Professional Documents
Culture Documents
Prirodna Pašnjačka Vegetacija
Prirodna Pašnjačka Vegetacija
1. Ekosustav
Slika 12. Prikaz razliitih ekolokih imbenika koji u ekosustavu utjeu na biljni pokrov, kao i meusobni utjecaji koje razliiti ekoloki imbenici provode jedni na druge. Danas je gotovo pravilo kada se govori o prirodnoj panjakoj vegetaciji da se rabi izraz ekosustav. Ekosustav prirodnih panjaka je podruje sa slinim ekolokim obiljejima, koje je omeio ovjek u svrhu gospodarenja tom povrinom. Svaki ekosustav ukljuuje biotske (biljka, ivotinja) i abiotske (tlo, topografija terena, klima) komponente. Nadalje,
biljna zajednica (fitocenoza) i ivotinjska zajednica (zoocenoza) ine biocenozu koja je sastavni i ujedno najvaniji dio svakog ekosustava. Iz navedenog izvodimo zakljuak da u gospodarenju prirodnom panjakom vegetacijom obje spomenute komponente treba promatrati kao jednu integralnu cjelinu, a ne kao odvojene faktore (usp. sl. 327).
veim brojem komponenata ekosustava, kao npr. utjecajem vatre (poara) na ekosustav, zatitom oborinskih voda, upravljanjem i gospodarenjem divljim ivotinjama, kao i utjecajem ovjekove aktivnosti na ekosustav. Ipak je glavno teite u gospodarenju prirodnim panjakim resursima usmjereno na kontroliranu ispau u prvom redu domaih ivotinja. Gospodarenje prirodnim panjakim resursima temelji se na nekoliko osnovnih koncepcija: 1. Prirodna panjaka vegetacija je obnovljivi prirodni resurs. 2. Samo suneva energija akumulirana u biomasi moe se iskoristiti ispaom ivotinja. 3. Prirodne panjake povrine osiguravaju relativno jeftinu krmu za domae ivotinje u usporedbi s kultiviranim (usjevima) povrinama. Preivai su najbolje prilagoeni na koritenje prirodne panjake vegetacije. Naime, preivai u svome probavnom traktu sadre mikroorganizme i vrlo uinkovito mogu iskoristiti voluminozna hranjiva kao to su surova vlakanca (celuloza) koja se uglavnom u vrlo visokom udjelu nalaze u prirodnim panjakim vrstama. 4. Proizvodnost prirodnih panjaka u prvom je redu odreena znaajkama klime, tla i topografije terena.
Sociologija umarstvo Znanost o ivotinjama Gospodarenje prirodnim panjakim resursima Znanost o biljkama Fiziologija bilja Biljna taksonomija Ekologija bilja
Abiotska znanost
Slika 328. Povezanost gospodarenja prirodnim panjakim resursima s drugim prirodnim disciplinama.
Klimatologij a
Hidrologija
Pedologija
klimatskom podruju. Naime, u zemljama sredozemnog bazena ukupne prirodne panjake povrine se proteu na 1,2 milijuna hektara ili na oko 75% poljoprivrednih povrina. to se tie udjela prirodnih panjaka u ukupnim poljoprivrednim povrinama, u Hrvatskoj nalazimo gotovo identinu situaciju kao i u drugim sredozemnim zemljama. Naime, na nae jadransko podruje otpada vie od treine cjelokupnog teritorija Hrvatske (2.020.000 ha ili 35,7%). Slino tome i poljoprivredne povrine primorja ine vie od treine (34,3%) ukupnih poljoprivrednih povrina Hrvatske. Za razliku od toga na obradive povrine jadranskog podruja Hrvatske otpada samo 16,4% ukupnih obradivih povrina nae zemlje. Zastupljenost prirodnih panjakih povrina u ukupnim poljoprivrednim povrinama znatno su vee u primorju nego u ostalim podrujima Hrvatske. Ukupne povrine prirodnih panjaka rasprostiru se na 775.000 hektara i ine 70% ukupnih poljoprivrednih povrina naeg primorja (tab. 31). Ako primijenimo kriterije kao i u drugim sredozemnim zemljama, gdje se otvorene mediteranske ume, makija i buici (garizi) koriste za ispau, onda su potencijalni prirodni panjaki resursi u naem jadranskom podruju znatno vei. Tablica 31. Struktura zemljinih povrina u jadranskom podruju Hrvatske (Statistiki godinjak, 1997). 1. Kamenjarski panjaci i suhi primorski travnjaci 775.000 ha 2. ikare, makija i buici (garizi) 3. Mediteranske ume 4. Obradivo zemljite Ukupno 397.000 ha 516.000 ha. 332.000 ha 2.020.000 ha 38,37 % 19,65 % 25,54 % 16,44 % 100,00 %
Veina trava nakon to im se odstrani nadzemna biomasa i dalje zadrava proizvodne sposobnosti, a time i vigor rasta. Koliina biomase skinuta s panjakih vrsta uveliko ovisi o samoj biljci i ekolokim imbenicima tog podruja. Vezano uz samu problematiku, mi se neemo pojedinano usmjeravati na proizvodne sposobnosti i mogunost preivljavanja pojedine biljne vrste, nego e openito naa panja biti usmjerena na cijelu populaciju kvalitetnijih (poeljnih) krmnih vrsta na panjaku. Metode za utvrivanje optimalnog naina iskoritavanja pojedinih panjakih vrsta upravo se temelje na ciklusu hranjivih tvari u biljci tijekom vegetacijske sezone. Stoga bi osnovne postavke za razvoj sustava ispae bile sljedee: 1. U biljnom ciklusu dormantni period je najmanje kritian za odstranjivanje lisne mase jer je tada proces fotosinteze neaktivan u biljci. Meutim, za vrijeme dormantnog perioda postoji jedno kritino razdoblje, a to je formiranje i razvoj terminalnog pupa. 2. Odstranjivanjem lisne mase potie se ponovni rast u proljee. Iako biljke u tom razdoblju imaju poveane zahtjeve za produktima fotosinteze, ipak e se odstranjena lisna masa pri ispai u proljee relativno brzo nadoknaditi, u prvom redu zbog povoljnih temperatura i pogodne vlanosti tla. Za vrijeme sunih godina to moe biti kritian period jer niska vlanost tla znatno smanjuje potencijal fotosinteze tijekom sredine i zadnjeg razdoblja biljnog rasta. 3. Najkritinije razdoblje za odstranjivanje lisne mase u veine biljnih vrsta je od poetka cvatnje do razvoja sjemena. To je kritino razdoblje u prvom redu zbog toga to su zahtjevi biljke za produktima fotosinteze vrlo veliki (formiranje i nadolijevanje sjemena), a mogunosti ponovnog rasta su neznatne, posebno ako su temperature i vlanost tla nepovoljne. Danas postoji i primjenjuje se nekoliko osnovnih mjera koje kontroliraju negativni utjecaj ispae domaih ivotinja na biljku, a koji se primjenjuju u praksi. To je prije svega reguliranje intenziteta ispae, vremena (timing) ispae i uestalosti ispae. Uz to, danas se sve vea panja poklanja selektivnom izboru biljnih vrsta, odnosno kontroli potiskivanja kvalitetnijih panjakih vrsta s panjaka. Brojnim provedenim istraivanjima je utvreno da intenzitet ispae ima najvei negativni utjecaj na biljku (sl. 329) jer time smanjena lisna povrina izravno utjee na
fotosintetsku aktivnost. Meutim, u samoj praksi odreena panjaka povrina moe se intenzivnije iskoritavati tijekom kritinog razdoblja, samo onda ako je preostala lisna povrina toliko dovoljna da se odri relativno visoka razina fotosinteze. Danas je poznato da veina biljnih vrsta stvara vie lisne mase nego to im je potrebno za optimalnu fotosintetsku aktivnost. Kadikad se dogaa da viak lisne povrine svojim zasjenjivanjem smanjuje fotosintetsku aktivnost. Primjenom odreenih sustava ispae moe se poveati koritenje biomase nisko palatabilnih (loijih) krmnih vrsta (kontrolirana selektivnost) i na taj se nain otvara vegetacijski prostor za rast kvalitetnijih panjakih vrsta.
Slika 329. Stupanj ponovnog rasta vrste trave kao odraz razliitog intenziteta ispae. (Pripremljeno prema Savoy, 1988).