bomba i boica otrova. Ujedinjenje ili smrt izdavala je masonsko-hegemonistiki list Pijemont koji je est mjeseci prije atentata na Franju Ferdinanda javno objavio njegovo skoro ubojstvo. Zanimljivo je da je ta zloglasna srpska organizacija imala vrlo bliske veze s hrvatskom masonskom loom Ljubav blinjega. Posrednici za kontakte izmeu njih bili su Hrvat Jozo Jankovi i Srbin Duan Popovi. Dok je u to vrijeme u Srbiji doslovno kljuao revolucionarni ekstremizam, hegemonizam i nacionalizam, Hrvatska je disala razjedinjeno pod utjecajem masonskog anacionalizma i zanosila se panslavenstvom. Tako je u Zagrebu 1912. godine sveano otvoren hram loe u Moinskoj ulici 22 (Nazorova 24) uz nazonost velikog metra ugarske simbolike Velike loe gdje su se okupili masoni iz sedam maarskih loa, tri iz Beograda, Italije, SAD-a i iz Hrvatske. Izreena je poruka: Vjeruj samo u masonsku religiju. Iste se godine osnovala loa Budnost u Osijeku s metrom Mirkom Hermanom, a 1913. godine osnovana je zagrebaka loa Maksimilijan Vrbovec na ijem je elu bio knjievnik Davorin Trstenjak.

Ubojstvo Franje Ferdinanda

Organizacija Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka) osnovala je svoju revolucionarnu gerilsku organizaciju u Bosni i Hercegovini pod nazivom Mlada Bosna. lanovi su mahom bili mladi Srbi, pripadnici masonskih loa. Posebice su se u svom anarhistikom i nacionalistikom djelovanju isticali Vladimir Gainovi, Gavrilo Princip, Voja Tankosi, Nedeljko abrinovi i dr. Zadatak pripadnika Mlade Bosne je da se pod svaku cijenu ubije Franjo Ferdinand, austrougarski prijestolonasljednik, kako bi se Austrougarskoj Monarhiji dalo povoda da bude pokreta i inicijator velikog rata. Tako bi Srbija ispunila svoj plan i u ratu s Monarhijom ostvarila teritorijalnu pretenziju za Bosnom i Hercegovinom i dijelom Hrvatske. Na taj nain Srbija i njezini moni masonski saveznici, Francuska i Velika Britanija, ne bi bili odgovorni za poetak rata. Na Franju Ferdinanda, poznatog kao bogobojaznog ovjeka i odanog katolika koji nije bio sklon slobodnim zidarima, idovima i raznim marksistima i socijalistima vidjevi u njima tenju za vladanjem svijetom i uspostavom novog svjetskog poretka, ve su ranije izvrena tri neuspjela atentata.

Franjo Ferdinand planirao je temeljne promjene u Monarhiji. elio je stvoriti modernu zajednicu, trojednu monarhiju sa suverenim pravima svake nacionalne drave i svakog naroda. Jedna od tih trojednih kraljevina bila bi jaka hrvatska kraljevina u ijem bi sastavu bila i Bosna i Hercegovina. Jasno je da takva promjena nikako nije odgovarala Srbiji jer ne bi vie postojao javni razlog za osvajanje Bosne i Hercegovine. Moralo se im prije djelovati i sprijeiti bilo kakve promjene u Monarhiji. Znakovita je bila razlika u mjerama sigurnosti 1909. godine prilikom posjeta Franje Josipa Sarajevu i njegovog sina, austrougarskog monarha Franje Ferdinanda na Vidovdan 1914. godine. Prilikom posjeta Franje Josipa Sarajevu mjere sigurnosti su bile besprijekorne, s nekoliko tisua policajaca i agenata u civilu, a mjere osiguranja Franje Ferdinanda bile su gotovo nikakve. Dolazak austrougarskog prijestolonasljednika osiguravalo je tek stotinjak policajaca to nedvojbeno govori koliko je u Austrougarskoj Monarhiji bio jak masonski lobi koji je prieljkivao smrt svoga istinskog katolikog cara i utabao put njegovom ubojstvu. Neprikriveno oduevljenje u Monarhiji od Bea, Praga, Pete do Zagreba i Sarajeva inicirano masonskom elitom nastalo je prilikom ubojstva Franje Ferdinanda. Pod pritiskom meunarodne javnosti, na Solunskom procesu 1917. godine osueni su sudionici sarajevskog atentata na elu s Dragutinom Dimitrijeviem Apisom, glavnim ideologom Crne ruke, i Gavrilom Principom, glavnim egzekutorom i pripadnikom Mlade Bosne. Organizaciji Crna ruka zakonski je zabranjeno djelovanje, ali to je bio samo privid jer je iz nje nastala nova tajna organizacija, Bela ruka, koja je nastavila s idejom Velike Srbije to je povijest ubrzo i pokazala. Zanimljivo je da je pravomona presuda toga procesa donesena tek u drugoj Jugoslaviji 1953. godine kada su sudionici ubojstva osloboeni krivnje, rehabilitirani, a presuda Vojnog suda u Solunu odbaena. Teroristikoj organizaciji Mlada Bosna pripadao je i jedan Hrvat roen u Dolcu u blizini Travnika, poznati knjievnik i novelist i veliki slobodni zidar, Ivo Andri. Stvaranje Kraljevine SHS doekao je u Zagrebu gdje je izdavao asopis Knjievni jug. Nakon stvaranja tamnice hrvatskog naroda, kada su se hrvatski intelektualci veoma brzo poeli trijezniti od ideje panslavenstva i juno-slavenstva uvidjevi da je Hrvatska prijevarena i osramoena, Andri je postao njihov najvei kritiar. U atmosferi u kojoj se ponovo poela raati iskra nacionalne hrvatske svijesti, Andri vie nije mogao izdrati i podnijeti takvu Hrvatsku te se ve 1919. godine preselio u Beograd. Tamo je doekan s oduevljenjem i poinje njegova uspjena diplomatska karijera. Godine 1920. radi u veleposlanstvu u Vatikanu, od 1921. godine u Bukuretu, a 1923. je vicekonzul u Grazu. Postao je lan Srpske akademije nauka i umjetnosti 1926. godine, a 1939. doivljava vrhunac svoje diplomatske karijere kada je postavljen za opunomoenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Ivo Andri je slubeni predstavnik Kraljevine Jugoslavije 25. oujka 1941. godine kod potpisivanja Trojnog pakta u Beu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ivio je povueno, a odmah nakon rata ponovo je poeo njegov vrtoglavi uspon, ovoga puta u komunistikoj Jugoslaviji. Postao je predsjednik Saveza knjievnika Jugoslavije, vijenik ZAVNOBIH-a okien svim moguim priznanjima i komunistikim odlikovanjima i poveljama. Kruna njegovog uspjeha je svakako Nobelova nagrada za knjievnost 1961. godine. Samo neupueni mogu postaviti pitanje kako je mogue da narodni pripovjeda ija su tiva dosadna, nematovita, naporna i bez vee umjetnike vrijednosti, poglavito ako ga usporedimo s njegovim suvremenikom, kontroverznim, ali knjievno bogatim, svestranim i nadahnutim Miroslavom Krleom, mogao dobiti Nobelovu nagradu. Upueni znaju da je institucija Nobelove nagrade idovsko-masonski institut i Krlei, koji se, istini za volju, takoer nije mogao pohvaliti svojim hrvatstvom, tamo nije bilo mjesto, nego je mjesto za zaslunog masona Ivu Andria.

Masonska tvorevina Kraljevina SHS

Prvi svjetski rat poeo je apsolutnom dominacijom Centralnih sila. Srbija i Crna Gora bile su vojniki do nogu potuene od austrougarske vojske kod Han Pijeska. Na elu austrougarske vojske bila su dva hrvatska generala, Sarkoti i Snjari. Srpska i crnogorska vojska je u opem rasulu pobjegla preko Albanije i Grke na solunsko bojite, dok im je drave okupirala Austrougarska Monarhija. Tada se pokazala sva snaga i mo idovskomasonske zavjere i tajne diplomacije. Dok su cionisti u rat uvlaili SAD i sa slobodnim zidarima Velike Britanije prioritetno rjeavali budui britanski mandat nad Palestinom i krojili karte buduih drava na Starom istoku, francuski slobodni zidari imali su dominantan utjecaj na prekrajanje granica budue Europe. Srpski prvaci Radikalne stranke, Nikola Pai i Lazar Pau, odmah nakon vojnikog poraza Srbije obratili su se za pomo vodeim srpskim masonima (Stevanovi, Vajfert, Jovanovi i dr.) te tijekom itavog rata djeluju jedinstveno u ostvarenju srpskih imperijalistikih ciljeva. Hrvatski politiari zajedno sa slovenskim i srpskim politiarima iz zemalja Austrougarske Monarhije, osnivaju Jugoslavenski odbor koji je imao zadatak s Paiem pregovarati o buduem ustrojstvu nove junoslavenske drave. Jugoslavenski odbor bio je pod strogom paskom masona s prostora Monarhije koji nisu skrivali svoju junoslavensku nacionalnu pripadnost. I u Odboru se nalazio znatan broj masona (Metrovi, Hinkovi, Potonjak, Trinajsti, upani, Vonjak, Stojanovi, Srki, Petrovi i dr.). Prvi slubeni sastanak junoslavenskih masona odran je u Parizu u Velikoj loi Orijenta u travnju 1916. godine. Na njemu su zacrtani temelji budue junoslavenske drave. Veliki Orijent je zaduio lou Fraternite des Peuples da bude daljnji koordinator junoslavenskih dogovora. Najvie je sporova vodeno s talijanskim i maarskim masonima oko razgranienja novih buduih drava. Meutim, Toma Masaryk bio je vodea masonska osoba Austrougarske Monarhije te je o njemu znatno utjecao tijek pregovora i konanih odluka. Masaryk je ak predlagao koridor izmeu buduih drava, ehoslovake i junoslavenske, ali u njemu bi bilo 85% neslavenskog puanstva to nije odgovaralo Anti Trumbiu, a poglavito Nikoli Paiu jer puanstvo u buduem koridoru nije pravoslavne vjere. U Parizu je od 28. do 30. lipnja 1917. godine odran meunarodni masonski kongres pod pokroviteljstvom Savjeta Velikog Orijenta na kojem su donesene odluke o buduem ustrojstvu novih drava na bivem teritoriju Centralnih sila. Jasno je odreen cilj o unitenju germanskog militarizma i rastrojstvu germanskih drava i Osmanlijskog Carstva. Na kongresu se moglo zamijetiti veliko prijateljstvo srpskih i talijanskih masona to je bilo potpuno jasno u za Hrvatsku nepravednom razgranienju Italije i Kraljevine SHS. Prvi puta je na tom kongresu javno donesen koncept budueg svjetskog poretka s osnivanjem organizacije Drutva naroda koja e biti u slubi i pod kontrolom svjetske masonerije, to je iznio francuski knjievnik i lan savjeta Velike loe Orijenta, Andre Lebey. Nije nimalo udno to se meunarodni kongres odrao tono na treu obljetnicu atentata u Sarajevu (28. lipnja 1914.) to je sveano izreeno na inauguraciji. Neto drugo, veoma zanimljivo, dogodilo se na istu obljetnicu mnogo godina kasnije. Sarajevo je 28. lipnja 1992. godine posjetio jedan od tadanjih najveih svjetskih masona, francuski predsjednik Franois Mitterrand koji je znakovito ucrtao put nove masonske zavjere koja je prouzroila budui hrvatsko-muslimanski sukob, a srpskim osvajaima omoguila gotovo polovicu Bosne i Hercegovine. Srbija je u Prvom svjetskom ratu bila na strani pobjednika, iako je njezina vojska doivljavala samo poraze. Moda je manje poznato da je pripadnika dragovoljakih postrojbi drugih naroda iz Austrougarske Monarhije u sastavu srpske vojske na Solunskom

bojitu ve poetkom 1917. godine bilo vie od srpskih vojnika. Bilo je vie od etrdeset i tri tisue dragovoljaca. Meutim, Srbija je znala kapitalizirati to to je postala pobjednica u ratu (nitko nije uvaavao broj dragovoljaca drugih naroda) pa je postala jo vea miljenica svjetske masonerije. Zato ne udi to su se junoslavenski narodi 1918. godine udruili, zasigurno ne voljom hrvatskog naroda, ve voljom slobodnih zidara. U Hrvatskoj jednostavno nije bilo nikakve snage da se sprijei najvea sramota i ponienje koji su zadesili hrvatski narod. Pravai su jedini zastupali jasan stav o samostalnosti hrvatske drave, a bili su rastrgani meusobnim razmiricama te postali marginalna politika snaga. Stjepan Radi koji je s bratom Antunom 1904. godine osnovao Hrvatsku puku seljaku stranku takoer je pod utjecajem Masaryka u mladosti bio noen idejom panslavizma, milju da su svi juni Slaveni jedan narod. Radi je, meutim, uvidio masonsku podvalu Hrvatima i kritizirao je vodee hrvatske politiare u Jugoslavenskom odboru zato prvo nisu ujedinili Hrvatsku. Poslije toga, prema Radievom miljenju, trebali su stvoriti zajedniku dravu slavenskih naroda s prostora bive Austrougarske Monarhije od Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine te su od amerikog predsjednika Wilsona trebali traiti zatitu. Nakon stvaranja takve drave moglo se pristupiti u ravnopravne pregovore s Paievom Srbijom. Poznata je Radieva izjava za hrvatske politiare, bolje rei masonske slugane da srljaju u Beograd kao guske u magli. Nikola Pai, predstavnik Srbije i Ante Trumbi, predstavnik Jugoslavenskog odbora potpisali su sramotnu Krfsku deklaraciju o ujedinjenju junoslavenskih naroda u zajedniku dravu. Deklaracija je pisana rukom na irilinom pismu to nije neobino, ali ako se Ante Trumbi na deklaraciju potpisao irilicom, metaforiki gledano nije nikakvo udo o kakvoj se dravi radilo. Bila je to Velika Srbija koja je maloj Kraljevini Srbiji pripojila Vojvodinu oduzevi je od Ugarske (Maarska je zato dobila hrvatsko Meimurje), pripojila Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Vojnu krajinu u Hrvatskoj, a svi su Srbi ivjeli u jednoj dravi u kojoj je pravoslavni ivalj imao apsolutnu veinu. Zasluge za stvaranje Kraljevine SHS zasigurno imaju i dva poznata svjetska velikana iz Hrvatske, znaajna masona. Jedan od njih je bio najpoznatiji i najslavniji hrvatski kipar Ivan Metrovi, roen 1883. godine u Vrpolju nedaleko upanje. Metrovii su podrijetlom iz Fojnice u Bosni i Hercegovini, odakle se u 17. stoljeu doseljavaju u Dalmatinsku zagoru. Od rane mladosti Ivan Metrovi bio je sklon junoslavenstvu i bio je pod velikim utjecajem hrvatske i svjetske masonerije. Svjetsku slavu je stekao ve 1911. godine kada je na Meunarodnoj izlobi u Rimu izloio dijelove svoje zamisli, a to je monumentalni Vidovdanski hram. Danas se njegovi radovi uvaju u Narodnom muzeju u Beogradu: Milo Obili, Sra Zlopogleda, Kraljevi Marko, Kosovska djevojka i Udovica. Oito se po inspiraciji i nadahnuu i u njegovim kasnijim djelima moe jasno odrediti Metroviev politiki i masonski svjetonazor. Medu poznatijim djelima svakako treba spomenuti spomenik neznanom junaku na Avali, Francuskoj zahvalnosti u Beogradu, Miletiu u Novom Sadu, Grguru Ninskom u Splitu, Nikoli Tesli u Zagrebu i dr. Kao svjetski priznati umjetnik i mason te lan Jugoslavenskog odbora nedvojbeno je da je imao veliki utjecaj na ustrojstvo Kraljevine SHS. Drugi velikan, jedan od najpoznatijih svjetskih znanstvenika svih vremena, mason koji je za vrijeme pregovora i stvaranja Kraljevine SHS ivio u New Yorku, Nikola Tesla, svakako je imao znatan utjecaj na amerike masone, a preko njih na francusku masoneriju koja je dominirala u prekrajanju granica Europe i stvaranju novih drava. Tesla je roen 1856. godine u Smiljanu kraj Gospia i sigurno mu je kao hrvatskom Srbinu daleko vie odgovarala zajednika drava junih Slavena nego samostalna hrvatska drava. Njegova navodna izjava ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom je neobina jer je nitko nikada nije uo niti je Tesla igdje napisao ili izrekao drugi dio svoje slavne izjave.

VII. Hrvatska kroz srpski hegemonizam, faizam i komunizam

Hrvatska u Kraljevini SHS

Stvaranjem zloglasne Kraljevine SHS po receptu europske masonerije koja je izala iz kuhinje francuske Velike loe Orijenta, Kraljevine koja je bila u apsolutnom vazalnom odnosu prema Francuskoj, uinjena je ogromna nepravda hrvatskom narodu u politikom, nacionalnom i ekonomskom smislu. Prije ujedinjenja, teritorij Kraljevine SHS koji je bio pod Austrougarskom Monarhijom bio je oko 50% vei od teritorija Srbije i Makedonije, a imao je 8,5 puta vie novca. Paritet krune i srpskog dinara prije rata bio je 1:1,25. Ekonomska prijevara vlade u Beogradu izvrena je da bi se uravnoteilo bogatstvo Kraljevine te je izvrena nepravedna zamjena krune u dinare. Za svaku krunu na kojoj je morao biti utisnut peat Kraljevine prilikom ega se naplaivalo 20% vrijednosti u zamjenu se dobivalo 0,25 dinara (odnos 4:1) koji su se tiskali u papirnatom novcu u Beogradu bez prave podloge. Porezno optereenje po glavi stanovnika bilo je nepravedno utvreno, tako da se, primjerice, u Hrvatskoj naplaivalo prosjeno 702 dinara, a u Srbiji 407 dinara. Ukupan prihod koji se slijevao u beogradsku blagajnu iz preanskih krajeva iznosio je 78,22%, dok je s podruja Srbije, Crne Gore i Makedonije iznosio svega 21,78% 46 . Nakon izvrene parcelacije Hrvatske 1924. godine kada je itava Kraljevina podijeljena u 33 oblasti prilikom koje se namjerno nije vodilo rauna o povijesnim granicama pojedinih bivih drava, nego se drava prekrajala tako da u to veem broju oblasti pravoslavno puanstvo bude u veini. U takvoj dravi za vrijeme njezinog postojanja Srbi su bili na poloaju predsjednika vlade u 97% sluaja, na poloaju ministra obrane u 100%, ministra unutranjih poslova 92%, ministra vanjskih poslova 83%, ministra financija 98%, ministra prosvjete 83%, ministra pravosua 87%, itd. U vojsci koja je zadrala odore bive srpske vojske sa svim obiljejima, inovima i srpskom tradicijom nije bilo mjesta za Hrvate. Hrvati, koji uz Nijemce slove kao najjai vojniki narod i koji je u bivoj Austrougarskoj Monarhiji davao vie od 15% generala i admirala, u Kraljevini SHS morali su pisati posebne molbe ako su htjeli ii u vojnu slubu. Uoi Drugog svjetskog rata u jugoslavenskoj vojsci od 165 generala su 161 bili Srbi ili Crnogorci 47 . Posebno nepravedan odnos jugoslavenska vlada i njezin kralj Aleksandar Karaorevi imali su prema Katolikoj crkvi u Hrvatskoj, a u tome su imali svesrdnu pomo slobodnih zidara, najveih protivnika katolianstva. Svim silama se pokuao umanjiti utjecaj isusovaca u hrvatskom narodu, ak je postojala ideja da ih se istjera iz Jugoslavije, a Katoliku crkvu u Hrvatskoj pokualo se reformirati. Ponovo je oivjela ideja o stvaranju hrvatske starokatolike crkve po uzoru na Srpsku pravoslavnu crkvu u kojoj bi sveenstvo moglo posjedovati nepokretnu imovinu, nositi brade, bogosluje bi se obavljalo na narodnom jeziku uz primjenu irilikog pisma, ukinuo bi se celibat, crkva bi bila neovisna o Vatikanu i dr., a ideju je prihvatio dio nieg sveenstva koje je bilo pod utjecajem masonskih loa. Plan je bio vrlo domiljat jer bi se tako praktiki poistovjetila dva bogosluja, pravoslavno srpsko i
Franjo Tuman: Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji, Knjiga prva, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993., str. 298, 477, 487 47 Philip J.Cohen: Tajni rat Srbije, Ceres, Zagreb, 1997., str. 38
46

hrvatsko starokatoliko te bi to oivotvorilo tezu hrvatskih masona da su Hrvati i Srbi jedan narod, a time bi asimilacija Hrvata bila neminovna. Velikosrpska i masonska nastojanja nisu uspjela uzdrmati Katoliku crkvu u Hrvatskoj na elu sa zagrebakim nadbiskupom Antunom Bauerom, ve su je i osnaili jer je nezadovoljni i potlaeni hrvatski puk svoje utoite nalazio u Katolikoj crkvi i ostao vjeran Svetom Ocu. Kazna kralja Aleksandra ubrzo je stigla u obliku plaa i mirovina koje su za katoliki kler bile gotovo tri puta manje nego za pravoslavni. Pravoslavni vladika imao je plau od deset tisua dinara, a katoliki biskup 3 976 dinara 48 . Velikosrpski hegemonisti i slobodni zidari osmislili su lanu povijesnu injenicu da je Grgur Ninski bio simbol hrvatskog otpora Vatikanu i Svetom Ocu, ba kao i kasniji njegov sljedbenik, biskup Maksimilijan Vrhovec. Grgura Ninskog nazvali su hrvatskim Martinom Lutherom te su mu 1929. godine na splitskom Peristilu podigli velebni spomenik. Spomenik je izradio na veliki kipar i veliki Jugoslaven i mason, Ivan Metrovi.

Masonska dominacija u Kraljevini SHS

Nakon Prvog svjetskog rata na prostorima Hrvatske su se, pored veine starih masonskih loa, osnivale i nove od kojih je svakako najpoznatija loa Grof Ivan Drakovi u koju je 28. veljae 1919. godine svjetlo unio veliki metar Adolf Mihali. U Zagrebu je 9. lipnja 1919. odrana skuptina svih loa s podruja Kraljevine SHS te je osnovana Velika loa Srba, Hrvata i Slovenaca - Jugoslavija sa sjeditem u Beogradu. Prvi veliki metar ove loe postao je uro Weifert. Njoj su pristupile hrvatske loe Maksimilijan Vrhovec, Grof Ivan Drakovi, Budnost i Perun, a iz Srbije Sloga, rad i postojanost, umadija i Pobratim. Velika loa Jugoslavije bila je lanica francuske Velike loe Orijenta. Srpske loe lanice Velike loe Jugoslavije vodile su intenzivnu velikosrpsku politiku, a hrvatske loe su imale duhovnu, globalistiku i humanistiku strategiju. Svi su oni ipak djelovali antikatoliki, antireligiozno, gnostiki i okultistiki. Izdavali su masonski asopis estar koji je vrvio antiklerikalnim, antihrvatskim, ezoterijskim i sotonistikim sadrajima, a njegov osniva je bio Adolf Mihali. Kao pandan takvih hrvatskih loa 1927. godine osnovana je simbolika velika loa Libertas s velikim metrom Veljkom Tomiem. Ona je okupila loe Amicitija, Ljubav prema blinjem, Prometej i ostale divlje loe. Meutim, loa Libertas koja je, za razliku od hrvatskih loa koje su bile lanice Velike loe Jugoslavije, prihvaala postojanje hrvatske nacije, nije nikada priznata od francuske Velike loe Orijenta. idovi su u Kraljevini SHS imali tri loe: Zagreb 1090 u Zagrebu sa sjeditem u zgradi Srpske banke u Juriievoj ulici, Srbija 670 u Beogradu i Sarajevo 1141 u Sarajevu. One su meusobno bile dobro povezane. Zanimljive su godine u nazivu koje su idovi masoni stavljali iza imena loa, a o kojima je ve bilo rijei. Simbol njihovih loa je bio Ben Birt (sinovi saveza), a bile su pod patronatom idovske Velike loe Distrikt 11 u Carigradu. Te idovske loe bile su u veoma prijateljskim odnosima s Velikom loom Jugoslavije. Osim toga, idova je bilo u svim drugim loama u Hrvatskoj, a najvie u loi Prometej. Zanimljivo je da su se u srpskim i idovskim loama nalazili vodei predstavnici itavog drutva od politiara, intelektualaca, umjetnika do gospodarstvenika i trgovaca, dok su u hrvatskim loama prevladavali mahom intelektualci na vodeim funkcijama u dravi. Bio je neznatni broj politiara jer su hrvatski politiari veinom bili u oporbi i masoneriju su
Franjo Tuman: Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji, Knjiga prva, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993., str. 135
48

poeli shvaati kao paralelni sustav velikosrpske hegemonije. Zasigurno su najznaajniji koji su se u to vrijeme pokuali oduprijeti velikosrpskoj hegemoniji bili dr. Ante Paveli na elu Hrvatske stranke prava i Stjepan Radi na elu Hrvatske republikanske seljake stranke (kasnije Hrvatske seljake stranke). Stjepan Radi je roen u Trebarjevu 1871. godine, a Hrvatsku je vidio u zajednikoj dravi sa Srbijom, ali ne pod Srbijom. Uspio je mobilizirati gotovo 90% hrvatskog puanstva koje mu je davalo bezrezervnu potporu. Radi je na masoneriju gledao izrazito negativno te je lanovima svoje stranke zabranio ulanjenje u masonske loe, ali oito, kao ni svi veliki voe, nije shvatio pravu snagu slobodnog zidarstva. Dok su se hrvatski politiari sve vie ujedinjavali u zajednikoj borbi za ravnopravnost potlaenog hrvatskog naroda, slobodni zidari su zauzimali istaknuta mjesta u svim segmentima hrvatskog drutva. Taj je njihov program obznanjen u masonskom glasilu estar koje se tiskalo u Dugoj ulici u Zagrebu u strogo ogranienom broju primjeraka, ali je jedan primjerak uvijek uspijevao ukrasti stanoviti Marko Hranilovi, radnik u tiskari, i proslijediti ga Perecu ili Paveliu. Tako su se masoni ubacili u sva mogua kulturna, sportska i umjetnika drutva, Crveni kri, fakultete, knjinice, ak i u crkvene opine koje potpuno odudaraju od masonske filozofije i religije. Odnos kralja Aleksandra i njegove vlade s jugoslavenskim slobodnim zidarima bio je izuzetno dobar. Znatan broj njegovih ministara bili su lanovi nekih jugoslavenskih masonskih loa. Gotovo su jednako disali, jednako mislili, ali pod budnim okom francuske vlade i francuskih i talijanskih slobodnih zidara, lanova Velike loe Orijenta. Nije nimalo udno da se ba u Beogradu 1927. godine odrao Meunarodni kongres slobodnih zidara. Na kongresu se, meu ostalim, zacrtao put budue kraljeve diktature koja je trebala uguiti rastui hrvatski zahtjev za ravnopravnosti. Na tom putu stajao je 20. svibnja 1928. godine najvei hrvatski politiar izmeu dva svjetska rata, Stjepan Radi. Kralj Aleksandar je uz potporu jugoslavenske masonerije 6. sijenja 1929. godine ukinuo Vidovdanski ustav, raspustio Narodnu skuptinu i poeo vladati apsolutistiki. Na smrt je osudio dr. Antu Pavelia koji je pobjegao u emigraciju, a prema hrvatskim politiarima poeo je estoki teror. Tako su reimske snage, izmeu ostalih, 19. veljae 1931. godine ubili poznatog hrvatskog znanstvenika, povjesniara i sveuilinog profesora Milana ufflayja, to je osudila itava nemasonska Europa, ali to ni najmanje nije uzdrmalo kraljev poloaj. Dapae, srbizacija preanske Jugoslavije nastavljena je jo veim intenzitetom. Tako se srpski svetac Sveti Savo, Sava Nemanji, koji je prvi iz kraljevske obitelji Nemanji preao iz rimokatolike na pravoslavnu vjeru, uveo kao patron u sve osnovne kole. Velianjem Svetog Save u osnovnim kolama veliala se i srpska vojska i etniki odredi, a srpski nacionalizam poistovjeivao se s brigom za ouvanje Jugoslavije. 49 U emigraciji se 1930. godine osniva Hrvatski oslobodilaki pokret Ustaa na elu s dr. Paveliem, dr. Andrijom Artukoviem, dr. Mladenom Lorkoviem, dr. Stjepanom Periem i Eugenom Didom Kvaternikom, sinom proslavljenog vojskovoe Slavka Kvaternika koji e kasnije dobiti zadatak organizirati ubojstvo kralja Aleksandra koji je odgovoran za Radievu smrt i za smrt ostalih hrvatskih domoljuba. Suradnja ustakog pokreta s crnogorskim i albanskim separatistima bila je izrazito dobra, a najbolji je odnos bio s makedonskim nacionalnim pokretom VMRO. S VMRO je ustaki pokret dogovorio granice buduih drava Hrvatske i Makedonije koje bi meusobno graniile na Sandaku te je razraen plan ubojstva kralja Aleksandra. Meutim, jo je netko elio kraljevu smrt. Nakon uspostavljanja diktature kralj Aleksandar odjednom se politiki poeo pribliavati Hitlerovoj Njemakoj i Mussolinijevoj
Franjo Tuman: Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji, Knjiga druga, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993., str. 23
49

Italiji to je izazvalo pravi ok u Francuskoj koja je s Jugoslavijom jo 1927. godine imala potpisan ugovor o vjenom prijateljstvu. ok je bio jo vei u europskoj masoneriji, prema kasnijem iskazu masona Ivana Metrovia (hrvatskog kipara kojem je kralj Aleksandar osobno priznao da je takoer mason), budui da masoni na vlasti nisu htjeli kralja koji nije mason. Glavni organizatori tog mogueg masonskog atentata bili su, prema pisanju nekih europskih asopisa, budui ehoslovaki predsjednik Edvard Bene i Jan Masaryk, sin proslavljenog masona Tomaa Masaryka, a Ustaki pokret i VMRO su samo posluili svrsi. Simptomatino je to dolaskom kralja Aleksandra u Marseilles u listopadu 1934. godine mjere sigurnosti nisu bile ni priblino onakve kakve bi trebale biti prilikom dolaska stranog dravnika, upravo onakve kakve su bile i u Sarajevu 1914. godine. injenica je da je Eugen Dido Kvaternik bio glavni organizator ubojstva i da je kralja Aleksandra ubio pripadnik VMRO-a Vlado Georgijev ernozemski (Veliko). Druga skupina, Zvonimir Pospiil i Mijo Kralj, ekala je kralja u Parizu ako prvi atentat ne uspije. Indikativno je da su svi imali lane ehoslovake putovnice. Postoji tvrdnja da je na zahtjev Mussolinija, zbog Aleksandrovog okretanja u politici prema Italiji, etiri dana prije Paveli odustao od ubojstva i o tome obavijestio Kvaternika koji je ve bio u Francuskoj (prema pisanju Vladete Milievia 1959., Ilije Jukia 1965. i Mihajla Maria 1972. godine). Tako je ubojstvo i dalje ostalo pod velom tajne, a za njega je od Drutva naroda (masonske filijale) zbog nehata optuena samo Maarska jer je nju bilo najjednostavnije optuiti bez nekih veih politikih posljedica, a i dalje e za ubojstvo kralja Aleksandra postojati sumnja na dvije potpuno razliite politike opcije. Moda je sve puno jednostavnije ako se moe povjerovati u izvjee njemake obavjetajne slube u kojemu se tvrdi da je i sam Eugen Dido Kvaternik bio mason i pripadao jednoj loi pod zatitom Velike loe Libertas 50 .

Hrvatska tragedija Drugog svjetskog rata

Razdoblje prije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj su obiljeila dva ovjeka. Jedan je bio dr. Vlatko Maek, nasljednik ubijenog Radia na elu Hrvatske seljake stranke. Budui da je HSS uivala bezrezervnu podrku hrvatskog naroda, a knez Pavle se negativno odnosio prema masonstvu, glavnom koniaru stvaranja hrvatske drave, ukazala se realna mogunost da Hrvatska konano zaokrui svoje povijesne granice i kao samostalna banovina privremeno ostane u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Na iscrpnim pregovorima izmeu predsjednika vlade Dragie Cvetkovia i dr. Vlatka Maeka 1939. godine stvoren je okvir za formiranje Banovine Hrvatske na teritoriju od 65 456 kvadratnih kilometara. Izvan Banovine ostali su povijesni teritoriji trojednice hrvatskih zemalja, kotarevi Sremska Mitrovica, Ruma, Irig, Stara Pazova, Zemun, Dvor i Boka Kotorska. Granice meutim nisu bile definitivne jer je jo ovisilo hoe li Bosna i Vojvodina biti posebne jedinice ili e se puanstvo na tim podrujima plebiscitom izjanjavati koji dijelovi ele u Banovinu Hrvatsku, a koji ostati u buduoj srpskoj dravi koja bi se zvala Srpske Zemlje. Maek je, kao i veina hrvatskih politiara, prihvaao Bosnu kao zasebnu autonomnu jedinicu, za razliku od srpskih politiara koji su bezuvjetno traili podjelu Bosne, jer je vjerovao da e se preteito muslimansko-hrvatska Bosna vie oslanjati na Banovinu Hrvatsku nego na Srpske Zemlje. Za bana Banovine Hrvatske imenovan je mason Ivan ubai to je kao kompromisno rjeenje jasno oznaavalo da je dio masonstva prihvaao hrvatsku naciju, iako katolicizam vrlo rijetko. Rezultat takvog dogovora je formiranje vlade Cvetkovi - Maek koja je 6. oujka 1941. godine pristupila

50

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 269

Trojnom paktu da se izbjegne rat, a Hitlerovoj Njemakoj omogui transport oruane sile na jug prema Grkoj. Dr. Maek je bio neupitni politiki voda hrvatskog naroda uoi Drugog svjetskog rata, a jo vei voda, duhovni autoritet i moralna vertikala hrvatskog drutva bio je nadbiskup Alojzije Stepinac. Nadbiskup Stepinac vrlo je rano uoio sve opasnosti masonerije za hrvatski narod, nemoral, bogohuljenje, sotonizam i liberalizam koji se namee u tisku koji je, gotovo itav, bio u masonskim rukama. Nadbiskup Stepinac nije se bojao za sudbinu hrvatskog naroda ako ostane vjeran Katolikoj crkvi jer je samo tako mogao izdrati masonsko-pravoslavnu i antikatoliku politiku kakva je postojala u Kraljevini Jugoslaviji. Najveu opasnost vidio je u irenju boljevizma jer je vjerovao da je on plod idovskomasonskog braka, a najvee kritike upuivao je Ministarstvu prosvjete koje je smatrao filijalom srpske masonerije te na dnevni masonski list Novosti koji je vodio izrazito antikatoliku i antihrvatsku politiku. Iako je nadbiskup Stepinac idovsku elitu smatrao glavnim ideolozima masonstva, to mu nije smetalo da za vrijeme Drugog svjetskog rata javno osudi faizam, a uz papu Pija XII. bude najvei zatitnik i spasitelj idova, to je 13. listopada 1946. godine potvrdio Louis S. Breier, predsjednik amerikih idova i ravnatelj Amerikog idovskog komiteta 51 . U reiji svjetske masonerije, na elu s vodeim masonom, predsjednikom vlade Velike Britanije Winstonom Churchillom, 27. oujka 1941. godine izvren je dravni udar u Kraljevini Jugoslaviji predvoen generalom Duanom Simoviem, a za vrhovnog dravnog poglavara proglaen je malodobni kralj Petar II. Karaorevi. Na taj nain Jugoslavija je istupila iz Trojnog pakta, potpuno nespremna ula u rat s Njemakom, a za rtve rata, posebno hrvatske, nikoga nije bilo briga, one su samo statistiki podatak. Prema pisanju engleskog pisca Lidla Harta, Churchill je postao velik samo zato to je znao za ivot jednog Engleza rtvovati itave narode. Slavko Kvaternik je u ime poglavnika dr. Ante Pavelia 10. travnja 1941. godine proglasio Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Drava je proglaena na ope oduevljenje hrvatskog naroda koji nije slutio da e ona, kao marionetska drava nacistikih i faistikih sila, biti osuena kao drava gubitnica u ratu u kojemu je hrvatski narod doivio svoju Golgotu. To je bila prva hrvatska drava nakon 1102. godine. Vlatko Maek je istog dana potpisao proglas da se hrvatski narod na svom povijesnom podruju pokori vladi Nezavisne Drave Hrvatske, a lanovi HSS-a iskreno surauju s novom vlau. Masonske loe koje su radile pod zatitom Velike loe Jugoslavije prestale su sa svojim radom, a sve svoje arhive poslale su u Beograd. Sve divlje loe koje su radile pod zatitom Velike loe Libertas dale su se na raspolaganje poglavniku dr. Anti Paveliu uz obrazloenje da su vodile nacionalnu hrvatsku politiku i da se u njima stalno osjeao hrvatski nacionalni naboj. Bez obzira na iskazanu vjernost loe Libertas (ili je to bila samo taktika), vlada NDH zabranila je rad svim masonskim loama te je u studenom 1941. godine uhieno etrdesetak slobodnih zidara. Odvedeni su u logor u Staru Gradiku (prema vjerodostojnim podacima nitko nije ubijen, nego su u travnju 1942. godine puteni kuama). Dio slobodnih zidara je prestao s javnim masonskim djelovanjem u NDH, ali je slobodno javno nastupao ak i dio jugoslavenskih i unitaristikih snaga (Grga Novak, Gustav Krklec, Antun Barac). Veina ih je napustila zemlju (kipar Ivan Metrovi otiao je u vicarsku) ili se prikljuila Titovim partizanima gdje su zauzimali visoke funkcije u komunistikoj hijerarhiji 52 .

51

Vinko Nikoli: Stepinac mu je ime, Knjiica hrvatske revije, Mnchen-Barcelona, 1978., str. 418 i Ljubica tefan: Stepinac i idovi, Croatiaprojekt, Zagreb, 1998., str. 153 52 Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 343

Ostaje velika nepoznanica koliko se hrvatskih masona infiltriralo u ustaki pokret. Ako je i Eugen Dido Kvaternik bio mason, postoji mogunost da je dr. Ante Paveli bio okruen hrvatskim masonstvom. Nepobitno je da se u neuspjenom puu pod vodstvom M. Lorkovia i A. Vokia u listopadu 1944. godine eljelo razoruati ustaku vojsku, smijeniti Pavelia, a na elo NDH dovesti HSS s Vlatkom Maekom. Takva NDH napustila bi Trojni pakt i pristupila Saveznicima to bi NDH poslije rata svrstalo medu drave pobjednice, a hrvatski narod bi izbjegao Bleiburku tragediju. Poznato je da su masoni u Titovim partizanima saznali za pokuaj organiziranja tog pua u ustakom pokretu. Titu, komunistikim ideolozima i europskom masonstvu nikako nije odgovaralo da NDH prijee na pobjedniku stranu te su o namjeri pua upoznali Gestapo. Poglavnik dr. Paveli je, nakon to je od Gestapa dobio pravodobne informacije (posredno od Josipa Broza) sprijeio pu, a hrvatski narod doivio nezapamenu tragediju poraenog naroda. Nakon to je Hitlerova Njemaka 22. lipnja 1941. godine napala Sovjetski Savez, isti dan su hrvatski komunisti na elu s Vladom Janjiem Capom u selu abno kraj Siska osnovali prvi partizanski odred, a KPJ je javno osudila faizam u Njemakoj. Postavlja se hipotetsko i praktiko pitanje: to bi se na prostorima Jugoslavije dogodilo da je pakt izmeu Njemake i Sovjetskog Saveza, potpisan u kolovozu 1939. godine, kojim su Hitler i Staljin podijelili interesne sfere u istonoj Europi, ostao na snazi tijekom itavog Drugog svjetskog rata i da Njemaka i Sovjetski Savez nisu zaratili? Titovi partizani najvjerojatnije ne bi digli oruanu pobunu protiv svojih saveznika faista s kojima je njihov voa Staljin imao prijateljski odnos i potpisan sporazum, dalje bi uali u svojem spokoju, a na elu antifaizma bio bi netko drugi. Antifaizam su u Hrvatskoj ionako vodile neke druge snage, a ne aica Titovih komunista koja je vjeto manipulirala antifaistikim borcima i stala na njihovo elo, a 1944. godine, est mjeseci prije kraja rata u Hrvatskoj, kada su se njemake snage povukle iz Srbije, u svoje redove primila preko sto tisua etnika koji su do kraja rata pozauzimali istaknute poloaje u partizanskoj vojsci. Zato je apsurdno poistovjeivati antifaizam i komunizam izmeu kojih je u slobodnoj Hrvatskoj ponovo stavljen znak jednakosti. Nimalo ne udi kako istaknuti slobodni zidar i britanski agent, najvei zloinac nad hrvatskim narodom, svjetski komunistiki lider Josip Broz Tito, koji se prema nekim kriterijima, svrstava na sedmo ili osmo mjesto najveih svjetskih diktatora, u novije vrijeme ponovo postaje svetinja, najpopularniji brend, roba koja se trai. O njemu se govori kao o najveem hrvatskom dravniku, ovjekoljupcu i mirotvorcu. U reiji vladara svijeta sve je mogue, tako i ovjek koji iskljuivo zasluuje sablazan i osudu postaje prihvaen. Titova biografija izaziva strah, istaknula je urica Ivanievi Lieb. Ne samo da je kontradiktorna, nego je i zastraujua. Ne zna se toan datum njegova roenja, ne zna se tko je on uope, je li stvarno Josip Broz iz ivopisnog gradia Kumrovca? Nepojmljivo je kako za ivota Tito nije nikada posjeivao svoj grad, svoju obitelj, kao da nije htio da se otkrije njegov pravi identitet. Ono to se zna je da je ostavio dvije ene u sovjetskim zatvorima bez obzira na djecu za koju nikad nije ni pitao, da je kao mason bio viestruki agent i nekoliko dana ranije Staljina je obavijestio o Hitlerovom napadu na Sovjetski Savez, da je bio sudionik panjolskog graanskog rata i da su ga na Bombakom procesu spasili masoni na elu sa sucem Bakariem (ocem Vladimira Bakaria). Meu mnotvom razliitih Titovih ivotopisa moda je najzanimljiviji Jokiev u kojem se tvrdi da je Tito u stvari Josip Ambroz koji je roen u izvanbranoj zajednici poljske grofice i maarskog idova te je bio podnarednik i obavjetajac u austrougarskoj vojsci i radio u Peuhu. Nakon to je, kao izraziti enskar, u Petrovaradinu silovao nekoliko djevojaka, za to se u austrougarskoj vojsci kanjavalo smru, Austrougarska Monarhija, koja je ipak titila svoje obavjetajce, promijenila mu je identitet i prezime u Broz, prema mladiu koji je umro 1913. godine, i poslala ga na ruski front.

Kako god se Tito stvarno zvao i tko je uope bio nije toliko bitno jer su nedvojbeni njegovi zloini koje je osobno naredio nakon zavretka rata, meu kojima svakako valja spomenuti Bleiburku tragediju te uhienje i suenje nadbiskupu Alojziju Stepincu za koje je izravno odgovoran. Na Krinom putu, klaonici hrvatskog naroda, do Bleiburga, preteito kod Dravograda, pobijeno je oko sedamdeset tisua Hrvata. Sramotnom prijevarom, potpisom hrvatskog generala Ive Herenia 15. svibnja 1945. godine, predalo se britanskom brigadiru Scottu i partizanskim zloincima, generalu Kosti Nau i komesaru Milanu Basti, 95 100 pripadnika oruanih snaga Hrvatske uz dvostruko toliko civila ija je sudbina bila zapeaena likvidacijom i monstruoznim zloinima. Nakon predaje hrvatskih vojnika i civila na Bleiburgu po hitnom postupku likvidirano je trideset tisua Hrvata, a na marevima smrti stradalo je oko sto dvadeset i pet tisua osoba. Ukupna procjena stradalih hrvatskih bleiburkih rtava procjenjuje se na 245 000 do 295 000 ljudi. Sve se odigralo u reiji britanskog masonstva na elu s Winstonom Churchillom, lordom Aldingtonom i izravnim nalogodavcem, britanskim ministrom zaduenim za Sredozemlje, Haroldom MacMillanom, koji je kasnije postao i britanski predsjednik vlade. Dokumenti s pokolja nad Hrvatima koji su sauvani u londonskom, washingtonskom i beogradskom arhivu jo i danas nisu dostupni javnosti, a grof Tolstoy koji je o tom pokolju pisao u svojoj knjizi Ministar i pokolji 1986. godine osuen je u Engleskoj za klevetu uz globu od dva milijuna i petsto tisua funti, a knjiga je zabranjena i povuena iz prodaje. ovjek se, razmiljajui o mentalitetu hrvatskog naroda, ne moe oteti dojmu da je neobino da hrvatski narod od tog stravinog mirnodopskog pokolja nije pokuao nikada stvoriti mit, bar nacionalni, hrvatski, kao neki drugi narodi koji i od mnogo manjih tragedija stvaraju veliki svjetski mit. Teko je uope objasniti konstantnu patoloku netrpeljivost engleskih, gotovo iskljuivo masonskih politiara (ast izuzetcima poput bive britanske premijerke Margaret Thatcher) prema Hrvatima kao narodu, to se vidjelo i u primjeru brigadira Scotta i njegovog nalogodavca, vjerojatno najveeg zloinca kojega povijest poznaje, Winstona Churchilla, kod sramotnog izruenja obezglavljenih hrvatskih domoljuba povampirenoj komunistikoj hordi. Sagledavajui u povijest, taj engleski antagonizam prema katolikom hrvatskom narodu postoji stoga to se hrvatski narod kao jedini narod u srednjoj Europi, na elu s isusovakim redom, uspio u potpunosti othrvati najezdi protestantizma sa sjevera Europe i, na alost domae masonerije, ostao vjeran Svetoj Stolici. Drugi je razlog sigurno taj to se Churchill svome bratu po masonstvu Josipu Brozu elio dodvoriti kako bi se ovaj, ako ne uspije plan povratka Petra Karadordevia za kralja i Ivana ubaia za bana, otrgnuo od Staljinovih kandi, to je na kraju 1948. godine Broz i uinio. Hrvate je svakako trebalo kazniti, ne samo zato to su hrvatske oruane snage u Drugom svjetskom ratu vrsto drale junu frontu i onemoguile savezniki Jadranski desant, zbog ega je britansko-amerike snage preduhitrila Crvena armija doavi u pomo Titovim partizanima i predodredila komunistiko ureenje u poslijeratnoj Jugoslaviji, ve i zbog nekih ranijih hrvatsko-engleskih sukoba. Podsjetit u jedan: Burske ratove (prvi - 1880. - 1881. i drugi 1899. - 1902. godine), bolje reeno dijamantne ratove u kojima su svjetski tirani, osvajai i imperatori Englezi u zloinu i krvi pokorili davno doseljene Bure na iju su stranu stali hrvatski doseljenici (Hrvata je u Junoafrikoj Republici oko deset tisua). Tim krvoproliem su si Englezi osigurali najveu itnicu dijamanata na svijetu koju su ostvarili pod vodstvom kraljevske obitelji uz pomo apertheida i podanike junoafrike vlade te kasnije novim svjetskim poretkom svjetskog masonstva.

Titova Jugoslavija tamnica hrvatskog naroda

Suenje nadbiskupu Alojziju Stepincu je iskljuivo masonsko suenje jugoslavenskih masona koji su se infiltrirali u sam vrh Komunistike partije pod izravnom naredbom Josipa Broza. Jedini je grijeh danas blaenog kardinala Stepinca bio taj to nije prihvaao stvaranje hrvatske starokatolike crkve koja bi bila odvojena od Vatikana, a uklanjanjem nadbiskupa Stepinca koji je imao bezrezervnu potporu hrvatskog naroda stvorili bi se preduvjeti za ostvarenje toga dugo prieljkivanog masonskog cilja. Osim vodeih masonskih politiara u komunistikoj Jugoslaviji, Tita i Bakaria (prije rata zvanog Svileni, a poslije rata Budha), najzasluniji u tom gnusnom inu bio je proslavljeni komunistiki povjesniar i mason Viktor Novak koji je sam izradio montiranu optunicu, dok je konaan tekst optunice djelo tadanjeg javnog tuitelja Hrvatske Jakova Blaevia. Nakon stvaranja komunistike Jugoslavije, masonske loe su prestale djelovati jer vie nije bilo potrebe za njihovim radom. Slobodni zidari zauzimali su vodee poloaje u Komunistikoj partiji, javnim medijima, izvrnoj vlasti, a poglavito u vanjskim poslovima. Oni su doekali Jugoslaviju kakvu su desetljeima prieljkivali, anacionalnu s izrazitom srpskom hegemonijom. Razlika izmeu Kraljevine Jugoslavije i komunistike Jugoslavije bila je samo to to je u Kraljevini postojala naglaena nacionalna oporba, poglavito hrvatska, koja se opirala velikosrpskom reimu. Dio medija koji nije bio u masonskim rukama bio je veoma kritian prema vladi i reimu u Beogradu. U Titovoj Jugoslaviji komunistiki reim nije doputao ni najmanju iskru hrvatske nacionalne svijesti i na sam spomen nove nepravde nad hrvatskim narodom zavravalo se u komunistikim zatvorima. U takvoj dravi potreba za organiziranim masonstvom nije postojala. Jedina lu koja je konstantno bila potpora i utjeha veini ugnjetavanog hrvatskog naroda je Katolika crkva koja je ostala kost u grlu komunistikoj eliti koja je uestalim optubama i progonima katolikog sveenstva i Crkve odraivala posao jugoslavenskog masonstva. Vjenceslav Cenci u Masoneriji objavljenoj u Slobodnom tjedniku 25. rujna 1996. godine navodi kako su pripadnici vodee komunistike elite (Josip Broz Tito, Edvard Kardelj, Vladimir Bakari i mnogi drugi) bili slobodni zidari. Aleksandar Rankovi, prema istoj tvrdnji, nije smijenjen zato to je navodno prislukivao Tita kako se javnosti prikazalo, ve stoga to je javno u svojoj slubi iznio da Jugoslavijom vladaju slobodni zidari. Povezanost svjetskog masonstva i komunistike Jugoslavije moda se najvie osjetila kod stvaranja uvenog Pokreta nesvrstanosti i suradnjom svjetskog masonstva sa zloglasnom UDBA-om prilikom likvidacije mnogobrojnih hrvatskih domoljuba diljem Europe i Amerike. Interesantan je bio Pokret nesvrstanosti kojeg su osnovali masonski podanici Tito, Nehru i Naser (obratimo pozornost na drave u kojima su bili predsjednici: Jugoslaviju, Indiju i Egipat) koji se borio za izvanblokovsku podjelu svijeta i estoko se odupirao svjetskom globalizmu i imperijalizmu. Zar je bilo ba tako? Krstarei na svom Galebu po svim morima svijeta uz dvjestotinjak lanova posade i podanika, Tito je za taj pokret pridobivao potporu raznoraznih zemalja, zemalja opasnih namjera, zemalja sirovog komunistikog reima, zemalja koje su svojom militantnom politikom prijetile vladarima svijeta i novom svjetskom poretku. Netko je te zemlje trebao okupiti, staviti ih pod meunarodnu kontrolu, a pomou pravedne svjetske organizacije koja se borila za dostojanstvo nesvrstanih zemalja odvojiti ih od apsolutnog utjecaja tada najvee nuklearne sile svijeta, Sovjetskog Saveza. Zato nije udno to je tvorac tog pokreta bio ba Josip Broz Tito, a prva se konferencija nesvrstanih zemalja odrala 1961. godine u Beogradu i to je jedan od najveih svjetskih despota i diktatora postao u svijetu tako popularan dravnik. Postao je gotovo svjetski miljenik jer dobrog suradnika i izvritelja vladari svijeta ne zaboravljaju nagraditi. Danas,

kada su karte drugaije rasporeene, kada je definitivno uspostavljen novi svjetski poredak, kome vie treba Pokret nesvrstanosti (zar jo uvijek postoji?). Suradnja OZNA-e, UDBA-e, SDB-a i KOS-a sa slobodnim zidarima iz svjetskih masonskih sredita bila je neupitna. Poglavito je bila izrazita prilikom likvidacija stotina hrvatskih emigranata i domoljuba diljem svijeta. Te egzekucije su se poveale nakon guenja Hrvatskog proljea 1971. godine, a najvea opasnost za hrvatske domoljube bili su razni provokatori i pijuni koji su se po nalogu UDBA-e uvukli u njihove redove. Hrvatski emigranti najveu su zatitu od UDBA-inih plaenika imali u Njemakoj do 1978. godine, dok jugoslavenska vlada nije traila od njemakih vlasti njihovo izruenje u zamjenu za pripadnike zloinake organizacije Baader-Meinhof koji su do tada slobodno prijateljevali s komunistikom vlau u Jugoslaviji. Medu rtvama komunistiko-masonske likvidacije svakako se treba podsjetiti hrvatskog velikana Brune Buia, knjievnika, povjesniara i novinara, a nadasve hrvatskog revolucionara i borca za stvaranje hrvatske drave. Bui je roen u Vinjanima Donjim kraj Imotskog 6. listopada 1939. godine, a ve je s osamnaest godina bio osuivan od komunistikih vlasti te mu je zabranjeno daljnje kolovanje u Jugoslaviji zbog izjave kako je u staroj Jugoslaviji bilo vie slobode u izricanju misli nego u ovoj te da je, ako je Srbiji prikljuena Vojvodina i Kosovo, Hrvatskoj trebala biti prikljuena Bosna i Hercegovina. Nakon to je Vrhovni sud ponitio kaznu o daljnjem Buievom kolovanju, on je 1964. godine zavrio studij filozofije i francuskog jezika u Splitu. Zaposlio se u Institutu za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu kojega je osnovao i vodio dr. Franjo Tuman i tada je poela sudbinska i prijateljska veza ova dva najvea hrvatska ovjeka druge polovice 20. stoljea. Nakon Hrvatskog proljea i odleane zatvorske kazne, 1975. godine je s lanom putovnicom pobjegao u Pariz gdje nastavlja sa svojim promidbenim novinarskim radom, ali sada u svim glasilima hrvatske emigracije, uporno upozoravajui svjetsku javnost na najvei hrvatski problem, elju hrvatskog naroda za neovisnou. Ubijen je 16. listopada 1978. godine u ulici Belleville u Parizu, a na sahranu je dolo oko tisuu i dvjesto Hrvata iz itavog svijeta. Na obljetnicu njegove smrti 1999. godine njegovi su posmrtni ostatci uz najvee dravne poasti pokopani na Mirogoju, u Dolini branitelja. Treba spomenuti i likvidaciju efa marketinga INA-e, Stjepana urekovia, koja je u zadnje vrijeme bar malo digla prainu budui da je itav proces pokrenuo njemaki sud jer je prilikom likvidacije Stjepana urekovia 28. srpnja 1983. godine u Volfatshausenu nestao i njemaki agent BND-a kodnog imena Adolf. Prema iskazu hrvatskog emigranta Tomislava Naletia, itavu operaciju likvidacije vodili su naelnik Druge uprave SDB-a u Beogradu Ivan Lasi zajedno sa Stankom olakom i Josipom Perkoviem i uz blagoslov Stane Dolanca i Milke Planinc. Naleti tvrdi da ta trojica dobro znaju tko je bio fiziki egzekutor zloina (pretpostavlja da je to bio eljko Ranjatovi Arkan ili ore Boovi Gika koji je poginuo u Domovinskom ratu na strani etnike vojske). Zanimljivo je da Josip Perkovi, za kojega njemake vlasti trae izruenje od hrvatske drave, i dalje zauzima najvie mjesto u hrvatskim obavjetajnim slubama i nije ga rijetko vidjeti kako s predsjednikom Stipom Mesiem ee po Pantovaku. Pored poznatih jugoslavenskih masona koji su djelovali u Titovoj Jugoslaviji (kipar Ivan Metrovi, Ivo Andri, dr. Viktor Novak, sveuilini profesor iz Beograda, Vladimir Ribnikar, glavni urednik beogradske Politike i mnogi drugi), svakako treba spomenuti hrvatske masone koji su se okupljali u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a potajice se, izmeu ostalog, sastajali u gostionici Ralica u Podsusedu i u kavani Corzo u Zagrebu. To su, u prvom redu, veliki metar dr. Marko Kostreni, dr. Marko Badali, dr.

Mirko Dejanovi, dr. Ivo Ivanevi, dr. Nikola Fink, dr. Ivo Belin, dr. Natko Katii, Radoslav Horvat i drugi 53 . U takvoj Jugoslaviji Velikosrbi nisu mirovali. Izradili su poznati Memorandum SANU 1986. godine i Memorandum o krenju ljudskih i graanskih prava srpskog naroda u Republici Hrvatskoj koje je izradilo Ministarstvo za vanjske poslove Savezne Republike Jugoslavije i isti dokument uputilo na mnoge adrese diljem svijeta. Usporedbe radi, u Titovoj Jugoslaviji je 24,7% posto ukupnog broja Srba bilo u Savezu komunista, dok je Hrvata bilo 9,8%. Ve iz tog podatka je vidljivo ija je to drava bila, tko ju je smatrao svojom, a za koji narod je bila tamnica iz koje je valjalo pobjei. To je bilo istovremeno kada su vladari svijeta, uz pomo svojeg najveeg protivnika Vatikana, sruili zadnju zapreku u uspostavi novog svjetskog poretka, komunizam koji nije opravdao svoje stvaranje da iskorijeni kransku vjeru iz dua ljudi. Tako je iskoriten trenutak i, ponajvie zaslugom dr. Franje Tumana, stvorena je samostalna hrvatska drava u AVNOJ-evskim granicama kao neeljeno dijete vladara svijeta jer su tim inom ponitene njihove odluke. Netko se usudio sruiti ono to su stvorili, neprirodnu tvorevinu Jugoslaviju. Zato je i velianstvena hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu njihov poraz!

53

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 349, 350, 529, 530, 531

VIII. Piramida vladara svijeta

Okrugli stol
Dvadeseto stoljee e ovjeanstvo pamtiti po gotovo zastraujuem tehnolokom napretku i meunarodnim ratovima irokih razmjera u kojima je pobijeno na milijune ljudi, a pamtit e se i po uspostavi novog svjetskog poretka. Hoe li on ostvariti glavni cilj svojih gospodara da svi segmenti drutva itavog ovjeanstva budu u apsolutnoj kontroli svjetske elite nasuprot ostaloj podanikoj bezlinoj ljudskoj masi, robotima ovjeanstva, ovisit e o tome koliko mu se uope zdrave snage mogu oduprijeti. Dvadeset i prvo stoljee e dati konaan odgovor na pitanje hoe li itav svijet definitivno biti podijeljen na vladare i podanike, bez ikakvog srednjeg sloja drutva, bez nezavisnih drava i nacija. Postoji li jo neka snaga osim Katolike crkve koja to moe sprijeiti? Je li to moda ujedinjeni arapski svijet, Kina ili probuena Njemaka i Japan? Teko! Kako su to postigli svjetski vladari? Komunizam je bio vjet svjetski eksperiment idovske elite u suradnji sa slobodnim zidarima i iluminatima, dok je liberalizam proizvod prvenstveno svjetskog masonstva u suradnji s iluminatima. Kasnije su njihove uloge neto izmijenjene, majke su mijenjale svoja eda, ali cilj je ostvaren. Pod platem liberalizma i naoko velikih globalnih prava i sloboda, svakom se ovjeku omoguuje da bira, da bude izabran, da odluuje o svojoj sudbini, da mijenja svoje vlade i predsjednike, da vodi slobodan ivot u kojem e odbaciti sve moralne i kranske okove, punih usta demokracije i borbe za graanska prava ugroenih vrsta i skupina. ovjek tako ispranog mozga nije ni svjestan da postaje robot svojih vladara i da u stvari ba nita ne odluuje sam jer je sve ve ranije netko odluio, a ono to treba je samo slijediti naputke demokratskih medija i umjesto svog zakrljalog mozga koristiti novi medijski mozak. Organizacija koja je osnovana 1891. godine i kojoj je cilj da masonsko-idovska elita vlada itavim ovjeanstvom je Okrugli stol. Osnovali su ga u Londonu najbogatiji ljudi svijeta na elu s tada jednim od najbogatijih ljudi, Cecilom Rhodesom, te ostalim najutjecajnijim ljudima: lordom Esherom, savjetnikom britanske kraljice Viktorije, najmonijim obiteljima Rothschild i Astor, ostalim bogatim dinastijama Payseur, Stead, Bret, Milner, Oppenheimer u Junoj Africi i Rockefeller, Morgan i Hariman u SAD-u. Ova masonsko-iluminatna elita koja je ve tada bila apsolutni gospodar na engleskom govornom podruju, raunajui i sve britanske kolonije, postala je okosnica za kasnije stvaranje novih elitistikih organizacija (Kraljevski institut za meunarodne odnose RIIA u Velikoj Britaniji, Savjet za vanjske odnose CFR u SAD-u, Bilderberg grupa, Trilateralna komisija, itd.). Okrugli stol i danas koordinira rad svih elitistikih organizacija i slobodno moemo rei da se niti jedna svjetska kriza, ekonomska, energetska ili vojna, niti jedan oruani sukob veih razmjera nije dogodio bez umijeanosti i u organizaciji ove elite, odnosno gospodara svijeta. Kao to su masoni i iluminati pomou Drutva pravednih nagovorili i pomogli da Karl Marx napie svoj Komunistiki manifest koji je trebao posluiti kao demagoki eksperiment radnikom i sirotinjskom sloju drutva, tako su financijski obilno pomagali revolucionare Listopadske revolucije u Rusiji kako bi se im prije sruila dinastija Romanovih koja je u Rusiji zabranjivala njihov javni rad (Rothschild je po Jacobu Shifu poslao Trockom dvadeset milijuna dolara). Prema informacijama ruske emigracije, vode Listopadske revolucije su svi do jednoga pripadali nekoj masonskoj loi, a preko 60% bili su idovi. Svjetska masonerija

je uz pomo Okruglog stola i sa idovskim cionistima sarajevskim atentatom prouzroila Prvi svjetski rat koji je u Europi imao za cilj sruiti katoliku dinastiju Habsburg i na razvalinama Austrougarske Monarhije prekrojiti kartu Europe. Istodobno je na Srednjem istoku trebalo demontirati Osmanlijsko Carstvo i stvoriti niz malih podanikih drava i osigurati britanski mandat u Palestini, buduoj umjetno stvorenoj dravi Izrael. Nakon sloma Centralnih sila versailleski poredak nacrtao je novu nepravednu kartu Europe, a glavni crtai karata bili su slobodni zidari: britanski i francuski predsjednici Loyd George i Georges Clemenceau te ekoslovaki masonski politiari i kasniji predsjednici umjetne tvorevine ehoslovake Republike Toma Garrigue Masaryk i Edvard Bene. Stvorile su se pretpostavke za poetak stvaranja novog svjetskog poretka osnivanjem Drutva naroda. U Engleskoj je britanski kralj Juraj VI. postao veliki metar Middlesexa, engleske ujedinjene Velike loe, a gotovo svi pripadnici Anglikanske crkve, sveenici, episkopi i arhiepiskopi postali su lanovi masonskih loa. Na masonstvo se poelo gledati kao na polutajnu karitativnu i dobronamjernu ustanovu koja je u slubi obinog ovjeka tako da se javno obznanilo kako je itava kraljevska obitelj u lanstvu pojedinih loa. Prema pisanju masonskog pisca Paula Naudona u Engleskoj je nastala simbioza izmeu masonskog duha i britanskog naina miljenja. Okrugli stol i britanska masonerija 1920. godine osnivaju nevladinu i neprofitabilnu organizaciju koja predstavlja prvu organiziranu kontrolu vladara svijeta nad ostatkom svijeta, Kraljevski institut za meunarodne odnose (Royal institute of International Affairs, RIIA) iji su najeminentniji lanovi Hrvatima jako poznati, lord Carrington, lord Owen i tajnik NATO-a George Robertson te suradnik Instituta, hrvatski kozmopolit Krsto Cviji. Godinu dana poslije osniva se u SAD-u sestrinska organizacija Savjet za vanjske veze (Council on Foreing Relations, CFR), takoer kao nestranaka organizacija koja e privatnim osobama u SAD-u omoguavati da se bave politikom. Osnovali su je Rockefelleri i obitelj Pratt, J. P. Morgan i M. House. Najpoznatiji lanovi organizacije koja danas ima vie od etiri tisue lanova, veinom bivih predsjednika, najbogatijih poduzetnika, vlasnika medija, senatora, kongresmena itd. su: Bill Clinton, George Bush, bivi ameriki ambasador u Beogradu Warren Zimmermann, Henry Kissinger, George Soros, ef CIA-e John Deutsch, Cyrus Vance, Richard Holbrook, Madelaine Albright, Warren Christopher, Leighton Smith, Peter Peterson (najdulje je bio na elu te organizacije) i mnogi drugi.

Nevidljiva svjetska vlada Bilderberg

Drugi svjetski rat bio je samo prirodni tijek daljnje kontrole svjetskih dogaanja i jaanja utjecaja svjetskih gospodara. Obje strane vidjele su rjeenje u ratu. Militantni Trojni pakt elio je pravedniju raspodjelu zemljopisnog teritorija i ekonomskog utjecaja u svijetu, a vladari svijeta su eljeli sruiti posljednja uporita svjetske hegemonije koju ne kontroliraju. Hitler je Anschlussom 11. oujka 1938. ujedinio njemake zemlje i od Zapada zatraio povratak Sudetske oblasti u sastav njemake drave koju je ehoslovaka dobila Versailleskim ugovorom nakon Prvog svjetskog rata. Nakon to je Njemaka osvojila Sudete i raskomadana ehoslovaka prestajala postojati, slian zahtjev je 24. oujka 1939. godine Hitler uputio Poljskoj. Tako je sve poelo. Koliko su dva totalitaristika sustava (komunizam i nacizam) bliska, ali veoma razliita u oima svjetskih vladara, vidjelo se u potpisivanju pakta Hitler - Staljin od 19. do 23. kolovoza 1939. godine kada su dva diktatora podijelila interesne sfere u istonoj Europi. Sovjetski Savez je, nakon tog sporazuma, uz

blagonaklonost svjetskih vladara zauzeo baltike zemlje i pola Poljske, napao Finsku, a od Rumunjske iznudio Besarabiju i Bukovniju. Namee se nekoliko pitanja. Prema svim vojnim analitiarima, Hitler je 1938. godine bio apsolutno nespreman za rat. Prilikom napada na ehoslovaku vrlo lako bi ga porazile Francuska (koja je tada imala najjau vojsku u Europi) i Velika Britanija (s najbrojnijom avijacijom) uz pomo ehoslovake. Oito je da je rat trebao nekom drugom kako bi se stvorio konaan dojam o pravednicima i zloincima, gdje e zloinci vjeno biti posuti pepelom i saginjati svoje glave, dok e pravednicima poput svetih krava biti sve dozvoljeno. Ako ve saveznici nisu htjeli na vrijeme uutkati Hitlera, zato je ehoslovaki predsjednik Bene, uvaeni lan svjetske masonerije, Hitleru prijetio kao i ovaj njemu? Oito je da je ehoslovaka trebala biti privremeno rtvovana planski kako bi nakon rata mirne due Bene iz Sudeta protjerao vie od tri milijuna domicilnog njemakog puanstva. To je samo primjer, detalj. Na Jalti su u veljai 1945. godine Roosevelt, Churchill i Staljin uz dirigentsku palicu vladara svijeta saili zemljopisne granice novih drava i novih utjecaja. Preskoena je najvea prepreka u uspostavi novog svjetskog poretka. Odmah poslije rata osnovan je UN kao organizacija koja e svojom internacionalnom politikom osiguravati mir u svijetu, a u stvari je iroka javna institucija preko koje vladari svijeta odluuju o miru i ratu, kroje sudbinu svijeta i uz iju pomo e novi svjetski poredak za nekoliko desetljea u potpunosti biti primijenjen na sve razvlaene drave i bezimene narode. Nevidljiva svjetska vlada, kako se obino zove Bilderberg grupa, osnovana je 29. svibnja 1954. godine. Prvi osnivaki sastanak odran je u Oosterbeeku u Nizozemskoj, u hotelu Bilderberg. Prvi predsjedavajui je bio princ Bernhard, mu nizozemske kraljice Julijane. Hotel i grupa nose ime utjelovljenog Sotone Bila (Bela), boanstva sunca, sina Semiramide i Nimroda. Grupa ima oko osamdeset lanova, a sastaju se jednom godinje uz svekoliko osiguranje, veinom u jednom od mnogobrojnih dvoraca prvog ovjeka iluminata, Rothschilda, ili nekom od dvoraca Rockefellera. Grupa najmonijih ljudi svijeta osnovana je (koje li ironije) zbog zabrinutosti za svjetsku ekonomiju i politiku situaciju u Europi i Americi. Ima stalni komitet od trideset i devet lanova koje postavljaju najmoniji, preteito Rothschild i Rockefeller, i koji se rotiraju svake godine. Svi predsjedniki kandidati u SAD-u i kandidati za premijera u Velikoj Britaniji (izuzev bive premijerke Margaret Thatcher koja se usprotivila ujedinjenju Europe i zato je smijenjena) su lanovi Bilderberg grupe, tako da je za svjetske monike potpuno nevano koji e kandidat pobijediti. Medu poznatije bive i sadanje lanove Bilderberg grupe treba istaknuti Petera lorda Carringtona, biveg Generalnog sekretara NATO-a i rodbinski povezanog s obitelji Rothschild, biveg njemakog predsjednika Waltera Scheela, vlasnika Fiata, pokojnog Giovannija Agnellija, biveg austrijskog ministra Petera Jankovia, lorda Rolla od Ipsdena, predsjednika S. G. Warburg grupe, svjetskog manipulatora i multimilijardera Georga Sorosa, Henryja Kissingera, Carla Bildta, Richarda Holbrookea, Williama Perryja, Thorvalda Stoltenberga i mnoge druge 54 .

Trilateralna komisija
Vladari svijeta su osnivanjem polutajne Trilateralne komisije pod svoju kontrolu, osim lidera Amerike i Europe okupili i najmonije i najbogatije ljude Japana (Trilaterala). S tri zemljopisna podruja u sastavu Trilaterale bilo je sto lanova, dok danas, kada je
Semir Osmanagi: Piramida moi na Planeti, Bilderberg, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm
54

Trilaterala proirena na gotovo itav svijet (Kina, Hong Kong, Koreja, Australija, Meksiko i dr.) broj lanova iznosi tristo i pedeset. Na elu ove asocijacije je David Rockefeller, a mandat lanovima koje bira Rockefeller traje tri godine. Ostali poznatiji lanovi su bili ili jo jesu: Robin Cook, Zbignew Brzezinski, David Owen, Cyrus Vance, Richard Holbrook, Thorvald Stoltenberg, Jimmy Carter, Warren Christopher, Bjorn Svedberg (Ericsson), Minoru Makihara (Mitsubishi), Robert Haas (Levi Strauss), Marko Voljc (Nova ljubljanska banka) i drugi 55 . Kada na ovom popisu vidimo predsjednika Nove ljubljanske banke potpuno nam je jasna sudbina hrvatskih tedia stare Ljubljanske banke i njeno bezono preuzimanje niza banaka s prostora drava bive Jugoslavije koje zamalo nije zadesilo i Hrvatsku. Osim ovih slubenih organizacija vladara svijeta postoji niz drugih drutava keri kojima vladari upravljaju svijetom te tisue naoko nevinih organizacija koje su prva premosnica s obinog manipuliranog puka na podanike vieg stupnja organiziranosti. Jedna od eminentnih udruenja jurinika vladara svijeta je svakako Lubanja i kosti (Skull and Bones), najstarije studentsko drutvo u prestinom sveuilitu Yale koje je osnovao William Huntigton Russell 1832. godine. Odabranici se biraju meu najuspjenijim studentima, svake godine petnaest novih lanova, s time da ih je ukupan broj manji od 1% ukupne populacije. Njihovi obredi nedvojbeno podsjeaju na rituale njihovih stvoritelja, masona i iluminata, a prema nekim priama u njihovom je posjedu lubanja indijanskog poglavice Geronima. Vjerojatno ne treba ni podsjeati da se iz ovog mranog studentskog bratstva mahom regrutiraju ameriki predsjednici, kao to je bio sluaj 2004. godine kada su George W. Bush (jedan od loijih studenata) i njegov protukandidat John Kerry bili lanovi toga masonskog bratstva. Zbog eminentnosti i stroge malobrojne odabranosti danas je ivuih lanova Lubanja i kosti manje od petsto. Medu znaajnijim drutvima kerima svjetskog masonstva treba ubrojiti i Rotary klubove ije je prvo osnivanje bilo 23. veljae 1905. godine u Chicagu. I danas je sredite toga kluba koji se nevino brine o svojoj drutvenoj zajednici i sveopem boljitku ovjeanstva pod mottom sluba iznad sebe u Chicagu, dok je generalno tajnitvo za Europu u Zrichu. Veina lanova rotarstva nije ni svjesna svoga motta jer su u tom klubu poglavito iz sebeljublja, svog drutvenog probitka, a dio i zbog svoje blaene prostodunosti. Danas je tih nevinih slugana svjetske masonerije oko milijun i dvjesto tisua u vie od trideset tisua klubova diljem svijeta. U Austrougarskoj Monarhiji kada su i osnovani prvi klubovi na ovim naim prostorima, esi su bili njihovi najvatreniji zagovornici te su prenijeli rotarstvo na prostore bive Jugoslavije. Slian klub Rotaryju svakako je Lions klub s istovjetnim i jedinim stvarnim ciljevima. Tu je jo Inner klub, klub ena rotarijanaca i mnogi drugi. Vladari svijeta gotovo su unitili svoje edo, komunizam, u suradnji s Vatikanom (poglavito nakon Drugog vatikanskog koncila 1962. godine kada je suradnja na ruenju komunizma bila oita). Novi svjetski poredak mogao se uspostaviti pod milozvunim imenom globalizacija. Komunizam je svojim stvoriteljima dao neke jasne odgovore, na primjer o nainu funkcioniranja drave u kojoj je uniten srednji sloj drutva, a ona je podijeljena na vladajuu partijsku elitu i obezglavljenu radniku klasu, nainu unitenja ovjeka kao kranskog, duhovnog bia, uvoenju militantne strahovlade i njenom utjecaju na obespravljenog malog ovjeka i drugo. Nakon eksperimenta komunizma masonska elita trebala je masovno i bive zemlje komunizma ukljuiti u svoje projekte, udruenja i institucije. Osim ve spomenutih udruenja vladara svijeta treba dodati i mnogobrojna manjeg ranga kojima je jedini cilj kako privui
Semir Osmanagi: Piramida moi na planeti, Trilateralna komisija, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm
55

to vie pristaa, demokratskih globalista koji e vjerno ispunjavati svaki zadatak, uvjereni kako su ba oni spasitelji svijeta i da tako puno daju za ovjeanstvo. Takvi su, primjerice, Rockefeller Foundation, United World Federalists, Atlantic Council, Aspen Institute, Business Council, Kissinger Associates, Tavistock Institute, Stanford Institute, Hadson Institute, National Endowment Democracy, Media Development Loan Fond, Otvoreno drutvo, Helsinki odbor i bezbroj drugih razliitih grupacija. Na kraju tog lanca u svakoj dravi postoji bar nekoliko tisua raznih nevladinih udruga koje su financirane od raznih fondacija svjetskih gospodara i vode veliku brigu o ugroenim vrstama i skupinama borei se za prava pojedinih, nekad neobinih grupa i ponosei se globalnom demokracijom. Mali podanik radi na malom projektu samo zato da svoj um ne koristi na sagledavanje objektivnog stanja na svijetu, a stanje je takvo da je globalna demokracija zapravo najvea diktatura u povijesti ovjeanstva, diktatura krupnog kapitala, diktatura monopola koja je stoljeima planirano nametana od vladara svijeta. Kad to shvate nai mali borci i zatitnici, bit e prekasno.

Olimpijci Komitet 300

Osim glavnih elitistikih organizacija poput Okruglog stola koji koordinira njihov rad, Kraljevskog instituta za meunarodne odnose, Savjeta za vanjske veze, Bilderberg grupe i Trilateralne komisije, svakako moramo spomenuti i Rimski klub koji je osnovan na Rockefellerovom imanju u Bellagiu u Italiji. Za javnost je inicirao osnivanje ekolokog pokreta, a brine se, koje li ironije, za ouvanje svjetske ekologije. Zatim je tu Budimpetanski klub koji se bavi spiritualizmom, Bohemian klub u kojem se sastaju monici SAD-a i u kojem se u pravilu dogovara tko e se kandidirati za amerikog predsjednika i drugi. U takvoj razgranatoj mrei svjetskih monika, milijardera, bankara i politiara oito je da po vanosti i moi postoji nekoliko razreda. Nie stupnjevani monici i nie stupnjevane masonske loe (podudarnost je oita) nisu upoznati sa svim tajnama vrha vladajue piramide, niti su upoznati s razgranatim bogatim carstvima najbogatijih kojima su bogatstva rasporeena na tisue kompanija (dinastije Rockefeller ili Rothschild). Samo se najmoniji nalaze u svim spomenutim organizacijama i na samom su njihovom elu. Iznad tih organizacija se kao nadzorni odbor nalazi Komitet 300 sastavljen od tristo najbogatijih i najmonijih obitelji na svijetu. Takozvani Olimpijci! Radi njihovog lakeg snalaenja osnovan je Savjet tridesetorice, Savjet devetorice i Savjet trojice. Prvih dvadeset obitelji u Komitetu 300 su Rothschild, Rockefeller, Astor, Bruce, Disney, Collins, Onassis, McDonald, Krupp, Du Ponts, Freeman, Russell, Van Duyn, Reynolds, Hanover, Cavendish, de Medici, Romanov, Warburg i Sinclair. Svi su slobodni zidari ili iluminati. Treba obratiti pozornost na to da su veina od dvadesetorice idovi. Meu ostalih dvjesto i osamdeset nalazi se i srpska dinastija Karaorevi.

Tko se sve nalazi na piramidi?

Pokuajmo sastaviti piramidu vladara svijeta. Postavljena je na podaniki svijet u kojem je pojedinac programiran u robota s matinim brojem, a uskoro i s ugraenim ipom. Njegov mozak upravljan je valovima programiranih medija koji su u iskljuivom vlasnitvu svjetskih gospodara. On postaje poslunik (uglavnom nesvjestan) svojih gospodara i vjerni izvritelj onoga to se od njega oekuje, pritom mislei kako je vaan imbenik koji o neemu odluuje. Takav pojedinac je veliki pobornik svjetske globalizacije koji u njoj vidi

planetarnu demokraciju umjesto zastraujueg despotizma. Odbacuje svoju dravu i svoju naciju kao neprihvatljiv okov koji ga gui, odbacuje svoju vjeru koja ga sputava. Postaje internacionalni ljeviar, liberalni Europljanin, u sebi vidi vanog demokrata i borca za prava, a u stvari je tek tada ostao bez iega, bez due, Boga i domovine, a umjesto vanog demokrata postao je tek programirani mali ip u rvnju vladara svijeta. Na takvom svijetu poslunih pojedinaca (ne nedostaje jo puno do potpune transformacije) lei baza piramide. U njoj su smjetene sve mnogobrojne organizacije financirane od svojih gospodara, razne nevladine udruge, odbori za zatitu prava, odbori za kontrolu izbora ili neeg drugog i slino. Prvoj stepenici treba ubrojiti i najubojitije oruje vladara svijeta, a to su apsolutno kontrolirani mediji. Stepenica iznad obuhvaa ve malo vie sofisticirana udruenja u kojima su pojedinci itekako svjesni svoje zadae da putem anacionalnog, nekranskog i liberalno-globalistikog propagandnog djelovanja utjeu na psihu ljudi, poglavito na najdragocjeniji dio koji je najskloniji manipulaciji, mlade. U ovaj prsten piramide svakako treba uvrstiti drutva keri svjetskog masonstva (Rotary, Lions, Inner i sva meunarodna tzv. humanitarna drutva, Helsinki odbor, Otvoreno drutvo i sl.). Tu su jo razni trgovinski blokovi i meunarodne institucije (MMF, Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija, i dr.). Najutjecajnija je svakako institucija UN-a koja je iskljuivo u slubi vladara svijeta. Trea stepenica piramide svjetskih vladara obuhvaa dobro organizirane masonske loe, mnogobrojne cionistike organizacije, poznate institute i fondacije kao npr. Kissinger Associates i Rockefeller Foundation, lanove okultnog i sotonistikog bratstva Skull and Bones, Rimski klub i druge elitistike organizacije. U etvrtu stepenicu piramide, na kojoj se vri raspodjela svjetskog bogatstva izmeu svjetskih monika, sigurno moemo ubrojiti britanski Kraljevski institut za meunarodne poslove RIIA, ameriki Savjet za vanjske poslove CFR, Bilderberg grupu i Trilateralnu komisiju. Iz ove stepenice piramide ne smije se izostaviti ni amerika obavjetajna agencija CIA ni tajna britanska sluba MI-6. Peta stepenica piramide rezervirana je za Okrugli stol koji koordinira sve vane spomenute institucije. Tu se nalaze veletovani metri najznaajnijih masonskih i iluminatnih loa i voe cionistikih organizacija. Na ovom prstenu i prema dolje poinje izvrna vlast vladara svijeta. Komitet 300 nalazi se na estoj stepenici piramide, iznad Luciferovog oka, gdje najmoniji od najmonijih slobodnih zidara, iluminata i idovske elite stvaraju strategiju potpune uspostave novog svjetskog poretka. Koja je budunost ovog planeta ako e se definitivno ispuniti Ivanovo evanelje Jakova Lorbera o Luciferovom otkupljenju ovog svijeta? Tko sjedi na samom vrhu sudbinske piramide? Troje ih je, a dvojicu smo ve vie puta spominjali (dinastiju Rockefeller kao simbol idovskog bogatstva i moi te dinastiju Rothschild kao dvostoljetnu ikonu iluminata) i o njihovim carstvima i bogatstvima nije potrebno govoriti. Trei upravitelj ovog planeta je najbogatija ena na svijetu, naoko mila starica, posebice draga medijima, kao i itava njena obitelj koja kao da uiva dok mediji smiljaju svakojake male gadosti i o tome obavjeuju javnost. Draga i krhka starica koju javnost zbog napada medija gotovo da oboava, koja, kako kae na vrli znalac eljko Kruelj kada govori o shizofrenoj Colemanovoj teoriji o Komitetu 300, ne moe ni kontrolirati rasporak svoga sina Charlesa, kraljica je Elizabeta II., ena ogrezla u krvi do samog vrata. Naoko je dobroduna, umiljata i nevina starica koja za javnost ne odluuje ni o emu, koja je samo ivopisna figura u uvanju stare britanske tradicije. Je li ba tako? Kraljica Elizabeta II. predsjedava tajnim sastancima Tajnog savjeta (Privy Council) na

kojemu su prinevi, anglikanski nadbiskup od Canteburyja, predsjednik vlade i ministri. Tu se donose strateke odluke britanskog hegemonizma i vladara svijeta, a donosile su se i povijesne odluke o britanskom kolonijalnom osvajanju gotovo polovice planeta i smaknuu nekoliko milijuna ljudi diljem Afrike, Azije, Amerike i Australije. Dogovarale su se, kako za vrijeme Elizabete II., tako i za vrijeme njenih prethodnika, a sve u ime britanske krune, najvee pljake sirovina, rudnih bogatstava, zlata i dragulja iz britanskih kolonija irom svijeta. Na sastancima Tajnog savjeta donose se strateke odluke djelovanja masonske Velike loe Engleske i itavog masonstva u svijetu. Zanimljivo je da se ti tajni sastanci odravaju u onoj istoj sobi u dvorcu Windsor gdje je Francis Bacon na engleski jezik preveo Bibliju, za uporabu u Anglikanskoj crkvi uz trideset i est tisua preinaka i pogreaka kod prevoenja. Danas je njezina obitelj vlasnik preko tristo dvoraca i rezidencija u kojima je oko trideset tisua umjetnikih slika i crtea te najvrjednija zbirka dragulja na svijetu. Kraljiina obitelj je vlasnik najelitnijih imanja u Engleskoj, gotovo veine nekretnina grada New Yorka (Teatarski distrikt, 42. ulica i dr.), najvee svjetske plantae u Mississippiju Delta and Pine Co., a vodei je dioniar u mnogobrojnim mastodontskim vodeim svjetskim kompanijama (Rio Tinto, Royal Dutch Shell, ICI, British Petroleum, General Electric i drugih). Njezina mo u bivim britanskim kolonijama i danas je ogromna, ona odluuje o njihovim vladama i predsjednicima te i dalje njima vlada 56 . Kraljica Elizabeta odluuje o ciljevima i zadacima svjetske masonerije, na samom je njezinom elu i sam vrh piramide vladara svijeta, uz Rothschilda i Rockefellera, pripada ba njoj.

Semir Osmanagi: Piramida moi na planeti. Kua Windsora, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm

56

IX. to nam donosi novi svjetski poredak?

New Age
to su na kraju od nas uinili vladari svijeta i to jo namjeravaju uiniti da bi novi svjetski poredak bio u potpunosti uspostavljen? Za vrijeme Isusa Krista ukupno ovjeanstvo je imalo oko tristo milijuna ljudi. Trebalo je itavih sedamnaest stoljea da se povea na petsto milijuna. U zadnja tri stoljea broj stanovnika naeg planeta preao je est milijardi, a prema procjenama, do 2050. godine broj stanovnika trebao bi premaiti deset milijardi 57 . Jednom je rekao veliki A. G. Mato: to su ljudi mnogobrojniji, manje ima ljudi. Predvidio je sudbinu planeta. Takvu enormnu populaciju stanovnitva vladari svijeta sigurno ne mogu dozvoliti. Moda je previe pesimistina prognoza Johna Colemana da e gospodari planeta do 2050 godine ukupan broj stanovnitva svesti na milijardu. Nestat e suvine drave i nacije. Podaniki novinari zato ga ele uputiti na psihijatrijsku analizu, ali razmislimo realno o tome. Danas je u Africi svaki etvrti stanovnik zaraen AIDS-om, a za deset godina e biti svaki drugi. Ako se za trideset godina ne pronae odgovarajui lijek, Afrika e zbog smrtnosti imati upola stanovnitva nego to ga ima danas. Isto se moe dogoditi i Aziji. Ne mora biti AIDS, moe ptija gripa ili neka druga poast ili zarazna bolest za koju e odgovarajui skupi lijek imati samo odabrani. Vladari svijeta e nevidljivom i dobro isplaniranom strategijom koju ve sada pokusno provode uiniti za njih manje vaan dio svjetskog ovjeanstva neplodnim primjenom genetski modificirane hrane, raznim preventivnim cijepljenjima djece zbog nekih bolesti, prskanjem odreenih gradova protiv komaraca itd., a u svakom preparatu nalazit e se sredstvo protiv plodnosti. Roman Georgea Orwela, velikog kritiara svjetskog poretka, 1984. koji govori o ovjeanstvu potpune drutvene kontrole u kojem ovjek sve manje postaje ovjek, a sve vie robot, oito se sve vie ostvaruje. Takvo drutvo u kojemu su zabranjene emocije, ovjeku su prolost i budunost dirigirani od gospodara svijeta, a svatko ima svoju karticu DNA i ugraeni mikroip u svojoj glavi, samo to nije na pragu ovjeanstva. to je jo cilj stvarnih vladara planeta? Stvoriti planet bez granica i drava (Europska ekonomska zajednica nije samo slubeno promijenila ime u Europska Unija), planet bez nacija sa zajednikim tritem, kontrolom populacije, zajednikim monetarnim fondom bez gotovine, kako bi nai vladari u svakom trenutku znali s koliko novaca raspolaemo, i to je najvanije, s jednom vladom. Ona bi bila vlada najbogatijih, onih koji su i stvorili novi svjetski poredak, a vladalo bi se autokratski i despotski s apsolutnom fizikom i psihikom kontrolom svakog pojedinca jer bi se prethodno izvrilo globalno razoruanje drava, a vojna mo bi bila iskljuivo u rukama svjetske vlade. Moda ovakva budunost nekome izgleda neuvjerljivo i suludo, ali takva vlada postoji ve i danas i ona ve danas vlada na taj nain, samo jo uvijek ima neprijatelja, jo uvijek nije pokoren itav svijet pa to ini sofisticirano, skriveno, zakrabuljeno i u svojim bijelim janjeim rukavicama. New Age je stigao u svaku poru ovjejeg ivota, a najzasluniji za to su podaniki mediji koji su otprilike 90% (u tranzicijskim zemljama i vie) u vlasnitvu vladara svijeta
57

Zdravko Tomac: Prijepori o nacionalnom, Birotisak, Zagreb, 2003., str. 38

ili njihovih najodanijih slugu. Mediji nam daju svoje objektivne komentare i govore nam kako ivjeti, to jesti, kako se ponaati, to voljeti, za koga glasovati i ue nas koje su najvee ljudske vrednote. ovjekov mozak postaje potpuno izbrisan i ispran i vie ne moe donositi vlastite realne prosudbe, u sebe je pohranio sve medijske informacije o dobrom ponaanju te u njemu vie nema mjesta za vlastito promiljanje. Ljudi su prestali iznositi svoje stavove, svoje vrednote, jer ih gotovo vie i nemaju. Njihova stajalita su istovjetna onima koje su vidjeli ili proitali u medijima. ovjek se ak tuguje ili raduje onome to mu je sugerirano i to je vidio ili proitao jer vie nije sposoban za vlastitu prosudbu. Takvi medijski ljudi vie nemaju ni potrebe o neemu govoriti jer vie nemaju svoje privatnosti pa kada se i susretnu, jednostavno nemaju o emu priati. Je li se to i vama ikada dogodilo? to postaje ovjekov smisao ivota: radikalni hedonizam, materijalna ovisnost, svjetski globalizam, strast i uitak, animalizam, ivot svekolike amoralnosti uz odbacivanje svega onoga to e ga podsjetiti na vjeru, naciju, obitelj i sve tradicionalne vrijednosne steevine. Zato nije nimalo udno da se u takvom svijetu izopaenosti koju su nam nametnuli nai vladari kako bi lake manipulirali nama ovjek osjea izgubljen jer nije uspio nai sebe i sve vie pribjegava zloinu, razbojstvu ili samoubojstvu.

Sveta Stolica nasuprot vladarima svijeta

Najvea opasnost vladarima svijeta za ispunjenje njihova cilja je kranska religija, poglavito Katolika crkva sa Svetom Stolicom koja se dosad ak pretjerano konstantno ispriavala za itavu svoju povijest (inkvizicija, antisemitizam, kriarski ratovi i sl.). Tko se njoj ikada ispriao? Progon krana poeo je jo za vrijeme Isusa Krista i nastavio se do dananjeg dana, ali on je danas perfidniji i lukaviji. Doivljavao je transformaciju paralelno s evolucijom novog svjetskog poretka. Kranstvo vie nije dominantna religija Zapada, prevladale su razne okultne sekte koje ne tuju Boga, nego neke druge bogove, Sotonu, upravo prema receptu svojih vladara. Krajnji cilj masonske elite je stvoriti jednu sinkretistinu religiju na itavom planetu preko koje bi svjetska vlada utjecala na ovjeanstvo. Najvea je prepreka za to ostvarenje upravo Sveta Stolica i zato se na sve mogue naine pokuava oblatiti, ocrniti i poniziti, a katolike udaljiti od crkve i usaditi im neke druge vrijednosti. Ta borba dobra i zla, morala i nemorala posebice je bila izraena tijekom prolog stoljea kada su svjetski gospodari raznim eksperimentima pokuavali od crkve otrgnuti poglavito mlade i uukati je u drogi, nemoralu, prljavtini i ekstremnoj glazbi. Evanelist Matej (VII, 18) lijepo je rekao: Ne moe dobro stablo roditi zlim rodom, a zlo stablo dobrim rodom. Na podruju glazbe uinjene su najvee devijacije. Gdje su nestali oni divni skladatelji opera, simfonija i drugih djela milih ljudskom uhu i smirujuih ljudskom mozgu? Izmiljen je rock na elu s njihovim najveim eksponentima, Elvisom u SAD-u i neto poslije Beatlesima u Velikoj Britaniji, koji je poput prave poasti privlaio mlade ljude u neki grozniavi amoralni trans. Sveta Stolica pokuala je odlutale mlade ljude vratiti u crkvu tako da Katoliku crkvu kao instituciju pokua pribliiti ovjeku. Za vrijeme pape Ivana XXIII. na Drugom vatikanskom koncilu 1962. godine u crkvi su se dogodile odreene promjene. Bogosluja su se poela obavljati na narodnom jeziku, a sveenici su prilikom bogosluja okrenuti prema upljanima, leima okrenutim oltaru. Je li to preveliki ustupak? Sveenici i ostali kler pribliili su se i zbliili sa upljanima odbacujui dosadanju hladnu distancu. Mlade se poela lagano vraati u crkvu. No odgovor vladara svijeta uskoro je stigao kao New Left (Nova ljevica), razni anarhistiki pokreti, seksualne revolucije, hippie pokreti i drugi nastrani hedonizmi. Pobunjenici su u svom blistavom svijetu LSD-a, protestirali

protiv ratova u Vijetnamu, Kambodi i drugim nepravdama imperijalizma, ne vidjevi da ih je ba taj imperijalizam svjetskih vladara i stvorio. Dok u svojoj prljavtini i drogi mijenjaju svijet, svijet e promijeniti njegovi vladari, ali po svojoj mjeri, a njima, djecom cvijea isprazne due i mozga, vrlo e vjeto manipulirati. Kako bi se to vie smanjio utjecaj Katolike crkve meu zapadnim svijetom, vladari svijeta smiljaju i podmeu razne afere. Tako je nastala poznata afera talijanska kriza u ljeto 1981. godine kada je Papinska banka optuena za prijevaru i pronevjeru. O tom fenomenu masonske zavjere u vicarskoj (u kojoj su 52 masonske loe) u suradnji s KGBovim agentima iscrpno je pisao britanski novinar Stephen Knight. Takve optube ne idu samo na raun Svetog Oca, nego su svakodnevno usmjerene na sav sveeniki kler. Trai se mrlja u njihovu ponaanju, a ako neto i postoji kod pojedinog sveenika to je udarna vijest u svim medijima. Zasigurno da Katolika crkva ima problema s manjkom duhovnih zvanja pa joj gospodari planeta i podmeu svoje regrute koji e u odreenom trenutku pokuati stvoriti neku sablazan u Katolikoj crkvi. Takvi regruti, uz potporu javnih medija, od Katolike crkve trae ukidanje celibata, dozvolu enama da se zarede u sveenike, ak i u biskupe i dr. po uzoru na neke druge crkve. To tada vie ne bi bila ista crkva, to je vladarima svijeta potpuno jasno, ne bi bila Petrova stijena koju nitko ne moe slomiti. Podsjetimo se to je potroaki i antikranski svijet uinio od svetkovine dva najvea kranska blagdana, Boia i Uskrsa. Gotovo da je itav prosinac u znaku bljetavila, neona, kienosti i kia u svim gradovima svijeta. Ljudi se pretvaraju u pomahnitalu gomilu koja juri po svakojakim rasprodajama i kupuje kako bi to vie darivala sebi i svojim blinjima. Tko se vie uope sjea malog Isusa i Boia posveenog njemu? Djeca e ga sada pamtiti po hrpi skupih darova koje dobivaju, a stariji po gozbi i obilatoj trpezi. Nekada je prosinac poinjao svetom Barbarom. Djeca bi pokazivala svetoj Barbari da se znaju moliti, a za dar bi dobivali jabuke i orahe. Za tri dana dolazio bi sveti Nikola s Krampusom kojemu bi djeca obeala da e biti dobri to bi provjeravala sveta Lucija za tjedan dana. Vrhunac boine svetkovine dolazio je na Badnjak dolaskom Isusa, malog Boga (Kristkindla). to danas imamo i to su nam namijenili vladari svijeta? Kako bi se u potpunosti eliminirao kranski boini duh izmislili su humoristinog laponskog ovjeka sa sijedom bradom i crvenim odijelom koji prolazi kroz dimnjak svake kue i djeci dijeli darove. Pokuaj krana da od tog smijenog Djeda Mraza barem stvore Djeda Boinjaka ba i nije uspio. Svetkovina Uskrsa takoer je postala najobinija komercijalizacija. to je s uskrsnim zecom? Kranski uskrsni zec previe vrijea drugoreligijsku, dekadentnu, sektaku i sotonistiku veinu pa se sve vie iz tolerancije u zapadnom svijetu uljudbe i civilizacije upotrebljava naziv proljetni zec 58 .

Umjetnost i novi moral

Pogledajmo nau suvremenu umjetnost koju su skrojili nai vladari, umjetnost postmoderne kao krajnju devijaciju moderne. Kant je rekao, umjetnost je umjetnost genija. Zar ovo nije sablanjiva poruga umjetnosti, ponitenje svih estetskih i umjetnikih vrednota? Ve je bilo rijei o glazbi, ali to to je crnaki rap danas dominantna glazba mladih, nakaradnost i ruglo od glazbe koja moe jedino unititi sve zdrave stanice mozga, stvarno je previe. Na natjecanju za Euroviziju 2006. godine pobjeuju finski sotonistiki sljedbenici (bar su tako fiziki izgledali). Zar i to nije jasan odgovor kuda na svijet ide? Bolje se ni ne
58

Mladen Schwartz: Novi protokoli Sionskih mudraca za 21. stoljee, Grafo Mark, 2004., str. 72

sjetiti pobjede izraelskog transvestita Dane Internacionale na istom tom natjecanju s kojega su upueni jasni signali svjetskoj mladei to treba biti njihov uzor i izbor. to su uinili s kiparstvom i slikarstvom? Gdje su nestali umjetniki zanesenjaci s realistikim pejzaima i portretima? Zar je komad malo izbruenog i poliranog kamena neka nova umjetnost? Ili tri crte i krunica na platnu? Veliki znalci umjetnosti o tome e napisati filozofsku studiju, o umjetniku koji je svojim djelom imao viziju o tri crte i komadu kamena. Smijat e nam se civilizacije za tisuu godina ako e uope postojati i ako e se uspjeti otrgnuti iz globalne robotike svjetske vlade. Crtei peinskih ljudi na kamenu su umjetnost u odnosu na ovo to se sada dogaa. Potpuno logino, ti su peinski ljudi ipak koristili svoj, iako nedovoljno razvijeni mozak, za razliku od dananjih programiranih mozgova koje pojedinac ne moe vie koristiti. to je s knjievnosti? Isto kao i s medijima. Ono to je u slubi svjetskog masonstva i cionizma doivjet e planetarnu propagandu i prodavat e se u milijunima primjeraka (Sveta krv, Sveti Gral ili Da Vincijev kod), a ono to je protiv proglasit e se nazadnim, desniarskim, bezvrijednim i svim sredstvima usporavat e se njegova vrijednost. to je s ljudskim moralom u takvom globalnom svijetu u kojem drave moraju biti bez Boga? Kako proteirati kransku religiju naspram sotonistike, magijske, ezoterine, retilijanske i sline kada svi imaju ista prava tovati svoje boanstvo? Takav svijet je ogrezao u nemoralu, prostituciji, drogi i ostalim devijacijama. Pojavljuju se razni borci za zatitu prava pojedinih vrsta i skupina, a najei su svakako oni za vea prava homoseksualne skupine. Sigurno da svatko ima pravo na svoj intimni ivot, ali gay parade po itavom svijetu uz maksimalnu medijsku promidbu kao da sugeriraju svakom mladom ovjeku da i on pokua biti drugaiji. Zato su oni ugroena skupina? Vjerojatnije je da su elitistika skupina sa svom moguom medijskom popularnou. Ugroene skupine svakako su roditelji s vie od petero djece jer ih je sve manje, a vlade gotovo svih zemalja svijeta za njih ne skrbe dovoljno. Ugroeni su i nezaposleni pedesetogodinjaci koji su ostali bez posla i prihoda u mlinu globalnog kapitala. Takve skupine su jednostavno viak u novom svjetskom poretku. Moral, domoljublje i vjera postale su krajnje nazadne pojave. Sveti sakrament braka pretvorio se u obian ugovor koji se moe ponititi kad god se eli, postao je hollywoodski brak po uzoru na slavne idole iz Hollywooda. Od njega je napravljena sprdaina kada su se legalizirali homoseksualni ili lezbijski brakovi, namjerno poniavajui kransku religiju. Je li uope kraj ozakonjenjima neprirodnih brakova? Je li to samo prva stepenica iza koje slijedi mogunost braka s najbliim srodnicima (brat sa sestrom, otac s keri, majka sa sinom)? Nita vie nije sveto u tom dekadentnom i amoralnom svijetu pa ni, u nekoj budunosti, ozakonjenje braka izmeu ljudske i ivotinjske vrste. Kada dodamo legalizaciju pobaaja, eutanaziju kao legalan izbor, kloniranje ljudske vrste koje samo to nije poelo, prostituciju i pornografiju na svakom koraku i u svakom obliku, vidimo da je slika svijeta u potpunoj suprotnosti sa svim naucima Katolike crkve i ostalih istinskih Bojih religija. Tko se suprotstavi takvom svijetu amorala, slobodne seksualnosti i nastranosti, odmah se proglaava fundamentalistom, desniarom i nazadnim ognjitarom. Nakon afere amerikog predsjednika Billa Clintona s Monicom Lewinsky, na pokojni predsjednik dr. Tuman vrlo je upeatljivo okarakterizirao amoralni zapadni svijet, prema pisanju naeg istaknutog publicista i predsjednika HONOS-a Nenada Ivankovia u knjizi Predsjednie, to je ostalo?: Iskreno govorei, kao intelektualac sam vie zabrinut za sudbinu Zapada nego za samu Hrvatsku 59 . Upravo su to ciljevi vladara svijeta u potpunoj uspostavi novog svjetskog poretka, u potpunosti hedonizirati ovjeanstvo, a poglavito njegovu mladu populaciju.
59

Nenad Ivankovi: Predsjednie, to je ostalo?, Tiva, Varadin, 2000., str. 18

Mladi ljudi prihvaaju globalnu hedonizaciju kao oekivano blagostanje bjeei od ivotnih i duhovnih pravila Katolike crkve. Nakon izvjesnog vremena veina njih shvati da u takvom svijetu nije nala utjehu i sreu, ve duhovnu bijedu i otuenost, ali umjesto povratka svome narodu i svojoj crkvi, utjehu nalazi u jo veim nemoralima i podanikoj kooperativnosti dirigiranog svjetskog ivljenja.

Ususret 21. stoljeu

U takvom svijetu drave trebaju postati samo zemljopisne regije, a narodi i nacije moraju nestati, svi moraju postati Zemljani. Zato se nacionalne junake na sve naine eli osramotiti i ismijati (u Hrvatskoj kao zloince poslati u Haag), a slaviti pustolove, anarhiste i internacionalne lupee. Posebni se pritisak radi na ono malo drava koje pokuavaju sauvati svoje dostojanstvo i svoju samobitnost. Njima se nameu rigidne sankcije, ucjenjuje ih se na sve mogue naine, a njihove vlastodrce mediji proglaavaju lopovima, okrutnim diktatorima, neznalicama i desniarima (Tumana u Hrvatskoj, Meiara u Slovakoj, Lukaenka u Bjelorusiji, itd.). Javnost s ugraenim medijskim mozgom se vrlo brzo okree protiv svojih vladara, zbacuje ih s vlasti dovodei mediokritete i najodanije podanike vladara svijeta. Svi su na kraju sretni! Birai uivaju u plodu ostvarene demokracije, u ivotu u globalnoj svjetskoj dravi, klanjajui se i zahvaljujui se svojim stvarnim gospodarima i rasprodavajui im i svoje zadnje obiteljsko srebro ni ne slutei da su sami izabrali najokrutnije ropstvo i najveu politiko-ekonomsku diktaturu u kojoj ba ni o emu bitnom nee odluivati. Tako praktiki nema ozbiljne desnice koja bi se mogla oduprijeti vladarima svijeta i barem pokuati u svojoj dravi voditi nacionalnu ekonomiju i politiku neovisnost. Takvi pokuaji u tranzicijskim zemljama ostaju bezuspjeni (jedina jo egzistira Lukaenkova vlast u Bjelorusiji) jer su drave koje su izale iz komunistikog ropstva previe nemone i ekonomski nerazvijene i zavisne te se ne mogu oduprijeti snanom gospodarskom i medijskom pritisku svjetskih globalista, lanoj bljetavoj srei kakvu nesretan narod vidi na Zapadu, pseudodemokraciji zapadnog svijeta, tehnolokom razvitku i materijalnom blagostanju za kojima je narod teio itav ivot. Nacionalni i desni politiari potpuno su izgubili bitku jer prije nego to je praktiki i profunkcionirala vlastita drava, narod je ve poput pela pojurio prema konicama Zapada podaniki se dodvoravajui svjetskim vladarima, tako da je nestalo i sve vrijedno to u dravi postoji, ali i ono najvrednije, dua naroda. Ne shvaaju da odlazei iz jednog ropstva izabiru puno vee ropstvo. Iako je gotovo uvijek u Europskom parlamentu vie zastupnika desnog nego lijevog centra, slobodno moemo rei da Parlamentom dominira liberalna ljevica. Desno oito nije vie tako desno, nego je u sve veoj mjeri pod utjecajem monih vladara svijeta. Ono to je doista desna politika opcija nikako ne moe proi u Europi, SAD-u i svakoj zemlji koja je u podanikom odnosu svjetskih gospodara. Sjetimo se samo to se dogaa sa stvarnim desnim politiarima zapada. Kada je francuski desniar i predsjedniki kandidat Le Pen potpuno neoekivano u prvom krugu dobio 17% glasova i u drugom se suprotstavio sadanjem francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu, bio je izloen apsolutnoj medijskoj torturi i linu, a najvei mu je grijeh bio slogan Francuska Francuzima Normalno je da to smeta svjetskoj vladi u kojoj treba biti samo jedna nacija, jedna drava, jedna kultura i vjera. Kako onda on moe rei da Francuska pripada Francuzima? Kada je Narodna stranka austrijskog desniarskog politiara Jorga Haidera ula u vladu Austrije, Austrija je gotovo bila iskljuena

iz Europske Unije. U Nizozemskoj je 2002. godine, samo dva dana prije izbora, ubijen voa udruene desnice Pim Fortyn jer je procijenjeno da ima najvie izgleda za pobjedu, itd. 60 Dvadeset i prvo stoljee dat e konaan odgovor hoe li ovaj planet pod novim svjetskim poretkom podijeliti sve ljude na malobrojnu svjetsku elitu koja e imati neogranienu vlast, ne samo nad itavim materijalnim bogatstvom, ve i nad psihom i fizikom ostalih programiranih robota i obespravljenih kiborga, robota koji nee vie posjedovati nikakvu imovinu, koji e preko ugraenih ipova sluganski i ropski izvravati svaki zadatak svojih gospodara. Danas smo moda blie tome nego to elimo priznati jer nas vladari motre s televizije (stilizirano oko CBS-a), interneta (AOL - America On-Line, piramida s okom), iz svih medija i gotovo svih proizvoda (pogledajmo pozornije ambalau proizvoda). Oni su meu nama, oko nas i u nama. Engleski jezik ve je postao jezik itavog planeta, a Coca-cola, hamburgeri i slini modifikanti postali su svjetski brend. Vladari svijeta u idovsko-elitistiko-anglikanskom ruhu sagradili su masonsku velebnu piramidu, piramidu moi, piramidu vladanja naim svijetom. Bit e potrebna nadljudska, Boja snaga da je srui i uniti i svaki njezin kamen pretvori u prainu koju e vjetar odnijeti daleko, nazad u tamu Luciferovog podzemlja. Moda ipak postoji sila koja e sprijeiti Luciferovo kraljevstvo na naoj planeti, ali samo ako se udrue sve pozitivne snage ovoga svijeta: Katolika crkva, islamska religija, neizgubljene protestantske crkve, itd.

60

Josip Jovi: ivot po protokolima, vlastita naklada, Split, 2002., str. 245

X. Pobjeda Tumana poraz masonerije i stvaranje hrvatske drave

Hrvatska drava
Utjecaj svjetskog masonstva na stvaranje Hrvatske drave bio je vie nego negativan. Iako su vladari svijeta uspjeli sruiti komunizam u istonoj Europi, eljeli su pod svaku cijenu zadrati Jugoslaviju. Najvei koniar u stvaranju samostalne Hrvatske bio je francuski predsjednik Mitterrand, tada najutjecajniji europski mason i ezoterik. On je u europskoj diplomaciji konstantno isticao Hrvatsku kao saveznika nacistike Njemake u Drugom svjetskom ratu te da kao takva ne zasluuje samostalnost. Priznavanje samostalnosti Hrvatske automatski bi znailo da su Austrija i Njemaka bile pobjednice u dva svjetska rata. Istodobno je upozoravao svjetsku javnost na Srbiju kao pobjednicu u Prvom i Drugom svjetskom ratu i vjernu saveznicu Francuske i Velike Britanije. Takvoj Jugoslaviji u kojoj je bilo oito da dolazi do demokratskih promjena europsko masonstvo je ponudilo za predsjednika vlade Hrvata Antu Markovia vjerujui da e on kao Hrvat uspjeti amortizirati nacionalne snage u Hrvatskoj koje su i bile najvea prijetnja demontiranja Jugoslavije. Prema pisanju srpskog masona i velikog poznavatelja masonstva na naim podrujima, Zorana Nenezia, Ante Markovi je takoer mason. to se tie osobnosti Markovia kao lidera transformirane Jugoslavije, dovoljno je citirati njegovu reenicu iz Vjesnika od 18. oujka 1985. godine dok je obnaao dunost predsjednika Izvrnog vijea SR Hrvatske, a odnosila se na kardinala Alojzija Stepinca: to se tie Stepinca, reafirmiranje onih koji su doveli do zloina, mrnje, istrebljenja ljudi nijedno civilizirano drutvo ne moe odrati. Na elo hrvatskog naroda u stvaranju neovisne drave mogla su se nametnuti tri ovjeka: Ivica Raan, Marko Veselica i Franjo Tuman. Ivica Raan, koji se ni od kuda pojavio u samom vrhu politike scene SR Hrvatske nakon tragedije Hrvatskog proljea 1972. godine i smjene Savke Dapevi Kuar, Mike Tripala i drugih, prokockao je svoju ansu da postane budui hrvatski Milan Kuan. Na samostalnu dravu Hrvatsku gledao je s figama u depu. Najoitiji primjer njegovog lutanja desio se 4. oujka 1989. godine kada njegov Centralni komitet nije osudio zabranjeni etniki miting na Petrovoj gori 61 . Svoju narav kasnije je jasno i pokazao kada se 21. lipnja 1991. godine donosila povijesna odluka o samostalnosti Hrvatske i njenog izlaska iz Jugoslavije, kada je sa svim zastupnicima svoje partije, tada jo komunistima u fazi reciklae, demonstrativno napustio Hrvatski sabor. Najvee pravo da bude lider hrvatskog naroda u tim sudbonosnim povijesnim vremenima zasigurno bi pripalo dr. Marku Veselici, ovjeku s najveom karizmom koji je jedanaest godina robijao za Hrvatsku, prema kojemu je svatko, a tako i pisac ovog teksta, mogao osjeati samo potovanje i divljenje. Meutim, mjesto lidera pripalo je drugom ovjeku, bivem Titovom generalu koji se iskreno odrekao komunizma te je zbog istine izbaen iz partije i dva puta bio zatvaran. Taj je ovjek pokajnik dr. Franjo Tuman, koji je jedini imao viziju stvaranja hrvatske drave tako da okupi sve zdrave snage desnice i ljevice, domovinske i iseljene Hrvatske i upotrebi ih u stvaranju drave Hrvatske. Tako se i desilo da u Tumanovom HDZ-u odjednom vodeu ulogu imaju visoki dunosnici

61

Zdravko Tomac: Predsjednik, Slovo M, Zagreb, 2004., str. 52

komunistikog reima poput Manolia, Boljkovca, Degoricije i drugih, dok u Veselievom HDS-u takvih ljudi nije bilo. Ono to se pokazalo traginim u kasnijem razdoblju je bio sve vidljiviji dominantni utjecaj masonsko-udbakog lobija koji je izazvao nekoliko raskola i pueva unutar HDZ-a i omoguio vladarima svijeta da gotovo sve duhovno i materijalno bogatstvo Hrvatske pretoe u globalnu bocu. Oito je bilo vidljivo da je nakon bezuspjenog onemoguavanja stvaranja hrvatske drave zbog velike potpore Hrvatskoj, poglavito Vatikana, zatim Njemake i Austrije, taktika svjetskog masonstva bila da u redove Tumanove stranke regrutira to vei broj svojih podanika koji e u odreenim trenutcima oslabiti stranku i Hrvatsku. Predsjednik Tuman nije vjerovao u silnu mo masonstva. Vjerovao je kako su slobodni zidari samo servis velikih svjetskih sila (SAD-a, Francuske i Velike Britanije) koji slue samo kao pripomo u ostvarenju nekog globalnog svijeta. Nije shvaao da je upravo suprotno, da ne postoje nikakve svjetske sile u institucijama drave, ve da su upravo te drave instrumenti stvarnih vladara svijeta. U tim sudbonosnim trenutcima za Hrvatsku deavale su se potpuno neprimjerene pojave jer su se masoni iz HDZ-a sastajali tajno i uestalo u masonskim loama sa svojim kolegama iz drugih oporbenih stranaka medu kojima su bile i one koje se ba nisu veselile samostalnosti Hrvatske, a zajedno su dobivali naputke i zadatke od svojih stvarnih vladara kojima je snana nacionalna i nepotkupljiva Hrvatska bila najvei neprijatelj. Koga e stvarno takav HDZ-ov mason, masonski kandidat ili masonski podanik posluati i kako e djelovati lako je za pretpostaviti. Ako se njima pribroje svi iskonski UDBA-i zbog vjerne masonsko-udbake poveznice, onda je potpuno jasno koliko je pokojni predsjednik neistomiljenika imao u vlastitim redovima. O utjecaju masonstva na globalnu politiku kartu svijeta, a tako i na Hrvatsku, vie puta je predsjednika Tumana upozoravao najvei poznavatelj ove problematike, povjesniar Ivan Mui ija je kapitalna djela koristio i autor ove knjige. Dok se u Mastrichtu stvarao novi svjetski poredak koji je utemeljio novu integriranu Europu, dotle se 9. srpnja 1991. godine u Beu na europskoj sjednici socijalista, koji su mahom u slubi europske masonerije, odluivalo o sudbini bivih komunistikih drava istone i srednje Europe. Osnovni zakljuak toga sastanka na elu sa efom ministra vanjskih poslova Europske zajednice, velikim neprijateljem Hrvatske i zloglasnim masonom, Gianijom de Michelisom, bio je da se pod svaku cijenu mora sauvati Jugoslavija. Nainjen je plan kako e se komunisti tranzicijskih zemalja reciklirati u nove socijaliste i socijaldemokrate, a time i iskazati svoju odanost europskoj masoneriji. Sveta Stolica je imala potpuno drugaiji plan jer u Hrvatskoj nije vidjela samo predzie kranstva (Antemurale Christianitatis), kako ju je nazvao papa Leon X., ve i obespravljeni narod koji je vie od trinaest stoljea odolijevao svim kunjama raznih reformatora i heretika i ostao u potpunosti vjeran Vatikanu. Sveta Stolica s jakom tajnom diplomacijom na istoku i zapadu te uz pomo njemakog kancelara Kohla, ministara vanjskih poslova Njemake i Austrije, Genschera i Mocka, privela je Hrvatsku meunarodnom priznanju. Svjetsko masonstvo moralo je pokleknuti jer je i Badinterova komisija strunjaka morala potvrditi da je Jugoslavija prema Ustavu iz 1974. godine sastavljena od dragovoljno udruenih republika koje, s utvrenim AVNOJ-evskim granicama, mogu dragovoljno izai iz federacije. Odnosno, granice republika priznate su granice buduih drava. Meutim, priznanje Hrvatske nije jo uvijek bilo mogue dok Hrvatska nije, pod pritiskom masonskih sila, mjesec dana prije priznanja prihvatila tri poniavajua ultimatuma, a sve na prijedlog uvenog de Michelisa koji je, uzgred, estoko napao Svetog Oca Ivana Pavla II. zbog priznanja Hrvatske. Hrvatska je morala obustaviti vojne operacije u zapadnoj Slavoniji, promijeniti Ustav koji e tititi prava nacionalnih manjina koja su nametnuta velikosrpskom agresijom i

najbolnije, mirovnim snagama dozvoliti da dou u Hrvatsku i zacementiraju postojee stanje, odnosno treinu Hrvatske izoliraju od politikog utjecaja hrvatskih vlasti. Masonski plan bio je jasan, ako ve ne mogu sauvati Jugoslaviju, od Hrvatske moraju u budunosti stvoriti konfederaciju hrvatske i srpske drave (vidljivo u kasnijem planu Z-4), to bi apsolutno onemoguilo bilo kakav vanjski utjecaj budue hrvatske drave. Priznanje je uslijedilo 15. sijenja 1992. godine uz suze radosnice svakog domoljubnog Hrvata, ali prave bitke za slobodnu Hrvatsku tek su poele. Njemaka i Austrija jo su dugo poslije priznanja Hrvatske osjeale negativne posljedice od vladara svijeta zbog svog svrstavanja uz Vatikan na putu priznanja Hrvatske, a i njemaki ministar Genscher je nekoliko mjeseci kasnije morao podnijeti ostavku. Nakon ruenja komunistikog reima i prvih viestranakih izbora u bivoj Jugoslaviji, u Beogradu je u lipnju 1990. godine slubeno obnovljena Velika loa Jugoslavije kojoj je iskljuivi cilj bio sauvati Jugoslaviju. Prema Nenezievoj izjavi u beogradskom Nedjeljnom telegrafu, medu Hrvatima lanovima masonske loe svakako treba istaknuti znanstvenika i lijenika Asima Kurjaka, odvjetnika Silvija Degena, biveg premijera Zlatka Mateu i druge. Na inicijativu austrijskog masona ede Kirchnera, roenog i odraslog u Zagrebu i velikog metra Velike loe Austrije, Heinza Scheiderbauera, 21. oujka 1992. je osnovana je Deputacijska loa Ilirija sa sjeditem u Beu koja je imala zadatak odgajati i u lanstvo primati masone iz Hrvatske i Slovenije 62 . U Zagrebu u Vidoevievoj ulici broj 9 je 14. lipnja 1995. godine odrana Osnivaka skuptina Velike loe starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske. Na toj je skuptini bilo deset utemeljitelja: Branimir Horvat, Nenad Porges, Zvonimir Tomi, Slobodan Kuvalja, Nikola Wirth, Radovan Horvat, Dragutin Dumani, Zlatko Bourek, Hrvoje Ragu i Zvonimir epi 63 . Broj hrvatskih slobodnih zidara postupno se poveavao te ih je do 1996. godine bilo oko sedamdeset, s time da su tridesetorica napredovala do stupnja metra. Poetkom studenog 1995. godine Deputacijska loa Ilirija dopustila je osnivanje triju hrvatskih loa u Zagrebu. U studenom iste godine osnovane su tri hrvatske loe, Hrvatska vila, Grof Ivan Drakovi i Tri svjetla, u koje je svjetlo uneseno iz Velike loe Austrije. Osnivanjem triju loa ponovo je oivio Orijent Zagreb te su se stekli uvjeti za osnivanje prve hrvatske samostalne Velike loe. To se i dogodilo 8. studenog 1997. godine kada je veliki metar Velike loe Austrije unio svjetlo u Veliku lou Hrvatske. Do danas su Veliku lou Hrvatske priznale vie od stotine Velikih loa sa svih pet kontinenata.

Masonska podjela Bosne i Hercegovine

Presudni utjecaj svjetske masonerije odrazio se na tijek i ishod rata u Bosni i Hercegovini i na dijeljenje drave. Sve je poelo 28. lipnja 1992. godine dolaskom francuskog predsjednika Franoisa Mitterranda, vodeeg svjetskog masona, u Sarajevo, tono na obljetnicu atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Svjetskom masonstvu, poglavito francuskom, bilo je nuno da odnos snaga u buduoj dravi bude u korist bosanskih Srba, vjenog francuskog saveznika. To se jedino moglo postii tako da se agresorski srpski zloin u Bosni i Hercegovini preoblikuje u graanski rat svih sukobljenih naroda. Da bi se to reiralo, trebalo je isprovocirati rat prirodnih saveznika, Hrvata i Bonjaka, kako bi ih se takoer moglo svrstati u agresore i zloince, a time bi se po zloinu
Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 620, 621 Ivan Mui, Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 622 i D. Partl: Hrvati u vrajem trokutu, Nedjeljna Dalmacija, 28. listopada 1994.
63 62

izjednaili s vojno nadmonijim Srbima koji su kontrolirali vie od dvije treine bosanskohercegovakog teritorija. Ako se izjednae agresori i zloinci, izjednait e se i njihove rtve. Oito da vladari svijeta vie nisu bili sigurni da e Srbima moi pokloniti dio Hrvatske, tako da su stvarali kompenzaciju u obliku podjele Bosne i Hercegovine u kojoj e bosanskim Srbima pripasti znatan dio teritorija. Osim nametnutog rata Hrvata i Bonjaka jo se neto moralo dogoditi. Hrvatska je bila njihov talac sve dok je djelomino okupirana, tako da joj se lako mogla nametnuti krivnja tobonje agresije na Bosnu i Hercegovinu, a predsjednika dr. Tumana proglasiti krivcem za dijeljenje Bosne poput Miloevia. Desio se apsurd: jedini narod koji je branio cjelovitost Bosne i Hercegovine se u oima dirigiranog javnog mnijenja proglaava djeliteljem susjedne drave. Dva oita primjera govore tome u prilog. Da se Hrvati na referendumu o samostalnosti Bosne i Hercegovine nisu jednoglasno opredijelili za neovisnu Bosnu i Hercegovinu, Bosne vie ne bi bilo, isti tren bi bila podijeljena. Drugo, da se hrvatski narod nije na samom poetku orujem odupro srpskoj agresiji, dok je jo Izetbegovi taktizirao i pregovarao sa Srbima i JNA, Bosna bi aptom pala. Nitko vie ne spominje Izetbegovievo nuenje zapadne Hercegovine Hrvatskoj, to je i potvrdio Klein, ali mnogo godina kasnije, nakon teroristikih napada u New Yorku 2001. godine (ako se netko i sjeti te ponude, ispada da se Izetbegovi samo alio). Bosnu bi pretvorio u dravu bonjakog i srpskog naroda u kojoj bi Bonjaci bili u veini. Nitko takoer ne govori ni o velikosrpskim planovima po kojima bi Hrvatskoj pripao znatan dio Bosne i Hercegovine, a Bosni bi se pripojila Krajina iz Hrvatske i u takvoj Bosni bi Srbi bili u veini. Takoer se malo tko vie sjea prvog plana podjele Bosne i Hercegovine, kojega je predloila u oujku 1992. Europska Unija, tzv. Cutillierovog plana po kojemu bi Srbi dobili 43,8% teritorija, Bonjaci 43,7%, a Hrvati svega 12,5% teritorija, po kojemu bi i najvei hrvatski grad Mostar pripao Bonjacima. U takvom viestrukom prekrajanju granica Bosne i Hercegovine sasvim je logino da je i predsjednik Tuman imao svoj priuvni plan. Hrvatima, kao najmalobrojnijem narodu u Bosni i Hercegovini, a rasprostranjenom na gotovo itavom teritoriju, podjela je najmanje odgovarala. Isti sluaj ve se deavao 1939. godine kada su Cvetkovi i Maek podijelili Bosnu, ali tada bez muslimanskog lidera Fehima efendije Spahe. Ni tada Maeku u interesu nije bila podjela jer je vjerovao u prirodnu svezu hrvatskog i muslimanskog puka te je predlagao Bosnu i Hercegovinu kao posebnu autonomnu jedinicu u sastavu Kraljevine SHS. Meutim, na inzistiranje srpske strane, izvrena je podjela Bosne i Hercegovine na Banovinu Hrvatsku i Srpske Zemlje. Jednako tako bilo je i ovoga puta u interesu predsjednika Tumana, ako je ikako mogue, sauvati jedinstvenu dravu Bosnu i Hercegovinu, a ako ne, podijeliti je dogovorno i uz suglasnost sva tri naroda. Ono to se Tumanu moe prigovoriti je da je premalo radio na podjeli Bosne i na brizi za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Opravdanje su mu permanentni pritisci svjetske masonerije zbog ucjena s okupiranim hrvatskim teritorijem. Da je dovoljno radio na podijeli Bosne i Hercegovine, danas bi u njoj i Hrvati, kao i Srbi, imali svoju republiku i ne bi od najstarijeg naroda u Bosni postali gotovo obespravljena manjina. Da su kojim sluajem bosanskohercegovaki Hrvati tijekom proteklog razdoblja bili opredijeljeni ljeviarski, danas bi sigurno kritika podanike elite prema pokojnom predsjedniku Tumanu bila potpuno drugaija, govorila bi o premalom zalaganju za sudbinu Hrvata Bosne i Hercegovine i o nedovoljnom angairanju kod podijele Bosne. Danas se gotovo nitko ne eli sjetiti da je kljunu ulogu u smjenjivanju predsjednika HDZ-a Bosne i Hercegovine, Stjepana Kljujia i za postavljanje Mate Bobana imao Stjepan

Mesi. Nikoga takoer nije briga to je Josip Manoli bio glavni organizator sastanka Bobana i Karadia u Beu 64 . Manoli poetkom srpnja 2006. godine sudjeluje u Haagu kao svjedok tuiteljstva te optuuje pokojnog predsjednika Tumana i hrvatsku vladu za podjelu Bosne i Hercegovine. Zar su Manoli i Mesi pripadali nekoj drugoj vladi? Zato je nisu napustili bar dvije godine ranije s obzirom da nisu bili zadovoljni podjelom Bosne, nego tek kada je prestao rat u Bosni i Hercegovini i kada je bilo potpuno jasno da Hrvati nee poput Srba dobiti svoju republiku i kada su se osjeali dovoljno jakima da njihov pu u Hrvatskom dravnom saboru uspije 65 . (Stenogram posljednjeg razgovora Tumana i Mesia objavljen u Nacionalu br. 246 od 2. kolovoza 2000. godine iz kojega komentator zakljuuje da su Stipe Mesi i Josip Manoli pokuali izvesti pu u vladajuoj stranci, a kada u tome nisu uspjeli osnovali su opozicijsku stranku - Hrvatske nezavisne demokrate.). La Trahison, c'est la question du date. (Veleizdaja, to je pitanje datuma.), poznate su rijei francuskog politiara Talleyranda. Danas je ostala u sjeanju uvena salveta predsjednika Tumana koju je Paddy Ashdown izvadio treeg dana Oluje kako bi kompromitirao velianstvenu akciju Hrvatske vojske. Kompromitaciji je sluila i sve uestalija opasna pomisao da je Hrvatska bila agresor na Bosnu i Hercegovinu. Nije nimalo vano da je prilikom te agresije Hrvatska skrbila o sedamsto tisua bosanskohercegovakih izbjeglica, preteito Bonjaka, da se s bosanskog teritorija pucalo na Dubrovnik i Slavonski Brod te da je s bosanskog teritorija bombardiran Zagreb. Gotovo je fascinantno kako vladari svijeta sa svojim vjernim podanicima u Hrvatskoj uspijevaju pilu okrenuti naopako, a dobrom dijelu hrvatskog puka, koji vie ne donosi vlastite prosudbe, nego projicira prosudbe hrvatskih politikih i medijskih janjiara, isprati mozak. Svjetsko masonstvo uspjelo je isprovocirati sukobe Hrvata i Bonjaka pomou sramotnog Cutillierovog plana po kojem bi 59% Hrvata Bosne i Hercegovine ostalo izvan granica svojeg teritorija. To je dovelo do susreta Boban - Karai jer su Hrvati pokuali ispraviti nepravdu u dogovoru sa Srbima. Hrvati su, u sluaju da doe do podijele Bosne i Hercegovine, traili od 17 do 18% teritorija, onoliko koliko ih proporcionalno ima prema popisu puanstva iz 1991. godine. Ovakav nepravedno predloen plan nije zadovoljio masonsku elitu jer veih ratnih sukoba izmeu Hrvata i Bonjaka jo nije bilo. Vladari svijeta opet rade novu podvalu s lordom Davidom Owenom, lanom RIIA-e i Cyrusom Venceom, lanom CFR-a (obojica su lanovi Trilateralne komisije) te u sijenju 1993. godine donose novi plan o podijeli Bosne i Hercegovine. Po tom planu Srbima pripada 42,3% Bonjacima 32,3%, a Hrvatima 25,4% teritorija. Ovaj plan nisu prihvatili Srbi i Bonjaci, dok je Hrvatima kao podvala pripalo vie teritorija nego to im objektivno pripada. Uinak ovog plana bio je potpun za masonske vladare. Bonjaci su na teritorij koji je Owen-Vanceovim planom predvien hrvatskim intenzivno naseljavali svoje izbjeglice protjerane sa srpskog teritorija kako bi na njemu brojano premaili hrvatski narod vjerujui u novi plan koji e se temeljiti na postojeem stanju. Rat izmeu dva saveznika naroda postao je neizbjean, potpomognut raznim masonskim zamkama na terenu (ruenje starog mosta u Mostaru) pretvorio se u stravian zloin za obje strane. Sarajevska misija francuskog predsjednika Mitterranda urodila je plodom, Srbi su, kao i poslije Prvog svjetskog rata, ponovo postali dominantni narod u Bosni i Hercegovini. Novi monstruozni plan meunarodne zajednice (vladara svijeta) u vezi podijele Bosne i Hercegovine je Owen-Stoltenbergov plan (Thorvald Stoltenberg je lan Bilderberg
64 65

Zdravko Tomac: Predsjednik, Slovo M, Zagreb, 2004., str. 207 Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 617

grupe) donesen u kolovozu 1993. godine koji je predvidio uniju triju drava, a svakoj dravi je osiguravao izlaz na hrvatsko more. Tim planom Srbi dobivaju 53%, Bonjaci 30%, a Hrvati 17% teritorija. Ovaj plan je praktiki legalizirao i hrvatsku dravu Herceg Bosnu to je dovelo do novih sukoba i novih kritika hrvatskih podanikih globalista na hrvatsko mijeanje u unutarnje ureenje Bosne i Hercegovine. Na kraju su Bosnu i Hercegovinu podijelili vladari svijeta kako su htjeli. to je dozvoljeno Srbima, nije dozvoljeno Hrvatima, a Daytonski mirovni sporazum samo je to potvrdio podijelivi Bosnu i Hercegovinu u dvije drave (hrvatska drava Herceg Bosna morala se ugasiti). Da su htjeli drugaiju i pravednu podjelu Bosne i Hercegovine, dozvolili bi hrvatskim i bonjakim snagama za vrijeme Oluje osloboenje itavog banjalukog podruja, a time bi se ugasila zloglasna Republika Srpska. Biva britanska premijerka Margaret Thatcher u svojoj knjizi Dravniko umijee u poglavlju Ratovi na Balkanu veoma precizno govori o svim nepravdama koje je meunarodna zajednica ciljano nanijela narodima ugroenim od strane srpske hegemonije u bivoj Jugoslaviji. Poela je od embarga na uvoz oruja za novonastale nenaoruane drave kada se jasno dala potpora Jugoslavenskoj armiji da okupira novonastale drave i spasi Jugoslaviju. Margaret Thatcher jasno dokazuje da su rat izmeu bosanskohercegovakih Hrvata i Muslimana prouzroili Vance-Owenov plan o podjeli Bosne i velikosrpska agresija kojima je namjerno izazvana poremeena etnika ravnotea. Premijerka Thatcher konstatira da je hrvatskim i bonjakim snagama trebalo dozvoliti da zauzmu Banja Luku jer se tada Bosna i Hercegovina mogla urediti kao jedinstvena drava, ali to nekome nije bilo u interesu. Nadalje ukazuje na ono to se kod nas ve davno zaboravilo, a to je da su Hrvati spasili Biha od neizbjene sudbine Srebrenice, kao to su itavo vrijeme spaavali i opstojnost Bosne i Hercegovine. Moda je nama najznaajnija njezina izjava kako je prava lakrdija meunarodne zajednice kada oslobodilake vojne akcije Hrvatske vojske izjednaava sa srpskom agresijom 66 . Iz prosudbi bive britanske premijerke trebali bi uiti mnogi hrvatski politiari i medijski monici, ali to nije u programu ugraenog ipa pa e oni i dalje priati istu priu o Tumanovom dijeljenju Bosne, hrvatskoj agresiji na Bosnu, itd.

Tumanov otpor vladarima svijeta

Dr. Franjo Tuman uspio je, usprkos svim zamkama i ucjenama vladara svijeta, vojno i pregovorima osloboditi itavu Hrvatsku. Mnogi su mu uzimali za zlo to je pregovarao s balkanskim krvnikom Miloeviem, ali zar saveznici tijekom Drugog svjetskog rata nisu vie puta pregovarali s Hitlerom? Zar i Tito i Paveli nisu nekoliko puta posredno pregovarali? Pobjednicima u ratu nitko to nije uzimao za zlo. Ako je netko toliko vojno slabiji, pregovori su jedino rjeenje kako bi se dobilo na vremenu i osnailo svoju vojsku, ali ako se jo na kraju postigne stopostotni uinak i oslobodi i zadnja stopa hrvatske drave (kasnije je drugi predsjednik hrvatske vlade potpisao veleizdajniki sporazum kojim je Sloveniji darovao 160 kvadratnih kilometara hrvatskog teritorija), onda se takvom pregovarau moe samo diviti. Predsjednik Tuman je 8. lipnja 1997. godine simboliki itavu Hrvatsku poveo u Vukovar, na istone hrvatske granice, u grad simbol hrvatske obrane, Vlakom mira, Vlakom za Vukovar (pisac ovog teksta imao je ast biti u njemu) to je znailo i kraj Domovinskog rata. Koliko je predsjednik Tuman uspio sauvati dostojanstvo hrvatskog naroda i nacionalni ponos Hrvatske najbolje se vidi kada se usporedi prijanja Hrvatska s ovom
66

Zdravko Tomac: Predsjednik, Slovo M, Zagreb, 2004., str. 34-38, 240-244, 295

sadanjom, podanikom Hrvatskom poslije 2000. godine u kojoj se za aku zlatnika i za tapanje po ramenu unitilo sve nacionalno i sveto. Domovinski rat se sustavno kriminalizira raznim krivotvorinama, manipulacijama i laima i svim podanikim umijeima eli se od njega napraviti nacionalna sramota. Hrvatski branitelji postaju graani drugog reda, omalovaavani i obespravljeni i umjesto ponosa hrvatske drave postali su njezina smetnja. Javnost ve, uz svesrdnu pomo podanikih medija, pomalo prihvaa da je Hrvatska izvrila genocid nad Srbima u Krajini i protjerala dvjesto tisua Srba (zaboravlja se da su iz tzv. Krajine Srbi prije protjerali tristo tisua Hrvata i ostalih nesrba), da su oslobodilake akcije Hrvatske vojske bile zloinaki pothvati te da je potpuno normalno to su hrvatski generali optueni za zloine i ekaju suenje u Haagu. U javnosti se smatra gotovo normalnim da je u hakim optunicama hrvatskih generala prvooptueni pokojni hrvatski predsjednik dr. Tuman, otac i obnovitelj hrvatske drave (zar e ameriki predsjednik Bush odgovarati za ratna zvjerstva u Iraku ili izraelski predsjednik Sharon za masakre i genocid nad Palestincima?) to jasno ukazuje na ostvareni plan vladara svijeta da se agresija Srba na Hrvatsku tretira kao graanski rat u Jugoslaviji u kojemu su Tuman i Miloevi jednaki krivci, a svi narodi jednake rtve. U svom djelu Izdaja Krsto poljar je izjavio: Na sreu - svi su rtve, pa i oni najgori. Tko se vie sjea obespravljenih Hrvata u Bosni i Hercegovini? Oni su hrvatskim politiarima i medijima postali suvian teret, a istodobno Srbi u Republici Srpskoj, kojih manje od 10%, prema obavljenoj anketi, smatra Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom, sve ine za potpuno osamostaljenje te daytonske nakazne tvorevine. U Hrvatskoj je gotovo u potpunosti zavladao ropski duh podanika, a sve strateke i vane dravne odluke se vie ne donose u Zagrebu, ve u Washingtonu, Londonu i Bruxellesu. Jednom je Jean Paul Toulet rekao: Ako je istina da narod ima samo onakvu vladu kakvu zasluuje, kad emo zasluiti da je uope nemamo?. Uskoro... Predsjednik Tuman bio je jedan od zadnjih svjetskih dravnika koji je svim silama pokuavao svoj narod zatiti od svjetskih grabeljivaca. Na svom putu trpio je silne udarce, podmetanja, prijetnje i ucjene svjetskih vladara. Povremeno je morao raditi odreene ustupke i kompromise to ga nije pokolebalo da do svoje smrti vjeruje u nacionalnu snagu i dostojanstvo hrvatskog naroda. Sjetimo se ucjene predstavnice Enrona, Zdenke Gast, vidljive u kasnije objavljenim stenogramima, kojom bivem predsjedniku Tumanu prijeti svojim muem, jednim od najutjecajnijih amerikih masona, to je i rezultiralo nepovoljnim ugovorom izmeu Hrvatske i Enrona (kasnije se za taj ugovor optuivala hrvatska vlada i predsjednik Tuman, a nitko nije spomenuo stenograme). Spomenimo politiki pu Manoli - Mesi na domaoj sceni 1994. godine (oita borba za vlast, a ne neslaganje s Tumanovom politikom prema Bosni i Hercegovini jer su u to vrijeme sva neprijateljstva izmeu Hrvata i Bonjaka bila prekinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma) koji je u zadnji tren uspio sprijeiti predsjednik Tuman. Moda se neuspjeli pu samo sluajno podudarao sa sastankom masonske loe u hotelu Esplanada 1994. godine, prema pisanju istaknutog hrvatskog novinara i biveg glavnog urednika Slobodne Dalmacije (dok je jo bila slobodna) Josipa Jovia 67 , na kojem se Mesi istie kao najbolji kandidat za budueg predsjednika drave. Predsjednik Tuman, najvei velikan hrvatskog naroda, ivio je ponosno i moda pomalo usamljeno, osjeao je veliki broj ulizica oko sebe, a umro je zasigurno kao sretan ovjek. Meutim, uvijek e postojati pitanje zato nije imenovao svoga nasljednika. Zato to nije nikada rekao ni svojim najbliim prijateljima? Zar je mislio da je najbolje da se njegova stranka HDZ raspadne ako nije sposobna demokratski izabrati svoga vou ili je previe
67

Josip Jovi: ivot po protokolima, vlastita naklada, Split, 2002., str 122

vjerovao u hrvatski narod jer mu je bilo nepojmljivo da je on u stanju izabrati podaniku i ljeviarsku vlast ili je neto drugo bilo u pitanju? Nezaboravna e ostati njegova dosjetka nakon povratka iz bolnice iz SAD-a kada su u Zagrebu trajale demonstracije zbog Radija 101: Neu valjda ostaviti dravu ovjeku koji je s dvanaest godina zaklao vola. Mislio je na Matu Grania koji se tim inom hvalio 68 . Nakon Tumanove smrti, novi svjetski poredak mogao se uspostaviti i u dvorskoj i sluganskoj Hrvatskoj. Gospodari svijeta doli su na svoje i poelo je pravo natjecanje koji e medij ili vladajui politiar vie oblatiti, ocrniti i poniziti pokojnog predsjednika, njegov ivot, njegovu veliinu i neizostavnu karizmu. Ta kukavija mrnja velikih globalista, u stvari siunih Pigmejaca, mogla se najbolje oslikati kada su se vodile raznorazne polemike samo zbog imenovanja ulica i trgova imenom predsjednika Tumana. Smiljano je stotine razloga kako predsjednik dr. Tuman to ne zasluuje, kao da se radilo o neprijatelju Hrvatske, a ne o ovjeku koji je iskoristio zadnji vlak ovog naeg planeta i stvorio hrvatsku dravu u kojoj e se kakva god da je, hrvatski narod kad-tad lake oduprijeti vladarima svijeta. Moe se na prste ruke nabrojati koliko je spomenika podignuto tom najveem hrvatskom velikanu. To je valjda hrvatska pravednost. Kada mrnja postane kukavija, tad se u drutvu pojavljuje maskirana i naziva se pravednou. (Wenn Hab feige wird, geht er maskiert in Gesellschaft und nennt sich Gerechtigkeit.), Arthur Schnitzler.

68

Nenad Ivankovi: Predsjednie, to je ostalo?, Tiva, Varadin, 2000., str. 16

XI. Podanika Hrvatska nakon Tumana

Tko vlada Hrvatskom?

Detumanizacija je rije koja se najvie govorila i pisala poslije smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana. I ne samo govorila i pisala. Nastala je prava udbaka i masonska istka na desetke tisua dravnih, upanijskih i gradskih namjetenika koji su, po strogoj ocjeni podanike elite, gajili bilo kakve simpatije prema pokojnom predsjedniku. Sve se radilo u ime naroda kako je to 2002. godine izjavio partijski jurinik Ivan Nini. injenica je da je Tumanov HDZ bio trn u oku vladarima svijeta i morao je pod svaku cijenu nestati. Jo je 1998. godine Madeleine Albright u Washingtonu primila tadanju petorku i obeala im sigurnu pobjedu. Kako to da je gospoa Albright bila toliko sigurna u pobjedu petorke dvije godine prije izbora, nije teko zakljuiti. Isti sluaj desio se etiri godine poslije s premijerom Sanaderom i pobjedom sada nekog drugog HDZ-a. Raanova vlada je obavila prljavi posao za svjetske vladare, pomela je ispred sebe sve nacionalno i dostojanstveno i dravu je na pladnju servirala novom svjetskom poretku. Meutim, postajala im je sve vei teret jer s njom je teko bilo poslati u Haag hrvatske generale, dovriti kriminalizaciju Domovinskog rata i izjednaiti velianstvene akcije Bljesak i Oluju sa srpskom agresijom zbog prevelikog otpora nacionalnih snaga u Hrvatskoj. Schiller je u svom djelu Der Verschworung des Fiesco zu Genoa rekao: Mohr hat Arbeit getan, der Mohr kann gehen. (Crnac je svrio svoju dunost, crnac moe ii.). Sa Sanaderovom vladom se sve moe postii kudikamo lake jer ona u javnosti slovi kao vlada desnog centra koja uva i titi nacionalne interese pa nacionalne snage ne stvaraju svojima gotovo nikakav otpor, odnosno nisu protiv svoje vlade. Da u Hrvatskoj vie ne postoje dovoljno jake nacionalne politike snage koje mogu vratiti dostojanstvo hrvatskom narodu, a preostalu dravnu imovinu zadrati u hrvatskim rukama, najbolje se vidi u znaajnom smanjivanju inozemnog novca raznim nevladinim udrugama i drutvima. Oito je da su svjetski vladari gotovo zavrili posao i vie nije potrebno putem raznih judokudakih udruga utjecati na prostoduni puk. Svakako je najznaajnije takvo ekskluzivno drutvo, koje se pretvorilo u vrstu ideologije, Institut Otvoreno drutvo Hrvatska svjetskog manipulatora Georga Sorosa, lana CFR-a i Bildeberga, koje je takoer zavrilo posao u Hrvatskoj i lagano je naputa sa svojim fondacijama. Najbolju ocjenu takvih nevladinih udruga dala je Jadranka Cigelj u Glasu Koncila od 23. travnja 2005. godine koja je bila na elu Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske to je rezultiralo bjesomunim napadima nedodirljivih lanova takvih drutava i traenje njezine ostavke. to je Jadranka Cigelj konstatirala i rekla? Od 27 678 registriranih udruga u Hrvatskoj, bez svih sportskih drutava i istih nevladinih organizacija filantropskih namjera, ostaje oko est tisua nevladinih organizacija. Te su udruge financirane izvana, a njihovi elni ljudi veinom su jako dobro plaeni. Svaki donator takvih udruga traio je neto za uzvrat jer su veoma rijetki oni samo filantropskih namjera, poglavito svjetski milijarderi. Dio udruga zastupao je bivu dravu, a veina njih blati Hrvatsku to ponekad granii s inom veleizdaje. elni ljudi udruga odlaze na razne meunarodne kongrese gdje iskljuivo iznose negativne stavove o Hrvatskoj. Niti jedan stranac ne moe napraviti toliko zla i tete svojoj zemlji kao domai plaenik. Te udruge su sklone stanovitoj politikoj opciji, a prema dravi i svemu

nacionalnom izraavaju oitu mrnju i pljuju po Domovinskom ratu i ljudima koji su stvorili hrvatsku dravu. Da su mali dio toga radili u bivoj dravi, zavrili bi na robiji. Divno je Jadranka Cigelj za takve plaene pljuvae rekla: Po mrtvima pljuvati moe samo ovjek koji nije svjestan toga da e netko pljuvati i na njegov grob. Gospoa Cigelj je velika stradalnica Domovinskog rata i od 14. lipnja do 8. kolovoza 1992. godine bila je zatoenica u srpskom logoru Omarska. Kada ju je novinar utura upitao je li joj u gotovo bezizlaznoj situaciji pomogao Hrvatski helsniki odbor ili kakva druga nevladina udruga u Hrvatskoj, odgovorila je da nije. Koga je u tim udrugama uope briga o stradanjima Hrvata i Hrvatica?

Predsjednik Stjepan Mesi

Hrvatska je dobila novog predsjednika, predsjednika graanina. Odjednom se kao predsjedniki kandidat pojavio totalni autsajder Stjepan Mesi koji nije proao izborni prag na prethodnim parlamentarnim izborima. Meutim, taj vic-maher sa svojom boljevikom i HDZ-ovskom prolou, umijeem demagogije i dodvoravanja te snanom antihercegovakom histerinom kampanjom, uz svekoliku potporu vladara svijeta (kojima se dugovi moraju vraati) i njihovih podanikih medija, postao je hrvatski predsjednik republike. Ni na prvim ni na drugim izborima nije imao dostojnog protukandidata. Draena Budiu, velikog pravednika i istinskog hrvatskog domoljuba, hrvatski puk nije elio. Hrvatski domoljubi su ga kaznili zbog suradnje s Raanom, a Raanovi socijaldemokrati su mu, kad su ga iskoristili i doli na vlast, jednostavno okrenuli lea, izuzev Zdravka Tomca, i svoje glasove dodijelili svom starom partijskom drugu Mesiu. Budia, kasnije Jadranka Kosor, nije imao anse, jer njegova blijeda predsjednika kampanja u kojoj o svom protukandidatu nije rekao niti jednu runu rije (nepojmljivo za nama hvaljenu zapadnu demokraciju) ila je na mlin odjednom planetarno popularnom Mesiu. Financiranje Mesievih predsjednikih kampanja uvijek e ostati tajna. Koji su ti direktni posrednici i vladaju li njima stvarni vladari? Je li to bila Sorosova fondacija, bivi direktor Dubrovake banke Neven Bara, dobro poznati Hrvoje Petra, Jure Klari, vlasnik Clarico voa, ili neki bogati Bonjaci iz Bea kako je pisalo u sarajevskim novinama? To moda ni nije toliko vano, ali ako postoji poveznica izmeu Harisa Silajdia i Petraa u vezi isporuke oruja arapskim zemljama, onda nas moda kopka sumnja i ne trebamo se uditi Mesievom predizbornom radikalizmu prema bosanskohercegovakim Hrvatima 69 . I danas je predsjednik Mesi s oduevljenjem doekivan u Sarajevu i svim gradovima s bonjakom veinom u Bosni i Hercegovini. U gradove s preteito hrvatskim pukom jednostavno niti ne ide. A i emu? Tko su ti Hrvati uope i to oni hoe? Tijekom Mesieve predizborne kampanje netko je izvukao raspravu zastupnika Stjepana Mesia u Saboru SR Hrvatske 1967. godine u kojoj on estoko osuuje Deklaraciju o nazivu i upotrebi hrvatskog knjievnog jezika najstroe zahtijevajui kazneno kanjavanje njenih potpisnika. Radi nje je Josip Manoli, tada visoki dunosnik UDBA-e, optuio potpisnike 70 . Mesi je za taj svoj istup dao objanjenje svojim armom, u svom stilu kako je deklaraciju napao samo prividno ili su ga krivo shvatili ili.... Dio njegove izjave objavljene u Vjesniku od 31. oujka 1967. godine glasi: ...da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi na naa predstavnitva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na nae konzulate u zapadnoj

69 70

Josip Jovi: ivot po protokolima, vlastita naklada, Split, 2002., str. 126 i 166 Drago Sudar, Slobodna Dalmacija, 28. rujna 2000. god., str. 7

Njemakoj jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova Deklaracija... 71 Mesiu se mora priznati duhovitost. Dr. Zvonimira eparovia i njegovu ekipu naziva guskonosci budui da su pustili guske na dan odravanja summita o balkanskim integracijama u Zagrebu (Zapadni Balkan). Nakon poara u dubrovakom Arboretumu u Trstenom izjavio je da Arboretum moe nadivjeti samo Joa Manoli. Meutim kada Mesi, predsjednik drave, za francuske novine ispria morbidni vic o Tumanu i Miloeviu, vie to nije duhovitost i arm, ve mrnja i osveta upuena pokojnom predsjedniku Tumanu spram kojega e, ega je Mesi svjestan, on ostati samo patuljak i pijun svjetskih vladara. Njegove uestale neistinite izjave o dr. Tumanu kako je vodio izolacionistiku politiku prema Europi i svijetu postale su istina. Jedina je istina da su Europa i svijet pod strogim nadzorom stvarnih vladara vodili izolacionistiku politiku prema Hrvatskoj jer im je takav Tuman smetao. Neka se samo Mesi sjeti divne izjave Jadranke Cigelj o pljuvaima... Ponovo se u lipnju 2006. godine okrutno napada Glas Koncila zbog spomena Mesia kao suradnika UDBA-e. Iako se u feljtonu nigdje ne spominje da je Stjepan Mesi bio suradnik UDBA-e, nego se prenosi svjedoenje eljka Bartolovia kako je on 1970. godine, dogovorom predsjednika Opine Orahovica Stjepana Mesia i naelnika SDS Centar Osijek Marka Bereza, preao u Republiki sekretarijat unutranjih poslova - SDS Osijek, Veernji list donosi senzacionalistiki lanak Glas Koncila: Mesi je bio kadrovik Udbe. Glas Koncila, jedna od malobrojnih novina u kojima su informacije vjerodostojne, samo je prenio Bartolovievu izjavu iz knjige Probuena mantija, dok je najvei podaniki hrvatski list, Veernji list, tu izjavu pretoio u ozbiljnu optubu katolikog lista protiv hrvatskog predsjednika. Normalno je da e javnost povjerovati u izmiljotine Veernjeg lista, ako ni zbog ega drugog, onda zato to se, naalost, puno vie ita od Glasa Koncila. Sumnjajui da je predsjednik Mesi proitao feljton, ne zna se na koga se odnosio njegov komentar od 24. lipnja 2006. godine kada je na upit novinara o lanku koji je Veernji list samo prenio, Mesi mesievski izjavio svinjarija. Moda e drugi potpisani dokument kojega je u svojem djelu ivot po protokolima iznio ugledni novinar Josip Jovi 72 , onaj Milana Lukaa iz Naica od 8. sijenja 1958. godine pod naslovom Upitnik za saradnike na liniji emigracije, neto vie rei o Mesievoj moguoj suradnji s UDBA-om. U dokumentu pie da je Stjepan Mesi 12. rujna 1956. godine kao saradnik zaverbovan od strane Duana Vukovia, efa pasoke slube u Naicama i da je na saradnju pristao dobrovoljno, bez ikakvog ustezanja i s puno volje. Vidljivo je da je Mesi po zadatku putovao u Francusku sestri Mariji i ujaku Tomi Pernaru koji je imao svoj hotel u Longwiju gdje su navraali emigranti iz Jugoslavije. Druga pisana izjava koju Jovi iznosi je izjava djelatnika SDS-a Dmitra ijana od 27. rujna 1974. godine u kojoj se vidi Mesieva privrenost socijalizmu, bratstvu i jedinstvu. Lino mu je laknulo, kako Mesi izjavljuje, kada je Tito nakon 21. sjednice smijenio partijsko i republiko rukovodstvo u SR Hrvatskoj. Ovdje se samo moe naslutiti da je Mesi moda prenosio svoja zapaanja i svoje stavove UDB-i i SDS-u o svojim prijateljima, glavnim protagonistima Hrvatskog proljea. Ono to je predsjednik Mesi uspio, teko da bi itko drugi, podijeliti Hrvatsku na dva potpuno suprotstavljena dijela. Dok se jedni smiju njegovom francuskom vicu, drugi se zgraaju. Dok mu ti drugi zvide u Vukovaru, Splitu i drugdje, prvi mu pljeu dlanovima i tabanima. ini se da su se oni koji zvide prije umorili...

71 72

http://www.freewebs.com/hrvati/mediji.htm Josip Jovi: ivot po protokolima, vlastita naklada, Split, 2002., str. 120 i 167

Politiari novog doba

Meu ostalim velikim politiarima u demokratskoj Hrvatskoj trebalo bi izdvojiti bar neke. Svakako je najupeatljivija Vesna Pusi, predsjednica Hrvatske narodne stranke. Svima nam je poznato da su u Europi i u itavom svijetu narodne ili puke stranke stranke desnog centra. S ovom hrvatskom oito neto nije u redu. Gospoda Pusi kao da je u nju ula po zadatku da je odnarodi i od nje stvori radikalnu stranku ljevice ijih bi se pojedinih izjava posramili i Raanovi reciklirani komunisti. Svakako je vrh ledenog brijega nain na koji Vesna Pusi sa svojim pulenom Antom Nobilom, koji je svoje torbe dobro napunio branei Blakia i druge hrvatske optuenike, uestalo diskreditira i napada Hrvatsku za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Iako je Hrvatski sabor donio Deklaraciju o Domovinskom ratu koja je gotovo jednoglasno izglasana, za njih je se Sabor treba stidjeti. Takve izjave moe dati samo onaj tko ne voli Hrvatsku i tko se eli to vie uspeti na piramidi moi vladara svijeta. Da kojim sluajem nije bilo obrnuto, da se s teritorija Bosne i Hercegovine nije napadala Hrvatska i da je stvarno postojala agresija Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, bi li takve izjave dao i jedan domoljubni hrvatski politiar? Je li ih je dao itko od srpskih politiara zbog stvarnog i injeninog srpskog osvajanja Bosne i Hercegovine pomou JNA? Nitko! Je li ijedan izraelski politiar neto slino rekao zbog izraelske agresije na Palestinu? Da je to i sluajno rekao, vjerojatno ne bi vie sjedio u izraelskom Knessetu. Moda se najvea lakrdija dogodila u HNK prilikom obiljeavanja 30. obljetnice Hrvatskog proljea. U sveanoj loi, zajedno s prvakinjom Hrvatskog proljea Savkom Dapevi Kuar, sjedili su Stjepan Mesi, Vesna Pusi i Radimir ai. Nova proljearka Pusi (to se nje tie, vjerojatno nikada ne bi ni dolo do Hrvatskog proljea i hrvatske drave) i predsjednik Mesi u svojim cininim izlaganjima dali su hrvatskoj javnosti do znanja kako je Hrvatsko proljee stvorilo hrvatsku dravu i da je 1971. godina najvanija godina novije hrvatske povijesti. Svaka ast svim proljearima, ali ipak je netko drugi stvorio hrvatsku dravu dvadeset godina poslije, a njega na ovom promidbenom skupu nije nitko ni spomenuo. Meu takve preporoditelje hrvatske demokracije svakako se ubraja i dr. Ivo Banac. Banac je bio u predsjednitvu Hrvatskog helsinkog odbora u kojem se svojski trudio po krivnji izjednaiti rtve i agresore, a predsjednika Tumana s Miloeviem. Pristupio je, oito po zadatku, u stranku HSLS kako bi, prema vlastitoj izjavi od 21. oujka 2003. godine u glasilu Glas Podravine i Prigorja, zaustavio eskalaciju Budiinog narodnjatva u stranci. Cilj je ostvario. Nekada druga stranka po veliini i broju saborskih mandata raskomadana je u nekoliko stranaka, a Banac je neko vrijeme obnaao dunost novonastale Liberalne stranke. Za tog velikog podanika svjetskih vladara, Tuman je ostao nacionalni autoritarac koji je unitio stoljea hrvatske tradicije, valjda zato to je stvorio hrvatsku dravu, a za njega su veliki nacionalisti i ekstremisti svi oni koji razmiljaju hrvatski, od Budie i Tomca nadalje. Danas su ponovo u samom vrhu hrvatskih stranaka oni politiari koji su do Domovinskog rata smjenjivali i zatvarali hrvatske proljeare, svoju jugoslavensku i komunistiku kou zamijenili anacionalnom, europeiziranom koom, podanikom i sluganskom. Reciklirani komunisti, nasljednici Vladimira Bakaria, poslije Drugog svjetskog rata zvanog Budha, danas ponovno ponosno mariraju kroz Hrvatsku i svuda su oko nas, u medijima, politici, javnim institucijama. Francuski povjesniar i politiar A. Tournier je konstatirao: Quel parlementaire eut fait Judas! (Kakav li je samo politiar mogao biti Juda!) Dok se s obronaka Petrove gore frenetino pljeskalo komunistikom zloincu Radi Bulatu, neki drugi ovjek imao je snage kao pripadnik bive Komunistike partije otii na

Bleiburko polje i medu deset tisua hrvatskih domoljuba ispriati se za partizanske zloine na Krinom putu. Istinski socijaldemokrat, domoljub i prije svega ovjek je Zdravko Tomac. Pretrpio je dostojanstveno zviduke i uvrede, ali je izdrao. Pretrpio je jo vee kritike i uvrede s druge strane kada je na Skupu opeg pomirenja svih Hrvata u Slunju 2002. godine prisustvovao kao sveuilini profesor komunistike ideologije, zajedno sa stogodinjim asnikom HOS-a iz Drugog svjetskog rata, Josipom Aleksiem. Danas je u Hrvatskoj sve manje takvih ljudi, a sve vie Budhinih sljedbenika.

Hrvatski umjetnici
to je danas s hrvatskim knjievnicima, glumcima i ostalim umjetnicima? U javnosti je nazona samo jedna vrsta takvih ljudi. Ona se slavi, o njoj piu novine i govore mediji, a onih drugih nema niti blizu, ute negdje u svom kutu. Onemoguen im je pristup javnosti jer su mediji pod apsolutnom kontrolom vladara svijeta, a ako se nekako i izvuku iz utnje, doekuju se kao nepodobni desniari i nazadni ognjitari. Pogledajmo samo to je javno mnijenje reklo o jednome od najveih naih pisaca prolog stoljea, Ivanu Aralici. to su o tom velikanu hrvatske proze rekli razni Jergovii i ostali knjievni patuljci, ali zato veliki kozmopoliti? Danas je oito najpopularniji knjievnik Predrag Matvejevi koji je deset godina izbivao iz drave jer nije mogao prihvatiti samostalnu Hrvatsku. Predrag Matvejevi je itavih deset godina vodio svoju borbu protiv nacionalnih hrvatskih interesa kritizirajui hrvatsku vlast, a od predsjednika Mesia je primio najvee dravno odlije za kulturne zasluge, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulia. Jo se kolebao da uope primi visoko hrvatsko priznanje! Kada je Mesi u pitanju, onda ipak moe! 73 . Nakon to je Matvejevia Opinski sud u Zagrebu nepravomono osudio na pet mjeseci zatvora, uvjetno dvije godine, zbog kleveta i uvreda knjievnika Mile Peorde (Peorda pripada Araliinoj grupi knjievnika), presudom je bila zgroena itava hrvatska podanika svita. Digli su se na noge Reporteri bez granica, Hrvatsko novinsko drutvo, Drutvo hrvatskih knjievnika, hrvatski PEN i gotovo itava politika i medijska elita kako bi izrazili svoje ogorenje sudskom nepravomonom presudom. Veina njih nije ni proitala Matvejevievu uvredu knjievniku Mili Peordi u Jutarnjem listu u lanku Nai talibani, ali je znala da s takvim sudstvom Hrvatska ne moe pristupiti Europskoj Uniji. Epilog je poznat: Hrvatski sabor je Kazneni zakon o kleveti (moda sluajno zbog sluaja Matvejevi) promijenio. Oito je da je danas u Hrvatskoj najpopularniji i najcjenjeniji onaj tko je kao tobonji disident od Tumanovog reima sve ratne godine izbivao iz Hrvatske i svesrdno radio protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Lordan Zafranovi, koji se u velikom stilu vratio u Hrvatsku i na hrvatski film, sasvim je nevino udario naeg najveeg filmskog redatelja Antuna Vrdoljaka nogom u koljeno kao znak dobrodolice. Zafranovi je svojedobno izjavljivao kako je razlika izmeu Pavelia i Tumana samo to je Paveli okupirao itavu Bosnu, a Tuman ju je htio podijeliti s Miloeviem. Mu planetarno popularne Slavenke Drakuli (Slavenka Drakuli takoer se ubraja u tobonje disidente), Schwartz, svojedobno je izjavio kako se Hrvatima nikada nee dozvoliti da izau iz svoje prolosti (Pitanje je tko. Odgovor se zna.). Radi erbediji nitko ne moe osporiti umjetniku veliinu, ali da za pomonu predstavu Kralj Lear Zagreb i Ministarstvo kulture, uz mnoge donacije dravnih tvrtki, dodijele dva milijuna i petsto tisua kuna je stvarno previe. Njegovu predstavu gledala je politika elita. Tu su jo Dubravka Ugrei, Mira Furlan, Rajko Grli i mnogi drugi.
73

Josip Jovi, ivot po protokolima, vlastita naklada. Split, 2002., str. 104

Hrvatski mediji
Pisani mediji, uz izuzetak nekoliko tjednika, vjerodostojnih i nacionalnih novina (Hrvatsko slovo, Fokus, Hrvatski list) gotovo se nadmeu u bacanju blata i pljuvanju po svemu onome to je sveto, hrvatsko i kransko. U takvim novinama, radi privida pluralizma miljenja, nai e se mjesta i za poneki lanak istinskog hrvatskog novinara, suradnika ili komentatora (Josipa Jovia, Milana Ivkoia, Joka elana, Tihomira Dujmovia, Josipa Paviia, Davora Ivankovia, Zvonimira Despota i dr.), ali takvi lanci redovito e se izgubiti u moru podanikog ljeviarskog tiska i nikada nee biti na naslovnoj stranici. Jedine slobodne dnevne novine, Slobodnu Dalmaciju, jo je Linieva ekipa svim moguim udbakim metodama vratila u podaniki zagrljaj, bez obzira to im je naklada nakon toga pala, da bi zavrile u carstvu Ninoslava Pavia, odnosno njegovih gospodara, kao vjerna kopija Jutarnjeg lista. Kako ree Ibsen u De unges forbondu: Det slette publikum vil ha et slet blad. (Loa publika eli loe novine.). Ti podaniki novinari su poput svetih krava zatieni u Hrvatskom novinarskom drutvu (HND) na ijem je elu prvo pero hrvatskog novinstva, Dragutin Lui. Kako se to novinarsko drutvo obruilo na staru Tumanovu vlast u vezi izvjesnih prislukivanja novinara, ne hajei da je Hrvatska tada bila u ratu i da e u takvim situacijama svaka demokratska drava zbog nacionalne sigurnosti prislukivati svoje graane. Primjerice, 1992. -1993. godine novinarka Jasna Babi boravila je nekoliko puta u Beogradu i sastajala se sa zloglasnom teroristikom etnikom organizacijom Labrador. Zar to nije bio razlog za prislukivanje? Drutvo novinara se diglo zbog prislukivanja stanovite Helene Puljiz 2004. godine. Oito da POA nije postupila prema zakonu, ali traiti nakon toga isprike premijera Sanadera i predsjednika Mesia, moda i sudsku zatitu, svakako je malo previe. Tko uope u naoj dravi titi nas koji nismo novinari i podanici? Tko je od tog drutva titio novine i novinare Slobodne Dalmacije dok se prema njima vodio pravi medijski i partijski lin? Tko je titio hrvatskog novinarskog velikana Josipa Jovia koji je zbog objave identiteta zatienog svjedoka u Slobodnoj Dalmaciji 2006. godine osuen na Haakom sudu? Dojmljivo je bilo vidjeti gospodina Lucia kada je estoko branio Tihomira Ladiia zbog njegovog suspendiranja nakon degutantne emisije Otvoreno na HTV-u i Denisa Latina, bolesnog ovjeka, velemajstora u podvalama, montai i iskrivljavanju injenica, ovjeka s puno neskrivene mrnje prema pokojnom predsjedniku Tumanu, a vjerojatno i prema svemu onome to je nacionalno i domoljubno, zbog njegove montemisije koja je ogorila i ponizila mnoge Hrvate. Gospodina Lucia nije se ulo kada su na Haakom sudu bili optueni hrvatski novinari desne orijentacije zbog objave transkripata zatienog svjedoka Stjepana Mesia. Kao da te transkripte nije prvi puta objavio Novi list (to moe Novi list, ne moe Hrvatsko slovo ili Hrvatski listi. Dok je hrvatskim domoljubima, Ivici Marijaiu, Domagoju Margetiu i Stjepanu eelju prijetila velika novana kazna ili viegodinja zatvorska robija, izjavu u ime HND-a dao je naknadno nakon pritiska hrvatskih novinara njegov potpredsjednik Zdenko Duka, kako se moraju ispriati Hakom sudu jer su se ogrijeili o njegov statut, a HND e se zaloiti da ne bude kaznenog progona. Dragutin Luci je svo to vrijeme bio sprijeen davati bilo kakvu izjavu, operirao je bruh u bolnici. Svemogui su putovi medija jer kada se pomisli kako su itavu Hrvatsku premazali blatom, ponovo se iznenadi jer blata nikada dosta. Svaki dogaaj i izjava su se u stanju okrenuti i od nje napraviti podaniko tivo. Dokud to moe ii? U Globusu je 6. kolovoza 2004. godine preko dvije naslovne stranice napisano Blaki osloboen, Hrvatska osuena. Jelena Lovri svojski se, sva sretna, u lanku trudila dokazati kako je Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini, kako je HVO djelovao pod zapovjednitvom Zagreba, itd. Postoji li

granica ljudske zlobe i pakosti ili su to samo pilei mozgovi koji nisu svjesni za koga uope rade? Moda je njihovu pakost najbolje definirao panjolski esejist Jose Ortega Y Gasset: El rencor es una emanacion de la conciencia de inferioridad. (Pakost proizlazi iz spoznaje vlastite inferiornosti.). Veoma poznati novinar Kruno Zakarije napao je predsjednika Matice hrvatske Igora Zidia zbog njegovog intervjua u Hrvatskom slovu nazvavi ga desniarem, samo zato to je izjavio da se stvaranje hrvatske drave nosi kroz gene i da to traje generacijama. Darinka Janjanin na Vijeu HRT-a napada Gorana Milia to je u Brisanom prostoru prikazao pozitivan prilog o predsjedniku Tumanu. Slavica Luki u Globusu pie o zlostavljanju Srba 1991. godine na HTV-u to se vidi iz toga kako su nju Tomislav Marinko i Antun Vrdoljak kao ratnu reporterku tjerali da JNA naziva srboetnikom vojskom (kakvom bi vojskom trebalo nazivati JNA?). Mirjana Raki tvrdi u Veernjem listu kako joj je bio zabranjen rad 1991. godine zato to je Srpkinja i lanica Saveza komunista, a oito je zaboravila da je 1991. godine dobila TV nagradu Ivan ibl uz visoki novani iznos. Ona se danas grevito umiljava stvarnim vladarima i njihovim najbliim slugama za budue mjesto glavne urednice HTV-a nakon odlaska Mirka Galia. Novinarkama Hrvaticama zabranjuje noenje kria na laniu, a najee se nakon isticanja kria vie ni ne pojave na TV ekranu 74 . HTV nije javna televizija ni nacionalna televizija, a ponajmanje je objektivna, neutralna i nestranaka. Ona je masonska filijala ljeviarsko-neoliberalne podanike klike. Kroz nju se eksponiraju podanici i veliki Europejci koje je Mirjana Raki dovela na HTV (Miroslav Bago, Tihomir Ladii, Aleksandar Stankovi, Dragan Nikoli, Saa Kosanovi, Danko Druijani i mnogi drugi), a radi demokratske krinke dozvolit e se i ponekom objektivnom uredniku ili voditelju (npr. Goranu Miliu) da dobije odreenu minutau na HTV-u. ak e se ponekog voditelja, zbog pretjerivanja i neobjektivnosti u rigidnim protuhrvatskim emisijama (Latin, Ladii) koje su zgrozile drugi dio domoljubne hrvatske javnosti, kazniti kako bi se prikazala nacionalna svijest Hrvatske televizije. Takvi bi voditelji u svakoj zapadnoj demokraciji bili istog trena istjerani s nacionalne televizije i vjerojatno bi to bio kraj njihovom voditeljskom zanimanju. Najvei podaniki orjuna je svakako nezaobilazni Denis Latin. Neki mudri ovjek je davno rekao Mens sana in corpore sano. (Zdrav duh u zdravom tijelu.) i gotovo da nema ovjeka koji tu uzreicu nije vie puta izgovorio. Ako je u zdravom tijelu zdravi duh, moda je istina U nezdravom tijelu nezdravi duh. Tu moda treba poeti traiti uzrok Latinove mrnje, gorine, jada i pakosti uperene prema pokojnom predsjedniku Tumanu i gotovo svemu to die nacionalno i domoljubno. Latin boluje od Chronove bolesti, nema zdravog privatnog ivota, ojaen je, pun frustracija i gorine i moda mu jedino Latinice mogu pruiti malo utjehe njegovom bolesnom tijelu. Najbolje plaeni voditelj Hrvatske televizije kojemu samo za njegova Bossova odijela, prema iskazu Gorana Milia, televizijski pretplatnici godinje plaaju 55 000 eura, Hrvatsku do 2000. godine naziva dobom Tumanovog reima. U njemu je on od malog voditelja postao nedodirljiv i slavan. Je li Latin stvarno veliki voditelj ili mu je slavu priskrbila vladajua elita? Odgovor se zna. Postave li si gledatelji njegovih emisija ikada pitanje zato se njegove degutantne Latinice ne prenose u ivo? Zato, kao drugi voditelji, tijekom emisije ne komunicira s gledateljima? Zato to se boji suda hrvatske javnosti jer je svjestan da je samo veliki manipulator, a da je ostao mali voditelj koji nema hrabrosti voditi takve kontroverzne emisije uivo, poput Bolkovia, Dujmovia i drugih. Njegove emisije moraju zavriti upravo onakvim zakljukom i istinom kakve je unaprijed skrojio svojim manipulacijama i falsifikatima. Da bi to postigao, u pravilu e u
74

Tomislav Marinko, Veernji list, 6. veljae 2006. godine

emisiju pozvati pet-est poznatih ljeviara, globalistikih podanika i protuhrvatskih janjiara, a njima e suprotstaviti ponekog hrvatskog domoljuba. Ako mu rezultat emisije i pored takvog odnosa snaga ne bude apsolutno uvjerljiv u korist pljuvaa Hrvatske, u stanju je iz emisije isjei i do 80% iskaza onih drugih. Zato taj mali-veliki voditelj svoje emisije snima ranije da bi ih poslije u svojoj krojanici skrojio i saio po mjeri vladara svijeta. Sjeamo se Latinice s filmom Oluja nad krajinom u kojemu je Oluja prikazana kao zloinaki pothvat kojemu je cilj bio etniko ienje Srba u krajini. Hrvatska se u toj emisiji optuuje za ratni zloin, a operacije Oluje su prikazane kao scene muenja nevinih srpskih rtava i paljenja njihovih kua. Takva rigidna emisija kao da je bila naruena od haakih istraitelja kao dokaz za optunice protiv hrvatskih generala, ali i od legendarnog Save trpca i njegovog Veritasa. to rei na grotesknu emisiju koja se bavila pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tumanom i u kojoj o pokojnom predsjedniku nije izreena gotovo niti jedna pozitivna ocjena? U toj tendencioznoj emisiji Zrinka Vrabec Mojze, jedna od deklariranih pljuvaica, cvrkutala je poput vrapca i samodopadno nadopunjavala voditelja Latina u uvredama i klevetama pokojnog predsjednika, a filozof Milan Kangara svojim je filozofskim i potpuno pristranim pristupom pokuao od sebe napraviti velikog strunjaka za Tumanovo djelo. Jo je puno takvih Latinica. Treba se podsjetiti jedne koja naoko nema izravne veze s Latinovim svjetonazorom, ali posredno ima. Radi se o emisiji koja je govorila o tajnim drutvima. Radovan Horvat, veliki metar Velike loe Hrvatske, uz svesrdnu Latinovu pomo je objanjavao nevinost i humanost slobodnih zidara, a masonske loe su prikazane kao loe dobrotvorstva i svekolike pripomoi ljudskom puku. Istovremeno je Latin katoliki svjetovni institut Opus Dei kojega je osnovao sveti Jose Maria Escriva de Balaguer 1928. godine u Madridu i koji je sve ove godine iskazivao bezrezervnu potporu hrvatskom narodu i odigrao veliku ulogu u Domovinskom ratu, svim moguim manipulacijama pokuao prikazati kao desniarsko i nazadno drutvo. Nakon takvih tendencionalnih prikaza, Latin je mudro stavio prst na usta i sokratovski konstatirao: Moemo zakljuiti da su slobodni zidari liberalno drutvo, a Opus Dei konzervativno. Latin nije ni svjestan da je tom izjavom gotovo u pravu, ali ne prema njegovom podanikom ukusu. Njegovo poimanje konzervativnog je da je to ono najgore, nazadno, zastraujue, desniarsko, neto od ega treba bjeati. Za njega je liberalno napredno, podaniko, europsko, globalno, anacionalno, ono to je ideal svakog ovjeka. S Latinom se treba sloiti kada kae da je Opus Dei konzervativno drutvo, ali zar konzervativno nije ono to titi sve temeljne ljudske vrijednosti koje su istinski vane ovjeku, vjera, obitelj, nacija, ljudski moral, dostojanstvo ovjeka i sve povijesne tekovine drutva. Da su masonske loe liberalna drutva Latin je ponovo djelomino u pravu. Masonstvo je rodilo liberalizam kako bi lake vladalo svijetom jer s pojedincem kojemu su drava, nacija i vjera stega, a on, kao pojedinac, ishodite svemira, veoma je lako vladati. Za masonske loe nikako se ne moe rei da su liberalne. Zar je liberalizam kada se netko prilikom stupanja u lanstvo masonskih loa zaklinje da nee odavati masonske tajne, a u protivnom da mu se raspori utroba, iupa srce, rasijee na etiri dijela i slino? To je krajnje rigidno, gnusno, demonsko, no po Latinovom poimanju, liberalno. Jo neto o izravnom utjecaju masonstva na HTV. Godina 2006. bila je posveena glazbenom geniju Wolfgangu Amadeusu Mozartu radi 250. obljetnice njegovog roenja. Poetkom godine itav Salzburg, Be, Austrija i itav svijet bili su u znaku tog velikog skladatelja. Ono to javnost manje zna je da je Mozart takoer bio veliki mason i da su ga masoni i ubili zbog odavanja tajni u operi arobna frula. HTV je prenosila koncert iz Bea posveen Mozartu, a prije koncerta prikazala je kratku reportau o njemu. Ve u prvom kadru prikazan je Mozartov radni stol na kojemu se nalazi masonska knjiga na kojoj je estar i

trokut (masonski znak). Taj trenutak trajao je nekoliko sekundi, bez komentara, ali dovoljno dugo da paljivi gledatelj shvati kako vladari svijeta ele prikazati Mozartovu pripadnost i religiju, a nama rei kako su oni svuda oko nas, pomalo prikriveni, ali daju do znanja da nas budno motre. Moda je jo neto promaklo naem gledatelju? Prijenos priredbe vodila je Helga Vlahovi koju ve godinama rijetko viamo u drugim emisijama osim one njezine emisije o zdravlju. Zato je ba ona vodila emisiju o Mozartu? Helga Vlahovi je ugledna i vana lanica Lions cluba u Zagrebu.

Novi moral u Hrvatskoj

Hrvatska se svojski trudi da njezin ekonomski i politiki poloaj bude to ropskiji u novom svjetskom poretku. Banke u Hrvatskoj su iskljuivo u vlasnitvu svjetskih vladara (Hrvatskoj se vie ne dozvoljava da ima bar jednu domau banku), iskljuivo stimuliraju potronju i uvoz robe, a destimuliraju domae poduzetnitvo. Sve vea je nepokrivenost uvoza izvozom, a pod pritiskom svjetskih grabeljivaca stvaraju se administrativne prepreke za stimuliranje domae poljoprivrede, industrijske proizvodnje i trgovine. U takvoj ovisnoj ekonomskoj situaciji i politika ovisnost postala je apsolutna i neupitna. Hrvatsku se gura u novu balkansku federaciju i prisiljava na potpisivanje raznih bilateralnih sporazuma s nestabilnim dravama u regiji s kojima Hrvatska nema nita zajedniko. U takvoj zavisnoj i podanikoj Hrvatskoj dravi izvrena je dezintegracija hrvatske nacionalne svijesti. Iseljena Hrvatska potpuno se izolirala, a njezin duhovni i ekonomski potencijal se odbacio (potpuno razliito od idova koji su itekako svjesni da postoji domovinski i iseljeni Izrael). Domovinski rat i stvaranje Hrvatske se kriminaliziralo do te mjere da je pitanje vremena kada e se promijeniti i Boini ustav u kojemu je Hrvatska definirana kao drava hrvatskog naroda i transformirati je u graansku dravu. Hrvatski generali odlaze u Haag kako bi dokazali svoju nevinost u svetom Domovinskom ratu. Ironija je da neke od njih brani odvjetnik edo Prodanovi koji je svojedobno s ikom i Puhovskim u Sorosovom Hrvatskom helsinkom odboru za svoje gospodare za pozamanu novanu nagradu istraivao zloine Hrvatske vojske u Domovinskom ratu 75 . Nita vie nije sveto, nita nije isto jer Hrvatska je oigledno nastala na zloinu u graanskom ratu bez agresora i rtava. Dok ena biveg amerikog ambasadora u Hrvatskoj, Lynn Montgomery u izazovnoj garderobi pozira Stefanu Lupinu u razruenoj Krajini, HHO je obavio i zavrio posao za Haaki sud. Kao epilog bi trebala posluiti izjava Save trbca, efa srpskog drutva Veritas iz Beograda: Optunica protiv Ante Gotovine redefinie istoriju ili kako Raan voli da kae, 'kriminalizira Domovinski rat'. U taki 37 priznata je drava RSK, vie ne kao takozvana, koja je imala svoju vojsku. A u taki 39 potvreno je da je u pet napada na RSK, teritoriju zatienu od Ujedinjenih naroda, Hrvatska kao lanica UN-a izvrila pet agresija na UN. 76 . Pitamo se gdje je granica lai i obmana. Nije li pomalo zastraujua ova hajka na Branimira Glavaa kojeg se optuuje za ubijanje nevinih srpskih civila, njega koji je obukao uniformu poetkom 1991. godine i izaao pred etniku vojnu maineriju, kojemu Hrvatska moe zahvaliti to je obranjena Slavonija? Gdje su tada bili oni koji ga danas optuuju? Partizanski zloinci i danas se svojim izjavama razmeu po Hrvatskoj, svjesni da nitko nikada od njih nee odgovarati za te zloine. Oni su iznad zakona, a mit o Jasenovcu e poput obeliska biti vjeno iznad naih glava. Zato nije nimalo udno ako Research Institut
75 76

Josip Jovi: ivot po protokolima, vlastita naklada, 2002., str. 178 Nenad Piska, Fokus, 17. rujan 2004. godine

(JRI) iz New Yorka i dalje na internetskim stranicama raspolae sa sedamsto tisua rtava u Jasenovcu, a o tome jako dobro znaju Slavko Goldstein i Nataa Jovovi, ravnateljica Savjeta Javne ustanove Spomen-podruja (JUSP-a) u Jasenovcu. S tim institutom se i dalje surauje, bez da su se ikada javno odbacile monstruozne izmiljotine, samo se ogradilo od njih 77 . Legendarni logora Ivan Fumi demonstrativno naputa sjednicu Savjeta (JUSP-a) uz izjavu Velika je to sramota za Hrvatsku. kada je za predsjednika Savjeta umjesto Zorice Stipeti koju je predloilo Srpsko narodno vijee (SNV) izabran Zoran Prpi za kojega se ustanovilo da je lan HDZ-a. Fumi nikada nije odgovorio pokojnoj Ljubici tefan na pismo objavljeno u Vjesniku 17. prosinca 1998. u kojemu ga je pitala gdje se nalazi zlato (razne vrijedne dragocjenosti) iz Jasenovca koje su partizani oduzeli hrvatskim stradalnicima iz kolone smrti koji su se vraali s Krinog puta i bili pogubljeni u Jasenovcu. To zlato ogromne vrijednosti (pogubljeno je na tisue ljudi koji su sa sobom nosili svu svoju imovinu pretvorenu u zlato) primio je SUBNOR SR Hrvatske 1964. godine (danas je predsjednik gosp. Fumi), a odgovor hrvatska javnost oito vie ni ne oekuje jer vie nema pokojne gospoe tefan. Ne prestaju napadi na Katoliku crkvu u Hrvatskoj, jedini bedem ouvanja hrvatske i kranske samobitnosti Hrvata. Svaki govor i potez hrvatskih biskupa pomno se prati i iz svake i male nedoreenosti napravi se skandal uz monstruozne optube. Zato nije udno da je i novinarka CNN-a, Christiane Amanpour, prilikom pogreba Svetog Oca pape Ivana Pavla II., beatifikaciju kardinala Alojzija Stepinca nazvala kontroverznom. Uestali su napadi na Glas Koncila, o emu je bilo rijei, kao i na druga katolika glasila. U Jutarnjem listu napadaju se sveenici rijeke metropolije predvoeni biskupom koji ele sluiti svetu misu na Golom otoku, poznatom komunistikom konclogoru. Jasno je da podanikim ljeviarskim medijima ne odgovara da bilo tko eprka po Golom otoku, ak se osjeaju i uvrijeeno kada netko trai bar priblian popis ubijenih na tom muilitu. Zato odmah prelaze u ofenzivu i na nos svakom takvom pokuaju nabijaju mit Jasenovca. Takvi podanici ne preu ni od toga da optuuju najpoznatijeg hrvatskog karizmatika, veleasnog Zlatka Sudca, to je u Bretaniji na Loinju est dana proveo drugi hrvatski karizmatik, general Ante Gotovina. Veleasnog Sudca se 2003. godine optuilo kao Gotovininog jataka i bio je predmetom policijske istrage. Ljudi kojima su vjera i Bog potpuno strani ne mogu shvatiti da je veleasni Sudac generalov duobrinik i ispovjednik te prijatelj. U takvoj konfuziji duhovnog, ekonomskog i politikog rastrojstva Hrvatske neki novi moral zavladao je Hrvatskom, moral hedonizma, slobodnog globalnog pojedinca, strasti i nastranosti, animalizma i potroake manipulacije. Manipulirana mlade i ostalo graanstvo, kojem je od monih medijskih sila ugraena istina u mozgu, sve vie postaje amorfna masa koja lagano klizi u jedinstveni svijet novog monoteizma. Taj monoteizam je novi svjetski poredak s jednom svjetskom vladom, jednim narodom, jednom dravom i jednom masonskom religijom. Hrvatska postaje samo zrnce pijeska u tom svijetu neoliberalizma i internacionalizma, a u stvari u svijetu globalnog despotizma i monopolistike diktature vladara svijeta. Zar nismo doli do toga da je teko biti Hrvat u Hrvatskoj, da je Hrvatu njegova opstojnost postala ugroena? Kao da Hrvatskoj Hrvati vie ne trebaju. Alphonse Karr je izjavio: II y a quelque chose de trop dans tous les pays: ce sont les habitants. (U svakoj zemlji ima neto suvino: to su njezini stanovnici.). Neka nas na vladare svijeta vjeno podsjea masonska piramida (crni obelisk) na Trgu Stjepana Radia, u ulici Hrvatske bratske zajednice u Zagrebu koja je podignuta povodom 900. obljetnice grada Zagreba 1999. godine. Dozvolu za tu masonsku graevinu dalo je ministarstvo Marine Matulovi Dropuli. Ako Marina Matulovi nije bila svjesna
77

Josip Kljakovi anti, Glas Koncila, 19. lipnja 2005. godine

simbolike spomenika iji je inicijator bio Lions Club Kaptol, teko je objasniti da tadanji ministar kulture Boo Bikupi nije bio upuen u pravo znaenje i smisao te graevine, spomenika zagrebakim masonima. Moda je ipak sumnja pokojnog predsjednika Tumana da je i ministar Boo Bikupi mason tona 78 ? to su nam vladari svijeta podmetnuli u Opatiji? Po uzoru na slavni Hollywood i hrvatski velikani dobivaju svoju zvijezdu. To je in vrijedan hvale, ali zato zvijezda petokraka, zato pentagram, simbol avla Bafometa i masonerije? Ako ve tolike drave svijeta na svojoj zastavi nose taj sotonski znak koji je i naa drava nedavno imala, zar se to moralo ponoviti i u slobodnoj dravi Hrvatskoj? Potpuno se slaem da to bude zvijezda, ali zato ne zvijezda s etiri, osam, deset krakova? Zastraujue je da se imena Janice Kosteli, Draena Petrovia ili Gorana Ivanievia nalaze na pentagramu. New Age je u svakom dijelu nae zemlje, a nai vladari sa svojim podanicima to nam i pokazuju, samo to prostoduni i naivni Hrvati to ne primjeuju, jednostavno kao da ne ele vidjeti jer jo uvijek nisu svjesni da sve vie postaju kiborzi s ugraenim ipom koji bespogovorno sluaju svoje gospodare. Neka ivi taj crni obelisk u glavnom gradu Hrvatske, jedan od omiljenih simbola slobodnog zidarstva, neka ivi Ogrestina Piramida na HTV-u, sotonistiki pentagram u Opatiji i jo mnogo drugih znamenja novog svjetskog poretka (osvrnimo se samo po svojem gradu). Postoji nada da je hrvatski narod preotro zrnce pijeska kojim e si veliki gospodari kad-tad izgrepsti lice. Postoji nada i da e hrvatski narod postati svjestan politike zamke globalnog novog svjetskog poretka jer e mu se u protivnom desiti ono to je u svojoj izreci rekao francuski satiriar Antoine Rivarol: La politique est comme le sphinx de la fable: elle devore tous ceux qui n'expliquent pas ses enigmes. (Politika je poput sfinge iz basne: Prodire sve one koji ne rijee njene zagonetke.).

78

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 626

Vladari svijeta protiv Vatikana

I. Inkvizicija najvea pogrjeka Vatikana?

Sukobi idova i krana u starom vijeku

Prolo je etrnaest pokoljenja od Abrahama do kralja Davida, etrnaest pokoljenja od Davida do suanjstva idova u Babilonu i etrnaest pokoljenja od babilonskog suanjstva do roenja Isusa Krista. Rodio se Mesija kojeg idovski mudraci nisu htjeli prepoznati i kojeg su odbacili kao varalicu i razbojnika. Oekivali su Mesiju kao monog idovskog kralja koji e stvoriti slavno izraelsko kraljevstvo i poput simbolikog zmaja zagospodariti itavim svijetom. Nisu mogli prihvatiti Mesiju koji je zagovarao izabranost svakog pojedinca bez obzira na dosadanju vjeru, rasu, kulturu, klasu ili bilo kakvu drugu pripadnost, ako prihvati istinsko tovanje pravoga Boga. Takav Mesija idovskim mudracima nije trebao jer vie idovi ne bi bili ekskluzivni Odabrani narod. Mesiju su idovski hukai dali razapeti na kri postavi bogoubojice, izabravi razbojnika i ubojicu Barabu umjesto sina Bojega. Roenjem Isusa Krista poinje Novi zavjet, pisanje nove grkorimske civilizacije. Zato nam se ini da je starozavjetni i novo-zavjetni Bog toliko razliit u osobinama? Je li se promijenio Bog ili je pisanje proizalo iz samovoljne interpretacije pisaca Biblije? U Starom zavjetu Bog je silan, moan, okrutan, ak i ponekad nepravedan. Je li Jahve bio stvarno takav? Moe li se to samo naslutiti iz hebrejskog pisma koje je jako siromano, u kojemu je misao nedoreena, nema prezenta, a misao se moe napisati s vrlo malo rijei i ostavlja se mogunost da ita nagaa i stekne krivi dojam to je pisac htio rei? Radi li se ipak o neemu mnogo osjetljivijem? Mogue je da su pisci Starog zavjeta (idovski proroci, sveenici i Mojsije) malo uljepavali zloglasne idovske postupke, okrutnosti, krae, prijevare, ubojstva, svetogra i slino, pravdajui ih Jahvinim poslanjem. Zato je teko objasniti Boga koji je u Novom zavjetu pravedan, milosrdan, pun razumijevanja, pratanja i ljubavi prema ovjeku, a osobito Isus Krist koji se rtvuje na kriu za spas ljudskih dua. Moda se razliitost moe vidjeti iz primjera kada su farizeji prigovarali Isusu kako to da ne dozvoljava da mukarac moe istjerati svoju enu kada god eli to je dozvoljavao i Mojsije. Isus je na to rekao: Zbog tvrdoe vaeg srca Mojsije vam je to dozvoljavao. Kranski teolozi nisu nikada ozbiljno javno progovorili o ogromnoj razliitosti Bojeg karaktera jer je idovski Stari zavjet sastavna cjelina najgenijalnije knjige ikad napisane, Biblije. Dojam je da, koliko god se javno pravdali takvi postupci idova odobrenjem Jahvinim, ipak neto nedostaje. Stoga i velika uroena inferiornost kranske religije nasuprot judaizma, jer je sve vezano za judaizam i za krane sveto, tako da ne postoji kritika i osporavanje krivovjerja u judaizmu (razne heretike sljedbe, katari, bogumili i drugi, nisu vjerovali u Stari zavjet ili su ga smatrali sotonskom objavom). Kod judaizma je dijametralno suprotno! idovski vjerouitelji ne priznaju nita iz Novog zavjeta, poslije Krista im nita nije sveto, negiraju ga, ne samo kao sina Bojega, nego i kao duhovnog proroka i smatraju ga prijevarantom. Oni ne priznaju niti jednog svetog ovjeka nakon roenja Krista. Roenjem Isusa Krista Bog se idovima, a i svim ostalim narodima, prestao obraati. Kako to objanjavaju? Nemaju pravog objanjenja! Svjesni su svoje karizme bogoubojica i negiraju svaku drugu religiju. Kransku religiju promatraju kao krivovjernu sektu, a islam smatraju devijacijom iste sekte.

Kristov nauk je nauk vjere, ljubavi prema Bogu i blinjemu i zato kroz itava dva tisuljea u borbi ljubavi i pratanja naspram snage, moi i osvete, potpuno je ljudskom umu logino da ono dobro, Kristovo, postupno gubi bitku. Kranstvo je jedino i moglo nastati na ruevinama Jeruzalemskog Kraljevstva i kao takvo ostalo najvea prepreka idovskoelitistiko-masonske zavjere i uspostave novog svjetskog poretka. Kranska religija praktiki poinje roenjem Isusa Krista, iako je Isusa tek u tridesetoj godini na rijeci Jordan pokrstio sveti Ivan Krstitelj. Kranstvo nastaje u okviru idovske zajednice, a tijekom 1. stoljea proirilo se na znatan broj gradova Rimskoga Carstva. Za irenje kranstva meu mnogobocima u Rimskom Carstvu najzasluniji su prvi Isusovi uenici (apostoli) koji su veinom umrli muenikom smru. Najzasluniji meu njima je apostol Pavao i njegova misijska putovanja, tako da je ve pri kraju 1. stoljea kranska crkva bila vrlo snana u Grkoj, Maloj Aziji i Makedoniji. Na elu kranske crkve bio je apostol Petar koji je bio rimski biskup, a svi kasniji crkveni poglavari (pape) smatraju se nasljednicima apostola Petra. Petar je ubijen 67. godine za vrijeme rimskog cara Nerona koji je sustavno progonio i ubijao krane, poglavito nakon velikog poara u Rimu kojega je sam inscenirao, a za njega optuio krane. Meu idovima takoer raste broj krana (Transjordanija je bila naseljena idovskim kranima) koji sebe nazivaju nazareni, a na elu njihove jeruzalemske crkve nalazio se Jakov, Isusov roak. Krani i nazareni (neidovski krani i idovski krani) blisko surauju, a jedina razlika u njihovom vjerovanju je to su idovski krani (nazareni) i dalje strogo provodili Mojsijeve zakone. Dio idova koji su ostali vjerni judaizmu kohabitiraju s Rimljanima u progonima krana, posebice pokrtenih idova (nazarena). Izmeu 90. i 100. godine nazareni su izbaeni iz slube u sinagogama i vie nisu smatrani dijelom rabinskog idovstva. Sinagoga je prezrela krane nazarene i uvela molitvu tri puta na dan koja poinje reenicom: Neka Bog prokune nazarene. Za vrijeme Drugog idovskog ustanka (132. - 135.) pod vodstvom Bar Kohbe, idovski ustanici ubijaju sve krane i nazarene u Palestini (preko sto tisua). Od perzijskog kralja Hozroa su ak kupili devedeset tisua krana i nazarena te su ih pobili. Nakon definitivne Bar Kohbine likvidacije nazarena nestalo je kranskih idova. Judaizam nije vie bila samo religija, postala je neto vie, nain ivota, idovskog razmiljanja i vjerovanja, idovske kulture i tradicije. Religija je postala narod. idovi su i danas jedini narod koji ima samo svoju religiju. idovstvo je postalo judaizam, a judaizam idovstvo. Nakon guenja idovskog ustanka idovi su protjerani iz Jeruzalema i poinje njihovo naseljavanje po itavom Rimskom Carstvu kojime e za manje od dva tisuljea vladati (i ne samo njime). U Carstvu idovski voe usko surauju s Rimljanima, tovateljima poganskih bogova, magije, okultizma i ezoterije, svega demonskog jo iz vremena kralja Salomona, sotonskog sljedbenika Nimroda i nekadanjeg anela svjetla, Lucifera. Svima njima neto je zajedniko: elja da im prije zavladaju svijetom i duama svakog naroda i ovjeka. Na tom putu zapreka im je Katolika crkva i Isusovi poslanici. idovski, voe u Rimskom Carstvu imaju velike zasluge za poticanje poganskog puka protiv krana, a njihova kohabitacija s vlastodrcima esto je pridonijela masovnim progonima i ubojstvima krana. Takav sustavni progon krana trajao je za vrijeme cara Decije 249. - 253. godine te 303. 311. godine za vrijeme careva Dioklecijana i Galerija. U strahovitim egzekucijama ponajee su krani bacani lavovima u rimskim borilitima (arenama) na ope ushienje poganske gomile. Krani su, meutim, oslanjajui se na Boje poslanje uspjeli opstati. Ne samo opstati. Kranska religija irila se poput kvasca, na sablazan idovskih mudraca i svih poganskih tovatelja (od kojih su kasnije nastala masonska drutva). Neprijatelji kranstva u nemogunosti fizike likvidacije krana pribjegli su drugim metodama: slali su lane proroke, svete ljude i evaneliste meu krane kako bi pravu kransku vjeru skrenuli s

puta, uinili je manje vrijednom, a medu vjernicima usadili sumnju, dvoumljenje i nedoumicu u istinitost Kristovog nauka.

Hereza meu kranima

Rimsko Carstvo se pomirilo s Isusom Kristom za vrijeme cara Konstantina koji je prvi od rimskih careva prihvatio kranstvo. Konstantin je roen u starom rimskom gradu Naissusu (dananji Ni u Srbiji). Ostat e upamen po ponovnom ujedinjenju Rimskog Carstva, ali i po neemu mnogo vanijem, sazivanju Svjetskog ekumenskog koncila u Niceji 325. godine. Iako su krani od samog poetka vjerovali u Kristovo boanstvo, na istoku carstva, potpomognuti buduim vladarima svijeta poela su se pojavljivati razna gnostika krivovjerja koja su irila dualizam. Gnostika kranska sekta na elu sa sveenikom iz Aleksandrije Arijem (250. - 336. godine) zastupala je tezu o dva svijeta: jedan je isti nematerijalni svijet, a drugi pokvareni materijalni svijet. Iz toga bi proizlazilo da postoji razlika izmeu Isusa koji je umro na kriu jer je ovjek i transcendentnog Krista. Na Svjetskom ekumenskom koncilu meu 318 biskupa je potvreno da je Isus pravi Bog, a Arijeva teorija je u potpunosti odbaena. Na koncilu se prvi puta upotrijebila rije katoliki koja je bila u suprotnosti s rijei krivovjerni. Moramo se ponovo osvrnuti na svjetskog hohtaplera Dana Browna i njegov uveni roman Da Vincijev kod. Ne zbog Dana Browna, nego zbog njegovih gospodara koji su iskoristili bizarnu priicu i usadili sjeme sumnje u mnoge kranske due. Meu mnogobrojnim manipulacijama i podvalama je Brownova konstatacija kako je car Konstantin glavni krivac to je Isus postao Bog te da se tijesnom veinom na tom ekumenskom koncilu izglasalo Isusovo poboanstvenje. To je potpuno netono. Na koncilu je sa samo dva glasa protiv (Arijevih istomiljenika) potvreno ono to krani od samog poetka vjeruju, a to je da je Isus Krist pravi Bog. Brownova tvrdnja kako je 1945. godine u Nag Hamadiju naeno novih osamdeset evanelja iz kojih se moe razabrati kako je Isus bio oenjen s Marijom Magdalenom je potpuna besmislica. U Nag Hamadiju je doista 1945. godine naeno pet (ne osamdeset) gnostikih evanelja, ali ni u tim nevjerodostojnim evaneljima nigdje nije decidirano reeno ita o bilo kakvoj vezi Isusa i Marije Magdalene. Dan Brown sam sebi proturijei, to je najbolje opisao Darko Tomaevi, vicerektor na Vrhbosanskoj katolikoj bogosloviji. Da Isus nije bio priznavan Bogom do 325. godine, koja bi uope bila svrha da se u priznatim istinitim kanonskim evaneljima taji njegova navodna enidba s Marijom Magdalenom, poglavito ako se zna da je kod starih idova bila gotovo nunost da se to prije zasnuje brana zajednica? Rani krani bi tada tovali Mariju Magdalenu, enu Isusovu, bar jednako kao i Mariju, Isusovu majku. Nakon to je Rimsko Carstvo prihvatilo kransku religiju kao glavnu religiju u Carstvu, na ustolienje rimskih biskupa (naziv papa uvodi za sve rimske biskupe papa Grgur I. 440.-461.) utjeu rimski carevi, ak ih sami postavljaju (prije cara Konstantina rimski biskupi su sami sebi odreivali svojega nasljednika). Od pape Nikole II. (1058. - 1061.) o izboru novog pape odluuju kardinali, to i dalje nije umanjivalo za izbor presudnu ulogu svjetovnih vladara monih zemalja Europe. Danas o izboru novog pape odluuje Kardinalski zbor koji je u vaeoj konstituciji Universi dominici grgis iz 1996. godine precizirao nain izbora novog pape. injenica je da je meu dosadanjih 265 papa bilo 86 svetaca, od kojih tridesetak muenika, ali je meu papama bilo i onih koji su ivjeli ivot nedostojan Vrhovnog sveenika i koji su na elo kranske crkve doli upotrebom sile, raznim prijevarama i iznudama. Zasigurno se to moe pravdati pohlepom i eljom za sveopom vlau svjetovnih vladara Europe koji su odluivali o izboru pape pa su najee izabirali svoje vazale (najvei

je raskol svakako bio nakon smrti pape Grgura XI. 1338. godine kada su postojali dvojica papa, Urban VI. koji je stolovao u Rimu i kojega su postavile Njemaka, Maarska, Engleska i Poljska te papa Klement VII. koji je stolovao u Avignonu i kojega su imenovale Francuska, panjolska, kotska i Portugal). Ne smije se zaboraviti injenica da neprijatelji kranske crkve nisu spavali. Vladari svijeta svim su silama nastojali potkopati Crkvu iznutra, uvlaei se u njene redove kako bi je mogli prikazati kao nemoralnu, pohlepnu i bezboniku. Svakako je najvei spletkar, trova, despot i bludnik bio Rodrigo de Borgio (1492. 1503.) koji je na prijestolje doao nepotenim makinacijama i prijevarama. Poznat je kao papa Aleksandar VI. Svoje prijestolje je kupio kao vinogradar i veliki bogata panjolske. Od Svete Stolice napravio je unosan posao, svoje bogatstvo je viestruko poveao, a u svojoj bludnosti i razvratnosti imao je devetero djece. Najpoznatija je zasigurno Lucrecija Borgia. Moda je manje poznato, no postoje odreene tvrdnje da je obitelj Borgio bila idovska obitelj koja je u panjolskoj pokrtena kao i ostali marani (prividni krani) koji su se nakon nekoliko stoljea ponovo vratili na idovsku religiju 79 . Do sada je dakle bilo 265 papa i niti jedan nije, u znak potovanja i odanosti prema svetom Petru, prvom kranskom vrhovnom sveeniku, nosio ime Petar. Sveti Malahija, irski biskup iz 12. stoljea koji je bio poznat po istinitosti svojih proroanstava izrekao je proroanstvo da e posljednji papa nositi ime Petar II., a da e to biti po redu 277. papa. Uskoro... Nakon to je Rimsko Carstvo prihvatilo Katoliku crkvu, kranska religija se proirila po itavom carstvu tako da slobodno moemo rei da je postala gotovo dravna religija. idovi i razni pogani esto su bili proganjani i nasilno pokrtavani, ali pritajeni u javnosti, materijalno neovisni, superiorni kao trgovci i lihvari. ekali su strpljivo svoju priliku za obraun s Katolikom crkvom. Doekali su je u srednjem vijeku kad su Crkvu ozbiljno nagrizali iznutra, a i u samoj Crkvi je dolo do velikog raskola izmeu Rima i Konstantinopola to je 1054. godine rezultiralo odvajanjem grkih od latinskih crkvi. Dvije navodne velike pogrjeke Katolike crkve u srednjem vijeku, kriarski ratovi i inkvizicija, promijenile su odnos snaga, moi i utjecaja u itavom ovjeanstvu. Za te dvije pogrjeke se i danas Sveti Otac ispriava, dok Katolika crkva postupno, ali sigurno gubi bitku od vladara svijeta koji su zavladali svim sferama ljudskog ivljenja, gotovo svim dravama i narodima, a i dalje uporno i uporno razapinju Krista. Jesu li to stvarno bili grijesi Katolike crkve nakon kojih se odnos svjetske moi tako sudbonosno promijenio u korist idovsko-masonske elite ili su elite iskoristile mrano doba srednjeg vijeka nametnuvi krimen krivnje Katolikoj crkvi da bi sebi raskrili siguran put u stvaranju novog svjetskog poretka? Samo godinu dana nakon raskola u kranskoj crkvi, 17. studenog 1095. godine papa Urban II. pozvao je sve istinske krane na osloboenje Svete zemlje od muslimana. Sigurno je povod ovom inu bio znak istoe i svetosti pape jer se muslimane tada smatralo nevjernicima, a i osvajanje Palestine od umajadskog kalifa Omara 638. godine nije nimalo bilo humano. Tamo su preivjeli krani i idovi bili narod drugog reda s unitenim bogomoljama. injenica je da su sigurno u kriarske ratove, osim vitezova ista srca i najhumanijeg Bojeg poriva, ili i oni drugi, pustolovi, pohlepnici i nevjernici. Neoboriva je i injenica da su mnogi vitezovi, ak i itavi viteki redovi, ba u Svetoj zemlji okrenuli lea Bogu i pod utjecajem drevne egipatske, babilonske i Salomonove mitologije, okultizma i magije poeli tovati nekog drugog boga, ak i Sotonu. Bezbonici o kojima je ovdje dosta pisano, poglavito Viteki red Salomonovog hrama u Jeruzalemu (templari) osnovan 1118. godine i Sionski priorat osnovan 1099. godine koji su kriarske ratove koristili za stjecanje
79

August Franzen, Pregled povijesti crkve, Kranska sadanjost, 1993., Zagreb, str. 204

materijalnih bogatstava kako bi u budunosti zavladali itavim planetom, nikako ne mogu ii na duu Katolike crkve. Ti vitezovi postali su daleko moniji i bogatiji od svih svjetovnih vladara u Europi i od Vatikana, a njihovo bogohuljenje i sotonizam samo je evolucija u stvaranju najmonije sile svijeta, masonstva, i za njihovu izopaenost i razbojnitvo zasluan je sasvim netko drugi. Za inkviziciju, zastraujuu i okrutnu egzekuciju, vladari svijeta najvie optuuju Katoliku crkvu. U javnosti se ona ni ne pokuava opravdati, usporediti sa svjetovnim inkvizicijama, inkvizicijama drugih crkava, a niti sagledati njezin uzrok. Zasigurno je zastraujue spaljivanje na lomai, ali nije nimalo ugodno niti izgubiti ivot na giljotini ili danas u SAD-u na elektrinoj stolici. to je inkvizicija, kako je nastala i zato? Sve je poelo jo u 9. stoljeu, ranom srednjem vijeku kada su sile tame, okultizma i hereze (budui svjetski vladari) preko sveenika Bogumila u Bugarskoj i Makedoniji poeli s novim eksperimentalnim gnostikim dualizmom vezanim za gnostiko kranstvo iz 2. i 3. stoljea i manihejizam iz 6. stoljea, s doktrinama odvojenosti Dobra i Zla (duhovnog i materijalnog). Sotona je stvoritelj svega materijalnog, pa tako i ljudskog tijela, a Bog je stvorio sve nevidljivo, pa tako i ljudsku duu. Sljedbenici tog heretikog pokreta nazivali su se bogumili. Slian pokret nastaje u 12. stoljeu na jugu Francuske, u Provansi, a pripadnici tog heretikog pokreta sebe nazivaju albigenezi. Nastaju gotovo istovjetni gnostiki sljedbenici u Francuskoj, valdenezi, potom paterani, pavliani, a kasnije su svi zajedno nazvani katari. Iz Francuske se hereza iri u panjolsku, sjevernu Italiju, eku i drugdje. Munjevito se proirila diljem Europe, potpomognuta okultnim buduim vladarima svijeta te je biskupi i sveenici jednostavno vie nisu mogli zaustaviti. Katolika crkva ju je poetkom 13. stoljea pokuavala suzbiti osnovavi dva nova reda, franjevce i dominikance (zvani prosjakim redovima) koji su kao propovjednici i misionari, hodajui pjeice po itavom kranskom svijetu, propovijedali istinitu Boju rije i nadmetali se s raznim heretikim propovjednicima. Sigurno je irenju katarske hereze pridonio i mistini i ezoterini idovski pokret Kabala koji se (sluajnost?) pojavio u Europi ba u 13. stoljeu, u panjolskoj, u zemlji u kojoj je inkvizicija i najdulje trajala. U panjolskoj su vladali Mauri (mjeavina Kartaana, Rimljana i Arapa) koji su u 7. stoljeu prihvatili islamsku religiju, a u 8. stoljeu doli na Pirinejski poluotok kojega su gotovo u potpunosti osvojili i tim kraljevstvom vladali gotovo osam stoljea. panjolska kranska vojska je istjerala Maure na sjever Afrike (od njih potjee drava Mauritania) 1492. godine, a dio koji nije napustio panjolsku preao je na katoliku vjeru (dobio je naziv maran, kao i pokrteni idovi). Marani su bili samo prividni krani, potajice su tovali svoju staru vjeru, to je izazivalo ogorenje i bijes katolikog puka. To je takoer jedan od uzroka panjolske inkvizicije. Hereza je svoj vrhunac doivjela nakon pada Jeruzalemskog Kraljevstva 1291. godine kada su se vitezovi templari vratili u Europu sa svojim bogohulnim, okultnim i sotonistikim vjerovanjima, to je rezultiralo papinom bulom Pastororalis Preeminentae od 22. studenog 1307. godine kojom se od svih monarha u Europi trai da ispitaju herezu svakog viteza pripadnika sotonistikog reda templara. Vitezovi templari povratkom iz Svete zemlje irili su svoja heretika i bogohulna vjerovanja meu ostalim obinim pukom i meu plemiima, gdje god su nalazili sigurna utoita. Ukinuem templara 1312. godine poinje nova era hereze, okultizma, ezoterije i magije, umotana u tajna magina drutva koja e 1717. godine pobjedniki izai iz tajnosti i nagovijestiti skori novi svjetski poredak. Jo je neto pridonijelo snanoj herezi u kranskom svijetu poetkom 14. stoljea, a to su glad i kuga. Klimatske promjene poetkom stoljea uzrokovale su dulje zime i vlanija ljeta to je prepolovilo etvu zbog skraene sezone rasta usjeva. Sveopa glad zahvatila je siromani puk Europe te su deseci tisua ljudi umrli od gladi. U takvom vremenu ope

ljudske bijede i siromatva, sredinom 14. stoljea harala je Europom crna smrt, kuga. U dvije godine je usmrtila gotovo 40% ukupnog puanstva, naroito siromane i neishranjene djece kojima je imunitet bio najslabiji. Europa je gotovo bila pred kataklizmom. Dok su jedni tu opu ljudsku katastrofu smatrali Bojom kaznom, drugi dio puka u svojoj letargiji, bijedi i nesrei smatrao je da ih je Bog napustio. Ako ih je Bog napustio, kome da se obraaju? Nesretni puk jo je vie potpao pod utjecaj monih, ve dobro organiziranih tajnih masonskih drutava. Hereza je postajala sve vea jer je puk poeo vjerovati u magiju i Lucifera, da bi pomou svakojakih vraanja, spiritizma i misticizma pokuao doi to blie svome novom bogu, Sotoni. U mranom i podijeljenom svijetu u kojem je malo nedostajalo da se uspostavi Luciferovo kraljevstvo, kada rije Boja vie nije dovoljna u borbi protiv Lucifera, nastala je inkvizicija. Upitajmo se kakav bi danas bio svijet da inkvizicije nije bilo? Moda isti, a moda i ne.

Istina o inkviziciji
Inkvizicija (latinski inquisto - traenje, istraga), za koju vladari svijeta najvie optuuju Katoliku crkvu, bila je podijeljena na papinsku i svjetovnu, u kojoj je bila najpoznatija panjolska. Papinska ili Sveta rimska inkvizicija bila je kudikamo blaa i pravednija od svjetovne. Osnovao ju je papa Grgur IX. 1231. godine. Postupak se nije mogao pokrenuti bez valjanih dokaza o herezi. Prilikom suenja zapisnik je vodio biljenik, prisustvovao je i lijenik, a presude su morale biti donesene jednoglasno. Najee su kazne bile globe ili bievanja, a kod teih heretika zatvor. Samo u najteim sluajevima, kada se heretici nisu htjeli odrei arobnjatva i sotonske magije, nego su do kraja prezirali nauk Katolike crkve, a prizivali svoga boga Sotonu, osuivani su na smrt spaljivanjem na lomai. Vratimo se ponovo na famoznog Dana Browna i njegov Da Vincijev kod u kojemu, meu ostalim nebulozama, tvrdi kako je na lomaama spaljeno pet milijuna ena, iako je to i statistiki nemogue budui da itava Europa tada nije imala niti sto milijuna stanovnika. Jasno da je masonskom podaniku za navodnu smrt tih ena kriva Katolika crkva. U crkvenim sudovima tono se vodio zapisnik i precizna evidencija za svakog osumnjienika iz ega jasno proizlazi: u panjolskoj je na 125.000 odranih procesa bilo 59 osuenih na spaljivanje na lomai, u Italiji 36 osoba, a u Portugalu 4. Svjetovne inkvizicije, koje su provodili monarsi europskih drava, bile su okrutne i nepravedne. Osim to su se vodile protiv katara i ostalih heretika, voene su i protiv idova i muslimanskog stanovnitva u panjolskoj. injenica je da su idovi negdje i poticali razne heretike sljedbe, ali najee su njihovi progoni i egzekucije izvravani zbog ljubomore i zavisti radi njihovog bogatstva i uspjeha. Njihova opa superiornost i materijalno blagostanje u odnosu na neidovski puk smatrano je kraom. Pape su kroz itavo razdoblje trajanja inkvizicije uestalo titile idove od progona raznih svjetovnih vladara i neidovskog puka, meutim u nekim sluajevima bili su potpuno nemoni jer je i njihov utjecaj na svjetovne vladare bio promjenljiv, ak u pojedinim razdobljima nikakav. Realne procjene na temelju najnovijih istraivanja govore da je oko pedeset tisua osoba, od kojih 80% ena, stradalo u procesima inkvizicije, najvie u Njemakoj, Francuskoj i panjolskoj. Inkviziciju nisu vodili samo Katolika crkva i svjetovni vladari, nego su se najbrutalnije egzekucije bez ikakvih sudskih procesa (krivnja je obino bila samo pripadnost razliitoj vjeri) obavljale u Anglikanskoj i protestantskoj crkvi, o emu Brown nije pisao. Prema vjerodostojnim podacima, u anglikanskoj crkvenoj inkviziciji, koja je zapoela s kraljem Henrikom VIII. 1534. godine, u Engleskoj je na lomai spaljeno preko trideset tisua

osoba, iskljuivo katolika. U srednjoj Europi, uglavnom Njemakoj, za vrijeme reformatora Luthera, Calvina i Zwingla, tijekom 16. stoljea, bez sudskih procesa na lomai je spaljeno oko sto tisua osoba, preteito idova, a dijelom i katolika. Nikada se meutim nije desilo da se netko drugi i u ime nekog drugog Katolikoj crkvi ispria za provedbu inkvizicije nad katolikim vjernicima. Vladari svijeta to ne dozvoljavaju jer jedino Sveta Stolica mora stalno osjeati teret savjesti zbog istrage mranog srednjeg vijeka. Svakako su najvei grijesi Svete Stolice inkvizicija provedena 1600. godine nad Giordanom Brunom koji je spaljen na lomai i inkvizicija 1633. godine provedena nad Galilejem Galileom koji je osuen na kuni pritvor uz odricanje od svog uenja. Javnosti je Katolika crkva morala uputiti pregrt isprika nakon to je teoloka komisija koju je predvodio kardinal (sadanji papa) Joseph Ratzinger ispitala grjeke prolosti i zavrila istragu pod naslovom Crkva i grjeke iz prolosti: sjeanje u slubi pomirenja. O najuvenijim znanstvenicima 17. stoljea koji su proli proces inkvizicije, Giordanu Brunu i Galileu, moe se rei da su bili i vrlo poznati slobodni zidari, osobito Giordano Bruno koji nije krio svoja sotonistika uvjerenja. On je 1563. godine pristupio samostanu svetog Dominika gdje se 1572. godine zaredio. Nakon nekoliko godina provedenih u samostanu, okrenuo je lea Bogu i napustio samostan te postao najgorljiviji heretik i tovatelj Lucifera. Njegova sablasna filozofska djela zgraala su katoliku javnost, a na engleskom dvoru vodio je heretike rasprave s engleskom kraljicom Elizabetom I., poglavaricom Anglikanske crkve i s Calvinom, voom protestantske sekte u enevi. Uhien je 23. svibnja 1592. godine i optuen od rimske inkvizicije za svoje heretike stavove koje je, meu mnogim objavljenim knjigama, najvjernije iznio u svom djelu Istjerivanje trijumfalne zvijeri. Kao znanstvenik se zalagao za Kopernikov sustav astronomije koji je Sunce stavio u sredite Solarnog sustava, za to je apsolutno bio u pravu, ali u to vrijeme to jo nitko nije mogao znanstveno dokazati. Optube na raun inkvizicije da je Bruno optuen zbog heliocentrinog sustava su apsolutno netone, to je bio samo djeli Brunovog opusa. Suenje Giordanu Brunu trajalo je gotovo osam godina, napisano je na tisue stranica zapisnika, a inkvizitori su ga nagovarali, gotovo molili da odustane od heretikih stavova, da se pomiri s Bogom, a to se tie heliocentrinog sustava dovoljno je da se izjasni da je to hipoteza, jer kada se bude mogao znanstveno dokazati, Katolika crkva e ga prihvatiti umjesto geocentrinog sustava. Meutim, Bruno je imao sasvim drugi cilj. Ako ga inkvizicija oslobodi pod velikim pritiskom javnosti, priznat e svoje dosadanje pogrjeke, krivovjerje kao istinito vjerovanje, priznat e nepostojanje tree boanske osobe - Svetog Duha, Sotonu koji se moe spasiti ako se pokaje, kao i ostala gnostika vjerovanja, a vladarima svijeta omoguiti laki obraun s Katolikom crkvom. Ako ga inkvizicija optui, to je i bio cilj njegovih masonskih gospodara, tu ljagu Katolika crkva nee moi sprati sa sebe, tako da je Bruno do itavog kraja zapravo izazivao i tvrdoglavo traio da ga se spali na lomai. Ona oito nije imala drugog rjeenja, postupala je prema svome zakonu koji je vaio u itavom katolikom svijetu i koji se nije mogao mimoii ukoliko se ne eli prihvatiti da je kranstvo zapravo krivovjerje. Bruno je optuen po osam inova hereze. Nakon osude, inkvizicija je Brunu predala svjetovnom sudu koji ga je 1600. godine osudio na smrt spaljivanjem na lomai. Tako je doao u naruje svoga zatitnika u kojega je vjerovao i s kojim se elio to prije sresti, Sotone, a njegove sotonistike tragove vjerno e slijediti veliki pokret u Europi, prosvjetiteljstvo, prosvijeen bivim anelom svjetla, Luciferom. Svatko si moe postaviti pitanje kako to da su najvei svjetski znanstvenici, filozofi, umjetnici i napredni vizionari bili lanovi masonskih loa ili cionistikih organizacija. Odgovor je vrlo jednostavan, to se moe i dokuiti u kontroverznoj knjizi Protokoli Sionskih mudraca. Svaki mladi ovjek, vizionar i potencijalni znanstvenik ili umjetnik, vrlo brzo

dolazi u kande vladara svijeta koji mu, ako pristupi u njihove redove, omoguuju apsolutni napredak uz svesrdnu materijalnu, medijsku i strunu pomo. Rijetko tko od tih mladih ljudi ne prihvati tako primamljivu ponudu ni ne slutei da postaje roblje velike i mone masonsko-idovske mainerije. Uspjeh se onemoguava onima koji eventualno ne prihvate takvu ponudu. Znanstveniku e se prvi rad ismijati i obezvrijediti te e mu se onemoguiti bilo kakav pristup glavnim znanstvenim institucijama i informacijama, umjetniku e se njegova djela omalovaiti, ponizit e se ga kao diletanta, tako da e nakon nekog vremena obojica biti razoarani u svoj rad i u samog sebe te e brzo odustati od daljnjeg rada. Vladari svijeta meu svojim lanovima izabiru ljude koji e se u javnosti prikazati kao veliki znanstvenici ili umjetnici, iako na njihovim radovima radi itav tim drugih znanstvenika i umjetnika, nekada i sposobnijih od odabranih. Odabrani ljudi su obino siromani individualci, vukovi samotnjaci, esto bez obitelji kako nitko ne bi nezaslueno prigrabio njihovu slavu. To su skromni ljudi, gotovo bez ikakvih poroka i mana, koji u svjetskoj javnosti izazivaju samo simpatije i divljenje. Dovoljno je spomenuti samo dvojicu: Williama Shakespearea i Nikolu Teslu. Svjetska vlada u svom trezoru ima rijeene znanstvene zagonetke puno vee od onih kojima raspolae slubena znanost. Vladari svijeta doziraju svjetska znanstvena saznanja prema potrebi. Oni e odluiti, primjerice, kada e se umjesto nafte poeti upotrebljavati neko drugo, ak vjerojatno puno jeftinije gorivo (vjerojatno kada Izrael definitivno uvrsti svoje granice), kada e se poeti upotrebljavati davno otkriveni lijek protiv AIDS-a, ptije gripe i drugih bolesti (najvie je manipulacija ba u farmaceutskoj industriji i genetski modificiranoj hrani), ve su odluili kakvu emo energiju u budunosti koristiti, kakvu emo hranu jesti, koliko emo biti pametni i koliko e nas uope na planetu biti (brojnost ovjeanstva rijeit e genetski modificiranom hranom ili raznim preventivnim cijepljenjima u kojima e pojedinoj ljudskoj rasi stavljati sredstva za sterilnost ili e lijek protiv zaraznih proizvedenih epidemija biti dostupan samo odabranima). Oni jednostavno znaju puno vie nego to si uope moemo zamisliti jer odluuju o nama i o svemu.

II. Moe li Vatikan pobijediti?

Monaki redovi Katolike crkve

itava dva tisuljea Katolika crkva se odupire pojavi hereze, raznih izopaenosti, hedonizma i ostalih nemoralnosti koje vladari svijeta permanentno projiciraju u due kranskog svijeta. Crkva se tijekom dva tisuljea pokuavala boriti protiv tog najveeg zla, a jedna od borbi je bila pomou raznih redovnika koji su predano svjedoili kransku vjeru, ak i onda kada su u Vatikanu stolovali nedostojni pape. Redovnike u Katolikoj crkvi moemo podijeliti na monahe (eremite, pustinjake) koji ive odvojeni ivot i samostance (cenobite) koji ive zajedno i nazoni su u drutvu. Danas je teko povui tonu granicu izmeu tih dviju skupina, a pojedine redove razlikuje odjea. Jo u prvim stoljeima poslije Krista, pojavom prvih gnostikih vjerovanja, pojavljivali su se razni pustinjaci koji su se svojim pokornim ivotom, u kojemu su gotovo iscrpljivali svoje tijelo, predavali molitvi i sluenju Bogu. Sigurno je medu najpoznatijim Antonio iz 3. stoljea koji je, prema pisanju biskupa Atanazija, ivio u egipatskoj pustinji, nosio vunenu odjeu, izgladnjivao se i molio Bogu. Svakako je najpoznatiji sirijski asket Simeon Stilit koji je trideset godina ivio na stupu visokom 180 centimetra. Prvi organizirani monaki red pri Katolikoj crkvi je Red svetog Benedikta (benediktinci) koji je osnovao sveti Benedikt Nersijski 529. godine. Red je osnovan u samostanu Monte Cassinu uz geslo Ora et labora (moli i radi) kao protutea pokvarenom vanjskom svijetu punom poroka. Benediktinci, osim tri zavjeta koja polau i drugi katoliki redovi (poslunost, siromatvo i istoa), imaju i etvrti, zavjet stalnog boravka. U svijetu danas postoji oko 170 mukih samostana s oko osam tisua redovnika i priblino 300 enskih samostana s trinaest tisua redovnica. U Hrvatskoj je samo jedan muki benediktinski samostan, samostan svetih Kuzme i Damjana na otoku Pamanu, i osam enskih. Najpoznatiji je samostan svete Lucije kod Bake na otoku Krku u kojem se nalazi poznata Baanska ploa. Jedan od najpoznatijih benediktinaca je pustinjak Pietro Morrone koji je u brdu Maiella nedaleko Sulmona 1246. godine organizirao pustinjsko naselje. Zbog svoje svetosti i velike popularnosti meu narodom, postao je 1292. godine papa Celestin V. na ijoj se krunidbi u Aquili skupilo dvjesto tisua ljudi. Zbog starosti i pod pritiskom kralja Karla II. Anuvinca koji ga je prisiljavao da sjedite papske kurije iz Puma premjesti u Napulj i ambicioznog i kontroverznog Benedetta Gaetanija koji je svim silama htio postati papa te je kasnije izabran kao papa Bonifacije VIII., dao je nakon nekoliko godina ostavku i nastavio s pustinjskim ivotom. Godine 1084. sveti Bruno je u Alpama u masivu La Grande Chartreuse, na visini od 1175 metara, osnovao kartuzijanski red prema stroim benediktinskim pravilima koji se, osim potpune utnje, uzdravao mesne hrane. Uenik svetog Brune je bio poznati papa Urban II. koji je 1095. pozvao kransku Europu na osloboenje Svete zemlje. Red kojega takoer moemo smatrati ogrankom velike benediktinske obitelji je monaki red cisterana osnovan 1098. godine zahvaljujui svetom Bernardu iz Clairvauxa, a poznat je po tome to je svaka opatija (samostan) autonomna, na elu sa svojim opatom. Ove redovnike zbog bijele odjee narod jo naziva bijelim fratrima. Sveti Bernard je dobio dozvolu od pape Honorija II., na molbu jeruzalemskog kralja Badouna II., za osnivanje Vitekog reda Salomonovog hrama

(templara) u Jeruzalemu 1127. godine. Red se kasnije otrgnuo od kranskog nauka i poeo vjerovati u magiju i arobnjatvo prema drevnim mitologijama Egipana, Babilonaca i Saudejaca. Prema sotonistikim ritualima slobodno moemo rei da su potpisali ugovor s Luciferom. Na podruju Palestine, osim templara i Vitekog reda hospitala svetog Ivana Jeruzalemskog (danas Maltekih vitezova), 1150. godine na brdu Karmelu, na kojemu su se vjernici jo u doba proroka Izaije (8. stoljee prije Krista) sastajali da u samoi i sabranosti budu povezani s Bogom, osnovan je red karmeliana. Osnovao ga je vitez Bertold iz Kalabrije, a za ovaj red je karakteristino to redovnici hodaju iskljuivo bosi. Nakon pada Svete zemlje, bjee u Europu gdje se osobito ire u Francuskoj i Engleskoj te poput franjevaca i dominikanaca postaju prosjaki red. U Hrvatskoj je najpoznatiji njihov samostan u Remetama u Zagrebu, osnovan na poziv blaenog kardinala Alojzija Stepinca, koji se i danas brine za svetite Gospe Remetske. Jedan od najpoznatijih i najveih katolikih redova je prosjaki red dominikanaca (slubeno Red propovjednika svetog Dominika) koji je dobio naziv prema svom osnivau, svetom Dominiku Guzmanu. Sveti Dominik se rodio u kastiljskom selu Caleruegu u panjolskoj, za vrijeme panjolske borbe s Maurima koji su osvojili dvije treine Pirinejskog poluotoka. Osim Maura i jaanja uenja idovske Kabale u panjolskoj, itavu Europu potresa gnostiko-manihejska hereza koju raspiruju sile tame, okultizma, ezoterije i magije, budui vladari svijeta. Red prosjakih propovjednika osnovan je 1215. godine u Prouilleu u biskupiji Toulouse. Dominikanci su propovijedali rije Boju, vodili dijaloge i diskusije s odlutalim pukom, znali sluati sugovornika kako bi se zajedno dolazilo do prave istine te svakog pojedinca pokuali vratiti na pravi Boji put. Dominikanski red i danas djeluje diljem svijeta, a u Hrvatskoj jo su samostani u Dubrovniku, Koruli, Bolu, Starom Gradu, Splitu, Trogiru, Zagrebu i Rijeci. Mnogi su dominikanci bili hrvatski biskupi, a najslavnija naa dominikanka je Ozana Kotorka (1493. - 1565.) koju je Pio XI. 1927. godine proglasio blaenom. Drugi katoliki prosjaki i propovjedniki red je osnovao sveti Franjo Asiki. Ordo fratrum minorum (Red manje brae) osnovan je 1209. godine. Ostala dva reda, Red manje brae konventualaca i Red manje brae kapucina, zajedno s Redom manje brae ine obitelj sinova svetog Franje. Franjevci su kao propovjednici i siromani redovnici najzasluniji to u mranom srednjem vijeku, u doba krivovjerja, magije, vjetiarenja i sotonizma, ali i ope ljudske bijede potpomognute zaraznom kugom, gotovo itava Europa nije skrenula u drugo kraljevstvo, kraljevstvo Sotone. Oni su i danas u itavom svijetu gdje propovijedaju evangelizaciju i Boju rije poznati po velikom doprinosu u znanosti, kulturi, sveuilitima, umjetnosti i drugim segmentima ljudskog djelovanja. Svoje sjedite franjevaki red ima u Rimu, dok ih je ukupno u itavom svijetu, zajedno sa enskim redom klarisa i svjetovnim redom, oko dva milijuna. Franjevci su imali istaknutu ulogu u povijesnom i kulturnom ivotu Bosne i Hrvatske u kojem su se istakli kao propovjednici i misionari u iskorjenjivanju bogumilskog krivovjerja. Franjevaka provincija Bosna Srebrena je jedina ustanova koja u Bosni djeluje neprestano od srednjeg vijeka do danas i koja je preivjela osmanlijsku vladavinu nad Bosnom i Hercegovinom. Prvi je samostan podignut u Milama kod Visokog 1340. godine, a kasnije su izgraeni samostani u Olovu, Srebrenici, Fojnici, Kreevu i drugdje. Najpoznatiji hrvatski franjevac kapucin je sveti Leopold Bogdan Mandi, roen u zaljevu hrvatskih svetaca, Boki Kotorskoj, u Herceg Novom 1866. godine. Svoj sveti ivot proveo je u Padovi gdje je etrdeset godina u svojoj ispovjedaonici jednakom ljubavlju tjeio, mirio s Bogom i duhovno vodio sve vjernike. Tijekom Drugog svjetskog rata kapucinski

samostan u Padovi bio je potpuno razruen u saveznikom bombardiranju, ali, zaudo, njegova ispovjedaonica je ostala itava i netaknuta. Sveeniki red koji je dobio ime po Pavlu Tebanskom, kojega se smatra prvim pustinjakom iz 3. stoljea za vrijeme progona rimskog cara Decija, su pavlini, osnovani poetkom 13. stoljea. Red je osnovao blaeni Euzebije Ostrogonski koji je u zajednicu okupio poveu skupinu pustinjaka koji su ivjeli isposnikim ivotom na podruju Maarske i Hrvatske, a redu ispoetka daje ime Pustinjaci svetog Kria. Prvi su im samostani oni svetog Kria na gori Pili i svetog Jakova na gori Patach. U Hrvatsku Dubicu dolaze 1244. godine gdje do carskog ukinua 1786. godine izgrauju pedesetak samostana i redovnikih kua. Na poticaj pokojnog kardinala Franje Kuharica, pavlini svoj rad obnavljaju u Hrvatskoj 1972. godine i danas djeluju u tri samostana. Druba Isusova (isusovci, jezuiti) je osnovana 1540. godine u panjolskoj. Isusovce je osnovao Ignacije Loyolski. Njihovom pojavom javio se novi oblik redovnikog ivota jer oni ne ive povueno i odvojeno od svijeta kao ostali katoliki redovi, nego dolaze meu ljude i njihove probleme uzimaju kao svoje. Njihova je zasluga nemjerljiva u spreavanju irenja reformacije tijekom 16. stoljea, poglavito na prostorima Habsburke Monarhije, posebice u Sloveniji i Hrvatskoj. Njihovo geslo u borbi protiv protestantskih reformatora je glasilo Sve za veu slavu Boju. Druba Isusova danas je nazona u 112 zemalja svijeta i ima preko dvadeset i tri tisue redovnika, a obnaala je najzahtjevnije misije Katolike crkve (po Indiji, Japanu, Maleziji, Africi, Kini, Sjevernoj i Junoj Americi). Meu isusovcima je bio veliki broj muenika. Dva dogaaja ovdje vrijedi spomenuti: smrt svetog Nicholasa Owena koji je 1606. godine u Engleskoj za vrijeme kraljice Elizabete I. zvjerski muen te konano spaljen na lomai i hrvatskog sveca kanonika Marka Krievanina, roenog kao Marko Stjepan Krizin, koji je muen i na kraju ubijen zajedno s dvojicom isusovaca 6. rujna 1619. godine u Koicama nakon to nije htio prijei na kalvinistiku protestantsku vjeru. Druba Isusova u ezdeset zemalja svijeta vodi preko 600 kolegija i 336 visokih kola i sveuilita i slobodno je moemo nazvati mostom izmeu Crkve i vjernika. Na tisue isusovaca danas radi u sredstvima javnog priopavanja: radiju, tisku, filmu, TV-u. Vode papinsku zvjezdarnicu i odgovorni su za Radio Vatikan i jo mnogo toga. U Zagrebu 1607. godine osnivaju gimnaziju, u Rijeci 1627., u Varadinu 1636., itd. U Zagrebu danas vode Filozofski fakultet Drube Isusove, Teoloki institut i Odjel za kranski nadzor. Neki od znaajnijih hrvatskih isusovaca bili su Bartol Kai, pisac prve hrvatske gramatike, Ivan Vremen, poznati matematiar i astronom, Ruder Bokovi, jedan od najveih svjetskih znanstvenika i Petar Perica koji je spjevao najpoznatije hrvatske katolike pjesme Do nebesa i posebno dragu autoru ovog teksta, Zdravo Djevo. Treba podsjetiti i na najmlai sveeniki red, Drubu svetog Franje Salekog (salezijanci) koju je osnovao sveti Ivan Bosco, a koja je okupljala siromane i naputene djeake koji su zavravali razne naobrazbe i postajali dobri krani i poteni graani. Danas red koji mlade ljude odgaja pomou vjere i ljubavi broji preko sedamnaest tisua sinova svetog Ivana Bosca po itavom svijetu. U Hrvatskoj salezijanci djeluju u Rovinju, Rijeci i u Zagrebu na Kneiji i Podsusedu. Ovakvo arenilo monakih (redovnikih) redova pri Katolikoj crkvi moda se doima kao razliitost u njihovom nauku, sukob miljenja ili meusobna konkurencija, meutim, istina je potpuno drugaija. Svi redovniki redovi, zajedno s brojnim enskim, vrlo blisko surauju i imaju potpuno istovjetni cilj, a to je da u molitvi i istoi te svojim osobnim primjerom i misionarskim poslanjem utjeu na vjerniki puk kako bi ostao vjeran Bogu, ne lutajui u iskuenjima hedonizma, nemorala, krivovjerja i bljetavog materijalizma s kojima nas vladari svijeta svakodnevno vabe, ba poput Sotone u obliku zmije koji je Evu dao u

iskuenje, a ona nije mogla odoljeti plodu sa zabranjenog stabla jer je poeljela biti ravna Bogu.

Sveta Stolica u borbi s masonstvom

Interesantno je da je nakon to je 1717. godine masonstvo izalo u javnost, meu obinim svjetovnim pukom nestalo gnostiko-manihejskih krivovjerja, a arobnjatvo, magija i ostala sotonistika hereza znatno se smanjila. Razloge treba traiti u tome to vladarima svijeta vie nije bilo potrebno da na taj nain inficiraju prostoduni puk kako bi oslabili utjecaj Katolike crkve. Osjeali su se dovoljno snanima da se sami obraunaju s Crkvom, a pukom se svejedno i na laki nain moe manipulirati. Moe mu se dati malo kruha i puno igara, zadojiti ga materijalizmom kao jedinom svrhom ivljenja uz bezbroj hedonistikih poroka, nemorala, izopaenosti, droge, prostitucije i svakojake prljavtine. Puk koji e napustiti temeljne vrijednosti kranske religije, poput podanih kiborga slijepo izvravati svaku zapovijed vladara svijeta, bit e samo igraka u svim bitnim svjetskim politikim i ekonomskim promjenama i dogaajima, ratovima, sukobima, revolucijama, energetskim krizama, znanosti, globalizaciji (diktature svjetske vlade), itd. Vrlo brzo je na veliku opasnost masonstva ukazao papa Klement XII. koji ih jasno svrstava u najvee neprijatelje svakog pozitivnog kranstva, a napose Katolike crkve. On ih takoer smatra odgovornim za pojavu reformacije u Europi, odnosno za odvajanje Anglikanske i Luteranske protestantske crkve od Katolike crkve. Papa Klement XII. ih je ekskomunicirao i proglasio neprijateljima kroz stoljea izdajui 1738. godine bulu In Eminenti Apostolatus Specula. Papa Benedikt XIV. 1776. godine svojom bulom Inscrutabili takoer osuuje slobodne zidare. Masonstvo jo ee uzvraa udarac Katolikoj crkvi osnovavi u Ingolstadtu iluminate, Luciferove sljedbenike. Iz iluminata nastaje sveopi europski pokret prosvjetiteljstvo koje donosi i stvara Francusku revoluciju i Pariku komunu. Papa Pio IX. u vremenu masonske ekspanzije pokuava upozoriti svijet na masonsku neimarsku religiju kojom slobodni zidari vjeto manipuliraju i osvajaju planet. On 1846. godine protiv masonstva izdaje bulu Qui pluribus, 1864. godine encikliku Quanta Cura protiv pogreaka vremena, 1865. godine bulu Multiplices inter, 1865. godine bulu Apostolica sedis, 1873. godine bulu Et si multa, sve protiv masonstva. Svakako je najvee upozorenje svekolikom ljudskom rodu od opasnosti kraljevstva Sotone i osudu masonske sekte izrekao papa Lav (Leon) XIII. svojom enciklikom Humanum Genus (Ljudski rod) 20. travnja 1884. godine. Papa Leon XIII. u njoj jasno daje do znanja kako sljedbenici zla, slobodni zidari, kuju urote i ele uporno i otvoreno nauditi Crkvi. Upozorava kako se masonska sekta s prezirom i klevetama okomila na papu Leona XII. koji je apostolskom konstitucijom Quo Graviora zauvijek potvrdio ranije donesene pontifekse upuene masonstvu od svojih prethodnika. Papa Leon XIII. iznosi narav masona koji se, poput neko manihejaca, skrivaju po skrovitim mjestima i donose svoje sotonske planove, dok u javnosti proglaavaju svoje milosre prema siromanima i obinom puku. Papa takoer govori o masonima koji su izdali tajne ili nisu posluali zapovjedi, bili su ubijeni, a ubojstvo je vjeto izbjeglo policijskoj kazni. Papa govori kako je plan masonstva papi oduzeti svu duhovnu mo, a instituciju rimskog pontifikata izbrisati s lica zemlje. Pod pojmom izjednaenja svih religija, pa i onih najdevijantnijih, eli se unititi Katolika crkva. Masonstvo se uvuklo u srca pojedinih vladara, kae papa, tako da su ta drutva i drave odbacili kranske tradicije, brakove sklapaju i razvrgavaju kao graanske ugovore, u

obrazovanje djece u takvim drutvima ne smiju se uplitati nikakve religije, a djeca kada odrastu sama odabiru religiju koja im se najvie svia. Sloboda umjetnosti, pornografija i strast zamijenili su mjesto s kranskim naukom. U nastojanju i zastraujuem pokuaju da se oive poganski obiaji i institucije i elji da se uniti vjera i Crkva, ovjek e prepoznati neukroenu mrnju i osvetniki bijes koji je protiv Isusa Krista planuo u Sotoninom srcu, rekao je papa Leon XIII. Masonstvo, u suradnji sa idovskim cionistima, krupnim koracima je krenulo dalje, ne osvrui se na encikliku pape Leona XIII., osvajajui planet i ostavljajui sve manje prostora Bojem poslanju Crkve. Vjerujui i zaklinjui se svojem bogu Jahbulonu, njemakom idovu Karlu Marxu pomogli su napisati uveni Manifest. Sa idovskim prvacima Listopadske revolucije 1917. godine u Rusiji vrili su eksperiment komunizma koji je trebao odgovoriti na dva pitanja: moe li se vjera u srcima ovjeka iskorijeniti silom i kako funkcionira drutvo bez srednjeg sloja drutva, podijeljeno na partijsku elitu i radniku klasu? Oba su iskustva u slubi zavrnog ustrojstva novog svjetskog poretka. Papa Benedikt XV. u svom kanonu 2335 Codex iuris canonici iz 1917. godine katolicima zabranjuje lanstvo u masonskim loama pod prijetnjom ekskomunikacije, ali vladari svijeta su ve bili toliko superiorni u odnosu na Katoliku crkvu da su nastavili sa svojom ekspanzijom te su i dalje diktirali povijest ovjeanstva. Inscenirali su poznatim metodama Prvi svjetski rat iz kojega su kao pobjednici prekrojili granice Europe i Starog istoka, dajui Velikoj Britaniji mandat nad Palestinom, a novoosnovana Liga naroda samo je trebala servirati odluke sada ve snane svjetske vlade.

Opus Dei (Djelo Boje)

Godine 1927. sveti Josemaria Escriva de Balaguer (tada samo sveenik) u glavnom gradu panjolske, Madridu, osniva Opus Dei (Djelo Boje). Crkvi je otkrio novi originalni put u promicanju svetosti u svim slojevima drutva i u svakom staleu. Ova organizacija obinim ljudima pomae ivjeti kranski poziv i radi gotovo iskljuivo na posveivanju laika i obinih vjernika. Promie svijest o univerzalnom pozivu na svetost, odnosno daje temeljnu postavku da je svaka osoba pozvana od Boga da bude sveta. Taj cilj se ostvaruje svakodnevnim obvezama u kojima lanovi Opus Dei slue svojoj obitelji, prijateljima i drutvu, uz duhovnu obnovu i kransku krepost. Redovito pristupaju svetim sakramentima i raznim teajevima iz teologije i filozofije. Opus Dei je jasno organizirana ustanova kojoj je glavna oznaka vjernost papi i crkvenom uiteljstvu i koja uz svesrdnu Boju milost i blagoslov Crkve ostvaruje sve vee uspjehe. Danas ima preko osamdeset i pet tisua lanova od kojih je oko tisuu i devetsto sveenika. Ova katolika ustanova kao feniks je iz goruiinog zrna izrasla u snani pokret koji se snano suprotstavlja masonsko-idovskoelitistikom neoliberalizmu i globalnom hedonizmu i postaje snana konica vladarima svijeta u konanom razrjeenju svjetskog poretka. Upravo je to razlog to se nala na udaru matovite masonske knjige Da Vincijev kod u kojoj se predstavlja kao desniarska kranska sekta, neprijatelj modernog sekularnog svijeta, oporba Drugom vatikanskom koncilu. Mogua pokora njenih lanova tumai se iskrivljeno i pretjerano. Na ove neistine stvarno ne treba troiti objanjenja, ali ako se Opus Dei smatra organizacijom bliskom zloglasnom diktatoru generalu Franciscu Francu, ipak neto treba rei. Opus Dei i njezin osniva sveti Balaguer, bili su uvijek bliski samo kranskom puku i Katolikoj crkvi, a ako je kranski puk bio vie na strani vojske generala Franca, onda se to moe i tako protumaiti. Treba rei istinu da su graanski rat panjolskoj nametnuli britanski i francuski masoni koji su, poput Listopadske revolucije u

Rusiji, monarhiju htjeli sruiti i na zapadu Europe (to su i uinili) i na vlast, kao novi eksperiment, dovesti komunistiku diktaturu. Komunistika strahovlada, tzv. panjolska republika, trajala je pet godina tijekom kojih je provodila nevieni teror nad Katolikom crkvom i svim protivnicima revolucije. Nakon brutalnog ubojstva konzervativnog politiara Calva Sotela 1936. godine, general Franco je preobuen u Arapa doao u panjolski dio Maroka gdje su ga podrale sve vojne jedinice. Uz pomo Hitlerove Njemake, Francove trupe su transportnim avionima stigle u panjolsku i zapoeo je graanski rat. Na jednoj je strani bila legalna panjolska vojska s generalom Francom na elu, dok je na drugoj, osim panjolskih komunista i ostalih podanika, bila strana vojska sastavljena od raznih pustolova, bezvjernika, revolucionara, komunista, anarhista, odnosno, ukratko, masonskih plaenika. Odjednom su se stvorile dvije panjolske, okrutne i brutalne. No brutalnost je pripisana samo pobjedniku, a svima nam je jasno zato. Drugi svjetski rat nastao je kao odgovor na nerijeene politike i ekonomske odnose prouzrokovane nepravednom raspodjelom moi izmeu vladara svijeta i onih drugih i stvaranjem neprirodnih dravnih granica nakon zavretka Prvog svjetskog rata. Kao da su ga svi eljeli jer je svatko imao svoj cilj, a ciljevi su vaniji od milijunskih ljudskih rtava i zastraujueg materijalnog razaranja. Poetkom 1940. godine papa Pio XII. elio je svim silama pomiriti sukobljene strane. Sveta Stolica je eljela nai pravedno rjeenje za Poljsku i ehoslovaku i rijeiti spor izmeu sukobljenih strana, a u tim mirovnim pregovorima nalazila je podrku u Mussoliniju i Rooseveltu. Papa Pio XII. odlino je predvidio posljedice izbijanja rata: irenje komunizma na zapad Europe i sveobuhvatni utjecaj masonstva u Europi i itavom svijetu. Drugi svjetski rat, rat nevienih razmjera, ipak se dogodio i obistinile su se slutnje Svetog Oca. Povuen je eljezni zastor izmeu dvaju svjetova, stvorena je drava Izrael, a masonsko-idovsko-elitistiki utjecaj na itavom planetu postao je odluujui. Vladari svijeta, na elu s engleskom kraljevskom obitelji, obitelji Rockefellera i Rothschilda, stvorili su svoje filijale, Ujedinjene narode, Okrugli stol, RIIA, CFR, Bilderberg, Trilateralnu komisiju, Rimski klub, Skull and Bones i jo mnogo svojih organizacija kako bi lake kontrolirali i upravljali itavim planetom.

Katolika crkva nakon Drugog vatikanskog koncila

Drugim vatikanskim koncilom (1962. - 1965.), za vrijeme pape Ivana XXIII. koji je preminuo tijekom Koncila 1963. godine i naslijedio ga papa Pavao VI., Katolika crkva pokuala se oduprijeti sveopem rastuem hedonizmu, nastranosti i izopaenosti. Izopaenost se, poglavito kod mladei, pojavljivala u raznim hipijevskim pokretima, seksualnoj revoluciji, nakaradnoj glazbi, konzumaciji droge i drugim hedonistikim proizvodima vladara svijeta kako bi se njome lako manipuliralo. Cilj ekumenskog sabora bio je otrgnuti mlade i ostale vjernike iz svijeta nemorala i nastranosti i ponovo ih pribliiti Crkvi. injenica jest da je Crkva djelomino uspjela svojim osuvremenjavanjem vratiti odlutale due u krilo Katolike crkve, ali uvijek postoji dvojba nije li zato platila previsoku cijenu. Crkvena liturgija je izmijenjena Drugim vatikanskim koncilom. Sveta misa se, kao i kod protestanata, slui na narodnom jeziku, smanjeno je vrijeme kleanja u odnosu na sjedenje, sveenik je leima okrenut oltaru (svetitu), hostija se daje u ruke, sveenik vie ne propovijeda iz propovjedaonice uzdignute od vjernika, itd. Moda je najvea izmjena u zakljucima Koncila to se zauzeo stav ravnopravnosti religija i meureligijske snoljivosti. Znai li to da e Katolika crkva, koja je po mnogo emu do tada uivala ekskluzivnost, od Drugog vatikanskog sabora voditi ravnopravne religijske rasprave, prvo s ostalim kranskim crkvama, zatim s drugim monoteistikim religijama (judaizam, islam), a na kraju i s

hinduistikom, budistikom ili moda i nekom gnostikom religijom? Do Koncila je Katolika crkva jo uvijek molila za idove da povjeruju u Isusa Krista i priu Katolikoj crkvi, a nakon njega se poela ispriavati idovima za sav svoj antisemitizam, a idovsko bogoubojstvo pravda time da su to uinili samo poneki idovi. Mnogo je otpora medu katolikim sveenstvom bilo u takvom naglom zaokretu Katolike crkve na Drugom vatikanskom saboru. Neki biskupi i sveenici smatraju da je taj ekumenski sabor velika urota vladara svijeta i da je na njemu naneseno vie tete Katolikoj crkvi nego svim dosadanjim ljeviarskim, liberalnim i heretikim pokretima i revolucijama. Najvei protivnik modernizma u Katolikoj crkvi bio je nadbiskup Marcel Francois Lefebvre (1905. - 1991.), nadbiskup u senegalskom glavnom gradu Dakru. Ubrzo je doao u sukob sa Svetom Stolicom, poglavito nakon osnivanja Bratovtine svetog Pija X. (papa sveti Pio X. bio je poznat po svom konzervatizmu te je 1907. godine donio encikliku Pascendi Dominici Gregis protiv modernizma i prihvaanja modernih promjena u svijetu i prilagoavanja Katolike crkve tim promjenama) i sveenikog seminara 1971. godine u vicarskoj na kojem su se poduavali mladi konzervativni sveenici. Nadbiskupa Lefebvrea je papa Ivan Pavao II. 1988. godine ekskomunicirao iz crkve zbog spornog zareenja etvorice biskupa, ali njegov konzervativni pokret danas ima oko sto tisua sljedbenika, a bogosluja i dalje obavljaju kao u pretkoncilko vrijeme i ne prihvaaju odluke Koncila. Najpoznatiji sljedbenik katolikog pokreta koji je ostao privren i vjeran tradicionalnoj konzervativnoj dogmi Katolike crkve i koja ne prihvaa odluke Drugog vatikanskog koncila, proslavljeni je glumac i reiser Mel Gibson. Prestaje nada da se sve ono pozitivno to je slijedilo nakon Drugog vatikanskog koncila nee uplesti u zamku vladara svijeta i da se u redove Katolike crkve nee uvui masonsko-protestantski i judejski duh. Koncil je i previe naglaavao poznate dogme: graanske slobode, meureligijsku toleranciju i dijalog, ljudska prava i slino, to odvie podsjea na dobro poznate masonske krilatice. Najvea opasnost za Vatikan i Katoliku crkvu bit e ako se vladari svijeta previe uvuku u njezine redove (oni konstantno ubacuju svoje regrute) i ako Katolika crkva podlegne njihovim htijenjima i dovri s promjenama unutar Crkve po uzoru na druge crkve, primjerice ukidanjem celibata za sveenike, dozvolom enama da se zareuju za sveenike, ak i za biskupe, a u krajnjem cilju blagonaklonim gledanjem na istospolne brakove, dozvoljavanjem abortusa, eutanazije i kloniranja i mnogo toga drugoga potpuno stranog tradicionalnom katolikom nauku. Katolika crkva jo uvijek je najvea prepreka vladarima svijeta za konanu uspostavu novog svjetskog poretka na naem planetu i itava njihova borba uperena je na slabljenje, posrnue i ovladavanje Crkvom. Njima najvie smeta pravi Bog koji se nikako ne podudara s njihovom sinkretinom religijom kojom ele zavladati svijetom. Masonski Veliki arhitekt Svemira proizlazi iz bilo koje monoteistike religije (zaratustrizam, judeizam, kranstvo, islam), on moe biti i sam Sotona. Jahbulon je ime njihovog Vrhovnog Bia sastavljeno od imena Jahve, Baal i On. On (Oziris) je antropomorfni bog, gospodar svijeta mrtvih i najtovaniji bog drevnog Egipta. Baal (Bel) je sin Semiramide i Nimroda, bog sunca poznat pod imenom Belzebub, Princ avola (Lucifer je poznat kao nosioc svjetlosti, a Sotona se smatra voom avola) kojega je prorok Ilija, prema Starom zavjetu, izazvao na dvoboj. Danas, kada se Katolika crkva kao izvor Bojeg nauka jo uvijek uporno odupire silama tame, hedonizma, okultizma i apsolutne svjetske moi, Rim je, odnosno Vatikan, za sve katolike (njih milijardu) postao sredite svijeta, s duhovnim poglavarom Svetim Ocem. Ono to je za katolike Rim, za slobodne zidare je London. Njegova ishodina toka je engleski Veliki Orijent u kojega je ulanjena itava kraljevska obitelj, gotovo svi anglikanski biskupi, koje bira predsjednik vlade, i sveenici, svi lordovi i veina parlamentaraca. Na

njegovom je elu njezino velianstvo kraljica Elizabeta II. Nije neobino to danas samo 48% Britanaca kae da pripada nekoj crkvi, a samo ih oko 10% dolazi na vjerske obrede, od kojih su veina katolici. Ono to je Rim katolicima, London slobodnim zidarima, zasigurno je Washington idovima. Dobivaju li stvarno vladari svijeta polako, ali sigurno, bitku protiv Katolike crkve? Nakon ruenja komunizma u Europi vrlo su brzo potpuno razorili sve bive komunistike drave, monopolom svoga kapitala unitili domae gospodarstvo, a pomou svojih poklisara i kvazidemokracije narodima nametnuli maloduje i nevjeru u vlastitu dravu. Potpunom kontrolom medija od svakog pojedinca koji im je smetao uinili su razbojnika, nazadnog desniara, nesposobnog rukovoditelja, a od svojih poslunika i raznih mediokriteta vodee osobe u svojim dravama. Sve rasprodane zemlje postale su vrlo brzo njihovi obini slugani bez vlastitog gospodarstva, nacionalnih banaka i ijednog neovisnog vanijeg sredstva javnog priopavanja, bez domoljubnog ponosa, svoje drave, s razoaranim i duhovno posrnulim narodom. Te drave vrlo brzo su postale kolonije novog svjetskog poretka, a najjadnije od svega toga je to to obian puk za svoje sluganstvo i jad ne krivi svoje stvarne gospodare, ve im je uvijek kriva vlastita drava, domai politiari, domae institucije, Crkva, itd. Mo medija je svemogua, a Katolika crkva gubi bitku jer nema tu mo. to su vladari svijeta uinili nakon smrti pape Ivana Pavla II., jednog od najveih papa 20. stoljea, ovjeka s najveim duhovnim autoritetom i najvee moralne vertikale svog vremena? Britanski dnevnik Independent upozoravao je javnost na stvaranje kulta linosti zbog milijunske nazonosti vjernika koji su ekali papinu smrt u Vatikanu. Drugi britanski list, Guardian, optuivao je Svetog Oca da je izravni krivac za porast pedofilije medu katolikim sveenstvom i za irenje AIDS-a u katolikim zemljama zbog kritike koritenja kondoma. Francuski mediji nisu bili nimalo manje bizarni i gnusni. Christan Eyschen, glavni urednik La Raisona, odlazak predsjednika Chiraca u katedralu na svetu misu za pokojnog papu naziva skandaloznim, a zastavu sputenu na pola koplja naziva napadom na slobodu savjesti. Glavni tajnik Lige za naobrazbu, Jean Marc Roirant, komentira zastavu sputenu na pola koplja pitajui se hoe li tako biti i kad umre Dalaj-lama. Trebamo se upitati kako to da je vladarima svijeta ba sve dozvoljeno bez ozbiljnih kritika od Katolike crkve? Zato se Katolika crkva ponaa previe samozatajno u svom tihom milosru, previe novozavjetno u Isusovom poslanju ljubavi, previe pasivno u dananjem svijetu okrutne mainerije svjetskih grabeljivaca, previe drugokoncilaki? Dok je razapinju, napadaju i poniavaju svi mogui podanici i plaenici vladara svijeta, ona previe dostojanstveno isusovski podnosi i trpi svu tu nepravdu, to u konanici vodi njenom porazu. Katolika crkva mora dii odluni glas protiv konanog ustrojstva novog svjetskog poretka, a ne apatom odgovarati na sve bjesomune napade. Ne smije se ponaati, u slubi svog vieg cilja i svetog poslanja, poput Arhimeda na Sirakuzi koju su osvojili Rimljani. Dok je on crtao geometrijske likove na pijesku, napao ga je rimski vojnik. Tad se Arhimed u svom viem cilju obratio rimskom vojniku: Noli turbare circulos meos. (Nemoj remetiti moje krugove.). Nadamo se da e dobro i Bog pobijediti, a kraljevstvo Luciferovo na zemlji zauvijek ostati samo pusta elja Sotone. Najbolje se nadmo vladara svijeta mogla vidjeti tijekom ljeta 2006. godine kada je ekspozitura novog svjetskog poretka, drava Izrael, svojom vojnom silom nemilice ulazila u dravu Libanon kao u svoje dvorite i ubijala na tisue libanonskih civila, ena, djece. Osude ni od kuda. Sve formalne svjetske institucije govore o miru, nalaenju zajednikog rjeenja, pronalaenju uzroka sukoba, emu se pridruuju i hrvatski politiari s naim predsjednikom. Nitko osim neovisnih islamskih zemalja nema snage dati tonu ocjenu sukoba, a ak je i osuda pape Benedikta XVI. bila nezamjerajua i drugokoncilaka kakva ne bi smjela biti. Povod toj bezumnoj agresiji ne moe biti uhienje dva izraelska vojnika od

strane Hezbollaha, ve je militantna drava Izrael vrila genocid nad libanonskim nedunim narodom. U konanici je to jo samo jedan pokus vladara svijeta kojima je ba sve dozvoljeno. Nitko sasvim sigurno od izraelskih generala nee zavriti u Haagu, kao u jednoj, pred jedanaest godina osloboenoj i slavnoj, a danas podanikoj zemlji.

III. Antemurale christianitatis (predzie kranstva)

Kralj Tomislav i biskup Grgur Ninski

Hrvati su kransku vjeru primili prije svih drugih slavenskih naroda. Nakon to je dio ratnikog plemena Hrvata iz dijela zapadne Bijele Hrvatske (vei dio je ostao u Bijeloj Hrvatskoj koja se odrala do 10. stoljea, a kasnije se asimilirao u ukrajinski, poljski, eki i slovaki narod) zaposjeo krajeve od Drave do Jadranskog mora, Sveta Stolica je 641. godine poslala svog izaslanika, benediktinca Martina u Hrvatsku i tada poinje pokrtavanje Hrvata. Bizantski car Konstantin Porfirogenet (913.-959.), prema pisanju blaenog Ivana Merza, napisao je: Kad su Hrvati primili sveti krst, obvezli su se posebnim pismenim ugovorima i prisegli su svetom Petru apostolu da nikada nee naoruani provaljivati u tue zemlje, ve e njegovati mir sa svima koji ele mir. A za uzvrat su dobili od pape zalog da e im Bog biti osvetnik, ako katkad drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i uzmu je pustoiti. A pobjedu e im isprositi njihov zatitnik sveti Petar. Dojmljivo je koliko su ti proroki ugovori bili istiniti. U 9. stoljeu Hrvati su ve ravnopravno ukljueni u veliku europsku kransku obitelj, a povijesni izvori govore i o pokrtavanju hrvatskih vladara: Porge, Porina, Vojnimira, Vieslava, Borne, Ljudevita Posavskog, Mislava, Trpimira i drugih. Tada se ve osjea velika konkurencija i pravo nadmetanje izmeu Rima i Carigrada. I jedni i drugi su hrvatske vladare htjeli staviti pod svoje okrilje. Prvi hrvatski vladar koji se stavio u okrilje Carigrada bio je knez Zdeslav (878.-879.). Nakon Zdeslava knezom je postao Branimir koji 879. godine s papom Ivanom VIII. razmjenjuje pisma u kojima pie kako se hrvatski narod vratio u krilo svete rimske Crkve, a papa zaziva Boji blagoslov za njegovu zemlju i hrvatski narod. Papa Ivan X. 925. godine je priznao Tomislava za hrvatskog kralja, a u pismu navodi kako su Hrvati osobiti sinovi svete rimske Crkve. Hrvatska se za vrijeme kralja Tomislava rasprostirala na vie od 120.000 kvadratnih kilometara, obuhvaala je Panonsku Hrvatsku, Dalmatinsku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, oblasti Crvene Hrvatske (Zahumlje jugoistonu Hercegovinu s poluotokom Peljecem, Travunju - Dubrovnik i sjeverno podruje te Duklju, dananju Crnu Goru). Tomislav je tada bio najmoniji vladar u Europi s vojskom od sto tisua pjeaka, ezdeset tisua konjanika i osamdeset velikih brodova. Moda su se najdramatiniji dogaaji u Crkvi kod Hrvata upravo odigravali za vrijeme kralja Tomislava. Glagoljica, puki otpor hrvatskog etnikog bia naspram eurolatinske hegemonije, naglo se irila po itavoj Dalmaciji i Istri. Najvei zagovornik uporabe glagoljice u Crkvi i obavljanje crkvene liturgije na slavenskom jeziku bio je ninski biskup Grgur. U to vrijeme je takvo neto bilo u apsolutnoj suprotnosti s rimskom Crkvom te je Ninsku biskupiju valjalo im prije staviti pod vlast latinske Splitske nadbiskupije. Papa je 925. godine sazvao Splitsku sinodu (sabor) na kojoj su bili nazoni hrvatski velikai na elu s kraljem Tomislavom, iako njihovi stavovi nisu bili mjerodavni, niti su imali pravo glasa. Meutim, hrvatski velikai mahom su davali potporu biskupima glagoljaima, tako da su odluke Splitske sinode vodile definitivnom raskolu u Crkvi, odnosno tome da se uspostavi samostalna hrvatska crkva. Tom sinodom ukinuta je Ninska biskupija, zabranjeno je zareivanje slavenskih sveenika (koji upotrebljavaju hrvatski jezik), a bogosluja su se

doputala na slavenskom jeziku (ni kod jednog naroda to nije doputeno do Drugog vatikanskog koncila) samo ako nedostaje latinskih sveenika, itd. Papa se uskoro pobojao te odluke i velikog otpora hrvatskih velikaa i biskupa glagoljaa te je htio ublaiti odluke Splitske sinode. Kralj Tomislav je ratovao s bugarskim kraljem Simeonom i iako su Hrvati 924. i 927. godine pobijedili Bugare, bugarski kralj Simeon, najopasniji protivnik Bizanta, osvojio je malu dravu Raku na ijem je elu bio upan Zakarije (Raka se nakon pada Carigrada 1453. godine prvi puta spominje kao Srbija) i elio je novi sukob s Tomislavom, to je moglo dovesti i do zbliavanja Bizanta i Hrvatske. Papa je iskoristio svoj autoritet i zaustavio Simeona u novom ratu protiv Tomislava, prilikom ega je kralja Tomislava i hrvatske velikae pridobio na svoju stranu protiv biskupa glagoljaa. Tako je 928. godine papa u Splitu sazvao novi sinod na kojemu su se odluke ograniile na ukidanje samostalne hrvatske crkve, a crkva se u Hrvatskoj vratila na stanje prije Ninske biskupije. O slavenskom (hrvatskom) jeziku u bogosluju i glagoljici nije bilo niti jedne rijei to samo potvruje da je jedino Hrvatima pri Katolikoj crkvi do Drugog vatikanskog koncila 1965. godine bilo dozvoljeno u bogoslujima upotrebljavati narodni jezik. Bio je to poraz biskupa Grgura Ninskog, a on e imati dalekosene posljedice u hrvatskom narodu, u njegovom daljnjem raskolu i nestajanju. Moramo postaviti hipotetsko pitanje: to bi se dogodilo da je tada osnovana samostalna hrvatska crkva sa svojim vrhovnim poglavarom? Najvjerojatnije bi 1054. godine nakon raskola Rima i Carigrada pristupila zajednici pravoslavnih crkava. Znai li to da bi veliki hrvatski narod i hrvatsko kraljevstvo na prostorima dananje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore bili apsolutno dominantni meu junim Slavenima i bi li se tada uope razvila srpska nacija? injenica je da su nezadovoljni glagoljai posijali sjeme, bosanica je dola u budue bosansko kraljevstvo, a posijano sjeme izniklo je irenjem bogumilske vjere meu hrvatskim pukom u Bosni. Da je osnovana hrvatska samostalna crkva, hrvatski narod u Bosni zasigurno ne bi, bar ne u veem broju, prihvatio heretika uenja bogumila i, konano, ne bi prihvatio islamsku religiju. Najvjerojatnije bi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, kao i srpski pravoslavni narod u Srbiji, razvio suivot s osmanlijskim osvajaima i ostao na svojim ognjitima neislamiziran. Neupitno je da je vjera, koja god, duboko usaena u hrvatskom ovjeku, tako da su i svi ti hrvatski bogumili postali veliki i odani muslimanski vjernici. Vjernost hrvatskih velikaa Vatikanu otada je postala takoer neupitna, ali ideja stvaranja samostalne hrvatske crkve, od Grgura Ninskog preko biskupa Maksimilijana Vrhovca do politikih zahtijeva tijekom diktatura kralja Aleksandra i Josipa Broza, ne prestaju. Jedan od prvih ozbiljnijih otpora hrvatskoj bliskosti s Rimom je ubojstvo kralja Zvonimira 1089. godine koje se povezuje s njegovim prebliskim odnosima s Rimom. Zvonimir je na samom poetku svoje vladavine 1076. godine potpisao prijateljski ugovor s papom Grgurom VII. i priznao ga duhovnim ocem te ga je papa okrunio posveenom krunom i predao mu zastavu, ma i ezlo. Moda je manje poznato da je u svojoj mladosti i poglavnik dr. Ante Paveli htio sve Hrvate prevesti na pravoslavnu vjeru 80 .

80

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 232

Nestanak bosanskog kraljevstva

Nakon to je Hrvatska izgubila vlastitu kraljevsku lozu i 1102. godine ula u personalnu uniju s Ugarskom, redovniki red benediktinaca, koji je takoer promicao uporabu glagoljice meu Hrvatima, pomalo gubi svoj utjecaj, a zamjenjuju ga prosjaki redovi, franjevci i dominikanci. Srednji vijek za Hrvatsku postaje najmranije i najpogubnije razdoblje povijesti. Od nekada mone i slavne hrvatske drave, polovicom 16. stoljea, kada je i Slavonija pala pod tursku vlast, od hrvatske drave ostali su samo Reliquiae reliquiarum (ostaci ostataka). Hrvatska je s istoka nagrizana kao krika kruha pojedena zalogaj po zalogaj i na kraju gotovo je ostala samo kora. Kora kruha je i najtvra i na njoj e budui osvajai slomiti zube. Dok su druge europske drave osvajale nove prostore i irile svoje narode, Hrvatska je u tristogodinjoj borbi za ouvanje kranstva u Europi spaavala Europu u moru krvi i ostala pojedena, oslabljena, nemona i nesamostalna. to to vrijedi to je bosanski kralj Tvrtko izjavio: Ponosim se to sam i ja cvijetak katolike vjere. i to je zajedno s hrvatskim banom Ivanom od Paline 1389. godine pobijedio Turke na Kosovu polju, to je hrvatski junak Stjepan Talovac obranio Beograd od sultana Murata, to je 1493. godine na Krbavskom polju pao ba taj cvijet hrvatskog katolikog naroda, to su hrvatski knezovi Erddy, Zrinski, Matija Frankopan, senjski biskup Franjo Joeti i mnogi drugi sa svojim etama 1526. godine pruili zadnji otpor sultanu Sulejmanu II. na Mohakom polju prije njegovog pohoda na Be, to je Nikola Zrinski zaustavio 1566. godine silnu vojsku sultana Sulejmana II kod Sigeta. Mogli bi nabrajati u nedogled, a od velikog hrvatskog kraljevstva ostala je samo sjena. Dok se u Europi vodila bespotedna borba izmeu vladara svijeta i Katolike crkve, a inkvizicija se nastojala oduprijeti silama tame, krivovjerja, okultizma, vraanja i sotonizma, u preostalom dijelu Hrvatske vjerniki puk se sve vie priklanjao Vatikanu i u njemu vidio svoju jedinu uzdanicu i spasenje. Nakon pada Bosne i Hercegovine 1463. godine, sultan Mehmed II. odveo je preko sto tisua Hrvata u zarobljenitvo u Tursku, od ega trideset tisua mladia za janjiare. Iz Slavonije je 1530. godine odvedeno oko sto pedeset tisua Hrvata. Dio Hrvata je dolaskom Turaka izbjeglo u Austriju, Baku i Baranju, a hrvatski bogumilski puk je preao na islamsku vjeru i ostao u Bosni. Onaj malobrojni katoliki hrvatski puk koji je ostao u Bosni svoju opstojnost naao je u potpori franjevaca koji su itavo vrijeme turske vladavine u Bosni i Hercegovini ostali djelovati u svojoj provinciji Bosni Srebrenoj. Naizgled povezanost Hrvata i Bonjaka nema veze s ovom temom, ali zasigurno ima. Katoliki i muslimanski narod moraju shvatiti da se nalaze na istoj strani, na strani protivnika vladara svijeta. Povezanost Muslimana, dananjih Bonjaka, s hrvatskim korijenima opisao je turski povjesniar Tarihi Aali (1542. - 1599.) rodom iz Galipolja koji je trideset godina ivio u Bosni. Muslimane naziva Hrvatima. Elvija elebi, poznati turski putopisac koji je putovao Bosnom 1660. godine muslimane u Bosni takoer naziva Hrvatima. Isto ini ejh Jujo, poznat kao Hadi Juja efendija, zatim turski povjesniar Ibrahim efendija Peevija (Alajbegovi), pisac iz 17. stoljea. Meu mnogobrojnim muslimanskim piscima, povjesniarima i vjerskim voama koji su Bonjacima dokazivali hrvatsko porijeklo je i Fehim efendija Spaho, reis-ul-ulema (vrhovni vjerski poglavar) svih muslimana u Kraljevini Jugoslaviji, koji u svom putopisu kae: Za prouavanje nae hrvatske prolosti osobito je znaenje, da nam se uine pristupnim turski izvori. Mnogi od poznatih turskih vezira i paa u znak sjeanja na hrvatske korijene davali su iza svojeg imena rije Hrvat. Mahmutpaa Hrvat je postao turski vezir nakon osvajanja Carigrada, Memipaa Hrvat iz Gradaca, Rustempaa Hrvat iz Sarajeva, Sijavupaa Hrvat, veliki vezir sultana Selima II. Tahvilpaa Kulenovi Hrvat, a bezbroj je poznatih vezira, paa i begova s hrvatskim korijenima bez

imena Hrvat. Jasno se moe dokazati da su najpoznatije obitelji, begovi i bonjaki plemii hrvatskoga roda: Kulenovii (bili su poznati i kao hrvatski plemii, najpoznatiji Kulin ban), Kapetanovii, Evlijii, Filipovii, Mutvelii, Kopii, Kulovii, Gradaevii, Korii, Dugalii, Starevii, engii, Krievci, ikii, Svrze i mnogi drugi 81 .

Reformacija u Habsburkoj Monarhiji

Pojavom reformacije u 16. stoljeu, nove velike poasti u reiji svjetskog masonstva, Katolika crkva nala se u novim iskuenjima. Vladari svijeta s novim saveznicima opasno su prijetili opstojnosti Svete Stolice. Tko je ponovo bio najei protivnik novog krivovjerja? Tko je ponovo bio najodaniji borac Katolike crkve? Ponovo Hrvati! Budui da se protestantizam poput kvasca irio Ugarskom, ve je 1597. godine u Pounskom saboru ban Drakovi izjavio: Vie bih volio da moja kraljevina Hrvatska prekine svaku vezu s ugarskom krunom, nego dopustio uvoenje duevne kuge (protestantske vjere) u Hrvatsku, to bi za moju domovinu bila najsramotnija ljaga. Tako je Hrvatski sabor 5. srpnja 1604. godine donio jednoglasnu odluku da se iz Hrvatske izbace svi krivovjerci. Redovniki red Druba Isusova (isusovci) svakako su najzasluniji to protestantizma u Hrvatskoj uope nije ni bilo. Oni su misionarili po itavoj Europi, napose po hrvatskom i ugarskom dijelu Monarhije, gdje su se istakli kao bespotedni borci, esto i muenici, za ouvanje Katolike vjere. Na Pounskom saboru ponovo se 1609. godine nastojao uvesti protestantizam u Hrvatsku, ali Hrvati na elu s banom Tomom Erddyjem jednostavno to nisu dozvolili. Drava je postala neosvojiva tvrava svim reformatorima, a Hrvatski sabor 1628. godine donosi novu odluku da se krivovjerci ne mogu doseliti niti nastaniti u Hrvatskoj. Hrvatsko kraljevstvo je ostalo, kako je rekao ban Nikola Erddy, posve katoliko kraljevstvo. Konano se na Budimskom saboru 1790. godine dopustila sloboda vjere luteranskom i kalvinistikom vjerovanju u itavom kraljevstvu, ali snanim djelovanjem isusovaca i hrvatskih vladara ono nije nikada nalo plodno tlo u hrvatskom narodu, smatralo ga se prisilnom maarizacijom hrvatskog ovjeka. Hrvati su na strani Habsburgovaca ratovali u Tridesetogodinjem ratu (1618. - 1648.) u jedinicama generala Wallensteina protiv protestanata u Njemakoj, Francuskoj, ekoj, vedskoj, itd. U tom ratu je sudjelovalo oko sto tisua Hrvata, veinom konjanika, a u borbama izmeu Hrvata i veana poginuo je i vedski kralj Gustav II. Adolf. Zanimljivo je da je vedskog kralja Gustava II. Adolfa na prijestolju zamijenila njegova ker Kristina koja se kasnije odrekla krune, otputovala u Rim i prela na katoliku vjeru. U Rimu je vodila znanstvenu dvorsku akademiju meu ijim lanovima je bilo i Hrvata. Hrvatski knjievnik Junije Palmoti (1606. -1657.) posvetio joj je ep Kristijada. Ponovo moramo postaviti hipotetsko pitanje: to bi se dogodilo s hrvatskim narodom da je prihvatio protestantsku vjeru? Zasigurno bi danas imao mnogostruko vie prijatelja u zapadnoj Europi, jezgri svjetske masonerije, i u SAD-u, bedemu idovskog cionizma. Vladari svijeta kudikamo bi vie bili naklonjeni Hrvatskoj, ali bi li jo postojala Hrvatska kakvu dio domoljubnih Hrvata jo osjea, bi li u stvari i bilo takvih Hrvata? Hrvatska se 1790. godine odlukom Hrvatskog sabora podvrgnula Ugarskom namjesnikom vijeu kako bi se lake suprotstavila austrijskom carskom apsolutizmu (hrvatski ban Ivan Erddy tada je izrekao poznatu reenicu Kraljevstvo kraljevstvu ne
81

Mato Marinko, http://shp.bizhat.com/M.Marcinko.html

propisuje zakone.) ni ne slutei da e novi gospodar takoer voditi hegemonistiku politiku u tenji da stvori veliku maarsku dravu od Karpata do Jadranskog mora. U rascjepkanoj Hrvatskoj u kojoj su Dalmacija, Istra i Vojna krajina ostale pod neposrednom vlau Austrije, poele su se raati ideje o ujedinjenju hrvatskih zemalja i potpunom dravnom osamostaljenju u okviru Habsburke Monarhije ili pak u nekom ujedinjenju slavenskih naroda. U takvim politikim prilikama meu hrvatskom inteligencijom nalo je plodno tlo ve dobro organizirano masonstvo kojemu je glavni neprijatelj takoer bila kraljevska loza Habsburgovaca. I meu niim sveenstvom rastao je otpor prema Vatikanu kao centralistikoj duhovnoj instituciji te su ponovo poele oivljavati ideje o samostalnoj Hrvatskoj katolikoj crkvi. Svi ti razlozi mogu nam dati objanjenje to je kanonik Maksimilijan Vrhovec, kasnije zagrebaki biskup, takoer pripadao masonskoj loi Prudentia. Meu masonima krajem 18. i poetkom 19. stoljea bilo je i drugih pripadnika nieg katolikog klera.

Hrvatska od Strossmayera do Stepinca

Nakon ilirskog preporoda 1848. godine u kojemu se takoer vodila tiha borba izmeu hrvatskih nacionalista, panslavista i masonstva, najvea politika linost i duhovni autoritet u Hrvatskoj postaje akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer. Zastupao je tezu Narodne stranke o bezuvjetnom ujedinjenju hrvatskih zemalja pri emu bi Hrvatska ostala u dravnoj svezi s Ugarskom do nekog budueg ujedinjenja junoslavenskih zemalja. Strossmayerova ideja junoslavenstva, po kojoj bi Zagreb bio sredite okupljanja junoslavenskih naroda, nije naila na plodno tlo medu srpskim politiarima, a poglavito medu Srpskom pravoslavnom crkvom. Strossmayer je ve 15. svibnja 1884. godine, neposredno nakon to je papa Leon XIII. objavio encikliku Humanum Genus protiv masonstva, na korizmenoj poslanici estoko optuio slobodne zidare kao sotoniste i neprijatelje kranstva. Biskup Strossmayer takoer je bio i veliki borac protiv nadiranja protestantizma u Hrvatsku preko Maarske. Budui da je idovska elita bila usko vezana uz maarske vlastodrce u Hrvatskoj, odnosno doslovno sljubljena s Maarima, Strossmayerova kritika ila je i na raun idova koji podupiru protestantizam u Hrvatskoj, a sve u svrhu ouvanja hrvatskih nacionalnih interesa i katolike duhovnosti u Hrvatskoj. Kada je europsko masonstvo stvorilo zloglasnu Kraljevinu SHS, Katolika crkva odjednom se nala u potpuno drugim uvjetima. Njezin poloaj u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu bio je uvelike nepravedan, gotovo poniavajui. Osim toga, jugoslavensko masonstvo ponovo je htjelo progurati ideju o starokatolikoj crkvi koja bi bila potpuno odvojena od Vatikana, s liturgijom istovjetnom onoj u pravoslavnoj crkvi. U svoje redove masoni su uvlaili dio katolikog nieg klera, obino ve ranije izalog iz Crkve, a isusovce, najotrije borce protiv masonske ideje, nastojali su izbaciti iz Kraljevine SHS. ak su hrvatski masoni pokuali privoljeti Stjepana Radia za svoju ideju, ali nisu uspjeli. Tako je nie sveenstvo u suradnji s masonerijom ve 10. veljae 1919. godine uputilo zahtjev Katolikoj crkvi za neke crkvene izmjene po uzoru na Pravoslavnu crkvu: dozvolu stjecanja pokretne i nepokretne imovine, doputenje noenja brade, za nii kler ukidanje celibata, uvoenje slavenskog bogosluja u crkvi i irilinog pisma, dozvola bavljenja javnim radom sveenstvu, noenje civilne odjee van crkve, itd. Normalno da takvi zahtjevi nisu proli, ali masonska hajka na Katoliku crkvu, uz izdanu potporu Srpske pravoslavne crkve, nije prestajala itavo vrijeme postojanja neprirodne Kraljevine. Najveu kritiku upuenu jugoslavenskoj vladi zbog uestale hajke masonerije i idovskog lobija na Katoliku crkvu

pomou tiska koji je gotovo sav bio u masonsko-idovskom vlasnitvu, uputio je zagrebaki nadbiskup i predsjednik biskupske konferencije Antun Bauer u sijenju 1933. godine. Nakon nadbiskupa Bauera na elo zagrebake nadbiskupije doao je jo jedan veliki ovjek, blaeni Alojzije Viktor Stepinac, koji je u bespotednoj borbi za opstojnost katolike vjere kod hrvatskog ovjeka doivljavao prave osude vladara svijeta. Nadbiskup Stepinac je masonstvo smatrao pravom nemani, a komunizam masonsko-idovskim edom i vjerovao je da Hrvati u toj masonskoj kraljevini, u kojoj bez odobrenja jugoslavenskog masonstva ni kralj nita ne moe odluiti, mogu opstati kao narod samo ako ostanu odani Katolikoj crkvi. Budui da se u gotovo itavom tisku jako osjeao masonski i liberalni duh, leglo nemorala i bezvjerstva, Stepinac je odvraao hrvatski narod od tiska i preporuio mu da ita Hrvatsku strau, rijetke novine hrvatsko-katolikog usmjerenja. Nakon ubojstva kralja Aleksandra jugoslavenska vlada je 15. srpnja 1935. godine potpisala Konkordat s Vatikanom kojim bi se uredili odnosi izmeu Kraljevine Jugoslavije i Vatikana, a Katolikoj crkvi omoguila ista prava kao i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Konkordat su u Jugoslaviji trebali ratificirati Narodna skuptina i Senat. Veliku borbu protiv ratificiranja Konkordata vodili su jugoslavenski masoni i Srpska pravoslavna crkva. Nakon to se, unato estokom protivljenju patrijarha Varnave (Petra Rosia) koji je ratificiranje Konkordata smatrao poputanjem pred Hrvatima i ugroavanjem povlatenog poloaja Srpske pravoslavne svetosavske crkve, Konkordat ipak ratificirao u Narodnoj skuptini, u Beogradu su izbile demonstracije koje su se pretvorile u oruane sukobe uperene protiv vlade i Katolike crkve. Senat nakon toga nikada nije ratificirao potpisivanje Konkordata s Vatikanom i poloaj Katolike crkve u Jugoslaviji do izbijanja Drugog svjetskog rata ostao je neizmijenjen, i dalje uvelike neravnopravan u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu. Primjera radi, srpski svetac Sveti Savo postao je u kolskim udbenicima patron, a u njima se na podruju itave Jugoslavije velialo svetosavlje, etnitvo i srpsko junatvo. Plaa srpskog pravoslavnog vladike bila je tri puta vea od plae zagrebakog nadbiskupa. Koliko god je nadbiskup Stepinac bio veliki borac protiv ideologije masonstva u kojoj se osjeao jak idovski duh, on je u prvom redu bio borac za prava svakog ovjeka i svakog pojedinca. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, nadbiskup Stepinac se istakao u borbi protiv svakog rasistikog progona slubenih vlasti Nezavisne Drave Hrvatske naspram idova, Roma, Srba i uhienja masona. Postoje dokazi o Stepinevom angairanju za putanje uhienih masona iz zatvora, a s jednim od njih, pukim piscem Jankom Matkom, bio je osobni prijatelj. Da je radio za spas mnogobrojnih idova od ustakog reima najbolje moe potvrditi izjava predsjednika amerikih idova i ravnatelja programa Amerikog idovskog komiteta Louisa S. Breiera od 13. listopada 1946. godine kako je Stepinac uz papu Pija XII. bio od rijetkih ljudi koji su se zauzimali za progonjene idove u Europi.

Suenje blaenom Alojziju Stepincu

Tijekom Drugog svjetskog rata, prema istraivanju don Ante Bakovia, 603 sveenika, redovnika, sjemenitaraca i bogoslova muki je ubijeno, a crkvena imovina je u najveem dijelu oduzeta. Na red je poslije rata doao nadbiskup Stepinac budui da na uporna nagovaranja Josipa Broza nikako nije prihvaao Katoliku crkvu odvojiti od Vatikana. Komunisti i Velikosrbi u slubi svjetske masonerije su vjerovali, ako uklone Stepinca, simbol vjernosti hrvatskog naroda Svetoj Stolici, lako e ostvariti svoj cilj i stvoriti hrvatsku starokatoliku crkvu potpuno odvojenu od Vatikana. Izradu montirane optunice protiv

nadbiskupa Stepinca osobno je naredio Josip Broz Tito, a nju su pomno pripremili poznati jugoslavenski masoni Viktor Novak i Duko Brki 82 . Viktor Novak je bio poznat kao bjesomuni protivnik Katolike crkve u Hrvatskoj, a u svojoj knjizi Magnum Crimen estoko je optuio Katoliku crkvu kao suradnika nacistikog reima. Nikome u komunistikoj Jugoslaviji, a ni Titu, nije smetalo to je on 13. kolovoza 1941. godine u Beogradu potpisao apel srpskom narodu za borbu protiv komunistikih bandi i za pokornost njemakoj vlasti. Duan Tomi, masonski analitiar, bio je poznat u svjetskom, posebice u francuskom masonstvu gdje je svojim uestalim pisanim izjavama posebno isticao Hrvate kao genocidan narod koji je u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj vrio stravina zvjerstva, a na Stepinca je upozoravao svjetsko masonstvo da je bio duhovni pokrovitelj Katolike crkve koja je vrila rasistike zloine nad nehrvatskim narodima. Na temelju pisanih djela Novaka i Tomia sastavila se optunica protiv nadbiskupa Stepinca koju je verificirao javni tuitelj Republike Hrvatske Jakov Blaevi. Nadbiskup Stepinac uhien je 18. rujna 1946. godine 83 . U itavom tom zastraujuem procesu osim idova Krausa kao svjedoci tuiteljstva sudjelovali su samo Hrvati. Budui da nadbiskup nije elio svoga advokata, po slubenoj dunosti dodijeljeni su mu branitelji Ivo Politeo (branio je Josipa Broza u Bombakom procesu) i mason Natko Katii. Politeo, iako nije bio religiozan ovjek, svoj posao je vrlo korektno odradio i u obranu nadbiskupa napisao je tridesetak stranica. Mason Katii je u obranu nadbiskupa Stepinca napisao svega tri stranice. Interesantno je da je nakon Politeove smrti 1956. godine njegova supruga molila odvjetniku komoru za pomo jer nije imala sredstava da zakopa pokojnika, dok je Katii zavrio svoj ivot u velikom stilu, kao lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Nakon to su komunistiki poslunici svjetskog masonstva osudili nadbiskupa Alojzija Stepinca 11. listopada 1946. godine po svim tokama optunice, prebaen je u Lepoglavu na odravanje kazne. Uvjetno je puten i prebaen u Krai 5. prosinca 1951. godine, u kuni pritvor gdje se nastanio kod upnika Vranekovia. Hrvatski narod i katoliki kler vrsto su stajali uz svoga duhovnog vodu i nikada vie ideja odvajanja hrvatske Katolike crkve od Vatikana nije zaivjela. Papa je 29. studenog 1952. godine zatoenog nadbiskupa Stepinca imenovao kardinalom nakon ega je Titova Jugoslavija prekinula diplomatske odnose sa Svetom stolicom. Kardinal Alojzije Stepinac preminuo je 10. veljae 1960. godine od rijetke bolesti krvi (sumnja na trovanje), uz zadnji apat Fiat voluntas tua. (Budi volja tvoja). Interesantno je da je najvei borac protiv masonsko-liberalne nemani sahranjen u zagrebakoj prvostolnici odmah pokraj lijesa biskupa Maksimilijana Vrhovca. Pogreb je zavrio pjevanjem: Ecce quomodo moritur iustus. (Evo kako umire pravednik). U godinama stravinog komunistikog terora, kada nije bila dozvoljena ni najmanja iskra isticanja hrvatstva jer se u protivnom zavravalo u Titovim kazamatima, Katolika crkva je bila jedino utoite veini obespravljenog hrvatskog naroda. Masonstvo je takoer slubeno prestajalo djelovati jer je konano dobilo dravu po svojoj mjeri, dravu bez mogunosti nacionalnog isticanja svoje pripadnosti (poglavito hrvatske), sekularnu dravu u kojoj je Katolika crkva ponovo bila u podreenom poloaju u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu.

82 83

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 607 Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 607 - 609

Napadi na Katoliku crkvu u Hrvatskoj

Kada je slomljen komunistiki reim u Hrvatskoj na prvim viestranakim izborima odranim 22. travnja i 6. svibnja 1990. godine, Katolika crkva dobila je potpunu slobodu djelovanja te je doivjela nagli rast popularnosti kod hrvatskog ovjeka. Hrvatski bojovnici u Domovinskom ratu za osloboenje Hrvatske od srboetnikog agresora, vjerujui u Boga i njegovu potporu, nosili su oko vrata krunicu i doekali su da im Bog bude osvetnik, prema prorokom pisanju bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta. U traginom, ali za hrvatski narod svetom ratu neprijatelj je razorio i unitio 1426 crkvenih objekata, ali Katolika crkva u Hrvata iz njega je izala snanija nego ikada. Ona u Hrvatskoj ima definiran autonoman poloaj na itavom podruju drave, a sve ostale ugovorne odrednice hrvatska vlada je sa Svetom Stolicom potpisala 9. travnja 1997. godine. Papa Ivan Pavao II. (zvan od milja Bijeli Hrvat jer je roen u nekadanjem glavnom gradu Bijele Hrvatske, Krakovu) posjetio je Hrvatsku tri puta. Teko je izdvojiti koji je posjet bio velianstveniji, gdje je hrvatski narod, kao rijetko koji narod, vie dokazao privrenost Katolikoj crkvi. Hrvatski narod htio je zahvaliti papi Ivanu Pavlu II. za njegovo neizmjerno zalaganje putem svoje diplomacije i utjecaja u svijetu na priznanju drave Hrvatske. Papa je jednostavno uinio ono to su rimske pape stoljeima inile, pomagale ouvanje hrvatske opstojnosti, za to se hrvatski narod itekako znao oduiti zadravajui granicu katolianstva kroz povijest na svojim granicama, za to je ginuo, gubio teritorije i nestajao. Ako treba izdvojiti jedan papin posjet, onda je to svakako onaj drugi, od 2. do 4. listopada 1998. godine kada je u nacionalnom Marijinom svetitu u Mariji Bistrici proglasio blaenim hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca. Za kardinala Stepinca je jedan na vrli umjetnik, idov Slobodan najder izjavio: Alojzije Stepinac je tek jedan kolaboracionist s problemima savjesti. 84 . Takvu degutantnu izjavu o blaenom kardinalu moe izrei samo onaj koji oito sam ima problema sa savjeu i kolaboracionizmom. Ako je netko bio kolaboracionist, onda je to svakako najder. Poznato je s kime, a i s kime je danas. Tu surovu mrnju prema blaenom kardinalu Stepincu kojemu je ustaki reim ubio brata, koji je itavo vrijeme rata kritizirao taj reim i spaavao na stotine idova, oito moe iskazati samo Slobodan. Danas je Katolika crkva aktivan imbenik u svakodnevnom ivotu hrvatskog puka, ali kao da se pomalo uljuljala u svojoj slobodi, spokoju i mogunostima utjecaja na stanje u ovoj naoj rasprodanoj i podanikoj zemlji. Vladari svijeta preko svojih slugana napadaju je sa svih strana, njenu instituciju, sveeniki kler, njen tisak, dok ona samozatajno uti. Crkva kao da nije svjesna da je masonsko-idovska elita danas na apsolutni gospodar, da pod pojmom kvazidemokracije gdje naoko i sama Crkva ima potpunu slobodu, danas hrvatski puk ivi u najveoj diktaturi globalizma, obespravljen i nemoan da bilo to izmjeni. Upravo bi danas Katolika crkva trebala biti najvea oporba novom svjetskom poretku, poglavito u ovom obezglavljenom postumanskom vremenu, bez obzira na sve kritike sitnih podanika i ulizica vladara svijeta. Crkva mora slijediti put velikih duhovnih prvaka i boraca za hrvatsku samobitnost, od nadbiskupa Strossmayera, nadbiskupa Bauera i kardinala Stepinca, koji su se jasno suprotstavljali masonsko-judejskom hegemonizmu. Dananji hegemonizam je moda manje vidljiv, moda ga obian puk ni ne prepoznaje vjerujui da je za njegovu nesreu kriv netko drugi, ali zato je kudikamo perfidniji, podmukliji, opasniji i pogubniji za hrvatski narod. Zato se Crkva onima koji nisu dostojni kranskog nauka ne smije dodvoravati i poputati, mora postupati kao iz Evanelja po Mateju (7, 6): Neque mittatis margaritas ante porcas. (Ne bacajte biserje pred svinje).
84

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 200

Medijski eksponenti naih gospodara nemilice napadaju svoga jedinog ozbiljnijeg neprijatelja, Katoliku crkvu, kako bi u srca prostodunog, razoaranog i tunog puka usadili sumnju u njihovu vjeru, a kada postoji sumnja, puk e lako povjerovati u neke druge bjelosvjetske vrednote i uplesti se u njihovu paukovu mreu. Uestalo se napadaju katolika glasila, Glas Koncila, slubeni list Katolike crkve, Narod don Ante Bakovia, Veritas, list franjevaca sa Svetog Duha, Zlatno pero Bogdana Maleevia i sva ostala malo konzervativnija katolika glasila. Izmiljaju se razne afere o samoj Crkvi, medu sveenicima, redovnicima i redovnicama, a ako se sluajno neega i nae, to su udarne vijesti u svim svjetovnim medijima, koji se uz rijetke izuzetke redom se ubrajaju u sluganske medije vladara svijeta. Tako se stanoviti Draen uri u Veernjem listu raspisao kako e crkva zaredivati oenjene mukarce, a u doglednom vremenu i ene. On nalazi biveg sveenika iz Proloca kod Imotskog, Zvonka Piria, koji je nakon osam godina sveenikog staa zasnovao obitelj i danas ivi sretan i zadovoljan. Sjetimo se samo poznate redovnice Anne Marije Grunfelder koja je u svim svjetovnim medijima doivjela planetarnu slavu i postala najvea medijska zvijezda im je napustila redovniki red. O pravim katolikim karizmaticima kojima se ne moe nai ni trunka novinarskog ogovaranja, izmiljaju se afere, kao npr. da je veleasni Sudac bio jatak generala Ante Gotovine te bi zato i on trebao odgovarati i slino. Treba spomenuti uveni intervju naeg najpoznatijeg moralnog dobrog duha hrvatske savjesti i nezaobilaznog svemirskog znalca svakog segmenta hrvatske politike, gospodarske i duhovne scene, arka Puhovskog, prigodom smrti pape Ivana Pavla II., danoj jednako tako poznatoj novinarki Slavici Luki. Tako je u tom prijateljskom askanju bilo rijei o tome kako je papin dugi pontifikat bio i pomalo kontroverzan, kako je on imao politike i vjerske veze s diktatorom Pinochetom, kako se za njegovog vremena dogodila afera s bankom Ambrozianom (nije se podsjetilo na istraivanja gospodina Knighta koji tu aferu 1981. godine obrazlae masonskom zavjerom), kako je na televiziji papa nazivan Svetim Ocem to je titula samo unutar crkve, kako je priznanje Hrvatske bilo rezultat djelovanja Europske Unije, a ne poglavito pokojnog pape i slino. Za velikog ispitivaa hrvatske savjesti Puhovskog pretjerano je i nepotrebno to je Hrvatska proglasila tri dana alosti za pokojnim papom, to je prouzroilo, koje li tete, da se neki festival dokumentarnog filma morao odgoditi na tjedan dana, to Puhovski naziva etatiziranjem emocija pa sve to usporeuje sa Slovenijom koja ima svega pet-est posto manje katolika od Hrvatske, a proglasila je svega jedan dan alosti. Kada taj sveznadar kae kako su prva tri lanka hrvatskog Ustava iz 1990. godine prevedena i prepisana iz francuskog Ustava u kojem stoji kako je Francuska socijalna, demokratska, laika i jedinstvena, dok je u hrvatskom Ustavu isputena rije laika, onda to ima neku drugu konotaciju. Nadamo se da Puhovski nikada nee biti blizu pisaima hrvatskog Ustava jer to to je isputena rije laika hrvatski narod ipak svrstava na potpuno drugu stranu od masonske Francuske, na vjeno nezadovoljstvo takvih kao to su Puhovski i Lukika. Katolika crkva konano mora poeti uzvraati udarce na sva ta medijska nasilja, masonske insinuacije i podmetanja jer jedino je jo ostala ona u koju hrvatski ovjek ima bezrezervnu vjeru i nadu. Zato sigurno treba pohvaliti one koji energino i dostojanstveno brane ast hrvatskog naroda: od vojnog ordinarija Juraja Jezerinca, nadbiskupa splitskomakarskog Marina Bariia, dubrovakog biskupa elimira Puljia, gospiko-senjskog biskupa Mile Bogovia i mnogih drugih. Ne smije se Crkva u Hrvata zadovoljiti svojim blagonaklonim poloajem u slobodnoj Hrvatskoj, uljuljkati se i zadrijemati jer su neprijatelji Crkve ba danas najjai, najotrovniji i najlukaviji. Ne smije Katolika crkva na sve masonske, ljeviarske, i neoliberalne kritike tzv. javnosti urno reagirati i ispravljati svoje navodne propuste, kao to je npr. dominikanca Vjekoslava Lasia zbog sluenja svete mise zadunice

pokojnom hrvatskom poglavniku za kaznu poslala na slubovanje u Hamburg (Bog je taj koji e suditi kome ne treba sveta misa, a tko se na kraju svoga ivota pomirio s Bogom i pokajao). Katolika crkva ne smije se ponaati inferiorno, blago i gubitniki, poniznije nego drugokoncilaki, ona mora sluati glas svoga naroda jer jedino e tako zajedno s hrvatskim ovjekom pobijediti tu opaku neman, kako ju je nazvao blaeni kardinal Alojzije Stepinac.

Epilog

Pria je gotova (Acta est fabula), kako je rekao rimski car August. I na kraju ovoga si postavljam pitanje: to sam to u stvari napisao? Jesam li to mogao napisati i drugaije? Sigurno se to to sam napisao ne moe okarakterizirati kao znanstveni ili povijesni rad. Mogao bih ga svrstati u mali istraivaki rad, enciklopedijski rad ili jo bolje, u lektiru, u svoj saetak napisanih djela cijenjenih autora i stotina objavljenih lanaka i informacija iz medija te tisua prikupljenih podataka s interneta svrstanih prema nekom vremenskom slijedu. Jasno je da su u mojoj knjizi i moji dojmovi, zapaanja, hipoteze to e itavom tom tivu, nadam se, dati britku i interesantnu dimenziju. Ono to mi je bilo najtee tijekom pisanja je odabir i duina pojedinog teksta. Naime, elio sam svu tu ogromnu gradu svesti na to manje stranica da se sve moe proitati u jednom dahu. esto sam morao maksimalno skraivati neke dijelove, a i bio u dilemi to je najvanije napisati, a to mogu ispustiti. U svakom sluaju, nastojao sam da se itava knjiga sastoji od niza kratkih pria i informacija kako bi itatelju bila lagana i zanimljiva. Znam da e ova knjiga, koja u nekim dijelovima moe izgledati neuvjerljiva, pretjerana s pojedinim slutnjama i konstatacijama, naii na estoke kritike kod hrvatskih podanika svjetskog globalizma, odnosno kod robova i ulizica vladara svijeta, kod onih u bazi njihove piramide i onih na viim stepenicama. Ona e, naalost, naii i na nerazumijevanje obinog puka koji pomalo postaje kiborg svojih gospodara, ne shvaajui apsolutnu diktaturu kakvu ovjeanstvo u povijesti nije doivjelo, u kojoj mu je sve unaprijed odreeno i programirano, u kojoj on apsolutno ni o emu vanom ne moe odluivati, u kojoj je i njegov mozak programiran medijima, programirana mu je radost, srea, tuga, oaj. Upravo mi je bio cilj da bar dijelu toga tunog i malodunog hrvatskog puka, razoaranih sredovjenih ljudi, ukaem tko je iskljuivi krivac njihovog maloduja. Pomalo je sablasno da ve 30% stanovnitva Hrvatske, razoaranih i nesretnih, poinje aliti za bivom zloglasnom Jugoslavijom kao da im je onda bilo bolje. Zar se ne sjeaju kako su za obian televizor ili hladnjak morali uzimati kredit na est mjeseci ili godinu dana, kako su za najobiniji Zastavin auto ekali nekoliko mjeseci na red da ga mogu kupiti, a kada su ga kupili, mogli su ga voziti samo parnim ili neparnim datumima u mjesecu ili su dobili bonove za dvadeset litara goriva na mjesec koliko smiju potroiti. Ne sjeaju se da u Hrvatskoj nije bilo ni najobinije kave, a onaj tko ju je htio piti, morao ju je nekako nabaviti iz inozemstva. Da ne priamo o nekim novim tehnikim ureajima ili modernoj garderobi, emu smo se svi divili i poneto kupili, ako smo imali priliku otii izvan granica. Ti ljudi, puni maloduja i jada, za svoje osobno nezadovoljstvo sada optuuju dravu Hrvatsku, vladu, biveg predsjednika, bivu vladu, pravosue, policiju ili tko zna to. Moda su ljudi u vladi, Raanovoj, Sanaderovoj ili onoj prije stvarno nesposobni ili meu njima ima lopova i neznalica, kao to ih ima i u svim drugim dravnim i lokalnim institucijama, ali hrvatski narod mora shvatiti da je najvanije to imamo svoju dravu, a ako nju imamo, onda imamo i anse oduprijeti se svjetskim grabeljivcima. Ljudi na vlasti su samo prolaznici jer e jednom doi na vlast i onaj koji e vratiti dostojanstvo nezadovoljnom i nesretnom hrvatskom narodu. Svi maloduni nesretnici moraju shvatiti da su u ovom vremenu diktature svjetskog globalizma za njihovu tjeskobu krivi vladari svijeta i njihove vjerne hrvatske sluge, a nikako hrvatska drava. Domovinu se ne moe ne voljeti, a njemaki knjievnik Ludwig Borne najbolje je to potvrdio u svojoj izreci: Wollt ihr unser Vaterland kennen und

lieben lernen, so reist in fremde Lander! (elite li upoznati i zavoljeti svoju domovinu, poite u tue zemlje.) Ono to je jo postala prava opsesija hrvatskog nezadovoljnog puka je uvjerenje da je svuda drugdje bolje nego u Hrvatskoj, da je drugdje manje kriminala i korupcije, da se drugdje ljepe ivi, da su ljudi u drugim dravama zadovoljniji i sretniji itd. Sigurno je taj hrvatski ovjek djelomino u pravu, ali treba ozbiljnije sagledati istini u oi. Pogledajmo kako se ivi u novim lanicama Europske Unije koje nisu imale ratnih razaranja kao naa zemlja, poglavito u Maarskoj. Maar vie nije vlasnik ni obinog duana, a kupovna mo kudikamo je manja nego u naoj zemlji. Pogledajmo statistiku suicida bez obzira na stranu sudbinu hrvatskih branitelja, na sjeveru Europe, u Skandinaviji. Nekoliko je puta vea po glavi stanovnika nego u Hrvatskoj. Zar stoga to ljudi sretno ive? Za takve ljude rei u neto to je rekao francuski pisac i filozof Montaigne: Le cheval du voisin vaut mieux que le mien, de ce qu' il n'est pas mien. (Susjedov je konj bolji nego moj zato to nije moj). Imao sam dobrog prijatelja manjinca kojemu je drava Hrvatska pruila i dala gotovo sve to se poeljeti moe. Mogu shvatiti da on ne moe voljeti Hrvatsku kao ja, i sam bih takav bio da ivim u stranoj zemlji, potivao bih je, ali teko da bih je volio i oboavao. Moj prijatelj, pomalo razoaran u neki svoj novi status, permanentno je poeo kriviti Hrvatsku za sve svoje frustracije, svakog politiara, lijevog ili desnog, biveg ili sadanjeg, svejedno je, glavno da mu niti jedan ne valja. Kriviti politiare je neto drugo, ali kriviti Hrvatsku za pisca ovog teksta vea je uvreda nego da mu netko krivi najblii rod ili pokojne roditelje jer Hrvatsku, priznajem, vie volim. Neumorno, dan za danom, moj, sada bivi prijatelj, kritizira i kritizira. Teko je danas vratiti ponos i dostojanstvo Hrvatskoj jer su je ogolili i pokorili vladari svijeta. Potrebno je vjerovati u hrvatsku mlade koju jo nisu svjetski vladari kupili i stavili u slubu novog svjetskog poretka. Gledajui vjeru u Boga i hrvatsku snagu u tim mladim ljudima na hodoaima po svim Marijinim svetitima, ali i na koncertima Marka Perkovia Thompsona, Miroslava kore ili u kockastim dresovima kada bodre vatrene ili druge hrvatske reprezentacije, Janicu, Ljubu i druge sportske legende, ovjek mora vjerovati da e Hrvatska ponovo izrasti iz tog maloduja i sluganstva u ponosnu, dostojanstvenu i snanu zemlju. Stoga ne treba poto-poto hrliti u zatitniki zagrljaj Europske Unije jer smo i ovako gotovo sve rasprodali, a ono to nam je ostalo (poljodjelstvo, obrtnitvo) prvo uinimo konkurentnim da se moe oduprijeti globalnom tritu. U meuvremenu, moda se i pojavi novi hrvatski dravnik koji e napraviti kirurki rez hrvatskog gospodarstva. Kao prvo, potrebno je korigirati teaj kune prema euru jer u ovom poslijeratnom razdoblju takav teaj pogodovao je samo raznim nakupcima i uvoznicima, a unitio vie od pola domaeg gospodarstva. Obvezno treba zatititi domae gospodarstvo carinama i troarinama i nastojati u poetku i administrativnim mjerama bar priblino izjednaiti izvoz uvozom. Tim mjerama smanjila bi se zaduenost drave koja ve sada prelazi enormnih 36% domaeg BDP-a, odnosno 60.000 kuna po stanovniku. Ono to je najbitnije, ponovo treba podraviti rasprodane tvrtke od stratekog znaaja i pojedine banke (Zagrebaka banka je jedna od sumnjivo privatiziranih banaka jo po Markovievom zakonu). Mnogi e na to rei da to nije mogue, nije to doba Titovog reima! Zapad e nam uvesti sankcije! Ja ih pitam, koje sankcije? Zar da sankcioniraju svoju robu koju prodaju u svojim trgovinskim centrima, zar da sankcioniraju plasman novca od kojeg ive banke koje su u njihovom vlasnitvu, zar da sankcioniraju uvoz opreme i ureaja za tvornice koje su u njihovom vlasnitvu, zar da sankcioniraju uporabu infrastrukture koja je takoer u njihovom vlasnitvu? Poeljni dravnik koji bi trebao doi mora ba kao KGB-ovac Putin eliminirati sve oligarhe i strvinare koji su razgrabili sve vrijedno u Rusiji (svi do jednoga bili su idovi) i

pokuati spasiti, poput Putina, sve to se da spasiti (naftai Hodorovski i Jukos prvi su stradali). Mora se podraviti nacionalno srebro, to je strateki vano za samostalnost svake zemlje jer je to pravo svake zemlje. Jo jednom u citirati naeg velikana A. G. Matoa: U pravu je tko je jak, tko je kadar braniti i obraniti svoje pravo. Jasno je da e se teko vratiti nazad sve ono to je pokradeno, ali dobar dio moe se vratiti i krenuti ponosno dalje. Opet e netko rei: nije Hrvatska Rusija, mi smo mali, bespomoni. Ja opet na to kaem - zar je Izrael mali? vicarska? Zar je ikad drava Luksemburg priznala da je mala? Mali i slabi smo toliko koliko se osjeamo malima i slabima, a za male i slabe nitko nema obzira. Ako smo samo po broju Hrvata mali, zato ne bismo mogli biti snani, vrijedni i veliki? Jednom je netko rekao: Ono to je najvrjednije na svijetu toga je malo, a malo je zlata i Hrvata.

Literatura (objavljena djela)

1. Cohen, P. J. Tajni rat Srbije: Propaganda i manipuliranje povijeu. Philip J. Cohen; prevela s engleskog Ana Rudeli. Zagreb: Ceres, 1997. 2. Coleman, J. Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300. Dr. John Coleman; prevela Nedeljka Batinovi. Zagreb: Detecta, 2004. 3. Dobrinovi, L. Templari i ivanovci u Hrvatskoj. Dr. Lelja Dobrinovi. Zagreb: Dom i svijet, 2002. 4. Hitler, A. Mein Kampf (Moja borba). Adolf Hitler; preveo Radomir Smiljani. Srebrenik, Bosna i Hercegovina: Tema, 2006. 5. Introvigne, M.Iluminati i Sionski priorat: istina o tajnim drutvima iz romana Da Vincijev kod i Aneli i demoni. Massimo Introvigne; prijevod Aleksandra Marija Chwalowsky. Split: Verbum, 2006. 6. Ivankovi, N. Predsjednie, to je ostalo? Varadin: TIVA -Tiskara Varadin, 2000. 7. Jovi, J. ivot po protokolima: prilog anatomiji hrvatske (samo)destrukcije. Josip Jovi. Split: vlastita naklada, 2002. 8. Mui, I. Hitler i Izrael. 2 izd. Split: Orbis, 1997. 9. Mui, I. Protokoli sionskih mudraca (Iz knjige A. S. Nilusa Blizu je, pred vratima); prijevod s ruskog izvornika dr. sc. Vlado Nui, citate i Bibliografiju o Protokolima s ruskoga prevela M. Palok. Split: Biblioteka Grada, 1999. 10. Mui, I. Masonstvo u Hrvata. 7. izd. Split: Knjigotisak, 2001. 11. Orwel, G. ivotinjska farma. George Orwel; preveo Vladimir Roksandi. Zagreb: SysPrint, 1996. 12. Osmanagi, S. Piramida moi na planeti. Dr. Semir Osmanagi. http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm 13. Pastore, A. D. udnije od fantazije. Dr. Albert D. Pastore Phd. http://www.opfn.org/apfn/WTC_STF.htm 14. Paveli, A. Strahote zabluda: Komunizam i boljevizam u Rusiji i u svijetu. Dr. Ante Paveli. Zagreb: Croatiaprojekt, 2000. 15. Robinson J. J. Roeni u krvi: izgubljene tajne masonerije. John J. Robinson; prevela Julijana trok. Zagreb: Stari Grad, 1999. 16. Schwartz, M. Protokoli, idovi i Adolf Hitler. Mladen Schwartz. Zagreb: Croatiaprojekt, 1997. 17. Schwartz, M. Novi protokoli sionskih mudraca za XXI. stoljee ili Kako unititi svijet s dodatkom: Kako spasiti svijet. Zagreb: Mladen Schwartz, vlastita naklada, 2004. 18. Stari, A. Biblija, Stari zavjet: svezak prvi - Petoknjije i Povijesne knjige. Odgovara dr. Aldo Stari; prijevod: Silvije Grubii, Filibert Gass dr. Antun Sovi. Zagreb: Kranska sadanjost, 2004. 19. Stari, A. Biblija, Novi zavjet. Odgovara dr. Aldo Stari; s grkog izvornika preveli Bonaventura Duda i Jerko Fuak. Zagreb: Kranska sadanjost, 2004.

20. tefan, Lj. Mitovi i zatajena povijest. Ljubica tefan. Zagreb: K. Kreimir: Slovo M, 1999. 21. tefan, Lj. Stepinac i idovi. Ljubica tefan. Zagreb: Croatijaprojekt, 1998. 22. Tomac, Z. Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava. Dr. Zdravko Tomac. Zagreb: Slovo M, 2004. 23. Tomac, Z. Prijepori o nacionalnom: u znaku mosta. Dr. Zdravko Tomac. Zagreb: Birotisak Roso, 2003. 24. Tuman, F. Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji 1918. - 1941. Dr. Franjo Tuman. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1993. 25. Vui, P. idovstvo i hrvatstvo: Prilog istraivanju hrvatsko-idovskih odnosa. Dr. Petar Vui. Zagreb: Croatiaorojekt, 2001.

Koriteni podaci s internetskih portala

http://hr.wikipedia.org/wiki http://www.arhiv.sv.gov.yu http://www.zovik.com http://pubwww.srce.hr/z http://www.moljac.hr/biografije http://shp.bizhat.com http: //www.hrvatskipravasi.hr/index http://www.vecernji-list.hr/news/croatia http://www.hkz.hr/Hrvatsko_slovo/ http://www.glas-koncila.hr/rubrike http://www.ultimatum.20m.com/3_4bih_ana.htm http://www.ultimatum.20m.com/8_ultimatum8/8 http://www.fokus-tjednik.hr http://www.vjesnik.com/html http://www.vjesnik.hr/html http://www.arhiv.slobodnadalmacija.hr http://www.zarez.hr http://www.novilist.hr/Defaust.asp?WCI http://www.glas-slavonije.hr /kolumne.asp? http://www.croatia.ch http://freeserbs.org http://www.gerila.com http://mahala.forumup.org http://www.emilcic.hrvati-amac.com http://www.nikadrobom.uni.cc8080 http://www.iskon.hr http://www.voa.gov/miscl/croatia/premas.html http://www.hrt.hr/arhiv/ http://www.step.hr http://www.rc-bijeljina.org http://www.geografija.hr/novosti http://www.drugisvijet.com/portal/content http://www.odjek.ba/index http://www.dadalos.org/kr/Vorbilder http://forum.bljesak.info/lofiversion/index http://www.vjera.com http://p206.ezboard.com/freferendumfrm http://vjera.com/forum/viewtopic http://www.klik.hr/naslovnica/kultura

http://www.predsjednik.hr http://www.geocities.com http://www.croato-aegyptica.hr http://www.blog.hr/print http://forumi.blic.net/viewtopic http://www.tsrb.hr/optika/index http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik http://www.freewebs.com/hrvati/ http://www.bosnia.ba/vijesti http://www.index.hr/forum/default http://komunikator.tportal.hr/tjive/thread http://www.corner.hr http://www.freemasonry-croatia.org http://www.phpbbplanet.com/forum http://www.bosnic.com/index http://www.forum.hr/archive http://www.opusdei.org/art.php? http://www.skac.hr/svetacdana http://www2.dw-world.de/bosnian http://www.wsws.org/sh http://www.rkczg.hr/dznanosti http://www.angelfire.com/scary http://www.network54.com/Forum http://www.ivanmerz.hr http://www.crnalegija.com http://www.vransko-jezero.hr http://www.hic.hr http://www.zvonik.org.yu http://zupa-vela-luka.hr http://www.redovnici.hr/redovi http://public.srce.hr http://www.dominikanci.hr http://www.zupa-svkriz.hr http://www.hercegbosna.org http://www.crohis.com http://bs.wikipedia.org/wiki http://sh.wikipedia.org/wiki http://www.aimpress.ch http://vijesti.hrt.hr http://www.iskon.net http://malicrvenipatuljci.blogspot.com

Recenzija
Jedno su sontaze javnog mnijenja, a neto sasvim drugo je nain na koji naitan ovjek prati i shvaa zbivanja u suvremenom svijetu, pitajui se otkud porivi za dobra i za zla ljudska ponaanja. Gospodin Mladen Lojki je mnogo toga doivio, mnogo je itao i o svemu razmiljao. Svoje miljenje o mnogostrukim dogaajima i to rijeima, to djelima onih koji, htjeli-ne htjeli, ravnaju, ako ne naom sudbinom, oni sigurno naom svakodnevnicom je, kao brat brai, napisao cijelu jednu knjigu u kojoj se sve saima kao u voritu i nastoji odgonetnuti zagonetke i u onim podrujima nae sadanjice o kojima (veoma cenzurirana) sredstva za javno priopavanje ili nita ne iznose u javnost ili to ine jednostrano, pa ak i zlonamjerno ne da pomognu shvaanje i rjeavanje stvarnih problema, nego da jedne optue, da bi druge pokazali manje odgovornima, ako ne i nevinima, a sebe pak angeliziraju kako to ine sva totalitarna drutva. Da bismo shvatili brojne lanke sistematizirane u 23 poglavlja, trebamo obratiti pozornost na bibliografiju nakon tekstova i shvatiti Lojkievu silnu privrenost Katolikoj crkvi, Hrvatskoj, a u neku ruku i osobi Franje Tumana. Sve to ne ide u tom redu i slijedu proeljao je eljeznim eljom svojski i bez okolianja. U spletu i rasplitanju uzlova i vorita imamo Mojsija i idove, zatim Protokole sionskih mudraca i Hitlerov Holokaust, ali osjea se stanovita praznina to nije obratio pozornost i na idovsko pitanje Karla Marxa bez kojeg je teko shvatiti i odnos idova i komunistike revolucije uope. Razumije se, Hrvatska je u pitanju, i gospodin Lojki je brani i rukama, i nogama i rijeima: od duha versailleskog sustava, od posljedica Jalte i od svekolike zavjere u kojoj se poput virtualne sjene sivih eminencija koji se nigdje ne pokazuju javno oituju framassoni. U tome mu pomau i brojni domai autori, meu kojima su Ivan Mui i marksist Zdravko Tomac. Napokon, sve te poasti kao uzrok nae nacionalne nesree tjekom 20. stoljea, upuuju na korjene maksimalnog zla onog kojeg su Hrvati pre(o)ivjeli tijekom 20. stoljea. No i samo hrvatstvo, odnosno odnosi Hrvata prema sebi samima su dvojaki: ima Hrvata poput biskupa Strossmayera, a ima ih koji su spas od prvog nali u drugom u rijei, djelu i ivotu nadbiskupa Stepinca. Tu se izreka Perditio tua ex te, Israel! pretvara u novu: Salus tua ex te, Croatia! Da bismo sve to jo tonije shvatili, podsjetimo se slijedeih evaneoskih postavki: ovjek se moe posvetiti samo po istini (Iv. XVII, 19); Do istine se ne moe bez savjesti tvrdi sveti Pavao apostol koji nas upozorava kako ispravan sud o drugima moe uslijediti samo ako sebe posve zapostavimo i o drugima sudimo kao o samima sebi: Hou se hvaliti svojim slabostima, kako bi se u meni nastanila Kristova jakost (II.Kor., XII.9); Tri puta sam molio gospodina da se onoj sotonin aneo povue iz mene (II.Kor.XII.8); A sve to se ne ini po vrstom uvjerenju, grijeh je (Rim. 14.23); Ne smatrajte sami sebe mudrima. Nikome ne vraajte zlo za zlo (Rim. 12.16.);

Istina, sve su stvari iste, ali je zlo za ovjeka koji ih jede sa zlom savjeu. (Rim. 14.20.); Lijepa je i ona evaneoska: Sve je isto za one koji su isti, dok je za one koji nemaju istu savjest sve neisto. Knjiga Mladena Lojkia nam doista pomae da bolje upoznamo svijet oko sebe, vien i prosuen od ovjeka koji je na licu mjesta proivio uglavnom teke i strane dogaaje koje su pokrenuli oni koji nam, najblae reeno, nisu bili prijatelji, ili su bili ravnoduni prema stranoj patnji naeg naroda preputenoj kriitu putova i vjetrometini vremena na najizloenijem prostoru u Europi. U tome smislu, uzmimo u obzir stihove Vladimira Nazora: Sami smo. Neka! Sami uvijek bijesmo, k'o dub to stoji na proplanku svom. Ima, summa summarum, gospodin Lojki pravo: Teko je bilo biti Hrvat, a sad znamo da je to bila lijepa sudbina naroda koji je sve podnio i ni u iju kuu nije provalio da se sveti osvetom! Akademik Mirko Vidovi

KNJIGA O BORBI DOBRA I ZLA

Autor knjige u mnogo kratkih pria i povijesnih podataka vodi itatelja kroz vremensku kronologiju stvaranja Novog svjetskog poretka. On ne zalazi u dublje analize svojih povijesnih dokaza i hipoteza, ve itatelja ostavlja zateenog, iznenaenog, pa ak i fasciniranog. Svojim otrim i izravnim pisanjem u kojemu djelomino prevladava pesimizam glede mogunosti da se Katolika crkva, a tako i konzervativna desnica odupre hedonistiko liberalnom svijetu koji su stvorili Vladari svijeta, Mladen Lojki je ovu knjigu uinio zanimljivom i kritinom, knjigom koja se ita u jednom dahu. Autor je svoju knjigu Vladari svijeta podjelio u tri poglavlja. Prvo poglavlje nosi naziv Salomonov simboliki zmaj u kojem kroz povijesni prikaz idovskog naroda od Abrahama pa do danas, kroz borbe i stradanja toga naroda, pa do dananje eljene i ostvarene superiornosti nad ostalim narodima, poglavito, kako ih sam autor naziva, idovske elite u odnosu na kranske vladare. Zanimljiv je njegov prikaz simbolikog zmaja koji su jo osmislili Salomonovi mudraci, a koji je nakon to su idovi prognani od Rimljana, napustio Izrael 135. godine, da bi se nakon to je zagospodario itavim svijetom, vratio na Sion, u stvorenu dravu Izrael. Autor negira postojanje sile u obliku drave ili vie njih, ve smatra da su jedine svjetske sile - idovska elita i Slobodni zidari, pa tako SAD smatra cionistikomasonskom prostitutkom koja za Vladare svijeta obnaa hegemonistiko osvajanje svijeta. Prema Lojkievim tvrdnjama idovi se u SAD-u nisu amerikanizirali kao ostali narodi, ve su se SAD judeizirale. On itatelja vodi i kroz povijesni pregled hrvatskoidovskih odnosa, gdje dokazuje da u Hrvatskoj, izuzev za vrijeme NDH, antisemitizma nije bilo, dok pojam dvorski idov nikada u Hrvatskoj nije postojao.

U slubi velikog arhitekta svemira

Udrugom poglavlju knjige pod nazivom U slubi velikog arhitekta svemira, autor polazi od anela svijetla Lucifera i ostalih nebeskih bia koji su se prvi put pobunili protiv Boga i htjeli vladati svijetom. On vjeto itatelja vodi od Lucifera do danas prikazujui evoluciju sila zla, kao i nastanak Slobodnih zidara. Slobodne zidare uz potporu Iluminata i ostalih okultnih drutava, na ijem je elu anglikanska ili idovska elita, smatra jedinim gospodarima naeg planeta. Interesantan je njegov prikaz piramide Vladara svijeta gdje bazu piramide ine ljeviarsko liberalni podanici, kontrolirani mediji i razne udruge globalistikih kiborga, dok na samom vrhu piramide (sedmoj stepenici) sjede dinastije Rockefellera, Rothschilda i engleske kraljice Elizabete II. Lojki nam dokazuje u svojoj knjizi da se nita u povijesti ovjeanstva nije dogodilo sluajno, sve je voeno i dirigirano silama tame i zla, od ratova i revolucija pa do svih ekonomskih kriza i politikog oblikovanja svijeta. On nam to doarava kroz mrani srednji vijek i doba inkvizicija, kroz francusku revoluciju, ideologiju marksizma i Listopadsku revoluciju u Rusiji, panjolsku republiku, Prvi i Drugi svjetski rat... Autorov prikaz utjecaja svjetskog masonstva na stvaranje obiju Jugoslavija veoma je dojmljiv, kao i masonski otpor stvaranju hrvatske drave. Posebnu pozornost posvetio je pokojnom predsjedniku dr. Franji Tumanu dokazujui masonsku podvalu pokojnom predsjedniku o navodnom dijeljenju Bosne i Hercegovine, kao i izolacionistiku politiku Vladara svijeta prema Hrvatskoj, samo zato to je pokojni

predsjednik elio zadrati dostojanstvo hrvatskog naroda i ne predati svjetskim grabeljivcima nacionalno obiteljsko srebro.

Vladari svijeta protiv Vatikana

U treem poglavlju Vladari svijeta protiv Vatikana autor itatelja vodi od Isusova raspea na kriu prema prikazu dvijetisuljetne borbe krana protiv Luciferovih sljedbenika, raznih heretika, gnoista i pogana. On nalazi djelomino opravdanje u Svetoj rimskoj inkviziciji, ali ukazuje i na inkvizicije europskih vladara koje nisu imale izravne veze s Papinom inkvizicijom. Ukazuje i na puno brutalnije inkvizicije Anglikanske crkve uperene iskljuivo protiv katolikih krana, zatim inkvizicije reformatora Luthera, Calvina i Zwingla protiv idova i katolika, o emu naa javnost malo zna. Borbu Svete Stolice s masonstvom autor iznosi u vremenskom slijedu enciklika koje su pape upuivale katolikom puku protiv masonerije kao iskljuivom nositelju hedonistikih poroka, nemorala i izopaenosti. U Hrvatskoj je ta borba proeta izmeu nacionalnih i katolikih politiara i duhovnih voa, naspram anacionalnom i panslavenskom masonstvu. Pozornost u svojoj knjizi autor posveuje blaenom kardinalu Alojziju Stepincu, njegovoj borbi za katolikog, hrvatskog ovjeka, njegovoj borbi protiv nemani, kako je blaeni kardinal nazivao masonstvo i komunizam koji je prema autorovom pisanju blaeni kardinal smatrao masonsko-idovskim edom.

Vjera u pobjedu hrvatskoga katolikog ovjeka

Lojkiev pesimizam glede pobjede dobra nad zlom treba vie gledati kao strah da ne doe do potpune uspostave Novog svijetskog poretka s jednom svijetskom vladom Vladara svijeta u kojoj e biti sva materijalna, financiska i vojna mo u njihovim rukama, a drave i narodi e nestati, naspram obespravljenog puka koji e posluno robovski odraivati poslove za svoje gospodare, s ugraenim ipom u mozgu pomou kojega e njegovi gospodari programski kontrolirati njegove emocije i ponaanje. Iako su takvi podanici i programirani ljudi ve danas u veini, autor nas ipak samo snano upozorava, jer vjera u hrvatsku dravu i Katoliku crkvu kod njega je velika, a on sam vjeruje u pobjedu hrvatskog katolikog ovjeka, a tako i Svete Stolice i u poraz sila tame, okultizma, liberalnog globalizma i sotonizma. Zlatko Milak Hrvatski list, 8. veljae 2007.

KNJIGA O GENEZI ZLA

Knjiga Mladena Lojkia Vladari svijeta toliko je dramatina, nabijena signifikantnim detaljima, a uz to pisana i lijepim hrvatskim jezikom, da se itatelj ne moe osloboditi elje da ju proita u jednom dahu. To je prvo i osnovno obiljeje ove knjige koja tretira zlo u svijetu svestrano i na nekoliko razina. Danas se, kao to je poznato, o fenomenu zla toliko toga pie da ovjek sve ne moe proitati, ali naalost, na jednoj niskoj, pozemljarskoj, planimetrijskoj razini s koje se ne moe dokuiti bit samoga zla, nego se uvijek ostaje na brojnim i nevanim detaljima koji zaklanjaju ono bitno. Suprotno tome, autor problem zla tretira u velikom luku od biblijskih dokumenata do najnovijih spoznaja biogenetike. Kako sam kae, na ovu temu me neto pokree te sam duan to napisati, radi svoje djece, svojih prijatelja i onog obinog ovjeka kojemu je ta tema zla dosad bila nepoznata. Zahvaljujui udovinim otkriima strukture i funkcije ljudskog genotipa, Lojki je otkrio da treba poeti razmiljati genetski, tj. otpoetka. Do sada se nije moglo uope spoznati najdublji smisao Biblije u kojoj ve u prvom dijelu stoji da je ljudski rod kao i sve to postoji na svijetu dualno, binarno, dvojno. Kad je rije o samom ovjeku, tu je pria o nastanku ovjeka najznakovitija. Naime, odmah nakon stvaranja ovjeka na jednoj strani je postao rod abelovaca i rod kainovaca. Iz Abelova soja sve do danas razvija se tip ovjeka koji u znoju lica svoga jede kruh svoj. Zahvaljujui tome tipu, ovjek je napredovao do dananje razine, kada se osposobio za put u svemir. Iz drugoga soja, od Kaina, razvili su se laci, zloinci, pljakai koji remete ravnoteu drutvenoga i individualnoga ustrojstva ovjeka. Taj tip je u svim vremenima usmjeren na hedonistiki razvrat, povampireno uivanje mimo i protiv rada i stvaralatva. Dosad se vjerovalo da je progres jai od sila zla, meutim kako povijest pokazuje, zlo se razvija bre i jae od dobra. Dok je ovjek u najranije doba mogao ubiti nekoliko ljudi u jednom danu, kasnije maem jo i vie, u doba Nobelova otkria dinamita i slinih bojnih sredstava na tisue, a nakon otkria atomske bombe moe se za samo jedan sat pobiti vie milijuna ljudi, pa ak i razoriti Zemlju kao nae zajedniko stanite. Da se danas nalazimo na prekretnici biti ili ne biti, autor je tu planetarnu dilemu doivio kao poticaj za pisanje o ovome problemu, najteem za sve nas. Kako se svijet nebi raspao, Zemlja pretvorila u bijeloga svemirskog patuljka koji vrluda kozmosom, Isus je doao na Zemlju uvesti red i spasiti ljude. Da bi ga ljudi mogli vidjeti, uti i posluati, on je utjelovljen u liku ovjeka, meutim, kainovci napadaju i njega, prokazuju ga rimskim okupatorima i tako ubijaju. Otada zapoinje kozmika bitka izmeu dobra i zla. Farizeji kao kainovci vjeru pretvorie u oboavanje zlatnog teleta. Iz te povampirenosti za zlatom dolazi do kamatarstva (zbog kojega se danas ljudi meusobno ubijaju), a utjerivanje nepravednih kamata vodi prema ratu svih protiv svih, ivot postaje jad i tuga sa zrncem radosti. Kao to vidimo iz prikazane geneze toga zla, u Lojkievoj knjizi doosmo do svjetskih i vjerskih ratova s prijetnjom sveopega unitenja. Kako bi moderni kainovci ovladali svim zemaljskim resursima u rukama globalistikih kolonijalista, danas se vode najkrvaviji ratovi protiv islamske vjere i muslimana. Ujedinjeni narodi kao regulator vie ne postoje, nego i sami djeluju na strani zla. Ideologija ove agresije suvremenih kain-ovaca izraava se u masoneriji kao planetarnome zlu koje vidi svoj cilj u ruenju vjere, nacije, drava i jezika. Pomou snanih elektronskih medija razbija se naravni poredak svijeta, a sva ostala dobra se pljakaju u korist pripadnika

masonske elite koja na poetku treega milenija (tzv. new agea) planira stvoriti drutvo malobrojne divinizirane elite i devedesetpostotnoga sloja ljudskoga robija (gojina) koji trebaju mukotrpno raditi za razvratni ivot. Lojki je svoje temeljne spoznaje u kainovskoj masoneriji klasificirao u tri poglavlja. U prvom poglavlju pod naslovom Salomonov simboliki zmaj (to je geneza masonerije) on prikazuje masonsko zlo koje je nastalo mehanizmom polimerizacije kain-ovskoga genoma. U drugom poglavlju, U slubi velikog arhitekta svemira prikazana je fenomenologija toga zla kroz povijest. U treem poglavlju koje nosi naslov Vladari svijeta protiv Vatikana autor prikazuje oblike borbe protiv Katolike crkve. Najei oblik te borbe danas je najavio novinar B. Deulovi koji je u Globusu zaprijetio Svetom Ocu, Benediktu XVI. da e ga, ako doe u Hrvatsku, doekati bejzbolskom palicom. Kako je to finale masonske borbe za osvajanjem svijeta i svih ljudi u njemu, nuno je ujedinjenje svih ljudi iz soja Abela da iziu iz sveope potlaenosti i suvremenim kainovcima kau odluno: Ne! Ova je knjiga svjetovni kranski katekizam o tome kako razobliiti kainovsku masoneriju, to konkretno initi da njihova poast zla ne zarazi sve ljude, a osobito katolike. Povijesni optimizam autor razvija na nunosti rasula masonerije kao protunaravne ideologije. Zar se u tom smislu nije i komunistiko carstvo raspalo samo od sebe kao neodrivo jer je bilo protuljudsko i nemoralno. No kako taj boj izmeu dobra i zla trai i aktivnosti katolikog hrvatskog naroda, nuno je u vjerskom pogledu razvijati i njegovati vei angaman, a suzbijati pasivizam i ekanje da sve umjesto nas napravi Bog. U politikome smislu poruka je ove knjige objedinjavanje naroda, ne vjerovanje tlapnjama dananjih nositelja vlasti u Hrvatskoj da je EU jedini izlaz u bolju budunost. Kao to pokazuju ankete, hrvatski ovjek bolje od svoje vlasti vidi da pokli za ulazak u Europu ne znai nita dobroga, nego samo neokolonijalizam, rasap gospodarstva, obitelji i drave. Sve u svemu, temeljna je poruka ove vrijedne Lojkieve knjige stari narodni rijek: Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Prof. dr. Nedjeljko Kujundi Hrvatsko slovo 16. oujka 2007.

Ostati svoj

JE LI HRVATSKA BESPOMONA?

Treba vjerovati u hrvatsku mlade koju svjetski vladari jo nisu kupili ! Iskreni i jednostavni domoljub, graevinski inenjer Mladen Lojki, napisao je hvalevrijednu knjigu Vladari svijeta u kojoj razmatra globalnu politiku svjetskih vladara i neminovni utjecaj na prilike u Hrvatskoj. Za knjigu od 360 stranica neumorni autor je prouavao zavidnu literaturu, istraio tisue i tisue stranica raznih djela od uglednih do manje poznatih strunih pisaca, provjeravao i usporeivao nepregledni niz tekstova i informacija iz svih, u novije vrijeme raspoloivih medija do interneta. Svjestan je, kae, kako e njegova knjiga koja u nekim dijelovima moda izgleda neuvjerljiva, pretjerana, s pojedinim slutnjama i tvrdnjama, naii na estoke kritike kod hrvatskih podanika svjetskog globalizma, odnosno kod robova i ulizica vladara svijeta, kod onih u bazi njihove piramide i onih na viim stubama. Ne dvoji da e, na alost, nai i na nerazumjevanje obinog puka koji pomalo postaje kiborg svojih gospodara, ne shvaajui apsolutnu diktaturu kakvu ovjeanstvo u povjesti nije doivjelo, u kojoj mu je sve unaprijed odreeno, u kojoj on apsolutno ni o emu vanom ne moe odluivati, u kojoj je i njegov mozak programiran medijima; programirana mu je radost, srea, tuga, oaj. Autor istie kako mu je bio cilj da bar dijelu tunog i malodunog hrvatskog puka, razoaranih sredovjenih ljudi, ukae tko je iskljuivi krivac njihova maloduja. Svakodnevnim agresivnim masmedijskim ispiranjem zdrave pameti u Hrvatskoj je ak nevjerojatnih trideset posto stanovnitva poelo aliti za bivom zloglasnom Jugoslavijom koja je po svim vjerodostojnim pokazateljima u povijesti od svih stranih osvajaa bila najvea tamnica hrvatskog naroda. Navodei neke svjetske primjere koji bi nama Hrvatima mogli dobro doi kada je u pitanju zatita dravnih nacionalnih interesa, a ne bezrazlono bavljenje samima sobom, umanjivanje vrijednosti i omalovaavanje vlastitih mogunosti, uz puno razumjevanje realnih okolnosti u kojima veina ljudi ivi, Lojki je rezolutno protiv maloduja i jada koji se iskazuje i protiv toga da neki za svoje osobno nezadovoljstvo sada optuuju dravu Hrvatsku, vladu, biveg predsjednika, bivu vladu, pravosue, policiju ili tko zna to. Ne gubei nadu, on kae da su ljudi na vlasti samo prolaznici jer e jednom doi na vlast onaj koji e vratiti dostojanstvo nezadovljnom i nesretnom hrvatskom narodu. A svi maloduni nesretnici moraju shvatiti da su u ovome vremenu diktature svjetskog globalizma za njihovu tjeskobu krivi vladari svijeta i njihove vjerne hrvatske sluge, a nikako hrvatska drava. U takvoj perspektivi autor ostavlja dovoljno prostora za spoznaju kako Hrvatska ne smije biti bespomona, unato tome to je danas teko vratiti ponos i dostojanstvo Hrvatskoj jer su je ogolili i pokorili vladari svijeta. Potrebno je vjerovati u hrvatsku mlade koju svjetski vladari jo nisu kupili i stavili u slubu novog svjetskog poretka. Gledajui vjeru u Boga i hrvatsku snagu u tim mladim ljudima na hodoaima po svim Marijinim svetitima, ali i na koncertima Marka Perkovia Thompsona, Miroslava kore ili u kockastim dresovima kada bodre nae reprezentativce, ovjek mora vjerovati da e Hrvatska ponovo izrasti iz toga maloduja i sluganstva u ponosnu, dostojanstvenu i snanu dravu. Bla Tili Fokus, 6. travnja 2007.

ZNAKOVI VREMENA

Isus ree mnotvu: Kad vidite oblak da se die na zapadu, odmah kaete: 'Dolazi kia', i bude tako. Kad vidite da pue junjak, kaete: 'Bit e sparina', i bude. Licemjeri! Znate prosuditi izgled neba i zemlje. Kako onda ne prosudite ovo vrijeme? Zato sami od sebe ne sudite to je pravo? (Lk, 12, 54-57)

ovjek kao razumno bie pita o sebi: tko je on zapravo, odakle je i kamo je usmjeren. Kao drutveno bie pita se o drutvu te koje mu je mjesto u njemu. Kao religiozno bie pita se o svojim najdubljim i najuzvienijim sastavnicama svojega bia. Ljudsko propinjanje prema ispravnim odgovorima nema kraja jednako kao i ovjekova sposobnost da vlada i zavlada stvarnou koja mu je dana. Ako je jedan narataj doao do nekih spoznaja, drugi, gradei na njima, ide korak dalje i tako do dananjega dana. Ako se danas neto dogaa, onda se s pravom ozbiljno pitamo gdje su korijeni i uzroci toga. I Mladen Lojki, autor knjige Vladari svijeta se pod odreenim vidicima eli se dovinuti do odgovora na pitanja koja mue dananji narataj. Objanjava uzroke da bi nam protumaio posljednice, tj. stvarnost u kojoj ivimo i stvarnost koja se nazire. S vjernikoga vidika mogli bismo o tome poneto rei. Moda bi i taj vidik mogao biti i neki podloak za razumijevanje jednostavno i jasno opisane stvarnosti u knjizi koju drite u rukama. U doba Drugoga vatikanskoga sabora (1962. - 1965.) i neposredno nakon njega usta mnogih bila su puna o tome kako je Crkva pozvana na itanje znakova vremena i kako je ba u tome ona esto u povijesti zakazivala. Mnogi su eljeli Crkvu po svojoj mjeri, to je oito i iz dananjih napada na nju. Crkva tj. Boji narod, odnosno Kristovo mistino tijelo, vjernici i njezini pastiri, biskupi, svjesni su svoje utjelovljenosti u ovaj svijet i svoje odgovornosti u njemu. Na tu smo odgovornost pozvani svi ve po krtenju i nije protrebno da nam je netko stalno stavlja pod nos. No oni koji to ine ele pokazati da odgovornije od vjernika i od biskupa shvaaju ovaj svijet i njegove zahtjeve. Je li to ba tako? I o emu je u stvari rije? Ovaj je svijet proizaao iz Boje ruke i Boje namisli da ljude uini dionicima svojega boanskoga ivota. Opis raja zemaljskoga znak je te blizine izmeu Boga i ovjeka. Bog nije nikakav protivnik ovjeku, a jo manje tiranin. Stvorivi ovjeka na svoju sliku, elio je da ovjek zrai Bogom, a to znai ljubavlju i slobodom. Upravo je u tome rizik ljubavi Boje da ovjekovu slobodu potuje sve dotle da mu to slobodno bie moe okrenuti i lea. Odatle potjeu i sve ljudske osobne i drutvene zavrzlame i gotovo nerazmrsiva vorita i nejasnoe koje vape za suvislim i smislenim rjeenjem. Razliiti pokuaji u potrazi za rjeenjima kroz povijest religija i filozofija nisu nekorisna, ali nikad potpuno ne zadovoljavaju. Crkva koja se oslanja na Boju rije ne moe ne prepoznati novu Boju birgu za ovjeka u obeanju koje je dano ve prvom ovjeku, da e ga iz te njegove muke izdii opet i samo Bog, Isus Krist koji se u itavom Starom zavjetu doivljava kao obeanje, a u Novom kao ispunjenje te istodobno i potpuno i konano obeanje u suivotu s Bogom u vjenosti, koja poinje ve ovdje u zajednici vjernika, Crkvi.

Crkva istodobno nosi i sva ovjekova pitanja i propinjanja, ba zbog te prve napasti: 'Bit ete kao Bog'. Otkad je tome podlegao, ovjek se doista i kao pojedinac i kao drutvo eli iskazati i kao Bog, ali i kao batina. Sliku Boju u ovjeku restaurira Isus Krist svojim naukom, svojim ivotom, svojom smru i uskrsnuem. U toj njegovoj pobjedi nazire se i pobjeda svakoga pojedinca nad tom temeljnom napau. Ono to je prvi ovjek, Adam, doivio kao napast, da bi se slobodno odluio za svojega Stvorca, ali joj je, na alost, podlegao, to je novi ovjek, Isus Krist, takoer elio iskusiti i pokazati nam kako se oprijeti. Ako, naime, sebe stavimo u sredite svega, gdje je onda mjesto za Izvorite svega? Stoga i napasnik Isusu nudi i imanje, to je simbolizirano u kruhu, te potom asti i uzdizanje do oholosti da ga ljudi aste, i napokon, da prui njemu, napasniku, ono to sam nije htio dati Bogu: da mu se pokloni. U Isusovim napastima vidimo zapravo svu lukavost Zloga, koji kad neto nudi, ne nudi po vidikom zla, jer to bi onda bilo lako odbiti, nego kao neto dobro, pa ak i bolje od onoga to se ima, da bi napokon unitio nau slobodu u klanjaju onome to nije Bog. Tu razumijemo i sva ta silna boanstva intelektualnoga, estradnoga, gospodarstvenoga i politikoga svijeta i sve te 'veliine' koje trae da im se klanjamo. Otklon, naime, od Boga, jest odlaenje drugim boanstvima i pravljenje boanstva od sebe. Neprihvaanje vlastite stvarnosti da smo stvoreni na sliku Boju vodi do stvaranja nove stvarnosti, tj. do stvaranja nekoga boanstva na svoju sliku i priliku. S toga se vidika moe promatrati i ta openita elja za vlau. Nije li Napasnik Isusu rekao da je sav taj svijet njegov? Zato i tijekom povijesti nalazi toliko poklonika pod ovim ili onim vidicima, pod ovim ili onim vjerskim ili filozofskim usmjerenjem. esto ga nije lako prepoznati, razotkriti. Autor ove knjige to pokuava. I tko god ima malo zdrave pameti, kad proita tu knjige, ne moe se ne sloiti s autorom. Ono to je posebno zanimljivo u toj knjizi jest smjetanje Hrvatske u kontekst svjetske politike i politikih previranja. Dopustit u si da s tim u vezi prenesem miljenje jednoga, meni dobro poznatoga hrvatskoga novinara, koji mi je, dok sam bio na Radio Vatikanu, u doba tekih prilika Domovinskoga rata, pojednostavljujui stvari ovako obrazlagao: Tko upravlja ovim svijetom? Ujedinjeni narodi kojima upravljaju Sjedinjene Amerike Drave kojima upravljaju idovi i masoni. Sruen je Berlinski zid. Komunizam sa svojim 'intelektualnim elitama' jednostavno je nestao. Ljeviarstvo se sada oituje na drukiji nain. Hladni je rat prestao, ali je mentalitet ostao. Kakav? Mentalitet straha. U doba hladnoga rata bio je strah od one druge strane tko e pritisnuti dugme (za atomsku bombu). Sada toga nema, ali ima debeloga straha. SAD se plae jake Rusije, jake Europe, jake Kine, jakog Japana... Rusija se plai jakog SAD-a, jakog Japana, jake Europe ltd.; Europa se plai jakog SAD-a, jake Rusije, jake Kine, jakog Japana itd. Osim toga i u samoj Europi jednako vrijedi politika straha. Francuska se plai jake Engleske, pogotovo jake Njemake... Engleska se plai jake Njemake, jake Francuske. Svi se plae njemakoga utjecaja na drave nastale od bive Jugoslavije. to je u svemu tome uoljivo? Politiku ne vodi neto pozitivno, nego negativno. A to onda ne moe roditi dobrim plodovima. Zato su tolike zemlje koile priznanje Hrvatske? Tada bi morale priznati svoj vlastiti poraz u stvaranju Jugoslavije, to je i Mitterand uoio. Zato se opet eli stvoriti neki balkanski savez drava (minus Slovenija, plus Albanija)? Zato to svijet dobro zna da je srpski faktor na ovim prostorima remetilaki, to i tim dravama odgovara, pa mjesto da se oni mue sa Srbima, guraju nas zajedno s njima da se mi s njima muimo. Dugo emo se mi s tim muiti jer je 70 godina velikosrpske

propagande duboko ulo pod kou zapadnjacima. Ali valja strpljivo ustrajti. Neki se plodovi ve vide. to je to bilo u Ahmiima? Vojnici u hrvatskoj uniformi uinili su zloin. Jesu li to ba bili Hrvati? Kako to da se odmah nala strana televizija da to odmah snimi? Je li Tuman dijelio BiH? To je unio Ashdown na salveti. No protupitanje: kome bi najvie odgovaralo da glede podjele BiH-a podijeli i krivnju? Miloeviu. A on o tome nije govorio... Govori se o izbjeglim Srbima nakon 'Oluje'. No to nisu izbgjeglice nego pobjeglice... Taj mi je novinar ispriao i ovo: Svojedobno sam u jednom gradu blagoslivljao kue. U jednoj sam kui naiao na ovjeka kojemu je nedavno umrla ena. Rekao mi je da sjednem i poeo priati: Bilo mi je 12 godina kad se dogodilo ono u Glini, ali kako? Partizani su dolazili vrbovati ljude da dou u umu. Nitko se nije dao. Doli ti isti partizani, obueni u ustae, i uinie ono to su uinili u crkvi. Sljedei dan dooe opet kao partizani te rekoe ljudima: Jeste li vidjeli to su vam ustae uinili? I tako su ljudi poeli odlaziti u partizane. Sada bi taj novinar zasigurno imao i drugih svojih tumaenja glede optubi hrvatskih generala i svega to se oko njihove obrane zbiva. Sve se zbiva prema 'divide et impera' 'podijeli pa vladaj'. Uoiti sve te malverzacije kako ih uoava na autor, prvi je korak prema jedinstvu hrvatskog naroda. Na zla koja nas pogaaju Crkva uzastopno upozorava, pogotovo kad su time pogoeni najslabiji i najnezatieniji jer se navodno promie pravo na svakojaku raskalaenost. Propovjednicima i zagovornicima takve raskalaenosti najlake je optuiti Crkvu pitanjem, to ona radi, a kad progovori zauzeta za svekoliko dobro, onda ju se eli uutkati na sve mogue naine. No Crkva ne posustaje, svjesna ve i onoga na to je sveti Pavao upozoravao da e se mnogi priklanjati svakojakim bajkama i gadostima. Drugi je korak, bez obzira na to koliko je istinskih vjernika ili poluvjernika, stvarno pouzdanje u Boga. Napokon, On i pie nau povijest pa i preko naih pogrjeaka i preko tue zlobe. Simbol koji nas je drao za vrijeme okupacije i za vrijeme oslobaanja drat e nas i kao stvarnost sigurnijega i ljudskijega hoda unato svim zlobama nazovivelikih ovoga svijeta: krunica. Dextera Domini fecit virtutem, dextera Domini exditauit me. - Desnica Gospodnja iskaza mo, desnica me Gospodnja uzdignu. Ni sve bilo kakve druge ljevice ne mogu se suprotstaviti toj Bojoj desnici. O toj svekolikoj stvarnosti Crkva je uvijek, a ne samo nakon Drugoga vatikanskoga sabora, vodila rauna. Kadto uspjenije, kadto manje uspjeno. Kadto jo i kao svjetovna vlast. Prisjetimo se samo mnogih blagdana koji su ukinuti, a uspostavljeni su u doba kmetstva da se kmetovi spase od prevelike tlake gospodara koji su koliko-toliko ipak potovali crkvene propise. Slino je i s prvom prieu: odgaala se sve do etrnaeste godine, jer su industrirjalci iskoritavali djecu aljui ih u rudnike i tvornice nakon prve priesti... Dobro je da te svjetovne vlasti Crkva vie nema pa se moe bolje usmjeriti na tu duhovnu sastavnicu i upuivati ljude na one stvarnosti koje sami esto nijeu i sebi i drugima. I ne samo da ih nijeu, nego ih i gaze. to je drugo osvjeivanje i upuivanje ljudi na njihovo izvorno dostojanstvo i odgovornost djece Boje pod razliitim vidicima i u razliitim okolnostima i s razliitim i mnogostrukim tekoama? Ali Crkva se ne umara da promatra ovjeka pojedinano i kao drutveno bie, pogotovo osnovnu drutvenu zajednicu, obitelj, s vidika Bojih planova koja nam je otkrio u Svetom pismu. Sva vika na njezinu konzervativnost samo je jeka vlastite konzervativnosti tj. otvrdnua, zaustavljanja i konzerviranja u zlu koje se proglaava dobrim. I to je ta iskonska avolska napast s kojom se Crkva suoava snagom Bojom, svjetlom Njegove Rijei koje odsijevaju istinom, pravdom, dobrotom, ljubavlju, mirom. Tko se u tom nastojanju Crkve ne prepoznaje kao zauzetnik za dobro, oito je njezina suprotonost.

ovjekovi upiti o sebi, o svijetu, o ljudskoj zajednici nisu nerjeivi. Pitanje je samo elimo li ih rijeiti voeni Bojim ili kakvim drugim pa ak i Bogu suprotnim svjetlom, jer ne zaboravimo i Lucifer je Svjetlonoa po imenu, ali koji zavarava, zasljepljuje te se ba i kao aneo svjetla nudi ljudskoj krhkosti. Boje pak svjetlo osvjetljva, upuuje, snai... Neto od toga svjetla prosvijetlilo je naega autora i dao se njime voditi, pa vam to ovom knjigom povjerava. pater Vatroslav Halambek, S. J. 29. travnja 2007.

Osvrt na knjigu Vladari svijeta, Mladena Lojkia

Hrvatska stvarnost nije znanstvena fantastika

Prije nekoliko godina svjetska zajednica uvjeravala je Hrvatsku, kako mora ukinuti vize i otvoriti granice prema istonim susjedima zbog poboljanja dobrosusjedskih odnosa i omoguiti slobodnije prelaske granica samo s osobnom iskaznicom te i na taj nain poboljati irenje suradnje i ubrzanje hrvatsko-europskih integracijskih procesa. Politiari su uvjeravali kako je to jedini pravi put, bez alternative i izlazak iz izolacije. Uvjeravali su nas kako nema ni primisli o novom balkanskom udruivanju. A to je objavljeno ovih dana? Osvanula je vijest da se na granici izmeu Slovenije i Hrvatske uskoro uvodi schengenski reim. Hrvatsku izjednauju sa svim ostalima zemljama iz regiona (omiljeni izraz predsjednika RH) te e njeni graani najkasnije do 1. sijenja 2008. za ulazak u Sloveniju trebati putovnice. Kako su nas to najednom, uz svu poslunost, pokornost i ustupke briselskim efovima, ipak izolirali i ponovno izjednaili s Balkanom, dok su nas cijeli niz proteklih godina, uz silna obeanja, uvjeravali u suprotno?! Ve u samom proslovu, na prvoj stranici knjige Vladari svijeta (V. n. Daruvar, 2006.), autor Mladen Lojki odgovorio je i na ta pitanja, navodei kako obini ljudi, intelektualci, gospodarstvenici, politiari gotovo nita ne razumiju, a ive u vremenu uporabe interneta, ope globalizacije, kvazidemokracije, monopola krupnog kapitala, u kojem vladari svijeta na istanan nain u potpunosti vladaju dravama, vladama, medijima i novcem. itatelj upoznaje povijesne injenice i dobiva odgovore na pitanje zato Hrvatska sadanjom politikom ne moe nikad biti ispred, ve samo u istoj razini s ostalima iz tog regiona? Knjiga Vladari svijeta vie je nego uspjean prvijenac katolikog laika Mladena Lojkia. Autor se ne miri s opom sudbinom, ve potaknut ulogom intelektualca u drutvu promilja, razlanjuje i upozorava na injenice. Pita se i pronalazi odgovore, zato i od kud tolika nepravda i zlo usmjereno protiv Hrvatske. U sveopoj drutveno-medijskoj blokadi kad je gotovo nemogue uti slobodnomislei glas katolikih laika, knjigom vlastitog izdanja pokuava se oduprijeti zlu i ukazati na istinu. Nudi sadanjim i ostavlja trag buduim naratajima, kako nismo bili nezainteresirani, ni slijepi, a ni glupi glede zbivanja koja utjeu na hrvatsku narodnu sudbinu. No, silnice svjetske moi neprekidno su bile i jo su uvijek usmjerene protiv Hrvatske, na alost, uz veliku pomo uvijek nazonih domaih vazala. Neki e rei - jo jedna knjiga o teoriji i znanstveno fantastinoj uroti protiv Hrvatske. No, itatelj suoen s injenicama, treba sam prosuditi pie li autor nemoguu fantaziju, znanstvenu fantastiku ili hrvatsku stvarnost. U prilog okolnosti koje Lojki razlanjuje, govore mnoge povijesne injenice, sve do najnovijih dogaaja iz nae svakodnevnice, koji se nisu dogodili sluajno. Autor razlanjuje razloge uspjeha obiju predsjednikih kampanja, bombake napade u Zagrebu poetkom devedesetih godina i ponovne napade s promjenom vlasti 2000., zatim uzroke i posljedice pojavljivanja nekoliko tisua nevladinih udruga i uoava vidovitost uvijek istih deurnih drutvenih ekologa, odabranih i podobnih moralista i humanista, naruenih razlambi politikih analitiara, svih onih koji su plaeni istai kolektivne narodne memorije i svijesti. Lojki ukazuje na zlo koje se provlai kroz svjetsku povijest pomou tajnih organizacija, od templara i iluminata, sve do masona i njihovih 'bezazlenih'

humanitarnih drutava i klubova. Ukazuje, kako mnogi ljudi nisu ni svjesni utjecaja i moi hijerarhijskih redova, sve do vrha gdje se nalaze najmoniji, oni koji se zovu vladari svijeta. Autor nudi izvore i logine dokaze. Za itatelja koji se prvi put susree s tom tematikom opisano moe izgledati pomalo okantno i nevjerojatno, no svakako i poticajno da pode tragom drugih izvora te da osobnim logikim razmiljanjem stigne do potpune istine. Oni koji e se prepoznati u bilo kojoj razini opisane hijerarhije autora e poricati, ismijavati i pokuati posve obezvrijediti, kao poslunici u ostvarenju viih ciljeva. Krani koji iskreno vjeruju u Boga i koji znaju da Sotona postoji i djeluje, znaju da se zlo iri i djeluje u ovom svijetu na razne naine i u raznim oblicima. Njima je jasno da je zlo vezano uz politiku i ratove, poticano raznim oblicima grabei tuih nacionalnih vrijednosti. Lojki kao katoliki laik upozorava, da je Katolika crkva jo uvijek najvea prepreka vladarima svijeta za konanu uspostavu novog svjetskog poretka i zato je njihova borba usmjerena na slabljenje, posrnue i ovladavanje Crkvom. Autor zakljuuje, kako im najvie smetaju Bog i Vatikan, to se ne podudara s njihovom sinkretinom religijom, kojom ele zavladati svijetom. Motive za podrobnu razlambu svekolikog drutvenog utjecaja stanja u Hrvatskoj Lojki pronalazi od doba svoje najranije mladosti, tijekom vladavine nepravednog komunistikog sustava, u kojem je desetljeima trpio, radio i ivio, do trenutka konanog zadovoljstva uspostavom hrvatske drave i zatim do najnovijih nasrtaja i sustavne erozije istine, unitenja hrvatskih gospodarskih vrijednosti i zatiranja prava na potpunu hrvatsku slobodu. Zadivljuje irina pogleda i obavjetenosti ovog, do sad neotkrivenog autora, po zanimanju ininjera, koji u mirovini razmilja o uzrocima i posljedicama traumatizirane Hrvatske za dobrobit iduih hrvatskih narataja. Knjiga Vladari svijeta zadivljuje brojnou detalja, podataka, injenica i dogaaja, sustavnih od poetka do kraja. Kazalo imena ukazuje na 900 spomenutih osoba u knjizi, dok bibliografija navodi 25 tiskanih i 80-ak internetskih izvora kojima se autor sluio. Autor je nainio nevjerojatno opsean popis povijesnih, politikih i vjerskih podataka. To potvruje injenicu da u politici doista nedostaje jasnih i otvorenih katolikih laika poput ininjera koji bi svojom strunom logikom znatno doprinijeli zapaanju problema i inteligentno pristupili rjeavanju suvremenih politikih i drutvenih zadaa. Tehnika znanost sigurno nije prepreka razumijevanju drutva i politike, dapae, uvjereni smo da bi ininjerska odgovornost i briljivost dala vie vrijednijih uina u obrani hrvatskih nacionalnih interesa. Autor je na kraju pomalo sumnjiav glede nae budunosti, no zna i osjea, da je hrvatska snaga u naim katolikim korjenima, u naoj vjeri u Boga. Jer narod i kraljevstvo, koje Ti ne bi sluilo, izginut e, takovi narodi sasvim e se zatrti (Iz; 60, 12)! Zato katolici duhovnu snagu trebaju crpiti iz Biblije te se uz molitvu i s ispravnim odabirom prvenstvenih vrijednosti trebaju vie ukljuivati u drutvo. Pri tom, iznad svega potrebno je svjedoiti - istinu, vjeru i pouzdanje u Boga! Navik on ivi ki zgine poteno. Na dan pogubljenja Zrinskog i Frankopana, 30. travnja 2007. Damir Borovak katoliki publicist i analitiar

Portal Hrvatskog kulturnog vijea - Osvrt na knjigu - Mladen Lojki: Vladari svijeta

Olimpijci u Hrvatskoj

Konani je cilj Olimpijaca, o kojima govori knjiga dekonstrukcija ovjeka kao slike Boje i njegovo reprogramiranje u svrhu to lakeg manipuliranja. Oni su aktivni po cijelome svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. U tu svrhu rue u Hrvatskoj tri organska stupa; obitelj, vjersku zajednicu (osobito kransko - katoliku) i nacionalnu dravu. Obitelj kao ivotnu zajednicu dviju osoba razliitog spola proglaavaju ostatkom patrijarha, leglom seksualne neravnopravnosti, pa je pokuaju ruiti potpuno liberaliziranim pobaajima, jednospolnim brakovima, agresivnim propagiranjem homoseksualnosti i lezbijstva. Nacionalnu dravu pokuavaju ruiti globalistikom naddravom (novi oblik totalitarizma), ogranienjem dravne suverenosti putem regionalizacije i metastaziranjem tzv. nevladinih organizacija koje zaobilaze dravnu vlast. Prema rijeima Aurelija Pecceija, jednog od osnivatelja Olimpijaca pod nazivom Rimski klub, nacionalna je drava rak ovjeanstva. Vjersku zajednicu, osobito onu katoliku, pokuavaju ruiti agresivnim laicizmom, irenjem ozraja vjerske ravnodunosti i ekstremnim relativizmom svih moralnih i duhovnih vrijednosti. Za one (zaostale) koji jo uvijek osjeaju potrebu za tim, pokuavaju stvoriti sinkretistiku globalnu crkvu i ozraje religioznosti bez Boga. Institut Stanford je odavna izradio projekt pod naslovom Mijenjanje slike ovjeka. Cilj mu je putem medija uiniti prosjenog ovjeka etiki dezorjentiranim, ivano premorenim, prezasienim katastrofinim vijestima, a time umno zavodljivim i podlonim manipuliranju. Ovaj projekt Olimpijaca zahvaa cijeli svijet. U Hrvatskoj ti isti izvori indirektno danas kontroliraju i lijevi i desni politiki spektar. estitam piscu kao kranskom vjerniku to je shvatio da se kranski vjernik nikada nije smio, a pogotovo ne danas, povui u sjajnu izolaciju apolitike duhovnosti, da njegova vjera nije ni jedino, ni prvenstveno za sakristiju, da vjernici u Hrvatskoj ne smiju sami sebe osuditi na tu nesretnu hrvatsku utnju, a time na unutarnju emigraciju, nego da se kranski laici po svojoj savjesti moraju baviti politikom kao najuzvienijom djelatnosti za ope dobro. Istina, u tome angamanu vjernik ne e nai vjena pravila za kransku politiku, ali e nai smjernice za ispravak nehumane politike koja eli porobiti ovjekovu duu, kao to su juer bile ideologije faizma, nacizma i komunizma, a danas politika Olimpijaca, koja se esto voli preruiti odjeom globalizma. Nagovjetava li ova knjiga dolazak na hrvatsku drutvenu pozornicu zrelog, odgovornog i kompletnog kranskog laika kojemu je povjereno u drutvu i dravi ono za to kler po svojoj formaciji nije pozvan? Prof. Branimir Luki 1. svibnja 2007.

O knjizi

itajui knjigu Vladari svijeta (Daruvar, 2006., izdanje gospodina Mladena Lojkia), na pamet mi je dola misao koju je napisao na sveti Jeronim, koji je sam za sebe rekao da je Dalmatinac, a glagoljai su ga nazvali Hrvaaninom: Ignorantio est mater malorum omnium Neznanje je majka svih zala. Sveti Jeronim je bio ovjek izvanredne inteligencije, pamenja, silnih radnih sposobnosti, preiskrene due, govorio je to osjea i misli. Upravo zbog toga stekao je brojne neprijatelje. Nije bjeao zbog borbe. Kao pravednik se troio za Krista i za Crkvu. Vatreno je propovijedao o svetosti ivota. Kad je gospodin Lojki pisao ovu izvanredno vrijednu knjigu, nije mislio na svetog Jeronima, ali ga je u svojoj iskrenosti i tenji da kae istinu i tako pomogne ljudima u otkrivanju istine - vjerno slijedio. Vidi se da je autor knjige hrabra osoba, a tu hrabrost mu ulijeva istina koju iznosi pred itatelje. Teko je opisati ono to je napisano u ovoj knjizi. Nju treba itati, o proitanom razmiljati i prouavati da bi se ovjek njome obogatio. Knjiga je puna podataka o kojima se inae ne pie mnogo i esto. Da je veoma vrijedna vidi se i po tome to je u kratkom vremenu bila rasprodana. Gospodinu Lojkiu, autoru knjige Vladari svijeta, estitam. elja mi je da jo takvih knjiga ugledaju svjetlost dana kako bi u ljudskim srcima preko istine bilo vie svjetla, istine, a manje neznanja. pater Svetislav Stjepan Krnjak Hrvatska Kostajnica, 10. sibnja 2007. godine, na blagdan Gospe Trsatske

KAZALO IMENA
(da bi nali gdje se u tekstu knjige spominju sljedea imena, koristite search funkciju PDF readera)

A
Aali, Tarihi Abderahman III. Abi, Huram Abram (Abraham ili Ibrahim) Abramovi, Roman Abrams, Elliott Adelman, Kenneth Adonija Agnelli, Giovanni Ahmadinejad, Mahmod Albala, David Albright, Madelaine Aleksandar IV. Aleksandar III. Aleksandar Veliki Aleksi, Josip Alexander od Tunisa Alighieri, Dante Amanpour, Christiane Ambroz, Josip Amenofls IV. (Ehnaton) Amir, Yigal Andri, Ivo Andrija Antonio Arafat, Yasser Aralica, Ivo Arhimed Arije Aron Artukovi, Andrija Ashdown, Paddy Aner, Milivoj Atanazije Atargatis (Derkato) Aton August Augustin, sveti Auchinlech, Claude

B
Baal (Bil. Bel) Babi, Jasna Baboni, Stjepan Bacon, Francis Bacon, Roger Badali, Marko Badoun II. Bago, Mislav Baleari, Vladimir Bakunjin, Mihail Balfour, Arthur Banac, Ivo

Baraba Barac, Antun Bara, Matija Bara, Neven Barak, Ehud Bar Kohba, Simon Barkovi, Josip Bartolovi, eljko Baruch, Bernard Basta, Milan Bai, Lazar Bat-eba Bauer, Antun Beauharnias, Eugene de Begin, Menachem Bela IV. Bela III. Belin, Ivo Beloff, Nora Benedikt XIV. Benedikt XI. Benedikt XV. Benedikt Nersijski Bene, Edvard Ben Zakkai, Yochanan Berezovski, Boris Berger, Sandy Berislavi, Petar Bernard, sveti Bernhard Bertold iz Kalabrije Bildt, Carl Bin Laden, Osama Bismarck, Otto von Bikupi, Boo Blair, Tony Blaki, Tihomir Blavatsky, Helena Petrovna Blaevi, Jakov Blucher, Blumenthal, Michael W. Boban, Mate Bogovi, Mirko Bojnii, Ivan Boleyn, Anna Bolivar, Simon Boljkovac, Josip Bonaparte, Napoleon I. Bonifacije VIII. (Gaetano, Benedetto) Bori, ban Borgia, Lucrecia Borgio, Rodrigo de Borne, Ludwig Bokovi, Ruder

Bouillon, Godefroi de Bourek, Zlatko Boovi Gika, orde Bradley, Omar Brand, Joel Brandeis, Louis Brandt, Willy Branimir Braun, Eva Breier, Louis S. Breno Brezezinski, Zbignew Brenjev, Leonid Brki, Duko Bronstein, Lav Davidovi Brown, Dan Broz Tito, Josip Bruce, Robert Bruno, Giordano Brzezinski, Zbignew Buchanan, James Buchanan, Patrick Budaja, Alan Budak, Mile Budha Budia, Draen Bulat, Rade Bush, George W. Bui, Bruno

C
Caglioster, grof Calvin, John Carrington, Peter Carter, Jimmy Caystrus Celestin V. (Morrone, Pietro) Cenci, Vjenceslav Cervantes, Miguel de Chagall, Marc Charles Chirac, Jacques Christopher, Warren Christopersen, Thies Churchill, Winston Cigelj, Jadranka Ciliga, Ante Cipriani Clark, Mark Clemenceau, Georges Clinton, Bill Clinton, Dewitt Cochran, Gregory Cohen, Eliot

Cohen, William Colombo, Cristopher Cook, Robin Cranmer, Thomas Cvetkovi, Dragia Cviji, Krsto Cvitkovl, Slavko

E
Ebjatar Edward II. Edward I. Edward VI. Edward III. Edwin Eichmann, Adolf Einstein, Albert Ehnaton (Amenofis IV.) Elazar, David Elizabeta II. Elizabeta I. Emerik Erddy, Ladislav Erddy, Tomo Esher, lord Eterovi, Mirko Euzebije Ostrogonski Eva Eyschen, Christian Ezav Ezra

abrinovl, Nedeljko ai, Radimir elan, Joko elebi, Elvija ernozemski, Vlado Georgijev iak, Ivan Zvonimir olak, Stanko utura

D
Dalaj-lama D'Alambert, Jean le Rond Dapevi Kuar, Savka Darius Veliki Darwin, Charles David Debassy, Claude Decije Dee, John Degen, Silvije Degoricija, Slavko Dejnovi, Mirko Demetrovi, Juraj De Michelis, Gianni Demirel, Sulejman Derkato (Atargatis) Despot, Zvonimir Deutsch, John Diamantenstein, Diderot, Denis Dimitrijevi Apis, Dragutin Dioklecijan Dmitar Zvonimir Dobrinovi, Lelja Dolanc, Stane Drakuli, Slavenka Drakovi, Ivan Drakovi, Janko Drakovi, Kazimir Drakovi, Vuk Druijani, Danko Dudley, Robert Duisenberg, Wim Dujmovi, Tihomir Dumani, Dragutin

F
Fernandez-Armest, Felipe Filip Filip IV. Fink, Nikola Finkielkraut, Alain Flamel, Nicolas Folnegovi, Fran Ford, Gerald Fortyn, Pim Frank, Josip Franco, Francisco Frankopan, Matija Franjo Asiki Franjo Ferdinand Franjo Josip Franjo Saleki Freedman, Benjamin Fumi, Ivan Furlan, Mira

Gaudin, Thibauld Gaveston, Piers Genscher, Hans-Dietrich George, Loyd Gibson, Mel Ginsberg, Asher Ginsburg, Josef Glava, Branimir Gbbels, Josef Gogh, Vincent van Goethe, Johann Wolfgang Goldberg, Lucianna Goldman Goldstein, Ivo Goldstein, Slavko Gorbaov, Mihail Sergejevi Gring, Hermann Goth, Bernard de (Klement V.) Gotovina, Ante Grabarski, Bartol Grani, Mate Gregori, Franjo Greenspan, Alan Grgur IX. Grgur I. Grgur VII. Grgur Ninski Grli, Rajko Gross, Mirjana Gull, William Gunduli, Sigismund Franjo Gustav II. Adolf Gustinski, Gutenberg, Johannes Gensfleisch Gutman Guzman, Dominik

H
Haag, Ernest van den Haas, Robert Hadik, Andrej Hagaj Hagara Hagita Haider, Jorg Haig, William Haik Harpending, Henry Hart, Lidl Haulik, Juraj Hedervary, Khuen Hegel, George Wilhelm Friedrich Henrik II. Henrik od Cipra Henrik VIII. Herder, J. Gottfried von Hereni, Ivo

G
Gadafi, Muamer Gaetano, Benedetto (Bonifacije VIII.) Gainovi, Vladimir Galerije Gali, Milan Gali, Mirko Galilei, Galileo Garaanin, Ilija Garfield, James A. Garibaldi, Giuseppe Gast, Zdenka

urekovi, Stjepan

Herman, Mirko Herzl, Theodor Himmler, Heinrich Hinderburg, Paul von Hinkovi, Hinko Hiram Hitler, Adolf Hitler, Alojz Hitler, Klara Hodorkovski, Mihail Holbach, barun Holbrook, Richard Honorije II. Horus Horvat, Aleksandar Horvat, Branimir Horvat, Radovan Horvat, Josip Horvat, Radoslav Howard, Catherina Hozro Hranilovi, Marko Hruov, Nikita Sergejevi Hugo, Victor Hus, Jan Hussain, Sherif Hussein Hussein, Saddam

I
Ickes, Harold Imbert, Guillaume Inocent II. Isus Krist Ivan Krstitelj Ivanevi, Ivo Ivanievi Leib, urica Ivan X. Ivan XXIII. Ivkoi, Milan Ivanievi, Goran Ivankovi, Davor Ivankovi, Nenad Ivan Pavao II. Ivan od Paline Izak Izetbegovi, Alija Izrael (Jakov)

Jakovi, Ivan Jankovi, Peter Jankovi, Jozo Janji Capo, Vlado Jason Jeroboam Jergovi, Miljenko Jerkovi, Draen Jimael (Ismail) Joabin Johnson, Andrew Johnson, Lyndon Joki, Joly, Maurice (Moses Joel) Jones, Paula Jordan, Vernon Josif Josip Josip II. Josip, sveti Joua Jovanovi upa, Ljubomir Jovi, Josip Jovovi, Nataa Jubel Jubelo Jubelum Juda Jujo, ejh Juki, Ilija Juraj VI.

K
Kamljev, Lav Borisovi Kandinski, Vasilij Kaniaj, Pajo Kant, Immanuel Kaponija, Gershon Karadi, Radovan Karaorevi, Aleksandar Karadorevi, Petar II. Kardelj, Edvard Karlo II. Anuvinac Karlo I. Karlo Robert Anuvinac Karr, Alphonse Kai, Bartol Katarina Aragonska Katii, Natko Kaufmann, Theodor Kaoti, Augustin Keller, Kennedy, John Fitzgerald Kerry, John Kirchner, edo Kir Veliki Kissinger, Henry Klaudija Klari, Jure Klee, Paul

Klein, Jacques Klement XII. Klement V. (Bernard de Goth) Klement VII. Kljuji, Stjepan Knigge, Adolf von Knight, Stephen Kohl, Helmut Kokoka, Oskar Kollek, Tedy Komenski, Jan Amos Konstantin Porfirogenet Konstantin I. Konjuh, Ankica Kopernik, Nikola Korsky, Ivo Kosaca, Stjepan Kosanovi, Saa Kosor, Jadranka Kosteli, Ante Kosteli, Ivica Kosteli, Janica Kostreni, Marko Kotromani, Katarina Kotromani, Stjepan Toma Kotromani, Tvrtko Kovai, Kreimir Kralj, Mijo Kraus, Ognjen Krlea, Miroslav Krklec, Gustav Krizin, Marko Stjepan Kruelj, eljko Kuan, Milan Kuhari, Franjo Kulenovi, Tarik Kurjak, Asim Kutuzov, Mihail Ilarionovi Kuvalja, Slobodan Kvaternik, Eugen Kvaternik, Eugen-Dido Kvaternik, Slavko

L
Ladislav Napuljski Ladii, Tihomir Larmenius, Johannes Marcus Lasi, Ivan Latin, Denis Lebey, Andre Lefebvre, Marcel Francois Lehner, Leigh, Richard L'Enfant, Pierre Charles Lenjin, Vladimir Ilji Le Pen, Jean-Marie Leonti, Ljubo Leon X. Leon XII. Leon XIII.

J
Jabotinsky, Vladimir Jackson, Andrew Jack Trbosjek Jahbulan Jakov Jakov (Izrael) Jakov II. Jakov I. Jakov III. Engleski

Lev, Chaim bar Levar, Milan Levi Lewinsky, Monica Lieberman, Joe Lincoln, Henry Lindbergh, Charles Lini, Slavko Locke, John Lojki, Ernest Lonar, Budimir Lorber, Jakov Lorkovi, Mladen Lot Lovri, Jelena Lui, Dragutin Lucifer Lueger, Karl Luj XVI. Luka, Milan Lukaenko, Aleksandar Luki, Slavica Lull, Ramon Lupino, Stefan Luther, Martin

Lj
Ljoti, Dimitrije Ljudevit Posavski

M
MacArthur, Douglas MacDonald, MacMillan, Harold Maek, Vlatko Mahmutpaa Hrvat Malaparte, Curzio Makihara, Minoru Maksimilijan II. Mandi, Klara Mandi, Leopols Mani Manoli, Josip Marinko, Tomislav Marshall, Georg Margeti, Domagoj Mari, Mihajlo Marija, kraljica Marija, sveta Marija Antoaneta Marija Magdalena Marijai, Ivica Marjanovi, Milan Markovi, Ante Marinkovi, Ranko Marx, Karl Martin, David Mary, kraljica Masaryk, Jan

Masaryk, Toma Mataui, Nataa Matea, Zlatko Matko, Janko Mato, Antun Gustav Matulovi Dropuli, Marina Matvejevi, Predrag Maurani, Ivan Meiar, Vladimir Mehmed II. Memipaa Hrvat Menon (Ones) Merz, Ivan Mesi, Stipe Messchearp, Edmond Messen, Metrovi, Ivan Mihali, Adolf Miki, Branko Mileti, Antun Milievi, Vlado Mili, Goran Milo, Petar Miloevi, Slobodan Mislav Mitrinovi, Dimitrije Mitterand, Franois Mlinarec, Drago Mock, Alojz Mojsije Molay, Jacques de Mondrian, Piet Monroe, James Montesquieu, Charles de Montgomery, Lynn Morgan, William Morrone, Pietro (Celestin V.) Mortimer, Morgenthau, Henry Mosner, Stipe Moyne, Lord Mozart, Wolfgang Amadeus Muhamed Murat, Mussolini, Benito Mui, Ivan Myer, Eugene

Nehemija Nehru, Jawaharlal Nemanji, Sava Nenezi, Zoran Newhall, lord Newton, Isaac Ney, Nicky, Stjepan Nikola II. Nikola IV. Nietzsche, Friedrich Nikoli, Dragan Nilus, Sergej Aleksandrovi Nimrod Nini, Ivan Noa Nobilo, Anto Nodier, Charles Norac, Mirko Nossiga, Alfred Novak, Grga Novak, Viktor

O
Obradovi, Milan Obilichi, Miloshi (Milo Obili) Omar Ones (Menon) Orlando, Vittorio Ortega Y Gasset, Jose Orwell, George Osmanagi, Semir Ostrovski, Victor Oswald, Lee Harvey Owen, David Owen, Nicholas Oziris

P
Pau, Lazar Pantheras Pai, Nikola Paveli, Ante Paveli, Marija Paveli, Mile Pavii, Josip Pavle Pavle II. Payens, Hugues de Peevija, Ibrahim efendija Perica, Petar Perec, Gustav Peri, Stjepan Perle, Richard Perkovi, Marko Thompson Perkovi, Josip Pernar, Tomo Perry, William

N
Nabukodonozor Na, Kosta Naftalija Naleti, Tomislav Napoleon, Luis Napoleon III. Naser, Gamal Abdel Natan Natleen, Marko Naudon, Paul Nedi, Milan

Peorda, Mile Petar, apostol Petar II. Petar Kreimir IV. Peterson, Peter Petra, Hrvoje Petrovi, Draen Petrovi, ore Piccasso, Pablo Pijade, Moa Pilsel, Drago Pio IX. PioX. Pio XII. Piper, Franciszek Planinc, Milka Politeo, Ivo Polk, James K. Pompej Veliki Poncije od Kria Poncije Pilat Popovi, edomir Popovi, Duan Porgo Porin Pospiil, Zvonimir Potifar Pompej Veliki Porges, Nenad Potonjak, Potsch, Leopold Presley, Elvis Primakov, Jevgenij Maksimovi Princip, Gavrilo Prodanovi, edo Proudhon, Pierre-Joseph Prpi, Zoran Puhovski, arko Puljiz, Helena Pusi, Vesna Pusi, Zoran Putin, Vladimir

Rauch, Levin Raymond, grof od Toulousa Ranjatovi Arkan, eljko Reagan, Ronald Rebeka Rhodes, Cecil Ribnikar, Vladimir Richard II. Ridfort, Gerard de Rijn, Rembrandt van Rivarol, Antoine Robertson, George Robespierre, Maximillian Robinson, John J. Rockefeller, David Roirant, Jean Marc Rojnica, Ivo Roosevelt, Franklin Delano Roosevelt, Theodore Rosenkreutz, Christian Rothschild, Victor Rothschild, Walter Rousseau, Jean Jacques Ruben Rubin, Robert Ruby, Jack Rudolf II. Run Russel, William Huntigton Rustempaa Hrvat

S
Sachs Sadat, Anwar Salomon Sanader, Ivo Saraja (Sara) Sarkoti, Stjepan Sarovski, Serafin Scheel, Walter Scheiderbauer, Heinz Schiff, Jacob Schiller, Friedrich Schlessinger, Arthur Schnitzler, Arthur Schuster Schwarz, Scott, Patrick Scott, Walter Selim II. Semiramida Set Seymour, Jane Shelach, Menachem Setije I. Shakespeare, William Sharon, Ariel Shavit, Ari Shiv, Jacob Sigismund

Siksto V. Silajdi, Haris Simmas Simeon Simovi, Duan Smith, Leighton Snjari, Lukas Solenjicin Aleksandar Isajevi Soros, George Sotelo, Calvo Soult, Spaho, Fehim efendija Srki, Stadler, Marija Staljin, Josif Visarionovi Stankovi, Aleksandar Starevi, Antun Starevi, Milan Stepinac, Alojzije Stevanovi Stilit, Simeon Stjepan Drislav Stjepan III. Stoltenberg, Thorvald Strabon Stillwell, Joseph Stipeti, Zorica Stojanovi, Nikola Strossmayer, Josip Juraj Sudac, Zlatko Sulejman II. Supilo, Fran Svedberg, Bjorn Sverdlov, Jakov Svjatoslavoko Svjei, Oktavijan

aki, Dinko almaneser V. aul eparovi, Zvonimir eelj, Stjepan idak, Jaroslav ijan, Dmitar najder, Slobodan tefan, Ljubica trbac, Savo ubai, Ivan ufflay, Milan

R
Ra Rabin, Yitzak Radek, Radenkovi, Bogdan Radi, Antun Radi, Stjepan Radischev, Alexander Radivojevi, Ilija Raan, Ivica Ragu, Hrvoje Raki, Mirjana Ramzes II. Ramsay, Andrew Michael Rankovi, Aleksandar Ratzinger, Joseph

T
Taft, William Howard Talleyrand, Charles-Maurice Talovac, Stjepan Tankosi, Voja Tartaglia, Oskar Teitelbaum, Raul Tit

Tesla, Nikola Thatcher, Margaret Thomson, Charles Tiberije Tomac, Zdravko Tomaevi, Darko Tomi, Zlatko Tomi, Zvonimir Tomislav Torres, Luis de Toulet, Jean Paul Tremelai, Bernard de Trinajsti, Tripalo, Miko Trocki, Lav Davidovi Trpimir Trstenjak, Davorin Truman, Harry S. Trumbi, Ante Tuman, Franjo Tullius, Servius Tung, Mao Ce Turnier, A. Tutankamon Tutmozis III. Twain, Mark

Valois, Karl Vance, Cyrus Van Gogh, Vincent Velebit, Vladimir Vergilije Veselica, Marko Vespazijan Vidri, Vladimir Vilak, Villaret, Foulques Vinci, Leonardo da Vieslav Vitez, Grigor Vlahovi, Helga Vqjnimir Voki, Voltaire, Franois-Marie Arouet Voljc, Marko Vonjak, Vrabec Mojze, Zrinka Vrdoljak, Ante Vremen, Ivan Vrhovec, Maksimilijan Vui, Petar

Weizmann, Chaim Wiesenthal, Simon Wilde, Oscar Williams, Rowan Wilson, Thomas Woodrow Wingate, Francis Wirth, Nikola Wren, Christopher

Y
Yadzegerd III.

Z
Zafranovi, Lordan Zakarija Zakarije, Kruno Zamenhof, Ludvig Zaratustra Zdeslav Zidi, Igor Zimmermann, Warren Zinovjev, Grigorij Zrinski, Nikola Zrinski, Petar Zukermann, William Zuroff, Ephraim Zwack, Xavier von Zwingl,

U
Ugrei, Dubravka Ujevi, Tin Urban II. Urban VI.

W
Wagner, Richard Waldhaim, Kurt Walter, Paul Walter the Tyler Warburg, Paul Washington, George Weifert, uro Weishaupt, Adam

epi, Zvonimir upani,

V
Vajfert,

BILJEKA O AUTORU

Roen je 24. prosinca 1953. godine u Uljaniku, opina Garenica. Po struci je graevinski ininjer i kao dvadesetdevetogodinjak postaje direktor graditeljske tvrtke s preko tristo zaposlenih na ijem elu ostaje do njezinog konanog gaenja 2002. godine, prouzrokovanog viegodinjim organiziranim destrukcijama i podmetanjima od vremena kada je bilo izvjesno da uvena estorka dolazi na vlast, a u reiji malih ljudi s velikom moi (str. 11, Proslov, Pria iz moga grada). Poetkom izbijanja oruane pobune srboetnikih formacija u Republici Hrvatskoj prijavio se meu prvima u Daruvaru (25. kolovoza 1991.) kao dragovoljac u redove MUP-a (tada jedine oruane snage u gradu), no po nagovoru tadanjeg zapovjednika grada ostaje i dalje u tvrtci koja je preustrojena u slubu obrane Daruvara i okolice (izrada grudobrana i zapreka na cestama, zatita javnih ustanova, prekopavanje cesta i iskopa rovova u i oko grada, saniranje graevinskih objekata odmah iza uestalih granatiranja, skladitenje naoruanja i streljiva, izrada oklopnih vozila ltd.). U sebi je uvijek nosio krimen lidera pa su ga tako u svim strukovnim, politikim i portskim oranizacijama izabirali za predsjednika. Osobito je ponosan na predsjedniku funkciju u HDS-u (stranka dr. Marka Veselice) iji je bio osniva u Daruvaru. (Na drugim parlamentarnim izborima u svojoj izbornoj jedinici stranka je poluila najbolji izborni rezultat meu rezultatima HDS-a u itavoj Hrvatskoj. Naalost, to nije bilo dostatno da ue u Sabor budui da je tada itava Hrvatska u proporcijonalnom izbornom sustavu bila jedna izborna jedinica, a stranci je nedostajalo 0,2 % glasova. ). No liderski krimen mu se i obijao o glavu jer je uvijek govorio samo ono to misli, bez uvijanja i dvosmislenosti, rezolutno je branio istinu i svoje stavove, a to ga je svrstavalo u loe politiare. (Odrao je zapaen govor na daruvarskom trgu u vrijeme kada je na njemu bolesni dr. Rakovi okupljao svoju elitu. Ako je autor ove knjige dobar pisac, po mom miljenju jo je bolji govornik.) On itav svoj ivot istrauje i prouava hrvatsku i svjetsku povijesnu zbilju. Optimist je bez obzira to to moda izgleda drugaije u njegovoj knjizi, zato jer vjeruje u Boga, svoj narod i svoju dravu. Nakon to je ostao bez vlasnitva u tvrtci, bez posla poslije dugogodinjeg organiziranog unitenja tvrtke, blagonaklono je izjavio: Osjeam se kao da sam izuo tijesne cipele i konano mogu raditi ono to u ivotu elim - pisati. Ponosan je na svoju prvu knjigu, poglavito nakon primanja velikog broja pohvala od, kako on kae, hrvatskih velikana: Mate Marinaka, dr Nedjeljka Kujundia, patera Svetislava Krnjaka i drugih. Stoga mu mogu poeljeti isti uspjeh i na njegovoj drugoj knjizi na kojoj intenzivno radi. Ankica Lojki

Mladen Lojki Vladari svijeta NAKLADNIK vlastita naklada ZA NAKLADNIKA Mladen Lojki

UREDNIK Nikolina Marini, prof. RECENZENT akademik Mirko Vidovi GRAFIKI UREDNIK Marin Belani LEKTORICA Nikolina Marini, prof. KOREKTOR Goran Lojki LIKOVNO RJEENJE NASLOVNICE Gabrijela Lojki, dipl. ing. arh. TISAK Ekoloki glasnik D. Lomnica

ISBN 978-953-95564-1-7 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice pod brojem 637344

Svaka ast autoru, Vladari Svijeta je odlina knjiga za poetno buenje. Takoer kupite papirnato izdanje i preporuite svim prijateljima da proitaju. Ako elite saznati najstranije NWO tajne, proitajte ove knjige... (linkovi za skidanje PDF-a su navedeni ispod svake slike)

etvrti Reich Bogatih (1976) - Des Griffin

Zato e propasti Amerika (2000) - Oleg Platonov

The Controversy of Zion (1956) - Douglas Reed

My Awakening (1998) - David Duke

The Conquest of the World by the Jews (1878) - Major Osman Bey

The Nature of Zionism (1993) - Vladimir Stepin

Architects of deception (2004) - Juri Lina

Udarac Ruskih Bogova (2000) - Vladimir Istarhov

Antikrist (1888, hrvatski) - Friedrich Nietzsche

Bijelci & Crnci - 100 injenica i jedna la

March of the Titans (1999) - Arthur Kemp

Pentagon Aliens (1993) - William Lyne

Vjena Religija Prirode (1973) - Ben Klassen

White Man's Bible (1981) - Ben Klassen

Might is Right (1896) - Ragnar Redbeard

Cosmotheism (1977) - William Pierce